Takayama Ukon
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
BUSINESS EDITION BUSINESS EDITION BUSINESS EDITION Planeta Kultura Svijet Knjiga - Naklada by Goran Vrbesic http://goranvrbesic.yolasite.com © Kaga Otohiko Takayama Ukon Roman govori o progonu Kršćana u Japanu Preveo na hrvatski : [email protected] japan edition Naslov Originala na Japanskom Takayama Ukon © 1999 Kaga Otohiko japan edition Sadržaj 1 Sa jednoga Otočnoga Raja na Kraju Svijeta 2 Božić 3 Gô - hime 4 Tugujuća Santa Maria 5 Zamak Kanazawa 6 Hokuriku - Put u Snijegu 7 San Heroja 8 Proljeće na Ušću Jezera 9 Cvijetajuća Zapadna Ruta 10 Pričestne kolone u Nagasaki 11 Kršćansko groblje 12 Europska delegacija 13 Brodom u Progonstvo 14 Progon 15 Utvrđeni grad 16 Zalazeće Sunce preko Južnog Mora 17 Testament 1 Sa jednoga Otočnoga Raja na Kraju Svijeta Neka je Mir Gospodinov sa tobom , moja iznad svega voljena Sestro . Kanazawa , Petak 20 . Prosinac 1623 Kod Hiobs Veleposlanstva , skoro nakon smrti Oca isto je naša voljena Majka se vratila nazad na Nebo , bio sam sav u Suzama i molio sam se Gospodinu , ne bi li on uzeo njihove Duše . Onda je moje zadovoljstvo napokon nešto uznemirilo , i omogućeno mi je , da ti pišem ovo kao Odgovor . Pismo , koje si ti u Proljeće 1609 iz Ubeda poslala , ja sam dobio nešto prije jednoga Tjedna . Za takvo jedno dugo putovanje od Andaluzije u Jugu Španije do ovdje do dalekoga Istočnoga Japana trebalo je četiri i pol Godine . Toliko sa strane leži ova Zemlja na Kraju Svijeta . Nemirno More , skriveni Grebeni , Nevrijeme , Vjetrovi , Pirati , Napadi Urođenika , višestruko mijenjanje Brodova , tako dolazi do toga da polovina Pisama ne dolazi do svojega odredišta , naša je Dužnost , kod oficijelne crkvene Korespondencije uvijek dva Pisma napraviti i odvojeno ih poslati . Zbog toga to graniči sa Čudom , da sam dobio tvoje Pismo , i uvijek isponova pokazuje se kolika je Božja briga . Možda će i ovaj moj odgovor doći do tebe . O Gospodine , stražari nad nama . Spoznaja , da Čovjek o Egzistenciji jedne Zemlje pod imenom >> Japan << u Domovini se ništa ne zna , i da nitko , koga si ti pitala u Ubedi na Ulici , nije znao , gdje je to , mogu to da si bolno pred postavim . Samo razumljivo je , da Narod od >> Zemlje gdje Sunce nikad ne zalazi << koji su osvojili Carstvo Inka i Asteka , a Filipine nazivaju svojim , i nakon što je Kralj Philipp drugi Portugal anektirao , koji posjeduju ogromne Teritorije po čitavome Svijetu , jedan mali Raj od Otoka po rubovima Oceana ili čak njihove Priče , Kultura ili politička Situacija koja se pojavljuje kao zanemariva i nebitna . Jer ja vidim tvoj rukopis , u meni se javlja čežnja , u najmanju Ruku da razumijem , kako i zbog čega sa ja došao u ovu Zemlju . I Isto tako prepoznajem u meni Želju za , da Ljude u Domovini koji imaju 6 malo Interesa za Japan i znanja o ovoj Zemlji , da ih pobliže upoznam . Ja nikada neću da zaboravim , kako je sve započelo u Madridu Listopada 1584 . Onda sam ja bio još jedan Mladić od dvadeset i sedam Godina , i bilo je tek pet Godina , kako sam ja postao Svećenik kod Jezuita . Po pozivu od Nadbiskupa od Evore , Don Teotonio de Bragança , trebao sam da se brinem o jednoj Delegaciji mladih Ljudi iz jedne Zemlje pod imenom Japan , i tako sam pošao na Jezuitski Koledž , da bi se susreo sa grupom i sa njihovom pratnjom , oni su bili vođeni od strane Oca Diago de Mesquita . Na prvi pogled je Čovjek četiri Mladića držao glatko da je Riječ o Djeci . Oni su nosili neobičnu , u svakome slučaju elegantnu Nošnju , a Nadbiskup je za svakoga posebno i za njihovu pratnju i poslugu bio dao po jednu sjajnu Kočiju . Oni su stvarno djelovali kao jedna Delegacija sa visoko pozicioniranim osobama iz jedne druge Zemlje . Kada su njih četvero sišli sa Kočija i poredali se , bilo je za prepoznati , da su oni stvarno mali , ali nisu bili toliko mladi , nego kako mi je prije bilo rečeno , da imaju između šezdeset i sedamdeset Godina . Oni su bili vitki , ali snažni i djelovali su kao , da upravo stupaju u period odrastanja . Bio sam pod utiskom , njihove lijepe narodne Nošnje , kako korektno pokazuju uljudnost i kako Čovjek na prvi pogled može da prepozna njihovu Mudrost . Onda je iz pokoreni Krajeva i punktova na novome Kontinentu , iz Azije i Južnoga Mora , dakle iz čitavoga Svijeta , konvertirane Barbare na Kršćanstvo dovodilo se u glavni Grad , gdje su bili smješteni na našemu Koledžu zatim bi njegovo Veličanstvo , Kralj , bili dovedeni , da bi im se pokazala Uspješnost našega Misionarskoga posla , mi smo imali da zahvalimo svojoj Moći i Sjaju , u Nadi da , kroz to dobijemo svoje Interese i Pohvale i tako ih kroz to zamolimo za financijsku Potporu . Bio je i dio moje Svećeničke obaveze , da se brinem o svim mogućim Barbarima . Sa njih najviše nije bilo moguće , verbalno se sporazumjeti , oni nisu imali Pojma , kako da se ponašaju pri Jelu i ostalim svakodnevnim držanjima , bilo je čak i nekih , koji uopće nisu razumjeli , zbog čega su bili dovedeni u središte Svijeta u Madrid i očigledno su bili u strahu , da ne završe kao Žrtve . Mlada japanska Delegacija se je ponašala sasvim drugačije . Nakon što su pod Vodstvom Super intendanta Valignano u Veljači Godine 1582 Nagasaki napustili , već je bilo prošlo tri Godine . Za to Vrijeme su zahvaljujući podukama od strane Oca Mesquita pokraj Latinskog i Portugalskoga savladali i spoznaju o Teologiji , Glazbi i Prirodnim znanostima . Iznad svih je najbolje napredovao u učenju jezika Hara Martino . Ne da je savladao samo i Gramatiku , nego je čak sa drugima pričao Latinski . Vođa Delegacije je bio Itô Mancio , jedan dobro izgledajući Mladić . Kao Reprezentant je bio Francisco Ôtomo Yoshishiges , jedan utjecajni i bogati Knez na Kyûshû , južno zapadni glavni Otok Japana , imao je problema zbog slaboga znanja Jezika . Iznad svega mu je bilo najteže da se spo razumijeva na Portugalskom . Njegovo životno dostojanstvo i vedra Pojava , što se je Čovjeku odmah moralo svidjeti , i njegov govor otvorena Srca je u svakome slučaju osvježavao i to je svjedočilo njegovo Povjerenje i Ponašanje . Tako je on ispunjavao svoju reprezentativnu Ulogu . Makaura Juliâo nije bio tako pametan i razborit kao Hara Martino i nije bio spor - 7 azuman kao što je to bio Itô Mancio . On je bio šutljiv i zračio je bio pomalo sa Osjećajem Usamljenosti . U početku je bio teško dostupan , ali kada bi ga se malo bolje upoznalo , otkrio bi Čovjek jednoga Dječaka sa potpuno ispravnim držanjem , koji nije bio spreman na male Laži . Isto tako je on pokazivao revnost pri učenju i Studiranju Teologije i prirodnih Znanosti . Četvrti u Udruženju je bio Chijawa Miguel , njegov Reprezetant Protasio Arima Harunobus i Bartolomeo Ômura Sumitadas , dva daljnja Kneza iz Kyûshû . On je poslije Itô Mancio bio od najvišeg porijekla u Grupi , njegovi ljupki pokreti Lica su to bili i odavali . Zbog toga je on bio najozbiljnije biće i veoma voljen . Za povučenoga Učenika nije pokazivao previše revnosti , i njegovo Tijelo je bilo slabo , tako da je često zbog napada Groznica bio ležao . Tada bi djelovao sažaljivo , da sam ja zbog toga stražario pokraj njegova Kreveta , pri svoj Karmi bespomoćne Nevinosti , sa čime je on zračio . Kratko rečeno , mlada Gospoda su usprkos svojoj nježnoj Starosti svaki za su za sebe imali jednu Osobnost , ja sam se osjećao unutra , kako se oni ( drugačije nego Barbari iz dalekih Zemalja ) kroz to sve našem Nivou , približavaju . Njegovo Veličanstvo , Kralj Philipp Drugi , je poslao dvije Kočije , da bi pokupili Delegaciju . Mlada Gospoda u Nošnjama koje su bile lijepo sašivene i od dobroga Štofa imali su svaki po jedan kratki i po jedan dugi japanski Mač , nisu bili ravni , nego blago zakrivljeni , za Kaišem za djeveni . Sa žutom bojom Kože Dečki u odličnim Kočijama skretali su pozornost na sebe , Masa se je probijala pokraj stražara , tako da su polako napredovali . Kada smo došli do Palače , došlo je naređenje , da će se privatno sastati sa Kraljem , mi smo bili sprovedeni kroz potpuno sjajne Sale u unutrašnjost . Isto tako mlada Gospoda , koji su već bili u Lissabon , Evora i Toledo i takve puno sjajne Zgrade kao što je Katedrala kao i biskupske i vojvodske Rezidencije vidjeli , bili su od zlatnih i srebrenih Skulptura , lijepih zidnih Slika , Freski i razno nakićenih Zavjesa kraljevske Palače savladani , toliko da im je Znoj išao sa zacrvenjeli Lica od uzbuđenja . Kralj , Princ i Princeza su bili u velikoj Sali , koja je za Prihvaćanje strani Delegacija bila namijenjena , oni su čekali , prihvaćali su mladu Gospodu sa jednim Zagrljajem , to sve je bio pratio Itô Mancio , koji je bio Vođa Grupe , držao je jedan kratki pozdravni govor na Japanskom , što je Otac Mesquita prevodio na Portugalski . Napokon je Mancio želio da svoje Komplimente izgovori na Portugalskom , ali ga je napustilo samo povjerenje . Kada je Brat Jorge , jedan od pratioca mladog Gospodina , pročitao pismo od japanskog Kneza ( on nije bio od velikoga Kralja Hideyoshi , koji je vladao čitavim Japanom , nego od Kneza Otomo i Arima iz Kyûshû ) , primijetili su Princ i Princeza , da je izgovor i Intonacija , Japanskoga Govora komična i prasnuli su veliki Smijeh . Iznad svih je Kralj bio najzačuđeniji i posmatrao je Pismo , po kojemu je bilo za vidjeti crno znakovlje u okomitim Redovima , i pitao je u kojemu pravcu se čita . Sam sadržaj je izgledalo da ga se posebno ne tiče . On je mislio da pisma koja je dobivao skoro iz čitavoga Svijeta se ne razlikuju puno . To je oživilo Interese i prijateljski prijem od strane njegova Veličanstva samoga i Kraljevske Familije , držali su se i nazočni Političari i Moćnici – koji su stajali nasuprot prije došlom mladom Gospodom , nakon što su 8 se bili povukli sa Audijencije , sa jednim Respektom . U svakome slučaju nije mi promakao neobičan osmijeh , kada su japanski poslanici ušli u Prostoriju . Oni su reagirali sa jednim podrugljivim Smijehom na jedan Kuriozitet , što se je bio otelo njihovome razumu .