teme teme | Umjetnički govor Poezija kao govor i govor kao poezija

Glumčev govor hrani se dobrom literaturom. Banalni će ga sadržaji osiromašiti, ugrozit će glumčevu kompleksnu emotivnost, njegovu unutarnju ljudskost. Stoga se vrlo često događa da glumac nije u stanju izraziti svojim govorom na sceni višeslojnu dubinsku dimenziju lika koji igra

pogovoru Novije hrvatske poezije (uredili na govor, ali ta mu analiza nije od presudna interesa. Augustin Stipčević, Dragutin Tadijanović i Usredotočuje se na kazališni aspekt problema govora, Grigor Vitez, Seljačka sloga, Zagreb, 1952.) dakle na tzv. umjetnički govor, koji je po Gavelli ugrožen dr.U Branko Gavella u tekstu pod naslovom O govornoj općim nemarnim odnosom prema govoru. Pritom se umjetnosti između ostalog piše i ovo: „Sa stidom u duši bavi razlikom između recitacije i glume, koju je izrazio moram priznati da u cijelom svojem umjetničkom sažeto i zakonomjerno: potucanju po bližoj i daljoj Evropi nisam naišao na „Kod glume postaje tekst bar fiktivno potpuna svojina nemarniji odnos prema svojem govornom izražaju no glumca, glumac govori svoj tekst kao da je njegov kod nas Hrvata... Ima u nama jedan duboko urođen, vlastiti... Kod recitacije naprotiv stoji tekst, stoji autor tako reći, anarhičan otpor prema govornoj disciplini, piše: uvijek između slušaoca i recitatora. Recitator ne iznosi jedno nadasve individualno zanemarivanje čistoće i Georgij Paro tekst kao direktan izraz svoga doživljaja, već iznosi preciznosti govornog izraza i govorne komunikacije.“ svoj umjetnički doživljaj izazvan tim tekstom. Tim Gavella pokušava dati odgovore na tu tvrdnju obazirući se na se recitatoru nameće neka naročita diskrecija, njegova vlastita povijesne i društvene okolnosti koje utječu kako na jezik tako i osobnost neka ne prekorači granicu danu njegovom zadaćom,

Adam Končić u predstavi Ni med cvetjem ni pravice po Baladama Petrice Kerempuha Miroslava Krleže, Kazalište Pinklec, Zagreb

8 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. teme | Umjetnički govor a to je: svoj doživljaj dati u službu oživljenja i Končić recitira/glumi Balade na stvaranja potpune slike pjesničkog sadržaja.“ onoj tankoj Gavellinoj niti razlike Ovo je Gavella pisao prije 60 godina. Danas su između recitacije i glume. Končić je se problemi nemarna odnosa prema govoru Balade prostudirao i usvojio. Govori ustostručili. Ostavimo po strani dnevnu ih s opuštenom lakoćom i nekom komunikaciju koja se svela na suženi i banalni mudrom jednostavnošću. Igra se vokabular globalističke koncepcije svijeta, što s riječima, a te u nama izazivaju ima osobito pogubne posljedice kod malih nepatvorene emocije. To je uzbudljiv naroda. Međutim, taj trend preplavio je sve, susret s Krležom zahvaljujući pa tako i govor u kazalištu. Pojam umjetničkog Končiću. Končić je (nepotpisani) govora zanemaren je i praktički više i ne postoji, a dramaturg i redatelj svojih/Krležinih ako se neki glumac potrudi govoriti razgovijetno Balada. Što znači da ih je uistinu i dovoljno glasno da ga publika, ako ništa drugo znalački pripremio za svoj glumački barem uzmogne čuti i razumjeti, to će najčešće nastup. Balade Petrice Kerempuha biti podozrivo ocijenjeno kao nešto neprirodno su predstava a ne monodrama; jer tako se u životu ne govori. Taj zahtjev za tzv. potpisani su scenograf (Miljenko prirodnošću zapravo i ne dolazi iz života, nego Sekulić), kostimografkinja M( irjana iz nekih beskrajno banalnih filmskih i osobito Zagorec), oblikovatelj svjetla televizijskih surogata koji nam tobože prikazuju (Dražen Dundović), glazbenik taj naš život. I nije tu riječ o prirodnom nego (Duško Zubalj) i last but not least Vid prizemnom odnosu prema jeziku, govoru i Balog kao jezični savjetnik. Bjelina životu. Naravno da prizemni govor odgovara Končićeva kostima samo u silueti prizemnim sadržajima koji nam se svakodnevno podsjeća na mušku zagorsku nošnju nude. sugerirajući neki izvanvremenski i svevremenski značaj Krležinih Končić je potvrdio dignitet Balada, dok je višenamjenski umjetničkog govora na sceni, kojim geometrijski objekt tek simbolična MIroslav Krleža naznaka različitih prostora u koje se može iskazati sve ljudsko. Poezija je Končić smjestio pojedine balade. kao govor i govor kao poezija. To je Glazba Duška Zubalja izvođena donkihotovski juriš na banalnost, uživo na sceni ostvaruje svojevrsni dijalog s Končićevim govorom. scensku ili životnu, svejedno. U pojedinim momentima, kad osjeti glazbenu mogućnost teksta Problem nastaje kad se igraju Eshil, Shakespeare, (Stric Vujc), Končić će diskretno Racine ili Krleža. Tu ne možemo daleko doći zapjevušiti poneku govornu frazu budemo li ih izgovarali na sceni kao da smo što njegovu govoru daje dodatnu na ulici. Banalnost govorna sadržaja rezultira dimenziju. Postoje trenutci u intonativnim siromaštvom govorne fraze i to s predstavi kad govorna emocija vremenom postaje navikom. Kao što sms-poruke izazove još snažniju glazbenu uništavaju pismeni sadržaj. Nakon niza godina emociju (Na galgah), što mi se ne esemesiranja bit će nam teško napisati pismo, čini najsretnijim rješenjem. Emocija baš kao što će glumac ogrezao u sapunicu imati izazvana majstorijom govora velikih problema kad se nađe pred zadatkom dovoljna je, ne treba joj glazbena igrati na sceni klasični dramski tekst. nadogradnja. Govor je najsavršeniji izraz ljudskog bića. Taj Končić je Krležine Balade doveo se, međutim, mora njegovati da ne zakržlja. do svojevrsnog savršenstva. To je Glumčev govor hrani se dobrom literaturom. Balade Petrice Kerempuha uzoran glumački napor i rezultat. Banalni će ga sadržaji osiromašiti, ugrozit će Vraća poljuljanu vjeru u moć glumčevu kompleksnu emotivnost, njegovu kazališta da nas istinski uzbudi i unutarnju ljudskost. Stoga se vrlo često događa da glumac nije navede na razmišljanje. Končić je potvrdio dignitet umjetničkog u stanju izraziti svojim govorom na sceni višeslojnu dubinsku govora na sceni, kojim se može iskazati sve ljudsko. Poezija kao dimenziju lika koji igra. Umjesto izražajnog bogatstva govornih govor i govor kao poezija. To je donkihotovski juriš na banalnost, melodija i fraza čujemo samo pojedine riječi koje se ne povezuju scensku ili životnu, svejedno. u smisao. Vjerujem da bi Končićevim Baladama Petrice Kerempuha bio Nađu se iznimke, ali rijetko. Jedna takva rijetka iznimka je Adam zadovoljan i sam dr. Branko Gavella. Končić u svojoj interpretaciji Krležinih Balada Petrice Kerempuha. broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 9 teme | Molièreov Tartuffe Obnova bogate tradicije

Fabijan Šovagović u okružju nezaboravne predstave Božidara Violića iz 1964. bio je u svakom pogledu nadmoćan okolini. Pameću, ljepotom, strašću, svime osim društvenim položajem i imetkom. Kao puki siromah, uljez među povlaštenima, uspravan i gord nastupio je u predstavi koja teži tragediji

adnjih desetljeća Molière sa scene sve više i soba za glačanje iz koje će izlijetati Dorine, što se na govori scenografijom.M ožda poslije davnoga BITEF-u sve zajedno moglo smjestiti jedino u golemi gostovanja Comédie-Française u HNK tako Sava-centar. klasičnaZ aristokratskoga salona nije bilo moguće vidjeti. Moglo bi se nabrajati dalje, no teško se sjetiti predstave Redatelj Antoine Vitez u svojoj na festivalu BITEF sa tako dinamičnom scenografijom kao što je najnoviji viđenoj, omnibus predstavi arhaično osvijetljenih Molière u Frankopanskoj. Nije ona dinamična sama od prizora Molière držao se tradicionalnih znakova teškoga sebe, nego tek u suigri s gledateljem. Raskošno oslikana, štapa za početak svakoga prizora i široka šešira za ta je scenografija od početka do kraja nepromjenjivo ceremonijalni pozdrav na praznoj pozornici izgrađenoj prisutna, uvijek ista, pa ipak nitko neće prigovoriti od vremenom potamnjela gruboga drveta. Salon piše: da je odveć dominantna ili da može dosaditi. Njezina Miše Račića za predstavu Tartuffe redatelja Božidara Marija Grgičević dinamika je s naše strane rampe. Ovisna o pozornosti i Violića, bio je također iz teška drveta, više građanski raspoloženju gledatelja. O tome koliko će se on odazvati nego dvorski, a zbog sudske ovrhe na posivjelom zidu (ili samo misliti da se odaziva) pozivu s pozornice na ostali su tragovi odnesenih slika. Za predstavu Tartuffe redatelju diskretnu, trajno živu suigru, koja se bez velike štete za ukupan Rogeru Planchonu bila je potrebna široko rastvorena katnica s doživljaj predstave može zaustaviti na prvom dojmu kićena više prostorija za obiteljski život, među kojima je u prizemlju čak salona ili pak na svakom koraku otkrivati provokativne detalje i

Ozren Grabarić kao Tartuffe, J. B. P. Moliere, Tartuffe, red. Marco Sciaccaluga, DK Gavella, 2010.

Enes Vejzović (Orgon), Nataša Janjić (Elmira) i Ozren Grabarić Ozren Grabarić kao Tartuffe, J. B. P. Moliere, Tartuffe, red. Marco (Tartuffe), J. B. P. Moliere, Tartuffe, red. Marco Sciaccaluga Sciaccaluga, DK Gavella, 2010.

10 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. teme | Molièreov Tartuffe mijene. Postupno može iskrsnuti pitanje gdje može opravdati, a nitko nije pravedan. smo mi to? Je li to kolorit Versaillesa ili možda Divilo se tada raskošnoj ženstvenosti čipkom povezana domaćeg ambijenta? Elmire Vjere Žagar Nardelli, suosjećalo Izbjegavajući preživjelu otvorenu borbenost s dobrodušnim Orgonom Drage Krče, i odveć kričavi angažman, ta predstava strahovalo od okoštale strogosti Gospođe kao da se na svoj način zbiva danas i ovdje, Pernelle Marije Kohn, mladi par (Helena podrugljivo se poigravajući i histerijom danas Buljan i Ljubomir Kapor) pod Dorininom nametanih okršaja. Nema li taj raskošni, (Semka Sokolović Bertok) palicom izazivao gotovo bi se reklo pozlaćeni salon oblik je simpatije, ali bilo je razumijevanja i za crkvene lađe? Bogata čipka u strop svedenih mračne motive nepobjedivoga Tartuffea. zidova dugo ostaje zagonetnom, podsjećajući Svi su likovi u toj predstavi bili duboko na lepezu. Na blistavim zidnim slikarijama motivirani. Možda je Zdenka Anušić kao iz prizora u prizor igrom svjetla sakralni smiješno ustrašena, mlada pratilja stare motivi sve više potiskuju pastoralne. Stolnjak Gospođe Pernelle potaknula redatelja da u od snježnobijele majstorski izrađene čipke svojoj dubrovačkoj predstavi frančezarije ceremonijalno će u trećem činu pokriti Tarto Miši Martinoviću u naslovnoj ulozi dugoljasti, publici okrenuti obredni stol na doda bezglasno vjerna učenika nenadmašiva koji Tartuffe divljački nasrće naE lmiru… Nike Kovača, što je obogaćivalo Posve suprotnim od dekora (glavni slikar je značenje i komični učinak predstave. Damir Medvešek) no začudno sukladnim No treba se okaniti vremeplova s Tartuffeom ugođajima prožeta je glumačka igra. Bliža i vratiti današnjoj predstavi. Impozantni maštovitim izvorima u commedia dell’arte i Orgon Enesa Vejzovića i Gospođa Pernelle njezinim maskama nego strogosti zatvorenih – njegova mati, koju smionom strašću sjajne komediografskih oblika i produbljenim glumice neugasive mladenačke energije igra karakterima, ta je igra sva u pokretu, beskrajno Dubravka Miletić, rođeni su fanatici, koji daleko od salonske suptilnosti. Kada neki lik postaju sve sličniji jedno drugome u svojoj nije svečano nepokretan, on gotovo da skače, zaslijepljenosti i otrežnjenju. Stilski kostimi kao u commedia dell’arte uvježbanim koracima, (Marite Ćopo) vjerni tradiciji, koloristički a tekst se izvikuje, ali krajnje osmišljeno, za usklađeni sa scenom, uljepšavaju nježan današnje naše prilike besprijekorno čistom ženstveni izgled glumica u izvrsno uigranom dikcijom u jedinstvenom ritmu (prijevod je poletnom ansamblu (nastupaju Sven Šestak, rad Vladimira Gerića, savjetnik za scenski Ivana Roščić, Hrvoje Klobučar, Dijana govor je Tomislav Rališ). Približujući se Vidušin, te nadasve odmjerena, zavodljiva granicama karikaturalnosti (koju će Orgon i puna iznenađenja Nataša Janjić), da bi u ponekad i prijeći), glumci ni na tren ne završnom obratu iz pritajeno provokativne zaboravljaju da su glumci, nego neprestano tragedije u svijetlu, univerzalno podrugljivu igraju s odstojanjem koje će u završnici biti i pomirljivu komediju, koji je preokret naglašeno dvostrukim završetkom predstave. izvrsno pripremila cijela predstava, u J. B. P. Moliere, Tartuffe, red. Božidar Radost igre trijumfira i miri. Smijemo li se mi dvostrukoj ulozi, prvo do vrata zakopčanog Violić, DK Gavella, 1964. samima sebi i uzajamnim odnosima? neumoljivoga Gospodina Loyala, a zatim u opuštenoj današnjoj građanskoj odjeći „On ga voli!“ – kaže o Orgonu Dorina. glumca iz gledališta, zadnji vrhunski naglasak predstavi dao U predstavi Rogera Planchona to se među protagonistima i Nenad Cvetko. očekivalo. Tartuffe izvrsnoga Ozrena Grabarića drugačijeg je Publika se očigledno izvrsno zabavljala, ne očekujući od Tartuffea usmjerenja. Taj lažni pobožnjak kao da se nadahnjuje Harlekinom da kazalištem umanji sveopće licemjerje suvremenoga svijeta, i Hlestakovim. Harlekin u njemu gladan je i proždrljiv, priprost niti da ikoga navede promijeniti svoj odnos prema crkvi i religiji. kao svaki skorojević, nezasitna apetita prema ženama, imetku Ako predstava u duhu sredine i trenutka širi granice kazališta, i svemu ostalome, a od Gogoljeva mladog revizora prihvatio je nije li zaslužila najveću pozornost? To ne isključuje mogućnost nehajnu smirenost kojom ubire plodove tuđe gluposti i opće mnogovrsno drugačijih kazališnih interpretacija. klime koja je podupire. Njegova pobožnost gola je i prozirna fraza. To više što bi to moglo značiti obnovu bogate tradicije. Prema pisanju Ive Hergešića, „zanemaren u HNK, Molière se na vrijeme Na njegovu mjestu Fabijan Šovagović u drugačijem okružju sklonio u Zagrebačko dramsko kazalište“ (danas Gavella). Ono nezaboravne predstave Božidara Violića iz 1964. bio je posve najbolje između pet naslova i sedam premijera njegovih djela od drugačiji, u svakom pogledu nadmoćan okolini. Pameću, 1955. do 1974. (režije Koste Spaića, Mladena Škiljana, Božidara ljepotom, strašću, svime osim društvenim položajem i imetkom. Violića kao i prijevodi Radovana Ivšića i Vladimira Gerića) Kao puki siromah, uljez među povlaštenima, uspravan i gord obilježilo je zlatno doba toga kazališta. Bez Mizantropa u režiji nastupio je u predstavi koja teži tragediji. A prema Albertu Petra Večeka iz 1997. i novoga, mladoga Tartuffeabio bi Molière Camusu, za razliku od drame i melodrame, gdje je samo jedan ponovno zanemaren. Kao i drugi domaći i strani klasici koji u pravedan i samo se jednoga može opravdati, u tragediji svih se istinski živom kazalištu ne stare. broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 11 teme | 35 godina časopisa Kronika Poticajni izvor, pouzdani vodič Na stranicama Kronike Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU povijest hrvatskoga kazališta i nacionalna teatrologija, a posebice istraživanja kazališne dokumentaristike zauzimaju značajno mjesto. Upravo je Kronika, preko pojedinih tematskih brojeva, postala uporišni radni poligon za objavljivanje rezultata rada na kapitalnom projektu utvrđivanja rasutog repertoara hrvatskih kazališta

a inicijativu dramatičara Marijana Matkovića, postala uporišni radni poligon za objavljivanje rezultata tadašnjeg direktora Zavoda za povijest hrvatske rada na opsežnom projektu utvrđivanja rasutog književnosti, kazališta i glazbe HAZU, 1975. repertoara hrvatskih kazališta. Danas, kada su iz tiska Npokrenuto je izdavanje časopisa koji bi na stručan i izašle tri knjige Repertoara hrvatskih kazališta (1990, iscrpno informativan način pratio rad djelatnika u 2002) a četvrta je u pripremi, sve se čini jednostavno: okviru njihovih institutskih obaveza i poslova, ponajprije kapitalno djelo bez kojeg je nezamisliv uvid u povijest rad na sređivanju rasute arhivske građe, organiziranja domaćeg teatra imalo je, dakako, i svoj zabilježeni prigodnih izložaba i rad na izradi sabranih djela kroničarski hod. Zavodski teatrolozi, Slavko Batušić i hrvatskih pisaca. Kronika je zamišljena kao pouzdani Branko Hećimović, priređuju poseban dvobroj Kronike radni bilten Zavoda, katalog-informator, elaborirana 9-10 iz 1978, u kojem objavljuju redigirani Repertoire stručna informacija, svojevrsna proširena bilješka o piše: Hrvat. zem. kazališta od 1. listopada 1870. do 31. srpnja tome što se u institutskim jedinicama radi i dokle se Ivica Matičević 1937. i s njim povezana Imena autora kojima su se djela stiglo s pojedinim fazama preuzetih obaveza u okviru prikazivala Nikole Fallera. Bila je to prva opširnija zajedničkih projekata, bez pretenzije da postane visokostručno, informacija i tiskana građa kao priprema za ono što će uslijediti znanstveno glasilo, s obiljem analitičko-metodoloških inovacija u 1980-ima. u njezinim prilozima. Teatrološki trobroj Kronike 14-15-16 iz 1980. donosi prve I taj je svoj konceptualni standard Kronika uglavnom uspjela konkretne naznake: okuplja veliki broj suradnika iz nacionalnih sačuvati do danas: bila je i ostala vodič kroz golemi arhivski kazališnih središta, donosi uvid u građu i repertoar kazališnih fond, sustavni presjek odabranih jedinica građe, uređeni popis kuća od Varaždina do Dubrovnika. Već sljedeće godine, u br. i opis nataloženih istraživanja nacionalne književne, kazališne 21, objavljen je materijal o kazališnoj građi Varaždina, a na taj i muzikološke baštine/građe. Bez obzira što je težnja današnjih se broj veže dvobroj 25-26 iz 1983. koji je ispunjen prilozima istraživača i znanstvenika u Zavodu da o uglednom članu Zavoda Marku Kronika što prije preraste u isključivo Fotezu i njegovoj doniranoj ostavštini, znanstveni časopis s propisanim zapravo malom kazališnom muzeju. slojevima stručne akribije, a to je, Marijanu Matkoviću, direktoru Zavoda i valjda, donekle očekivani put u doba pokretaču Kronike, koji je upravo radu na kvantifikacije tzv. ozbiljnog znanstvenog istraživanju repertoara hrvatskih kazališta rada u oblasti humanistike, Kronika će pružao značajnu podršku, posvećen je još dugo, upravo zbog svojih nemalih poseban broj Kronike (br. 31, 1985), dok 35 godina iskustva u 63 broja, ostati je 1995. Branko Hećimović, nastavljajući pitomim zarobljenikom vlastitog svoj marni priređivački rad u časopisu, generičkog naziva i provjerena koncepta: posložio opsežni svezak o karlovačkim bez njezine bi pomoći spoznaja kazališnim stoljećima. Teatrolog Tomislav o izvorima, bogatstvu i mogućim Sabljak, inače glavni urednik Kronike od smjerovima proučavanja nacionalne njezina osnutka, pripremio je za tisak književnosti i kazališta bila znatno (br. 6-7, 1997) tekst Kulundžićeve Režije osiromašena. Tiskanjem nepoznatih i iz piščeve ostavštine, dok je posljednji neobjavljenih tekstova i dokumenata broj Kronike (br. 23-24, 2009), izišao iz svojih marljivo prikupljenih fondova prije nekoliko mjeseci, Sabljak u cijelosti potaknula je istraživače na dodatni posvetio radu Hrvatskog državnog pogled ispod zbrinute građe, na moguća kazališta od 1941. do 1945. nova tumačenja teksta i konteksta. Iduće godine, obilježavajući 50. obljetnicu Na stranicama Kronike povijest smrti Josipa Kosora, Kronika će opet, hrvatskoga kazališta i nacionalna kako je to činila i u prvih 35 godina, teatrologija, napose istraživanja odškrinuti gornjogradske arhive i na kazališne dokumentaristike, dobivaju svojim stranicama tiskati jedno od dosad značajno mjesto. Upravo je Kronika, neobjavljenih i zaboravljenih dramskih preko pojedinih tematskih brojeva, Marijan Matković djela toga pisca.

12 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. teme | 35 godina časopisa Kronika

Podsjetimo, povijest Zavoda za povijest hrvatske književnosti, Zavod vodi brigu o nabavci, čuvanju, obradi i davanju na korištenje kazališta i glazbe HAZU započinje 1948. kada je utemeljen vrijedne arhivske građe. Posrijedi je raznovrstan i bogat materijal: Institut za književnost, a 1966. priključuje mu se novoosnovani rukopisne ostavštine najvećih hrvatskih pisaca i muzikologa Odsjek za teatrologiju. Institut za književnost i teatrologiju uz mnoštvo autografa, bogata korespondencija i opsežan foto JAZU/HAZU mijenja 1974. ime u Zavod za književnost i materijal, kazališne cedulje, programske knjižice, scenografski i teatrologiju, sve do 1993. kada se Zavodu pridodaje muzikološka kostimografski radovi te dramski tekstovi (izvedeni i neizvedeni) istraživačka sastavnica, pa je tako konačno ustrojen današnji zagrebačkih kazališta i većih kazališnih kuća izvan Zagreba, uz Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe, sa obilje obiteljskih arhivskih fondova. Ne smije se zaboraviti da sjedištem u palači Drašković na zagrebačkom Gornjem gradu. je Muzejsko-kazališna zbirka, sastavni dio zavodskog Odsjeka Kao jedna od najvažnijih nacionalnih institucija za proučavanje za povijest hrvatskog kazališta, jedna od najbogatijih i najvećih hrvatske književnosti, kazališta i glazbe, uz temeljni znanstveni takvih zbirki u južnom i jugoistočnom dijelu Europe. rad svojih djelatnika u okviru odobrenih projekata ili izvan njih,

broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 13 festivali festivali | 20. Festival hrvatske drame i autorskog kazališta Marulićevi dani, 21. – 28. travnja 2010. Vraćanje digniteta Treba osobito pozdraviti brzo uvrštavanje dobitnika nagrade Marin Držić na kazališni repertoar (Alabama Davora Špišića), a kao doprinos vraćanju digniteta dramskim autorima i hrvatskom teatru tiskanje zbornika nagrađenih radova te uvođenje novčanog dijela nagrada

ako sam kao članica Ocjenjivačkog suda Mikića i izvrsnog Vilima Matule, koji je i dobitnik prisustvovala cjelokupnim ovogodišnjim jedne od ravnopravnih glumačkih nagrada. Marulićevim danima, željela bih se ovom Popratni program festivala uključivao je koncertna prilikomK prisjetiti i nasumce nabrojati šest lijepih ili čitanja ove godine nagrađenih tekstova u izvedbi barem pohvalnih događaja, aktivnosti ili proplamsaja studenata prvih godina glume triju umjetničkih ovogodišnjih Marulićevih dana. akademija (Akademije dramske umjetnosti Zagreb, Pohvalno je prošlogodišnje brzo reagiranje Dramskog Umjetničke akademije Osijek te Umjetničke akademije kazališta Gavella kada je, gotovo odmah po objavi Split). rezultata nagrade Marin Držić za dramski tekst, To je ujedno bila i prilika za četverodnevno druženje uvrstilo prvonagrađeni tekst Alabama Davora Špišića piše: studenata glume triju akademija, razmjenu iskustva i na svoj repertoar. Tako smo isti mogli vidjeti u selekciji Aida Bukvić znanja. Ove godine je prvi put upriličena i prezentacija Marulićevih dana već ove godine u režiji mladog Darija triju Akademija kroz pokazivanje glumačkih Harjačeka s odličnom Marinom Nemet u glavnoj ulozi, koja je semestralnih ispita i vježbi prve godine te su se na licu mjesta i jedna od dobitnica glumačkih nagrada. Nadajmo se samo da mogle uvidjeti sličnosti i razlike u pristupu i programu studiranja ovaj primjer DK Gavelle neće biti izuzetak koji potvrđuje pravilo glume. da tekstovi nagrađeni nagradom Marin Držić čekaju na svoje izvođenje i po nekoliko godina, a nerijetko ostaju i neizvedeni i nepročitani izvan kruga stručnog povjerenstva. Pobjednička predstava Zagrebački pentagram u režiji Paola Magellija, koji je odnio i nagradu za režiju kao i Željka Udovičić za dramaturgiju, zanimljiv je projekt naručivanja pet dramskih predložaka i povezivanje istih u impresivnu cjelinu koja se pokazala aktualnom i unatoč naslovu prijemčivom i za splitsku publiku. Predstava Balon, nastala po tekstu Mate Matišića u režiji Mislava Brečića u koprodukciji Teatra 2000 i Teatra EXIT, koja je odnijela Nagradu publike te do zadnjeg mjesta popunila gledalište, dokazala je da je Teatar EXIT kazališni brand par excellence za koji se traži karta više čak i onda kada predstava u nekim svojim elementima odskače od prepoznatljive exitovske poetike. Najdojmljivije su ipak glumačke kreacije dvojca Krešimira Zagrebačko kazalište mladih: Filip Šovagović / Igor Rajki / Nina Mitrović / Damir Karakaš / Ivan Vidić, Zagrebački pentagram, red. Paolo Magelli

U sklopu popratnog programa održan je i okrugli stol na kojem su, uz sudjelovanje predstavnika Ministarstva kulture te ravnatelje većine hrvatskih kazališta, predstavljeni dramski autori ove godine nagrađeni Nagradom Marin Držić za dramski tekst. Upriličeno je i javno potpisivanje ugovora s izdavačkom kućom Disput, koja je tiskala zbornik nagrađenih tekstova, što je svakako još jedan doprinos vraćanju digniteta dramskim autorima i hrvatskom teatru. I kad smo kod digniteta, zadnja ali nikako i najmanje važna činjenica jest da od ove godine (uz podršku splitskog gradonačelnika) nagrađeni na Marulićevim danima dobivaju i određeni, nevelik, ali ipak novčani iznos. U recesijskoj 2010. HNK u Osijeku: Tena Štivičić, Fragile!, red. Snježana Banović godini, to je zaista za svaku pohvalu. broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 15 festivali | 20. Festival hrvatske drame i autorskog kazališta Marulićevi dani, 21. – 28. travnja 2010. Prozor u domaće dvorište Pobjednički Zagrebački pentagram zabljesnuo je kvalitetnom glumom, opuštenom režijom, suvremenim, pa i provokativnim tekstovima domaćih pisaca. Magelli je pokazao mirnu redateljsku ruku, slobodu igre i provokacije, otkrivši paralelne gradske situacije i protagoniste koje možemo prepoznati ako su jubilarni, 20. Marulićevi dani bili uobičajeni, predstava diše punim dramskim životom. Kvalitetna bez onih posebnih događanja koja bi se očekivala izmjena situacija i lica, uskakanja u različite uloge, u prigodi dvadesetog izdanja, kao i rekapitulacije odvijala se posve tečno. Odličan glumački ansambl Iprijeđenog puta i utvrđivanje pravca za (barem) idućih predvođen Jelenom Lopatić dojmljivo je, u možda pet godina, splitska publika, kojoj ova smotra služi kao najizbrušenijoj predstavi smotre, donio dah teškog svojevrsni prozor u domaće dvorište, imala je što vidjeti proteklog maskirnog vremena. među predstavama u izboru Nenni Delmestre. Fragile! HNK Osijek pogodio je s izborom splitskoj Kad bi u splitskom HNK postojao mjerač pljeska i publici drage Tene Štivičić. Poznata i već izvođena zadovoljstva, vjerojatno bi najviše pokazao na predstavi drama u novoj, promišljenoj režiji i kvalitetnoj i Balon. Tekst Mate Matišića, koji je u dramski svijet piše: inspiriranoj osječkoj postavi uspjela je dočarati lomnost krenuo upravo iz splitskog HNK, korespondirao je sa Siniša Kekez imigrantskog svijeta. senzibilitetom publike. Mješavina prepoznatljivosti, Kraljevo zagrebačkog HNK donosi poznatu ganutljivosti, zaigranosti i odlične glume zaista je impresionirala Krležinu ranu ekspresionističku raspojasanost, ali nažalost iako je dijelom riječ o glumački autoreferencijalnoj predstavi. ništa posebno novo u dosadašnjim čitanjima te drame. Pobjednik Marulićevih dana Zagrebački pentagram zabljesnuo Predstava Prije sna splitskog HNK bila je dobro poznata publici, je kvalitetnom glumom već kultnoga ZeKaeM-a, opuštenom kao i njeni problemi s velikim brojem glumica koje bi teže pokrili režijom, suvremenim, pa i provokativnim tekstovima, naručenim i veći ansambli od splitskoga. Dodatni hendikep bila je odlična od domaćih pisaca. Pentagram kvalitativno oscilira od nategnutoga Gavellina predstava izvedena na Marulićevim danima prije uvoda prema Filipu Šovagoviću, preko najboljeg dijela prema nekoliko godina. Splitska predstava nije imala toliku glumačku Igoru Rajkiju s briljantnom rolom Nine Violić, solidnog ženskog snagu u predočavanju iskustva suočavanja sa svijetom bolničke dijela Nine Mitrović, te gorke karakaševske ličke kuće koja se sobe. seli od Zagreba do Pariza, odnosno odlične zaključnog Vidićeva Dojmljiva Menažerija HKD Rijeka, do grla uronjena u dijela u kojem su uz konstantnu Jadranku Đokić, odlični Sreten formanovske šezdesete i ekspresionistički krik, ima odličnih Mokrović i Milivoj Beader. Magelli je pokazao mirnu redateljsku trenutaka u grimasama otuđenja i prijetvornosti, izazivajući ruku, slobodu igre i provokacije, otkrivši paralelne gradske povremeno mučne dojmove. Predstava koja je u svome retro situacije i protagoniste koje možemo prepoznati. duhu originalna i hrabra pojava na domaćoj sceni. Posebno je zanimljiv bio riječki Crnac. Iako je nastao prema Žrtve zemljopisa 2: Povratak žrtve Teatra &TD uronjen je u višak poetskim romanesknim fragmentima Tatjane Gromače, povijesti i politike, a manjak realnosti. Nažalost, tekst ide preblizu medijskoj svakodnevici s premalim odmakom od nje. Šibensko-splitski Škrtičina prema Molièreu pohvalan je zbog oživljavanja jednog važnog dalmatinskog kazališta. Predstava donosi strast igre, dokazivanje i sočnu komiku i dobro je poslužila za zatvaranje smotre. Izbor predstava bio je kvalitetan, teatar je često bio pun, pljesak frenetičan, a dramski izazovi takvi da se na domaćoj sceni viđaju jednom u par godina. Pohvalno je da je ove godine pažnja usmjerenija na nove dramske tekstove, s dodatnim poticajnim mjerama za scenska izvođenja pobjednika, a treba pozdraviti i novčane poticaje nagrađenima. Ipak, od jubilarnih Marulićevih dana očekivalo se više, u rekapitulaciji napravljenog i u sadržajno- izvedbenim inovacijama. Izostali su i očekivani teoretičarski okrugli stolovi, više druženja i šušur. Strast i ljubav prema kazalištu koje u HNK Split donese pokoja gostujuća predstava Zagrebačko kazalište mladih: Filip Šovagović / Igor Rajki / Nina ono su zbog čega publika i voli Marulićeve dane. Nakon dvadeset Mitrović / Damir Karakaš / Ivan Vidić, Zagrebački pentagram, godina smotre potrebna su veća osvježenja da se ne bi pretvorila red. Paolo Magelli u rutinu.

16 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. festivali | 34. Dani satire, Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb, 4–19. lipnja 2010. Puno dobrodušne zabave Dani satire predstavili su brojne, vrlo različite, ali najčešće vrlo zabavne predstave natprosječne vrijednosti s barem nekim elementom satire, koje su većinom ispunile zadovoljni auditorij i tako opravdale nastavak tradicije tog Festivala

ovogodišnji su Dani satire tradicionalno postavili u grotesknošću stvara uvjerljivu sliku života male središte pozornosti djelo jednog klasika – Molièrea, sredine koja na originalan način pokazuje zastrašujuću koji je znao žestoko kritički sagledati mane svojeg prirodu čitavog društva, a Mislav Brečić režiju društvaI ali i ljudske prirode. Satirički elementi njegovih Balona Mate Matišića precizno vodi od karikiranih komada najčešće vrlo dobro korespondiraju i s nizom svakodnevnih situacija prema crnoj komediji s današnjih problema, pa zato nije čudo da je njegovo nizom satiričnih elemenata. Izvrsno beogradsko inače manje reprezentativno djelo Građanin plemić baš gostovanje s Falsifikatorom autora i redatelja Gorana zbog asocijacija na neke suvremene društvene probleme Markovića kroz sudbinu naslovnog lika dojmljivo na ovom festivalu zastupljeno u čak dvije vrlo različite stvara sliku čitave bivše države kao falsifikata i laži u izvedbe. Zagrebački HNK u režiji Krešimira Dolenčića piše: čije smo postojanje bez razloga vjerovali svi koji smo oživio je žanrovski hibrid iz Molièreovog 17. stoljeća Tomislav Kurelec u njoj živjeli. Vrlo kritičku globalnu sliku društva komediju–balet s originalnom glazbom Jean–Baptistea i to današnjeg hrvatskog i nasilja na kojem počiva Lullyja, s pravom računajući da će gledatelji biti potpuno svjesni želio je stvoriti Oliver Frljić u slovenskoj predstavi Proklet bio sličnosti naslovnog junaka i naših novopečenih bogataša. Ta izdajica svoje domovine nastavljajući svoju viziju suvremenog predstava kompleksne strukture s nizom raznovrsnih scenskih kazališta i provociranja publike, no sve je preraslo u potpuno atrakcija postala je premoćni pobjednik festivala po broju vrijeđanje gledatelja (što je paradoksalno i zbog toga što je njih nagrada. na ovoj predstavi bilo relativno malo i to očito isključivo onih koji Građanin plemić sarajevskog Narodnog pozorišta u režiji Larya bezrezervno podržavaju autorove političke stavove i kazališnu Zappije (a bez Lullyja) populistička je predstava, privlačna originalnost). gledateljima zbog aktualizacije i prikaza protagonista kao Premda ostaje dilema postoji li dovoljno satiričnih predstava koje današnjeg tajkuna, ali pretjerana grotesknost i karikaturalnost bi opravdale naziv ove smotre, Dani satire opet su predstavili značenjski osiromašuju predstavu. Međutim, uz te dvije krajnosti brojne, vrlo različite, ali najčešće vrlo zabavne predstave Molièreovi su tekstovi inicirali i drugačije pristupe. Uspjela natprosječne vrijednosti s barem nekim elementom satire, koje su izvedba Škole za žene splitskog HNK u režiji Poljaka Andrzeja većinom ispunile zadovoljni auditorij i tako potpuno opravdale Sadowskog na komičan, pa i satiričan način bavila se ljubavnim nastavak tradicije tog Festivala. zapletima, dok je uz naglašavanje smiješnih strana ljudskih odnosa i mana Marijani Noli Molière poslužio kao inspiracija za tekst kojim će sugestivno oživjeti atmosferu nekadašnjeg Šibenika u Škrtičini redatelja Zoran Mužića i izvedbi Šibenskog kazališta. A češće dobrodušni no satirički podsmijeh slabostima karaktera, a ponekad i društva, karakterističan je za još neke predstave koje su dobro zabavile publiku, poput osječke (u režiji Joška Juvančića) Budala za večeru Francuza Francisa Vebera jednog od najznačajnijih europskih scenarista i redatelja filmskih komedija. Miro Gavran se s izvedbom Sve o ženama u riječkoj Talijanskoj drami i režiji Neve Rošić potvrđuje kao naš pisac za scenu koji najbolje korespondira s publikom. I Ante Tomić je manje no obično sklon satiri a više humoru u zabavnoj Ljubavi, struji, vodi & telefonu u režiji Vinka Brešana, pa i režija Damira Lončara u Dobrom vojaku Švejku znatno više naglašava komične od satiričnih elemenata. Znatno drastičniji je primjer novosadske Ionescove Ćelave pjevačice koja u režiji Bebe Balašević postaje tek uspjela pučka komedija, ispražnjena od bilo kakvih dubljih značenja, pa prema njoj nitko ne bi mogao zaključiti da se radi o (anti)komadu koji zauzima bitno mjesto u povijesti kazališta dvadesetog stoljeća. Nasuprot tome Saša Anočić u iznimno vrijednoj Kerempuhovoj HNK u Zagrebu: Jean-Baptiste Poquelin Molière, Jean-Baptiste predstavi O medvjedima i ljudima od tipičnih komičnih situacija Lully, Građanin plemić, red. Krešimir Dolenčić, dir. Saša Britvić broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 17 festivali | Dramski program 61. Dubrovačkih ljetnih igara, 10. srpnja – 25. kolovoza 2010. Nova kazališna generacija Oba premijerna naslova (Spašeni i Revizor) uspješno su predstavila novu redateljsku generaciju kao i nove glumačke snage hrvatskog teatra, zajedno s umjetnicima koji uistinu pripadaju samom vrhu hrvatskog glumišta

gre su u 61. izdanje krenule s novom ravnateljicom takav služi svrsi: Hotel Belvedere u hrvatskoj tranziciji dramskog programa Dorom Ruždjak Podolski. nije spašen, ostao je polusrušen, kao što su i svi likovi No, oslobođene obljetnica, jesu li krenule novim iznutra izgubljeni, a emocionalni odnosi među njima smjerom?I Reprizni naslovi održali su tradiciju, tzv. duboko su narušeni. Glumački ansambl, od najstarijih željezni repertoar bio je prisutan: lanjski premijerni do najmlađih, hrabro se upustio u pustolovinu kontroverzni Hamlet u režiji Ivice Kunčevića s Lukom suvremene dramaturgije psihološki i socijalno složene Dragićem u naslovnoj ulozi; Vojnovićeva jednočinka Zajecove drame, stvorivši vrlo dobru predstavu s Na taraci u klasičnoj režiji Joška Juvančića izvedena u emotivnim ključem. Igre su se prvom premijerom Parku Umjetničke škole; te vrlo dobar Skup Marina hrabro upustile u preispitivanje suvremene hrvatske Držića na Boškovićevoj poljani u režiji Ivice Kunčevića piše: drame i dobile predstavu koja nema pretenzije i s Goranom Grgićem u naslovnoj ulozi – predstava Tomislav M. Bonić biti velikom festivalskom produkcijom, no koja ima koja je konačno omogućila novo čitanje; uz Dunda unutarnju koherentnost i iznimnu glumačku snagu. Maroja, najznačajnije Držićeve komedije, izvan spaićevsko- Druga premijera, Revizor Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, odigrana hajdarhodžićevske ingeniozne inscenacije u Parku Umjetničke je ispod Minčete, no ambijentalnost tu nije važna, a redatelj škole u dva navrata tijekom povijesti Igara. Jernej Lorenci nije upao u zamku aktualizacije Gogoljeve drame: Dvije dramske premijere koje donekle odudaraju od klasičnog Revizora je uostalom i nemoguće aktualizirati i pri tome ostati repertoara Igara uspješno su predstavile novu redateljsku odmaknut od banalnosti. Lorenci zato radikalno reinterpretira generaciju kao i nove glumačke snage hrvatskog teatra, zajedno Revizora, ali u postmodernom i poststrukturalističkom ključu. s umjetnicima koji uistinu pripadaju samom vrhu hrvatskog Najviše se oslanjajući na Baudrillarda, Lorenci stvara simulacrum glumišta. kao hiperrealnost: od početka do kraja gledatelji su uvučeni u Praizvedeni Spašeni Tomislava Zajeca drama su ljudskih kazališni čin u kojem izvođači pred-stavljaju Gogoljeva Revizora, sudbina devetoro ljudi spašenih iz željezničke nesreće, njihovim sasvim jasno i svjesno znajući da je Umjetnost zapravo nemoguća, emotivnim i socijalnim odnosima tijekom kobne vožnje stvaraju izvedbu u koju su i sami uvučeni. Balansirajući unutar vlakom i godinu dana nakon toga. To je duboko intimistička takvog svijeta, Lorenciju se ipak nije dogodio nestanak Gogolja: drama u kojoj se tek nazire (post)tranzicijsko stanje hrvatske sve ljudske slabosti u Revizoru – pohlepa, gramzivost, lukavost svakodnevnice. Izgubljenost suvremenog čovjeka u vlastitim i lakovjernost, ali i stalna potreba za isticanjem vlastitog ja – su psihološko-emotivnim i socijalnim zadanostima – temeljna je nit tu i to još više hiperbolizirane, uz naglasak na općem toposu Zajčeve drame s postmodernom formom; bez snažnih političko- suvremenosti: korupciji koja je zahvatila apsolutno svaku poru povijesnih naglasaka. Redateljica Franka Perković, slijedeći društvenog bića i nema toga što Gogoljevi likovi neće učiniti Zajecovu dramu, stvorila je predstavu mozaika ljudskih emocija. da se ne zamjere činovniku iz Petrograda – od novca, koji je Ambijentalnost je tu isključivo metaforična te scenski prostor kao gotovo opće mjesto, do različitih oblika seksualnog zadovoljenja. Istaknuti treba Vilija Matulu (Anton Antonovič Skvoznik- Dmuhanovski, upravitelj grada) koji je dojmljivo karakterizirao lik korumpiranog nižeg činovnika u svevremenosti, a u trenucima kada se nada promaknuću – kao da (raz)otkriva cjelokupni sustav Vlasti. Za svoju interpretaciju zasluženo je dobio i nagradu Orlando. Dubrovački, Gogoljev i Lorencijev Revizor zanimljiva je predstava kojoj se mora priznati inovativnost, uz problem ritmičke neujednačenosti. Predstava je to koja postavlja pitanja (često dajući i odgovore) te suvremeni svijet upravo predstavlja Gogoljevim riječima. Gostovanja su se svela na lokalna: Služavke Kazališta Marina Držića u režiji Georgija Para i autorsku predstavu Studentskog teatra Lero i Davora Mojaša – Psyche Pelingrada prema motivima drama i pisama Iva Vojnovića i sestre mu Gjene. Gostovanjima ili koprodukcijama, koja bi Dubrovnik postavila i na kartu svjetski relevantnih ljetnih kazališnih toposa, što nisu mogle ostvariti Festivalski dramski ansambl: Tomislav Zajec, Spašeni, ovogodišnje premijere, ove godine nije bilo mjesta. red. Franka Perković

18 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. festivali | 56. Splitsko ljeto, 14. srpnja – 14. kolovoza 2010 Otvaranje alternativi Gostovanja su obogatila ovo škrto domaće dramsko ljeto gdje su recesija i mač intendantske smjene nad glavom činili da se svaka kuna okrene triput.

lavni dramski događaj ovogodišnjega Splitskog izvan čistog populizma. Tu je gostovala dobra sisačka ljeta bila je praizvedba Smija i suza starega predstava o seksualnom zlostavljanju Kos u režiji Zijaha Splita koju je režirao Goran Golovko, u još Sokolovića, koji je uz Olgu Pakalović u njoj i glumio. jednojG suradnji s dramaturginjom Oljom Lozicom. Nešto sasvim drugačije bilo je gostovanje Teatra Predstava je nastala prema kronici splitskoga poštara Ulyssess s Pijanom novembarskom noći 1918. i Mojim Ivana Kovačića koja je dobar izvor običajnih podataka obračunom s njima sa Radom Šerbedžijom koji odavno za stari Split, no baš i ne za dramsku predstavu. Sam nije viđen u Splitu. Ovim gostovanjem intendant predložak sretno je izvađen iz naftalina u času kad je Štrljić omogućio je Splitsko ljeto ne ostane na jednoj politička stvarnost iz obližnje Banovine prijetila da će praizvedbi, dvije reprize i nekoliko alternativnih bagerom proći preko višestoljetne gradske povijesti. piše: gostovanja. Međutim, redatelj Golovko predložak je iščitao kao Siniša Kekez Jest da je Šerbedžija zastao u osamdesetima, no sjetnu pasatističku, čehovljansku priču o prošlom vrijedno ga je bilo i vidjeti nakon toliko godina, još vremenu koje je nepovratno nestalo. Dodatni jednom ispitati trajnost i kvalitetu njegova glumačkog habitusa. pasatistički pečat dalo je uspjelo smještanje predstave na staro Bilo je korisno vidjeti i teatar u kojem se dvaput ne okreće svaka groblje na Sustipanu, mjestu u susjedstvu Banovine i poprište kuna, s odličnim glumcima s raznih strana. obračuna bagera s tradicionalnim starim grobljem. No, u predstavi od koje se puno očekivalo u kazališnom i financijskom Pamtit će se nekoliko Radinih stihovnih interpretacija te osobito smislu kao od jedine uzdanice dramskog programa Splitskog ljeta Nebojša Glogovac kao oficir srpske vojske kod kojeg je splitska nije se sve moglo prepustiti pasatizmu. Zato su, po isprobanom publika odmah prepoznala izvanserijsku klasu. Teatar Ullysses bio receptu, dodana pretrčavanja, galama, prostačenja i tučnjava koji je koristan najviše po ponovnom otkrivanju odlične, već odavno bi trebali biti mamac za publiku. K tome, dodalo se malo općih i zaboravljene pozornice u Galeriji Meštrović (koju je ravnatelj biografskih mjesta o Hajduku, Splitu i piscu. Andro Krstulović Opara od lani otvorio HNK-u Split). To je znak budućem intendantu, ali i splitskim kulturnim dužnosnicima da Na drugu loptu Goran Golovko ima fini redateljski rukopis (nije se treba otvoriti zanimljivim gostovanjima koji dosad uglavnom slučajno dobio nagradu Judita), a diskretno je utkao u predstavu nisu išli jugoistočno od Bosiljeva. komentar prezira prema drugačijima i slabijima, samodostatnost, zaostalost, toleriranje nasilja i alkoholizam. Ove godine program je nadopunjen revijom filmova s Pulskoga festivala, što nije u užoj vezi sa samim kazališnim programom, Splitsko ljeto nažalost ovim je dobilo dvije slične predstave. Jer ali gledatelje veseli vidjeti naše glumce i na filmskom platnu. ove težačke svađe previše podsjećaju na smij i suze starih ribara, Nažalost, opet je izostala suradnja s Dubrovačkim ljetnim igrama. odnosno Goldonijeve lani postavljene Ribarske svađe u režiji Vinka Brešana. Brešanov Goldoni koji je lani bio apsolutni hit, Rezimirajući, možemo reći da je dramsko Splitsko ljeto bilo dobro izmješten u lučicu Spinut, ove je godine opet privukao osrednje, u atmosferi financijske štednje i drame oko izbora publiku. Umjesto pokojnoga Ilije Zovka uskočio je Filip Radoš, intendanta ponudivši čistu alternativu i čistu srednju struju. no kao da je predstava malo izgubila svježinu, kao da su joj naštetile stvarne, još impulzivnije i banalnije svađe. Kao druga repriza u Podrumima je igralo Moje dijete u režiji Nenni Delmestre. Predstava je otpočetka dobro dočekana, intimnija je i suvremena, no kao i od vlastita djeteta, često očekujemo više. Gostovanja su obogatila ovo škrto domaće dramsko ljeto gdje su recesija i mač intendantske smjene nad glavom činili da se svaka kuna okrene triput. Splitsko ljeto ove godine, pod vodstvom ravnateljice Drame Dubravke Lampalov, otvorilo se drugačijoj kazališnoj estetici. Na rukometnom igralištu nastupilo je poljsko Kazalište osmoga dana sa svojom poznatom Arkom. U takav koncept uklopila se i Garaža redatelja Ivice Buljana koja je na dvije izvedbe privukla u Dom mladih velik broj gledatelja. Štrljićevski rečeno, kad u Split ne može Frljić, može Buljan. Alternativnog je koncepta i Tranzicijsko-fikcijsko kazalište iz Rijeke s predstavomDestinacija 56. Splitsko ljeto: Ivan Kovačić, Smij i suze starega Splita, Trafik: Divljač na Carrarinoj poljani, koja je ove godine izmještena red. Goran Golovko broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 19 festivali | 7. Riječke ljetne noći, 29. lipnja - 27. srpnja Na jedanaest pozornica U dramaturgiji manifestacije okvir su zadale premijere dramskog programa – Trsatska gradina redatelja i koreografa Žaka Valente i Cirkus destetika, glazbena paranoja koju su prema djelu Daniila Harmsa priredili dramaturginja Magdalena Lupi i redatelj Aleksandar Popovski edme riječke ljetne noći bile su vrlo dobre: više Predstava Trsatska gradina, autorski projekt redatelja od 20 tisuća posjetitelja pratilo je programe i koreografa Žaka Valente, koprodukcijski projekt na čak jedanaest različitih pozornica pod riječkog HNK i Kazališne radionice Malik, otvorio je Svedrim nebom, a svaki od 31 naslova ocijenjen je niz. Kaže se – u svakom zlu ima i neko dobro, pa je četvorkom. Red koncerata, red opere, red dramskog možda baš zahvaljujući recesijskom bauku devetnaest kazališta i (ovogodišnja novost) red filma, očito su bili Malikovaca u dobi od 16 do 18 godina dobilo dobrodošao predah u dnevnom recesijskom ritmu. priliku istraživati odnos arhitekture prostora i tijela Najbolje je prošlo najcjelovitije ostvarenje Noći iz izvan kazališne dvorane. Staru vojnu utvrdu, jedno 2007: Lukrecija o’bimo rekli požeruh. Tekst anonimnog od riječkih općih mjesta, prokazali su istražujući autora iz 17. stoljeća redatelj Jagoš Marković postavio piše: forme tjelesnog kazališta, u idejnom smislu posebno je na plaži Glavanovo, doslovce uronivši scenu u more. Tatjana Sandalj upozoravajući na nepoštivanje nasljeđa. S obzirom Ansambl Hrvatske drame riječkog HNK i ovog je ljeta na to da su publiku nagnali da Gradinom šeće i kroz s guštom igrao, a publika isto tako gledala, jednu od najboljih prostor i kroz vrijeme, već uobičajenu ljetnu pozornicu doživjeli riječkih ambijentalnih predstava. smo na nov način. Na drugom kraju grada, u Portiću na Kantridi, odigrana I cirkus za kraj. Točnije Cirkus destetika, glazbena paranoja je posljednja, šesta sezona predstave Mirisi, zlato i tamjan. koju su prema djelu Daniila Harmsa priredili dramaturginja Prema klasiku Slobodana Novaka, uz pomoć dramaturga Magdalena Lupi i redatelj Aleksandar Popovski. Bila je to Matka Botića, Vinko Brešan režirao je najdugovječniji projekt prigoda za igru mlađoj generaciji ansambla Hrvatske drame Riječkih ljetnih noći manifestacije, a uz uigrani ansambl kao riječkog HNK, uz gostovanje Marije Tadić i Ozrena Grabarića te bitnu odrednicu atmosfere, publika će pamtiti okvir što ga je podršku veterana Zdenka Botića. I doista su se zaigrali u teatru ugođaju otočke izoliranosti dao scenograf Dalibor Laginja. apsurda, priredivši iz fragmenata Harmsovih apsurda, groteski Zaigrani ansambl Talijanske drame zabavljao je u prošloj sezoni i paradoksa niz dojmljivih prizora. Cirkus je metafora svijeta publiku komedijom Tutto u kojem živimo i doslovno sulle donne ili Sve o ženama okvir scenske igre, jer Mire Gavrana u režiji Neve publika sjedi u areni dok se Rošić. Nakon što su s Dana apsurdi nižu na beskonačnoj satire donijeli nagradu Zlatni kružnoj pozornici oko smijeh za kolektivnu igru, nje. Harmsove besmislice moglo se i očekivati da će publiku nasmijavaju, Elvia Nacinovich, Elena zabavljaju, ali i pitaju o Brumini i Rosanna Bubola ljubavi, vjeri, komunikaciji, nasmijati i publiku Noći. razumijevanju, ukratko – Gavranov tekst iščitan je u smislu života. Scenografiju lokalnom ključu, prilagođen i kostimografiju potpisala je jezičnim idiomima Rijeke, dizajnerska skupina Numen, ali tek su na novoj ljetnoj glazbu makedonski bend pozornici, na Trgu Matije Foltin, a oblikovanje svjetla Vlačića Ilirika njegovi likovi Deni Šesnić. Riječ je o postali pravi riječki tipovi, Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca RIjeka, Daniil Harms, jedinoj velikoj (čitaj: skupoj) a predstava fijumanska u Cirkus destetika, red. Aleksandar Popovski premijeri ovogodišnjih punom smislu. Riječkih ljetnih noći. S Još malo suvremenog urbanog štiha, ali sasvim drugačije obzirom na to da atmosfera kupališta nekadašnjeg Hotela Park atmosfere, donijeli su Nataša Janjić i Amar Bukvić u Prekidima. na kojem je igrana za predstavu nije bila od presudne važnosti, Romantična komedija Michaela Cristofera u režiji Marka nadamo se da će nastaviti živjeti, gdje god arenu budu mogli Torjanca, što se ambijentalnosti tiče, možda je zaslužila neku postaviti. pozitivniju riječku pozornicu od hale nekadašnje Tvornice U apsurdnoj situaciji, u kojoj s malo novaca treba zadovoljiti papira. svu silu kriterija i prirediti program koji će biti više od pukog U dramaturgiji Manifestacije, uz svečanosti otvaranja i preživljavanja Manifestacije, teatar apsurda za kraj – nije zatvaranja, okvir su zadale baš premijere dramskog programa. besmisleno.

20 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. festivali | 10. osječko ljeto kulture, 29. lipnja – 21. srpnja 2010. Dugo željena suradnja Publici je ponuđen bogat i kvalitetan program, suradnjom osječkih kulturno-umjetničkih institucija ostvaren je dugogodišnji san o pozitivnoj atmosferi i prijateljskom odnosu istih, a inozemnom suradnjom izbrisane su granice u umjetnosti sijek je u ovog srpnja po deseti, jubilarni sudjelovala sva tri ansambla HNK. Cjelovita izvedba put potvrdio svoju ulogu kulturnog centra sa svevremenskom tematikom, obilježena plesom, istočne Hrvatske. Tradicionalna kulturno- pjesmom, glazbom i dramskim dijelovima u kojoj umjetničkaO manifestacija Osječko ljeto kulture, masovne scene prostorno nesmetano funkcioniraju, usprkos recesiji, ponudila je publici bogat program a i scensko-tehnički koncept (radnja se odigrava na (44 umjetničkih programa na 15 različitih lokacija) dva nivoa) omogućuje brzu izmjenu scena, naišla je temeljen na domaćim (HNK, Dječje kazalište Branka na odobravanje publike koja je prepoznala rad i trud, Mihaljevića te odsjeci za kazališnu, glazbenu i likovnu oprostivši tako jedini upitni aspekt ove izvedbe – umjetnost Umjetničke akademije), ali i inozemnim podjelu. Redateljski problem podjele provlači se kroz snagama šest gradova prijatelja Osijeka (Lausanne Piše: nastupe članova i dramskog i opernog ansambla pa se – Švicarska, Maribor – Slovenija, Nitra – Slovačka, tako operni pjevači grčevito bore s potrebom za čestim Alen Biskupović Ploiestija – Rumunjska, Subotica – Srbija i Tuzla – mijenjanjem položaja na sceni i dramskom glumom Bosna i Hercegovina). općenito, dok su dramski glumci skromnih glasovnih sposobnosti muku mučili s pjevačkim dionicama. Mlade snage Umjetničke akademije predstavile su se iznimno uspješnim ostvarenjima. Cabaret tur-retur, autorski rad, duhovitom je i brzom radnjom te uvjerljivom glumom pokazao kako je kazališni metajezik sposoban prerasti jezične barijere na primjeru susreta hrvatskih ugostitelja, gastarbajtera i stranih gostiju na Jadranu, dok Pravo i zapravo, također autorski rad, kroz dinamičan i atraktivan nastup obilježen pjesmom i ritmičnim bubnjanjem, na socijalno angažirani i političko provokativni način progovara o aktualnim problemima današnjice (ustavnom pravu građana na rad naspram stvarne situaciji u zemlji) kroz likove raznih struka koji se susreću s problemom nemogućnosti zapošljavanja. Zapaženi glumački nastupi studenata Umjetničke akademije, uz suradnju s iskusnim mentorima, zajamčili su tako Gradu Osijeku svijetlu budućnost na kulturno-umjetničkom HNK u Osijeku: Bertolt Brecht i Kurt Weill, Opera za tri groša, području. red. Željko Vukmirica, dir. Berislav Šipuš Uz iznimno bogat dječji, filmski, likovni, glazbeni, književni i plesni program 10. OLJK obilježen je šarolikom lepezom dramskih izvedbi. Najveća naklonost publike ove je godine pripala gostujućim izvedbama RazBOYnika Friedricha Schillera, NP Subotica u režiji Nikole Zavišića, koji su klasik atraktivno i duhovito postavili kroz vizuru suvremenih tema homoseksualnosti, nogometa, navijača i MTV hitova, predstavljajući izvedbu obilježenu režijskom preciznošću, dramaturškom logičnosti i raspjevanim i razuzdanim glumačkim ostvarenjima cijelog ansambla. Druga gostujuća izvedba, Malograđanska svadba Bertolta Brechta, NP Tuzla u režiji Jovice Pavića osvojila je i Nagradu s poveljom Prosudbenog povjerenstva OLJK-a. Podjednako uspješna u Umjetnička akademija u Osijeku: Pravo i zapravo, autorski rad svim segmentima kao i RazBOYnici, predstava plijeni energijom studenata i njihovih mentora Željka Vukmirice i Berislava Cimermana ansambla, komičnošću i šokantnošću radnje u dinamičnoj i Ovogodišnji OLJK ostvario je uspjeh na nekoliko razina: publici istovremeno komično-tragičnoj izvedbi o raspadu obitelji i krizi je ponuđen bogat i kvalitetan program, suradnjom osječkih obiteljskih odnosa kroz karikaturu i grotesku malograđanstva, kulturno-umjetničkih institucija ostvaren je dugogodišnji san o koju podupiru iznimne glumačke kreacije. pozitivnoj atmosferi i prijateljskom odnosu istih, a inozemnom Iz produkcije HNK posebno se istakla produkcijski najzahtjevnija suradnjom izbrisane su granice u umjetnosti, ostvarujući time predstava na OLJK-u, masovna ambijentalna izvedba Opere za pozicioniranje Osijeka pa tako i Hrvatske na međunarodnoj tri groša Bertolta Brechta u režiji Željka Vukmirice, u kojoj su kulturnoj karti. broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 21 festivali | 16. zadarsko kazališno ljeto Igra na sigurno Jedan od boljih projekata HNK Zadar jest Američka Papisa u režiji Ozrena Prohića i netipičnoj i zreloj izvedbi Jasne Ančić, ujedno spoj i kritika konzumerističkog medijskog sustava spektakla kao i britak atak na ženske zablude današnjice

čekivali bismo da će transformacijom iz sretan je spoj suvremenih dramskih tendencija u kazališne kuće u narodno kazalište Zadarski predlošku Lutza Hubnera i vrlo solidnog režijskog HNK više pažnje i inovativnosti posvetiti i čitanja koje je cijelu pažnju usmjerilo na bravurozan vlastitojO reviji 16. Zadarskom kazališnom ljetu, no unatoč spoj tjelesnih i vokalnih duela samih glumaca koji, izdašnim mogućnostima to se nije desilo ni ovog ljeta. utjelovljujući razne vrste redatelja i glumica, komički Vlastita produkcija i dalje smjera ka lakšim komedijama popisuju aliteracije teatarskih spojeva ličnosti u 20. mediteranske provenijencije, stoga i premijera već stoljeća. Bošnjak je uistinu snagom glumačkog umijeća često postavljanog Teštamenta Vanče Kljakovića nije neočekivanim tjelesnim transformacijama počesto ponudila veće kazališne izazove; u izvedbi dramske do suza nasmijavao publiku, izvodeći s Adrijanom radionice HNK i u režiji Jasne Ančić ipak je pobijedio piše: Vicković nekoliko redaka iz Goetheovog Fausta. mladenački polet ali i tek zanatski teatarski nerv koji je Mario Županović Bog, žurim, nazovi (ili replika stoljeću) po tekstu publici ipak ponudio ponešto smijeha i zabave. Stupanje Ivice Mijačike i u režiji Zorana Mužića predstava ka zašećerenom lagodnom štivu naslonjenom na dijalekt je u predstavi Teatrina Grdelin u kojoj parabolom i melodramu ne bi bilo preporučljivo za buduće projekte jer ni o duhovnoj čistoći pratimo ovovremene zgode Adama unutar takve matrice rezultati nisu sjajni. i Eve (Helena Minić i Davor Svedružić) s jedne strane, Uspješna komedija HNK Split Gretica str. 89, u režiji Dražena a s druge pak okoštalost trojice kazalištaraca. Ostvarena Ferenčine i u izvedbi Elvisa Bošnjaka i Andrijane Vicković, kao jasna satira na današnjicu, recesiju i duhovnu krizu, predstava progovara očekivanim tonusom teatra u teatru, podcrtavajući zanimljive veze iz nekoliko različitih miljea. Uspješnica Djeca sa CNN-a Amira Bukvića u režiji Aide Bukvić i u produkciji Glumačke družine Histrioni intimistička je prispodoba o prijateljstvu negdašnjih izbjeglica Dore i Dina, kojom dominiraju ideološke i etičke opservacije autora, dok su u glavnim ulogama Amar Bukvić i Iva Mihalić kao bosanska i hrvatska ranjena strana. Bavljenje ženskim pitanjima u središtu je dvije produkcije koje na sasvim suprotan način aktualiziraju i rješavaju temeljne ženske probleme 20. i 21. stoljeća. U drami Ona, on i vi (Jean et Béatrice) Carole Frechtté redatelj i glumac Zijah A. Sokolović kombinira alogičnost suvremenog svijeta, spajajući gorljivi feminizam kanadske autorice s nešto prohodnijom vizurom teatra apsurda, postavljajući in medias res Jasnu Bilušić (Beatricé) u potrazi za istinskim dodirom muškarca te naglašavajući intimističke preokupacije glavnih protagonista. S druge strane Američka Papisa zadarskog HNK u režiji Ozrena Prohića i u solo-izvedbi Jasne Ančić predstava je nastala po vrlo zanimljivom predlošku argentinske dramatičarke Esther Vilar koja za razliku od Frechetté pribjegava kritici feminizma kao kritici suvremenog društva. Komad strukturiran kroz inauguracijski govor prve papise negdje sredinom 21. stoljeća, ujedno je i spoj i kritika konzumerističkog medijskog sustava spektakla kao i britak atak na ženske zablude današnjice. Ujedno jedan od boljih projekata HNK Zadar i posve netipična i zrela izvedba Jasne Ančić u ulozi papise. Dramski dio festivala zaključen je dramom Prekidi Michaela Cristofera u produkciji Planeta Art. Riječ je o predstavi jasne i nedvosmislene dramaturgije i precizne režije Marka Torjanca u kojem ljubavne muke i (ne)mogućnost suživota Alice i Stevea (Nataša Janjić i Amar Bukvić) postaju temelj narativnog intimnog HNK Zadar: Esther Vilar, Američka papisa, red. Ozren Prohić portreta para koji uvijek završava u cikličkom ponavljanju grešaka.

22 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. kazališni festivali | Zadar snova 2010. Skromnije i tuzemnije izdanje Međunarodni festival suvremenog kazališta Zadar snova u 2010. godini orijentirao se primarno na domaće koprodukcije naslonjene barem dijelom na dramsku osnovu, naznačivši povratak tekstu kao izvorištu raznorodnih izvedbi piše: Mario Županović Predstavljanje dramskog čitanja dvaju izvadaka iz tekstova Jeana Geneta i Marguerite Duras teško je eđunarodni festival suvremenog opravdati u službenom programu, no naklonost kazališta Zadar snova više od desetljeća prema Ivici Buljanu još uvijek ne jenjava. Buljan bio je utočište za dio novog hrvatskog je u komornom prostoru Sv. Dominika pred kazalištaM upućenog na ples, performans i gledatelje uputio Anu Karić na čitanje/izvođenje postdramsku poetiku, pa i ne čudi da nije imao Genetova Querelle du Brest, a Stipu Kostanića masovnu posjećenost, no festivalska publika dobro na izvedbu Durasičine Brane na pacifiku. Oba se tijekom vremena obrazovala kroz predstave prizora naglašavaju seksualnu komponentu i izvođača koji su (pre)često na programu. U trenutak izbora životnih putova pripadajućih 2010. godini orijentirao se primarno na domaće protagonista. Kostanić se pokazao vitalnijim i koprodukcije naslonjene barem dijelom na zanimljivijim tumačem, no cijeli koncept izvedbe dramsku osnovu, naznačivši povratak tekstu kao izvorištu raznorodnih izvedbi. na razini probe nije baš oduševljeno popraćen u auditoriju koji je očekivao više. Među česte goste ubrajaju se i BADco. koji su izvedbom Lige vremena konstruktivistički U Rose is a rose is a rose is a rose Ivane Sajko oživjeli prostor crkve Sv. Dominika i publiku i ZeKaEm-a – dijelom autoreferencijalnom poveli na nostalgično/futurističko putovanje izvođenju autorice i glazbenog sastava braće rusko-sovjetskim avangardnim krajobrazom. Sinkauz i Krešimira Pauka potpomognuti sound Dramaturška je struktura Ivane Ivković i engineeringom Vedrana Peternela, a dijelom Tomislava Medaka – obgrlivši Kafku, Melnikova, glazbeno-scenskim performansom, očituje se Majakovskog i Mejerholda s američkom i sve više artikulira nagon Ivane Sajko prema psihodelijom – oblikovana kroz multinarativno kros-sekciji intimističkog i političko-socijalnog slaganje izvedbenih slojeva, ponudivši svjež i materijala. Dramaturški sjajno konstruiran komad inovativan način konstruiranja sadržaja kroz (Sandro Siljan i Ivana Sajko) upečatljivo naglašava citatno kolažiranje raznorodnog materijala. Ivanu Sajko kao autoreferencijalnu heroinu Izvođači poput Pravdana Devlahovića i Zrinke suvremene scene, no i glazbeni ansambl po uzoru Užbinec, pomaknuti prema komičko/sletnom na Black mountain college vremena superiorno je izričaju, pozitivno afirmiraju neposrednu blizinu uklopljen u fragmentarno-dekonstrukcijski svijet auditorija i ostvaruju snoliku atmosferu koja njezinih tekstova. Izvedba ostvarena kao komorni postaje glavni izvedbeni plan otvoren publici. koncert s publikom na dohvat ruke otvara vrata Time Liga vremena preuzima ulogu ambijenta u poželjnoj simbiozi sadržaja, izvođača i gledatelja. kojem se boravi i ko-oblikuje izvedba – što je i Finalni dramski komad festivala, premijerno najsnažniji domet cijele produkcije. izveden Faustus Re-linked Srećka Borsea po Dijelom navedena na isti cilj predstava Mjesto gdje motivima Christophera Marlowa nije okrenut nismo bili Natalije Manojlović po predlošku Žanine istoj toj simbiozi, nego stvaranju epske vizualno- Mirčevske ne uspijeva biti ambijentalno uspjela scenske strukture uz pripadajuće otkliznuće inscenacija unatoč zanimljivom spoju plesnih, prema trash-estetici. Zadržavanje izvornog teksta dramskih i arhitektonskih elemenata u svojevrsni predloška na engleskom u izvedbi Tima Habegera vizualni pastiš koji obgrljen retro-glazbenom upareno je s intenzivno naglašenim propitivanjem kompozicijom Gordana Tudora podsjeća dijelom muško-ženskih odnosa i principa. Judita na barokiziran postmodernistički balet noir. Franković u erotsko-teen izdanju kao Helena i Publika je unatoč tome sudarena s nizom aktivnih Teatar Exit, Zagreb, MMR Mefisto izvedbeno je nadjačala Habegera ali ne i olfaktivnih (blato, vino) i vizualnih (prašina, Kernel, New York, PushPush začudno soft/trash glazbenu pratnju usmjerenu na zemlja, tenebroso) doživljaja koji predstavljaju i Theater, Atlanta, SAD, Faust, forte same izvedbe, u kojoj prednjače iskušani red. Srećko Borse plitak mainstream izraz. Vizualni identitet komada glumci Slovenskog mladinskog gledališča Dario mnogo je kvalitetniji od dramskog i stoga će se više Varga i Uroš Maček koji pokazuju veću snagu izraza i mogućnost pamtiti tijela, bazen i kada no Faustova iskušenja. transformacije od ostataka ansambla; no najveći problem u Dio strategija insceniranja dramskih predložaka pokazao se kao percepciji predstavlja žanrovski neusustavljena izvedba koja u zanimljiv insight u suvremenim izvedbenim praksama i forte je prečestim padovima dramskog naboja odvlači pažnju od samog nešto skromnijeg i tuzemnijeg izdanja festivala. sadržaja. broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 23 festivali | 17. Međunarodni festival malih scena Rijeka, 3–11. svibnja 2010. U regionalnom kontekstu Recesijsko-sretan splet okolnosti bio je taj što smo na jednom mjestu mogli uspoređivati radove uglavnom mlađe generacije regionalnih redatelja

eđunarodni festival malih scena Rijeka naslova, predstavu Škrtac u produkciji riječkog HNK tradicionalno propituje mjesto hrvatskog nismo vidjeli, ali je nastup Slovenskog mladinskog kazališta u kontekstu europskog, no gledališča iz Ljubljane isprovocirao manji sukob Mfinancijski pojas 17. festivalskog izdanja stegnut je čak s publikom. Je li psovka iz publike bila glumljena za 30 posto, pa u najboljem slučaju možemo govoriti o provokacija ili neposredna reakcija na suočavanje s regionalnom kazališnom kontekstu. Uz dobru vjeru da je traumom, svejedno. Proklet bio izdajica svoje domovine s novcima koji su bili na raspolaganju učinjeno najbolje, predstava je o odgovornosti, o nasilju kojim smo ipak ostaje pitanje jesu li i u tim slovensko-hrvatsko- razorili društveni sustav u kojem smo donedavno bosansko-srpskim granicama doista u program živjeli. U kombinaciji s razgovorom za okruglim uvrštene najbolje predstave. Kad je već o kontekstima piše: stolom, vjerujemo, imala je katarzični učinak, barem na riječ, i o usporedbama, zapravo je recesijsko-sretan neke od prisutnih. Tatjana Sandalj splet okolnosti bio taj što smo na jednom mjestu I drugu slovensku predstavu, Bliže Patricka Marbera, mogli uspoređivati radove uglavnom mlađe generacije produkcija Drame Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora, regionalnih redatelja. režirao je inozemni gost. Dino Mustafić režira i u kazalištu i U selekciji Jasena Boke odigrano je jedanaest predstava, a na filmu, a u mariborskom Closeru objedinio je najbolje iz oba zajednička tema bila im je trauma naša svagdašnja. U redateljsko- medija. Zanimljivim dodatkom originalnom tekstu dodatno generacijskom smislu program je počeo iznimkama koje potvrđuju naglašava pitanje identiteta, odnosa glumca i lika, glumca i pravilo: Narodno pozorište iz Beograda izvelo je predstavu Derviš gledatelja koji se susreću u specifičnoj kazališnoj situaciji. i smrt u režiji Egona Savina, a ZeKaeM Zagrebački pentagram u Pomicanjem granica zabavio se i Miloš Lolić, postavivši Sanjare režiji Paola Magellija. Stavljeni u ovaj kontekst učitelji su potvrdili Roberta Musila kao klaustrofobični recitativ u kojem ansambl da itekako mogu, znaju i hoće. Naravno, uz podršku sjajnih Jugoslavenskog dramskog pozorišta iz Beograda ne uspostavlja glumaca, prije svih Nikole Ristanovskog čiji je derviš satkan odnose međusobno niti s publikom, nego s mikrofonima u koje od slutnji unutarnjih previranja, a u Pentagramu Doris Šarić izgovaraju bujice teksta. Kukuljice. Dobre stare klasike držali su se Filip Grinvald režirajući obiteljsku Hrvatsko kazalište bilo je zastupljeno s još dvije predstave, obje tragediju Zečja jama u Beogradskom dramskom pozorištu, redateljsko-dramaturškog para Anica Tomić i Jelena Kovačić, te Elmir Jukić Žabu u Kamernom teatru 55 iz Sarajeva. Čitav nagrađenih za dramaturgiju predstava Oprostite mogu li vam niz sjajnih glumačkih kreacija uz tematsku traumu jedina su ispričati? ZeKaeMa i Menažerija HKD teatra. konstanta 17. međunarodnog festivala malih scena Rijeka. Iako je najavljivano da će i Oliver Frljić biti predstavljen s dva U ovu relativno ujednačenu festivalsku konkurenciju uvrštena je još jedna predstava kao odjek nastojanja uspostave šireg prostorno-idejnog kazališnog konteksta. Već se u najavama o predstavi Macbeth Narodnog kazališta Vaso Abashidze iz Tbilisija govorilo kao o posebnom kazališnom spektaklu. S devet nagrada stručnog ocjenjivačkog suda i najvišom ocjenom publike, gruzijska predstava to je i potvrdila. U Shakespeareovu klasiku redatelja Davida Doiashvilija zanimala je patologija vlasti, a uobličio ju je kombinirajući dramsko kazalište s kabaretom i cirkusom. Bio je to intenzivan i zanimljiv doživljaj, te jedna od rijetkih predstava u traumatičnom programu koja nije gledatelja ostavila u mraku 21. stoljeća. Publika riječkog Festivala već je imala prilike gledati radove pojedinih redatelja na početku njihova uspješna pohoda na Europu, a sudeći prema viđenom Doiashvili bi mogao biti idući u tom nizu. Vjerujemo da će pronaći još pokoji ansambl koji će htjeti i moći doslovno spavati u kazalištu tijekom rada na njegovu projektu. Bio je to jedan, ali vrlo vrijedan iskorak recesijskog izdanja Dramsko i glazbeno državno kazalište Vaso Abashidze. Tbilisi, Međunarodnog festivala malih scena Rijeka. Nadajmo se da do Gruzija: William Shakespeare, Macbeth, red. David Doiashvili idućeg izdanja neće biti novih stezanja pojaseva.

24 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. festivali | 19. Eurokaz, MSU Zagreb, 2-27. lipnja Početak vlastite produkcije Dvorana Gorgona odlično je okupila cijelo događanje na jednom mjestu, omogućivši organizatorima osmišljeno oblikovanje popratnih programa, dok su tempom od dvije predstave tjedno pametno dozirali događaje, iako pomalo utišavši duh Festivala urokaz je ove godine predstavio brojne Eurokazovu produkciju zatvorila je Crkva kazališta koncepcijske promjene, od preseljenja u dvoranu Novi život u režiji Saše Božića. Gorgona do vremenskog produljenja festivala Predstava Potomci uškopljenog admirala Marionetskog teE proširenja festivalskog djelovanja na cijelu godinu. kazališta Youkiza iz Japana u režiji Frédérica Fisbacha Dvorana Gorgona odlično je okupila cijelo događanje na otvorila je međunarodni dio festivala. Životna priča jednom mjestu, omogućivši organizatorima osmišljeno slavnog pomorca, eunuha Zhenga Hea, prepliće se s oblikovanje popratnih programa, dok su tempom od njegovim suvremenim sljedbenicima koji su morska dvije predstave tjedno pametno dozirali događaje, iako prostranstva zamijenili računalnim te su kao žrtve pomalo utišavši duh festivala. Izvedbeno, ovogodišnji rutine postali suvremeni eunusi. Susret sadašnjosti te Eurokaz ponudio je raznovrstan program, od opere piše: prošlosti, čiji je sloj dočaran vrhunskom animacijom i marionete preko performansa do plesnih, likovnih marioneta, na sceni nije funkcionirao skladno, Igor Tretinjak i zvučnih eksperimenata, sve u susretu ili sukobu sa posebice u dijelovima izravnog doticaja, te je tradicija suvremenim, ali i univerzalnim anomalijama društva. višestruko natkrilila suvremenost. U Baladi o Ricky i Ronnyju Hans Peter Dahl i Anne Sophie Bonnema pokušavaju se iščupati iz ralja životnih turobnosti koje započinju svakodnevnim nezadovoljstvima, da bi se razvile u pitanja seksualnosti i egzistencije. Izabravši operu kao temelj, autori su preuzeli i njezinu scensku statičnost, pridodavši joj minimalizam mimike i geste što je, uz pjevanje utišanom emocijom, dodatno umrtvilo scensko zbivanje. Iako je ta monotonija elementima ironije odlično kontrirala sadržajnom sloju, nije uspjela pobjeći od scenske dosade. Festival je također ugostio Benoîta Lachambrea i Louise Lecavalier koji su s Laurentom Goldringom i Hahnom Roweom u projektu Jesam ti ja vrhunski isprepleli plesnu i vizualnu umjetnost izvukavši ih izvan granica vlastitih umjetničkih izraza, potom antologiju radova slovenskog kolektiva Via Negativa naslovljenu Via Nova, „rezonantni eksperiment“ Šest stupnjeva Eurokaz: Okovani Galileo, red. Branko Brezovac, dir. Igor Vlajnić Festival je otvorila Eurokazova produkcija Okovani Galileo Branka Brezovca koji je u tkivu predstave isprepleo životne lomove Prometeja i Galileja postavivši ih kroz stilsku i izvedbenu opreku – Prometejevu borbu za vlastita načela oblikovavši kao operu (Marijan Nećak), a Galilejev sukob s inkvizicijom i samim sobom nabivši tjelesnom dinamikom. Dvije dramske niti na sceni je preplitao gradeći izvedbeno bogatstvo miješanjem opernih arija i bučnih dijaloga, ujedno uzdizanjem dviju individualnih patnji u univerzalnu žrtvu. Predstava je zapinjala u pretjeranim transformacijama scenskog prostora (scenograf Stjepan Filipec) koje su lomile scensku radnju i ometale glumce. Njarabum dramaturginje Ane Prolić i redateljice Anje Maksić Japundžić kroz značenjski relativizirane stihove Radovana Ivšića iznosi poetsku priču o anoreksiji kao težnji za nestajanjem tijela Eurokaz: Njarabum (temeljeno na dramskim i pjesničkim i pokretaču ljubavnih i životnih lomova. Predstavu, u kojoj su predlošcima Radovana Ivšića), red. Anja Maksić Japundžić glumili na trenutke neuvjerljiva Leona Paraminski te vrlo dobri Marko Makovičić, Petar Cvirn i Ana Kraljević, karakterizira talijanske grupe Santasangre te Auréliena Boryja i grupu Cie neujednačenost, posebice u prvom dijelu gdje se osjećao nesklad 111 s predstavom Bespredmetno. U par riječi, od svega pomalo, između scenskog sukoba i poetičnog teksta, dok je u nastavku uz nekoliko vrhunskih scenskih doživljaja i obećavajuću vlastitu došlo do njihovog suglasja. produkciju kao zalog za nove izvedbene uzlete. broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 25 festivali | 11. Međunarodni festival komornog teatra Zlatni lav, Umag, 2–11. srpnja 2010. Zanimljivo i izazovno U temeljima jedanaestogodišnjeg Festivala u Umagu jest istraživanje, kreativnost i samosvojnost. Možda upravo tu leži razlog zbog čega je Zlatni lav uspio postati jedan od vrlo dobro skrivenih festivala

11. festival Zlatni lav u Umagu izdvojio se među Maribora. Izvedba je pokazala potpuno oslobađanje bezbrojnim festivalima u Hrvatskoj po svoje tri od trendovskog i već viđenog igranja ovog djela u zanimljive, izazovne i kontroverzne pojave. Navest ću ih prostorima britanske i europske kazališne produkcije. ukratko, koliko mi prostor dopušta. Prokazala je opasnu privlačnost ispraznosti, površnosti Na 11. festivalu izvedeno je deset predstava. Gostovala i laži suvremena svijeta. Jednako u stalnom grabljenu su kazališta iz brojnih gradova Hrvatske, Slovensko novca ili karijere koliko i u grabljenju promiskuitetnih narodno gledališče iz Maribora, dramski teatar iz seksualnih prilika i neprilika. Pri kraju predstave svi su Cetinja i turska drama iz Makedonije. Festival je sudionici žrtve takva života. Oni su pusti usamljenici zamišljen kao – multikulturalni i istodobno kao u današnjem svijetu uzaludnosti i samoće; ništa im komorni. Bio je to spoj različitih kazališnih istraživanja, piše: ne može donijeti ni smiraj ni zadovoljstvo, ne mogu uspostaviti blizinu, prisnost, ljepotu dodira u susretu od dramskih do plesnih, od glazbenih do govornih, od Mani Gotovac praznih pozornica do filmskih projekcija… Festival je s Drugim. Unatoč neodoljivoj lakoći igre, iz prizora dakle djelo samosvojne postmodernističke prakse. Bilo bi to, s u prizor postajala su sve prisutnija nizanja njihovih obzirom na upornost koncepta Zlatnog lava, posve očekivano. poraza, tjeskobe, depresije i hrepenenja za nekim drugačijim Ali to nije sve. načinom života. Ovogodišnje izvedbe, gledane u cjelini, predstavljale su na neki Izdvojio se potom autorski projekt Edwarda Cluga i Milka način i jedinstveno kazališno zbivanje u trajanju od deset dana Lazara Watching Others u izvedbi baleta Slovenskog narodnog i deset noći. Gotovo bih mogla reći: Festival u cjelini činio se gledališča Maribor kao strasna priča o životu u kojem više nema svojevrsnom predstavom koja se imaginarno može podijeliti strasti. Prema riječima Sibile Petlevski, „Watching Others nadilazi u deset posve različitih, a opet po motivima srodnih prizora. uvriježene medijske i žanrovske obrasce i prekoračuje umjetno Predstave, naime, svojim raznovrsnim teatarskim istraživanjima postavljene sigurnosne barijere između takozvanog plesnog i upisuju i kruže oko jedne od nedvojbeno sudbinskih tema dramskog kazališta… poetika plesnog otkrivanja i zakrivanja mogla bi se okarakterizirati kao izvedba prema unutra, kao implozija osjećaja u kojoj vrijedi da je manje – više.“ Napokon, izdvojila se i predstava Evita u režiji Senke Bulić i izvedbi Hotela Bulić iz Zagreba. Ironijskim postupkom ona je iskrenula i ismijala pitanja o životu u vremenu bez ljubavi.

Unatoč Festivalu koji se temelji na konceptu, odnosno točnije rečeno: upravo zbog toga, na komornoj sceni u Umagu pojavili su se odlične glumice i glumci, plesačice i plesači. Nije lako izdvojiti, ali ipak moram posebno spomenuti Ninu Violić kao Evitu te Branka Jordana i Natašu Matijašec Roškar u ulogama Larryja i Anne u predstavi Od blizu. Nina Violić je glumica koja je u stanju unutar samo jedne minute promijeniti raspoloženja, od tragedijskog do komedijskog. Pri tome je uvijek i svemu do kraja predana, ali i spremna ironizirati, šaliti se na svoj račun i na račun svih nas. U ustajalosti jednog dijela hrvatskoga glumišta, Nina Violić donosi dašak vjetra bez Slovensko narodno gledališče Maribor: Patrick Marber, Od blizu, kojeg bi pauci premrežili naše glumačko nebo. red. Dino Mustafić Branko Jordan najavljuje se kao jedan od suvremenih sljedbenika Klausa Marije Brandauera, kao jedan od budućih Mefista i posljednjih desetak godina. Sažeta u jednoj rečenici, glasila brojnih likova koji su mu u slijedu. Nataša Matijašec Roškar bi ovako: kako živjeti u vremenu bez ljubavi? To je zajednički postiže vrhunske uspjehe u glumi i karijeri, ali ostaje pri tom kontekst, predtekst i podtekst toliko divergentnih kazališnih krhka, lijepa, umorna i nesretna žena. pokušaja i ostvarenja 11. Zlatnog lava. Konačno, temeljima jedanaestogodišnjeg Festivala u Umagu jest Po svojim izvedbeno-umjetničkim dosezima izdvojila se predstava istraživanje, kreativnost i samosvojnost. Možda upravo tu leži Od blizu prema poznatom djelu Patricka Marbera Closer, u režiji razlog zbog čega je Zlatni lav uspio postati jedan od vrlo dobro Dine Mustafića i izvedbi Slovenskog narodnog gledališča iz skrivenih festivala.

26 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. festivali | 50. Međunarodni dječji festival, Šibenik, 19. lipnja – 3. srpnja 2010. Pet za pedeset Nježnosti, kreativnosti, emocionalnoj i narativnoj raskoši klasične bajke, kad se dobro napravi, nikakvi novi, turbopopularni, često agresivni likovi i priče elektroničke ere, ne mogu oduzeti sjaj

et za pedeset! Jedino tim riječima autorica svjetova i kultura? A koji na kraju postanu prijatelji! ovoga teksta može popratiti svečanost otvorenja Koliko dobra priča, toliko dobra izvedba... ovogodišnjeg, pedesetog Međunarodnog dječjeg Četvrta iz dramskog programa MDF-a bila Pfestivala, i to stoga što je uz uobičajeni, ceremonijalni je predstava Ana i Mia Kazališta Mala scena, dio, izvedena odlična dječja predstava Buratino, i to u dramaturginje Jelene Kovačić i redateljice Anice produkciji domaćina, Hrvatskog narodnog kazališta Tomić. Priča bez uljepšavanja i ikakve zadrške govori Šibenik. Buratina je prema Zlatnom ključiću Alekseja o bolestima anoreksiji i bulimiji. Surovo stvarno, priča Nikolajeviča Tolstoja napisala Marijana Nola a režirala o mladim ljudima koji se ne mogu izvući iz problema ga Nina Kleflin. Kroz priču o lutku Pinocchiju, kako ju ma koliko htjeli i ma kako pokušavali, barem ne bez je ispričala Marijana Nola, isprepleli su se kroz detalje Piše: pomoći drugih. Točno je rekla Vitomira Lončar: i likove ili tek natruhe u priči, junaci i bajke baš svih Jordanka Grubač nije svaka predstava i svaki teatar tek zabava, to je djetinjstava a Nola i Kleflin su dokazale kako se klasika i put i način da se pomogne mladom biću kojem na tom planu još uvijek nosi, te da nježnosti, kreativnosti, je upućena. Nabijena emocijama, Ana i Mia govori o lomu u emocionalnoj i narativnoj raskoši klasične bajke, kad se dobro duši, suosjećanju, razumijevanju, usamljenosti, hrabrosti i napravi (odlični glumci, raskošni kostimi, vrhunska glazba uzrast kojem je namijenjena ima zaista što vidjeti i u scensko- Nene Belana i Fiumensa, scenografija k’o iz priče...), nikakvi dramaturškom ali i životnom smislu. Nažalost, a tako je često novi, turbopopularni, često agresivni likovi i priče elektroničke u Šibeniku, predstave nisu strogo razvrstane prema uzrastima, ere, ne mogu oduzeti sjaj. Maja Kovač u ulozi Buratina bila je tako da su Anu i Miju gledala sitna djeca umjesto tinejdžeri nenadmašna. kojima je namijenjena i o kojima govori. Šteta. Zagrebačka Žar ptica u Šibenik je stigla predstavom u sjajnoj postavi. Bilo jednom jedno vrijeme autora Aleksandra Ivanova i u režiji Sunnyja Suninskog, s odličnom kostimografijom, scenom... Trebalo je maštovitosti i kreativnosti da se napravi predstava o tako apstraktnoj kategoriji; u glavnoj ulozi bilo je, naime, vrijeme. A ono konkretno u toj priči bila je pojava trgovca koji želi kupiti vrijeme – što nikom, pa ni njemu nije uspjelo... Kazalište Virovitica predstavilo je jednu od najljepših klasičnih priča svih vremena Malog princa u adaptaciji i režiji Dražena Ferenčine. U virovitičkoj izvedbi na šibenskom Festivalu, sa svim što ona podrazumijeva – glumom, kostimima, scenografijom, podcrtana je poanta: bitno je očima nevidljivo. Mlada publika koja o predstavama piše u novinarskoj radionici odmah ju je proglasila najboljom, premda je izvedena tek treći dan MDF-a... A svaka je dobra predstava u nekom trenutku djeci – najbolja. No da ne bi bilo zabune: nije djeci svaka predstava dobra, znaju HNK u Šibeniku: Marijana Nola (prema Alekseju Nikolajeviču oni pokazati i kad im se nešto uopće ne sviđa. Tolstoju), Buratino, red. Nina Kleflin Zagrebačka Trešnja u dramski je program uvrštena, kao i sve ostale dramske, prema prosudbi selektora Dubravka Jelačića Izvan službene selekcije došle su inozemne predstave, pa bi Bužimskog. Ne, prijatelj! vrsna je predstava redatelja Renea bilo šteta ne spomenuti da je jedna od ponajboljih predstava Medvešeka, s Sašom Anočićem i Živkom Anočićem u glavnim Festivala uopće bila ona Theatergrupen Batida iz Kopenhagena ulogama. Još Medvešek nije bio na šibenskom Festivalu bez u Danskoj (već su s jednom uspješnicom gostovali u Šibeniku dobre predstave, a ova je za majstore poput njega i dvojice prije pet godina), Uvertira Giacoma Ravicchia i Sørena Ovesena. glumaca imala izuzetno zahvalnu temu: priču o različitosti. Vrlo dobru, premda za djecu pomalo hermetičnu i zbog jezične Koliko mogu biti različiti dvojica neprijateljskih vojnika barijere (dosta teksta, a na engleskom) nepristupačnu predstavu, osuđeni na zajednički boravak, koji se međusobno ni jezično ne napravio je kanadski dvojac Robert Greenwood i Dana Luebke. razumiju (o emocijama da se ne priča), koji mogu komunicirati I dok su se još gasila svjetla pozornica šibenskog Festivala, samo gestikulacijom i govorom tijela, koji su iz različitih počele su pripreme za drugu polovicu njegova prvog stoljeća. broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 27 festivali | 3. Gumbekovi dani, Histrionski dom, Zagreb, 16- 27. ožujka 2010. Očuvanje kabaretskog naslijeđa Gumbekovi dani su svojim najuspjelijim predstavama pokazali da i onda kada se nekadašnji oblik kabareta gubi ili transformira, njegovo naslijeđe ostaje živo, prvenstveno u glumačkom izrazu usmjerenom izravnom obraćanju i očaravanju gledatelja ako se još uvijek može, ne bez razloga, postaviti nedvojbeno izazivao uživanje, smijeh i pljesak publike. pitanje imamo li mi pravi kabaret, treći festival te Na svoj je način aktualna tema obiteljskih odnosa i rubne scenske vrste, nastale prije više od stoljeća u raspada braka dovedenih do grotesknih razrješenja spojuI kazališta i ugostiteljstva, nazvan prema velikom u beogradskom gostovanju Bračnog kabarea kojeg je komičaru i virtuozu kabaretskog izraza Mladenu prema hit romanu Talijana Antonija Amurrija (1925– Crnobrnji Gumbeku (1939–2000), privukao je i 1992) dramatizirao i u iznimno brzom ritmu režirao kvalitetno zabavio brojne gledatelje. Doduše ni u Rade Vukotić, pruživši glumcima okvir za virtuozno Histionskom domu kao niti bilo gdje drugdje u nas poigravanje i ulogama koje tumače i odnosom scene i više ne postoji kavana u kojoj bi se redovito odigravale gledatelja, pri čemu je nedvojbeno dio najatraktivnije kabaretske predstave i gdje bi se glumci svake večeri piše: interakcije s publikom bio posljedica vrhunske kretali među publikom. Ipak više od pola izvedbi ovog Tomislav Kurelec glumačke improvizacije Mine Lazarević, Marka specifičnog festivala uz natprosječne je vrijednosti Živića i Marka Markovića. karakteriziralo i predstavljačko umijeće koje se A da se na kabaretsku baštinu može oslanjati i mimo njezinih publici izravno obraćalo na način vrlo blizak kabaretskom. dvaju dominantih tema pokazuje podvrsta literarnog kabareta kojom suvereno vlada Boris Senker stvarajući nova, ponekad začudna i ironična značenja interakcijom vlastitog teksta i osmišljeno izabranih i montiranih inserata visoke književnosti. U Podvali ludosti splitskog HNK sukob Krleže i Ludosti (iz Erazmove Pohvale...) otvara mogućnost za magičnu scensku zaigranost interpreta – suzdržanog, ali vrlo precizno nijansiranog Trpimira Jurkića i atraktivne, kabaretski osmišljene uloge Ksenije Prohaske. Režija Georgija Para nije bila uobičajeno ispunjena blistavim atrakcijama nego koncentrirana na rad s glumcima u stvaranju značenjski slojevite predstave. Vrlo je vrijedna i predstava ponešto drugačijeg literarnog kabareta Ni med cvetjem ni pravice kazališta Pinklec prema Krležinim Baladama Petrice Kerempuha gdje redatelja nema nego je nose vrsni interpret stihova Adam Končić i njegov scenski antagonist glazbenik Duško Zubalj. HNK Split: Boris Senker, Podvala ludosti, red. Georgij Paro Gumbekovi dani su tako svojim najuspjelijim predstavama pokazali da i onda kada se nekadašnji oblik kabareta gubi ili Iznimno zabavna i efektna Stoka sitnog zuba Kazališne družine transformira, njegovo naslijeđe ostaje živo, prvenstveno u Gemišt odnosno Vida Baloga i Davora Dretara Dreleta bila je glumačkom izrazu usmjerenom izravnom obraćanju i očaravanju svojom strukturom najbliža tipičnom kabaretu s mješavinom gledatelja. songova, gegova i viceva koje su i voditeljima, ali i njihovim nevjerojatno brojnim gostima-interpretatorima omogućile čitav niz briljantnih minijatura. Balog i Dretar su tako osmislili okvir predstave koja se bez ikakvih problema (čak i s drugim gostima) može prenijeti i u prostor kavane. I cjelovite predstave su se vrlo uspjelo poigravale neposrednom komunikacijom glumca i gledatelja. Naročito je to istaknuto u predstavi koja može također biti jednako atraktivna i izvan kazališne pozornice – Skupština HNK-a Varaždin autora, redatelja i glavnog glumca Ljubomira Kerekeša – parodijom godišnje skupštine sela Črevo o izgradnji kanalizacije u mjestu koje ne može, tonući sve više u fekalije, očekivati brzi ulazak u Europu. Taj scenski kovitlac psovki i bedastoća, povremenih vulgarnosti i političke nekorektnosti, ali prije svega duhovitosti i glumačkih parada postao je iskrivljeno ogledalo mnogih naših današnjih, posebice političkih problema u obliku koji je HNK u Varaždinu: Ljubomir Kerekeš, Skupština, red. Ljubomir Kerekeš

28 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. festivali | 25. Zagrebačko histrionsko ljeto, 3. srpanj – 5. rujan 2010. Dobra ljetna zabava Ovogodišnji repertoar s Hipokondrijakušom i Lovačkim rogom pokazao se dobrim, tim više što su obje predstave zabavne, duhovite i gledljivije od mnogih predstava nastalih u tijeku redovite kazališne sezone

ana 11. srpnja 1975. godine Zlatko Vitez Zubalja, i ljetna zabava u režiji Dražena Ferenčine bila osnovao je Glumačku družinu Histrion je pripremljena. i krenuo na put kako bi prenio kazališnu Mjesec srpanj ispunila je prošlogodišnja premijerna Dmisao i približio kazalište gledateljima i u najmanjim predstava Mislibolesnik iliti hipokondrijakuš mjestima. Učinjeno je to bracerom Ljuboman, nepoznatog autora u režiji Georgija Para. Kajkavska prijeđene su brojne milje i odigrane brojne predstave. inačica umišljenog bolesnika u izvedbi dvojice Bilo je to pravo putujuće kazalište i to je na neki način komičara – Ljubomira Kerekeša i Vida Baloga – ostalo svih tri i pol desetljeća. dala je publici mogućnost da se smije duhovitim Deset godina kasnije, Histrioni su svrnuli pogled jezičnim oblicima, glumačkim gegovima i zabavnim na svoje bližnje i spoznali da u Zagrebu ima malo piše: preokretima. Tu se pojavio i mladi glumac Jan Kerekeš, ili nimalo kazališne razonode tijekom ljeta, pa su Olga Vujović koji je prije toga nastupao uglavnom u predstavama za pokrenuli Zagrebačko histrionsko ljeto, koje je bila djecu. rijetka kazališna pojava u ovim krajevima. Naime, u srpnju se još i nađe ponešto glazbe i poneka predstava, ali u kolovozu uz Scenu Amadeo – tek Glumačka družina Histrion. Na Opatovini, na kraju parka, uz kulu i ostatke zidina sačuvanima i restauriranima zahvaljujući upravo Vitezovoj upornosti, pod nebeskim svodom koji nije uvijek zvjezdan, okružen publikom umotanom dekicama dok se igra u lepršavim haljinicama – sve je to Zagrebačko histrionsko ljeto, ove godine dvadeset i peto. Treći ovogodišnji jubilej je osobni – šezdeset godina scenografskog rada prevoditelja i redatelja Vladimira Gerića. Dobro poznata komedija Georgesa Feydeaua Monsieur chasse, preveden u našoj sredini za potrebe Teatra u gostima kao Gospon lovac, dobila je u ovogodišnjoj histrionskoj scenskoj adaptaciji i Gerićevom prijevodu naziv Lovački rog, prema nekada kultnoj zagrebačkoj restauraciji. Gerić se, kao vrsni prevoditelj sklon jezičnim igrama, što je pokazao i na varaždinskoj kazališnoj pozornici, odlučio za neki urbani kajkavski, nazovimo ga zagrebački govor između dva svjetska rata. Iako u ovoj predstavi nije bio redatelj, osmislio je scenografiju za slikovitu pozornicu na Opatovini, koja se nažalost mogla koristiti samo tamo a nikako i u Histrionskom domu. Prije redateljskog posla, bavio Glumačka družina Histrion: Zagreb: Georges Feydeau, Lovački rog, se scenografijom u varaždinskom Narodnom kazalištu August red. Dražen Ferenčina Cesarec i upravo taj početak prije početka proslavio je ove godine na Opatovini. Lascivni Gospodin lovac (izvođen u kolovozu) prema Nerijetko se čuju primjedbe o izboru naslova i izvedbama u provjerenom je receptu pun jurnjave, zabavnih zapleta, prijevara sklopu Histrionskog ljeta na Opatovini. To je zapravo prilično i oprosta – ukratko: „Kome se smijete?“, „Sebi se smijete“. Glavni licemjerno, jer Glumačka družina Histrion nikada za ljetne su likovi fiškal Ambroz (Vid Balog) čiji su odlasci u lov paravan prigode nije težila rješavanju svjetskih pitanja, nego isključivo za razuzdane zabave u Lovačkom rogu, njegova supruga dobroj zabavi. To je nekada bilo više a nekada manje uspješno, Leonina (Nela Kocsis) koja, saznavši za njegovu prijevaru i sama no uvijek je bilo puno ljudi koji su nakon predstave nasmijani pokušava vratiti istom mjerom, dr. Marcel (Adam Končić) čija bauljali kroz mračni park na putu prema svojim domovima. zavodnička nastojanja prema Leonini i jesu glavni izvor zabave, Ovogodišnji repertoar s Hipokondrijakušom i Lovačkim rogom te nužni sporedni likovi bez čijeg doprinosa ne bi bilo usklika pokazao se dobrim, tim više što su obje predstave gledljivije od u publici poput „Joj, joj, našel bu ga“ (Željko Duvnjak, Goran mnogih predstava nastalih u tijeku redovite kazališne sezone. Koši, Slobodan Milovanović, Nada Abrus, Tara Rosandić i Što su pokazivali i neregularni dodani redovi sjedalica, prelazeći Čošo). Sve je prepuno poznatih starih šlagera uz odličnog Duška tako famoznu rampu između scene i gledališta. broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 29 festivali | 10. sezona Kazališta Ulysses, Brijuni, 10. srpnja – 22. kolovoza 2010. Olujni jubilej Izbor otočke predstave na zemljopisnom otoku, posebice u tako slikovitom zdanju kao što je ruševna utvrda, šarmantna je dosjetka. Tim više što hirovito nebo nudi i vlastite kreacije, poput prave oluje na premijernoj izvedbi povodu desete kazališne sezone brijunskog smicalica ubuduće sve više, jer se očito uz globalne teatra nazvanog prema lutalici i prefrigancu promjene mijenja i tzv. mikroklima. Odiseju – Uliksu, u kazališnom programu „Ako imaš Prospera, imaš Oluju“, rekao je svojedobno ovogodišnjegU premijernog naslova, Shakespearove Oluje, redatelj Krešimir Dolenčić i mislim da je bio potpuno u stoji podsjećanje: „Osnivači Kazališta su Rade Šerbedžija pravu. A tako je mislila i redateljica Lenka Udovički te (glumac i redatelj) i Borislav Vujčić (književnik i za Prospera i Mirandu odabrala Radu Šerbedžiju i kćer dramatičar). Djelovanje kazališta usko je povezano s im Ninu. Još uvijek uvjerljivog lika i moćnoga glasa, istarskim područjem oko Vodnjana, Fažane, Brijuna i Rade Šerbedžija privlači publiku na svoje kazališne Pule, a imenom je hommage Jamesu Joyceu, književniku predstave, no koji put ne ispuni očekivanja. Trebalo čija biografija i djelo svjedoče o nazočnosti na ovom piše: bi, poput Šenoe nekada, pratiti razvoj predstave, no otočju. Joyce je u Puli boravio kao profesor engleskog u Olga Vujović kako to uglavnom nije moguće, ostajemo najčešće pri Berlitzovoj školi stranih jezika između studenog 1904. i jednoj izvedbi i na temelju nje sudimo o predstavi. A travnja 1905.“ na toj premijernoj izvedbi, Prospero je krenuo silovito (izazvao čak pravu oluju), a onda se bezrazložno smirio prije dramskog smirenja, prepustio mjesto čarobnjaka čovjeku, nestao negdje u naborima glumčeva kaputa. Baš šteta! Ninina Miranda jedva se pojavila – kad je nešto i izrekla, nije je se baš razumjelo. Odlična je bila Maja Posavec kao zračni duh Ariel – vrckava i zaigrana, raspjevana i dojmljiva. Izvanredno uvjerljiv bio je Mladen Vulić kao pijani peharnik Stefano, uz vragoljastog lakrdijaša Trinkula (Mladen Vasary) i nedovoljno zastrašujućeg Kalibana (Nebojša Glogovac). Izvrsni su bili glazbenici Dario Marušić, Toni Pešikan i Goran Farkaš – skriveni iza položenog debla, bili su sveprisutna elementarna snaga. Glazbu su skladali Nigel Osborn i Dario Marušić, scenu dopunio Zlatko Kauzlarić Atač, glumce odjenula Bjanka Adžić Ursulov, a koreografiju osmislio Staša Zurovac. Šteta što Lenka Udovički nije detaljnije razradila odnose među likovima, izdinamizirala glumce odnosno energičnije izrežirala Kazalište Ulysses, Brijuni: William Shakespeare, Oluja, predstavu. Ovako je oluja ostala povjetarac. red. Lenka Udovički

Kako na samom početku, tako i u ovoj desetoj sezoni, u srpnju i kolovozu tiskaju se znatiželjnici na fažanskom pristaništu kako bi bili odvezeni na Mali Brijun po kojem bezglavo jure lomeći noge kako bi uhvatili što bolju poziciju u gledalištu tvrđave Minor u kojoj se održavaju kazališne predstave. Slavljenička je sezona počela velikim koncertom u pulskoj Areni, a zatim su zaredale vlastite produkcije: Pijana noć 1918. (Miroslav Krleža, Ivo i Tena Štivičić), Shakespeareovi Kralj Lear (deseta sezona) i Oluja (prva sezona) te gostovanje Kamernog teatra 55 iz Sarajeva s predstavom Žaba Dubravka Mihanovića – sveukupno 21 izvedba. Shakespeareova Oluja, zadnji autorov komad, dobro je poznata priča o roditeljskoj ljubavi, izdaji i praštanju, o nadmoći znanja (čarolije?) nad sirovim i primitivnim elementima te o uskom procijepu između dobrobiti i iskorištavanja. Izbor otočke predstave na zemljopisnom otoku, posebice u tako slikovitom zdanju kao što je ruševna utvrda, šarmantna je dosjetka. Tim više što hirovito nebo nudi i vlastite kreacije, poput prave oluje na Kazalište Ulysses, Brijuni: Ivo Štivičić / Miroslav Krleža, premijernoj izvedbi 23. srpnja 2010. A bit će takvih meteoroloških Pijana noć 1918., red. Lenka Udovički

30 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. festivali | 10. Naj, naj, naj festival, GK Žar ptica, Zagreb, 6. – 11. travnja 2010. Deset dobrih godina Deseti festival sa čak 18 predstava svakako treba pamtiti po kvalitetnim domaćim produkcijama, na čelu s ZKM-ovim Putem oko svijeta za 80 dana u režiji Krešimira Dolenčića

eset godina Naj, naj, naj festivala u organizaciji predstavi Mačak u čizmama u izvedbi GK Žar ptica u vrsnog zagrebačkog repertoarnog kazališta za režiji Ivice Boban. djecu Žar ptica, deset je godina dječjeg veselja Posebnu pozornost izazvala je i predstava VIS Životinje Di teatarske radosti igre i predanosti daskama koje znače GK Trešnja, neobična priča o stvaranju i životu više od života. jednog benda, moderna, zanimljiva i vrlo zabavna. To je deset godina odlaska u kazalište u Bijeničkoj na Koreografska rješenja za pojedine likove životinja koje ponajbolje hrvatske predstave za djecu, kao i u zadnje je osmislila Ksenija Zec bile su upravo očaravajuća i vrijeme onih iz bližeg i daljeg i jako dalekog susjedstva cijeli glumački ansambl treba pohvaliti – od Rakana i to – besplatno, što u današnje vrijeme apsolutno Rushaidata, Jerka Marčića, Damira Klemenića i nije beznačajna činjenica. To je deset godina traženja piše: Tvrtka Jurića do Maje Posavec koja nije samo privukla ulaznice više tijekom proljetnih praznika, stajanja na Helena Braut svojim izvrsnim pjevačkim sposobnostima, nego i nogama, sjedenja tik do glumaca, koje djeca promatraju predočavajući s mnogo šarma Kravu u potrazi za svojim zanesenim očima. To je deset godina truda agilne poslom, koja izvrsno svira gitaru. ravnateljice kazališta – dramske umjetnice Marije Sekelez, bez Od likovnjaka apsolutno su se istaknule bajkovite kreacije vrsne koje bi ovaj Festival smijeha bio nezamisliv. To je, riječju, deset scenografkinje Dinke Jeričević koja je izradila prekrasno drvo godina neprocjenjivog i svečanog susreta malenih i onih nešto primjereno lutkarskom mediju i ostale scenske elemente te starijih s tajanstvenom kazališnom čarolijom, koja će, barem neke Patricio Alejandro Agüero koji je osmislio sjajne lutke u predstavi od njih, nepovratno zaraziti tom umjetnošću. Svarožić u izvedbi Zagrebačkog kazališta lutaka i redateljskom Festival je kao i svake godine bio natjecateljskog karaktera, pa su se u domaćoj konkurenciji u izboru Željke Turčinović našli Zagrebačko kazalište mladih, Trešnja, Mala scena, Zagrebačko kazalište lutaka, Knap, Kazalište Moruzgva, Kazalište Virovitica, Dječje kazalište iz Osijeka, HNK iz Varaždina, Gradsko kazalište mladih Split, Gradsko kazalište lutaka Rijeka i domaćin – Kazalište Žar ptica. Inozemne produkcije stigle su u selekciji Marije Sekelez iz Sjeverne Koreje, Izraela, Italije, Slovenije i Srbije. Deseti festival sa čak 18 predstava svakako treba pamtiti po kvalitetnim predstavama domaće produkcije. Na prvo mjesto treba svakako staviti velebni scenski projekt Put oko svijeta za 80 dana u režiji Krešimira Dolenčića Zagrebačkog kazališta mladih – školski (u najboljem smislu te riječi) primjer uredne ansambl predstave koja savršeno funkcionira u svim svojim komponentama. Ta dinamična, protočna, dramaturški jasna i interpretativno vrlo dopadljiva predstava svakako je jedna Zagrebačko kazališto mladih: Jules Verne, Put oko svijeta u 80 dana, od ponajboljih predstava za djecu koja je izašla iz ZKM-a. U red. Krešimir Dolenčić, spomenutoj predstavi posebice se istaknuo Maro Martinović koji je sigurno kreirao niz muških uloga. viđenju Krešimira Dolenčića. Od domaćih uradaka, u vrlo jakoj konkurenciji treba na posebno mjesto staviti i vrijedan rad Tanje Veliko pozitivno iznenađenje bila je velika ansambl predstava Kirhmajer koja je u suvremenom ruhu predočila Crvenkapicu u redatelja Branka Svibena Pipi Duga Čarapa, u izvedbi DK Branka izvedbi Gradskog kazališta lutaka Rijeka u vrckavoj režiji Zorana Mihaljevića iz Osijeka. Redatelj je uspio ponuditi sasvim drukčije Mužića. viđenje Pipi. Njegov odmak od uobičajenih slatkastih inscenacija Od inozemnih predstava ponajbolja je bila Priča o jednoj obitelji slavnog predloška Astrid Lindgren sastojao se, u prvom redu, u u izvedbi Beatrice Baruffini, Davidea Dora i Consuele Ghiretti naglašavanju njezine osamljenosti i izdvojenosti iz društva, pa se iz kazališne skupine Rodisio iz Parme. Riječ je o odličnoj u cijelosti može kazati da je Sviben izgradio jednu pesimističnu kolektivnoj igri koja na intrigantan način istražuje zamršene i mračniju varijantu Pipi Duge Čarape. No kao takva, Pipi u obiteljske odnose, hipertrofiranom gestikulacijom i naglašenom odličnoj interpretaciji mlade i vrlo nadarene glumice Marije repetativnošću. Kolb, sasvim je nezaboravno iskustvo i odličan festivalski izbor. Deseti Naj, naj, naj festival u potpunosti je zadovoljio različite Jubilarno izdanje Festivala iznjedrilo je i jednog odličnog mlađeg ukuse i ponudio više nego dobru zabavu za još jedne proljetne glumca – Filipa Križana, koji je briljirao u ulozi Mačka u odličnoj praznike. broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 31 festivali | 57. Festival igranog filma u Puli, 17–24. srpnja 2010. Realizam ženskih uloga Dok su glumice Škaričić, Marinković i Cvitešić nagrađene za tumačenje osoba kakve viđamo u stvarnome životu, Šerbedžija i Diklić Zlatne su arene zavrijedili karikaturalnim interpretacijama

mjesto uobičajene četiri Zlatne Arene za vrsno otjelovljenih ljudski prepoznatljivih proturječja – glumačka postignuća, na ovogodišnjem ih je 57. njena je Marta istovremeno i čvrsta i slaba, i odlučna festivalu igranog filma u Puli dodijeljeno čak i nesigurna, i proračunata i suosjećajna, i lukava i Ušest. Razlog tome je novitet u nacionalnom programu u naivna... koji je uz glavnu natjecateljsku sekciju uvedena i sekcija U glavnoj ženskoj ulozi Lune u filmu Na putu manjinskih koprodukcija, čime je otvorena mogućnost Zrinka Cvitešić „pokazala je velik raspon glumačkih da ocjenjivački sud Nacionalnog natjecateljskog sredstava i talentirano dočarala dramu nezadovoljne programa pored nagrada u glavnoj sekciji dodjeli do žene“ (žiri) te je jednoglasno nagrađena posebnom tri posebne Zlatne Arene u bilo kojim kategorijama u Zlatnom Arenom. Svoju drugu Zlatnu Arenu (prvom sekciji manjinskih koprodukcija. Dvjema od njih, žiri – piše: je nagrađena 2006. za Što je muškarac bez brkova Bogdan Žižić (redatelj), Suzana Nikolić (glumica), Špiro Janko Heidl Hrvoja Hribara) Zrinka Cvitešić zavrijedila je iznimno Guberina (glumac), Krešimir Mikić (filmolog i medijski živim, dinamičnim i nijansiranim predstavljanjem pedagog) i Dado Valentić (inženjer postprodukcije) – mlade Sarajke pred važnom životnom odlukom – nastaviti vezu odlučio je ovjenčati baš glumačka ostvarenja. s muškarcem koji je promijenio svjetonazor ili krenuti novim putem. Dok su glumice nagrađene za tumačenje osoba kakve viđamo u stvarnome životu, dvojica odraslih muških slavodobitnika Zlatne Arene zavrijedili su interpretacijom uočljivije umjetnih, karikaturalno postavljenih likova u crnohumornoj drami Sedamdeset i dva dana Danila Šerbedžije. Rade Šerbedžija pažljivo je razvio zastrašujuću osobnost mrzovoljnog obiteljskog diktatora Mane i „još jednom potvrdio svoje veliko glumačko umijeće“ (žiri) te jednoglasno osvojio svoju prvu Zlatnu Arenu u samostalnoj Hrvatskoj. Tumačeći Manina mekšega brata Joju u zadanom karikiranom ključu istoga filma, Bogdan Diklić je „samozatajnom glumom predstavio kvalitetan balans nositelju glavne uloge“ (žiri) i većinom glasova osvojio Zlatnu Arenu za sporednu mušku ulogu. Marija Škaričić u filmu Majka asfalta, red. Dalibor Matanić Zlatna Arena za glavnu mušku ulogu u sekciji manjinske koprodukcije dodijeljena je naturščiku Tonyju Grgi koji je ulogom Svoju prvu Zlatnu Arenu, za glavnu ulogu Mare u obiteljskoj dvanaestogodišnjeg Alena u filmu Ostavljeni „pokazao iznimnu drami Majka asfalta Dalibora Matanića, većinom je glasova neposrednost i uvjerljivost“. osvojila Marija Škaričić jer je, po riječima žirija, „minimalnim i jednostavnim sredstvima glumačkog izraza ostvarila uvjerljiv lik žene koja ne pristaje na zlostavljanje.“ Suzdržanost interpretacije ostvarena je u potpunom skladu s ogoljelom koncepcijom filma, kao i životnom i obiteljskom situacijom duboko frustriranog lika mlade supruge i majke kojemu je scenaristički bilo zadano da ne pokazuje osjećaje što vriju ispod površine. Zlatnom Arenom prvi put je nagrađena i Ksenija Marinković, jednoglasno, za sporednu žensku ulogu Marte u najnagrađenijem filmu ovogodišnjeg Festivala (sedam Zlatnih Arena),Neka ostane među nama Rajka Grlića. „Decentnim pristupom postigla je izrazitu izražajnost“, stoji u obrazloženju žirija. U najraskošnijem i najrazrađenijem filmu ovogodišnje Pule, Ksenija Marinković je s prvorazredno uravnoteženim spojem sočnoga i nenametljivoga, životno uvjerljivoga i filmski oblikovanoga, s puno topline i razumijevanja odigrala sredovječnu ženu u kojoj se sastaje nekoliko scenaristički dobro uočenih i predstavljenih te glumački Zrinka Cvitešić u filmu Na putu, red. Jasmila Žbanić 32 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. festivali | 19. Dani hrvatskog filma, SC, Zagreb, 6. do 11. travnja 2010. Nova glumačka lica Kratkih igranih filmova dvostruko je više nego 2009, a čak četiri puta više nego 2008. godine. Kvaliteta filmova je sve veća, a osobito glumačke izvedbe, kako veterana, tako i novih lica piše: Janko Heidl

evetnaesti dani hrvatskog filma u konkurenciji su ponudili čak 36 kratkih igranih filmova, dvostruko više nego prethodne godine, a čak četiri puta više nego 2008. DNe bez razloga, jer prema viđenom očito je kako se u nas stvara sve više kvalitetnih igranih kratkiša. A kako je odavna poznato, uza sve specifične majstorije filmskoga jezika, među ključnim čimbenicima vrsnosti igranih ostvarenja glumačke su izvedbe, što do izražaja osobito dolazi u produkcijski skromnim djelima usmjerenima na dijaloge te na prikaz i istraživanje međuljudskih odnosa. kakva ih je bila većina prikazanih na 19. danima hrvatskog filma.

Marina Redžepović u filmu Crveno Sonje Tarokić

osjećajnim koji je, kako je ton filma i nalagao, ostvario Mustafa Nadarević u Ta tvoja ruka mala. No, posebnu čar i svježinu na ovakvom festivalu pretežno nadolazećih autora i u glumačkom su smislu ponudila nova, široj javnosti manje-više neznana lica, glumci uz čiju pojavu ne vežemo predodžbe ni predrasude te stoga imaju potencijal naročito uvjerljivo otjeloviti lik koji predstavljaju. Marija Kohn i Pero Kvrgić u filmu Inkasator Igora Mirkovića Tako je očito smatrao i ocjenjivački sud – redatelj Arsen Anton Ostojić te filmski kritičari Rada Šešić i Dean Šoša – koji je jedinu glumačku nagradu Dana hrvatskog filma, Nagradu za najbolje Kako je riječ uglavnom o radovima mladih redatelja, mahom glumačko ostvarenje dodijelio Marini Redžepović za uloge u studenata režije, razmjerno je samorazumljivo da u tim filmovima najčešće glume njihovi kolege, mlađi, široj javnosti filmovima Crveno Sonje Tarokić i Puni krug Barbare Vekarić. uglavnom nepoznati glumci, mada su se neki od autora odvažili Suzdržanim izrazom Marina Redžepović je u oba – kao i u trećem i uspješno surađivali s renomiranim pripadnicima hrvatskog u kojem je nastupila, Hladnoj fronti Uroša Živanovića – sugestivno glumišta. Tako je Marija Kohn nastupila u čak tri filma Inkasator( predočila osobe koje se stoički, ženstvenom mješavinom krhkosti Igora Mirkovića, Pola ure za baku Jure Pavlovića i Rublje Nicole i dostojanstvene snage suočavaju s nemilim, no karakteristično Volavke), a u pomoć mladim snagama uskočili su Ivo Gregurević životnim emocionalnim situacijama u kojima se nalaze: kćerku (Spoj Igora Šeregija), Pero Kvrgić i Inge Appelt (Inkasator), pretjerano posesivne majke u Crvenom i udanu mladu majku u Mustafa Nadarević (Ta tvoja ruka mala Sare Hribar), Jadranka preljubničkoj vezi u Punom krugu. Među ostalim obećavajućim Đokić, Nataša Janjić, Zrinka Cvitešić i Nataša Dorčić (Libertango potencijalima hrvatske filmske glume kontroliranim komičarskim Sare Hribar), Dejan Aćimović (Šampion Kristijana Milića, nervom izdvojio se Filip Križan (u četiri filma, posebno živahan Libertango), Žarko Radić (Pola ure za baku), Ksenija Marinković u Spoju), zarazno vedrim nastupom zablistala je Milena Rasković (Sve za ljubav Marka Bubala, Ta tvoja ruka mala), Leon Lučev tumačeći gluhonijemu djevojku u Kinkachoou Daine Oniunas (Puni krug Barbare Vekarić) i drugi. Pusić, a nenametljivo šarmantnim, filmu izrazito primjerenom Provjereni majstori zanata ostvarili su očekivano kvalitetne role, opuštenim postojanjem pred kamerom pažnju su privukli Petra a među njima bi se možda osobito moglo istaknuti dojmljivu Težak (Hodnik k izlazu Silvane Dunat, Pet lakih koraka Mie Prkić), predanost i izvanserijsku filmsku pojavnost Nataše Janjić u ulozi Lana Barić (Tetrapak Filipa Peruzovića), Alan Katić (Tulum za ljubavnim strastima izmorene mlade žene u Libertangu kao i Habibija Svena Marića, Kinkachoo) i Marin Tudor (Kako vezati minuciozno cizeliran spoj stilizirano karikaturalnoga sa ljudski kravatu Josipa Žuvana). broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 33 17. Festival glumca, Vukovar, Vinkovci, Županja, Ilok i Otok, 14. – 24. svibnja 2010.

Glumice Sandra Lončarić Tankosić i Tatjana Bertok-Zupković, voditeljice programa otvaranja, Goran Grgić, predsjednik HDDu-a i Festivalskog odbora, Božo Galić, župan Vukovarsko-srijemske županije, pokrovitelj Festivala glumca i Mješoviti zbor HKGD Dunav Neka dođu glumci! Zahvaljujući gostovanju dvadeset i dvije predstave iz svih dijelova Hrvatske Vukovar, Vinkovci, Županja, Ilok i Otok postali su barem na desetak dana kazališno središte Hrvatske a pragu punoljetnosti, svojim sedamnaestim izdanjem, nakon odgledane 22 predstave, od kojih su dvije trećine rađene Festival glumca potvrdio je još jednom da je tijekom prema dramskim djelima hrvatskih pisaca ili su autorski proteklih godina postao jedna od najznačajnijih projekti domaćih dramaturga-redatelja, odluči o dobitnicima kazališnihN manifestacija u Hrvatskoj. Zahvaljujući gostovanju sedam glumačkih nagrada i nagrade za najbolju predstavu. dvadeset i dvije predstave iz svih dijelova Hrvatske Vukovar, Odnos publike i Festivala doista je izniman. Publika ima, kao je Vinkovci, Županja, Ilok i Otok postali su barem na desetak dana, napomenuo Goran Grgić, visoku razinu poznavanja teatra i zna od 14. do 24. svibnja, kazališno središte Hrvatske. što je dobro, a glumci s uzbuđenjem dolaze kako bi se pokazali u Govoreći na svečanom otvaranju Festivala glumca održanom najboljem svjetlu. 15. svibnja u prepunoj dvorani Hrvatskog doma u Vukovaru, Domaćin festivala Relja Bašić istaknuo je da se s velikim ovogodišnjem gradu domaćinu Festivala, predsjednik zadovoljstvom odazvao pozivu organizatora i naglasio da Festivalskog odbora i Hrvatskog društva dramskih umjetnika mu je užitak ponovo biti u Vukovaru, Vinkovcima i Iloku, Goran Grgić izrazio je posebno zadovoljstvo što je domaćin gradovima u kojima je tijekom svoje duge karijere gostovao ovogodišnjeg Festivala Relja Bašić, a selektor Ivo Gregurević. 57 puta. Gradonačelnik Vukovara Željko Sabo obraćajući se Posebnu počast Festival glumca odlučio je odati jednom od svojih okupljenima izrazio je zadovoljstvo da je uloga grada domaćina idejnih začetnika, prošle godine preminulom velikanu hrvatskog pripala Vukovaru, a glumcima zaželio da se, kao i prethodnih glumišta Vanji Drachu, tako da nagrada za najbolju predstavu godina, pokažu u najboljem svjetlu i uživaju na istoku Hrvatske Festivala od ove godine nosi njegovo ime. te potom domaćinu festivala uručio simbolične ključeve grada. A da je zanimanje glumaca, ali i kazališta za sudjelovanje na tom Goran Grgić i Božo Galić, župan Vukovarsko-srijemske županije, po mnogo čemu jedinstvenom Festivalu doista veliko, potvrdio stalnog pokrovitelja Festivala, proglasili su Festival otvorenim, što je i velik broj prijavljenih predstava – njih 53. Na temelju je bio znak da svečanost glume i kazališta može započeti. viđenoga, uistinu je teško ne složiti se s izbornikom programa Tijekom jedanaest dana trajanja Festivala 22 odabrane predstave Ivom Gregurevićem koji je naglasio da broj i kvaliteta prijavljenih izvedene su ukupno 35 puta a vidjelo ih je oko deset tisuća predstava svjedoče kako je usprkos teškim vremenima hrvatski gledatelja. Kapaciteti dvorana u kojima su predstave izvođene teatar živ i poprilično živahan. još su se jednom pokazali nedostatnima da bi primili velik Pred ocjenjivačkim sudom kojega su, što je jedna od specifičnosti broj zainteresiranih gledatelja, no zahvaljujući međusobnom ovog Festivala, činili glumci Krunoslav Šarić, Snježana Sinovčić- razumijevanju organizatora i posjetitelja, predstave je većina uspjela Šiškov i Željko Vukmirica, bila je očekivano teška zadaća da vidjeti pa makar i stojeći. I ovaj je put pripremljen sadržajno bogat 34 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. 17. Festival glumca

Željko Sabo, gradonačelnik Vukovara Relja Bašić, domaćin festivala Srećko Šestan, ravnatelj Uprave za izvedbene umjetnosti i audiovizualnu djelatnost popratni program koji je uključivao trijenalnu izložbu kazališnih Vremenske (ne)prilike, kiša i prohladno vrijeme, nisu pokvarile plakata, večer poezije Glumci pjesnici, sjećanje na Vanju Dracha, festivalsku atmosferu koja se iz dana u dan zagrijavala, a to kao Glumačko sijelo, Dan domaćina i posjet vojarni Bosut. da je i udobrovoljilo oblake koji nisu pokvarili Glumačko sijelo

Glumci pjesnici Sjećanje na Vanju Dracha Mali jubilej, deseta obljetnica programa Glumci pjesnici koji Drugi dio večeri programa Glumci pjesnici bio je posvećen se održava u okviru Festivala glumca, obilježen je radno 18. sjećanju na glumca Vanju Dracha, jednog od osnivača svibnja 2010. u predvorju Hrvatskog doma Vukovar. Nastupili Festivala glumca. Prikazan je razgovor s Drachom koji je za su posjetiteljima tog programa već poznati umjetnici Ljiljana svoju emisiju Pressica 2007. godine napravila Biljana Pavlović, Lili Dimova, Lena Politeo, Mirjana Sačer Bobinac, Luka urednica Vinkovačke televizije. Uoči prikazivanja snimke Barešić, Zvonko Novosel, Antun Tudić, Andrija Tunjić te pročitana je pjesma Dani u loži koju je za Vanju Dracha Duško Zubalj, koji je osim što je poeziju čitao i pratio cijelu napisao pjesnik Enes Kišević te oproštajni govor Relje Bašića večer na klavijaturama. Glumice i glumci govorili su kako s komemorativnog skupa, održanom u zagrebačkom HNK u svoje tako i pjesme svojih kolega Toma Durbešića, Damira povodu Drachove smrti. O svom prijatelju i generacijskom Mejovšeka, Dragana Milivojevića, Duška Gruborovića, kolegi Vanji Drachu govorio je i Špiro Guberina, prisjetivši se Nikolaja Popovića, Enesa Kiševića i Vjenceslava Kapurala. brojnih predstava u kojima su nastupali zajedno te uz ostalo rekao: „Vanja Drach bio je neobično drag prijatelj i čovjek. Uvijek mi je vraćao vjeru u kazalište.“ Večeri je prisustvovala i supruga pokojnog glumca Tea Drach.

Ruža Marić, Himzo Nuhanović, Zdenka Buljan, Tea Drach, Špiro Zvonko Novosel, Luka Barešić, Ljiljana Lili Dimova, Lena Politeo Guberina, Željko Szabo, Zvonko Novosel, Biljana Pavlović, Marija Filipović, Ivanka Miličić broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 35 17. Festival glumca

u Kunjevačkoj šumi, koje se tradicionalno održava krajem Zadnjeg dana festivala, 25. svibnja, prikazan je dokumentarni Festivala. Domaćini Glumačkog sijela još su se jednom iskazali film Ane-Marije Bokor Lica glumice. Svečanost dodjele nagrada pa su tako njihovi gosti mogli isprobati vožnju u slavonskim održana je u Hrvatskom domu u Vukovaru. U ime Ministarstva svatovskim zapregama, opustiti se u prekrasnoj prirodi i prepustiti kulture prisutne je pozdravio Srećko Šestan, ravnatelj Uprave za se uživanju u delicijama slavonske kuhinje: šunki, kulenu, rakiji izvedbene umjetnosti i audiovizualnu djelatnost. Nagrade su uručili i svježe pečenim poderanim gaćama. Tradicionalni čobanac predstavnici Zagrebačke banke, Zlatnog sponzora 17. Festivala glumca, predstavnici Vukovara, Vinkovaca, Iloka, Županje i Otoka također nije izostao, a majstorima kuharima ove je godine kao te Vukovarsko-srijemske županije, koja je dodijelila nagradu za mali od kužine asistirao i Kruno Šarić koji je, kako je sam rekao, najbolju predstavu. Nakon toga je župan Božo Galić svečano u kotao dodao i nekoliko svojih malih kulinarskih tajni. Užitak zatvorio 17. Festival glumca i, zahvalivši na dobrim predstavama, pripreme prenio se i na sve one koji su čobanac probali, a zvuku pozdravio sve glumce i goste, te najavio sljedeći Festival glumca koji tamburice neumornih tamburaša bilo je teško odoljeti, tako da je će se u provjereno dobroj organizaciji Hrvatskog društva dramskih većina gostiju na kraju završila u kolu sa simpatičnim slavonskim umjetnika iz Zagreba i vinkovačke Koncertno-kazališna agencije snašama. Asser Savus održati 2011, a čiji će grad domaćin biti Županja.

Nagrađeni koji su osobno preuzeli nagrade: Vilim Matula. Slavica Dobitnik Posebnog priznanja Himzo Nuhanović Knežević, Joško Ševo, Matko Raguž 36 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. Riječ izbornika Ive Gregurevića Posvećenost pozivu Moć je pozornice golema, ona je možda samo orahova ljuska, no glumac je njezin neosporni vladar. Zato teatar može vrludati i istraživati nove putove i nepoznate staze – na kraju svakoga ciklusa uvijek će se vratiti svome protagonistu mora smatrati posebnim i jedinstvenim. baštine. Glumčev zadatak i njegovo Za ovogodišnje, sedamnaesto festivalsko ispunjenje ovdje je istinska središnja izdanje, pristigle su 53 prijave (što je os; time se ujedno još jednom afirmira najveći broj dosad), te stoga nije bilo poseban položaj i značenje Festivala, koji lako odabrati 22 koje će biti predstavljene mora biti djelomice specifičan glede svojih festivalskoj publici. Sam broj i kvaliteta kriterija. prijavljenih predstava svjedoče o jednoj „Kod mnogih se kazališnih ljudi gubi onaj važnoj činjenici: teškim vremenima duboki osjećaj posvećenosti pozivu...”, usprkos, hrvatski je teatar živ i – usudio jezgrovito i pomalo rezignirano konstatira bih se reći – poprilično živahan. Glumački Joško Juvančić u svom kratkom tekstu entuzijazam nerijetko čini njegovu ključnu u programskoj knjižici Harwoodova i odlučujuću komponentu. Glumci Garderobijera. Iako vjerujem iskusnome su ti koji prelaze rampu i neposredno oku jednoga od zaslužnih doajena komuniciraju sa svojim gledateljstvom. hrvatskoga kazališta, volio bih da to bude Vodeći o svemu tome računa, odlučio sam tek prolazna pojava, a ne trajno obilježje stanovitu prednost dati dramskim djelima našega trenutka. Naime, ono što nas je i autorskim projektima domaćih pisaca i ovdje okupilo upravo je duboko osjećanje dramaturga-redatelja (takvih je predstava, posvećenosti pozivu (imamo sreću što nema uključujući adaptacije, ukupno 15), objektivnih granica njegovoj kreativnosti i što je on jedan odine 1994. utemeljen je sasvim od najplemenitijih osobit festival – Festival glumca. uopće), te bih ovim Bilo je to doba egzistencijalne Broj i kvaliteta prijavljenih predstava svjedoče izdanjem festivalskog tjeskobeG sasvim drukčije od današnje, programa želio i tu o jednoj važnoj činjenici: teškim vremenima doba koje ne smijemo izgubiti iz vida neprolaznu vrijednost kad se i sami gubimo u teškoćama i usprkos, hrvatski je teatar živ i poprilično reafirmirati. A ona je neprilikama svakodnevice. Festival živahan. Glumački entuzijazam nerijetko čini za nas i ključna: kako glumca, upravo ovdje, u srcu Slavonije, njegovu ključnu i odlučujuću komponentu ćemo je uspješno jasan je iskaz nepokolebljivog pouzdanja kreirati za druge, za u izdržljivost, snagu i trajnost kazališne publiku, ako sami umjetnosti – u kreativnu, imaginativnu, čvrsto ne vjerujemo u gotovo otkupljujuću moć riječi i u držeći da je kazalište važan instrument svoju iluziju? U rijetku privilegiju koja nam virtuoznost glumačkog umijeća, bez kojega govora o našoj zbilji; drugim riječima, je dana (i na kojoj moramo biti zahvalni) bi i ona mogla ostati samo trag na papiru, snažnog i kritičkog preispitivanja svih da umjesto zamorne svakodnevne rutine – možda sjajan, ali tih. Tako je teatar više aspekata egzistencije koju živimo danas stvaramo nove svjetove i njima darujemo od pukoga zbroja pojedinačnih napora; i ovdje. Aktualno, aktivno, angažirano druge? teatar je zajedništvo, solidarnost, sinergija kazalište, naravno, može biti produkt Konačno, ovaj specifični Festival ne stvaraju – koji moraju rezultirati smislom, svjetlom samo stalne i neposredne interakcije sa samo glumci za glumce, nego i – da tako i nadom. Kad se ugasi rasvjeta dvorane, svojom sredinom. Predstave koje nas kažem – glumci za publiku: treba iskoristiti nastupa vrijeme iluzije kojom vlada se izravno tiču privilegiran su prostor prigodu i zahvaliti običnim ljudima koji glumac. Moć je pozornice golema, ona je i odgovarajućih glumačkih kreacija: svake večeri ispunjavaju kazališta u kojima možda samo orahova ljuska, no glumac vjerodostojan – komičan, patetičan, glumimo da bi, zajedno s nama, proživjeli je njezin neosporni vladar. Zato teatar dirljiv – čovjek iz susjedstva, kad je njegov dva sata drukčije realnosti. Zahvaliti im može vrludati i istraživati nove putove i lik realiziran tako da ga prepoznajemo, na njihovoj strpljivosti i velikodušnosti, nepoznate staze – na kraju svakoga ciklusa i možda uspoređujemo s nekim koga na spremnosti na pustolovinu kojoj ni mi uvijek će se vratiti svome protagonistu. smo jednom sreli ili nekad upoznali, te s sami nerijetko ne znamo ishod. Znamo Pravo je stoga da ovaj festival ne bude njime suosjećamo, patimo i smijemo se tek da smo – u svojoj skromnosti – dužni tek jedan od mnogih, nego festival koji u – jednako je u interpretacijskom smislu u svoj dio plemenite iluzije uložiti najbolji središte pozornosti stavlja glavna aktera vrijedan pozornosti i divljenja kao i bilo dio sebe. Tek tada možemo reći da smo svake kazališne svečanosti, te se stoga koji stanovnik korpusa klasične dramske (možda) učinili dovoljno. broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 37 Željko Vukmirica, snaše i poderane gaće

Posjet vojarni Bosut: Brigadni general Mladen Mikolčević i njegovi Goran Grgić, Marija Filipović, gosti Tea Drach, Ivo Gregurević, Snježana Sinovčić-Šiškov, Draško Ivo Gregurević Zidar, Marija Filipović, Kruno Šarić

Perica Martinović, Zvonimir Torjanac i Srećko Ernest Berec u kolu

Prijem kod Vukovarsko-srijemskog župana na brodu Domaćin Festivala Relja Bašić uručuje pehar pobjedničkoj Vukovarska golubica: Kruno Šarić, Marija Filipović, Ivanka Mali od kužine Krunoslav Šarić iu pripravi malonogometnoj ekipi Zagrebačke banke Miličić, Zdenka Buljan, Goran Grgić, Niko Pavlović, Ruža čobanca Marić, Božo Galić, Grga Krajina

38 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. Predstave 17. Festivala glumca

Zagrebačko gradsko kazalište Kazalište KNAP Kulturnog Kazališna radionica Gustl, Kazalište Virovitica Komedija centra Peščenica, Zagreb Zagreb Georg Büchner Jaroslav Hašek Ferenc Molnar Finowino Woyzeck Dobri vojak Švejk Dječaci Pavlove ulice (po motivima Filozofije vina Béle redatelj: Samo M. Strelec redatelj: Damir Lončar (predstava za djecu i mlade) Hamvasa) glume: Blanka Bart, Biserka glume: Vid Balog, Vanja Ćirić, Ivica redateljica: Aida Bukvić redatelj: K. R. Gustl, Željko Zorica Vrbenski, Snježana Lančić-Prpić, Zadro, Ronald Žlabur, Saša Buneta, glume: Petar Cvirn, Tomislav glumi: Damir Šaban uz glazbenu Vlasta Golub, Igor Golub, Petra Cicvarić, Draško Zidar, Mijo Pavelko, Zlatko Ožbolt, Željko Duvnjak, Krstanović, Sven Madžarević, Zoran pratnju Ivana Koprivčevića Antun Vrbenski, Mladen Kovačić, Goran Malus, Davor Svedružić, Pribičević, Silvio Vovk Nina Kaić, Jasna Palić-Picukarić, Goran Koši glumci mlađi od 28 godina: Petar Kazališna družina Glumci u Dražen Čuček, Ljubo Zečević, Damir Zagvozdu, Zagreb glumci mlađi od 28 godina: Mladen Lončar, Igor Mešin, Sanja Marin, Cvirn, Tomislav Krstanović, Sven Kovačić, Petra Cicvarić Ana Kraljević, Davor Dretar, Hana Madžarević, Zoran Pribičević, Silvio Mate Matišić Ruszkowski Vovk Cinco i Marinko Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci glumci mlađi od 28 godina: Ana Kazalište Planet Art, Zagreb redatelji: Danko Ljuština, Vedran Kraljević, Hana Ruszkowski Mlikota Joza Ivakić David Lindsay-Abaire glume: Danko Ljuština, Vedran Inoče Satiričko kazalište Kerempuh, Zečja rupa Mlikota Zagreb redatelj: Himzo Nuhanović redatelj: Marko Torjanac glume: Vjekoslav Janković, Tatjana Ante Tomić Gradsko kazalište mladih Split glume: Zrinka Cvitešić, Maja Bertok-Zupković, Andrea Giordani, Ljubav, struja, voda & telefon Posavec, Filip Juričić, Slavica Dražen Ferenčina Mirjana Galić, Marko Sabljaković, redatelj: Vinko Brešan Knežević, Filip Križan, Mateo Šehić E, moj Pinokio Marija Mrvičin, Željko Mandić, Vladimir Andrić, Vesna Šinjori, glume: Linda Begonja, Ana Maras, glumci mlađi od 28 godina: Maja (predstava za djecu i mlade) Posavec, Filip Križan Ilija Červen, Zorko Bagić, Bruno Zlatko Ožbolt, Anita Matić-Delić, redatelj: Dražen Ferenčina Vendling Mia Begović, Kostadinka Velkovska, Jadranka Elezović, Ivan Đuričić, Teatar Rugantino, Zagreb glume: Mia Roknić, Franko Strmotić, glumci mlađi od 28 godina: Vladimir Damir Poljičak, Luka Petrušić Slavko Sobin, Filip Radoš, Vinko Andrić, Andrea Giordani Yasmina Reza Mihanović, Nada Kovačević, Jolanda glumci mlađi od 28 godina: Ivan Bog masakra Tudor, Jasmina Žiljak i polaznici Šibensko kazalište Đuričić, Luka Petrušić, Damir redateljica: Franka Perković Dramskog studija za mladež GKM-a Marijana Nola (prema Jean-Baptiste Poljičak Poquelin Molièreu) glume: Ivica Vidović, Gordana glumci mlađi od 28 godina: Mia Glumačka družina Histrion, Gadžić, Urša Raukar / Marina Roknić, Slavko Sobin Škrtičina Zagreb Nemet, Boris Svrtan / Siniša Ružić redatelj: Zoran Mužić Trafik – Tranzicijsko fikcijsko Ronald Harwood kazalište, Rijeka glume: Joško Ševo, Mate Gulin, Ivo Kazalište Smjehotići, Zagreb Perkušić, Franka Klarić, Jakov Bilić, Garderobijer Matko Elezović Diva Ana Gruica, Frane Perišin, Danira redatelj: Joško Juvančić Gović, Jasminka Antić, Anđelko Vesele žene hrvatske koncept, režija i izvedba: Edvin Babačić, Jere Svračak glume: Zlatko Vitez, Draško Zidar, Liverić Vanja Matujec, Branka Cvitković, redateljica: Frana Marija Vranković glumci mlađi od 28 godina: Franka Tara Rosandić, Tomislav Lozančić, glume: Jadranka Elezović, Matija Hrvatsko narodno kazalište u Klarić, Ana Gruica, Jakov Bilić, Ivo Dražen Škvorc Prskalo Osijeku Perkušić glumci mlađi od 28 godina: Tara Kazalište Moruzgva, Zagreb Francis Veber Kazalište Marina Držića, Rosandić Dubrovnik Olja Runjić Budala za večeru Vanča Kljaković Teatar Exit i Teatar 2000, Zagreb Gola u kavezu redatelj: Joško Juvančić Teštamenat Mate Matišić redatelj: Ivan Leo Lemo glume: Goran Grgić, Ivana Soldo, Balon Draško Zidar, Mario Rade, Mira redatelj: Ivan Leo Lemo glume: Barbara Nola, Ana Begić, Perić-Kraljik, Milenko Ognjenović, Ecija Ojdanić glume: Branimir Vidić, Jasna Jukić, redatelj: Mislav Brečić Vlaho Ljutić Helena Kovačić, Antonio Franić, glume: Ksenija Marinković, Ana Kazalište Svarog, Zagreb glumci mlađi od 28 godina: Ivana Izmira Brautović, Edi Jertec, Hrvoje Maras, Krešimir Mikić, Vilim Matula Soldo Sebastijan Willy Russell – Boris Kovačević glumci mlađi od 28 godina: Ana Gradsko kazalište mladih Split Maras Angie Hrvatsko narodno kazalište u redatelj: Boris Kovačević Varaždinu (Kazališna produkcija Daska i maska) Teatar Gavran, Zagreb glume: Martina Čvek, Dubravko Ljubomir Kerekeš Ivan Kozarac Miro Gavran Sidor Debitanti Đuka Begović Najluđa predstava na svijetu glumci mlađi od 28 godina: Martina redatelj: Ljubomir Kerekeš redatelj: Srećko Ernest Berec redateljica: Mladena Gavran Čvek glume: Ljubomir Kerekeš, Draško glumi: Srećko Ernest Berec uz glumi: Mladena Gavran Zidar, Mijo Pavelko glazbenu pratnju tamburaškog sastava Bosutski bećari broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 39 17. Festival glumca | nagrade Balon leti visoko Barbara Nola za ulogu Une u predstavi tradicije najboljih hrvatskih glumačkih Gola u kavezu Kazališta Moruzgva iz ostvarenja. Zagreba Nagrada Ivo Fici za najboljeg mladog Barbara Nola je glumački zrelo, u glumca/glumicu do 28 godina zahtjevnoj scenskoj formi, obuhvatila i prenijela gledatelju tragikomičnost konceptualne umjetnice, a prije svega žene u suvremenom društvu. Nagrada Fabijan Šovagović za najbolje glumce

dobitnicima nagrada odlučivao je ocjenjivački sud u kojem su bili Krunoslav Šarić (predsjednik), SnježanaO Sinovčić-Šiškov i Željko Vukmirica. Ocjenjivački sud je za svakog dobitnika nagrade dao i obrazloženje. A dobitnici su... Ana Maras, za uloge u predstavi Balon, Nagrada Fabijan Šovagović za najbolje nastaloj u koprodukciji Teatra 2000 glumice i Teatra Exit iz Zagreba, te Branke u predstavi Ljubav, struja, voda & telefon, Satiričkog kazališta Kerempuh iz Zagreba,

Krešimir Mikić za uloge Susjeda, Inspektora i Šacka u predstavi Balon nastaloj u koprodukciji Teatra 2000 i Teatra Exit iz Zagreba Krešimir Mikić odigrao je tri različite uloge na tri različita načina. Za taj vrlo zahtjevan glumački zadatak pronašao je neobična, a ujedno briljantna rješenja. Zadivljujuća je preciznost njegove igre.

Slavica Knežević za ulogu Nat u predstavi Zečja rupa Kazališta Planet Art iz Zagreba i Maja Posavec za ulogu Izzy u predstavi S lakoćom i uvjerljivošću Slavica Knežević Zečja rupa Kazališta Planet Art iz Zagreba približila je gledatelju svu tragiku žene koja prvo gubi sina, a potom i unuka. I jedna i druga, svaka na svoj jedinstven Nenametljivom duhovitošću vodila nas je način, Ana Maras i Maja Posavec duhovito kroz složene emocije lika. i precizno grade svoje uloge, neopterećene veličinom i zahtjevom zadatka. Bez obzira na mladost one su ravnopravni partnerice svojim iskusnijim kolegama i izvrsno komuniciraju s publikom. Nagrada Nevenka Filipović za najbolje Joško Ševo za ulogu Mate Arpuna u lutkarsko glumačko ostvarenje ili predstavi Škrtičina Šibenskog kazališta glumačko ostvarenje u predstavama za Sve zamke koje često pred glumca djecu i mlade postavlja komedija, Joško Ševo je ne samo Jasmina Žiljak za ulogu Ornele u predstavi E, vrlo uspješno savladao, nego je na uvjerljiv moj Pinokio Gradskog kazališta mladih Splitu i duhovit način ostvario ulogu u duhu 40 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. 17. Festival glumca | nagrade

centra igre i neizbježnog susreta sa samim sobom. Kamo krenuti tada?“ Posebno priznanje Ocjenjivački sud dodijelio je posebno priznanje za njegovanje i očuvanje hrvatske kulturne baštine Himzi Nuhanoviću, redatelju predstave Inoče Joze Ivakića, u izvedbi Gradskog kazališta Joza Ivakić iz Vinkovaca.

Svojom prštavom energijom plijenila je pozornost mlade publike, šarmantno igrajući tri različite faze života kroz koje Nagrada za najbolji kazališni plakat prolazi njezin lik. Nagrada Vanja Drach za najbolju O nagradi za najbolji kazališni plakat predstavu u cjelini koja se trijenalno dodjeljuje na Festivalu glumca odlučivao je poseban ocjenjivački Citirat ćemo redatelja predstave, sud koji je radio u sastavu Ivica Antolčić, Mislava Brečića: „Čini se kako je Vladimir Straža i Zdravko Dvojković. glumac u središtu svakog kazališnog Dobitnik Nagrade Fabijan Šovagović izričaja. Ova predstava istražuje za najbolji kazališni plakat je Vanja upravo tu navedenu očitost. Matišićev Cuculić (Studio Cuculić) za plakat Balon mehanizmom duhovitih zapleta predstave Ilijada 2001. autorski projekt pojačava centralno mjesto glumca te Filipa Šovagovića, u izvedbi Gradskog na taj način razotkriva rubne odrednice dramskog kazališta Gavella iz Zagreba. glumačkog poziva. Nastaje začudna mapa: predgrađa iluzije koju glumac stvara i kojima putuje, vode ga do broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 41 sjećanja sjećanje | MIA OREMOVIĆ (Slavonska Požega, 31. srpnja 1918. - Križevci, 24. srpnja 2010.) Jedna od najvećih Kazalištu je dala neusporedivo više nego filmu, u kratkom razdoblju (1954–1968.) s kolegama obilježivši zlatno doba ZDK, bilo kao prekrasna, nedostižna, zagonetna i zavodljiva Célimène uz Svena Lastu u Mizantropu ili jedinstvena Blanche u Tramvaju zvanom žudnja s Tonkom Lonzom, privlačna, lijepa i nježna do lomljivosti, prepuna snova i iluzija s jedva osjetnim, potiskivanim strahom u sebi piše: Marija Grgičević svojim kreacijama na sceni – ispovijeda. Kao na pozornici u ime svojih junakinja, a sreću ili nesreću (osjećala bi se tako sada u vlastito ime, s odstojanjem i bolje da je mogla snimati) zbog bez njega. „Nema onoga što najviše volite“ njezine poodmakle dobi sapunice – kaže glumica – „nego svaku predstavu suN je mimoišle. Nakon smrti, njezina slika koju radite onoga časa najviše volite“. neće ponižavati njezinu uspomenu vrteći Spontano mijenjajući ton, zaobilazno se (tko zna dokada) u minornim uradcima govori zapravo o stanjima svoje glumačke namijenjenim preživljavanju glumaca i duše kroz život na pozornici. Od uzgrednoj razbibrizi televizijskoga općinstva. glumačke škole i profesionalnih početaka Ostat će živa u nekoliko naših najboljih filmova u Zadru, gdje se radilo jako mnogo, živjelo i (osim obrada u herbariju pisane povijesti) u vrlo skromno, a bilo joj je tako lijepo da imaginarnom svijetu sjećanja i divljenja onih cijeloga života žali što nije zauvijek ostala koji su je gledali na pozornici. Kazalištu je Mia tamo, pa do povratka u HNK u Zagreb, Oremović dala neusporedivo više nego filmu, gdje je prečesto morala uskakati u tuđe ali nakon smrti njen kazališni doprinos kao da uloge i nastupati s mučnim osjećajem je zaboravljen. da nije dobra, pa izlazak na otvoren put U kratkom razdoblju (1954–1968.) Mia u Zagrebačko dramsko kazalište pokraj Oremović dala je mnogo sjajnih uloga dr. Branka Gavelle kojega smatra svojim kojima je zajedno s glumačkim kolegama glumačkim ocem. „Ako nam je netko dao i trajno visoko cijenjenim redateljima ljubav, i ako nas je volio, to je onda bio obilježila zlatno doba Zagrebačko dramskog dr. Gavella….Znate, ima malo ljubavi u kazališta. U drugoj knjizi (1996.) vrijedne teatru danas i između kolega, a i gospodin edicije Hrvatskoga radija Portret umjetnika u direktor i intendant moraju voljeti ono drami, koja se poslije 2000. godine nažalost što rade i ljude s kojima rade. A to je više ne pojavljuje, naveden je najveći dio tih gospodin Gavella stvarno pokazao. U predstava i uloga. U mojim uspomenama novom kazalištu bilo je predivno dok među najživljima je njezina Célimène u smo se još snalazili i slagali… A kako je blistavoj modroj haljini Vande Pavelić kako na kraju dr. Gavella otišao, nije se više uz sumračnoga, za sudbinu svijeta duboko vratio, poslije godinu dana je umro….Što zabrinutoga, nadmoćno podrugljivoga, se zapravo dogodilo ja možda ne znam ili također izvrsnoga Svena Lastu (Alceste) neću znati.“ svojom prisutnošću širom rasvjetljuje gotovo Mia Oremović ne zna ili neće znati i da praznu pozornicu Molièreova Mizantropa, li se srećom ili nesrećom, a možda ipak prekrasna, nedostižna, zagonetna i zavodljiva. srećom (?) nitko za nju nije brinuo, nije Ili pak jedinstvena Blanche DuBois u predstavi bilo nikoga iza leđa. U teatru je posljednje Tramvaj zvan žudnja Tennesseeja Williamsa igrala Stilske vježbe. Sjetimo se praizvedbe s partnerima Vjerom Žagar Nardelli i u polukružnoj dvorani Teatra &TD gdje Tonkom Lonzom, privlačna, lijepa i nježna je kao prva partnerica Pere Kvrgića do lomljivosti, prepuna snova i iluzija s jedva predstavu dovela do vrhunca komike osjetnim, potiskivanim strahom u sebi. Kako parafrazirajući otmjene kaćiperke iz je moguće da je prije nego što je napustila svoje svijeta znanosti, pri čemu su joj možda kazalište tako moćna i tražena glumica mogla pomogle i sve njezine dotad odigrane ostati godinama bez nove uloge? Događa se to salonske uloge…“Hoću li opet negdje glumicama. igrati, dvojim. Ja sam još uvijek na početku U spomenutoj knjizi u razgovoru s dr. Mia Oremević (Blanche Dubois) i Tonko i rado, rado ću raditi što god dođe.“ Antonijom Bogner-Šaban Mia Oremović se Lonza (Stanley Kowalski), Tennessee Bila je samo glumica. Jedna od najvećih i jednostavno, bez imalo ogorčenja, dirljivom Williams: Tramvaj zvan žudnja, najljepših u hrvatskom glumištu. iskrenošću, a u isto mah višeznačno kao i u red. Dino Radojević, DK Gavella, 1960. broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 43 sjećanje | Nikola Batušić (Zagreb, 18. veljače 1938. – Zagreb, 22. siječnja 2010.) Veliki erudita i gospodin Ostavština izvanrednog čovjeka enciklopedijskog znanja Nikole Batušića nadilazi njegovu impresivnu bibliografiju i biografiju. Time se mogu podičiti tek malobrojni

tek usputnog sudionika ili promatrača, u onima koje tek slijede svakako će biti protagonist. Gore ispričana anegdota ne govori o profesoru samo kao o predavaču, znanstveniku, akademiku... (što je samo dio vrlo dugog popisa Batušićevih titula, uloga, statusa, pozicija), nego ponajprije govori o Nikoli Batušiću kao o velikom gospodinu, u najboljem mogućem (danas gotovo endemskom) značenju te riječi. A onda i o Nikoli Batušiću kao o izvanrednom čovjeku koji je iza sebe, osim brojnih radova, ostavio u nasljeđe puno više, puno široj publici. A upravo su ga te osobne vrline i kvalitete činile toliko jedinstvenim u intelektualno-znanstvenim krugovima kojima je pripadao. Rođeni Zagrepčanin, iz obitelji intelektualaca i kazalištaraca, i sam se posvetio kazalištu uvodeći, u svojim briljantnim predavačkim nastupima (a predavao je na Akademiji čitav profesionalni život, više od četrdeset godina, od 1963. pa sve do 2006.) s kojih možda ponajviše pamtim njegov sonoran glas i enciklopedijsko znanje, naraštaje budućih redatelja, glumaca i dramaturga u povijest njihove umjetnosti te napisavši petnaestak knjiga, među kojima ključne i temeljne radove Hrvatska književna kritika, Hrvatska drama od Demetra do Šenoe, Gavella – književnost i kazalište, Povijest hrvatskoga kazališta, Uvod u teatrologiju, Starija kajkavska drama, Riječ mati čina. U tom smislu nije zaostajao ni njegov rad urednika ili priređivača mnogih izdanja poput anonimne komedije Mislibolesnik iliti Hipokondijakuš te onaj dugogodišnjeg organizatora Dana Hvarskoga kazališta, manifestacije koju je piše: Ana Prolić

ila je vruća kasnoproljetna srijeda na Akademiji dramske umjetnosti. Profesor Batušić držao je jedno od svojih, sada već povijesnih predavanja iz Povijesti drame i kazališta u velikojB stočetvorci. Neki od nas radili su bilješke, neki samo slušali, no svi smo, iako smo bili odjeveni upravo toliko oskudno da nas ne izbace iz zgrade, mahali onime što je moglo proizvesti kakav- takav dašak vjetra. Profesor Batušić predavao je s nevjerojatnom lakoćom i vještinom, olakšavajući srednji vijek dozom svog istančanog i zavodljivog humora i neusiljene erudicije. Predavao je tako da smo osjećali (uistinu smatram da mogu govoriti u ime velikog broja njegovih studentica i studenata) da ono što se nalazi u središtu našeg interesa, teatar, mi, mi u teatru, uistinu ima smisla. I uistinu ima značenja. A onda je, u jednom trenutku, zastao, i nakon značajne pauze kojom je pridobio sveopću pozornost, zamolio za dopuštenje da skine sako. „Poštovane kolegice i kolege, upravo on svojom tolerancijom i komunikacijskom elegancijom dopustite mi da skinem sako. Poprilično je zatoplilo.“ učinio atraktivnom za nove naraštaje. U svim tim djelovanjima Ovo je samo jedna od priča koja može, i koja će na ovaj ili onaj Batušić je očitovao rijetko dosezive stručne kvalitete – široko način, biti (is)pričana o Nikoli Batušiću. Za razliku od brojnih poznavanje europske kazališne povijesti i drame, suvereno priča kojima je profesor Batušić često častio svoje studente, vladanje teatrološkom literaturom te analitički duh, posebno u kolege i prijatelje, ispreplićući zavidnu pripovjedačku vještinu uočavanju analogija između različitih tekstova ili predstava. (što je potvrdio i u svojoj memoarskoj knjizi Na rubu potkove) i Ostavština profesora Batušića nadilazi njegovu impresivnu impresivnu (gotovo glumačku) izvedbu, a u kojima je nosio ulogu bibliografiju i biografiju. A time se mogu podičiti tek malobrojni.

44 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. sjećanje | ALEKSANDAR AUGUSTINČIĆ (Zagreb, 9. listopada 1921. – Zagreb, 30. siječnja 2010.) Antologijski umjetnik Svoje je scenografije pomno usklađivao s redateljskim zamislima i stilom zadane epohe. Posebno je cijenjen njegov rad na oblikovanju svjetla, u čemu je za pojedina djela nalazio uzore kod starih majstora slikarstva piše: Marija Grgičević Bohème i Verdijeva Trubadura. Velik odjek imao je i njegov eksperiment „Da se ponovno rodim“ – rekao je u s Wagnerom (Rajnino zlato) u jednom od svojih posljednjih intervjua koncertnoj dvorani Lisinski. S Lovrom Aleksandar Augustinčić – „opet bih bio Matačićem gostovao je u Rimu u scenograf“. Život mu je do kraja bio predstavi opere Boris Godunov. Iz ispunjen stvaralaštvom. Zagrebačkog dramskog kazališta Volio je putovati. Učio me na kazališnim mogu biti spomenute Baletne papučice turnejama kako u malo vremena i s još Mirka Božića, a iz Zagrebačkog manje novca upoznavati nepoznat grad. kazališta lutaka niz predstava – od Sjedneš u tramvaj kraj prozora i voziš se Patkice Blatkice iz pedesetih godina od prve do posljednje stanice i natrag. do nedavnoga Pinocchia. Predstave Na planu grada označuješ najzanimljivija s Augustinčećivim scenografijama mjesta na koja ćeš se vratiti… I tako u vidjela je kazališna publika od Tokija nekoliko smjerova. do New Yorka i od Moskve do Kada bi se na sličan način pokušalo Rima. Izlagao je na međunarodnim proći životnim putem Aleksandra izložbama scenografije u Poljskoj, Augustinčića-Šandora u kazalištu i Austriji, SAD i u Brazilu. Dva puta slikarstvu, bilo bi mnogo obilježenih je dobio Nagradu Grada Zagreba mjesta kojima se želite vratiti: baletnih, – 1969. za predstavu Balade Petrice opernih, dramskih predstava u mnogim Kerempuha, a 1975. za operu Ukleti kazalištima u Zagrebu i drugim Holandez. Nagradu Vladimir Nazor gradovima, zajedno s kazalištima za životno djelo primio je 1996. lutaka i kazalištima za djecu, kazališnih Surađivao je s Brankom Gavellom, plakata, samostalnih i skupnih izložbi Titom Strozzijem, Kostom Spaićem, scenografskih skica i umjetničkih Mladenom Škiljanom, Georgijem slika u domovini i u svijetu, te bi Parom i mnogim drugim redateljima zamišljeni vodič bio prepun točkica za iz zemlje i inozemstva, a svoje je povratak. Umjetnički opus Aleksandra scenografije uvijek pomno usklađivao Augustinčića tako je višestruk i obiman s redateljskim zamislima i stilom da i poslije retrospektivne izložbe Zavoda zadane epohe. Posebno je cijenjen za književnost i teatrologiju u Gornjem njegov rad na oblikovanju svjetla, gradu i uz nju objavljena kataloga ostaje u čemu je za pojedina djela nalazio sve više izazova za daljnja istraživanja. uzore kod starih majstora slikarstva. U povijesti hrvatske scenografije Za suvremena djela služio se ravnim Aleksandru Augustinčiću pripada jedno linijama i plohama sa suptilno od središnjih mjesta. diferenciranim odnosima, s težištem Maketa scene za balet Đavo u selu Učitelj mu je bio Ljubo Babić. na rafiniranoj scenskoj rasvjeti. Osim Diplomirao je scenografiju u njegovoj vrijednih umjetničkih ostvarenja klasi na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1950, u više u kazalištima, kroz koja je prolazio sa svojim scenografijama, navrata usavršavao se u Parizu. Iste, 1950. godine zaposlio se uvijek je za sobom ostavljao stare i nove prijatelje koji su željeli da u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu kojemu ostaje ponovno dođe i produži radost suradnje. vjeran sve do mirovine 1987. i duže, jer izravnu i savjetodavnu Tek kada je umirovljen našao je vremena vratiti se svojoj velikoj, suradnju nikad nije prekinuo. Ako izostavimo podatak da je kao gotovo zatajenoj, samotničkoj ljubavi – slikarstvu. Izložba dijete statirao u operi Madame Butterfly, na njezinoj je pozornici njegovih pastela mogla se dojmiti i kao likovno hodočašće svojim radovima prisutan više od šezdeset godina, ostvarivši oko zagorskim bregima od kapelice do kapelice uz koju je poneko dvjesto scenografija u svim umjetničkim granama. Bez opasnosti stablo koje mijenom godišnjih doba pokazuje prolaženje od propusta nemoguće je izdvajati najvažnija njegova dostignuća, vremena. Te kapelice na brežuljcima svoga zavičaja nazivao je među kojima su se u HNK u Zagrebu sve do sredine ovog Šandor Augustinčić i uspavanim ljepoticama koje od proštenja desetljeća održale one za Lhotkin balet Đavo u selu, Puccinijev La do proštenja čekaju da ih netko obiđe. broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 45 sjećanje | DRAGO MEŠTROVIĆ FOKA (Sarajevo, 16. travnja 1943. – Zagreb, 4. ožujka 2010.) Potpuna predanost teatru Posebno se pouzdavao u snažnu glumačku osobnost koja je magnetski privlačila pozornost gledatelja naznakom da se iza često neobične vanjštine skrivaju snažne emocije koje bi u prijelomnim trenucima izvedbe nerijetko poput eksplozije izbijale na površinu

udaljenosti između našeg dormitorija i zgrade teatra. Rekao mi je da se izgubio i da je i inače slab u orijentaciji. Uskoro, kada je ugledao zgradu kazališta, lice mu se ozarilo više zbog toga što je prilazio prostoru koji mu je davao smisao životu nego zato što je opet znao gdje je. Vjerojatno je njegovo nesnalaženje čak i u jednostavnoj orijentaciji proizlazilo i iz nedostatka zanimanja za ono što se zbiva izvan pozornice, što je bilo vidljivo i iz toga što nije poput nas ostalih, kao rijetkih državljana Jugoslavije kojima je tada bio odobren put u inozemstvo, uz kazalište i festival bio vrlo zainteresiran vidjeti i kako izgleda svijet iza granice. Doduše Foka to nikada nije eksplicitno kazao, ali njegovu potpunu predanost teatru pokazalo je već i to što je i prije završetka studija, a nakon SEK-a nastavio nastupati i profesionalno na Komornoj pozornici (prethodnici Teatra &TD) u predstavama koje su propitivale nove izražajne mogućnosti kazališta poput Play Majakovski ili Hamleta Charlesa Marowitza. Najveći dio svog glumačkog stvaralaštva i najviše domete ostvario je u Dramskom kazalištu Gavella, gdje je bio u stalnom angažmanu, ali je uvijek nastojao tražiti i druge izazove i kao suosnivač i kao sudionik slobodnih kazališnih grupa Teatar SOS, Teatar ZA SADA i Kazališne radionice Rade Končar, a i kao gost Dubrovačkih ljetnih igara, Osijeka i Varaždina, te zagrebačkih Teatra &TD i Male scene. Nezaboravne, vrlo različite ali jednako dojmljive i uvjerljive piše: Tomislav Kurelec interpretacije ostvarivao je i u velikim i u epizodnim ulogama u vrhunskim komadima od Shakespearea i Molièrea preko Čehova, osljednji put Dragu Meštrovića Foku vidio sam na sceni 2007. Pirandella, Brechta i Becketta do Edwarda Bonda ili od Krleže prigodom dodjele Nagrada hrvatskog glumišta na pozornici i Marinkovića do Slobodana Šnajdera i Ivana Vidića, bivajući HNK kada je njegova monodramska interpretacija Jazbine pouzdan i kreativan suradnik redatelja Spaića, Radojevića, Violića, PFranza Kafke (u režiji Ranke Mesarić) proglašena najboljim Para, Međimorca, Večeka, Dolenčića... U gradnji tih interpretacija glumačkim ostvarenjem u radio-drami. Nije to bila najveća posebno se pouzdavao u snažnu glumačku osobnost koja je nagrada u njegovoj impresivnoj glumačkoj karijeri za koju je magnetski privlačila pozornost gledatelja naznakom da se iza često 1996. odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića neobične vanjštine skrivaju snažne emocije koje bi u prijelomnim za osobite zasluge u kulturi, ali je bila emocionalno najdirljiviji trenucima izvedbe nerijetko poput eksplozije izbijale na površinu trenutak tog događanja. Tome je nedvojbeno pridonijela i potencirajući dramske sukobe i tako pridonoseći atraktivnosti činjenica da je pokazao kako je unatoč zdravstvenim tegobama još čitave predstave. uvijek sposoban za vrhunska glumačka ostvarenja, a još više način na koji je on sam doživio to priznanje. Stanoviti grč koji je bio prisutan pri dolasku na scenu vrlo se brzo, zahvaljujući spontanim pljescima gledališta prepunog njegovih kolega, pretvorio u duboko zadovoljstvo i ganutost što se opet našao među njima, izazvavši na njegovom licu izraz duboke emocionalne vezanosti prema kazalištu kao najvećoj ljubavi njegovog života. Nešto takvo razabrao sam još u mladosti na njegovom licu u jednoj prilično neobičnoj situaciji. Godine 1963. bili smo zajedno kao članovi Studentskog eksperimentalnog kazališta i ansambla predstave Michelangelo Buonarotti Miroslava Krleže u režiji Drage Bahuna Čarlija na tada jednom od najznačajnijih festivala studentskog kazališta u zapadnonjemačkom Erlangenu. Jednog ranog poslijepodneva sreo sam Foku (prije sam mu zapamtio nadimak no ime i prezime) kako izgubljen stoji na jednom Drago Meštrović kao Nagg, Samuel Beckett, Svršetak igre, od nekoliko uglova koliko ih je bilo na petstotinjak metara red. Petar Veček, DK Gavella 1993. 46 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. sjećanje | Božidar Orešković (Zagreb, 21. kolovoza 1942. – Velika Gorica, 10. srpnja 2010.) Izniman temperament Njegova pojava, uvjerljivost iskaza i sposobnost transformacije činili su da svaki njegov izlaz na pozornicu bude posebno zapažen. Izrazitim glumačkim temperamentom pridonosio je punokrvnosti i dojmljivosti likova

pišu: Fedra Peresson, Redakcija Hadžića, u kojem je igrao najopasnijeg od trojice delinkvenata. Krešo Golik ga 1977. angažira za televizijski film sred ovogodišnjeg ljeta, Pucanj u kojem incident u lovu u kojem kada su vrata kazališnih njegov lik ranjava svog prijatelja diže kuća bila već zatvorena a tenzije u nacionalno mješovitom selu. brojniU se njegovi kolege preselili na Posljednju filmsku ulogu, muškarca koji ljetne festivale i turneje, hrvatsko je se suočava sa smrću, odigrao je u filmu glumište tiho i iznenada, zauvijek Crveni i crni Željka Senečića. Najveću napustio Božidar Orešković, ugledni popularnost je ostvario televizijskim kazališni, filmski i televizijski glumac ulogama, osobito kao Riđan u i pisac. Njegova pojava, uvjerljivost televizijskom serijalu Kapelski krijesovi iskaza i sposobnost transformacije (1974), a s televizijskim nastupima činili su da svaki njegov izlaz na nastavio je do samog kraja, nastupajući pozornicu bude posebno zapažen. u serijalima kao što je Ponos Ratkajevih. Odlikovao se izuzetnim glumačkim temperamentom, markantnom Sredinom 1990-ih osnovao je vlastito pojavom, osebujnom bojom glasa te kazalište, Teatar 101, u sklopu kojega je velikom glumačkom izražajnošću i izvodio iznimno hvaljenu i popularnu uživljenošću kojima je pridonosio monodramu Ako Boga nema za punokrvnosti i dojmljivosti brojnih koju je adaptirao tekstove iz djela likova koje je tumačio. Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga te interpolirao pjesme Vladimira Studij glume završio je na zagrebačkoj Visockoga. U tom je kazalištu uprizorio Akademiji dramske umjetnosti 1965. nekoliko vlastitih i tuđih tekstova u godine u klasi profesora Georgija Para obliku malih i pokretnih produkcija, u i od iste je godine angažiran u Drami kojima je i glumio, surađujući većinom HNK u Zagrebu, kojoj ostaje vjeran s kolegama iz matičnog kazališta te s sve do umirovljenja u rujnu 2007. kojima je gostovao diljem Hrvatske godine. Već kao student nastupao je (Zvonimir Zoričić, Tatarski biftek, u Zagrebačkom dramskom kazalištu, William Shakespeare, Othello, Branislav ali pravu je afirmaciju doživio Glumac, Tko je tko u Hrvatskoj, kao mladi glumac na pozornici Vedrana Rudan, Uho, grlo, nož i dr.) središnje nacionalne kazališne kuće. Božidar Orešković i Iva Marjanović; Milan Begović: Božidar Orešković bavio se i pisanjem. Prvi njegovi nastupi u HNK bili su Bez trećega, red. Petar Šarčević, HNK u Zagrebu Autor je hvaljenog romana Sedmi dan u u predstavama Povratak Harolda kojemu je na osebujan način literarno Pintera i Najveći junak zapadne Irske Johna Millingtona Syngea iskazano iskustvo smrti i umiranja. Napisao je osam monodrama, u režiji Georgija Para, a već 1967. odigrao je odličnog Pometa brojne kazališne tekstove, drame i adaptacije, od kojih je mnoge u Držićevu Dundu Maroju u režiji Mladena Škiljana. Često je sam uprizorio i u njima nastupao. Godine 2009. praizvedena je u nastupao u predstavama koje je režirao Petar Šarčević, među režiji Georgija Para njegova komedija Glasnogovornik, duhovita i kojima se osobito istaknuo kao Marko Barić u drami Bez trećeg satirična rekapitulacija glumačkog života. Milana Begovića i Andrija Hebrang u istoimenoj drami Zorana Vuletića, a od velikog broja uloga ostvarenih u matičnom Pri odlasku u mirovinu odbio je tradicionalni kazališni domjenak, kazalištu izdvajaju se naslovna uloga u Shakespearovom Othellu u jer je smatrao da penzioniranje nije razlog za slavlje. Potkraj života režiji Mladena Škiljana i Vanja u Zagrepčanki Branislava Glumca povukao se na izolirano imanje pokraj Velike Gorice. „Najviše u režiji Vjekoslava Vidoševića. uživam u društvu obitelji, psa i desetak mačaka“ – izjavio je prije tri godine uoči odlaska u mirovinu. Po njegovoj želji, posljednji Za ulogu Suca Bracka u Ibsenovoj Heddi Gabler u režiji ispraćaj održan je samo u krugu najuže obitelji. Na komemoraciji Nenni Delmestre nagrađen je 1996. godine Nagradom u HNK, njegov kolega Miro Šegrt rekao je u svom dirljivom Mila Dimitrijević. Njegova posljednja uloga u Drami obraćanju da Orešković nije bio frajer nego „jedan zagubljeni, HNK bila je Waronigg u Sprovodu u Theresienburgu zaigrani, maštoviti dječak koji nikad nije odrastao. Božo je čitav Miroslava Krleže u režiji Tomislava Pavkovića 2008. godine. život ostao radoznali dječak i poput svih dječaka vječiti prkosnik Filmsku karijeru započeo je 1969. u filmu Divlji anđeli Fadila i buntovnik“. broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 47 sjećanje | LJUBOMIR KIKI KAPOR (Korčula, 21. rujna 1932. – Zagreb, 13. ožujka 2010.) Odlazak Njegove svitlosti

Fascinirao je širinom glumačkog umijeća, od zahtjevnih kazališnih dramskih (Richard II, Tri sestre, Glorija...) i komičnih uloga, preko televizijskih (Velo misto) do filmskih rola, koje su također bile u rasponu od duhovitih komičarskih (Maršal) do kompleksnih ozbiljnih (San o ruži, Život sa stricem, Kenjac...) Kapor gradio ulogu tako da bi temelj interpretirane ličnosti bio prosječan čovjek, ali se potom trudio da što jasnije predoči motive koji su ga pomaknuli prema posebnosti. Te pomake je u komičnim ulogama tek ponešto karikirao, stvarajući humor reakcijama koje su smijeh izazivale ne toliko same po sebi nego ponajviše svojom neprimjerenošću situaciji u kojoj su iskazane. Zato je i pored niza izvanrednih uloga u komedijama teško Kapora uvrstiti među tipične komičare, a uz to treba naglasiti da je i u ozbiljnim i kompleksnim rolama također ostvario vrhunske domete. I dok je u televizijskoj produkciji češće igrao u komedijama, na filmu je i pored izvanredno duhovitog tumačenja Bure u Maršalu (1999.) značajnije uspjehe ostvario ozbiljnim ulogama od Sna o ruži (1986.) Zorana Tadića i Života sa stricem (1988.) Krste Papića do krune karijere u nagrađivanom filmu Antonija Nuića Kenjac (2009.) gdje je tumačio složenu ulogu tetka glavnog junaka. Kapor ga oblikuje kao jedinog člana koji obitelj razdiranu sukobima nastoji održati na okupu svojom dobrotom i Piše: Tomislav Kurelec

okušavajući se prisjetiti barem dijela brojnih uloga kojima me znao očarati veliki glumac Ljubomir Kiki Kapor, slučajno sam prošao pored televizijskih ekrana na kojem seP on pojavio kao umirovljeni policajac Đuro Pletkosa u jednoj od stotinu šezdeset i četiri epizode sitcoma Luda kuća koje je snimao od 2005. pa do nedugo prije smrti, čak i u trenucima kada ga je zloćudna bolest već gotovo savladala. Kiki Kapor je tako pokazivao ne samo svoju profesionalnost, nego i to da ne može živjeti bez glume u kojoj je s godinama dolazio do sve veće perfekcije, čak i onda kada se radilo o projektima koji su kao i taj težili tek zabavi bez većih pretenzija. Za današnju publiku on je baš tom svojom ulogom postao iznimno popularan, iako možda nije dosegnuo onakvo obožavanje gledatelja kakvo Ljubomir Kiki Kapor u filmu Ljubomir Kiki Kapor u filmu mu je početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća donijelo Kenjac Antonija Nuića, 2009. Kenjac Antonija Nuića, 2009. tumačenje picaferaja Njegove svitlosti u kultnoj televizijskoj seriji humorom kojima nastoji smanjiti tenzije, da bi tek nekim sitnim Velo misto Miljenka Smoje u režiji Joakima Marušića. detaljima – ponekim pokretom ili grimasom dao naslutiti da A da su upravo te dvije od šezdesetak uloga koliko ih je možda nije sve tako kako izgleda, te da je njegovo ponašanje tumačio na malom i velikom ekranu od 1958. i televizijskog ipak bar djelomice maska kojom prikriva neke nesimpatične crte filma Svemirska patrola Marija Fanellija (a među njima je bilo i karaktera svog lika. kompleksnijih, zahtjevnijih, pa i uspješnijih) bile najobljubljenije, I u kazalištu je Kapor stvarao svoje prepoznatljive interpretacije pokazuje ne samo da je naša široka publika najsklonija domaćem na sličan način. Na sceni je također oduševljavao komičnim humoru nego i to da je komične uloge (ili elemente humora u ulogama, osvojivši s njima nekoliko puta nagrade na Danima ozbiljnijim ulogama) Kapor znao vrhunski odigrati, polazeći od satire. A nagrada je bilo još – Marul na Marulićevim danima, čvrste glumačke osobnosti za koju bi se gotovo reklo da je bila Nagrada Hrvatskog glumišta, a za cjelokupni opus odlikovan prepoznatljiva kao tip običnog, malog čovjeka. Međutim kada se je još 1996. Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića sagleda koliko su likovi koja je Kapor tumačio različiti, postaje za osobite zasluge u kulturi. Osim za stvaranje izvanredne jasno da ih je interpretirao više kao neobične nego kao tipične, ali komunikacije s publikom bio je spreman i na sudjelovanju u da im je znao udahnuti život na takav način da je široka publika traženju novih putova, pa je tako taj rođeni Korčulanin još kao mogla razumjeti njihove postupke i onda kada se nije slagala s student Akademije 1954. nastupio u Gavellinoj režiji Krležine njima. Golgote kojom je otvoreno Zagrebačko dramsko kazalište (danas Tajna takve glumačke kreacije bila je vjerojatno u tome da je Gavella).

48 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. sjećanje | ELIZA DOBRIĆ BENČINA (Varaždin, 8. srpnja 1921. – Osijek, 8. veljače 2010.) Nositeljica osječkog repertoara Od 1940. do 1981. godine Eliza Dobrić Benčina ostvarila je stotinjak dramskih i operetnih uloga u HNK u Osijeku, bila solidan stup nositelj repertoara i istinska ljubimica osječke publike piše: Ljubomir Stanojević

e prevelika skupina rodbine i poznanika, kolega, a vjerojatno i pokojeg poklonika, okupila se sunčanog 10. veljače 2010. na osječkome groblju sv. Ane da isprati najstarijuN osječku glumicu Elizu Dobrić Benčinu. Prije spuštanja u raku, operni tenor Predrag Stojić otpjevao je ariju Feri-bácsija iz Kálmánove Kneginje čardaša: „Nekad sam i ja bio … čardaš- kavalir“. Moglo se to, moguće, činiti neprimjerenim, ali svi koji su poznavali pokojnicu, njezin humor i veselost, radovanje životu – začas su shvatili: odlazi glumica i operetna primadona koja nikada nije mistificirala ni svoj posao, ni svoj život, i koja je vrlo dobro znala da sve u životu ima i početak i – kraj. U tom smislu i popularna se arija mogla razumjeti kao umjetničin prijateljski oproštaj od scenskoga života, ali i ironijski odmak od prevelike ozbiljnosti. Rođena Varaždinka, Eliza Dobrić Benčina bila je opsesionirana kazalištem još kao učenica tamošnje Učiteljske škole kada je, kasnih tridesetih godina prošlog stoljeća, pratila redovita Eliza Dobrić Benčina kao gospođa Tomićka, Branislav Nušić Svet, HNK u Osijeku, 1977. gostovanja osječkog HNK u tom gradu. „Još u ranom djetinjstvu maštala sam o kazališnim daskama, ali želje mojih roditelja Perković ponudio angažman, svesrdno ga je prihvatila i u Osijeku kretale su se u sasvim drugom pravcu, pa sam i protiv svog počela raditi u kolovozu 1940. godine. dubokog uvjerenja počela pohađati učiteljsku školu“ – rekla je Prvu ulogu na osječkoj sceni tumačila je u komediji s pjevanjem u jednom davnom intervjuu. Međutim, svibanj i lipanj svake Ulični svirači. Tada je bila članica zbora i volonter Drame. godine očekivala je s posebnim nestrpljenjem. Bilo je to vrijeme Prema zahtjevima kazališnog repertoara, počela je nastupati u gostovanja osječkog Kazališta u Varaždinu, gdje su operete bile operetama. Dobivala je sve veće uloge, koje je uspješno svladavala, izuzetno popularne. Varaždinsko je Kazalište imalo amaterski pa je njeno prvo osječko razdoblje bilo u znaku operete (Mala zbor, koji je bio sastavljen od polaznika Učiteljske škole i još Floramye, Tri djevojčice, Zemlja smiješka, La Conchita, Grofica jednog zbora. Kazališni zbor nastupao je u osječkim predstavama, Marica). Istovremeno, nastupala je u Drami, i u sve zahtjevnijim budući da su iz Osijeka dolazili samo solisti. U to vrijeme dobila ulogama (Othello, Candida, Spletka i ljubav, Čovjek koji je vidio je i neke manje uloge u operetama, a kad joj je intendant Mirko smrt, Umišljeni bolesnik, Ženidba, Zamak u Švedskoj, Romeo i Julija, Draga Ruth, Dundo Maroje, Hasanaginica, Kralj Betajnove, Cvrčak na ognjištu i dr.) postajući tako s vremenom solidan stup nositelj repertoara osječkog Teatra. Umirovljena je 1974. godine, ali je i dalje, honorarno, igrala sve do 1981. godine. Njezin bogat umjetnički opus ostao je ugrađen u temelje kontinuiteta osječke pozornice. Eliza Dobrić Benčina umrla je u 89. godini provevši u Osijeku punih sedam desetljeća. Dio je glumačke loze Dobrić: suprug Stjepan, glumac i redatelj (Osijek, 1895–1971.), bio je u osječkome HNK od 1911. godine. Njegov sin iz prvoga braka, Petar, glumac (Osijek, 1923. – Zagreb, 1992.), zaigrao je Fortinbrasa na ovdašnjoj pozornici još 1942, bio je u Dubrovniku i Varaždinu, ponovo u Osijeku (1951-1954.), da bi tri desetljeća potom bio glumcem HNK u Zagrebu. Liza je ostvarila stotinjak, što dramskih što operetnih likova u obje umjetničke grane HNK, da bi sredinom prošloga stoljeća doista bila ljubimicom osječke publike. Na kraju, Eliza Dobrić Benčina i Stjepko Janković kao Polona i Petrica njezin unuk Ivor Dobrić (r. 1980.), mladi član zbora osječke Bjelajac, Janko Jurković, Kumovanje, HNK u Osijeku 1971. Opere, već je šestu godinu profesionalni član HNK. broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 49 sjećanje | ZVONIMIR IVKOVIĆ (Osijek, 5. siječnja 1944. – Osijek, 28. kolovoza 2010.) Opčinjenost kazalištem Za vrijeme tri Ivkovićeva intendantska mandata osječko se kazalište izdiglo na razinu najviših vrijednosti, vratila se publika, osnovani su Krležini dani, utemeljeno kazalište u Pečuhu, a prije neshvatljive smjene izvedeno je šest premijera u jednoj ratnoj sezoni u polurazrušenom kazalištu piše: Ivan Trojan umjetničkim referencijama izdiglo na razinu najviših vrijednosti u korpusu rvatska kulturna scena u jutarnjim hrvatske kazališne zajednice, o čemu satima 28. kolovoza 2010. godine ne samo da svjedoče brojne nacionalne izgubila je Zvonimira Ivkovića, nagrade za pojedine predstave (primjerice Hosječkog kazališnog djelatnika koji je Put u raj Miroslava Krleže u režiji Georgija tijekom cijelog života bio u službi vrlo Para iz 1985. godine) nego i povratak osjetljive, razmažene i hirovite božice. publike u sada već novoobnovljenu Poznavao ju je gospodin Ivković veoma kazališnu zgradu koji je pak prouzročen dobro, bivajući spreman prihvatiti i novom programskom i interpretacijskom Njezina putena maženja, baš kao i estetikom u kojem redatelj i glumci gromovite, često nezaslužene pokude. nose obilježje nacionalnog mentaliteta i Ovlaš ga je dotaknula na pozornici Dječjeg hrvatskog jezičnog idioma. Sučeljava se kazališta Radost 25. listopada 1958. na osječkoj sceni nacionalna i europska godine, prepoznala u njegovu sramežljivu dramaturgija, praizvode se drame pogledu mogućnost da omami i sputa suvremenih hrvatskih autora: Paljetka, još jednu dušu koja će joj slijepo služiti – Vojnića-Purčara, Kekanovića, Senkera/ zauvijek. Zbilo se to tijekom premijernog Mujičića/Škrabea… U Operi standardni izvođenja operete Kod bijelog konja naslovi Puccinija, Donizettija, Mascagnija, Ralpha Benatzkog u kojoj je novopečeni Verdija, bez zanemarivanja hrvatske gimnazijalac Zvonimir Ivković bio glazbene baštine u izvedbi najkvalitetnijih zakrinkan u Piccola. Kálmánova Cirkuska hrvatskih i inozemnih pjevača. Predstave princeza, Aumontova Lucy Crown uz bok su to koje dugi niz godina nisu izvođene s Ervinom Dragman i Emilom Kutijarom, na osječkoj opernoj pozornici. Matkovićeva Ranjena ptica… Rastao je taj Tadašnja operna produkcija propitivana Piccolo i polagano podizao pogled kako bi je u programu Annala komorne opere je mogao obuhvatiti, pojmiti u cijelosti. i baleta. Godine 1987. utemeljuje se uz Spoznaja je rasla kada je gospodin Ivković Intendant Zvonimir Ivković i pomoćnik ogroman energijski input intendanta koncem šezdesetih i tijekom sedamdesetih intendanta Ljubomir Stanojević 1980-ih na Ivkovića i Branka Hećimovića sa Zavoda godina na pozornici Eksperimentalne jednoj generalnoj probi u HNK u Osijeku za književnost i teatrologiju HAZU scene mladih i kasnije u Miniteatru teatrološko-kazališna manifestacija glumio u Mešegovim režijama: Albeejeve Zoološke priče (Jerry), Krležini dani, i danas najvažniji događaj suvremene hrvatske Krležinih Maskerate (Pierrot) i Adama i Eve (Nepoznat netko) teatrološke misli. U vremenu Ivkovićeve intendature ojačane su pa sve do Trovanja štakora ljeta 1968. u Zagrebu Slobodana spone s ostalim nacionalnim kazalištima u zemlji, uspostavljena Šembere (Stjenica); kada je u rukama imao diplomu kazališnog je čvrsta programska suradnja s kazalištima u Pečuhu, Ljubljani, organizatora stečenu na beogradskom Fakultetu dramskih Sofiji… Ivković izravno utječe na utemeljenje Hrvatskog kazališta umetnosti i naučeno propitivao vodeći Miniteatar, te kada je u Pečuhu za koje će se očinski brinuti do samog kraja. Treći 1980. godine postao pomoćnikom intendanta Branka Mešega u Ivkovićev intendantski mandat obilježava Osječko ratno kazalište HNK u Osijeku. Vrhunac spoznaje uslijedio je već godinu dana koje u opsegu izvedenog dramskog i opernog programa, od kasnije. Zvonimir Ivković postat će intendantom bespredmetno početka jeseni 1991. do kraja 1992. godine, sa sedam premijera najvažnije osječke kulturne institucije. Zapisat će gospodin i oko dvije stotine izvedbi, nije nadmašeno u ukupnim Ivković nedavno prisjećajući se završnog sjedinjenja: „Ušavši u hrvatskim kazališnim relacijama (šest premijera izvedeno je u osobni rizik i odgovornost – kazalište kao mogućnost, postalo je polurazrušenom kazalištu)! kazalište zbilje.“ I kada je osječki ratni kazališni krik, čiju je fizionomiju narisao Ponizno je služio u to vrijeme blagonaklonoj božici Zvonimir upravo Zvonimir Ivković, bivao prepoznat u svakom segmentu Ivković, neprestano očekujući bezobzirno hirovitu promjenu hrvatskog (poslije)ratnog kulturnog života, uslijedila je smjena raspoloženja u čak tri mandata. Ponajprije je započeo ozbiljan jednog od najuspješnijih intendanata dugovječne osječke razgovor o temeljitoj restauraciji kazališne zgrade, ali i kazališne kuće. Bezrazložno, nepromišljeno, hirovito, zavidno… umjetničkog, dramskog i opernog ansambla. Do kraja prvog Drugo je to lice one umilne božice koju je Ivković obožavao, kojoj Ivkovićeva mandata osječko se profesionalno kazalište svojim se u potpunosti predao.

50 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. sjećanje | ISIDOR MUNJIN (Turija, Bečej, Srbija, 8. listopada 1928. – Zagreb, 19. travnja 2010.). Markantni prvak Bio je visok, stasit i elegantnoga duha, čudesno prodornoga pogleda i glasa... I to kakva glasa: najljepši, najdojmljiviji u proteklih pola stoljeća na sceni HNK u Osijeku. Od prvog nastupa 1955. sve do umirovljenja 1987. Isidor Munjin bio je dramski stup - oslonac osječkog Teatra piše: Ljubomir Stanojević Premda još mlad glumac Munjin je već nastupao u Mostaru i Zenici, odakle sidor Munjin, dramski prvak dolazi u Osijek. U svojoj kratkoj karijeri Hrvatskoga narodnog kazališta u igrao je cijeli niz uloga herojskog i Osijeku, napustio nas je 19. travnja dramsko-ljubavničkog karaktera kao ove,I 2010. godine. Bio je visok, stasit i Casio u Othellu, Pavao Gregorjanec u elegantnoga duha, čudesno prodornoga Zlatarovom zlatu, Ferdinand u Spletka pogleda i glasa... I to kakva glasa: i ljubav itd. Večeras nastupa u ulozi najljepši, najdojmljiviji u proteklih pola Krištofa Kobara Cankarove farse stoljeća na sceni HNK u Osijeku. Nije Sablazan u dolini sv. Florijana“. čudno da je Munjin prvom naraštaju Od toga, prvog nastupa, sve do kraja osječkih studenata Glume – dislociranog travnja 1987. Isidor Munjin bio je studija zagrebačke Akademije, početkom dramski stup – oslonac osječkog Teatra. osamdesetih predavao scenski govor; što Nemoguće je na ovome mjestu zabilježiti sada nastavlja njegova, bivša, studentica sve uloge toga kazališnog barda – bio Vlasta Ramljak. je Shakespeareov Romeo, Petruccio Bio je kazališni gospodin. Za razliku i Othello, Jere u Gloriji, Hugoov Ruy od Tanhoferovih (1898–1977) navoda Isidor Munjin kao Carlos Homenides de Blas, Strindbergov Kapetan, Krležin o Osječanima prvih desetljeća prošlog Histangua, Georges Feydeau, Buba u uhu, Lenbach … I Tartuffe, i Marko Barić, stoljeća, koji su voljeli glumce na HNK u Osijeku, 1974. i Matija Gubec i Hasanaga. U tom je pozornici ali ne i privatno („Pardon, Kazalištu proveo ukupno 32 godine a mein Herr, mit einem Schauspieler posljednji su mu radovi (1985-1987) können wir nicht verkehren“ / Oprostite, bili Primarijus u Krležinu Putu u raj, gospodine, s jednim glumcem ne Hereja u Camusovu Kaliguli, Čič’ Steva u možemo kontaktirati, prema: Smutnje nagrađivanoj Šovagovićevoj drami Sokol i smetnje, odlomci iz Dnevnika, 1967.), ga nije volio i Konrad u Prokićevu Domu Munjin je imao krug osječke kreme koja Bergmannovih. Bio je i ostao jedna od je visoko držala do njega i osjećala se najmarkantnijih pojava u povijesti HNK počašćenom njegovom nazočnošću. Bio u Osijeku, neporecivi prvak Drame više je duhovit, širokih zanimanja i uvijek od 30 godina. spreman (i voljan) za verbalne diskurse Od godine 1987. Isidor Munjin svih vrsta. umirovljenik je s bogatim sjećanjima. Za teatar se opredijelio davno, kao mladić. Kazalište ga i dalje nije puštalo na miru, ali Nije to bila samo fascinacija igrom. Bila je to on se tom Kirkinom zovu opirao koliko fascinacija – životom. Napustio je svoje bačke je mogao. Kada je odlazio u mirovinu salaše i otisnuo se u žuljevit, nezahvalan i rastao se sa scenom, bolno, svojeglavom nesiguran posao glumca. I postao dramski odlukom i mišlju da je sve svoje u životu, umjetnik doista velikoga stila, prirodno glumačkome, umjetničkom – rekao. predisponiran – ali i, što je važnije, A zasigurno nije bilo tako. Ali, to su ljudska osobnost predana i posvećena lomovi koje svatko proživljava na svoj kazalištu, zainteresiran, znatiželjan... način. Njegova kći Mikica, s kojom je bio Prve godine kazališnog naukovanja proveo posebno vezan, povjerila nam je: „Tata je je u Mostaru, koji mu je zauvijek ostao u S dugogodišnjom partnericom Ružicom Lorković rekao – umro je glumac – živio Teatar!“ srcu. Jednu je sezonu bio u Zenici, u staroj kao Čič’ Steva, Fabijan Šovagović, Sokol ga nije Glumac Munjin, ipak – u sjećanjima volio, HNK u Osijeku, 1986. zgradi koju su uspoređivali s rudnikom, a i mnogih, a posebno autora ovog teksta publika je bila rudarska. kao njegovog dugogodišnjeg poklonika U Osijek je došao godine 1955. U vjestici koju je objavio Glas i, usuđujem se reći prijatelja, i dalje živi. Da parafraziram Slavonije (25. rujna 1955.) zabilježeno je: „Večeras prvi puta Tomislava Tanhofera: „Mit diesem Schauspieler, verkehren wir nastupa novi član Drame Narodnog kazališta Isidor Munjin. noch immer…“ (S ovim glumcem kontaktiramo – još uvijek.) broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 51 sjećanje | Adam Vedernjak (21. prosinca 1928. – 7. siječnja 2010.) Svestrani majstor misli Otišao je s osjećajem ispunjenja, onako kako dolikuje glumcu koji je istodobno djelovao na sceni, na filmu i televiziji, za djecu i odrasle piše: Maja Hribar Ožegović za djecu i za odrasle, poticao je te razvijao mješoviti repertoar za djecu-glumce i profesionalne glumce u istoj predstavi za djecu i voga nas je vrućeg ljeta u Zagrebu na brzinu napustio odrasle, što bijaše smion potez u kazalištu tog vremena. Na taj način Adam Vedernjak. i djeca su rasla kao ljudi. Premda nije niti će svako dijete postati Prve umjetničke pokušaje otpočeo je na filmu, i to godine filmski i kazališni glumac, među upućenima i sudionicima krutih O podjela nije bilo, jer su i djeca mogla igrati odrasle,a odrasli djecu. 1956. u glavnoj ulozi filma Naši se putovi razilaze. Po scenariju Ivana Šibla – o zagrebačkim ilegalcima za okupacije, s ljubavnim Upravo je takvu podjelu savladao najduhovitiji među redateljima trokutom kao okosnicom radnje – film je režirao Šime Šimatović – Božidar Violić, postavljajući igrokaz Dušana Radovića Kapetan l957. Kad se pojavio, film je imao posve drukčiji prizvuk nego Džon Piplfoks u siječnju 1967. godine. Ondje gdje se pod danas. Međutim, kako se dimenzija kazališnog glumca i glume nadzorom Velikog pirata i Načelnika admiraliteta dvoje djece pojavljuje filmski, tj. u dimenziji crno-bijelog standarda – ni do zapliću poslovi, među brojnim a složnim članovima posade, danas nije izgubilo na aktualnosti. Glavnu ulogu domobrana skrivao se i glumac Adam Vedernjak. „Uspješan u nekoliko Adam Vedernjak je igrao dobro kao i od njega iskusniji glumci uloga“ zabilježen je, također, u kultnom djelu i kolažnoj predstavi (Viktor Bek, Joža Gregorin npr). Svojevrsno oslobađanje od s dijapozitivima Otta Reiseingera Doživljaji dobrog vojnika danog poprimanja obličja nastavio je u Bulajićevu filmu Kozara Švejka, praizvedenoj 1969. u režiji češkog gosta Bohdana Denka. 1963. godine u ulozi s manje povoda, s uspjehom. U istoj godini A šest mjeseci poslije Adam Vedernjak tumači Nikolu Šubića snimio je svestrani filmski i kazališni autor Fadil Hadžić kultni Zrinskog u scenskom traktatu Obsidio Sigetiana. Na 12. festivalu malih scena u Sarajevu predstava je godine l971. proglašena najboljom, a nagrađen je i redatelj predstave Miro Međimorec. Naposljetku, uz glumce ZKM-a koje dugo nismo imali prilike gledati, kao Adama Vedernjaka primjerice („u zrcalu povijesti“ piše Antonija Bogner-Šaban), oni su nanovo viđeni u premijeri Krležine drame U logoru, skupa s veteranima negdanje Gavelline predstave. Zaslugom Božidara Violića predstava je u sezoni l993/1994. postala u Zagrebu „pravi kazališni događaj“. Zbog mnogo razloga: Pere Kvrgića i Vilija Matule, okupljanja ansambala starih i mladih, te zbog trećeg čina što je ranije obnovljen u DK Gavella uz proslavu jubileja Zvonimira Rogoza, danas uz sjećanje na veterana glume, zbog režije i redateljevih (tiskanih) htijenja što su ravna ostvarenjima predstave, i konačno zbog sjećanja na likove glumca Adama Vedernjaka od kojih niti jedan nije bio sporedan. Rado priznajem da nije to sve. Godine 1970. Adam Vedernjak je nastupao u sedam epizoda tv-serije Blago kapetana Parangala. Scenarij Milivoja Matošeca pisan je za ono što se može objektivom snimati a igrom glumaca parodirati (prema poznatim stripovima npr.) u borbi oko zakopanog blaga. Iste godine nastupio je Adam Vedernjak u ulozi Domobrana u seriji Kuda idu divlje svinje (u 4 epizode). U seriji dostojnoj književnosti, U registraturi igrao je 1976. godine. Adam Vedernjak (Romeo), Ephraim Kishon, Bila je to ševa, Montenegrina, digitalna biblioteka crnogorske kulture i nasljeđa, red. Zdenko Blažević, ZKM, 1978. bilježi da su Adam Vedernjak i Etta Bortolazzi dali lik glumca – partizana, kakav je rijetka pojava u ratovima, i da je Adam filmDesant na Drvar. Adam Vedernjak je u filmu „onaj Krojač koji Vedernjak, veliki kazališni zanesenjak, njegovao scenski izraz. pravi Titovu uniformu pa ga Nijemci zarobljavaju“ (Fadil Hadžić). U uspomeni na svestranog glumca Adama Vedernjaka možemo Nakon dvije filmske uloge Adam Vedernjak upisuje studij glume reći da je otišao s osjećajem ispunjenja, onako kako dolikuje na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Godine 1967. postaje član glumcu koji je istodobno djelovao na sceni, na filmu i televiziji, Zagrebačkog kazališta mladih. Dramaturg i ravnatelj kazališta za djecu i odrasle, majstoru misli koja ne laže, jer i riječju glumca postao je te godine Nikola Vončina. Zadržavši postojeći repertoar čuva i brani ljudsko dostojanstvo. Hvala mu.

52 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. sjećanje | DAVOR BORČIĆ (Jajce, BiH, 1940. – Zagreb, 10. svibnja 2010.) Život prema umjetnosti Davor Borčić volio je ljude, punio ih humorom i maštom, navodeći ih da odu u kazalište, slušaju radio i gledaju filmove i televiziju, i traže vlastite putove piše: Maja Hribar Ožegović a četiri godine nakon toga ulogu Shakespearea stojeći između Romea i avor Borčić umro je u Julije, u vedro-žalobnoj igri s glazbom sedamdesetprvoj godini u Bila je to ševa Ephraima Kishona. Bile svibnju, u vrijeme kad se su to važne predstave, na gostovanjima Dgovorilo da raznovrsne krize postaju nagrađivane kao događajne, dojmljive teret za ljude. A Davor Borčić je izražajnosti te izuzetno osjećajne djelovao na ljude, pazeći da oni to ne za vizualno doziranje dramatskih i osjete kao teret. Punih četrdeset godina sličnih elemenata, down-townerske igrao je u Zagrebačkom kazalištu kulture (rekli bi danas), prikazane pred mladih, odakle bi zajedno sa svojim slušateljstvom / gledateljstvom željnim kazališnim prijateljima vraćao nadu i relaksirajućeg Shakespearea „našeg djeci i odraslima da će se opet dogoditi suvremenika“ (Jan Kott). Glumac novi početak i bolji svršetak. U više nepresušne snage, i unutarnje i vanjske, od osamdeset premijernih predstava nije nagrađen. Stoga se moglo očekivati predstavljenih samo u ZKM-u od 1966. da će njegovo vrijeme tek doći. Došlo godine, može se bez krzmanja reći da je je pomalo neočekivano, slijedom svojim nastupom i osobnošću obilježio Davor Borčić (Klikot, pisar), Slavko Grum, Događaj događaja zadnjih godina. cijelo to razdoblje. Jer, njegova su likovi u gradu Gogi, red. Damir Zlatar Frey, ZKM, 1998. Nakon što je odigrao l23 predstave, igrao podrazumijevala predškolski stupanj na filmu i na radiju pred mikrofonom, apstrakcije, kao što su od odraslih – pojavio se na televiziji u ruci s generacijama – tražila visokoškolska mikrofonom zureći u crveno svjetlo predznanja, a da pritom Davor Borčić kamere. Ni publika ni kritika još se nije nikad nikoga nije posramio niti na zasitila ovakvog načina približavanja sceni, niti podalje. Taj gavellijanski svemu i svačemu. Previše događanja u student volio je ljude, punio ih djelima koja vode u banaliziranje, kao humorom i maštom, navodeći ih da i populariziranje koje nije približavanje odu u kazalište, slušaju radio i gledaju nego udaljavanje, i k tome kažnjavanje, filmove i televiziju, i traže vlastite odvelo je glumca Davora Borčića u putove. kazališnu arhivu. Odande je izašao kao Posljedice u odnosu na sve to bile su pomoćnik glavne urednice kazališne predstave iz godine 1976. i 1980. zvonka Davor Borčić (Shakespeare) i Slavica Jukić monografije 50 godina Zagrebačkog naslova Naivci (u 63 izvedbe), iz kojih (Julija), Ephraim Kishon, Bila je to ševa, Kazališta Mladih (ZKMa), tiskane u je u kolokvijalni govor zagrebački ušao red. Zdenko Blažević, ZKM, 1978. Zagrebu godine 2000. elegantno-ironični uzvik „naivac!“. Uz druge suradnike, Davor Borčić Riječ je o redateljevoj dramatizaciji obavio je i objavio golemi materijal: iz vlastitog fundusa veći broj i režiji (Miro Međimorec) istoimenog romana Ivana Kušana. izvrsnih fotografija, te istražio i objavio ZKM-ove popise predstava Time su oba autora pokazala da život valja formirati prema (l948. – l998.), koprodukcija, profesionalnih članova, gostujućih umjetnosti, a ne obrnuto: umjetnost prema životu. Treći naivac glumaca i plesača, redatelja, scenografa, umjetničkih voditelja, bio je Davor Borčić. Prvi je u toj predstavi zaorao po moru kostimografa, pedagoga, glazbenika i scenskih glazbenika, lutkara malograđanštine i njenu ekvivalentu – moralu, što nije zgodno. i tehničkog osoblja... Takav posao nije mogao proći bez uvodnog Ali je zgodno citirao na matičnom hrvatskom te međunarodnom članka Popisu, što ga je napisao pod naslovom Dvorana koja život angloameričkom jeziku odabrane primjere o stanju glume u znači. „I napokon! Napokon nakon 41 godine od osnutka ovog kazalištu i glume pri vlasti. I to je bilo smiješno. Naime, trka kazališta – ZKM dobio je svoj prostor, svoju toliko dugo čekanu za posvemašnjim blagostanjem u obostranom interesu svega navedenog uzburkala je istraživače ponašanja glumca u cijelosti, dvoranu“, zapisao je glumac i pisac Davor Borčić. Poučio nas otkrivajući da su njemu kriteriji brojniji nego se pretpostavlja, je da je uloga dokumenata u toj građevini znatna i umjetnički a s time u vezi i zbivanja s onu stranu kazališne glume sadrže opravdana. Osim što je sačuvan kako bi bio izložen oku čitatelja vrednujući sud u svakom obliku ili fragmentu, što u glumca ili uhu slušatelja na kazališnoj sceni u dokumentarnom tekstu, u koji razmišlja govornogestualno tvori njegov neotuđiv dio. nekom drugom žanru može postati odlučujući za onoga kome je Spomenimo primjerice kako je Davor Borčić igrao Hamleta l974. stalo do istine. Pod zaštitom dvorane, jedino glumac kakav je do godine u režiji Petra Večeka na uskoj pisti Male dvorane Lisinski, smrti ostao Davor Borčić smio se i umio posvetiti svojoj slutnji. broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 53 sjećanje | Slavica Maras Mikulandra (Otočac, 6. siječnja 1933. - Zagreb, 5. kolovoza 2010.) Glas pun gorčine i smijeha Sklona ironiji i malim formama u malom kućnom prostoru, ona je opušteno ironizirala i bagatelizirala svoj teatar. Jer bagatela znači: sitnica, malenkost, tričarija... Ostavila je iza sebe samo sjećanje na svoj teatar, na svoju poeziju u kojoj čujemo njezin lomni, napušteni glas pun gorčine i smijeha

šaptačica u Gavellinu Zagrebačkom dramskom kazalištu, igrala je epizodne uloge na filmu, televiziji, u kazalištu, da bi sa svojim suprugom Markom Mikulandrom osnovala Off-Theatar Bagatella u Bednjanskoj ulici 13. Bio je to jedan od prvih privatnih teatara u nas u kojem je Slavica Maras obavljala različite funkcije i poslove: umjetničkog direktora bez mjesečne plaće, glumice, pjevačice, čistačice, blagajnice, biljeterke, šefice propagande, scenskog radnika i krojačice. Jednom riječi – bila je duša Bagatelle. Sklona ironiji i malim formama kazališne umjetnosti u malom kućnom prostoru, ona je opušteno ironizirala i bagatelizirala svoj teatar. Jer bagatela znači: sitnica, malenkost, tričarija, beznačajno, nevažna, malo vrijedna stvar, slabo cijenjena, jeftina roba, jeftino proći, za malo novca, malo platiti, kratka instrumentalna glazba lakšeg sadržaja, nešto što se podcjenjuje, omalovažava, ne uzima u obzir prema zasluzi. Sve je to znala Slavica kada je osnovala taj svojevrsni off-teatar, bio je to familijaran teatar, veseli teatar prepun smijeha, bez čvrste forme: tu su se smjenjivali razgovori pred publikom, talk–show, monodrame (i sam sam neko vrijeme izvodio svoj monodramski kolaž uloga pod nazivom Smijmo se do suza – Čarolija glume, kojem je kao predigru Slavica izvodila svoj Anticabaret), skečevi, manje komedije sa dva–tri lika, glazba lakšeg sadržaja, amaterske izvedbe, amaterski filmski studio, izdavačka djelatnost i sve to bez financijske potpore i s niskim honorarima. S ovog svijeta otišla je tiho, kao što je tiho nastao njezin privatni teatar. Ostavila je iza sebe samo sjećanje na svoj teatar, na svoju poeziju u kojoj čujemo piše: Pero Kvrgić njezin lomni, napušteni glas pun gorčine i smijeha.

azalište je mnoštvo smrti zajedno sa predstavama, glumcima, nadama, uspjesima, neuspjesima, snovima, slutila je Slavica Maras kada je 1990. u svojoj pjesmi Ljudi Kili crno veče napisala ove stihove: S ovog svijeta odlazimo tiho Ma kako bučno u njemu smo snili Napušteni, lomni, gurali se zbiljski Pa i snove svoje kao tajnu krili. Otišla je s ovog svijeta tiho, neprimjetno, bez pompe, bez posmrtne reklame, lažnih govorancija, novinskih nekrologa poslije kojih slijedi zaborav vječni. Rođena je, kako ona navodi u svojoj biografiji, u 20. stoljeću kao Hrvatica u Otočcu (Lika). Pohađala je studij glume na Akademiji za Kazališnu umjetnost u Zagrebu te diplomirala u klasi prof. Branka Gavelle i Georgija Para. Objavila je zbirke pjesama Konstatacija jedne mačke (I. izdanje Zrinski, Čakovec, 1981, II. izdanje Papirikon, Zagreb, 1990.), Tragovi krokodila (Spektar, Zagreb, 1984.), 4 zida života (1999.) i Mom stoljeću (2006.). Poslije Akademije bila je kratko vrijeme

54 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. sjećanje | IVO MRČELA (Dubrovnik, 21. prosinca 1946. – Dubrovnik, 12. ožujka 2010.) Dobri duh Straduna Bio je primjer glumca koji je svojom scenskom pojavnošću i prepoznatljivošću dovodio u pitanje sve moguće podjele na velike i male uloge, uspijevajući svojim likom, gestom i replikom biti upravo onaj, od redatelja traženi i željeni protagonist koji je uvijek ostajao jednako svoj i drugačiji piše: Davor Mojaš drugom, bila je Mali princ Antoinea de Saint-Exupéryja. Ljeto ranije, povijesti dubrovačkog ka- nedaleko od matičnog mu Kazališta zališta, bogatoj prestižnim Marina Držića i brončanog Vidrinog glumačkim velikanima i za- kipa pred Dvorom, na Boškovićevoj služnimU dramskim umjetnicima i pr- poljani, u svom susjedstvu, igrao je u vacima hrvatskog glumišta, poseban i Držićevom Skupu. Zahvaljujući svojoj po svemu jednako obvezujući i podra- specifičnoj glumačkoj pojavnosti, iz zumijevajući važan trag ostavile su ge- sezone u sezonu bio je u podjelama neracije koje su ga svojom glumačkom brojnih dubrovačkih predstava. osobnošću gotovo cijeli svoj život obo- Glumom se bavio i amaterski prije i gaćivale i činile jedinstvenim i druga- Kazalište Marina Držića, Dubrovnik: Antoine de poslije upisa na studij režije koji nije čijim. Ugrađujući svoj talent u njegovu Saint Exypéry, Mali princ, red. Ivan Leo Lemo, 2009. završio. Posebno je čitao i volio poeziju povjesnicu, prilažući uloge u teatarsku i dugo pripremao nikada ostvarene mu kronologiju a zajednička godišta, pjesničke recitale u Studentskom teatru predstave i iskustvo – u biografiju ko- joj, kada nas napuste, svjedočimo. I Lero. Tih ranih osamdesetih godina pamteći ih ne zaboravljamo. prošlog stoljeća ozbiljno je razmišljao i o nekim drugim redateljskim U Dubrovniku je nakon duge i teške pokušajima s dubrovačkim dramskim bolesti, u 64. godini, umro glumac amaterima, od kojih je odustajao Ivo Mrčela. Kao glumac Kazališta nesiguran u takvoj teatarskoj obvezi Marina Držića Ivo Mrčela prvi se put i izazovima koji su ga uznemiravali i pojavljuje na sceni još 1976. godine u poticali na duge kazališne razgovore predstavi Lov na bljedolikog Milana i druga prepuštanja kojima nije Milišića u režiji Ivice Kunčevića i uspijevao odolijevati. Tijekom cijele sljedeće godine u Shakespearovom godine bio je izravnim sudionikom Macbethu također u Kunčevićoj režiji. gotovo svih dubrovačkih kazališnih i Svoj životni put vezan uz dubrovačko festivalskih izvedbi ali i brojnih drugih kazalište profesionalno započinje 1977. prigodnih nastupa u raznovrsnom godine kao rekviziter da bi tada ali i rasteru dubrovačke izvanljetne, redovito kasnije godinama nastupao kazališne i festivalske ponude. kao glumac u mnogim predstavama Uz Kazalište Marina Držića dubrovačke profesionalne kazališne profesionalno je bio vezan gotovo kuće, igrajući najčešće manje uloge, trideset godina, ostajući u sjećanju kao ali jednako posvećen teatru i svojoj dobri duh dubrovačkog teatra, dragi trajnoj ljubavi i vezanosti uz dramsku sugovornik i revni sudionik i pratitelj umjetnost. dubrovačkog kazališnog života ali i Ostajući primjerom glumca koji je onog drugog zrcalnog dijela grada svojom scenskom pojavnošću i prepoznatljivošću dovodio u pitanje na Stradunu, Placi i Peskariji i svim onim prostorima jednog sve moguće eventualne podjele na velike i male uloge, uspijevao drugačijeg ali isto tako važnog kazališnog odraza grada. Redovito je svojim likom, gestom i replikom biti upravo onaj, od redatelja je nastupao u programima otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara traženi i željeni protagonist koji je uvijek ostajao jednako svoj i ali i u brojnim festivalskim predstavama kao član Festivalskog drugačiji i uvijek onako mrčelovski. Shakespearov Macbeth, Jerko dramskog ansambala pa i onog festivalskih pometnika Vidrina Škripalo, Goldonijeva Mirandolina, Machiavellijeva Mandragola, Skupa svoga posljednjeg ljeta i Vojnovićeva Ekvinocija na Lokrumu Gavranovo Vrijeme za komediju i U lugu onomuj Nalješkovića tek godinu ranije. Smrću Iva Mrčele Kazalište Marina Držića izgubilo je sužen izbor predstava u kojima je nastupao. Igrom sudbine u je svog dugogodišnjeg, vjernog i predanog člana i glumca na kojeg virtualnom prožimanju života, kazališta i svekolikih međusobnih je uvijek moglo računati, a dubrovačka kazališna slika ostala je izazivanih i priziva i usuda, posljednja predstava u kojoj je glumio siromašnija za jednu po svemu posebnu glumačku osobnost – iste sezone kada je zauvijek ovozemaljsku scenu zamijenio onom svima znanog „Iva iz teatra“. broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 55 nagrade Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo na području kazališta: Vladimir Gerić Kazališni veleznalac U prijevodima Shakespearea i Molièrea Gerić postiže lakoću, zvučnost, pokretljivost i prirodnost stiha unatoč strogim zakonitostima. Prijevodima Shakespearea na kajkavski napravio je pak kulturološki pothvat i pomaknuo granice ladimir Gerić prisutan redatelj u zagrebačkom HNK. je više od pola stoljeća Potom djeluje kao samostalni u hrvatskom glumištu, umjetnik. Bio je nastavnik glume i Vsamozatajno odan i predan scenskoga govora pri zagrebačkoj kazalištu kao redatelj, pedagog, Akademiji dramske umjetnosti dramaturg i kazališni prevoditelj. 1970-74. i 1980. Prve su mu režije Poštujući stilske posebnosti obilježene realističko-psihološkim izvornika, no nadahnut i osobnim tumačenjem teksta. U tome je kazališnim iskustvom, prevodi s smislu postavio na varaždinskoj engleskog, francuskog, ruskog, pozornici Pirandellovu dramu slovenskog, njemačkog, poljskog, Čovjek, životinja i krijepost, češkog, makedonskog i letonskog. Čehovljeva Ujaka Vanju, Gerićev kazališni gen, njegovo Camusov Nesporazum, Molierove poznavanje jezika i znatiželja drame George Dandin, Škola za kazališnog znalca potiču ga na žene, Tartuffe te neke kajkavske istraživanje i brušenje jezika kako prilagodbe. U HNK postavio bi postigao što veću prirodnost i je Krležine drame U agoniji i bolju izgovorljivost, jer prijevodi Gospodu Glembajeve, Labicheov drama pripadaju prije svega Slamnati šešir kao i Novoselov kazalištu gdje u zajedništvu teksta Interregnum. Najznačajnije s glumcem i publikom nalaze svoj redateljske domete postigao istinski život. je u Teatru &TD režirajući nekonvencionalno, često i na Osobitost Gerićeve prevoditeljske granici eksperimenta, Šoljanove metode jasno ćemo uočiti drame Brdo, Galilejevo uzašašće i u njegovim prijevodima Dioklecijanovu palaču, Handkeova Shakespearea i Molièrea, gdje Kaspera (Nagrada MESS-a 1970), postiže lakoću, zvučnost, Snimio: Danko Vučinović Buchnerova Woyzecka i priču o pokretljivost i prirodnost stiha vojniku I.F. Stravinskog. Režirao unatoč je i u drugim zagrebačkim strogim zakonitostima. Glumci će kazalištima (Satirično kazalište mu na tome biti naročito zahvalni. Jazavac tj. Kerempuh, Zagrebačko Prijevodima Shakespearea dramsko kazalište Gavella, Teatar na kajkavski jezik napravio je u gostima) te u Osijeku, Rijeci, kulturološki pothvat, pomaknuo Dubrovniku, Splitu, Subotici, granice i provjerio mogu li se na Zenici, Mostaru i Mariboru. kajkavskom igrati tzv. ozbiljni Postavio je više radijskih i TV- komadi te dokazao da i najumnije drama (TV serija po A. Cesarcu stvari jednako dobro zvuče na Zlatni Mladić, po Pirandellu Ta kajkavskom kao i na štokavskom dobra duša). Vladimir Gerić i ministar kulture mr. Božo Biškupić na jeziku. Istinski erudit, umjetnik dodjeli nagrada u Hrvatskom državnom arhivu, 19. lipnja 2010. Vladimir Gerić, redatelj i istančanog senzibiliteta, trajno prevoditelj (Zagreb, 9. ožujka je obogatio hrvatsko glumište i 1928.), u Zagrebu je maturirao 1947. Do 1953. studirao je hrvatsku kulturu i postao uzor i inspiracija kazališnim znalcima jugoslavenske književnosti, ruski i francuski jezik, a od 1953. do i zaljubljenicima. 1957. režiju. U studentskim danima bio je jedan od utemeljitelja Maloga dramskoga studija na Trešnjevci. Godine 1957. dolazi Članovi Komisije za kazališnu umjetnost Odbora Nagrade u varaždinsko Narodno kazalište August Cesarec, gdje je isprva Vladimir Nazor: slikar scenografije, scenograf, a potom i redatelj. Godine 1962- Branka Cvitković (predsjednica), Goran Grgić, Nino Škrabe, Boris 64. redatelj je na Radio Zagrebu, 1965-68. dramaturg i 1973-78. B. Hrovat, Georgij Paro, Sanja Nikčević, Petar Selem broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 57 Nagrada Vladimir Nazor za 2009. godinu na području kazališta: Mladena Gavran

Sama svoj ansambl Mladena Gavran u najdubljoj točki same sebe, kao ishodištu kreativnog procesa, kreće hrabro na put istraživanja istine oko sebe i u sebi. Magičnom snagom vrsne karakterne glumice veže nas uz svoju umjetnost s jasnom porukom „Nije to sve, imam ja još mnogo toga reći’“

sama sa sobom. Ona je sama svoj ansambl. I to je ono što uzbuđuje gledajući je kako se vješto prebacuje iz lica u lice, oštrim rezovima, ne ostavljajući dojam da sve to čini samo jedna glumica. Ona u najdubljoj točki same sebe, kao ishodištu kreativnog procesa, kreće hrabro na put istraživanja istine oko sebe i u sebi. Njezina glumačka kreacija potiče nas na razmišljanje o glumačkoj tajni koja ostaje neotkrivena, zagonetno se smiješeći gledaocu koji odlazi, pamti i pita se. I upravo zbog te neotkrivene tajne njezina kreacija ostaje trajno zabilježena u nama. Magičnom snagom vrsne karakterne glumice veže nas uz svoju umjetnost s jasnom porukom „Nije to sve, imam ja još mnogo toga reći’“. Mladena Dervenkar-Gavran rođena je u Varaždinu. Srednju glazbenu školu (violina) pohađala je u rodnom gradu. Diplomirala je glumu 1988. godine na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Glumila je u varaždinskom HNK-u i bila njegovim članom jednu sezonu, potom u Teatru u gostima, Histrionima, Popularnom Akademik Milan Moguš, ministar kulture mr. Božo Biškupić i glumica Mladena Gavran na dodjeli nagrada u HDA, 19. lipnja 2010. kazalištu Ive Serdara, Gradskom kazalištu Komedija, Epilog Teatru i u Teatru GAVRAN. ad glumica odigra čak dvanaest različitih uloga u jednoj Od 1991. do 2005. godine bila je članicom ansambla Teatra ITD. jedinoj predstavi, a to je majstorski učinila Mladena S putujućim teatrima obišla je stotine gradova u Hrvatskoj i Gavran u monokomediji Mire Gavrana Najluđa predstava inozemstvu. Kna svijetu, onda moramo znati da se radi o glumačkom umijeću iza kojeg stoji veliki rad i talent. Članovi Komisije za kazališnu umjetnost Odbora Nagrade Suvereno vladajući scenom, nudeći obilno svu raskoš svog talenta Vladimir Nazor: i vještinu brze transformacije, pokazujući nevjerojatnu glumačku energiju i kondiciju, Mladena Gavran nema iza sebe ansambl da Branka Cvitković (predsjednica), Goran Grgić, Nino Škrabe, je štiti, da joj pomaže, nema suigre s partnerima. Ona sve to čini Boris B. Hrovat, Georgij Paro, Sanja Nikčević, Petar Selem

Teatar Gavran, Zagreb: Miro Gavran, Najluđa predstava na svijetu, red. Mladena Gavran

58 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. Nagrada Mila Dimitrijević HNK u Zagrebu: Branka Cvitković i Siniša Popović Potpuno podređivanje liku Svojim glumačkim senzibilitetom, potpuno se podredivši liku, Branka Cvitković traga za paralelnim senzibilitetom Varvare Petrovne, ona postaje Varvara Petrovna / Siniša Popović gradi svog Jourdaina tako da stalno otvara prostor za duhovitost i komičnost, a na kraju i za apsurdnost

oman Fjodora Mihajloviča Višeslojni Popovićev Jourdain Dostojevskog Bjesovi (1871-1872) insceniran na U zavidnoj vidovitosti njihova Rnačin Alberta Camusa već 1966. stvaralačkog genija i ujedno godine u HNK-u u Zagrebu, u udruženog stvaranja teatra, današnjoj varijanti dramskoga velikani francuskoga kazališta sloga koristi i adaptaciju Camusova sedamnaestoga stoljeća Molière i uratka iz pera Andrzeja Wajde Lully iznašli su vrstu koju s pravom iz 1971. godine A sve to da se nazivaju komedijom-baletom a koju, modernitet romana Bjesovi, po kao dramaturšku cjelinu, čine gluma, nekima najdostojevskijevskog, ples i glazba. Građanin plemić, očita na pozornici kao umjetnina uz Umišljenog bolesnika, svakako glumačkoga poziva i ujedno vrh ovoga pozorničkog križanca, uprizorenje autorova usklika: praizveden je sredinom listopada „Koliko ljudi i karaktera sam 1670. godine. U Hrvatskome upoznao u zatvoru!“ narodnom kazalištu u Zagrebu U kotlu ljudskih sudbina nalazi se Građanin plemić prvi put je izveden i ona Varvare Petrovne Stavrogine, 1911. godine. majke časnika Stavrogina, U današnjoj postavi ove francuske hladnokrvnoga jakog i despotskog Branka Cvitković kao Varvara Petrovna Stavrogina; turquerije (türkerije) središnji lik inspiratora spomenutog kotla u F. M. Dostojevski - A. Camus, Bjesovi, red. Janusz Kica, HNK Gospodina Jourdaina tumači Siniša tumačenju Branke Cvitković. u Zagrebu, 2010. Dramatizacija nekog djela iz jednog Popović koji je svojom umjetničkom roda u drugi, romana u kazališno kreacijom u potpunosti dao jedan lik djelo, predstavu, bez obzira koji u početku razoružava svojom koliko je uspješna, donosi ključne dobrohotnošću i simpatičnošću. trenutke, niže scene, dok istančanu Kroz predstavu pratimo tako razvoj mrežu suodnosa likova gledatelju njegova lika koji se na kraju pretvara otkriva isključivo glumčeva u čovjeka opsjednutog silnom komunikacija s predloškom. Težak željom za uspinjanjem na društvenoj glumački zadatak. ljestvici po cijenu sukoba i u obitelji. Branka Cvitković, snažna Popovićev Jourdain tako nije više glumačka osobnost, umjetnica uobičajeni predstavnik komičnog impresivne izražajnosti, hrabro karaktera, on je višeslojni lik koji u se upustila u istraživanje svojega svoje ludilo uključuje sve oko sebe postojanja, svojega odnosa prema ne pitajući za cijenu. Uza sve to, sinu Nikolaju Vsevolodoviču Siniša Popović gradi svog Jourdaina Stavroginu i prema Stjepanu tako da stalno otvara prostor za Trofimoviču Vjerhovenskom, duhovitost i komičnost, a na kraju i ključnim osobama svojega za apsurdnost, potvrđujući tezu kako življenja. Snažnih, ali zapretanih svaki klasični tekst može itekako osjećaja, ta žena poznaje i ljubav dobro komunicirati sa sadašnjošću. i plemenitost, i mržnju i prezir. Svojim glumačkim senzibilitetom, Ocjenjivački sud Nagrade potpuno se podredivši liku, Branka Siniša Popović kao Gospodin Jourdain; J. B. P. Molière – Mila Dimitrijević HNK u Zagrebu: Cvitković traga za paralelnim J. B. Lully, Građanin Plemić, red. Krešimir Dolenčić, HNK u Ivka Dabetić, Nedjeljko Fabrio i senzibilitetom Varvare Petrovne, Zagrebu, 2009. Đurđa Škavić ona postaje Varvara Petrovna. broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 59 Nagrade HNK Split Ivo Tijardović i Marko Fotez | Zoja Odak i Ante Čedo Martinić U vrhu hrvatskog glumišta U impozantnom glumačkom opusu Zoje Odak brojne su antologijske glumačke kreacije / Ante Čedo Martinić ustrajava na Riječi kao temeljnome pokretaču kazališne iluzije

acionalna dramska prvakinja Nagradu Marul na Marulićevim Zoja Odak, dobitnica danima dobiva dva puta: 1994. za nagrade Ivo Tijardović za ulogu Melite u Ledi Miroslava Krleže umjetničkaN ostvarenja i ukupan i u režiji Želimira Oreškovića te doprinos HNK Split, na njegovu za ulogu Laure Lenbach, opet kod scenu stiže 1972. godine, da bi u Krleže, U agoniji. međuvremenu, do ovosezonske predstave Prije sna Lade Kaštelan Škola glume Čede Martinića u režiji Ivice Boban – pred svojom Unutar dvije kazališne sezone splitskom publikom kreirala više Hrvatskoga narodnog kazališta od stotinu uloga. Kazališni će svijet Split Ante Čedo Martinić ostvario iz opusa Zoje Odak ponajprije je šest uloga: bio je Matičar u apostrofirati njezine kreacije antičkih Beumarchaisovu Seviljskome brijaču, junakinja (Euripidova Klitemnestra, Muž u Kaštelankinu Prije sna, Alkestida i Tenoja, Aristofanova Enrique u Moliereovoj Školi za žene, Lizistrata kao i Mlada Antigona Karl u Bartlettovu Moje dijete, Filip te Antigona iz Antigone, kraljice u u Galceranovoj Metodi i Kralj u Tebi Tončija Petrasova Marovića). Shakespeareovu Hamletu. Obogatstvu njezina opusa svjedoče Bienalnu nagradu naslova Marko i briljantne kreacije iz baštinske i Fotez za umjetničko ostvarenje u suvremene hrvatske dramatike: od drami Ante Čedo Martinić, izuzev Držićeve Laure u Dundu Maroju, Zoja Odak kao Gospođa Smith; Eugene Ionesco, Ćelava pjevačica, red. Aleksandar Ogarjov, HNK Split, 2007. zbog poticanja njegovih blistavih preko Melite u Krležinoj Ledi, do glumačkih kreacija, dobiva i zbog Kitty u Šnajderovoj drami Kamov, značenja i bremenitosti imena smrtopis, i uloge Mlade glumice opet velikoga kazališnog čovjeka Marka u Šnajderovu Hrvatskom Faustu. Foteza: osobe koja je od zaborava Svjedočimo upravo impresivnome, otrgnula zaboravljenu Držićevu nevjerojatno širokome dijapazonu komediju Dundo Maroje te je dramskih lica iz svjetske dramatike vrhunskom scenskom obradom koje je oblikovala: od renesansnih vratila u naš kazališni život, osobe komičkih uloga u Ribarskim svađama koja je osnivač Dubrovačkih ljetnih Goldonija (Lucijeta, Uršula) i De igara, osobe koja je prva za scenu Filippovoj Šjori Fili. Ostvarila se i kod priredila Marulićevu Juditu. apsurdista Ionesca: u Igri od pomora te kao Gospođa Smith u Ćelavoj Kako interpretirati glumačko umijeće, pjevačici, a nezaobilazne su i njezine kako ga „zaustaviti u trenutku“ i kako uloge iz Čehova: Sofija Jegorovna iz ostaviti dokaz o njegovu postojanju? Drame bez naslova te Irina Arkaidna Kako se u današnjem vremenu zalagati iz Galeba. za opis glume koja ustrajava na Riječi kao temeljnome pokretaču kazališne Među antologijskim glumačkim iluzije te govoriti o glumcu govorniku kreacijama iz impozantnoga i njegovoj funkciji u kazalištu? Kako glumačkoga opusa Zoje Odak dokazati da takvo stajalište nipošto ne svakako treba izdvojiti uloge za koje je Ante Čedo Martinić kao Klaudije; William Shakespeare, Hamlet, red. Aleksandar Ogarjov, ugrožava otvorenost prema novome dobila najznačajnije kazališne nagrade HNK Split, 2010. u teatru? Štoviše, kako reći da je unutar protekla tri i pol desetljeća: takvo stajalište potrebnije uvažavati ulogom Truse u Bljesku Zlatnoga zuba Mate Matišića 1987. i u baš sada, više negoli ikad u povijesti hrvatskoga kazališta? U četiri režiji Marina Carića osvaja Majsku nagradu Društva dramskih riječi: Škola glume Čede Martinića. umjetnika Hrvatske. Na Sarajevskome MES-u nagrađena je Zlatnim lovor vijencem za ulogu Klitemnestre u Elektri 1988, Članovi Stručnog povjerenstva nagrada HNK Split: a za istu ulogu dobiva i prestižnu nagradu Dubravko Dujšin – dr. sc. Joško Belamarić, Branka Brekalo, Almira Osmanović, svrstavši se upravo u toj sezoni u sam vrh hrvatskoga glumišta. Maja Žarković i Dubravka Lampalov

60 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. Nagrada Fabijan Šovagović Društva hrvatskih filmskih redatelja Ani Karić Otmjena senzualnost Na samom početku filmske karijere u filmuPustolov pred vratima Ana Karić ostvaruje kompleksan lik mlade žene iz građanskih krugova koja zbog preintenzivnih ljubavnih doživljaja gubi razum. Već u to vrijeme potvrđuje nekoliko značajki koje će obilježiti njezin umjetnički opus – modernost, inteligenciju, otmjenu senzualnost i pritajenu erotičnost.

agrada Fabijan Šovagović Društva hrvatskih filmskih redatelja za glumca ili glumicu čije je djelovanje ostavilo trag u povijesti hrvatskoga filma ove je godine pripala AniN Karić. Prenosimo obrazloženje nagrade u cijelosti: Ana Karić pojavila se na filmu još kao studentica druge godine Kazališne akademije 1961. godine i to u cjelovečernjem prvijencu Ante Babaje, adaptaciji Andersenove bajke Carevo novo ruho, prikrivenoj kritici kulta ličnosti u komunističkom sustavu. Iste godine glumi glavnu ulogu u psihološkoj ljubavnoj drami s elementima fantastike Pustolov pred vratima Šime Šimatovića prema kazališnom komadu Milana Begovića. Na samom početku filmske karijere Ana Karić ostvaruje kompleksan lik mlade žene iz građanskih krugova koja zbog preintenzivnih ljubavnih doživljaja gubi razum. Već u to vrijeme potvrđuje nekoliko značajki koje će obilježiti njezin umjetnički opus – modernost, inteligenciju, otmjenu senzualnost i pritajenu erotičnost. I bez obzira na to što je jednako uvjerljivo odigrala i uloge žena iz drugačijih miljea i oprečnih preokupacija, kad su u pitanju filmovi Ana Karić veličanstveni je primjer urbane, samostalne, samosvjesne žene, emancipirane i ponekad cinične. Ako posegnemo za genijalnim primjerima filmskog modernizma kao što su Slučajni život Ante Peterlića iz 1969. ili Putovanje na mjesto nesreće Zvonimira Berkovića iz 1971, nije teško ustvrditi da je za posebnost filmskog izraza velikim dijelom zaslužna upravo Ana Karić. Razočarana intelektualka pod pritiskom bračne krize ili neovisna činovnica željna zabave ali koja više nema iluzija i ne vjeruje slijepo ženski u idealnu ljubav, Ana Karić daje dušu fikcijskim svjetovima nastanjenima kompliciranim likovima koji izražavaju tihi prijezir prema konvencijama i dominantnim Ana Karić u Areni na 57. Festivalu igranog filma u Puli ideologijama. Fantastično uklopljena u vizualne doživljaje koji snažno ocrtavaju ondašnji Zagreb, od Cvjetnog trga dok je na njemu raslo drveće do Jazavca, ili primjerice u današnje vrijeme nezamislivih atrakcija Zagrebačkog velesajma, Ana Karić osigurala je status nezaboravne filmske ikone neodvojive od urbane kulture. Glumila je u dvadesetak filmova, spomenut ćemo samo neke od njih – U sukobu (1963, Jože Babič), Radopolje (Stole Janković, 1963), Bablje ljeto (1971, Nikola Tanhofer), Kuća (1973, Bogdan Žižić), Doktor Mladen (1975, Midhat Mutapčić), Živi bili pa vidjeli (1979, Bruno Gamulin i Milivoj Puhlovski), Tajna Nikole Tesle (1980, Krsto Papić) i najrecentnije, Ono sve što znaš o meni (2005, Bobo Jelčić i Nataša Rajković). Ana Karić glumila je u šezdeset televizijskih drama i imala 2000 kazališnih nastupa. Godine 1995. predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao ju je Ordenom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Godine 2007. Ani Karić dodijeljena je i Srebrna Plaketa Grada Zagreba, a 2008. dobila je Predsjednik Hrvatskog društva filmskih redatelja Arsen Anton Nagradu Grada Zagreba. Ostojić i Ana Karić u Areni broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 61 Svjetski dan kazališta, 27. ožujka | međunarodna i hrvatska poruka Odgovornost i tradicija Kazalište nas može nasmijati, rasplakati, no mora nas natjerati na razmišljanje i razmatranje. Svaki dan treba smatrati danom kazališta, jer imamo odgovornost nastaviti tradiciju zabavljanja, obrazovanja i prosvjećivanja naše publike bez koje ne bismo mogli postojati

Svjetski dan kazališta je prigoda za Glumci su oni koje vidimo, no svetkovinu kazališta kroz mnoštvo postoji i velik broj ljudi koji se ne njegovih oblika. Kazalište je izvor vide. Oni su jednako važni kao i zabave i inspiracija te ima mogućnost glumci, a njihove različite stručne ujedinjavanja brojnih različitih kultura vještine omogućuju postavljanje i naroda cijeloga svijeta. Ali kazalište predstave. I oni moraju sudjelovati je više od toga i pruža mogućnost u slavlju i uspjehu kojima se teži. obrazovanja i informiranja. Svjetski dan kazališta službeno je Predstave se održavaju diljem svijeta, i 27. ožujka. Ali po mnogočemu ne samo u tradicionalnom kazališnom treba svaki dan smatrati danom okruženju. Kazalište se događa u kazališta, jer imamo odgovornost malom afričkom selu, u podnožju nastaviti tradiciju zabavljanja, planine u Armeniji, na sitnom otoku u obrazovanja i prosvjećivanja naše Tihom oceanu. Potreban mu je samo publike bez koje ne bismo mogli prostor i publika. Kazalište nas može postojati. nasmijati, rasplakati, no mora nas natjerati na razmišljanje i razmatranje. Kazalište nastaje timskim radom. Dame Judi Dench, glumica Kazalište radi publike Podsjećam kolege kazalištarce da naš zadatak nije raditi predstave zbog premijera i festivala, nego jedino i samo zbog gledatelja koji u našim predstavama žele prepoznati i djeliće svojega životnog iskustva

Dopustite mi da vas podsjetim da je premijera i festivala, nego jedino i moguće zamisliti kazališnu predstavu i bez samo zbog gledatelja koji u našim nas pisaca i bez kostimografa i scenografa, predstavama žele prepoznati i djeliće bez redatelja, kazališne zgrade i kazališne svojega životnog iskustva. uprave... Jedina dva elementa bez kojih Pisati, glumiti, režirati – znači ne možemo zamisliti kazališnu predstavu tumačiti ovaj svijet, prepričavati ga jesu glumac i publika. Stoga mi dopustite na začudan način, nasmijavati ljude, ustvrditi da je današnji blagdan kazališne postavljati pitanja, davati odgovore, umjetnosti izvrsna prigoda za iskazivanje razobličavati laži i ljudske mane, tragati zahvalnosti svim hrvatskim glumcima i za istinom, pružati emocije, izazivati vjernim kazališnim gledateljima, bez kojih ih... naše djelovanje ne bi imalo smisla. Dragi gledatelji i dragi glumci, budite jedni drugima pouzdani partneri u Mi koji smo u teatru nikada ne smijemo građenju i doživljavanju čarobnoga zaboraviti da će onaj od nas koji zaboravi svijeta koji nazivamo kazališnom publiku, prije ili poslije doživjeti da publika predstavom. Vjerujući u vašu uzajamnu zaboravi njega. Tko poništava glumca, ljubav, uvažavanje i poštivanje, od srca kao središnju figuru kazališta, poništava i vam čestitam Svjetski dan kazališta. kazalište samo. Podsjećam kolege kazalištarce da naš zadatak nije raditi predstave zbog Miro Gavran, književnik

62 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. Svjetski dan lutkarstva (UNIMA), 21. ožujka | međunarodna i hrvatska poruka Lutka i tuga Haićana Za razliku od glumca, lutka je izložena okrutnosti koja nije hinjena

Kao i mnoge druge, duboko me potresao i snaga njezine čistoće i nevinosti združuju se potres koji je nedavno razorio Haiti. Dok sam i stvaraju istovremeno intimnu i jedinstvenu gledao slike koje se neprekidno prikazuju vezu s gledateljem. Takva solidarna na televiziji i na internetu, zapitao sam se povezanost vjerojatno proizlazi iz njezine koji medij izvedbenih umjetnosti može glavne prednosti u odnosu na teatar i film s najučinkovitije izraziti ljudske dimenzije ljudskim glumcima: glumac igra ulogu, lutka jedne takve kataklizme? Koji bi medij najbolje je uvijek iskrena. probudio suosjećanje ne spustivši se do Za razliku od glumca, lutka je izložena pukog sažaljenja, nadahnuo na solidarnost okrutnosti koja nije hinjena, a kada joj prerežu izbjegavši moraliziranje i u našim tijelima konce, kada je tuku, ismijavaju, ponižavaju, izazvao odjek osjećaja fizičke boli zbog rana zlostavljaju ili komadaju, nikada se ne žali. i amputacija? Poprave je, skrpaju i opet je na nogama, kao Ustvari, zapitao sam se kako na pozornicu nova. prenijeti ne samo tugu Haićana, nego i Ta istina daje lutkama veličanstvenu moć njihovu izdržljivost koja u nama istodobno jer se doima kao da istodobno imaju snage budi ganuće, ali i nadahnuće? suočiti se s užasima sudbine i nužnu hrabrost Učinilo mi se da je lutka možda najbolji da iznova izgrade razoreni svijet. medij da se prenese ova tragedija. Njezina bespomoćnost, njezina ranjivost, ali isto tako Robert Lepage, pisac, glumac i redatelj Ta mala čudna stvorenja Koliko god ljudi pokreću lutke, toliko i lutke pokreću ljude Čestitam vam svjetski dan lutkarstva u želji da tko zna – zacijelo bi i lutke poželjele bili ono što ga provedete na najbolji mogući način, osobito smo mi. Nemojmo se zavaravati, to zapravo i u praćenju jedne od predstava po vlastitoj jest tako: koliko god ljudi pokreću lutke, toliko želji, da razmjena energije scene i gledališta i lutke pokreću ljude. Svijet zaradi toga možda bude potpuna i svi zajedno budemo dijelom nije bolji, ali je svakako zanimljiviji, katkad i velike obitelji koja nam je na radost i poduku, podnošljiviji nego što jest. Sjetite se samo kako veselje i razvijanje kreativnih sposobnosti. je danas djeci na Haitiju – kako bi im dobro Nikada, djeco, osobito vi, nemojte zaboraviti došla svaka lutka da se njome igraju i da poput da su lutke živa stvorenja a ne nekakve anđela čuvara na njih pazi i vrati im osmijeh, trodimenzionalne naprave pomoću kojih će toliko potreban svima koji ga nemaju ili su ga ljudi iskazivati ove ili one, pa i umjetničke ne svojom krivnjom izgubili! potrebe. Lutke su sve samo ne transparenti Lutke nipošto nisu tek nešto neživo što vodimo kojima će se nekontrolirano mahati i pomoću konca ili štapova, nisu narukvice niti pokazivati prvo što onome koji ih pokreće, maske ili kakav ukras i izlika za igru – one su padne na pamet. Ta mala čudna stvorenja, osobnosti dostojne poštovanja i prihvaćanja, naši prijatelji, oni s ljudskim oznakama ali i oni s ruba fantastike, lica koja nas čine boljima u tolikoj mjeri da bismo poželjeli kad stvoreni na mjestu gdje se dodiruju stvarni i umišljajni svijet, odrastemo biti lutke, dobre, drage i nježne na putu u sve što nam zaslužuju našu punu pozornost jer se – priznat ćete – u svojim život može pružiti, a tomu nas uče i Petar Pan i Alisa, Šegrt Hlapić mislima i akcijama, u riječima i pokretima nimalo ne razlikuju i Kekec, Pinocchio i Mala sirena i drugi znani i neznani dječji od nas, a tu su da nam obogate život i na drugi nas, svoj način junaci koji tako rado navlače i obličje razigrane lutke. upute i u ono što nismo poznavali, a isto tako da i one same nauče Djeco, danas je svjetski dan lutkarstva, ali poželimo da to nije tek štogod od nas. jedan dan nego da nam cijeli život prođe u prijateljstvu i suigri s Treba znati da lutkar i lutka nisu dva odvojena svijeta nego da su u lutkom. Da nam život stalno bude otvorena pozornica, na koju su neprestanom prožimanju, u suigri i preuzimanju osobnosti i pune se preselili i likovi sa scene, one koja zna zaigrati i naše sudbine. odgovornosti za svoje postupke. Koliko smo puta pomislili na to da bismo – da kojim slučajem nismo ljudi – poželjeli biti lutke, a – Jakša Fiamengo, književnik broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 63 Svjetski dan kazališta za djecu i mlade, 20. ožujka | međunarodna i hrvatska poruka Pružite šansu promjeni Djeca su naša budućnost, a kazalište za djecu je kreativna radionica za tu budućnost Poslušajte svi, gledajte ovamo, napravite mjesta kao prirodnog sastojka u dječjem odgoju i za neovisno mišljenje – i posljednje ali ne i obrazovanju od samoga početka: pristup najmanje važno, uživajte svi! Uključite se u dramskim umjetnostima za djecu i mlade, veselu pustolovinu – kad bi barem svatko to mogućnost igre, glume, scenskog nastupa. mogao. Djeca su naša budućnost, a kazalište za Kazalište djece i mladih za sve! djecu je kreativna radionica za tu budućnost. U kazalištu za djecu budućnost se istražuje: u To je ono što moramo zagovarati na Dan pričama o svakodnevnom životu, u sklopu kazališta za djecu i mlade u gotovo stotinu zemalja svijeta, u više od 10 tisuća kazališta za umjetničkog odgoja – kao škola gledanja, djecu i mlade na svim kontinentima, za više od promatranja, društvenih maštarija. milijun djece i mladih na jugu i sjeveru, istoku Kazalište za odrasle dopire do maloga dijela i zapadu. Samo naprijed – kazališni umjetnici svoje potencijalne publike. Kazalište za djecu širom svijeta! I pružite šansu promjeni! dopire – u najboljemu slučaju – do svakoga, u sklopu školskih ili vrtićkih skupina. Wolfgang Schneider, predsjednik No, nisu sve škole obuhvaćene niti svi sudjeluju. Međunarodne udruge kazališta za djecu i Iz tog razloga treba nam više Kazališta zadjecu mlade ASSITEJ International Čarolija koja postoji U kazalištu je moguće sve, zato što je kazalište – čarolija. I ta je čarolija stvarna. Draga djeco, očima, u vašim toplim malim srcima i vašem Jeste li se ikada zapitali zašto volimo kazalište? pljesku na kraju predstave. Upravo vi nam Zato što je zanimljivo i uzbudljivo? Zbog toga poklanjate tu čaroliju zato što ste tužni zbog što ćemo u kazalištu čuti i vidjeti lijepe priče, nepravde i veseli kad priča ima sretan kraj. naučiti nešto novo, zabaviti se, nasmijati? Zar Zato što suosjećate s likovima, zato što ih samo zato? Ne. Ne samo zato. Kazalište volimo volite, zato što s njima plačete, s njima se jer se u njemu zbiva nešto čudesno. Kad se smijete i što vjerujete da zbilja postoje. svjetla u dvorani ugase i u gledalištu zavlada Zbog vas, djeco. Zbog vas se stvara jedan mrak, preplavi nas uzbuđenje. Uskoro će novi, ljepši, bogatiji svijet u kojem i nemoguće započeti predstava. Na pozornici će se pojaviti postaje moguće, u kojem se ispunjavaju likovi iz bajki, prinčevi, princeze, žapci, pa čak sve ljudske želje, u kojem čarolija postaje i vještice, vile i čarobnjaci. Možda će se pojaviti stvarna. Samo zbog vas. Zato, draga djeco, i životinje, psi, mačke, labudovi, krijesnice, nikada nemojte prestati vjerovati. To vas leptiri… Svakakva se bića mogu pojaviti mole sve princeze, sve Pepeljuge, Trnoružice, na pozornici, čak i ona koja inače možemo Snjeguljice, svi likovi iz bajki, sve vile i susresti samo u starim prašnjavim knjigama. I vilenjaci, svi veliki i mali čarobnjaci. Oni će što je najčudesnije, u kazalištu životinje mogu živjeti i postojati dok god vi, djeca, vjerujete u govoriti. Kraljevi i kraljice nose prave krune, a princeze prekrasne njih. Nemojte ih nikada zaboraviti. haljine. Vještice stvarno mogu letjeti na metlama, a čarobnjaci Molimo vas i mi odrasli, koji smo nekada davno bili mali. raditi prave napitke. U kazalištu čarobne formule stvarno Podsjetite nas kako je lijepo igrati se, pokažite nam kako da uspijevaju, želje se ostvaruju, i sve ono što smo inače mogli vidjeti ponovno budemo djeca, naučite nas kako treba vjerovati. Vi, samo u snovima, sada se događa tu, pred našim očima. djeco – vi ste naši mali čarobnjaci jer upravo vi omogućujete da u U kazalištu je moguće sve. Znate zašto? Zato što je kazalište – ovom našem svijetu postoji čarolija. Zbog toga vam od srca hvala. čarolija. I ta je čarolija stvarna. Ona nije izmišljena, ona nije neki neobičan san. Ona zbilja postoji. Postoji u vama, djeco. Za Hrvatski centar ASSITEJ Čarolija postoji u vašim osmjesima, u vašim velikim znatiželjnim Marijana Nola, dramatičarka i dramaturginja

64 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. info | Ogranak samostalnih umjetnika HDDU Zahtjev za povratom koeficijenta mjesečne osnovice Ogranak samostalnih umjetnika HDDU na dan 1. listopada 2010. broji 111 članova

kupština ogranka samostalnih umjet- Popis članova Hrvatskog Popis novih članova nika HDDU pozvala je Upravni odbor društva dramskih Hrvatskog društva i Skupštinu HDDU da upute Ministar- umjetnika koji su ove dramskih umjetnika u stvimaS kulture i financija zahtjev za povra- godine stekli status 2010. godini tom koeficijenta mjesečne osnovice samo- samostalnih umjetnika stalnih umjetnika s koeficijenta 0,8 (koji je 1. maja Šimić na snazi od 1. kolovoza 2009) na 1,2. Tom je 1. Dejan Aćimović 2. Nikolina Ivošević odlukom smanjena osnovica samostalnim 2. Jelena Hadži-Manev 3. Anita Matković umjetnicima za čak 33% iz čega se može vi- 4. Aleksandra Stojaković djeti da su u recesiji najviše stradali baš sa- 3. Sven Jakir mostalni umjetnici. Od 1. srpnja 2010. uki- 4. Zoran Kelava 5. Nika Mišković nut je krizni porez za prihode između 3 i 6 5. Damir Klemenić 6. Petar Cvirn tisuća kuna, a viša stopa kriznoga poreza od 6. Zrinka Kušević 7. Lucija Barišić 1. studenoga. Samostalni umjetnici će od 7. marinko Leš 8. Lana Bitenc studenoga ove godine ostati jedina katego- 9. Janko Popović Volarić rija građana koja će i dalje snositi posljedice 8. Nikša Marinović antirecesijskih odluka Vlade iz ljeta 2009. 9. Iva Mihalić 10. Ivana Zanjko Samostalni umjetnici očekuju podršku svih 10. marina Petković Liker 11. Nela Tomić ostalih ogranaka po ovome pitanju. 11. Damir Poljičak 12. maja Lučić Do kraja 2010. Vlada RH ima u planu donijeti 12. Dunja Sepčić 13. Sanja Dodig novi Zakon o samostalnim umjetnicima 14. Vladimir Andrić koji se u suradnji sa Hrvatskom zajednicom 13. Borut Šeparović samostalnih umjetnika priprema već 14. Ana Vilenica 15. Petra Kurtela nekoliko mjeseci. Također je u izradi i 15. Iva Visković 16. Iva Srnec novi Pravilnik o postupku i uvjetima za 16. mladen Vulić 17. Dunja Fajdić priznavanje prava samostalnih umjetnika 18. milijan Ivezić na uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko te zdravstveno osiguranje iz 19. tomislav Hrpka sredstava proračuna Republike Hrvatske. 20. Anamaria Kapulica Članovi ogranka samostalnih umjetnika 21. Irena Čurik aktivno sudjeluju u izradi ovoga Pravilnika 22. tea Tupaić te su prijedlozi za kvalitetnija rješenja, što 23. Doris Pinčić se tiče uvjeta za članstvo članova HDDU u HZSU, poslani još u svibnju ove godine. 24. Katarina Baban Ogranak se također aktivno uključio i u 25. mia Roknić prijedloge za poboljšanje Pravilnika za 26. Gordana Džepina Nagradu hrvatskoga glumišta. 27. Amanda Prenkaj Ogranak samostalnih umjetnika HDDU na dan 1. listopada 2010. broji 111 članova, a budući da je ove godine stigao veliki broj molbi za prijam u članstvo naših članova, očekuje da bi se Ogranak u sljedećoj godini mogao povećati.

broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 65 Osnovana Mreža neovisnih kazališta i kazališnih družina u Republici Hrvatskoj Zajedno smo bolji Privatna je inicijativa danas najčešći oblik registracije kazališta u Hrvatskoj. Odlučili smo se umrežiti kako bismo lakše prebrodili krizu, ali i kako bismo našoj publici ponudili kvalitetniji program

reža neovisnih kazališta i kazališnih družina Hrvatske jer naših sadašnjih članova (a nadamo se da osnovana je početkom rujna 2010. godine će ih s vremenom biti i puno više) ima u više županija. unutar Kazališnog epicentra (www.theatre- Koje su naše strategije? Naša je glavna strategija Mepicentre.org) s ciljem poboljšanja kazališne ponude na izvrsnost jer je u umjetnosti jedino izvrsno dovoljno području cijele Republike Hrvatske. Manje je poznata dobro, a naši se članovi bave – umjetničkom djelatnošću. 1 činjenica da u RH djeluje 90 pravnih subjekata koji se Želimo poboljšati kvalitetu kazališne ponude neovisnih profesionalno bave kazališnom djelatnošću, od kojih je kazališta i kazališnih družina u Republici Hrvatskoj. čak 61 kazalište/kazališna družina (ili 67,7%) osnovano Druga je naša strategija umrežavanje, ali ne privatnom inicijativom, a njih 29 (ili 32,3%) u vlasništvu samo umrežavanje nas samih u ovu mrežu, nego i je države, lokalne/regionalne samouprave. Dakle, remijere piše: korisnika naših usluga, a u svrhu bolje povezanosti, p privatna je inicijativa najčešći oblik registracije kazališta Vitomira Lončar protočnosti informacija te u završnici, otkrivanja u Hrvatskoj. novih kvaliteta i mogućnosti suradnje. Zajedničkim Osnovali smo se sa željom da olakšamo i unaprijedimo zajedničko umrežavanjem možemo ponuditi, osim kazališnih predstava, djelovanje, a svojim korisnicima/publici olakšamo odabir organizaciju radionica, seminara, okruglih stolova za koje će biti predstava s povjerenjem da će poslovanje biti skladu sa zakonom. zanimanja, a koje će naši članovi moći ponuditi temeljem svojega U našoj mreži udružila su se kazališta i kazališne družine koja profesionalnog iskustva u kazališnoj djelatnosti. rade predstave za publiku svih uzrasta: od najmanje djece (1,5 Treća strategija, javno djelovanje, ima cilj osnažiti ideju o godina), mladih pa do odraslih, dakle svih koji su zainteresirani važnosti podizanja kvalitete kazališne ponude u Hrvatskoj te je za kazališnu umjetnost, bez obzira na dob. prenijeti i na one koji odlučuju o kazališnoj umjetnosti, od države Zašto smo se osnovali? Na hrvatskom kazališnom tržištu djeluje do lokalne/regionalne samouprave. Dakako da je u to uključeno mnogo subjekata koji nisu registrirani u skladu sa Zakonom o i osvješćivanje javnosti u svrhu postizanja već spomenute kazalištima, odnosno, nisu upisani u Očevidnik kazališta pri izvrsnosti. Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, a svoje programe nude I na kraju, četvrta, ali nimalo manje važna, strategija jest vrtićima, školama, pučkim otvorenim učilištima, centrima za edukacija: edukacija nas samih, profesionalnih kazališnih kulturu te ostalim organizatorima koji djeluju u našoj zemlji. umjetnika udruženih u mrežu, subjekata na terenu koji odlučuju Budući da smatramo da nam ti nelegalno organizirani subjekti za svoju publiku, ali i šire javnosti, jer samo boljom edukacijom oduzimaju tržište od kojega živimo (a koje se iz godinu u godinu svih sastavnica u procesu stvaranja i distribucije kazališnih smanjuje) te da je i kvaliteta tih programa često upitna, odlučili produkcija, predstave mogu biti – bolje. smo se umrežiti kako bismo lakše prebrodili krizu koja nas itekako pogađa, ali i kako bismo našoj publici ponudili kvalitetniji Koji su naši ciljevi? To su: bolje pozicioniranje neovisnih kazališta program i poslovanje. i kazališnih družina unutar kazališnoga sustava, sprječavanje djelovanja nelojalne konkurencije (sivoga tržišta), bolje plasiranje Na koji način djelujemo? Knjižica u kojoj su predstavljeni svi predstava na tržištu, povećanje utjecaja neovisnoga sektora na naši članovi (a koja je u pripremi) jedna je od aktivnosti kojom strukture, poboljšanje kvalitete neovisne kazališne produkcije u namjeravamo promovirati svoj rad te poboljšati kvalitetu Hrvatskoj, bolje povezivanje s javnim sektorom, edukacija svih djelovanja. U planu nam je i organizacija festivala neovisnih sudionika kazališnoga procesa, bolja informiranost neovisnoga kazališta i kazališnih družina, a sljedeću sezonu, 2011/2012. sektora, bolja informiranost o neovisnome sektoru, bolja želimo započeti trodnevnom kazališnom burzom na kojoj međusobna podrška i komunikacija, jačanje svijesti svih javnosti ćemo predstaviti svoje predstave. Na internetskim stranicama o važnosti inicijativa trećega sektora, lakše ostvarivanje potreba Kazališnog epicentra moći će se vidjeti aktivnosti naših neovisnih kazališta, stvaranja preduvjeta za osnivanje udruge članova. Cilj cjelokupnoga projekta Mreže neovisnih kazališta i neovisnih poslodavaca u kulturi. kazališnih družina u RH jest dugoročna eliminacija sivoga tržišta u kazališnoj djelatnosti u Hrvatskoj, a kako bismo poboljšali Nadam se da smo vam ovim kratkim predstavljanjem pružili kvalitetu umrežavanja, osnovat ćemo u bliskoj budućnosti i dovoljno razloga da pokažete zanimanje za ovu inicijativu te udrugu poslodavaca neovisnih kazališta. ćemo vam, u slučaju da se namjeravate uključiti u poduzetništvo u kazalištu, rado pružiti dodatne informacije. Gdje djelujemo? Djelujemo na području cijele Republike Za mrežu neovisnih kazališta i kazališnih družina u Republici Hrvatskoj 1 Izvor, Očevidnik kazališta pri Ministarstvu kulture, 15. rujna 2010. Vitomira Lončar ([email protected] 098 477 993)

66 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. kazališni festivali | Zadar snova 2010.

premijere Mario Županović

broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 67 premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. Premijere hrvatskih profesionalnih kazališta i kazališnih grupa priredio: Goran Ivanišević Zagreb Potočki (Učitelj mačevanja), Zijad Škavić, suradnica kostimografkinje izvode: Danko Ljuština (Juraj Gračić (Učitelj filozofije), Ivan Barbara Bourek, asistentica redatelja Ardonjak, veleposjednik), Vlasta Jončić (Krojač), Matko Knešaurek Frana Marija Vranković, inspicijent Ramljak (Ankica, njegova supruga), HRVATSKO NARODNO / Domagoj Marković (Bilježnik), Roko Grbin, šaptačica Divna Borčić, Goran Grgić (Boris Možbolt, KAZALIŠTE U ZAGREBU Borko Igrec, Karlo Keglević, Hrvoje glazba snimljena u K. D. Vatroslava mjernik), Ana Begić (Tonka, njegova Meštrov, Saša Tomić (Turci) Karlo Lisinskog i u studiju Rocco&partner, sestra), Žarko Potočnjak (Miroslav Frankić, Ardonjakov tajnik), Dušan William Shakespeare Keglević, Borko Igrec (Lakaji) solistica na klaviru Srebrenka Poljak, snimatelj glazbe Davor Rocco Gojić (Josip Zeljić), Milan Pleština Hamlet vokalni solisti: Ivana Lazar/ Martina (Jovo Stanisavljević Čaruga), Ivan redatelj Ivica Kunčević Klarić, Domagoj Dorotić, Ozren izvode: Franjo Kuhar (Grigorejev), Brkić (Nikola Giljetić, žandarmerijski premijera 20. kolovoza 2009. Bilušić, Ivica Trubić, Alen Ruško Zvonimir Zoričić (Stjepan Trofimovič kapetan), Dušan Bućan (Adam Žažić, (koprodukcija s  60. Dubrovačkim Hrvatski barokni ansambl: Laura Vjerhovenski), Branka Cvitković žandarmerijski desetnik), Matija ljetnim igrama) Vadjon (koncertni majstor), (Varvara Petrovna Stavrogina), Iveković, Hrvoje Kahlina, Tomislav Viktorija Gubo, Lada Magdalenić Tomislav Stojković (Liputin), Dušan Palinić (Žandari), Josip Filipović Morpurgo, Saša Reba, Vinka Fabris, Bućan (Šigaljov), Bojan Navojec (Ivan (Konobar), Vlatko Dulić (Glas Sarosa Jean-Baptiste Poquelin Molière / Tanja Tortić, Ivana Žvan, Silvija Šatov), Vedran Mlikota (Virginski), Lajosa) Jean-Baptiste Lully Hrženjak (violine), Vlatka Peljhan, Miro Šegrt (Aleksej Jegorovič), Građanin plemić Asja Frank (viole), Lidija Suchanek, Milan Pleština (Nikolaj Vsevolodovič GRADSKO GRAMSKO redatelj Krešimir Dolenčić Adam Chelfi (violončela), Jurica Stavrogin), Katija Zubčić (Praskovja KAZALIŠTE GAVELLA premijera 20. studenoga 2009. Štelma (kontrabas), Linda Mravunac Ivanovna Drozdova), Olga Pakalović (čembalo), Igor Davidovics, Istvan (Darja-Daša Šatova), Livio Badurina Gyori (teorbe i barokne gitare), Ana (Aleksej Kirilov), Ivana Boban Biljana Srbljanović Benić, Marta Šomođi (flaute), Zoltan (Jelisaveta-Liza Drozdova), Damir Barbelo, o psima i djeci Hornyanszky, Petra Labazan (oboe), Markovina (Mavrikij Nikolajevič), redatelj Paolo Magelli Istvan Matay (fagot), Kaja Farszky Alma Prica (Marja Timofejevna premijera 1. listopada 2009. (udaraljke) Lebjatkina), Ljubomir Kerekeš Muški zbor Opere HNK: Kristijan (Kapetan Lebjatkin), Goran Grgić Beluhan, Marko Cvetko, Siniša (Pjotr Stjepanovič Vjerhovenski), Galović, Ivo Gamulin, Zlatko Jelinčić, Nikša Kušelj (Fećka), Luka Dragić prijevod Mladen Škiljan, dirigent Tomica Blažina, Antonio Brajković, (Student), Kristijan Potočki Saša Britvić, dramaturginje Sanja Željko Grofelnik, Igor Hapač, Ivica (Ljamšin), Božidar Boban (Arhijeraj Ivić, Ana Tonković Dolenčić, Kontent, Robert Palić, Nenad Tihon), Vanja Matujec (Marja scenografkinja Dinka Jeričević, Petković i Damir Klačar Šatova), Iva Mihalić / Nera Stipičević kostimografkinja Ana Savić Gecan, Članovi Baleta HNK: Siniša Bosnar, (Studentica) oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, Benjamin, Duran Filip Filipović, dramaturginja Željka Udovičić Pleština, scenograf Hans Georg učitelj mačevanja Sanjin Kovačić, Andrija Palada Ivan Kušan koreografkinjaM ary Collins, jezična Čaruga Schafer, kostimograf Leo Kulaš, autor savjetnica Đurđa Škavić, asistentica glazbe Arturo Annecchino, suradnik Fjodor Mihajlovič Dostojevski – redatelj Joško Juvančić redatelja Frana Marija Vranković, premijera 16. travnja 2010. redatelja i autor videa Ivan Marušić asistent dirigenta i zborovođa Albert Camus Klif, oblikovatelj svjetla Zdravko Ivan Josip Skender, asistentica Bjesovi Stolnik, asistentica kostimografa scenografkinje Petra Held, asistentice redatelj Janusz Kica Zjena Glamočanin, asistent autora kostimografkinje Petra Dančević, premijera 15. siječnja 2010. videa Viktor Krasnić, fotografije Ines Morana Cerovec (volontira), Stipetić, vizualni identitet predstave asistentica koreografkinjeM aja Vanja Cuculić / Studio Cuculić, Marjančić, asistentica oblikovatelja inspicijentica Ana Dulčić, šaptačica svjetla Željka Fabijanić (volontira), Andrea Glad, organizatorica Keka korepetitorica Helena Borović, Katona inspicijent Roko Grbin, šaptačica scenograf Miljenko Sekulić, Suzana Bogdan Pavek kostimografkinja Doris Kristić, izvode: Dijana Vidušin (Milica), izvode: Siniša Popović (Gospodin skladatelj Ozren Depolo, glazbeni Perica Martinović (Mila), Ksenija Jourdain), Alma Prica (Gospođa suradnik Zvonko Presečki, Pajić (Milena), Ranko Zidarić (prema Albertu Camusu Opsjednuti, oblikovatelj svjetla Josip Levačić, Jourdain), Dora Lipovčan (Lucille, (Dragan), Milan Pleština (Drago), drame u tri djela i adaptacije teksta koreografkinja Zagorka Živković, kćer), Zrinka Cvitešić (Nicole, Rakan Rushaidat (Zoran (ponekad Biesy Andrzeja Wajde) suradnica kostimografkinje Đurđa služavka), Nikša Kušelj (Cléonte, Marko)), Franjo Dijak (Marko (samo prijevod Ivan Kušan, dramaturg Janeš, suradnik redatelja i jezični mladić zaljubljen u Lucille), Alen Marko)), Barbara Nola (Psetarka), Goran Ferčec, scenograf Marko savjetnik Dušan Gojić, asistentica Šalinović (Covielle, Cléonteov sluga), Sven Medvešek (Doktor), Ozren Japelj, kostimografkinja Diana redatelja Maja Filičić Ivezić, asistent Siniša Ružić (Grof Dorante), Barbara Grabarić (Lutalica), Ivana Roščić Kosec-Bourek, skladatelj Stanko scenografa Davor Prah, inspicijentica (Žena u svijetu mrtvih), Azra, Luna, Vicković (Markiza Dorimène), Juzbašić, oblikovatelj svjetla Olivije Višnja Kiš, šaptačica Suzana Bogdan Boss (na videu) i Bunda (na videu) Dušan Bućan (Učitelj glazbe), Livio Marečić, jezična savjetnica Đurđa Pavek (Psi) Badurina (Učitelj plesa), Kristijan 68 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. Miroslav Krleža ZAGREBAČKO KAZALIŠTE Tomić, Dario Stajčić, Filip Jurković, Balade Petrice Kerempuha MLADIH Ivan Fedor, Ivan Pašalić, Luka Šulje, redateljica Franka Perković Matija Čigir, Matija Šakoranja, Nikola premijera 10. prosinca 2009. Nedić, Svebor Kamenski Bačun Reiner Werner Fassbinder Brak Marije Braun redateljica Tea Alagić Vlašić Dario Harjaček, Suzana Nikolić, premijera 31. listopada 2009 Nađa Perišić-Nola, Urša Raukar: prema Williamu Shakespeareu i Dubravko Mihanović, scenografija Ingmaru Bergmanu NUMEN, kostimografkinjaM arita Hamletpersona Ćopo, autori glazbe Foltin, koreograf redatelj Dario Harjaček Mark Boldin, oblikovatelj svjetla premijera: 28. studenoga 2009. dramaturg Dubravko Mihanović, Zdravko Stolnik, korepetitorica Ivana Srbljan, fotografije Sandra scenograf Ivo Knezović, Vitaljić, vizualni identitet predstave kostimografkinjaM arita Ćopo, Vanja Cuculić / Studio Cuculić, autor glazbe Mojmir Novaković, inspicijentica Ina Krklec, šaptačica pokret Pravdan Devlahović, video Snježana Majdak, organizatorica dramaturginja Kristina Mendicino, Miroslav Sikavica, oblikovanje svjetla Keka Katona scenografkinjaT ea Alagić Zdravko Stolnik, jezična savjetnica Vlašić, kostimografkinja Doris Đurđa Škavić, fotografije Sandra izvode: Ozren Grabarić, Alma Prica, Kristić, glazba Mitja Vrhovnik Vitaljić, vizualni identitet predstave Dijana Vidušin, Nataša Janjić, Ivana Smrekar, oblikovatelj svjetla Jan (koprodukcija s Udrugom Drugi red) Roščić, Ksenija Pajić, Nenad Cvetko, Dekeyser, video Ivan Marušić Klif, Vanja Cuculić / Studio Cuculić, dramaturg i scenograf Dario Sven Šestak, Hrvoje Klobučar, koreografkinja Blaženka Kovač Carić, inspicijentica Ana Dulčić, šaptačica Harjaček, izbor kostima Doris Mladen Vasari, Božidar Boban, asistentica koreografkinje Jelena Andrea Glad, organizatorica Keka Kristić, oblikovatelj rasvjete Ranko Zidarić, Filip Šovagović Vukmirica, asistentica scenografkinje Katona Aleksandar Čavlek, inspicijentica Marta Crnobrnja, inspicijentica Stella izvode: Dijana Vidušin, Ivana Roščić, Stella Švacov Miletić Ivan Vidić Švacov Miletić Franjo Dijak, Ozren Grabarić, Đorđe izvode: Urša Raukar, Nadežda Dolina ruža izvode: Katarina Bistrović-Darvaš Kukuljica, Sven Šestak redatelj Krešimir Dolenčić Perišić-Nola, Suzana Nikolić glazbenici: Mojmir Novaković, (Marija Braun), Frano Mašković premijera 22. travnja 2010. (Herman Braun), Suzana Nikolić Andor Vegh (Betti), Krešimir Mikić (Willi), 12/2 – Projekt 12 Zoran Čubrilo (Oswald), Doris Šarić- autorski tim: Slobodan Karajlović, Davor Špišić Kukuljica (Majka), Kristijan Ugrina Olja Lozica, Ana Vilenica, Ivana Alabama (Senkenberg, Matičar, Švercer, Krizmanić, Csilla Barath-Bastajić, redatelj Dario Harjaček Prevoditelj na sudu, Kondukter, Romina Vitasović, Marija Tadić, premijera 14. siječnja 2010. Američki vojnik), Urša Raukar Tanja Smoje, Goran Bogdan (Bolničarka, Vevi, Žena u liječnikom premijera 15. prosinca 2009. uredu, gospođa Devoald), Edvin Liverić (Bill, Odvjetnik, Nosač scenografkinja Dinka Jeričević, namještaja), Zdenka Marunčić kostimografkinja Ana Savić Gecan, (Gospođa Ehmke), Rajko Bundalo autor glazbe Zvonimir Dusper, (Djed Berger, Čuvar u zatvoru), oblikovatelj svjetla Zdravko Stolnik, Damir Šaban (Doktor, Tužitelj, asistentica redatelja Frana Marija Wetzler), Petar Leventić (Bronski, Vranković, asistentica scenografkinje Amerikanac u vlaku, Američki Petra Held, autori i izvođači pjesme biznismen, Američki vojnik, scenografi i autori videa Iva Novinar) izvode: Ana Vilenica, Ivana Matija Bitanga i Leo Vukelić, Da! Da! Da! One Piece Puzzle, Krizmanić, Csilla Barath-Bastajić, kostimografkinjaM arita Ćopo, autori fotografije Ines Stipetić, vizualni Romina Vitasović, Marija Tadić, Boris Dežulović / Goran Ferčec / glazbe Svadbas, oblikovatelj svjetla identitet predstave Vanja Cuculić / Tanja Smoje Borut Šeparović Zdravko Stolnik, fotografije Sandra Studio Cuculić, inspicijentica Ana Dulčić, šaptačica Andrea Glad, Generacija 91.-95. Vitaljić, vizualni identitet predstave Jules Verne organizatorica Keka Katona (ili Sat hrvatske povijesti) Vanja Cuculić / Studio Cuculić, redatelj Borut Šeparović Put oko svijeta u 80 dana inspicijentica Ina Krklec, šaptačica izvode: Sven Medvešek (Petar), Anja premijera 24. studenoga 2009. redatelj Krešimir Dolenčić Snježana Majdak Šovagović Despot (Lujza, Petrova premijera 20. prosinca 2009. žena), Judita Franković (Darija, izvode: Filip Križan (Goran (17)), Petrova kći), Iva Visković (Jana, Marina Nemet (Ruža (55)), Zoran Petrova kći), Filip Križan (Leon, Gogić (Vinko (57)), Antonija Petrov sin), Enes Vejzović (Vladimir; Stanišić Šperanda (Marina (24)), Pisar), Barbara Nola (Ines, Petrova Enes Vejzović (Slaven (26)), Perica ljubavnica), Zoran Gogić (Rudolf, Martinović (Amanda (53)), Darko predsjednik uprave hrvatske banke; Milas (Komunalac (45)) Predradnik), Đorđe Kukuljica (Pomoćnik; Radnik u kamenolomu; dramaturg i asistent redatelja Goran Henrik Ibsen Poludjeli mornar), Ana Kvrgić / Ferčec, scenograf Borut Šeparović, dramatizacija Ana Tonković Peer Gynt Ivana Bolanča (Novinarka; Radnica kostimograf Doris Kristić i Borut Dolenčić, scenografkinja Dinka redatelj Aleksandar Popovski u kamenolomu), Filip Šovagović Šeparović, glazba Hans Zimmer, Jeričević, kostimografkinja Doris premijera 11. ožujka 2010. (Liječnik), Dragoljub Lazarov Samuel Barber, Philip Glass, Henryk Kristić, skladatelj Zvonimir Dusper, (Akademik; Otac), Mario Vinković, Górecki, inspicijent Željko Začek oblikovatelj rasvjete Deni Šesnić, prijevod Tomislav Ladan / Jakša Damir Klarić, Davor Smolić (Uprava scenski pokret Damir Klemenić, Sedmak, Sedmakov prijevod njemačke banke) izvode: Aldin Kasumović, Andrej asistentica redatelja Vanda Butković, prilagodio Tonko Lonza, dramaturg Kopčok, Andrej Vesel, Bernard asistentica scenografkinje Petra broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 69 premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. Held, asistentica oblikovatelja izvode: Ksenija Marinković (Majka, dizajn Roberta Bratović, Nina Bačun in the Dark Vesna Butorac-Blaće, rasvjete Željka Fabijanić, slikarica Helga u garaži, Eutanazijska kostimografkinjaE lvira Ulip, Marta Crnobrnja, dramski pedagog političarka), Frano Mašković izvode: Jadranka Đokić (Wendla aranžer Ramon Reberšak, scenografi polaznika Učilišta ZKM Mirjana (Otac), Sreten Mokrović (Biblija, Bergmann), Frano Mašković (Moritz Tomislav Ruszkowski i Marko Juraga, Rogina, inspicijent Željko Začek Eutanazijski političar, Pogrebnik, Stiefel), Krešimir Mikić (Melchior oblikovatelj zvuka Daniel Biffel, Lokalni političar), Barbara Prpić Gabor), Sreten Mokrović (Svećenik oblikovatelj svjetla Anđelko Kos i izvode: Filip Nola (Phileas Fogg), Biffel (Patuljčica, Suzy, Lezba, 1, pripovjedač, profesor povijesti), Marko Juraga Goran Bogdan (Jean Passepartout, Frau Müller, Pogrebnik), Doris Ksenija Marinković (Časna sestra, njegov sluga), Pjer Meničanin Šarić-Kukuljica (Baby Doll, Čočo gospođa Bergman), Nina Violić izvode: Dražen Bratulić (Rudolf, (Detektiv Scotland Yarda Fix), San, Janis, Pogrebnik), Nina Violić (Fanny Gabor), Zoran Čubrilo skladatelj), Lana Blaće (Ema, Jadranka Đokić (Auda, indijska (Mišićava plavuša, Djevica Marija, (Svećenik 2, gospodin Stiefel), njegova bivša supruga), Danijela princeza), Danijel Ljuboja (Victoria), Majka dječaka oboljelog od raka, Milivoj Beader (Velečasni, profesor Pintarić (Veronika, musical-diva), Edvin Liverić (Elizabeth), Maro Sofija), Vedran Živolić (Binat), Goran vjeronauka), Pjer Meničanin Ivan Đuričić (Filip, glumac), Zlatko Martinović (Sir Francis Cromarty; Bogdan (Svećenik, Krvnik, Cezar, (Svećenik, doktor, profesor Kelnerić (Zlatko, inspicijent) kapetan John Bunsby), Marica Mate), Mladen Badovinac (Debeli latinskoga) Vidušić (Charles Baring Junior, anđeo, Magarac iz Nazareta, Pjevač, Vaclav Havel bankar; Ing. Andrew Scott Sullivan, Eutanazijski političar, Dokoličar), Nataša Rajković i Bobo Jelčić Odlazak britanski konzul u Suezu; britanski Luka Barbić (Dječak obolio od raka), Izlog redatelj Jiři Menzel konzul u Bombayu; tajnica u Saša Antić (Kladioničar, Pjevač, redatelji Nataša Rajković i Bobo Jelčić premijera 9. studenoga 2009. Scotland Yardu), Urša Raukar Josip, Ženskasti mulat, Raul), Ognjen premijera 8. lipnja 2010. (Thomas Flanagan, pivar), Roy Nimai Pavlović (Pogrebnik) (Mahu, gonič slonova), Kazuhiro Tamari (Ping Pong; samuraj Mushashi; Indijanac Bik Koji Jaše), Ivana Sajko Ana Bešker, Matea Božićević, Lucija Rose is a rose is a rose is a rose Drmić, Suzana Erbežnik, Dora redateljica Ivana Sajko Fabian, Ira Fabijanić, Lea Anastazija premijera 9. ožujka 2010. Fleger, Andrea Gubić, Lana Alberta Hadaš, Valnea Lovrenčić, Emma prevela Dagmar Ruljančić, scenograf Martinjak, Ivana Maras, Yvonne kostimografija Zagrebačko kazalište Miljenko Sekulić, kostimografkinja Mašić, Manuela Mužinić, Katarina mladih, organizatorica i inspicijentica Mirjana Zagorec, glazba Bedřich Orečić, Andrea Stankić, Valentina Ana Suntešić, fotografija Demirel Smetana, oblikovatelj svjetla Anđelko Šaša, Sara Vručinić, Pavao Bobinac, Pašalić, grafički dizajn Roberta Kos, asistent redatelja Damir Lončar, Vid Ćosić, Matija Di Giorgio, Bratović, Nina Bačun inspicijentica Dijana Dajčić, šaptačica Antonio Đurić, Donat Kralj, Antonio Stela Žingerlin Penić (Big Ben, butleri, putnici, izvode: Jerko Marčić, Zlata Huljev Indijci, džungla, bilje razno, životinje (u koprodukciji sa Istarskim Biondić, Đurđa Biondić, Nenad izvode: Damir Lončar (Dr Vilim razne, kondukteri, kauboji, Indijanci, narodnim kazalištem, Pula) Borović, Maja Bosnić, Vjekoslav Rieger, bivši kancelar), Sanja Marin Domini, Zdenka Gender, Slavica (Irena, njegova dugogodišnja Kinezi, Američka konjica, umorni dramaturgija Sandro Siljan, glazba čekači, Crnci, nosači, fotografi, Hruškar, Silvija Hruškar, Krešo prijateljica), Jasna Bilušić (Baka, Krešimir Pauk, Vedran Peternel, Alen Hruškar, Vesna Kobeščak, Slavko njegova majka), Vanja Ćirić (Vlasta, nosači brodskog dimnjaka - polaznici Sinkauz, Nenad Sinkauz, pokretne Učilišta ZKM) Mijalić, Rajka Petrinović, Petra njegova starija kći), Vanda Winter slike Simon Bogojević Narath, Pokrovac, Marija Poturić, Želimir (Suzana, njegova mlađa kći), Jasna Band 80+: Bruno Philipp (klarinet), oblikovanje svjetla Aleksandar Sappe, Alemka Sappe, Mladen Palić Picukarić (Monika, Irenina Boris Beštak (udaraljke), Pavle Čavlek, inspicijenti Stella Švacov Šoštarić i Nihad Zlatić prijateljica), Ana Kraljević (Bea Miljenović (gitara), Krunoslav Miletić, Manuel Kaučić, fotografija Weissenmutelhof, politologinja i Balić (tuba), Roy Nimai (indijske Dražen Smaranduj, grafički dizajn multikulturalna sociopsihologinja), Mauricio Ferlin Nikolaj Vasiljevič Gogolj udaraljke) Revizor Adam Končić (Albin, Vlastin izvode: Ivana Sajko, Vedran Peternel, redatelj Jernej Lorenci suprug), Ivica Zadro (Hanuš, bivši Zdenko Mesarić Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz, premijera 21. kolovoza 2010. Riegerov tajnik), Davor Svedružić Krešimir Pauk (Viktor, bivši Hanušev tajnik), Željko Garaža  redatelj Ivica Buljan (u suradnji sa Dubrovačkim Duvnjak (Osvald, pomoćnik u premijera 13. veljače 2010. Buđenje proljeća ljetnim igrama) Riegerovu kućanstvu), Goran Malus (po motivima Franka Wedekinda) (Jack, novinar), Damir Poljičak (Bob, (praizvedba 28. siječnja 2010. ZAGREBAČKO GRADSKO u New Yorku) redatelj Oliver Frljić fotograf), Igor Mešin (Vlastić Klein, premijera 22. svibnja 2010. KAZALIŠTE KOMEDIJA zamjenik, poslije dopredsjednik), Saša Buneta (Knobloh, vrtlar), Sven Mađarević (Policajac), Pero Kvrgić Marko Juraga Tuđe pjesme, moji snovi (Glas predsjednika) redatelj Marko Juraga premijera 3. listopada 2009. Peter Shaffer Crna komedija redateljica Nina Kleflin premijera 5. veljače 2010. (u koprodukciji sa La MaMa, New York, SAD) adaptacija i scenografija Oliver Frljić, dramaturgija Jasna Žmak, scenografija SlavenT olj, kostimografijaM odni studio kostimografija Ana Savić Gecan, Artiđana, glazba Frano Đurović, glazba TBF, oblikovanje svjetla Milan oblikovanje svjetla Aleksandar Kovačević, trener borilačkih vještina Čavlek, video Ivan Marušić Klif, Marinko Petričević, inspicijentica tehnička realizacija scenografije Rene dirigent Krešimir Batinić, Maja Levanić, fotografija Slaven Đurašin, inspicijentica Maja Levanić, koreografkinjaM orana Vlašić, Mara Bratoš, grafički dizajn fotografijaM ara Bratoš, grafički Paškijević, koreografijaDancing Roberta Bratović, Nina Bačun 70 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. prijevod Sonja Bašić, scenograf SATIRIČKO KAZALIŠTE TEATAR &TD video Vanja Vascarac, producent Osman Arslanagić, kostimografkinja KEREMPUH Petra Glad Doris Kristić, dramaturginja Marijana Nola, izbor glazbe Robert Rafael Spregelburd izvode: Lana Barić, Lada Bonacci, Torre, inspicijent Zlatko Kelnerić, Martin McDonagh Ekstravagancija Ivana Krizmanić šaptačica Stela Žingerlin Šepavi Jura od Kravarskog redateljica Renata Carola Gatica redatelj Boris Svrtan premijera 23. rujna 2009. Miran Kurspahić i Rona Žulj izvode: Ronald Žlabur (Brindsley premijera 23. listopada 2009. Žrrtve zemljopisa 2: Povratak Miller), Mila Elegović (Caroll žrtve Melkett), Dubravka Ostojić (Gđica redatelj Miran Kurspahić Furnival), Željko Duvnjak (Pukovnik premijera 19. studenoga 2009. Melkett), Dražen Čuček (Harold Gorringe), Vid Balog (Franz Schuppanzigh), Nina Kaić (Klea), Nedim Prohić (Georg Bamberger) (koprodukcija s KUFER-om) Milan Grgić – Alfi Kabiljo asistentica redateljice Jelena Božič, Jalta, Jalta prijevod Andy Jelčić, adaptacija Boris scenografija i kostimografija Renata redatelj Vlado Štefančić Svrtan, scenograf Miljenko Sekulić, Carola Gatica, video Vedran Šuvak, premijera 12. ožujka 2010. kostimografkinja Vedrana Rapić, grafički dizajn Joško Gamberožić, glazba Mario Mirković, oblikovatelj izvršna produkcija Isa Živanović, dramaturgija Miran Kurspahić i svjetla Olivije Marečić, asistent režije prijevod Zrinka Kušević, Renata Rona Žulj, video Vanja Vascarac, Filip Povrženić, redatelj videa Rajko Carola Gatica, Isa Živanović producentica Petra Glad Minković, snimatelj videa Mario Delić, suradnik Filip Povrženić izvodi: Zrinka Kušević (feat.: Dean izvode: Sven Jakir, Dean Krivačić, Krivačić, Ana Karić) Miran Kurspahić izvode: Luka Petrušić (Jura Cindrić), Kostadinka Velkovska (Kata Herman), Nina Erak-Svrtan Damir Bartol Indoš & Tanja Vrvilo Euripid i drugi (Anka Herman), Anita Matić Delić Anti Edip: Anarhizam i Elektra libreto dramaturški obradio Vlado (Helena Leskovar), Ivan Đuričić shizofonija redatelj Ivan Plazibat Štefančić, dirigenti Veseljko Barešić, (Bartlek Leskovar), Edo Vujić (Ivan redatelji Damir Bartol Indoš & Tanja premijera 3. veljače 2010. Krešimir Batinić, scenograf Dragutin Rakijaš), Mia Begović (Amalija Vrvilo Broz, kostimografkinjaE lvira Ulip, Rakijaš), Antun Tudić (Doktor Šarić), premijera 9. listopada 2009. koreografiju prema koreografiji Mario Mirković (Bobi Robi), Linda Tihane Škrinjarić postavili Tina Vrtar Begonja, Borko Perić, Boris Geršak, Stipić i Mladen Mordej Vučković, Boris Svrtan (glavne uloge u velikom inspicijent Zlatko Kelnerić, šaptačica američkom hitu Čudovište iz zaljeva) Dorotea Krivec, asistent redatelja Marko Juraga, pomoćnik redatelja Boris Štefančić, korepetitor i Saša Anočić zborovođa Krešimir Batinić, koncert O medvjedima i ljudima scenografija Vojin Hraste, majstorica Melita Šafran redatelj Saša Anočić kostimografija Petra Dančević, premijera 11. travnja 2010. (u koprodukciji s Kućom ekstremnog scenska glazba Gordan Tudor, video izvode: Renata Sabljak, Sandra muzičkog kazališta) Igor Pauška Bagarić, Danijela Pintarić (Nina agit filmovi:M iro Manojlović, izvode: Lana Barić, Karla Brbić, Filipovna, domarka vile Aramovski), suradnica na projektu: Ivana Sansević Đani Stipaničev, Davor Radić (Griša, Nikša Butijer, Nataša Dangubić, Ana ruski sobar), Ronald Žlabur, Damir izvode: Damir Bartol Indoš, Tanja Karić, Dean Krivačić, Damir Poljičak Poljičak (Larry, američki sobar), Vrvilo Dražen Čuček, Dražen Bratulić antizborski kolektiv: Nikolina Saša Božić (Stanley, engleski sobar), Adalbert Majdak, Adriana Josipović, Darko O prijateljstvu Turner, Dario Došlić (Samuel, sluga Jeftić, KateM arušić, Mirta Jurilj redatelj Saša Božić u vili Aramovski), Mirela Brekalo, (violončelo) premijera 17. ožujka 2010. Denis Grabarić (Marfa, sluškinja glazba Mario Mirković i Chishche orkestar ritmičke psihodelije: Nino u vili Aramovski), Mila Elegović, Lishche, scenograf Miljenko Sekulić, Prišuta, Miro Manojlović, Miroslav Jasna Palić Picukarić (Brigadirka), kostimografkinja Danica Dedijer, Piškulić, Nenad Borović Ranko Tihomirović (Američki oblikovatelj svjetla, Olivije Marečić, general), Boris Pavlenić (Ruski pomoćnica redatelja Pavlica Bajsić, general), Nedim Prohić (Engleski pomoćnik scenografa Davor Prah, Heiner Müller general), Božidar Peričić (Tomakejev, pomoćnica kostimografkinje Ivana Zadatak šef ruskih agenata), Boris Barberić Filipović redatelj Miran Kurspahić (Maki, šef američkih agenata), Adam premijera 15. studenoga 2009. izvode: Ivan Đuričić (Jadranko), (u koprodukciji s de facto, Zagreb) Končić, Dario Štulić (Petronius, Luka Petrušić (Gradimir), Nina šef engleskih agenata), Djevojke, Erak-Svrtan (Baba Piroška), Tarik koncept i režija u suradnji sa udarnice škole Rovnije darogi, Filipović (Aljemi), Nera Stipičević izvođačima, suradnica za pokret Agenti, delegati (ruski, američki, (Marijana), Mario Mirković (Svemir), Ksenija Zec, kostimi Zdravka engleski), sudjeluju zbor, orkestar i Anita Matić Delić (Kata), Linda Ivandija, zvuk i izbor glazbe Damir balet Kazališta Komedija Begonja / Ivana Roščić (Zdenka), Šimunović, svjetlo Bruno Pocheron Hrvoje Kečkeš (Svebor), Ibrahim, izvode: Petra Hraščanec-Herceg, Mirela Bend Bonanca Videk, Marko Jastrevski, Silvio Vovk dramaturgija Miran Kurspahić, kostimi Katja Šunjić, dizajn plakata Nevena Balen, glazba Luka Milas, broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 71 premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. Irena Čurik Greiner (plakat) i Sanja Prnjak izvode: Jasna Bilušić (Beatrice), Zijah Faustus’ Module Re-linked Disleksija (program), prodaja Nikolina Putica, A. Sokolović (John) (Faust) redateljica Irena Čurik Jasmina Murtezanović, exitovci (temeljeno na The tragical history of premijera 17. travnja 2010. Mirela Lautar, Nada Kujundžić, David Greig i Gordon McIntyre dr. Faustus Christophera Marlowea) organizacija i promocija Maja Jurić Preko Trnja do Zvijezde redatelj Srećko Borse premijera 14. kolovoza 2010. izvode: Ksenija Marinković / Branka redatelj Tomislav Pavković Trlin, Ana Maras, Krešimir Mikić, premijera 16. srpnja 2010. Vilim Matula

Olja Lozica Reces i ja redateljica Olja Lozica premijera 28. veljače 2010. dizajn svjetla Igor Zelić, glazbeni suradnik Frano Đurović, klavijature Tvrtko Jurić, producentica Štefica (u koprodukciji s MMRKernel Bartolin (sklopu Ljetnih noći Teatra Exit) Zagreb, PushPush Theater, Atlanta, SAD) izvode: Lana Barić, Csilla Barath glazba David Greig i Gordon prijevod Janko Pukanić, koncept Bastaić, Nikša Butijer, Tvrtko Jurić McIntyre, dramaturgija Pavlica Bajsić, glazbeni suradnici Dino Tomaš i adaptacija teksta Srećko Borse, Brazzoduro i Damir Klemenić, glazba Danko Krznarić, scenografija Dario Harjaček suradnik za scenski pokret Damir Srećko Borse, Ivan Sliško, kostimi In Camera (u koprodukciji s KUFER-om) Klemenić, kostimi scenografija Ivana Popović, Judita Franković, redatelj Dario Harjaček izbor glazbe Vjeran Simeoni, i dizajn svjetla autorski tim oblikovanje svjetla Miljenko Bengez, premijera 19. svibnja 2010. scenografija Ivana Škrabalo, Juraj predstave, majstori svjetla Tomislav scenski pokret Nataša Mihoci, Glasinović, dokumentarni zvukovi Baotić, Mislav Vinković, Andrej asistent za borilačke sportove Aldin Vedran Štefan, kostimografija Štefan, ton Nebojša Paunković, Kasumović, rusty widow engineering Andrea Kustović, majstor svjetla Andrej Štefan, suradnica u izradi Vedran Relja, majstor tona Nebojša Mislav Vinković, dizajn svjetla scenografijeM arijana Bolanča, Paunković, dizajn promotivnih Tomislav Baotić i Mislav Vinković, dizajn promotivnih materijala materijala Venko Burčul, fotografija majstor tona Nebojša Paunković, Brandoctor, fotografija Radomir Radomir Sarađen, Tehnička potpora tehnička potpora Miljenko Ričković, Sarađen, exitovci Mirela Lautar, Sanja Mislav Vinković, Miljenko Ričković, fotografija Sanja Prnjak, dizajn Prnjak, prodaja Nikolina Putica, exitovci Mirela Lautar, Sanja Prnjak, prodaja Nikolina Putica, Jasmina dramaturg-antropolog Bojan Mucko, promotivnih materijala Brandoctor, Jasmina Murtezanović, organizacija i Murtezanović, izvršna produkcija i producentica Petra Glad (začetnica organizacija i promocija Maja Jurić, promocija Maja Jurić promocija Maja Jurić projekta), kostimografkinja Katja Exitovci Mirela Lautar, Nikolina izvode: Nataša Janjić, Ivan Glowatzky Šunjić, scenografi: Leo Vukelić, Iva Putica izvode: Tim Habeger (Johann Matija Bitanga, oblikovatelj zvuka izvode: Igor Kovač, Ivana Krizmanić, Faustus), Judita Franković Miro Manojlović, fotograf Damir Patrick Süskind Nika Mišković, Zoran Pribičević, Kontrabas (Mephistopheles, Lucifer, Helen of Žižić Troy) Aleksandra Stojaković postavio Rene Medvešek izvode: Ana Karić, Darko Japelj, premijera 27. srpnja 2010. glazbenici: Danko Krznarić (gitara, Dean Krivačić, Maja Katić Carole Frechette vokal), Nikola Dupor (bubanj) Ona, On i Vi TEATAR EXIT redatelj Zijah A. Sokolović GLUMAČKA DRUŽINA premijera 17. ožujka 2010. HISTRION Mate Matišić Balon anonimni autor redatelj Mislav Brečić Mislibolesnik iliti premijera 11. prosinca 2009. hipokondrijakuš redatelj Georgij Paro (u sklopu Ljetnih noći Teatra Exit) premijera 11. srpnja 2009. preveo Rene Medvešek, dramaturgija (na  Zagrebačkom Pavlica Bajsić, glas i govor Tomislav histrionskom ljetu) (produkcija Teatar EXIT, Gradsko Rališ, kontrabas Mario Ivelja, kazalište Sisak i Zijah A. Sokolović, scenografijaT anja Lacko, kostim Ronald Harwood koprodukcija Atelje 212, Beograd, Milena Medvešek, svjetlo Tomislav Garderobijer Kamerni teatar 55, Sarajevo, Centar Baotić, Mislav Vinković, Andrej redatelj Joško Juvančić Štefan, ton Nebojša Paunković, (koprodukcija s Teatrom 2000) za kulturu Bar, Kastavsko kulturno premijera 30. listopada 2009. ljeto) Andrej Štefan, Pavao Medvešek, dramaturgija Tajana Gašparović, suradnik u izradi scenografije Zoran koreografija Irma Omerzo, prijevod i dramaturgija Selma Branković, dizajn promotivnih videoanimacija Nemanja Nikolić, Parisi, scenografija i fotografija Igor materijala Bruketa i Žinić, kostimografijaM irjana Zagorac, Pauška, kostimografija izvođači, fotografija Radomir Sarađen, autor glazbe Stanko Kovačić, dizajn glazba Irena Popović, koreografija exitovci Mirela Lautar, Sanja Prnjak, tona Lana Deban, majstori rasvjete Ana Kreitmeyer, dizajn promotivnih prodaja Nikolina Putica, Jasmina Mislav Vinković i Tomislav Baotić, materijala Silvio Parisi, majstor Murtezanović, organizacija i majstori tona Nebojša Paunković svjetla Mislav Vinković, majstor tona promocija Maja Jurić i Andrej Štefan, tehnička potpora Nebojša Paunković, tehnička potpora Miljenko Ričković, fotografija Miljenko Ričković, organizacija i izvodi: Rene Medvešek prijevod Ana Paljetak i Luko Radomir Sarađen i Sanja Prnjak, promocija Maja Jurić, exitovci Mirela Paljetak, scenograf Marin Gozze, dizajn promotivnih materijala Boris Lautar, Nikolina Putica kostimografkinja Đurđica Janeš

72 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. izvode: Zlatko Vitez, Draško Zidar KAZALIŠTE PLANET ART dramaturg Ivana Gudelj, video (Norman, garderobijer), Vanja materijali i digitalno oblikovanje Matujec (Lady), Branka Cvitković Jerko Domagoj Vrdoljak (Madge), Tara Rosandić (Irena), Michael Cristofer Tomislav Lozančić, Dražen Škvorc Prekidi izvode: Zora Vlahović Jurić, Franjo redatelj Marko Torjanac Premužić, Barbara Kovačec Bokonić, glasovi: Zvonimir Zoričić, Amar premijera 14. veljače 2010. Zrinka Jeričević, Mira Šiljak, Bukvić, Duško Gojić Anamarija Bokor, Drago Utješanović

Ingmar Bergman premijera 16. veljače 2010. Olja Lozica Nakon probe dramaturg:inja Ana Prolić-Kragić, Reces i ja redateljica Aida Bukvić scenograf i izbor glazbe Mario Kovač, redateljica Olja Lozica premijera 4. ožujka 2010. kostimografkinja Ana Biondić, premijera 28. veljače 2010. koreografkinja Kristina Bajza- (u koprodukciji s  Teatrom Exit, Marčinko Zagreb) izvode: Vojin Perić (Liječnik), Anita prijevod, adaptacija, scenografija Matković (Liječnikova žena), Nikola Marko Torjanac, kostimi Đurđa EUROKAZ Vujnović (Čovjek koji je prvi oslijepio), Janeš, oblikovatelj zvuka Branko Igor Kučević (Čovjek koji je ukrao Vodeničar, oblikovatelj svjetla Olivije Okovani Galileo (opera corale) automobil), Ružica Domić (Djevojčica), Marečić, dizajn Tomislav Veltruski, (prema motivima tekstova Život Anto Jelečević (Starac s povezom), fotograf Mladen Pobi, snimatelj Galilejev Bertolta Brechta i Eshilova prevoditeljica Aida Bukvić, scenograf Miljenko Zeko (Čovjek s pištoljem), Tomislav Pović Okovanog Prometeja) Miljenko Sekulić, kostimograf Elvira Marijo Glibo (Vojnik), Dajana Biondić redatelj Branko Brezovec Ulip, oblikovatelj svjetla Dražen izvode: Amar Bukvić (Steve), Nataša (Djevojka s tamnim naočalama), Goran Janjić (Alice) premijera 14. svibnja 2009. (Firenza, Dundović Bjegović (Glas spikera) Italija) izvode: Pero Kvrgić (Henrik Vogler), APLAUZ TEATAR Ana Kvrgić (Anna Egerman), Lela Young Jean Lee Margitić (Rakel, Annina majka) Crkva Yasmina Reza redatelj Saša Božić Art premijera 21. svibnja 2010. Dubravka Ugrešić redatelj Marko Juraga Štefica Cvek u raljama života premijera 20. veljače 2010. redateljica Nina Kleflin premijera 19. travnja 2010.

(projekt je realiziran u suradnji Laboratorio Nove (Firenza), Centro Iniziative Teatrali (Campi Bisenzio), Eurokaz, HNK Ivana pl. Zajca, Festival Teuta – Novo lice antičkog (u koprodukciji s Eurokazom i MSU- teatra (Kotor), u suradnji s festivalom om, Zagreb) prijevod Sonja Bašić, oblikovanje Fabbrica Europa, Fondacijom Pontedera Teatro, Muzejem adaptacija i dramaturgija Saša Božić, svjetla Igor Matijevac dramaturška obrada Nina Kleflin, suvremene umjetnosti (Zagreb) i uz scenski pokret Ksenija Zec, zvuk Marijana Nola, scenograf Miljenko izvode: Slavko Juraga (Marc), Zijad potporu Pokrajine Firenza) i izbor glazbe Damir Šimunović, Sekulić, kostimografkinje Ika Gračić (Serge), Ivan Jončić (Yvan) Škomrlj, Elvira Ulip, izbor glazbe kostimografkinja Zdravka Ivandija, adaptacija Branko Brezovec, Robert Torre glazbeni suradnik Matija Antolić KAZALIŠNA UDRUGA skladatelj Marjan Nećak, scenograf Stjepan Filipec, kostimografkinja izvode: Dajana Biondić, Anita FRUSTRIRANIH REDATELJA izvode: Dora Polić (Štefica Cvek), Mina Petra, scenski pokret Barbara Nela Kocsis (Marijana, Anuška, Ela), Matković, Ivana Starčević, Marko (KUFER) Matijević, oblikovanje svjetla Roberto Branka Cvitković (ŠtefičinaT etka iz Makovičić, Vojin Perić Bosanske Krupe), Goran Navojec Cafaggini Rafael Spregelburd (Trokrilni), Hrvoje Klobučar (Šofer), TEATAR GAVRAN izvode: Silvano Panichi (Galileo Sven Šestak (Intelektualac), Tara Ekstravagancija redateljica Renata Carola Gatica Galilei), Lorenzo Berti (Andrea Rosandić (šivaća mašina), Dinka Sarti), Sergio Aguirre (Ludovico, Vuković (pisaća mašina), Alan Katić Miro Gavran premijera 23. rujna 2009. Najluđa predstava na svijetu bogati mladić / Kurator / Filozof / (Mister Frndić)  redateljica Mladena Gavran (koprodukcija s Teatrom &TD, Otac Clavius, astronom / Kardinal premijera 6. studenoga 2009. Zagreb) Barberini kasnije Papa Urban VIII Georges Feydeau / Kardinal Bellarmin / Mljekar), Lovački rog Pasje godine Manola Nifosi (Gđa. Sarti, Galilejeva redatelj Dražen Ferenčina redatelj Borna Armanini gazdarica, majka Andreina), Suzana premijera 31. srpnja 2010. premijera 5. veljače 2010. Brezovec (Virginia, Galilejeva (na  Zagrebačkom kćerka), Lovro Brezovec (Cosimo histrionskom ljetu) Medici / Dječak), Saša Matovina (Prometej), Darko Matijašević (Hefest), Dario Bercich (Vlast), KAZALIŠTE SLIJEPIH I Ivanica Vunić (Ija), Ivica Žunić, SLABOVIDNIH NOVI ŽIVOT asistentica redateljice Iva Srnec, Nataša Ožura, Ljubov Košmerl, scenograf Miljenko Sekulić, Marko Fortunato, Boris Mohorić, Bijelo, bijelo, bijelo kostimografkinja Đurđa Janeš, lutke Dragana Tomšić, Carmen Di Bello (po motivima Ogleda o sljepoći Gordana Krebelj, glazba Roderick (Zborovođe), Igor Vlajnić (dirigent i Novy (u suradnji s Domom umirovljenika pijanist) Josea Saramaga) Centar) redatelj Mario Kovač izvodi: Mladena Gavran broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 73 premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. Radovan Ivšić TEATAR 2000 Kazalište Hotel Bulić, Scena Amadeo izvode: Ljubomir Kerekeš (Grof Njarabum (Zagreb)) Ferdinand), Vid Balog (Grof Laslo), redateljica Anja Maksić Japundžić Jan Kerekeš (Grof Šandor), Slobodan Mate Matišić UMJETNIČKA ORGANIZACIJA premijera 25. ožujka 2010. Balon Milovanović (Dobrovolič), Žarko Potočnjak / Željko Duvnjak (Doktor redatelj Mislav Brečić MITROPA Pankracijuš), Janko Popović Volarić premijera 11. prosinca 2009. (Doktor Faust), Adam Končić David Mamet  (koprodukcija s Teatrom Exit) Život u kazalištu (Hofmajstor Dobrodelič), Franjo Jurčec (Norčak Hans Burštl), redateljica Svetlana Patafta Anđelko Petric / Damjan Simić NOVO KAZALIŠTE premijera 20. veljače 2010. (Andraš), Ronald Žlabur / Anđelko  Bernard-Marie Koltès (u koprodukciji s Gradskim Petric (Mikič) kazalištem Požega) (u koprodukciji s MSU-om Zagreb i Sallinger Focus on Art and Science (EU)) redatelj Ivica Buljan Glumačka družina Histrion dramaturginja Ana Prolić hrvatska premijera 10. kolovoza 2009. FOS FILM Georges Feydeau Kragić, scenograf Vitold Košir, (premijera 30. srpnja 2009. u Rennesu) Lovački rog kostimografkinjaM irella Protega, redatelj Dražen Ferenčina (koprodukcija Théâtre National Eve Ensler premijera 31. srpnja 2010. skladatelj Branko Radić, scenski de Bretagne (Rennes), Mini Teater Dobro tijelo pokret Mila Rackov, producentica (Ljubljana), Novo kazalište (Zagreb), redateljica Dubravka Crnojević-Carić Ana Ivušić  Zadar snova, ARL (Dubrovnik), premijera 2. listopada 2009. izvode: Leona Paraminski (Ona), Kazalište Hotel Bulić, Scena Amadeo Marko Makovičić (On), Petar Cvirn (Zagreb)) (Ljubavnik), Ana Kraljević (Majka) KAZALIŠTE HOTEL BULIĆ

Young Jean Lee Crkva Bernard-Marie Koltès redatelj Saša Božić Sallinger prijevod na kajkavski i scenografija redatelj Ivica Buljan premijera 21. svibnja 2010. Vladimir Gerić, kostimografija Ika hrvatska premijera 10. kolovoza 2009. (u koprodukciji sa Studijem dramske Škomrlj, Elvira Ulip (u koprodukciji s  Kazalištem (premijera 30. srpnja 2009. u Rennesu) umjetnosti Etra) slijepih i slabovidnih Novi Život, izvode: Vid Balog (Ambroz pl. (koprodukcija Théâtre National prevoditeljica Mirna Čubranić, Zagreb i MSU-om, Zagreb) Rapšic, fiškal), Adam Končić M( arcel de Bretagne (Rennes), Mini Teater dramaturška obrada Dubravka dr. Immersteif), Željko Duvnjak Crnojević-Carić, suradnica za TEATRIN GRDELIN (Ljubljana), Novo kazalište (Zagreb), (Mazgo Rogina, hausbezicer iz  Zadar snova, ARL (Dubrovnik), scenski pokret Iva Peter Dragan, Sevnice), Goran Koši (Sigismund Kazalište Hotel Bulić, Scena Amadeo scenografija Les chaussures rouges!, (Žiga) pl. Szmukler, študent Ivica Mijačika (Zagreb)) kostimografkinja Zjena Glamočanin, prava), Slobodan Milovanović Bog, žurim, nazovi autorica glazbe Lidija Dokuzović, (Delikaramamlaz, policijski (ili Replika stoljeću) Ma and Al oblikovatelj svjetla Milan Kovačević, inspector), Nela Kocsis (Leonina redatelj Zoran Mužić (prema motivima tekstova Bernard- producentica Rada Borić, izvršna Rapšic, rođena Tzetz), Nada Abrus premijera 13. ožujka 2010. Marie Koltèsa i J. D. Salingera) producentica Sanja Vejnović (Zsuzsi, grofica Feddhetetlenseg), redatelj Ivica Buljan izvode: Sanja Vejnović, Mila Tara Rosandić (Cilika, hižna pucka, premijera 19. prosinca 2009. Elegović, Dubravka Crnojević-Carić z Bednje), Tomislav Palinić – Čošo (Policajac), Duško Zubalj (glazbena ZAGREBAČKO HISTRIONSKO pratnja) LJETO KAZALIŠTE PINKLEC Glumačka družina Histrion anonimni autor Miroslav Krleža Mislibolesnik iliti Ni med cvetjem ni pravice dramaturginja Lada Martinac hipokondrijakuš Kralj, scenograf Zoran Mužić, redatelji Adam Končić i Duško Zubalj (u suradnji s Mini teatrom iz redatelj Georgij Paro premijera 12. ožujka 2010. kostimografkinjaE lvira Ulip, Ljubljane) premijera 11. srpnja 2009. koreografkinja Đurđa Kunej, glazba prizorišče posložila Dinka Jeričević, Nenad Brkić, oblikovanje svjetla Alen glazba Mitja Vrhovnik-Smrekar, Marin kostimi Ana Savić-Gecan, scenografija SlavenT olj izvode: Helena Minić, Davor Svedružić, Pero Juričić izvode: Senka Bulić, Marko Mandić glazbenik: Tomislav Vedrina UDRUGA DRUGI RED SCENA AMADEO

Dario Harjaček, Suzana Nikolić, jezični savjetnik Vid Balog, Bernard-Marie Koltès kostimografijaM irjana Zagorec, Nađa Perišić-Nola, Urša Raukar: igrokazalce oblekla Marija Žarak, prema Williamu Shakespeareu i Sallinger scenografijaM iljenko Sekulić, redatelj Ivica Buljan popevke napravil i note ukajdil Vid oblikovanje svjetla Dražen Dundović Ingmaru Bergmanu Balog, Jan Kerekeš & otec, igrokaza Hamletpersona hrvatska premijera 10. kolovoza 2009. (premijera 30. srpnja 2009. u Rennesu) inspirator i postavljač Georgij izvode: Adam Končić (glumac), redatelj Dario Harjaček Paro, njemu pomagač Frana Marija Duško Zubalj (pijanist) premijera: 28. studenoga 2009. (koprodukcija Théâtre National Vranković, prizorišče pomogla (koprodukcija sa  Zagrebačkim de Bretagne (Rennes), Mini Teater posložiti i orisati Marta Crnobrnja, kazalištem mladih) (Ljubljana), Novo kazalište (Zagreb), spelanciju ravna Iva Srnjec, spiritus  Zadar snova, ARL (Dubrovnik), comediae Zlatko Vitez 74 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. STUDIJ DRAMSKE scenograf Aljoša Paro, asistentica UMJETNOSTI ETRA scenografa, dizajnerica plakata i programa Larisa Orešković, kostimografkinjaM arita Ćopo, Eve Ensler tehničko vodstvo i inspicijent Bruno Dobro tijelo Potkornjak redateljica Dubravka Crnojević-Carić premijera 2. listopada 2009. izvode: Božidar Orešković (umirovljeni Glumac), Mladen (u koprodukciji s  Fos film) Čutura (Francek, njegov prijatelj), premijera 16. travnja 2009. premijera 22. listopada 2009. Ksenija Pajić (Franciska, stanodavka), scenograf Damir Medvešek, dramaturška obrada Božidar Violić, GERILA MEDIA Žarko Savić (glas organiziranog kostimografkinja Davorka Dugački- pomoćnik redatelja Đuro Roić, kriminala) Medvešek, skladatelj Mate Matišić, kreatorica lutaka Vesna Balabanić, Rajko Dujmić, Željka Ogresta KAZALIŠTE MORUZGVA fotografije plakata i knjižice Damir scenografi Iva-Matija Bitanga i Za dobra stara vremena Hoyka, majstor tona i svijetla, Leo Vukelić, glazba Mate Matišić, redatelj Mario Kovač Olja Runjić inspicijent Roko Grbin koreografkinja Đurđa Kunej, premijera 4. prosinca 2009. oblikovanje svjetla Igor Matijevac Gola u kavezu izvode: Vedran Mlikota (Cinco, redatelj Ivan Leo Lemo gastarbajter), Danko Ljuština izvode: Željko Mavrović premijera 23. ožujka 2009. (Marinko, gastarbajter i pjesnik) (Pripovjedač), Đuro Roić (Ježurka Ježić), Andrea Baković (Lisica Mica), KAZALIŠNA RADIONICA Anđelko Petric (Vuk), Žarko Savić GUSTL (Medo), Pero Juričić (Divlja svinja), Katarina Perica (Poštar, Zec, Sova), Finowino Leonard Mišić i Juraj Rendulić (po motivima Filozofije vina (Catering) dirigent Fedor Boić, kostimografkinja Béle Hamvasa) Danica Dedijer, scenograf Marko redatelj K. R. Gustl, Željko Zorica James Mathew Barrie Sekulić, koreografija Larisa Navojec, scenograf i autor prepjeva Ivan Leo premijera Petar Pan glazbeni producenti Tomislav Lemo, kostimografkinjaM irjana redateljica Aida Bukvić Modrić, Fedor Boić Zagorec, skladatelj i audiovizualno premijera 22. siječnja 2010. izvode: Zrinka Cvitešić (Ana, oblikovanje Willem Miličević, koreografkinja Larisa Lipovac, glazbeno nadarena srednjoškolka), oblikovanje rasvjete Aleksandar Marko Tolja (Saša, njena simpatija), Mondecar Ana Begić (Milena, Sašina majka, čistačica), Ivica Vidović (profesor izvode: Barbara Nola (Una, slobodna Reiser, smrtno zaljubljen u umjetnica), Ana Begić (Tanja, direktoricu škole), Ivica Zadro poslovna žena), Barbara Vicković / scenografija Ivan Koprivčević, Damir (profesor Friščić), Goran Navojec Ecija Ojdanić (Nina, žena u krizi) (Pero, milicajac), Sanja Doležal Šaban, dramaturgija Željko Zorica, (Tonka, ravnateljica glazbene škole), glazba Ivan Koprivčević, koreografija dramaturška obrada i dramaturginja Johanna Spyri Natalija Manojlović, kostim Vivat i Marijana Fumić, Lutke i kostimi Hana Hegedušić (profesorica, Heidi prostitutka), Dora Lipovčan, Iva partneri, oblikovanje svjetla Damir Gordana Krebelj, scenografija i redatelj Ivan Leo Lemo Visković, Zoran Simkić, Renato Kruhak oblikovanje svjetla Ivo Knezović, premijera 26. veljače 2010. glazba Damir Šimunović Đošić Renman (Reper Šef) dramatizacija i scenografija Ivan Leo izvode: Damir Šaban, Ivan plesači: Mario Guteša, Alen Sesarić, Koprivčević, Tom Blažinović izvode: Matija Prskalo (Petar Pan), Davor Čiković, Mario Urbanec, Matilda Sorić (Mama Darling, Ivan Ugrin, Zvonimir Kvesić, Ida KAZALIŠTE SMJEHOTIĆI Zvončica), Luka Peroš (Tata Darling, Jolić, Ana Fočić, Morena Halilović, Kapetan Kuka), Branko Smiljanić Petra Milojković, Dina Ekštajn, Lana Matko Elezović (Nana dadilja, Gusar Smee), Marina Šprajcer, Daria Kerić, Aida Barić, Vesele žene hrvatske Kostelac (Wendy), Katarina Perica Martina Car, Tihana Strmečki redateljica Frana Marija Vranković (John, Izgubljeni dječak), Maja Nekić bend: Damir Šomen (bubanj), premijera 20. veljače 2009. (Michael, Tigrasti Ljiljan), Siniša Kristijan Zorjan (udaraljke), Lemo, kostimograf Patricio Aguero, Miletić (Izgubljeni dječak), Ivica Martin Petračić (bas gitara), Zoran Aničić (Divovski Krokodil) Mišolongin (akustična gitara), Damir skladatelj i grafičko oblikovanje Willem Miličević, oblikovanje Lipošek (električna gitara), Fedor svjetla Aleksandar Mondecar, Darko Boić (klavijature) Kristijan Ugrina, Jelena Milošević Crnčević Bonton ili Kako pristojno izvode: Nataša Janjić / Amanda provesti dan KAZALIŠNA GRUPA POZOR Prenkaj (Heidi), Goran Bogdan redatelji Kristijan Ugrina, Željko (Petar, Otac, gđa Rottenmeier), Iva Zorica Božidar Orešković Mihalić / Zrinka Kušević (Klara, premijera 12. veljače 2010. Glasnogovornik Tetka, koza, Slijepa baka), Davor kostimografkinjaE lvira Ulip, scenski redatelj Georgij Paro Borčić (Djed, Sebastijan) pokret Branka Kolar premijera 14. prosinca 2009. KAZALIŠNA DRUŽINA GLUMCI izvode: Jadranka Elezović, Matija Prskalo U ZAGVOZDU

Mate Matišić ZAGREBAČKO KAZALIŠTE Cinco i Marinko LUTAKA (iliti odnila ji lipa smrt) redatelji Cinco i Marinko (Danko Branko Ćopić Ježeva kućica (u koprodukciji sa Kazalištem Ljuština, Vedran Mlikota) Bembo, Zagreb) redatelj Božidar Violić broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 75 premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. skladatelji Krešimir Miščević, Robert skladatelj Matija Antolić, kostimograf Arlavi Šarkezi, izrada lutki i oglavlja Ugrina, koreografkinja Ljiljana Matias Zanotti Zlatica Blanuša, kostimi su šivani u Zagorac, oblikovanje svjetla Dražen krojačkim radionicama HNK Zagreb Dundović, oblikovanje zvuka izvode: Tena Jeić Gajski (Pipi), Sanja Marija Fiket Davor Popović, lutke Marijana Hrenar (Anika), Aleksandra Naumov, Županić-Benić, scenska rekvizita Ivana Bakarić, Dragana Marković izvode: Rakan Rushaidat (Winnie), Toni Andrijanić, glazbenici Hrvoje Roić, Vida Jerman, Vanda Vujanić Iskra Jirsak (Zec), Sanja Hrenar Babić, Ivana Brodnjak, Danijel Čoja, Šušnjar, Krunoslav Klabučar (Tomi), (Praslin), Ranko Stojić (Tugomil), Hrvoje Barišić, Jerko Marčić, Ranko Vanda Vujanić Šušnjar (Slova), Božidar Ugrina, producenti Tatjana Georgea Taborija za kazalište nakaza Aćimović, Željko Zorica Stojić, Božidar Koščak Aleksandra Stojaković (Cristopher priredio Zlatko Bourek, pomoćnik Robin) izvodi: Kristijan Ugrina redatelja Đuro Roić, nacrt za figure i izrada glava Zlatko Bourek, skladatelj Saša Božić, Ksenija Zec VIS Životinje Tijelo Veseli Balogov cirkus i glazbeni suradnik Davor Rocco, redatelji Ksenija Zec i Saša Božić scenograf Miljenko Sekulić, prijevod redatelj Saša Božić (dječja poezija iz zbirke Zvonimira premijera 24. siječnja 2010. premijera 15. svibnja 2010. Baloga 100 najzanimanja) izvornika Nikica Petrak redatelji Marina Kostelac, Pero Juričić izvode: Đuro Roić (Herzl), Mladen premijera 18. veljače 2010. Čutura (Adolf H.), Žarko Savić (Goebbels, Gospođa Smrt), Branko Smiljanić (Aždaja u šlafroku) GRADSKO KAZALIŠTE TREŠNJA

autorski projekt Ksenije Zec i Saše koreografija Ksenija Zec, Braća Grimm dramaturgija Saša Božić, glazba Snjeguljica i sedam patuljaka Božića u suradnji s izvođačima glazba Damir Šimunović, Damir Šimunović, kostimi Zdravka redateljica Ivana Čoh (u koprodukciji sa Max Teatrom, koreografkinja Ksenija Zec, kostimi Ivandija, svjetlo Zdravko Stolnik premjera 19. rujna 2009. Zagreb) Zdravka Ivandija, svjetlo Zdravko dramaturgija, organizacija, izvode: Petra Hrašćanec Herceg, Ana Stolnik, Branko Cvjetičanin, video Mrak, Damir Klemenić, Dražen Šivak produkcija, koreografijaM arina Ivan Faktor, grafičko oblikovanje Kostelac, Pero Juričić, scenografija Pero Vojković / Vojkovic&Daughters, KAZALIŠTE MALA SCENA Esad Ribić, glazba Davor Rocco, glazbeni voditelj Matija Antolić, kreacija lutka i rekvizite Vinka Krnić, izrada kostima Barica Paulić. kostimografkinjeT amara Šantek suradnik za video Igor Pauška, Andri Beyeler Zlatar, Vinka Krnić, oblikovanje kamera Eva Kraljević, montaža Krava Ružica svjetla Saša Fistrić, djeca koja su Dubravka Turić, inspicijentica Tajana redatelj Ivica Šimić posudila glasove: Asja Turohan, Tea Fabekovec Pavlović premijera 7. rujna 2009. Kostelac, Arian Šilović, Max Kostelac adaptacija Ivana Čoh, scenograf Radovan Ruždjak, kostimografkinja izvode: Larisa Navojec/Maja Posavec, izvode: Marina Kostelac, Pero Juričić Hana Letica, autor glazbe Matija Tvrtko Jurić, Damir Klemenić, Jerko Antolić, oblikovatelj rasvjete Olivije Marčić, Rakan Rushaidat Dubravko Jelačić Bužimski Marečić, oblikovatelj tona Daniel Osvajanje kazališta Biffel, glazbeni voditelj Krešimir redatelj Zoran Mužić Batinić Jasno k’o pekmez premijera 19. ožujka 2010. izvode: Tena Jeić Gajski (Snjeguljica), (predstava je rađena prema motivima Ivana Bakarić (Kraljica), Vanda knjige Tao Mede Pooha Benjamina Vujanić Šušnjar (Ogledalo), Hoffa) prevela Maja Oršić Magdić, Krunoslav Klabučar (Učo), Sanja redatelj Damir Munitić producentica Vitomira Lončar, Hrenar (Veseljko), Tvrtko Jurić premijera 28. ožujka 2010. kostimografkinja Hana Letica, (Pospanko), Aleksandra Naumov scenografkinja Dinka Jeričević, (Mrgud), Matija Antolić (Sramko), odabir glazbe Ivanka Mazurkijević, Hrvoje Barišić (Mucko), Toni Šestan marketing i PR Daniela Kos, (Tupko), Ranko Stojić (Lovac), Višnja fotografkinja Ana Šesto Babić (Starica s korzetom), Ivana izvode: Nera Stipičević, Ana kreatorica lutaka Sara Lovrić Caparin, Bakarić (Starica s jabukama), Hrvoje Majhenić scenograf Željko Zorica, glazba Mate Barišić (Princ) Matišić, koreografkinja Đurđa Kunej, oblikovanje svjetla Dražen Dundović, Anica Tomić i Jelena Kovačić animirani film SinišaM ataić Astrid Lindgren scenografkinja Dinka Jeričević, Ana i Mia Pipi Duga Čarapa asistentica scenografkinjeM arta redateljica Anica Tomić izvode: Nela Čolić Prizmić (Crvena), redateljica Renata Carola Gatica Crnobrnja, kostimografkinja Doris premijera 28. siječnja 2010. Matilda Sorić (Plava), Luka Peroš premijera 28. studenoga 2009. Kristić, asistentica kostimografkinje (Žuti), Anđelko Petric (Sukrapina), Đurđa Janeš, video Igor Pauška, Boris Mirković (Mrav), Đuro Roić autori glazbe Daniel Biffel i Ivana (Cvrčak), Željko Mavrović (Glumac), Starčević, oblikovanje zvuka Mladen Čutura (Redar) Daniel Biffel, oblikovanje rasvjete Aleksandar Mondecar, grafičko George Tabori oblikovanje Pero Vojković / Jedini neuspjeh Adolfa H. Vojkovic&Daughters, suradnici redatelj Zlatko Bourek za pokret Ksenija Zec, Pravdan premijera 6. svibnja 2010. Devlahović, oblikovanje maske, dramaturgija Jelena Kovačić, scenografkinjaT anja Lacko, prema motivima djela Mein Kampf šminke i frizure Irena Königsknecht, scenografija i kostimografija Anica koreografkinja NatalijaM anojlović, Tatjana Bjeliš, inspicijentica Aline Tomić i Jelena Kovačić, glazba Frano 76 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. Đurović, dizajn Vladimir Končar, Zlatna pčela), Marta Bolfan Ugljen fotografkinja Ana Šesto, producentica (Žena Palunkova, Morska djevica), Vitomira Lončar, marketing i PR Dubravka Šunjić-Vujović (Palunkov Daniela Kos sinčić Vlatko, Glas majke, Zmija orijaška, Morska djevica), Matija izvode: Nika Mišković (Ana), Mia Kezele (Galeb ptica, Morski kralj), Biondić (Mia, Majka, Medicinska Ksenija Gregurić (Zora djevojka, sestra...) Ptica orijaška, Morska djevica) Balabanić, mačevanje Sanjin Kovačić, kostimografija Slavica Grdinić, Ivica Šimić jezična savjetnica Đurđa Škavić koreografija Sandra Banić August Šenoa Priča o svjetlu Naumovski, dizajn rasvjete Leo izvode: Filip Križan (Mačak u Kameni svatovi redatelj Ivica Šimić Vukelić, izrada kostima Vesna redatelj Zvonko Festini čizmama), Drago Utješanović premijera 12. ožujka 2010. Marinković, izrada scene i rekvizita premijera 5. ožujka 2010. (Stari mlinar, Kralj), Tomislav Domagoj Klasić, Leo Vukelić, Krstanović (Marko, najmlađi sin), grupa GLOP Dramskog studija Mitja Smiljanić (Janko, najstariji DKD-a, Gordana Poljančić, grafičko sin, Drugi prosac, Stražar, Težak, oblikovanje Luka Vucić, fotografije Graničar), Ante Krstulović (Ranko, Mario Besprska, Miroslav Vukelić, srednji sin, Postolar, Prvi prosac, majstor rasvjete Dino Čosić, scenska Dvorjanik, Rizničar, Dvorski vikar, tehnika Domagoj Klasić Kraljeva pratnja i tjelesna straža), Natalija Đorđević (Princeza), izvode: Marta Babić/Gorana Biondić Ana-Marija Bokor (Kraljica, Žena (Mačak), Antonio Brajković/Zdenko oblikovateljica svjetla Željka dramatizacija Leda Festini-Jensen, težaka), Berislav Tomičić (Modni Niessner (Čarobnjak), Danijela Petrić Fabijanić, dramaturginja Vedrana likovna kreatorica Vesna Balabanić, stilist i krojač, Dvorski kuhar, Težak, (glasovir) Klepica, kostimografkinja i skladatelj Matija Dedić, songovi Div-čarobnjak), Gorana Marin oblikovanje kutija Hana Letica, Margit Antauer, koreografkinja Zaga (Dvorska dama i dadilja, Žena težaka, LUTKARSKA SCENA scenografkinja Dinka Jeričević, Živković, oblikovatelj rasvjete Olivije Princezina Mica-maca), Filip Detelić fotografkinja Ana Šesto, oblikovanje IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ Marečić figura Dunja Niemčić, oslikavanje (Magarac, Stražar, Kraljev ministar i savjetnik, Graničar), Zoran Kelava scenografije Petra Held, dizajn Ivica Zlatko Krilić izvode: Helena Kalinić, Risto Vujović, Šimić, producentica Vitomira Lončar, (Magarac, Dvorski lovac, Dvorjanik, Jaje Ksenija Gregurić, Danijel Ljuboja, Treći prosac, Kraljeva pratnja i marketing i PR Daniela Kos redatelj Dražen Ferenčina Dubravka Šunjić-Vujović tjelesna straža), Tomislav Blatančić premijera 26. rujna 2009. izvodi: Ivica Šimić (Dvorjanik, Glazbenik, Konj KAZALIŠTE KNAP, KULTURNI kraljevske kočije), Marinko Pavlinić CENTAR PEŠČENICA GRADSKO KAZALIŠTE (Dvorjanik, Konj kraljevske kočije) ŽAR PTICA Karol Čapek Zlatko Krilić Skitnička bajka Aleksandar Ivanov Čudnovata istina redateljica Nana Šojlev Bilo jednom jedno vrijeme redateljica Nina Kleflin premijera 21. prosinca 2009. redatelj Sunny Suninsky premijera 25. svibnja 2010. premijera 20. listopada 2009. likovna kreacija Luči Vidanović, skladatelj Mario Mirković, songovi Zlatko Krilić, Dražen Ferenčina, oblikovatelj rasvjete Olivije Marečić, koreografkinjaM aja Đurinović, kostimografija Daliborka Puž izvode: Luka Juričić, Željko Šestić, koreografkinja Desanka Virant, Ksenija Gregurić dramatizacija Marijana Nola, dramaturg Ronald Panza, scenograf Miljenko Sekulić, scenografkinja Slavica Radović, scenografkinja i kostimografkinja kostimografija Danica Dedijer, glazba kostimografkinja Doris Krstić, Ivana Brlić Mažuranić Valentina Crnković, skladatelj Adam Damir Šimunović oblikovatelj svjetla Olivije Marečić, Ribar Palunko i njegova žena Luka Turjak izvode: Ana Marija Bokor, izbor glazbe Robert Torre redatelj Zvonko Festini premijera 24. listopada 2009. izvode: Josipa Bubaš, Ines Cokarić, Gorana Marin, Žana Bumber, izvode: Sven Madžarević, Amanda Igor Hamer, Sara Stanić, Ana Šetka Berislav Tomićić, Zoran Kelava, Prenkaj, Gorana Marin, Natalija Mitja Smiljanić, Marija Sekelez Đorđević, Žana Bumber, Vesna (Pripovjedačica), Tomislav Blatančić Ravenšćak, Ante Krstulović, Drago KAZALIŠTE MERLIN (gitarist) Utješanović, Berislav Tomičić Johanna Spyri Ivica Boban DJEČJE KAZALIŠTE DUBRAVA Heidi (prema bajci Charlesa Perraulta) redateljica Ana Merlin Mačak u čizmama premijera 27. studenoga 2009. redateljica Ivica Boban Gioachino Rossini / Zdenko Niessner Mačak u čizmama dramatizacija Milan Čečuk, likovna premijera 5. ožujka 2010. kreacija Mojmir Mihatov, skladatelj redatelj Zdenko Niessner dramaturška obrada, songovi i Igor Karlić, songovi Margit Antauer, premijera 17. veljače 2010. koreografija Ivica Boban, scenografija koreografija Zaga Živković, (u koprodukciji s Udrugom Mala Dinka Jeričević, kostimi Doris oblikovanje svjetla Olivije Marečić, opera, Zagreb) Kristić, glazba Frano Đurović, lektor Đurđa Škavić libreto Zdenko Niessner, oblikovanje svjetla i projekcije glazbena voditeljica Danijela Deni Šesnić, lutke i maske Vesna izvode: Željko Šestić (Palunko, Petrić, scenografija Leo Vukelić, broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 77 premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. dramatizacija Tomislav Zajec, glazba redatelji Kristijan Ugrina, Željko kostimografkinjaM arija Žarak, autor Vlatko Panić, kostimografija, izrada Zorica scenske glazbe Renato Švorinić, video kostima, rekvizita i kulisa Zdenko premijera 12. veljače 2010. designer Dan Oki, oblikovatelj svjetla Bašić, plakat i grafičko oblikovanje (u koprodukciji sa  Zagrebačkim Zoran Mihanović, koreograf Dmitrij Zdenko Bašić i Filip Filković Philatz, lutkarskim kazalištem) Rodikov oblikovanje svjetla Luka Merlin, realizacija svjetla Nikola Ćurić, MAX TEATAR izvode: Trpimir Jurkić (Fritz, vlasuljarka Marija Bingula, ostali pokojnik), Ksenija Prohaska (Ludost, suradnici Kristijan Martinko, Ivan besmrtna) Veseli Balogov cirkus informacije Maksimir) Lukić, tehnička potpora Branko (dječja poezija iz zbirke Zvonimira glazba Vlatko Panić, lutke Tratinčica Deletić Lutz Hübner Baloga 100 najzanimanja) Slaviček i Vinka Krnić, scenografija redatelji Marina Kostelac, Pero Juričić Gretica, str. 89. izvode: Antonija Stanišić Šperanda Iva Matija Bitanga, scenu izradila redatelj Dražen Ferenčina / Sanja Milardović (Heidi), Gordana premijera 18. veljače 2010. Grupa GLOP / Dramski studio (u koprodukciji sa  Zagrebačkim premijera 15. siječnja 2010. Šimić (Klara), Ivan Horvat (Petar, Dječjeg kazališta Dubrava prijevod Damir Mađarić, scenograf Djed, Profesor Šrafnciger) kazalištem lutaka) izvode: Šiško Majcan Horvat, Dina Đuka KAZALIŠTE SVAROG UDRUGA KULTURA NOVA Split Saša Bubnjar Boris Kovačević (prema Educating HRVATSKO NARODNO Rita Willyja Russella) Biti drukčiji Angie redatelj Mario Kovač KAZALIŠTE U SPLITU redatelj Boris Kovačević premijera 28. travnja 2010. premijera 30. studenoga 2009. Lada Kaštelan Dražen Ferenčina, kostimografkinja Prije sna Najda Kromić, glazbu izabrala Maja redateljica Ivica Boban Žarković, oblikovatelj svjetla Miroslav premijera 12. listopada 2009. Mamić dramaturška obrada Ivica izvode: Elvis Bošnjak (Redatelj), Andrijana Vicković (Glumica)

(u suradnji s Centrom za Kulturu Jean-Baptiste Poquelin Molière Škola za žene adaptacija Boris Kovačević, odabir Trešnjevka, Udrugom za promicanje redatelj Andrzej Sadowski glazbe Krešimir Katić, ton i svijetlo istih mogućnosti UPIM i Hrvatskim premijera 16. siječnja 2010. Jesenka Sidor, produkcija/PR Kristina savezom udruga tjelesnih invalida) scenograf Andrzej Sadowski, Krtanjek stručna suradnica dr. sci. Mirela Vuković, dr. med., dizajn tiskanih Boban, scenografija Vesna Režić, izvode: Martina Čvek/Ana Vučak materijala Nenad Borgudan, fotograf kostimografija Sonja Obradović, (Angie), Dubravko Sidor (Frano, Mladen Pobi, inicijatorica i voditeljica oblikovanje svjetla Zoran Mihanović, njezin mentor) projekta Zvjezdana Bubnjar video projekcije Ivica Mušan, KAZALIŠTE izvode: Dino Škare (Andrija), Sven oblikovanje zvuka Damir Punda, Jakir (Vedran) scenski pokret i izbor glazbe Ivica TVORNICA LUTAKA Boban STALNA KAZALIŠNA izvode: Snježana Sinovčić Šiškov Vladimir Tintor (prema DRUŽINA DIJALOG (Prva trudnica), Arijana Čulina kostimografkinjaM arija Žarak, The Missing Piece Meets The Big O (Druga trudnica), Bruna Bebić Tudor jezična savjetnica Jagoda Granić, Shela Silversteina) izbor glazbe Domenico Briški, Komadić Miljenko Smoje (Žena), Ante Čedo Martinić (Njezin Cicibela muž), Nives Ivanković (Ljubavnica), oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović redateljica Vlasta Knezović Petra Težak (Mlađa žena), Ante izvode: Frane Perišin (Arnolphe), premijera 20. svibnja 2010. Krstulović (Njezin prijatelj), Goran Goran Marković (Horace), Nikola Marković / Mijo Jurišić (Njezin drugi Ivošević (Alain), Andrea Mladinić prijatelj), Zoja Odak (Starija žena), (Georgette), Bruna Bebić Tudor Anastasija Jankovska (Žena koja (Crysalde), Ante Čedo Martinić spava), Nenad Srdelić (Konobar), (Enrique), Trpimir Jurkić (Oronte), Nikola Ivošević (Otac pet kćeri), Anastasija Jankovska (Agneza), Nives Josip Zovko (Mate), Zara Grubešić / Ivanković (Notar-bilježnik) Nikolina Dobra (Janja) redatelj Vladimir Tintor premijera 29. studenoga 2009. Simon Bent, tekst songova Vladimir Tintor, Boris Senker prema romanu Ingvara Ambjørnsena Maja Petrin, glazba Albert Koehler, dramaturginja Vlasta Knezović, Podvala ludosti Elling scenografkinja Nikolina Husain, skladatelj Ernest Pelajić redatelj Georgij Paro redatelj Jasmin Novljaković majstor svjetla Alen Marin izvodi: Vlasta Knezović premijera 18. prosinca 2009. premijera 23. ožujka 2010. scenograf Vedran Ivanković, izvode: Vladimir Tintor, Lana prijevod Belmondo Miliša, scenograf Klingor TIGAR TEATAR

KAZALIŠTE BEMBO Sanja Sumrak Čarobno pismo redateljica Sanja Sumrak Kristijan Ugrina, Jelena Milošević premijera 23. prosinca 2009. Bonton ili Kako pristojno (u suradnji s Centrom za kulturu i provesti dan 78 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010.

Zlatko Kauzlarić – Atač, kostimograf PLAYDRAMA scenografija Ozren Bakotić, adaptacija teksta Ladislav Sonja Obradović, scenska glazba originalna glazba i obrada Nenad Vindakijević, scenografiju i Mirko Krstičević, scenski pokret Dan Kozig lutke osmislio Vojo Radoičić, Jasminka Petek-Krapljan, oblikovanje Andres Veiel, Gesine Schmidt kostimografijaM arija Žarak, svjetla Srđan Barbarić, video Ivica Udarac izvodi: Srećko Ernest Berec, Bosutski skladatelj Mate Matišić, realizacija Mušan redatelj Martin Kočovski bećari scenografije i lutaka Luči Vidanović, premijera 17. rujna 2009. asistentica na realizaciji scenografije izvode: Nenad Srdelić (Elling), Dražen Ferenčina i lutaka Marija Volkmer, scenski Nikola Ivošević (Kjell Bjarne), Enes E, moj Pinokio pokret i koreografijaM aja Đurinović, Kišević (Alfons Jorgensen), (Josip redatelj Dražen Ferenčina svjetlo Duško Šteković, ton Bojan Zovko Frank Ashley), Arijana premijera 10. prosinca 2009. Beladović, inspicijent Franko Perić Čulina (Reidun Nordsleten), Tajana Jovanović (Johanne), Andrijana izvode: Ivica Beatović, Milena Vicković (Gunn) Blažanović, Srđan Brešković, Milana Buzolić-Vučica, Alin Majica, Andrea William Shakespeare Majica Hamlet prijevod Nenad Popović, dramaturg redatelj Aleksandar Ogarjov Ivan Jerčić, scenograf Ozren Bakotić, Zdenka Mišura i Branko Ružić premijera 7. travnja 2010. kostimografkinja Sonja Obradović, (prema djelu Alexandrea Dumasa) prijevod Milan Bogdanović / glazba Nenad Šiškov, svjetlo Boško Pripovijest o Krckalu Kutlešić Bijader, inspicijent Davor scena i kostimi Iva Matija Bitanga redateljica Marica Grgurinović Lalić, suradnici na produkciji i Leo Vukelić, glazba Igor Karlić, premijera 4. prosinca 2009. Gradsko kazalište lutaka Split scenski pokret Alen Čelić, izvode: Trpimir Jurkić, Snježana videoprojekcije Toni Meštrović, Sinovčić Šiškov, Anastasija Jankovska, svjetlo Leo Vukelić Lana Hulenić, Marko Petrić, Duje izvode: Mia Roknić (Pinokio), Grubišić Franko Strmotić, Slavko Sobin, Filip Radoš. Vinko Mihanović, Nada redakcija prijevoda Josip Torbarina, Dubravko Mihanović Kovačević, Jolanda Tudor, Jasmina scenografkinja i kostimografkinja Marjane, Marjane Žiljak te polaznici Dramskog studija Vera Martinova, asistentica redatelja redatelj Mislav Brečić za mladež GKM lutke Sunčica Jerković, Marija Ančić, Marica Grgurinović, redatelj video premijera 11. ožujka 2010. scenograf Ozren Bakotić, kostimograf Mario Leko, glazba Mate Matišić, materijala Dan Oki, izbor glazbe Petar Bosnić Aleksandar Ogarjov, scenski pokret Ukradena lopta dramaturg Branko Ružić, inspicijent Jasminka Petek Krapljan, oblikovanje Franko Perić, koreografijaM aja redatelj Petar Bosnić Đurinović, oblikovanje šminke Ana svjetla Zoran Mihanović, oblikovanje premijera 13. svibnja 2010. zvuka Tomo Luetić, jezična savjetnica Benzon Jagoda Granić, uvježbavanje zbora izvode: Branko Rakić (Krckalo, i glazbeni aranžmani Domeniko Drosselmayer), Belmondo Miliša Briški, scene mačevanja uvježbao (Tata Silberhaus, Troglavi Kralj), Stipe Mađor Božičević, konsekutivni Sanja Vidan (Sova Helga, Pajac), Alin prijevod Valentina Čobanov, Tamara (koproducent Gradsko kazalište Majica (Mama Silberhaus, Ružica), Mravić, inspicijent Mark Anton lutaka Split) Andrea Majica (Marija), Petra Težak Gančević dramaturginja Tajana Gašparović, (Klarica), Ivan Medić (Fritz, Glupi glavni snimatelj video-materijala scenograf Ozren Bakotić, August), Ivica Beatović (Tužni Boris Poljak, svjetlo i asistent kostimografkinja Sonja Obradović, Harlekin) snimatelja Tonći Gačina, podvodni video i 3D oblikovanje Nenad skladatelj Stanislav Kovačić, Glavan, glazba Jakša Matošić, snimatelj Joško Bojić, asistent režije oblikovanje svjetla Duško Šteković, kostimografkinja Naida Kromić, Lada Martinac Kralj Toni Mijač, montažer Žare Batinović inspicijent Davor Lalić pokret Alen Čelić Pupoljak izvode: Mijo Jurišić (Hamlet, danski izvode: Elvis Bošnjak, Marko Petrić, redateljica Vedrana Vrhovnik kraljević), Ante Čedo Martinić Duje Grubišić, Matija Kačan, Anica izvode: Vinko Mihanović, Nada premijera 24. veljače 2010. (Klaudije, danski kralj), Ksenija Kovačević, Elena Orlić, Stanislav Kovačević, Mia Roknić, Slavko Sobin, Prohaska (Gertruda, danska kraljica, Kovačić, Bea Franko Strmotić, Jolanda Tudor, majka Hamletova), Frane Perišin Vanda Boban, Filip Golubović, Nato (Duh Hamletova oca), Trpimir GRADSKO KAZALIŠTE Pivalica Jurkić (Polonije, prvi dvorski tajnik), MLADIH SPLIT Anastasija Jankovska (Ofelija, GRADSKO KAZALIŠTE Polonijeva kći), Nikša Arčanin LUTAKA SPLIT (Laert, Polonijev sin), Marko Ivan Kozarac Petrić (Horacije), Duje Grubišić Đuka Begović (Rosencrantz), Goran Marković redatelj Srećko Ernest Berec Jakša Fiamengo (Guildenstern), Elvis Bošnjak premijera 15. listopada 2009. More iz ormara lutke i scena Vesna Balabanić, (Grobar), Vicko Bilandžić (Marcel), redatelj Ladislav Vindakijević kostimografkinjaM arija Žarak, Matija Kačan (Bernard ), Tihomir premijera 1. listopada 2009. skladatelj Nenad Šiškov Šiškov (Fortinbras), Vanja Senjanin (Mali Hamlet), Barbara Sumić izvode: Andrea Majica (Pupoljak), (Pjevačica u Hamletovoj predstavi), Milana Buzolić Vučica (Djevojčica Jelena Bajto, Mira Prvinić, Stefan Lucija), Alin Majica (Lucijina mama, Kokoškov, Ivan Gabrilo, Ante Ivić, Ružica 3), Branimir Rakić (Pauk Edo Marić, Franjo Pavić, Božidar Max), Sanja Vidan (Vrabac Živac), Kučić, Vjekoslav Štambuk, Vicko Ivan Medić (Ružica 1), Milena Blažanović (Ružica 2), Belmondo Ivanišević, Juraj Hrepić (Glumačka (Kazališna produkcija Daska i maska) Miliša (Debelićka) družina) dramaturg Srećko Ernest Berec, broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 79 premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010.

MALO SPLITSKO KAZALIŠTE izvode: Zdeslav Čotić (Krište), Vicko Dmitrij Andrejčuk (Atenjani) Bilandžić (Izvjestitelj Kriminala), Joško Ševo (Iže), Ksenija Prohaska Janko Polić Kamov – Lary Zappia Branko Ružić (Šjora Libera), Silvana Stanić (Šjora Što mi može virus? Da je proklet Kam Paškva), Andrijana Vicković (Uršula), redatelj Lary Zappia redateljica Marica Grgurinović Ana Gruica (Keka), Marija Škaričić premijera 17. listopada 2009. premijera 9. travnja 2010. (Lucijeta), Tonči Banov (Paron dramaturg Lary Zappia, scenograf Vicenco, ribar), Ilija Zovko (Paron Toni), Slavko Sobin (Bepo), Neno premijera 17. listopada 2009. Srdelić (Paron Furte), Mijo Jurišić prijevod i prilagodba Nataša (Ivanko) Matošević, dramaturginja Christelle Harbon, scenograf François-Michel Ivan Kovačić Pesenti, kostimograf Leo Kulaš, Smij i suze starega Splita izbor glazbe François-Michel redatelj Goran Golovko Pesenti, oblikovatelj svjetla Boris izvode: Vanda Boban, Mijo Jurišić, premijera 19. srpnja 2010. Blidar, lektor Eduard Černi, asistent Zdeslav Čotić redatelja Marin Lukanović, asistentica Dalibor Laginja, kostimograf Sandra kostimografa Sandra Dekanić, Dekanić, koreograf i scenski pokret 55. SPLITSKO LJETO inspicijentica Sandra Čarapina Mark Boldin, skladatelj i izbor glazbe Duško Rapotec Ute, oblikovatelj izvode: Anastazija Balaž Lečić, svjetla i projekcija Deni Šesnić, Olivera Baljak, Marina Bažulić, Mike Bartlett asistentica scenografa Sandra Grabar, Zdenko Botić, Denis Brižić, Jadran Moje dijete inspicijentica Ana Vidučić redateljica Nenni Delmestre Grubišić, Alen Liverić, Jelena Lopatić, premijera 15.srpnja 2009. Jasmin Mekić, Dražen Mikulić, izvode: Igor Kovač (Janko (Mate Damir Orlić, Ivana Savić, Predrag adaptacija i dramatizacija Olja Vinko) Polić), Iva Mihalić (Kitty), Sikimić, Tanja Smoje, Leonora Lozica, scenografkinja Ivana Poljak, Damir Orlić (Arsen Toplak), Surian, Biljana Torić, Nenad Vukelić, kostimografkinjaM arija Maca Žarak, Anastazija Balaž Lečić (Katarina Lara Čvorak/Ema Pelčić (Djevojčice) oblikovanje svjetla Zoran Mihanović, Radošević ud. Malinar), Žarko Radić glazbenici: Darko Linarić, Romeo scenski pokret Alen Čelić, glazbena (Nikola Polić), Jasmin Mekić (Milutin Drucker, Petar Kovačić, Tetyana suradnica Nela Bujas Luketić, jezična Polić), Tanja Smoje (Milka Polić), Sklyarenko, Aned Sngryan, Valeriya savjetnica Jagoda Granić Olivera Baljak (Gemma (Giema Vashchenko Joana) Gerbaz ud. Polić), Davor izvode: Ratko Glavina (Ivan Jureško (Anton (Giorgio Antonio) scenografija, scenska glazba, Kovačić), Zoja Odak (Baba Filomena Aristofan Politeo/Polić), Denis Brižić (Mato asistentica redateljice Lina Kovačić), Nenad Srdelić (Did Petar Lizistrata Malinar), Jelena Lopatić (Zora), Vengoechea, kostimografkinja Kovačić), Vicko Bilandžić (Otac redatelj Róbert Alföldi Biljana Torić (Sluškinja), Alen Liverić Danica Dedijer, oblikovatelj Špiro Kovačić), Bruna Bebić Tudor premijera 20. veljače 2010. (Jože) svjetla Zoran Mihanović, prijevod (Mater Marjeta Kovačić), Trpimir prevoditelj Zdeslav Dukat, glazbenici: Andrea Rizoniko Belmondo Miliša, lektorica Jagoda Jurkić (Brat Petra Kovačića), Snježana (violina), Marin Tuhtan (harmonika) Granić, inspicijent Mark Anton Sinovčić Šiškov (Tet’ Ane, žena Gančević Osibova), Tihomir Šiškov (Frane ZAJC OFF HNK IVANA PL. Kovačić, brat Ivanov), Nikša Arčanin ZAJCA RIJEKA, HRVATSKA izvode: Trpimir Jurkić (Muškarac), (Stipe Bala, ridikul), Nives Ivanković DRAMA Snježana Sinovčić Šiškov (Majka / (Jovana Keperova), Zdeslav Čotić Druge žene), Biserka Ipša (Starica), (Jozo Keper, Kando Gradelica, Vlaj, Nives Ivanković (Žena), Marko Petrić Vlasnik dućana, Svećenik), Tajana Hristo Bojčev (Dijete), Matija Kačan (Otac), Ante Jovanović (Dujka, Marica Prlainka, Opća bolnica Čedo Martinić (Karl) redatelj Matjaž Latin Gospoja s kapelinon), Andrijana dramaturzi Magdalena Lupi, Robert Vicković (Franica, Majka Prlainka), premijera 18. prosinca 2009. Voros, scenograf Dalibor Laginja, jezična adaptacija Jelena J-Zlo Carlo Goldoni Goran Marković (Momak, Zermo, kostimografkinja Sandra Dekanić, Ribarske svađe Bepo, Kapo o’ škovacini, Fabjan oblikovatelj svjetla Boris Blidar, lektor redatelj Vinko Brešan Kaliterna, Dite o’ dišpeta, Ćozot, Eduard Černi, inspicijentica Ana premijera 9. kolovoza 2009. Gospodin), Bruno Ledenko, Pjerino Vidučić, asistentica međunarodnih Luketić (Djeca) poslova Edina Kenesei, asistentica redatelja Sandra Čarapina, asistentica Rijeka scenografa Ana Jureško, asistencija HRVATSKO NARODNO pri izradi scenografskih slika Zoran KAZALIŠTE IVANA PL. ZAJCA Storić, prevoditelj na pokusima Ivan RIJEKA, HRVATSKA DRAMA Tomek Tondini i Magdalena Lupi, izvode: Jelena Lopatić (Lizistrata), dramaturginja Magdalena Lupi, Jean-Baptiste Poquelin Molière Olivera Baljak (Zbor žena), Tanja scenografkinja Ljerka Hribar, Škrtac Smoje (Mirina), Andreja Blagojević kostimografkinja Sandra Dekanić, delokalizacija i prijevod na skladatelj Sebastijan Duh, suradnik srednjodalmatinsku čakavštinu redatelj Oliver Frljić (Kalonika), Anastazija Balaž Lečić  za scenski pokret Žak Valenta, Ivo Tijardović, dramaturg Ivo premijera 18. srpnja 2009. (na (Lampita), Biljana Torić (Prva žena), Riječkim ljetnim noćima) Tanja Tišma (Druga žena), Dražen oblikovatelj svjetla Raffaele Cavarra, Brešan, autor glazbe Mate Matišić, inspicijentica Ana Vidučić scenografkinja Vesna Režić, Mikulić (Zbor staraca), Alen Liverić kostimografkinjaM arija Žarak, Christelle Harbonn i François-Michel (Vijećnik), Jasmin Mekić (Kinesija), izvode: Damir Orlić (Kontuzov), oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović, Pesenti (po motivima Eshila, Sofokla Damir Orlić (Lakonski glasnik), Zdenko Botić (Deda), Dražen jezični savjetnik Tonči Banov, i Euripida) Tomislav Bundić (Atenjanin), Alen Mikulić (Braco), Alex Đaković inspicijentica Zlata Kovačić Med + Pepeo / Iznad ponora Hujić (Dijete), Neda Šimić-Božinović (William), Jasmin Mekić (Fero), redatelj François-Michel Pesenti (Božica mira), Alen Nezirević, Jelena Lopatić (Pepeljuga), Zrinka

80 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. Kolak-Fabijan (Baba), Andreja Paola Galassi / Massimo Pagnoni, Magdalena Lupi – Žak Valenta Blagojević (Žena, Medicinska Pjesmu za kraj napisao Rocco Cirkus Klaunovski sestra, Generalica), Predrag Sikimić Tanica, koreografijaE lena Brumini, redatelj Žak Valenta (Doktor), Luka Lenac, Matija Vadlja, asistent redateljice Massimo Pagnoni, premijera Emanuel Kovačić (bolničari, oficiri i asistentica kostimografa Sandra koreograf Žak Valenta, dramaturginja vojnici Alijanse) Dekanić, inspicijentica Lili Švrljuga, Magdalena Lupi, skladatelj Marin šaptačica Sintia Lacman Alvir, idejno rješenje scene i kostima Cirkus Destetika izvode: (prema djelima Daniila Harmsa) ljudski svijet: Elena Brumini (mlada scenograf i kostimograf Toni redatelj Aleksandar Popovski Plešić, glazba Bruno Nacinovich,  Indijanka Lenape iz New Yorka), premijera 20. srpnja 2010. (na Sabina Salamon (Talissina sestra), scenski pokret Elena Brumini, Riječkim ljetnim noćima) Rosanna Bubola (Indijanka Lenape oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, iz Afrike), Marko Kalc (Indijanac asistent redateljice Bruno Nacinovich, HRVATSKO NARODNO Lenape iz Tokija), Toni Plešić inspicijentica Lili Švrljuga, šaptačica KAZALIŠTE IVANA PL. ZAJCA (Dogradonačelnik grada Rijeke Ugo Sintia Lacman RIJEKA, TALIJANSKA DRAMA Testarossa), Giorgio Amodeo (Siva izvode: Elvia Nacinovich, Elena Žak Valenta, oblikovatelj rasvjete Masa, uznemirujući lik), Marko Kalc, Brumini, Rosanna Bubola Sanjin Seršić Sergi Belbel Vladimir Ježić (Sluge Sive Mase), diskretno prisutni: Laura Marchig, Brutta / Ružna Sabina Salamon (Slon Dante) Bruno Nacinovich izvode: Božena Delaš (klaunica redatelj Toni Cafiero svijet Somewhere Cityja: Bruno Štefica), Alex Đaković (senorM irko premijera 26. studenoga 2009. Nacinovich (gradonačelnik Aspirator), Goran Guksić (klaun glazba Oscar Roig, dramaturg Toni Somewhere Cityja), Giorgio Amodeo HKD TEATAR Žan) (Trafficone, inventore e assistente di Mr.Reg / izumitelj i pomoćnik Mr. Dušan Spasojević RIJEČKE LJETNE NOĆI Rega), Elvia Nacinovich (Mrs.Park, Metak za sve amante dei fiori / obožavateljica redatelj Nemanja Ranković HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, Hrvatska cvijeća), Alida Delcaro (Key-Ho, premijera 10. ožujka 2010. drama uccellino parlante / ptičica koja scenograf Ljerka Hribar, kostimograf Jean-Baptiste Poquelin Molière govori), Rosanna Bubola (Luna-Una, Škrtac gatta che parla tutte le lingue / mačka redatelj Oliver Frljić koja govori sve jezike), Lucio Slama premijera 18. srpnja 2009. Cafiero, scenografi i kostimografi (Thor, grande vichingo che gioca con Toni Plešić, Toni Cafiero, oblikovatelj le nuvole / ogromni viking koji se igra svjetla Alan Vukelić, prijevod teksta sa oblacima), Giuseppe Nicodemo Rosanna Bubola, prijevod i adaptacija (Zucchina, zucchina pettegola / songova Laura Marchig, glazbeni tikvica tračerica) savjetnik Igor Vlajnić, video Martino Šesnić, oblikovatelji tona Sanjin ZAJC OFF HNK IVANA PL. Ana Marija Prelog, prijevod Franjo Valić, Anito Jelović, inspicijentica Lili ZAJCA RIJEKA, TALIJANSKA Car, glazba Duško Rapotec Ute Švrljuga, šaptačica Sintia Lacman DRAMA izvode: Dražen Mikulić (Svetac), dramaturg Oliver Frljić, scenograf izvode: Elena Brumini (Brutta), Nenad Šegvić (Otac), Edita Karađole Dalibor Laginja, kostimografkinja Woody Neri (Samuel Guasch, Ciao Lucio Sandra Dekanić, oblikovatelj svijetla (glazbeni kolaž) (Majka), Andreja Blagojević (Greška), umjetnik; zgodan mladić; Jelena Lopatić (Oko), Damir Orlić Deni Šesnić Djevojčica), Rosanna Bubola (Clara redatelj Bruno Nacinovich premijera 9. studenoga 2009. (Ivan), Aleks Đaković (Štakor), izvode: Alen Liverić, Jasmin Mekić, Roger prijateljica; zgodna djevojka; Goran Guksić (Klinac), Marija Geml Tanja Smoje, Damir Orlić, Anastazija Pina; zaručnica; majka; medicinska izvode: Alida Delcaro, Laura (Žena) Balaž Lečić, Jelena Lopatić, Olivera sestra; glumica; žena policajac; Baljak, Elena Brumini, Alex Đaković babica; otac), Fabrizio Careddu GRADSKO KAZALIŠTE (Paul Carbonelle, novinar; zanimljiv LUTAKA RIJEKA mladić; djevojčica; žigolo; menadžer; Kazališna radionica Malik, Rijeka Raul; doktor Blanes; nogometaš) Trsatska gradina Hans Christian Andersen redatelj Žak Valenta Slavuj premijera 30. lipnja 2010. Goran Lelas redatelj: Lary Zappia koreograf Žak Valenta Somewhere City premijera 17. rujna 2009. redateljica Paola Galassi dramaturg Lary Zappia, scenograf premijera 12. svibnja 2010. Marchig, Alba Nacinovich, Bruno po predlošku Pavlice Bajsić tekst Nacinovich, Elvia Nacinovich, Lucio Slama glazbenici: Mladen Lenac Gero (klavijature i harmonika), Joško Serdarević Jole (bubnjevi i udaraljke), Valter Veljak (el. bas) izvode: polaznici Kazališne radionice Miro Gavran MALIK: Matija Alešević, Ana Maria Tutto sulle donne / Dalibor Laginja, skladatelj Duško Đukić, Mia Katarina Fece, Lorena Sve o ženama Rapotec Ute, oblikovatelj svjetla Deni Galjanić, Karla Glažar, Sanela Graca, napisali Paola Galassi, Massimo redateljica Neva Rošić Šesnić Nika Jovanović, Sven Marin, Orian Pagnoni, scenografiM arcello Jazzetti premijera 24. ožujka 2010. Markić, Ana Maria Mašić, Dorian / Goran Lelas, kostimograf Goran izvode: Božena Delaš, Alex Đaković, Mataija, Dora Nikolla, Ida Prodan, Lelas, oblikovatelj svjetla Marcello prijevod Silvio Ferrari, obrada David Petrović, Anđelko Somborski, Paola Rajnović, Gabriela Ružić, Karin Jazzetti, videoprojekcije Manuela prijevoda Ansambl predstave, Zlatko Vicić, Giorgio Surian (Slavuj) Stijelja, Leo Šamanić, Davor Šepac, Paladin Šabanović, izbor glazbe dramaturška obrada Neva Rošić, Nenad Tešić, Petra Vukić broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 81 premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. Zajc Off HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, (Marta), Vuk Ognjenović (Kralj Pavlović (medicinski brat 1.), Edi Hrvatska drama ptica), Dinko Blažević, Dean Kovač, Čelić (medicinski brat 2.), Davor Cirkus Destetika Sara Moser, Sanja Floršić, Olesya Panić (Robert, Adamov kolega), (prema djelima Daniila Harmsa) Martinjuk, Ivona Pruti (Ptice) Peđa Gvozdić (Tom, Adamov redatelj Aleksandar Popovski prijatelj), Mario Rade (Marko, Verin premijera 20. srpnja 2010. Milan Grgić, Alfi Kabiljo bivši muž), Luka Juričić (Ante, Jalta, Jalta Verin sadašnji partner), Ivan Ćaćić redateljica Nina Kleflin (Konobar), Aljoša Čepl (Mislav, premijera 20. studenoga 2009. Adamov sin), Domagoj Mrkonjić premijera 29. listopada 2009. (Lovro, Petrov sin), Nenad Pavlović, Edi Čelić, Giulio Settimo, Peđa izvodi: Mira Perić Kraljik Gvozdić, Ivan Ćaćić (pljačkaši), Aljoša Čepl, Domagoj Mrkonjić, DJEČJE KAZALIŠTE BRANKA Luka Juričić, Tatjana Bertok- MIHALJEVIĆA U OSIJEKU Zupković, Katarina Baban, Giulio prevoditeljica Irena Lukšić, Settimo, Peđa Gvozdić, Ivan Ćaćić Branko Ćopić dramaturginja Magdalena Lupi, (pacijenti) Ježeva kućica scenograf i kostimograf Numen, redatelj Saša Anočić skladatelj Foltin, oblikovatelj svjetla dirigent Mladen Tutavac, scenograf Neil Simon premijera 9. veljače 2010. Deni Šesnić, izbor glazbe Aleksandar Osman Arslanagić, kostimografkinje Apartman Popovski, asistentica kostimografa Ika Škomrlj i Dženisa Pecotić, redateljica Olivera Đorđević Sandra Dekanić, asistent oblikovatelja koreograf Dinko Bogdanić, premijera 9. travnja 2010. svjetla Martino Šesnić, inspicijentica oblikovanje svjetla Aleksandar Sandra Čarapina, šaptačica Jolanda Mondecar Pahor izvode: Ljiljana Čokljak (Nina izvode: Zdenko Botić (Ravnatelj Filipovna, domarka vile Aramovski), cirkusa), Tanja Smoje (Plesačica Davor Radić (Griša, ruski sobar), na žici), Anastazija Balaž Lečić Dali Mor (Stenli, engleski sobar), scenograf i dramaturg Saša Anočić, (Žonglerka), Marija Tadić Ladislav Vrgoč (Lari, američki sobar), (Krotiteljica), Igor Kovač/Ozren kostimografkinje, kreatorice lutaka Sanji Toth (Marfa, sluškinja u vili i asistentice scenografa Terezia Grabarić (Trapezist), Damir Orlić Aramovski), Nenad Tudaković, (Klaun), Jasmin Mekić (Snagator) prijevod i izbor glazbe Olivera Mojžišova i Zoja Zupkova, autor Jasna Komendanović, Predrag Stojić, Đorđević, scenografkinja Jasmina glazbe Matija Antolić, oblikovanje Robert Adamček, Claudio Contini, Pacek, kostimografkinja Dragica rasvjete Ivo Nižić, asistentice redatelja KAZALIŠNA RADIONICA Josip Slam, Krunoslav Tuma, Damir MALIK Laušević, jezična prilagodba Davor Jelena Sušac i Aleksandra Colnarić, Baković Špišić, inspicijent Eduard Srčnik, projekcije po ideji Saše Anočića šaptačica Zrinka Stilinović realizirao Dražen Golubić Trsatska Gradina Miro Gavran izvode: Mario Rade, Jakov Gavran Paralelni svjetovi izvode: Mladen Vujčić (Ježurka redatelj Žak Valenta (Hotelsko osoblje) Ježić), Inga Šarić (Lisica Mica, Pas, premijera 30. lipnja 2010. (na  redatelj Robert Raponja premijera 29. siječnja 2010. Mamaroneck Kuna), Ivica Lučić (Poštar Zec), Riječkim ljetnim noćima) izvode: Ana Stanojević (Karen), Đorđe Dukić/Miroslav Čabraja Darko Milas (Sam), Ivana Soldo (Divlja Svinja, Ovca, Pas, Luk, Sova, (Jean) Žaba), Areta Ćurković (Medvjed, Pas, Osijek Chicago Žaba, Sova), Aleksandra Colnarić izvode: Miroslav Čabraja (Mort), (Poštara Zeca Žena), Snježana HRVATSKO NARODNO Lidija Florijan (Beth), Hrvoje Seršić Ivković (Vuk, Pas, Zmija, Svraka, KAZALIŠTE U OSIJEKU (Stu), Ivana Soldo (Gert) Žaba), Zoran Grkinić (Pas) Odlazak kući Tena Štivičić izvode: Anita Schmidt (Majka), Konstantin Fedorov Fragile! scena i kostim Jasmina Pacek, Nastasja Flajc (Lauren) Uspavanka za mišića redateljica Snježana Banović redateljica Ludmila Fedorova glazba Branko Kostelnik – Roderick Philadelphia premijera 16. listopada 2009. premijera 20. travnja 2010. Novy (u jednom songu korišten izvode: Darko Milas (Marvin), Mira je motiv pjesme Matka Brajše Perić Kraljik (Millie), Petra Blašković Mažurano moja), scenski pokret Maja (Bunny) Đurinović, asistent redatelja Domagoj Mrkonjić, inspicijent Eduard Srčnik, Forest Hills šaptačica Zrinka Stilinović izvode: Jasna Odorčić (Norma), Velimir Čokljat (Roy), Nastasja Flajc izvode: Vjekoslav Janković (Adam, (Mimsey), Jakov Gavran (Borden) sveučilišni profesor ekonomije), Nela Kocsis (Suzana, njegova supruga, Bertolt Brecht – Kurt Weill scenografi NUMEN, sveučilišna profesorica prava), scena, lutke i kostimi Aleksandra Sandra Lončarić Tankosić (Vera, Opera za tri groša kostimografkinja Dženisa Pecotić, redatelj Željko Vukmirica Zubova, prijevod i prepjev glazbeni suradnik Igor Valeri, scenski psihijatrica), Aleksandar Bogdanović stihova Kruna Fürst Medić, autori (Petar, Adamov brat, poduzetnik), premijera 29. lipnja 2010. pokret Vuk Ognjenović (na  Osječkom ljetu kulture) glazbe Aleksandar Leonov i Olga Anita Schmidt (Marta, njegova Gaydamak, koreograf Damir izvode: Sandra Lončarić Tankosić supruga), Katarina Baban (Klara, Klemenić (Mila), Ivana Soldo (Tjaša), Vjekoslav nepostojeće biće), Mira Perić Kraljik NOĆNA SCENA HNK U OSIJEKU Janković (Erik), Miroslav Čabraja (Ana, vječna ljubavnica), Tatjana izvode: Inga Šarić (Mama miš), (Marko), Tatjana Bertok–Zupković Bertok-Zupković (Lada, udovica), Mladen Vujčić (Mišić), Aleksandra Mira Perić Kraljik i Cvetin Aničić (Gayle), Milenko Ognjenović Radoslava Mrkšić (Liječnica), Ljiljana Colnarić (Kokoš Violeta), Ivica (Michi), Ljiljana Krička Mitrović Krička (medicinska sestra), Nenad Zašto se muhe lijepe na “ono” Lučić i Snježana Ivković (Dva redatelj Cvetin Aničić 82 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. Pileta), Snježana Ivković (Žaba), koreografkinjaM aja Đurinović, (Boka), Stipan Đurić (Gereb), Goran prijevod Vjenceslav Kapural, Aleksandra Colnarić i Snježana koreograf predigre Vuk Ognjenović, Smoljanović/Tihomir Grljušić pomoćnik redatelja i scenski pokret Ivković (Štuka), Ivica Lučić (Ždrijebe pomoćnik redatelja Berislav (Csonakos), Mladen Vujčić (Csele), Miljenko Vikić, kostimografkinja (pegaz)), Aleksandra Colnarić (glas Cimerman, jezična savjetnica Slaven Vidaković (Feri Ats), Ivica Marija Žarak, scenograf Mišo Mačke), Inga Šarić, Mladen Vujčić, za njemački jezik Sonja Novak, Lučić (Pasztor Stariji), Petar Konkoj/ Baričević, skladateljica Paola Dražić Aleksandra Colnarić, Ivica Lučić i korepetitori Igor Valeri i Damir Domagoj Mrkonjić (Pasztor Mlađi) Zekić, oblikovatelj svjetla Silvio Giron Snježana Ivković (Leptiri, Stanovnici Šenk, zborovođa Ljubica Vuletić, izvode: Milka Podrug Kokotović kauča) inspicijentica Irena Budak, šaptačica (Gospođa), Jasna Jukić (Solange), Ema Bell Dubrovnik Glorija Šoletić (Claire) Ferenc Molnár / Matko Botić izvode: Stipan Đurić, Ladislav Dječaci Pavlove ulice Vrgoč (Macheath, zvan Mackie KAZALIŠTE MARINA DRŽIĆA Ray Cooney redatelj János Szikora Nož, razbojnik i džentlmen), Damir Kidaj od svoje žene premijera 9. srpnja 2010. Lončar, Berislav Puškarić (Jonathan redatelj Sulejman Kupusović  (na Osječkom ljetu kulture) Jeremiah Peachum, vlasnik poduzeća Lutz Hübner premijera 23. svibnja 2010. (u suradnji s Hrvatskim kazalištem u “Prosjakov prijatelj”), Ljiljana Pitanje časti Pečuhu, Mađarska) Čokljat, Sanja Toth (Celia Peachum, redateljica Maja Šimić njegova žena), Antonija Pintarić, premijera 26. veljače 2010. OSJEČKO LJETO KULTURE Iskra Stanojević (Polly Peachum, njihova kći), Robert Adamček, Dali Mor (Jackie “Tiger” Brown, šef Zlatko Bourek – Ana Tonković londonske policije), Vesna Baljak, Dolenčić Barbara Othman (Lucy, njegova Baltazar i tenor Koko kći), Petra Blašković, Nela Kocsis, redatelj Zlatko Bourek Sandra Lončarić Tankosić (Jenny- scenograf Marin Gozze, premijera 10. srpnja 2009. Špelunka, kurva), Vjekoslav Janković, kostimografkinja Jelka Grljević, Mladen Vujčić (Filch, prosjak- izbor glazbe Paola Dražić Zekić, naučnik), Milenko Ognjenović scenograf Marin Gozze, oblikovatelj svjetla Silvio Giron (Smith, policijski narednik), Miroslav kostimografkinjaM irjana Zagorec, Čabraja, Nenad Tudaković (Walter- skladateljica Paola Dražić Zekić, izvode: Branimir Vidić Flika (John Tužna Vrba, ulični razbojnik), Ivica oblikovanje svjetla Silvio Giron, video Smith), Jasna Jukić (Mary Smith), Lučić, Predrag Stojić (Matija-Kinta, projekcija Nikola Kapidžić Helena Kovačić (Barbara Smith), ulični razbojnik), Peđa Gvozdić, Zdeslav Čotić (Stanley Gardner), Nenad Pavlović (Jakov-Kuka, ulični izvode: Edi Jertec (Cem), Antonio Hrvoje Sebastijan (Bobby Franklin), Edi Jertec (Istražitelj poručnik razbojnik), Aljoša Čepl (Jimmy), Franić (Sinan), Glorija Šoletić Porterhouse), Antonio Franić scenograf Miljenko Sekulić, glazbeni Luka Bjelica, Jakov Gavran (Eddy), (Ellena), Helena Kovačić (Ulli), Ivica motiv iz flmaBaltazar Tomica Barišić (Kobert) (Istražitelj poručnik Troughton), Ivan Ćaćić, Mario Rade (Robert- Davor Erceg (Novinski izvjestitelj) Simović, autor glazbe Ivica Murat, Pila, ulični razbojnik), Mira Perić suradnica za scenski govor Alma Kraljik (Vixen), Ivana Soldo Sanjari Vančura, pomoćnica redatelja Lidija (Betty), Aleksandra Demše (Druga (po pričama koje je sakupila KAZALIŠTE POETA Helajz, izrada lutaka Gordana Krebelj kurva), Radoslava Mrkšić (Kurva Vesna Krmpotić) u godinama), Danijela Božičević redatelj Ivan Leo Lemo izvode: Đorđe Dukić (Profesor premijera 30. ožujka 2010. Paula Jusić Baltazar), Mladen Vujčić i Tihomir (Dolly), Lidija Florijan (Molly), Udovica Grljušić (Koko, tenor), Zvjezdana Davor Panić (Pastor Kimball), Matea redateljica Paula Jusić Bučanin (Mica, njegova djevojka), Grabić, Ana-Marija Percajić (Mlade premijera 31. srpnja 2009. Inga Šarić (Uranija, njegova majka), kurve), Daria Dolinšek, Snježana Aleksandra Colnarić (Zelenović, Horvat, Olesya Martinjuk (Tri liječnik i farmaceut), Snježana Ivković balerine), Zbor i Orkestar HNK u (Kokotović, njegov kolega), Tihomir Osijeku Grljušić (Gradonačelnik), Ivica Lučić (Lijepi Gica, prase), Aleksandra Dječje kazalište Branka Mihaljevića Colnarić i Snježana Ivković (Torta u Osijeku u suradnji s Hrvatskim dramaturg Ivan Leo Lemo, koja pjeva), Tihomir Grljušić (Vrag) kazalištem Pečuh, Mađarska scenografkinja Vesna Režić, Ferenc Molnár / Matko Botić kostimografkinja Jelka Grljević, Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku Dječaci Pavlove ulice oblikovatelj svjetla Silvio Giron libreto Ladislav Prežigalo, adaptacija Bertolt Brecht – Kurt Weill redatelj János Szikora Paula Jusić, glazba Đelo Jusić, jr. Opera za tri groša premijera 9. srpnja 2010. izvode: Jasna Jukić (Pričopričalica), izvodi: Paula Jusić (mama Štefanija) Nina Hladilo, Mirej Stanić, Helena redatelj Željko Vukmirica Kovačić, Hrvoje Sebastijan, Edi premijera 29. lipnja 2010. Jertec, Antonio Franić, Davor Erceg DUBROVAČKE LJETNE IGRE Jan Fabre u suradnji s izvođačima Jean Genet Orgija tolerancije Služavke redatelj Jan Fabre redatelj Georgij Paro hrvatska premijera 24. srpnja 2009. premijera 9. travnja 2010. (premijera siječanj 2009.) scenograf, izbor glazbe i oblikovatelj rasvjete János Szikora, prevoditelj Ivan Ivica Krajač, kostimografkinja Barbara Bourek, dirigenti Berislav Šipuš i Mladen scenski pokret Támas Pintér, asistent Tutavac, dramaturg Davor Špišić, redatelja Mladen Vujčić scenografkinjaT anja Lacko, izvode: Karlo Smrećki/Dorian kostimografkinja Jasmina Pacek, Berkić (Nemecsek), Miroslav Čabraja broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 83 premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010.

(produkcija Troubleyn/Jan Fabre Festivalski dramski ansambl ART RADIONICA LAZARETI (Antwerpen / Antwerp, BE) u William Shakespeare koprodukciji s Dubrovačkim ljetnim Hamlet igrama (HR), Festival Internacional redatelj Ivica Kunčević Bernard-Marie Koltès de Teatro ‘Santiago a Mil’ (Santiago premijera 20. kolovoza 2009. Sallinger de Chile, CL), Peak Performances redatelj Ivica Buljan @ Montclair State University (US), hrvatska premijera 10. kolovoza 2009. Tanzhaus NRW (Düsseldorf, DE), (premijera 30. srpnja 2009. u Rennesu) deSingel (Antwerpen, BE), Théâtre de (koprodukcija Théâtre National Nataša Dangubić (Žena), Franjo de Bretagne (Rennes), Mini Teater la Ville (Paris, FR)) Dijak (Muškarac), Toni Perović koncept, koreografija, scenografija (Ljubljana), Novo kazalište (Zagreb), (David), Milka Kokotović (Starica),  Zadar snova, ARL (Dubrovnik), Jan Fabre, dramaturginja Miet Vlatko Dulić Lala (Starac), Filip Martens, glazba, stihovi Dag Kazalište Hotel Bulić, Scena Amadeo Juričić (Drugi Mladić), Bojan (Zagreb)) Taeldeman, svijetlo Jan Dekeyser, Navojec (Drugi Muškarac), Nikša Jan Fabre, kostimi Andrea Kränzlin, (koprodukcija s Hrvatskim narodnim Butijer (Policajac/Kondukter/ Jan Fabre, izrada trbuha Denise kazalištem iz Zagreba) Majstor/Taksist), Nikola Baće, Castermans, tehnička koordinacija prijevod Vladimir Gerić, Antonela Burđelez, Katia Hudspeth, Bjelovar Harry Cole, tonski tehničar Tom scenografkinja Dubravka Lošić, Ana Koncul, Marko Lubura, Ana MERKURI TEATAR Buys, direktor produkcije Sophie kostimografkinja Danica Dedijer, Lučić Mira Medović, Judita Prlender, Vanden Broeck, jezični savjetnik Tom oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović, Grga Raguž (Zbor) Hannes koreografkinja Ivana Boban, Jasmina Šogolj, Matjaž Koman mačevanje postavio i uvježbao Sanjin Djevojčica i Profesor izvode: Linda Adami, Christian Festivalski dramski ansambl Kovačić, jezična savjetnica Đurđa redatelji: Matjaž Koman, Jasmina Bakalov, Katarina Bistrović-Darvaš, Škavić, inspicijentica i šaptačica Nikolaj Vasiljevič Gogolj Annabelle Chambon, Cédric Šogolj Višnja Kiš, asistentica redatelja Revizor premijera 22. kolovoza 2010. Charron, Ivana Jozić, Goran Navojec, Frana Marija Vranković, asistentica redatelj Jernej Lorenci Tony Rizzi, Kasper Vandenberghe kostimografkinje Anamarija premijera 21. kolovoza 2010. Filipović-Srhoj, režija video inserata Festivalski dramski ansambl Bruno Gamulin, kamera i montaža Ivo Vojnović (VSP Video) Mišo Sorić, Mare Na taraci Ivanšin redatelj Joško Juvančić premijera 7. kolovoza 2009. izvode: Luka Dragić (Hamlet, danski princ), Goran Grgić (Klaudije, danski kralj i glas duha kralja Hamleta), Alma Prica (Gertruda, izvode: Jasmina Šogolj, Matjaž danska kraljica), Zvonimir Zoričić (u suradnji sa Zagrebačkim Koman (Polonije, prvi dvorski tajnik), Mirna kazalištem mladih) Medaković (Ofelija, Polonijeva prema prijevodu Ive Pasarića, kći), Radovan Ruždjak (Laert, scenograf Branko Hojnik, Polonijev sin), Amar Bukvić Brijuni kostimografkinja Belinda Radulović, (Rosencrantz), Ivan Glowatzky skladatelj Branko Rožman, koreograf (Guildenstern), Marko Makovičić Gregor Luštek, oblikovanje KAZALIŠTE ULYSSES scenograf Ivica Prlender, (Horacije, Hamletov prijatelj), kostimografkinje Ika Škomrlj i Zijad Gračić (Osric, umišljeni svjetla Jernej Lorenci, Branko Diana Kosec Bourek, suradnica dvorski kicoš), Krunoslav Šarić Hojnik, jezične savjetnice Đurđa Jean-Baptiste Poquelin Molière kostimografkinjaE lvira Ulip, (Prvi glumac), Kristijan Potočki Škavić, Doris Šarić-Kukuljica, Don Juan koreograf Miljenko Vikić, (Drugi glumac), Ivana Boban inspicijent Roko Grbin, asistentica redatelj Paolo Magelli skladateljica Paola Dražić Zekić, (Prva glumica), Dušan Gojić (Prvi kostimografkinje Anamarija Filipović premijera 23. srpnja 2009. asistentica redatelja Jasna Jukić, grobar), Srđana Šimunović (Drugi Srhoj asistentica scenografa Petra Held, grobar i domjenkuša), Tomislav izvode: Vilim Matula (gospodin inspicijentica Kaća Carević, šaptačica Stojković (Fortinbras), Josip Anton Antonovič Skvoznik Ivana Ljepotica Filipović (Prvi konobar), Ioan Barbu – Dmuhanovski, upravitelj (Drugi konobar), Grga Raguž (Prvi izvode: Tonko Lonza (Gospar grada), Nina Violić (gospođa tjelohranitelji), Darko Juroš (Drugi Ana Andrejevna, njegova žena), Lukša, vlastelin dubrovački), Miše tjelohranitelj), Izmira Brautović Karla Brbić (gospođica Marija Martinović (Gospar Niko, njegov (Matičar na video insertu), Nea Antonovna, njegova kći), Jadranka brat), Milka Porug Kokotović Martinović (Dijete na video insertu) (Gospođa Mare, njegova sestra), Đokić (gospođa Lukica Lukič – Eva dramaturgija i adaptacija teksta Srđana Šimunović (Ida, njihova Hlopova, školska nadzornica), Željka Udovičić, scenograf Rene rodica), Nataša Dangubić Jelčić Festivalski dramski ansambl Sreten Mokrović (gospodin Amos Gjurasin, kostimograf Leo Kulaš, (Barunica Lidija), Izmira Brautović Tomislav Zajec Fjodorovič Ljapkin – Tjapkin, sudac), skladatelj Ljupče Konstantinov, (Gospođa Slave), Franka Klarić Spašeni Doris Šarić-Kukuljica (gospođa koreograf i asistent redatelja (Emica, njezina kći), Jasna Jukić redateljica Franka Perković Artemida Filipovna Zemljanika, Mark Boldin, oblikovatelj zvuka (Gospođa Lukre), Karla Brbić (Ore, premijera 31. srpnja 2010. starateljica dobrotvornih ustanova), Davor Rocco, oblikovatelj videa njezina kći), Ana Kraljević (Jelka, kostimografkinjaM arita Ćopo, Filip Nola (gospodin Petar Ivanovič Ivan Marušić Klif, oblikovatelj njihova prijateljica), Marija Kohn oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović, Dopčinski mjesni vlastelin), Robert scenograf Ivo Knezović, autor glazbe venecijanske lutke Miljenko Sekulić (Gospođa Klara), Pero Kvrgić (Dum Ugrina (gospodin Petar Ivanovič Frano Đurović, scenski pokret Bobčinski, mjesni vlastelin), Miha Marin, parok), Frane Perišin (Grof Pravdan Devlahović, inspicijent izvode: Rakan Rushaidat, Milan Hans), Nikša Kušelj (Barun Josip Bezeljak (gospodin Ivan Kuzmič Pleština, Lucija Šerbedžija, Ksenija Jadranko Račić, asistentica Špekin, upravitelj pošte), Jan Kerekeš Lasić), Maro Martinović (Marko redateljice Đina Jakir, asistentica Marinković, Nina Violić, Ana Begić, (Ivan Aleksandrovič Hlestakov), pl. Tudizić, činovnik), Nikša kostimografkinje Zjena Glamočanin Miodrag Krivokapić, Borko Perić, Butijer (Vuko, Konavljanin), Perica Edvin Liverić (Osip) Nikola Ivošević, Ivan Đuričić, Damir Martinović (Vica, djevojka u gospara izvode: Aleksandra Stojaković Poljičak, Chris Gerard Heward, Lukše) (Djevojka), Silvio Vovk (Mladić), Ivanka Mazurkijević 84 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. William Shakespeare Maras (Ana), Ladislav Tulač, David Mamet Oluja Krešimir Marmilić (glazbenici) Život u kazalištu redateljica Lenka Udovički redateljica Svetlana Patafta premijera 23. srpnja 2010. Tena Štivičić premijera 20. veljače 2010. Nemreš pobjeć od nedjelje pedatelj Dario Harjaček premijera 13. veljače 2010.

Ilijić, asistent režije Sanja Hrnjak, scenografija, grafički design Igor Cikuša, autor glazbe Ratko Pogačić, kostimografija Andrijana Krivdić, savjetnik za govor Božidar Smiljanić, prijevod Antun Šoljan, dramaturginja partner predstave Obiteljski centar (u koprodukciji s Umjetničkom Tena Štivičić, kostimografkinja Karlovac organizacijom Mitropa, Zagreb) Bjanka Adžić Ursulov, scenograf adaptacija Svetlana Patafta, Zlatko Kauzlarić – Atač, koreograf izvode: Ana Kvrgić, Vinko Štefanac, scenografi Svetlana Patafta i Olivije Mia Krajcar / Dunja Fajdić, Borna scenograf Dario Harjaček, Staša Zurovac, skladatelji Nigel kostimografkinjaM arita Ćopo, Marečić, kostimografkinjaM arita Osborne, Dario Marušić, stručni Žaja, Luka Selman, Inga Jurić, Ivana Čopo, oblikovatelj svijetla Olivije Kostelac, Božidar Smiljanić oblikovatelj rasvjete Zdravko Stolnik, savjetnik Stanko Matačić, dr. med., izvršni producent Sven Šestak Marečić, prevoditeljica Aleksandra psihoanalitičar, oblikovatelj zvuka Marinković, video Lovro Cepelak, Davor Rocco, oblikovatelj svjetla Zvonimir Ilijić izvode: Jelena Hadži-Manev (Ona), suradnica za borilačke vještine Alan Vukelić, asistent redateljice Do viđenja u Budimpešti Filip Juričić (On) Tihana Bažant, producenti Pavo Marin Lukanović, čakavski prepjev redatelj Zvonimir Ilijić Marinković, Tomislav Čmelar, Daniel Načinović premijera 29. siječnja 2010. rasvjeta Goran Krmpotić, ton Ivan Požega Bajt, inspicijentica Marija Matijanić, izvode: Žarko Radić (Alonzo, scena Renato Pok, garderobijerka napuljski kralj), Krunoslav Klabučar Ljiljana Rodić (Sebastijan, njegov brat), Rade GRADSKO KAZALIŠTE POŽEGA Šerbedžija (Prospero, pravi milanski izvode: Tomislav Stojković (Robert, vojvoda), Alen Liverić (Antonio, Jacob Grimm, Wilhelm Grimm / stariji glumac), Borko Perić (Toni, njegov brat, uzurpator milanskog Tomislav Čmelar glumac u usponu) vojvodstva), Filip Križan (Ferdinand, Žabac kraljević sin napuljskog kralja), Dušan Gojić redatelji: Dario Hak, Sanda Krmpotić, (Gonzalo, pošteni stari savjetnik), Boris Benčić, Ivan Bajt (u koprodukciji sa Teatrom Kabare, Tomislav Krstanović (Francisko, premijera 5. prosinca 2009. Pula plemić), Nebojša Glogovac (Kaliban, Tuzla, BiH) divljak i nakazni rob), Mladen Vasary scenograf Zvonimir Ilijić, dramaturg i ISTARSKO NARODNO (Trinkulo, Lakrdijaš), Mladen Vulić kostimograf Vlado Kerošević, maska KAZALIŠTE – GRADSKO (Stefano, Pijani peharnik), Nina Jasna Rossini, videomaterijal Goran KAZALIŠTE PULA Šerbedžija (Miranda, Prosperova Đurašević, oblikovatelj svjetla Robert Pavlić, fotografije Igor Čepurkovski, kći), Maja Posavec (Ariel, Zračni Sanja Ivić (po motivima romana grafičko oblikovanje plakata i ovitka duh), Vesna Tominac Matačić, Antun Tonček i Točkica Ericha Kästnera) knjižice Maja Hrvanović, Mirza Tudić, Dmitrij Andrejčuk, Nikša De Tonček i Točkica čekaju Djeda Marchi, Alen Gotal, Drago Grabnar, Imamović, oblikovanje unutrašnjosti knjižice Goran Đurašević, inspicijent Mraza Maša Liverić (Duhovi), Dario dramatizacija teksta Tomislav Čmelar, redatelj Jasminko Balenović Miroslav Jakšić Marušić, Toni Pešikan, Goran Farkaš izrada scenografije i rekvizitiM arija premijera 6. prosinca 2009. (glazbenici) izvode: Gordana Džepina (Dada), Matijanić, kostimi Ljiljana Rodić, Haris Mrkonja (Ibro) Zdenka Lacina, glazba Zvjezdan Marjanović, glazbeni efekti Ivan Bajt, Čakovec video Dario Hak, ton Renato Pok KAZALIŠNA DRUŽINA Koprivnica izvode: Dario Hak, Sanda Krmpotić, PINKLEC Boris Benčić, Ivan Bajt LUDENS TEATAR Đuro Violić Dominik Wieczorkowski-Rettinger Psihoterapolitika autor glazbe Bruno Krajcar, Dječak Ivek i Pas Cvilek Zvjezdana Ladika redateljica Anica Tomić redatelj: Jasmin Novljaković scenografiM argareta Juričić Oprez djevojčice, oprez dječaci! premijera 8. prosinca 2009. i Jasminko Balenović, premijera 31. listopada 2009. redatelj Sven Šestak  kostimografkinjaM arinela Jeromela, (u koprodukciji s HNK u premijera 26. siječnja 2010. Varaždinu) oblikovatelj svjetla Dario Družeta izvode: Leonora Surian (Debela Karlovac Berta, kuharica u Točkicinoj kući), Lana Gojak/Sara Poljak (Točkica, djevojčica), Ivan Blagajčević (Tonček, GRADSKO KAZALIŠTE dječak), Dugoslav Njuškica – pas ZORIN DOM prevoditelj Mladen Martić, scenografi Željka Udovičić i Damir Zlatar Frey Suzanne Osten i Per Lysander Igor Dobranić, Jasmin Novljaković, (prema motivima drame Oscara Medejina djeca koreografkinja Aleksandra Naumov, kostimograf Igor Dobranić Wildea) redatelj Zvonimir Ilijić skladatelj Ladislav Tulač Saloma izvode: Goran Koši, Igor Golub, premijera 21. rujna 2009. redatelj Damir Zlatar Frey izvode: Ivan Đuričić (Ivan), Ana Nada Abrus, Ivana Zanjko prijevod, dramaturgija Zvonimir premijera 27. veljače 2010. broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 85 premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. Šibenik premijera 19. lipnja 2010. Paulet, vitez, Marijin čuvar), Goran (otvaranje Međunarodnog dječjeg Koši (Mortimer, Pauletov nećak), festivala, Šibenik) Jagoda Kralj Novak (Hanna Kennedy, ŠIBENSKO KAZALIŠTE skladatelj Neno Belan, scenograf Marijina dadilja), Zvonko Zečević Branko Lovrić Caparin, (Wilhelm Davison, državni tajnik), kostimografkinja Sara Lovrić Darko Plovanić (Grof Aubespine, Marijana Nola Caparin, koreografkinja Dženita francuski poslanik), Matija Kezele (prema Jean-Baptiste Poquelin Molièreu) Imamović (Časnik tjelesne straže) i Zdenko Škrtičina Brlek (Pomoćnik viteza Pauleta) koreograf Damir Zlatar Frey, redatelj Zoran Mužić izvode: Maja Kovač (Buratino), sramaturginja Željka Udovičić, premijera 19. listopada 2009. Mate Gulin (Karlo, siromašni skladatelj Darko Hajsek, scenograf lutkar, Buratinov otac), Frane Borivoj Radaković (po motivima Damir Zlatar Frey, kostimografi Perišin (Karabas Barabas, direktor pripovijetke Slavka Kolara) Matija Vuica, Damir Zlatar Frey, lutkarskog kazališta), Damir Poljičak Breza oblikovatelj svjetla Raffaele Cavarra, (Arlecchino), Matea Elezović redatelj Želimir Mesarić asistent redatelja Manuel Kaučić, (Columbina), Petra Težak (Pierrot), premijera 18. ožujka 2010. asistentica koreografa Irena Mikec, Kristijan Ugrina (Mačak Bazilije), asistentica scenografa Lara Badurina, Dženita Imamović (Lisica Alisa), lektorica Olivera Pleić, savjetnice za Jasminka Antić (Kornjača Tortilja), hebrejski ivrit jezik Lara Romano, Franka Klarić (Plava vila), Branimir Ana Romano, video oblikovanje scenograf Branko Lovrić Caparin, Bubica (Cvrčak Sviralo), Dječji zbor Staša Igrutinović, šminka i frizure kostimograf Sara Lovrć Caparin, Zdravo maleni (zbor žabica), Mira Mirija Kralj, organizator i inspicijent skladatelj Sanja Vrančić, koreograf Bura, Ana Petrić, Matea Skelin, Hana Manuel Kaučić Zorana Mihelčić, asistentica redatelja Ljubić, Kristina Čaleta (Žabice), Julija Martinović, Jere Svračak, Mate izvode: Helena Minić (Saloma), Matea Šarić Svračak, Krešimir Vrcić, Neno Belan dramaturg Ante Armanini, scenograf Marinko Leš (Herod, vladar), izvode: Joško Ševo (Mate Arpun), & Fiumens feat. Sanja Vrančić i Miljenko Sekulić, kostimografkinje Leonora Surian (Herodijada, žena Mate Gulin (Špiro Štrokalica), Ivo Franko Roman Diana Kosec Bourek i Ika Herodova), Rade Radolović (Ivan Perkušić (Krište), Franka Klarić Škomrlj, skladatelj Davor Bobić, Krstitelj, prorok), Dalibor Brkić (Žabeta), Jakov Bilić (Valerije), Ana koreografkinja i autorica scenskog (Sirijac, šef policije), Lana Gojak Gruica (Marijana), Frane Perišin KAZALIŠNA UDRUGA TALIJA pokreta Svetlana Lukić, jezični (Pjevačica), Marko Kalc (Luna), (Jere Panjkota/Geronimo Pannacota), savjetnik i asistent redatelja Zdenko Ana Romano, Gordana Šimić, Irena Danira Gović (Veselka), Jasminka Sergej Mioč Brlek, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, Mikec, Ivana Kalc, David Belas, Antić (Đuro Zlošilo), Anđelko Miss Univerzal asistent skladatelja Kristijan Funarić, Frane Meden (Gosti), Elda Kosanović Babačić (Giusticio Moltovechio), Jere redatelj Pero Mioč asistent scenografa Slaven Edvin Bot, Svračak (Jovica) Radovik (Glavna sobarica), Iva premijera 12. siječnja 2010. majstorica šminke Marija Bingula, Kevra, Eni Đorđević (Sobarice), (u koprodukciji sa  Šibenskim obrada i montaža zvuka D&K Ivan Blagajčević (Glavni Batler), Sergej Mioč kazalištem) Creative Studio Zrinko Grgić, Simon Corazza Miss Univerzal izvode: Petra Kurtela (Janica (Poslužitelji, Agenti), Franko Kliman, redatelj Pero Mioč Labudan, roj. Godinič – mlada Oliver Filipović, Petar Jozić (Agenti premijera 12. siječnja 2010. s psima), Dibo, Gringo, Kia (psi Varaždin ženska očite telesne, pak s time i tragači) duševne nepripadnosti okružju v HRVATSKO NARODNO kterem živi), Damir Markovina KAZALIŠTE U VARAŽDINU (Marko Labudan – Janičin; sirovi Ivana Sajko muž vu nejasnem statusu selaka – Rose is a rose is a rose is a rose državnega službenika), Jan Kerekeš redateljica Ivana Sajko Friedrich Schiller (Joža Sveti – sam svoj krščenik, selski premijera 9. ožujka 2010. (Zagreb) Marija Stuart svetec, čuvar morala, samonavučeni (u koprodukciji sa  Zagrebačkim redatelj Petar Selem vumetnik), Ljiljana Bogojević (Dora kazalištem mladih) premijera 29. rujna 2009. Labudan, roj. Krištofič –M arkova (u koprodukciji sa Kazališnom mati, obična domača vešča ktera udrugom Talija, Šibenik) se sfantava az svoje grdo živlenje scenograf Branko Lovrić Caparin Sisak i tlači slabše od sebe), Ljubomir izvode: Mate Gulin (Gostioničar Kerekeš (Tomo Labudan – Markov DOM KULTURE KRISTALNA Nine), Anđelko Babačić (Namirač otec, prostodušni selak, tipični KOCKA VEDRINA – GRADSKO Bučela Buče), Julija Martinović simbiotik z zemlom), Dunja Fajdić KAZALIŠTE SISAK (Ninina kći Kika), Jasminka Antić (Jaga Labudan, roj. Bužek – prva (Teta Seka, Ninina sestra), Jere Tomina i Dorina snaha (muž ji Svračak (Kićo, Ninina noćna mora) je mlajši Markov brat, vu vojski), Carole Frechette prijevod Truda Stamać, Vesna Stilinović (Ježovička – Ona, On i Vi dramaturginja Lana Šarić, scenograf bahorica, okretna starša ženska z Marijana Nola (prema Buratinove redatelj Zijah A. Sokolović Marin Gozze, kostimografkinja više mudrosti od drugih, se vidi kaj pustolovine ili Zlatni ključić Alekseja premijera 17. ožujka 2010. Danica Dedijer, skladatelj Darko ženska ktera poznava skrovnosti), (produkcija  Teatar EXIT, Gradsko Nikolajeviča Tolstoja) Hajsek, scenski pokret Snježana Buratino ili Zlatni ključić Sunčana Zelenika Konjević (Bara kazalište Sisak i Zijah A. Sokolović, Abramović, asistentica redatelja Žganjer, roj. Žunec – suseda), Robert redateljica Nina Kleflin koprodukcija Atelje 212, Beograd, Jagoda Kralj Novak Plemić (Martin Žganjer – Barin Kamerni teatar 55, Sarajevo, Centar izvode: Hana Hegedušić (Elizabeta, muž), Draško Zidar (Vid Žugečič – za kulturu Bar, Kastavsko kulturno kraljica Engleske), Leona Paraminski Amerikanec – bahati selski gazda), ljeto) (Marija Stuart, kraljica Škotske), Marija Krpan (Kata Godinič – Janko Popović Volarić (Robert Janičina mati), Zdenko Brlek (Mika Dudley, grof od Leicestera), Ivica Godinič – Janičin otec), Tena Rak Pucar (Wilhelm Cecil, barun od / Dunja Kozić (Marica – Janičina Burleigha), Mijo Pavelko (Amais prijatelica), Sara Ipša / Nikolina

86 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. Herceg (Jela – Janičina prijatelica), izvode: Marija Kolb, Jelena Dokleja, Joza Ivakić Darko Plovanić (Jandro Žugečić Mario Jakšić, Igor Baksa, Bruno Inoče – Amerikančev sin), Zvonimir Kontrec redatelj Himzo Nuhanović Jelačić (Nadšumar), Zvonko Zečević premijera 8. prosinca 2009. (Velečasni), Mladen Jerneić (Grobar), Luko Paljetak Folkloraši KUD-a Varteks (selske Miševi i mačke naglavačke puce i dečki). redatelj Ladislav Vindakijević premijera 29. studenoga 2009. SCENA ZVONIMIR ROGOZ HNK songovi Ivanka Mazurkijević i Stanko U VARAŽDINU Kovačić izvodi: Ivanka Mazurkijević Nina Mitrović Familija u prahu (monodrama Juliške iz javne kuhinje) Enes Kišević (u suradnji s KUD-om Šumari) adaptacija Himzo Nuhanović, redatelj Samo M. Strelec Aladin i čarobna svjetiljka scenograf Ivica Zupković, premijera 12. veljače 2010. redatelji Senka Bulić, Matko Brljević premijera 21. lipnja 2010. oblikovatelj svjetla Goran Krznarić, scenograf Vjekoslav Vojo Radoičić, kostimografkinjaT erezija Orešković pomoćnik scenografa Ivan izvode: Vjekoslav Janković, Tatjana Duić, kostimografkinjaM arija Bertok Zupković, Andrea Giordani, Žarak, skladatelj Mate Matišić, Mirjana Galić, Marko Sabljaković, koreografkinja i suradnica za scenski Željko Mandić, Marija Mrvičin, pokret Đurđica Kunej, asistentica Vladimir Andrić, Vesna Šinjori, redatelja Sunčana Zelenika Konjević, Ilija Červen, Zorko Bagić, Bruno asistentica kostimografkinje Karmen Vendling (u koprodukciji sa Novim Zato, Ptuj, Štrlek Slovenija) koncept Senka Bulić, Matko Brljević, izvode: Mirjana Sinožić, Sunčana Ted Whitehead scenograf Samo M. Strelec, scenografija i glazbaT omislav Zelenika Konjević, Hana Hegedušić, dramaturginja Tamara Matevc Ćurković, koreografija Irma Omerzo, Brak iz Aleje kestenova Beti Lučić, Matija Kezele, Filip Eldan, kostimografija Silvio Vujičić, dizajn redatelj Robert Krajinović izvodi: Jagoda Kralj Novak Nikša Eldan svjetla Nikša Mrkonjić premijera 26. veljače 2010. SCENA 2010. HNK U izvode: Luka Nižetić, Ana Vilenica, VARAŽDINU Velika Gorica Ana Karić/Jelena Miholjević, Špiro Guberina, Marinko Leš, Stipe SCENA GORICA. PUČKO Kostanić, Vladimir Atomic Smud, Gordana Slivka Elvis Hodžić, Davor Ćiković, Zlatko Žena u crnom OTVORENO UČILIŠTE VELIKA Čančar, Martina Drezga, Miroslav redatelj: Damir Mađarić GORICA Mlinar, Domagoj Lučić, Dino premijera 5. ožujka 2010. Perenski John Osborne scenografi Ivica Zupković, Vladimir Osvrni se gnjevno Soldo, kostimograf Ivica Zupković, redatelj Paolo Magelli Vinkovci asistentica redatelja Tatjana Bertok premijera 10. studenoga 2009. Zupković, inspicijent Zorko Bagić, GRADSKO KAZALIŠTE JOZA svjetlo Goran Krznarić IVAKIĆ izvode: Vladimir Andrić (Gospodin), Lana Delić (Gospođa) izvodi: Gordana Slivka. Josip Cvenić Seks i glad Jean Genet DJEČJA I LUTKARSKA SCENA redatelj Damir Mađarić Sluškinje HNK U VARAŽDINU premijera 30. listopada 2009. redatelj Damir Mađarić premijera 23. travnja 2010. Jelena Kovačić (prema motivima prijevod i dramaturgija Željka romana Pas Cvilek, dječak Ivek i Udovičić, scenografija Rene Gjurašin, Dudaš Martin Đure Vilovića) dizajn svjetla Paolo Magelli i Nikša Dječak Ivek i Pas Cvilek Mrkonjić, kostimografijaM arita redateljica Anica Tomić Čopo, glazba Ivanka Mazurkijević premijera 31. listopada 2009. i Stanko Kovačić, asistent redatelja Mark Boldin izvode: Ana Begić (Alison Porter), (u koprodukciji s Hrvatskim Nikša Butijer (Jimmy Porter), Goran kazalištem u Pečuhu) scenografija Ivica Zupković, Bogdan (Cliff Lewis), Iva Visković glazba Irena Popović, kostimografija Saša Došen, glazba (Helena Charles), Milan Pleština kostimografkinja ZsuzsaT resz, Ivica Duspara, (pukovnik Redfern, Alisonin otac) scenografi Ivica Zupković, Nina izvode: Sanja Radišić (Claire), Maja Bračun, koreografkinjaE va Balint, Lučić (Solange), Areta Ćurković Ana Savić Gecan dizajner plakata Dubravko Mataković (Gospođa) (u koprodukciji s Kazališnom Crtančica izvode: Petra Cicvarić (Marta), Sanja družinom Pinklec iz Čakovca) redateljica Ana Savić Gecan Dodig (Lidija), Stjepan Đurić (Toni), dramatizacija i dramaturgija Jelena premijera 29. siječnja 2010. Vladimir Andrić (Leo) Kovačić, glazba Nenad Kovačić kostimografija Ana Savić Gecan, scenografija i crtež Željka Jordan, broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 87 premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. Virovitica (Lukrecija), Biserka Vrbenski Obrovac, HNK-om Zadar) (Dojilja), Goran Koši (Pater skladatelj Gordan Tudor, Lorenzo), Igor Golub (William scenografkinja Ranata Carola Gatica KAZALIŠTE VIROVITICA Shakespeare) izvode: Dario Varga, Uroš Maček, Sanja Zalović, Igor Hamer, Juraj Aras, Peter Quilter Vukovar Zrinka Kušević, Ivana Jenjić, Paola Dueti Slavica, Miro Pucar, Ana Kolega, redatelj Draško Zidar Milan Miočić Stošić, Jelena Karoglan, premijera 12. rujna 2009. oblikovatelji svjetla HRVATSKI DOM VUKOVAR Martina Rajzl Damir Gvojić, Saša Došen i Rene Maurin Mladen Kušec – Adela Dobrić Jelača Konkoj Zašto gnjaviš malo dijete izvode: Draško Zidar (Kristijan), redatelj Himzo Nuhanović Goran Koši (Pavle), Igor Golub premijera 20. ožujka 2010. Zadar (Ksaver), Mladen Kovačić (Andrej), Vlasta Golub (Žena Ksaverova), Marija Kolb (Žena Kristijanova), HRVATSKO NARODNO Mijo Pavelko (Doktor), Blanka Bart KAZALIŠTE ZADAR (Nadglednik), Snježana Lančić- prevoditeljica Maja Oršić Prpić, Antun Vrbenski, Blanka Bart, Stoše od Foše Iliti Kate Magdić, scenograf Mijo Pavelko, Mijo Pavelko, Vlasta Golub, Goran Kapuralica kostimografkinja Vanda Grba, izbor Koši, Mladen Kovačić, Marija Kolb (prema Vlahu Stulliju (Stuliću)) glazbe Mario Nađ, Draško Zidar, (Radnici) redatelj Dražen Ferenčina oblikovatelj svjetla Damir Gvojić premijera 2. ožujka 2010. tekst Mladen Kušec, glazba Adela izvode: Blanka Bart, Antun Vrbenski, Dunja Adam Dobrić Jelača, scenografkinja i Danijel Dumenčić (konobar i Pipove dogodovštine kostimografkinja Latica Ivanišević, Carlosova ruka) redateljica: Lidija Helajz koreografkinja Željka Gaćeša, zbor premijera 5. ožujka 2010. uvježbala Milunka Gora Antoine de Saint-Exupéry Mali princ izvode: djeca vukovarskih osnovnih škola redatelj Dražen Ferenčina premijera 10. listopada 2009. Ivana Brlić-Mažuranić Šuma Striborova ašištente od glavnog meštra redatelj Himzo Nuhanović (redatelja) Jasna Ančić, priveja na premijera 24. veljače 2010. zadarski Živko Nižić, meštrovica o (u suradnji s Lutkarskom scenom mobilje Dinka Jeričević, meštrovica oblikovanje lutaka i scene Vlasta o štrac Marija Šarić Ban, meštar o Rončević, skladatelj i autor songova lumina Ivo Nižić, meštar o mužike Igor Karlić, oblikovatelj svjetla Damir Nebojša Lakić, konšiljere Pino Gvojić Dujela, inspicijent Igor Kunštek, adaptacija teksta Dražen Ferenčina, izrada scenografije i rekvizita John izvode: Snježana Lančić Prpić, Čolak, izrada kostima Vernarda scenograf Ivo Knezović, koreograf Biserka Vrbenski, Vlasta Golub Rajko Pavlić, kostimografkinja Stipaničev Barbara Bourek, skladatelj i autor izvode: Mirko Šatalić (Šime), songa Igor Karlić, song izvodi Ivan Ephraim Kishon Ivana Brlić–Mažuranić, Zagreb) Jasna Ančić (Stoša), Žana Bumber Dečak (Vatra), izrada video projekcija Bila je to ševa dramatizacija Leda Festini Jensen, (Perka), Paola Slavica (Pavica), Silvio Matija Turkalj i Kristijan Toplak, redatelj: Igor Golub Mumelaš (Pino), Anđela Ćurković premijera: 10. lipnja 2010. (na  scenografija i lutke Vesna Balabanić, oblikovatelj svjetla Damir Gvojić glazba Arsen Dedić Petković (Gracijela), Mimi Zadarski Virovitičkom kazališnom ljetu) (Mimi od Zadra), Vinko Radovčić izvode: Mateo Pšihistal, Luka Slavić, izvode: Andrea Giordani, Ivana (Đivo), Valter Šarović (Notaio), Venci Lovro Kićinbaći (mali princ), Ivana VIROVITIČKO KAZALIŠNO Horvat, Vedran Komerički, Petar Jurin (Pomoćnik od notaia) Kozjak, Josipa Ivanović, Karolina LJETO Marić, Ana Martić, Ana Cmrečnjak, TEATRO VERRDI KAZALIŠTE LUTAKA ZADAR Dora Duvnjak (ruže), Mladen Kazalište Virovitica Kovačić (avijatičar), Mijo Pavelko Ephraim Kishon Mjesto gdje nismo bili (kralj), Goran Koši (uobraženko), Ivica Šimić Bila je to ševa (prema tekstu Žanine Mirčevske Igor Golub (turski zvjezdoznanac), Vrtuljak tajni redatelj: Igor Golub Mjesto u kojem ne bijah) Igor Golub (poslovni čovjek), (četiri godišnja doba) premijera: 10. lipnja 2010. redateljica Natalija Manojlović Snježana Lančić Prpić (pripovjedač), redatelj Ivica Šimić premijera 7. kolovoza 2010. Draško Zidar (pijanac), Antun premijera 29. listopada 2009. Vrbenski (zemljopisac), Blanka Bart (lisica), Vlasta Golub (zmija)

Miroslav Krleža Golgota redatelj Rene Maurin premijera 5. veljače 2010. adaptacija teksta Rene Maurin, scenograf i kostimograf Igor Golub, scenografi Saša Došen i ReneM aurin, skladatelj Igor Karlić, oblikovatelj (u koprodukciji s Obrovačkim kostimografkinja svjetla Damir Gvojić kulturnim ljetom; u suradnji sa inspicijentica Radojka Kozulić, Saša Došen, izbor i obrada glazbe Slovenskim mladinskim gledališčem, kostimografija Hana Letica, glazba izvode: Goran Koši (Romeo), Davor Grzunov, lutke izradio Mojmir Rene Maurin, dramaturg Jasen Boko, Vlasta Golub (Julija), Vlasta Golub Kazalištem lutaka Zadar, POU 88 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. premijere od 1. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2010. Mihatov, scenu izgradio Darko Sanja Zalović (Matovilka), Gabrijela scena Slaven Tolj, glazba Mitja Petković, kostime izradila Nataša Meštrović-Maštruko (Vještica), Vrhovnik Smrekar, kostimi Ana Perović Zlatko Košta, Irena Bausović (Konj), Savić-Gecan, asistent na projektu Josip Mihatov / Dragan Veselić Olivier Dupuy izvode: Zanja Zalović (Krtica), (Momak), Juraj Aras (Muškarac), Gabrijela Meštrović-Maštruko Tamara Šoletić (Žena), Asja Rebac izvode: Yoan Charles (Rouquin), (Foka), Josip Mihatov (Morž), Anđela (Paun) Senka Bulić (Ma), Marko Mandić Ćurković-Petković (Komarac), Davor (Al), Jonathan Genet (Lesslie), Kovač (Bumbar), Dragan Veselić MEĐUNARODNI FESTIVAL Laurent Cazanave (Henry), Emilie (Medvjed) Ritgasser (Gospa), Zoltan Gatai SUVREMENOG KAZALIŠTA Quinquis (Anna), Marine de Missolz (Carole), Vanille Fiaux (June), David (Josip), Eva Polgar (Baba Raduna), ZADAR SNOVA Botbol (Narator) Anita Mandić (Sibila), Gyula Béri Braća Grimm – Jadranka Bargh (Baltazar), Arnold Barić (Melhior), Matovilka Bernard-Marie Koltès András Mészáros (Gašpar), Ivo redateljica Aida Bukvić Grišnik (Dubravko), Ákos Kollár premijera 14. travnja 2010. Sallinger Pečuh redatelj Ivica Buljan (Miljenko), Miklós Kulman (Ljubomir), Arčon Rafael (Vukan), hrvatska premijera 10. kolovoza 2009. HRVATSKO KAZALIŠTE PEČUH (premijera 30. srpnja 2009. u Rennesu) Jozo Kovačević (Kresoje), Csaba Csányi (Šišman), Ivan Végh (Dragić), Josip Cvenić Erika Žarac (Marava), Petra Grišnik Seks i glad (Miona), Zbor KUD-a Ladislav redatelj Damir Mađarić Matušek iz Kukinja premijera 30. listopada 2009.  (u koprodukciji s Gradskim Ferenc Molnár / Matko Botić kazalištem Joza Ivakić, Vinkovci) scenografija i lutkeM ojmir Dječaci Pavlove ulice Mihatov, autor glazbe Tomislav redatelj János Szikora Pehar, oblikovanje svjetla Ivo Nižić, Mavro Vetranović-Vojmil Rabadan premijera 9. srpnja 2010. (na  tehnolog Darko Petković, inspicijent (koprodukcija Théâtre National Betlehemska zvijezda Osječkom ljetu kulture) Radojka Kozulić, majstor scene de Bretagne (Rennes), Mini Teater redatelj Stipan Filaković (u suradnji s Dječjim kazalištem Robert Košta, ton majstor Mate (Ljubljana), Novo kazalište (Zagreb), premijera 13. studenog 2009. Branka Mihaljevića u Osijeku) Petričević, voditelj svjetla Frane Papić Zadar snova, ARL (Dubrovnik), scenografija Gábor Kazinczy Kazalište Hotel Bulić, Scena Amadeo izvode: Anđela Ćurković-Petković / (Zagreb)) izvode: Petra Grišnik (Anđeo), Ana

broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 89 festivali od 1. siječnja do 31. kolovoza 2010. Dramski programi i nagrade hrvatskih kazališnih festivala priredio: Goran Ivanišević

6. Virovitički kazališni Dječje kazalište Branka Mihaljevića Teatar Ra-Ma, Zenica, Bosna i susreti – Virkas, u Osijeku Hercegovina 5. – 14. veljače 2010. Zdenek Florijan / Edi Majaron Marinko Nikolić Tobija Cabaret Torch redatelj: Edi Majaron redatelj: Adis Bakrač program: Slovensko ljudsko gledališče Celje, Kazališna radionica Gustl Kazalište Virovitica Slovenija Antun Gustav Matoš Miroslav Krleža Federico Garcia Lorca Kazališna družina Glumci u Gustl salon Golgota Kuća Bernarde Albe Zagvozdu (izvan konkurencije) redatelj: Damir Šaban redatelj: Rene Maurin redatelj: Diego de Brea Mate Matišić Cinco i Marinko HNK Split Hrvatsko narodno kazalište u redatelji: Cinco i Marinko Boris Senker Varaždinu Podvala ludosti David Farr Ljubo Bebić redatelj: Georgij Paro Naočale Eltona Johna Moj život redateljica: Ksenija Krčar stand up komedija HNK u Varaždinu Ljubomir Kerekeš Gradsko kazalište Požega Skupština Kazalište Moruzgva, Zagreb redatelj: Ljubomir Kerekeš Dominik Wieczorkowski-Rettinger Olja Runjić Gradsko kazalište mladih Split Psihoterapolitika Gola u kavezu Dražen Ferenčina redatelj: Jasmin Novljaković redatelj: Ivan Leo Lemo E, moj Pinokio redatelj: Dražen Ferenčina Gradsko dramsko kazalište Gavella, Dramska radionica Pučkog Zagreb, Kazalište Virovitica otvorenog učilišta Poreč Šibensko kazalište Marijana Nola Steven Berkoff Katja Restović, Max Hozić (prema Jean-Baptisteu Poquelinu Kvetch Svi smo mi isti (ispod kože) Molièreu) redatelj: Dražen Ferenčina redateljica: Katja Restović Škrtičina Teatro dei Pazzi, Venecija, Italija redatelj: Zoran Mužić Teatar Gavran Miro Gavran Giovanni Gusto Teatar Exit, Zagreb 3. Festival smijeha Zlatni zub, Rogonje In vino recitas Saša Anočić Poreč, 4. – 14. ožujka 2010. redatelj: Zoran Mužić Kauboji Kazališna družina Gemišt Vid Balog i Davor Dretar Drele redatelj: Saša Anočić izbornik: Željko Pervan ocjenjivački sud: publika Stoka sitnog zuba (duljinom pljeska) Gradsko kazalište Joza Ivakić, program: Kazalište Moruzgva, Zagreb Vinkovci i Hrvatsko kazalište Pečuh nagrade: Olja Runjić Josip Cvenić Kazališna udruga Talija, Šibenik 1. nagrada Zlatni zub predstavi Seks i glad Sergej Mioč Gola u kavezu Divojke za ženidbu redatelj: Ivan Leo Lemo redatelj: Damir Mađarić Miss Univerzal 2. nagrada Srebrni zub predstavi redatelj: Pero Mioč Cinco i Marinko Gradsko dramsko kazalište Gavella, Samo za te dragi kaj izvode: Zlatko Vitez i Band Histrion Zagreb Satiričko kazalište Kerempuh Miroslav Krleža Nenad Stazić 3. Gumbekovi dani, ocjenjivački sud: Marta Crnobrnja, Balade Petrice Kerempuha Izumitelj međunarodni festival Branko Babac, Zoran Mužić i Branko redateljica: Franka Perković-Gamulin redatelj: Boris Kovačević cabareta, Zagreb, Vukšić Dječje kazalište Dubrava, Zagreb Kazalište Pozor, Zagreb 16. – 27. ožujka 2010. nagrade: Janosch Božidar Orešković za najbolju predstavu: Oh, kako je lijepa Panama Glasnogovornik program: Skupština Ljubomira Kerekeša i redatelj: Marius Schiener redatelj: Georgij Paro Hrvatskoga narodnoga kazališta iz Kazalište Pinklec, Zagreb Varaždina Glumačka družina Histrion, Zagreb Dramska skupina Pako Klagi, Pazin Miroslav Krleža Antun Gustav Matoš, Zlatko Vitez Ni med cvetjem ni pravice za najboljeg glumca: Elis Baćac Ljubomir Kerekeš za ulogu Trpimira Hrvatski kokošinjac Mirokulovi Oršuša u predstavi Skupština redatelj: Zlatko Vitez Pozorište Slavija, Beograd, Srbija Udruga mladih Urbana subkulturna Rade Vukotić za najbolju glumicu: Ana Begić za ulogu Tanje u predstavi Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku baza, Poreč Bračni kabare Gola u kavezu Francis Veber Daniel Načinović redatelj: Rade Vukotić Budala za večeru Osim nagrada žirija, umjetnički Divojke za ženidbu Od Shakespearea do sevdaha redatelj: Joško Juvančić redatelj: Gordan Gregurović ravnatelj Histriona Zlatko Vitez izvodi: Ibrica Jusić dodijelio je i dvije posebne nagrade: 90 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. festivali od 1. siječnja do 31. kolovoza 2010. - predstavi Stoka sitnog zuba Dječje kazalište Ivana Brlić- Kazalište Mala scena, Zagreb Pippi Dugačarapa - nagradu za izniman doprinos Mažuranić, Slavonski Brod Andri Beyeler redatelj: Zlatko Sviben oživljavanju cabareta – braća Grimm, Jadranka Bargh Krava Ružica Dušku Ljuštini. Ivica i Marica redatelj: Ivica Šimić Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb redatelj: Serđo Dlačić (izvan konkurencije) Dina Telem grupa, Natanya, Izrael Jiŕi Stŕeda Dječje kazalište Ivana Brlić- 3, 4 – igra skrivača Vesela bajkovnica 15. Vukovarsko lutkarsko koreografkinja i redateljica: proljeće, 22. – 27. ožujka 2010. Mažuranić, Slavonski Brod redateljica: Katja Pegan Carlo Collodi Dina Tamam ocjenjivački sud: program: Pinokio redatelji: Zvonko Festini i Kazalište Virovitica Hrvoje Ivanković, Helena Braut, Igor Antoine de Saint-Exupéry Kazalište Licem u lice, Split Stanislav Hudi Ružić, Gordana Ostović, Matko Botić James Mathew Barrie Mali princ redatelj: Dražen Ferenčina nagrade: Petar Pan Hrvatski dom Vukovar za najbolju predstavu u cjelini: redatelj: Peter Pashov Ivana Brlić–Mažuranić Play BST, Južna Koreja Šuma Striborova Put oko svijeta u 80 dana Ko, Sun Duck Zagrebačkog kazališta mladih Gradsko kazalište lutaka Split redatelj: Himzo Nuhanović Priča o hrabroj Gamoonjang Jakša Fiamengo (u suradnji s Lutkarskom scenom redatelj: Nam In Woo za najbolju režiju: More iz ormara Ivana Brlić–Mažuranić, Zagreb) Zlatko Sviben za režiju predstave redatelj: Ladislav Vindakijević Gradsko kazalište lutaka Rijeka Pippi Dugačarapa Dječje kazalište Branka Mihaljevića Tanja Kirhmajer za najboljeg glumca: Lutkarska scena Ivana Brlić u Osijeku (prema braći Grimm) Filip Križan za ulogu Mačka u Mažuranić, Zagreb Zlatko Bourek – Ana Tonković Crvenkapica predstavi Mačak u čizmama Zlatko Krilić Dolenčić redatelj: Zoran Mužić za najbolju glumicu: Jaje Baltazar i tenor Koko Marija Kolb za ulogu Pippi u Dječja i lutkarska scena HNK u redatelj: Dražen Ferenčina redatelj: Zlatko Bourek predstavi Pippi Dugačarapa Varaždin Gradsko kazalište lutaka Rijeka Luko Paljetak za najbolju sporednu žensku ulogu: Tanja Kirhmajer (prema braći Miševi i mačke naglavačke Maja Posavec za ulogu u predstavi Grimm) redatelj: Ladislav Vindakijević VIS Životinje Crvenkapica za najbolju sporednu mušku ulogu: redatelj: Zoran Mužić Kazalište Trešnja, Zagreb Maro Martinović za ulogu u Saša Božić, Ksenija Zec predstavi Put oko svijeta u 80 dana Kazalište lutaka Zadar VIS Životinje za kolektivno glumačko ostvarenje: Sunny Sunninsky redatelj: Saša Božić Beatrice Baruffini, Davide Doro i Koliko je duga jedna priča Consuelo Ghiretti za predstavu Priča redatelj: Sunny Sunninsky Kazalište Moruzgva, Zagreb 10. Međunarodni Naj, naj, naj Johanna Spyri o jednoj obitelji Kazalište Virovitica festival, 6. – 11. travnja 2010. Heidi za likovnost: redatelj: Ivan Leo Lemo Dinka Jeričević i Patricio Alejandro Dunja Adam izbornice: Željka Turčinović (hrvatske Agüero za sveukupno likovno Pipove dogodovštine predstave), Marija Sekelez (inozemne Lutkovno gledališče Ljubljana, oblikovanje predstave Svarožić redateljica: Lidija Helajz predstave) Dramski oder za mlade, Slovenija za najbolji dramski tekst: Zagrebačko kazalište lutaka program: Vinko Möderndorfer Tanja Kirhmajer za tekst Branko Ćopić: Zeleni dječak (Zeleni fantek) Crvenkapica, nastao prema motivima Ježeva kućica Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb redatelj: Vinko Möderndorfer bajke braće Grimm redatelj: Božidar Violić Ivica Boban (prema bajci: Charlesa Kazalište KNAP, Zagreb Perraulta) Karol Čapek (prema motivima) Lutkarsko kazalište Mostar Mačak u čizmama Ivica Boban Skitnička bajka 3. Glumački festival u Krapini, Grajko i Čupavko redateljica: Nana Šojlev redatelj: Luko Paljetak 9. – 18. travnja 2010. Trickster Teatro, Novazzano, Zagrebačko kazalište mladih program: Kazališna družina Pinklec, Čakovec Švicarska Jules Verne Vatroslav Grom originalna ideja: Trickster Teatro Put oko svijeta u 80 dana Kazalište Pinklec, Zagreb (prema motivima Jody Bergsma Rapsodija za divove redatelj: Krešimir Dolenčić Miroslav Krleža napisao Igor Baksa) redateljica: Cristina Galbiati Ni med cvetjem ni pravice začinili Pinkleci redatelji: Adam Končić Zagrebačko kazalište lutaka i Duško Zubalj Kazalište Tvornica lutaka, Zagreb Ana Tonković Dolenčić Vladimir Tintor (prema motivima Svarožić Kazalište Virovitica Shel Silverstein) redatelj: Krešimir Dolenčić Peter Quilter Komadić Dueti redatelj: Vladimir Tintor Compagnia Rodisio, Parma, Italija redatelj: Draško Zidar Priča o jednoj obitelji Kazalište Tvornica lutaka, Zagreb (i svakodnevnim stvarima) Gradsko kazalište mladih Split Petra Radin, Leon Lučev autori: Manuela Capece, Ivor Martinić Voda Davide Doro Ovdje piše naslov drame o Anti redatelji: Petra Radin, Leon Lučev redatelj: Ivica Šimić Malo pozorište Duško Radović, Dječje kazalište Branka Mihaljevića Beograd, Srbija Tigar Teatar, Zagreb u Osijeku Sanja Sumrak Ivan Kušan Lažeš Melita Astrid Lindgren – Čarobno pismo Andrej Rozman Roza redateljica: Sanja Sumrak redatelj: Bojan Đorđev broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 91 festivali od 1. siječnja do 31. kolovoza 2010. Glumačka družina Histrion, Zagreb Gradsko kazalište mladih Split 20. Marulićevi dani, Festival nagrade: anonimni autor Dražen Ferenčina hrvatske drame i autorskog Marul za najbolju predstavu u cjelini Mislibolesnik iliti hipokondrijakuš E, moj Pinokio kazališta, Split, dodjeljuje se Zagrebačkom kazalištu redatelj: Georgij Paro redatelj: Dražen Ferenčina 21. – 28. travnja 2010. mladih za predstavu Zagrebački pentagram Gradsko kazalište lutaka Split izbornica: Nenni Delmestre Kazalište Poeta, Dubrovnik Marul za najbolju režiju: Paula Jusić Lada Martinac Kralj program: Pupoljak Paolo Magelli za predstavu Udovica Zagrebački pentagram redateljica: Vedrana Vrhovnik GDK Gavella, Zagreb redateljica: Paula Jusić Marul za najbolju dramaturšku Davor Špišić Malo pozorište Duško Radović, Alabama obradu teksta: Planet Art, Zagreb Željka Udovičić za predstavu Beograd, Srbija redatelj: Dario Harjačeka Raymond Queneau Zagrebački pentagram Stilske vježbe Ivan Kušan redatelj: Tomislav Radić Lažeš Melita Teatar EXIT, Zagreb i Teatar 2000, Marul za najbolji izveden dramski redatelj: Bojan Đorđev Zagreb tekst: Tena Štivičić za tekst Fragile! Zagrebačko gradsko kazalište Mate Matišić Komedija Lutkovno gledališče Ljubljana, Balon Marul za najbolje glumačke izvedbe: Vid Balog i Goran Vrbanić Slovenija (izvan konkurencije) redatelj: Mislav Brečić - Ljubomir Kerekeš za ulogu Štijefa Silvija Šesto u Kraljevu Cigle svete Elizabete HNK Ivana pl. Zajca Rijeka redatelj: Damir Lončar Itak Maži - Vilim Matula za ulogu u predstavi redatelj: Ladislav Vindakijević Tatjana Gromača Balon Crnac - Jelena Lopatić za ulogu u ocjenjivački sud: Goran Golovko, redatelj: Tomi Janežič predstavi Crnac 3. festival hrvatske drame za Željka Turčinović, Bruna Bebić-Tudor, - marina Nemet za ulogu Ruže u HNK u Osijeku djecu Mali Marulić, Split, Zlatko Kauzlarić Atač, Gordan Tudor predstavi Alabama 11. – 14. travnja 2010. Tena Štivičić nagrade: Fragile! Marul za scenografiju: Vesna Režić za izbornica: Lada Martinac Kralj predstavu Prije sna za najbolji tekst: redateljica: Snježana Banović Ivor Martinić za predstavu Ovdje Marul za kostimografiju: Đenisa program: HNK u Zagrebu Pecotić za predstavu Fragile! piše naslov drame o Anti Gradskog Miroslav Krleža Gradsko kazalište lutaka Split kazališta mladih Split Kraljevo Marul za oblikovanje svjetla: Zoran Mihanović za predstavu Prije sna Jakša Fjamengo za najbolju adaptacija teksta: redatelj: Ozren Prohić More iz ormara Sena Đorović za predstavu Lažeš Marul za scensku glazbu – autorski redatelj: Ladislav Vindakijević Melita HKD teatar, Rijeka rad: Davor Bobić za predstavu za najbolju predstava u cjelini: Menažerija Kraljevo (prema motivima Staklene menažerije More iz ormara Gradskog kazališta Po sudu publike, najbolja predstava Tennesseea Williamsa) lutaka Split 20. Marulićevih dana je Balon redateljica: Anica Tomić za najbolju režiju: (prosječna ocjena 4,88), a slijede Anica Tomić za režiju predstave HNK Split Prije sna HNK Split (4,71), Žrtve Dječak Ivek i pas Cvilek Lada Kaštelan zemljopisa 2: Povratak žrtve (4,59). za najbolju žensku ulogu (ex-equo): Prije sna Žiri čitatelja Slobodne Dalmacije Vladislava Đorđević za ulogu redateljica: Ivica Boban nagradu za najbolje glumačko Kazalište lutaka Zadar u predstavi Lažeš Melita i Hana ostvarenje Festivala dodijelio je Ivica Šimić Hegedušić za ulogu u predstavi Zagrebačko kazalište mladih Krešimiru Mikiću za ulogu u Vrtuljak tajni (četiri godišnja doba) Miševi i mačke naglavačke Filip Šovagović / Igor Rajki / Nina predstavi Balon. Žiri je djelovao u redatelj: Ivica Šimić za najbolje lutke: Mitrović / Damir Karakaš / Ivan sastavu: Mandica Penović, Katica- Mojmir Mihatov za predstavu Vidić Katarina Bajto, Ivanka Ivančević, Dječja i lutkarska scena HNK u Postolar i vrag Zagrebački pentagram Ankica Čarija i Nenad Kusić. Varaždinu i Kazališna družina redatelj: Paolo Magelli Pinklec za najbolju kostimografiju: Jelena Kovačić (prema motivima Marija Žarak za predstavu Pupoljak romana Pas Cvilek, dječak Ivek i za najbolju scenografiju: 17. Međunarodni festival Dudaš Martin Đure Vilovića) Dinka Jeričević za predstavu malih scena, Rijeka, Dječak Ivek i pas Cvilek Ovdje piše naslov drame o Anti 3. – 11. svibnja 2010. redateljica: Anica Tomić za najbolju glazbu: Mate Matišić za predstavu izbornik: Jasen Boko Gradsko kazalište mladih Split More iz ormara Ivor Martinić program: Ovdje piše naslov drame o Anti za najbolji vizualni identitet: Teatar &TD, Zagreb redatelj: Ivica Šimić Vojo Radoičić za predstavu Miran Kurspahić i Rona Žulj Narodno pozorište Beograd, Srbija More iz ormara Žrtve zemljopisa 2: Povratak žrtve Meša Selimović Kazalište lutaka Zadar za najbolji scenski pokret: redatelj: Miran Kurspahić Derviš i smrt August Šenoa – Milena Dundov Alen Čelić za predstavu E, moj redatelj: Egon Savin Postolar i vrag Pinokio Šibensko kazalište redateljica: Milena Dundov nagrada dječjeg žirija za najbolju (izvan konkurencije) Zagrebačko kazalište mladih predstavu: Lažeš Melita Malog Marijana Nola (prema Jean-Baptisteu Filip Šovagović / Igor Rajki / Nina Poquelinu Molièreu) Dječja i lutkarska scena HNK u pozorišta Duško Radović Mitrović / Damir Karakaš / Ivan Škrtičina Vidić Varaždin redatelj: Zoran Mužić Luko Paljetak Zagrebački pentagram redatelj: Paolo Magelli Miševi i mačke naglavačke ocjenjivački sud: Aida Bukvić, Danica redatelj: Ladislav Vindakijević Dedijer, Ratko Glavina, Luko Paljetak, Georgij Paro 92 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. festivali od 1. siječnja do 31. kolovoza 2010. Zagrebačko kazalište mladih Veljko Maričić za najbolju žensku Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb Teatar Rugantino, Zagreb Anica Tomić / Jelena Kovačić ulogu (ex-equo): Nataša Matjašec Sanja Pilić Yasmina Reza Oprostite, mogu li vam ispričati...? Rošker za ulogu Ann u predstavi Sasvim sam popubertetio Bog masakra redateljica: Anica Tomić Bliže i Luba Gogorishvilli za ulogu redateljica: Aida Bukvić redateljica: Franka Perković Lady Macbeth u predstavi Macbeth HKD teatar, Rijeka Veljko Maričić za najboljeg mladog Kazalište Mala scena, Zagreb Bjelovarsko kazalište Menažerija glumca: Tornike Gogrruciani za Andri Beyeler Čarobni napitak (prema motivima Staklene menažerije ulogu Macbetha u predstavi Macbeth Krava Ružica Tennesseea Williamsa) redatelj: Ivica Šimić HNK u Varaždinu redateljica: Anica Tomić Veljko Maričić za najbolju epizodnu ulogu: Doris Šarić-Kukljica za uloge Ljubomir Kerekeš Jugoslovensko dramsko pozorište, u predstavama Oprostite mogu li vam Zagrebačko kazalište lutaka i Debitanti Beograd ispričati...? i Zagrebački pentagram Kazalište Bembo, Zagreb redatelj: Ljubomir Kerekeš Robert Musil Kristijan Ugrina i Jelena Milošević Veljko Maričić za najbolju Bonton ili Kako pristojno provesti dan Sanjari dramaturgiju: Anica Tomić i Jelena Kazališna radionica Gustl redatelj: Miloš Lolić redatelji: Kristijan Ugrina i Željko Finowino Kovačić za predstave Oprostite mogu Zorica li vam ispričati...? i Menažerija (po motivima Filozofije vina Slovensko narodno gledališče, Béle Hamvasa) Drama, Maribor, Slovenija Dorian Sokolić za najbolju Gradsko kazalište Trešnja, Zagreb redatelj: K. R. Gustl, Željko Zorica Patrick Marber scenografiju: David Doiashvili za Nino d’Introna - Giacomo Ravicchio Bliže scenografiju predstaveMacbeth Ne, prijatelj! Studentska grupa Bjelovarskog redatelj: Dino Mustafić Veljko Maričić za najbolju redatelj: Rene Medvešek kazališta kostimografiju: AnnM osidze za Pierre de Marivaux Dramsko i glazbeno državno predstavu Macbeth Željko Šestić Otok robova kazalište Vaso Abashidze. Tbilisi, Veljko Maričić za najbolju scensku Balade Petrice Kerempuha redatelj: Igor Pečenjev Gruzija glazbu: Nikoloz Memanishvili za William Shakespeare predstavu Macbeth Bjelovarsko kazalište Bjelovarsko kazalište Macbeth Siniša Bahun Jean-Baptiste Poquelin Molière redatelj: David Doiashvili Veljko Maričić za najbolji dizajn svjetla: Ia Nadirashvili za predstavu Mišići zubovilići Tartuffe Macbeth redateljica: Margareta Fabičević redatelj: Damir Mađarić posebna nagrada Veljko Maričić: Kazalište Planet Art, Zagreb glumci predstave Menažerija Michael Cristofer nagrada publike Dalibor Foretić: Prekidi 24. Eurokaz, festival novog Macbeth i Menažerija (prosječna redatelj: Marko Torjanac kazališta, Zagreb, 2. – 27. ocjena 4,63) lipnja 2010 nagrada Mediteran: Doris Šarić- HNK u Zagrebu umjetičko vodstvo: Gordana Vnuk Kamerni teatar 55, Sarajevo, Bosna i Kukuljica za dvije uloge u predstavi Jean-Baptiste Poquelin Molière / Hercegovina Zagrebački pentagram Jean-Baptiste Lully Građanin plemić program: Dubravko Mihanović ocjenjivački sud Novog lista Žaba redatelj: Krešimir Dolenčić za Nagradu Mediteran: Zlatka dirigent: Saša Britvić Laboratorio Nove (Firenca), redatelj: Elmir Jukić Zubanović Likarić, Miljenko Marin, Centro Iniziative Teatrali (Campi Bisenzio), HNK Ivana pl. Zajca Beogradsko dramsko pozorište, Svjetlana Hribar Kamerni teatar 55, Sarajevo (Rijeka), Eurokaz, Muzej suvremene Srbija Dubravko Mihanović umjetnosti (MSU, Zagreb) David Lindsay Abaire Žaba Zečja jama redatelj: Elmir Jukić Eshil, Brecht, Branko Brezovac, Marjan Nećak redatelj: Filip Grinvald 8. BOK festival (festival Bjelovarski odjeci kazališta), Okovani Galileo Slovensko mladinsko gledališče, 3. – 15. svibnja 2010. redatelj: Branko Brezovac Ljubljana, Slovenija dirigent: Igor Vlajnić Oliver Frljić program: Proklet bio izdajica svoje domovine Eurokaz, MSU, Zagreb, Focus on Art redatelj: Oliver Frljić Merkuri teatar, Bjelovar and Science Jasmina Šogolj, Matjaž Koman Njarabum ocjenjivački sud: Zoja Odak Djevojčica u ulozi detektiva (temeljeno na dramskim i pjesničkim (predsjednica), Voja Brajović, Daša redatelji: Jasmina Šogolj, Matjaž Narodno pozorište Sarajevo predlošcima Radovana Ivšića) Drndić, Tadej Toš, Elvio Baccarini Koman Jean-Baptiste Poquelin Molière redateljica: Anja Maksić Japundžić nagrade: Građanin plemić Veljko Maričić za najbolju predstavu Hrvatski dom Vukovar redatelj: Lary Zappia u cjelini: Macbeth Dramskog i Ivana Brlić–Mažuranić glazbenog državnog kazališta Vaso Šuma Striborova Kućni teatar Škripzikl Abashidze. Tbilisi, Gruzija redatelj: Himzo Nuhanović Stol Drage Borića (u suradnji s Lutkarskom scenom Anđelko Štimac za najbolju režiju: Ivana Brlić–Mažuranić, Zagreb) HNK u Varaždinu David Doiashvili za režiju predstave Nina Mitrović Macbeth Lutkarska scena Ivana Brlić Familija u prahu Kazalište slijepih i slabovidnih Novi Veljko Maričić za najbolju mušku Mažuranić, Zagreb redatelj: Samo M. Strelec ulogu (ex-equo): Nikola Ristanovski i August Šenoa život, Eurokaz, MSU, Zagreb Saša Božić Ljubomir Bandović za uloge Derviša Kameni svatovi HNK Ivana pl. Zajca Rijeka i Hasana u predstavi Derviš i smrt redatelj: Zvonko Festini Crkva Oliver Frljić redatelj: Saša Božić Narodnog pozorišta iz Beograda Turbo folk redatelj: Oliver Frljić broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 93 festivali od 1. siječnja do 31. kolovoza 2010. Marionetsko kazalište Youkiza, Japan redatelj: Krešimir Dolenčić Ćelava pjevačica 7. Virovitičko kazališno ljeto, Kuo Pao Kun redateljica: Beba Balašević 10. lipnja – 28. kolovoza 2010. Potomci uškopljenog admirala Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb redatelj: Frédéric Fisbach Ante Tomić Kazališna družina Glumci u program: Ljubav, struja, voda & telefon Zagvozdu (izvan konkurencije) Par B.L.eux, Théâtre de la Ville redatelj: Vinko Brešan Mate Matišić Kazalište Virovitica (Paris), MODAFE 2008 (Séoul), Cinco i Marinko Ephraim Kishon PACT Zollverein (Essen), Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku redatelji: Cinco i Marinko Bila je to ševa CDC d’Aquitaine (Artigues- Francis Veber redatelj: Igor Golub près-Bordeaux), Mercat de Budala za večeru ocjenjivački sud: Helena Buljan, les Flors (Barcelone), Festival redatelj: Joško Juvančić Željka Turčinović, Aida Bukvić TransAmériques, Fabbrica Europa (Florence), Usine C nagrade: Jesam ti ja Narodno pozorište Sarajevo, Bosna i autori: Benoît Lachambre / Louise Hercegovina Zlatni smijeh – Velika nagrada Lecavalier / Laurent Goldring / Hahn Jean-Baptiste Poquelin Molière Večernjeg lista za najbolju predstavu Rowe Građanin plemić u cjelini: predstava Građanin plemić redatelj: Lary Zappia Jean-Baptiste Poquelin Molièrea Santasangre, Rim, Italija – Jean-Baptiste Lullyja u režiji Šest stupnjeva Šibensko kazalište Krešimira Dolenčića i izvedbi HNK Kazalište Virovitica Marijana Nola (prema Molièreu) u Zagrebu Dunja Adam Pipove dogodovštine Via Negativa, Ljubljana, Slovenija Škrtičina Zlatni smijeh za najbolju režiju: redateljica: Lidija Helajz Via Nova via MSU Zagreb redatelj: Zoran Mužić Krešimir Dolenčić za režiju predstave (izložba) Građanin plemić Teatra EXIT, Zagreb, i Teatar 2000, Gradsko kazalište Joza Ivakić, Zlatni smijeh za najbolji tekst: MaisonDahlBonnema & Zagreb Vinkovci Marijana Nola za dramaturšku Needcompany (Nizozemska / Belgija) Mate Matišić Jean Genet prilagodbu predstave Škrtičina u suradnji sa Kaaitheater (Bruxelles), Balon Sluškinje ImPulsTanz (Vienna International redatelj: Mislav Brečić Zlatni smijeh Mladen Crnobrnja redatelj: Damir Mađarić Dance Festival). Gumbek – glavna nagrada za mušku Balada o Ricky i Ronnyju – pop Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. ulogu: Vid Balog za ulogu Josefa Kazališna družina Glumci u opera Zajca Rijeka, Talijanska drama Švejka u predstavi Dobri vojak Švejk Zagvozdu autori: Anna Sophia Bonnema and Miro Gavran Zlatni smijeh – glavna nagrada za Mate Matišić Hans Petter Dahl Tutto sulle donne / Sve o ženama žensku ulogu: Jasna Ančić za ulogu Cinco i Marinko redateljica: Neva Rošić Stoše u predstavi Stoše od foše iliti redatelji: Cinco i Marinko Compagnie 111– Aurélien Bory Kate Kapuralica (Francuska) u suradnji sa: TNT– Kazalište Planet Art, Zagreb Théâtre National deT oulouse Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb Ivo Serdar za ulogu najbolje Saša Anočić prihvaćenu od publike: Tihomir Raymond Queneau Midi-Pyrénées, Théâtre Vidy Stilske vježbe – Lausanne E.T.E, Théâtre de la O medvjedima i ljudima Stanić za ulogu Anđelka u predstavi redatelj: Tomislav Radić Ville-Paris, La Coursive – Scène redatelj: Saša Anočić Falsifikator nationale La Rochelle, Agora – Scène Sabrija Biser mladom glumcu conventionnée de Boulazac, Le Parvis Beogradsko dramsko pozorište, za uspjelo interpretiranu ulogu – Scène nationale Tarbes-Pyrénées, Srbija karakterne komike: Anastasija London International Mime Festival Goran Marković Jankovska za ulogu Agnese, Bespredmetno Falsifikator Arnolpheove štićenice u predstavi 16. Zadarsko kazališno ljeto, koncepcija: Aurélien Bory redatelj: Goran Marković Škola za žene 13. lipnja – 4. kolovoza 2010. Hrvatsko narodno kazalište Zadar 5 ravnopravnih glumačkih nagrada: program: Stoše od Foše iliti Kate - Zrinka Cvitešić za ulogu Nicole, 34. Dani satire Satiričkog Kapuralica služavke u predstavi Građanin kazališta Kerempuh, Zagreb, (prema Vlahu Stulliju) plemić Glumačka radionica HNK Zadar 4. – 19. lipnja 2010. redatelj: Dražen Ferenčina Teštament - tarik Filipović za ulogu Aljemija (prema komediji Vanče Kljakovića) izbornik: Hrvoje Ivanković Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. u predstavi O medvjedima i redateljica: Jasna Ančić Zajca u Rijeci ljudima program: Hristo Bojčev - Vilim Matula za ulogu u predstavi Hrvatsko narodno kazalište u Splitu Hrvatsko narodno kazalište Split Opća bolnica Balon Lutz Hübner Jean-Baptiste Poquelin Molière redatelj: Matjaž Latin - Siniša Popović za ulogu Gretica str. 89 Škola za žene Gospodina Jourdaina u predstavi redatelj: Dražen Ferenčina redatelj: Andrzej Sadowski Slovensko mladinskog gledališče, Građanin plemić Ljubljana, Slovenija Teatar Exit, Zagreb, Gradsko kazalište Hrvatsko narodno kazalište u Oliver Frljić - Joško Ševo za ulogu Mate Arpuna u predstavi Škrtičina Sisak, Atelje 212, Beograd, Kamerni Zagrebu Proklet bio izdajica svoje domovine teatar 55, Sarajevo, Centar za kulturu Jean-Baptiste Poquelin Molière / redatelj: Oliver Frljić 3 posebna priznanja: Bar, Kastavsko kulturno ljeto Jean-Baptiste Lully - Ansambl Talijanske drame Carole Fréchette Građanin plemić Zagrebačko gradsko kazalište HNK Ivana pl. Zajca Rijeka za Ona, On i Vi Komedija kolektivnu igru u predstavi Sve o redatelj: Zijah A. Sokolović Jaroslav Hašek ženama Dobri vojak Švejk - mario Mirković za glazbu u Teatar Grdelin, Zagreb redatelj: Damir Lončar predstavi O medvjedima i ljudima Ivica Mijačika Srpsko narodno pozorište, Novi Sad - Ana Savić Gecan za Bog, žurim, nazovi (ili Replika (Srbija) kostimografiju predstave stoljeću) Eugene Ionesco Građanin plemić redatelj: Zoran Mužić 94 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. festivali od 1. siječnja do 31. kolovoza 2010. Glumačka družina Histrion Ouverture (Uvertira) 7. Riječke ljetne noći Narodno pozorište Subotica, Srbija Amir Bukvić redatelj: Giacomo Ravicchio (Dramski program), Friedrich Schiller Djeca sa CNN-a 29. lipnja – 24. srpnja 2010. RazBoynici redateljica: Aida Bukvić Zagrebačko kazalište lutaka redatelj: Nikola Zavišić Branko Ćopić: program: HNK Zadar Ježeva kućica Mira Perić Kraljik i Cvetin Aničić Esther Vilar redatelj: Božidar Violić Kazališna radionica Malik Rijeka Zašto se muhe lijepe na “ono” Američka papisa Trsatska Gradina redatelj Cvetin Aničić redatelj: Ozren Prohić Kazalište lutaka Zadar redatelj: Žak Valenta Braća Grimm – Jadranka Bargh Umjetnička akademija u Osijeku Matovilka Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca Cabaret Tur-Retur redateljica: Aida Bukvić anonimni autor iz 17. stoljeća autorski rad studenata i mentora Lukrecija o’bimo rekli požeruh Alena Ćelića Sirea Film, Tirana, Albanija redatelj: Jagoš Marković Leonard Bombaj Umjetnička akademija u Osijeku Slatko-gorki planet Kazalište Planet Art, Zagreb Pravo i zapravo redateljica: Verjana Abazaj Michael Cristofer autorski rad studenata i mentora koreografija:E rmelinda Voja Prekidi Željka Vukmirice i Berislava i Llagi Nako redatelj: Marko Torjanac Cimermana Kazalište Planet Art, Zagreb Michael Cristofer Kazalište Mala scena, Zagreb Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca Umjetnička akademija u Osijeku Prekidi Anica Tomić i Jelena Kovačić Slobodan Novak Saša Došen redatelj: Marko Torjanac Ana i Mia Mirisi, zlato i tamjan Vodeni snovi redateljica: Anica Tomić redatelj: Vinko Brešan Staro kazalište Karola Spišaka, Nitra, 50. Međunarodni dječji festival Lutkarska scena Ivana Brlić Talijanska drama HNK Ivana pl. Slovačka (Dramski program), Šibenik, Mažuranić, Zagreb Zajca Hans Christian Andersen Braća Grimm Miro Gavran Palčica 19. lipnja – 3. srpnja 2010. Crvenkapica Tutto sulle donne / Sve o ženama redatelj: Ivan Martinka redatelj: Zoran Mužić redateljica: Neva Rošić program: Dječje kazalište Subotica, Srbija Dječje kazalište Branka Mihaljevića Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca Rita Kiš Hrvatsko narodno kazalište u u Osijeku Cirkus destetika Čovječuljak Šibeniku Branko Mihaljević (po motivima djela Daniila Harmsa) redatelj: Rita Kiš Marijana Nola (prema Alekseju Zeko, Zriko i Janje redatelj: Aleksandar Popovski Nikolajeviču Tolstoju) redatelj: Ivan Balog Lutkarsko kazalište Ploiesti, Buratino Rumunjska redateljica: Nina Kleflin Gabriel Apostol / Carlo Collodi Pinocchio Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb redatelj: Gabriel Apostol Aleksandar Ivanov Bilo jednom jedno vrijeme Dječje kazalište Branka Mihaljevića u redatelj: Suny Suninsky Osijeku i Hrvatsko kazalište Pečuh Ferenc Molnar / Matko Botić Plesni studio Liberdance i nagrade: Dječaci Pavlove ulice Zagrebačko kazalište lutaka Nagrada publike i Nagrada Novog redatelj: Janos Szikora Sun Ergos, Priddis, Kanada Kazalište sjena lista za najcjelovitiji događaj Festivala autorica: Nikolina Georgieva Robert Greenwood i Dana Luebke dodijeljene su predstavi iz Glazbenog Umjetnička akademija u Osijeku Clever Cherries (Pametne trešnje) programa Glumci u zamci Polaznici Kazališne radionice Ivana redatelji: Robert Greenwood i Dana autorski rad Petre Blašković, Franje Jelić i Dramske scene Virko Luebke Tončinića i Nenada Pavlovića Marijana Nola Kradljivci festivala Gradsko kazalište lutaka Split 10. Osječko ljeto kulture, ocjenjivački sud: Jasminka Mesarić, redatelj: Sergej Mioč Jakša Fiamengo 29. lipnja – 21. srpnja 2010. Božidar Šnajder, Robert Raponja (izvan službenog programa) More iz ormara redatelj: Ladislav Vindakijević program: nagrade: Kazalište Virovitica Nagrada s poveljom: Narodno Antoine de Saint-Exupéry Teatr Baj Pomorski, Toruń, Poljska Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku Jonathan Swift – Ondrej Spisak Bertolt Brecht pozorište Tuzla, Bosna i Hercegovina, Mali princ za izvedbu dramske predstave redatelj: Dražen Ferenčina Podróże Guliwera (Guliverova Opera za tri groša putovanja) redatelj: Željko Vukmirica Malograđanska svadba Vaskakas Bábszínház, Györ, redatelj: Ondrej Spisak Mađarska Narodno pozorište Tuzla, Bosna i Metamorfózis (Preobrazba) Kazališni studio mladih HNK u Hercegovina 16. PUF (Pulski alternativni redatelj: Krzysztof Rau Varaždinu Bertolt Brecht festival), međunarodni koreograf: Tadeusz Wiśniewski Ovo nije lula Malograđanska svadba redatelj: Jovica Pavić kazališni festival (program glazba: Robert Łuczak (prema tekstovima Eugénea izvedbenih umjetnosti), Pula, Ionesca, Daniila Harmsa i Mladena Gradsko kazalište Trešnja, Zagreb Engelsfelda te slici Renéa Magrittea) 1. – 5. srpnja 2010. Nino d’Introna – Giacomo Ravicchio voditelj: Vlado Krušić izbornik: Branko Sušac Ne, prijatelj! redatelj Rene Medvešek Dječja i lutkarska scena HNK u program: Varaždinu Teatergruppen Batida, Kopenhagen, Luko Paljetak Kik Melone & HIPP Danska Miševi i mačke naglavačke Ovo (ni)je moja šuma Søren Ovesen i Giacomo Ravicchio redatelj: Ladislav Vindakijević autori: Silvia Marchig i Darko Japelj broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 95 festivali od 1. siječnja do 31. kolovoza 2010. Kazalište Dr. Inat, Pula, Orto-Da, predstavlja nagovještaj osvježenja Turski teatar (Türk tiyatrosu), Skopje, Teatar Grdelin, Zagreb Ramat Gan, Izrael i trag na Kazališnom nebu PUF-a.: Makedonija Ivica Mijačika Anno Domini 2010: Posljednja Ovo (ni)je moja šuma August Strindberg Bog, žurim, nazovi patnja Gospođica Julija (ili Replika stoljeću) redatelj: Yinon Tzafrir redatelj: Aleksandar Popovski redatelj: Zoran Mužić

Teatr KTO, Kraków, Poljska 11. Međunarodni festival Gradsko dramsko kazalište Gavella, Jerzy Zon komornog teatra Zlatni lav, Zagreb, Kazalište Virovitica I’ll Sell the House in Which I Umag, 2. – 11. srpnja 2010. Steven Berkoff Can Live No More umjetnički ravnatelj: Kvetch redatelj: Jerzy Zon Damir Zlatar Frey redatelj: Dražen Ferenčina ocjenjivački sud: Mani Gotovac, Siniša Labrović program: Sibila Petlevski, Miran Hajoš Gloria (performance) Slovensko narodno gledališče, Balet, nagrade: Histrionski dom Maribor, Slovenija Grand prix Zlatni lav: predstava Amir Bukvić Duet Konieczna Kochanowski, Watching Others Bliže Drame Slovenskog narodnog Djeca sa CNN-a Poljska autorski projekt Edwarda Cluga gledališča Maribor redateljica: Aida Bukvić Posljednji tren: Učiniti ću sve za tebe Kazalište Hotel Bulić, Zagreb Nagrada Zlatni lav: predstava Raul Damonte Copi Watching Others za koncept izvedbe Hrvatsko narodno kazalište u redatelji: Jan Kochanowski, Monika Varaždinu Konieczna Evita i besprijekornu provedbu zadanoga redateljica: Senka Bulić okvira Ljubomir Kerekeš Udruga “I“ proizvodnja suvremenih Debitanti 3 ravnopravne nagrade: redatelj: Ljubomir Kerekeš umjetnosti i Kazalište DR. Inat, Pula/ Teatar Exit, Zagreb, Gradsko kazalište - Nina Violić za ulogu u predstavi Pazin Sisak, Atelje 212, Beograd, Kamerni Evita David Belas i Elda Kosanović- teatar 55, Sarajevo, Centar za kulturu - Nataša Matijašec Rošker za ulogu Šibensko kazalište Radovik Bar, Kastavsko kulturno ljeto Anne u predstavi Bliže Marijana Nola (prema Molièreu) Imenovanje Carole Fréchette - Branko Jordan za ulogu Larryja u Škrtičina redatelj: David Belas Ona, On i Vi predstavi Bliže redatelj: Zoran Mužić redatelj: Zijah A. Sokolović Teatar Rubikon, Rijeka Zastave Kraljevsko pozorište Zetski dom. koncept i koreografija: Ivana Peranić Cetinje, Crna Gora 25. Zagrebačko histrionsko ljeto, 61. Dubrovačke ljetne igre Oscar Wilde 3. srpnja – 5. rujna 2010. (Dramski program), Kazalište Dr. Inat, Pula Saloma 10. srpnja – 25. kolovoza 2010. redatelj: Eduard Miller po pričama Petre, Irene i Sabine program: pomoćnica intendanta za dramski (Petra Rajh, Irena Boćkai, Sabina program: Dora Ruždjak Podolski Aličić) Zagrebačko kazalište mladih i Glumačka družina Histrion Istarsko narodno kazalište, Pula Ženom neka se zove Georges Feydeau program: redatelj: Branko Sušac Ivana Sajko Lovački rog Rose is a rose is a rose is a rose redatelj: Dražen Ferenčina Bacači sjenki (u koprodukciji s redateljica: Ivana Sajko Festivalski dramski ansambl Orchestra Stolpnik, Bologna) Ivo Vojnović Boris Bakal Scena Gorica, Velika Gorica Na taraci Odmor od povijesti John Osborne redatelj: Joško Juvančić redatelj: Boris Bakal Osvrni se gnjevno redatelj: Paolo Magelli Studentski teatar Lero, Dubrovnik Teatro Corsario, Valladolid, Gjene & Ivo Vojnović Španjolska Kazalište slijepih i slabovidnih Novi Psyche Pelingrada Jesús Peña život, Zagreb redatelj: Davor Mojaš Prokletstvo Poea Bijelo, bijelo, bijelo Glumačka družina Histrion redatelj: Jesús Peña (po motivima Ogleda o sljepoći anonimni autor Kazalište Marina Držića, Dubrovnik Josea Saramaga) Mislibolesnik iliti hipokondrijakuš Jean Genet redatelj: Mario Kovač redatelj: Georgij Paro Služavke redatelj: Georgij Paro Slovensko ljudsko gledališče Celje, Histrionsko Ploveće kazalište (10. – Slovenija 28. srpnja 2010.) Festivalski dramski ansambl Milan Jesih Glumačka družina Histrion Marin Držić Triko Amir Bukvić Skup redatelj: Luka Martin Škof Djeca sa CNN-a redatelj: Ivica Kunčević redateljica: Aida Bukvić Slovensko narodno gledališče, ocjenjivački sud: Branko Potočan, Festivalski dramski ansambl Bojana Ćustić Juraga, Davor Mišković Drama, Maribor, Slovenija Patrick Marber Tomislav Zajec 13. Kazališni susreti Spašeni nagrade: Bliže redatelj: Dino Mustafić Glumci u Zagvozdu, redateljica: Franka Perković Oblak za scensko promišljanje koje 3. srpnja – 14. kolovoza 2010. svojom cjelovitošću i zaokruženošću Festivalski dramski ansambl i ostaje središnjim i prestižnim program: Hrvatsko narodno kazalište iz ukrasom Kazališnog neba PUF-a Zagreba (ex-equo): Odmor od povijesti i Hrvatska kazališna kuća Zadar William Shakespeare Prokletstvo Poea Aldo Nicolai-Mirko Šatalić Hamlet Kaplja za pojedinačno ili skupno Nije bila peta, bila je deveta redatelj: Ivica Kunčević ostvarenje koje unutar svog prinosa redatelj: Mirko Šatalić 96 Hrvatsko glumište broj 44-45, 2010. festivali od 1. siječnja do 31. kolovoza 2010. Festivalski dramski ansambl i 56. Splitsko ljeto nagrade: Merkuri teatar, Bjelovar Zagrebačko kazalište mladih (Dramski program), Judita: Goran Golovko, za režiju Jasmina Šogolj i Matjaž Koman Nikolaj Vasiljevič Gogolj 14. srpnja – 14. kolovoza 2010. predstave Smij i suze starega Splita Djevojčica u ulozi detektiva Revizor redatelji: Jasmina Šogolj i Matjaž redatelj: Jernej Lorenci ravnateljica Dramskog programa: Umjetnik naroda moga: Goran Koman Dubravka Lampalov Golovko i Olja Lozica za režiju i dramatizaciju praizvedbe Smija i suza Gradsko kazalište Mladih Split starega Splita program: Ivo Brešan Povjerenstvo nagrade Umjetnik Predstava Hamleta u selu Festivalski dramski ansambl naroda moga dodijelilo je Posebno Mrduša Donja Ivan Kovačić priznanje ravnatelju 56. splitskog ljeta redatelj: Vanča Kljaković Smij i suze starega Splita i intendantu Splitskog HNK Milanu redatelj: Goran Golovko Štrljiću.

14. Međunarodni festival nagrade: suvremenog kazališta Orlando za najbolje umjetničko 5. Obrovačko kulturno ljeto, Zadar snova, ostvarenje u Dramskom programu 16. srpnja – 15. kolovoza 2010. 7. – 14. kolovoza 2010. 61. Dubrovačkih ljetnih igara: Vilim Matula za ulogu Antona Antonoviča Teatar Exit, Zagreb program: Skvoznika-Dmuhanovskog u David Greig i Gordon McIntyre predstavi Revizor Nikolaja Vasiljeviča Preko Trnja do Zvijezde Teatro Verrdi, Zadar, Obrovačko Gogolja redatelj: Tomislav Pavković kulturno ljeto posebna nagrada Grand Prix Dom kulture Kristalna kocka vedrine – Gradsko kazalište Sisak Žanina Mirčevska Orlando za osobit i trajan doprinos Histrionski dom, Zagreb David Harrower Mjesto gdje nismo bili umjetničkom programu Dubrovačkih Amir Bukvić redateljica: Natalija Manojlović ljetnih igara: Tonko Lonza Kos Djeca sa CNN-a redatelj: Zijah A. Sokolović redateljica: Aida Bukvić Novo kazalište, Mini teater Ljubljana, Festivalski dramski ansambl Teatar &TD, Queer Zagreb Samostalni kazališni likovi Mike Bartlett Dva francuska erotska prizora: 10. sezona Kazališta Ulysses, Živko Jeličić Lysiane & Joseph Brijuni, Moje dijete Buža redateljica: Nenni Delmestre (prema djelima Marguerite Duras i 10. srpnja – 22. kolovoza 2010. redateljica: Maja Šimić Jeana Geneta) (u suradnji s Teatrom Verrdi & redatelj: Ivica Buljan program: Festivalski dramski ansambl Udrugom Obrovačko kulturno ljeto) Carlo Goldoni Ribarske svađe Grad Rijeka, Perforacije – tjedan Kamerni teatar 55, Sarajevo, Bosna i Teatro VeRRdi, Zadar redatelj: Vinko Brešan izvedbenih umjetnosti Zagreb Hercegovina Mjesto gdje nismo bili Duchampovi svjedoci Dubravko Mihanović (prema tekstu Žanine Mirčevske koncept: Milijana Babić Žaba Kazališta osmoga dana (Teatr Mjesto u kojem ne bijah) redatelj: Elmir Jukić Ósmego Dnia), Poznanj, Poljska redateljica: Natalija Manojlović Arka Zagrebačko kazalište mladih i (u suradnji s Obrovačkim Istarsko narodno kazalište, Pula Kazalište Ulysses Ivana Sajko William Shakespeare Zagrebačko kazalište mladih i La Rose is a rose is a rose is a rose Mama, New York Oluja redateljica: Ivana Sajko redateljica: Lenka Udovički Zdenko Mesarić Garaža redatelj: Ivica Buljan KUD Bleke i konji Enio Meštrović Nocturno Kazalište Ulysses redatelj: Enio Meštrović Ivo Štivičić / Miroslav Krleža Pijana noć 1918. Teatar EXIT, Zagreb, MMR Kernel, redateljica: Lenka Udovički kulturnim ljetom) Zagreb, PushPush Theater, Atlanta, SAD Kazalište Ulysses Teatar Rugantino, Zagreb Faustus’ Module Re-linked Miroslav Krleža Kazalište Ulysses Vladimir Stojsavljević koncept i režija: Srećko Borse Ivo Štivičić / Miroslav Krleža Moj obračun s njima Prva žena, druga žena Pijana noć 1918. redatelj: Dino Radojevć redatelj: Vladimir Stojsavljević redateljica: Lenka Udovički ocjenjivački sud Nagrade Judita Hrvatsko narodno kazalište Zadar Kazalište Ulysses Slobodne Dalmacije: Eda Vujević, Vanča Kljaković William Shakespeare Jasna Malec, Vlatko Perković Teštamenat Kralj Lear redateljica: Jasna Ančić redateljica: Lenka Udovički povjerenstvo nagrade Umjetnik naroda moga (dodjeljuje je ustanova Merkuri teatar, Bjelovar Muzeji Ivana Meštrovića): Joško Matjaž Koman, Jasmina Šogolj Belamarić, Andro Krstulović Opara, Djevojčica i roda Ana Gluić, Dalibor Stošić, Joško redatelji: Matjaž Koman i Jasmina Zaninović Šogolj

broj 44-45, 2010. Hrvatsko glumište 97