Uvodnik Aktualnosti i kazališni vremeplov Poštovani čitatelji, Nedugo nakon broja kojim smo obuhvatili razdoblje do kraja Osim aktualnih zbivanja, Hrvatsko kolovoza, evo i drugog broja za 2010. koji pokriva period do kraja glumište bavit će se intenzivno godine. Dok je prošli broj obilježilo nadoknađivanje propuštenih i temama iz hrvatske kazališne festivala, premijera i niz sjećanja na preminule umjetnike, u ovom povijesti, ne samo zbog uredničkih smo uhvatili ritam s brojnim obljetnicama – a za idući broj čeka nostalgičarskih afiniteta, nego i zato nas još obilježavanje 150. sezone HNK u Zagrebu i jubileja Elize da sve brojnije čitatelje (osobito one Gerner, kojima će se priključiti esej o Beli Krleža u povodu 30 mlađe) podsjeti na velikane naše obljetnice njezinog odlaska. U idućem broju (koji će izaći iz tiska kulturne prošlosti kojima u eri nakon Festivala glumca) također ćemo se pozabaviti režijama estradizacije medija sve više prijeti Krležinih drama Gospoda Glembajevi i Leda na hrvatskim zaborav. Ovaj broj tako donosi esej pozornicama nekad i danas, zabilježit ćemo sve recentne knjige o kasnim glumačkim nastupima iz područja kazališta i dramske književnosti te objaviti drugi dio Tita Strozzija, glumca, dramskog temata o kazališnoj kritici, čijim se prvim dijelom otvara ovaj broj i opernog redatelja (više od 300 Hrvatskog glumišta. uloga i isto toliko režija), dramskog pisca (Ecce homo, Zrinski, Ulaskom u redoviti ritam izlaženja i rješavanjem zaostataka moći Tomislav, Igra u dvoje...), dramatizatora, prozaika, pedagoga, ćemo se više posvetiti aktualnim temama, a planiramo i rubriku ravnatelja Drame u Zagrebu i Splitu, filmskog redatelja (Dvorovi Kazališna kronika kojom ćemo zabilježiti sve važnije novosti u samoći, 1925) i glumca, prevoditelja (Faust i dr.), pokretača u hrvatskom kazalištu o kojima nemamo posebne članke, kao časopisa (Krik, Rampa) i umjetničkih organizacija (Dječje carstvo, i Kazališne meridijane u kojima ćemo zabilježiti sva gostovanja Dramski ansambl Strozzi) koji se na početku karijere okušao i u hrvatskih kazališta u inozemstvu, sudjelovanja na međunarodnim baletu (Filin/Rotbart u prvom hrvatskom Labuđem jezeru 1921!). festivalima te premijerne izvedbe hrvatskih dramatičara u svijetu. Taj fascinantni kazališni erudit vjerojatno je bio najsvestraniji S tim u vezi molimo sva hrvatska kazališta i članove HDDU da hrvatski kazališni umjetnik 20. stoljeća. nas o tome pravodobno informiraju putem elektronske pošte Srdačno Vaš, ([email protected]). Zlatko Vidačković, glavni urednik Hamlet (Tito Strozzi); Dvoboj Laerta (Jozo Laurenčić) i Hamleta u zadnjoj slici, HNK u Zagrebu, William Shakespeare, Hamlet, red. Ivo Raić, scen. Ljubo Babić, 1929. (fotografija iz časopisa Kulisa, br. 35, 10. prosinca 1929.) Uvodnik 1 KAZALIŠNI VREMEPLOV 45 Sadržaj 2 Marija Grgičević: Između Erinija i Eumenida (40 godina od smrti Tita Strozzija) 46 TEMA: KAZALIŠNA KRITIKA 3 Marija Barbieri: Malo kazalište velikih dometa (60 godina GK Komedija) 50 Georgij Paro: Od dijaloga do šutnje 4 Irena Paulus: Neka cijeli ovaj svijet... Marija Grgičević: Kroničarske putositnice 6 (600. izvedbi mjuzikla Jalta, Jalta) 52 Sanja Nikčević: Suputnik koji se ne može izbjeći 8 Jordanka Grubač: Uvijek mlada stara dama (140 godina kazališta u Šibeniku) 54 KOLUMNE Tatjana Sandalj: Srce na dlanu (50 godina Gradskog kazališta lutaka Rijeka) 56 Boris Senker: Neponovljivost prvog susreta (Histrionovih 35 ljeta) 11 Igor Mrduljaš: Nenametljiv učitelj (50 godina umjetničkog rada Zvonka Festinija) 58 Ivica Matičević: Dramsko zrcalo aktualne zbilje (Zašto je Josip Kosor naš suvremenik?) 13 Mira Muhoberac: Zlatna nit hrvatskoga glumišta (50 godina umjetničkog rada Špire Guberine) 59 Intervju s Fadilom Hadžićem: Kad se smijah tad i bijah NAGRADA HRVATSKOG GLUMIŠTA 15 (u povodu 60. komedije) 60 A nagradu dobiva... 16 Intervju sa Zvonkom Benićem: Živjeti u kazalištu Velika gospođa vedrog kazališta (Lili Čaki) 17 (u povodu 35 godina umjetničkog rada) 62 Intervju s Lili Čaki: U mojim su venama glazba i ritam 18 Intervju s Jadrankom Elezović: Smijeh mi je nagrada (u povodu 35 godina umjetničkog rada) 63 Intervju s Joškom Juvančićem: Kazalište je tajna 21 Jamstvo tradicije živog teatra (Joško Juvančić) 25 SJEĆANJA 64 Intervju s Krešimirom Dolenčićem: Ugasimo televizor 26 Zvonimir Mrkonjić: Majstor Mediterana (Vanča Kljaković) 65 Nagrađeni i nominirani 28 Zvonimir Mrkonjić: Prijelomni redatelj (Petar Veček) 66 Tomislav Kurelec: Inventivnost i svestranost (Fadil Hadžić) 68 NAGRADE Maja Hribar-Ožegović: Hrabrost i majstorstvo (Ljiljana Gener) 70 Nagrade HNK Ivana pl. Zajca Rijeka 37 Zoran Angeleski: Skroman i radišan glumac (Vladimir Oblčeščuk) 71 Nagrada Tito Strozzi HNK u Zagrebu 38 Vlatko Perković: Kroničar splitskog kazališta (Šimun Jurišić) 72 Mira Muhoberac: Anđeo hrvatskog glumišta (Marina Nemet) 73 FESTIVALI 39 DJELATNOST HDDU Matko Botić: Između drame i plesa (8. Festival svjetskog kazališta) 40 Izvješće Upravnog odbora Skupštini HDDU 74 Tomislav Kurelec: Reinterpretacija klasika Ogranak samostalnih umjetnika HDDU 78 (25. Gavelline večeri) 41 Obavijesti o izmjenama poreznih propisa 79 Igor Tretinjak: Od toplog humora do satire (43. PIF) 42 Božićni domjenak HDDU 80 Tatjana Sandalj: Lutkarstvo na udaru recesije PREMIJERE 81 (15. Revija lutkarskih kazališta) 43 Premijere hrvatskih profesionalnih kazališta i kazališnih grupa 82 Publici na dar (Noć kazališta) 44 Dramski programi i nagrade hrvatskih kazališnih festivala 93 TEMA: KAZALIŠna kritika iz časopisa Kulisa, br. 9, 1935. KOLUMNE Glumačka družina Histrion, 1975. Franjo Sotošek (Ilarija Šalić); HNK u Zagrebu, Josip Kosor, Požar strasti, red. Branko Gavella, 1934. tema | Kazališna kritika Od dijaloga do šutnje Nezaslužena pozitivna kritika štetnija je za kazališne stvaraoce od nezaslužene negativne kritike. Prva otupljuje kreativnost za račun neke lažne sigurnosti, druga potiče kreativnu energiju r. Branko Gavella govorio je i pisao o pet jedni ocjenjuju, drugi procjenjuju; konstitutivnih elemenata kazališnog čina. Na jedni dociraju, drugi analiziraju; prvo mjesto stavio je dramski tekst, na drugo jedni polaze od sebe, drugi od predstave. Dglumce, na treće redatelja, na četvrto scenografiju i na Prvi se ponašaju kao posjednici svekolike (ne peto publiku. samo kazališne) istine, drugi nastoje iznaći i Gavella je sebe smatrao zastupnikom književnosti u izraziti tu pretpostavljenu istinu i to po kriteriju kazalištu i stoga je logično što je primat dao tekstu. životne vjerodostojnosti i kazališne uvjerljivosti. Glumac, koji po Gavelli nije interpretator nego suautor Jednom sam negdje rekao ili napisao kako će teksta, dobio je mjesto najbliže piscu. Redatelj ima se danas-sutra iz kritika Marije Grgičević moći piše: središnju ulogu objedinitelja svih elemenata koji zaključiti kako su izgledale predstave o kojima Georgij Paro tvore kazalište. Pod scenografijom podrazumijevao je pisala. Osnovni je dojam koji ostavlja čitanje je likovno oblikovanje scenskog prostora, u što ulaze takvih kritika njihova vjerodostojnost. Pod tim i kostimografija i scenska rasvjeta kao ravnopravne pojmom podrazumijevam podudarnost između likovne komponente kazališne predstave. Publika predstavlja kazališne predstave i onoga što je o njoj napisano. Nažalost, bitni čimbenik kazališnog čina i svojim reagiranjem daje krajnji do danas nema knjige njezinih kritika. Kritičar koji može smisao predstavi. Publika odlučuje o uspjehu ili neuspjehu dati uvid u kazalište o kojem je pisao vrijedan je i dragocjen. predstave: ponaša se kao svojevrsni kolektivni kritičar. Tu sam odliku nedavno otkrio i u kritikama Stijepe Mijovića Najeduciraniji je član publike u nekom idealnom smislu – Kočana, skupljenima u knjizi S Talijom nakon predstave iz kritičar. Prema tome, kritika je također konstitutivni čimbenik 2010. u izdanju DHK (a prethodno objavljivanima u Školskim kazališnog čina. Kazališna predstava nije potpuna bez kritičarske novinama koje imaju internu distribuciju, čime su ostale recepcije. Gavella to nije rekao. To je moja izvedenica. nedostupne i nepoznate ne samo široj javnosti nego i samim Neka mi za ovu priliku bude dopušteno da kazališne kritičare stvaraocima predstava o kojima je pisao). Kad sam ih pročitao podijelim u dvije skupine: sabrane (i izabrane) vratilo mi se sjećanje na mnoge predstave 4 Hrvatsko glumište broj 46-47, 2010. tema | Kazališna kritika iz proteklih desetljeća kao svojevrsna živa povijest novijeg U kazališnoj kritici dva i dva su rijetko četiri. hrvatskog kazališta. Kritike se, dakako, ne pišu za povijest nego za trenutak Puki zbroj pozitivnih recenzija može eventualno sadašnjosti, tako da moja prethodna konstatacija može djelovati svjedočiti o uspjehu, ali ne uvijek i o vrijednosti kao paradoks. Međutim, nije tako. Vratimo se za tren na podjelu toga uspjeha. Stvaralački promašaj zna biti vredniji na dvije vrste kritičara: oni prvi zapravo i ne pišu o predstavama nego o sebi. Oni se nameću i nadmeću, oni ideologiziraju, oni od pomodarskog uspjeha klišeiziraju, oni polaze od svog svjetonazora, oni primjenjuju svoj kritičarski kalup, oni se u krajnjoj liniji ponašaju kao sveznalci koji Živimo u vremenu urušenog vrijednosnog sustava kako u životu, bi predstavu o kojoj pišu znali napraviti puno bolje. Ukoričene tako i u umjetnosti. Kritika je uvijek subjektivna. Objektivne kritike nema. Idealne kritike ne može biti. Najbolja je ona kritika koja uspostavlja dijalog s predstavom, a najgora ona koja ne Kritika je uvijek subjektivna. Objektivne kritike dopušta predstavi da se izrazi. nema. Idealne kritike ne može biti. Najbolja je