Uvodnik Hrvatski kazališni godišnjak

Poštovani čitatelji, glumačkih nagrada, sjećanja na Zlatka Crnkovića, Antu Čedu Martinića, Časopis Hrvatsko glumište postao je de facto hrvatski kazališni Vladu Vukmirovića, Nedu Bajsić, godišnjak. Nakon 2011., i 2012. godine morali smo u jednom Franju Štefulja i Zdenku Anušić Poje, četverobroju objediniti sva kazališna događanja. Dotacije su pjesme Arsena Dedića, kolumna o nam smanjene, a slijedom stoga smanjen je i broj stranica, ali statusu samostalnih umjetnika članova smo ipak uspjeli sačuvati koncepciju časopisa i objaviti ga pred HDDU-a, pregled mjuzikala i opera Božić 2012., uz pomoć sredstava Ministarstva kulture, HDDU- objavljenih na CD-ima, popis svih ovih sredstava iz HUZIP-ova Fonda za poticanje umjetničkog premijera hrvatskih profesionalnih stvaralaštva i kulturne raznolikosti te sredstava Gradskog ureda kazališta i kazališnih grupa te dramski za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba. programi i nagrade hrvatskih kazališnih Treba pritom spomenuti da je tradicija kazališnih godišnjaka u festivala. Zagrebu starija od one kazališnih časopisa: pretpostavlja se da je Naslovnica ovog izdanja pripala je prvi kazališni godišnjak s podacima o kazališnom životu Zagreba predstavi Mrzim istinu Olivera Frljića u produkciji Teatra &TD, u 1784. tiskao Ignatz Bartsch, vođa njemačke družine koja je te koja je nakon prošlogodišnje pobjede na Nagradi hrvatskog godine nastupala u Zagrebu, a od 1833., kada u Zagrebu izlazi glumišta i Gavellinim večerima ove godine pobijedila na Festivalu Theater-Almanach, pojava kazališnih godišnjaka postaje gotovo glumca i Marulićevim danima, a treba spomenuti i niz nagrada redovita. Prvi kazališni časopis, Agramer Theater Journal, tiskan je publike i žirija na inozemnim festivalima u Wiesbadenu, Zenici, 1815., a izdavač i urednik bio mu je Bečanin Andreas Joseph von Banjoj Luci, beogradskom BITEF-u i sarajevskom MESS-u. Guttenberg. Uz kritike kazališnih predstava časopis je objavljivao priloge o glumi, tehnici pjevanja, scenografiji, kostimima te pružao Kako bismo potpunije ispunili svoju koncepciju hrvatskog uvid u tadašnju kazališnu teoriju i praksu. Na kraju publikacije kazališnog godišnjaka, u narednom broju planiramo objaviti nalazio se zabavni dio (pitalice, šale, anegdote) namijenjen širem popis svih knjiga vezanih uz kazalište i dramsku književnost čitateljstvu, navodi Zagrebački leksikon. objavljenih tijekom rada ove redakcije, tj. od 2010. godine do dana zaključenja idućeg broja časopisa (1. prosinca 2013.). Također Prvi kazališni godišnjak na hrvatskom jeziku zvao se Kazališni planiramo objaviti i popis svih drama koje su napisali hrvatski almanah, a tiskan je 1895. U njemu je tadašnji intendant Stjepan dramatičari, a objavljene su ili praizvedene u tom razdoblju. Miletić objavio podatke o djelatnosti HNK-a u Zagrebu, a Nikola Andrić Kazališnu kroniku za razdoblje od 1874. do 1879. Na 112 stranica našeg godišnjaka našao se esej o hrvatskoj Srdačno Vaš, ratnoj komediji, intervjui s doajenkama Darom Vukić i Anom Stanojević, laureatom za životno djelo Rikardom Simonellijem, pregled svih dobitnika Nagrada hrvatskog glumišta, kritički osvrti na sve hrvatske kazališne i nacionalne filmske festivale, prikaz Zlatko Vidačković, glavni urednik ovogodišnjeg Festivala glumca, obrazloženja svih nacionalnih

Oliver Frljić, autor najbolje predstave Festivala glumca i Oliver Frljić, Mrzim istinu, Teatar &TD Marulićevih dana 2012. te NHG i Gavellinih večeri 2011. broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 1 Uvodnik 1 Matko Botić: Igra na sigurno (10. Festival svjetskog kazališta) 47 Sadržaj 2 Janko Heidl: Godina rekorda (59. Festival igranog filma u Puli) 49

TEMA BROJA 3 FESTIVAL GLUMCA 50 Sanja Nikčević: Ratna komedija (Kako smo se smijali ratu, 1. dio) 3 Veselje i ozbiljnost (Riječ izbornika Žarka Potočnjaka) 51 Kazališna Slavonija od Satira od Tene 52 OBLJETNICE 6 Predstave 19. Festivala glumca 54 Intervju s Darom Vukić: Darovati život umjetnosti Bio je to pravi spektakluk (Nagrade 19. Festivala glumca) 56 (u povodu 60 godina umjetničkog rada) 6

Intervju s Anom Stanojević: Volim nadograđivati uloge NAGRADE 58 (u povodu 40 godina umjetničkog rada) 9 Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo na području kazališta: Špiro Guberina 59 NAGRADA HRVATSKOG GLUMIŠTA 12 Nagrada Vladimir Nazor za 2011. godinu: Milan Pleština 60 U šaljivom tonu 13 Nagrada Fabijan Šovagović DHFR-a: Boris Buzančić 61 Dosljedan vlastitim stavovima i uvjerenjima (Zlatko Vitez 14 Demetrova nagrada za životno djelo HDKKT: Branko Hećimović 62 Tko pjeva zlo ne misli (Richard Simonelli) 15

Intervju s Richardom Simonellijem: Biti svoj a biti i njihov 16 SJEĆANJA 63 Nagrađeni i nominiran 20 Želimir Ciglar: Glas velike duše (Zlatko Crnković) 64 Vlatko Perković: Glumac koji je nudio katarzu (Ante Čedo Martinić) 66 FESTIVALI 29 Darko Gašparović: Rijeka u središtu (Vlado Vukmirović) 68 Frljićev trijumf (21. Marulićevi dani) 30 Fedra Peresson: Samozatajna svestranost (Franjko Štefulj) 69 Tomislav Kurelec: Život kao tragikomedija (36. Dani satire Fadila Hadžića) 31 Inge Appelt: Čarobnica glume (Neda Bajsić Mamilović) 70 Tomislav M. Bonić: Oproštaj s Prlenderom (63. Dubrovačke ljetne igre) 32 Vrsna komičarka (Zdenka Anušić Poje) 71 Siniša Kekez: Iznevjerena šira publika (58. Splitsko ljeto) 33 Tatjana Sandalj: Važnost ambijenta (9. Riječke ljetne noći) 34 PORUKE I DOGAĐANJA Mario Županović: Kriza i ponavljanje matrice (16. Zadar snova) 35 Nikad veći program (4. Noć kazališta) 72 Sanja Petrovski: Igra na sigurno (18. Zadarsko kazališno ljeto) 36 Svjetski dan kazališta 73 Tatjana Sandalj: Disfunkcionalne obitelji (19. Festival malih scena) 37 Svjetski dan lutkarstva 74 Igor Ružić: Novo pronađeno u starome (26. Eurokaz) 38 Svjetski dan kazališta za djecu i mlade 75 Mila Elegović: Osvajanje novih prostora (13. Zlatni lav) 39 Poezija: Pjesnikov kutak (Arsen Dedić) 76 Jordanka Grubač: Zaštitni znak Šibenika (51. Međunarodni dječji festival) 40 Popis novih članova HDDU-a i HZSU-a 76 Tomislav Kurelec: Oživljena kazališna vrsta (5. Gumbekovi dani) 41 Ogranak samostalnih umjetnika HDDU-a 77 Mira Muhoberac: U okviru od snova (12. Naj, naj, naj festival) 42 CD izdanja hrvatskih mjuzikala i opera 78 Tomislav Kurelec: Paralelni svijet (27. Gavelline večeri) 43

Iva Gruić: Mali jubilej (45. PIF) 44 PREMIJERE 79 Tatjana Sandalj: Mnogo sretnih lica (17. Revija lutkarskih kazališta) 45 Premijere hrvatskih profesionalnih kazališta i kazališnih grupa 80 Janko Heidl: Jake mlade snage (21. Dani hrvatskog filma) 46 Dramski programi i nagrade hrvatskih kazališnih festivala 99 tema broja | Kako smo se smijali ratu (1) Ratna komedija Kao i smijeh u ratu, i dramsko je smijanje ratu obrambeni mehanizam. Pisanje komedija jedan je od načina preživljavanja i očuvanja zdravog razuma

e li moguće smijati se u ratu? Moguće je. Kaže kolega djela kao komedije vodila su me tri kriterija: kazališna Biskupović, koji je Domovinski rat proveo u Osijeku, recepcija (da je djelo izvođeno kao komedija), autorska da su se oni za vrijeme rata svaki dan smijali. Bio je definicija (da je sam autor djelo nazvao komedijom) i moja toJ obrambeni mehanizam, borba protiv straha, nervoze, osobna reakcija (je li mi bilo smiješno prilikom čitanja)! tjeskobe. U ratna vremena kazališta su najradije postavljala Tih trideset naslova pisali su ugledni pisci, a kad se pročita komedije koje su nasmijavale publiku likovima koji se cijeli korpus, očito je da postoji razlika između ratnih i ozbiljno nerviraju oko prevare, posla i bezbroj drugih poratnih komedija, i to u osjećaju, stilu i temama. Pri životno neozbiljnih sitnica u usporedbi s onim što se tome se ratne protežu sve do kraja devedesetih jer, iako događalo oko njih. Prepuno je bilo gledalište osječkog se iz današnje perspektive 1995. godina može smatrati kazališta za opere i operete, novogodišnje i uskrsne piše: krajem rata, nismo bili sigurni da je rat završio sve do kraja koncerte (o čemu sam govorila na Krležinim danima u Sanja Nikčević devedesetih. Osijeku 1999)! No je li moguće smijati se ratu? U tom korpusu ratnih komedija devedesetih najviše se pišu Definicija kaže: „Komedija je dramska vrsta koja prikazuje rješive komedije u užem smislu, dakle prave komedije sa sretnim krajem sukobe društvenog ili psihološkog karaktera sa sretnim krajem koji dovodi stvari na svoje mjesto – kažnjava zle, a nagrađuje dobre. i junacima nagrađenim prema zasluzi (dobri nagrađeni, a loši Tematski su podijeljene na dva dijela: jedne su političke satire, a kažnjeni) pri čemu izaziva smijeh i pozitivne emocije poput radosti, druge komedije situacije o našem društvu. zadovoljstva i sreće te time afirmira temeljne vrijednosti društva.“ (Književna revija Smijeh, 1/2011) Ratne komedije 1: političke Upravo zato što je rat mjesto najmanje satire, od najave rata do rješivih sukoba, a od rata se nikako ne kabaretske definicije rata očekuje da izaziva „smijeh i pozitivne emocije poput radosti, zadovoljstva Politički komentari stvarnosti započeli i sreće“, pretpostavlja se da je o ratu su i prije samog rata, komedijama koje prirodno pisati dramska, odnosno su najavile događanja koja će uslijediti. tragična djela. Međutim, svi znamo U Teatru &TD 1990. postavljene su za odlične humorističke serije o ratu dvije tzv. alegorijske komedije, one koje poput Alo, alo (o Drugom svjetskom) pokazuju naš svijet kroz priču o nekim ili MASH (o Korejskom ratu). No one drugim prošlim ili budućim svjetovima. su snimljene nakon rata – s odmakom Komedija Pava Marinkovića Filip i određenom dozom propagande. Tako Oktet i čarobna truba nadahnuta je da ostaje pitanje: je li moguće pisati pričom o antičkim junacima (Odiseju komedije dok padaju bombe, a ljudi i Filoktetu), ali vrlo jasno govori o ginu? I pisati upravo o tome? Jesmo li dvostruko prevarenom ratniku. Lov ih pisali za vrijeme Domovinskog rata? na medvjeda tepišara Milice Lukšić Iz koje ideje, s kojom namjerom? Je li prikazuje sukob dvoje krivolovaca, bilo propagande u tome? predstavnika dvaju naroda (Srpkinja i Hrvat) kroz duhovite stereotipe Itekako smo ih pisali: od 99 djela dovedene do krajnjih granica, a sve izvedenih ili objavljenih u Hrvatskoj od se zbiva na ničijoj zemlji poharanoj 1991. do 2011. na temu Domovinskog nekim davnim ratom. rata i hrvatskog poraća (cijeli popis objavila sam u Republika 7-8/2012.), Ako je Milica Lukšić najavila događanja, čak je trećina komedija ili drama s dvojac Senker/Mujičić najbolje ih je jakim komediografskim elementima (a definirao. Odmah na početku rata slično je i s drugim narodima o čemu napisali su kabaret Bratorazvodna je pisala Jasna Poljak u spomenutoj parnica, koji je Ad Hoc ratni kabaret Književnoj reviji). U definiranju nekog Mladen Crnobrnja Gumbek; Ad Hoc Cabaret: Boris Senker i igrao tijekom 1991. Eufemizam iz Tahir Mujičić, Bratorazvodna parnica, 1991. naslova točno govori o čemu se tu broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 3 tema broja | Kako smo se smijali ratu (1) zapravo radilo – ratu za nezavisnost jednog od nasmijava poigravanjem sa stereotipima. Uz članova neke zajednice. Bratorazovodnu parnicu, jedna je od rijetkih Kabaret je kroz parodiju likova iz naše koja izravno pokazuje i protivničku stranu stvarnosti i literature (od Hašeka do Vojnovića) (preko lika četnika Alekse). prikazao ono što nam se upravo događalo Sve te parodije imaju sretan kraj u kojem reagirajući kao što to kabaret treba i može: na kraju literatura pobijedi napadače istočasno i prkosno. Prikazujući apsurdne (Bratorazvodna parnica), zaraćene strane situacije koje smo proživljavali, sprdajući se pomire (Lov na medvjeda tepišara), zli se s likovima koji su nam krojili sudbinu međunarodni promatrači izgube u svojoj (međunarodni promatrači), onima koji su nas igri pomicanja zemalja kao šahovskih figura direktno napadali ili pak onima koji ni sami Ivan Brkić i Milenko Ognjenović; HNK u (Sjećanja jednog lorda i Tko je Sveti Stefan?), nisu znali na koju bi stranu (uključujući razne Osijeku: Ivo Brešan, Utvare, red. Želimir a i ratnici dolaze kući živi i zdravi (Povratak narode i narodnosti bivše Jugoslavije), ovaj Orešković, 1998. ratnika). kabaret ulazi u teoriju smijeha kao nadmoći (vidi Critchley: O humoru, Zagreb, 2007.) Prikazujući neprijatelje Ratne komedije 2: malima i smiješnima (međunarodni promatrači su velike, ali društveni problemi koje možemo riješiti spužvaste lutke!), umanjuje njihovo značenje, ali i naš strah od njih. U Drugi niz komedija pisanih u ratnom vremenu tipične su, kako bi kabaretskoj inačici prikaza zla ono izgleda manje i lakše podnošljivo rekao Henri Bergson (Smijeh, 1987), komedije situacije koje govore o tadašnjim, i to vrlo ozbiljnim, problemima hrvatskog društva, Kabaret je kroz parodiju likova iz naše stvarnosti i ali preko obrata i sretnog kraja nude mogućnost izlaza, primjerice radiokomedija Jedna noć u skloništu (1992) Hrvoja Hitreca (krimi literature (od Hašeka do Vojnovića) prikazao ono istraga o nestalim slikama u zagrebačkom skloništu za vrijeme što nam se upravo događalo reagirajući kao što to uzbune) ili Stazićevi Ratni profiteri u Hrvata (1995) nastali prema kabaret treba i može: istočasno i prkosno. Goldoniju. U Tatarskom bifteku (1994) Zvonimira Zoričića dvojica pajdaša, Jura i Joža, opijaju se u Jožinu restoranu. I dok Joža planira pobjeći iz Zagreba da bi izbjegao moguću mobilizaciju, Jura ga obavještava da se prijavio u dragovoljce. Ne može više podnijeti svoj pa nas tako kabaret ojačava za njegovo podnošenje i preživljavanje. život, ženu, kćeri, punicu pa mu se bijeg na frontu čini kao najbolje Kabaretski su se smijali ratu i u Zadru, gdje je Samostalni vod rješenje. umjetnika Zadar pri Zapovjedništvu zadarskog sektora izvodio 1991. U Deložaciji (1995) Mire Gavrana vinkovačka prognanica ulazi u Kabaret sklonište nazvan prema mjestu izvedbe. vojni stan vjerujući da je prazan jer je vojni kamion odvezao stvari. Ta politička linija ismijavanja protivnika i smanjivanja njegova No vojnim kamionom u Srbiju je otišla supruga, a suprug je, Hrvat, značenja i opasnosti nastavila se i kasnije, političkim satirama ostao. Kad dođe kući i u stanu zatekne prognanicu, počinju peripetije uperenima uglavnom protiv oko toga tko će koga predstavnika međunarodnih deložirati. Što više otkrivaju institucija koje su određivale informacija jedno o sudbinu Hrvatske. Godine drugome, situacija se 1996. Slobodan Šemebera zapetljava, ali, kako se radi objavio je Sjećanja jednog o komediji, na kraju se sve lorda, a komedija Tko je sretno završi – pronalaskom Sveti Stefan? (parodija i stana i ljubavi. međunarodnih promatrača Žurim, dolazi mi moja u stilu stripa Alana Forda) maserka (napisana 1992., Ivana Kušana izvedena ali objavljena 1998.) Lydije je na radiju. Povratak Scheuermann Hodak ratnika (1997) Ljubomira prikazuje kameleone i ratne Kerekeša duhovita je profitere na prvoj liniji fronte parodija ratnog junaštva u istočnoj Slavoniji koji će za sve tri zaraćene strane: mijenjati ime prema prilici Srbin, Bosanac i Hrvat (Zvezdana, Zvjezdana, vraćaju se svojim ženama Stella), ali uvijek biti nakon Oluje i Bljeska. Ta je spremni profitirati na tuđoj komedija bila kazališni hit Zvonimir Zoričić i Božidar Orešković; Prvaci HNK u gostima: Tatarski biftek , nevolji. Stella tako skupo s preko stotinu izvedbi jer red. Georgij Paro, 1994. prodaje zaštitne prsluke te

4 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. tema broja | Kako smo se smijali ratu (1)

čak povećava cijenu kad prsluk (za je smijanje ratu obrambeni svog sina koji je na fronti) zatraži mehanizam. Pisanje komedija njena prijateljica Marta. Pri tome jedan je od načina preživljavanja Stella oblači svog nećaka ne samo i očuvanja zdravog razuma. u zaštitni prsluk nego i u ženske Teoretičari će objasniti da humor haljine ne bi li oboje pobjegli iz može imati funkciju „olakšanja i okupiranog i bombardiranog oslobađanja negativnih emocija“, grada. No kraj vraća stvari na što pomaže zdravlju psihe. A svoje mjesto i nagrađuje dobre. i spomenuta osnovna odlika komedije: „afirmacija temeljnih Propaganda ili pozitivan vrijednosti društva“ nužna je za osjećaj smisla i nade očuvanje zdravog razuma. Naš Sve ove komedije napisane su razum ima potrebu za stabilnošću kao izravna reakcija na stvarnost svijeta oko sebe, za logičnim i i njezine probleme. Tim se pravednim poretkom. Djela koja problemima smiju bez zlobe i bez afirmiraju svijet oko nas publika pakosti jednostavno prihvaćajući Mejrema Lukanić i Marko Torjanac; Teatar ITD: Milica Lukšić, Lov na je uvijek voljela i trebala. A što da je svijet ponekad nepravedan medvjeda tepišara, red. Robert Raponja, 1990. se oko nas događa više nepravdi, i loš, ponekad s doista velikim treba nam više potvrde da postoji problemima, ali da se u konačnici problem može riješiti, a nepravda mogućnost pravde na ovome svijetu, da je moguće riješiti probleme, ispraviti. Smijeh je u funkciji razotkrivanja drugih kao slabijih od ili da postoji dobri Bog koji će na kraju ipak sve dovesti u red. Pišući nas, ali se, što bi rekao Aristotel u svojoj Poetici, prema „ljudskim komedije, dramski pisci i umjetnici koji su ih igrali činili su to iz manama odnosi s razumijevanjem bez želje da ih osuđuje“. Tako jake potrebe za afirmacijom temeljnih vrijednosti života. Na taj su se način borili za život, čuvali su smisao života u opreci prema besmislu koji se događao oko njih. Politička linija ismijavanja protivnika i smanji- Upravo zbog važnosti tih komedija, ali i njihove kvalitete, uredila vanja njegova značenja i opasnosti nastavila se sam Antologiju hrvatske ratne komedije 1991.-1999., koja upravo političkim satirama uperenim uglavnom protiv izlazi u vinkovačkoj izdavačkoj kući Privlačica. Uvrštena djela: Lov predstavnika međunarodnih institucija koje su na medvjeda tepišara, Bratorazvodna parnica, Žurim dolazi mi moja maserka, Tatarski biftek, Deložacija, Tko je Sveti Stefan, Povratak određivale sudbinu Hrvatske ratnika, Utvare. U idućem nastavku: II - dio Poratna komedija: od u tim ratnim komedijama nema mržnje prema neprijatelju, nema kritike društva do crne groteske propagande u ratnom smislu. Ono što se u njima može iščitati kao neka vrst zajedničke ideologije ili temeljne misli pozitivan je osjećaj Taj će se osjećaj promijeniti nakon 2000. Iako smo pobijedili u ratu, smisla života, neke vrste optimizma i nade. nakon njega je zavladao osjećaj razočaranja u političke događaje, kao i osjećaj beznađa i crnila. To Zanimljivo je da su taj osjećaj dijelile sve drame napisane u se odražava i u komedijama, ratno vrijeme, pa i one koje koje postaju sve kritičnije i sve tragično završavaju, kao na crnje do onih crnih groteski primjer iznimno komične Mate Matišića i Nine Mitrović. melodrame Sv. Roko na brdu Tu liniju nalazimo i za vrijeme (1993) Milana Grgića ili Farsa rata (iako puno blažu u to od gvere (1992) Matka Sršena, u vrijeme) u djelima poput kojima junaci na kraju pogibaju, Utvare Ive Brešana (1997), ali to u nama izaziva uzvišen Između dva neba Renata Orlića osjećaj jer pozitivne emocije i (1997), Cigla Filipa Šovagovića osobine tih junaka nastavljaju (1998) ili Dobrodošli u plavi živjeti na nekom drugom svijetu, pakao Borivoja Radakovića ali i u nama, što se može provjeriti (1994). Ali, o tome više u u nedavno objavljenoj Antologiji drugom nastavku. hrvatske ratne drame 1991.-1995. Mladena Gavran i Marko Torjanac; Epilog teatar i Teatar ITD: Kao i smijeh u ratu, i dramsko Miro Gavran, Deložacija, red. Robert Raponja, 1995. broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 5 intervju | Dara Vukić – u povodu šezdeset godina umjetničkog rada Darovati život umjetnosti Kruna moje karijere bila je Stara Antigona u Antigoni, kraljici u Tebi Tonča Petrasova Marovića. Nju vlast toliko iskvari da od prave Antigone i sama postaje Kreont SNIMIO: BRUNO MUSTIĆ BRUNO SNIMIO: razgovarao: Nenad Nikolorić angažman, ali sam u Split za stalno došla tek 1954. jer sam imala potpisan ugovor s Mostarom, a oni me nisu nikako puštali. Split me odmah očarao. Shvatila sam da ću u Splitu ostati zauvijek. arovati život umjetnosti, uroniti u nju svim svojim bićem, znači zabilježiti sebe u memoriji vremena. Dara Sjećam se iz svojih đačkih dana Vaše Grube u Držićevu Skupu. Vukić, dramska prvakinja, ove godine je na Splitskom Zračili ste mladošću, energijom, razdraganim smijehom. ljetuD obilježila 60. obljetnicu svog umjetničkog djelovanja ulogom Mislim da je to bila jedna od Vaših prvih uloga na splitskoj Oblapornice u predstavi Adio kauboju Olje Savičević-Ivančević. pozornici. Živjeti i trajati šest desetljeća na kazališnim daskama mogu samo iskonski zaljubljenici u svoj poziv. Njezin glumački put započeo je u rodnom Karlovcu, gdje je u šest sezona odigrala desetke uloga u komadima kao što su Zanat gospođe Worren G. B. Shawa ili Učene žene i Škrtac J. B. Molièrea. Poslije Karlovca odlazi u Mostar i briljira u Galsworthyjevoj Srebrnoj kutiji i Budakovoj Mećavi. Dolaskom u Split 1954. odmah preuzima prve uloge i osvaja publiku svojom dramskom snagom, iskrenošću osjećaja, ljepotom glasa, čistom dikcijom i privlačnom pojavom. Zametnuli smo razgovor. Split je grad Vašeg privatnog i glumačkog života. Ovdje ste stekli punu glumačku afirmaciju. Kako Vam se dogodio Split? U Splitu sam gostovala 1952. u komadu Inspektor se vraća Priestleyja. Tu sam ulogu, naime, igrala u Karlovcu, a splitska se kolegica razboljela. Odmah su mi u Splitu ponudili stalni HNK u Splitu: Tennessee Williams / Boris Dvornik, Tetovirana ruža – Serafina Splićanka, red. Ivica Boban, 2001.

6 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. intervju | Dara Vukić – u povodu šezdeset godina umjetničkog rada

Da. Redatelj je bio dr. Marko Fotez. Igrala sam je trinaest sezona, a Lucijetu u Goldonijevim Ribarskim svađama redatelja Ante Jelaske igrala sam petnaest sezona. Tih prvih godina igrala sam i u drugim Fotezovim predstavama, Mister dolaru, Napola na drvetu, Dundu Maroju. S Fotezom je bilo lako i radosno raditi. U to vrijeme radila sam i s Tomislavom Tanhoferom ulogu Ane u Davićevoj Pesmi, i to usporedo s Grubom. Kad ste već spomenuli Tanhofera, moram kazati da ste imali rijetku sreću s profesorom raditi Sofoklovu Antigonu. On je bio poznat i priznat redatelj, posebno za klasična djela. Da, imala sam sreću. Antigona mi je jedna od najdražih uloga. Preuzela sam je od Marije Danire, koja je u to vrijeme napustila Split. U Tanhoferovoj sam režiji 1958. igrala i Ofeliju u Hamletu, a 1964. i Ženu u Mihizovoj drami Banović Strahinja. Tanhofer je bio izvanredan redatelj. Volio je glumce. I sam je bio glumac. Pun iskustva. Prije svake probe animirao je ansambl zanimljivim dogodovštinama iz kazališnog života. Uz Foteza je i Tanhofera Ante Jelaska radio regionalni repertoar. Kod njega sam krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih igrala u njegovim dramatizacijama Libra Marka Uvodića Splićanina. Sa Sofoklovom Antigonom imali ste vrlo uspješnu turneju. Svojevremeno sam o tome čitao i slušao. Kako ne! Slavili su nas posvuda, i u Zagrebu, i Osijeku, i u Beogradu. Izuzetan doživljaj bila je predstava na ljetnoj pozornici

Kao da je bilo jučer. Franca je igrao Vlatko Perković, izvrstan glumac s kojim je bilo lako raditi, koji vas potiče, inspirira. A puno znači imati takvog partnera. S njim sam igrala u još nekim komadima, ali sve rjeđe jer je početkom sedamdesetih otišao na studij režije u Prag pa sam kasnije igrala u njegovim režijama. Koja su Vam još iskustva sa Strozzijem? To su meni dvije jako drage predstave još prije Zatočenika: Shakespeareov San ljetne noći, u kojem sam igrala Titaniju, i Gressiekerov Henrik VIII. i njegovih šest žena, u kojem sam igrala Anne Boleyn. A Henrika je igrao sam Strozzi. To je bilo veliko iskustvo. Strozzi je San postavio u Galeriju Meštrović, među drvećem kroz koje prodire mjesečina, a vile plešu, izranjaju iz prirode. Bilo je sjajno. HNK u Splitu: Jon Fosse, Varijacije o smrti, red. Nenni Delmestre, 2003. Eto nas i do sedamdesetih i osamdesetih godina. To je već vrijeme Vaše pune glumačke zrelosti, vrhunac Vaše karijere. Koje su Slobodišta u Kruševcu pred desetak tisuća ljudi. Razdragana uloge i koji redatelji obilježili to Vaše značajno razdoblje? publika okružila me i dio mog kostima, crni plet, čitav mi je Uz Antu Jelasku, s kojim sam igrala značajne adaptacije Uvodića, pokidala. Željeli su imati djelić Antigonine odjeće. Za sljedeću tu je prvenstveno Vlatko Perković sa svojim režijama klasičnog predstavu u Šapcu imali smo problem. Bila je nedjelja i nismo i suvremenog repertoara. U njegovoj režiji Trojanki igrala sam mogli nigdje kupiti odgovarajući plet pa smo ga tražili po kućama Andromahu. Čitavo gledalište suzilo je kad sam se opraštala s na posudbu. malim sinom, kojeg će Ahejci ubiti. Zatim sam kod njega igrala Klitemnestru u Elektri pa onda Reginu u Malim Lisicama Lillian Velika osobnost hrvatskog glumišta, pisac, redatelj i glumac Hellman, Groficu u Mrožekovu Grbavcu, a kruna moje karijere Tito Strozzi dao Vam je 1964. uz Seku Vrcu glavnu žensku bila je Stara Antigona u Antigoni, kraljici u Tebi Tonča Petrasova ulogu u Sartreovim Zatočenicima Altone. Igrali ste Francovu Marovića. Nju vlast toliko iskvari da od prave Antigone i sama sestru, sjećate li se? postaje Kreont. A onda je Vlatko u monologu Biti ili vladati stavlja broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 7 intervju | Dara Vukić – u povodu šezdeset godina umjetničkog rada

Antigona u Tebi, 1981. Gospoda Glembajevi, 1961. Sedam godina vjernosti, 1955. Ljubav u koroti, 1960. Ali ta je drama preispitivala problem brzopletih egzekucija među ogromne megalite koji simboliziraju tekovine njezine vlasti „narodnih neprijatelja“ i odmah nam je zaustavljena financijska i koji joj sputavaju ljudskost, stišću je, manipuliraju njome. Vlatko potpora pa smo je igrali vrlo malo. Vlatko se te 1973. godine opet je sve to napravio sa scenografijom koja se pomiče poput glumca očešao o vlast pa je dvije godine čekao na novu režiju. Nastojali i sama stvara radnju. Nikad prije ni poslije nisam vidjela takvu su ga ukrotiti. dramsku funkciju scenografije. Sigurna sam da je 1981. to bila najbolja hrvatska predstava. Bilo je još redatelja i dobrih uloga, zar ne? Poslije mnogo godina splitski HNK s njome je došao i na Kako ne! Uz one dvije Antigone igrala sam i Antiantigonu u Sterijino pozorje. Ivaniševićevoj drami Ljubav u koroti ili Antiantigona. Sam naslov govori kakva je to Antigona. Da, te je godine jedina iz Hrvatske pozvana na Sterijino pozorje. I ondje su priznali njezinu kazališnu vrijednost, ali su oštro napali Ima li još neki vrijedni redatelj s kojim ste radili, a nismo ga takvo djelo jer je ono postavljalo pitanja o vlasti kao takvoj. To su spomenuli? bila takva vremena. Moram svakako spomenuti velikog Bojana Stupicu. Igrala sam Vi ste za tu Antigonu i nagrađeni? u Marat – Sade ženu Marata. Bojan Stupica – to je nevjerojatno znanje i velika invencija. To je bio mag, temperamentan, Da, dobila sam Republičku nagradu Hrvatskog društva dramskih zakovitlan. Moje je divno iskustvo i Ivica Kunčević, koji je radio umjetnika i izvrsne kritike. Antigona, kraljica u Tebi dva je puta smireno. Nagrađena sam za ulogu Margetičke u Vučjaku. Hvala prikazana na Hrvatskoj televiziji. Sretna sam što postoji filmski Kunčeviću. zapis te predstave. Sjećate li se svojih partnera? Imate li još nekih vrijednih iskustava iz tog razdoblja? Mnogih od njih, nažalost, više nema – Borisa Dvornika, Josipa Moram spomenuti jednu alternativnu predstavu koju je također Gende, Ace Čakića i one neponovljive Zdravke Krstulović, koja radio Perković. To je bio Tajni sud (Književno veče), praizvedba je znala slušati i gledati u partnera. S njom je svatko rastao na drame Slobodana Novaka u Teatru St – 72, koji je osnovao Vlatko. pozornici. Vlatko je predstavu postavio u Studentskom klubu kao stvarno događanje, među publikom u kojoj su bili i likovi drame, tako da Dari su se zasuzile oči. Otplovila je u dubinu vremena, u draganje se čitava dvorana uključila u predstavu. Sam je igrao Pjesnika, a s ljepotom uspomena. Zatvorio sam bilježnicu. ja Konferansjerku. Dobili smo izvanredne kritike i velik aplauz.

Marat Sade, 1966 Lucy Crown, 1959. Pop Ćira i Pop Spira Krovna udruga, 2001.

8 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. intervju | Ana Stanojević, u povodu 40 godina umjetničkog rada Volim nadograđivati uloge Ne volim oproštaje i ne volim to što odlazim u mirovinu. Što sad tu treba slaviti? Previše volim kazalište. Previše volim glumu. Za sreću mi je dovoljan osmijeh publike i zato se nadam da će me neki redatelj još poželjeti razgovarala: Sanja Račić

„Ana Stanojević glumica je iskonske nadarenosti, laka i neupitna izričaja. Dirljiva senzibiliteta, proživljava svoje likove poistovjećujući se s njima, unoseći u njih svoje emocije i živeći ih složenošću vlastite svakodnevnice, daleko od svake artificijelnosti.“ (Ljubomir Stanojević, Repertoar 2002/2003 – 95. rođendan HNK-a u Osijeku). Ana Stanojević glumom se počela baviti još 1966. godine kao požeška gimnazijalka. U profesionalnom je angažmanu u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku od 1. rujna 1972. godine, a u mirovinu će s posljednjim danom ove godine. „Spremna sam“ – kaže, uz duboki uzdah i osmijeh, dok 7. prosinca, na Dan Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, 105. rođendan druge nacionalne pozornice, dogovaramo razgovor. „Ostvarila se jesam, naradila se jesam, imala sam svoju publiku koja me je bodrila, voljela i nagrađivala smijehom i aplauzom. I sad mi kažu: „Nemojte još ići, možete Vi još.“ Mogu, znam da mogu, ali po sili zakona moram u mirovinu. Na mlađima svijet ostaje, kako se kaže. Ja im želim da dočekaju ove moje godine živi i zdravi. Do mirovine odigrat ću još ove tri predstave koje su na repertoaru, u kojima ja igram, dok budu išle (umirovljenica Franka u drami Mate Matišića Sinovi umiru prvi, redatelj Zoran Mužić, Madame Arcati u farsi Vedri duh Noëla Cowarda, redateljica Aida Bukvić i dvorkinja u Mletačkom trgovcu Williama Shakespearea, redatelj Robert Raponja). Tko zna, možda me još nekad pozovu za neku novu predstavu.“ Ana Stanojević bila je i ostala samozatajna. U četrdeset godina profesionalnog angažmana uspješno je izbjegavala novinare. Ni danas ne voli davati intervjue, priznaje. Ipak, pristaje na razgovor: „Sutra ću doći do Vas. Moram popisati uloge, teško ih se svih Moram priznati da je prije bilo ljepše kreirati uloge. Bilo je više sjetiti“, objašnjava i otkriva: „Ne volim govoriti o sebi, ali ima i spontanosti, topline. „Bez spontanosti, kreativnost ostaje bez gorih od mene, glumaca koji nikada nisu dali niti jedan intervju. života.“ – to su riječi divne pedagoginje i redateljice Zvjezdane Sad u ovih desetak minuta razgovora moram ispričati čitav svoj Ladike. Danas je sve nekako napeto, svi su u nekom grču, u radni vijek od četrdeset godina, a to nije malo... i uhvatila me strahu, ne možeš razgovarati normalno, a da se odmah ne panika jer tekst ide u Hrvatsko glumište! Čitat će ga cijela kulturna počnu ograđivati. Ne prihvaćaju sugestije. Mora biti onako kako javnost, ljudi koji me znaju. Znate, glumci nemaju svoj tekst, mi je redatelj rekao. Ja sam glumica koja voli raditi na ulozi kroz radimo s tuđim tekstovima. Više je od sto predstava u četrdeset daljnja igranja. Nadograđivati ulogu i poslije premijere. Tako glumac raste i u tome je ljepota igranja. Danas te mladi glumci godina – to nije malo. I zato ću i ovom razgovoru, kao i na sceni, odmah sasijeku: ne može to tako. Doslovno ne možeš dodati ni biti spontana!“ jednu rečenicu na probama. Sve me to žalosti. Ljudi smo, a ne U Vaša četiri desetljeća na sceni Hrvatkog narodnog kazališta roboti. Puko izgovaranje riječi za mene nije gluma. Bez doživljaja, mijenjali su se intendanti, redatelji, glumci, ozračje, a i odnos osjećaja, odnosa s partnerom dosadno je i hladno. To ne dopire prema Vašoj spontanosti. do publike. broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 9 intervju | Ana Stanojević, u povodu 40 godina umjetničkog rada

Ana Stanojević (barunica Castelli) i Velimir Čokljat (Leone), HNK u Osijeku: Gospoda Glembajevi, red. Leo Katunarić, 1994.

Vama uspijeva doprijeti do publike. I na ulici Vas pozdravljaju crkvi pa sam razmišljala hoću li se čuti. Izašla sam na balkon, i oslovljavaju imenima koje nosite u predstavama. Takva Vam zavjesa je bila štit da me nitko ne vidi, i govorila naglas s trećeg pozornost javnosti ne smeta? kata. Bome me se čulo. Ljudi su gledali prema gore koliko sam Lijepo je kad te na ulici prepoznaju, pozdrave pa sagnu glavu, a bila glasna. Svakako se glumac dovija. ja kažem: „Gospođo, Vi ste se zabunili, jel’te?“, a ona odgovori: U mom teatru, sjećam se kad sam došla, bilo nas je malo mladih. „Wurziger?“ I ona i ja znamo da to govorim u Grofici Marici. To smo bili Milenko Ognjenović, Đorđe Bosanac, Augustin Igrala sam strahovito bogatu ženu i u svakoj izvedbi ulogu sam Halas, Mile Pešut, Radoslava Mrkšić i ja. Ja sam došla 1972. nadograđivala. Čak se i orkestar dizao i gledao što ću novo izvesti. godine i igrala sam dvije godine na toj pozornici, a onda se Glumci su vječita djeca i ako ste sačuvali to dijete u sebi, onda kazalište zatvorilo. Inspekcija je utvrdila da će se galerija urušiti, je jednostavno igrati se: kao da je, kao da bi... Preneseš se u taj da je kazalište opasno. I onda smo do 1985. godine radili nešto imaginarni svijet i stvaraš. I ako te je Bog dotaknuo i dao ti u kazalištu, no više po vani. Bilo je svakako. Glumili smo na talent da sva čuvstva preneseš na scenu, onda si uspio. Često traktorima, u prostorijama zadimljenim od dima pećica na sam skidala ljude, preuzela nešto njihovo. Tako sam u Inočama drva, hladnim vatrogasnim domovima... Uglavnom, nosili smo igrala Baba Tezu, ženu sa sela. (Inoče Joze Ivakića u režiji Želimira repertoar i održali teatar da se ne zatvori. Oreškovića, op.a.) Iskoristila sam jednu kumicu koja nam je u Požegi kući donosila putar i sir. Imala je posebno držanje, zauzela Prve sezone u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku bi neku pozu njoj valjda otmjenog držanja. Glumci moraju igrali ste u osam premijernih naslova, a do danas uprizorili promatrati druge. Kako govore, kako se smiju i hodaju... Često više od stotinu uloga u tragedijama, dramama, komedijama, sam u radu na ulozi, šetajući psa uz Dravu, govorila tekst naglas i operetama i mjuziklima. čula neke nove valere u intonaciji. Trebala sam recitirati u velikoj Igrala sam velik raspon različitih uloga i teško mi je odabrati neku posebno jer svaku ulogu radim srcem i najbolje što znam.

10 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. intervju | Ana Stanojević, u povodu 40 godina umjetničkog rada

Svaku ulogu želim dobro napraviti, i onu najmanju. Točna je krasan mezzo. Naš sin Mislav želio je biti glumac i nije odustao maksima da nema velikih i malih uloga nego velikih i malih dok nije položio prijemni. Sad je na drugoj godini Akademije. glumaca. Najdraže su mi uloge u kojima igram svoje godine, kao Želim mu puno uspjeha i sreće. Trebat će mu, jer je sve više što je Franka u zadnjoj predstavi, Sinovi umiru prvi. Dobro se mladih glumaca bez posla. osjećam. Velik je i lijep izazov igrati mlađe ili starije žene jer se tu potvrđuješ kao glumica, kališ zanat. Od redatelja s kojima sam O tome kako doživljavate kazalište svjedoči i želja da se od radila izdvojit ću Jupu. U puno sam njegovih režija igrala i učila. publike oprostite predstavom Vedri duh. Tu je i veliki Paro, s kojim je bio užitak raditi Krležine tekstove; Zaželjela sam za rastanak nešto vedro i to je Vedri duh, jer tu sam zatim pokojni Petar Šarčević i Marin Carić, Želimir Mesarić... Od baš vedri i veseli duh. Imam veliku ulogu. Mislim da će svečanost mlađih, dragi Ivica Kunčević, moj dragi prijatelj Robert Raponja, biti u siječnju, ali istina je da ne volim oproštaje i ne volim to Zoran Mužić, Ivan Leo Lemo, Radovan Marčić... I mala uloga što odlazim u mirovinu. Što sad tu treba slaviti? Previše volim Majke Margarete u Cyranu de Bergeracu Edmonda Rostanda kazalište. Previše volim glumu. Za sreću mi je dovoljan osmijeh ostavila je traga. Ljudi je pamte i spominju. Jako sam voljela publike i zato se nadam da će me neki redatelj još poželjeti. i veliku ulogu Regine u Krležinu Povratku Filipa Latinovicza, Ana (Bikić) Stanojević rođena je 1947. u Požegi. Studirala je u Ponziu u Domu Bernarde Albe, Lepu pekarku u Sabirnom centru Zagrebu, a diplomirala na Pedagoškoj akademiji u Osijeku. Dušana Kovačevića, kultnu predstavu Put u raj Miroslava Krleže. Tijekom studija kroatistike apsolvirala je kolegij Glume pod Za ulogu Jente u Guslaču na krovu na gostovanju u Zagrebu vodstvom prof. S. Štukelje. Prvi angažman ostvarila je u dobila sam lijepu kritiku: „Konačno jedna prava Jente, tako se to Hrvatskome narodnom kazalištu u Varaždinu. Od sezone treba igrati.“ 1972/3. do danas u stalnom je angažmanu u Hrvatskome narodnom kazalištu u Osijeku, u kojem je danas najstarija Ne sjećam se da su o Vašim ostvarenjima drukčije pisali. Je glumica po godinama i stažu. Jubilej tri desetljeća umjetničkog li prednost ili nedostatak biti supruga istaknutog kazališnog rada obilježila je 2002. kao Vojnicka u Čehovljevu Ujaku Vanji. kritičara i kroničara Ljubomira Stanojevića? Na osječkoj pozornici ostvarila je širok repertoarni raspon od (smijeh) Samo sam jednom dobila lošu kritiku, ali me Ljubomir uloga mladih djevojaka i naivki do zrelih karakternih rola. Bila je znao iznervirati. „Ti nisi glumac“ – rekla sam mu – „ne možeš ti Polja u Malograđanima Gorkog, Ismena u Anouilheovoj Antigoni, meni govoriti kako ću ja igrati. To je moj posao i to mi nitko ne Leonardova žena (Krvava svadba Federica Garcie Lorce), Francka može oduzeti.“ Znao je biti kritičan, ali bez njegove podrške, bez (Kralj Betajnove Ivana Cankara), Djevojka (Marinkovićeve velike podrške cijele moje obitelji, ne bih izdržala na sceni sve ove Inspektorove spletke), Sarka (Ožalošćena porodica Branislava godine. Moj muž veliki je kazališni znalac, a za našu djecu vrijedi Nušića), Cezonija (Camusov Kaligula), Ponzia (Lorkin Dom ona da jabuka ne pada daleko do stabla. Naša kći Iskra završila je Bernarde Albe), Ignatia (Pirandellov Večeras improviziramo), Muzičku akademiju u Zagrebu i, evo je, radi u operi, pjeva, ima Ogudalova (Djevojka bez miraza Aleksandra Nikolajeviča Ostrovskog), Majkača (Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja Ive Brešana), Raymonde (Feydeauova Buba u uhu). Okušala se u svim žanrovima, od tragedije do komedije, a često je sudjelovala i u operetama i mjuziklima (Jovana u Tijardovićevu Spli’skom akvarelu; Gđa Eynsford-Hill u My Fair Lady Lernera i Loewea; Anhilta u Kálmánovoj Kneginji čardaša; Kneginja Cuddenstein u Grofici Marici). U poslijeratnom razdoblju Ana Stanojević odigrala je četrdesetak uloga na osječkoj dramskoj pozornici, od kojih su dojmljivije: Barunica Castelli-Glembay u Krležinim Gospodi Glembayevima, Columbina u Slavonskoj Juditi, Kneginja Carollyna von Wittgenstein u Tomaševu Zlatoustom, Služavka u Posljednjoj karici Lade Kaštelan, Gospođa Pernelle u Molièreovu Tartuffeu, Baba Teza u Inočama Joze Ivakića, Regina u Krležinu Povratku Filipa Latinovicza, Milostiva u Malim komedijama Milana Begovića, Dadilja u Shakespeareovu Romeu i Giulietti, Madam u Krležinu Kraljevu, Majka u Naranči u oblacima Ivane Sajko. Dobitnica je Nagrade 7. prosinac (1979) i uglednog javnog priznanja Zlatna plaketa Grb grada Osijeka za osobit doprinos HNK u Osijeku: Noël Coward, Vedri duh, red. Aida Bukvić kulturnom i umjetničkom životu grada Osijeka (2002).

broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 11 NAGRADa HRVAT SKO G GLUMIŠTA 20. nagrada hrvatskog glumišta U šaljivom tonu

ez obzira na dan u tjednu, 24. studenoga datum je koji Kravice, za koju su autorice nagrađene Nagradom za ekstremna u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu dovodi cvijet kazališna postignuća, koju im je uručila Marija Sekelez, glumica i hrvatskog glumišta – najbolje koji su svojim radom ravnateljica GK Žar ptica iz Zagreba, slijedila je dodjela nagrada Bobilježili proteklu sezonu u kazalištima diljem Hrvatske. Datum, u kategorijama plesne umjetnosti (suvremenog plesa). Nagrade dakako, nije odabran slučajno – toga je datuma ljeta gospodnjega je obznanio i dobitnicima uručio Drago Asić, dok je nagradu 1860. glumac Vilim Lesić objavio svekolikom općinstvu … za najbolju predstavu u cjelini dobitniku u toj kategoriji uručio da će se od sutrašnjega dana na zagrebačkoj pozornici govoriti i Goran Ogurlić. glumiti samo hrvatski. I tako je i bilo. Kako je to moglo izgledati u Mila (Elegović) i Mile (Kekin), glumci iz serije Bitange i princeze, stvarnosti duhovito su u scenskoj točki naslovljenoj Hrvatski jezik čiju je najavu voditelj popratio riječima vi odlučite tko je bitanga, a na hrvatskim daskama prikazali Nikša Marinović, Barbara Prpić, tko princeza, dodijelio je nagrade mladim dramskim umjetnicima Vilim Matula i Nancy Abdel Sakhi. Nije trebalo bolje poznavanje (do 28 godina), a Vera Zima i Goran Navojec, glumci iz serije njemačkog jezika da bi svaki kazalištarac, ali i posjetitelj Odmori se, zaslužio si, najavili su dodjelu Nagrade za svekoliko kazališta, prepoznao na sceni djelo iz kojeg je preuzeta – bili su to umjetničko djelovanje u području drame i operete/mjuzikla, nezaobilazni Romeo i Julija. Općenito govoreći, večer je obilježio a dobitnicima su dobrodošlicu na scenu, uz fanfare, poželjele i engleski humor – ponekad ciničan, ponekad podbadajući, ali Maksimirske Mažoretkinje 60+ te svi prisutni, koji su ih pozdravili nikad zlonamjeran. Mario Kovač, scenarist i redatelj svečane dugotrajnim pljeskom. dodjele nagrada, našalio se i na svoj račun (jedan od uvjeta za Dobitniku dramske nagrade, Zlatku Vitezu, Nagradu je uručio idealna glumca i glumicu bio je da su barem pola metra viši od Vladimir Stojsavljević, pomoćnik ministrice kulture Andree Marija Kovača uz dodatni komentar kako to i nije osobito teško). AGRADa Zlatar Violić, pod čijim je pokroviteljstvom svečanost dodjele N Večer je, dakako, otvorila Lijepa naša u nadahnutoj izvedbi nagrada i održana, a Richardu Simonelliju, dobitniku nagrade neobično kostimirane i maskirane Zrinke Cvitešić, a potom je, u području operete/mjuzikla, Nagradu je uručila Jelena Pavičić prije spomenute scenske točke, iz nedefinirana (kazališnog?) raja Vukičević, zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba. (na što je sugerirala scenografija Matije Šantića) na pozornicu, HRVAT SKO G Nakon plesno-iluzionističke točke The Piano Player Atomic u ulomku predstave O smaku svijeta Kazališta sjena Karlovac Dance Factoryja i Luke Vidovića došao je red na dodjelu nagrada (jer, kao što je poznato, za 21. prosinca 2012. najavljen je smak iz područja operete/mjuzikla, koje je proglasio Vlado Štefančić, svijeta), izbačen voditelj svečane dodjele – Dražen Šivak, koji se doajen operetne umjetnosti u Hrvata. Nagradu za najbolju u ulozi svojevrsna butlera – domaćina svečanosti odlično snašao GLUMIŠTA predstavu uručio je Ivica Lovrić, pročelnik Ureda za obrazovanje, primjereno naglašavajući britke scenarističke komentare kako kulturu i šport Grada Zagreba. kazališnog svijeta tako i svakodnevice. Prva prezenterica nagrada bila je crna ovca hrvatskog glumišta Nancy Abdel Sakhi, koja je Petra Dugandžić i Goran Grgić (predsjednik Hrvatskog društva proglasila dobitnika Nagrade za najbolji praizvedeni suvremeni dramskih umjetnika), prošle godine Nagradama hrvatskog hrvatski dramski tekst ili najbolju dramatizaciju, adaptaciju, glumišta nagrađeni glumci iz predstave Amateri Borivoja dramaturšku obradu teksta ili dramaturgiju predstave. Radakovića u režiji Petra Večeka i izvedbi Kazališta KNAP, podijelili su najiščekivanije glumačke nagrade večeri, one za Ugledna kostimografkinja Doris Kristić dodijelila je nagrade u najbolje glumce u dramskim predstavama, te obznanili ime kategorijama najbolje scenografije i kostimografije, dok je Tajana dobitnika Nagrade za najbolje glumačko ostvarenje u televizijskoj Gašparović, urednica u Dramskom programu Hrvatskog radija, drami, koju je uručio Goran Radman. Nagradu za najboljeg obznanila ime dobitnika u kategoriji najboljeg redateljskog redatelja dramske predstave uručio je redatelj Krešimir Dolenčić, ostvarenja u radiodrami, kojemu je Nagradu uručio Goran koji je obznanio i ime dobitnika Nagrade hrvatskog glumišta Radman, glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije. Potom je za najbolju predstavu, a koju je uručio Duško Ljuština, direktor scenom zagospodario Djed Mraz (Pjer Meničanin) i proglasio Nagrade. najbolje u kategorijama lutkarskih predstava ili predstava za djecu i mladež. Najboljoj predstavi u toj kategoriji nagradu je uručio Cijelu su svečanost vizualnim efektima u tehnici kazališta sjena Goran Ogurlić, glavni urednik Večernjeg lista. podcrtali Mišo Kamber i Petra Bokić, a voditelj se od gledatelja oprostio uz želju da se i dogodine nađu na istom mjestu, s obzirom Nakon ulomka iz predstave Glumice i to Dunje Fajdić u režiji i na najavljeni smak svijeta, u čast kojeg je ZET-ova limena glazba izvedbi Ivane Horvat, Petre Kurtela, Amande Prenkaj, Dunje izvela Posmrtni marš, a band Cold Snap, uz obilje pirotehničkih Fajdić te produkciji Kazališta KNAP i Umjetničke organizacije efekata, Straight to Hell.

broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 13 Nagrada za svekoliko umjetničko djelovanje na području drame: Zlatko Vitez Borac za glumački dignitet Zlatko Vitez doveo je kazalište do najskrivenijih zakutaka lijepe nam domovine i u tom dugogodišnjem neumornom pothvatu nastavio svijetle tradicije najvećih kazališnih prosvjetitelja

latko Vitez, glumac, svojoj strasti pod kazališnim redatelj, utemeljitelj suncem. Kolegama koji i umjetnički su iz bilo kojih, u ratnim Zrukovoditelj Kazališne družine vremenima nacionalističkih ili Histrion. Nekoliko karijera u svim vremenima socijalno- koje bi mogle neovisno i penzionih razloga, odbačeni samostalno postojati i od pružao je utočište i nudio kojih bi svaka za sebe bila vjeru u kazalište kao mjesto dovoljna za svekoliko životno ljudskih susreta, otvorenosti i i umjetničko postignuće, topline. objedinjeno je u njegovoj Učinio je zagrebačku publiku impozantnoj umjetničkoj ovisnom o Histrionskim biografiji u pleter kakav se u ljetima na Opatovini, kojima današnjem vremenu teško je oživio tradiciju pučkog može ponoviti. teatra promišljeno dajući To je pokretačka energija Mariji Jurić – Zagorki, svojstvena samo najvećim Titušu Brezovačkom, zaljubljenicima u Talijin hram. Kalmanu Mesariću i drugim U početku često osporavan zagrebačkim autorima i zabranjivan u svojim idealnu pozornicu. pokušajima da se izbori za Doveo je kazalište do pravo umjetničke slobode u najskrivenijih zakutaka totalitarističkom okruženju, lijepe nam domovine i u tom zatim beskompromisan i dugogodišnjem neumornom sizifovski uporan u borbi za pothvatu nastavio svijetle glumački dignitet, Zlatko tradicije najvećih kazališnih Vitez svojim je djelovanjem prosvjetitelja. Uspio je pokazao generacijama u Zagrebu, iz kojeg su glumaca da je moguće, godinama kretali svi „nejunačkom vremenu njegovi kazališni pohodi, uprkos“, trajati i ostati sagraditi novi kazališni dosljedan vlastitim stavovima dom, što je, poznavajući i uvjerenjima. naše administrativne Scile i Formirajući se u vrlo ranoj Haribde, gotovo nemoguća dobi glumački na Krleži, podigao je njegov barjak i nije ga misija. U tom novom kazalištu, uz redovan repertoar, pokreće i ispuštao... Vratio je svojim režijama velikih ansambl-predstava dva festivala, cabareta i komedije, koji nose imena zagrebačkih i Krležu u Kazalište Gavella, u kojem je stasao kao glumac i hrvatskih glumačkih legendi, Mladena Crnobrnje – Gumbeka i godinama nosio repertoar, a koje je bez Krleže ostalo na trenutak Josipa Bobija Marottija. kao bez svoga srca. Zlatko Vitez po svemu je osebujna kazališna pojava zarazne Uvijek je u svojim balansiranjima između vlasti i kazališta više energije i velikog radnog i umjetničkog kapaciteta, jedan od davao nego primao slijedeći svojim unutarnjim nagnućem onih ljudi kojima ni tri života ne bi dostajalo da ostvare samo dio Držićevu glumačku definiciju: Tko srce dava, svega sebe dava! Cijeli vlastitih kazališnih zamisli i snova. svoj umjetnički vijek otvarao je prostor generacijama studenata glume, koji su pod okriljem njegova plovećeg ili na Opatovini Žiri za dramu: Boris Svrtan (predsjednik), Jasmina Božinovska- usidrenog kazališta učili prve glumačke korake i nalazili mjesto Živalj, Zdenko Jelčić, Marijana Nola, Tomislav Pavković

14 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. Nagrada za svekoliko umjetničko djelovanje na području operete / mjuzikla: Richard Simonelli Veteran glazbenog kazališta Richard Simonelli sudjelovao je u stvaranju tzv. Zagrebačke škole mjuzikla, koja kreće početkom sedamdesetih autorskim tandemom Milan Grgić – Alfi Kabiljo, u čijim ostvarenjima redovno i sam nastupa

est desetljeća na sceni u hrvatskim kazalištima glumca i umirovljenja. Zahvaljujući dirigentu Miri Belamariću, koji ga redatelja Richarda Simonellija trajno vezuje uz glazbeno- uvodi u svijet glazbe, niže svoje operetne uspješnice kao što su scenske žanrove poput pjevane komedije, operete i Bobinet u Offenbachovu Pariškom životu, Leonetto u Suppéovu Šmjuzikla. Njegovom je zaslugom sedamdesetih godina prošlog Boccaciu te Johnny, Lešandro i Stanko u Tijardovićevim Mala stoljeća vraćen dignitet i ugled Gradskom kazalištu Komedija, Floramye i Spli’ski akvarel. Kao redatelj i glumac-pjevač ostvario poljuljan prethodnih desetljeća u stručnim krugovima i kod je osamdesetak naslova komedije, operete i mjuzikla, a posebice publike. Sudjelovao je u stvaranju tzv. Zagrebačke škole mjuzikla, je zaslužan za popularnost mjuzikla u Hrvatskoj. Uz nezaboravnu koja kreće početkom sedamdesetih autorskim tandemom Milan Jaltu, Jaltu, ističu se njegova glumačka ostvarenja u mjuziklima Grgić – Alfi Kabiljo, u čijim ostvarenjima redovno i sam nastupa. Dundo Maroje ‘72, O’kaj, Kralj je gol, Tko pjeva zlo ne misli i U sjećanju svih ljubitelja mjuzikla i dalje je njegova nezamjenjiva Dundo Maroje 008. Kao ravnatelj Komedije od 1978. do 1988. kreacija prepotentnog američkog sobara Larryja u antologijskoj podnio je velik teret obnove i sanacije kazališta te se pobrinuo Jalti, Jalti, u kojoj je nastupio čak 534 puta! za angažman vrijednog pomlatka u ansamblu. Postavio je i Rođen u Splitu 17. lipnja 1936., već s devet godina biva četrdesetak naslova u kazalištima u Prijedoru, Virovitici, Splitu te opčinjen daskama koje život znače, a s četrnaest počinje izvan matičnog kazališta u Zagrebu – ZeKaeM-u (nekadašnjem glumačku karijeru u Dječjem kazalištu Titovi mornari u Splitu PIK-u) i Kazalištu Trešnja. U Komediji je režirao predstave Dođi, nastupajući u predstavama Izliječena lijenost Frana Potočnjaka vidi… pa ogovaraj (zajedno s Borisom Pavlenićem), Inspektor je i Pepeljuga Vladimira Nazora. Dolazak u Zagreb na studij došao, Kako se uzme, Zemlja smiješka, Spli’ski akvarel, Priča s glume na zagrebačkoj Akademiji kazališne umjetnosti koristi za južne strane i – čak triput – glazbeni igrokaz Đerdan. stjecanje iskustva u profesionalnim kazalištima – Zagrebačkom dramskom kazalištu (današnje GDK Gavella) i HNK-u. Godine Žiri za operetu / mjuzikl: Višnja Mažuran (predsjednica), Jana 1961. postaje stalan član Gradskog kazališta Komedija, gdje Haluza, Branimir Pofuk kao glumac, glumac-pjevač, redatelj i ravnatelj ostaje sve do broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 15 intervju | Richard Simonelli, dobitnik Nagrade Hrvatskog glumišta za životno djelo Biti svoj a biti i njihov

Lažu oni koji kažu da im nagrade nisu važne. Ta nagrada od struke važna je jer potvrđuje da si ono što si radio radio dobro i da je to struka prepoznala

koju smo igrali u dvorani iznad Kazališta lutaka u režiji Vjeročke Kudrjavcev bila je Izliječena lijenost Frana Potočnjaka. Nakon toga igrali smo Nazorovu Pepeljugu pa Snjeguljicu i medvjediće Radovana Ivšića. Slijedili su, između ostalih, Čiča Tomina koliba, Molièreov Škrtac, Kraljević i prosjak, Novela od Stanca i niz drugih vrijednih tekstova. Splitski skladatelj Kruno Cipci napisao je balet Zlatna lopta (ustvari je to više bio kao neki suvremeni ples u kojemu smo igrali i mi glumci).

Dakle, posvetiti se glumi bio je posve prirodan izbor. Bili smo ratna djeca, nismo imali igračaka. Što nam je drugo preostajalo nego da se družimo pa smo se, mislim na inicijativu Zvonka Zmazeka, okupili u Kazalištu lutaka. I iza scene Kazališta lutaka došli na pozornicu Titovih mornara. Većina nas ostala je u tom pozivu. Nakon dolaska u Zagreb, došao sam u Pionirsko kazalište (PIK) i rekao da bih glumio. Đurđa Dević odgovorila mi je da dođem navečer na pokus. Dobio sam ulogu Đive Pešice u Noveli od Stanca. Upisao sam se na Filozofski fakultet i nakon druge godine otišao na Akademiju kazališne umjetnosti polagati prijamni ispit za režiju. Položio sam ga sa Sofoklovom Antigonom. Bila je to moja prva režija, 1957. godine, na Omladinskoj pozornici PIK-a. No Branko Gavella upozorio me da ne mogu studirati režiju, iako sam položio ispit, jer nemam završeni fakultet. Onda sam položio prijamni ispit iz glume zajedno s PIK-ovcima Slavicom Jukić i Đimijem Jurčecom. Na prvoj godini svima su nam profesori bili Drago Krča i Josip Bobi Marotti. Nakon prve godine odlazili smo u klase. Imao sam sreću da sam najprije bio kod Vlade Habuneka. Kad je rekao da me on nema više što naučiti, otišao sam Dini Radojeviću. On me je s istim riječima otpremio Kosti Spaiću. Radio sam još kod Branka Gavelle, s Georgijem Parom i na kraju kod Božidara Violića. Kod Violića

SNIMIO: DANKO VUČINOVIĆ DANKO SNIMIO: sam izradio diplomsku predstavu – Molièreova Tartuffea. Osim razgovarala: Marija Barbieri Sanda Langerholz vodila je na Akadamiji Vaši glumački počeci vezani su uz kultno splitsko društvo kazališne umjetnosti studij mjuzikla – kojega, Titovi mornari. Što se ondje nudilo mladom čovjeku? nažalost, više nema To je bio teatar u kojemu smo se okupljali iz ljubavi prema kazalištu – Vlatko Perković, Joško Prijić, Boris Dvornik, Ivica Vidović, Mani Gotovac (tada Birimiša), Neva Bulić i još mnogi tih sjajnih profesora glume isto tako sjajni bili su i profesori drugi. I iz mog danas pedesetogodišnjeg iskustva mogu reći da teoretskih predmeta: hrvatski jezik i akcentologiju predavao su svi projekti u kojima su se okupljali glumci iz ljubavi prema nam je dr. Bratoljub Klaić, dramaturgiju Ranko Marinković, teatru i zajedničkom radu imali uspjeha. Titovi mornari bili su književnost Drago Ivanišević, povijest kazališta Slavko Batušić, naše mjesto druženja izvan obitelji. Ondje smo živjeli cijele dane i sve prva imena teorije bilo književnosti, bilo kazališta. Imali smo bavili se nečim što nam se činilo lijepim. Titovi mornari osnovani divnu sreću da smo imali tu konstelaciju profesora od kojih smo su još 1943. kao zbor u El Shattu pod vodstvom profesora Nikole mogli puno, puno toga naučiti. Nakon četvrte godine upisao sam Karninčića, a 1950. utemeljena je i dramska sekcija. Prva prestava se na režiju, no kako sam već ušao u Komediju i radio po

16 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. intervju | Richard Simonelli, dobitnik Nagrade Hrvatskog glumišta za životno djelo

cijele dane u kazalištu, na radiju i televiziji, jedva sam dogurao igraš u komediji i nakon deset minuta nemaš povrat iz gledališta, prvu godinu do kraja. Želio sam upisati nastavak studija režije na spusti zastor i odi doma. U drami možeš igrati tri sata i onda čuješ Akademiji. Tada je na AKU-u studij mjuzikla – kojega, nažalost, neki mlaki aplauz pa shvatiš da sve skupa nije vrijedilo ništa. U više nema – vodila Sanda Langerholz. Ona me je nagovorila da komediji imaš osjećaj publike i osjećaj prema publici i vidiš napišem molbu za režiju, ali me je Tomislav Durbešić odgovorio jesi li njihov ili nisi. Meni se čini da je to puni smisao glume. A s riječima da mi ne treba papir, kad već iza sebe imam nekoliko pritom stvarno moraš biti svoj. Nedavno me je netko pitao je li režija. Imao sam četiri režije u Kazalištu lutaka u Splitu, za koje mi sobar Larry u Jalti, kojega sam igrao 534 puta, najdraža uloga i sam i adaptirao mjuzikl Grgića i Kabilja Ivan od leptira, desetak odgovorio sam da nije. Najdraža mi je uloga Pomet, jer sadrži moj režija u Prijedoru, nekoliko režija u Komediji i dvadesetak u mediteranski mentalitet, ima odnos s publikom i u toj ulozi imaš Virovitici. Tu sam i napisao tekst prema Maksimu Gorkom za prvi povratni osjećaj je li to što radiš dobro ili nije. Igrao sam ga više romski mjuzikl Devlesa šukarije i priredio prema Ivanu Kozarcu od tristo puta na Kaptolu, ali i na Dubrovačkim ljetnim igrama prvi folk mjuzikl Đuka. Durbešić me je i upitao želim li zaista s festivalskim ansamblom. Na licima publike na Gundulićevoj sjediti zajedno s djecom koja su mlađa od moje kćeri. Naime, tada poljani vidiš jesi li prihvaćen, jesi li to što jesi, i taj osjećaj da jesi su na režiji već bili oni koji su završili samo gimnaziju. najveća je nagrada. Osjećaj da te publika voli ne može se ni s čim usporediti. To je najdragocjenije. Sad igram u Trešnji u mjuziklu Došli ste u Komediju najviše zahvaljujući Gavelli. Miffy. U Miffyju stalno komuniciram s djecom. Djeca su sjajna Gavella me je poslao u Komediju, što nikada nisam požalio. A publika, njih nikako ne možeš prevariti. Miffy mi je kao neka mnogi su pobjegli iz nje kad je bila kriza: Ana Karić, Ivo Serdar, duhovna obnova. Dunja Rajter, Uglješa Kojadinović. Kad sam odlazio, donio sam Gavelli sliku njegova portreta koji je izradio Tošo Dabac i Počeli ste se baviti mjuziklom kad je on, tako reći, bio u povoju. zamolio ga da mi se potpiše. Napisao mi je posvetu: „Nauči tako Kako ste kao već afirmirani glumac prešli u drugi žanr? Je li to biti svoj da svatko pomisli i da si i njegov pa ćeš jednog dana bila slučajna odluka? možda shvatiti što znači glumiti.“ U jednoj je rečenici rekao Dolazio sam u teatar pjevajući. Jedanput me pozvao Mo Miro cijelu filozofiju glume: biti svoj a biti i njihov. I to me je vodilo Belamarić i rekao mi da pjevam. Otpjevao sam nekoliko skala, cijeli život. Mislim da je komediju teže igrati nego dramu. Ako neke vježbice. I nakon dva dana izašla je podjela za Offenbachov broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 17 intervju | Richard Simonelli, dobitnik Nagrade Hrvatskog glumišta za životno djelo

Pariški život i u njoj tri tenora: Đani Šegina, Marijan Kunšt i ja. Bilo 1971., dogodila se Jalta, Jalta, a 1972. Dundo Maroje. Đelo Jusić je to 1962. Onda je 1964. došao Suppéov Boccaccio pa 1968. Lijepa sjajno ga je napravio, Marko Fotez mu je priredio libreto prema Helena, a uz njih dvadesetak drugih uloga u opereti i komediji. I Držiću, a veliki dubrovački pjesnik Stjepo Stražičić napisao je kad se pojavio mjuzikl, prirodno smo za nj odabrani mi koji smo stihove. I to je utemeljilo taj glazbeni teatar na najbolji mogući prošli školu glazbenog teatra kroz operete. O glazbenom kazalištu način. Mjuzikl se dalje prirodno razvijao. najviše sam naučio od Vladana Švacova, redatelja tih predstava, koji je jako puno znao baš o glazbenom teatru. I od dirigenata Ali Jalta je ostala najpopularnija. Mira Belamarića, Ferda Pomykala i Borisa Papandopula. Bila je dio nas. U nju smo se svi unijeli, radili smo je zajedno Prvi su mjuzikli došli 1969. Grgić i Kabiljo napisali su Veliku s mnogo ljubavi. Sanda Langerholz, Vlado Krstulović, Boris trku. Uvrstili smo je u repertoar, a režirao je Anton Marti. Bi li Pavlenić i ja bili smo nerazdvojni. Dobro smo se razumjeli, ikada napisali Jaltu, Jaltu da nismo stavili na program Veliku trku? dopunjavali se. Toliko je ona bila i naša, a ne samo autora, da Shvatili su da ne pišu za ladicu pa su stvorili Jaltu. Radili smo je su nam u Beogradu na gostovanju rekli – a i oni su je imali na svi zajedno, unijeli cijeloga sebe, sve znanje o glazbenom kazalištu repertoaru – da to nije ista predstava. Oni su imali drugi tekst, koje smo stekli u radu na opereti. tj. imali su izvorni tekst, a mi smo predstavu dorađivali, dodavali Mjuzikl je u Komediji na Kaptolu postao rado gledan zahvaljujući neke engleske i ruske poštapalice. Poslije smo shvatili da neke sretnoj okolnosti. Godine 1969. stavili smo na repertoar Čovjeka iz ekstempore moramo staviti na papir da budu sastavni dio teksta. Manche, dosta mračan mjuzikl koji je gotovo drama. Cervantesa je Parafrazirat ću direktora HRT-a Gorana Radmana, koji je rekao igrao Đani Šegina, koji je bio zvijezda u punom smislu riječi. Kad da će program biti dobar kad ja postane mi. Meni se čini da je sam 1954. došao u Zagreb i gledao u Komediji Groficu Maricu, veliki uspjeh Jalte bio u tome da je ja postao mi. kad bi se on pojavio, pozornica je bila puna cvijeća, i to na svakoj Je li teže na sceni govoriti ili pjevati tekst? predstavi. Ljudi su dolazili gledati Đanija Šeginu kao Cervantesa Ušao sam u teatar u kojemu se govori i pjeva. Pjevači kažu da im i preko njega su prihvatili novu vrstu. Nakon toga je 1970. došao je jako teško govoriti u opereti jer je impostacija glasa drukčija Guslač na krovu sa svojim šarmantnim židovskim humorom, i za govor od one za pjevanje. No za razliku od pjevanja u opereti, tako je mjuzikl vrlo lako ušao na velika vrata u Komediju. Poslije, pjevanje je u mjuziklu u granicama, recimo to, normalnog

18 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. intervju | Richard Simonelli, dobitnik Nagrade Hrvatskog glumišta za životno djelo ljudskog glasa. Ne zahtijeva operne bravure. U opereti sam igrao tzv. plesno-komične uloge koje nisu pisane prezahtjevno. Na početku karijere mogao sam pjevati i malo zahtjevnije tenorske uloge.

Jeste li učili pjevanje? Ne, učio sam ga u Komediji uz posao. Učili su me dirigenti Belamarić, Pomykalo, Papandopulo, Maks Mottl. Bavite se i režijom. Čini se da Vam je ona bila i prva želja, ali gluma je nekako postala dominantna. Gluma je bila dominantna, ali uvijek sam imao osjećaj da mi je dužnost prenijeti na nove ljude ono što znam. A to je najbolje kroz režiju. U Splitu sam već 1955. režirao Držićevu Novelu od Stanca i prvijenac Nedjeljka Fabrija Orfej. Prva režija u Zagrebu bila mi je 1957. Antigona u Pionirskom kazalištu, a prva režija u Komediji 1975. Spli’ski akvarel, u kojemu sam i igrao Lešandra i Štanka. Bila je to diplomska predstava Vjekoslava Šuteja. Rekao Richard Simonelli (Pomet); GK Komedija, M. Držić - M. Fotez - S. sam tada Šuteju da dovede mladog tenora za Tončija. Odgovorio Stražičić - Đ. Jusić, red. V. Stefančić, Dundo Maroje, 1972. mi je da ima jedan student dirigiranja koji lijepo pjeva i doveo mi pokazala kako se čini da smo to radili na obostrano zadovoljstvo. I da se ponovno rodim, vjerojatno bih odabrao isti put. Najdraža mi je uloga Pomet, jer sadrži moj mediteranski mentalitet, ima odnos s publikom i Kaže se da taj posao traži žrtve. u toj ulozi imaš povratni osjećaj je li to što radiš Točno, teatar zahtijeva puno žrtava. Privatni život jako trpi. Rastrgani smo, nema radnog vremena. Kad uđeš u ulogu, njome dobro ili nije. si zaokupljen, ponekad toliko da ne možeš o drugome ni misliti. Obitelj neminovno pati, ali ako ima razumijevanja za to što radiš, je Veseljka Barešića. Kad je Šutej otišao na odsluženje vojnog roka, onda nije teško, može se voditi taj dvostruki život. To je blagoslov poslao sam Barešića za pult i rekao mu da dovede mladog tenora. i donosi plodove. Doveo je Iva Pattieru. Pratio sam klase na Akademiji i u teatrima za djecu. Kad bih nekoga zapazio, doveo bih ga. U Trešnji sam S pedeset godina iskustva, kako biste odredili razliku između tako 1998. Aleksandri Naumov dao ulogu u dječjem mjuziklu glumaca s kojima ste radili na početku karijere i današnjih? Branka Starca Plavi snijeg, za koji sam priredio tekst Grigora Glumac je glumac u svakom dobu ako je dobar glumac i ako radi Viteza; 1999. uveo sam Zrinku Cvitešić, Mariju Škaričić i mladog svoj posao pošteno. Imamo i danas sjajnu garnituru glumaca- Radovana Ruždjaka u Bijelu pustolovinu Alfija Kabilja, za koju pjevača, ali oni danas nemaju toliko prilika koliko smo ih mi sam priredio tekst prema Mati Lovraku; 2000. dao sam Robertu imali. Produkcija je manja. Mi smo igrali neke predstave i po Boškoviću ulogu Hansa Christiana Andersena u Andersenovim više od stotinu puta pa smo imali mogućnosti ispravljati greške. pričama. Za ulogu u tom mjuziklu Senka Bulić dobila je Nagradu Danas je premala produkcija pa se greške jasnije vide i teško se hrvatskog glumišta kao najbolja glumica. Za Đerdan 2010. doveo ispravljaju. Budući da se na kazališnoj akademiji ne uči pjevanje, a sam Anu Zebić i Đanija Stipaničeva. Mislim da osjećam tko što na Muzičkoj se ne uči gluma, glumac-pjevač taj posao može učiti može i onda ga u taj posao uvalim. Nit vodilja mi je da u posao samo u Komediji, koja njeguje taj specifični repertoar. Glumac uvodim mlade ljude. Moraju negdje početi. u načelu mora imati mogućnost te multidisciplinarnosti jer ni najobičniji tekst ne može govoriti ako nema sluha i ne osjeća Što Vam znači Nagrada hrvatskog glumišta za životno djelo? melodiju razgovora s partnerima. Isto tako glumac koji nema Lažu oni koji kažu da im nagrade nisu važne. Ta nagrada od struke osjećaja za prostor i gestu ne može funkcionirati ni u jednoj vrsti važna je jer potvrđuje da si ono što si radio radio dobro i da je to kazališta. struka prepoznala. Imao sam sreću da sam svoj hobi iz mladosti pretvorio u cjeloživotnu profesiju. Počeo sam se igrati kazališta Znači li ova nagrada da ćete se odmoriti od kazališta? u mom Splitu na pozornici Titovih mornara, a 1960. u HNK-u Dobio sam nagradu za svekoliko djelovanje – ali nisam završio u Zagrebu ušao sam u profesionalne vode. Igrao sam Tonyja djelovati. Hvala Bogu, zdrav sam i radim. Igram u Miffyju u Crowna u Lucy Crown i Filipa u Nikad se ne zna Bernarda Shawa Trešnji, igram starog Dunda Maroja u Komediji. Još uvijek uz bok takvih glumaca kao što su Ervina Dragman, Emil Kutijaro, sam aktivan i mislim da još uvijek mogu nešto dati. Dobio sam Bela Krleža, Amand Alliger, Jozo Petričić i Tito Strozzi. Dakle, nagradu za ono što sam do sada napravio, a trudit ću se da i od ušao sam u kazalište uz same spomenike s velikim respektom, i od sada napravim nešto dobro, pa možda i bolje. tog se dana kazalište počelo igrati sa mnom. Ova mi je nagrada broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 19 20. Nagrada hrvatskog glumišta

Za najbolju predstavu u cjelini Za najbolje redateljsko ostvarenje

Drama Drama S arađen adomir : R : F oto hrvatskog

glumišta Unterstadt Zlatko Sviben Ivane Šojat-Kuči u režiji Zlatka Svibena za režiju predstave Unterstadt Ivane Šojat- i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta Kuči u izvedbi Hrvatskog narodnog u Osijeku, u produkciji Osječkog ljeta kazališta u Osijeku, u produkciji Osječkog kulture 2012. ljeta kulture 2012. Nagradu je preuzeo Božidar Šnajder, nominirani su bili i: intendant HNK-a u Osijeku 1. Nina Kleflin-Torre za režiju predstave nominirane su bile i: Čisto ludilo Paula Pörtnera u izvedbi

agrada 1. Moj sin samo malo sporije hoda Ivora Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija Martinića u režiji Janusza Kice i izvedbi 2. Ozren Prohić za režiju predstave Zagrebačkog kazališta mladih Antigone / Antigona Sofokla & Co. u 2. Rat i mir Lava Nikolajeviča Tolstoja u izvedbi Talijanske drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka N režiji Tomaža Pandura i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu

20 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. 20. Nagrada hrvatskog glumišta

Za najbolja umjetnička ostvarenja Za najbolja umjetnička ostvarenja Za najbolja umjetnička ostvarenja Drama / glavna ženska uloga Drama / glavna muška uloga Drama / sporedna ženska uloga

Alma Prica Hrvoje Kečkeš Doris Šarić-Kukuljica za ulogu Medeje u predstavi Medeja za ulogu Albina u predstavi Krletka Jeana za ulogu Ane u predstavi Moj sin samo Euripida u režiji Tomaža Pandura i izvedbi Poireta u režiji Krešimira Dolenčića i malo sporije hoda Ivora Martinića u Dramskog ansambla Dubrovačkih ljetnih izvedbi Satiričkog kazališta Kerempuh iz režiji Janusza Kice i izvedbi Zagrebačkog igara i Hrvatskog narodnog kazališta u Zagreba kazališta mladih Zagrebu nominirani su bili i: Nagradu je preuzela Dubravka Vrgoč nominirane su bile i: 1. Milan Pleština za ulogu Andreja nominirane su bile i: 1. Sandra Lončarić Tankosić za ulogu Nikolajeviča Bolkonskog u predstavi Rat 1. Branka Cvitković za ulogu Jozefine Katarine Pavković u predstavi Unterstadt i mir Lava Nikolajeviča Tolstoja u režiji Bittner u predstavi Unterstadt Ivane Šojat- Ivane Šojat-Kuči u režiji Zlatka Svibena Tomaža Pandura i izvedbi Hrvatskog Kuči u režiji Zlatka Svibena i izvedbi i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta narodnog kazališta u Zagrebu Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, u Osijeku, u produkciji Osječkog ljeta 2. Sven Šestak za ulogu Charlesa Smitha u produkciji Osječkog ljeta kulture 2012. kulture 2012. u predstavi Izbori Davida Mameta u režiji 2. Jadranka Đokić za ulogu Sare u 2. Ksenija Marinković za ulogu Mije u Darija Harjačeka i izvedbi Ludens teatra iz predstavi Moj sin samo malo sporije hoda predstavi Moj sin samo malo sporije hoda Koprivnice Ivora Martinića u režiji Janusza Kice i Ivora Martinića u režiji Janusza Kice i izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 21 20. Nagrada hrvatskog glumišta

Za najbolja umjetnička ostvarenja Za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika Za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika Drama / sporedna muška uloga do 28 godina / Drama / ženska uloga do 28 godina / Drama / muška uloga

Mario Mirković Iva Mihalić Marko Petrić za ulogu Francis u predstavi Krletka Jeana za ulogu Helene Vasiljevne Kuragine u za ulogu Danijela u predstavi Adio kauboju Poireta u režiji Krešimira Dolenčića i predstavi Rat i mir Lava Nikolajeviča Tolstoja Olje Savičević Ivančević u režiji Ivice izvedbi Satiričkog kazališta Kerempuh iz u režiji Tomaža Pandura i izvedbi Hrvatskog Buljana i izvedbi Dramskog ansambla 58. Zagreba narodnog kazališta u Zagrebu Splitskog ljeta nominirani su bili i: nominirane su bile i: nominirani su bili i: 1. Ivana Horvat za ulogu u predstavi Glumice 1. Borko Perić za ulogu Mercèdès u 1. Aljoša Čepl za ulogu Slavena u predstavi i to Dunje Fajdić u režiji Dunje Fajdić, Ivane predstavi Krletka Jeana Poireta u režiji Unterstadt Ivane Šojat-Kuči u režiji Zlatka Horvat, Petre Kurtele i Amande Prenkaj i Svibena i izvedbi Hrvatskog narodnog Krešimira Dolenčića i izvedbi Satiričkog izvedbi Kazališta KNAP Kulturnog centra kazališta Kerempuh iz Zagreba kazališta u Osijeku, u produkciji Osječkog Peščenica iz Zagreba u suradnji s umjetničkom ljeta kulture 2012. 2. Damir Šaban za ulogu Olivera u organizacijom Kravice iz Zagreba 2. Vedran Živolić za ulogu Branka u predstavi Moj sin samo malo sporije hoda 2. Amanda Prenkaj za ulogu u predstavi predstavi Moj sin samo malo sporije hoda Ivora Martinića u režiji Janusza Kice i Glumice i to Dunje Fajdić u režiji Dunje Fajdić, izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih Ivane Horvat, Petre Kurtele i Amande Prenkaj Ivora Martinića u režiji Janusza Kice i i izvedbi Kazališta KNAP Kulturnog centra izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih Peščenica iz Zagreba u suradnji s umjetničkom organizacijom Kravice iz Zagreba

22 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. 20. Nagrada hrvatskog glumišta

Za najbolju lutkarsku predstavu ili Za najbolja glumačka ostvarenja u Za najbolja glumačka ostvarenja u predstavu za djecu i mladež lutkarskim predstavama ili predstavama lutkarskim predstavama ili predstavama za djecu i mladež / ženska uloga za djecu i mladež / muška uloga

Rent a friend Iva Visković Dado Ćosić Saše Božića i Dore Ruždjak Podolski za ulogu Juste u predstavi Siromah i vrag za ulogu Dječaka u predstavi Ružičasta u režiji Anje Suše i izvedbi Gradskog Zinke Kiseljak u režiji Saše Broz i izvedbi sanjarica Nine Horvat u režiji Ivice Šimića kazališta Trešnja iz Zagreba Gradskog kazališta Žar ptica iz Zagreba i izvedbi Kazališta Mala scena iz Zagreba Nagradu je preuzeo Saša Anočić, ravnatelj nominirane su bile i: nominirani su bili i: GK Trešnja 1. Gea Gojak za ulogu Djevojčice u 1. Damir Poljičak za ulogu Vraga u nominirane su bile i: predstavi Ružičasta sanjarica Nine Horvat predstavi Siromah i vrag Zinke Kiseljak 1. Drago Č. i tvornica čokolade Roalda u režiji Ivice Šimića i izvedbi Kazališta u režiji Saše Broz i izvedbi Gradskog Dahla u dramatizaciji i režiji Zlatka Mala scena iz Zagreba kazališta Žar ptica iz Zagreba. Svibena i izvedbi Kazališta lutaka Zadar 2. Aleksandra Naumov za ulogu Dijane 2. Rakan Rushaidat za ulogu Zdravka 2. Veli Jože Vladimira Nazora u režiji u predstavi Rent a friend Saše Božića i u predstavi Rent a friend Saše Božića i Renea Medvešeka i izvedbi Gradskog Dore Ruždjak Podolski u režiji Anje Suše Dore Ruždjak Podolski u režiji Anje Suše kazališta lutaka Rijeka i izvedbi Gradskog kazališta Trešnja iz i izvedbi Gradskog kazališta Trešnja iz Zagreba Zagreba

broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 23 20. Nagrada hrvatskog glumišta

Za najbolji praizvedeni suvremeni Za najbolja redateljska ostvarenja u Za najbolja glumačka ostvarenja u hrvatski dramski tekst ili najbolju radiodrami televizijskoj drami dramatizaciju, adaptaciju, dramaturšku obradu teksta ili dramaturgiju predstave

Darko Tralić za režiju radiodrame Mor Đure Sudete nominirani su bili i: 1. Jasna Mesarić za režiju Radio-ateljea Bubnjevi u noći Bertolta Brechta 2. Anica Tomić za režiju Radio-ateljea Nord-ost Torstena Buchsteinera

Ivor Martinić Žiri za dramu: Vedran Mlikota Boris Svrtan (predsjednik), Jasmina za dramski tekst Moj sin samo malo sporije Božinovska-Živalj, Zdenko Jelčić, za ulogu Ive Ivića u 4. sezoni hoda praizveden u Zagrebačkom kazalištu humoristične serije Stipe u gostima Marijana Nola, Tomislav Pavković mladih Nagradu je preuzela Suzana Nikolić nominirani su bili i: Žiri za operetu i mjuzikl: nominirani su bili i: 1. Olja Lozica za dramski tekst Prasac Višnja Mažuran (predsjednica), Jana 1. Hrvoje Kečkeš za ulogu Mire u 4. koji gleda u sunce praizveden u Kazalištu Haluza, Branimir Pofuk sezoni humoristične serije Stipe u gostima Marina Držića iz Dubrovnika Žiri za ples: 2. Jan Kerekeš za ulogu Hriste u 2. Nives Madunić Barišić, Bojan Marotti humorističnoj seriji Provodi i sprovodi i Zlatko Sviben za dramatizaciju i Normela Krešić-Vrkljan dramaturšku obradu romana Unterstadt (predsjednica), Adrijana Barbarić Ivane Šojat-Kuči u praizvedbi Hrvatskog Pevek, Jelena Mihelčić narodnog kazališta u Osijeku na Osječkom Rad svih žirija koordinirala je tajnica ljetu kulture 2012. HDDU-a Marija Filipović.

24 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. 20. Nagrada hrvatskog glumišta

Nagrada za ekstremna kazališna Za najbolju kazališnu scenografiju Za najbolju kazališnu kostimografiju postignuća Drama, opereta / mjuzikl ili ples Drama, opereta / mjuzikl ili ples

dodjeljuje se Dunji Fajdić, Ivani Horvat, Darko Petrović Danica Dedijer Petri Kurteli i Amandi Prenkaj za glumu, režiju, dramaturgiju, kostimografiju i u dramskoj predstavi Mletački trgovac u dramskoj predstavi Rat i mir Lava scenografiju u predstavi Glumice i to Williama Shakespearea u režiji Roberta Nikolajeviča Tolstoja u režiji Tomaža Dunje Fajdić u izvedbi Kazališta KNAP Raponje i izvedbi Hrvatskog narodnog Pandura i izvedbi Hrvatskog narodnog Kulturnog centra Peščenica iz Zagreba u kazališta u Osijeku kazališta u Zagrebu suradnji s umjetničkom organizacijom nominirani su bili i: nominirane su bile i: Kravice iz Zagreba. 1. Iva Matija Bitanga u plesnoj predstavi 1. Emina Kušan u plesnoj predstavi Interface u koreografiji SnježaneInterface u koreografiji Snježane Abramović Milković u izvedbi i produkciji Abramović Milković u izvedbi i produkciji Zagrebačkog plesnog ansambla u Zagrebačkog plesnog ansambla u koprodukciji sa Zagrebačkim kazalištem koprodukciji sa Zagrebačkim kazalištem mladih mladih 2. Ivo Knezović u mjuziklu Cabaret Joea 2. Mirjana Zagorec u mjuziklu Cabaret Masteroffa u režiji Dore Ruždjak Podolski Joea Masteroffa u režiji Dore Ruždjak i izvedbi Zagrebačkog gradskog kazališta Podolski i izvedbi Zagrebačkog gradskog Komedija kazališta Komedija

broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 25 20. Nagrada hrvatskog glumišta

Za najbolju predstavu u cjelini Za najbolje redateljsko, dirigentsko ili Za najbolja umjetnička ostvarenja Opereta / mjuzikl koreografsko ostvarenje Opereta / mjuzikl / ženska uloga Opereta / mjuzikl

Cabaret Igor Barberić Kristina Kolar Joea Masteroffa u režiji Dore Ruždjak za režiju i koreografiju predstave Footloose za ulogu Mételle u predstavi Pariški život Podolski i izvedbi Zagrebačkog gradskog Deana Pitchforda i Toma Snowa u izvedbi Jacquesa Offenbacha u režiji Dore Ruždjak kazališta Komedija B Glad Produkcije i Udruge KiP; Podolski i izvedbi Hrvatskog narodnog Nagradu je preuzeo Niko Pavlović, ravnatelj nominirani su bili i: kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka ZGK Komedija 1. Dora Ruždjak Podolski za režiju nominirane su bile i: nominirane su bile i: predstave Cabaret Joea Masteroffa u 1. Jasna Bilušić za ulogu Fräulein Schneider izvedbi Zagrebačkog gradskog kazališta 1. Đerdan Jakova Gotovca u režiji Richarda u predstavi Cabaret Joea Masteroffa u Komedija Simonellija i izvedbi Zagrebačkog režiji Dore Ruždjak Podolski i izvedbi gradskog kazališta Komedija 2. Richard Simonelli za režiju predstave Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija Đerdan Jakova Gotovca u izvedbi 2. Footloose Deana Pitchforda i Toma 2. Leonora Surian za ulogu Nine Filipovne Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija Snowa u režiji i koreografiji Igora Barberića u komornoj inačici predstave Jalta, Jalta i izvedbi B Glad Produkcije i Udruge KiP Milana Grgića i Alfija Kabilja u režiji i adaptaciji Leonore Surian i izvedbi obitelji Surian

26 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. 20. Nagrada hrvatskog glumišta

Za najbolja umjetnička ostvarenja Za izuzetno ostvarenje mladih Za najbolju predstavu u cjelini Opereta / mjuzikl / muška uloga umjetnika do 30 godina Ples Opereta / mjuzikl / ženska ili muška uloga

Dražen Čuček Šiško Horvat Majcan Interface za ulogu Mačka Džingiskana u predstavi u koreografiji Snježane Abramović za ulogu Master of Ceremonies (Emcee) Mačak Džingiskan i Miki Trasi Vesne Milković te izvedbi i produkciji u predstavi Cabaret Joea Masteroffa u Parun i Ladislava Tulača u režiji Ivana Zagrebačkog plesnog ansambla u režiji Dore Ruždjak Podolski i izvedbi Lea Leme i izvedbi Hrvatskog narodnog koprodukciji sa Zagrebačkim kazalištem Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija kazališta u Šibeniku i Međunarodnog mladih nominirani su bili i: dječjeg festivala u Šibeniku Nagradu je preuzela Snježana Abramović 1. Đani Stipaničev za ulogu Ive u predstavi nominirane su bile i: Milković, umjetnička voditeljica Đerdan Jakova Gotovca u režiji Richarda 1. Antonia Barišić za ulogu Wendy Jo u Zagrebačkog plesnog ansambla Simonellija i izvedbi Zagrebačkog predstavi Footloose Deana Pitchforda i nominirane su bile i: gradskog kazališta Komedija Toma Snowa u režiji i koreografiji Igora 1. Djeca u igri u koreografiji Antona 3. Bojan Šober za ulogu Baruna J. R. de Barberića i izvedbi B Glad Produkcije i Lachkog u izvedbi Sare Barbieri, Larise Gondremarcka u predstavi Pariški život Udruge KiP Navojec, Ivane Pavlović i Luke Švajde u Jacquesa Offenbacha u režiji Dore Ruždjak 2. Ana Zebić za ulogu Petrice u predstavi produkciji Liberdancea Podolski i izvedbi Hrvatskog narodnog Đerdan Jakova Gotovca u režiji Richarda kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka 2. Sad sam Lucky u koreografiji i izvedbi Simonellija i izvedbi Zagrebačkog Matije Ferlina u produkciji Hrvatskog gradskog kazališta Komedija instituta za pokret i ples broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 27 20. Nagrada hrvatskog glumišta

Za najbolje koreografsko ostvarenje Za najbolja umjetnička ostvarenja Za najbolja umjetnička ostvarenja Ples Ples / ženska uloga Ples / muška uloga

Snježana Abramović Milković Petra Hrašćanec Ognjen Vučinić za koreografiju u plesnoj predstavi Interface za ostvarenje u predstavi Love will tear us za ostvarenje u predstavi Interface u u izvedbi i produkciji Zagrebačkog plesnog apart u koreografiji Saše Božića i Petre koreografiji Snježane Abramović Milković ansambla u koprodukciji sa Zagrebačkim Hrašćanec, izvedbi Petre Hrašćanec i u izvedbi i produkciji Zagrebačkog plesnog kazalištem mladih produkciji kazališne grupe de facto ansambla u koprodukciji sa Zagrebačkim nominirane su bile i: nominirane su bile i: kazalištem mladih 1. Petra Hrašćanec i Saša Božić za 1. Silvia Marchig za ostvarenje u predstavi nominirani su bili i: koreografiju u plesnoj predstavi Love will Glory, Glory, Hamlelujah autora Nataše 1. Matija Ferlin za autorsku izvedbu u Govedić, Silvije Marchig i Darka Japelja tear us apart u izvedbi Petre Hrašćanec i predstavi Sad sam Lucky u produkciji produkciji kazališne grupe de facto u izvedbi Silvije Marchig i Darka Japelja u produkciji Kik Melonea i Međunarodnog Hrvatskog instituta za pokret i ples 2. Irma Omerzo za koreografiju u plesnoj centra za usluge u kulturi, Zagreb 2. Bruno Isaković za ostvarenje u predstavi predstavi Meteo u izvedbi Martine 2. Aleksandra Mišić za ostvarenje u Large u koreografiji Sanje Tropp Fruhwald Nevistić, Zrinke Užbinec, Zrinke Šimičić predstavi Interface u koreografiji Snježane u izvedbi Studija za suvremeni ples i te glazbenika Davorke Horvat i Mire Abramović Milković u izvedbi i produkciji produkciji Studija za suvremeni ples i Manojlovića u produkciji MARMOTa Zagrebačkog plesnog ansambla u Vruma koprodukciji sa Zagrebačkim kazalištem mladih

28 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. Dubrovačke ljetne igre

Festivali

Festival igranog filma u Puli festivali | 22. Marulićevi dani, 21. – 28. travnja 2012. Frljićev trijumf

Oliver Frljić uspio je teatrom problematizirati istinu otvarajući začuđujući kaleidoskop funkcija i značenja teatra kao takvog, a ujedno i naše recentne stvarnosti

pozicija unutar zadanog teksta pasivno-treća, nadići i obogatiti ga svojom igrom te se time nametnula kao jedan od vodećih protagonista predstave. Glumački izraz Rakana Rushaidata u predstavi Mrzim istinu! u izvedbi Teatra &TD odiše modernim senzibilitetom u maniri minimalističkog hiperrealističkog izraza, kojim istodobno ostvaruje volumen snažnog, dramskog udara. Ivana Roščić u savršenom partnerskom suglasju s Rushaidatom u istom kazališnom kodu ostvaruje vrlo specifičnu, vlastitu scensku prisutnost. Slavica Radović-Nadarević rafiniranim je minimalističkim sredstvima omogućila zanimljiv prostor glumačke igre te je ujedno ispotencirala tragikomičnu ispraznost ljudskih sudbina koje su upisane u sam dramski tekst Ivora Martinića Moj sin samo malo sporije hoda. Dženisa Pecotić izvedbom kostima u predstavi Enciklopedija izgubljenog vremena uspjela je u izvedbi HNK-a u Teatar &TD: Oliver Frljić, Mrzim istinu!, red. Oliver Frljić Varaždinu velik spektar likova individualizirati u zajedničkom nazivniku. Pascal Merat hrabro je i inventivno upotrijebio a 22. Marulićevim danima, festivalu hrvatske drame i različite svjetlosne kvalitete na sceni te je time dojmljivo naglasio autorskog kazališta, po izboru ovogodišnje izbornice atmosfere pojedinih situacija, a ujedno i pridonijeti poetskoj Gordane Ostović izvedeno je devet predstava u službenom razini predstave Gospoda Glembajevi. dijeluN programa. Prema riječima žirija, u kojem su bili redatelj Ivica Kunčević, scenograf Miljenko Sekulić, dramaturginja Olja Choco Jazz uspješno su skladale i izvele glazbu koja je vrlo Lozica, dramaturginja Marijana Fumić i glumac Goran Marković, originalna te je nenametljivo, ali vrlo smisleno integrirana u tkivo prvonagrađena predstava, Mrzim istinu! u izvedbi Teatra &TD, predstave Šarengrad u izvedbi Teatra &TD iz Zagreba, zaključio jedinstveni je kazališni događaj. Koristeći se općepoznatim je žiri. obrascem obiteljske drame uz zanimljiva dramaturško-redateljska Žiri čitatelja Slobodne Dalmacije smatrao je pak da je najbolji rješenja, Oliver Frljić uspio je teatrom problematizirati takozvanu glumac ovogodišnjih Marulićevih dana Filip Križan, mladi istinu otvarajući začuđujući kaleidoskop funkcija i značenja teatra glumac koji u sebi nosi iznenađujuće veliku scensku energiju kao takvog, a ujedno i naše recentne stvarnosti. i izuzetnu senzibilnost, ali i izvanredan osjećaj za mjeru. U Janusz Kica u izvedbi ZKM-a svojom je izuzetno nadahnutom sjajnoj predstavi Mrzim istinu, iako suočen s iznimno osjetljivim režijom predstave Moj sin samo malo sporije hoda ostvario dramskim materijalom, Križan je bez imalo patetike ili naglašenog primarnu realističnost dramske situacije odličnog teksta Ivora teatraliziranja uvjerljivo i sugestivno odigrao ovu kompleksnu Martinića i, precizno vodeći ansambl, podigao je realitet ulogu nametnuvši nam nelagodni osjećaj voajerstva, kako prema predstave na razinu općeg životno prepoznatljivog uzorka. Taj Frljićevoj, tako i prema vlastitoj prošlosti i obitelji. Suvereno uzorak ujedno, u kazališnom smislu, nosi u sebi začudan poetsko vladanje glumačkim umijećem pokazao je i u predstavi Prolazi značenjski nivo. sve, gdje je gotovo neprepoznatljiv kao Tino Latino ponovo dominirao scenom u posve suprotnom glumačkom izričaju. Gospoda Glembajevi u izvedbi Ansambla HNK-a u Zagrebu uz Lakoća s kojom Križan zadržava punu pozornost publike odvodi Krležin intelektualizam dobila su i izuzetnu scensko-životnu ga prema vrhu hrvatskog glumišta i svaka njegova sljedeća uloga vjerodostojnost. Ta je predstava vrijedan i važan trenutak za očekivat će se s nestrpljenjem i pratiti s posebnom pažnjom, buduće interpretacije velikog klasika hrvatske dramske riječi, zaključio je Žiri čitatelja. Miroslava Krleže. Gledatelji 22. Marulićevih dana predstave su ocjenjivali ocjenama Kazališno neočekivanom, ali životno prepoznatljivom od jedan do pet. Najvišu ocjenu, 4,79, dobila je predstava Prolazi interpretacijom Doris Šarić Kukuljica uspjela je realizirati sve Dubravka Mihanovića u izvedbi Gradskog dramskog kazališta kompleksan i izuzetno upečatljiv lik starije žene Ane u predstavi Gavella iz Zagreba i u režiji Olivera Frljića, a drugoplasirani, s Moj sin samo malo sporije hoda. U istoj predstavi Ksenija prosječnom ocjenom 4,76, autorski je projekt Olivera Frljića Marinković uspjela se svojom interpretacijom lika Mie, kojeg je Mrzim istinu! u izvedbi zagrebačkog Teatra &TD.

30 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. festivali | 36. dani satire Fadila Hadžića, Zagreb, 1. – 16. lipnja 2012. Život kao tragikomedija Tragikomediji je najbliža predstava Moj sin samo malo sporije hoda Ivora Martinića u režiji Janusza Kice i izvedbi ZKM-a, koja je osvojila najznačajnije nagrade Festivala svojim originalnim, scenski iznimno efektnim viđenjem obiteljskih odnosa koji sadržavaju niz tragičnih elemenata

ani satire ove su godine prvi put svom nazivu bolji od ljudi. Mnogo je originalnija kombinacija potpuno opravdano i trajno dodali ime provokativnog političkog iskaza i iznimno inventivnog Fadila Hadžića, utemeljitelja i dugogodišnjeg kazališnog postupka u polemički zamišljenoj slici ravnateljaD kazališta Kerempuh (nekada Jazavac), koje suvremene Bosne, Pismo iz 1920. Olivera Frljića, koji organizira ovu značajnu kazališnu smotru. Pomalo u ovoj predstavi Bosanskog narodnog pozorišta iz paradoksalno kazališni kritičar Hrvoje Ivanković u svom Zenice i Internacionalnog teatarskog festivala MESS je sedmom uzastopnom selektorskom mandatu izabrao uz tekst i režiju potpisuje i koncept scene i kostima te deset predstava koje se bitno razlikuju ne samo od tipa izbor glazbe. Vrlo zanimljive, redateljski inventivne, satire koju je u svojih šezdesetak iznimno popularnih a dobrim dijelom i provokativne, ali u postavljanju komedija Fadil Hadžić efektno koristio nego i od piše: problema položaja žene u suvremenom društvu, bile izvedbi prethodnih festivala. Možda se za taj zasigurno Tomislav Kurelec su dvije riječke adaptacije književnih djela – Dabogda neobičan izbor iz pedesetak predstava koje je vidio te majka rodila Vedrane Rudan u režiji Tatjane Mandić Hrvoje Ivanković odlučio zato što tipičnih satiričnih Rigonat i Baba Jaga je snijela jaje Dubravke Ugrešić u predstava nije bilo ili je, prema njegovoj Riječi izbornika, želio režiji Ivice Buljana. U šibenskoj izvedbi Pira malograđana Dražen da se u tim predstavama ... prvenstveno iščita... odjek duha Ferenčina i neočekivanim je redateljskim atrakcijama, a i vrlo vremena, u kontekstu one davno napisane misli Thomasa Manna slobodnom interpretacijom teksta Bertolta Brechta pokazao kako se „općenito i bitno postignuće moderne umjetnosti sastoji u kako komadi toga klasika dvadesetog stoljeća mogu zaživjeti dokidanju kategorija tragičkog i komičkog… u korist promišljanja na suvremenoj sceni tek u predstavama koje će zanemariti velik života kao tragikomedije“. Dakle onakvog života kakvom ponekad broj elemenata koji tekst vežu za aktualnosti vremena u kojem je valja pogledati u zube i nasmijati mu se hrabro, drsko i odlučno, na nastao. način na koji je to kazalište oduvijek znalo i smjelo učiniti. Takvoj je tragikomediji najbliže predstava Moj sin samo malo sporije hoda Ivora Martinića u režiji Janusza Kice i izvedbi ZKM-a, koja je osvojila najznačajnije nagrade Festivala svojim originalnim, scenski iznimno efektnim viđenjem obiteljskih odnosa koji sadržavaju niz tragičnih elemenata, ali ih nastojanje protagonista da ih i sebi samima i drugima prikažu kao posve obične svakodnevne situacije vodi često u efektnu, pomaknutu komičnost. Komičnost je pak najizraženija u Kerempuhovu efektnom lokaliziranom i osuvremnjenom vodvilju fejdoovske provenijencije Krletka Jeana Poireta u režiji Krešimira Dolenčića, koji neodoljivim humorom uz ostalo promiče i tolerantnost prema različitim seksualnim orijentacijama. Iznimnom zagrebačkom udjelu na Festivalu bitno je pridonijela i vrlo duhovita monodrama Bjarnia Haukura Thorssona Ja, tata, koju je izvanredno odigrao Rakan Rushaidat u režiji Borisa Kovačevića i produkciji Teatromana i Exit teatra. Ipak, za zagrebačku kazališnu publiku vjerojatno su intrigantnija Zagrebačko kazalište mladih: Ivor Martinić, Moj sin samo malo sporije bila gostovanja koja bez Dana satire ne bi imala prilike vidjeti. hoda, red. Janusz Kica Među njima su posebno zanimanje izazvali Kumovi Dušana Kovačevića, koji ih je i postavio na scenu beogradskog Zvezdara Zato su i pored dvojbi o tome koliko su izabrane predstave teatra. No njegova režija svela se na ilustraciju teksta koji nije u doista bile satirične ovogodišnji Dani satire visokom vrijednošću rangu najboljih mu ostvarenja, što je ipak gledateljima nadoknadio prikazanih izvedbi predstavljali značajan događaj koji je obilježio sjajni Predrag Miki Manojlović u glavnoj ulozi čovjeka koji završetak zagrebačke kazališne sezone. je izgubio posao i postupno postaje uvjeren da su psi mnogo broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 31 festivali | Dramski program 63. Dubrovačkih ljetnih igara, Dubrovnik, 10. srpnja – 25. kolovoza 2012. Oproštaj s Prlenderom Euripidova Medeja na Lovrjencu u režiji Tomaža Pandura ispraćena je kontroverznim kritikama, no mora joj se priznati inovativnost Pandurove režije i iznimna glumačka ekspresija Alme Price

akve su bile 63. Dubrovačke ljetne igre, razumskim, u kojem se Medejina tragedija i može posljednje u mandatu intendanta Ivice dogoditi. Prlendera i ravnateljice Dramskog programa Završni dio premijerne trilogije bila je Dantonova smrt DoreK Ruždjak Podolski? U recesijskim vremenima Georga Büchnera u režiji Olivera Frljića, odigrana (kada kultura uvijek najviše ispašta) odigrati tri dramske na tvrđavi sv. Ivana u izvedbi FDA-a (i nagrađena premijere ni kvantitativno nije malo, a pogotovo ako su Orlandom). A taj scenski događaj publika je doživjela sve tri dokazale i umjetničku svrhovitost i raznolikost fizički okovana s giljotinom u središtu. Bila je to teatarskog izričaja. scenska kontemplacija o Revoluciji i revolucijama, u Saša Božić kao autorski je projekt u Lazaretima postavio kaosu kojih giljotina postaje jedino mjerilo čovjeka i svoju reminiscenciju na najdugovječniju predstavu piše: zgusnutog vremena ljudske povijesti. Igara (Držićev Skup u ingenioznoj režiji Koste Spaića i Tomislav M. Bonić Spomenuti se samo mogu dvije reprize (lanjske s Izetom Hajdarhodžićem u naslovnoj ulozi). Predstava premijere) u izvedbi Festivalskog dramskog ansambla: skup.igre (nastala u koprodukciji s Art radionicom izvanredni Kralj Edip u režiji Eduarda Milera, ambijentalno srastao Lazareti) bila je puno više od (pri)sjećanja na spomenuto: sa začudnim Parkom Umjetničke škole – Tebom, Dubrovnikom i suvremeno kazalište komunikacijski otvoreno i scenski raslojeno, polisom – te Stullijeva Kate Kapuralica u redateljskoj viziji Darija nepretenciozni i pitki teatar koji je nastojao tragati za kazališnom Harjačeka na prostoru Sv. Marije – baštinska komedija koja memorijom otvarajući i pitanja o zlatnom dobu nepovratno kao da je napisana u 20., a ne početkom 19. stoljeća. Studentski izgubljene sinergije između Grada i Igara. teatar Lero Igrama je ponudio premijerni naslov: Mjesečinu za Lady Macbeth u režiji Davora Mojaša – posvea u agresiji na Dubrovnik poginulom pjesniku Milanu Milišiću kao niz lerovskih slika složenih u koherentnu cjelinu, koja preko Milišića snažno progovara o Gradu čije veliko G sve manje postaje njegova differentia specifica. Nastavljena je i tradicija suradnje s Festivalom igranog filma u Puli, predstavljena je i monografija o Peri Kvrgiću, a prikazan je i HRT-ov dokumentarni film o Miši Martinoviću, još jednoj glumačkoj legendi Igara i hrvatskog glumišta. Igre su i u 63. sezoni nastavile ploviti pučinom Teatra. Neki temeljni problemi suživota Grada i Igara ostali su neriješeni. Kako i kuda dalje – odgovor će morati naći nova uprava: mjesto intendanta od Ivice Prlendera nakon jedanaest godina preuzeo je Krešimir Dolenčić. DLJI: Georg Büchner, Dantonova smrt, red.Oliver Frljić

U premijernom nizu slijedila je Euripidova Medeja na Lovrjencu u režiji Tomaža Pandura (i obradi Darka Lukića) i izvedbi Festivalskog dramskog ansambla i HNK-a u Zagrebu. Središnja festivalska premijera ispraćena je kontroverznim kritikama, no mora joj se priznati inovativnost Pandurove režije i iznimna glumačka ekspresija Alme Price, što je prepoznao i žiri Nagrade hrvatskog glumišta dodijelivši joj za ulogu Medeje nagradu za najbolju glavnu žensku ulogu. Unatoč ponekad prenaglašenoj simboličkoj hermetičnosti, Medeja je predstava visokih umjetničkih dosega i sjajnih glumačkih ostvarenja u mediteranskom okruženju raznovrsnih konotacija, mediteranski uzavrelih strasti koje vruće ljetne noći čine još uzavrelijim, suptilnih homoerotskih aluzija u društvu koje je bilo i ostalo patrijarhalno; svijetu izrazite naglašenosti čuvstvenog nad DLJI i HNK u Zagrebu: Euripid, Medeja, red. Pandur Tomaž

32 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. festivali | 58. Splitsko ljeto, Split, 14. srpnja – 14. kolovoza 2012. Iznevjerena šira publika

Šteta je što su legitimni i opravdani kritički prigovori predstavi Adio, kauboju odbačeni uz retrogradnu ili-ili argumentaciju ‒ ili si za neupitni dramski i urbani progres oličen u njoj ili si zatucani ognjištarski nazadnjak

roteklo, 58. Splitsko ljeto, drugo u mandatu su legitimni i opravdani kritički prigovori odbačeni ravnatelja Nikše Bareze i ravnateljice Dramskog uz retrogradnu ili-ili argumentaciju ‒ ili si za neupitni programa Senke Bulić, prošlo je stabilnije nego dramski i urbani progres oličen u njoj ili si zatucani Pono godinu prije, kada je, zbog problema između ognjištarski nazadnjak. Ministarstva kulture i Grada Splita, a zbog Duška Ostatak recesijskoga programa Ljeta pokušale su Mucala, uprava doslovno uskočila u posljednji trenutak, popuniti reprizne izvedbe Smija i suza starega Splita na i to u ne baš sklonu sredinu. Sada su imali više vremena Sustipanu i Hekube u Saloni, koje je domaća publika da se umjetnički i organizacijski pripreme, no sa već gledala i teško je mogla naći nešto za sebe. Mogli smanjivanjem količine novca došlo je do rezanja su, doduše, pogledati gostujuću Kerempuhovu Krletku, programa. A to se odvilo na trenutno popularan način piše: ali u zgradi HNK-a, a ne na Carrarinoj poljani. Na toj da veliki ostanu veliki, a da se štedi na manjima, na Siniša Kekez poljani, jednome od simbola Splitskog ljeta, mogle Drami, drugoj premijeri i na gostovanjima. su se čuti i vidjeti jedino solidne tribine (o Vlajima, Forte Dramskog programa bila je praizvedba hvaljena i Mediteranu) te tri izvedbe Melodija Kurbi et oporbi, nagrađivag romana Adio, kauboju domaće autorice Olje Savičević sve na postojećim ugostiteljskim štekatima, a ne na podignutoj Ivančević i s te strane to je bio odličan i potreban izbor. Odličan tribini. Ugostitelji su očito prejak lobi u gradu koji se sve više tako izbor bilo je i pronađeno mjesto izvedbe u industrijskoj zoni profilira. na Stinicama, koja gleda na mjesto događanja romana. Mudro Ostatak programa bio je alternativnije usmjeren i tu je opet je postavljena i kritička platforma predstave. I glumački sastav stradao srednji sloj: ponuđen im je Car neuspjeha Jana Fabrea predvođen Natašom Janjić u glavnoj ulozi, sastavljen od domaćih i u HNK-u, a u istom prostoru održana je završna prezentacija gostujućih imena, budio je nadu. Odlična su i poneka scenografska glumačke radionice i kostimografska rješenja... Viktora Bodoa. Gostovala No predstava se našla u je i Persona Nataše Lušetić rascjepu poetiziranog izvedena u Podrumima. romanesknog izvornika, Na istom mjestu bio je meke dramaturgije, program splitske skupine povjerene autorici romana, novog cirkusa Room 100, te režijskog postupka Ivice C8H11NO2, koja tretira Buljana, koji je svemu shizofreniju. pokušao dodati svoje Ti projekti po sebi, naravno, prepoznatljive postavke nisu loši ‒ dapače, no oni fizičkog teatra i rada s su upućeni manjem dijelu rock glazbenicima, u publike, dok je kulturno ovom slučaju s Darkom uzdrmani grad željan Rundekom. Predstava je dobrih i komunikativnijih, ispala zbroj svih tih krušaka predstava za širu publiku. i jabuka, pretolerantne Splitsko ljeto: Olja Savičević Ivančević, Adio kauboju, red. Ivica Buljan Ovako se svede na onu: dramaturgije i režije koja Ako nemaju što gledati, je često davala prednost dajte im avangardu. sklekovima pred istinskom Bilo je to Splitsko ljeto u neobičnoj situaciji nastavljenog obiteljskom dramom. Sve je to rezultiralo neujednačenim kazališnog dvovlašća, u eri recesije, najezde turista i rušenja dijelovima, ponavljanjima, nedorečenostima te na kraju ‒ i gradonačelnikova poslovnog imperija. Stoga se ovo 58. dramsko predugim trajanjem. Ljeto, osim po praizvedbi Adio, kauboju, neće baš pamtiti po Ipak, predstava je privukla pažnju, dovela gostujuće umjetnike, dobrom. Split ionako više nema isti pozivni (058), kao u onim kritičare i publiku u grad, a o njoj se i raspravljalo, što već neko najboljim danima. vrijeme nije slučaj sa splitskim predstavama… Šteta je jedino što broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 33 festivali | 9. Riječke ljetne noći, 19. lipnja – 24. srpnja 2012. Važnost ambijenta Nisam sigurna da će Mirandolina jednako dobro funkcionirati na pozornici riječkog HNK-a bez mirisa punjenih paprika i zvukova svađe i televizora iz susjedstva, ali joj želim dug život na Riječkim ljetnim noćima

evete riječke ljetne noći, ili bar njihov kraj, iz pedesetak odabranih predstava. Sve to postavljeno obilježila je bura, koja je prijetila rušenjem je na pozornici riječkog HNK-a kao sasvim nova scenografije, pomicala termine izvođenja scenografija s izuzetnim rezultatom. Svaki je posjetitelj iD mijenjala lokacije programa. U programu je i iskoračio iz tradicionalne uloge promatrača i osjećao provjetravanje bilo dovoljno da Noći provociraju se kao akter predstave što ju je sam gradio doživljajem publiku. crne kazališne kutije. Neke su poznate predstave smještene na nove Ambijent je jedna od ključnih tema većine ljetnih pozornice: Antigona Talijanske drame izvedena je programa, pa i Riječkih ljetnih noći. Odabirom lokacije u Harteri, a prostor nekadašnje tvornice papira nije za premijeru komedije Gostioničarka Mirandolina bio u sukobu sa scenografijom modernog dvora. piše: nastavljena je potraga za autentičnim riječkim Štoviše, ostaci industrijske Rijeke funkcionirali su Tatjana Sandalj mikrolokacijama, ovoga puta izuzetno uspješno, iako kao prirodno okruženje autorsko-redateljskom spoju nismo uronjeni u more. U Ulici Šime Ljubića, pred klasičnog i modernog te upozorenje na ideju o potrebi Konobom La Grotta, nazvanom Kod Mirandoline, iskorištena je jedna od rijetkih očuvanih vizura riječkog starog grada. Temu oslobađanja od inhibicija naglasila je i voajersku strast u publici, potaknuta činjenicom da je ta konoba od dvadesetih godina prošloga stoljeća do kraja Drugoga svjetskog rata, za talijanske okupacije, bila najpoznatiji bordel u gradu. Na razini ambijenta i scene riječka Mirandolina bila je bliska pučkom teatru, ali su je dramaturginja Magdalena Lupi Alvir i redatelj Jug Radivojević razvijali, nažalost, bez ikakve jezične prilagodbe, od komedije prema tragičnom, logično i blisko stvarnom životu. Za reprize se tražila karta više pa je, logično, u pripremi i zimsko izdanje, na pozornici riječkog HNK-a. Ipak, nisam sigurna da će Mirandolina jednako dobro funkcionirati bez mirisa punjenih paprika i zvukova svađe i televizora iz susjedstva, ali joj želim dug HNK Ivana pl. Zajca, RLJN, festival Grad teatar, Budva; Carlo Gol- život na Riječkim ljetnim noćima. doni, Gostioničarka Mirandolina, red. Jug Radivojević neprestanog preispitivanja izvjesnosti svijeta što nas okružuje. Neke su glumačke podjele osvježene: u kultnim Mirisima, zlatu i tamjanu glavnu mušku ulogu zaigrao je Damir Orlić, s kojim je Mali izgubio ponešto cinične gorčine, ali dobio na stoicizmu te poštovanju prema starici uz koju je pronašao utočište od Svijeta. Neke smo dobre stare predstave gledali u novom ambijentu: Trg Matije Vlačića Ilirika u riječkom starom gradu nije zapravo ništa dodao, nasreću ni oduzeo, uspješnici HKD teatra Ćelava pjevačica, predstavi koja svoj ambijent nosi sa sobom. Na repertoaru je već osamnaest godina, izvedena je 190 puta, a apsurdne Ionescove likove i dijaloge ansambl igra u neposrednom kontaktu s publikom s istim veseljem kao i na početku. Provjetravanje kazališnih skladišta i osobnog arhiva Dalibora Laginje rezultiralo je gotovo jedinstvenom pojavom na našim prostorima: multimedijalnom izložbom od dijelova scenografija, Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca, Sofocle & Co, Antigona, maketa, crteža, fotografija, dizajniranih rekvizita te videoprojekcija red. Ozren Prohić

34 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. festivali | 16. Zadar snova, međunarodni festival novog kazališta, 6. – 12. kolovoza 2012. Kriza i ponavljanje matrice Format, svježina i važnost festivala Zadar Snova otapa se sa svakim novim izdanjem. Očito ne uspijevajući isplivati iznad turobne apatije zadarske kulturno-umjetničke scene, Festival postaje tek usputna ljetna turistička zanimljivost

taboren unutar čak pet ljetnih festivala u Zadru, posljednom vrpcom; ovoga puta u sličnom je scenskom Međunarodni festival novog kazališta Zadar okrilju izveden i etc.etc.Are You Mad Mr. Artaud s snova dosad je bio jedino etablirano utočište iznimkom što je Farajpour kroz festivalske dane vodio izvaninstitucionalneU scene kazališta, performansa i i scensku radionicu s osnovnim učenjima vlastitog suvremenog plesa s tradicijom od petnaest festivalskih kazališnog svjetonazora. Cirkusku/žonglersku/ izdanja. No čini se da je takva platforma polako izdušila i akrobatsku stranu Festivala oslikao je dvodnevni izgubila prvotni kontekst, što najbolje ocrtavaju konture nastup na Forumu i Kalelargi austrijske skupine Theatre ovogodišnjeg, 16. Zadra Snova. Matrica cikličkog i Irrwisch, koja je barem dijelom osvijetlila tmurnu neinventivnog ponavljanja sadržaja, redatelja i grupa atmosferu Festivala vatrom, štulerskim i žonglerskim toliko karakteristična za susjedno Zadarsko kazališno piše: trikovima. U pozitivni/ludički aspekt spada i završni ljeto prepoznaje se sada kao temeljna programska Mario Županović projekt Igra rata Tanje Vrvilo i D. B. Indoša, koji je osnova Festivala; Ivica Buljan i Senka Bulić po tko zna spojio scensku performativnost s performativnim koji put prezentiraju svoje projekte na Zadru snova i već značajkama povijesnih ratovanja i taktika u tipičnom su gotovo deset godina središte dramskog/kazališnog programa indoševski induciranom izvedbenom izdanju. Festivala. Ne ulazeći u estetiku i kvalitetu navedenih, treba se zapitati čemu će poslužiti takva privatizacija jednog nezavisnog međunarodnog festivala. U početku obećavajući, off program filmskih projekcija s Festivala igranog filma u Puli i Tabor Film Festivala u Sv. Donatu također je dijelom ispričana priča s komornom atmosferom. U godini kada je pobrao salvu negativnih kritika za Adio kauboju, Ivica Buljan u Zadru se predstavio Koltesovim komadom U samoći pamučnih polja izvedenim u napuštenoj ruševini Zadarskog TIZ-a kao duet/duel Marka Mandiča i Roberta Waltla. Projekt dijelom baštini Buljanovu opsesiju postupkom site specific, no unatoč inspirativnoj koreo-glumačkoj izvedbi Mandiča i kvalitetnom glazbenom scoreu braće Sinkauz, većina publike jednostavno nije mogla otrpjeti izvedbu na slovenskom jeziku bez titlova/knjižice na hrvatskom, što je za projekt ovog tipa (a Koltesovo je kazalište iznimno verbalno) jednostavno neoprostivo. Senka Bulić s druge je strane suvereno pročitala/ Mestno gledališče Ptuj, Mini teater Ljubljana, Maribor 2012, Novo izvela Artaudov Svršimo s božjim sudom, zamišljen kao dvostruki kazalište Zagreb; Bernard-Marie Koltès, U samoći pamučnih polja, solilokvij/obračun s konvencijom/tradicijom i visoko estetiziran red. Ivica Buljan kontrastnim ulogama viteza/striptizete. Zagušljiva i mračna atmosfera Sv. Dominika samo je naglasila ionako prezasićenu Najavljeni Medejin krik Saše i Mojtine Jurcar, koji je trebao tjelesnost kazališta Senke Bulić. predstaviti preradu izvornika izvedenog na istom festivalu prije U istom prostoru također je izveden i svojevrsni highlight nekoliko godina, neslavno je otkazan bez dodatnih pojašnjenja Festivala – poetsko glazbeni performans/recital Malo je dovoljno za malobrojnu no vjernu festivalsku publiku, iako je trebao, uz braće Sinkauz i Aleksandra Stojkovića, čiji naslov vrsno sugerira Buljana, biti centralni premijerni program Festivala. skromnost i minimalizam sadržaja: bolnu, ali antipatetičnu Kako je rečeno u uvodniku, bit će podcrtano i u zaključku: format, egzistencijalno/ovisničku ispovijed Stojkovića uparenu sa svježina i važnost festivala Zadar snova otapa se sa svakim novim suputničkim glazbenim performansom braće Sinkauz (s clusterom izdanjem. Očito ne uspijevajući isplivati iznad turobne apatije efekata i atmosferskih glazbenih pasaža). zadarske kulturno-umjetničke scene, Festival postaje tek usputna Festivalski je znanac i Mehdi Farajpour, koji je prošle godine ljetna turistička zanimljivost grada koji ne živi ni zvaničnu prezentirao slabašan spoj butoha i fizičkog teatra s Krappovom kulturu, a još manje supkulturu i urbanost za 21. stoljeće. broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 35 festivali | 18. Zadarsko kazališno ljeto i Festival suvremene glazbe, Zadar, 29. lipnja – 2. kolovoza 2012. Igra na sigurno Zadarsko kazališno ljeto u zadnje vrijeme sve više naginje dramskim predstavama lakšeg, komičnijeg karaktera, odigranim u istom prostoru, bez rizika i velikih produkcijskih zahvata

adarsko kazališno ljeto tradicionalna je ljetna minuta nakon početka izvedbe zbog velike vrućine i kulturna manifestacija koja se održava od teških, glomaznih kostima, glavna se glumica, Gabrijela 1995. godine kao jednomjesečni dramski, Maštrović-Maštruko, onesvijestila. Treća zadarska Zglazbeni i plesni festival. Osnovan je povodom pedesete produkcija pripada Glumačkom studiju HNK-a Zadar obljetnice osnutka prvog profesionalnog ansambla za i predstavi Tennesseeja Williamsa Iznenada prošlog ravnanja Žarka Ivkovića. Sastavni je dio Zadarskog ljeta u režiji mladog glumca Glumačkog studija Vinka kazališnog ljeta, posvećenog scenskim djelima, i Radovčića. Program se nastavio monodramom Teatra Festival suvremene glazbe. Predstave i koncerti odvijaju Exit Kontrabas Patricka Süskinda, koju je preveo, se u kulturno-povijesnim ambijentima grada Zadra. postavio i izveo Rene Medvešek. Još jedna monodrama piše: Nažalost, u posljednje vrijeme zbog praktičnih razloga odigrana je u Providurovoj palači, ovaj put u produkciji festivalski život odvija se uglavnom na jednom mjestu, Sanja Petrovski Umjetničke organizacije Caravan i Solinskog kulturnog tj. u dvorištu Providurove palače. ljeta. Radi se o predstavi Clara Schumann autorice Valerie Dramski program, izveden Moretti, a u izvođenju Ksenije u prvom dijelu ovogodišnjeg Prohaske uz glasovirsku Festivala, obuhvaća osam pratnju Iryne Smirnove. dramskih naslova iz hrvatskog Ostale tri festivalske kazališnog repertoara, a za predstave pripadaju komediji, polovinu tih izvedbi zaslužni omiljenom žanru ljetne su zadarski izvođači: HNK zadarske publike. Planet Art Zadar, Glumački studio iz Zagreba izveo je Tko je HNK-a Zadar i Kazalište ovdje lud D. R. Sandersona u lutaka Zadar. Nedostatak režiji Marka Torjanca, a Teatar novca za gostujuće predstave Gavran Pacijenta doktora ima u ovom slučaju i svoje Freuda Mire Gavrana u režiji dobre strane jer pridonosi Roberta Raponje. Posljednja razvoju domaće kulturne festivalska predstava pripala je strategije i produkcije. ponovo Zadranima. Dramski Osamnaesto Zadarsko dio kazališnog ljeta završen je kazališno ljeto svečano je Glumačka radionica HNK Zadar: Tennessee Williams, sjajnom i atraktivnom, dvije otvoreno s predstavom u Iznenada prošlog ljeta, red.Vinko Radovčić večeri za redom rasprodanom produkciji HNK-a Zadar predstavom HNK-a Zadar, Stoše od Foše iliti Kate Kapuralica, po predlošku farse Luka Paljetka Govori mi o Augusti, a u režiji koju je prije dvije godine po Vlahu Stulliju adaptirao i režirao zadarske glumice i redateljice Jasne Ančić. Sam izbor teksta hrvatskog živućeg autora i njegova prisutnost na premijeri Dražen Ferenčina. znakovit su pomak u konceptu strukture programa zadarskog Zadarsko kazališno ljeto postalo je punoljetno. Punih osamnaest kazališta, iako ovaj festival ima dugu tradiciju otvaranja programa godina ispunjavalo je stare prostore gradske jezgre kazališnim domaćim premijerama. Slijedila je izvedba KLZ-a u njihovoj predstavama, mjuziklima, plesnim projektima i koncertima, no novootvorenoj zgradi, no to vrlo uspješno zadarsko kazalište nije u zadnje vrijeme sve više naginje dramskim predstavama lakšeg, imalo sreće sudjelovati na ovogodišnjem kazališnom ljetu. Prvo komičnijeg karaktera, odigranim u istom prostoru, bez rizika i su zbog bolesti otkazali atraktivnu predstavu Drago Č i Tvornica velikih produkcijskih zahvata. Ravnatelj Renato Švorinić brani čokolade, a onda su morali otkazati i Juditu Marina Carića po poetiku svog izbora, no u ovim, za zadarski izvedbeni kulturni tekstu Marka Marulića, nedavno obnovljenu u spomen na Branka milje doista nezahvalnim vremenima, i nema drugog izbora. Stojakovića, autora scenografije i kostima. Naime, samo desetak

36 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. festivali | 19. Međunarodni festival malih scena, Rijeka, 3. – 9. svibnja 2012. Disfunkcionalne obitelji Gotovo sve predstave iz ex-Yu okruženja bavile su se konkretnim obiteljima ili pojedinim članovima na koje su snažno utjecale društvene prilike piše: Tatjana Sandalj s prošlošću, Kad sam bio mrtav. Situacijska komedija sjajnih glumačkih bravura nastala je prema nijemom filmu Ernsta Lubitscha iz 1916. U uspješnoj kazališnoj reinterpretaciji glumci ema disfunkcionalne obitelji ostavlja gorak okus u ustima igraju nijemo baš kao na filmu, ali je glazba što ju Jože Šalej izvodi jer smo opterećeni naslijeđem: društvenim, obiteljskim i uživo novi protagonist. Temeljni odmak od filmskog klasika u osobnim, a koje nas uvijek u nekom segmentu uvjetuje priči Otac na službenom putu redatelj Oliver Frljić postigao je kaoT žrtve, onako kako to tvrdi Jan Klata. dajući ulogu pripovjedača osamdesetogodišnjem Vlastimiru Poljski redatelj u Hrvatsku je stigao s etiketom kazališnog enfant Đuzi Stojiljkoviću. terriblea, a Komad o majci i domovini određen je kao obiteljska Što se transponiranja literarnih predložaka tiče, roman Elijahova psihoterapija o narodu opsjednutom žaljenjem, trpljenjem i stolica bilo je izuzetno teško pretvoriti u zaokruženu dramaturšku žrtvovanjem. Klata je predstavu sačinio u rasponu od rituala cjelinu, onda i režirati predstavu s mekim prijelazima iz afričkog plemena, preko antičke Grčke, do suvremenih filmskih pripovijedanja u dijaloge, a sve je učinjeno s dobrim osjećajem mitova: Psiha, Froda, Ripleyja i Aliena, Lare Croft… Stalna je mijena samo u tih devedesetak značenjima prenapregnutih, za mjeru. No ne možemo zanemariti to što je od romana Na ponekad teško čitljivih, minuta. dnu Maksima Gorkog nastalo u laboratoriju redatelja Oskarasa Koršunovasa. Litvanci su Na drugom kraju estetskog riječki festival zaključili i misaonog spektra bili konferencijom za novinare su meditativni Prizori s i/ili posljednjom večerom, jabukom Ivane Sajko. Priča karminama, reality showom nadahnuta biblijskim u koji je i publika izravno motivom izgona iz raja uključena uz mučno otvara pitanje je li moguće podsjećanje da smo na konstruirati teritorij rajskog dnu, potencijalno, svi vrta u društvu katastrofe. mi, opterećeni grijehom Mala obiteljska zajednica nečinjenja. postala je rajem iz kojeg smo izgnani grijehom apsolutnog Zanimljivo je da su nagradu povjerenja i nečinjenja u za glavnu žensku ulogu odnosu na Zakon. podijelile dvije glumice u, Gotovo sve predstave iz ex- na prvi pogled, potpuno Yu okruženja bavile su se različitim ulogama. Sena konkretnim obiteljima ili Jugoslavensko dramsko pozorište, Beograd: Igor Štiks, Elijahova stolica, Zolj, u interpretaciji pojedinim članovima na koje red. Boris Liješević Hane Selimović (Otac su snažno utjecale društvene na službenom putu), sve prilike. Dok se Oliver Frljić sa sjajnim mladim ansamblom je samo ne pasivna žena predstave Mrzim istinu ograničio na sedamdesete i osamdesete u sredini mučeništva opterećenoj patrijarhalnim nasljeđem prošloga stoljeća, Igor Štiks (Elijahova stolica, red. Boris Liješević) i informbiroovskom stvarnošću. Mia u interpretaciji Ksenije potragu za identitetom glavnog lika proteže na nekoliko Marinković (u prvonagrađenoj predstavi ZKM-a Moj sin samo stoljeća, od izbjeglištva sefardskih Židova, preko njemačkog malo sporije hoda Ivora Martnića u režiji Janusza Kice) na prvi je fašističkog totalitarizma, do opsade Sarajeva devedesetih. Popis pogled upravo to, mučenica i osobne krivnje i suvremenog društva je trauma beskonačan, ali povijest se ponavlja jer ne pamtimo, netolerantnog na invalide, a zapravo odrasta u neprestanoj borbi ne suočavamo se sa zlom u sebi i oko sebe, ono dobro prelako shvaćanja i prihvaćanja. Dva prototipa koja volimo i poštujemo i podrazumijevamo... dvije interpretacije koje ćemo dugo pamtiti. Možda nas nasljeđe ... a o sreći još uvijek znamo premalo ili ništa. Na to nas je uvjetuje kao žrtve, ali kao ljudi moramo htjeti i moći bolje. Malim podsjetila jedina predstava izmakla iz korpusa obračunavanja koracima. broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 37 festivali | 26. Eurokaz, 28. lipnja – 2. srpnja 2012. Novo pronađeno u starome

Nekadašnji Festival novog kazališta nije više nov unutar onoga po čemu i jest nov – novokazališnih praksi i pripadajućeg iskoraka iz uobičajenih registara, poetika i prostora

ako je ustvrditi da dvadeset i šesto izdanje na Eurokazu godinu ranije, gostovanje Teatra Vojdan Eurokaza ni po čemu nije bilo novo, jer nekadašnji Černodrinski iz Prilepa s Anticom polučilo je kod Festival novog kazališta nije više nov unutar zagrebačke publike veći interes i uspjeh, ne samo zbog Lonoga po čemu i jest nov – novokazališnih praksi i svoje estetičke razuzdanosti nego i preslike aktualnog pripadajućeg iskoraka iz uobičajenih registara, poetika i stanja kulturne svijesti u Makedoniji. prostora. Drugim riječima, festival koji je pokazivao što Eurokaz, međutim, nije zaboravio ni konceptualne je novo sad ima dovoljno godina, reputacije i težine da iskaze na granici likovnog i performativnog, kao ni novo pronalazi u starome. susret s novim tehnologijama, koje percepciji dodaju Utoliko su produkcije kojima je otvoren i zatvoren onu vrstu nestvarnosti ili iluzije. Kompanija Crew – La Curva Israela Galvána i Antica u režiji Branka piše: pod vodstvom belgijskog autora Erica Jorisa i njihova Brezovca – posebno indikativne. Obje utemeljenje Igor Ružić predstava Terra Nova, međutim, nije samo prikaz imaju u folkloru, i svaka se od njega odmiče onoliko računalno posredovane virtualnosti nego ujedno i koliko želi postati drukčijom vizijom naslijeđenoga, u punopravni kazališni čin, koji se podjednako oslanja na sasvim obično pripovijedanje kao i na tehnološki eskapizam. Najzahtjevniji zadatak za publiku ipak je bio projekt koji je njemačka konceptualna umjetnica Claudia Bosse osmislila posebno za zagrebački Muzej suvremene umjetnosti u suradnji s Eurokazom. Riječ je o dva istodobna rada, Dominant powers. what is to be done then? i Biografski krajolici Novog Zagreba, kojima su djela iz fundusa Muzeja preseljena u privatne stanove, a njihovi stanari u prostor Muzeja. Antropološki laboratorij dobiven u aseptičnom izložbenom prostoru postao je tako svojevrsni muzej demokracije, ali muzej koji i dalje aktivno zagovara bolje običaje aktivacije navodno zaspalih građana.

Naroden teatar Vojdan Černodrinski, Prilep: Risto Krle, Antica, red. Branko Brezovec srazu sa suvremenošću i mogućnostima elementarne kazališne događajnosti u njoj. Pritom nastup španjolskog majstora flamenca s pratećim bendom, sastavljenim od iznimne i izvorne pjevačice, perkusionista koji se koristi samo svojim rukama i nogama te pijanistice koja podjednako funkcionira u suvremenom i tradicionalnom izrazu, predstavlja nemalo iznenađenje, pogotovo kad otvara festival takve reputacije. Potraga za glazbenim gestusom, kako je umjetnička voditeljica Crew, Belgija: Peter Verhelst, Terra Nova, red. Eric Joris Gordana Vnuk nazvala ključni segment Eurokaza 2012., u središtu je zanimanja i Branka Brezovca, kućnog redatelja ovog Festivala. U dvije predstave, naizgled komornoj Salomi prema U tom smislu važan je ovogodišnji iskorak Eurokaza u Sisak, grad Miroslavu Krleži i Antici makedonskog dramatičara Riste Krleta, zaspale kulture i uništene industrije, i pažnja koju je uvrštenjem on svoj postupak razvijanja klasičnije ili svoje specifične patent u svoj program dao jednom od rijetkih tamošnjih znakova dramaturgije prikazuje dvojako: kao oratorij za nekoliko dramskih kulturnog života – Plesnom studiju Doma kulture Kristalna solista i kao vagnerijanski spektakl. Kako je Saloma već izvedena kocka vedrine.

38 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. festivali | 13. međunarodni festival komornog teatra Zlatni lav, Umag, 29. lipnja – 6. srpnja 2012. Osvajanje novih prostora

Novi su kazališni prostori učinili Umag kazališnim istraživačkim igralištem

rinaesti put zaredom umaški kazališni anđeli ocjenjivala predstave iz Varaždina, Maribora, Pule, iznjedrili su međunarodni festival komornog Rijeke i Kopra. Predstava koja je osvojila srca publike teatra Zlatni lav ‒ Leone d’ oro ‒ Zlati lev. Iako je i odnijela Grand Prix Zlatnog lava je Mirka, Živka in uT ovoj godini bilo teže nego ikada ostvariti sve ono što Dadakice Društva Moment i Drame SNG-a Maribor, su zamislili, jer ekonomska situacija nije štedjela nikoga, u izvođenju Mirjane Šajinović i Aleksandre Blagojević. predvođeni svojim idejnim začetnikom i umjetničkim Posvećena je Davidu Mametu i njegovim Varijacijama voditeljem, Damirom Zlatarom Freyem, uspjelo im je na temu pataka. Sjajne izvedbe dviju mladih glumica ostvariti nemoguće. Festival je ne samo narastao već koje su se u istraživačkom radu na predstavi majstorski je svojim poklonicima donio neočekivan i prelijep poslužile Becketovom poetikom, fizičkim teatrom, dar: nove kazališne prostore, učinivši Umag velikim piše: intenzivno pretapajući likove jezike i emocije, slijedeći kazališnim istraživačkim igralištem. Mila Elegović angažiranost i iskrenost dovele su ih do Grand Prixa. Svakako valja spomenuti i Lindarski kaban INK-a Pula te SNG-ovu predstavu Ženska ki sem ji bral. Publika je sudjelovala u svakodnevnim kazališnim forumima i s umjetnicima razmjenjivala impresije, ideje i stavove o viđenim predstavama. Održana je i promocija knjige Snježane Banović, Država i njezino kazalište, iznimno zanimljive doktorske dizertacije od kapitalne vrijednosti za hrvatsku teatrologiju. Otvorena je i samostalna izložba Autoportreti Slavice Marin. Ceremonija svečanog zatvaranja Festivala i dodjela nagrada Grand Prix bila je prilika za fantastičan koncert koji nam je Kulturno umetniško društvo Moment i Drama SNG Maribor: Mirjana poklonio Rade Šerbedžija. Gledatelji su ispunili Teatron do Šajinović i Aleksandra Blagojević, Mirka, Živka in Dadakice, posljednjeg mjesta, prozora, stepenica i poda te zajedno s Radom red. Mirjana Šajinović, Aleksandra Blagojević pjevali puna dva sata. Ovaj osebujan, hrabar i nadasve poseban redatelj i u recesijskoj godini ostao je vjeran svojoj originalnoj zamisli. Multikultularnost, trojezičnost, širenje granica kulturnog razumijevanja, visoka razina izvođenja kazališnog čina te pomno biranje raznolikog i bogatog festivalskog programa, kao i neprekidno istraživanje i propitivanje teatra, ideje su koje pronosi festival Zlatni lav. Novi teatarski prostor, Teatron, koji se nalazi u sklopu galerije likovne umjetnosti, Galerije Marin, po danu tek tiho dvorište, Zlatni lav je noću pretvorio u poprište divnih intimnih kazališnih trenutaka gdje je publika imala čast pod zvjezdanim nebom udisati, osluškivati, osjećati bliskost kazališnih stvaralaca, koji su svi odreda davali najbolje od sebe nadahnuti začudnim INK Pula: Dragutin Lučić Luce prema pripovijesti Carevo novo ruho prostorom. Čak je i glavni gradski trg zaživio kao pozornica i Hansa Christiana Andersena, Lindarski kaban, izmamio neke nove poklonike teatra. red. Jasminko Balenović U osam festivalskih dana, Zlatni je lav, kao i uvijek, ponudio najbolja ostvarenja komornog teatra zadovoljivši sve ukuse, što se Kad se osvrnemo na svih osam festivalskih dana i najljepših moglo primijetiti u raznolikosti kazališnih estetika, izraza, jezika druženja s umjetnicima do kasno u noć, kad osjetimo koliko i načina, ali zadržavajući svijest o visokom umjetničkom dojmu građani grada Umaga podržavaju ovaj festival osmijesima, svake pojedine predstave. kolačima, riječima podrške i ljubavi, možemo samo poželjeti da Ovako širok raspon pomno odabranih predstava jamči i širenje anđeli i dalje bdiju nad svima onima koji stvaraju i koji se bore i educiranje publike kojoj je ove godine dodijeljena uloga žirija. za ovaj festival, a moja malenkost šapće najdražem kazališnom Umaška publika rado je iz večeri u večer pomno pratila i dosljedno anđelu, Damiru Zlataru Freyu: „Hvala.“ broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 39 festivali | 52. međunarodni dječji festival, Šibenik, 23. lipnja – 7. srpnja 2012. Zaštitni znak Šibenika

Kao što će reći dugogodišnja voditeljica i izbornica inozemnog programa MDF-a, Jasenka Ramljak, koja se s koncem 2012. oprašta od manifestacije kojoj je desetljećima bila zaštitni znak i mati, valjalo bi shvatiti da je Šibenik za djecu ono isto što su Dubrovnik, Split, za odrasle

ad se u Šibeniku, na prelijepu trgu između zanimljiva priča, puna izvrsnih songova, razigrana vijećnice i katedrale, u lipnju digne stijeg pokreta, maštovitih scenskih rješenja – pravi dječji Međunarodnog dječjeg festivala, a među evergreen, baš poput Ježeve kućice! I da odiše mirisima Kkamenim fasadama odjekne festivalska himna Mediterana, koji je tekao vatrenim i strastvenim žilama Zdravo maleni – to je svakako vrhunac kulturnog, autorice Vesne Parun, o čijim zlarinskim, dječjim umjetničkog, pa i društvenog života grada koji se u uspomenama govori ova priča. Uz Ivana Lea Lemu za dužjadranskoj crti ljetnih festivala opredijelio za onaj uspjeh je zaslužna, naravno, i cijela autorska ekipa – posvećen djeci. Kako je vrijeme MDF-a odmicalo od dirigent Damir Marušić, koreografkinja Larisa Navojec, osnutka do sredovječnosti (otprilike pola stoljeća), scenografkinja Vesna Režić, kostimografkinja Mirjana tako je to opredjeljenje bilo sve manje konkurentno, jer piše: Zagorec, oblikovatelj svjetla Joško Bakula, izrađivač dobro znamo gdje su se nekad a gdje se danas nalaze Jordanka Grubač lutaka Patricio Aguero, voditeljica zbora Ana Gović opći društveni kriteriji, a njihovo stropoštavanje nije, Blaće i glumci Šiško Horvat Majcan, Ivo Perkušić, Pero dakako, mimoišlo ni sve ono što se Juričić, Oriana Kunčić, Maja Kovač, radi za djecu. Srećom, pregaoci su Barbara Nola, Antonio Franić, Mate većinom i dalje na visini zadatka, no Gulin, Ana Acalin... i Combo orkestar izvori novca nikako, ili sve manje, Šibenske narodne glazbe. Slučaj je haju za one koji se bave najmlađima. htio da je nositelj glavne uloge Šiško Jednostavno rečeno – koga to (koje to Horvat Majcan svoje prve glumačke sponzore...) briga za dječji festival, pa i korake, kao šestogodišnjak, napravio tako afirmiran, kao što je šibenski?! A kod Zvjezdane Ladike. A nije htio produkcija ovisi o novcu, i to odavno slučaj, nego žiri, da Horvat Majcan za više ne samo državnom! No šibenski tu ulogu dobije Nagradu hrvatskog se festival nosi nesklonim vremenima glumišta za 2012. godinu. usprkos. Među stotinama programa Jedina premijerna predstava svakog po prirodi stvari mora biti kvalitetnih, MDF-a, pa tako i ovoga, predstava je pa i vrhunskih, možda produkcijski HNK u Šibeniku: Vesna Parun – Ladislav Tulač, Mačak uz ceremoniju otvorenja. više ne onako raskošnih kao nekoć, ali Džingiskan i Miki Trasi, red. Ivan Leo Lemo Od onih koje su u svojim matičnim tisuće malih posjetitelja nesumnjivo kućama repertoarne, trebalo bi odrasta s dodatnom kvalitetom. I kao što će reći dugogodišnja izdvojiti Kamenje Kazališta Mala scena iz Zagreba, u režiji voditeljica i izbornica inozemnog programa MDF-a, Jasenka Ivice Šimića ‒ glumačka predstava jednostavne, minimalističke Ramljak, koja se s krajem 2012. zbog umirovljenja (teška srca!) scenografije no iznimnog angažmana. Interaktivna je pa uključuje oprašta od manifestacije kojoj je desetljećima bila zaštitni znak mladu publiku i „daje joj misliti“ o problemima društva u kojem i mati: „Valjalo bi shvatiti da je Šibenik za djecu ono isto što su maloljetnička delinkvencija puni medije, društva u kojem i sami Dubrovnik, Split, za odrasle.“ Ponekad to, nažalost, ne razumiju žive. ni vlast, ni društvena zajednica, a o medijima da ne govorimo. Izdvajamo i predstavu Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića Utoliko izravan prijenos otvorenja 52. MDF-a, što ga je poslije iz Osijeka Emil i detektivi u režiji Nikole Zavišića. Predstava je puno godina u program uvrstio HTV, valja zabilježiti kao rijetko to sjajnog tempa, svježine, maštovitosti, odlične scenografije pozitivan primjer. i glazbe ‒ bio je to jedan odličan Kästner na suvremeni način. Festival je otvoren predstavom u produkciji HNK-a Šibenik, Među „viđenije“ predstave 52. MDF-a valja ubrojiti Šeherezadu Mačak Džingiskan i Miki Trasi. Prošlog šibenskog Mačka režirala Gradskog kazališta Trešnja, Pekaru Mišmaš ZKM-a i Lažeš, je Zvjezdana Ladika, najnovijeg Ivan Leo Lemo, no autor songova Melita Žar ptice. ostao je isti – Ladislav Tulač. Ladikina je predstava svojevremeno Od inozemnih predstava istaknut ćemo Klaunovu kuću grčkog bila pravi dječji hit, ali potrudio se i Ivan Leo Lemo. Predstava Merlin Puppet Theatrea i Makedonsku priču Teatra za djecu i je nastala po dječjem stihovanom romanu Vesne Parun, a ova je omladinu iz Skopja. izvedba pokazala da je to uvijek zgodna i premda poznata, uvijek

40 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. festivali | 5. međunarodni festival cabareta Gumbekovi dani, Zagreb, 18. – 27. ožujka 2012. Oživljena kazališna vrsta Cabaret je u nas definitivno uspio preživjeti i više nije sveden na tek pokoju rijetku predstavu piše: Tomislav Kurelec čitave Hrvatske, a navlastito hrvatskog jezika, ali i suvremenih društvenih i političkih situacija iz originalnog kabaretskog rakursa koji efektno ilustriraju tezu izrečenu u početku predstave eti međunarodni festival cabareta i komedije u spomen kako je osim rođenja i smrti čitav život kabare. na vrhunskog komičara i najvećeg cabaretmajstora u nas, Mladena Crnobrnju Gumbeka (1939. – 2000.), pokazao A da su u kabaretskim predstavama najčešće glumci i redatelji Pje da je kabare u nas definitivno uspio preživjeti i da više nije i (ko)autori, pokazao je i jednako uspješan Cabaret Singerica, u sveden na tek pokoju rijetku predstavu koja se – poput onih kojem Jagoda Novak Kralj, u priči o tekstilnoj radnici koja se nakon značajnih iznimaka u kojima je nastupao Gumbek – nostalgično gubitka posla počinje baviti najstarijim zanatom, nizom dobro prisjećala te u jednom trenutku već pomalo zaboravljene rubne uočenih i promišljeno predstavljenih, gotovo svakodnevnih, a kazališne vrste. Najzaslužniji je za to Zlatko Vitez, ne samo zbog ipak pomalo pomaknutih detalja postiže životnu uvjerljivost, organiziranja ovog festivala u spomen na svog kolegu i prijatelja obogaćenu brojnim duhovitim detaljima koji i tragičnim životnim nego i po svojoj sklonosti da se – čak i nakon objavljenog situacijama daju barem djelomice komičnu notu. Ona je takav glumačkog samoumirovljenja – iskaže kao kabaretski interpret monokabare iskoristila za maksimalnu komunikaciju s publikom i autor. Ove godine dvije različite njegove predstave, Samo za i vrhunsku glumačku kreaciju s nijansiranim oblikovanjem svih te dragi kaj na otvaranju i Večer posvećena Vikiju Glovackom elemenata karaktera žene koja se nikada nije predala nedaćama na zatvaranju, bitno su pridonijele uspjehu čitavog Festivala sudbine pronalazeći iz njih kakav-takav izlaz ne gubeći pritom zahvaljujući iznimnom Vitezovu umijeću (više glumačkom vedrinu duha. no pjevačkom) interpretiranja songova, njegovu šarmu i Vrhuncima Festivala nedvojbeno pripada i jedina predstava neposrednosti u pripovijedanju anegdota, efektnom poentiranju namijenjena mladoj publici, Vještica Hillary ide u operu Petera povremenih satiričnih žaoka, ali prije svega po ljubavi (koju Lunda o mladoj vještici, darkerici, opsjednutoj kompjuterima i uspijeva sugestivno prenijeti gledateljima) prema kabareu i igricama, koja dobiva ulaznice za operu i pokušava saznati što njegovim nekadašnjim velikanima te kajkavskom, koji je za njega je opera, jer za nju nikad nije ni čula. Ta komedija s pjevanjem bez dileme jezik, a ne narječje. i elementima kabarea u izravnoj komunikaciji s publikom O visokim dometima današnjeg kabarea svjedočile su tri atraktivne protagonistice Dore Lipovčan iznimno maštovitom najistaknutije, vrlo različite izvedbe ovog festivala. Na sceni režijom Ivana Lea Lema ostvaruje pravu kazališnu magiju koja kojom dominiraju veliki ekrani i golemi zvučnici, asocirajući može oduševiti starije gledatelje, a u mladima pobuditi ljubav tako na suvremenu osamljeničku vezanost za televiziju i masovnu prema operi i teatru svih vrsta, pa tako i kabareu. ekstazu na megakoncertima, René Bitorajac i Tarik Filipović kao Da Festival zadrži svoj međunarodni karakter, a i da komedija, glumci, redatelji i koautori (sa Zoranom Lazićem) prvonagrađene koja se u njegovu nazivu spominje ne padne potpuno u sjenu predstave Spektakluk ostvaruju modernističku verziju kabarea u kabarea, pobrinulo se Pozorište Slavija iz Beograda s iznimno kojoj pokazuju impozantan raspon glumačkih sposobnosti nizom zabavnom predstavom Menjamo žene Radeta Vukovića, koji je i efektno karikiranih transformacija od beba preko tinejdžerki, režirao vlastiti tekst brzim ritmom uspješno vodeći radnju punu snagatora, celebrityja i moćnika do neočekivanih obrata, koristeći se staraca da bi uz poneku satiričnu zabludama za stvaranje naglašeno žaoku uglavnom dobrodušno erotiziranog vodvilja koji ipak ni ismijali niz uobičajenih postupaka u jednom trenutku ne prelazi u i uvriježenih stavova. vulgarnost i omogućivši vrsnom Draško Zidar kao autor, redatelj, glumačkom ansamblu niz iznimno scenograf i uz Gorana Košija i duhovitih komičarskih rješenja. Igora Goluba jedan od trojice I ostale predstave Gumbekovih vrsnih interpreta Kabareta kod dana imale su određenih veselih muškaraca mnogo se vrijednosti, a pridonijele su više oslanja na tradiciju (ne tematskoj raznovrsnosti festivala samo našu) da bi između sjete i koji se i svojim dometima, a i humora izgradio osebujnu, često zanimanjem publike, potvrdio naglašeno satiričnu viziju ne kao značajan segment našeg Satiričko kazalište Kerempuh: René Bitorajac / Tarik Filipović / kazališnog života. samo virovitičke nego i povijesti Zoran Lazić, Spektakluk, red. René Bitorajac, Tarik Filipović broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 41 festivali | 12. međunarodni Naj, naj, naj festival, Zagreb, 30. ožujka – 4. travnja 2012. U okviru od snova Moto ovoga festivala najbolje bi bio izražen u naslovu izraelske predstave Nešto predivno će se dogoditi piše: Mira Muhoberac potresnu priču o prijateljstvu i smrti na ogoljenoj pozornici staračkoga doma, sprovoda, odrastanja, učenja života učenjem slušanja duše – zviždanjem. vanaesti po redu Naj, naj, naj festival, utemeljen kao Predstava Pjesme s visina iz Danske (Teater Refleksion, Arhus) hrvatski festival najkvalitetnijih predstava za djecu u čudesna je čarolija o svijetu i kugli zemaljskoj kao obrnutom izvedbi nelutkarskih profesionalnih kazališta, od godine bijelom cirkuskom šatoru u kojem se spaja petarpanovska priča 2007.D dobiva međunarodni karakter, cijelo se vrijeme odvijajući o odrastanju i simbolika prostora nevinosti i minijaturnih formi u organizaciji Gradskoga kazališta Žar ptica iz Zagreba, na čelu koje uz pomoć plovljenja papirnatoga broda postaju priča o s ravnateljicom Marijom Sekelez, osnivačicom toga Festivala. bijelom svemiru koju spavačima i sanjarima u publici prikazuje I ove godine u zagrebačkim je prostorima, od Žar ptice do šapatom pripovijedajući i stvarajući začudnost sreće glumica Lisa Trešnje,od MCUK-a Travno do Dubrave i Komedije ugostio Gertum Becker (režiju potpisuje Bjarne Sandborg). Predstava četrnaest kazališta (najavljeno petnaesto, iz Poljske, nije došlo domaćina, Žar ptice, Lažeš, Melita izdvojila se zajedničkom zbog putničkih razloga), deset iz Hrvatske i četiri iz inozemstva glumačkom energijom i vedrinom mladih glumaca, u maštovitoj pod izborničkom kapom Igora Ružića. režiji Zlatka Svibena, prema kultnom romanu za djecu Ivana Kolaž solidno i izvrsno posjećenih predstava, svečanost za tzv. Kušana. male gledatelje, sklopljen je od Festival je zatvorila predstava različitih i raznovrsnih kazališnih Veli Jože Gradskoga kazališta poetika, žanrova i diskursa, od lutaka uz Rijeke, izvedena izvan nasljednika berlinskoga Grips konkurencije: Rene Medvešek teatra do (ne)stereotipnih antologijski tekst Vladimira predstava za djecu zasnovanih Nazora režira svježe i inovativno, na klasičnoj ili suvremenoj bajci, u okviru istarskih mitova i legendi, do onih tzv. dokumentarističkoga rasprostirući znakove hrvatske tipa. kulture od prvih spomenika Prosudbeno povjerenstvo pisane riječi do istarske glazbe (Helena Buljan, Helena Braut, alla sopela. Od predmeta iz Aida Bukvić, Ivo Knezović i svakodnevice napravljeni su autorica ovih redaka) najviše je kostimi vlastita, hrvatskoga nagrada dodijelilo predstavama identiteta u naglašenoj borbi koje na pozornicu donose djeci malih i velikih ljudi-lutaka koju prihvatljivu, pravu emociju i Kazalište Virovitica: Nick Wood, Znaš li zviždati, Johanna?, uskovitlava alegorijski prikaz red. Dražen Ferenčina razigranu, scenski cjelovito lađe i galijota što izlaze iz ljudske uobličenu priču sazdanu od intime. kazališne mašte: virovitičke, Moto ovoga festivala najbolje bi danske i zagrebačke, različitih bio izražen u naslovu izraelske glumačkih i umjetničkih kodova predstave Nešto predivno će se i tekstura. Predstava Znaš li dogoditi: Orna Porat Theater zviždati, Johanna? Kazališta (za djecu i mlade) iz Tel Virovitica, prema tekstu Nicka Aviva u visokom estetskom i Wooda, u režiji Dražena simboličkome kodu i okviru, od Ferenčine, priču o prijateljstvu bijele uspavanke bez spavanja između dvojice dječaka i do narančasto-crvene novoga posuđenoga djeda snažnom, rođenja, prikazuje čudo svakoga jednostavnom glumom Mladena dobroga teatra i festivala – rođenje Kovačića i Gorana Košija, novoga djeteta: svijeta umjetnosti. utemeljenoj na međusobnoj i Orna Porat Theater, Tel Aviv, Izrael: Galya Fradkin, Nešto predivno će suigri s publikom, pretvara u se dogoditi, red. Galya Fradkin

42 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. festivali | 27. Gavelline večeri, Zagreb, 12. – 20. listopada 2012. Paralelni svijet

Izbornik Tomislav Zajec svoj je osebujan izbor najboljih hrvatskih predstava za službenu konkurenciju okrenuo pretežno prema redateljskim pristupima koji u drugi plan potiskuju tekst piše: Tomislav Kurelec služi tek da naznači fabulu i nije ništa važnija od često korištenih pop pjesama iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. I mladim glumcima uz dojmljivu Natašu Dangubić u naslovnoj ulozi tekst akon prošlogodišnje dvije različite izvedbe Krležinih je manje značajan od akrobatike i pokreta, koji su uglavnom u Gospode Glembajevih (zagrebačkog HNK-a u izravnoj opoziciji prema njezinom smislu, koji ostaje u sjeni konkurenciji i beogradskog Ateljea 212 izvan dobro dizajnirana kazališnog spektakla. konkurencijeN na svečanom zatvaranju Festivala) i ovogodišnje Gavelline večeri završene su još jednom izvedbom, vjerojatno Pobjednik ovogodišnjih Gavellinih večeri, ZKM-ov Idiot, ipak i najzanimljivijom, iste drame, ovaj put u produkciji Drame je bliži tekstu, temi i problemima romana Fjodora Mihajloviča Slovenskog narodnog gledališča iz Ljubljane. Iako je zadržao Dostojevskog u adaptaciji redatelja Ivana Popovskog, koji je velik gotovo sve Krležine rečenice, Ivica Buljan uz pomoć scenografije dio svoje zavidne reputacije stekao vrlo osobnim teatralizacijama Dalibora Martinisa i načina igre vrlo dobra glumačkog ansambla, klasika. Iako u nešto manjoj mjeri, to je prisutno i u Idiotu (od koji se koncentrirao na međusobne odnose, gotovo zanemarujući puštanja dima do značajne uloge ansambla Sa Romalen), ali je gledatelje, stvorio je svoj originalni paralelni svijet. A izbornik ipak najveća vrijednost predstave način na koji je redatelj razigrao Tomislav Zajec očito je osebujan izbor najboljih hrvatskih sjajan glumački ansambl predvođen Franom Maškovićem i predstava za službenu konkurenciju okrenuo prema upravo Ninom Violić. I predstavu HNK-a Split, Preobrazba Franza takvim redateljskim pristupima, Kafke, nosi glumac, debitant koji u drugi plan potiskuju tekst. Nikša Arčanin u ulozi Gregora Samse, kojemu adaptator i redatelj To je bilo i očekivano u predstavi Ivan Plazibat nije ostavio mnogo GDK-a Gavella Prolazi sve, teksta, ali je Arčanin pretvorbu koju je režirao Oliver Frljić, protagonista u kukca fascinantno autor i redatelj prošlogodišnjeg ostvario scenskim pokretom bez pobjednika Mrzim istinu. On se ikakve pomoći kostima, što je u inscenaciji teksta Dubravka potenciralo tragediju čovjeka kojeg Mihanovića oslonio na tradiciju uništavaju nehumanost posla i sovjetskog revolucionarnog teatra bezosjećajnost obitelji. i američkog mjuzikla, spajajući strip dramaturgiju i plakatne Nasuprot tomu, u Kerempuhovoj poruke s emocijama nabijenom predstavi Gogoljevih Mrtvih glazbom i konstrastirajući vrsnu duša u dramatizaciji Dubravka protagonisticu Jelenu Miholjević Drama SNG Ljubljana, Slovenija: Miroslav Krleža, Mihanovića redatelj Dražen sa snažnom energijom kolektivne Gospoda Glembajevi, red. Ivica Buljan Ferenčina možda je i preozbiljno igre ostatka ansambla da bi stvorio prišao klasiku, što je sputalo njegovu originalnu vrstu angažiranog teatra. ingenioznost u stvaranju komedija, No čak su još snažnije mijenjani dok je u ovom izboru redatelj tekstualni predlošci klasika. Tako koji je najviše poštovao dramski su u Antigoni Talijanske drame tekst bio Dario Harjaček, koji je u HNK-a Ivana pl. Zajca iz Rijeke kao predstavi Kazališta Virovitica Elling autori s pravom navedeni Sofoklo Simona Benta (prema vrlo dobrom & Co, jer je redatelj Ozren Prohić istoimenom norveškom filmu) uz aktualizirao klasičnu tragediju pomoć dva vrsna glumca, Gorana citatima iz djela Sibile Petlevski Košija i Draška Zidara, uspio i Slavoja Žižeka te je s brojnim pobuditi iskrene emocije gledatelja songovima pretvorio u suvremeni pričom o ljudima na rubu društva kazališni spektakl. Saši Božiću u i tako pridonijeti raznovrsnosti kazališnih iskaza ovogodišnjih Gloriji Teatra &TD dramska riječ Zagrebačko kazalište mladih: Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Idiot, našeg klasika Ranka Marinkovića red. Ivan Popovski Gavellinih večeri. broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 43 festivali | 45. PIF, Međunarodni festival kazališta lutaka, Zagreb, 4. – 9. rujna 2012. Mali jubilej

Šarolik i pomalo neujednačen, dakle konceptualno nepromijenjen, PIF ide dalje

IF je i ovoga rujna u Zagreb doveo sijaset dakako, nagrađen za animaciju. predstava, malih i velikih, spektakularnih i tihih, Razočaranje je, međutim, donijela Družina Jordija opčinjavajuće dotjeranih i namjerno skromnih. Bertrana iz Barcelone. Dijabetična cukerdoza podsjetila PBilo je i onih koje je najbolje zaboraviti čim se u dvorani je na vješto odrađenu studentsku vježbu sa zadatkom: upali svjetlo, ali o njima u ovom pregledu uglavnom animacija kuhinjskih predmeta. neće biti riječi. Festival je otvoren svojevrsnim Ugodno iznenađenje u sasvim klasičnom okviru muzejskim eksponatom, Antologijom sastavljenom od doživjeli smo s predstavom Susjedi ruskog Lutkarskog biranih skečeva iz polustoljetne produkcije praškog kazališta Krasnojarsk. Izuzetno pokretljive lutke i Crnog kazališta Jiříja Srneca, poznatog po inovaciji koja nevjerojatno precizna animacija učinili su od ove posve je ime našla i u nazivu trupe. Srećom, u nastavku smo piše: tradicionalno postavljene predstave pravu poslasticu, a imali prilike vidjeti puno suvremenija istraživanja. Iva Gruić to je prepoznao i žiri, koji je oba izvođača, Valentinu Vizualno atraktivan Cirkus sirotana Berngard i Alekseja Beljajeva, kanadskog kazališta Les Sages nagradio za animaciju. Fous pamtit ćemo po promišljanju Glavnu je nagradu dobila čuda transformacije u mračnom slovenska predstava Kada je okružju skladišta odbačenih Šlemil išao u Varšavu (Lutkarsko stvari, a profinjeno smiren kazalište Maribor), lutkarski Kamen po kamen španjolskog El dosjetljiva, tekstualno vrckava Teatre De L’home Dibuixat po i animacijski dotjerana priča svjesnoj i poetičnoj redukciji na o željama i nadama koje nas najjednostavnije: čitavu priču odvode na neočekivane puteve. pripovijeda jedan glumac (Tian Izuzetnost te predstave svakako Gombau, nagrađen za animaciju) je i njezina potpuna i jasna koristeći se oblucima i odbačenim domišljenost, pomoću koje predmetima s plaže. jednostavno komunicira kako na Ventilacijske cijevi i fino izrađene Lutkovno gledališče Maribor: Isaac B. Singer, Kada je Šlemil išao u onoj osnovnoj tako i na složenijim mačje glave lutkarska su osnova Varšavu, red. Jelena Sitar Cvetko razinama smisla pa je odrasli Priče o galebu i mačku koji ga je mogu pratiti s jednako veselja kao naučio letjeti Lutkarskog kazališta i djeca, koja ipak ne ostaju ni za što zakinuta. Sofija. Odlična priča o životinjama koja vrlo jasno govori o Dječji žiri odlučio se za brazilsku predstavu Kovčežić priča ljudima, udružena sa sjajno uigranom animacijom, dala je živu i (Companhia Opera na Mala, Sao Paulo), vedri, šareni, raspjevani izrazito komunikativnu predstavu, koja je na kraju i nagrađena za i rasplesani, bujno dinamični koloplet priča uokviren željom kreaciju lutaka (Maja Petrova). jednoga kralja da čuje najdužu priču na svijetu. Ovogodišnji PIF počastio nas je gostovanjem triju zvijezda Domaća selekcija mogla se pohvaliti zanimljivim uprizorenjem međunarodnog lutkarskog kazališta. S puno se očekivanja publika Velog Jože (GKL Rijeka) Renea Medvešeka, u kojem je domaći okupila na Pikovoj dami bjeloruskog kazališta iz Grodnog u režiji klasik na scenu postavljen s punom mjerom ozbiljnosti i uz Olega Žjugžde i nije ostala zakinuta za zanimljive redateljske atraktivnu likovnost pa su Milena Matijević Medvešek i Rene dosjetke plasirane kroz igru živih glumaca i precizno animiranih Medvešek dobili nagradu za scenografiju, a predstava je nagrađena marioneta. Predstava je odnijela nagradu za režiju i za glumu i za najhumaniju poruku. (Larisa Mikulič), ali ne i za animaciju. Preostale dvije domaće predstave (splitski Kako se vjetar spustio Preostale dvije zvijezde stari su gosti PIF-a. Neville Tranter, među ljude i osječki Dobri doktor Jojboli) rad su mlade, u Rusiji majstor animacije koji se redovito upušta u projekte što govore netom diplomirane redateljice Tamare Kučinović, koja se i u o važnim i aktualnim temama, ovoga se puta pozabavio ratom elitnom društvu međunarodnog festivala prilično dobro snašla. u Afganistanu i njegovim medijskim odjecima (Punch i Judy u Afganistanu). Neobična duhovitost spojena je sa sposobnošću Ukratko, šarolik i pomalo neujednačen, dakle konceptualno trenutačnog uozbiljivanja pa zato i ova Tranterova predstava nepromijenjen, PIF ide dalje. Za sljedeće izdanje najavljena je izuzetno vješto zabavlja, pritom i uznemiravajući. Tranter je, tema crnog kazališta.

44 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. festivali | 17. Revija lutkarskih kazališta, Rijeka, 4. – 11. studenoga 2012. Mnogo sretnih lica Ne smiješe se samo djeca, jer tu i odrasli dozvoljavaju sebi opušteno uživati u kazališnoj svečanosti. Bilo ih je ove godine, malih i velikih, više od sedam tisuća na čak 43 izvedbe piše: Tatjana Sandalj odnosima i u prvom i u drugom planu, među animatorima, podcrtana glazbom Tina Tonkovića, tragična priča zapravo nikog ne ostavlja tužnim, nego ispunjenim doživljajem ljepote. i na jednoj riječkoj kulturnoj manifestaciji kroničar ne bilježi toliko sretnih lica kao na Reviji lutkarskih Arbanas sudjeluje i u koprodukcijskom projektu Dječje i lutkarske kazališta. Da se razumijemo, ne smiješe se samo djeca, scene HNK-a u Varaždinu i Umjetničke akademije Osijek: Bratac jerN tu i odrasli dozvoljavaju sebi opušteno uživati u kazališnoj Jaglenac i sestrica Rutvica. Još jedan klasik, ovoga puta iz hrvatske svečanosti. Bilo ih je ove godine, malih i velikih, više od sedam baštine svjetske književnosti, interpretiran na način koji pokazuje tisuća na čak 43 izvedbe. da nove generacije školovanih hrvatskih lutkara znaju, mogu i hoće, bolje i dalje. Ako im dozvolimo. Priča o bratu i sestri koji se protiv opasnosti i nevolja bore dobrotom, iskrenošću, čistoćom i ljubavlju teče ujednačenim ritmom, a u kombinaciji lutkarstva, animacije predmeta i žive igre prijelazi su pažljivo osmišljeni. Predstava je vizualno dojmljiva, iako su i scenografija i lutke i kostimi od prirodnih materijala i nesceničnih boja. A neka su rješenja, primjerice selo oblikovano od kruha ili prosci prikazani kao košulje, vrlo duhovita. Autorski projekt Borisa Konstantinova iz Litve, kojim smo pošli na revijski Put prema Suncu, kombinacija je živog glumca- glazbenika, crnog teatra i još čitavog niza tehnika. Zanimljiv je to spoj poetičnog i komičnog u potrazi za iskrenom komunikacijom, a slično je, uz dodatak klaunerije i cirkuskih vještina, i s projektom slovenske autorice Maje Kunšič. Njena minijatura o prijateljstvu jedan je od vrhunaca Revije, predstava uz koju smo bez problema prihvatili činjenicu da smo Svi različiti, svi čudni.

Kazalište Mala scena: Hans Christian Andersen, Mala sirena, red. Katarina Arbanas Proteklih godina događalo se da među lutkarskim predstavama bude i više igranih, ali je ove godine takva bila samo jedna: vesela, nepretencizona, komunikativna predstava Mudre se stvari uče iz basni Kazališta Virovitica. Međutim, ako je revijski program reprezentativan prikaz trendova u lutkarskim kazalištima u protekle dvije godine, velik je broj predstava u kojima se lutka, čak i više lutkarskih tehnika odjednom, kombinira sa živom glumačkom interpretacijom. Što može značiti dvoje: da je lutka, u tradicionalnom smislu, skupa i da Rijeka nije jedini grad čijoj publici nedostaje stalni repertoar igranih predstava za djecu. Kao u svakom žitu, i u revijskom je bilo kukolja, ali pamtit ćemo makove. A oni su redom dokazali da poetično u kazalištu ne mora biti dosadno. Prije svega Katarina Arbanas, redateljica, dramaturginja, scenografkinja i oblikovateljica lutaka, koja je Malu sirenu hrabro vratila vodi. Već akvarij kao mjesto igre djeluje začudno, a dopunjen osvjetljenjem postaje mjesto Dječja i lutkarska scena HNK u Varaždinu i UAOS: Ivana Brlić čarolije. Ispričana bez riječi, preciznom animacijom i razrađenim Mažuranić, Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica, red. Dubravko Torjanac broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 45 festival | 21. dani hrvatskog filma, Zagreb, 16. – 22. travnja 2012. Jake mlade snage Na sceni kratkoga igranog filma već se uvelike profilirala i afirmirala šačica plodnih mladih filmotvoraca, među kojima zasad prednjače dvije autorice, Hana Jušić i Sonja Tarokić piše: Janko Heidl Karla Brbić, primjerice, nastupila je u prošlogodišnjem ao i unatrag nekoliko godina, i ovogodišnji, 21. dani zajedničkom filmu Hane Jušić i Sonje Tarokić Pametnice hrvatskog filma u konkurenciji su kratkoga igranoga filma (2011) (za koji je njena srpska kolegica Marina Vodeničar bili obilježeni uracima mladih, budućih potencijalno jakih nagrađena za najbolje glumačko ostvarenje), u ovogodišnjim, Ksnaga hrvatske kinematografije. Od dvadesetidva filma uvrštena na Danima prikazanim Mušicama krpeljima pčelama Hane Jušić u natjecateljski program igranih kratkiša, samo je jedan djelo (nagrađenima Oktavijanom za najbolji film) te u Ja sam svoj život afirmiranog redatelja dugometražnih filmova – riječ je o naslovu posložila Sonje Tarokić. Marina Redžepović zabljesnula je ulogom naglašeno eksperimentalnoga okusa, Svi uvjeti za priču, što ga kćeri odveć posesivne majke u Crvenom (2010) Sonje Tarokić, za je scenaristički i redateljski potpisao Lukas Nola (1964), ujedno koju je nagrađena za najbolje glumačko ostvarenje 19. DHF-a, i najstariji redatelj ove konkurencije. Sukladno (razmjernoj) a s istom je redateljicom zapaženo surađivala i u iznimnom mladosti većine kapetana iza kamere, pred njom su mahom kratkom filmuKurvo! (2011) i ponovno u ovogodišnjem Ja predstavljane i obrađivane teme i motivi vezani uz mlađe ljude, a sam svoj život posložila. Iako se na Danima službeno dodjeljuje takve su likove, dakako, otjelovili glumci odgovarajućeg naraštaja. samo jedna nagrada za glumačko ostvarenje, ovogodišnji ju je ocjenjivački sud, što su ga činili redatelj Joško Jerončić, filmska Na domaćoj, da tako kažemo, kritičarka Mima Simić i glumac sceni kratkoga igranog filma Nikša Kušelj, odlučio dodijeliti – posljednjih godina kvanti- ex aequo tim dvjema glumicama, tativno i kvalitativno iznimno za uloge dviju uvelike različitih obilnoj, učestalo prezentiranoj sestara – starije (Redžepović), te, posljedično, poprilično zapa- koja se uozbiljila i svoj život ženoj – već se uvelike profilirala posložila (Redžepović), ali i lišila i afirmirala šačica plodnih mla- vedrog užitka, i mlađe (Brbić), dih filmotvoraca, među kojima radosne i živahne neodgovornice zasad prednjače dvije autorice, koja još nije odustala od sebe u Hana Jušić i Sonja Tarokić, čiji ime formalnog zadovoljavanja filmovi često (i zasluženo) bi- društvenih konvencija u vaju nagrađivani na ovdašnjim obiteljskoj drami Ja sam svoj festivalima i revijama i čiji se život posložila, pri čemu nije novi uraci, nije pretjerano reći, nevjerojatno pomisliti kako su očekuju s nestrpljenjem u kru- pritom na umu imali i izvedbu govima filmofila zainteresiranih Mušice krpelji pčele; red. Hana Jušić Brbićeve u Mušicama, u kojima za kratkiše. Te dvije scenaristice glumi razmjerno sličan, a opet i redateljice, kolegice (i prijate- poprilično različit lik. ljice) s Akademije dramske um- jetnosti u Zagrebu nerijetko su- Od ostalih glumaca svakako rađuju, službeno i neslužbeno, a valja izdvojiti sveprisutnog isto tako rado stvaraju u društvu Gorana Bogdana, koji je sjajno generacijski bliskih glumaca s profilirao tri lika u tri uvelike kojima su se (ne samo) profesi- različita filma – crnohumornom onalno zbližile tijekom studija i noiru Iris Andrije Mardešića, koji glume u većini njihovih fil- postratnoj drami fantastike mova kroz koje su i stekli odre- Ivo Nikole Strašeka i osebujnoj đenu vidljivost, mada se nitko romansi Točkica na nosu Filipa od njih još nije probio do kakve Mojzeša – te Jelenu Vukmiricu veće uloge u dugometražnom kao mladu majku u hanekeovski igranom filmu. intrigantnoj krimi priči iz kvarta, Ja sam svoj život posložila, red. Sonja Tarokić Zubi Darie Blažević.

46 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. festivali | Festival svjetskog kazališta, 14. – 29. rujna 2012. Igra na sigurno

Zagrebačka je publika ponovno mogla vidjeti sjajan belgijski kolektiv Peeping Tom, čija nova predstava Iznajmljuje se funkcionira kao savršeni inverzni par prethodnoj, na liniji opreka pojedinac – društvo i interijer – eksterijer i svoj svijet gradi u jezivom interijeru zatvorenog prostora i ljudskog uma.

vogodišnji Festival svjetskog kazališta opet je jednog od manje bitnih likova, kuharice Kristin. Na taj doveo u Zagreb naramak kvalitetnih izdanaka način dramska radnja, obilježena filigranski preciznim svjetskog teatarskog mainstreama – riječ je o plesom snimatelja, kojima pomaže cijeli glumački Osad već desetljetnom hvalevrijednom trudu selektorskog ansambl, tek je nužan preduvjet za atmosferičan, uživo dvojca kojeg čine Ivica Buljan i Dubravka Vrgoč. Ono montiran film koji nastaje na platnu iznad scene. što svake godine sve izraženije nedostaje profiliraniji Gospođica Julija berlinskog Schaubuhnea umjesto tek je koncept, stručna popudbina u vidu festivalskih jedne u nizu adaptacija klasične dramske literature publikacija i okruglih stolova te poništavanje godinama nudi začudan kazališno-filmski amalgam, koji se može nepromijenjene selektorske igre na sigurno – na tako promatrati kao odraz u zrcalu Von Trierova Dogvillea. piše: nešto, izgleda, još ćemo neko vrijeme čekati. Von Trier se, naime, koristi osobitostima i zadanostima Matko Botić Ovogodišnja prvoizvedena predstava talijanskog kazališnog prostora kako bi zaradio atmosferičnost redatelja Pippa Delbona doimala se kao svojevrsni deja filmskog uratka, a Katie Mitchell uz veliku pomoć Lea vu – jer bez obzira na to koji predložak načelno uzeo kao temelj, Warnera čini upravo obrnuto – služeći se usmjerenim vodstvom njegovi radovi napadno nalikuju jedni drugima u svim važnim filmske kamere, koja ne dopušta gledateljevoj pažnji da bira što strukturalnim i poetičkim obilježjima. Gledatelji predstave Poslije će i iz kojeg ugla gledati, ispisuje tugaljivu i začudnu parafrazu bitke koji su prisustvovali izvedbi Ove divlje tame, izvedene prije motiva Strindbergova kanona na kazališnoj sceni. nekoliko godina u Rijeci, mogli su tako ponovno svjedočiti Nakon Delbona i Katie Mitchell te potpuno promašene jedinstvenoj autorskoj estetici sazdanoj od redateljevih poetskih teatralizacije filmskog scenarija Hirošimo, ljubavi moja u režiji monologa izvedenih na fragilnoj granici između sigurnosti offa Christine Lettaileur, koja se u ovom društvu očito našla zbog i otvorenosti proscenija, kolažu oslobađajućih plesnih minijatura izvanumjetničkih razloga, zagrebačka je publika ponovno Delbonovih stalnih suradnika – naturščika te tegobnog kapitala mogla vidjeti sjajan belgijski kolektiv Peeping Tom, koji je sveprožimajućeg razarajućeg mraka, koji ispunjava svaki segment nakon uspješnog gostovanja s Ulicom Vandenbranden 32 prije njegovih predstava. Treba li zbog toga Delbonove predstave nekoliko godina ponovno stigao na FSK. Njihova nova predstava otpisati kao ponavljajuće i uvijek iste? Odgovor na to pitanje Iznajmljuje se funkcionira kao savršeni inverzni par prethodnoj, krije se na istom mjestu gdje se u poslovici može naći vraga – na liniji opreka pojedinac – društvo i interijer – eksterijer. Dok u detaljima. Delbono u mnogim svojim predstavama na sličan se atmosferična Ulica iscrpljivala na vjetrom i hladnim zrakom način ne haje za štreberski postavljenu dramsku radnju, ne libi išibanoj ledini između samotnih nastambi, Iznajmljuje se svoj se pomalo egoistično, ali i hrabro postaviti vlastitu privatnost u središte pažnje, ne zamara se činjenicom što slučaj gluhonijemog performera Boboa, vlastite umjetničke „muze“, programatski smješta u prvi plan u više radova. Ono što cijelu tu priču opravdava njegova je neugodno iskrena potreba da uvijek iznova varira ispovijedi o stvarima koje ga muče, od donkihotovskih borbi s naprivatnijim strahovima do gađenja društvom u kojem je prisiljen živjeti. Nakon manirističnog Delbona, na Festivalu se prvi put predstavila engleska redateljica Katie Mitchell, koja Gospođicu Juliju uz pomoć video umjetnika Lea Mitchella osmišlja na intrigantan način: umjesto multiperspektivnosti kazališnog čina, publici se složenim mehanizmom filmskog snimanja scenskih događanja nameće struktura jedinstvene fokalizacije pa djeliće kanonskog Strindbergova teksta gledamo isključivo kroz očište Peeping Tom, Belgija: Iznajmljuje se, redatelji Gabriela Carrizo, Franck Chartier broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 47

... festivali | Festival svjetskog kazališta, 14. – 29. rujna 2012.

Schaubühne am Lehniner Platz, Berlin: August Strindberg, Gospođica Théâtre de Gennevilliers, Francuska: Pascal Rambert, Zatvaranje ljubavi, Julija, red. Katie Mitchell, Leo Warner red. Pascal Rambert svijet gradi u jezivom interijeru zatvorenog prostora i ljudskog koreografkinje Faye Driscoll i koredateljice Morgan Gould, uma. Nadalje, Ulica je prije svega ispisivala tugaljive psihograme takvim temama pristupa ne docirajući i sa smislom za humor pa odnosa između otuđenih pojedinaca, a Iznajmljuje se ruje po kontradiktornu viziju žene kao kurve u r’n’b spotu, ali i svetice unutarnjem svijetu osobnih fantazija, noćnih mora, strahova u obiteljskom domu, prikazuje u bešavnom amalgamu lascivne i nadanja, koje funkcioniraju kao posljedica prvospomenutih erotske koreografije i mehanike kućanskih poslova. Frustrirajuću relacija. Pritom, u novijoj produkciji Gabriele Chorizo i konstantu potvrđivanja slabosti ženskog spola u prostor Francka Chartiera, redatelja i umjetničkih voditelja Peeping smješta u sceni gdje intimne dijelove tijela skrivaju minijaturni Toma, narativna okosnica priče još izraženije bježi u eteričnu i ružičasti kišobrani, a kritičkom pogledu govorom (nagog) tijela neuhvatljivu logiku sna i snomorice pa su odnosi među likovima podvrgava se i okrutna muška, sportistička kultura nasilja te uzusi ustanovljeni tek kao gorki rezultati proživljenih frustracija i čežnji pornografskog svođenja ženskog tijela na potrošivo meso. pojedinaca koji izmiljuju iza vrata i oko namještaja kuće koja se Ovogodišnji Festival svjetskog kazališta završen je Zatvaranjem iznajmljuje. Važna je odlika poetike Peeping Toma i izražena ljubavi francuskog Théâtrea de Gennevilliers, što može izgledati želja za trikom, neočekivanom obmanom publike u precizno pomalo zbunjujuće s obzirom na to da je predstava istog naslova, koreografiranim pasažima, koji nekad mogu izgledati i kao redatelja i vizualne opreme baš nekako u to vrijeme premijerno površna fascinacija umijećem i gegom. U Iznajmljuje se takvih izvedena s hrvatskim glumcima, kao dio regularne Zekaemove trenutaka ipak ima premalo da cijelu stvar ne pretegnu prema sezone. Pascal Rambert, francuski redatelj i pisac koji je s nekom manje uzbudljivom, zabavljačkom teatru. originalnom, francuskom postavom Zatvaranja ljubavi zapažen Ovogodišnja američka predstavnica, Feministička predstava bez u Avignonu prošle godine, očigledno se prema svom autorskom naslova, u imenu ističe svoj program, ali i ograničen domet – projektu odnosi kao prema atraktivnom proizvodnom artiklu umjetničko djelo koje ideološko usmjerenje tako općenito kači pa poput sposobnog trgovačkog putnika istu priču s drugim na vlastito pročelje ne računa na bog zna kako suptilnu razradu glumcima prodaje na širokom prostoru od Moskve do New vlastitih umjetničkih ili političkih stavova. S druge strane, ta Yorka, gdje god ga zovu. Ne ulazeći dublje u umjetničko-moralne suptilnost ionako je prečesto isprika za umjetnička prenemaganja implikacije takve vrste autoreciklaže, dovoljno je samo zaključiti raznih „fela“, a newyorškoj predstavi nitko ne može poreći kako na razvijenom Zapadu i kazališne predstave mogu postati kako vlastitu političnost ne zavija u duhovito i inteligentno unosni franšizni biznis. Zatvaranje ljubavi u svom originalnom, scensko ruho. Koncept je vrlo jednostavan: šest potpuno francuskom izdanju zanimljiv je primjer glumačkog umijeća nagih izvođačica različitih tjelesnih gabarita i performativnih i nešto manje uspjelog novog dramskog pisma, čije slabosti mogućnosti na praznom, jarko osvijetljenom baletnom podu i kvalitete kao da dijele osobitosti s pozicijom cjelokupnog pletu iskričave, mahom neverbalne krokije na teme rodnih Festivala svjetskog kazališta u Zagrebu. Napadno moderno, i spolnih osobitosti, nejednakosti i neizbježnih paradoksa. zapadnjački blazirano, ponekad uzbudljivo ali mjestimično i Popraćene znalački odabranom glazbom u rasponu od indie površno, uz nisku razinu političkog i umjetničkog rizika – opis je prvaka poput Grizzly Beara do dvostrukog bas bubnja žestokog koji u jednoj rečenici predstavlja Rambertov dramski rukopis, ali heavy metala, performerice se duhovito izruguju širokom spektru i prevladavajuću izborničku strategiju kojom se u rujnu u Zagreb primitivizama suvremenog društva – od ponižavajućeg diskursa dovode gostujuće predstave. Smije li se, uz punu svijest o visokoj estradnog mačizma, toleriranih obrazaca hard-core pornografije razini dosadašnjeg programa, od Festivala svjetskog kazališta u do stoljećima nepromijenjene, nametnute slike o ženi i njezinu budućnosti tražiti više? mjestu u zajednici. Autorica Young Jean Lee, uz pomoć

48 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. festivali | 59. festival igranog filma u Puli, 14. – 28. srpnja, 2012. Godina rekorda Na ovogodišnjoj Puli bilo je rekordnih jedanaest filmova, projekcijama je nazočilo čak 78 300 gledatelja, a prvi hrvatski 3D film Slučajni prolaznik u Areni je gledalo 5920 gledatelja, što je bila najveća 3D-projekcija na svijetu

ok je donedavni hrvatski godišnji prosjek bio kritičnoj drami Ljudožder vegetarijanac Branka šest novozgotovljenih dugometražnih igranih Schmidta (pet Zlatnih Arena). U tim su filmovima filmovaizmeđu dvije Pule, koliko ih je potom nagrađeni i glumci. René Bitorajac osvojio je Zlatnu iD konkuriralo u glavnom natjecateljskom programu Arenu za najbolju glavnu mušku ulogu, dr. Danka tog najvažnijeg hrvatskog filmskog festivala, na Babića u Ljudožderu vegetarijancu, uz obrazloženje ovogodišnjem, 59. festivalu igranog filma u Puli bilo je žirija: „...Predvodeći sjajnu glumačku ekipu, rekordnih jedanaest cjelovečernjih filmova, od čega se samouvjereno, točno i nevjerojatnom lakoćom igra za Zlatne Arene nadmetalo devet, a još su dva (Pulska proračunato, hladnokrvno i cinično zlo“. Bitorajčev/ veza Zorana Mikletića i Larin izbor: Izgubljeni princ piše: Babićev gotovo neprestani smiješak samozadovoljnog Tomislava Rukavine) prikazana izvan konkurencije. Janko Heidl lukavca, dodajmo, sugestivno priziva asocijacije na Nadmašen je još jedan rekord – festivalskim je razne nemile uspješnike s društvenog vrha kakve projekcijama nazočilo 78 300 gledatelja, 4690 više od svakodnevno gledamo na televizijskim ekranima. Kao prošlogodišnjih 73 610. A ostvaren je i povijesni pothvat – na i prošle godine Boris Buzančić u Kotlovini Tomislava Radića, i ove Festivalu su (u kinu Valli i u Areni) održane prve projekcije je godine Zlatnom Arenom za najbolju sporednu mušku ulogu nekog dugometražnog hrvatskog filma snimljenog u 3D-tehnici nagrađen veteran kojeg pred kamerom (više) ne viđamo često. – posrijedi je Slučajni prolaznik Joze Riječ je o Mati Gulinu, koji je priznanje Patljaka. Tom je zgodom, štoviše, zavrijedio ulogom neimenovanog oca postignut i svjetski rekord. Naime, u Pismu ćaći, a koju je odigrao, nije Slučajnog je prolaznika u Areni u preuzetno ustvrditi, maestralnom 3D-u gledalo 5920 gledatelja, što je dokumentarističkom prirodnošću, bila najveća 3D-projekcija na svijetu. prvorazrednim primjerom glume bez Ocjenjivački sud, sastavljen pretežno glume kakvu u hrvatskom filmu (a i od mlađih sredovječnih filmskih šire) prerijetko viđamo. profesionalaca (činili su ga glumica Nagradu za najbolju glavnu žensku Nina Violić – predsjednica, redatelj ulogu osvojila je Ana Karić u Dalibor Matanić, filmski snimatelj trećodobnoj romansi Noćni brodovi Vanja Černjul, pisac i scenarist Ante Igora Mirkovića za, kako reče žiri, Tomić te filmski kritičar Tomislav „preobrazbu od umorne i poražene Kurelec) koji se aktivno bave svojim umirovljenice u ženu u kojoj se još filmskim profesijama, u skladu jednom razgorio zanos ljubavi“, je sa svojim izravno-aktualno- a za najbolju sporednu žensku znalačkim profilom i senzibilitetom ulogu Olga Pakalović u postratnoj donio i neuobičajeno nestandardne, (melo)drami Halimin put Arsena no nedvojbeno vrlo dobrodošle A. Ostojića, u kojoj je iznimnom odluke. Najprije se to očitovalo senzibilnošću i zapanjujućom u dodjeljivanju ponajviše Zlatnih uvjerljivošću otjelovila istu osobu Arena nadahnutim, energičnim, u dvije životne dobi, kao prkosno istraživačkim, izazovnim filmovima, zanesenu dvadesetogodišnjakinju gotovo eksperimentalnoj drami i kao iskustvom života nagriženu Pismo ćaći Damira Čučića (četiri četrdesetogodišnjakinju. Zlatne Arene i Breza) i društveno Mate Gulin, Ana Karić, Olga Pakalović i René Bitorajac broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 49 Otvaranje izložbe Vukovarski dani glumca Krešimira Zidarića

Milan Štrljić, Branka Trlin i Helena Buljan, Festival glumca ocjenjivački sud 19. Festivala glumca, na Salašu Tena

Male tajne velikog majstora, domaćina Festivala Vlatka Dulića Veliko zanimanje novinara za izjavu izbornika Festivala Žarka Potočnjaka 19. Festival glumca | Riječ izbornika Žarka Potočnjaka Veselje i ozbiljnost

ijekom rada na selekciji odgledao Festival sa svojom ovogodišnjom najboljom sam 41 predstavu, kojiput morao produkcijom, ali predstavu sam uzeo zato sam putovati i u druge države da što mislim da je obaveza naše stožerne Tbih to uspio, osobno sam odgledao još pet kuće da se svake godine pojavljuje na ovom predstava za koje sam smatrao da bi mogle festivalu sa svojim najboljim izdanjima, zadovoljiti neke od kriterija iako nisu bile naročito glumačkim, i s predstavama koje prijavljene te na DVD-ima pogledao još mogu stati na većinu pozornica u Hrvatskoj, sedam predstava čije se izvedbe u razdoblju kako bi svi gledatelji imali priliku na svojim od dva mjeseca, koliko selekcija traje, nisu pozornicama vidjeti one glumce za koje mogle organizirati. Dakle, ukupno 53 smatramo da su među najboljima u državi. predstave, što lutkarske i dječje, što predstava Isto tako, žao mi je što ZKM nije prijavio za odrasle. ni jednu predstavu za ovaj festival (uz Iako je recesijski rovokopač razorio gotovo objašnjenje da ne stanu ni na jednu sve, a nanio i nesagledive posljedice naročito pozornicu), iako taj ansambl smatram kulturi, nastojao sam ovogodišnji minimalno jednim od najboljih u državi, a i u kategoriji suženi program Festivala glumca sastaviti omladinskih predstava to je sigurno teatar tako da posljedice budu što manje. Iako koji u nas ima glavnu riječ. bi dobro došlo da su se mogle uključiti još No, u svemu mi se kao najvažnije čini to dvije-tri predstave da bi pravda bila sasvim što će publika na Festivalu imati prilike zadovoljena, nastojao sam – naravno, iz u svoj njegovoj punoći vidjeti trenutno raznih razloga, a prvenstveno onoga glavnog stanje glumstva u Hrvatskoj: od jedine Sretnim princem. No postoje dječji festivali zbog čega Festival i postoji – odabrati ono monodrame koju sam izabrao (Teatar na kojima će to biti itekako vidljivo. A što je glumački najbolje. No, sve ono što sam Exit: Ja, tata! u nenadmašnoj i duhovitoj predstavu Kamenje Male scene preporučam želio staviti na popis jednostavno nije stalo. izvedbi Rakana Rushaidata) do predstave i nekim odraslima da je pogledaju... Kriterije izbora predstava također je bilo Samice Istarskog narodnog kazališta iz Pule, Ono što bih kao zaključak rekao o teatru za teško odrediti pa na neki način i ujednačiti. koja je inovativna, eksperimentalna i koja odrasle to je jedan mali strah da nas neke Dogodi se, na primjer, izvrsna dječja pokazuje koliko se naši glumci uspijevaju do predstave, a naročito one nezavisnih grupa, predstava Veli Jože Kazališta lutaka Rijeka, savršenstva uklapati u kolektivnu igru, na koje se bore za publiku, ne odvedu putem no sazdana je na kolektivnoj igri, i to na čelu sa sjajnom Jadrankom Đokić. estrade. Iako je takvih primjera malo, ta se takav način da se baš ni jedan glumac Između toga ima smijeha, ima tuge, satire, tendencija pomalo osjeća. ne može izdvojiti, ili, recimo, meni vrlo veselja i ozbiljnosti, od priča koje će itekako draga predstava Nada iz ormara Gradskog Druga primjedba bila bi da je naš teatar još razgaliti publiku (Spektakluk, Izbori, uvijek u okvirima već davno prepoznatog i kazališta Požega, koja mi je ostala na Terapija, terapija!, Pacijent doktora Freuda, samom rubu izbora predstava. Vrlo dobrom viđenog. Čim se na pozornici vidi ili osjeti Tko je ovdje lud?, Umišljeni bolesnik, itd..) nešto inovativno, nešto zagolica našu dušu koprodukcijskom predstavom Prokleta avlija do onih koje otvaraju probleme koji su nas Kazališta Virovitica dominiraju bosanski i privuče našu pažnju. Nisam isključivo se ticali ili nas se tiču (Profesionalac, Mrzim za eksperimentalni teatar, ali sam i daleko glumci, tako da mi je to bio razlog zašto je istinu, Picasso, Nosi nas rijeka...). nisam uvrstio u program. od konzervativnog. Upuštanje u nešto Posebno mjesto moram posvetiti dječjem novo, u ispitivanje nečeg novog (Samice) Pokušao sam dovesti i Gavellinu Ledu, iako i omladinskom teatru (već sam izrazio rezultirat će ako ničim drugim, a ono barem u propozicijama vrlo precizno stoji da teatri žaljenje što u konkurenciji nema ZKM-a). iznenađenjem. mogu prijaviti samo jednu predstavu, jer me Trenutno tu kazališnu kategoriju smatram se predstava zaista dojmila i cijelo vrijeme I ono što bih ukratko zaključio. Nakon apsolutno najkvalitetnijim dijelom sedam godina ponovno sam bio selektor imam osjećaj da je nepravedno zaobilažena, hrvatskog teatra. Normalno je da netko tko a vrvi odličnim ulogama i briljantnom i mogu pokušati postaviti neke parametre odraste, kao ja, a još nema unuke, pomalo i mjerila. Naš teatar nije mnogo odmakao partnerskom suigrom. No, pravila su pravila zanemaruje dječji teatar. No iznenađenje i ne mogu se kršiti. prema naprijed (naravno, i siromaštvo je koje me ondje dočekalo zaista je bilo iznad tu jedan od uvjeta), ali potencijal se silno Vinkovački teatar nije izabran iz pristojnosti očekivanja. Nije bilo nijedne predstave koja povećao. Jesu li to novootvorene akademije? prema gradu domaćinu nego prema ne bi mogla konkurirati za ulaz u Festival pa Veći broj kazalištaraca? No, u svakom predstavi koja će itekako razveseliti i razgaliti odabir nije ovisio o kvaliteti ili glumačkom slučaju, ovakvim kazališnim potencijalima publiku na čelu s nenadmašnim Robertom predanju nego jednostavno samo o emociji svaka bi zemlja bila ponosna. Nadajmo se da Ugrinom. koju su u meni izazvale. Tako sam možda će se to ulaskom u EU i njima pokazati. Hrvatsko narodno kazalište sa svojom bio nepravedniji prema Družbi Pere Kvržice, Mirandolinom svakako ne dolazi na s kojom sam odrastao, a više se saživio sa Žarko Potočnjak

Veliko zanimanje novinara za izjavu izbornika Festivala Žarka Potočnjaka broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 51 19. Festival glumca, Vinkovci, Vukovar, Županja, Ilok, Otok, 12. – 21. svibnja 2012. Kazališna Slavonija od Satira do Tene Gradonačelnik Vinkovaca Mladen Karlić glumcu Vlatku Duliću, domaćinu ovogodišnjeg Festivala, ali i ostalim sudionicima, nije predao samo ključeve grada nego cijeli grad, grad bez ključeva, jer su Vinkovci grad otvoren za sve

Mladen Karlić i Vlatko Dulić Božo Galić Mate Golubičić i Goran Grgić

ko bismo jezikom brojki željeli sumirati 19. Festival ovogodišnjeg Festivala, ali i ostalim sudionicima, ne predaje glumca, to bi ukratko izgledalo ovako: deset dana, samo ključeve grada nego cijeli grad, grad bez ključeva, jer su, devetnaest predstava, više popratnih programa i oko kako je rekao, „Vinkovci grad otvoren za sve“. Primajući ključeve sedamA tisuća gledatelja. No iz tih brojčanih pokazatelja uspješnosti grada, glumački veteran rekao je kako bi želio da barem tijekom ovogodišnjeg Festivala nije vidljiva njegova posebnost, ono što je Festivala svi zaborave na svakodnevne životne probleme i račune Goran Grgić, predsjednik HDDU-a i predsjednik Festivalskog te se za njegova trajanja prepuste čaroliji glume i kazalištu pa odbora, govoreći na otvaranju, okratko opisao kao Dušu, upravo šaljivo dometnuo da pritom ne zaborave i – Šokice. Festival su „ono što ovaj Festival ima a što mnogi drugi slični događaji otvorenim proglasili Goran Grgić i Mate Golubičić, zamjenik nemaju“. Kratku ceremoniju svečanog otvaranja u Gradskom župana Vukovarsko-srijemske županije, jednog od osnivača kazalištu Joza Ivakić u Vinkovcima, gradu domaćinu ovogodišnjeg Festivala i njegova stalnog pokrovitelja. Uz Vukovarsko-srijemsku Festivala, vodile su posjetiteljima manifestacije dobro poznate županiju stalni je pokrovitelj Festivala i Ministarstvo kulture, glumice – Sandra Lončarić-Tankosić i Tatjana Bertok-Zupković. a pomaže ga i Grad Zagreb te brojni sponzori koji prepoznaju Kako je rečeno, nije slučajno da se glumačka umjetnost događa njegovu vrijednost. No sve to ne bi bilo moguće bez predana rada na krajnjem istoku Slavonije. Na tim je prostorima umjetnička dvoje izvršnih producenata Festivala – Marije Filipović (HDDU) riječ oduvijek imala snagu, o čemu svjedoči i prvo djelo i Himze Nuhanovića (Koncertno-kazališna agencija Asser Savus slavonskog prosvjetiteljstva, Satir Matije Antuna Relkovića, koje iz Vinkovaca). je objavljeno prije 250 godina, 1762. godine, i od kojeg kreće i Nakon ceremonije otvaranja započeo je program Festivala, a hrvatska književno-umjetnička riječ. Također i mnoga velika čast da ga otvori pripala je predstavi Ja, tata! Žarko Potočnjak imena domaćeg glumišta potječu upravo iz tog kraja lijepe naše. imao je tešku zadaću da između pedesetak prijavljenih odabere Obraćajući se okupljenima, gradonačelnik grada domaćina devetnaest predstava koje će biti izvedene na Festivalu, a Mladen Karlić podsjetio je na devedeset godina kazališnog kvalitetom svog izbora otežao je zadaću tročlana žirija, koji života u Vinkovcima te na to da je Festival glumca začet upravo su činili glumci, slučaj je tako htio, sve odreda rođeni Slavonci u tom gradu 1994. godine i da mu se Vinkovčani svake godine – Našičanka Helena Buljan (predsjednica), Županjka Branka posebice raduju i s nestrpljenjem iščekuju svoje goste – glumce. Trlin i Tordinčanin Milan Štrljić. Kvalitetu izbornikova odabira Karlić je naglasio kako glumcu Vlatku Duliću, domaćinu prosuđivala je i mnogobrojna publika, koja je u Vinkovcima,

52 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. 19. Festival glumca, Vinkovci, Vukovar, Županja, Ilok, Otok, 12. – 21. svibnja 2012.

Vukovaru i Županji gledala predstave i koja se kroz devetnaest glumca koja se s radošću njeguje. Bosutski bećari dobrano su festivalskih izdanja, gledajući najbolja glumačka ostvarenja iz razgibali prste na tamburicama i dodatno zagrijavali ionako cijele Hrvatske, oblikovala i educirala. Takva publika prepoznat odličnu atmosferu. Uz tradicionalni nogometni turnir, na kojem će sve slabosti te je odgovornost glumaca tim veća, ali i izazov. I je pobjedu odnijela ekipa Grada Vukovara, ove je godine iznova ove su godine srdačnim pljeskom gostoljubivi Slavonci na najbolji oživljena i tradicija teniskog turnira, a pobjednički je pehar u način uzvratili glumcima na njihovu trudu. Zagreb ponijela ekipa glumaca. Uz glavni festivalski program tijekom deset dana održano je i Kad je dobra atmosfera, dani lete pa se tako činilo da je ceremonija nekoliko popratnih događanja. Sve festivalske goste Ilja Benković podjele nagrada došla gotovo iznenada. Podjela nagrada održana ugostio je na Ranču u Donjoj Mahali dobro poznatom svima koji je na istom mjestu gdje je Festival i započeo – u vinkovačkom su posjetili filmski festival koji u Orašju organizira Ivo Gregurević. GK Joza Ivakić, a uz Sandru Lončarić-Tankosić, voditelj je bio i Dobru atmosferu na Ranču nije narušilo ni prohladno i kišno Vladimir Andrić, glumac tog kazališta. Domaćin Festivala Vlatko vrijeme, a druženje uz vatru u kaminu učinilo ga je prisnijim. Dulić vratio je ključeve grada i grad gradonačelniku, a nakon toga U Hrvatskom domu u Vukovaru otvorena je izložba Vukovarski slijedila je podjela nagrada. Nagrade Fabijan Šovagović za najbolje dani glumca Krešimira Zidarića, koju su osmislili Dalibor Jurišić glumce i glumice te Ivo Fici za najboljeg mladog glumca uručili i Vinko Zidarić, a u svom vinskom podrumu Schmidt, poznati su gradonačelnik Vinkovaca Mladen Karlić, gradonačelnik vukovarski vinari Ivan i Marija bili su sjajni domaćini festivalskim Vukovara Željko Sabo, zamjenik gradonačelnik Županje gostima. Izaslanstvo Festivala položilo je vijence na spomenik Mladen Dogan, zamjenik gradonačelnika Iloka Darko Prskalo poginulim hrvatskim braniteljima na vinkovačkom Gradskom i predstavnik grada Otoka Mirko Martinović, dok je nagradu groblju te na posljednje počivalište Vanje Dracha, jednog od Nevenka Filipović za najbolje lutkarsko glumačko ostvarenje ili osnivača Festivala. U Kavani Art u Vinkovcima održano je glumačko ostvarenje u predstavama za djecu i mlade uručio član tradicionalno druženje s glumcima-pjesnicima, na kojem su Festivalskog odbora, glumac Joško Ševo. Nagradu Vanja Drach sudjelovali Mirjana Sačer-Bobanac, Lili Dimova, Luka Barišić, za najbolju predstavu uručio je Božo Galić, župan Vukovarsko- Zvonko Novosel, Antun Tudić, Andrija Tunjić i Zvonko Zečević, srijemske županije. Dobitnicima nagrada čestitala je i Iva Hraste Dan (glumačkog) domaćina na Salašu Tana, zahvaljujući Sočo, voditeljica Službe za dramsku umjetnost i audiovizualnu domaćinu Bosiljku Staniću, poznatom pod nadimkom Boso, djelatnost Ministarstva kulture, a nakon što je 19. Festival glumca pretvorio se u pravu višesatnu feštu, na kojoj tamburaške glazbe zatvorio župan Božo Galić, Sandra Lončarić-Tankosić izvela je te hrane i pića ni u jednom trenutku nije nedostajalo. Glumačko svoju monodramu Tena rađenu prema istoimenoj pripovijetki sijelo u Kunjevačkoj šumi još je jedna od tradicija Festivala rođenog Vinkovčanina Josipa Kozarca.

Dean Krivačić, Renata Carola Gatica, Maja Šovagović, Tarik Filipović, Nada Subotić, Anja Šovagović Despot, Marija Sekelez, Natalija Đorđević, Joško Ševo, Roman Šušković-Stipanović broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 53 Predstave 19. Festivala glumca Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu Teatar Gavran, Zagreb Istarsko narodno kazalište – Gradsko u koprodukciji s Hrvatskim narodnim Miro Gavran kazalište Pula kazalištem u Zadru Pacijent doktora Freuda Jasna Žmak Carlo Goldoni redatelj: Robert Raponja Samice Gostioničarka Mirandolina glume: Peđa Gvozdić, Jakov Gavran, Ana- redatelj: Matija Ferlin redateljica: Saša Broz Marija Percaić / Katarina Baban glume: Csilla Barath Bastaić, Lada Bonnaci, glume: Marija Škaričić, Ranko Zidarić, Zijad glumci mlađi od 28 godina: Jakov Gavran, Jadranka Đokić, Lana Gojak, Ivana Krizmanić, Gračić, Alen Šalinović, Ivana Boban, Vanja Ana-Marija Percaić / Katarina Baban Dijana Vidušin, Ana Vilenica, Romina Matujec, Jan Kerekeš, Kristijan Potočki premijera: 21. listopada 2011. Vitasović, Silvio Vovk, Vedran Živolić, Matija Ferlin glumci mlađi od 28 godina: Jan Kerekeš glumci mlađi od 28 godina: Vedran Živolić, Kazalište Planet art, Zagreb premijera: 20. listopada 2011. Silvio Vovk D. R. Sanderson premijera: 7. listopada 2011. Zagrebačko gradsko kazalište Komedija Tko je ovdje lud? Christopher Durang redatelj: Marko Torjanac Hrvatsko narodno kazalište Zadar Terapija, terapija! glume: Natalija Đorđević, Marko Torjanac Velike diktatorice redatelj: Damir Lončar premijera: 12. srpnja 2011. (prema Robertu Davidu MacDonaldu) glume: Goran Malus, Vanja Ćirić, Saša Buneta, redateljica: Jasna Ančić Dječje kazalište Dubrava, Zagreb Dubravka Ostojić, Igor Mešin, Damir Poljičak glume: Žana Bumber, Petra Težak, Anica (predstava za djecu i mlade) glumci mlađi od 28 godina: Damir Poljičak Kovačević, Nika Zekić, Roza Končurat Renata Carola Gatica, Natalija Manojlović, premijera: 20. svibnja 2011. glumci mlađi od 28 godina: Petra Težak, Lana Šarić Anica Kovačević Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb Mala djeca, veliki ljudi premijera: 30. lipnja 2011. Elvis Bošnjak redateljica: Renata Carola Gatica Nosi nas rijeka glume: Luka Juričić, Dean Krivačić, Tomislav Kazalište lutaka Zadar redatelj: Krešimir Dolenčić Krstanović, Igor Kovač (predstava za djecu i mlade) glume: Zoran Gogić, Darko Milas, Amar premijera: 3. svibnja 2011. Sretni princ Bukvić, Anja Šovagović Despot, Vlasta (po motivima Oscara Wildea) Kazalište Mala scena, Zagreb Knezović, Siniša Ružić, Perica Martinović redateljica: Milena Dundov Tom Lycos, Stefo Nantsou premijera: 4. ožujka 2011. glume: Irena Bausović, Vjera Vidov Kamenje glumci mlađi od 28 godina: Irena Bausović Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb redatelj: Ivica Šimić premijera: 29. prosinca 2011. René Bitorajac, Tarik Filipović i Zoran Lazić glume: Marko Hergešić, Filip Lozić Spektakluk glumci mlađi od 28 godina: Marko Hergešić, Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci redatelji: René Bitorajac, Tarik Filipović Filip Lozić J. B. P. Molière glume: René Bitorajac, Tarik Filipović premijera: 13. veljače 2011. Umišljeni bolesnik premijera: 26. veljače 2011. redatelj: Damir Mađarić Kazalište Playdrama, Split glume: Robert Ugrina, Tatjana Bertok- Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb Jeffrey Hatcher Zupković, Vladimir Andrić, Ivan Ćaćić, Maja Marijana Nola Picasso Lučić, Zorko Bagić Diva redateljica: Nenni Delmestre glumci mlađi od 28 godina: Vladimir Andrić, redatelj: Želimir Mesarić glume: Elvis Bošnjak, Lana Helena Hulenić Ivan Ćaćić, Maja Lučić glume: Marija Sekelez, Natalija Đorđević glumci mlađi od 28 godina: Lana Helena premijera: 8. prosinca 2011. premijera: 25. veljače 2011. Hulenić premijera: 22. rujna 2011. Ludens teatar, Koprivnica Teatar &TD, Zagreb David Mamet Oliver Frljić Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Izbori Osijeku i Osječko ljeto kulture Mrzim istinu redatelj: Dario Harjaček (predstava za djecu i mlade) redatelj: Oliver Frljić glume: Sven Šestak, Vladimir Tintor, Dean Erich Kästner, Davor Špišić, Nikola Zavišić glume: Ivana Roščić, Rakan Rushaidat, Filip Krivačić, Jelena Hadži-Manev Križan, Iva Visković Emil i detektivi premijera: 29. listopada 2011. premijera: 26. svibnja 2011. redatelj: Nikola Zavišić glume: Mladen Vujčić, Đorđe Dukić, Areta Kazališna družina Glumci u Zagvozdu i Teatar Exit, Zagreb Ćurković, Snježana Ivković, Ivica Lučić, Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb Bjarni Haukur Thorsson Tihomir Grljušić, Lidija Helajz, Zvjezdana Dušan Kovačević Ja, tata! Bučanin, Inga Šarić, Aleksandra Colnarić Profesionalac ili Tužna komedija po Luki redatelj: Boris Kovačević premijera: 14. srpnja 2011. redatelj: Bogdan Diklić glumi: Rakan Rushaidat glume: Danko Ljuština, Vedran Mlikota, premijera: 15. listopada 2011. Anica Kovačević, Goran Navojec / Siniša Ružić premijera: 25. studenog 2011.

54 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. Milan Štrljić, Špiro Guberina, Tea Drach, Maja Šovagović, Ruža Marić, Helena Buljan, Perica Martinović i Jurica Buljan na Glumačkom sijelu u Kunjevačkoj šumi

Izvršni producenti Festivala glumca Himzo Nuhanović i Marija Filipović na Glumačkom sijelu konačno su mogli odahnuti

Uručenje pehara pobjedničkoj nogometnoj ekipi Teniska ekipa glumaca: Nedim Prohić, Josip Elezović, Grada Vukovara Matko Elezović, Marija Filipović (izbornica), Vinko Kraljević i Mladen Vasary

Teniska ekipa domaćina Političari u usponu: Ivan Rečić, Zdenko Rečić (igrač i izbornik), Tomislav Džanak, Darko Prskalo i Vlado Susreti glumačkih generacija Kristijan Potočki Vergeš i Zvonimir Torjanac sa snašom Marijom na Glumačkom sijelu 19. Festival glumca | nagrade Bio je to pravi spektakluk

cjenjivački sud 19. Festivala glumca, u kojem su bili snagom svoje glumačke osobnosti strpljivo i minuciozno gradila Helena Buljan (predsjednica), Branka Trlin i Milan i izgradila kompleksan lik samozatajne žene iz Dalmatinske Štrljić, pogledao je devetnaest predstava i donio odluke o zagore, pune gorčine i ožiljaka koje joj je nanio život u zatvorenoj Odobitnicima nagrada. A nagrađeni su... patrijarhalnoj sredini preuzimajući na sebe muku i patnju tijekom raspada svoje obitelji. Nagrada Fabijan Šovagović za najbolje glumice Nagrada Fabijan Šovagović za najbolje glumce

ravnopravno Marija Sekelez za ulogu Helene i Natalija Đorđević ravnopravno René Bitorajac i Tarik Filipović za uloge u predstavi za ulogu Lane u predstavi Diva Marijane Nola u režiji Želimira Spektakluk Renéa Bitorajca, Tarika Filipovića i Zorana Lazića u Mesarića i produkciji GK Žar ptica iz Zagreba režiji Renéa Bitorajca i Tarika Filipovića i produkciji Satiričkog Pripadnice dviju različitih generacija glumica, Marija Sekelez i kazališta Kerempuh iz Zagreba Natalija Đorđević, nadopunjavale su se u kompleksnoj suigri dviju Dvojica glumaca, Tarik Filipović i René Bitorajac, na neodoljivo glumica, majke i kćeri, i odškrinule nam vrata svijeta kazališta iza šarmantan način, igrajući niz sjajnih likova, proveli su nas kroz niz pozornice kroz složeni obiteljski odnos dviju suparnica, u kojem životnih situacija od začeća do smrti te nam obogatili i uljepšali se zrcale duboki i bolni emocionalni ožiljci. kazališni doživljaj. Anja Šovagović Despot za ulogu Seke u predstavi Nosi nas rijeka Rakan Rushaidat za ulogu Marija u predstavi Ja, tata! Bjarnija Elvisa Bošnjaka u režiji Krešimira Dolenčića i produkciji GDK Haukura Thorssona u režiji Borisa Kovačevića i produkciji Teatra Gavella iz Zagreba Exit iz Zagreba te za ulogu Dragana u predstavi Mrzim istinu Anja Šovagović Despot u ulozi Seke pokazala je svoje novo lice i Olivera Frljića u režiji Olivera Frljića i produkciji Teatra &TD iz Zagreba

56 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. 19. Festival glumca | nagrade

Rakan – on JE tata... ali on je prije svega glumački dragulj ovog pozornost i partnera i publike. Glasom i stavom odaje dojam festivala. Svojim neodoljivim šarmom, bogatstvom izričaja, a zrele glumačke osobnosti. ujedno nevjerojatnom jednostavnošću glume Rakan Rushaidat plijeni pozornost i oduševljava svakog gledatelja. Nagrada Vanja Drach za najbolju predstavu u cjelini

Nagrada Nevenka Filipović za najbolje lutkarsko glumačko ostvarenje ili glumačko ostvarenje u predstavama za djecu i mlade ansambl predstave Mala djeca, veliki ljudi (Luka Juričić, Dean Krivačić, Tomislav Krstanović, Igor Kovač) Renate Carole Gatice, Natalije Manojlović i Lane Šarić u režiji Renate Carole Gatice i

Mrzim istinu Olivera Frljića u režiji Olivera Frljića i produkciji Teatra &TD iz Zagreba Koliko lica ima istina? Naslovom predstave Frljić navodi na pomisao kako je upravo zbog toga ponekad i mrzimo... Sjajan ansambl, koji čine Rakan Rushaidat, Ivana Roščić, Filip Križan produkciji Dječjeg kazališta Dubrava iz Zagreba i Iva Visković, vodi nas kroz iznimno osjetljiv dramski materijal Mladi ansambl od samog početka uspostavlja iznimnu koji nikoga u gledalištu ne ostavlja ravnodušnim. Njihova komunikaciju s publikom, koja se izmjenjuje s maštovito snažna scenska energija i glumačka zaigranost ostavlja bez daha izrađenim igranim dijelovima protkanim humorom, vodeći nas otkrivajući koliko istina može biti bolna. tako kroz našu povijest. Razigrani ansambl jednako se dobro snašao u obje zahtjevne scenske forme. Ocjenjivački sud dodijelio je i priznanje Jošku Ševi za poseban doprinos 19. Festivala glumca. Nagrada Ivo Fici za najboljeg mladog glumca ili glumicu do Joško Ševo iznimno je vješto i glumački hrabro uskočio u ulogu 28 godina Mladena u predstavi Nosi na rijeka Elvisa Bošnjaka u režiji Lana Helena Hulenić za ulogu Gospođice Fischer u predstavi Krešimira Dolenčića i produkciji GDK Gavella iz Zagreba. Mi Picasso Jeffreyja Hatchera u režiji Nenni Delmestre i produkciji kao glumci vrlo dobro znamo kolika je hrabrost i vještina za to Kazališta Playdrama iz Splita potrebna, osobito u tako kratkom roku. No Joško Ševo nije samo Lana Helena Hulenić iznenađujućom scenskom zrelošću plijeni uskočio i tako spasio predstavu nego je i doista briljantno odigrao ulogu Mladena.

broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 57 nagrade Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo na području kazališta | Špiro Guberina Stapanje s likovima

Guberina je likovima davao životnu uvjerljivost i biografsku punoću, čineći zapaženima i prepoznatljivima čak i mala epizodna pojavljivanja, koja nikada u karijeri nije odbijao

su i kanonske, jer posebnost Guberinine pojave i glumačkog stila već unaprijed isključuje svaku mogućnost njegova oponašanja. Zbog istih razloga Guberinine kreacije likova iz raznovrsne domaće i svjetske literature, u rasponu od Shakespearea i Držića do Krleže i Ionesca, nikad nisu bile oslonjene na već postojeće interpretacijske modele. Svaka njegova kreacija bila je drugačija i svoja; s njim je počinjala i završavala. Špiro Guberina rođen je 1. ožujka 1933. u Šibeniku. Već kao gimnazijalac amaterski se počeo baviti glumom, nastupajući u predstavama šibenskog Narodnog kazališta. Nakon kratkotrajnog studija na Tehničkom i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu 1954. upisao je studij glume na Akademiji za kazališnu umjetnost, na kojoj je apsolvirao 1958., a diplomirao 1970. Godine 1958. dobio je angažman u zagrebačkom HNK-u, u kojem je ostao sve do umirovljenja, 1999., odigravši više od 110 uloga, posebno se pritom ističući u karakternoj komici. Osim na pozornici matične kuće najveći je broj uloga ostvario u predstavama Dubrovačkih ljetnih igara i Teatra &TD, a s uspjehom je nastupao i u drugim kazalištima od Komedije, Kerempuha, Trešnje i ZKM-a do Kazališta Marina Držića u Dubrovniku te osječkog i splitskog HNK-a. Godine 1997. osnovao je vlastito kazalište, Teatar Kiklop, repertoarno posvećen Ranku Marinkoviću, jednom od pisaca čije je likove poput Don Florija u Gloriji ili Krelea u Kiklopu često i uvjerljivo interpretirao. piro Guberina pripada onim glumcima koji su likovima što su ih tumačili obilato davali biljege svoje vlastite osobnosti: Antologijske uloge Guberina je ostvario i u uprizorenjima načinom govora i hoda, mimikom i tipom komunikacije, Držićevih, Brešanovih. Shakespeareovih, Krležinih i Nušićevih temperamentomŠ i životnim ritmom. Izvorne osobine likova, djela, a njegovim važnijim kreacijama pripadaju, uz ostale, Knez njihove karakterne i intelektualne predodređenosti nisu zbog toga Miškin (Fjodor Mihajlovič. Dostojevski, Idiot), Argan (Jean- bile potiskivane; dapače, stapajući se sa svojim likovima, Guberina Baptiste Poquelin Molière, Umišljeni bolesnik), Figaro (Pierre- im je davao životnu uvjerljivost i biografsku punoću, čineći Augustin Caron de Beaumarchais, Figarova ženidba), Vučistrah zapaženima i prepoznatljivima čak i mala epizodna pojavljivanja, (Petar Kanavelić, Vučistrah) te Eduard (Eugène Ionesco, Neplaćeni koja nikada u karijeri nije odbijao. No njegov karakterističan stil ubojica). glume, obilježen tim stapanjem privatnog i zadanog, puno mu Osim u kazalištu, Guberina je vrlo često nastupao i u televizijskim je puta omogućio da čak i strogo tipološki determinirane likove dramama i serijama (Divac u Prosjacima i sinovima, Strikan u pretvori u punokrvna i misleća živa bića. Velom mistu, Očenašek u Dnevniku Očenašeka itd.), što mu je Zahvaljujući svom karakterističnom habitusu i specifičnom načinu donijelo veliku popularnost kod najšireg kruga publike, a ostvario govora, Guberina je od ranih dana karijere bio predodređen za je i pedesetak filmskih te više od stotinu radijskih uloga. uloge osobenjaka i dobrodušnih gubitnika, pri čemu je posebno često i uvjerljivo tumačio likove iz mediteranskog, a prije svega Članovi Komisije za kazališnu umjetnost dalmatinskog, životnog i književnog miljea, kako u kazalištu, Odbora Nagrade Vladimir Nazor: tako i na televiziji, radiju i filmu. U spomenutom je kontekstu Helena Buljan (predsjednica Komisije), Hrvoje Ivanković, Pero ostvario niz antologijskih uloga za koje je, međutim, teško reći da Kvrgić, Georgij Paro, Matko Raguž, Marija Sekelez, Boris Senker broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 59 Nagrada Vladimir Nazor za 2011. godinu na području kazališta | Milan Pleština Od nadmoći do loma

Leone Glembay Milana Pleštine nadahnuto je, pomno i dosljedno izvedena glumačka studija inteligentnoga, osjećajnog i etičnog, na trenutke depresivnog, na trenutke egzaltiranog, ali svagda iskrenog i odlučnog kvaritelja isprazne, neukusno razmetljive i lažne obiteljske svečanosti

eone Glembay, Angelike, i kad ga obuzme hrvatski Hamlet, ubilački nagon. Leone kako ga kritika Glembay Milana Pleštine Lčesto naziva, jedna nadahnuto je, pomno i je od najsloženijih i dosljedno izvedena glumačka najzahtjevnijih uloga studija inteligentnoga, u našem dramskom osjećajnog i etičnog, na repertoaru, uloga trenutke depresivnog, na koja glumcu ne trenutke egzaltiranog, ali dopušta ni trenutak svagda iskrenog i odlučnog opuštanja ili odsutnosti, kvaritelja isprazne, neukusno zahtijevajući od njega razmetljive i lažne obiteljske ne samo maksimalnu svečanosti. usredotočenost na Milan Pleština, rođen u Splitu vlastiti lik i uvjerljivu 1961. godine, diplomirao motivaciju naglih je na Fakultetu dramskih HNK u Zagrebu: Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi, red. Vito Taufer promjena njegova stanja umetnosti u Beogradu nego i vidljivo reagiranje 1988. Bio je angažiran u na riječi i postupke Beogradskom dramskom drugih glumaca. Filozof pozorištu, dubrovačkom i umjetnik, potomak Kazalištu Marina Držića, dekadentnih Daniellia i Hrvatskom narodnom brutalnih Glembaja, on kazalištu Split te Gradskom je u otvorenom sukobu dramskom kazalištu Gavella s okolinom, prije svega u Zagrebu, a od 2005. član je s ocem i pomajkom, a Drame Hrvatskoga narodnog potom s licemjerima kazališta u Zagrebu. Među i cinicima koji ih njegovim dosadašnjim okružuju. Istodobno se ostvarenjima u kazalištu bori i s glembajevskom ističu se Sofoklov Kralj Edip, silovitošću u sebi, često Prospero u Shakespeareovoj odvojen od drugih, ali živo Oluji, Molièreov Tartuffe, prisutan i vidljivo razdrt Ministrica kulture Andrea Zlatar sa svim dobitnicima nagrade Vladimir Nazor Velečasni Shannon u unutarnjim nemirom. za 2011. g. Williamsovoj Noći iguane i Takav je i Pleštinin Leone. Kušanov Čaruga. Jednako je uvjerljiv i nadmoćan i dok šuti povučen u pozadinu, naoko zaokupljen nekim naoko nevažnim predmetom ili Članovi Komisije za kazališnu umjetnost radnjom, i dok navlači gotovo klaunsku masku obiteljskoga Odbora Nagrade Vladimir Nazor: enfant terriblea te izazovno sjeda na naslon Baruničine fotelje, Helena Buljan (predsjednica Komisije), Hrvoje Ivanković, i kad dopusti pritajenu gnjevu da se izlije u divljoj bujici riječi Pero Kvrgić, Georgij Paro, Matko Raguž, i razmaše u gestama kojima nasrće na Silberbrandta, Glembaja Marija Sekelez, Boris Senker i Castellicu, i dok slomljen traži utjehu i nježnost u sestre

60 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. Nagrada Fabijan Šovagović Društva hrvatskih filmskih redatelja | Boris Buzančić Izdvajanje iz sredine

Njegovo lice, njegov glas, smirenost, odmjerenost i senzibilitet donijeli su mu u hrvatskom filmu uloge urbanih likova, ljudi od autoriteta, umjetnika, intelektualaca, kojima je davao uvjerljive ljudske crte. SNIMIO: DANKO VUČINOVIĆ DANKO SNIMIO:

oris Buzančić aktivno glumi već šezdeset godina. U Miguli Branka Marjanovića i Koncertu Branka Belana, tih šezdeset godina odglumio je preko osamdeset glavna uloga liječnika Jure u Tanhoferovu filmu učinila ga uloga na filmu, a ako dodamo i one koje je ostvario je popularnim i poželjnim glumcem i dovela do istaknutih uB televizijskim serijama, brojka se penje na više od stotinu glavnih i epizodnih ostvarenja u H-8, U gori raste zelen bor, različitih uloga na audiovizualnom području. Glumio je Put u raj, Timonu, Maršalu i mnogim drugim domaćim i profesore, direktore, liječnike, novinare, sudce, glumce, stranim filmovima i serijama, te do suradnje s brojnim izumitelje, inspektore, majore, plemiće, intelektualce, redateljima poput, uz već spomenute, Marija Fanellija, građane i maršale. Njegovo lice, njegov glas, smirenost, Antuna Babaje, Františeka Čapa, Antuna Vrdoljaka, Petra odmjerenost i senzibilitet donijeli su mu u hrvatskom Krelje, Krste Papića, Matjaža Klopčiča, Tomislava Radića, filmu uloge urbanih likova, ljudi od autoriteta, umjetnika, Vinka Brešana, Zrinka Ogreste i Lukasa Nole i dr. Glumio intelektualaca, kojima je davao uvjerljive ljudske crte. je u filmovima različitih žanrova, u ulogama različite Njegovi likovi ponekad su ostali zapamćeni upravo zbog zahtjevnosti, ostvarujući uvijek upečatljive karaktere, toga što se on svojom pojavnošću izdvajao iz sredine u koju postavši neodvojiv dio glumačke povijesti našeg filma, a sve je dospio. Takvog ga pamtimo i u filmu Nikole Tanhofera uz kontinuiran i isto tako bogat kazališni rad. Nije bilo uzalud, gdje glumi mladog ambicioznog liječnika Žiri Društva hrvatskih filmskih redatelja koji dolazi u primitivnu sredinu koja ne vjeruje u suvremenu Antonio Nuić (predsjednik), Danilo Šerbedžija medicinu. Iako je prije toga glumio u filmovima Ciguli i Snježana Tribuson.

broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 61 Demetrova nagrada za životno djelo HDKKT | Branko Hećimović Nestor hrvatske teatrologije

Hećimovićev rad odlikuje istraživački eros, filološka preciznost i podatkovna pouzdanost. Sve to vodilo ga je prema sintetskim obuhvatima na polju povijesti hrvatske drame i kazališta

Piše: Sanja Nikčević Radio je kao dramski urednik na radiju i izdavaštvu, a od 1977. radi u Zavodu za rvatsko društvo kazališnih kritičara književnost i teatrologiju HAZU-a, kojem i teatrologa (osnovano 1976. je bio i dugogodišnji voditelj. Predavao godine) ove je godine pokrenulo je na ADU-u, a od 1980. član je suradnik DemetrovuH nagradu za životno djelo HDKKT HAZU-a. Kazališnim kritikama 1954. u želji poticanja izvrsnosti u teatrološkom i godine započeo je s pisanjem o kazalištu, kritičkom bavljenju kazalištem. a u kasnijem teatrološkom radu njegova Nazvana je prema autoru naše prve kazališne je specijalnost bila hrvatsko kazalište i kritike: Dimitrija Demeter objavio je u drama 19. i 20. stoljeća. Objavio je desetak Danici ilirskoj 13. lipnja 1840. kritiku o prvoj autorskih knjiga (Velika imena hrvatskog profesionalnoj predstavi na hrvatskom jeziku glumišta, 1975; 13 hrvatskih dramatičara, (Ivan Kukuljević Sakcinski, Juran i Sofija), što 1976; Dramaturški triptihon, 1979; Može li se se smatra početkom profesionalne hrvatske Lauri vjerovati?, 1982; Razgovori s Pometom, kazališne kritike. Budući da je Demeter Desdemonom i Poljskim Židovom, 1995; Pod bio i pisac i kritičar i intendant (neko Krležinim kišobranom, 1997; U zagrljaju je vrijeme HNK dodjeljivao nagradu za Branko Hećimović kazališta, 2004; Izdaja forme, 2010.), uredio suvremenu dramu pod njegovim imenom), desetak antologija hrvatske drame te brojne tim se izborom imena željelo ukazati i na knjige drama i teatroloških tekstova. „Njegov povezanost kritike i kazališta. rad odlikuje istraživački eros, filološka preciznost i podatkovna pouzdanost. Sve to Demetrovu nagradu utemeljilo je Društvo vodilo ga je prema sintetskim obuhvatima na skupštini 27. lipnja 2012., a potvrdilo na polju povijesti hrvatske drame i kazališta, ju je i Ministarstvo kulture RH, zbog čega a značajan je njegov rad i na slovenskome se Nagrada sastoji od novčanog iznosa teatru, poglavito njegovoj glumačkoj (10.000,00 kn.) te povelje i skulpture (rad sastavnici u komparativnome odnosu prema Martina Babića). Na temelju usvojenog hrvatskome kazalištu.“ (Darko Gašparović) Pravilnika o dodjeljivanju Demetrove nagrade Upravni odbor HDKKT-a imenovao Branko Hećimović voditelj je temeljnog je tročlano povjerenstvo (Darko Gašparović, projekta hrvatske teatrologije: Repertoar predsjednik povjerenstva, Antonija Bogner hrvatskih kazališta 1840-1860-1990, 1990. Šaban i Sanja Nikčević, predsjednica (u dvije knjige), za koje je dobio Nagradu za HDKKT-a), koje je na sastanku 26. srpnja znanstveni rad Bartol Kašić i Nagradu Marko 2012. odlučilo da je prvi dobitnik Demetrove Fotez, kao i treće knjige Repertoara hrvatskih kazališta, 2002. Jedan je od osnivača nagrade za životno djelo HDKKT dr. sc. Dimitrija Demeter Branko Hećimović. Nagrada je svečano HDKKT-a, kojem je bio i predsjednik, a uručena 5. 11. 2012. u prostorijama suutemeljitelj je manifestacije Krležini dani HDDDU-a, gdje ju je u ime laureata primila (1990.), kojoj je godinama vodio teatrološki Bojana Borović, kći dr. Hećimovića. dio i uređivao zbornike sa simpozija. Branko Hećimović (Zagreb, 1934.) jedan je od stupova hrvatske teatrologije.

62 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. Zlatko Crnković u Molièreovoj Školi za žene, Ante Čedo Martinić u Shakespearovu Hamletu, HNK u Zagrebu HNK u Splitu Sjećanja

Neda Bajsić Mamilović sjećanje | ZLATKO CRNKOVIĆ (Kastav, 27. svibnja 1936. – Zagreb, 14. veljače 2012.) Glas velike duše Sad kad nema Tvog tijela, kamo se preselio Tvoj glas, glas od kojeg je podrhtavala dijafragma sugovornika i gledatelja, čak i u posljednjem redu HNK-a, i kad nisi bio ozvučen?

piše: Želimir Ciglar studentima kojima se želiš vratiti, o svojoj unuci, o supruzi, kojoj od 1959. nisi dao koliko zaslužuje, jer Te kazalište Dragi Zlatko! ukralo. A otišla je nekoliko mjeseci prije Kad mi netko spomene Tvoje ime, sjetim se Tebe pa Ti požurio za njom... prvo Tvoje prelijepe unuke; ona ima Tvoje Dragi Zlatko, lanjska Nagrada oči, poput breze je i trske na vjetru. Takav hrvatskoga glumišta izuzetno Te si zacijelo bio i Ti onih gladnih godina veselila. Tvoj otok Čiovo, s kojeg 1955., kad si iz Gorskog kotara, iako si povremeno bježao u Split na rođeni čakavac, stigao u Zagreb s knjigom predavanja, samostan u kojem si pod mišicom. I to ne bilo kakvom. Donio spavao okružen klericima – sve si to si sa sobom, kao maturant, Stanislavskog, doživljavao kao krunu svog ispunjenog njegov Sistem na biblijskom papiru. života... „Bio sam nečija žrtva“ – jest, i Pročitao si ga nekoliko puta od korica do to si kazao u našem zadnjem intervjuu, korica i takav poželio postati glumcem. vođenom preko telefona. Kazao sam Sigurno si zamijetio u toj knjizi paradoks Ti kako snimam razgovor, prislonio Stanislavskog. Njegovi glumci, gladni, pa sam diktafon uz telefonsku slušalicu, i bosonogi, toliko da su jedni drugima a Ti si kazao: „Samo vi radite kako posuđivali zimske cipele, razgovarali su u mislite da treba...“ U posljednjem sutonu Oktobarske revolucije o kazalištu, broju Hrvatskoga glumišta objavili smo o umjetnosti, o tehnikama disanja, veliki intervju s Tobom, esej o Tvojim govorenja, predstavljanja, suodnosu s ulogama. Ondje piše sve što je važno partnerom na sceni... Gladni i bosonogi, povjesničarima kazališta. stvarali su građansko kazalište u sjeni proleterske revolucije... Sad ću tek s nekoliko zapamćenih uloga progovoriti o jednom od svojih Nije teško uočiti sličnosti s Gavellom, glumaca. Hamlet u selu Mrduša Donja, nesuđenim knjižničarom, doktorom općina Blatuša, u režiji Božidara filozofije, i njegovim kolegama, Violića. Naravno da si dobio ulogu Kombolom, Filipovićem, Dragom Učitelja, intelektualca u korumpiranoj Ivaniševićem, Rankom Marinkovićem..., seoskoj sredini... Inspektor u Šoljanovu koji su oko sebe okupili jato mladih, Licu u režiji Nikole Vončine, razboriti mahom gladnih, ponosnih i upornih policajac, zašto ne?! Potom velika, ljudi koji su u umjetnosti tražili izlaz iz raskošna uloga i predstava: naslovna ponajprije duhovne bijede u koju je svijet uloga u Dundu Maroju Marina Držića zapao uoči, za vrijeme i poslije Drugog u režiji Ivice Kunčevića 1981. godine. svjetskog rata. HNK u Zagrebu, Anton P. Čehov, Galeb, red. Jan Tek nekoliko bala na pozornici i golema Kačer, 1976. Sad kad nema Tvog tijela, kamo se preselio mreža koja se spušta na glumce na Tvoj glas, glas od kojeg je podrhtavala kraju predstave... Ti sa štapom, širokim ogrtačem, bijesan na sina dijafragma sugovornika i gledatelja, čak i u posljednjem redu koji je spenđao pet tisuća dukata. E, nije to razbijeni Ferrari – to je HNK-a, i kad nisi bio ozvučen? Postoje tonski i filmski zapisi, ali dubrovački godišnji danak sultanu – dao si dvadesetogodišnjem Tvoj glas živi u meni, u Tvom gledatelju. Zaboravio sam mnoge sinu vrijednost od današnjih milijardu dolara da napravi posao, a Tvoje uloge, ali dovoljan je časak da se sjetim Tvoga glasa. Pamtim on je to potrošio na kurve...! naš posljednji razgovor: pozvao si me u bolnicu Sestara milosrdnica, Tako si gradio ulogu i branio istinu graditelja dubrovačkih zidina, u kućnom ogrtaču, odvojio si za mene pola sata kojih si mogao nasuprot Mustafi Nadareviću, koji je branio boje mladosti i provesti sa svojom obitelji, pripovijedao si o svojim splitskim razboritosti kao Pomet.

64 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. sjećanje | ZLATKO CRNKOVIĆ (Kastav, 27. svibnja 1936. – Zagreb, 14. veljače 2012.)

HNK u Zagrebu, Miroslav Krleža, U Agoniji, red. Vladimir Gerić, 1969. Kažeš, Zlatko, da je glas ogledalo duše. Onima koji nisu vjernici Tako je i pozornica malešna kutija na kojoj veliki ljudi brane ponos poručuješ kako je glas otisak naše unutrašnjosti. Zato se i kaže: i dostojanstvo ljudskog roda. Pred Bogom i pred sudbinom. „Mi Duša mu je u nosu, jer k’o pile propištimo kad smo tvar od koje satkani su snovi, i ovo malo nam je teško... Zato je Gavella žmirio kad bi našega života, snom se zaokružuje!“ slušao svoje glumce i studente; zato ste povezali Dodajmo tome razglednicu koju je Ivo Andrić tonsku metodu Petra Guberine s Odsjeka poslao svojoj prijateljici s kojom je prije rata bio fonetike Filozofskoga fakulteta u Zagrebu – u zatvoru, a u povodu rođenja njezine kćeri: zlatno doba Radio Zagreba / Hrvatskog radija „Želim joj sve najbolje i želim joj da nikada i Akademije dramske umjetnosti! Zato si i ljut ne nauči niti čitati, niti pisati”! Da, umjetnost na spikere i glumce koji danas zanemaruju svoj boli, i one na pozornici i one u publici. „Pravi glas, govor, akcente... Svoju dušu! umjetnici moraju biti gladni“! Eh, možda bi „Puno mi je važnije kakvi ćete odavde izaći najbolja poruka onima koji dolaze bila ona ljudi nego kakvi ćete postati glumci.“ – govorio koju Ti je pokojni glumac Ljudevit Galic, koji si svojim studentima. Mislim da je to zadaća je prošao život i putujućega glumca, poručio: svakog učitelja. Ja sam učio od Tebe iz druge „Nigdje vam tako toplo neće biti zimi i tako ruke, preko Tvojih uloga, predstava, preko ugodno ljeti kao pod krovom Hrvatskog Tvojih učenika. Naučio sam voljeti kazalište, narodnoga kazališta!“ Danas, kad glumci čak i onda kad nas kazališe ne voli; naučio ponovo postaju listom putnici, proleteri, neka sam da je kazalište život koncentriran u HNK u Zagrebu, Fernando Arrabal, se sjete tih riječi. Picnic, red. Petar Šarčević, 1967. djeliću vremena i na komadiću prostora, cijela Zbogom, dragi Zlatane (tako Te zvao vječnost u toj maloj kutiji nalik onoj kutiji slova akademik Nikola Batušić), zbogom Crni (tako Te zovu prijatelji), Miroslava Krleže: „Kutija slova, to je jedino što je čovjek izmislio doviđenja, Gospodine Crnkoviću! u obranu svog ponosa!“

broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 65 sjećanje | ANTE ČEDO MARTINIĆ (Pučišća, 27. siječnja 1960. – Split, 27. prosinca 2011.) Glumac koji je nudio katarzu

Čedu je odlikovao izraziti čar neposrednog kontakta s gledateljem. Uspijevao je često postići to da se čitava dramska napetost zavrti oko njegova pogleda, spontane geste i smiješka ispod kojeg se krila misao i suspregnuta namjera

piše: Vlatko Perković

noći između 26. i 27. prosinca 2011. u 52. godini umro je Ante Čedo Martinić, prvak Drame HNK-a Split. Zaustavivši Čedino vrijeme, moćna Smrt nije oduzela životU samo Njemu. Bila je to višestruka smrt. Jer umro je glumac. I kad je Čedino tijelo prestalo disati, to je tijelo zaista bez Njega u sebi prestalo biti utočište i izdanište onih veličanstvenih glumčevih dramskih lica, onih patnika punih dramskog naboja, sreće i nesreće, prisile, tragača za istinom, osoba zakovitlanih u protuslovlja svojih osjećaja s racionalnim prosuđivanjem dramske zamke, u koju su ritmom života i poigravanjem povijesti uvučeni, boraca za svoju misao, za ostvarenje svoje posebnosti, jedinstvenosti i atipičnosti u odnosu na mnoštvo običnih, zarobljenih u konvencije sredine, u služenje vladaru i svom niskom probitku. Da, to su bile uloge Ante Čede Martinića. Nosio je u sebi i davao nama osobe koje izazivaju iskonska pitanja: Tko sam ja u svojoj povijesnosti? Tko sam ja pred činjenicom strasnog i nedoličnog poriva? Tko sam ja pred istinom i pravdom? Koji je moj identitet? Kakva mi je sudbina ako učinim? A kakva ako ne učinim? Kako da budem? A što ću biti ako ne budem? Da, u Čedi je bio Hamlet – s gorkom mukom u sebi. Poslije premijere 1995. bilo je jasno da se na splitskom i hrvatskom glumišnom prostoru javio glumac velikih dometa, glumac koji gledatelja potiče na samopropitkivanje Sebe, koji nudi katarzu. Ante Čedo Martinić (Klaudije); HNK u Splitu: Čedo je klasična djela s njihovim ritualnim nabojem i još William Shakespeare, Hamlet, red. Aleksandar Ogarjov uvijek neriješenim arhetipskim dilemama uprisutnjavao u povijesnoj stvarnosti našeg i europskog čovjeka. Njegova glumačka sugestivnost publici je otvarala pogled u stupicu življenja, u traženje odgovora na mitske samoopsesije i dobrom i zlom. Uspostavljao je zajedništvo dramskog naboja pozornice s gledateljem. To je mogao jer je u sebi nosio opću zapitanost koju je darivao osobama umnoženim iz samoga sebe. A to darivanje, to umnožavanje, vazda je bilo vjerodostojno jer je u sebi imao dar umjetnika, sugestivnu ljepotu glumačkog izraza, svoju nepatvorenost. Iz temeljnih dosega svog Hamleta Ante Čedo Martinić ostvario je na splitskoj pozornici 2001. začuđujuće razdrtog Leona Glembaja između svoje čistoće i zaglibljenosti u genetski i socijalni sindrom klase, a 2003. Molièreova Don Juana, koji, usprkos vjerojatnosti tragična ishoda svog življenja, ne odustaje od svoje prkosne strasti. HNK u Splitu J.B.P. Molière, Don Juan, red. Franka Perković, 2003. Takve Njegove uloge nadahnjivale su čitav glumišni prostor Republike izazivajući divljenje i publike i kritike prema njegovu

66 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. sjećanje | ANTE ČEDO MARTINIĆ (Pučišća, 27. siječnja 1960. – Split, 27. prosinca 2011.)

Oscar Wilde, Saloma, red. Nenni Delmestre, 1993. Marin Držić, Dundo Maroje, red. Marin Carić, 1987. kazivanju Shakespeareovih stihova, Molièreovih aleksandrinaca i suprotstave zlu, da mu postave mišolovnu zamku. To su glumčeva Krležinih sofisticiranih tirada. Pritom je Čedu odlikovao izraziti umjetnička djela koja ne mogu, poput slikarskih, živjeti puninom čar neposrednog kontakta s gledateljem, sposobnost da ga svoje ljepote u galerijama ili muzejima jer njihove tjelesnosti više privede identifikaciji s ljudskim nerješivim dilemama i njihovim nema. Gledatelj, jedino gledatelj, taj je koji u trezorima svojih pogubnim konzekvencama. doživljaja, ali tek „dok je njegov ovaj stroj“, kako bi kazao (Čedin) No, s druge strane, Ante Čedo Martinić izazivao je jednako Hamlet, može oživjeti njihovu izgubljenu tjelesnost i još jednom, divljenje i u ulogama u komadima neliterarnog dramskog i još jednom se nadahnjivati onim čega ima samo još u njemu. U diskursa, u kojem gluma na estetskoj razini postaje zamjena za toj najzaštićenijoj galeriji duhovne ljepote žive i dalje djela Ante „nedovršenost jezika“ suvremenog dramskog izričaja. Martinić Čede Martinića. je bio i minijaturist, sposoban da i u suvremenom dramskom diskursu, u dijalektu i kolokvijalnom jeziku, dočara karaktere dramskih likova i s regionalnim i sa socijalnim posebnostima njihova okružja, i to do takve estetske razine na kojoj i čitavu predstavu pravi razložnom. Martinić je u takvim ulogama vrlo diskretno, malim sredstvima, uspijevao često postići to da se čitava dramska napetost zavrti oko njegova pogleda, spontane geste i smiješka ispod kojeg se krila misao i suspregnuta namjera. Bile su to kreacije vrijedne úloga gledateljeva vremena u iščekivanje umjetnosti glume. Smrt Ante Čede Martinića jedna je od onih smrti koje ljubitelje umjetnosti kazališta suočavaju s neprebolnim iščeznućem tvari u kojoj su bili oživljeni umjetnički oblici mnogih dramskih osoba. I one sada tek žive u našem sjećanju bez svoje materijalnosti, Milan Begović, Bez trećeg, red. Goran Golovko, 2007. bez mogućnosti da se ponovno u scenskoj dramskoj radnji

broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 67 sjećanje | VLADO VUKMIROVIĆ (Kruševac, Srbija, 12. kolovoza 1928. – Rijeka, 25. rujna 2012.) Rijeka u središtu

Vlado Vukmirović otkrio mi se ne samo kao osebujna redateljska osobnost nego i kao intelektualac široka humanističkog znanja i dubinskog uvida u problematiku suvremene zbilje piše: Darko Gašparović

ođen 1928. u Kruševcu, u srcu Srbije, Vlado Vukmirović najvećim je dijelom svoga kazališnoga djelovanja upisan u noviju povijest hrvatske režije. Njegov dugi stvaralački putR traje od studija režije krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina prošloga stoljeća u Beogradu, pa kasnije Ljubljani, gdje je i diplomirao, sve do kraja osamdesetih godina, kad potpisuje posljednje režije u Hrvatskome narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci. Režirao je u kazališnim središtima bivše države, Beogradu, Ljubljani, Zagrebu, a od početka šezdesetih godina nadalje pretežito u hrvatskim teatrima od Zadra preko Karlovca do Pule, gdje je od 1959. do 1962. bio stalnim redateljem. Kudikamo najobimniji dio djelovanja posvetio je gradu u kojemu je pronašao svoj drugi, i konačni, dom – Rijeci. Zato i podvlačenje crte pod Vukmirovićevo djelo mora taj dugi riječki period fokusirati kao bitan. Važna je i komplementarna djelatnost Vlade Vukmirovića: njegovo pisanje za kazalište i osobito radijski medij. Autor je više Što se, dakle, vidi danas u kazališnome vremeplovu u tri desetljeća dramskih tekstova i dramatizacija te cijelog niza radiodrama, Vukmirovićeve umjetničke djelatnosti u Rijeci? Naglašavamo – u koje su izvedene na svim radijskim postajama bivše Jugoslavije Rijeci – jer se nije ograničio na veliki profesionalni teatar nego i u inozemstvu. Popis inozemnih radiopostaja koje su emitirale je djelovao i na tradicionalno jakoj sceni kazališnog amaterizma: Vukmirovićeve tekstove impozantan je: Stockholm, Oslo, Berlin, Čakavskoj sceni i u Kazalištu Viktor Car Emin. Varšava, Bratislava, Lugano, Trst, Klagenfurt, Tel Aviv… Premda je očita važnost i vrijednost tog aspekta, ipak je on ostao u sjeni Kad stiže u Rijeku da bi u njoj ostao, Vukmirović ima trideset redateljskoga opusa, koji sadrži gotovo stotinu naslova. pet godina, još je mlad, pun energije i novih ideja. Riječkom Hrvatskom dramom tada dominiraju dva predstavnika starije, Poslije Beograda Vukmirović se, najprije sporadično, a zatim klasično usmjerene, kazališne režije: Anđelko Štimac i Leo sve češće i napokon potpuno i trajno, okreće Jadranu. Prvu Tomašić. Mladi pridošlica, upoznat s konceptima moderne režije, režiju ostvaruje 1957. u Karlovcu, gdje je režirao samo jednu poglavito Branka Gavelle i Bojana Stupice, unosi nov duh i svježe predstavu. Prvu svoju jadransku režiju, Šumu ruskoga realista vjetrove. U tome ima punu podršku scenografa Doriana Sokolića, Ostrovskog, Vukmirović potpisuje 29. rujna 1957. u Narodnome od 1969. do 1980. intendanta Kazališta, i kostimografkinje Ružice kazalištu Zadar. Slijedi cijeli niz režija po dramama tada novih Nenadović-Sokolić. Spomenuti je i da u šezdesetim godinama američkih autora, koje će Vukmirović postaviti u Puli i Rijeci kao dramaturg djeluje Nedjeljko Fabrio, koji će u nekoliko šezdesetih godina prošloga stoljeća. U prvome su planu, dakako, navrata uspješno izravno surađivati s Vukmirovićem, prvi put kao Tennesee Williams i Arthur Miller, a potom Edward Albee. Prije prevoditelj hrvatske praizvedbe oporučnoga Pirandellova djela konačna dolaska u Rijeku godine 1963., Vukmirović režira vrlo Gorski divovi (I Giganti della montagna) 20. siječnja 1968., drugi raznolik repertoar, a ponekad i štanca režije već prema zahtjevu put prigodom praizvedbe mirakula Čujete li svinje kako rokću u poslodavaca. Tako je Roksandićevu Kulu babilonsku postavio u ljetnikovcu naših gospara? 28. veljače 1970. Zadru i Puli, kao i svojedobno vrlo popularan komad iz NOB-a Mateja Bora, Noć u Globokom. Postavka u Puli iz 1960. doživjela je i Adoptiranim je Riječaninom Vukmirović definitivno postao za ono doba vrlo respektabilan broj od pedeset izvedbi. Prva režija uspješnim režijama klasičnoga komediografa toga grada, Drage u Rijeci, Pogled s mosta Arthura Millera, premijerno je izvedena 9. Gervaisa, koji od 1954. do 1957. bijaše i intendantom. Godine prosinca 1961. Poslije nešto više od godinu dana, s Williamsovom 1964. postavlja Karolinu Riječku, a 1975. čakavsku komediju na dramom znakovita naslova – Period prilagođavanja – premijerno način starih, Duhi. I dok je u Karolini vješto izbrusio i stvaralački izvedenom 16. veljače 1963., Vukmirović će se definitivno skrasiti nadopunio svoje viđenje realizirano u Beogradu još 1954., u u Rijeci, koja postade njegovo trajno odredište i prebivalište. Duhima je ostvario upečatljivu kongenijalnu scensku sliku malega

68 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. sjećanje | FRANJO ŠTEFULJ (Nedelišće, 22. travnja 1922. – Zagreb, 8. lipnja 2012.) primorskega gradića, baš onako kako ju je zamislio i opisao sam autor. Ovome zavičajnom nizu valja dodati izvrsno promišljen i režijski dobro postavljen recital čakavske poezije Samozatajna od davnina do danas pod naslovom Korablja začinjavaca (1971), a također i izvrsnu ambijentalnu predstavu Salon sa slikama obitelji Polić, nadahnutu životom i djelom Janka Polića svestranost Kamova godine 1986. u Guvernerovoj palači. Tu se sretno Bio je samozatajan, ali iznimno upotrebljiv glumac i spojiše osjećaj za modernost i zavičajnost. Na tragu Kamova gotovo da i nije bilo predstave na repertoaru Drame bila je i praizvedba Kamovljeva dramoleta Iznakaženi travnja 1988. u Čakavskoj sceni u Vukmirovićevoj dramaturškoj HNK-a u kojoj nije sudjelovao prilagodbi i režiji. Na kraju, potrebno je, poradi potpunosti, spomenuti i jednu dugo nošenu, a nažalost nikad ostvarenu Piše: Fedra Peresson ideju teatralizacije Danuncijade, koja je trebala biti nekom ranjo Štefulj rođen je 22. travnja 1922. godine u Nedelišću, u vrstom dinamična peripatetičnog kronotopa kroz jednu od Međimurju. Grafičku školu završio je 1940. godine u Zagrebu. najuzbudljivijih i najintrigantnijih epizoda burne riječke Radio je kao grafički radnik, a istovremeno je nastupao u povijesti 20. stoljeća s ekscentričnom figurom pjesnika, amaterskimF dramskim družinama. Glumačko obrazovanje stekao ratnika i avanturista Gabrielea D’Annunzia u središtu. je u Dramskom studiju Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Ovaj sažet i nužno nepotpun opis jedne zanimljive i Kao polaznik Dramskog studija primljen je u Dramu HNK-a 16. dinamične stvaralačke osobnosti zgodno je zaključiti u kolovoza 1948. godine. Od njegovih prvih haenkaovskih nastupa osobnom tonu. S Vladom Vukmirovićem surađivao sam kao kao Bob Isee (James Gow i Arnaud d’Usseau, Duboko korijenje) te dramaturg Hrvatske drame u razdoblju između 1974. i 1981. Dikoj Savjal Prokofjič (Aleksandar Nikolajevič Ostrovski, Oluja) pa prateći njegove režijske transformacije od modernih komada do umirovljenja 1. listopada 1983. godine, Franjo Štefulj u matičnom do suvremena viđenja hrvatskih renesansnih komedija kao je kazalištu odigrao bezbroj karakternih uloga. Često je nastupao u što su Lukrecija iliti Ždero nepoznatog pisca iz 17. stoljeća, televizijskim serijama (U registraturi, Gruntovčani i druge). Nalješkovićeve Sluškinje (adaptacija triju komedija) i napokon, kao vrhunac, Držićev Skup. No istinska, dubinska, dramaturška suradnja dogodila se pri radu na dvjema predstavama rađenim prema Krležinim tekstovima. Godine 1976. pojavila se u redakciji Mate Lončara, autorizirana od samog Krleže, treća i posljednja verzija dramskoga viđenja krvave ratne zbilje Prvoga svjetskog rata na istočnome, ruskom frontu pod naslovom koji se vraća na izvor iz 1920. godine: Galicija (Kroaten-Lager). Naš je odgovor na taj izazov bio brz. Dana 11. prosinca 1976. postavljena je u Vukmirovićevoj režiji praizvedba te sintetske verzije koja spaja Galiciju iz 1920. s dramom U logoru iz 1934. godine. Miroslav Krleža, Banket u Blitvi, Dvanaest godina kasnije, 7. veljače 1988., dogodio se ironijski r. Georgij Paro, 1981. moralitet jedne karnevalske noći, koji je pod naslovom Ranko Marinković ga je 1950. godine ocijenio „savjesnim i dobrim Adam i Eva prema dramoletima iz ciklusa Legende složio glumcem“, a Miroslav Krleža pohvalio ga je u bilješci o Molièreovu Vlado Vukmirović. Premda sam na listiću Galicije potpisan Građaninu plemiću, u kojem je Štefulj, u prijevodu i režiji Mladena kao lektor, a na listiću Adama i Eve kao dramaturg, u oba Škiljana, 1966. godine igrao Gospodina Jourdaina i pokazao velike sam projekta zapravo surađivao u klasičnoj dramaturškoj sposobnosti za oblikovanje tog slavnog Molièreova komičnog lika. funkciji drugog oka. U toj suradnji Vlado Vukmirović otkrio mi se ne samo kao osebujna redateljska osobnost Bio je samozatajan, ali iznimno upotrebljiv glumac i gotovo da i nije nego i kao intelektualac široka humanističkog znanja i bilo predstave na repertoaru Drame HNK-a u kojoj nije sudjelovao. dubinskog uvida u problematiku suvremene zbilje, koji Istakao se kao Charlie Colton (Tennessee Williams, Posljednji od je prozirao povijesne i mitske slojeve Krležinih tekstova. mojih zlatnih satova), Nace (Ivan Cankar, Sluge) Mirko Smolčić Baveći se tada intenzivno Krležinim dramskim opusom iz (Pero Budak, Mećava), preko uloga Kormilara (Henrik Ibsen, Peer aspekta teorijske dramaturgije i teatrološke analize, bijaše Gynt), Debelog građanina/Orijaša (Ranko Marinković – Kosta mi dragocjeno iskustvo provjeravanja vlastitih hipoteza u Spaić, Kiklop), Čandanake (Šudraka, Glinena kolica), Kapetana živome kazališnom procesu. Dijalozi, rasprave, pa i sporenja Winklera (Slobodan Šnajder, Kamov – smrtopis), pa sve do s Vladom oko mnogih – dakako, prvenstveno estetičkih – posljednjih premijera – Antun (Ivo Vojnović, Dubrovačka trilogija), problema ostaju mi trajno u pamćenju. Narednik Gradiški (Miroskav Krleža, Galicija), Prvi bolničar (Amir Bukvić, Stanovnici sna), Sabrana djela (Radovan Ivšić, Aiaxaia), Jodelet (Edmond Rostand, Cyrano de Bergerac). broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 69 sjećanje | NEDA BAJSIĆ r. MAMILOVIĆ (Zagreb, 15. ožujka 1942. – Zagreb, 23. lipnja 2012.) Čarobnica glume

Pamtit ćemo je po njezinoj nesvakidašnjoj duhovnoj i fizičkoj ljepoti, odvažnosti, ranjivosti i blagosti, kako na sceni, tako i u životu

eda Bajsić rođena je u Zagrebu 1942. godine, djetinjstvo je provela u Splitu, a mladost u Dubrovniku, gdje je još u vrijeme školovanja na Učiteljskoj gimnaziji počela nastupatiN na Dubrovačkim ljetnim igrama. Nakon prelaska u Zagreb i studija glume na Akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost u Zagrebu djeluje u Zagrebačkom kazalištu mladih (1967-1969) te u HNK-u u Zagrebu (od 1969), ali je nastupala i na drugim pozornicama, kao i u brojnim radiodramama te u filmu Intima Ante Peterlića iz 1965. i dajući glas Janici u Babajinoj ekranizaciji Breze (Slavko Kolar). U kazalištu se istaknula jedinstvenim talentom za dramske uloge kako u klasičnom repertoaru hrvatske i svjetske baštine, tako i hrabro koračajući u neoekspresionizam i avangardu te početke fizičkog teatra na ovim prostorima. Za glavnu ulogu u predstavi Grbavica (HNK, 1971.), koja je označila svojevrsnu revoluciju toga kazališnog vremena, prima nagradu Sedam sekretara SKOJ-a za scenske umjetnosti. Neke od važnijih uloga su joj Ida (Ivo Vojnović, Na taraci, Dubrovačke ljetne igre, 1967.), Anica (Ivo Vojnović, Maškarate ispod kuplja, Kazalište Marina Držića, Dubrovnik, 1970., kao i istoimena televizijska ekranizacija), Vera (Miroslav Feldman, Vožnja, 1970.), Goga (Slavko Grum, Događaj u gradu Gogi, HNK, 1972.) te gospođica Burstner (Franz Kafka, Proces, Teatar &TD, Zagreb, 1977.). začuđeno pogledala svojim prekrasnim crnim očima, a onda je U vrhuncu svoje blistave glumačke karijere prekida aktivno uslijedio drugi dugački smijeh... uz: „Tebi svašta padne na pamet.“ kazališno djelovanje zbog teške bolesti, ali nastavlja ono Na satovima scenskog govora otkrila sam da je Neda najpoetičnije radiodramsko. Nedu Bajsić pamtit ćemo po njezinoj biće koje sam upoznala. Kao da se sva poezija svijeta u njoj spojila. nesvakidašnjoj duhovnoj i fizičkoj ljepoti, odvažnosti, ranjivosti Zadanu pjesmu prvi tjedan nije ni pokušavala interpretirati. Kod i blagosti, kako na sceni, tako i u životu. kuće ju je satima čitala kao da je tražila smisao u svakom slovu pjesme. I već sljedeći tjedan mogla je polagati ispit jer kao da je piše: Inge Appelt otvorila zlatnu slavinu i potekli su raskošni slapovi poezije. I danas mislim da je ona bila najveći talent hrvatske glumačke umjetnosti. Zbog beskrajne prirodnosti gledatelj je imao osjećaj da ona sama eda i ja upoznale smo se prije 51 godinu na prijemnom stvara te tekstove u trenutku kazivanja. ispitu na Akademiji, obje siromašne, pomalo zbunjene boravkom u novoj sredini, ali beskrajno zaljubljene u Naša sljedeća zajednička radost bila je kada smo čuli da će nekoliko teatar.N Kada smo vidjele svoja imena na popisu budućih studenata nas, predvođeni prof. Parom, napraviti program s kojim ćemo 1. godine, zagrlile smo se i počele skakati od sreće, tako jako da mi gostovati na brojnim američkim sveučilištima. Neda i Nikola Car je pukla potpetica na jedinim cipelama koje sam imala. Neda me igrali su poetsku jednočinku Williama Ingea. Završni monolog je utješila: „Baš te briga, sad kada smo postale Gavellini đaci, imat Neda je interpretirala briljantno. Prije odlaska na put u Ameriku ćemo uskoro i rezervni par cipela...“ i počela se smijati svojim odigrali smo svoj program pred profesorima i predstavnicima zaraznim smijehom. Tako je počelo naše prijateljstvo. Ministarstva kulture na sceni Akademije. No Gavella je ubrzo preminuo. Rekla sam tada Nedi: „Bez obzira I tada se dogodilo čudo! Govoreći svoj završni monolog, Neda je na to koliko ćemo biti uspješne u karijeri, ući ćemo u povijest hodala po rubu scene. U jednom trenutku zagazila je u prazno i teatra kao posljednja generacija koju je učio Gavella.“ Prvo me je poletjela sa scene u gledalište.

70 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. sjećanje | ZDENKA ANUŠIĆ POJE (Osijek, 27. listopada 1936. – Zagreb, 16. prosinca 2012.)

Nije pala... Poletjela je bez krila i sletjela pred profesore u prvom redu ne prekidajući niti jednoga trena monolog. Došla je do stepenica koje vode na pozornicu, popela Vrsna se i izgovorila svoju posljednju rečenicu. Iz gledališta se prolomio aplauz i svi su mislili da je scena baš tako izrežirana. komičarka Svojom je glumačkom osobnošću obilježila mnogobrojne predstave GDK Gavella

denka Anušić Poje rođena je 27. listopada 1936. u Osijeku, a u Zagrebu započinje studij na Filozofskom fakultetu. Na glumu na Akademiji za kazališnu umjetnost upisuje se 1958., Za diplomira 1962. u klasi dr. Branka Gavelle. Od jeseni 1962. postaje članicom ansambla teatra u Frankopanskoj, odakle u mirovinu odlazi 1998. Posljednja je uloga koju je odigrala na sceni matičnog kazališta ona u predstavi Švejk u Drugom svjetskom ratu Bertolta Brechta, u režiji Petra Večeka 1986. godine. Zdenka Anušić svojom je glumačkom osobnošću obilježila mnogobrojne predstave Gradskog dramskog kazališta Gavella, posebno se ističući u komičnim žanrovima.

Kazalište Marina Držića, Ivo Vojnović, Maškarate ispod kupnja, red. Zvonimir Bajsić, 1970. Poslije sam joj rekla kako sam se jako uplašila kada je počela padati i pitala sam je kako je uspjela sletjeti na pod tako tiho i lijepo, kao pčela na cvijet. Gledala me u čudu i rekla: „O čemu ti to govoriš? Kad sam ja to sletjela?“ Naime, ona uopće nije znala što joj se dogodilo. To je jedini takav primjer uživljenosti i poistovjećenosti glumca s likom za koji sam ikada čula. Levitacija! Pobjeda nad silom težom! Čudo glume! Sašili su nam uniforme da izgledamo europski i pošli smo na dvoipomjesečnu avanturu. Na sveučilištu u Kansasu igralo se u prisustvu samog autora. William Inge upravo je Nedom bio iskreno ganut i očaran. Rekla sam joj tada da je čarobnica glume. Smijala mi se do suza. Diplomirale smo, Neda je angažirana u HNK-u, a ja u Gavelli. Susreti su nam se prorijedili, a sastajale smo se kada su nam se rađala djeca. I tu je Neda bila posebna – nježna majka čiji se odgoj teneljio na tome da svu svoju poetiku i Pamtit će se njene uloge Esther u Victoru ili djeci na vlasti Rogera ljubav pretoči u Pavlicu i Tomicu. I uspjela je u tome unatoč Vitraca; Cvite u Komediji od raskota nepoznata autora; Varive u bolesti koja ju je počela ometati. Držićevu Skupu; Marje Jefimovne Grekove u Čehovljevoj Drami bez Zadnji naš susret bio je slučajan, prije nekoliko godina u naslova; Sonje u Čehovljevu Ujaku Vanji; Vratarice u Strindbergovoj Dubrovniku. Sjele smo na skale i prisjećale se svojih života, Sablasnoj sonati; Frajle u Šnajderovu Shockingu; Stane u Brešanovoj uz naše stalno smijanje. Zadnje. Zajedničko. Smrti predsjednika kućnog savjeta. Jedina riječ po kojoj se moglo čuti da je Neda iz Dubrovnika Od 1966. do 1970. sudjelovala je na Dubrovačkim ljetnim igrama; između bila je... ljubav. Ona ju je izgovarala.... L jubav. Za nju ta riječ ostalih nagrada dobitnica je spomen-plakete žirija publike Gavellinih nije imala pet slova nego šest. večeri za epizodne uloge. Filmski i televizijski gledatelji Zdenku Anušić Pa, adio, Čarobnice, do susreta ondje gdje ti već jesi. I onda pamtit će po ulogama u televizijskim serijama U registraturi, Nepokoreni ćemo se opet zajedno smijati. Puno te volim, grad, Večernja zvona, Smogovci, kao i u filmovima Carevo novo ruho, Čovjek koji je volio sprovode, Krhotine, Isprani... Tvoja Inge broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 71 4. Noć kazališta, 17. studenoga 2012. Nikad veći program Zanimljivo je da je program ove godine donio 6 premijera (u Koprivnici, Rijeci, Rovinju, Samoboru i Zagrebu) te 20 gostovanja, od toga 4 međunarodna

ovogodišnjoj Noći kazališta, održanoj 17. studenoga u 31 gradu i 83 kulturne institucije u Hrvatskoj više od 45 000 gledatelja pogledalo je 120 predstava i uživalo Uu šezdesetak popratnih programa. U svim kazalištima tražila se karta više. Osim predstava, posjetitelji su mogli pogledati izložbu, poslušati koncert ili uživati u druženju uz čaj ili kuhano vino. U nekim kazalištima druženja su trajala do dugo u noć. Osim u Hrvatskoj, Noć kazališta održana je u još 6 zemalja, i to u Sloveniji, Slovačkoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Mađarskoj i Crnoj Gori te je stoga u jednoj večeri u 87 gradova održano oko 230 predstava. U programu je sudjelovao velik broj kazališnih institucija i kazališnih družina, ali i mnogobrojna pučka otvorena učilišta, centri za kulturu, alternativni prostori i nezavisne organizacije. U cijeloj Noći kazališta radilo je više od 10 000 kulturnih djelatnika koji su svojim entuzijazmom i ljubavi prema kazalištu i Kazalište Trešnja, Zagreb ovogodišnju Noć učinili velikom. promociju, jednu filmsku projekciju, jednu prodaju kazališne pretplate s posebnim popustom i četiri urbane intervencije. Premijerno su prikazane predstave Od stoljeća sedmog u Koprivnici, komedija Figarov pir u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca, Gostioničarka Mirandolina Dramskog studija za mlade iz Rovinja, Prizori iz stvarnog života Amaterskog kazališta POU-a Samobor te dvije Kazališta Svarog u Zagrebu, predstava za djecu Zoo novosti te za odrasle Gospođa ministarka u Sv. Ivanu Zelini. Na Sceni Gorica u Velikoj Gorici premijerno je izvedena predstava Iz bakine kutije: Šuma Striborova. Vladimir Stojsavljević, pomoćnik ministrice kulture, ustvrdio je kako je ta manifestacija namijenjena najviše prijateljima Zorin dom, Karlovac, kazališta pa je kao takva važna Ministarstvu kulture, kojemu je strateški cilj obnoviti gledalište i čitateljstvo, odnosno „sve ono što je posljednjih desetak godina bilo marginalizirano u našem U odnosu na prošlogodišnju manifestaciju, program i broj društvu“. sudionika Noći kazališta u Hrvatskoj veći je za 25 posto te je ulaz na Generalni koordinator manifestacije, koja se odvija pod programe bio besplatan ili po simboličnim cijenama. Zanimljivo pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH, Gradskog ureda za je da je program ove godine donio šest premijera (u Koprivnici, obrazovanje, kulturu i šport grada Zagreba i Turističke zajednice Rijeci, Rovinju, Samoboru i Zagrebu), dvadeset gostovanja, od grada Zagreba, Narodno je sveučilište Dubrava / Dječje kazalište toga četiri međunarodna, dvanaest koncerata, jedanaest izložbi, Dubrava iz Zagreba. Sve informacije vezane za projekt u Hrvatskoj jedanaest kreativnih radionica, sedam kazališnih partyja, dva mogu se naći na stranicama www.noc-kazalista.com, a stranica razgledavanja kazališta, dvije prodaje ulaznica u dobrotvorne na europskom nivou je www.europeantheatrenight.com. svrhe (u Bjelovaru i Jastrebarskom), dvije večeri poezije, jednu

72 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. Svjetski dan kazališta, 27. ožujka | hrvatska i međunarodna poruka Kako živimo? Neka vaš rad bude snažan i originalan. Neka bude dubokouman, dirljiv, kontemplativan i jedinstven

očašćen sam što me je kob, cenzuru, siromaštvo i nihilizam s Međunarodni kazališni institut kojima će se sigurno mnogi od vas morati ITI pri UNESCO-u zamolio suočiti. Budite blagoslovljeni talentom i daP se obratim porukom prigodom neumoljivošću da nas poučite o kucanju obilježavanja 50. obljetnice Svjetskog ljudskog srca u svoj njegovoj složenosti, dana kazališta. Svoje kratke opaske ali i skromnošću i znatiželjom zbog upućujem svim svojim kolegama i odabira životnog poziva. I neka najbolji drugovima koji rade u kazalištu. Neka vaš među vama – jer to će poći za rukom rad bude snažan i originalan. Neka bude samo najboljima od vas, a čak i njima tek dubokouman, dirljiv, kontemplativan u rijetkim i kratkim trenucima – uspiju i jedinstven. Neka nam pomogne da oblikovati najosnovnije pitanje: Kako razmislimo o tome što znači biti čovjek i živimo? Bog s vama. neka ta misao bude blagoslovljena srcem, iskrenošću, otvorenošću i milosrđem. John Malkovich Neka vam bude dano da prevladate zlu Jedinstveni fenomen Usprkos katastrofičnim, apokaliptičkim predviđanjima njegove propasti, kazalište kao najstarija i najprolaznija umjetnost obnavlja se sa svakom novom predstavom

27. ožujka – sva kazališta svijeta slave taj Shakespeareovih gledalaca (što nekada dan kao dan svjetskog kazališta pridajući bijaše tragično, nama je komično i obratno), time kazalištu svjetsko značenje. U odnosu kazalište postaje danas nezanimljivo.“ na elektroničku revoluciju, na ekstazu Usprkos katastrofičnim, apokaliptičkim komunikacije i opscenost informacije, na predviđanjima njegove propasti, kazalište poplavu medija koja se danas dogodila, kao najstarija i najprolaznija umjetnost kazalište se čini gotovo zastarjelom obnavlja se sa svakom novom predstavom. umjetnošću. Istina, ono nije više centar Ono je i danas jedinstven fenomen jer političkih događanja kao u antičko uspostavlja direktan kontakt s publikom vrijeme. Iako neka kazališta nose naziv bez ikakva posrednika, jer se njegov „nacionalno“, kao stav manjine, ona ne susret s publikom događa u istoj dvorani, mogu više djelovati na jačanju „kulturno- udišući isti zrak; u isto vrijeme gledalac nacionalnog“ identiteta kao u vrijeme doživljava igru glumca susrećući samoga oslobađanja od njemačkog teatra i borbe za sebe gledajući njegove likove na sceni, hrvatski jezik. Ni masovno prosvjećivanje susreće se sa svojim snovima, bolima, ne može se mjeriti s aktualnim medijima, patnjama, smiješnom i žalosnom stranom televizijom, magazinima, novinama. Iako svoje egzistencije. Zbog toga kazalište živi je Matoš prije stotinu godina pisao o i danas kao jedinstveni i nezamjenjivi „sumraku kazališta“: „Jer tko nam jamči... fenomen. da jednoga dana i pozornica neće postati suvišna. Jer modernom senzibilitetu, Pero Kvrgić modernoj duši koja nema više naivnosti broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 73 Svjetski dan lutkarstva 21. ožujka | hrvatska i međunarodna poruka U početku bijaše lutka

Ma s koje strane promatrali život, scenska lutka stoji u njegovu ishodištu

Lutka – s kojom prijateljujemo, i preko koje što nisu još svladali umijeće društvene laži i pokušavamo razumjeti taj čudni svijet u ne znaju za kurtoaziju i licemjernu potrebu kojem smo se našli. da se ne govori istina u lice. Zahvaljujući Ma s koje strane promatrali život, scenska neograničenoj mašti, djeca iskreno vjeruju u lutka stoji u njegovu ishodištu. ono što na pozornici vide i svijet lutke njima nije iluzija nego stvarnost, ali stvarnost u Lutka može sve o čemu mi možemo kojoj nije izgubljena čarolija. tek maštati. Zahvaljujući animatorima, koji joj udahnjuju dušu, ona oživljava. Djeca svojim smijehom, reakcijama i A taj maštoviti svijet lutke podjednako pljeskom točno izraze što misle o kazalištu. početku bijaše – lutka. U život je uzbudljiv djeci i odraslima. Fantazija, Zato je za mene najljepši zvuk na svijetu onaj ulazimo na pupčanoj vrpci. Kao mašta, ljepota čudesnog svijeta lutke nije koji stvara dječji pljesak na kraju predstave, marioneta. Početak kazališne namijenjena samo dječjem oku i srcu – ovaj zvuk najsličniji proljetnoj kiši. umjetnosti.U Indija prije tri milenija. Lutka. svijet u sebe uključuje i odrasle, i ne samo Jer, na početku bijaše lutka. A na kraju? Na Živimo, kažu nam, kao marionete, netko one koji su duboko u sebi ostali djeca. kraju su ona četiri konopca pomoću kojih vuče konce. Ili kao ginjoli, nečija tuđa ruka Pisac sam, a pisati tekstove za lutkarske nas spuste tamo gdje ćemo ostati dovijeka. upravlja našim životima. predstave omiljen mi je dio toga posla. Volim Kao marionetu. Dotle, radujmo se čudesnom Jedna je od prvih stvari preko kojih iskrenu radost koju djeca pokazuju kad svijetu koji nam nudi lutkarska umjetnost. spoznajemo svijet lutka, naizgled neživi gledaju taj čudesan svijet fantazije u kojem je predmet koji svojim dodirom oživljavamo. sve moguće. Djeca su najbolja publika zato Jasen Boko Dan za slavlje Svaki put kad oživljavamo lik, mi potpisujemo deklaraciju neovisnosti anas je dan za slavlje. Odlučnom „Distinktivno je obilježje ljudske životinje gestom odlažemo novine, gasimo animacija, a prva animacija koju su ljudi emisije vijesti i dižemo zdravicu napravili bili su bogovi. Animacija nas umjetnostiD i bratstvu. Danas je dan za čini osobama.“ (P. Sloterdijk) Oštrina slavlje, slavimo Svjetski dan lutkarstva. Ne ovog filozofskog razmišljanja određuje možemo zaboraviti tugu, bolnu stvarnost raspoloženje glavnog čina lutkara: da udahne nesretnih okolnosti i siromaštva u svijetu, život beživotnome i ljude okupi oko čarolije. no upravo zato što ne želimo zaboraviti, mi Još prije više godina nekolicina lutkara imala se obvezujemo slaviti ljudsko dostojanstvo, je mudru ideju da osnuje organizaciju koja nezasitnu predanost ljudi da osnaže život bi ojačala međunarodnu razmjenu. Danas je unatoč nesreći i smrti. predanost nevinosti, donosi sreću i priziva još jednu krajnost, okrutnost. važnije no ikada da UNIMA, koja je postala Umjetnost je himna tom dostojanstvu, čvrsta realnost i proširila se po cijelom poezijom sjedinjuje stalne mijene prošlih Nevinost je važna, skladna i plodna, svijetu, upravlja profesionalnim naporima i budućih generacija, kultura i klanova. kako su posvjedočili Jarry i Kurosawa, imajući u vidu ciljeve umjetnosti i ljudskog Umjetnost izgrađuje zajedništvo pogledā Miró i Arsenijev, kao i mnogi drugi. Za dostojanstva. među ljudima, autorima i gledateljima okrutnost treba samo uzeti mjere za kostim i sarkastično gledati pred sebe. „Životinja Zahvaljujemo stoga bogovima što su koji se zajedno dive istražujući nepoznato. nam podarili ovu profesiju, zahvaljujemo Svaki umjetnički čin uznemirujuće je zrnce živi u prirodi kao voda u vodi.“ (M. Eliade) Marioneta živi u zamišljenom kao voda u svojim djedovima što su stvorili UNIMU, pijeska u mehanizmu realnosti. Umjetnost slavimo veličinu umjetnosti čarobnoga lutkarstva velikom brzinom vodi prema tim vodi. Teritorij u kojem razum teče bujicom po životinjskim i biljnim carstvima, zemlji i nazdravljamo marionetama. Prijatelji, ciljevima. Svaki put kad oživljavamo lik, mi priredimo sjajnu zabavu! potpisujemo deklaraciju neovisnosti. Kao i vodi, ono zamišljeno zaliha je energije za ljude i plemena, i marioneta se ondje neposlušno dijete umjetnosti slikā i riječi, interpretacije i naracije, marioneta pojačava igra slobodno kao kralj, ne analizira, ne intervenira, razvija se. Joan Baixas

74 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. Svjetski dan kazališta za djecu i mlade, 20. ožujka | međunarodna poruka i pismo

Odvedi dijete u kazalište

Nadamo se da će ovaj apel snažno odjekivati svaki dan ove godine svakome tko će nas čuti

azalište je za svakoga, no ne dopire Baš zato mi umjetnici moramo voditi računa svoju podršku – stvarno i na inovativan do svakoga. Često ono ne dopre o radu koji stvaramo kako bismo osigurali način. do odraslih jer se djeca nemaju da svaki susret s kazalištem bude prilika I dok Odvedi danas jedno dijete u kazalište prilikeK zaljubiti u njega. I često ono ne dopre publici da bude znatiželjnija, radoznalija, izgovaramo posebno danas, 20. ožujka, do djece jer nije doprlo do odraslih, koji zanesenija. nadamo se da će ovaj apel snažno odjekivati stvaraju okvir u kojem djeca žive i rastu pa U iduće tri godine neka svi članovi svaki dan ove godine svakome tko će nas tako i nemaju obveze prema njemu. Ono ASSITEJ-a govore složnim glasom i neka se čuti, tako da svako dijete i svaka mlada osoba ne dopire do djece ili zato što odrasli imaju pridruže pozivu Odvedi danas jedno dijete u svugdje dobije priliku zaljubiti se u kazalište. druge prioritete ili zbog velikih prepreka – kazalište. Ta poruka dolazi iz suštine misije u geografskom položaju, pristupačnosti, ASSITEJ-a, a to je osigurati pristup kazalištu količini sredstava, informiranosti. svakom djetetu i mladoj osobi. No to ne Yvette Hardie Zbog posebne i jedinstvene prirode – možemo učiniti sami. Obraćamo se ovim interakcije uživo, tog dragocjenog prozora u pozivom jer znamo da moramo doprijeti do kojemu umjetnici uspijevaju na jedinstven onih koji djeci i mladima mogu omogućiti i sasvim osobit način taknuti srca i duše, da iskuse susret s kazalištem. uši i oči onih koji udišu isti zrak kao i oni – Tražimo od vlada, obrazovnih struktura, mogućnosti su kazališta da dopre do svakog velikih korporacija, malih poduzetnika, djeteta i svake mlade osobe ograničene. No, roditelja, članova šire obitelji i pojedinaca jednom kada je tu publika, neograničena svugdje u svijetu da odgovore na taj poziv. je mogućnost da se komunicira bitno, Tražimo od članova i centara ASSITEJ-a da tajanstveno, stvarno i moguće. aktivno rade na tome da ih uključe i pruže Čarolija umjetnosti

Tko govori istinu, ako istina postoji? Tko laže? Tko govori bolje i nježnije… Stvarnost ili mašta?

Dragi prijatelji, sam koliko je tanka linija između mašte i Volim kazalište. Volim čaroliju te umjetnosti stvarnosti. u kojoj smo svi zajedno. U istoj prostoriji, a Tko govori istinu, ako istina postoji? Tko Hrvatska poruka opet jedinstveni… Svatko ima svoju priču, laže? Tko govori bolje i nježnije… Stvarnost bosonog ili u skupocjenim sandalama, na ili mašta? Veliko je iskušenje vjerovati polarnoj hladnoći ili vrućini tropa. Svatko da je stvarnost istina, a da mašta laže. uglazbljena u skladu sa svojom ćudi, obitelji, ukusom, Zašto bi me onda neki dan šamar, običan bojom kože, problemima, snovima. šamar na pozornici, tako uznemirio, dok Ove godine hrvatska je poruka Volim kazalište još i više kad glumica kakva sam nepomično gledala žive slike rata na uglazbljena. Autor je teksta Đorđe sam bila susreće mladu publiku. Shvatila televiziji, koje su mi govorile da će sutra biti Đukić, autor glazbe Ivica Murat, još veća katastrofa, ozbiljnija, teža? a izvodi je Dječje kazalište Branka Zašto? Pitanje je fantastično – i neiscrpno. Mihaljevića u Osijeku. Uvodni tekst To je misterij koji kazalište čini tako napisala je ravnateljica Jasminka dragocjenim i tako rijetkim. Svi koji sjedite Mesarić. Možete je preslušati na ondje – čekajući da se dignu svjetla… Recite adresi: /www.assitej.hr/wp-content/ mi, gdje je istina, ako ona postoji? uploads/2012/03/01-ZAJEDNO.mp3 Recite mi, gdje su laži, ako laži postoje? Uz najtoplije želje,

Suzanne Lebeau broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 75 Poezija HDDU

pjesnikov Popis novih članova 30. Mirel Huskić HDDU-a 31. Luka Bjelica kutak u 2012. godini. 32. Marija Šegvić 33. Andrea Giordani 1. Jakov Gavran 34. Siniša Novković 2. Rona Žulj 35. Morana Dolenc narodna 3. Aleksandar 36. Dijana Protić Bogdanović 37. Ornela Vištica navik živi onaj 4. Anja Maksić Japundžić ki zgine pošteno 38. Aleksandra Demše dobro, to već znamo 5. Rade Radolović 39. Matea Grabić to je već riješeno 6. Aljoša Čepl 40. Ivan Bošnjak 7. Tara Rosandić 41. Katica Šubarić navik živi onaj piše: 8. Helena Petković 42. Nataša Antulov Frankopan il’ Zrinski Arsen Dedić 9. Živko Anočić dobro, i to znamo 43. Matija Jakšeković 10. Željko Koloper Vatroslav Lisinski STRUČNJACI ZA NIŠTA 44. Vladimir Tintor 11. Marija Filipović 45. Iva Ilakovac Sve što im do ruku dođe u boj, u boj! 12. Stanislav Hudi 46. Silvio Giron pepeo i prah ma nemoj 13. Darija Vlajnić 47. Elena Brumini rođeni da budu vođe oj, budi svoj 14. Tomislav Štefanac Ma nemoj i da siju strah 15. Vedrana Klepica Popis članova a Viški boj HDDU-a koji ma daj, stoj Po izgledu svi su isti 16. Ivan Vukelić rustikalni dah 17. Antonija Putić su stekli status jer se vrijeme mijenja sve što taknu ti kursisti 18. Ivana Roščić samostalnih podvala i krah nismo mi krivi 19. Filip Riđički umjetnika pri HZSU-u od NAVIK ZGINE ONAJ 20. Nikša Arčanin KI POŠTENO ŽIVI!!! Oni mogu ovdje 1.1.2012. godine ili bilo gdje 21. Sizi Švelić – Škevin stručnjaci za ništa 22. Peđa Gvozdić 1. Robert Bošković Žarak eksperti za sve 23. Bjanka Kalić 2. Marija Kolb GRIČKA VJEŠTICA 24. Šiško Horvat Majcan I pčelarstvo i kultura 3. Tomislav Krstanović 25. Roman Šušković- sve u isti mah 4. Miran Kurspahić Stipanović U Zagrebu je spaljena sve što može s mukom 5. Ana Majhenić Posljednja vještica Sebastian Bach 26. Ivica Prlender 6. Vesna Ravenšćak čini se 27. Monika Mihajlović 7. Maja Šimić bit će i prva Oni mogu ovdje 28. Majkl Mikolić 6. Jolanda Tudor ili bilo gdje 29. Kristina Gavran 7. Silvio Vovk Za vještice je lako stručnjaci za ništa nedostaje drva eksperti za sve

76 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. Ogranak samostalnih umjetnika HDDU-a Čekajući Godota

Mladih dramskih umjetnika na tržištu sve je više zbog akademijā u Osijeku, Splitu i Rijeci, raste broj i onih koji su završili školovanje u Tuzli, Sarajevu i Novom Sadu i koji traže svoje mjesto u Hrvatskoj, a mogućnost dobivanja radnog mjesta u nekom javnom kazalištu sve je manja

ajzanimljivija je vijest o samostalnim akademijā u Osijeku, Splitu i Rijeci, raste broj i umjetnicima o kojoj mogu pisati na ovom onih koji su završili školovanje u Tuzli, Sarajevu i mjestu ta da se od mog prošlog pisanja (a Novom Sadu i koji traže svoje mjesto u Hrvatskoj, Ndavno je to bilo) nije promijenilo – ništa. Prošla a mogućnost dobivanja radnog mjesta u nekom je godina bila u znaku izrade novog Zakona o javnom kazalištu sve je manja. Naime, ne treba umjetnicima (to je bio jedan od radnih naslova) zaboraviti da je u Zakonu o kazalištima (2006) kojim se problematika samostalnih umjetnika predviđeno da se već nakon 20 godina staža u trebala regulirati na nov i kvalitetniji način. No piše: javnom kazalištu dobiva ugovor na neodređeno nakon mnogobrojnih sastanaka, razgovora i Vitomira Lončar vrijeme, a u mirovinu se odlazi sa 65 godina. Za pregovora do suglasja nije došlo pa Zakon nije samostalne umjetnike pak zaštićena zona započinje upućen ni u prvo čitanje. tek nakon 25 godina staža, pa i nakon tih 25 godina Dolaskom nove vlasti očekivalo se da će se pitanje dužni su svake tri godine obaviti financijsku reviziju. I (samostalnih) umjetnika promptno rješavati, ali – bilo je to u ovom pogledu samostalni su umjetnici bili i ostali – iznevjereno očekivanje. diskriminirani. Kakva je situacija sa samostalnim umjetnicima danas, Pravilnik koji regulira kriterije za dobivanje statusa krajem 2012. godine? samostalnih umjetnika kojima država uplaćuje doprinose Koeficijent na koji se samostalnim umjetnicima uplaćuju nije se mijenjao od 2004. godine i diskriminirajući je za doprinosi i dalje je 0,8, odnosno, jedino su za samostalne umjetnike koji žele ući u sustav. HDDU je predao svoje umjetnike još uvijek na djelu krizne mjere koje je Vlada RH prijedloge za promjene već prije dvije i pol godine, ali donijela još 1. kolovoza 2009. godine. sve mjere donesene unutar Zajednice umjetnika ti prijedlozi nisu procesuirani. u istom paketu mjerā za oporavak države za sve građane Dakako, na štetu naših umjetnika. Hrvatske već odavno su ukinute. Samostalni su umjetnici Projekcije proračuna Ministarstva kulture za samostalne ostali zaboravljeni i slobodno se može reći – diskriminirani. umjetnike za 2013. i 2014. godinu ne nude promjene za Broj samostalnih umjetnika kojima država uplaćuje samostalne umjetnike jer iznosi za uplatu doprinosa ostaju doprinose u RH i dalje je jednak i varira oko brojke 1300, a isti. Premda se u Strategiji, koju je Ministarstvo kulture broj samostalnih dramskih umjetnika također se ne mijenja objavilo na svojim internetskim stranicama, samostalni (oko 115). Valja napomenuti da je broj članova HDDU-a umjetnici spominju kao važna karika, to nije vidljivo i značajno porastao u proteklom razdoblju (sada ih je već u proračunu. U sustav se neće moći primiti više mladih gotovo 1000), a udio samostalnih umjetnika nominalno je umjetnika, a koeficijent se neće povećati. nepromijenjen. U postotku je, dakako, stalno manji. S druge Ministarstvo kulture RH na svojim je internetskim strane, sve je više mladih umjetnika koji ulaze na tržište i stranicama objavilo da će se u 4. tromjesečju 2013. godine koji nemaju mogućnost sami uplaćivati doprinose, a u donijeti novi zakon koji će regulirati status umjetnika. To sustav samostalnih umjetnika ne mogu ući. Jedino što ovi znači da će se i dogodine novi umjetnici birati prema starim (uglavnom mladi) umjetnici imaju članstvo je u HDDU-u, kriterijima, a jednako tako da ćete ovakav isti tekst moći na kojim dobivaju mogućnost korištenja porezne olakšice i ovim stranicama čitati i – sljedećeg prosinca. Što reći na to? stječu pravo na naziv umjetnika. Iz navedenoga se može zaključiti jedino da nova 2013. Mladih dramskih umjetnika na tržištu sve je više zbog godina za samostalne umjetnike u Hrvatskoj neće biti – Sretna Nova 2013.

broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 77 CD izdanja mjuzikala Rock-operna trilogija

roatia Records objavila je na CD- Crna kraljica zaokružila je trilogiju rock- ima zagrebačku rock-opernu trilogi- opera, a praizvedbu je imala 1995. godine ju: Gubec-Beg, Grička vještica i Crna u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Ckraljica. Riječ je o rock operama u produkciji Potpisuju je Ivica Krajač i Zlatko Tanodi. Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija Crna kraljica iznjedrila je nove glumačko- koje su imale stotine izvedbi širom Europe, koje je pogledalo preko milijun gledatelja i za koje je kritika imala samo riječi hvale.

Grička vještica, prema istoimenom romanu najčitanije hrvatske književnice Marije Jurić Zagorke, doživjela je praizvedbu 1979. godine u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija. Autorski je također potpisuju Ivica Krajač, Karlo Metikoš, pjevačke zvijezde kao što su Senka Bulić, Gubec-Beg prva je i najznačajnija hrvatska Miljenko Prohaska i redatelj Vladimir Dubravka Ostojić, Jasna Bilušić, Barbara rock-opera koja tematizira ustanak seljaka Štefančić, a otpjevali su je solisti i ansambl Rocco, Jasna Palić, Nikita, Mila Elegović, ali predvođenih Matijom Gupcem i koja kazališta Komedija. „...služeći se nervoznim je ugostila i velikane kao što su Branko Blaće, je praizvedbu doživjela 1975. godine u fortissimom rocka, sintetiziranim krikovima Dado Topić i Lukrecija Brešković. „Legenda Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. elektronskih instrumenata i magnetofonske o Crnoj kraljici živi već stoljećima u sjećanju Autorski je potpisuje sjajan tandem, Ivica vrpce, sugestivnošću svjetlosnih efekata i hrvatskoga puka... Jedna od mogućih priča o Krajač, Karlo Metikoš i Miljenko Prohaska, isprekidanim pulsiranjem filmske projekcije crnoj Barbari Celjskoj, drugoj supruzi kralja uz veliku pomoć redatelja Vladimira – željeli smo se što više približiti histeriji Sigismunda je i priča o zlu... zlu koje tinja u Štefančića. U toj su predstavi nastupala onog doba i priču o vještici s Griča odjenuti svakome od nas skriveno u najdubljoj tami vrhunska glazbena imena kao što su Branko u ruho koje joj i pripada. Ona to zaslužuje“, naših duša.” – opisao je Ivica Krajač. Blaće, Tomislav Borić, Marijan Kašaj, najbolje su opisali ovu operu sami autori Radojka Šverko, Josipa Lisac, Ivo Pattiera, predstave. Miro Ungar i mnogi drugi.

Povodom 50. obljetnice prvog izdanja, Povijesnu podlogu glazbene tragedije u Zrinski iz 1962. Croatia Records objavila je reizdanje kultne tri čina (osam slika) Nikola Šubić Zrinski opere Nikola Šubić Zrinski Ivana pl. Zajca, na predstavlja pogibija Nikole Zrinskog 1566. dvostrukom CD izdanju. Riječ je o snimci u Sigetu. Ovo popularno hrvatsko glazbeno iz 1962. godine u izvedbi solista, zbora i scensko djelo prati Zrinske i časnike Sigeta orkestra Hrvatskoga narodnog kazališta u za vrijeme okupacije turske vojske na čelu sa Zagrebu. Sulejmanom II. Vladimir Ruždjak, Milka Bertapelle, Branka „Koristeći se u priličnoj mjeri i tehnikom tzv. Stilinović, Zvonimir Prelčec, Dragutin provodnog motiva, Zajc je ostvario cjelinu Bernardić, Franjo Paulik i drugi pjevači koja i danas stoji ne samo kao uspjelo domaće predvođeni dirigentom Milanom Sachsom glazbeno-scensko ostvarenje onoga vremena i producentom Perom Gotovcem čine ovu već i kao djelo koje s punim pravom nalazi snimku iznimnom. svoje mjesto među sličnim onodobnim Libreto za Nikolu Šubića Zrinskog napisao je djelima u inozemstvu“, zaključio je u osvrtu (prema drami Zriny njemačkoga književnika dr. Lovro Županović. Theodora Körnera) pjesnik Hugo Badalić.

78 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. premijere i Festivali premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012. Premijere hrvatskih profesionalnih kazališta i kazališnih grupa priredio: Goran Ivanišević

Tonković Dolenčić, scenografkinja Dinka Jeričević, Violin brat), Goran Grgić (Vitez Tobija Rigan, Olivijin ZAGREB kostimografkinja Zjena Glamočanin, skladatelj Frano rođak), Luka Dragić (Vitez Andro Grozomor), Daria Đurović, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, koreograf Lorenci Flatz (Marija, Olivijina družbenica), Livio Hrvatsko narodno kazalište u Krunoslav Kolenić, autor videoprojekcija Martino Badurina (Malvolio, Olivijin dvorski upravitelj), Ivana Zagrebu Šesnić, jezična savjetnica Đurđa Škavić, asistent Boban (Luda; Ofelija), Krunoslav Šarić (Valentin, redateljice Paolo Tišljarić, asistentica scenografkinje Orsinov dvorjanin), Kristijan Potočki (Antonio, Ivo Vojnović Marta Crnobrnja, inspicijent Roko Grbin, šaptačica pomorski kapetan) Višnja Kiš Maškarate ispod kuplja redatelj Ivica Kunčević izvode: Darija Lorenci Flatz (Eliza Doolittle), Siniša GRADSKO DRAMSKO KAZALIŠTE Popović (Profesor Henry Higgins), Franjo Kuhar premijera 13. siječnja 2012. GAVELLA (Pukovnik Pickering), Mirta Zečević (Gospođa pomoćnica redatelja i koreografkinja Đurđa Kunej, Pearce), Zvonimir Zoričić (Alfred Doolittle), Branka scenograf Ivica Prlender, kostimografkinja Danica Cvitković (Gospođa Higgins), Vanja Matujec Davor Špišić Dedijer, oblikovanje i izrada lutaka Vesna Balabanić, (Gospođa Eynsford Hill), Ana Begić (Gospođica Crne oči skladatelj Neven Frangeš, oblikovatelj svjetla Zoran Clara Eynsford Hill), Ivan Glowatzky (Freddy redatelj Dražen Ferenčina Mihanović, umjetnički suradnik za oblikovanje lutaka Eynsford Hill), Alen Šalinović (Profesor Nepomuk, premijera 18. veljače 2012. Miljenko Sekulić, asistentica redatelja Tena Tonković zvan Dlakavi Dick; Prolaznik), Kristijan Potočki Orečić, asistentica kostimografkinje Anamarija (Domaćin; Prolaznik), Barbara Vicković (Domaćica; Filipović Sehoj Prolaznica), Josip Filipović, Saša Tomić (Konobari), izvode: Vanja Matujec (Gospođa Jele), Alma Prica Željka Jovanović, Matija Iveković; Petra Vukelić i Filip (Gospođa Ane), Ana Begić (Gjive), Doris Šarić Knežević, Vlatka Knežević, Mislav Sučec (Gosti na Kukuljica (Mare), Olga Pakalović (Anica), Luka balu) Dragić (Jero) Maškarata Gospogja antikijeh: Andreja Baković Euripid (Blizanke, Pierrot), Marina Kostelac (Kolombina), Medeja Maja Petrin (Prva djevojčica), Matilda Sorić (Druga redatelj Tomaž Pandur djevojčica), Katarina Perica Kirin (Mama i Sramežljiva premijera 3. kolovoza 2012., Dubrovnik / 28. rujna djevojčica), Jelena Sušac (Tri gospogje) 2012., Zagreb scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinja Maškarata Gospara antikijeh: Žarko Savić (Prvi Marita Ćopo, glazba Igor Karlić, oblikovatelj (u koprodukciji s => Dubrovačkim ljetnim igrama i u gospar), Branko Smiljanić (Drugi gospar), Anđelko svjetla Zdravko Stolnik, asistentica scenografkinje suradnji s Pandur.Theatersom) Petric (Treći gospar) Petra Held, fotografije Jasenko Rasol, vizualni identitet predstave Vanja Cuculić / Studio Cuculić, William Shakespeare George Bernard Shaw inspicijentica Ana Dulčić, šaptačica Andrea Glad Na Tri kralja ili kako hoćete Pigmalion izvode: Darko Milas (Stipan), Nela Kocsis (Manda), redatelj Aleksandar Popovski redateljica Helena Petković Sven Šestak (Petar), Nenad Cvetko / Franjo premijera 7. prosinca 2012. Dijak (Ivan), Živko Anočić (Antun), Biserka Ipša premijera 23. ožujka 2012. prijevod Vladimir Gerić, dramaturginja Ana Tonković (Elizabeta), Zoran Gogić (Milenko), Slavica Knežević prijevod Marko Maras, dramaturginja Ana Dolenčić, scenografi Numen i Ivana Radenović, (Zorka), Olga Pakalović (Jelena), Ana Kvrgić (Barica), kostimografkinja Jelena Proković, glazba Silence Đorđe Kukuljica (Uroš), Sara Vručinić, Blaženko (Boris Benko, Primož Hladnik), oblikovatelj svjetla Kramar, Damir Klarić (Gosti u „Havani“) Andrej Hajdinjak, jezična savjetnica Đurđa Škavić, koreografkinja Irma Omerzo, asistent redatelja Paolo Anton Pavlovič Čehov Tišljarić, asistentica dramaturginje Kristina Gavran, Platonov ili Drama bez naslova asistentica scenografa Jasna Josipovski, asistentica redatelj Samo M. Strelec kostimografkinje Tea Bašić premijera 20. travnja 2012. izvode: Alma Prica (Anonimus), Bojan Navojec prevoditelji Božidar Škritek i Borislav Mrkšić, (Orsino, ilirski vojvoda), Iva Mihalić (Olivija, grofica), adaptacija teksta Tamara Matevc, dramaturški Olga Pakalović (Viola), Ivan Glowatzky (Sebastijan,

80 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

suradnik Dubravko Mihanović, scenografkinja Kristić, oblikovatelj rasvjete Marinko Maričić, Gavrila Ardaljonovič), Katarina Bistrović-Darvaš Vasilija Fišer, kostimografkinja Marita Ćopo, suradnik za glazbu Matija Antolić, suradnik za pokret (Varvara Ardaljonovna), Jasmin Telalović (Pticin, obilkovatelj svjetla Zdravko Stolnik, slikarski radovi Dina Ekštajn, suradnik pedagog Grozdana Lajić Ivan Petrovič), Rajko Bundalo (Generalov sobar), Marta Crnobrnja, fotografije Tone Stojko, vizualni Horvat, inspicijent Stella Švacov Miletić, šaptač Željko Dora Polić Vitez (Ciganka, Katja), Zoran Čubrilo identitet predstave Vanja Cuculić / Studio Cuculić, Začek, izbor glazbe Nives i Luka, glazba Maroon Five, (Radomski Evgenij Pavlovič), Veno Mušinović, inspicijentica Snježana Majdak, šaptačica na probama Michael Buble, Grupa Nola, Fali V, fotografija Mara Domagoj Mladić, Antonio Sladić, Filip Brčić, Arneo Andrea Glad Bratoš, grafičko oblikovanje Marino Krstačić Furić & Marin Vincetić, Marinko Maričić, Vlado Popović Ana Tomić (Rogožinova banda) izvode: Bojana Gregorić Vejzović (Ana Petrovna Vojniceva), Hrvoje Klobučar (Sergej Pavlovič izvode: Petar Leventić, Barbara Prpić / Hrvojka Vojnicev), Dijana Vidušin (Sofja Jegorovna), Zoran Begović Pascal Rambert Gogić (Porfirij Semjonovič Glagoljev 1), Filip Križan Zatvaranje ljubavi (Kiril Porfirevič Glagoljev 2), Siniša Ružić (Gerasim Svetlana Makarovič redatelj Pascal Rambert Kuzmič Petrin), Filip Šovagović (Pavel Petrovič premijera 26. rujna 2012. Ščerbuk), Ivana Roščić (Marja Jefimovna Grekova), Pekara Mišmaš Dragoljub Lazarov (Ivan Ivanovič Trilecki), Janko redatelj Robert Waltl Rakoš (Nikolaj Ivanovič Trilecki), Sven Šestak premijera 18. ožujka 2012 (Timofej Gordejevič Bugrov), Živko Anočić (Mihajlo (u koprodukciji s Novim kazalištem, Zagreb i Mini Vasiljevič Platonov), Ivana Bolanča (Aleksandra teaterom, Ljubljana) Ivanovna (Saša)), Ranko Zidarić (Osip), Perica dramaturg Ivica Buljan, prijevod Rona Žulj, lutke Martinović (Katja) i scena Robert Smolik, glazba Uroš Rakovec, koreografija Natalija Manojlović, oblikovatelj svjetla Goran Stefanovski Nikša Mrkonjić, inspicijentica Milica Kostanić, Odisej fotografija Mara Bratoš, grafičko oblikovanje:Marino redatelj Aleksandar Popovski Krstačić Furić & Ąna Tomić premijera 20. srpnja 2012., Brijuni / 7. studenoga izvode: Vedran Živolić, Senka Bulić, Stipe Kostanić 2012., Zagreb prijevod Ivica Buljan, voditelji Milorad Stranić i Zoran Jašek, dramska pedagoginja Ines Škuflić Horvat, (u koprodukciji s => Kazalištem Ulysses, Brijuni; Fjodor Mihajlovič Dostojevski scenografija Daniel Jeanneteau, oblikovanje svjetla Srpskim narodnim pozorištem, Novi Sad; Slovenskim Idiot Pascal Rambert, Jean-Francois Besnard narodnim gledališčem – Drama, Maribor; Ateljeom redatelj Ivan Popovski 212, Beograd; Festivalom Sterijino pozorje, Novi Sad; izvode: Nina Violić, Goran Bogdan; sudjeluje Zbor Teatar navigatorom, Skopje) premijera 1. travnja 2012. Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih prijevod Irena Lukšić, dramaturgija i adaptacija Jean Anouilh teksta Ivan Popovski, oblikovanje scene Nina Juli Zeh i Charlotte Roos Antigona Bačun, kostimografija Doris Kristić, scenski pokret Žuta crta Jelena Vukmirica Makovičić, oblikovanje svjetla redatelj Aleksandar Popovski Marinko Maričić, Ivan Popovski, asistentica redatelja redatelj Ivica Buljan premijera 15. rujna 2012. u dramatizaciji, adaptaciji i izboru glazbe Ivana premijera 13. listopada 2012. prevoditeljica Sanja Ivić, dramaturg Dubravko Đula, asistentica kostimografije Marta Žegura, (predstava je nastala u okviru projekta Pozor:Pioniri!, Mihanović, scenografi Numen i Ivana Radenović, glazbeni suradnik Zoran Jašek, učiteljica pjevanja svjetska praizvedba: 10. lipnja 2012. u Državnom kostimografkinja Marita Ćopo, oblikovatelj svjetla Petra Antolić, glazba Alfred Schnittke, Arvo Pärt, kazalištu u Braunschweigu u programu festivala Zdravko Stolnik, glazbeni suradnik Karlo Hubak, Mikhail Glinka, Georgy Sviridov, Ciganske romanse Theaterformen) i Bizantinski napjev, fotografija Mara Bratoš, grafičko jezična savjetnica Đurđa Škavić, inspicijentica Ana prijevod Latica Bilopavlović Vuković, dramaturg Dino oblikovanje Marino Krstačić Furić & Ana Tomić, Dulčić, šaptačica na probama Andrea Glad Pešut, scenograf Lovro Artuković, kostimografkinja Sastav Sa Romalen: Stevica Jovanović (violina), Todor Ana Savić Gecan, skladatelj Mitja Vrhovnik Smrekar, izvode: Dijana Vidušin (Antigona), Ozren Grabarić Jovanović (kontra), Milan Jovanović (bas prima), koreograf Marinko Petričević, inspicijentica Milica (Kreont), Ksenija Pajić (Kor), Ranko Zidarić (Prvi Todor Jovanović (cina: kontrabas), Momir Jovanović Kostanić, šaptač Željko Začek, fotografija Mara Bratoš, stražar), Amar Bukvić (Hemon), Nela Kocsis (Harmonika), Duško Jovanović (violina) (Izmena), Biserka Ipša (Dadilja), Filip Šovagović grafičko oblikovanje Marino Krstačić Furić & Ana (Glasnik), Karlo Hubak (Maestro), Marita Ćopo izvode: Frano Mašković (Knez Miškin, Lav Tomić Nikolajevič), Goran Bogdan (Parfjon Rogožin), (Euridika), Tit E. Medvešek (Paž) izvode: Goran Bogdan (Paul), Lucija Šerbedžija Milivoj Beader (Lebedjev, Lukjan Timofejevič), (Helene), Hrvojka Begović (Clara, Predstavnica Nina Violić (Nastasja Filipovna), Nataša Dorčić medija), Vedran Živolić (Aukcionar, Aktivist ZAGREBAČKO KAZALIŠTE MLADIH (Darja Aleksejevna), Maro Martinović (Tocki, za ljudska prava, Predstavnik medija, Pilot), Afanasij Ivanovič), Damir Šaban (General Epančin, Frano Mašković (Službenik Frontexa, Službenik Holger Schober Ivan Fjodorovič), Ksenija Marinković (Elizaveta aerodromske sigurnosne kontrole, Odvjetnik), Ideš dalje! Prokofjevna), Lucija Šerbedžija (Aleksandra), Jadranka Đokić (Prevoditeljica, Zaposlenica wellnes Barbara Prpić / Hrvojka Begović (Adelaida), Jadranka redatelj Rene Medvešek centra, Predstavnica medija), Ksenija Marinković Đokić (Aglaja), Pjer Meničanin (Ivolgin, Ardaljon premijera 17. siječnja 2012 (Pokroviteljica aukcije, Graditeljica ograda), Nina Aleksandrovič), Sreten Mokrović (Ferdiščenko), Urša Violić (Menadžerica stada, Predstavnica medija), dramaturg: Rene Medvešek, kostimografkinja Doris Raukar (Nina Aleksandrovna), Filip Nola (Ivolgin, broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 81 premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

Slaven Španović (Zaštitar, Performer, Zaposlenik SATIRIČKO KAZALIŠTE KEREMPUH Wellnes centra, Prolaznik, Graditelj ograda, Čistač), Tobias Beyer (Aš-Šamih, Menadžer stada, Predstavnik Jean Poiret medija) Krletka redatelj Krešimir Dolenčić Mate Matišić premijera 10. ožujka 2012. Žena bez tijela redatelj Božidar Violić premijera 10. studenoga 2012. scenografkinja Nina Bačun, kostimografkinja Doris premijera 4. svibnja 2012. Kristić, skladatelj Mate Matišić, oblikovatelj svjetla (Kazalište Komedija u dogovoru s Cranberry Aleksandar Čavlek, inspicijentica Stella Švacov Productions, Inc. te Marilyn Abrams i Bruceom Miletić, fotografija Jordanom) Mara Bratoš, grafički dizajn Marino Krstačić Furić & prijevod Vladimir Gerić, scenograf Osman Ana Tomić Arslanagić, kostimografkinja Marija Šarić Ban izvode: Jasmin Telalović (Martin), Ksenija izvode: Vid Balog (Anton Toni Britvić), Nina Kaić Marinković (Ema), Doris Šarić-Kukuljica (Marija), Madić (Barbara Mardešić), Igor Mešin / Damir Zoran Čubrilo (Mladen), Kristijan Ugrina (Pišta) Poljičak (Eduard Laurenčić), Damir Lončar (Inspektor prijevod Vladimir Gerić, adaptacija teksta Željka Nikola Obrvan), Saša Buneta (Inspektor Saša Buneta), Udovičić i Krešimir Dolenčić, scenografkinja Marta Miroslav Krleža Jasna Palić Picukarić (Gospođa Shubert) Crnobrnja, kostimograf Neven Mihić, oblikovatelj Leda svjetla Deni Šesnić, koreograf Dinko Bogdanić, asistentica koreografa Tina Vrtar Stipić, obrade Ivica Krajač – Karlo Metikoš – Miljenko Prohaska redateljica Anica Tomić pjesama Mario Mirković, Zvonko Presečki, asistentica premijera 20. srpnja 2012., Kotor / 23. studenoga Gubec-beg redatelja Lea Anastazija Fleger, asistentica produkcije dirigent Veseljko Barešić Petra Jagušić redatelj Vlado Štefančić izvode: Željko Königsknecht (Georges), Hrvoje premijera 24. listopada 2012. Kečkeš (Albin), Mario Mirković (Francis), Ivan dekor, kostime i koreografiju na projekciji kreirali Đuričić (Filip), Luka Petrušić (Lulas), Borko Perić Drago Turina, Ika Škomrlj i Tihana Škrinjarić, (Mercèdès), Velimir Čokljat (g. Tabaro), Maja Posavec koreografiju na sceni obnovio Mladen Mordej (Ornela), Filip Detelić (Salomé), Edo Vujić (g. Petir), Vučković, koncert majstor Melita Šafran, korepetitor Branka Trlin (gđa Petir), Ana Maras (Andrea), Linda Krešimir Batinić, zborovođa Branko Starc, inspicijent Begonja / Mia Begović (Simoné) Zlatko Kelnerić, šaptačica Dorotea Krivec Branislav Nušić izvode: Đani Stipaničev (Matija Gubec, kmet i vođa ustaničke vojske), Ervin Baučić (Starac Jurko, slijepi Gospođa ministarka 2012., Zagreb starac), Vanda Winter (Jana, njegova kći), Maksim redatelj Oliver Frljić (u koprodukciji s Kraljevskim pozorištem Zetski dom, Hozić (Gjuro Mogaić), Adalbert Turner (Franjo premijera 22. rujna 2012. Cetinje i Međunarodnim festivalom Kotor Art, Kotor, Tahi, gospodar Susedgrada), Boris Pavlenić (Šimun dramaturginja i adaptacija teksta Dora Delbianco, Crna Gora) Drmečić, fiškal i hulja), Dario Došlić (Petar Bošnjak, savjetnik za jezik i scenski govor Bogdan Diklić, Tahyjev sluga), Hrvoje Banaj (Andrija Pasanec, dramaturgija Jelena Kovačić, kostimografija Doris scenografkinja i kostimografkinja Sandra Dekanić, kmetski vođa), Gordan Grnović (Ilija Gregorić, kmet), Kristić, glazba Frano Đurović, izbor glazbe i izbor glazbe Irena Popović, oblikovatelj svjetla Božidar Peričić (Ivan Svrač), Boris Barberić (Fabijan), scenografija Anica Tomić i Jelena Kovačić, oblikovanje Zdravko Stolnik rasvjete Milan Kovačević, jezična savjetnica Đurđa Dragan Peka (Marko Nožina, uskok), Lana Blaće Škavić, inspicijentica Stella Švacov Miletić, šaptač (Kata Marušićka, seljanka), Drago Asić (Kapetan), izvode: Elizabeta Kukić (Živka Popović, Željko Začek, fotografija Mara Bratoš, grafičko Linda Bainac (Djevojčica), Orkestar, zbor i balet ministarka), Linda Begonja (Dara, njezina kći), oblikovanje Marino Krstačić Furić & Ana Tomić Kazališta Komedija Maja Posavec (Raka, njezin sinčić), Borko Perić (Čeda Urošević, zet), Edo Vujić (Ujka Vasa), Ana izvode: Ksenija Marinković (Klara), Nataša Dorčić Djevojčica sa žigicama Maras (Anka, služavka), Hrvoje Kečkeš (Pera, pisar (Melita), Srđan Grahovac (Vitez Oliver Urban), Dejan iz administrativnog odeljenja), Dean Krivačić (Dr. prema priči Hansa Christiana Andersena Ivanić (Aurel), Mirko Vlahović (Klanfar) Ninković, sekretar Ministarstva spoljnih poslova) redatelj Marko Juraga Rodbina Gospa – Živkina: Mario Mirković (Teča ZAGREBAČKO GRADSKO KAZALIŠTE premijera 13. prosinca 2012. Panta), Hrvoje Kečkeš (Mile, njegov sin), Ivan Đuričić KOMEDIJA (koprodukcija s => Aplauz teatrom, Zagreb) (Jova Pop-Arsin), Luka Petrušić (Pera Kalenić), Nina Erak-Svrtan (Tetka Daca), Kostadinka Velkovska Paul Pörtner (Tetka Savka), Mia Begović (Soja, raspuštenica), Čisto ludilo Velimir Čokljat (Rista Todorović, kožarski trgovac), Ivan Đuričić (Momak), Ivan Đuričić (Žandar) Redateljica: Nina Kleflin

82 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

Vladimir Đurđević Maestrova smrt KAZALIŠTE NA PEŠĆENICI – KNAP Ne igraj na Engleze redatelj Krešimir Dolenčić redatelji Vinko Brešan, Željka Udovičić premijera 17. veljače 2012. Morana Dolenc premijera 23. prosinca 2012. dramatizacija Krešimir Dolenčić, Janko Popović Femme Fadal – San o Amáliji Rodrigues u prijevod Dora Delbianco, dramaturginja Željka Volarić, Duško Valentić, scenografkinja i slikama kazališta sjena Udovičić, scenograf Dragutin Broz, kostimografkinja kostimografkinja Marta Crnobrnja redateljica Morana Dolenc Vedrana Rapić, oblikovatelj svjetla Olivije Marečić izvode: Duško Valentić (Maestro), Janko Popović premijera 4. svibnja 2012. izvode: Hrvoje Kečkeš (Paun – 35 godina, Volarić (Melkior) (u koprodukciji s Kreativnim sindikatom, Zagreb) nezaposlen, dobro udan, kvocijent inteligencije dramaturgija i prijevod Dean Trdak, lutke i dvoznamenkast, strastven kladioničar), Borko Kalman Mesarić scenografija Morana Dolenc, Jelena Radmanović, Perić (Bule – 35 godina, nezaposlen, inteligentan, Gospodsko dijete Boris Sekulić, glazbena obrada Pedro Abreu, ali beskoristan i naizgled ravnodušan, strastven redatelj Dražen Ferenčina kostimograf Patrik Dolenc, video Marko Boško, kladioničar), Tarik Filipović (Piksi – 35 godina, doktor fotografije Aleksandar Bančić, izrada scenografije premijera 14. srpnja 2012. hitne pomoći, ženskaroš, slabić i, naravno, strastven Darko Crnčević, Patrik Dolenc, Marinko Radočaj, kladioničar) (Zagrebačko histrionsko ljeto) oblikovanje svjetla Marinko Radočaj, ton i svjetlo scenograf Zlatko Vitez, kostimografkinje Elvira Ulip Marinko Radočaj, grafičko oblikovanje: Crtež d.o.o. i Ika Škomrlj, glazba Zlatko Vitez, rasvjeta Dražen izvode: Pedro Abreu, Jelena Radan, Morana Dolenc, NOĆNA SCENA SATIRIČKOG Dundović, tehnika Enes Hodžić, marketing Darko Jelena Radmanović KAZALIŠTA KEREMPUH Putak i Ana Knezović, odnosi s javnošću Igor Rogina, producent Zlatko Vitez Cabaret Chishche Lishche Dunja Fajdić režija Chishche Lishche izvode: Zvonimir Zoričić (Šimun Trpotec), Biserka Glumice i to Ipša (Jaga Trpotec), Tara Rosandić (Marica Trpotec), premijera 1. prosinca 2012. redateljice Ivana Horvat, Petra Kurtela, Amanda Kristijan Jaić (Jožek), Ronald Žlabur / Hrvoje Prenkaj, Dunja Fajdić dramaturginja Dora Delbianco, glazba Mario Klobučar (Miško Habulin), Adam Končić (dr. Albin premijera 12. svibnja 2012. Mirković, kostimografkinja Vedrana Rapić, scenograf pl. Majur), Nela Kocsis (Irma pl. Majur), Aleksandar Miljenko Sekulić, oblikovatelj svjetla Olivije Marečić Bogdanović (Aca Bogdanović) izvode: Ivan Đuričić, Mario Mirković, Luka Petrušić, Hrvoje Kečkeš, Maja Posavec APLAUZ TEATAR

GLUMAČKA DRUŽINA HISTRION Djevojčica sa žigicama prema priči Hansa Christiana Andersena Dubravko Jelačić Bužimski redatelj Marko Juraga Stanari izgubljenog doma premijera 13. prosinca 2012. redatelj Zlatko Vitez (koprodukcija sa Zagrebačkim gradskim kazalištem premijera 20. siječnja 2012. Komedija) kostimografkinja Zjena Glamočanin, scenograf adaptacija Marko Juraga, stihovi Lana Blaće, glazba Vlaho Prohaska, kostimografkinja Elvira Ulip, dramaturginje Ivana Horvat, Petra Kurtela, Amanda scenografkinja Marta Crnobrnja, asistentica redatelja Prenkaj, Dunja Fajdić, scenski pokret i koreografija Petra Radošević Petar Konkoj, kostimografkinja Petra Kurtela, skladateljica Andrea Giordani, inspicijentica Miriam izvode: Lana Blaće, Ivan Đuričić, Jelena Miholjević, Brezovec, majstori svjetla i tona Marinko Radočaj, Slavko Juraga, Romano Nikolić; u predstavi sudjeluje Darko Crnčević, scenski pokret Petar Konkoj zbor pod vodstvom Matije Škvorca izvode: Ivana Horvat, Petra Kurtela, Amanda Prenkaj, Dunja Fajdić KAZALIŠNA DRUŽINA KUFER Damir Trajčević Vedrana Klepica (prema ideji Romana Nikolića i Punoglafka Miljenko Sekulić Milice Manojlović) redatelj Mario Kovač izvode: Branka Cvitković (Greta), Goran Grgić Nebo je sivo i vidi se ispušni dimnjak premijera 18. listopada 2012. nekog tvorničkog postrojenja (Milan), Zvonimir Zoričić (Zvonko), Franka Klarić dramaturginja Marijana Nola, scenografkinja i (Lana), Dragan Despot (Luka), Ankica Dobrić (Ana), redateljica Franka Perković kostimografkinja Valentina Crnković, rekviziter Jasna Dražen Kühn (Wim Wondel), Kristijan Potočki (Toni premijera 24. travnja 2012. Josipovski, skladatelj Nikša Marinović, inspicijentica Tigelin), Božidar Alić (Andrija) producentica Ana Sikavica Jasna Josipovski, majstori svjetla i tona Marinko Radočaj i Darko Crnčević, asistentica kostimografa i Ranko Marinković izvode: Romano Nikolić, Dado Ćosić, Hrvojka scenografa Jasna Josipovski Begović, Milica Manojlović broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 83 premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

izvode: Nika Mišković, Amanda Prenkaj, Petra TEATAR 2000 Kurtela, Jan Kerekeš Vilim Matula, Siniša Labrović Borivoj Radaković Postdiplomsko obrazovanje Grupa redatelj Borna Armanini tedatelj Mario Kovač premijera 25. svibnja 2012. premijera 21. prosinca 2012. glazba Igor Pavlica, dramaturgija Ivana Gudelj, scenograf Miljenko Sekulić, kostimografkinja Hana videokamera Alan Stanković, videomontaža Ivor Letica, rekviziter Miriam Brezovec, inspicijent Miriam Ivezić Brezovec, majstori svjetla i tona Marinko Radočaj i izvodi: Vilim Matula Darko Crnčević, glazbeni mentor Damir Smiljanić Smiley scenografkinja i kostimografkinja Jasmina Pacek, TEATAR EXIT glazba Elvis Stanić, oblikovatelj svjetla Mario Vnučec, izvode: Sreten Mokrović, Ivica Zadro, Ranko Zidarić, oblikovatelj tona Neven Zebić, šminka Zdenka Mihelj, Iva Visković Saša Anočić frizura Dražen Crnadak Nemirne noge izvode: Robert Kurbaša (Marko), Doris Pinčić (Stela) KAZALIŠTE SLIJEPIH I redatelj Saša Anočić SLABOVIDNIH NOVI ŽIVOT premijera 15. prosinca 2012. TEATAR RUGANTINO Ana Prolić Ispeci pa reci Jasminka Petrović redateljica Ana Prolić Ljubav za početnike ili Nauči pa odluči premijera 27. rujna 2012. redatelj Ivan Leo Lemo tekst songa Vojin Perić, koreografija Tamara Savićević, premijera 9. listopada 2012. kostimografija i scenografija Maša Žarnić, glazba dramatizacija Ivan Leo Lemo, Gordana Gadžić, Jasen Nenad Kovačić, oblikovanje svjetla Nenad Lalović, Boko, Jelena Mijović tehnička podrška: Ivana Veran, Ana Biondić, Leona izvode: Dubravka Miletić, Gordana Gadžić, Ines Slatković Harčević, Branko Ostojić, Nikola Višić, dramaturgija i scenografija Saša Anočić, asistentica Cokarić / Helena Kalinić, Ante Krstulović / Luka izrada kostima Mateja Medić / Maša Žarnić, izrada Kuzmanović scenografije i rekvizita Maša Žarnić redatelja Ivana Čoh Šverko, kostimografkinje Danica Dedijer i Ana Trišler, asistentica kostimografkinja izvode: Anita Matković, Dajana Biondić, Vojin Perić Selena Gazda, izrada scenografskih elemenata TEATAR &TD Origo pretium, izrada rekvizite Dominik Milanović, KAZALIŠTE SVAROG koreografija Marina Lamot i Saša Anočić, glazba Ranko Marinković i izbor glazbe Matija Antolić, Saša Anočić i ekipa Glorija predstave, glazbeni koordinator Matija Antolić, tonski ZOO novosti redatelj Saša Božić prema istoimenoj knjizi priča Ivane Guljašević suradnici Nebojša Paunković, Davor Mrkonjić, Ivan Pavić, oblikovanje rasvjete Marino Frankola i Saša premijera 12. travnja 2012. redatelj Dubravko Sidor Anočić, majstori rasvjete Marino Frankola i Tomislav koncept Saša Božić, scenografija, kostimografija premijera 17. studenog 2012. Baotić, odabir i izrada projekcija Sanja Prnjak i Saša Zdravka Ivandija, glazba Damir Šimunović, design prilagodio Dubravko Sidor, glazba i tonski efekti Anočić, vođenje projekcija Dragan Micić, fotografija plakata i letka Tina Ivezić, asistentica kostimografkinje Davor Kavelj i Tomislav Habuš, scena i kostimi Luka Radomir Sarađen, fotografija na plakatu Patrik Ana Paulić, inspicijentica Jelena Božić, tehnički Vucić i Ivka Vucić, vođenje svjetla i tona Jesenka Sidor Sarađen, dizajn plakata i programske knjižice Marin realizator Krunoslav Dolenec, voditelji svjetla Mimica i Bojan Kanižaj, organizacija, promocija i Miljenko Bengez, Damir Kruhak, Mario Vnučec, izvode: Iskra Jirsak, Petar Atanasoski prodaja Valentina Bastalec, Mirela Lautar, Antonija Boris Bogojević, voditelji tona Vlado Horvatić, Boris Putić, Vedrana Reberšak Fažo, majstorica maske Iva Dežmar, garderobijerke NOVO KAZALIŠTE Đurđa Janeš, Jagoda Kolenko, majstor scene Stipo izvode: Damir Klemenić, Jerko Marčić, Saša Anočić, Katavić, scenski radnici Darko Doman, Željko Mikin, Matija Antolić, Tvrtko Jurić, Marina Lamot, Tihana Svetlana Makarovič rekviziter Mladen Božović Lazović, Mateja Majerle, Nera Stipičević, Neven Pekara Mišmaš Šverko izvode: Nataša Dangubić (Sestra Magdalena redatelj Robert Waltl (Glorija)), Jure Radnić, Filip Riđički, Silvio Vovk premijera 18. ožujka 2012 TEATAR GAVRAN (Don Jere i Don Zane), Dado Ćosić (Rikardo Kozlović (Floki Fleche)), Nika Burđelez, Milica Manojlović (u koprodukciji sa => Zagrebačkim kazalištem mladih Miro Gavran (Biskup, Majka, Žena, Starac), Marko Antunović i Mini teaterom, Ljubljana) Lutka (Paparigas Toni), Nika Burđelez, Dado Ćosić, Jure Radnić (Paparigasi) redateljica Mladena Gavran premijera 12. listopada 2012.

84 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

Aleksandar Stojković svjetlo Damir Kruhak, majstor Ivica Bačun, dizajn Ajda Rooss (prema motivima basni Sergeja Kozlova) Malo je dovoljno Hrvoje / Dario, foto Damir Žižić, Ratko Mavar Luda šuma premijera 4. svibnja 2012. izvode: Damir Bartol Indoš, Tanja Vrvilo redatelj Peter Kus (u koprodukciji s Kulturbanom) (hidraulička šahtofonija), Ana Hušman (filmske i premijera 13. svibnja 2012. videoslike), Ivan Marušić Klif (nadzorne slike i zvuk) glazba Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz, autorica koncept i glazba Peter Kus, dramaturgija Ajda Rooss, produkcije Nataša Rajković, producentica Davorka likovno i grafičko oblikovanje Kaja Avberšek, glazbeni Antonio Gabelić Begović, dramaturg Sandro Siljan, inspicijent i instrumenti Peter Kus, Darko Korošec, kostimi Iztok dramaturški savjetnik Vedran Hleb, oblikovanje zvuka Kabinet Hrga, oblikovanje rasvjete Borut Bučinel, izrada Miroslav Piškulić, oblikovanje svjetla Bojan Gagić, redatelj Filip Povrženić lutaka Silvo Metelko, Ana Kravanja, Kaja Avberšek, vizualni identitet Miro Župa premijera 29. studenoga 2012. izrada scene Rajko Miladić, Adolf Košmrl, Peter Kus, Jurij Kus, ton-majstor Dino Čosić, rasvjeta i scenska izvode: Aleksandar Stojković, Alen Sinkauz scenografija Jasna Josipovski, kostimografija tehnika Domagoj Klasić (kontrabas, bas gitara, efekti) i Nenad Sinkauz Matea Pasarić, oblikovanje svjetla Filip Povrženić (elektronika, ukulele, klavir) i Jasna Josipovski, autori glazbe Vladimir Vavilov, izvode: Andrea Giordani / Marija Kolb, Bruno EDolutionary (Edmund Sobczak), dizajn plakata Kontrec, Yaniv Shentser, Ivan Štrok Bertolt Brecht Boris Modrah Lux in Tenebris izvode: Sanja Milardović (potpredsjednica vlade), Ivana Miletić Piškor (prema knjizi Pinokio Carla redatelj Mario Kovač Dado Ćosić (Ivan Horvat), Tomislav Krstanović Collodija) premijera 10. svibnja 2012. (potpredsjednik vlade), Boris Svrtan (glas premijera) Pinokio dramaturg Srđan Sandić, scenografija Zrinka koncept Ivana Miletić Piškor Nedeljković, koreografija Maja Kovač, izrada UMJETNIČKA ORGANIZACIJA premijera 11. prosinca 2012. videomaterijala Damir Kantoci, dizajn Dalibor Zec, TEATROMAN (u koprodukciji s Plesnim atelierom Naiva) skladatelj originalne glazbe Nikša Marinović, autori pjesama Mario Kovač, Nikša Marinović, Srđan Sandić Paul Dewandre (prema knjizi Johna Graya) ideja Ivana Miletić Piškor, dramaturginja Maja Muškarci su s Marsa, žene su s Venere Kovač, stručni suradnik za glumu Dražen Šivak, izvode: Dean Krivačić (Paduk), Anita Matković kostimografija Katarina Pohl, scenografija Grupa redatelj: Boris Kovačević (Gospođa Hogge), Nikša Marinović (Karizmatik), Glop Dramskog studija DKD-a, autor glazbe Damir Ivana Krizmanić (Novinar), Zrinka Kušević premijera Šimunović, oblikovanje svjetla Domagoj Klasić, (Prostitutka 1 (Esmeralda)), Maja Katić (Prostitutka producent Roman Šušković-Stipanović, prilagodba grafičko oblikovanje Martina Granić 2 (Alexxx)), Zrinka Antičević (Prostitutka 3 teksta Roman Šušković-Stipanović, prijevod Boris koautori i izvođači: Dina Ekštajn, Maja Kovač, Ivana (Oxxxana)), Marko Movre (Kapelan), Matija Major Anić, scenografkinja Tanja Lacko, autor glazbe Miletić Piškor, Petar Banda, Zvonimir Kvesić (73 sjemeništarca, policajac), Mario Kovač (sv. Željen Klašterka, tonska snimka Vito Gospodnetić, Ivan Krstitelj), Neven Jurina Tomić (Karizmatikov oblikovanje laserskih projekcija Goran Šušković, asistent), Srđan Sandić (Narod) izrada elemenata scenografije Zoran Branković GRADSKO KAZALIŠTE ŽAR PTICA

Perači prozora izvodi: Roman Šušković-Stipanović (voditelj), Darija Zinka Kiseljak (prema motivima narodne bajke) Knez Rukavina (glas žene (off)), Boris Svrtan (glas koncept Natalija Manojlović Siromah i vrag muškarca (off)) premijera 20. lipnja 2012. redateljica Saša Broz (u koprodukciji sa ZPA, Plešimedo Teatrom, DJEČJE KAZALIŠTE DUBRAVA premijera 1. ožujka 2012. Sveučilištem u Zagrebu, SC – Kultura promjene) asistentica Mia Bučević Miran Kurspahić i Rona Žulj izvode: Zrinka Lukčec, Petar Cvirn Polja mašte ili kako su izgubljena autorska prava redatelj Miran Kurspahić premjera 5. svibnja 2012., Virovitica / 8. svibnja 2012., Zagreb (u koprodukciji s => Kazalištem Virovitica)

scenograf Dragutin Broz, kostimografkinja Marita Vodni rat Ćopo, koreografkinja Snježana Abramović Milković, autori Damir Bartol Indoš / Tanja Vrvilo skladatelj Mario Mirković, oblikovatelj rasvjete Saša premijera 29. lipnja 2012. Mondecar, jezična savjetnica Đurđa Škavić (u koprodukciji s DB Indoš ekstremno muzičko izvode: Ante Krstulović (Anđelko), Iva Visković kazalište i Perforacijama) (Justa), Marko Makovičić (Dobroslav), Drago Utješanović (Gvozden), Berislav Tomičić (Žiga), broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 85 premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

Damir Poljičak (Vrag), Gorana Marin (Sofija), Vesna Višnja Babić (Kraljica majka Beatrice, princezina izvode: Mirela Videk (Lana), Iskra Jirsak (Dana i Ravenšćak (Dušica), Natalija Đorđević (Veselka) baka), Tony Šestan (Paž,zaposlenik kod princezinih), Vjeverica), Marko Hergešić (Matija) Višnja Babić (Vještica Grizelda) Jadranka Jovanović (prema bajci braće Grimm) Nina Horvat Vuk i kozlići Ivana Brlić-Mažuranić Ružičasta sanjarica redatelj Ratko Glavina Regoč redatelj Ivica Šimić premijera 29. travnja 2012. redateljica Dora Ruždjak Podolski premijera 26. siječnja 2012. scenograf Pavel Polak, glazba Vitezslav Hadl, lutke premijera 9. ožujka 2012. scenografkinja Dinka Jeričević, skladatelj Alen Vlasta Brož, scenski pokret Olga Glavina Kraljić, pomoćnica scenografkinje Petra Held, kostimografkinja Hana Letica, oblikovanje svjetla izvode: Robert Bošković, Amanda Prenkaj / Dunja Željka Fabijanić Šaravanja, oblikovanje i izrada Fajdić kostima ovce i mede Miljenko Sekulić, fotografkinja Ana Šesto, producentica Vitomira Lončar Sanja Pilić Mrvice iz dnevnog boravka izvode: Gea Gojak, Dado Ćosić redateljica Franka Perković Darko Lukić (nadahnuto dramom Život je san premijera 25. rujna 2012. Calderona de la Barce) dramatizacija i adaptacija Marijana Nola, scena Život je san, viteška priča – epizoda šesta i svjetlo Ivo Knezović, kostimografkinja Barbara redatelj Ivica Šimić Bourek, scenski pokret Pravdan Devlahović, glazba dramaturginja Jelena Kovačić, scenograf Igor Pauška, Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz kostimografkinja Jelena Vojković, skladatelj Stanislav premijera 20. rujna 2012. scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinja izvode: Petar Atanasoski, Nataša Kopeč, Ana-Marija Kovačić, autor animacija Simon Bogojević Narath, Mirjana Zagorec, skladatelj Alen Kraljić, Vrdoljak, Ante Krstulović, Gorana Marin, Natalija scenski pokret ansambl predstave Regoč, trener Acro oblikovateljica svjetla Željka Šaravanja, fotografkinja Đorđević, Iskra Jirsak, Berislav Tomičić Yoge Danijel Dubičanac, pomoćnik trenera Acro Yoge Petar Banda, oblikovatelji svjetla Dora Ruždjak Ana Šesto, producentica Vitomira Lončar Podolski i Igor Pauška, oblikovatelj tona Daniel Biffel, izvode: Silvio Vovk, Anja Đurinović, Mia Anočić- Marijana Nola (prema istoimenoj engleskoj bajci izrada rekvizite i maketa za sjene Zoran Branković, Valentić, Zoran Gogić Josepha Jacobsa) grafičko oblikovanje Emil Flatz, fotografkinja Maja Janko i čarobni grah Kljajić, inspicijentica Aline Arlavi Šarkezi KAZALIŠTE MERLIN redateljica Helena Petković izvode: Aleksandra Naumov, Radovan Ruždjak, premijera 10. studenoga 2012. Ivana Bakarić, Vanda Vujanić Šušnjar, Maja Kovač, Kamenolomac Petar Banda scenograf i kostimograf Patricio Alejandro Aguero prema motivima iz kineske narodne priče Marino, skladatelj Damir Šimunović, scenski pokret redateljica Ana Merlin Vesna Mimica, svjetlo Vesna Kolarec KAZALIŠTE MALA SCENA premijera 9. studenoga 2012. izvode: Vedran Živolić, Nataša Kopeč, Ante dramatizacija Kristina Gavran, asistentica za Krstulović, Asja Jovanović, Sanja Crljen, Drago Zvjezdana Ladika – Ivica Šimić pokret i ples Ivana Pavlović, glazba Vlatko Panić, Utješanović Tajne začarane šume kostimografija, izrada dijela rekvizita kostima; redatelj Ivica Šimić ilustracija i grafičko oblikovanje Zdenko Bašić, GRADSKO KAZALIŠTE TREŠNJA premijera 14. siječnja 2012. scenograf, izrada kulisa i maski Miljenko Sekulić, asistentica Ana Sekulić, oblikovanje svjetla i majstor Nina Kleflin (prema motivima bajke braće Grimm) tona Luka Merlin, šivanje kostima Ana Grljač Princeza i Žabac Klanjčić, realizacija svjetla Nikola Ćurić, tehnička redateljica Nina Kleflin potpora Branko Deletić premijera 24. veljače 2012. izvode: Ivan Horvat (kamenolomac), Ivan Vukelić scenografija Osman Arslanagić, kostimografija (djed, popisivač, poreznik, savjetnik, seljak, redovnik, Marija Šarić Ban, autorska glazba Matija Antolić, oblak), Ana Merlin (Petra – duša stijene) scenski pokret Damir Klemenić, izrada i likovna obrada rekvizite Zoran Branković, likovna obrada KAZALIŠTE TVORNICA LUTAKA scenografije Zoran Branković, oblikovanje rasvjete Aleksandar Mondecar, izrada ginjola Dunja Niemčić, Petra Radin (prema motivima priča) izrada kostima Aliana Klanfar i Emilija Šušković, scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinja Profesor Balthazar – Put oko svijeta inspicijentica Leonila Grundler Gašparić Hana Letica, skladatelj Ivica Šimić, koreografkinja redatelj Mario Kovač Larisa Navojec, oblikovateljica rasvjete Željka izvode: Nera Stipičević (Princeza Isabell), Rakan premijera 18. svibnja 2012., Velika Gorica / 19. svibnja Fabijanić Šaravanja, oblikovateljica rekvizite Dunja Rushaidat (Žabac, zapravo princ Robin), Damir 2012, Zagreb Klemenić (Kralj Henrik, princezin otac), Daria Knez Niemčić, producentica Vitomira Lončar (u suradnji sa => Scenom Gorica, Velika Gorica) Rukavina (Kraljica majka Marion, princezina majka),

86 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

ZAGREBAČKO KAZALIŠTE LUTAKA Miroslav Mamić, ton Željko Mravak izvode: Nikša Arčanin (Gregor Samsa), Nikola L. Frank Baum ‒ Igor Mrduljaš Ivošević (Tata Samsa), Tajana Jovanović (Mama Čarobnjak iz Oza Samsa), Andrea Mladinić (Greta (Sestra Samsa)), redatelj Joško Juvančić Nenad Srdelić (Šef), Vicko Bilandžić (Tajnik) premijera 24. ožujka 2012. Marta Buchaca Djevojčice ne bi trebale igrati nogomet redateljica Nenni Delmestre premijera 5. prosinca 2012. prijevod Milan Bogdanović / Lada Kaštelan, prijevod Nenni Demestre, audiovizualno oblikovanje dramaturška obrada Lada Kaštelan / Nenni Lina Vengoechea, oblikovanje svjetla Miro Mamić Delmestre, jezična savjetnica Đurđa Škavić, scenografkinja, glazba, asistentica režije Lina izvode: Snježana Sinovčić Šiškov (Majka), Goran Vengoechea, kostimografkinja Danica Dedijer, Marković (Toni), Lara Živolić (Sara) koreograf i scenski pokret Mark Boldin, redatelj videomaterijala Dan Oki, oblikovatelj svjetla Zoran KAZALIŠTE PLAYDRAMA Mihanović, oblikovatelj tona Damir Punda, asistentica adaptacija Igor Mrduljaš, lutke, scena i kostimi Vesna kostimografkinje Nevena Čaklović Ana Marija Fabijanić Balabanić, glazba Mate Matišić, oblikovatelj svjetla Igor Matijevac izvode: Marko Petrić (Romeo), Anastasija Jankovska Ezopeja (putovanje prema djetetu...) (Julija), Trpimir Jurkić (Lorenzo), Snježana Sinovčić izvode: Marina Kostelac, Željko Šestić, Branko redateljica Marica Grgurinović Šiškov (Dadilja), Goran Marković (Mercuzio), Smiljanić, Anđelko Petrić, Andrea Baković, Katarina premijera 11. srpnja 2012. Mijo Jurišić (Benvoglio), Vladimir Posavec Tušek Perica, Đuro Roić, Pero Juričić, Žarko Savić, Matilda (Tibaldo), Žarko Radić (Capuletti), Matea Elezović scenograf Ozren Baković, kostimografija Irena Sorić, Siniša Miletić (Gđa Capuletti), Nenad Srdelić (Montecchi), Josip Vodišek Babaja, Krešidov, koreografkinja Ana Bakotić, Zovko (Escalo), Nikša Arčanin (Paris), Marjan autorica glazbe Ana Marija Fabijanić, snimatelj glazbe Siniša Bahun Nejašmić Banić (Baltazar), Lara Živolić (Petra), Vicko Mario Ilinčić / Radio Split, voditelj svjetla i tona Mario Škola za superjunake Bilandžić (Ljekarnik), Pere Eranović (Giovanni), Križanović redatelj Ivan Kristijan Majić Bojan Brajčić, Sara Ivelić, Zorana Kačić (Romeovo izvode: Elvis Bošnjak, Mia Roknić, Franko društvo), Petra Kovačić Pavlina, Tihomir Šiškov, Petra premijera 11. svibnja 2012. Jakovčević Kovačić, Gabriel Ralica (Tibaldovo društvo), Sara lutke Neda Ilijević, scenografija, strip i animacija Saša Brodarić (Pjevačica, prijateljica Romea i Julije) Zec, glazba Darko Horvat, koreografija Đurđa Kunej, Elvis Bošnjak svjetlo Igor Matijevac Srce veće od ruku Edward Albee redatelj Trpimir Jurkić izvode: Marina Kostelac, Hrvoje Perc, Katrina Perica, Tko se boji Virginije Woolf? Branko Smiljanić premijera 9. listopada 2012. redateljica Vlatka Vorkapić scenograf Ozren Bakotić, kostimografkinja Irena premijera 12. travnja 2012. August Šenoa Vodišek Babaja, koreografkinja Anita Čanadi, Postolar i vrag prijevod Gordana V. Popović, dramaturginja oblikovatelj svjetla i tona Siniša Jakovčević Dubravka Lampalov, scenografkinja i redatelj Zoran Mužić kostimografkinja Tanja Lacko, scenska glazba Ivanka izvode: Anastasija Jankovska, Petra Kovačić Pavlina, premijera 31. svibnja 2012. Mazurkijević i Stanislav Kovačić, oblikovanje svjetla Vladimir Posavec Tušek, Elvis Bošnjak lutke i scena Gordana Krebelj, glazba Igor Karlić, Zoran Mihanović, oblikovanje zvuka Tomislav Luetić koreografija Đurđa Kunej, svjetlo Vilim Sever GRADSKO KAZALIŠTE MLADIH izvode: Ksenija Prohaska (Martha), Žarko Radić izvode: Pero Juričić, Anđelko Petric, Daniela Čolić- (George), Anastasija Jankovska (Honey), Vladimir Jacob Grimm i Wilhelm Grimm Prižmić, Matilda Sorić, Đuro Roić / Branko Smiljanić, Posavec Tušek (Nick) Mladen Čutura Stoliću, prostri se SCENA 55 HRVATSKOG NARODNOG redateljica Nina Kleflin SPLIT KAZALIŠTA SPLIT premijera 22. veljače 2012. dramaturginja Nina Kleflin, scenograf Osman Franz Kafka Arslanagić, kostimografkinja Marija Šarić Ban, glazba HRVATSKO NARODNO Preobrazba Robert Torre KAZALIŠTE SPLIT redatelj Ivan Plazibat izvode: Belmondo Miliša, Ivo Perkušić, Slavko Sobin, William Shakespeare premijera 28. ožujka 2012. Siniša Novković, Ana Gruica, Lidija Florijan, Vinko Romeo i Julija dramatizacija Ivan Plazibat, scenograf Ozren Bakotić, Mihanović, Nada Kovačević, Mia Roknić redateljica Nenni Delmestre kostimografkinja Petra Dančević, skladatelj Gordan premijera 12. siječnja 2012. Tudor, scenski pokret Maja Marjančić, svjetlo Maja Pelević broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 87 premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

Narančina kora redateljica Tamara Kučinović gitara, tamburica), Aleksandar Jovevski (kaval), Lucija redateljica Jelena Posavec Tušek premijera 7. ožujka 2012. Stanojević (violina) premijera 27. rujna 2012. Likovnost predstave Liubov Narmukhambetova, izvode: Nikša Arčanin, Milena Blažanović, Milana koreografkinja Jelena Posavec Tušek, kostimografija i tehnolog scenografije i lutaka Asya Yurina, Buzolić-Vučica, Petar Konkoj, Andrea Majica, Ivan scenska rekvizita Mario Leko, video Nera Miočić, Toni dramaturgija Maja Sviben, autori glazbe Ekaterina Medić, Marko Petrić, Mia Roknić, Sanja Vidan Mijač, glazba TBF (Luka Barbić, Saša Antić) Efremova i Peter Makarov, majstor svjetla Duško Šteković, majstor tona Bojan Beladović, inspicijent SPLITSKO LJETO izvode: Vanda Boban, Bojan Brajčić, Sara Ivelić, Franko Perić Marjan Nejašmić Banić izvode: Petar Konkoj (Vjetar), Sanja Vidan (Planina), Olja Savičević Ivančević Andrea Majica (Dječak), Branimir Rakić (Dobri Adio kauboju Anica Tomić i Jelena Kovačić (po motivima ruske Otac), Milena Blažanović (Djevojčica), Ivan Medić redatelj Ivica Buljan narodne priče Djed i repa) (Drski Otac) premijera 8. kolovoza 2012. Did i repa asistent redatelja Robert Waltl, dramatizacija redateljica Anica Tomić Ivana Brlić Mažuranić Olja Savičević Ivančević, scenograf Aleksandar premijera 29. rujna 2012. Čudnovate zgode šegrta Hlapića Denić, kostimografkinja Ana Savić Gecan, glazba (koprodukcija s => Gradskim kazalištem lutaka Split) Darko Rundek, oblikovanje svjetla Srđan Barbarić, redatelj Robert Waltl oblikovanje zvuka Tomislav Luetić, asistentica David Ives premijera 21. rujna 2012. scenografa Danira Matošić Matičević, asistentica Venera u krznu dramatizirala i songove napisala Olja Savičević kostimografkinje Sanela Marković, scenografski Ivančević, dramaturg Ivica Buljan, scenograf i kreator suradnici sudionici radionice Nomadi ljepote redateljica Nina Kleflin lutaka Siniša Ilić, kostimografkinja Ana Savić Gecan, izvode: Nataša Janjić (Ruzinava), Marko Petrić premijera 11. listopada 2012. koreograf Gyula Cserepes, skladatelj Vojko Vrućina (Danijel), Ana Gruica (Sestra), Zoja Odak (Ma), (Dječaci), majstor svjetla Duško Šteković, majstor Milutin Milošević (Otac), Dara Vukić (Nona Velika tona Bojan Beladović, inspicijent Franko Perić Oblapornica), Sergej Trifunović (Karlo Šain), Nives Ivanković (Marija Čarija), Arijana Čulina (Marijana izvode: Alin Antunović (Lijeva čizmica), Nikša Mateljan), Stipe Kostanić (Anđelo), Darko Rundek Arčanin (Šegrt Hlapić), Ivica Beatović (Bogati (Ned Montgomery), Marko Cindrić (Tod), Goran čovjek, Drugi seljak, Plavi kaput, Gospodar cirkusa, Marković (Tomi Irokez), Vicko Bilandžić (Krešimir Siromašni košarač), Milena Blažanović (Desna Jovica), Lukrecija Tudor (Debela Dijana), Mijo čizmica, Četvrti seljak), Srđan Brešković (Majstor Jurišić (Tip za šankom (TZŠ)), Anastasija Jankovska Mrkonja, Pršut, Mjesec), Petar Konkoj (Bundaš, Prvi (Susjeda Žana Mateljan), Domagoj Janković seljak, Škatula), Andrea Majica (Papiga, Torba), Ivan (Uvo), Velimir Foretić (Ovolicni), Nikša Arčanin (Mlađi Barić), Nenad Srdelić (Vrdovđek), Andrea Medić (Bogati sin, Marko, Rđavi Grga), Marko Petrić Mladinić (Vrdovđekova Verica), Marjan Nejašmić (Crni čovjek, Treći seljak), Sanja Vidan (Sjekira, Banić (Mladoženja), Tajana Jovanović (Anđelova Majstorica, Bogati košarač), Lara Živolić (Gita) sponzorica), Andrijana Vicković (Ciga) prijevod Belmodo Miliša, scenografija Ozren Bakotić Jelena Kovačić (po motivima ruske narodne priče i Nina Kleflin, kostimografija Marija Šarić Ban, izbor Djed i repa) RIJEKA glazbe Robert Torre, video Ivan Mokrović, oblikovanje Did i repa svjetla Zoran Mihanović redateljica Anica Tomić HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE IVANA PL. ZAJCA, HRVATSKA izvode: Lidija Florijan, Belmondo Miliša premijera 29. rujna 2012. DRAMA (koprodukcija s Gradskim kazalištem mladih Split) Siniša Novković Mihail Jurjevič Ljermontov Grumblijeve kronike Maskarada redatelj Siniša Novković redatelj Vito Taufer premijera 18. listopada 2012. premijera 3. veljače 2012. skladateljica Vanja Gvozdanović, oblikovatelj lutaka prevoditelj Luko Paljetak, dramaturginja Marijana i animacije Siniša Novković, oblikovatelj zvuka Joško Fumić, koreograf Matjaž Farič, scenograf Dalibor Ćuk, oblikovatelj svjetla Miho Dolina Laginja, kostimografkinja Barbara Podlogar, autor izvode: Mia Roknić, Siniša Novković, Bojan Brajčić glazbe Mitja Smrekar Vrhovnik, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, asistent scenografa Stefano Katunar, asistentica kostimografa Manuela Paladin Šabanović, GRADSKO KAZALIŠTE LUTAKA lektorica Đurđa Škavić, zborovođa, glazbeno vodstvo SPLIT dramaturgija i koreografija Jelena Kovačić, i korepetitor Igor Vlajnić, inspicijentica Sandra scenografija i kostimografija Sunčica Jerković, glazba Čarapina, šaptačica Jolanda Pahor Tamara Kučinović (po motivu jakutske narodne Nenad Kovačić, majstor svjetla Duško Šteković, bajke) majstor tona Bojan Beladović, inspicijent Franko izvode: Dražen Mikulić (Arbenjin, Evgenij Kako se vjetar spustio među ljude Perić, izvođači glazbe Nenad Kovačić (udaraljke, Aleksandrovič), Aleksandra Stojaković (Nina, njegova

88 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

žena), Jasmin Mekić (Knez Zvjezdič), Andreja listopada 2012., HNK Ivana pl. Zajca Festivalom Grad teatar Budva) Blagojević (Baronesa Štral), Denis Brižić (Kazarin. (koprodukcija s => Riječkim ljetnim noćima i Atanasij Pavlovič), Alen Liverić (Šprih, Adam Festivalom Opatija) SCENA ZAJC OFF, HRVATSKA DRAMA Petrovič), Davor Jureško (Maska), Zdenko Botić HNK-a IVANA PL. ZAJCA (Liječnik), Anastazija Balaž Lečić (Služavka), Nenad Helena Petković (prema motivima priča Roalda Vukelić (Sluga), Biljana Torić, Sabina Salamon, Tanja Dahla) Vedrana Rudan Smoje, Igor Kovač, Predrag Sikimić (Kartaši, gosti, dame) Djevojčak u vještičjem vrtlogu Dabogda te majka rodila redateljica Tatjana Mandić Rigonat u predstavi sudjeluju članovi zbora i orkestra Opere te redateljica Helena Petković. Baleta HNK-a Ivana pl. Zajca premijera 16. listopada 2012. premijera 30. ožujka 2012. baletni ansambl: Svetlana Andrejčuk, Danijela (Zajc i Malik: Mladi za mlade) (u koprodukciji s => HKD Teatrom, Rijeka) Menkinovski, Deana Marčić, Tena Ferić, Svetlana kostimografkinja Matea Pasarić, skladatelj i Rasskazova, Tanja Tišma, Cristina Tipirig, Dmitri oblikovatelj zvuka Josip Maršić, Zoran Medved, HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE Andrejčuk, Vitali Klok, Leonid Antontsev, Shaun dramska pedagoginja i asistentica redateljice Denis IVANA PL. ZAJCA, TALIJANSKA Mclaughlin Kirinčić, oblikovatelj svjetla Boris Blidar DRAMA glazbenici: Igor Vlajnić (klavinova), Goran Cvijanović Predstava igra u dvije glumačke postave. Sudionici Sofocle & Co. (bas gitara), Hrvoje Sekovanić (bubnjevi), Tomislav radionice MALIK: Koprivčević (trombon), Tetyana Sklyarenko Antigone / Antigona (violončelo), Ivica Lukanec i Valentyn Sklyarenko prva podjela: Vana Alessio, Nina Batinić, Adriano redatelj Ozren Prohić (trube), Alba Nacinovich (pjevačica) Butorac, Eli Derenčinović, Lucia Filčić, Mia Grgić, Sara Grgurić, Ira Krmpotić, Morana Mladić, Lucia premijera 25. veljače 2012. Crossings Pedić, Antonio Šango, Tima Tomašević, Vid Vičić, Tarik Žižak redatelj Alvin Tan druga podjela: Mia Ćelap, Petar Dumenčić, Lara premijera 16. kolovoza 2012., Singapur / 19. rujna Grdinić, Leon Hasančević, Dominik Ilić, Ana Maria 2012., Rijeka Matajčić, Barbara Matajčić, Marko Matić, Kristijan Trafik, Rijeka i The Necessary Stage u koprodukciji Ramić, Nuria Ricken, Lea Rumora, Jelena Sarajlić, s HNK-om Ivana pl. Zajca, Rijeka, Esplanade – Sandro Staničić, Natali Sverić Theatres on the Bay, kao dio programa The Studios (Singapur) Pierre-Augustin Caron de Beaumarchais oblikovatelj zvuka Bani Haykal, video i digitalna obrada Ana Jurčić, scenograf Vincent Lim, Figarov pir skladatelj Josip Maršić, dramaturg Haresh Sharma, redatelj Róbert Alföldi autor Ozren Prohić, dramaturginja Laura Marchig, multimedijalni umjetnik Loo Zihan premijera 17. studenoga 2012. kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović, Tehnička ekipa – Singapur: prevoditelj Ivan Tomek, dramaturginje Magdalena scenografi Stefano Katunar, Ozren Prohić, svjetlo Josiah Yoong (oblikovatelj svjetla), Felipe Cervera Lupi Alvir, Edina Kenesei, scenograf Róbert Alföldi, Deni Šesnić, glazba Vlaho Prohaska, koreogaf Branko (voditeljica produkcije), Mohammad Yusri bin kostimografkinja Sandra Dekanić, oblikovatelj svjetla Žak Valenta, inspicijentica Lili Švrljuga, šaptačica Sapari (voditelj multimedije), Nur Shafiza binte Predrag Potočnjak, asistent scenografa Gergely Sintia Lacman Shafie (voditelj titlova), Kelvin Chew (asistent za Zoldy Z. multimediju), Sazali bin Hussain (tehničar) izvode: Elena Brumini (Antigone), Bruno izvode: Alen Liverić (Grof Almaviva, podguverner Nacinovich / Elvia Nacinovich (Creonte), Rosanna Tehnička ekipa – Rijeka: Andaluzije), Tanja Smoje (Grofica Rozina, njegova Bubola (Ismene), Giuseppe Nicodemo (Emone), Predrag Potočnjak (oblikovatelj svjetla), Mohammad žena), Jasmin Mekić (Figaro, grofov sobar i pazikuća), Elvia Nacinovich (Euridice), Alida Delcaro (Tiresia), Yusri bin Sapari (voditelj multimedije), Eugenija Anastazija Balaž Lečić (Suzana, grofičina sobarica Lucio Slama (Una Guardia), Lucio Slama (I Glasnik), Medić (voditeljica titlova), Nur Shafiza binte Shafie i Figarova zaručnica), Igor Kovač (Kerubin, grofov Leonora Surian (II Glasnik), Miriam Monica (III (asistentica za multimediju), Sazali bin Hussain paž), Olivera Baljak (Marselina, kućepaziteljica), Glasnik), Leonora Surian, Miriam Monica, Alida (tehničar), Mladen Lenac (majstor tona), scenograf Denis Brižić (Bartolo, liječnik), Davor Jureško Delcaro (Zbor) Vincent Lim, skladatelj i izvođač Josip Maršić, (Antonio, vrtlar, Suzanin ujak), Aleksandra Stojaković (Dorita, Antoniova kćer), Andreja Blagojević (Bazil, oblikovatelj zvuka Bani Haykal, video i digitalna Carlo Goldoni obrada Ana Juričić grofičin učitelj glazbe), Damir Orlić (Don Guzman, sudac) La finta ammalata / Umišljena bolesnica izvode: Chuang Xiu’er, Sharda Harrison, Edvin redateljica Saša Broz Liverić, Josip Maršić, Najib Soiman, Žak Valenta Carlo Goldoni premijera 26. listopada 2012.

Jerry Bock Gostioničarka Mirandolina dramaturginja Željka Udovičić, scenograf Dragutin redatelj Jug Radivojević Broz, kostimografkinja Sandra Dekanić, autor glazbe Guslač na krovu (mjuzikl) Borna Šercar, koreograf i asistent redateljice Žak premijera 16. lipnja 2012., Budva / 28. lipnja 2012., dirigent Igor Vlajnić Valenta, oblikovatelj svjetla Predrag Potočnjak Riječke ljetne noći / 13. prosinca 2012., HNK Ivana pl. redatelj Ozren Prohić Zajca, Rijeka izvode: Bruno Nacinovich / Mirko Soldano premijera 20. lipnja 2012., Riječke ljetne noći / 3. (koprodukcija s => Riječkim ljetnim noćima i (Pantalone), Leonora Surian (Rosaura), Elena broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 89 premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

Brumini (Beatrice), Toni Plešić (Lelio), Giuilio RIJEČKE LJETNE NOĆI GRADSKO KAZALIŠTE LUTAKA Settimo (Il dottore Anselmo Onesti), Giorgio Amodeo RIJEKA (Il dottore Onofrio Buonatesta), Rosanna Bubola Carlo Goldoni (Il dottore Merlino Malfatti), Giuseppe Nicodemo Gostioničarka Mirandolina Vladimír Zajíc (Agapito), Elvia Nacinovich (Tarquinio), Miriam Smoliček Monica (Colombina), Alida Delcaro (Fabrizio) redatelj Jug Radivojević premijera 16. lipnja 2012., Budva / 28. lipnja 2012., redatelj Vladimír Zajíc SCENA ZAJC OFF, TALIJANSKA Riječke ljetne noći / 13. prosinca 2012., HNK Ivana pl. premijera 9. veljače 2012. DRAMA HNK-a IVANA PL. ZAJCA Zajca, Rijeka (koprodukcija HNK-a Ivana pl. Zajca ‒ Riječkih Mario Schiavato ljetnih noći i Festivala Grad teatar Budva) Mini & Maxi adaptacija dramskog teksta Jug Radivojević, adaptacija redatelj Giorgio Amodeo prijevoda i dramaturgija Magdalena Lupi Alvir, scenografija Aleksandar Denić, kostimografija premijera 17. siječnja 2012. Manuela Paladin Šabanović, scenski pokret Žak scenograf i kostimograf Anton Toni Plešić, Valenta, oblikovanje svjetla Predrag Potočnjak, inspicijentica i ton Lili Švrljuga, šaptačica Sintia izbor glazbe Jug Radivojević, inspicijentica Sandra Lacman Čarapina, šaptačica Jolanda Pahor izvode: Elena Brumini (Mini i Djevojčica), Rosanna izvode: Igor Đorđević (Vitez od Ripafratte), Dražen Bubola (Maxi), Alida Delcaro (I. policajac, Ljekarnica, Mikulić (Markiz od Forlipopolija), Damir Orlić (Grof Mama, Pazikuća), Lucio Slama (Ulična svjetiljka, II. od Albafiorite), Marija Vicković (Mirandolina), Tanja pomoćnik redatelja Serđo Dlačić, prevoditelj Mato policajac) Smoje (Ortensia), Anastazija Balaž Lečić (Dejanira), Pejić, idejno rješenje lutaka i scenografije Marcela Jasmin Mekić (Fabrizio), Alen Liverić (Vitezov sluga) Jeřabek, skladatelj Igor Karlić, oblikovatelj svjetla HKD TEATAR Sanjin Seršić, voditelj tehnike Damir Babić, majstor Jerry Bock pozornice Mirko Križan, majstor svjetla Sanjin Seršić, Vedrana Rudan Guslač na krovu (mjuzikl) majstor tona Mitja Vukelić, inspicijent Serđo Dlačić Dabogda te majka rodila dirigent Igor Vlajnić izvode: Almira Štifanić (Miš Maša), Karin Frohlich redateljica Tatjana Mandić Rigonat redatelj Ozren Prohić (Pećar, Jezinka,Vila iz zdenca), Božena Delaš (Miš Mišo, Ljubica), Zlatko Vicić (Pećar, Smoliček), David premijera 30. ožujka 2012. premijera 20. lipnja 2012., Riječke ljetne noći / 3. Petrović (Pećar, Jezinka, Strašilo), Alex Đaković (u koprodukciji s Hrvatskom dramom HNK-a Ivana listopada 2012., HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka (Pećar, Jelen – Gospodar šume) pl. Zajca, Rijeka) (koprodukcija s HNK-om Ivana pl. Zajca, Rijeka i Festivalom Opatija) libreto Joseph Stein (po pričama Sh. Aleichema), OSIJEK riječi pjesama Sheldon Harnick, scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinja Irena Sušac, koreografkinja HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE U Snježana Abramović-Milković, oblikovatelj svjetla OSIJEKU Zoran Mihanović, oblikovanje tona Anito Jelović i Sanjin Valić William Shakespeare izvode: Bojan Šober (Tevye, mljekar), Olivera Mletački trgovac Baljak (Golde, njegova žena), Andreja Blagojević redatelj Robert Raponja / Leonora Surian (Tzeitel, kćer), Leonora Surian / premijera 27. siječnja 2012. Vivien Galletta (Hodel, kćer), Elena Brumini / Miriam preveo Milan Bogdanović, scenograf Darko Petrović, dramatizacija Tatjana Mandić Rigonat, scenografija Monica (Chava, kćer), Arija Rizvić (Sprintze, kćer), kostimografkinja Jasmina Pacek, scenski pokret Aleksandar Denić, kostimografija Manuela Paladin Lara Grdinić (Bielka, kćer), Biljana Torić (Yente, Alen Čelić, oblikovatelj svjetla i projekcije Rade Šabanović, izbor glazbe Tatjana Mandić Rigonat, ugovaračica brakova), Dario Bercich (Motel, krojač), Stamenković, glazba Massimo Brajković, inspicijent scenski pokret Ivana Peranić, svjetlo Predrag Saša Matovina (Perchik, student), Voljen Grbac (Lazar Eduard Srčnik, šaptačica Zrinka Stilinović Wolf, mesar), Nenad Vukelić (Mordcha, krčmar), Potočnjak, asistent scenografa Branko Cvijić, izvode: Davor Panić (Antonio, mletački trgovac), korepetitorica Nina Simčić, inspicijentica Ana Vidučić Anton T. Plešić (Rabbi), Marijan Padavić (Mendel, Aleksandar Bogdanović (Bassanio, njegov prijatelj, Kovačić njegov sin), Zdenko Botić (Avrahm, prodavač knjiga), Porzijin prosac), Goran Guksić (Leonardo, Bassanijev Mensur Puhovac (Nachum, prosjak), Anđelka Rušin sluga), Miroslav Čabraja (Graziano, Antonijev i Edita Karađole (Majka), Zoja Odak (Kći), izvode: (Grandma Tzeitel), Marijana Prohaska (Fruma Sarah), Bassanijev prijatelj), Aljoša Čepl (Lorenzo, zaljubljen Jelena Lopatić / Aleksandra Stojaković (Anđeo (mala)), Bruno Nacinovich (Zapovjednik policije (Rus)), u Gessicu), Mirel Huskić / Peđa Gvozdić (Solanio, Nenad Šegvić (Otac), Marija Geml (Gospođa), Sabina Sergej Kiselev (Fyedka (Rus)), Dmitri Andrejčuk Antonijev i Bassanijev prijatelj), Vladimir Tintor Salamon (Glavna (u ružičastom, plavom, žutom (Sasha (Rus)), Krunoslav Marić (Guslač na krovu), (Salerio, Antonijev i Bassanijev prijatelj), Mario izdanju)), Andreja Blagojević (Glaukom), Olivera Dmitri Andrejčuk, Andrei Köteles, Leonid Antontsev, Rade (Mletački dužd), Duško Modrinić (Knez od Baljak (Depresija), Biljana Torić (Želja), Tanja Smoje Ashatbeg Yusupzhanov, Shaun McLaughlin, Vitali Maroka, Porzijin prosac), Duško Modrinić (Knez od Aragona, Porzijin prosac), Boro Stjepanović (Rođena), Marija Dmejhal, Ruža Marić, Ana Radoja Klok, Svebor Zgurić (Rusi, Židovi, policajci) (Zbor starica Felicita), Meryl (Zeka) (Shylock, bogat Židov), Vjekoslav Janković (Tubal,

90 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

Židov, njegov prijatelj), Majkl Mikolić (Lancillotto GRADSKE GALERIJE OSIJEK (NOVO Jens Sigsgaard, Maja Sviben Gobbo, luda, Shylockov sluga), Milenko Ognjenović KAZALIŠTE) Pale sam na svijetu (Stari Gobbo, njegov otac), Sandra Lončarić Tankosić redatelj Ivan Kristijan Majić (Porzia, bogata baštinica), Petra Blašković (Nerissa, Ivan Viripajev njezina drugarica), Ana Stanojević, Radoslava Mrkšić, premijera 19. travnja 2012. Anita Schmidt, Jasna Odorčić (Dvorkinje), Martina Kisik scenografkinja i kreatorica lutaka Neda Ilijević, Stjepanović (Gessica, Shylockova kći), Zorislav Štark redateljica Aida Bukvić kostimografkinja Maja Marković, autor glazbe Darko (Tamničar), Mateja Božić, Snježana Horvat, Mariana premijera 11. srpnja 2012. (=> Osječko ljeto kulture) Horvat, asistentica redatelja Areta Ćurković, voditelj Witovski, Ivona Pruti (Venecijanke, pratnja Kneza od tehničke službe Momčilo Labudović, inspicijentica Aragona), Zorislav Štark, Srđan Kovačević, Danijel Zdenka Kovaček, majstor tona Dražen Golubić, Novoselac, Slavko Bogdanović (Trgovački radnici, UMJETNIČKA AKADEMIJA U majstor rasvjete Igor Elek, majstor pozornice Zoran pratnja Kneza od Maroka) OSIJEKU Grkinić, pozornički tehničar Tihomil Čakalić, izrada scene Neda Ilijević i Siniša Ardalić, izrada lutaka Neda Mate Matišić Dalibor Cikojević Ilijević, izrada kostima Maja Marković Sinovi umiru prvi Zdenkin striptiz izvode: Edi Ćelić, Areta Ćurković redatelj Zoran Mužić redatelji Robert Raponja i Velimir Velev premijera 13. travnja 2012. premijera 10. svibnja 2012. Magdalena Lupi Alvir (po motivima ruske narodne kostimografija Ivana Živković, glazbeni suradnik bajke) Ljudevit Laušin Žar ptica izvodi: Vlasta Ramljak (ostarjela Zdenka), Katarina redatelj Lawrence Kiiru Arbanas (mlada Zdenka), Peđa Gvozdić (Boris), premijera 9. srpnja 2012., Osječko ljeto kulture / 15. Katica Šubarić, Selena Andrić, Ivan Ćaćić, Edi Ćelić, rujna 2012., Dječje kazalište Branka Mihaljevića Goran Guksić, Jakov Gavran više na => Osječko ljeto kulture

DJEČJE KAZALIŠTE BRANKA Mladen Vujčić MIHALJEVIĆA Družba djeda Abeceda Tamara Kučinović (po motivima Korneja Ivanoviča Mladen Vujčić Čukovskog) premijera 29. studenoga 2012. scenograf Darko Bakliža, kostimografkinja Jasmina Dobri doktor Jojboli Pacek, glazba Mate Matišić, dizajn svjetla Aleksandar dramatizacija Mladen Vujčić, asistent režije Goran Mondecar, asistentice scenografa Anita Krmek i Nina redateljica Tamara Kučinović Zelić, likovnost predstave Marko Jovanovac, autor glazbe Ivica Murat, autor stihova Đorđe Dukić, Matika, inspicijent Eduard Srčnik, šaptačica Zrinka premijera 31. siječnja 2012. Stilinović voditelj tehničke službe Momčilo Labudović, inspicijentica Zdenka Kovaček, majstor tona Dražen izvode: Milenko Ognjenović (Jakov, umirovljenik, Golubić, majstor rasvjete Igor Elek, majstor pozornice 62 godine), Ana Stanojević (Franka, njegova žena, Zoran Grkinić, pozornički tehničar Tihomil Čakalić, umirovljenica), Darko Milas (Mićun, njihov sin, izrada scenografije Siniša Ardalić i Marko Jovanovac umirovljenik, 41 godina (invalid 75%)), Ivana Gudelj (Marija, njegova žena, 36 godina), Davor Panić izvode: Tihomir Grljušić (Djed Abeced), Zvjezdana (Luka, Jakovljev brat, umirovljenik), Aljoša Čepl Bučanin (Pero Škrabalo), Inga Šarić (Trokut oštrokut), (Mijo, njegov sin, umirovljenik, 28 godina (invalid Inga Šarić i Edi Ćelić (velika i mala slova i brojevi) 100%)), Aleksandar Bogdanović (Božo, njegov sin, umirovljenik, 36 godina (invalid 60%)), Miroslav OSJEČKO LJETO KULTURE Čabraja (Ante, umirovljenik, kratkovidan, 34 godine (invalid 75%)), Ljiljana Krička (Marta, umirovljenica, Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku 60 godina), Mario Rade (Ivica, mafijaš, umirovljenik Ivana Šojat-Kuči (invalid 25%)), Duško Modrinić (Tihomir, likovnost predstave (lutke, scena i kostimi) Volha umirovljenik iz Zagreba), Vladimir Tintor (Dragoljub, Balashova, autor glazbe Hrvoje Radnić, dramaturginja Unterstadt penzioner iz Srbije) Maja Sviben, oblikovanje rasvjete Tamara Kučinović redatelj Zlatko Sviben / Igor Elek, asistentica redateljice Snježana Ivković, premijera 29. lipnja 2012., Osječko ljeto kulture / 5. voditelj tehničke službe Momčilo Labudović, Ivana Šojat-Kuči listopada 2012., HNK u Osijeku inspicijentica Zdenka Kovaček, majstor tona Dražen Unterstadt Golubić, majstor rasvjete Igor Elek, majstor pozornice (u koprodukciji s Hrvatskim narodnim kazalištem u redatelj Zlatko Sviben Zoran Grkinić, pozornički tehničar Tihomil Čakalić, Osijeku) premijera 29. lipnja 2012., Osječko ljeto kulture / 5. izrada scenografije Siniša Ardalić, Volha Balashova, dramatizacija Nives Madunić Barišić, dramaturg listopada 2012., HNK u Osijeku Maja Marković, izrada lutaka Volha Balashova, Maja Bojan Marotti, scenograf Miljenko Sekulić, Marković kostimografkinja Katarina Radošević Galić, suradnik (u koprodukciji s => Osječkim ljetom kulture) za scensko kretanje Alen Čelić, skladatelj i izbor izvode: Ivica Lučić (Dobri doktor Jojboli), Areta glazbe Igor Valeri, oblikovateljica projekcija Željka Ćurković (Barbara), Mladen Vujčić (Barmalej), Inga Fabijanić Šaravanja, Šarić (Papagaj Karuda), Snježana Ivković (Pas Av), Đorđe Dukić (Majmun Čiči), Aleksandra Colnarić oblikovatelj svjetla Radomir Stamenković, suradnik (Sova, Ovca, Krokodil, Žirafa, Nilski konj, Majčica za esekerski Velimir Petrović, asistent redatelja Siniša zemlja) Kovač, inspicijent Eduard Srčnik, šaptačica Zrinka Stilinović, voditelj tona Davorin Toth, zvuk Goran broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 91 premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

Vukadinović i Davor Magušić, svjetlo Tomislav Kobia, izvode: Edi Ćelić (Carević Ivan), Aleksandra izvode: Boris Matić (General), Hrvoje Sebastijan video Davor Lešnjaković, kamera Josip Jurić Colnarić (Carević Vasilij), Đorđe Dukić (Carević (Hans), Matea Elezović (Grethen), Vinko Štefanac Dmitrij), Ivica Lučić (Car Vislav), Areta Ćurković (Žar (Jorge), Glorija Šoletić (Grofica), Izmira Brautović izvode: Sandra Lončarić Tankosić (Katarina ptica), Inga Šarić (Sivi Vuk), Ivica Lučić (I Stražar- (Elza), Frane Perišin (Wagner) Pavković, restauratorica, ničija, Klarina unuka, u polu-kokoš), Zvjezdana Bučanin (II Stražar-polu- 40-tima), Branka Cvitković (Jozefina Bittner, Klarina kokoš), Lidija Helajz (III. Stražar-polu-kokoš), Zoran Georges Feydeau i negdašnja, preko 75 godina), Jasna Odorčić (Mama Grkinić (IV Stražar-polu-kokoš), Tihomir Grljušić Elza Richter, Viktorijina, oko 50 godina), Tatjana (Koščej Besmrtni), Aleksandra Colnarić (I Nevjesta), Ne vrti se okolo gola golcata Bertok-Zupković (Viktorija Richter udana Meier, Lidija Helajz (II Nevjesta), Đorđe Dukić (III redateljica Maja Šimić oko 30 i oko 50 godina, Rudolfova), Aleksandar Nevjesta), Zvjezdana Bučanin (IV Nevjesta), Zoran premijera 14. prosinca 2012. Bogdanović (Rudolf Meier, feršvènder i kàrtnšpȉler, Grkinić (V Nevjesta), Tihomil Čakalić (VI Nevjesta), u 30-tima, otac Adolfa, Grete i Klare), Miroslav Snježana Ivković (VII Nevjesta (Lijepa Jelena)) Čabraja (Francek, kum i krȉkskamerȃd, naraštaja i godinā istih), Mladen Vujčić (Adolf Meier, Viktorijin Gradske galerije Osijek (Novo kazalište) i Rudolfov – Reicha sin), Marija Kolb (Greta Meier, Ivan Viripajev Viktorijina i Rudolfova – s trupom), Aleksandra Demše (Klara Meier, Viktorijina i Rudolfova – s Kisik Peterom), Radoslava Mrkšić (Klara Meier, udova redateljica Aida Bukvić Schneider, omama iz 1970-ih, s duhovima), Vladimir Tintor (Peter Schneider, Klarin, u ratu nestao, premijera 11. srpnja 2012. Antuna i Marije otac), Matea Grabić (Rebeka, dramaturginja Marijana Fumić trudna prijateljica, otjerana), Domagoj Mrkonjić (Marko, komesar, s epilepsijom, pada), Vjekoslav izvode: Olga Pakalović, Amar Bukvić Janković (Antun Schneider, onkl iz Patagonije, pristigao), Ljiljana Krička-Mitrović (Marija Šnajder, DUBROVNIK adaptacija Miše Martinović, scenograf Marin Gozze, udana Pavković, supruga, bezbojna), Mario Rade kostimografknjia Jelka Grljević, skladateljica Paola (Stjepan Pavković, Marijin suprug, Katarinin otac, Dražić Zekić iz šupe), Aljoša Čepl (Slaven, Katarinin, iz ovoga KAZALIŠTE MARINA DRŽIĆA izvode: Branimir Vidić (Melko), Glorija Šoletić rata, s očalama i krilom), Petra Blašković (Anđeo, (Klara), Hrvoje Sebastijan (Lambro), Boris Matić poslanik fotografijā i pjev čistine), Aljoša Čepl i Olja Lozica (Srećko), Edi Jertec (Kiko) Domagoj Mrkonjić (Partizana, dva stražarska), Miroslav Čabraja (Kadet Horvat, Krležin), Aleksandar Prasac koji gleda u sunce Bogdanović (Oberleutnant Walter, iz U logoru), redateljica Olja Lozica TEATAR BURSA KAZALIŠTA MARINA Aljoša Čepl i Domagoj Mrkonjić (Infanterista, dva premijera 2. ožujka 2012. DRŽIĆA Krležina), Petra Blašković (Romanowicz-Russcukova, dramaturginja Olja Lozica, scenograf Marin Gozze, potpuno vansebna), Damir Baković (Deda Dragan, Harold Pinter kostimograf Mario Leko, oblikovatelj svjetla Silvio s Konjuha i Korduna), Ivona Kundert (Snježana, Ljubavnik Giron, skladateljica i glazbena suradnica Paola Dražić dedina i Titova), Miroslav Čabraja (Tito, spram Zekić redatelj Lawrence Kiiru jugoslavenskih Nijemaca), Katarina Baban, Ivona premijera 16. ožujka 2012. Kundert i Matea Grabić (Žene, tri Euripidove), izvode: Zdeslav Čotić (Mirko), Gracija Filipović Katarina Baban, Aleksandra Demše, Aljoša Čepl, (Nikolina), Helena Kovačić (Lili), Mirej Stanić kostimografkinja Zjena Glamočanin, skladateljica Matea Grabić, Ivona Kundert i Domagoj Mrkonjić (Nona), Boris Matić (Tugomir), Alen Čelić (Zdenko Paola Dražić Zekić, koreograf Alen Čelić, oblikovatelj (Pioniri, maleni i Katarinini), Danijela Božičević, Gušter) svjetla Silvio Giron, scenograf Stefano Katanur Jasna Komendanović, Snježana Lakotić, Helga Nemet, Glorija Šoletić (Sarah), Frane Perišin Martina Puškarić, Mirjana Peteš, Iskra Stanojević, izvode: Georges Feydeau (Richard), Hrvoje Sebastijan (glas) Ljubica Terzić, Đurđica Tomaš-Grubešić i Zdenka Mačak u vreći Zubčević (Zbor Švabica, logoraški), Tomislav Binder, Elvis Bošnjak Slavko Bogdanović, Ivor Dobrić, Tomislav Horvat, redatelj Ivan Leo Lemo Otac Dražen Karlić, Viktor Kerže, Davor Solanović, premijera 11. travnja 2012. Zorislav Štark i Zdenko Targuš (Hor, partizanski i redatelj Joško Juvančić ruski) scenografkinja Vesna Režić, kostimografkinja Mirjana Zagorec, skladateljica Paola Dražić Zekić premijera 19. listopada 2012. scenograf i kostimograf Marin Gozze, skladateljica Dječje kazalište Branka Mihaljevića izvode: Branimir Vidić (Pacarel), Glorija Šoletić Paola Dražić Zekić Magdalena Lupi Alvir (po motivima ruske narodne (Marthe, njegova žena), Mirej Stanić (Julie, njihova bajke) kći), Boris Matić (Dufausset), Zdeslav Čotić izvode: Branimir Vidić (Otac), Zdeslav Čotić (Abel), (Landernau, liječnik), Helena Kovačić (Amandine, Boris Matić (Florijan), Trpimir Jurkić (Mrva) Žar ptica njegova žena), Edi Jertec (Lanoix de Vaux), Marin redatelj Lawrence Kiiru Tudor (Tiburce) Ugo Betti premijera 9. srpnja 2012., Osječko ljeto kulture / 15. Zločin na kozjem otoku rujna 2012., Dječje kazalište Branka Mihaljevića Luko Paljetak redatelj Georgij Paro dramatizacija Magdalena Lupi Alvir, scenograf Bastion premijera 26. listopada 2012. Stefano Katunar, kostimografkinja Manuela Paladin- redatelj Lefteris Giovanidis Šabanović, glazba Ivica Murat, koreografija Žak scenograf Aljoša Paro, kostimografkinja Jadranka Valenta, asistentica redatelja Aleksandra Colnarić, premijera 1. lipnja 2012. Tomić, skladatelj Đelo Jusić jezična savjetnica Alma Vančura, asistent scenografa scenograf Lefteris Giovanidis, kostimograf Željko izvode: Vedran Mlikota (Angelo), Jasna Jukić Siniša Ardalić, asistentica kostimografkinje Maja Nosić, skladatelj Đelo Jusić, scenski pokret Alen Čelić, (Agata), Glorija Šoletić (Pia), Ivona Kundert (Silvia), Marković oblikovatelj svjetla Deni Šesnić Branimir Vidić (Edoardo)

92 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

DUBROVAČKE LJETNE IGRE izvode: Nikša Butijer, Filip Juričić, Dean Krivačić, Dušan Gojić (Gospodin Đurić), Borko Perić (Mladen Sreten Mokrović, Milan Pleština, Ivana Roščić, Đaković), Zoran Pribičević (Mile), Josip Milanović skup: igre Dražen Šivak (Policijski Agent) autorski projekt Saše Božića premijera 21. srpnja 2012. BRIJUNI ČAKOVEC (koprodukcija s Art Radionicom Lazareti) video Josip Visković, suradnica za dramaturgiju i KAZALIŠTE ULYSSES KAZALIŠNA DRUŽINA PINKLEC prikupljanje arhivske građe Petra Jelača, suradnica za pokret Petra Hrašćanec, kostimografkinja Duška Goran Stefanovski Oko pola jedan Nešić Dražić Odisej autori Azra Ibrahimović, Bruno Kontrec, Davor izvode: Nataša Dangubić (Lukre / Dobre, Kamilova redatelj Aleksandar Popovski Dokleja mati), Dado Ćosić (Baldo), Ivan Grčić (Ivan / Zlati premijera 20. srpnja 2012. redatelj Davor Dokleja Kum, Dobrin brat), Petra Hrašćanec (Dugi Nos, premijera 1. veljače 2012. negromant), Marko Jastrevski (Marko), Nataša Kopeč (u koprodukciji s Gradskim dramskim kazalištem (Doris), Doris Šarić-Kukuljica (Satir / Doris), Vilim dramaturgija autorski tim predstave, pokret Azra Matula (Vili), Silvio Vovk (Izet / Silvio) Ibrahimović i Bruno Kontrec, scenografija Bruno građani Dubrovnika: Franica Bačić, Nikola Beatović, Kontrec, kostimografija i odabir glazbe autorski tim Vedran Benić, Baldo Božović, Luko Brailo, Zora predstave Brajević, Žuža Egrenyi, Ileana Grazio, Ivo Grbić, Igor izvode: Azra Ibrahimović i Bruno Kontrec Hajdarhodžić, Ksenija Hajdarhodžić, Đelo Jusić, Nike Gjaja Karapešić, Milka Podrug Kokotović, Lukša Lucianović, Vaso Lučić, Heide Luetić, Jovica Popović, Andrija Seifried, Jozo Serdarević, Ivica Sršen, Romano Bogdan (prema motivima priče Neposlušno Matko Sršen, Feđa Šehović, Nikša Šuman, Patricija mače Ivana Bjeliševa) Veramenta, Tomo Vlahutin A tko si ti? redatelj Romano Bogdan Euripid premijera 10. ožujka 2012. Medeja Gavella, Zagreb; Srpskim narodnim pozorištem, Novi dramatizacija Romano Bogdan, likovno oblikovanje redatelj Tomaž Pandur Sad; Slovenskim narodnim gledališčem, Maribor; (lutke, scenografija i kostimi) Rusa Trajkova, glazba Ateljeom 212, Beograd; Festivalom Sterijino pozorje, Bojan Miljančić, oblikovanje rasvjete Neven Taradi premijera 3. kolovoza 2012., Dubrovnik / 28. rujna Novi Sad; Teatar navigatorom, Skopje) 2012., Zagreb dramaturginja Dora Delbianco, scenografija Numen izvode: Karolina Horvat (Tina), Mario Jakšić (Luka), (u koprodukciji s Hrvatskim narodnim kazalištem u i Ivana Radenović, kostimografkinja Marita Ćopo, Davor Dokleja (Matko) Zagrebu i u suradnji s Pandur.Theatersom) glazba Foltin, kiparski radovi Miljenko i Ana Sekulić, prijevod Lada Kaštelan, adaptacija po Euripidu asistent redatelja Luca Cortina, inspicijentica Sonja Rona Žulj Darko Lukić, scenarij Tomaž Pandur, Livija Pandur, Kovačić, asistentica kostimografkinje Petra Held, Snjeguljica mora umrijeti dramaturginja Livija Pandur, scenografija Numen, oblikovatelji zvuka Damir Ključarić i Davor Rocco redatelj Miran Kurspahić kostimografkinja Danica Dedijer, glazba Silence (Boris Benko, Primož Hladnik), video Dorijan izvode: Ozren Grabarić (Odisej), Anita Mančić premijera 29. rujna 2012., Čakovec / 5. listopada Kolundžija (Galerija 12+), oblikovatelj svjetla Andrej (Penelopa), Branko Jordan (Telemah), Nataša 2012., Varaždin Hajdinak, jezična savjetnica Đurđa Škavić, fotograf Matjašec Rošker (Atena), Svetozar Cvetković (Zeus Aljoša Rebolj, asistent režije Paolo Tišljarić, asistentica / Menelaj), Boris Isaković (Posjedon / Nestor), dramaturginje Mirna Rustemović, asistentica Jasna Duričić (Odisejev pas / Kalipsa / Odisejeva kostimografkinje Zjena Glamočanin, inspicijent Roko majka), Dijana Vidušin (Melanta / Nausikaja / Kirka Grbin, šaptačica Višnja Kiš / Hekuba), Franjo Dijak (Prosac / Dječak s Ismara / Kiklop / Astijanaks), Nikola Ristanovski (Pjevač / izvode: Alma Prica (Medeja), Bojan Navojec (Jazon), Tiresije) Livio Badurina (Čuvar zlatnog runa), Ivan Glowatzky (Fer), Romano Nikolić (Mermer), Damir Markovina Branislav Nušić (Egej), Kristijan Potočki, Andrej Dojkić, Petar Cvirn, Tomislav Krstanović, Jure Radnić, Ivan Magud, Pokojnik Adrian Pezdirc, Ivan Ožegović (Argonauti; Korinčani) redateljica Lenka Udovički premijera 4. kolovoza 2012. Georg Büchner scenograf Deni Šesnić, oblikovatelj svjetla Deni Dantonova smrt Šesnić, kostimografkinja Bjanka Adžić Ursulov, (u koprodukciji s Dječjom i lutkarskom scenom redatelj Oliver Frljić skladatelj Nigel Osborne, koreograf Staša Zurovac, HNK-a u Varaždinu) asistent redatelja Marin Lukanović premijera 20. kolovoza 2012. dramaturginja Rona Žulj, kostimograf Ivica Skoko, izvode: Zijah Sokolović (Spasoje Blagojević), skladatelj Nikša Marinović, oblikovanje svjetla Neven prema prijevodu Drinke Gojković, dramaturginja Taradi Marija Karaklajić, scenograf Igor Pauška, Jelisaveta Seka Sabljić (Agnija), Katarina Bistrović- kostimografkinja Sandra Dekanić, odabir glazbe Darvaš (Rina), Miodrag Krivokapić (Pavle Marić), izvode: Nancy Abdel-Sakhi (Snjeguljica), Davor Oliver Frljić, oblikovanje svjetla Igor Pauška i Oliver Branislav Zeremski (Anta), Filip Nola (Milan Dokleja (Avatar / Junak), Karolina Horvat (Kraljica, Frljić, asistentica redatelja Marina Pejnović Novaković), Maja Posavec (Vukica), Filip Detelić služavka), Mario Jakšić (Lovac, kuhar, patuljak), (Ljubomir Protić), Drago Grabnar (Ana i Sofija), Matija Kezele (Ogledalce, stjuard, patuljak) broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 93 premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

CENTAR ZA KULTURU (u koprodukciji s Hrvatskom narodnim kazalištem u Varaždinu) POŽEGA Roland Schimmelpfennig izvode: Barbara Rocco, Robert Plemić, Anita Arapska noć Schmidt, Peđa Gvozdić GRADSKO KAZALIŠTE POŽEGA redatelj Dubravko Torjanac Marijana Nola premijera 12. prosinca 2012., Varaždin Bill Manhoff Trenk cabaret (u koprodukciji s => Hrvatskim narodnim kazalištem Izbaci uljeza u Varaždinu) redateljica Ivana Peroš redatelj Marko Juraga premijera 9. studenoga 2012. premijera 10. ožujka 2012. (u koprodukciji s Aplauz Teatrom, Zagreb) (u koprodukciji s Umjetničkom akademijom u IVANIĆ GRAD Osijeku) prijevod i adaptacija teksta Tomislav Bedeniković, scenograf i kostimograf Igor Dobranić, producent skladatelji Tin Tonković, Tihomir Ranogajec, Ljudevit TEATAR DON HIHOT Tomislav Bedeniković Laušin, Srđan Šitum, Vanja Gvozdanović, Darko Čuvidić, scenografija i kostimografija Ivana Živković, Lana Bitenc izvode: Ana Begić (Doris), Vladimir Tintor (Felix) Sheron Pimpi Steiner, koreografija i scenski pokret Vuk Ognjenović, oblikovanje zvuka Davor Dedić, Pirandello Cabaret Giulio Settimo, Peđa Gvozdić videoprojekcije Lucija Jakovina, Marka Grbeša, redateljica Lana Bitenc Najbolji prijatelji umjetničko vodstvo Antoaneta Radočaj-Janković, premijera 15. lipnja 2012. asistentice zbora Ivana Erjavac, Matea Tomas redatelji Giulio Settimo, Peđa Gvozdić premijera 16. travnja 2012. izvode: Ivan Ćaćić (Barun Trenk), Aljoša Čepi (1. pandur), Domagoj Mrkonjić (2. pandur), Dominik (u suradnji s Umjetničkom akademijom u Osijeku) Karakašić (3. pandur), Filip Hozjak (4. pandur), izvode: Giulio Settimo, Peđa Gvozdić, glazbena Aljoša Čepi (Ivan Trenk, otac Baruna Trenka), pratnja Tin Tonković Matea Grabić (Luiza Tiller Trenk, supruga Baruna Trenka), Matija Medverec (Barun Tiller), Selma Mehić (Barunica Tiller, Luizina majka), Antonija KOPRIVNICA Pintarić (Ana Urner, Trenkova djevojka), Aljoša Čepi (Grof Khevenhüller, osječki feldmaršal), Aljoša Čepi (General Guadagni, vrhovni osječki LUDENS TEATAR vojni zapovjednik), Domagoj Mrkonjić (Auditori Salzenthal, osječki revizor), Aljoša Čepi (General grof Ivan Vidak Munich, vrhovni ruski vojni zapovjednik), Domagoj Od stoljeća sedmog Mrkonjić (Pukovnik Kuming, pukovnik u ruskoj vojsci), Justina Vojaković-Fingler (Helena Kuming, dramaturg Mario Kovač, pjesme: Mario Kovač, redateljica Dora Ruždjak Podolski supruga pukovnika Kuminga), Marijana Matoković skladatelj Adam Luka Turjak, koreograf Miroslav premijera17. studenoga 2012. (Sluškinja Marija), Margareta Matišić (Marija Terezija, Mlinar, kostimograf Iva Šimunović scenografkinja Barbara Borčić, kostimografkinja kraljica), Matija Medverec (Fridrik ii Veliki, pruski Marita Ćopo, dramaturg Ivan Vidak, oblikovatelj kralj), Katica Šubarić (Krčmarica), Filip Hozjak (Fra izvode: Bojana Klepač Pogrmilović (Antonietta Angelico), Boris Šili (ruski vojnik), Filip Hozjak, Maria Portulano), Dino Škare (Luigi Pirandello, svjetla Zdravko Stolnik, glazbeni suradnik Stanislav Kovačić Jurica Hrenić, Dalibor Samardžija, Goran Lovrić, Antoniettina majka, Novinar), Miroslav Mlinar Dario Šeremet, Marin Bando, Matija Medverec, (Plesač breaker, Pralja, Mornar, Ljubavnica Marta...) izvode: Jan Kerekeš, Dean Krivačić, Slaven Španović Hrvoje Nemec, Boris Šili (Zbor Trenkovih pandura, Zbor ruskih vojnika), Danijela Škabal, Adrijana KARLOVAC Šmit, Marija Tonić, Ivana Bušić, Ana Piljić, Dijana Štinc, Katarina Baotić (Ženski zbor i plesna skupina „Trenkuše“), Selma Mehić, Justina Vojaković-Fingler GRADSKO KAZALIŠTE ZORIN DOM (plesačice „Trenkuše“)

Matjaž Zupančič Hrvoje Kovačević Igra parova Osveta redatelj Zvonimir Ilijić redatelj Majkl Mikolić premijera 29. svibnja 2012., Karlovac / 31. svibnja premijera 20. listopada 2012. 2012., Varaždin

94 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

(u koprodukciji s Umjetničkom akademijom u Patrik Lazić i Manuela Krakar (prema motivima priče Katja Taljat i Dean Bertoldi, inspicijent Manuel Osijeku) Ivanova želja Karoline Muškinja) Kaučić, majstor scene Goran Šaponja, majstor tona dramaturgija Majkl Mikolić, kostimografija i Priča o Luki i Tinu Miodrag Flego, majstor rekvizite, garderobijer, voditelj krojačke radione i fundusa Desanka Janković scenografija Ivana Živković i Sheron P. Steiner redatelji Patrik Lazić i Manuela Krakar izvode: Katica Šubarić (Ana Kralj), Nenad Pavlović premijera 24. travnja 2012. izvode: Rade Radolović (Kapetan Kuka), Filip Lugarić (Petar Pan), Nika Ivančić (Zvončica), (Marko Kralj), Katarina Baban (Ria Kantozzi), Ivan mentor Aleksandar Bančić, autor glazbe Patrik Lazić, Ćaćić (Titan Horvat) Paola Lugarić (Wendy), Teo Frgačić (John), Fran glazbu izvode Teo Frgačić, Damir Lampe, Nika Vozila (Michael), Marijana Peršić (Mama Darling), Ivančić i Patrik Lazić, scenografija Paola Lugarić, Sanda Krmpotić Aleksandar Bančić (Tata Darling), Snježana Grgić mentor za scenografiju Goran Šaponja, kostimografija (Nana / Krokodil), Marin Janković, Patrik Lazić, Druga strana Petra Pana Sarah Kim Šuran, mentorica za kostimografiju Gabrijel Lazić, Edvard Vaja, Petar Starčević, Karlo Desanka Janković, oblikovanje svjetla Marin Janković, redateljica Sanda Krmpotić Pavlović (Izgubljeni dječaci), Valter Roša (Smee), mentor za oblikovanje svjetla Dario Družeta, scenski premijera 1. prosinca 2012. Sara Stepanović (Tigrasti ljiljan), Damir Lampe pokret Diana Dina Fiamengo, mentorica za scenski (Poglavica), Diana Zrnić, Andrea Lončarić, Anna pokret Andrea Gotovina, majstorica rekvizite izvode: Mihael Kovačević (Petar Pan u mladim Alice Kraljić, Diana-Dina Fiamengo (Sirene), Saša Desanka Janković danima), Boris Benčić (odrasli Petar Pan), Sanda Stepanović, Filip Blažević, Karlo Stipić, Diana Zrnić, Krmpotić (Zvončica) izvode: Karlo Pavlović, Karlo Stipić, Melisa Andrea Lončarić, Anna Alice Kraljić, Diana-Dina Kamenčić, Diana Dina Fiamengo / Aleksandra Možar, Fiamengo, Damir Lampe (Gusari / Indijanci), Snježana Grgić, Diana Zrnić, Gabrijel Lazić, Andrea Gabrijela Galant Jelenić (Pripovjedač) PULA Lončarić TEATAR NARANČA ISTARSKO NARODNO KAZALIŠTE – Tijana Vukić Stjelja GRADSKO KAZALIŠTE PULA Isto lice (ili Ribe ne govore) Braća Grimm redatelj Ivan Leo Lemo Crvenkapica Miloš Radović premijera 24. svibnja 2012. redatelj Majkl Mikolić Čorba od kanarinca autor glazbe Zvonimir Dusper, scenografkinja premijera 25. veljače 2012. redatelj Mario Kovač Vesna Režić, kostimografkinja Mirjana Zagorec, adaptacija Majkl Mikolić, glazba Ugo Korani, premijera 8. veljače 2012. koreografkinja Andrea Gotovina scenografkinja Breza Žižović, kostimografkinje Iva Predan, Ljiljana Krijan, tekstovi songova Luka Juričić, izvode: Mia Krajcar, Vesna Tominac, Elis Lovrić, koreografija Katja Rabar, tehničko vodstvo Toni Lana Gojak, Damjan Simić, Romina Vitasović, Helena Modrušan, garderobijerka Beki Perić Minić, Rade Radolović izvode: Arian Novak / Franka Hlubocki, Ivona Slobodan Šnajder Bulešić / Lucia Mrđen / Katja Rabar, Linda Kliman / Lucija Ravnjak / Slađana Kljajić, Lino Brozić, Ugo Kako je Dunca spasila domovinu Korani, Luka Juričić redateljica Snježana Banović premijera 5. listopada 2012. Aladdin scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinja (prema motivima iz 1001 noći) Dženisa Pecotić, autor glazbe Mate Matišić, redatelj Majkl Mikolić koreografkinja Andrea Gotovina, oblikovatelj svjetla prijevod i adaptacija Rade Radolović i Dora Lipovčan, premijera 15. rujna 2012. kostimografkinja i scenografkinja Desanka Janković, Dario Družeta, asistentica redateljice Nina Križan, oblikovatelj svjetla Dario Družeta, autor glazbe Fedor suradnica kostimografkinje Desanka Janković, adaptacija Majkl Mikolić, glazba Branko Radić, Boić, suradnica za scenski pokret Andrea Gotovina, inspicijent Manuel Kaučić scenografija Breza Žižović, kostimograf Neven Mihić, koreografkinja Katja Rabar, tekstovi songova dokumentarni audiomaterijal Tomislav Babić, plač izvode: Mladen Vasary (grof de Breville), Mirjana djeteta Ena Kovač, adaptacija na čakavski dijalekt Luka Juričić, tehničko vodstvo Tini Modrušan, Sinožić (grofica de Breville), Denis Brižić (g. Loiseau), garderobijerka Beki Perić Rade Radolović, st. Helena Minić (gđa Loiseau), Lana Gojak (Mlle E. izvode: Rade Radolović, Dora Lipovčan Rousset, Dunda), Rade Radolović (Cornudet), Gea izvode: Monika Mihajlović, Ugo Korani, Franjo Gojak (opatica Filomena), Romina Vitasović (opatica Tončinić, Luka Juričić, Lino Brozić, Mila Jovanović, Dragutin Lučić Luce Opuncija), Željko Vukmirica (Konj), Asim Ugljen Iris Tkalec, Ana Božinović, Aleksandra Mandić, (Prus Alzašanin, Prus, Gostioničar, Leš, Vodič) David Banko, Šime Rabar, Ivona Bulešić, Linda Lindarski kaban Kliman, Lucija Roce, Lucia Mrđen, Ena Bratić, Gea redatelj Jasminko Balenović Modrušan, Roberta Stevanović, Mateja Šimunić premijera 9. ožujka 2012. Marijana Peršić (prema romanu Jamesa M. Barriea) Carlo Collodi scenografkinja Lara Badurina, kostimografkinja Petar Pan Katarina Radošević Galić, glazba Livio Morosin i redateljica Andrea Gotovina Pinocchio Tomislav Šestan, suradnica za scenski pokret Andrea premijera 5. prosinca 2012. redateljica Renata Carola Gatica Gotovina koreografkinja Andrea Gotovina, autor glazbe premijera 1. prosinca 2012. izvode: Rade Radolović, Helena Minić, Teo Tiani Marijan Jelenić, tekst songova Marijana Peršić, dramatizacija Rebecca Agić, scenografija i vizualni kostimografkinja Desanka Janković, oblikovatelj identitet Breza Žižović, glazba Ugo Korani, svjetla Dario Družeta, scenografi Katja Taljat i Dean kostimografija Desanka Janković, tehničko vodstvo Bertoldi, instruktor za letenje Petar Šajatović, asistent Toni Modrušan, garderobijerka Beki Perić pri projektu Aleksandar Bančić, vizualni identitet broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 95 premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

izvode: Mila Jovanović, Nikola Kerkez, Franjo (Otac), Franka Klarić (Mladenka), Janko Popović Paraminski, Jagoda Kralj Novak, Beti Lučić, Ozren Tončinić, Ugo Koani, Gea Gojak Volarić (Mladoženja), Antonio Franić (Mladić), Opačić, Darko Plovanić, Nancy Abdel Sakhi, Mitja Vinko Stefanac (Muž), Helena Minić (Žena), Mirna Smiljanić, Zvonko Zečević, Marija Krpan SISAK Medaković (Sestra), Robert Ugrina (Prijatelj) Roland Schimmelpfennig August Strindberg Arapska noć GRADSKO KAZALIŠTE SISAK Gospođica Julija redatelj Dubravko Torjanac redateljica Franka Perković premijera 12. prosinca 2012., Varaždin Joe Penhall premijera 15. studenog 2012. Krajolik pod oružjem prijevod Josip Kulundžić, dramaturg Goran Ferčec, redateljica Aida Bukvić scenograf Ivo Knezović, kostimografkinja Marita premijera 21. studenoga 2012. Ćopo, oblikovatelj svjetla Joško Bakula, šaptačica Julia Martinović, inspicijent Sergej Mioč, savjetnik za glazbu Jakov Bilić i Paško Zoričić izvode: Nataša Dangubić (Gospođica Julija), Mladen Kovačić (Jean), Franka Klarić (Kristina)

VARAŽDIN

HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE U VARAŽDINU (u koprodukciji s Centrom za kulturu Čakovec) prevoditelj Dubravko Torjanac, scenograf i dizajner Ljubomir Kerekeš svjetla Leo Vukelić, kostimografkinja Barbara prijevod Lada Silađin, scenografija i kostimi Ufuraj se i pukni Bourek, glazba Azot, dramaturginja Vesna Kosec Danijela Gotal Grgurač, videoprojekcija Zoran Torjanac, asistent redatelja Ivica Pucar, asistentica redatelj Ljubomir Kerekeš Rajković, inspicijentica Radmila Brodarac, rekviziter kostimografkinje Žarka Krpan premijera 9. ožujka 2012. Boris Lemaić, fotografije i promidžba Alen Pahić, izvode: Zdenko Brlek (Lomaier), Katarina Arbanas promidžba i prodaja Lorena Podić, organizacija i izvode: Zoran Pribičević (Zoki), Jan Kerekeš (Franziska), Barbara Rocco (Fatima), Peđa Gvozdić marketing Marijana Barišić (Krunoslav), Ljubomir Kerekeš (susjed Črček) (Kalil), Ivica Pucar (Peter Karpati) izvode: Amar Bukvić, Filip Juričić, Ivana Legati, Ivan Glowatzky Jon Fosse SCENA ZVONIMIR ROGOZ HNK-a U Majka i dijete VARAŽDINU redatelj Dario Harjaček ŠIBENIK Marius von Mayenburg premijera 20. travnja u 2012. Ružni HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE U dramaturginja Vesna Kosec-Torjanac, scenograf ŠIBENIKU Leo Vukelić, kostimografkinja Doris Kristić, preveo redatelj Jernej Kobal Dubravko Torjanac, asistentica redatelja Sunčana premijera 20. siječnja 2012. Bertolt Brecht Zelenika Konjević izvode: Robert Plemić, Ivica Pucar, Barbara Rocco, Pir malograđana izvode: Ljiljana Bogojević, Mirjana Sinožić, Gordana Mitja Smiljanić redatelj Dražen Ferenčina Slivka, Mitja Smiljanić, Leona Paraminski, Robert premijera 16. travnja 2012. Plemić, Ozren Opačić, Sunčana Zelenika Konjević, Mani Gotovac Hana Hegedušić, Zdenko Brlek, Zvonko Zečević i Matija Kezele Pričaj mi o Gorkome redatelj ansambl Matjaž Zupančič premijera 11. listopada 2012. Igra parova oblikovanje svjetla Slaven Edvin Bot, kostimografija redatelj Zvonimir Ilijić Dubravka Skvrce, asistentica Morana Krpan, fotografija Mara Bratoš, glazba Eric Satie: Gnossienne premijera 29. svibnja 2012., Karlovac / 31. svibnja No.1 (1890); Consuelo Valasquez: Besame Mucho 2012., Varaždin (1911) (u koprodukciji s => Gradskim kazalištem Zorin dom, Karlovac) izvode: Hana Hegedušić (mlada Mani), Lela Margitić (ostarjela Mani), Robert Plemić (Gorki) Trajče Kacarov scenograf Marin Gozze, kostimografkinja Marita Ćopo, dramaturg Davor Špišić, oblikovatelj rasvjete Za samo jedan dan Joško Bakula, glazba Igor Karlić, koreografkinja Maja redatelj Rene Maurin Durinović, inspicijent Sergej Mioč premijera 9. studenoga 2012. izvode: Oriana Kunčić (Majka), Žarko Potočnjak izvode: Marinko Prga, Draško Zidar, Leona

96 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

DJEČJA I LUTKARSKA SCENA HNK-a Tomica Simović, pokret i koreografija Maja Kovač, U VARAŽDINU dizajn Mario Mišković, snimatelj Dalibor Platenik, fotografija Maja Bosnić, dizajneri i majstori svjetla Ivana Brlić-Mažuranić Damir Sirotić, Alen Marin, majstor zvuka Goran Stanilović, Matija Šantić Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica redatelj Dubravko Torjanac izvode: Mario Kovač, Filip Detelić, Petra Radin, Nikša Marinović (off glas) premijera 12. travnja 2012. (u koprodukcij s Umjetničkom akademijom u Lana Šarić (prema priči Braće Grimm Bremenski Osijeku) svirači) dramatizacija Vesna Kosec-Torjanac, skladatelj Petar Ulični skitači Eldan, autorica songova Vesna Kosec-Torjanac, scenograf i kreator lutaka Ivan Duić redatelj Ivan Plazibat premijera 10. studeni 2012. Katarina Arbanas, Nenad Pavlović, Maja izvode: scenografkinja Marta Crnobrnja, glazba Igor Baksa Lučić, Hrvoje Seršić, Barbara Rocco i Beti Lučić izvode: Marija Kolb, Ivan Magud i Igor Baksa Rona Žulj Snjeguljica mora umrijeti Iz bakine kutije: Šuma Striborova Matija Antun Reljković redatelj Miran Kurspahić (prema priči Ivane Brlić Mažuranić) Satir premijera 29. rujna 2012., Čakovec / 5. listopada redateljica Dubravka Crnojević-Carić redatelj Himzo Nuhanović 2012., Varaždin premijera 17. studenoga 2012. premijera 19. lipnja 2012. (u koprodukciji s => Kazališnom družinom Pinklec, (u koprodukciji s Max teatrom i Teatrom Thalassa, adaptacija Himzo Nuhanović, asistent režije Vladimir Čakovec) Zagreb) Andrić, scenografija Ivica Zupković, kostimografija dramatizacija Dubravka Crnojević-Carić, pomoćnica Zvonko Majdiš, animacija i dizajn plakata Mirela Ksenija Krčar redateljice Marina Kostelac, kreacija lutaka i Andabak, stručni konzultant za glazbu Zvonimir Šćepanović, inspicijent Zorko Bagić Čarobnica Berta, Maks i mala princeza asistentura Matina Tenžera, oblikovatelj svjetla Milan Kovačević, izbor glazbe Vanesa Petrac i Dubravka redateljica Ksenija Krčar izvode: Vladimir Andrić, Zorko Bagić, Željko Crnojević-Carić, kostimi Agata Galeković, rođ. Mandić, Mirjana Galić, Tena Magdić, Anica Fridl, Ilija premijera 1. prosinca 2012. Novak, tehnika Milan Naglić, Damir Sirotić, Goran Červen, Andrija Badžek, Martina Mandek, Jure Sić, kostimografkinja Žarka Krpan, skladateljica Lucija Stanilović, Tomislav Kotrla, fotografije i snimanje Darko Pleša, Mirna Vidović Hrašćanec Željko Ljubek Dubravko Mataković izvode: Ljiljana Bogojević, Marija Kolb, Matija Kezele izvode: Marina Kostelac, Dubravka Crnojević-Carić, Vanesa Petrac Iz Kabula s ljubavlju TU redatelj Dražen Ferenčina VELIKA GORICA Nina Horvat premijera 21. prosinca 2012. I živjeli su sretno...? scenografija i kostimografija Dubravko Mataković, SCENA GORICA redateljica Frana Marija Vranković glazba Septica premijera 12. prosinca 2012. Draško Zidar, Tatjana Bertok-Zupković, Petra Radin (prema motivima priča) izvode: scenografija Marta Crnobrnja, kostimografija Vladimir Andrić, Nermin Omić, Matea Gravić, Profesor Balthazar – Put oko svijeta Petra Dančević, svjetlo Damir Sirotić, zvuk Goran Ilija Červen, Ivan Ćaćić, Zorko Bagić, Maja Lučić, redatelj Mario Kovač Stanilović Domagoj Mrkonjić premijera 18. svibnja 2012., Velika Gorica / 19. svibnja izvode: Ivan Bošnjak (Trnoružičin princ), 2012., Zagreb Ivan Magud (Pepeljugin princ), Adrian Pezdirc VIROVITICA (Snjeguljičin princ), Filip Vidović (Sirenin princ) KAZALIŠTE VIROVITICA VINKOVCI Simon Bent GRADSKO KAZALIŠTE JOZA IVAKIĆ Elling redatelj Dario Harjaček August Šenoa premijera 3. veljače 2012. Postolar i vrag prevoditelj Belmondo Miliša, scenograf Leo Vukelić, redatelj Ivan Ćaćić kostimografkinja Dragana Vučetić, skladatelj Frano Đurović, oblikovatelj svjetla Damir Gvojić premijera 29. veljača 2012. izvode: Goran Koši, Draško Zidar, Mijo Pavelko, Igor (u suradnji sa Scenom Gorica, Velika Gorica) izrada lutaka Ria Trdin, Ivan Ćaćić, dizajn plakata Mirela Andabak Golub, Vlasta Golub, Snježana Lančić Prpić, Blanka kostimografija Barbara Bourek, scenografija Matija Bart Šantić, lutke i rekvizita Dunja Niemčić, izrada izvode: Ivan Ćaćić, Katica Šubarić, Vladimir Andrić, kostima Barbara Bourek, Nikolina Husain, Dijana Zorko Bagić Mijić, glazba Tomislav Babić, pjesma Bal Baltazar broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 97 premijere od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

Miran Kurspahić i Rona Žulj premijera 6. listopada 2012. scenografkinja Vesna Režić, kostimografkinja Marija Polja mašte ili kako su izgubljena autorska scenografi i kostimografi Iva Matija Bitanga i Leo Šarić Ban, glazba Nebojša Lakić, oblikovatelj svjetla prava Vukelić, oblikovatelj svjetla Damir Gvojić, izbor Ivo Nižić, koreografkinja Martine Thomas, inspicijent glazbe Igor Golub, izrada videoprojekcija Leo Vukelić Mišo Kamber, izrada scenografije i rekvizita John redatelj Miran Kurspahić Čolak, izrada kostima Vernada Stipaničev premjera 5. svibnja 2012., Virovitica / 8. svibnja 2012., izvode: Vlasta Golub, Ana Majhenić, Igor Golub, izvode: Jasna Ančić (Stoše od Foše), Mirko Šatalić Zagreb Mladen Kovačić (Šime), Žana Bumber (Dora de Pan), Antonela Grubić (u koprodukciji s Dječjim kazalištem Dubrava) (Perka), Ivica Pucar (Steven), Anđela Ćurković- dramaturginja Rona Žulj, scenografkinja Petra Glad, VUKOVAR Petković (Gracijela), Vinko Radovčić (Zeus), Venci kostimografkinja Katja Šunjić, skladatelj Nikša Jurin (Venci), Mimi Zadarski (Mimi), Valter Šarović Marinović, oblikovatelj svjetla Damir Gvojić (Notajo), Ivana Begović, Martine Thomas, Dunja SCENA MARTIN HRVATSKOG DOMA Ercegović (Prostitutke) izvode: Mladen Kovačić (Mladen), Mijo Pavelko VUKOVAR glazbenici: Dražen Habuš (truba), Edi Ivanov (truba), (Glumac Mijo, Kravica Željkica, V. D.), Ana Majhenić Marino Perović (klarinet), Ivan Matešić (tuba) (Muškarac s brkovima, Žena u autobusu, Pina, Modni Dalibor Jurišić Kravar, Zlata (Ministrica Zlatne Ruke)), Blanka Jona, jesi li shvatio? Luko Paljetak Bart (Muškarac s brkovima, Žena u autobusu, Berta Govori mi o Augusti (leteća svinja), Veliki Bećar, Cenzura), Goran Koši redatelji Dalibor Jurišić i Ognjen Petković redateljica Jasna Ančić (Pripovjedač, Šef stanice, Ljubo Č, Ivo Političar, premijera 15. prosinca 2012. premijera 29. lipnja 2012. (Zadarsko kazališno ljeto) Mljekarčić Rajić, Glumi) režija lutaka – osnovna scenografska ideja – scenografija John Čolak, kostimografija Marija Šarić Ban, glazba Nebojša Lakić, oblikovatelj svjetla Reginald Rose Ivo Nižić, inspicijent Mišo Kamber, izrada kostima 12 gnjevnih ljudi Vernarda Stipaničev redatelj Neil Fleckman izvode: Zlatko Košta (Kralj), Mirko Šatalić premijera 25. svibnja 2012., Kragujevac / 31. svibnja (Helinand), Vinko Radovčić (Teobald i Kralj II), 2012., Virovitica Tomislav Pavlović (I Pučanin), Tomislav Eškinja (II (u koprodukciji s Knjaževsko-srpskim teatrom, Pučanin), Filip Mijić (III Pučanin), Anđela Ćurković- Kragujevac i Bosanskim narodnim pozorištem Petković (Cura) Zenica) prevoditelj Đorđe Krivokapić, kostimografkinja Jelena GLUMAČKA RADIONICA HNK Janjatović, asistenti redatelja Čedomir Štajn, Nikola ZADAR Milojević asistentica redatelja Jelena Sušac, scenografija, kostimografija i lutke Kristina Marić, autori glazbe Milan Begović izvode: Vladan Živković, Ivan Vidosavljević, Igor Srđan Ćuk (General Woo) i Hrvoje Marjanović, dizajn Bez trećega Golub, Miroljub Mijatović, Adis Mehanović, Zdravko svjetla Matej Nadovski, dizajn zvuka Goran Krznarić, redatelj Vinko Radovčić Maletić, Dragan Stokić, Mirko Babić, Antun Vrbenski, producentica Ivanka Miličić, izrada kostima Margita premijera 29. studenoga 2012. Nikola Milojević, Čedomir Štajn, Milić Jovanović, Ivanković, izrada scenografije Lazar Horvacki, Mijo dramaturginja Ivana Begović, glumački mentor Đorđe Đoković Marić, Saša Vuković Jasna Ančić, asistent redatelja i ispicijent Renato Pizek, scenograf i kostimograf Vinko Radovčić, Gianni Rodari izvode: Ognjen Petković (Jona), Željko Mandić oblikovanje svjetla Branislav Zafranović, video Igor (drvo, Barba, kit, bijela ribica, kralj, bršljan), Katja Telefonske priče Goić, oblikovanje tona Renato Zafranović, odabir Petrović / Jelena Sušac (Inana, kit, crvena ribica, glazbe Branimir Čakić i Vinko Radovčić, klavir Igor redatelj Dražen Ferenčina bršljan, crv) Cecić, izrada scenografije John Čolak, izrada kostima premijera 23. rujna 2012. Vernada Stipaničev, jezična savjetnica Ivana Begović, dramaturzi Dražen Ferenčina i Draško Zidar, ZADAR šminka Jelena Barić, fotograf predstave Saša Čuka scenograf Mijo Pavelko, kostimografi Mijo Pavelko i Žana Bumber, Vinko Radovčić Vanda Grba, skladatelj Igor Karlić, oblikovatelj svjetla izvode: Damir Gvojić HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE Tennessee Williams ZADAR izvode: Blanka Bart, Snježana Lančić Prpić, Mijo Iznenada prošlog ljeta Pavelko, Draško Zidar redatelj Vinko Radovčić Živko Nižić premijera 27. ožujka 2012. Arthur Schnitzler Od Foše do Atlantide mentor Jasna Ančić, scenografija Vinko Radovčič i Kolo redatelj Ivan Leo Lemo John Čolak, kostimografija Vinko Radovčić, odabir redatelj Dražen Ferenčina premijera 20. veljače 2012. glazbe Vinko Radovčić, bubnjevi Mladen Antišin i Mišo Kamber, savjetnik za scenski pokret Nena Jurišić, oblikovanje svjetla Branislav Zafranović, oblikovanje tona Renato Zafranović, izrada kostima Vernada Stipaničev, fotograf predstave Saša Čuka izvode: Žana Bumber (Gđa Violet Venable), Dunja Ercegović (Chatarine Holly), Vinko Radovčić (Doktor Cukrowicz), Tamara Sukalić (Gđa Holly), Renato Pizek (George Holly), Ivana Begović (Časna Felicity), Marina Rogoznica (Foxhill), Mišo Kamber (Inspicijent)

98 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. Festivali od 1. siječnja do 31. prosinca 2012. Dramski programi i nagrade hrvatskih kazališnih festivala priredio: Goran Ivanišević

VIRKAS Narodno pozorište Užice, Srbija NAGRADE: Mrki Teatar, Poreč Stiv Tešić Publika je svojim glasovima izabrala Hans Christian Andersen 8. Virkas, Virovitički kazališni susreti, Umetnost i dokolica najbolju predstavu. Najslađa predstava Kraljevna na zrnu graška Virovitica, Voćin, Slatina, Orahovica, redatelj Nemanja Ranković s ocjenom 4,97 je Elling Kazališta redateljica Katja Restović Pitomača, Suhopolje, Virovitica, druga je s 4,90 Tajna (izvan konkurencije) 3. – 26. veljače 2012. Kazalište Mala scena, Zagreb začarane šume Kazališta Mala scena Zvjezdana Ladika / Ivica Šimić iz Zagreba, a treća je s 4,85 Čaruga NAGRADE: Tajna začarane šume HNK-a u Zagrebu. dodjeljuje publika (jačinom i trajanjem redatelj Ivica Šimić pljeska) ZLATNI ZUB Bosansko narodno pozorište Zenica, 51. Internacionalni teatarski festival 5. Zlatni zub, festival smijeha i MESS, Sarajevo, Bosna i Hercegovina komedije, Poreč, 1. – 11. ožujka 2012. Oliver Frljić izbornica i direktorica Festivala: Katja Restović Kazalište Virovitica Pismo iz 1920. Simon Bent redatelj Oliver Frljić Kazališna udruga FERR i Teatar Elling Naranča, Pula Zlatni zub redatelj Dario Harjaček Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu Đorđe Milosavljević Ja (monokomedija) Udruge mladih Ivan Kušan Instant seksualni odgoj Urbana subkulturna baza (USB), Poreč Slovensko ljudsko gledališče Celje, Čaruga redatelji Majkl Mikolić, Luka Juričić Srebrni zub Slovenija redatelj Joško Juvančić Pacijent doktora Freuda Teatra Gavran Anton Pavlovič Čehov Planet Art, Zagreb iz Zagreba Jaz vas ljubim Kazalište Virovitica D. R. Sanderson redatelj Nikola Zavišić Jasen Boko Tko je ovdje lud? GUMBEKOVI DANI Mudre se stvari uče iz basni redatelj Marko Torjanac 5. Gumbekovi dani, međunarodni Glumačka družina Histrion, Zagreb redateljica Blanka Bart Gradsko kazalište Sisak festival cabareta, Zagreb, Ivan Goran Vitez 18. – 27. ožujka 2012. Mjehur od sapunice Kazalište Virovitica Mario Fratti Draško Zidar redatelj Ivan Goran Vitez Prijatelji(ce) Zlatko Vitez & Band Histrion – koncert Kabaret kod veselih muškaraca redatelj Boris B. Hrovat Samo za te, dragi kaj Narodno pozorište Tuzla, Bosna i redatelj Draško Zidar Kazalište Lectirum, Zagreb Hercegovina Neil Simon Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb Ivo Brešan Hrvatsko narodno kazalište u René Bitorajac / Tarik Filipović / Zoran U zajedničkom stanu Predstava Hamleta u selu Mrduša Varaždinu Lazić redatelj Zoran Mužić Donja Ljubomir Kerekeš Spektakluk redatelj Mustafa Nadarević Debitanti redatelji René Bitorajac, Tarik Filipović redatelj Ljubomir Kerekeš Udruga mladih Urbana subkulturna baza (USB), Poreč Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Kazalište Virovitica Osijek Dječje kazalište Dubrava, Zagreb Ja (monokomedija) Draško Zidar redatelj Gordan Gregurović Tamara Kučinović (prema motivima Matovilka ili o pohlepi Kabaret kod veselih muškaraca Korneja Ivanoviča Čukovskog) (prema motivima iz priče Braće redatelj Draško Zidar Dobri doktor Jojboli Grimm) Kazališna udruga Talija, Šibenik redateljica Tamara Kučinović redatelj Dario Harjaček Bez dlake na jeziku Hrvatsko narodno kazalište Split redatelj Mate Gulin Georges Perec Teatar Exit, Zagreb Teatar Rugantino, Zagreb Teatar Gavran, Zagreb Povišica Patrick Süskind Lutz Hubner / Zijah A. Sokolović Miro Gavran redatelj Goran Golovko Kontrabas Nitko, nitko, ali nitko nikad nije redatelj Rene Medvešek tako igrao Fausta Pacijent doktora Freuda Pozorište Slavija, Beograd, Srbija redatelj Zijah A. Sokolović redatelj Robert Raponja Rade Vukotić broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 99 Festivali od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

Menjamo žene Gumbek za najbolju mušku ulogu Gradsko kazalište Trešnja, Zagreb Rene Medvešek za predstavu Veli Jože redatelj Rade Vukotić Goran Koši za ulogu Parkinsona Ksenija Zec / Saša Božić po motivima za najbolju predstavu u cjelini u predstavi Kabaret kod veselih iz 1001 noći Rent a friend Gradskog kazališta Hrvatsko narodno kazalište u muškaraca Šeherezada Trešnja Varaždinu Gumbek za najbolju žensku ulogu redatelji Ksenija Zec, Saša Božić Jagoda Kralj Novak Jagoda Kralj Novak za ulogu u nagrada peteročlanog dječjeg žirija Cabaret Singerica predstavi Cabaret Singerica Gradsko kazalište Trešnja, Zagreb (učenici od 1. do 5. razreda osnovne redateljica Jagoda Kralj Novak Gumbek za izniman doprinos Dora Ruždjak Podolski / Saša Božić škole) za najbolju predstavu oživljavanju kabareta Rent a friend Gradskog kazališta Hrvoje Hitrec Rent a friend Trešnja Teatar &TD, Zagreb redateljica Anja Suša Renata Carola Gatica / Natalija Manojlović MALI MARULIĆ Slovensko narodno gledališče Nova LUTKARSKO PROLJEĆE Šarengrad 5. Festival hrvatske drame za djecu Gorica, Slovenija 17. Vukovarsko lutkarsko proljeće, redateljica Renata Carola Gatica Mali Marulić, Split, Grigor Vitez Vukovar, Vinkovci, Županja, Ilok, 15. – 18. travnja 2012. Antonton Lovas, Stari Mikanovci, Babina Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu redateljica Tijana Zinajić Greda, Drenovci, Bošnjaci, Orašje urednica programa: Nenni Delmestre Peter Lund (BiH), Nuštar, Slakovci, Ivankovo i Vještica Hillary ide u operu Kazalište Žar ptica, Zagreb Mala Terezija, Gradsko kazalište lutaka Split redatelj Ivan Leo Lemo Mato Lovrak 26. – 31. ožujka 2012. Olja Lozica po motivu priče Želimira Hercigonje Družba Pere Kvržice Mirko Švenda redatelj Oliver Frljić Lutkarsko kazalište Mostar, Bosna i Prašnjavko Međimurski kabare Hercegovina redateljica Marina Petković Liker redatelj Mirko Švenda Gradsko kazalište mladih Split Braća Grimm / Jan Grabovski Ivan Leo Lemo po motivu pripovijetke Vuk i kozlići Gradsko kazalište lutaka Rijeka Zagrebačko kazalište lutaka,Scena Duga Dinka Šimunovića redatelj Ansambl Lutkarskog kazališta Vladimir Nazor Gorica, Velika Gorica dio predstave Krčma, Alkar i Duga David Mamet Veli Jože redatelj Ivan Leo Lemo Zagrebačko kazalište lutaka redatelj Rene Medvešek Život u kazalištu (izvan konkurencije) L. Frank Baum – Igor Mrduljaš redateljica Franka Perković Čarobnjak iz Oza Ocjenjivački sud: Nataša Govedić redatelj Joško Juvančić Zlatko Vitez (predsjednica), Marica Grgurinović, Večer posvećena Vikiju Ivan Leo Lemo, Slaven Tolj, Lina Gradsko kazalište lutaka Rijeka Glovackom Vegonchea Vedrana Balen Spinčić redatelj Zlatko Vitez Izgubljena priča: Ivica i Marica NAGRADE redatelj Serđo Dlačić Ocjenjivački sud: Branka Cvitković za dramatizaciju teksta (predsjednica), Tomislav Kurelec, Branko Rene Medvešek za dramatizaciju Dječje kazalište Ivana Brlić Mažuranić, Babac, Mehmed Aganović Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Nazorova proznog teksta Veli Jože Slavonski Brod Osijek za majstorski izvedeno scensko August Šenoa NAGRADE: Lada Martinac Kralj pripovijedanje i obraćanje dječjoj Postolar i vrag publici Tajna Krpen kralja ansamblu predstave Tajna Krpen kralja redatelj Lawrence Kiiru za lutkarsku animaciju Andrea Majica za animaciju lika Zagrebačko kazalište mladih Prašnjavka u predstavi Prašnjavko Ivor Martinić po motivima bajke Hansa za lutkarsku animaciju Christiana Andersena Zlatko Vicić za animaciju lika Velog Ružno pače Jože u istoimenoj predstavi redatelj Robert Waltl za najbolju žensku ulogu Aleksandra Naumov za ulogu u Gradsko kazalište lutaka Split predstavi Rent a friend Silvija Šesto za najbolju mušku ulogu Duboko more ili kako smo sve Peter Harl za monodramu Antonton, pobroćkali prema stihovima Grigora Viteza redatelj Goran Golovko posebna nagrada za likovni izričaj u cjelini ravnopravno scenografu Ivanu Kazalište Marina Držića, Dubrovnik Hrvatsko kazalište Pečuh, Mađarska Gumbek za najbolju humorističku Dobranu i autorici lutaka Sunčici Jasen Boko Penćo Manćev – Ljubica Ostojić predstavu Jerković za predstavu Prašnjavko Spektakluk Satiričkog kazališta Kako je Tonkica kupovala kruh za najbolju režiju Zečja škola Kerempuh redatelj Dražen Ferenčina redatelj Petar Šurkalović

100 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. Festivali od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.

Scena Gorica, Velika Gorica Kazalište Žar ptica, Zagreb Slovensko narodno gledališče Nova Gradsko kazalište lutaka Rijeka Carlo Collodi Mato Lovrak Gorica Vladimir Nazor Pinokio Družba Pere Kvržice Grigor Vitez Veli Jože redatelj Mario Kovač redatelj Oliver Frljić Antonton redatelj Rene Medvešek redateljica Tijana Zinajić (izvan konkurencije) Lutkarska scena Ivana Brlić Mažuranić, Zagreb Kazalište Mala scena, Zagreb Ocjenjivački sud: Helena Buljan, Helena Braća Grimm Tom Lycos i Stefo Nantsou Braut, Mira Muhoberac, Aida Bukvić, Ivo Knezović Trnoružica Kamenje redatelj Zoran Mužić redatelj Ivica Šimić NAGRADE za najbolju predstavu u cjelini Kazalište lutaka Zadar Dječje kazalište Dubrava, Zagreb Znaš li zviždati, Johanna? Kazališta Vladimir Nazor Renata Carola Gatica (prema Virovitica iz Virovitice Crvenkapica Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu dramskom tekstu Vremeplov Lane za najbolju režiju Peter Lund redatelj Mile Gatara Šarić) Bjarne Sandborg za predstavu Pjesme Vještica Hillary ide u operu Mala djeca, veliki ljudi s visina Kazalište Tvornica lutaka redatelj Ivan Leo Lemo redateljica Renata Carola Gatica za najboljeg glumca Petra Radin Mladen Kovačić za ulogu u predstavi Bjelovarsko kazalište Orna Porat Theater, Tel Aviv, Izrael Fora škola Znaš li zviždati, Johanna? Galya Fradkin redateljica Tea Gjergjizi Agejev Čarobna noć u parku za najbolju glumicu redateljica Maja Margareta Fabičević Nešto predivno će se dogoditi Lisa Gertum Becker za ulogu u redateljica Galya Fradkin predstavi Pjesme s visina Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci Merkuri teatar, Bjelovar August Šenoa za najbolju sporednu žensku ulogu Jasmina Šogolj i Matjaž Koman Kazalište Boško Buha, Beograd, Srbija Nataša Kopeč za ulogu u predstavi Postolar i vrag Djevojčica i profesor – Učimo o Tatjana Ilić (prema motivima romana Lažeš Melita redatelj Ivan Ćaćić Hrvatskoj Williama Goldinga) za najbolju sporednu mušku ulogu redatelji Jasmina Šogolj, Matjaž Koman Gospodar muha Bruno Kontrec za ulogu u predstavi Dječje kazalište Branka Mihaljevića, redateljica Đurđa Tešić Lažeš Melita Osijek Ana Đokić za najbolju scenografiju Lada Martinac Kralj Grozdana na zrnu papra Gradsko kazalište lutaka Split Sofie Faurschou Hastrup za predstavu Tajna Krpen kralja Bjelovarsko kazalište Silvija Šesto Pjesme s visina redatelj Lawrence Kiiru redateljica Maja Margareta Fabičević Duboko more ili kako smo sve za glazbu pobroćkali Darko Hajsek za predstavu Lažeš Melita Kazalište Virovitica NAJ, NAJ, NAJ FESTIVAL redatelj Goran Golovko za najbolju kostimografiju Jasen Boko Liron Gat i Adam Keller za predstavu 12. Naj, naj, naj festival, Zagreb, 30. Mudre se stvari uče iz basni Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Nešto predivno će se dogoditi ožujka – 4. travnja 2012. redateljica Blanka Bart Osijek za najbolji vizualni identitet Erich Kästner predstava Nešto predivno će se dogoditi Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb Tearar Don Hihot, Ivanić Grad Ivan Kušan Emil i detektivi redatelj Nikola Zavišić Lana Bitenc Lažeš, Melita MARULIĆEVI DANI Pčelice, pazi! redatelj Zlatko Sviben 22. Festival hrvatske drame i redateljica Lana Bitenc Kazalište Virovitica Nick Wood autorskog kazališta Marulićevi dani, Gradsko kazalište Trešnja, Zagreb Split, 21.– 28. travnja 2012. MALI BOK Ksenija Zec / Saša Božić po motivima iz 1001 noći izbornica Gordana Ostović 10. Mali BOK festival, Bjelovar, 21. – Šeherezada 25. ožujka 2012. redatelji Ksenija Zec, Saša Božić Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb Scena Gorica, Velika Gorica Gradsko kazalište Marina Držića, Elvis Bošnjak Carlo Collodi Dubrovnik Ana Tonković Dolenčić (prema Nosi nas rijeka Pinokio redatelj Krešimir Dolenčić redatelj Mario Kovač motivima Hansa Christiana Andersena) Znaš li zviždati, Johanna? Teatar &TD, Zagreb Udruga za poticanje razvoja djece i Carevo novo ruho Oliver Frljić roditelja PUNA KUĆA redatelj Marko Juraga redatelj Dražen Ferenčina Ana Đokić (nadahnuto motivima Mrzim istinu! iz židovske tradicije i pričom Isaaca Dramski studio slijepih i slabovidnih Teater Refleksion, Arhus, Danska redatelj Oliver Frljić Bashevisa Singera) Novi život, Zagreb Mette Rosleff Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu Ogledalce, ogledalce… ili o mački Lana Šarić Pjesme s visina koja je mislila da je pas i psu koji Balada o pingvinu redatelj Bjarne Sandborg Miroslav Krleža je mislio da je mačka redatelj Ivan Plazibat Gospoda Glembajevi broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 101 redatelj Vito Taufer za najbolja glumačka ostvarenja Teatr Polski, Wrocław, Poljska Doris Šarić-Kukuljica za ulogu Ane Božena Keff Zagrebačko kazalište mladih u predstavi Moj sin samo malo sporije Komad o majci i domovini Ivor Martinić hoda redatelj Jan Klata Moj sin samo malo sporije hoda Ksenija Marinković za ulogu Mie u redatelj Janusz Kica predstavi Moj sin samo malo sporije Zagrebačko kazalište mladih hoda Ivor Martinić Teatar &TD, Zagreb Rakan Rushaidat za ulogu u predstavi Mrzim istinu! Moj sin samo malo sporije hoda Renata Carola Gatica / Natalija Scena Gorica, Velika Gorica redatelj Janusz Kica Manojlović Ivana Roščić za ulogu u predstavi Bernard Slade Mrzim istinu! U isto vrijeme na starom mjestu Šarengrad za scenografiju redatelj Ivica Kunčević redateljica Renata Carola Gatica Slavica Radović-Nadarević za predstavu Moj sin samo malo sporije hoda Hrvatska drama Hrvatskog narodnog za kostimografiju Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka Đenisa Pecotić za predstavu René Bitorajac / Tarik Filipović / Zoran Dubravka Ugrešić Enciklopedija izgubljenog vremena Lazić Baba Jaga je snijela jaje za oblikovanje svjetla Spektakluk redatelj Ivica Buljan Pascal Merat za predstavu Gospoda redatelji René Bitorajac, Tarik Filipović Glembajevi Gradsko dramsko kazalište Gavella, za skladanu scensku glazbu – autorski Hrvatsko narodno kazalište u Zagreb rad Varaždinu Dubravko Mihanović Choco Jazz (Đido/Jukić) za predstavu Ljubomir Kerekeš Prolazi sve Šarengrad Ufuraj se i pukni redatelj Ljubomir Kerekeš redatelj Oliver Frljić Žiri čitatelja Slobodne Dalmacije (Vesna Festivalski ansambl Dubrovačkih Baljkas, Elena Mrčela, Žana Krželj, ljetnih igara Hrvatsko narodno kazalište Split Mirela Bogdan i Ivana Radolfi) nagradu Hrvatsko narodno kazalište u Ivana Sajko Davor Špišić za najbolju kreaciju na Festivalu Varaždinu dodijelio je Filipu Križanu za uloge u Mirko Kelek Prizori s jabukom Kaćuše redateljica Ivana Sajko redateljica Marica Grgurinović predstavama Mrzim istinu! i Prolazi sve. Dimnjačar Nagradu publike za najbolju predstavu redatelj Ljubomir Kerekeš OKT/ Vilnius City Theatre, Vilnius, Hrvatsko narodno kazalište u dobila je predstava Prolazi sve u izvedbi Litva Varaždinu GDK Gavella iz Zagreba. MALE SCENE RIJEKA Maksim Gorki Na dnu Slobodan Šnajder redatelj Oskaras Koršunovas Enciklopedija izgubljenog GFUK 19. Međunarodni festival malih scena, vremena Rijeka, 3. – 9. svibnja 2012. Stručni žiri: Snježana Banović, Dušanka redateljica Snježana Banović 5. GFUK, Glumački festival u Stojanović Glid, Damir Orlić Krapini, Krapina, Sveti Križ Začretje, izbornica Željka Turčinović NAGRADE: Zlatar Bistrica, Klanjec, Oroslavje, Ocjenjivački sud: Ivica Kunčević, Veljko Maričić za najbolju predstavu u Miljenko Sekulić, Olja Lozica, Marijana Lobor, Kumrovec, Donja Bistra, Hum Atelje 212 Beograd, Srbija na Sutli, Desinić, Konjščina, Abdulah Sidran cjelini Fumić, Goran Marković Moj sin samo malo sporije hoda 13. – 28. travnja 2012. Otac na službenom putu Zagrebačkog kazališta mladih NAGRADE Marul: redatelj Oliver Frljić predsjednik Udruge GFUK: Anđelko Štimac za najbolju režiju za predstavu u cjelini Boris Liješević za režiju predstave Adam Končić Slovensko narodno gledališče Ljubljana Elijahova stolica Ernst Lubitsch Teatar Grabancijaš, Zagreb Veljko Maričić za najbolju mušku ulogu Kad sam bio mrtav Ladislav Prežigalo ex-equo redatelj Diego de Brea Jernej Šugman za ulogu Punice u Političar predstavi Kad sam bio mrtav redatelj Antun Tudić Jugoslavensko dramsko pozorište, Svetozar Cvetković za ulogu Richarda Beograd, Srbija Richtera u predstavi Elijahova stolica Glumačka družina Histrion, Zagreb Igor Štiks Veljko Maričić za najbolju žensku ulogu Ivan Goran Vitez Elijahova stolica ex-equo Mjehur od sapunice redatelj Boris Liješević Ksenija Marinković za ulogu Mie u Mrzim istinu! Teatra &TD iz Zagreba redatelj Ivan Goran Vitez predstavi Moj sin samo malo sporije hoda za režiju Teatar &TD, Zagreb Hana Selimović za ulogu Majke, Sene Janusz Kica za režiju predstave Moj sin Kazališna družina Glumci u Zagvozdu i Oliver Frljić Zolj u predstavi Otac na službenom samo malo sporije hoda Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb Mrzim istinu! putu za najbolje izvedeni dramski tekst Dušan Kovačević Veljko Maričić za najbolju mladu redatelj Oliver Frljić Ansambl HNK-a u Zagrebu za izvedbu glumicu drame Gospoda Glembajevi Profesionalac redatelj Bogdan Diklić Maja Izetbegović za ulogu Alme

102 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. Filipović Elijahova stolica redatelj Bogdan Diklić DANI SATIRE Scena Gorica, Velika Gorica Veljko Maričić za najbolju epizodnu Bernard Slade ulogu Scena Gorica, Velika Gorica 36. Dani satire Fadila Hadžića, U isto vrijeme na starom mjestu Doris Šarić-Kukuljica za ulogu Ane Nikolaj Koljada Zagreb, 1. – 16. lipnja 2012. redatelj Ivica Kunčević u predstavi Moj sin samo malo sporije Murlin Murlo (izvan konkurencije) hoda redatelj Boris Svrtan izbornik Hrvoje Ivanković Veljko Maričić za najbolju dramaturgiju Ocjenjivački sud: Dora Ruždjak Podolski Hrvatska drama Hrvatskog narodnog (predsjednica); Vilim Matula, Bojana Darko Lukić u predstavi Elijahova Slovensko narodno gledališče Ljubljana kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka, i HKD Radović stolica Ernst Lubitsch Dorian Sokolić za najbolju scenografiju teatar Rijeka Slavica Radović-Nadarevbić za Kad sam bio mrtav Vedrana Rudan NAGRADE: predstavu Moj sin samo malo sporije redatelj Diego de Brea Dabogda te majka rodila hoda redateljica Tatjana Mandić Rigonat Veljko Maričić za najbolju Gradsko dramsko kazalište Gavella, kostimografiju Zagreb Gradsko dramsko kazalište Gavella, Doris Kristić za predstavu Moj sin samo Dubravko Mihanović Zagreb malo sporije hoda Prolazi sve Dubravko Mihanović Veljko Maričić za najbolju scensku redatelj Oliver Frljić Prolazi sve glazbu redatelj Oliver Frljić Irena Popović za predstavu Otac na službenom putu Zvezdara teatar, Beograd, Srbija Zlatni smijeh – Velika nagrada Posebna nagrada Veljko Maričić za Dušan Kovačević Večernjeg lista za najbolju predstavu u kolektivnu glumačku igru Kumovi cjelini Ansambl predstave Mrzim istinu! redatelj Dušan Kovačević Moj sin samo malo sporije hoda Teatra &TD iz Zagreba Zagrebačkog kazališta mladih Kazalište Marina Držića, Dubrovnik Zlatni smijeh – za najbolju režiju Nagradu publike Dalibor Foretić s Olja Lozica Janusz Kica za režiju predstave Moj sin prosječnom ocjenom 4,72 osvojila je Prasac koji gleda u sunce samo malo sporije hoda predstava redateljica Olja Lozica Zlatni smijeh – za najbolji tekst Elijahova stolica Jugoslovenskog Hrvatsko narodno kazalište u Ivor Martinić za Moj sin samo malo dramskog pozorišta iz Beograda. Varaždinu Teatar Exit, Zagreb sporije hoda Žiri Novog lista (Miljenko Marin, Marius von Mayenburg Bjarni Haukur Thorsson Zlatni smijeh Mladen Crnobrnja Svjetlana Hribar, Kim Cuculic) Ružni Ja, tata! Gumbek – glavna nagrada za mušku nagradu Mediteran dodijelio je Kseniji redatelj Jernej Kobal redatelj Boris Kovačević ulogu Marinković za ulogu u predstavi Rakan Rushaidat za ulogu u predstavi Moj sin samo malo sporije hoda Glumačka družina Histrion, Zagreb Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku Ja, tata! Zagrebačkog kazališta mladih. Ivan Goran Vitez Bertolt Brecht Zlatni smijeh – glavna nagrada za žensku ulogu Mjehur od sapunice Pir malograđana Ksenija Marinković za ulogu Mie u BOK FEST redatelj Ivan Goran Vitez redatelj Dražen Ferenčina predstavi Moj sin samo malo sporije 10. BOK fest (Festival Bjelovarski Hrvatska drama Hrvatskog narodnog hoda Teatar &TD, Zagreb odjeci kazališta), kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka Nagrada Ivo Serdar za ulogu najbolje Oliver Frljić Bjelovar, 4. – 13. svibnja 2012. Dubravka Ugrešić prihvaćenu od publike Mrzim istinu! Baba Jaga je snijela jaje Doris Šarić-Kukuljica za ulogu Ane izbornik Goran Navojec redatelj Oliver Frljić redatelj Ivica Buljan u predstavi Moj sin samo malo sporije hoda Bjelovarsko kazalište Teatar Exit, Zagreb Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb Nagrada Sabrija Biser mladom glumcu Jadranko Bitenc Saša Anočić Jean Poiret za uspjelo interpretiranu ulogu Meko okidanje Indijanci (radni naslov) Krletka karakterne komike redateljica Margareta Fabičević redatelj Saša Anočić redatelj Krešimir Dolenčić Filip Križan za uloge Momka, Mladića i Tina Latina u predstavi Prolazi sve Kamerni teatar 55, Sarajevo, Bosna i Bjelovarsko kazalište Bosansko narodno pozorište Zenica, Zlatni smijeh – prt ravnopravnih Hercegovina Fernando Arrabal 51. Internacionalni teatarski festival glumačkih nagrada Ingmar Vilkvist Ima li mrtvih?! MESS, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Olivera Baljak za ulogu Depresije u Oliver Frljić predstavi Dabogda te majka rodila redatelj Vladan Ivković Helverova noć Jelena Miholjević za ulogu Franje Rožić redatelj Dino Mustafić Pismo iz 1920. redatelj Oliver Frljić u predstavi Prolazi sve FESTIVAL GLUMCA Krešimir Mikić za ulogu Mihaela u Kazališna družina Glumci u Zagvozdu i predstavi Moj sin samo malo sporije 17. Festival glumca, Vinkovci, Zagrebačko kazalište mladih Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb hoda Vukovar, Županja, Ilok, Otok, Ivor Martinić Dušan Kovačević Mario Mirković za ulogu Francis u 12. – 21. svibnja 2010. Moj sin samo malo sporije hoda Profesionalac predstavi Krletka => više na stranicama 50-57 redatelj Janusz Kica broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 103 Dijana Vidušin za uloge Druge Teatrin Grdelin, Zagreb Vjetar Kimbunga Compagnie Jean-Pierre Lescot, trudnice, Maje, Katarine Jurkić Kate i Ivica Mijačika redatelj Lawrence Kiiru Francuska Saške u predstavi Prolazi sve Bog, žurim, nazovi ili replika Carlo Collodi Zlatni smijeh – tri posebna priznanja stoljeću Zagrebačko kazalište mladih, Novo Moj Pinokio Irma Omerzo za koreografiju predstave redatelj Zoran Mužić kazalište, Zagreb i Mini teater, Ljubljana (Mon Pinocchio) Prolazi sve Svetlana Makarovič redatelj Jean-Pierre Lescot Predstava Pismo iz 1920. Olivera Frljića Kazalište Virovitica Pekara Mišmaš za hrabro preispitivanje identiteta Draško Zidar redatelj Robert Waltl Dramski studio Virko, Šibenik Olja Lozica, autorica i redateljica Kabaret kod veselih muškaraca Sergej Mioč predstave Prasac koji gleda u sunce za redatelj Draško Zidar Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Ja šišmiš odvažno kazališno istraživanje Osijek redatelj Sergej Mioč Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci Erich Kästner VIROVITIČKO LJETO Jean-Baptiste Poquelin, poznatiji kao Emil i detektivi Molière redatelj Nikola Zavišić EUROKAZ 9. Virovitičko kazališno ljeto, Umišljeni bolesnik 26. Međunarodni festival novog 15. lipnja – 14. srpnja 2012. redatelj Damir Mađarić Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb kazališta Eurokaz, Zagreb, Ivan Kušan 28. lipnja – 2. srpnja 2012. Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku Dječje kazalište Dubrava & Kazališna Lažeš Melita Bertolt Brecht družina KUFER, Zagreb redatelj Zlatko Sviben Plesni studio doma kulture KKV Sisak Pir malograđana Tomislav Zajec Republika mašte redatelj Dražen Ferenčina Svinje Gledališče Koper, Slovenija Fran Milčinski autori Jasminka Petek Krapljan i Jasmin redateljica Helena Petković Novljaković Gradsko dramsko kazalište Gavella i Butalci Kazalište Virovitica redatelj Jaka Ivanc MDF Eurokaz, Zagreb, KotorArt (Crna Steven Berkoff Gora), MSU Zagreb, ZKM, Dom Kazališna družina Pinklec, Čakovec Kvetch 51. Međunarodni dječji festival Kulture KKV (Plesni studio) Sisak Romano Bogdan redatelj Dražen Ferenčina (Dramski program), Šibenik, Miroslav Krleža 23. lipnja – 7. srpnja 2012. Ptičica Saloma Hrvatsko narodno kazalište u redatelj Romano Bogdan redatelj Branko Brezovec Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku Varaždinu i Mestno gledališče Ptuj Vesna Parun – Ladislav Tulač Zagrebačko kazalište lutaka Titus Maccius Plautus Crew, Belgija Mačak Džingiskan i Miki Trasi L. Frank Baum – Igor Mrduljaš Peter Verhelst Komedija o loncu redatelj Ivan Leo Lemo Čarobnjak iz Oza redatelj Boris Kobal Terra Nova redatelj Joško Juvančić redatelj Eric Joris Kazalište Trešnja, Zagreb Ludens Teatar, Koprivnica, Kazalište Ivana Brlić Mažuranić Kazalište Mala scena, Zagreb Zaokret Virovitica i Hrvatsko kazalište, Pečuh, Regoč Tom Lycos i Stefo Nantsou (La Curva) Mađarska redateljica Dora Ruždjak Podolski Kamenje autor Israel Galván, Španjolska John Buchan / Alfred Hitchcock / redatelj Ivica Šimić Patrick Barlow 39 stepenica Teatar za djecu i omladinu, Skopje, redateljica Franka Perković Makedonija Bonjo Lungov Makedonska priča redatelj Bonjo Lungov

Merlin Puppet Theater, Grčka Klaunove kuće (Clown’s Houses) Pierre Rigal Compagnie Dernière Principio Attivo Teatro,Italija Minute, Francuska Priča o čovjeku i njegovoj sjeni Centar za kulturu Smederevo, Srbija i Micro Scena Gorica, Velika Gorica (Storia di un uomo e della sua ombra) Koreja – Teatro Stabile d’Innovazione, autor Pierre Rigal Nikolaj Koljada Lecce, Italija Gradsko kazalište Trešnja, Zagreb Murlin Murlo Salvatore Tramacere Eurokaz, MSU, theatercombinat Ksenija Zec / Saša Božić po motivima redatelj Boris Svrtan dominant powers. what is to be iz 1001 noći Plastične bašte redatelj Salvatore Tramacere done then? & biografski krajolici Kazalište Virovitica Šeherezada Novog Zagreba Jasen Boko redatelji Ksenija Zec, Saša Božić Gradsko kazalište lutaka Rijeka autorica Claudia Bosse Mudre se stvari uče iz basni Vedrana Balen Spinčić Kazalište lutaka Zadar redateljica Blanka Bart Jadranka Bargh Izgubljena priča: Ivica i Marica redatelj Serđo Dlačić

104 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. Naroden teatar Vojdan Černodrinski, Ivo Brešan Čuvidić Tko je ovdje lud? Prilep, Makedonija Predstava Hamleta u selu Mrduša Trenk cabaret redatelj Marko Torjanac Risto Krle Donja redatelj Marko Juraga Antica redatelj Lary Zappia Teatar Gavran, Zagreb redatelj Branko Brezovec Kazalište lutaka Zadar Miro Gavran Hrvatska drama Hrvatskog narodnog Oscar Wilde Pacijent doktora Freuda Dalibor Martinis kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka Sretni princ redatelj Robert Raponja Simultani govor Slobodan Novak redateljica Milena Dundov Mirisi, zlato i tamjan Hrvatsko narodno kazalište Zadar Vlaho Stulli RIJEČKE LJETNE NOĆI redatelj Vinko Brešan Ludens teatar David Mamet Stoše od Foše iliti Kate Kapuralica 9. Riječke ljetne noći (Dramski OSJEČKO LJETO Izbori redatelj Dražen Ferenčina program), 19. lipnja – 24. srpnja 2012. redatelj Dario Harjaček 12. Osječko ljeto kulture (Dramski Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. program), 29. lipnja – 13. srpnja 2012. Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Zajca, Rijeka, festival Riječke ljetne Osijek noći, Festival Opatija Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku Magdalena Lupi Alvir Jerry Bock Ivana Šojat-Kuči Žar ptica Guslač na krovu Unterstadt redatelj Lawrence Kiiru (mjuzikl) redatelj Zlatko Sviben redatelj Ozren Prohić Novo kazalište, Osijek dirigent Igor Vlajnić Ivan Viripajev ZLATNI LAV Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Kisik 13. Međunarodni festival komornog Zajca, Rijeka, festival Riječke ljetne redateljica Aida Bukvić teatra Zlatni lav, Umag, noći, festival Grad teatar, Budva, Crna 29. lipnja – 6. srpnja 2012. Gora ZADARSKO LJETO Carlo Goldoni umjetnički ravnatelj Damir Zlatar Frey 18. Zadarsko kazališno ljeto, Gostioničarka Mirandolina 29. lipnja – 2. kolovoza 2012. Hrvatsko narodno kazalište u redatelj Jug Radivojević Umjetnička akademija u Osijeku Varaždinu i Novi Zato, Ptuj, Slovenija Dalibor Cikojević Hrvatsko narodno kazalište Zadar Nina Mitrović Luko Paljetak Zdenkin striptiz Familija u prahu redatelj Robert Raponja Govori mi o Augusti redatelj Samo M. Strelec redateljica Jasna Ančić Scena Gorica, Velika Gorica Bernard Slad Kazalište lutaka Zadar Marko Marulić U isto vrijeme na starom mjestu redatelj Ivica Kunčević Judita redatelj Marin Carić Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb Hrvatska drama Hrvatskog narodnog Mato Lovrak Glumačka radionica Hrvatskog kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka narodnog kazališta Zadar Dubravka Ugrešić Družba Pere Kvržice Tennessee Williams redatelj Oliver Frljić Baba Jaga je snijela jaje Iznenada prošlog ljeta redatelj Vinko Radovčić redatelj Ivica Buljan Kazalište Lectirum Neil Simon HKD teatar, Rijeka Teatar Exit, Zagreb Eugène Ionesco U zajedničkom stanu Patrick Süskind redatelj Zoran Mužić Ćelava pjevačica Kontrabas redatelj Rene Medvešek redatelj Lary Zappia Kazalište Planet Art, Zagreb D. R. Sanderson Drama Italiano / Talijanska drama Umjetnička organizacija Caravan i Tko je ovdje lud? Kulturno umetniško društvo Moment i Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Solinsko kulturno ljeto Drama Slovenskog narodnog gledališča redatelj Marko Torjanac Zajca, Rijeka Valeria Moretti Maribor Sofocle & Co. Mirjana Šajinović i Aleksandra Gradsko kazalište Požega i Umjetnička Clara Schumann redateljica Ksenija Prohaska Blagojević Antigone / Antigona akademija Osijek redatelj Ozren Prohić Marijana Nola – Tin Tonković, Tihomir Mirka, Živka in Dadakice Ranogajec, Ljudevit Laušin, Srđan Planet Art, Zagreb redateljice Mirjana Šajinović, HKD teatar Rijeka Šitum, Vanja Gvozdanović, Darko D. R. Sanderson Aleksandra Blagojević broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 105 Teatar 2000, Zagreb i Binocular teatar, Ljubomir Kerekeš pomoćnica intendanta za Dramski NAGRADE: Zagreb Ufuraj se i pukni program Dora Ruždjak Podolski Nagrada Orlando za najbolje Vilim Matula / Siniša Labrović redatelj Ljubomir Kerekeš umjetničko ostvarenje u dramskom Postdiplomsko obrazovanje Festivalski dramski ansambl programu 63. Dubrovačkih ljetnih igara redatelj Borna Armanini Glumačka družina Histrion, Zagreb Dubrovačkih ljetnih igara dodijeljena je Oliveru Frljiću za režiju Ivan Goran Vitez Sofoklo predstave Dantonova smrt. Istarsko narodno kazalište – Gradsko Mjehur od sapunice Kralj Edip kazalište Pula redatelj Ivan Goran Vitez redatelj Eduard Miler Dragutin Lučić Luce prema pripovijesti SPLITSKO LJETO Carevo novo ruho Hansa Christiana Kazališna družina Glumci u Zagvozdu i 58. Splitsko ljeto (Dramski program), Andersena Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb 14. srpnja – 14. kolovoza 2012. Lindarski kaban Dušan Kovačević redatelj Jasminko Balenović ravnatelj Nikša Bareza Profesionalac ravnateljica Dramskog programa Senka Teatar Rubikon, Rijeka redatelj Bogdan Diklić Bulić Zastave koncept i koreografija Ivana Peranić HISTRIONSKO LJETO Festivalski dramski ansambl Splitskog ljeta 27. Zagrebačko histrionsko ljeto, 14. Drama Slovenskog narodnog gledališča Olja Savičević Ivančević srpnja 2012. – 2. rujna 2012. Maribor Adio kauboju Ženska, ki sem ji bral Glumačka družina Histrion redatelj Ivica Buljan po motivima romana Bernharda Kalman Mesarić Schlinka Žena kojoj sam čitao i literarnih djela Goethea, Lawrencea, Gospodsko dijete Dostojevskog, Thomasa, Orwella, redatelj Dražen Ferenčina Čehova, Heineja, Cicera in Heideggera režija i koncept Tanja Lužar, Ksenija Mišič, Matevž Biber, Valentina Turcu Dubrovačke ljetne igre u suradnji s Art Piccolo Teatro Città di Capodistria, radionicom Lazareti Koper, Slovenija skup: igre Corrado Premuda autorski projekt Saše Božića Destis redatelj Livio Crevatin Studentski teatar Lero Milan Milišić Glumačka družina Histrion, Zagreb NAGRADE: Mjesečina za Lady Macbeth Prema glasovima publike Grand Prix Ivan Goran Vitez redatelj Davor Mojaš Zlatni lav pripao je predstavi Mirka, Mjehur od sapunice Živka in Dadakice, koja je dobila redatelj Ivan Goran Vitez Dubrovačke ljetne igre i Hrvatsko Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb prosječnu ocjenu 4,75. narodno kazalište u Zagrebu Jean Poiret Hrvatsko narodno kazalište u Euripid Krletka GLUMCI U ZAGVOZDU Varaždinu redatelj Krešimir Dolenčić Mirko Kelek Medeja 15. Kazališni susreti Glumci u redatelj Pandur Tomaž Dimnjačar Festivalski dramski ansambl Splitskog Zagvozdu, 8.– 28. srpnja 2012. redatelj Ljubomir Kerekeš Festivalski dramski ansambl ljeta Dubrovačkih ljetnih igara Euripid Teatar Exit, Zagreb Kazališna družina Gemišt, Zagreb Vlaho Stulli Hekuba Ivica Boban Davor Dretar, Vid Balog Kate Kapuralica redatelj Felix Alexa Kako misliš mene nema!? Pozdrav iz Remetinca redateljica Ivica Boban redatelj Dario Harjaček redatelji Davor Dretar, Vid Balog Festivalski dramski ansambl Splitskog ljeta Hrvatsko narodno kazalište u Festivalski dramski ansambl Adam Končić Ivan Kovačić Varaždinu Dubrovačkih ljetnih igara Noćas ću... (kabare) Georg Büchner Smij i suze starega Splita Dantonova smrt redatelj Goran Golovko DLJI redatelj Oliver Frljić MSU, Zagreb i Multimedijalna 63. Dubrovačke ljetne igre (Dramski Ocjenjivački sud: Željka Turčinović radionica Nataša Lušetić, Zagreb program), (predsjednica), Hrvoje Ivanković, Davor Persona 10. srpnja – 25. kolovoza 2012. Mojaš ideja i režija Nataša Lušetić intendant Ivica Prlender

106 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. Zagrebačko kazalište mladih, Kralj Lear Artaud?) Gradsko kazalište lutaka Rijeka Troubleyn / Jan Fabre VZW, redateljica Lenka Udovički redatelj i koreograf Mehdi Farajpour Vladimir Nazor Antwerpen, Belgija Veli Jože Jan Fabre Kazalište Ulysses DB Indoš House of Extreme Music, redatelj Rene Medvešek Car neuspjeha Bertolt Brecht Perforacije, Teatar &TD, Muzički redatelj Jan Fabre Cabaret Brecht – Zadrživi uspon Bienalle Zagreb Regionalno lutkarsko kazalište Grodno, Artura Uija Kriegspiel – Igra rata Bjelorusija Les Migrateurs – associes pour les redateljica Lenka Udovički. koncept Damir Bartol Indoš, Tanja Aleksandar Puškin, Petar Iljič Arts du Cirque + Le-Maillon – Théâtre Vrvilo Čajkovski de Strasbourg, Scène Européenne, ZADAR SNOVA Pikova dama Perforacije – Tjedan izvedbenih redatelj Aleh Zhuhzda umjetnosti 16. Međunarodni festival suvremenog PIF Room 100, Split kazališta Zadar snova, 6. – 12. 45. Međunarodni festival kazališta Gradsko kazalište lutaka Split kolovoza 2012. lutaka – PIF, Zagreb, 4. – 9. rujna C8H11NO2 Kako se vjetar spustio među ljude 2012. redatelj Jakov Labrović (prema motivima jakutske narodne Mestno gledališče Ptuj, Mini teater bajke) Ljubljana, Maribor 2012, Slovenija, Crno kazalište Jiříja Srneca, Prag, Češka Studio LuDež redateljica Tamara Kučinović Novo kazalište Zagreb, Hrvatska Republika Melodije kurbi et oporbi Bernard-Marie Koltès autori Predrag Lucić, Boris Dežulović Jiří Srnec Lutkovno gledališče Ljubljana, U samoći pamučnih polja Antologija Gledališče Koper, Slovenija Žiri za Nagradu Judita dnevnih novina redatelj Ivica Buljan redatelj Jiří Srnec William Shakespeare – Andrej Jaklič Slobodna Dalmacija (Eda Vujević, Punch i Judy Romeo i Julija Jasna Malec, Vlatko Perković) donio Konrad Fredericks, London, redatelj Jaka Ivanc je odluku da se „Nagrada Judita Ujedinjeno Kraljevstvo za najbolji umjetnički rezultat u (izvan konkurencije) El Teatre De L’home Dibuixat, Dramskom programu 58. Splitskog Castellon de la Plana, Španjolska ljeta ne dodijeli.“ Lutkarsko kazalište Krasnojarsk, Rosa Díaz (nadahnuto istoimenom Krasnojarsk, Ruska Federacija knjigom Isidora Ferrera) ULYSSES, BRIJUNI Sergei Ivannikov Kamen po kamen 12. sezona Kazališta Ulysses, Brijuni, Theatre Irrwisch, Beč, Austrija Susjedi redateljica Rosa Díaz 15. srpnja – 24. kolovoza 2012. Wegenstreits Guests & redatelj Sergei Ivannikov Mudjumping Lutkarsko kazalište Sofija, Bugarska Kazalište Ulysses, Brijuni; Gradsko Perf. Stefan Grassl, Rudi Hebinger, Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Priča o galebu i mačku koji ga je dramsko kazalište Gavella, Zagreb; Stefan Novak Osijek naučio letjeti Srpsko narodno pozorište, Novi Sad; Tamara Kučinović (prema motivima redateljica Katya Petrova Korneja Ivanoviča Čukovskog) Slovensko narodno gledališče, Maribor; Muzički salon, Teatar &TD Zagreb Atelje 212, Beograd; Festival Sterijino Malo je dovoljno Dobri doktor Jojboli Lutkovno gledališče Maribor, Slovenija redateljica Tamara Kučinović pozorje, Novi Sad; Teatar navigator, autori Aleksandar Stojković, Alen Isaac B. Singer Skopje Sinkauz, Nenad Sinkauz Kada je Šlemil išao u Varšavu Goran Stefanovski Companhia Opera na Mala, Sao Paulo, redateljica Jelena Sitar Cvetko Brazil Odisej Theatre Irrwisch, Beč, Austrija redatelj Aleksandar Popovski Cristiane Nogueira Miguel, Sergio Wegenstreits Guests & Let it Serrano Burn! Perf. Stefan Grassl, Rudi Hebinger, Kovčežić priča redatelji Cristiane Nogueira Miguel, Stefan Novak Sergio Serrano (izvan konkurencije) Tvornica kulture & Kazalište Hotel Bulić Zagreb Les Sages Fous, Trois – Rivières, Antonin Artaud Quebec, Kanada Stuffed Puppet Theatre, Amstelveen, Svršimo s Božjim sudom – Part Nizozemska one Cirkus sirotana (Le cirque orphelin) redatelj South Miller Neville Tranter Kazalište Ulysses redatelji Senka Bulić, Tomislav Punch i Judy u Afganistanu Branislav Nušić Ćurković Državno lutkarsko kazalište Varna, redatelj Neville Tranter Varna, Bugarska Pokojnik Oriantheatre Company Pariz, redateljica Lenka Udovički Francuska, Zadar snova, Escola Allegro vivace Jordi Bertran Company, Barcelona, Municipal de Dansa de Celrà & Teatre autori Vera Stoykova, Diana Tsolevska, Španjolska Kazalište Ulysses Ateneu, Španjolska Galin Ginev, Stoyan Stoyanov Jordi Bertran William Shakespeare etc, etc. (Are you mad, Mr Dijabetična cukerdoza broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 107 redatelj Jordi Bertran Schaubühne am Lehniner Platz, Berlin, Kazalište Playdrama, Split Njemačka Jeffrey Hatcher Ocjenjivački sud: Liliana Bardijewska August Strindberg Picasso (Poljska), Romano Bogdan (Hrvatska), Gospođica Julija redateljica Nenni Delmestre Želimir Ciglar (Hrvatska), Marija Leko redatelji Katie Mitchell, Leo Warner (Hrvatska) i Vladimír Predmerský, Kazalište Tvornica lutaka, Zagreb i predsjednik (Slovačka) Théâtre Vidy, Lausanne i TNB – Centre Scena Gorica, Velika Gorica Européen Théâtral et Chorégraphique, Petra Radin (prema motivima priča) NAGRADE: Rennes, Francuska Profesor Balthazar – Put oko Marguerite Duras GAVELLINE VEČERI Oleg Žjugžda za režiju predstave Pikova svijeta dama Hirošimo, ljubavi moja redatelj Mario Kovač 27. Gavelline večeri, Zagreb, Milena Matijević Medvešek i Rene redateljica Christine Letailleur 12. – 20. listopada 2012. Medvešek za scenografiju u predstavi Hrvatsko narodno kazalište Zadar Veli Jože Peeping Tom, Belgija Luko Paljetak izbornik Tomislav Zajec Matija Antolić za glazbu u predstavi Iznajmljuje se Govori mi o Augusti Veli Jože redatelji Gabriela Carrizo, Franck redateljica Jasna Ančić Drama Italiano / Talijanska drama Maja Petrova za kreaciju lutaka u Chartier Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka predstavi Priča o galebu i mačku koji ga Ludens Teatar, Koprivnica, Kazalište Sofocle & Co. je naučio letjeti Virovitica i Hrvatsko kazalište, Pečuh, Adéla Srncová za koreografiju u Mađarska Antigone / Antigona predstavi Antologija John Buchan / Alfred Hitchcock / redatelj Ozren Prohić Les Sages Fous za oblikovanje svjetla u Patrick Barlow predstavi Cirkus sirotana Gradsko dramsko kazalište Gavella, Tian Gombau za animaciju u predstavi 39 stepenica redateljica Franka Perković Zagreb Kamen po kamen Dubravko Mihanović Valentina Berngard za animaciju u Istarsko narodno kazalište – Gradsko Prolazi sve predstavi Susjedi Young Jean Lee’s Theater Company, kazalište Pula redatelj Oliver Frljić Aleksej Beljajev za animaciju u SAD predstavi Susjedi Miloš Radović Feministička predstava bez Teatar &TD, Zagreb Neville Tranter za animaciju u predstavi naslova Čorba od kanarinca redatelj Mario Kovač Ranko Marinković Punch i Judy u Afganistanu redateljica Young Jean Lee Larisa Mikulič za glumačko ostvarenje Glorija uloga Lizavete Ivanovne i grofice Ane Théâtre de Gennevilliers, Francuska Hrvatsko narodno kazalište Zadar i redatelj Saša Božić Fedotovne u predstavi Pikova dama Pascal Rambert Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu Hrvatsko narodno kazalište Split Nagrada Tibor Sekelj za predstavu s Zatvaranje ljubavi Carlo Goldoni najhumanijom porukom dodijeljena je Franz Kafka redatelj Pascal Rambert Gostioničarka Mirandolina Gradskom kazalištu lutaka Rijeka za redateljica Saša Broz Preobrazba predstavu Veli Jože. redatelj Ivan Plazibat Glavna nagrada Milan Čečuk za PROLOG Kazališna družina Pinklec, Čakovec, najbolju predstavu u cjelini dodijeljena 5. Festival regionalnih kazališta i Dječja i lutkarska scena Hrvatskog Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb je Lutkarskom kazalištu Maribor za Prolog, Sisak, narodnog kazališta u Varaždinu Nikolaj Vasiljevič Gogolj predstavu Kako je Šlemil išao u Varšavu. 12. listopada – 21. studenoga 2012. Rona Žulj Mrtve duše redatelj Dražen Ferenčina Dječji žiri (Klara Beck, Barbara Bulović, Snjeguljica mora umrijeti Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci Lovro Cvijić, Marta Defar, Marta redatelj Miran Kurspahić Jean-Baptiste Poquelin, poznatiji kao Zagrebačko kazalište mladih, Zagreb Horvat i Luka Karađole) najboljom je Molière Fjodor Mihajlovič Dostojevski proglasio predstavu Kovčežić priča. Gradsko kazalište Požega i Umjetnička Umišljeni bolesnik akademija u Osijeku Idiot redatelj Damir Mađarić Hrvoje Kovačević redatelj Ivan Popovski FSK Osveta Kazališna družina Don Hihot, Ivanić 10. Festival svjetskog kazališta, redatelj Majkl Mikolić Grad Zagreb, 14. – 29. rujna 2012. Lana Bitenc Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku La Mama, e.t.c. New York, SAD Pirandello Cabaret Bertolt Brecht redateljica Lana Bitenc La Mama Cantata Pir malograđana redateljica Elizabeth Swados Gradsko kazalište Zorin dom Karlovac redatelj Dražen Ferenčina i Hrvatsko narodno kazalište u Compagnia Pippo Delbono, Italija Gradsko kazalište Sisak Varaždinu Kazalište Virovitica, Virovitica Joe Penhall Poslije bitke Matjaž Zupančič Simon Bent redatelj Pippo Delbono Igra parova Krajolik pod oružjem redateljica Aida Bukvić Elling redatelj Zvonomir Ilijić redatelj Dario Harjaček

108 Hrvatsko glumište broj 52 - 55, 2012. Drama Slovenskog narodnog gledališča Luda šuma Peter Kus za glazbu u predstavi Luda Pozorište lutaka Niš, Srbija Ljubljana, Slovenija (prema motivima basni Sergeja šuma Charles Perrault Miroslav Krleža Kozlova) dvije ravnopravne nagrade za najbolju Ljepotica i zvijer Gospoda Glembajevi redatelj Peter Kus mušku ulogu redatelj Zoran Lozančić redatelj Ivica Buljan Mladen Vujčić za ulogu Emila u Kazališna družina Pinklec, Čakovec predstavi Emil i detektivi Kazalište Tvornica lutaka, Zagreb i prosudbeno povjerenstvo: Aida Bukvić, A tko si ti? Goran Koši za niz uloga u predstavi Scena Gorica, Velika Gorica Dubravka Ostojić, Lada Čale Feldman (prema motivima priče Neposlušno Polja mašte Petra Radin (prema motivima priča) dvije ravnopravne nagrade za najbolju (predsjednica) mače Ivana Bjeliševa) Profesor Balthazar – Put oko redatelj Romano Bogdan žensku ulogu Darija Knez Rukavina za ulogu Anđele svijeta NAGRADE: redatelj Mario Kovač u predstavi Rent a friend nagrada za najbolju predstavu Gradsko kazalište lutaka Rijeka Aleksandra Naumov za ulogu Dijane u Idiot Zagrebačkog kazališta mladih Vjeko Alilović (prema Jensu predstavi Rent a friend Lutkovno gledališče Ljubljana, Slovenija Sigsgaardu) Maja Kunšič ASSITEJ Pale Svi različiti, svi čudni (Vsi drugačni, redatelj Serđo Dlačić RLK vsi čudni) 15. Susret profesionalnih kazališta 17. Revija lutkarskih kazališta, Rijeka, redateljica Maja Kunšič za djecu i mlade Hrvatskog centra Gradsko kazalište Trešnja, Zagreb 4. – 13. studenoga 2012. ASSITEJ-a, Čakovec, Dora Ruždjak Podolski / Saša Božić Kazalište Virovitica 15. – 19. listopada 2012. Rent a friend Lutkarska scena Ivana Brlić-Mažuranić, Jasen Boko redateljica Anja Suša Zagreb Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb Mudre se stvari uče iz basni Ivana Brlić-Mažuranić Zinka Kiseljak redateljica Blanka Bart Jagor Siromah i vrag redatelj Zvonko Festini Narodno pozorište Toša Jovanović, redateljica Saša Broz Zrenjanin, Srbija Kaunas State Puppet Theatre, Kaunas, Jovan Caran Gradsko kazalište Zorin dom, Karlovac Litva i Umjetnička akademija u Osijeku Priče ptice lažljivice Boris Konstantinov Giulio Settimo, Peđa Gvozdić redatelj Jovan Caran Prema suncu Najbolji prijatelji redatelj Boris Konstantinov Zagrebačko kazalište lutaka redatelji Giulio Settimo, Peđa Gvozdić L. Frank Baum – Igor Mrduljaš Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Gradsko kazalište lutaka Rijeka Dječja i lutkarska scena Hrvatskog Osijek Čarobnjak iz Oza Tahir Mujičić narodnog kazališta u Varaždinu i Erich Kästner redatelj Joško Juvančić Umjetnička akademija u Osijeku Emil i detektivi Sedan kozlini i samo jedan bedni Ivana Brlić Mažuranić redatelj Nikola Zavišić vuk redatelj Zoran Mužić Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica redatelj Dubravko Torjanac stručni žiri: Maja Sviben, Tamara Kučinović, Matko Botić Kazalište lutaka Zadar Jadranka Bargh Kazalište Tvornica lutaka, Zagreb i Scena Gorica, Velika Gorica NAGRADE: Vjetar Kimbunga Petra Radin (prema motivima priča) za najbolju predstavu u cjelini redatelj Lawrence Kiiru Profesor Balthazar – Put oko Rent a friend Gradskog kazališta svijeta Trešnja Kazalište Mala scena, Zagreb Hans Christian Andersen redatelj Mario Kovač za najbolju režiju Nikola Zavišić za predstavu Emil i Mala sirena Dječje kazalište Dubrava, Zagreb i detektivi redateljica Katarina Arbanas Kazalište Virovitica za najbolji dramski tekst Miran Kurspahić i Rona Žulj Dora Ruždjak Podolski i Saša Božić za Gradsko kazalište lutaka Split predložak predstave Rent a friend Polja mašte ili kako su izgubljena Kako se vjetar spustio među ljude za najbolju scenografiju autorska prava (prema motivima jakutske narodne Kaja Avberšek, Peter Kus i Darko redatelj Miran Kurspahić bajke) Dječja i lutkarska scena Hrvatskog Korošec za cjelokupno vizualno redateljica Tamara Kučinović narodnog kazališta u Varaždinu i oblikovanje predstave Luda šuma Kazalište Mala scena, Zagreb Umjetnička akademija u Osijeku za najbolju kostimografiju Nina Horvat Sparkle Theatre, Sofia, Bugarska Ivana Brlić Mažuranić Miljenko Sekulić za oblikovanje i Hans Christian Andersen Ružičasta sanjarica izradu kostima Ovce i Mede u predstavi Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica redatelj Dubravko Torjanac redatelj Ivica Šim Ružičasta sanjarica Kresivo za najbolje oblikovanje svjetla redatelj Jivko Jouranov Dječje kazalište Dubrava, Zagreb i Borut Bučinel za predstavu Luda šuma Gledališče Glej, Ljubljana, Slovenija za najbolju scensku glazbu broj 52 - 55, 2012. Hrvatsko glumište 109