Žrtva Za Kazalište
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
Uvodnik Žrtva za kazalište Poštovani čitatelji, brojnih kazališnih kritika, koji predstavlja pravu kritičku povijest posljednjih pola Hrvatsko glumište u 2011. godini izlazi kao godišnjak – četverobroj, a stoljeća hrvatskoga kazališta. razlog je isključivo financijske prirode. Dotacija Grada Zagreba pala je u ovoj recesijskoj godini na svega 7.000 kuna, što s dotacijom Ministarstva Naslovnica ovoga broja posvećena je glumcu kulture od 60.000 kuna nije dovoljno ni za ovaj godišnjak, a kamoli Mislavu Čavajdi, koji je na ovogodišnjim dva standardna dvobroja, no HDDU je, srećom, pomogao objavu Dubrovačkim ljetnim igrama zasluženo ovoga izdanja sredstvima HUZIP-ova Fonda za poticanje umjetničkog osvojio Orlanda za izvanrednu interpretaciju stvaralaštva i kulturne raznolikosti. Čitatelji neće biti uskraćeni ni za Kralja Edipa iznoseći (po riječima žirija) jednu od dosadašnjih rubrika. Na povećanom broju stranica našla su „lik moćan u iskazu, uvjerljiv u sumnji i se sva sjećanja, kolumne, festivali, obljetnice, nagrade i premijere, kao postojan u bolu, pokazavši kako se suvremeni i posebni prilozi posvećeni ključnim projektima HDDU-a – Nagradi glumački senzibilitet može učinkovito spojiti hrvatskoga glumišta i Festivalu glumca. Posebno ističem kolumne s modelom klasičnoga iskaza... U teškim o dvjema velikankama hrvatskoga glumišta – Elizi Gerner, kojoj je okolnostima iskazao je svu snagu svoga talenta i racionalnost svoga Hrvatsko društvo pisaca priredilo rođendanski skup kakav je zaslužila, glumačkog bića“. U sumanutom, gotovo mazohističkom pothvatu i Beli Krleži, čija je trideseta obljetnica smrti prošla u posvemašnjem Mislav Čavajda, usprkos teškoj ozljedi koljena, sa štapovima je odigrao zaboravu hrvatske javnosti. dvije predstave Kralja Edipa. Boljelo je i gledati ga. Spasio je predstavu koja ga je zahtjevnošću (prvotne verzije njegove uloge) dovela u kola U rujnu ove godine zauvijek nas je napustila članica našega uredništva hitne pomoći.Tvrdoglav i talentiran, beskompromisan i glumački Marija Grgičević (1929 – 2011), najdugovječnija hrvatska kazališna potentan, Čavajda je nevjerojatnom energijom još pokazao da je za kritičarka s više od šezdeset godina novinarske karijere, koja je i u ovom kazališnu predstavu spreman na kocku staviti svoje zdravlje i budućnost broju prisutna s dva teksta (o Glembajevima i Ivici Vidoviću), a napisala je i igrajući do posljednjeg daha ulogu koja ga je mogla odvesti u invalidska kritički tekst o izvedbama Krležine Lede, koji će u Hrvatskom glumištu biti kolica. Takav primjer žrtve za kazalište nije dugo viđen na hrvatskoj objavljen iduće godine u povodu osamdesete godišnjice objave te drame. kazališnoj sceni. Uvijek tiha, nenametljiva i dobronamjerna, Marija Grgičević bila je suradnik kojega bi svaka redakcija mogla poželjeti. Njezino enciklopedijsko znanje i velika ljubav prema dramskom kazalištu i Srdačno vaš, njegovim stvarateljima bili su vidljivi iz svakoga njezina teksta. Marija Grgičević bila je istinska doajenka hrvatske kazališne kritike, te će Zlatko Vidačković, glavni urednik redakcija pomoći i u prikupljanju, sređivanju i objavi arhiva njezinih Eliza Gerner Bela Krleža Marija Grgičević Mislav Čavajda SADRŽAJ Uvodnik 1 Intervju s Marijom Sekelez: Slobodnjaštvo me ojačalo Sadržaj 2 (u povodu 35 godina umjetničkog rada) 68 Intervju s Antunom Tudićem: Do posljednjeg daha KOLUMNE 3 (u povodu 35 godina umjetničkog rada) 70 Georgij Paro: Barunica s Gvozda (30. godišnjica smrti Bele Krleže) 4 Intervju s Janom Jankovićem i Dubravkom Sidorom: Stoljeće zajedno Boris Senker: Doktorica, glumica, dama (90. rođendan Elize Gerner) 8 (u povodu 60, odnosno 40 godina umjetničkog rada) 71 Marija Grgičević: Drachova riječ i Kerekešov Kum Intervju s Goranom Matovićem: Tinove idealne rečenice (Glumački nastupi u Glembajevima u HNK-u u Zagrebu 1994. i 2011.) 12 (u povodu 35 godina umjetničkog rada) 72 Sanja Nikčević: Pobuna kazališta (Kazališna kritika, 2. dio) 15 SJEĆANJA 73 NAGRADA HRVATSKOG GLUMIŠTA 18 Zdenka Heršak i Zvonimir Mrkonjić: Ispunjenost i potpunost Na zvjezdanom putu 19 (Vjera Žagar-Nardelli) 74 Melodija duše (Zlatko Crnković) 20 Marija Grgičević: Harlekinovo znanje (Ivica Vidović) 76 Intervju sa Zlatkom Crnkovićem: Bio sam vjeran HNK-u 21 Želimir Ciglar: Neuništiva originalnost (Josip Bobi Marotti) 78 Nezamjenjiva umjetnica (Nada Puttar-Gold) 24 Želimir Ciglar: Radosna i zanosna poliglotkinja (Vida Jerman) 80 Intervju Nada Puttar-Gold: Pjevati bez daha na dahu 25 Želimir Ciglar: Skromna kritičarska velikanka (Marija Grgičević) 81 Nagrađeni i nominirani 28 Mira Muhoberac: Negromant suvremenosti (Predrag Vušović – Pređo) 82 FESTIVALI 37 Vladimir Gerić: Micekova toplina (Vladimir Jagarić) 83 Lana Šarić: Njihovo je vrijeme stiglo (21. Marulićevi dani) 38 Zvonimir Mrkonjić i Davor Mojaš: Glumac ansambla i suigre (Zorko Rajčić) 84 Tomislav Kurelec: Posvećeno Hadžiću (35. Dani satire) 39 Dubravka Crnojević-Carić: Ozbiljnost igre (Damir Munitić) 85 Tomislav M. Bonić: Snaga klasične riječi (62. Dubrovačke ljetne igre) 40 Jasen Boko: Rođeni komičar (Franko Strmotić) 86 Mario Županović: Izmještanje matrice (57. Splitsko ljeto) 41 Tatjana Sandalj: Uspjelo posvećenje ljeta (8. Riječke ljetne noći) 42 NAGRADE 87 Mario Županović: Programsko okoštavanje (15. Zadar snova) 43 Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo na području filma: Božidarka Frait 88 Mario Županović: Neinventivno, ali popularno (17. Zadarsko kazališno ljeto) 44 Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo na području kazališta: Zlatko Vitez 89 Tatjana Sandalj: Raskorak žirija i publike (18. Festival malih scena) 45 Intervju sa Zlatkom Vitezom: Histrioni kao životno djelo 90 Helena Braut: Dosljedan sam sebi (25. Eurokaz) 46 Nagrada Vladimir Nazor za 2010. godinu: Jagoda Kralj Novak 92 Sibila Petlevski: Glumac u središtu (12. Zlatni lav) 47 Nagrada Fabijan Šovagović DHFR-a: Marija Kohn 93 Jordanka Grubač: Između stvarnosti i mašte (51. Međunarodni dječji festival) 48 Nagrada Mila Dimitrijević HNK-a u Zagrebu: Tomislav Kurelec: Vitalnost kabarea (4. Gumbekovi dani) 49 Darija Lorenci Flatz i Milan Pleština 94 Helena Braut: Neprocjenjivi dar (11. Naj, naj, naj festival) 50 Helena Braut: Festival ispunjenih želja (9. Festival svjetskog kazališta) 51 Tomislav Kurelec: Frljićev scenski dragulj (26. Gavelline večeri) 52 PORUKE Igor Tretinjak: Tanak program (44. PIF) 53 Širenje u Europu (3. Noć kazališta) 95 Tatjana Sandalj: Pomak prema stvarnosti (16. Revija lutkarskih kazališta) 54 Svjetski dan kazališta 96 Janko Heidl: Slatke muke (58. Festival igranog filma u Puli) 55 Svjetski dan lutkarstva 97 Janko Heidl: Stvaralačka simbioza (20. Dani hrvatskog filma) 56 Svjetski dan kazališta za djecu i mlade 98 FESTIVAL GLUMCA Od Glumice Glumcima (Riječ izbornice Zrinke Cvitešić) 57 DJELATNOST HDDU-a Kad glumci drže ključeve grada 58 Raznolikost glumačkih prava (EuroFIA, Lisabon) 99 Predstave 18. Festivala glumca 60 Ogranak samostalnih umjetnika HDDU-a 100 39 stepenica do trona (Nagrade 18. Festivala glumca) 61 Novi članovi HZSU-a iz redova HDDU-a 100 18. Festival glumca u fotografijama 63 OBLJETNICE 65 PREMIJERE 101 Intervju s Brankom Cvitković: Ostala sam svoja Premijere hrvatskih profesionalnih kazališta i kazališnih grupa 102 (u povodu 40 godina umjetničkog rada) 66 Dramski programi i nagrade hrvatskih kazališnih festivala 118 Bela Krleža Eliza Gerner Kolumne HNK u Zagrebu: Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi, red. Đoko Petrović, 1946. kolumna | Sjećanje na Belu Krležu (1896-1981) Barunica s Gvozda Belina Barunica Castelli, koju sam vidio u poodmakloj fazi njezina igranja te uloge, doimala se na prvi pogled kao glumačka afektacija, no ta izvještačenost prikrivala je tajne, istinu tog lika, a u završnim se prizorima potpuno izgubila i prerasla u animalističku borbu za život sezoni 1963./1964. obnašao sam dužnost direktora smo se, skinuli kapute i sjeli za stol, na kojem su bila Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. servirana razna pića. Bela je uskoro poslužila sendviče i Iz tog vremena dugo su ostale u sjećanju izvrsne kolače. Razgovaralo se o svemu i svačemu. U početku smo Upredstave Shakespeareove Mjere za mjeru u režiji Koste Boško i ja bili napeti i suzdržani, ali zahvaljujući izuzetno Spaića i Šenoine Ljubice, koju je režirao Božidar Violić. ljubaznim i raspoloženim domaćinima, opustili smo se i Te sam sezone postavio Luđakinju iz Chaillota Jeana osjećali vrlo ugodno. Giraudouxa s Belom Krležom u naslovnoj ulozi, a Dino Ovo o čemu pišem događalo se gotovo prije pedeset Radojević režirao je Sartreova Đavla i dobrog Boga. Bilo je godina i dakako da se ne mogu sjetiti svih tema o kojima to doba takozvanog redateljskog kartela. smo raspravljali. Krleža se raspitivao za moje podrijetlo. piše: Dana 14. veljače 1964. bio sam dežuran na predstavi u Spomenuo sam mu da mi je mama Ruskinja, koja je kao HNK-u. Po običaju, sjedio sam u kazališnom buffetu, kad Georgij Paro kći bjelogardijskog oficira emigrirala 1918. iz Rusije i se na vratima pojavio portir, koji me pozvao na portu da se našla se u Kraljevini Jugoslaviji. To je potaklo priču o javim na hitni telefonski poziv. Na telefonu je bila ruskim emigrantima s kojima su se Miroslav i Bela Bela Krleža. Pitala me kamo ću nakon predstave. Krleža družili u Zagrebu. Rekao sam Beli kako „Idem kući.“ – odgovorio sam. „A biste li svratili me je impresionirala njezina Madeleine Petrovna do nas poslije predstave?“ – upitala me je. Nikad i kao glumačka kreacija, a pogotovo kao govorna prije nisam bio pozvan kod Krležinih, tako da me interpretacija Rusa koji su se trudili govoriti je taj poziv iznenadio. „Ako