Redakcija: dr Divna Vuksanovi}, dr Veselin Kljaji}, dr Rada Drezgi}, dr Vesna Miki}, dr Vladislava Gordi} Petkovi}, dr Angelina Milosavljevi}, dr Zoran Jevtovi}, dr Aleksandar Prnjat, dr Dragan ]alovi}, mr Gorana Petrovi}, Pe|a Pivljanin (sekretar) Glavni urednik: dr Milanka Todi} Lepotom ~asopisa bavio se: Bole Miloradovi} Lektura i korektura: Dragana Martinovi} Priprema za {tampu: Svetozar Stanki} Izdava~: Zavod za prou~avanje kulturnog razvitka Odgovorni urednik: Aleksandar Lazarevi} Redakcija ~asopisa Kultura, Beograd, Rige od Fere 4, tel. 2187-637 E-mail: [email protected] Web site: www.zaprokul.org.rs ^asopis izlazi ~etiri broja godi{nje Svi tekstovi u ~asopisu se recenziraju Pretplate slati na adresu: Zavod za prou~avanje kulturnog razvitka, Rige od Fere 4, ra~un 840-713668-11 s naznakom “Za ~asopis Kultura”

KULTURA – Review for the Theory and Sociology of Cul- ture and for the Cultural Policy (Editor in Chief dr Milanka Todi}), Beograd, Rige od Fere 4, tel. (+ 381 11) 2637 565 Published quarterly by Zavod za prou~avanje kulturnog razvitka (Center for Study in Cultural Development), Beograd, Rige od Fere 4

[tampa: FOTO FUTURA, Beograd, Beogradskog bataljona 3, Tira`: 500 [tampanje zavr{eno: juna 2009. ISSN 0023-5164 UDK 316.7 [tampanje ovog broja Kulture pomoglo je Ministarstvo kulture Republike Srbije KULTURNI IDENTITETI GRADOVA Priredila dr Divna Vuksanovi}

Ratko Bo`ovi} GRAD I KULTURA 11

Milena Dragi}evi}-[e{i} KULTURA U FUNKCIJI RAZVOJA GRADA – KULTURNI KAPITAL I INTEGRATIVNA KULTURNA POLITIKA 20

Branimir Stojkovi} GRAD KAO OKVIR ZAVI^AJNOG IDENTITETA 41

Gi-Ernest Debor UVOD U KRITIKU URBANE GEOGRAFIJE 54

Slavica Radi{i} POSTINDUSTRIJSKI GRAD I KULTURNA POLITIKA 59

Bojana Bursa} PRIKAZ TEORIJSKIH MODELA U DEFINISANJU IDENTITETA GRADA – STUDIJA SLU^AJA GRADA BEOGRADA 78

5 SADR@AJ

Ana Vasiljevi} KREIRANJE IDENTITETA, „BRENDIRANJE“ GRADA 104

Ljiljana Roga~ KULTURNA DIJAGNOSTIKA IDENTITETA I IMID@A SRBIJE U EVROPSKOM KONTEKSTU 120

Jana Stefanova ON PUBLIC SPACE AND ARTISTIC INTERVENTIONS 141

Gorana Petrovi} BEOGRAD FESTIVAL U FUNKCIJI OBLIKOVANJA IMID@A BEOGRADA 158

Ana Jovanov ULOGA FESTIVALA EXIT U RAZVOJU IDENTITETA NOVOG SADA 180

Sarita Vujkovi} BANJALU^KI GRADSKI PARK – MULTIFUNKCIONALNI PROSTOR GRADSKOG IDENTITETA 193

Ljiljana Rado{evi} ANGULEM – OD SREDNJOVEKOVNOG GRADA DO PRESTONICE STRIPA 201

Aleksandra \uri~i} GRAD KAO PI[^EV IDENTITET 228

Slobodan Vladu{i} DU^I]EV I CRNJANSKOV PARIZ 237

Igor Cvijanovi} NOVAC, LONDONSKA POLJA, INFORMACIJA – GRAD U ROMANIMA MARTINA EJMISA 254

6 SADR@AJ

ISTRA@IVANJE

Bojana Bursa} ISTRA@IVANJE IDENTITETA BEOGRADA 273

OSVRTI

Tanja Manojlovi} BU\ENJE 295

PRIKAZI

Zoran Jevtovi} MUZEJSKI MARKETING KAO DEO SVAKODNEVICE 303

Dragan ]alovi} DESET GODINA MULTIMEDIE 308

Ljubica ]orovi} DUBRAVKA STOJANOVI]: URBANIZACIJA I EVROPEIZACIJA BEOGRADA 1890-1914 312

Tijana \uri~i} INTIMNA BOEMIJA U DO@IVLJAJU @ELJKA LU^I]A 317

SUMMARY 325

RADOVI ZA ^ASOPIS KULTURA – UPUTSTVO 339

7

RATKO BO@OVI]

UDK 316.334.56 316.72:711.42.01

Apstrakt: U tekstu se tretira pitanje grada kao kulturolo{kog fenomena. Zastupljene su relevantne teorije gradova, kako doma}ih tako i stranih autora, u kontekstu promi{ljanja grada – u rasponu od njegove „smrti“, ru{evina i laganog odumi- ranja, pa sve do utopijskih vizija grada kao „organa ljubavi“. Ovim radom je, tako|e, pokrenuta dilema u vezi utvr|ivanja temeljnih vrednosti grada, a koja se ti~e analize protivpri- rodnog, urbanog tehnookru`enja, s jedne strane, i gra|ana i njihovih egzistencijalnih, ludi~kih i kreativnih potreba, s druge strane. Otu|enost i usamljenost, nasuprot ose}anju topline, pripadnosti i bliskosti s gradom i nadalje predstavljaju izazove kako savremenog grada, tako i sveta kulture, kao i njemu imanentnog razvoja novih urbanih prostora i fenomena. Klju~ne re~i: grad, kultura, civilizacija, ru{evine, kreativnost Key words: city, culture, civilization, ruins, creativity

Ka`e se da gradovi kvadratnih i re{etkastih planova (na primer Los An|eles) izazivaju duboku mu~ninu, vre|aju u nama sinesteti~ko ose}anje grada, koje zahteva da svako jezgro grada ima sredi{te u koje odlazimo i iz kojeg se vra}amo. Savr{eno mesto o kojem sanjarimo i na koje se usmeravamo ili odlazimo, re~ju, u kojem pronalazimo samog sebe. Rolan Bart U usponu civilizacije grada te{ko mo`e da se izbegne proces stagnacije kulture. Osnovni uzrok propadanja kulture, ozbiljan simptom njenog raspadanja, Volter vidi u postojanju gigantskih gradova. U tim grado- vima, smatra on, vodi se „nomadski `ivot“ i „para- zitska“ egzistencija, `ivot li{en pro{losti i budu}nosti. [pengler je, zato, protiv grada koji ne zna gde ide i {ta se s njim zbiva. Novi d`inovski grad dru{tveno je ne- usmeren, haoti~an, ru`an, bez kompasa. U njegovoj izgubljenoj ravnote`i vi{e je nepo`eljnog nego `elje- nog, vi{e je izve{ta~enog nego prirodnog. Re~eno je

11 RATKO BO@OVI] da takav grad, u stvari, seje seme sopstvenog uni- {tenja i klice uni{tenja kulture kao umnog zbivanja u ~oveku. Poznato je da su pored [penglera, i Didro, Ruso i Herder ukazivali na kontrast izme|u „prirod- nog“, „organskog“, „kreativnog“, stvorenog na jednoj strani, i „ve{ta~kog“, „mehani~kog“ i „stereotipnog“, nastalog kao antiteza, na drugoj strani. Suo~en s ne- jasnim predstavama o gradu, gradski ~ovek uspos- tavlja emocionalne i misaone odnose s izopa~enim oblicima grada uz ose}anje bespomo}nosti i aktivi- zam kontrakulturnog pona{anja. Pored dobrih strana gradskog ambijenta, prate ga neprilike svakodnevlja u kome je te{ko izbe}i nelagodu, nervozu, teskobu, apatiju i strah. U na{oj stvarnosti, u kojoj nisu bile savladane sile destrukcije u novijoj istoriji, do{lo je do uni{tavanja gradova. To je podstaklo Bogdana Bogdanovi}a da 1994. godine napi{e knjigu Grad i smrt. Nastao pod utiskom ru{ila{tva, ovaj spis je nepotkupljivo svedo- ~enje o ubijanju gradova, najosjetljivijih ta~aka i ci- vilizacije i kulture. A kada je rukopis bio dovr{en, zbilo se ru{enje Starog mosta u Mostaru. To je autora navelo da dopi{e Epilog ili epitaf, u kojem poja{njava razliku izme|u razorenog i ubijenog grada. Bogdano- vi}ev epitaf, posve}en mostarskom zdanju, paradig- mati~an je za pri~u o ubijanju gradova: „Vitka ka- mena senka, replika duge nebeske, remek-delo Mi- mara Hajrudina, jedna od najlep{ih i najplemenitijih arhitektonskih alegorija, oti{la je na dno reke. Iz gra- da ro|enog u znaku mosta, i{~upana je njegova prva i poslednja re~ i njegova je smrt, bojim se, neopoziva“. Jo{ u svom ~uvenom spisu Gradoslovar, Bogdanovi} je razmatrao iskustva urbanog i antiurbanog kroz is- toriju. Tu on podse}a na gradoru{ila~ke „pokli~e“ u najranijim spevovima i svetim knjigama, a posebno u Ilijadi. Govori o besu starozavetnih prorokaiode- struktivnoj energiji na{ih predaka, da bi do{ao do zaklju~ka da se iza toga skriva „strah od grada, strah od nepoznate pojave i od imanentne magijske snage“. Prezir, strah i nelagoda, u osnovi su eksplozije grado- ru{ila~ke energije i neukrotive snage divlja{tva. Bog- danovi} ne zaboravlja ni lep{e dane gradova, kada su oni odisali celovito{}u i jednostavno{}u. On pi{e: „U najboljim danima svog `ivotnog romana grad je bio vrlo pou~na igra~ka, {areni analogon, mali, svima do- stupan model velikog, nedostupnog, savr{eno izma- {tanog sveta. Danas, po{to je ionako sve ispreturano, ta je igra~ka, bez imalo gri`e, jednostavno polom-

12 RATKO BO@OVI] ljena”. To se moglo dogoditi u civilizaciji u kojoj su pragmatske strukture tehnokratskog sveta i ekstrem- nog neoliberalnog tr`i{ta postale neosetljive prema vrednostima ~ovekove individualne samorealizacije. U vreme dominacije funkcionalisti~kog urbanizma, ideja Suzane Langer o tome da bi „~itav milje” tre- balo „u~initi vidljivim”, postala je bezizgledna. Uba- ~en u ravnodu{ni lavirint grada, savremenik gotovo i da ne vidi i ne razaznaje {ta se s njim zbiva; on ne zna {ta se s njim doga|a, jer te{ko razgrani~ava deo od celine, stvarnost od privida, racionalno od iracional- nog, istinu od zablude, nametnuto od izabranog. Nje- gova percepcija gradskog ambijenta oskudna je i ograni~ena, puna iluzija, zatamnjenih iskustava i sva- kojakih nelagoda. U takvom ko{maru, koji prati ose- }anje nemo}i i fatalnosti, ~ovek je nesposoban da vidi kako valja i da plodotvorno ma{ta. [to je najgore, on ne uspeva da uspostavi ravnote`u izme|u sebe i sveta. Svoje bivstvovanje zato i do`ivljava kao usud, kao nametnutu igru na ~ije ishode ne mo`e da uti~e. „Ta- mo gde ljudi ne umeju da se igraju gradova, tamo ne umeju ni da misle svoje gradove i svoje prostore. Ta- mo se ni pravi grad nikada ne}e dogoditi“, poru~uje Bogdan Bogdanovi}. Bez nesputane i kreativne igre, nemogu}e je sti}i do osmi{ljene urbane strategije i do kulture svakodnevlja kao ma{tovitog `ivotnog stila. Savremeni grad, koji je pritisnut rutinskim obrascima egzistencije i haoti~nom fragmentacijom, pokazuje se gotovo neprijateljski prema svetu igre i njenim razno- vrsnim stvarala~kim mogu}nostima. A bez tog sveta, budimo sigurni, izosta}e i modernost urbaniteta i Vir- tova ideja o urbanizmu kao „na~inu `ivota, izosta}e pluralizam i sloboda u kulturi kao deo nastojanja da se `ivi stvarala~ki, pesni~ki, spontano, da ~ovek bude to {to jeste.“ Zanimljivo je da je Bogdanovi} anticipirao dolaze}u smrt gradova. Kada je 1977. godine otpo~eo projek- tovanje spomen-kompleksa na Dudiku, u Vukovaru, na mestu gde su usta{e u Drugom svetskom ratu sa- tirale Srbe, zabele`eni su njegovi crte`i, skice, kasnije i objavljeni, na kojima je izbila vizija o katastrofi Vu- kovara. Urbanolo{ka ma{ta se, na`alost, potvrdila. Zato se Bogdanovi}u i u~inilo da je pisanje ove knjige samo de{ifrovanje „mu~nih snova“. Graditelju sva- kako nije bilo lako da podnese razaranje Vukovara, Mostara i Sarajeva, utoliko pre {to ih je smatrao svo- jim „paralelnim zavi~ajima“. Bogdanovi} isti~e da

13 RATKO BO@OVI] mogu}nosti razumevanja grada, pa i ljubavi prema nje- mu, opstaju u reverzibilnim odnosima, jer „volimo ono {to razumemo, a pla{imo se onoga {to ne razumemo“. Zato se on i pita o razumnom entitetu grada i njegovoj personalnosti. Valjda i zbog toga toliko insistira na neometanoj komunikaciji i kulturi, a ne na tehnoso- ciolo{kim stereotipijama i hladnom tehni~kom svetu koji je u saglasnosti sa sterilnim na~inom `ivljenja. Bogdan Bogdanovi} pokazuje da su sporne civiliza- cijske pretpostavke u kojima opstaje savremeni grad. Nude}i rutinske obrasce egzistencije, grad se pokazao neprijateljski prema svetu igre i prema ~itavom pod- ru~ju kreativnosti. Bogdanovi} upozorava da se ve} vi{e stotina godina, ~ak ni etimolo{ki ne razdvajaju pojmovi „grad“ i „civilizacija“. Zato on smatra da su razaranja gradova u poslednjem ratu na Balkanu do- vela u pitanje najvi{e vrednosti civilizacije i posto- janja. Ugledni neimar tvrdi da se u svakom trenutku istorije, u svakoj kulturi, u svakom ~oveku, neprekid- no vodi borba izme|u gradoljublja i gradoomraze. Zapa`a da je ovde na delu, kao „manifestno sile- d`ijstvo“, ritualno ubijanje gradova. Ka`e i to da se gradovi ne ru{e „samo spolja i fizi~ki, ve} se mogu razarati iznutra i duhovno“. Ta pri~a se u nas uveliko dogodila. A kada gradovi ne umiru prirodnom smr}u, u njima je najvi{e ugro`en i `ivot ljudi i sloboda duha. Sna`an podsticaj za svoja urbanisti~ka istra`ivanja na- {ao je Ljubinko Pu{i} u idejama Bogdana Bogdano- vi}a o neophodnosti u~enja zaboravljene ve{tine „~i- tanja gradova“, majstorije koja je „zabataljena“. Ne tako davno, 1995. godine, objavljena je njegova stu- dija ^itanje grada. U stvari, ovo delo je prirodni na- stavak njegove knjige Grad: znaci vremena (1991) u kojoj su pra}ene slo`ene metamorfoze grada kroz ve- kove. U delu ^itanje grada, uz pomo} urbanosocio- lo{kog metoda, na analiti~kim primerima, Pu{i} raz- matra me|uzavisnost duha i materije u razvoju grad- ske civilizacije. Sre}na je okolnost {to je ovaj autor, kao urbanista i urbani sociolog, posmatrao grad „s vi{e strana“ i {to je nastojao da pribli`i naj~e{}e uda- ljena, urbanolo{ka i sociolo{ka saznanja. Tako je stvorio preduslove za „prodor ka sintezi“, ka celo- vitom vi|enju gradske civilizacije. Bez ambicije da bude „veliki sintetizator“, on je po- kazao delotvornost pribli`avanja dveju posebnih nau- ka i necelishodnost njihove opre~nosti, dualnosti nji- hovih metoda. Autor je po{ao od stanovi{ta da je

14 RATKO BO@OVI] neophodno gradotvornost misliti kao sinteti~ku vezu duha i materije. Njegovo je osnovno teorijsko upori- {te: grad se prepoznaje na „kontekstualnoj ravni“, ~ita se kontekstualno. Zato u knjizi ^itanje grada pi{e: „Razumeti grad – zna~i razumeti njegovu konteks- tualnu stvarnost. Pro~itati – zna~i razumeti a ~itati – tek biti na tragu; dobrom ili lo{em, zavisi od spo- sobnosti da se izbegnu zamke vulgarizacije konteksta i njegovog svo|enja isklju~ivo na materijalno–mor- folo{ke dimenzije. Ta zamka, uostalom, ne{to je {to svakodnevno zarobljava misao, duh i kreaciju onih {to se gradom bave“. Modernitet graditeljskog plurali- zma, zato, nije mogu} bez povezanosti duha i mate- rije, bez njihovog identiteta. To je i razlog {to bi se u alternativnim modelima gradogradnje pro`imale ci- vilizacija i kultura, {to bi se pribli`ile dru{tvene, tehni- ~ke, eti~ke i estetske vrednosti. Pu{i} se o~igledno trudio da sagradi mostove izme|u urbanolo{kog i so- ciolo{kog iskustva, da uspostavi „dijalog“ izme|u so- ciologa i urbanista. Me|u na{im autorima koji su tragali za prirodom savremene gradske civilizacije, posebno mesto pripa- da arhitekti Ranku Radovi}u. Od pojave njegove knjige @ivi prostor, 1979, na{oj javnosti postalo je ja- sno da je on jedan od najpouzdanijih i najinventiv- nijih tuma~a arhitekture i urbanizma. To potvr|uje i njegovo delo Vrt ili kavez, objavljeno 1995. godine. Nesloboda u kavezu asocira na ve{ta~ki uspostavljen poredak i anahronu skalu vrednosti. Vrt se pojavljuje kao oaza slobode koja opori~e sveprisutnu nu`nost. „Umesto velikog zatvora za uhva}ene `ivotinje treba zoo park videti kao veliko kulturno sredi{te prirode“. U eseju Soba kuma Savelji}a, Radovi} pi{e: „Njegova je soba prostrana, bez mnogo name{taja, bez ukrasa i bez suvi{nosti“. Sve je tu u skladu i jednostavnosti. Kakav ~ovekov `ivot, takva i njegova ku}a. U auto- rovim preokupacijama o odnosu moderne arhitek- ture i tradicije, pitanja o kontinuitetu i diskontinui- tetu izbila su u prvi plan. Radovi} je nesklon ru{enju. On je za to da ostane sve {to vredi i {to mo`e da opstane kao vrednost. I kada visoko vrednuje narod- nu arhitekturu, a naro~ito vezu izme|u ku}e i `ivota, kod njega nema nostalgije za pro{lim vremenima, ve} `udnja za ulju|enim stani{tima koja ne bi bila „skla- di{ta name{taja i skladi{ta ta{tine“. Na{ arhitekta koji respektuje i narodnu ku}u i narodnu estetiku, i to utoliko vi{e ukoliko aktualizuju „snagu iskonskog“ i arhai~na ume}a, pokazuje kako savremenik, u urba-

15 RATKO BO@OVI] nim kavezima, te{ko podnosi sva|u s prirodom, uto- liko pre {to je uveliko poreme}ena ravnote`a izme|u ~ovekovog ve{ta~kog i prirodnog okru`enja. U traga- nju za identitetom prostora grada i zapostavljenim urbanim vrednostima, Radovi} smi{lja strategiju po- vratka trgu kao sredi{tu „gradskog zajedni{tva“. On smatra da je trg „tradicionalni element urbanog kodi- ranja, iskonski motiv svake gradske, pa i {ire, naselj- ske istorije, prostor najvi{ih socijalnih ideala i preg- nu}a, prostor jednovremeno funkcionalan i metafori- ~an, centralan i pamtljiv, neka vrsta stvarne pozornice za najlep{i i najve}i oblik predstavljanja – stvarno postojanje“. Ponovo se postavlja pitanje: kako misliti gradski prostor, gradski pejza` i estetske vrednosti? Metropolis je u stilu „ukletog paviljonizma“, ka`e Ra- dovi}. Zato se on i zala`e za ostvarivanje ideje o pi- tomom gradu koji bi ~ovekomernijim `ivotnim rit- mom umakao obezli~enom gigantizmu. A kada pi{e o Frenku Lojdu Rajtu, navodi njegovu va`nu misao: „Svaki veliki arhitekta je u svojoj biti veliki pesnik“. Radovi}u je o~igledno veoma blisko ovo stanovi{te. Ono je u punoj saglasnosti s njegovim uverenjem o vrednostima urbaniteta. To {to urbana morfologija priziva u pomo} identitet mesta, nije ni{ta neobi~no. Dugogodi{nje iskustvo po- kazalo je da se „nestankom mesta“ vidokrug urbanog obezli~io. Funkcionalizam, koji je okrivljen i za „ne- stanak mesta“, mo`e istovremeno da se smatra krivim {to je iz gradske sredine izostala estetska dimenzija i „semanti~ki sadr`aj“. Ako se previdi „struktura me- sta“ i ako izostane adekvatan odnos prema prirodi, ako se apsolutizuje racionalnost i korisnost, onda se ozbiljno dovodi u pitanje semantizovanje prostornog konteksta. Identitet mesta aktivno sudeluje u stva- ranju ~ovekovog identiteta. Tu bi trebalo tra`iti mo- gu}nosti i za poetiku susreta i za kreativno usam- ljivanje u dokolici. Moderni urbanitet nezamisliv je bez razvijene urbane kulture, bez kulture svakodnev- nog `ivota i slobodnog gra|anina, koji bi, po prirodi stvari, sebe smatrao saodgovornim za sve {to se s gradom zbiva. Gra|anin, su{tinski, naj~e{}e ostaje iz- van sudelovanja, pasivan i nezainteresovan. Iz dana- {nje perspektive, njega je te{ko i zamisliti kao gra- ditelja slobodne gradske egzistencije. Sve se ovo kom- plikuje ako je ta~no Lefevrovo mi{ljenje da ljudi koji stvaraju nove gradove ~esto ne znaju mnogo, a ne- kada gotovo ni{ta, o dru{tvenom vremenu i dru{tve- nom prostoru. To zna~i da je graditeljstvo ostalo u

16 RATKO BO@OVI] zamkama neadekvatnog kori{}enja ljudskog i dru{t- venog prostora, ~ovekovog i dru{tvenog vremena. Ovaj autor, kao deo strategije i koncepcije urbanog vidi ~ovekovo „ponovno prisvajanje“ vremensko–pro- stornih uslova gradske egzistencije i aktivno sudelo- vanje u stvaranju gradske sredine. A Lefevrove zami- sli o ludi~kom gradu – u kome bi se ostvarivala nepo- srednost, neo~ekivanost, tajanstvenost i magi~nost ig- re – deluju kao posve neizvesna utopija. Na{i gradovi, po svojim civilizacijskim pretpostavka- ma, veoma su udaljeni od modela budu}eg, „kodira- nog“ grada koji bi morao da bude prekriven mre`om znakova, signala i medija. Tu je prisutna ideja savre- menih graditelja da arhitektura mora sve vi{e da bude u mentalnom svojstvu, da mora da ozna~ava, da se vi{e obra}a duhu nego oku. Simboli, znakovi, ukrasi, humor, igra, ironija, obnova, tradicija i stil samo su deo ma{tovitog arhitektonskog repertoara. I ovoj no- voj arhitektonskoj dinamici, identitet mesta aktivno sudeluje u dostizanju ~ovekovog identiteta. [ta je sve sadr`ano u vidljivim i nevidljivim vezama izme|u ~o- veka i geniusa loci – te{ko je re}i. Svakako, tu je sadr- `ana mogu}nost za jednu vi{u prisutnost i bliskost s pro`ivljenim mestom. Tu bi trebalo tra`iti mogu}no- sti i za poetiku susreta, ali i za strategiju gradogradnje u kojoj bi se pribli`ile dru{tvene, tehni~ke, eti~ke i estetske vrednosti. Bez estetskih vrednosti nema ni modernog ni postmodernog graditeljstva. Jo{ 1925. godine, Pol Valeri je pisao: „Zar nisi primetio, dok si {etao ovim gradom, da su me|u zgradama koje u njemu postoje neke neme, druge govore, a opet neke druge, koje su najre|e, pevaju“. Otuda je i razumljivo {to su i teoreti~ari postmoderne zainteresovani za ka- rakter urbanog i njegovog preispitivanja sa stanovi{ta lepog i ru`nog, ali ne previ|aju}i ni ono {to je ve} bilo kao tradicija. Ve} du`e vremena, na{i gradovi su uru{avani i spolja i iznutra. Tako su oni, zbog `estokog ubrzanja istorije i izglobljenosti iz civilizacijskih zbivanja, opte- re}eni dodatnim nevoljama. U vreme sankcija i sve- op{te oskudice struje, mrak je ~esto prekrivao na{e gradove. On je postajao metafora civilizacijske zapu- {tenosti i nasilnog iskakanja iz civilizovanih tokova. To je situacija kada se gradsko stani{te pojavljuje kao anti–grad, koji je postao paradigmati~an za procese anomije i zastarevanja, za gradoru{ila~ke i antiurbane poreme}aje. U gradskim sredinama udomio se fol-

17 RATKO BO@OVI] klorni duh i neoruralni primitivizam. Esteti~ar Dra- gutin Gostu{ki iznenadio se enormnim uni`avanjem skale vrednosti, a naro~ito tendencijom da gradska mlade` pada u zagrljaj primitivne muzike. U tome izgleda i jeste razlog {to rok kultura ni u velikim gra- dovima nije utemeljena, i {to se kultura grada „reali- zuje“ u krajnostima ko{mara i vulgarnog ki~a. Novokomponovana „kobajagi“ elita agresivno name- }e svoj karikaturalni `ivotni stil. U delu Pogled s Kale- megdana, Vladimir Velmar Jankovi} pokazuje kako je Beograd odvajkada – jo{ posle Prvog svetskog rata – bio „do{lja~ka varo{“. Pi{e o drami prelazni~kog mentaliteta. Tu se pominju {pekulanti, kriminalci, mu- tnolovci i profiteri. Sti~e se utisak da se danas do- slovce ponavlja mra~na strana pro{losti, samo u jo{ drasti~nijoj verziji. Velegrad ne pru`a nikome ose}aj topline i sigurnosti. Naprotiv, ovde se ostvarivalo opa- sno `ivljenje. Iz polusveta podzemlja, iz provincijskih predgra|a, iz velegradske polutame, iz ratnog pakla, dojezdili su jaha~i urbane apokalipse. Kriminal nije bio samo masovna pojava, koja je bojila gradsko sva- kodnevlje crnim i sivim tonovima, ve} sve vi{e postaje sastavni deo urbanog na~ina `ivota. U vreme eks- tremne krize i sankcija, posle 90-ih godina pro{log veka, promenjena je sociografska, kulturolo{ka i psi- holo{ka slika na{e prestonice. A bombardovanje, od kog je pro{lo deset godina, te{ko je videti druga~ije nego kao apsurdan ~in koji je nemogu}e identifiko- vati izvan destruktivnosti i patologije. To je bio var- varski udar ne samo na vojne nego i na civilne oblike postojanja. Verovatno je na taj na~in trebalo posu- stalu vojnu ma{ineriju obnoviti i u~initi relevantnom. Kona~no se na{ao poligon na kome je moglo bezob- zirno da se oslobodi opasnog i zastarelog otpada, ali i da se isproba mo} novih ubila~kih tehnologija. Ni Orvel se nije setio ovakvih mogu}nosti. Pored zgrada General{taba i Ministarstva odbrane u Beogradu, ~u- venih dela arhitekte Nikole Dobrovi}a, koje su pot- puno uni{tene, u Zemunu je stradao Dom vazduho- plovstva, znamenito zdanje koje je projektovao ar- hitekta Dragi{a Bra{ovan jo{ 1935. godine. A spisak gra|evina koje su pretrpele lak{a i te`a o{te}enja, te{ko je i nabrojati. Na relativno malom prostoru i u relativno kratkom periodu, zgusnuo se taj `alosni vi- {ak besmislene i prljave istorije. Posmatraju}i perspektivu grada iz njegove retrospek- tive, suvereni istori~ar grada Mamford tvrdi da je naj-

18 RATKO BO@OVI] bolje da grad razvije „brigu za ljude“ i da postane „or- gan ljubavi“. To bi trebalo da zna~i da ne postoji samo grad za ljude ve} bi bilo neophodno da postoje i ljudi za grad. Gradu su o~igledno neophodni `itelji koji }e ose}ati ljubav prema njemu, a ne oni koji ga ne poznaju i koji ga se pla{e. Te{ko je poverovati u mo- gu}nost ostvarenja ovakve zamisli i zbog postojanja haoti~nih i gigantskih gradova, ali i gradova koji se jedva tako mogu i nazvati jer nikada nisu ni do`iveli su{tinski emancipatorski preobra`aj, niti su stigli do osmi{ljenog urbaniteta. A kada grad mislimo i kao pitanje kulture, onda mo`emo re}i da }e se kultura potvrditi u gradu ili je ne}e ni biti. Nije neobi~no {to je Osvald [pengler u delu Propast Zapada, 1936, za- pazio da je ra|anje grada pravo ~udo i da je grad duh, ali i da je veliki grad veliki duh. To je kontekst u kome se mo`e utemeljiti kultura kao kreativna mogu}nost i kao „prostor“ ~ovekove slobode. Na`alost, to se nije dogodilo. Na delu su posledice ~injenice da su gra- dovi nastajali i da nastaju stihijski kao bolest koja nema leka. U gradovima je ugro`ena priroda, izne- verene su temeljne vrednosti ljudske komunikacije, a kultura ide s komunikacijama. Savremeni grad doneo je izrazitu oskudicu prostora, teskobu i zagu{enost; on je degradirao ekolo{ki sistem. Dominacija auto- mobila i gra|evina zaklonila je ~oveka, u~inila ga ma- njim nego {to jeste. Umanjile su ga i soliterske ver- tikale, to obezli~eno „vertikalno selo“. Oskrnavljenu i uni`enu prirodu ne spasava njena teatralizacija. Po- neki cvet, poneko drvo, sparu{eni parkovi usred be- tona i zaga|enog vazduha, vi{e su dokaz bezobzirnog graditeljstva nego va`anog dela ~ovekovog okru`enja. Priroda, dakle, nije nigde bila vi{e degradirana nego u ambijentu savremenog grada. Te{ko je re}i da li je vi{e obezvre|ena kada je isklju~ena iz urbane mor- fologije ili kada je u njoj prisutna kao zanemarljiv seg- ment i degradirani prizor. U gradu je ugro`ena ne- ophodna ti{ina, izazovi homo ludensa i svet kreativne igre. Paradoksalno, grad je postao simbol usamlje- nosti. U njemu vlada ~asovnik, apatija i uznemire- nost. Istra`iva~i zapa`aju da su velegra|ani postali specifi~na vrsta malogra|ana. @ive u velikom gradu, ali du{a im je malena, ste{njena, nikakva. A kada grad ostane bez stila, ne mo`e da izbegne provincijska obe- le`ja, {to nam je poznato. Grad je dobar i ima smisla samo u onoj meri u kojoj odgovara ~ovekovim `e- ljama, ma{ti i snovima, njegovom slobodno izabra- nom `ivotnom stilu.

19 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I]

UDK 316.72:711.42 008:351.85

(KULTURNI KAPITAL I INTEGRATIVNA KULTURNA POLITIKA)

„Grad je uvek prostor koji ve} sa~injavaju i strukturi{u simboli~ni mehanizmi“. James Donald, Imagining the Modern City,8

Apstrakt: Ovaj rad istra`uje kulturolo{ko zna~enje grada – identitet grada i njegovu simboli~nu vrednost (materijalno i duhovno nasle|e), kao sredstva razvoja u savremenom svetu. Pozicioniraju}i kulturu u centar gradskog strate{kog razvoja u okviru razli~itih javnih prakti~nih politika, u tekstu se ukazuje na to da je pitanje kulturne pismenosti (Brecknock, R. 2006) – sposobnosti da se razumeju, usvoje i razviju zna~enja gradskih struktura, gradskih ikona i gradskih elemenata, kao {to su susedstva i javni prostori – va`an deo gradskog kulturnog ka- pitala dana{njice. Glavno istra`iva~ko pitanje jeste: kako povezati strategiju gradskog razvoja sa strategijom kulturnog razvoja u vreme- nima brzih promena, sve ja~ih uticaja globalne kulture na promene vrednosti i lokalne kulturne tradicije, rastu}eg zna- ~aja usluga i napu{tanja proizvodne logike, pa i samog pod- ru~ja proizvodnje? Polaze}i od stava da je kultura stalan, ali i promenljiv faktor u stvaranju gradskog identiteta, istra`ivanje je prikazalo vi{estruke dihotomije savremenog procesa urbanih kulturnih promena. Tekst predstavlja POSITION PAPER sa smernicama (policy recommendations) za budu}e projekte razvoja urbanih javnih politika.

20 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I]

Klju~ne re~i: kulturni kapital, kulturni resursi, gradska kul- turna politika, javne prakti~ne politike, integrativna javna po- litika, inkluzivnost, interkulturni grad, gradski strate{ki raz- vojni plan Key words: cultural capital, cultural resources, city cultural policies, public policies, integrative public policies, inclusivity, intercultural city, city development strategy

Uvod U ovom radu `elimo da istra`imo kulturolo{ko zna- ~enje grada – identitet grada i njegovu simboli~nu vrednost (materijalno kao i duhovno nasle|e), kao sredstva razvoja u savremenom svetu. Predstavljen je poku{aj pozicioniranja kulture u centar gradskog strate{kog razvoja u okviru razli~itih javnih prakti~nih politika. U isto vreme, ~ini se da je pitanje kulturne pismenosti (Brecknock, R. 2006) – sposobnosti da se razumeju, usvoje i razviju zna~enja gradskih struk- tura, gradskih ikona i gradskih elemenata, kao {to su susedstva i javni prostori – va`an deo gradskog kul- turnog kapitala dana{njice. Glavno istra`iva~ko pitanje ovog rada jeste: kako po- vezati strategiju gradskog razvoja sa strategijom kul- turnog razvoja u vremenima brzih promena, sve ja~ih uticaja globalne kulture na promene vrednosti i lo- kalne kulturne tradicije, rastu}eg zna~aja usluga i na- pu{tanja proizvodne logike, pa i samog podru~ja pro- izvodnje? Kao {to ekonomija zasnovana na uslugama mo`e da nametne svoje zahteve prilikom ponovnog osmi{lja- vanja urbanog prostora – naro~ito javnih prostora – tako i kulturna politika i strategija gradskog kultur- nog razvoja mogu da imaju posebne prohteve i spe- cifi~ne interakcijske odnose. U ovom radu se nudi jedna od mogu}ih opcija za razumevanje nove logike interakcije u okviru javnih politika. Zasnivaju}i na{u tezu na iskazu da je kultura stalan, ali tako|e i promenljiv faktor u stvaranju gradskog identiteta, istra`ivanje je prikazalo vi{estruke diho- tomije savremenog procesa urbanih kulturnih pro- mena (\uki}-Doj~inovi}, V. 2003). Iako se identitet ~esto zasniva na „stalnim“ elementima (materijalno nasle|e, institucije, stabilni tradicionalni obrasci ljud- skog pona{anja), nove kulturne politike u isto vreme moraju da vode ra~una i o najvrednijim tekovinama

21 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I] kulture – onim koje su konstantno u procesu trans- formacije i time ~ine grad `ivopisnim i aktivnim orga- nizmom, zanimljivim i za nastanjivanje ili pak ~este posete. Gradska se}anja, razni postupci koji su utkani u tu „sliku“, ~ine deo onih dijalekti~kih `ivotnih prak- si koje ulaze u sastav strategija ritualizacije javnih prostora:

– politike se}anja nasuprot novim potrebama gra|e- vinske industrije (real-estate developers);

– prakse individualizacije nasuprot praksama stan- dardizacije (Sonnabend, 2003);

– tradicionalne potrebe za prostornim komunikaci- jama u realnom `ivotu (mesta susretanja) nasuprot novim potrebama virtuelnih platformi;

– nestaju}ih razlika koncepta „urbanog centra“ kao simbola javnog `ivota (Brandes, R. 1989), nasuprot predgra|u koje ozna~ava privatnu sferu. (Oba pro- stora sve vi{e preuzimaju koncept „dru{tvenog pro- stora“, nude}i konstruisanje identiteta pojedincima, kao i grupama, i predstavljaju}i hibridne ideje koje se ~esto preklapaju. Na primer: centar grada nudi glo- balni identitet, ose}anje pripadnosti {iroj zajednici, nacionalnoj kao i internacionalnoj; predgra|a bude ose}anje sigurnosti pripadanjem relativno ~vrstoj za- jednici kroz dru{tveni `ivot koji se razvija i u javnim /„nadgledani“ {oping mol kao zamena za istinski javni prostor/ i privatnim prostorima /dru{tveno umre`a- vanje gra|ana/.)

Ova studija zasniva se na terenskom istra`ivanju spro- vedenom u Srbiji, Jermeniji, Makedoniji i Turskoj (intervjui i debate u fokus grupama prilikom kojih su gradske vlasti nadle`ne za kulturu poku{avale da raz- viju najuspe{nije kulturne politike i strategije razvoja grada), kao i na iskustvima projekta Policies for cul- ture „Ecumest fondacije“ i „Evropske fondacije za kulturu“ (Hrvatska, Rumunija, Bugarska), te na stu- dijama slu~aja mnogih gradova Zapadne Evrope uk- lju~enim u Agendu 21 for Culture i analiziranim ka- binetskim istra`ivanjem (desk research).

Rezultate istra`ivanja predstavljamo prevashodno u formi POSITION PAPER – teksta sa smernicama (policy recomendations) za budu}e primenjivanje pro- jekata razvoja urbanih javnih politika.

22 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I]

Gradski identitet – polazna ta~ka strategije razvoja U savremenom kulturnom `ivotu, mitovi i legende, se}anja koja su se vekovima formirala u evropskim gradovima, ne koriste se samo kao deo programa kul- turne politike radi o~uvanja kulturnog nasle|a ili „kulturnog turizma“ u razli~itim oblicima ve}, jo{ vi- {e, i u procesu „brendiranja“ koji se razvio u `elji da se grad plasira kao proizvod (Foot, J. 2001). U drugoj polovini 20. veka dolazi do pojave nove vrste delatnosti: formiranja gradskih marketin{kih ti- mova kojima je cilj obnavljanje ideje o gradu, utisku koji ostavlja na stanovnike, ali tako|e i pobolj{anje slike grada u zemlji, Evropi i svetu, u svrhe ekonom- skog boljitka i dru{tvenog napretka (grad kao inve- sticiona i turisti~ka destinacija). Istovremeno, formi- raju se i timovi ~iji je zadatak da u grad unesu predu- zetni~ki duh i inicijativu, zasnovanu na ovako stvo- renom „brendu“ (Landry, Ch. 2000). ^ak su i programi koji su stvarani u cilju stimulisanja razvoja „evropskog identiteta“, na primer „Evropska prestonica kulture“, naj~e{}e bili upotrebljavani za promovisanje i marketing gradova, a poslu`ili su i kao sredstvo „obnavljanja“ identiteta (Richards, Greg & Wilson, Julie 2004). Svaka kulturna prestonica imala je jasne marketin{ke ciljeve, u Dablinu veoma o~i- gledne, a jo{ vi{e u Glazgovu. U trenutku proslave 1990. godine, Glazgov je bio postindustrijski grad u krizi, sigurno jedan od najru`nijih evropskih gradova i zasigurno neevropski kulturni centar (~ak i u [kot- skoj, gde je realna prestonica kulture Edinburg). No vremenom, nakon intenziviranja investicija i pove}a- nja pa`nje svetske javnosti, u godini „prestonice“ Glazgov uspeva da zadr`i raznovrsnu ponudu na kul- turnoj sceni, te postaje potpuno nov {kotski „brend“, odnosno moderan i dinami~an grad, „otvoren za ula- ganja“, na koji su ponosni i njegovi stanovnici, a oni koji to nisu, `ele da u njega do|u. Marketing grada u dana{nje vreme pokre}e nove ili o`ivljava stare mitove. Starom se}anju grada tako|e treba podr{ka, ali ono {to je bitnije jeste stvaranje „pozitivne“ slike grada, kao i novih gradskih mitova, da bi se propagirala nova ekonomska i kulturna poli- tika grada koja }e dovesti do prosperiteta. Potencijal usvajanja kulturne politike, koja bi redefinisala mo-

23 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I] gu}a zna~enja i kulturnu va`nost grada, je ogroman, ~ak i u veoma malim a i potpuno novim gradovima – onim za koje se nekada mislilo da imaju „negativnu istoriju“. Dunaujvaro{ u Ma|arskoj, novi socijalisti~ki grad, osnovan 50-ih godina kao industrijski metalur- {ki centar, ili Nova Huta u Poljskoj, nisu a priori „iz- gubljeni slu~ajevi“. Potrebno je imati ma{te i predu- zetni~kog duha da im se povrati utopijski mit iz pe- rioda njihovog osnivanja ili da im se danas, u novom posttranzicionom kontekstu, vrati aura „muzejskog“ artefakta – grada koji ~uva deo zna~ajnog kolektivnog se}anja o vremenu koje je, pored brojnih negativnih, imalo i pozitivne doma{aje. (Ovi gradovi primer su nagle urbanizacije i modernizacije, ali za veliki deo seoskog stanovni{tva koji je do{ao s raznih strana da u njima na|e posao, naj~e{}e su predstavljali `eljeni cilj – san o boljem `ivotu.)

Velike su mogu}nosti menad`era u kulturi i anima- tora u rukovo|enju raznim akcijama koje podsti~u stvaranje kulturne politike grada koja „stvara imid` i mit“ u okviru celovite koncepcije marketin{ke po- litike grada; ipak, oni bi trebalo da znaju kako da iskoriste politi~ki i ekonomski interes za izgradnju sveobuhvatnog pristupa u dono{enju gradskog strate- {kog plana. Kroz umetnost na javnim mestima treba- lo bi podsticati kolektivna se}anja i kolektivnu svest, da bi se `ivot u sada{njici u~inio pristupa~nijim, dina- mi~nijim, ~ak i prijatnijim, modernijim, i da bi se sva- kodnevni na~in `ivota spojio s uspe{nom privredom, turizmom itd. Da bi se do{lo do zna~ajnih rezultata, moderni grad i regionalna ekonomska politika treba- lo bi da integri{u kulturnu politiku i kulturne prakse.

Brojni su poku{aji da se napravi aktivna kulturna po- litika grada – iako bi kulturni sektor i gradska admi- nistracija ponekad vi{e `eleli da ostane status quo da bi izbegli nesuglasice i rizik od neuspeha. Ova inert- nost ~esto dovodi do „izlizanosti“ i „oko{tavanja“ in- stitucionalnog sistema, smanjivanja publike i velikih dru{tvenih razlika u bavljenju kulturnim praksama. Zbog toga, nekada je neophodno da podsticaj grad- skim vlastima za dono{enje programskih i planskih dokumenata kulturne politike na lokalnom nivou do- |e odozgo – kao u Velikoj Britaniji od Ministarstva kulture ili Saveta umetnosti (Evans, G. 2001; Mercer, C. 1994).

24 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I]

Gradske kulturne politike

Jedan od glavnih zadataka javnih prakti~nih politika grada jeste da ponovo defini{u gradski identitet koji se zasniva na kolektivnom se}anju ljudi, kulturnom nasle|u (materijalnom i nematerijalnom – duhov- nom) i viziji budu}nosti koja je uspela da ostvari kon- senzus me|u glavnim politi~kim akterima, kao i svima onima koji ~ine javno mnjenje (intelektualci, profe- sori, medijski stru~njaci...).

U zemljama tranzicije, u kojima su istorija i identiteti svakog grada ~esto namerno bivali „zaboravljeni“ to- kom socijalisti~kog perioda, neophodno je prona}i glavne resurse i sredstva kulturnog razvoja grada, opredeliti se za „vode}i“ imid`, kao i za mogu}e no- sioce budu}ih aktivnosti u realizaciji programa. U so- cijalisti~kom periodu promovisana je, pre svega, ideja „socijalisti~kih industrijskih gradova“ kao nosilaca re- gionalnog razvoja, kao i „nau~no-obrazovnih“ grado- va – u kojima su ~lanovi nove socijalisti~ke inteligen- cije dovo|eni da razvijaju mo}ne univerzitete i istra`i- va~ke centre u slu`bi rukovode}e ideologije (npr. „Akademgorodok“ blizu Novosibirska). Ostali kapa- citeti i elementi tradicionalnih identiteta bili su u mnogim gradovima zapostavljeni, ponekad ~ak i uni- {tavani, smatrani za „tabu“, a nastavljali su da postoje samo u privatnim se}anjima kao deo usmenog pre- no{enja s kolena na koleno. Nije samo socijalizam ve} su i ratovi, koji su mnogo puta menjali evropske gra- nice, uticali da se stvore druga~iji pristupi kulturnom nasle|u razli~itih nacija unutar, ~ak, istog grada (ne- ma~ko, ma|arsko, srpsko, jevrejsko,... nasle|e u gra- dovima Vojvodine, na primer). Danas se ponovo na- lazimo u situaciji kada bi trebalo da se uvedu novi „atributi“ i da se nasle|e grada prevrednuje u skladu s novim politikama multikulturalnosti, tj. da se dâ po- dr{ka razvoju kulturne raznolikosti kako u pogledu nasle|a, tako i u pogledu savremene umetni~ke pro- dukcije. Kako pokazuje istorija Keningsberga, odno- sno Kaljiningrada, brisanje tragova istorije uvek je pogubno za sâm grad. Tako|e, poricati tragove i do- stignu}a sovjetske kulture na njenim biv{im terito- rijama, ili dostignu}a jugoslovenske kulture u dr`a- vama nastalim na teritoriji biv{e Jugoslavije, bilo bi danas jednako poricanju nema~kog kulturnog nasle- |a u periodu nakon II svetskog rata.

25 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I]

No, {ta bi trebalo da predstavlja novi identitet savre- menog multikulturnog grada ili grada u kome bi tre- balo o~uvati se}anje na izgubljeni multikulturalizam (Dragi}evi}-[e{i}, M. 2006)? U isto vreme postavlja se i pitanje da li je atribut „istorijski grad“ danas dovoljan, to jest, da li bi identitet mnogih gradova trebalo da se razvija samo kroz o`ivljavanje proiz- vodnje tradicionalnih dobara ili stvaranjem manife- stacija koje podr`avaju imid` nekada{nje „slave“, ili bi vizija mogla da bude ne{to sasvim drugo. O~igledno je da bi svaki grad danas, kao i u svojoj istoriji, trebalo da razvija ne samo jedan ve} vi{e me- |usobno isprepletenih identiteta, nastoje}i da isko- risti najbolje elemente svoje istorije, geografski po- lo`aj i savremene ljudske resurse, kroz stvaranje po- sebnih „kulturnih klastera“ (Mommaas, Hans. 2004). S tim u vezi, mo`emo izdvojiti glavne tipove i profile gradskih identiteta: a) glavni grad (prisustvo nacionalnih institucija, me- dija, stranih predstavni{tava); b) administrativni (regionalni) centri (u decentrali- zovanim zemljama); c) univerzitetski grad (tradicionalni, npr. Krakov i Vilnjus, ili novi, npr. Novosibirsk); d) trgova~ki grad (stari trgova~ki gradovi kao: Novi Pazar, Talin, ili novi sajamski gradovi, kao {to je Po- znanj); e) grad raskr{}e (va`an za prevoz dobara i putnika), npr. lu~ki gradovi – Bar, Koper; f) industrijski grad (koji se zasniva na odre|enoj vrsti proizvodnje), npr. Kajseri, Zrenjanin; g) postindustrijski grad (industrija u krizi; razvijanje novih uslu`nih delatnosti – na primer Gdanjsk); h) rudarski grad (Labin, Majdanpek, Bor...); i) turisti~ki grad (banje, odmarali{ta: Vrnja~ka banja, Ni{ka banja...); j) sportski centar (Kranjska gora); k) istorijski grad (simboli~no va`an kao biv{i glavni grad – na primer, Cetinje);

26 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I] l) kulturna prestonica (nacionalni, osim glavnog gra- da) – umetni~ki grad kao {to je Krakov; m) sveti grad – grad duhovnosti (E~mijazdin...); n) pograni~ni grad (Dimitrovgrad, Gjumri, Kars); o) multikulturni grad (glavno obele`je „identiteta“ je multikulturalnost; na primer, Subotica); p) postmultikulturni grad (podeljen grad – npr. Mo- star, Mitrovica...); q) vojni grad – s vojnim lukama, kasarnama... (na pri- mer, ]uprija); r) tajni grad (u Sovjetskom savezu, grad tajne proiz- vodnje nuklearnog oru`ja). Ova lista bi mogla da bude i du`a, u zavisnosti od razli~itih karakteristika i potencijala gradova, te bi mogla da se napravi ve}a profilisanost grada, neop- hodna za kreiranje novih programa i za done{enje savremene strategije integrisanog razvoja u kojoj bi kultura bila osnova nove vizije i novih horizonata. Tako da, iako smo ~esto u isku{enju da prona|emo nekoliko klju~nih imena iz pro{losti – umetnike ili istorijske li~nosti ro|ene u nekom gradu ili relevant- ne za sam grad – ili da „koristimo“ nekoliko isto- rijskih zgrada i glavnih turisti~kih atrakcija kao stu- bove tradicionalno shva}ene predstave o identitetu, profilisanje grada bi, u stvari, trebalo da se odvija, pre svega, prema savremenim vrednostima i aktivnim re- sursima.

Lokalni kulturni resursi neophodni za razvojne politike i programe Puno je na~ina za nabrajanje i analiziranje kulturnih resursa va`nih u definisanju identiteta grada i, {tavi{e, budu}nosti grada, njegovih ciljeva i aspiracija. Ana- lizu bi trebalo zapo~eti broj~anim podacima vezanim za nivo obrazovanja ljudi, bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika i deo BDP-a koji donose kreativni poslovi, kao i drugo. Integrisani razvoj zahteva da se razmotre oba aspekta: nematerijalno nasle|e (obi- ~aji, atmosfera, na~in `ivota, imid`, vrednosti) i ma- terijalno nasle|e, uklju~uju}i i polo`aj grada u zemlji i regionu, konkretna dostignu}a i delatnosti. Jednom re~ju – gradski kulturni kapital.

27 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I]

U tom smislu, mo`emo da zaklju~imo da kulturni kapital jeste zna~ajan resurs koji uklju~uje materi- jalno nasle|e (registrovano kao spomenik kulture ili obra|eno kao muzejski predmet), duhovno nasle|e: mitove, obi~aje, rituale, jezik (poseban lokalni dija- lekat, usmeno predanje i humor), kao i predstavljanje kulture: slike i istorijat grada, kroz umetnost i medije (pesme, filmovi, vizuelna umetnost...), ~ak i kroz li- ~nosti koje su povezane s istorijom grada, pa i li~ne pri~e. Ovo nematerijalno nasle|e mo`e da postoji kao kodifikovano akademsko znanje, ali ~esto nije integrisano, jer je u pojedinim svojim aspektima pre- pu{teno istra`ivanju nau~nih instituta koji do sada nisu u~inili mnogo na njegovom predstavljanju i ko- ri{}enju u javnosti. No, kulturni resursi, u {irem smislu, podrazumevaju i tradicionalne navike i vrednosti stanovni{tva: kuhi- nju, pona{anje, na~ine socijalizacije (dru`enje u kafa- nama, `ivot na ulici, okupljanja, ven~anja...), kao i kvalitet i specifi~nost dobara masovne potro{nje: hra- ne1, pi}a, predmeta za doma}instvo2, name{taja, ko- stima, mode3 i zanata,... sve do suvenira (koji ~ine proizvode najni`eg razvojnog potencijala, iako se obi- ~no pominju u razvojnim, posebno turisti~kim doku- mentima4). Jedan od glavnih elemenata kulturnog kapitala grada je njegov „urbanisti~ki kvalitet“ koji mo`e da se analizira, s jedne strane, kroz kvalitet javnog prostora, kvalitet infrastrukture za kulturu i zabavu, sport i turizam (putevi, parkinzi, hoteli, re- storani, javni toaleti...) i kroz postojanje mre`e uslu- `nih ustanova. S druge strane, prirodna okolina – sta- ze, parkovi, {ume, reke i jezera, morska obala i izu- zetan biljni i `ivotinjski svet – u isto vreme je i javna, a i privatna briga. Ipak, grad se spoznaje i pro`ivljava kroz stanovnike i njihov duh, pa bi „ljudski resursi“ trebalo da uklju-

1 Pirotski ka~kavalj, ~a~anski kajmak, slatko od borovnica... 2 Pirotski }ilim. 3 Srpsko platno i prizrenska svila danas u Beogradu mogu da se kupe samo u jednoj prodavnici, dok narodnu nošnju u celini ili pojedinim segmentima gotovo da je nemogu}e nabaviti. 4 Tako, recimo, prodaja suvenira proizvedenog za arheološko nalazište „Vin~a“ nije uspela, ~ak, ni da pokrije investiciju, što je va`ilo i za druge suvenire Beograda (vrabac i dr.), delimi~no i stoga što njihova proizvodnja nije bila uklju~ena u sveobuhvat- nu turisti~ko–razvojnu akciju.

28 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I]

~uju obrazovane stru~njake s preduzetni~kim duhom u razli~itim poljima, stru~njake s razli~itim ve{tinama i znanjima koji imaju i {irok raspon interesovanja, kao i udru`enja gra|ana, ukratko – analiza potencijala grada mora da obuhvati i razvijenu privatnu sferu i aktivno civilno dru{tvo. Dru{tvo znanja danas zahteva razvoj novih tipova obrazovnih institucija i usluga (gradovi nauke, univerzitetski gradovi, kampusi itd.), i usled toga se unutar novog imid`a grada (u procesu „brendiranja“) u ve}ini slu~ajeva isti~e po{tovanje i „renome“ postoje}e obrazovne infrastrukture, a pod- sti~e raznolikost profesora i studenata, kao i razli~i- tost, otvorenost i specifi~nost obrazovnih usluga (pre- davanja na stranim jezicima, specijalizovani kursevi za stru~njake u domenu kontinuirane profesionalne edukacije, letnji kursevi za posebne grupe u~esnika, univerzitet za tre}e doba itd.). Svi ovi resursi mogu da se mere kao postignut kul- turni kapital u okviru zajednice, kapital ~ija vi{estru- ka svrha i funkcija otvara mnogo vi{e mogu}nosti ne- go {to je obi~no posedovanje finansijskog kapitala ili, ~ak, prirodnih resursa. U isto vreme, politike i stra- tegije povezivanja ovih razli~itih resursa ima}e vi{e- struke efekte, kao {to je zasnivanje novih produk- cionih aktivnosti na lokalnom ekonomskom nasle|u (posebni proizvodi itd.) ili reanimacija postoje}eg (~esto zapu{tenog) materijalnog nasle|a u nove svr- he, ne nu`no umetni~ke prirode (ponekad je preure- |ivanje stare istorijske zgrade u hotel ili poslovni cen- tar efektnije od preure|ivanja istog objekta u kon- certnu dvoranu).

Strategije integrisanog kulturnog razvoja Kultura se ranije ~esto smatrala delom javnih tro- {kova, a ne delom ekonomije u razvoju. Na sre}u, tokom 80-ih i 90-ih godina, brojni ekonomisti u kul- turi pokazali su da svaki evro ulo`en u kulturu donosi osam evra prihoda lokalnoj zajednici. Doprinos fe- stivala postao je jedno od veoma popularnih podru~ja za ispitivanje ekonomskih efekata kulturnih politika i praksi, a istra`ivanja u kulturi pokazala su najmanje ~etiri klju~na razloga za{to su kulturne politike va`ne za op{ti uspeh upravljanja gradom. Prvo, zna~ajne su iz razloga {to se u gradu dobro ose}amo, odnosno u okru`enju u kome provodimo

29 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I]

`ivot. Ose}ati se dobro, zna~i imati po{tovanja za grad, njegovu pro{lost (koliko god da je kratka), kao i za glavne stubove njegovog identiteta, {to pak daje ose}aj sigurnosti i zadovoljstva. To zna~i da se, u naj- manju ruku, svi gra|ani brinu za glavne doga|aje i u~estvuju u njima kao „publika“. Drugo, kvalitet kul- turnog `ivota zna~ajan je motiv za vrhunske mena- d`ere – preduzetnike koji su ve} postigli uspe{ne po- slovne rezultate – da ostanu da `ive u gradu u kome imaju ose}aj da su uspeli da obezbede svojim po- rodicama, kao i sebi i svojim zaposlenima, visoki `i- votni standard koji se ne meri samo visinom plate ve} i kvalitetom obrazovnih ustanova u gradu, {irinom mogu}nosti za aktivnosti slobodnog vremena i dr. Tre}e – razvoj kreativnih industrija jeste preduslov za zapo{ljavanje (pa, stoga, i ostanak u gradu) vrhunski obrazovanog stanovni{tva (npr. Florida), za diversifi- kaciju poslovanja postoje}ih institucija i organizacija, za podizanje nivoa op{teg kvaliteta proizvodnje (ni- voa industrijskog i grafi~kog dizajna) itd. ^etvrti raz- log ti~e se izgradnje spolja{njeg imid`a grada, mogu- }nosti da grad postane poznat u {irim regionalnim i me|unarodnim razmerama, {to je izuzetno va`no zbog investicija, uspostavljanja partnerske saradnje s odgovaraju}im preduze}ima iz drugih krajeva, ali ta- ko|e i zbog sopstvenog proizvoda ili turisti~ke i kul- turne ponude koja, na taj na~in, mo`e lak{e da se plasira u drugim sredinama, jer dolazi iz grada s pozi- tivnim imid`om. Niko ne `eli da kupuje skupe proiz- vode koji poti~u iz „nepoznatog“ grada; niko ne `eli da provede odmor na nepoznatoj destinaciji, kao {to niko ne `eli da se doseli u grad koji nema „poseban“ imid`, koliko god bila privla~na sama poslovna po- nuda. To su razlozi zbog kojih kulturna politika ne bi trebalo da bude aktivnost koja je odvojena od drugih delatnosti lokalne gradske uprave. Ona mora da bude osmi{ljena kao deo dugoro~ne strategije pozicioni- ranja i razvoja grada.

Istovremeno, proces uspostavljanja gradske kulturne politike mora da bude demokratski. (Dragi}evi}-[e- {i}, Milena 2005). Inkluzivna kulturna politika tre- balo bi da ostavi prostora za debatu svih u~esnika u okviru javnog, privatnog i civilnog sektora, a u isto vreme da pove`e ne samo kulturu, obrazovanje i tu- rizam ve} SVE javne i prakti~ne politike u okviru organa lokalne samouprave – po~ev{i od zapo{lja-

30 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I] vanja i privrede, pa do `ivotne sredine i ekologije. Kulturna politika trebalo bi da bude ZAJEDNI^KA briga, odnosno delatnost sva tri sektora, u kojima bi lokalna odgovorna preduze}a mogla da uo~e interes u podr`avanju kulturnog razvoja, ne samo kroz spon- zorstvo i donacije ve} i kroz ugovore na vi{e nivoa s ustanovama kulture i obrazovanja, a u pogledu istra- `ivanja, novog razvoja nastavnog programa itd (Dra- gi}evi}-[e{i}, Milena 2005). Civilno dru{tvo bi trebalo da doprinese onim elementima koji su zna~ajni za {ire krugove dru{tva, deluju}i kao posrednik u su- sedstvima koja imaju pote{ko}e ili me|u socijalno udaljenim grupama. Tri klju~ne re~i ovog procesa su: VIZIJA, ODGOVORNOST i AKCIJA (ENERGI- JA). Njihovo pozitivno pro`imanje stvori}e mapu raz- voja grada definisanu s tri klju~na dokumenta: pove- ljom (konceptom) kulturne politike, strate{kim pla- nom i planom delovanja. Istovremeno, mora da se ustanovi do koje mere bi gradska kulturna politika i kulturni `ivot trebalo da doprinesu razumevanju ra- znolikosti i potreba socijalne inkluzije. Iako je opasno posmatrati kulturu samo kao sredstvo dru{tvenog ili ekonomskog razvoja, ovi va`ni aspekti ne smeju da budu zapostavljeni.

Planiranje integralnog razvoja grada kroz javne prak- ti~ne politike zahteva da gradovi naprave konceptual- nu razvojnu „povelju“, te da pripreme osnovu za po- sebne prakti~ne politike (me|usektorske ili razdvo- jene po sektorima: dokument kulturne politike, obra- zovne politike itd.), strate{ki plan (za svaki dokument pojedina~no i sveobuhvatno, sinergijski) i plan delo- vanja (akcioni plan). Da bi se to postiglo, o~igledno je da je glavni zadatak gradske uprave da izgradi temelj znanja, da stimuli{e i primeni razli~ita istra`ivanja, me|u kojima bi istra`ivanja iz domena kulture (Mer- cer, 1994) trebalo smatrati veoma va`nim da bi se grad shvatio podjednako, i u smislu definisanja nje- govog identiteta ali i gra|anske pripadnosti (citizen- ship)5. To zahteva upotrebu velikog broja indikatora – koji su bitni za sve faze sociokulturnog ciklusa (value chain): od proizvodnje, preko diseminacije i konzervacije, do obrazovanja i razli~itih oblika po- sredovanja, medijacije (Dragi}evi}-[e{i} i Dragojevi},

5 Kolin Merser je tako definisao „kulturnu politiku zasnovanu na ~injenicama“ – evidence based cultural policy (Mercer, 1994).

31 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I]

2004). Ovi indikatori, koji su stavljeni u slu`bu analize okru`enja, uslova i mogu}nosti, kasnije }e biti isko- ri{}eni za evaluaciju postignutih ciljeva i ishoda pri- mene te razvojne politike i strategije. Istra`ivanje mora da bude izvedeno pre procesa kon- ceptualizacije i planiranja razvojne politike i progra- ma, primenom razli~itih istra`iva~kih metoda: mapi- ranja (kulturne infrastrukture, ponude, resursa...), studije uticaja (investicija u kulturu, festivale, krea- tivne industrije...), studije izvodljivosti (za interesant- ne „institucionalne“ ideje, poput reanimacije indu- strijskog nasle|a...) i studije dokolice i u~estvovanja (istra`ivanje `ivotnog stila i navika stanovni{tva). Is- tra`ivanje se mo`e sprovesti kroz upitnike i empi- rijsko sakupljanje podataka, ali tako|e i kabinetskim radom, analizom i kori{}enjem ve} postoje}ih stati- sti~kih i drugih podataka. (U mnogim univerzitetskim gradovima, na policama fakultetskih i institutskih bi- blioteka le`e velike koli~ine podataka u okviru di- plomskih, magistarskih i doktorskih teza, te bi svi ti radovi, pored zvani~nih statisti~kih podataka, mogli da budu odli~an izvor informacija za dalju analizu.) Dono{enje programa javnih prakti~nih politika mora da bude proces pri kome se svi razli~iti interesi – javni i privatni – susre}u i u kome uloga javnih vlasti (or- gana lokalne samouprave) mora da bude vezana za izvo|enje i koordinaciju procesa, a ne za dono{enje strate{kih odluka i „pisanje“ samog dokumenta. To bi trebalo da bude dominantna ekspertska funkcija. Lo- kalna vlast je klju~ni faktor koji mora da osmisli i organizuje na~in sprovo|enja planskog procesa, da bi se postigli rezultati koji dovode do inkluzivnog i „in- tegrisanog“ plana razvojne politike, iz koje }e se dalje definisati kulturna politika i ukupna strategija. Taj plan bi trebalo da bude rezultat slo`enog procesa stru~nih istra`ivanja, debata u okviru razli~itih fokus grupa, konsultacija i razvoja novih ideja kroz prego- varanje i uspostavljanje konsenzusa. Samo u domenu kulture veliki je broj potencijalnih aktera koje je ne- ophodno uklju~iti: javna administracija i izabrani funkcioneri (odbornici), ustanove kulture, organiza- cije i udru`enja iz nevladinog sektora, slobodni umet- nici (free-lance) i umetnici zaposleni u drugim dome- nima (prosveta, privreda...), kreativne industrije (iz- dava{tvo, mediji, moda...), kao i nau~ne i prosvetne ustanove i organizacije (u tom smislu, posebno je va-

32 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I]

`na uloga istori~ara, antropologa i etnologa, lingvi- sta,... svih struka u domenu humanisti~kih i dru{tve- nih nauka). A u celini razmatranja razvojnih planova i dono{enja strategije, broj aktera (stakeholders)go- tovo je neograni~en: ekonomisti, urbanisti, prostorni planeri, stru~njaci za `ivotnu sredinu, turizam, sport, pravnici i dr, kao i svi oni gra|ani, bez obzira na struku, koji `ele da u~estvuju u demokratskom i ino- vativnom procesu uspostavljanja osnova za razvoj lo- kalne zajednice.

U isto vreme, lokalna kulturna politika trebalo bi da se posmatra u {irem kontekstu regionalnih i nacio- nalnih kulturnih politika. Kada je u pitanju grad koji ima internacionalne ambicije, kao {to je Beograd, ili Ni{, o njihovom razvoju mora da se ras- pravlja u {irem kontekstu evropskih integracija, ali i regionalnog povezivanja (u kontekstu jugoisto~ne ili centralne Evrope, Podunavlja, crnomorske inicijative itd.), jer se u mnogim slu~ajevima regionalni iden- titeti preklapaju (Beograd kao podunavski, central- noevropski, ali i balkanski grad). Doprinos kulturne politike gradskoj razvojnoj strategiji mogao bi da se sagleda bar u tri vida: kao deo integralne razvojne politike grada koji proizvodi ve}u zaposlenost i eko- nomsku dobit; kao poku{aj pobolj{avanja upravljanja sistemom kulture (od proizvodnje do u~estvovanja) i ostvarenja ve}eg kvaliteta kulturnog `ivota, i kao po- ku{aj da se promeni imid` grada (gradski marketing).

Postoji najmanje {est faza u procesu dono{enja grad- skog strate{kog plana koje bi, ako bi bile zanemarene, u~inile sâm plan neefektivnim i neuspe{nim, te bi smanjile mogu}nost istinske upotrebe kulturnih re- sursa neophodnih kako za proces urbane regenera- cije (Bianchini, F. 1991), tako i za novo „brendiranje“ grada. Najva`nije pitanje u prvoj fazi jeste upozna- vanje javnosti s neophodno{}u stvaranja novog raz- vojnog koncepta grada zasnovanog na kulturnim re- sursima. Senzibilizacija svih aktera za strate{ko mi- {ljenje i prihvatanje strate{kog planiranja kao neop- hodnosti, trebalo bi da prethodi odluci op{tinskog ve}a o pokretanju inicijative i tek onda da se stvore organizacioni odbori koji bi definisali organizacioni okvir projekta („tajming“, izbor timova, bud`et...).

Glavni zadatak druge faze trebalo bi da bude postav- ljanje dijagnoze – analiza situacije u celini, posebno u

33 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I] kulturi, kroz empirijska i teorijska istra`ivanja (skup- ljanje informacija), stvaranje i razvoj indikatora, anali- za i interpretacija podataka, te, na kraju, identifikacija problema (elaborat o stanju gradske infrastrukture, stepenu razvijenosti kulturnog kapitala, prepoznatim resursima dru{tvenog i privrednog razvoja). U tre}oj fazi, defini{e se integralna razvojna politika ~iju okosnicu ~ini kulturna politika. Kroz javne debate, konsultacije, utvr|uju}i potrebe i izazove, stvara se razvojna povelja grada. Javne debate bi trebalo da po- krenu klju~na razvojna pitanja, kao {to su odnosi: cen- tar – periferija, urbano – ruralno, kulturno – umet- ni~ko, kulturno – ekonomsko... (Matarasso, F. 1997). U isto vreme, kroz javne debate trebalo bi da se do|e do konsenzusa o stvaranju programske platforme s mogu}im alternativama (razvoj i analiza opcija), da se defini{u prioriteti razvojne politike s `eljenim/predvi- |enim ishodom i da se izaberu osnovne strategije. Po- slednji korak ove faze predstavljalo bi usvajanje tog dokumenta od gradskog (op{tinskog) ve}a. ^etvrta faza je elaboracija strate{kog plana, {to uklju- ~uje identifikaciju klju~nih strategija razvoja na glo- balnom nivou s preciznim rokovima, sektorske akcio- ne planove, identifikaciju klju~nih aktera s definisa- nim odgovornostima, stvaranje nacrta strate{kog pla- na koji se dalje prosle|uje na javnu raspravu – od naj{ire javnosti, preko medija, do samih aktera (us- tanova i organizacija) i donosioca odluka. Nakon jav- ne rasprave, stru~na grupa defini{e kona~ni tekst do- kumenta koji usvaja gradsko/op{tinsko ve}e. U petoj fazi – fazi implementacije plana – uspostavlja se „monitoring“ s evaluacijom, koja bi morala da bu- de predvi|ena za sredinu strate{kog ciklusa (nakon dve godine), i uz javnu prezentaciju rezultata „moni- toringa“ i evaluacije koja podrazumeva i mogu}nosti korekcije. (Fleksibilnost plana izuzetno je va`na u turbulentnim okolnostima tranzicije, ali ne bi trebalo isklju~iti ~injenicu da je u prethodnom procesu pla- niranja moglo da bude i pogre{nih odluka koje su u toku implementacije plana uo~ene.) [esta faza predstavlja evaluaciju prvog strate{kog pe- rioda, u stvari po~etak novog ciklusa planiranja. Tada po~inje drugi planski ciklus, ali su do tada iskustva ve} sakupljena kroz redovno vo|en „monitoring“ im- plementacije strate{kog plana. To olak{ava novi po-

34 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I] stupak planiranja, jer su ve} uspostavljeni i metod i proces istra`ivanja i evaluacije – te se javne politike mogu sada sistematski „zasnivati na ~injenicama“.

Strategije kulturne politike grada Da bi se prona{la najpogodnija strategija za postiza- nje `eljenih ishoda i ciljeva, mogu}e strategije (Dra- gi}evi}-[e{i} i Dragojevi}, 2005) su klasifikovane u tri grupe. Prvu grupu ~ine kompetitivne strategije, ~esto kori- {}ene u op{tinama koje su ve} dostigle odre|eni eko- nomski i kulturni kapital i te`e ka boljoj poziciji u pore|enju s drugim gradovima sli~ne veli~ine i zna- ~aja. Ove strategije, koje su uvek me|usobno pove- zane, ~esto su adekvatne za pragmati~no orijentisane op{tine koje `ele {to pre da vide rezultate. a) Strategije kompetitivnog profilisanja: 1. pozicioniranje kulturne politike i razvoj prepoznat- ljivosti – javne vidljivosti; 2. diversifikacija programa i delatnosti; 3. me|usektorska strategija – upotreba razli~itih re- sursa; 4. pove}avanje obima proizvodnje i usluga – ekonom- ski rast (ekspanzija tr`i{ta); 5. podr{ka privatnom preduzetni{tvu; 6. socijalna inkluzivnost kroz u~estvovanje i razvijanje publike. Druga grupa strategija primenljiva je samo na op{tine i gradove ~iji je nivo kulturnog kapitala, ljudskih resursa i prakti~nog znanja ve} visok i priznat, te bi odabrane strategije trebalo da motivi{u gra|ane ka ve}em rastu i razvoju – ambicije se moraju postaviti veoma visoko: u potrazi za izvrsno{}u (benchmarking). Obi~no se ti gra- dovi oslanjaju na sopstveno visoko cenjeno istorijsko i umetni~ko nasle|e; u svojim kulturnim politikama ne samo da nastoje da njihovi institucionalni sistemi do- stignu najvi{e internacionalne standarde ve} i da po- stanu lideri u prenosu ideja i ve{tina6.

6 Exempli gratia: Firenca nije samo grad–muzej; u njoj je tako|e koncentrisana i ekspertiza u muzeologiji, zaštiti i restauraciji materijalnog nasle|a. Stru~njaci i ustanove kulture iz Firence dalje razvijaju i kodifikuju to znanje, te ga zatim oblikuju u usluge (knowledge transfer) koje nude drugima.

35 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I]

b) Strategije dostizanja kvaliteta: 7. podr{ka razvoju kvaliteta – postizanje vrhunskih dometa u odre|enoj grani umetnosti; 8. harmonizacija s profesionalnim standardima funk- cionisanja; 9. edukacija i transfer znanja. Tre}u grupu strategija ~ine strategije povezivanja. To zna~i da grad poku{ava da prona|e najbolje re{enje razvoja oslanjaju}i se na druge gradove koje posma- tra kao strate{ke partnere. To mogu da budu gradovi u regionu ili gradovi izabrani po srodnosti identiteta (prema odre|enom profilu, npr. rudarski gradovi), a ponekad i slu~ajno, usled nekih istorijskih ili trenut- nih politi~kih veza; ali, obi~no je to strategija koju odaberu gradovi u zemljama tranzicije koji su suvi{e slabi da bi se takmi~ili ili razvijali sami (~esto i zato {to ne dobijaju dovoljno podr{ke od centralne vlade). c) Strategije povezivanja: 10. orijentisanost ka partnerstvu/koprodukcija; 11. umre`avanje; 12. internacionalizacija; 13. decentralizacija aktivnosti: urbane – ruralne – pe- riferijske. Naravno, svaka politika zahteva razli~ite kombinacije strategija s druga~ijim takti~kim re{enjima koji se de- fini{u kroz dugoro~ne strate{ke planove. Bilo bi naj- po`eljnije stvoriti strate{ki plan na ~etiri ili pet godi- na, tako da bi po~etak njegove primene bio u periodu izme|u izbora, a trajao bi do sredine mandata vlasti izabrane na slede}im izborima. To bi zahtevalo da novoizabrane lokalne vlasti po~nu s pripremom za dono{enje strate{kih razvojnih planova odmah po iz- boru. Tako bi, uzimaju}i u obzir vreme koje je neop- hodno za istra`ivanja, javne debate i uspostavljanje prioriteta, te sam proces pisanja i usvajanja strate{kog plana, njegova implementacija realno mogla da po- ~ne tek nakon dve godine – dakle, u sredini mandata. Dugoro~no, to bi doprinelo smanjivanju direktnog uticaja izabranih vlasti na podru~je kulture, ali i u drugim domenima javnih prakti~nih politika, jer bi drugi deo strate{kog plana implementirala nova vlast

36 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I] koja bi, nakon evaluacije, pravila novi strate{ki plan tek sredinom svog mandata. Ovaj model, koji ve} postoji kao planski model u Ho- landiji, pokazao je odre|ene pozitivne rezultate u „de- partizaciji“ profesionalnih sektora, jer vlast nije op- sednuta imenovanjima odmah po izborima, ve} mirno preuzima vladaju}e pozicije s odgovorno{}u za nastav- ljanjem koncepta uspostavljenog za vreme prethodne vlasti i sa sve{}u o tome da ima dve godine za analize i procene, kao i za dono{enje novog ~etvorogodi{njeg plana – za koji }e imati i „svoje“ dve godine za im- plementaciju.

Zaklju~ak ^injenica da je grad mobilisao najbolje ljudske re- surse iz raznih domena za stvaranje razvojnog plana grada, predstavljala bi veliko postignu}e. Do sada se veoma retko de{avalo da platforme i forumi omogu}e ljudima, koji dolaze iz razli~itih polja i sektora delat- nosti, razmenu mi{ljenja i kreiranje zajedni~kih pro- jekata. Projekat kulturne politike i plan gradskog razvoja mogli bi da budu dobra prilika da se pove`u i usklade vizije poslovnog sektora i sektora kulture s civilnim dru{tvom, u poku{aju da se stvori nov, po`eljan iden- titet i imid` grada – imid` koji }e grad u~initi „atrak- tivnim“ i privla~nim za sopstvene stanovnike, a potom i za investitore i turiste. Profesionalizacija i dalje pobolj{avanje gradske ad- ministracije i kapaciteta gradskog kulturnog sektora, koji se dosti`u putem stvaranja integrativne i inklu- zivne javne prakti~ne politike i gradske strategije raz- voja, daju ogroman doprinos menjanju kulturnog sek- tora i prihvatanju novih na~ina i metoda delovanja, kao i otvorenost za nove preduzetni~ke ideje i rizike. Tako|e, ovako organizovan proces poma`e poslov- nom sektoru da postane osetljiviji na probleme za- jednice i njene potrebe, i da razvije dru{tveno odgo- vorne programe u okviru preduze}a, {to je od velikog zna~aja i za unutra{nji i za spolja{nji imid` preduze}a i njegovu PR strategiju. Prema tome, ne samo {to bi gradovi imali koristi od inkluzivne kulturne politike i strategije ve} bi i svako podru~je javnih prakti~nih politika imalo dovoljno

37 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I] podsticaja za sopstveni razvoj i postignu}a njemu pri- padaju}ih aktera (ekologija, zdravstvo, obrazova- nje...). U tom smislu, glavni zadatak uprave bila bi koordinacija – stvaranje uslova za optimiziranje kul- turne, individualne i socioekonomske koristi od im- plementiranja strategije kulturne politike u okviru gradskog razvojnog plana. Pitanje grada kao interkulturnog prostora, kao in- teraktivnog raskr{}a svih aspekata individualnog i dru{tvenog `ivota, privatnih i javnih interesa, li~nih i dru{tvenih programa, li~nog i zajedni~kog „ponosa“, moglo bi da se razmatra u toku procesa planiranja, {to omogu}ava u~e{}e velikom delu gra|ana koji, ina- ~e, nisu uklju~eni u debate o kulturnoj politici (jer se one naj~e{}e vode unutar ekspertskog kruga). To ~ini urbane kulturne politike i strategije privilegovanim platformama za demokratizaciju kulturnih politika kao takvih i va`nim elementima uno{enja inovacija i kreativnih re{enja u menad`ment u kulturi, praksu i teoriju kulturne politike.

LITERATURA Agenda 21 for Culture. An undertaking by cities and local governments for cultural development, Ajuntament de Barcelona, http://www.agenda21cultura.net/ Bianchini, Franco. Cultural Policy and Urban Regenera- tion (The West European Experience). Manchester Uni- versity Press, Manchester, 1991. Bonetti, M, Conan, M. & Allen, B. Development social urbain – strategies et methodes, Harmattan, Paris, 1991. Brandes, Gratz Roberta. The Living City. Simon & Schuster, NY, 1989. Brecknock, Richard. Planning & Designing Culturally: More than just a bridge, Comedia, London, 2006. Dragi}evi}-[e{i}, Milena. Nevidljivo pozori{te na ulicama Beograda, Zbornik FDU, br. 2. Dragi}evi}-[e{i}, Milena. Demokrati~nost i dometi kultur- ne politike, Zbornik FDU, br. 8–9, 2005. Dragi}evi}-[e{i}, Milena. Theatre, public space and city identity – memory politics as a challenge in preserving Bel- grade`s multicultural identity, in: Theatre and Identity, ed. by Jelena Luzina, Faculty of Dramatic Arts, Skopje, 2006. pp. 21–47. Dragi}evi}-[e{i}, Milena i Dragojevi}, Sanjin. Interkultur- na medijacija na Balkanu, OKO, Sarajevo, 2004.

38 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I]

Dragi}evi}-[e{i}, Milena i Dragojevi}, Sanjin. Menad`ment umetnosti u turbulentnim okolnostima, CLIO, Beograd, 2005. Dragi}evi}-[e{i}, Milena i Dragojevi}, Sanjin. Zami{ljene ili prave podele? Kulturne politike i njihove granice, Zbor- nik FDU, br. 10, 2006. \uki}-Doj~inovi}, Vesna. Za regionalizaciju kulturne po- litike u Srbiji, Beograd, Zbornik FDU, br. 4, 2000. \uki}-Doj~inovi}, Vesna. Tranzicione kulturne politike – konfuzije i dileme, Zadu`bina Andrejevi}, Beograd, 2003. Eurocult 21 Stories. City of Helsinki Cultural Office. Com- pendium of Urban Cultural Policy Profiles, http://www. eurocult21.org Evans, Graeme. Cultural Planning: An Urban Renaissan- ce? Routledge, London, 2001. Foot, John. Milan since the Miracle. City, Culture and Identity. Berg Publishers, 2001 García, Beatriz. Urban Regeneration, Arts Programming and Major Events. International Journal of Cultural Policy (pp.103–118), by Taylor & Francis, 2004. Gibson, Chris & Homan, Shane. Urban Redevelopment, Live Music and Public Space. International Journal of Cul- tural Policy (pp. 67–84), by Taylor & Francis, 2004. Goodey, Brian, ed. Urban Cultural Life in the 1980’s – Re- port and Essays from Twenty-One Towns Project, Council of Europe, Strasbourg, 1983. Landry, Charles. The Creative City. A toolkit for urban in- novators, Comedia, London, 2000. Ilots artistiques urbains (nouveaux territoires de l`art en Rhone-Alpes), Grenoble, 2002. Leye, Marijke & Janssens, Ivo. In search of culture, in City (pp. 288–294), by Carfax Publishing, 2004. Leveillee, Jacques & Lafortune, Benoit. Culture munici- pale et municipalisation de la culture, Le Sablier (Quebec), vol. 7, num. 2, december 1989. Matarasso, Francois. Recognising Culture. A Series of Briefing Papers on Culture and Development, Comedia, Unesco, Department of Canadian Heritage, 2001. Matarasso, François. Use or Ornament, the Social Impact of participation in the Arts, Comedia, Bournes Green, 1997. Mercer, Colin. Cultural Policy: research and the govern- mental imperative. Media Information Australia, 73, pp. 16–22, 1994. Convergence, creative industries and civil society: the new cultural policy. Institute for International Relations, Za- greb, 2001.

39 MILENA DRAGI]EVI]-[E[I]

Mommaas, Hans. Cultural clusters and the post-industrial city: towards the remapping of urban cultural policy. Urban Studies (pp. 507–532), by Taylor & Francis, 2004. Puype, Dominique. Arts and culture as experimental spaces in the city. Carfax Publishing, by Taylor & Francis Group, 2004. Richards, Greg & Wilson, Julie. The impact of cultural events on city image: Rotterdam, cultural capital of Europe 2001. Urban Studies (pp. 1931–1951), by Carfax, Taylor & Francis Group, 2004. Sonnabend Regina (ed). Serve City: Interactive urbanism. Jovis, editions Bauhaus, Berlin, 2003.

Websites: Comedia – www.comedia.org.ukEuropean Academy of the Urban Environment – www.eaue.de European Commission Urban Pilot Projects – www.info- regio.org/urban/upp/frames.htm European Sustainable Cities – ourworld.compuserve.com/ homepages/European_Sustainable_Cities/homepage.htm European Urban Forum – www.inforegio.cec.eu.int/urban/ forum/ Forum on Creative Industries – www.mmu.ac.uk/h-ss/sis/ foci/welcome1.html Global Ideas Bank (Institute for Social Inventions) – www.globalideasbank.org Huddersfield Creative Town Initiative – www.creative- town.com The Innovation Journal – www.innovation.cc/index.html International Council for Local Environmental Initiatives – www.iclei.org/iclei/casestud.htm International Institute for Sustainable Development – iisd1.iisd.ca/default.htmInternational Urban Development Association – www.inta-aivn.org/Kao John, Jamming – www.jamming.com Management – www.links.management.org.ukMegacities – www.me-gacities.nl/Randers Urban Pilot Project – www.undervaerket.dk/RSS (European Regional Develop- ment Fund and Cohesion Fund Projects) – www.info re- gio.org/wbover/overstor/stoies/D/RETD/st100_en.htmSCN (Su stainable Communities Network) – www.sustainable. org/ casestudies/studiesindex.htmlUnited Nations Management of Social Transformations www.unesco.org/most/bphome.htm#1 Napomena: Tekst je napisan za potrebe programa STAGE Saveta Evrope u kavkaskim zemljama.

Prevod s engleskog: Milica [e{i}

40 BRANIMIR STOJKOVI]

UDK 316.72:323.1(497.11) 316.334.56:316.728(497.11)

Apstrakt: Rad se sastoji iz tri dela. U prvom se nastoji da se bli`e odredi pojam identiteta jer mu se pridaju mnoga, ~esto neodre|ena i, ~ak, proizvoljna zna~enja. Prikazan je, najpre, razvoj pojma identiteta od njegove prvobitno filozofske do kasnije individualno–psiholo{ke upotrebe. Novije prostiranje koncepta identiteta sme{ta ga u {iri antropolo{ki i kulurolo{ki kontekst nagla{avaju}i njegovu kolektivnu, odnosno kulturnu dimenziju. U drugom delu rada se na taj na~in odre|en pojam kulturnog identiteta sme{ta u kontekst kulturne politike srp- skih gradova. Pokazano je da je oblikovanje identiteta srpskih gradova uglavnom zanemareno, da je gradski identitet rudi- mentaran i da se istorijske i savremene osobenosti srpskih gradova ni izdaleka ne koriste kako bi njihov identitet bio uspe{no oblikovan. Tre}i deo rada bavi se zavi~ajnim iden- titetom Pirota i Piro}anaca. Iz njega se sagledava na koji na~in nekoliko identifikatora koji nisu izvorno zavi~ajni (pi- rotski }ilim, torla~ki dijalekt, ka~kavalj...), uspe{no funkcio- ni{u kao elementi za prete`no spontanu konstrukciju gradskog identiteta Pirota, daju}i mu kvalitet odr`ivosti i razli~itosti u odnosu na druge gradove. Klju~ne re~i: grad, identitet, zavi~aj, Pirot, Srbija Keywords: city, identity, homeland, Pirot,

Tekst koji sledi sastoji se iz tri dela. U prvom se nastoji da se bli`e odredi pojam identiteta jer mu se pridaju mnoga, ~esto neodre|ena i, ~ak, proizvoljna zna~enja. U drugom delu teksta problem identiteta sme{ta se u kontekst kulturne politike srpskih gra- dova, dok je zavr{ni deo teksta usmeren na poku{aj razumevanja zavi~ajnog identiteta na primeru jednog srpskog grada – Pirota i Piro}anaca. Jedna od klju~nih re~i, a ujedno i otvorenih problema skoro svih savremenih dru{tava jeste identitet – ko-

41 BRANIMIR STOJKOVI] liko individualni, toliko i kolektivni, ako ne i vi{e. Bilo da je re~ o ljudskim pravima pojedinca ili zajednica (naroda ili manjina), traganje za identitetom ili nje- govo o~uvanje jeste pitanje koje je svuda u svetu na samom vrhu „dnevnog reda“. Kada se postavi pitanje konstituisanja i odr`ivosti neke dr`ave, kao jedan od klju~nih argumenata za ili protiv njenog opstanka, ponovo je u igri problem identiteta (nacionalni, et- ni~ki ili civilni) njenih gra|ana. Jedan od glavnih raz- loga za{to broj dr`ava – ~lanica Ujedinjenih nacija raste i kada je proces dekolonizacije uveliko zavr{en, jeste identitetske prirode. To isto va`i i za dr`ave nastale na tlu biv{e Jugoslavije. Kada nema kolek- tivnog identiteta kao osnove za legitimitet dr`ave, ko- ji njeni gra|ani prihvataju, re~ je samo o agregatu jedinki okupljenih u istom dru{tvenom prostoru, a ne o zajednici uspostavljenoj na osnovu svesti o pripa- danju. Taj kolektivni identitet posebno je va`an u dru{tvima koja nisu nacionalno/etni~ki homogena, u kojima je oblikovanje svesti o zajedni~koj pripadnosti osobito delikatan zadatak (B. Stojkovi}, 2008). Identitet – li~ni, socijalni, politi~ki, kulturni, ali i za- vi~ajni – je, unekoliko, i pomodna re~, odnosno re~ ~ije se zna~enje postepeno {iri postaju}i, tako, sve neodre- |enijim. Od tehni~kog termina, u pojedinim filozof- skim i sociolo{kim disciplinama, ona postepeno, kao uostalom i mnoge druge re~i, po~inje da se pretvara u op{tu po{tapalicu koja se, daljom upotrebom, iz nau- ~nog diskursa preme{ta u publicistiku i politi~ki govor. Dodatni problem pri upotrebi ovog termina predsta- vlja to {to je identitet jedna od re~i koje imaju auru pozitivne neodre|enosti, kao {to je to slu~aj s re~ima: sloboda, progres, demokratija. Istra`uju}i problem je- vrejskog identiteta u kontekstu savremenog nema~kog dru{tva, Lesli A. Adelson ukazuje na specifi~no bo- gatstvo i ote`alost pojma identitet: „Identitet: ose}anje puno}e koje }e zadovoljiti na{u glad i nahraniti na{u du{u. Ali, kao i ve}inu hlebova od integralnog bra{na, ‘identitet’ 80-ih treba ku{ati uz mnogo pa`ljivog `va- kanja.“ (L. Adelson, 1990:113). \er| Konrad, u pole- mi~koj knjizi simptomati~nog naziva „Identitet i histe- rija“, sme{ta upotrebu pojma identitet u kontekst de- {avanja na jugoslovenskom tlu 90-ih godina, a u odno- su na opravdanost njegovog kori{}enja ima izrazitu distancu: „Identitet je duhovna proteza umereno pa- metnih. Ubaci{ naprosto blok tekstova u mozak. Politi- ~ari, sve{tenici, novinari, duhovni karijeristi teraju nas

42 BRANIMIR STOJKOVI] u zami{ljena stada, torove. U ~iju bi {talu u{ao? Teksto- vi o identitetu su uglavnom publicisti~ke fraze. Vlast se temelji na mno{tvu tekstova uba~enih u glave gra|ana koji govore o tome ~emu treba da budu verni. [to si vi{e progutao mamac identiteta, utoliko si vi{e u ru- kama politi~ara“ (\. Konrad, 1995:9). Zato je potrebno zapitati se: mo`e li se (i pod kojim uslovima) uop{te sa~uvati termin identitet, tako {to }e mu se vratiti nu`na odre|enost (i vrednosna neu- tralnost) zna~enja, ili ga je neophodno zameniti ne- kim drugim terminom ~ije odre|enje ne bi zamag- ljivale naslage zna~enja stvorene prethodnim upotre- bama? Da bi se na to pitanje odgovorilo, neophodno je makar pribli`no rekonstruisati istoriju re~i identi- tet, od njenih prvih javljanja do njenih savremenih vi{estrukih zna~enja, na na~in na koji je to Rejmond Vilijams u~inio s nizom osnovnih termina sociologije kulture u svojim „Klju~nim re~ima“. Polaze}i od uve- renja da su usled ~estog kori{}enja pojedini pojmovi uveliko istro{eni, odnosno izobli~eni, i Pjer Burdije ukazuje na potrebu epistemolo{ke kritike tih pojmo- va, zasnovane na socijalnoj istoriji njihovog nastanka i upotrebe, kao bitnom preduslovu svakog iole pouz- danog saznanja: „U stvari, onima koji bi da u tom istra`ivanju – koje za predmet ima instrumente koji- ma se stvara sâm predmet prou~avanja, te stoga dru- {tvenu istoriju fiksira na nivou kategorija kojima se promi{lja dru{tveni svet – vide neku vrstu perverznog skretanja nau~nih ciljeva, mo`e se odgovoriti da iz- vesnost, s kojom oni preferiraju saznavanje ’stvar- nosti’ u odnosu na saznavanje instrumenata tog sa- znavanja, nije nikada manje zasnovana kao u slu~aju ’stvarnosti’ koja, budu}i da je, pre svega, predstava, zavisi na taj na~in su{tinski od saznavanja i raspo- znavanja“ (P. Bourdieu, 1980:63). Tek nakon utvr|i- vanja dru{tveno-istorijskog konteksta nastanka i pri- mene pojma identiteta u epistemolo{kom klju~u (koji Pjer Burdije predla`e za pojam regiona – koji ima sudbinu sli~nu pojmu identiteta), mo}i }e da se utvrdi stvarna upotrebna vrednost ~itavog koncepta zavi~aj- nog identiteta koja predstavlja jednu od kategorijal- nih odrednica ovog rada. Ovakvo postavljanje problema kulturnog identiteta predstavlja poku{aj prevazila`enja ograni~enosti sa- dr`ane u deskriptivnom pristupu koji oboga}uje ~i- njeni~na znanja o predmetu istra`ivanja i nastoji da ih u~ini {to produbljenijim i detaljnijim. Ali, taj pristup

43 BRANIMIR STOJKOVI] ima i ograni~enja: on je, naime, sam po sebi osu|en na faktualnost, te svaku ekstrapolaciju od postoje}eg ka mogu}em smatra epistemolo{ki neutemeljenom i otuda nedopustivom. Zato }e taj ponor izme|u po- stoje}eg i mogu}eg, odnosno izme|u ~injenica i pro- jekcija, nastojati da bude prevazi|en uvo|enjem pre- skriptivnog pristupa koji tako|e polazi od analiza i hipoteza, ali i postavljanja pitanja o tome {ta mo`e i kako da se u~ini da bi se promenilo postoje}e, uz svest o ~injenici da je ve} i samo postavljanje pitanja bitna pretpostavka odgovora na njega. Poreklo re~i identitet mo`e se nazreti u latinskim re- ~ima idem (isto) i identidem (ponovljeno), dok imenice identitas nema u anti~kom latinskom. U starogr~kom postoji imenica tautotes koju je skovao Aristotel i koja dolazi od re~i autos (sebe i sâm). Tautotes je kasnije prevedena u obliku kalka na latinski, kao identitas,i kori{}ena je u sholasti~kim raspravama o prirodi Sve- tog trojstva. U „Nikomahovoj etici“, Aristotel tu re~ koristi tako {to pribegava paraboli o prijateljstvu za- snovanom na istom poreklu. Na mnogo poeti~niji na- ~in, i Platon u „Gozbi“ evocira mit o podeljenim bi- }ima koja se ujedinjuju u ljubavi i dele isti identitet. Ostaviv{i po strani tok matemati~ko–logi~ke upotre- be ovog termina, u novovekovnoj filozofskoj misli Dejvid Hjum u delu „O ljudskoj prirodi“ me|u pr- vima ponovo uvodi termin identiteta tvrde}i: „Od svih relacija, najuniverzalnija je relacija identiteta, budu}i da je svojstvena svakom bi}u ~ije postojanje ima traja- nje.“ Re~ je, dakle, o subjektu koji je svestan konti- nuiteta svog postojanja. To filozofsko–antropolo{ko shvatanje identiteta preuzeto je u individualnoj i raz- vojnoj psihologiji da bi se ozna~io li~ni identitet kao jedinstvo li~nosti u toku odre|enog vremenskog pe- rioda. Upravo na takav na~in E. Erikson koristi po- jam identiteta kada se bavi problemom adolescencije i kada govori o krizi identiteta. Kao li~nost, ~ovek je jedinstven; kao dru{tveno bi}e, on je kao i neki drugi ljudi, a kao biolo{ka jedinka, on je kao i svi drugi ljudi. Problem kulturnog identiteta postavlja se u rasponu izme|u prvog i tre}eg nivoa. Dru{tvene nauke, posebno sociologiju i kulturologiju, „interesuje“, pre svega, drugi nivo – od mikro-grup- nih, preko nacionalnih, do civilizacijskih okvira iden- tifikacije.

44 BRANIMIR STOJKOVI]

Simon Vej je jo{ 40-ih godina pro{log veka napisala zbirku eseja koji imaju zajedni~ki naslov „Ukorenja- vanje“. U svakom od njih, ona se bavi po jednim od oblika sticanja i gubitka identiteta u savremenom sve- tu, koriste}i, pri tom, dihotomiju ukorenjenost/isko- renjenost. Navodimo njenu eksplicitnu definiciju poj- ma ukorenjenosti, kako bi se videlo u kojoj meri je ona bliska pojmu identiteta: „Ukorenjenost je mo`da najva`nija i najmanje poznata potreba ~ovekove du{e. I jedna od najte`ih za definisanje. Svako ljudsko bi}e je ukorenjeno ve} svojim stvarnim, aktivnim i pri- rodnim u~estvovanjem u bivstvovanju neke zajednice koja ovaplo}uje kako odre|ene svetinje pro{losti, ta- ko i predose}anja budu}nosti. To je prirodno pripa- danje do koga se dolazi na osnovu mesta ro|enja, profesije, okoline. Svako ljudsko bi}e ima potrebu za vi{estrukim korenima. Posredstvom celina kojima pri- rodno pripada, ono prisvaja skoro ~itav svoj moralni, intelektualni i duhovni `ivot“ (S. Vej, 1996:161). Uzimaju}i za predmet svoje analize problem {vajcar- skog kulturnog identiteta i pristupaju}i mu, u prvom redu, u klju~u regionalnog razvoja, Fransoa Ajnar izla`e njegove osnovne odlike. On to ~ini tako {to istovremeno daje sistematizaciju i rezime ~itavog koncepta identiteta onako kako ga analiti~ki izla`e u ovom radu: 1. identitet je istovremeno individualni i kolektivni fenomen koji uklju~uje preuzimanje novih elemena- ta, kao i o~uvanje starih, tako da je psihosocijalna diferencijacija uvek mogu}a; 2. identitet je odre|en kako pripadanjem, tako i pose- dovanjem izvesnih odlika, pri ~emu jedni elementi mo- gu da budu zna~ajniji od drugih (to govori o tome da njihova me|usobna hijerarhizacija nije isklju~ena); 3. odlike koje su osnova identiteta mogu da budu teritorijalne i/ili sociokulturne (i otuda vremenske); one se mogu me|usobno osna`ivati ili poni{tavati (si- nergija ili suprotstavljenost se ne isklju~uju); 4. identitet je istovremeno proces i sistem, budu}i da je po svojoj prirodi dinami~an, ali istovremeno te`i i uravnote`enosti; 5. proces nastajanja identiteta je paradoksalan, jer je utemeljen na sposobnosti predstavljanja sebe, koje je stalno usmereno i prilago|eno drugima: to dalje zna~i da identitet ne samo da menja svoje sastavne delove ve} i opstaje zahvaljuju}i toj sposobnosti (Hainard et al, 1989).

45 BRANIMIR STOJKOVI]

Mogu}nost celovitog odre|enja pojma identiteta, bez obzira na to da li je re~ o individui (personalnom) ili kolektivu (kulturnom, odnosno istorijskom ili savre- menom), otvara pristup Amilkara Kabrala: „Identitet nekog pojedinca ili dru{tvene grupe je biosociolo{ki kvalitet, nezavisan od volje tog pojedinca ili grupe, koji dobija zna~enje samo ako se izra`ava u odnosu na druge pojedince ili druge ljudske grupe. Dijalek- ti~ka priroda identiteta se ogleda u ~injenici da on identifikuje i razlikuje, jer jedna individua (ili ljudska grupa) jeste identi~na u odnosu na druge pojedince (ili grupe) samo ukoliko je razli~ita od drugih poje- dinaca (grupa). Odre|ivanje nekog individualnog ili grupnog identiteta je istovremeno afirmacija i nega- cija izvesnog broja odlika koji odre|uje individue ili kolektive u funkciji istorijskih koordinata u datom momentu njihovog razvoja. Identitet kao kvalitet nije nepromenljiv, jer su i biolo{ke i sociolo{ke ~injenice koje ga odre|uju promenljive. Bilo biolo{ki bilo so- ciolo{ki gledano, ne postoje dva bi}a koja bi bila isto- vremeno potpuno identi~na ili potpuno razli~ita, jer je uvek kod svakog od njih mogu}e na}i odlike koje ih razlikuju, odnosno koje ih ~ine identi~nim. Tako je identitet ma kog bi}a, u stvari, relativan, ~ak prigo- dan, budu}i da njegovo odre|enje zavisi od vi{e ili manje strogog izbora odgovaraju}ih odlika bi}a koje je u pitanju“ ( Kabral, 1972:87). Ovako shva}en identitet, s obzirom na elemente koje njegovo odre|enje sadr`i, mo`e da poslu`i kao os- nova za definisanje pojma kulturnog identiteta koji zadovoljava zahteve neophodne za njegovu nau~nu definiciju. Evo osnovnih elemenata te definicije: a) istovremeno vezivanje identiteta za pojedinca i grupu; b) shvatanje identiteta kao odnosa (relacije) prema drugom, odnosno prema drugima; c) istorijska priroda (promenljivost) identiteta; d) relativnost identiteta u odnosu na kontekst (druge identitete). „Kulturni identitet je samosvest pripadnika jedne grupe, koja istorijski nastaje i razvija se u zavisnosti od kriterijuma koje ta grupa uspostavlja u odnosima s drugim dru{tvenim grupama“ (B. Stojkovi}, 2008). Kada se raspravlja o gradu kao okviru zavi~ajnog iden- titeta, trebalo bi imati u vidu razlikovanje nacionalne i narodske kulture. Za razliku od nacionalne kulture, koja predstavlja povezivanje s univerzalnim vredno-

46 BRANIMIR STOJKOVI] stima evropske kulture, narodska kultura je usmerena na regionalne, autohtone vrednosti. Te vrednosti pred- stavljaju branu civilizacijskom uniformizmu i garancija su odr`anja kulturne raznolikosti kako unutar nacija, tako i na evropskom, kontinentalnom nivou. One su dugo bile potisnute, o ~emu svedo~i i ~injenica da pri- dev provincijalan ima prete`no pogrdno zna~enje, iako predstavlja samu bit narodske kulture. Umesto razli- kovanja nacionalne i narodske kulture, Robert Redfild govori o velikoj i maloj tradiciji. On suprotstavlja, na jednoj strani, u~enu kulturu koja je, u na~elu, otvorena i kosmopolitska, i lokalnu kulturu koja je spontano nastala i te`i zatvaranju (R. Redfield, 1971). U meri u kojoj je sistem obrazovanja i komunikacija u jednom dru{tvu postao univerzalan, te razlike se relativizuju i lokalne kulture slabe, ali nikada ne dolazi do njihovog potpunog nestajanja.

Identitet grada i kulturna politika Grad predstavlja jedan od osnovnih okvira grupne pripadnosti, te je, stoga, to osnovni okvir zavi~ajnog identiteta. Da bi se razumele pretpostavke i sadr`aj zavi~ajnog identiteta, neophodno je smestiti ga u kontekst srpskih gradova i ispitati imaju li oni uop{te kulturnu politiku i koliko je ona identitetski uteme- ljena i promi{ljena. Zato se, najpre, mora postaviti pitanje: {ta su do sada srpski gradovi uradili po ovom pitanju? Koja zna- ~enja, kakve predstave oni sobom nose? Da li je njihov kulturni identitet deo kolektivne samosvesti onih koji u njima `ive, kao i onih koji kroz srpske gradove samo prolaze? Odgovori na ova pitanja bi}e uglavnom nega- tivni. Slika koja se stvara pri pominjanju ^a~ka, U`ica, Valjeva, [apca, Kragujevca i dr, vi{e se vezuje za tra- gi~ne istorijske doga|aje iz `ivota gradova nego za specifi~nost njihove predstave o sebi samima, za njihov identitet. Naravno, godinama je dominantna slika Kra- gujevca vezivana za [umarice, a U`ica za Kadinja~u; tu sliku ni kulturni poslenici grada nisu nastojali da ba- rem delom promene ili dopune, obogate onim {to je izvesno postojalo u gradu i u vreme njegovog trajanja u pro{lim vekovima. Bi}e potrebno mnogo truda, ener- gije i kreativnosti da bi se izmenila takva jednodimen- zionalna predstava potencijalno daleko bogatijeg iden- titeta srpskih gradova. Da nije bilo Bore Stankovi}a, predstava o Vranju bila bi mnogo siroma{nija i sasvim

47 BRANIMIR STOJKOVI] nedistinktivna u odnosu na druge srpske gradove. Ako grad nema svog pesnika, mora da se potrudi da ga stvori, a ako ga ima, onda da mitove stvorene njegovim delom i dalje pothranjuje i podr`ava (M. Dragi}evi}- [e{i}, B. Stojkovi}, 2007). Da su na{i gradovi prave provincijske varo{i bez po- sebnog identiteta, pokazala je svojevremeno TV serija „Varo{arije“, uz prijatan i popularan niz emisija, koja je otkrivala lepe strane `ivota u provinciji ne nastoje}i da mitologizuje de{avanja u gradu s namerom da od njega stvori kulturni centar. Siluete ili, bar, osnovne vizuelne predstave na{ih gradova, {iroj javnosti nisu poznate. Naravno, dugo se ve} govori o nedostatku kvalitetnih razglednica, turisti~kih prospekata itd, ali je ~injenica da ni institucije kulture (a ni druge) u svojim propagandnim materijalima ne koriste sliku svog gra- da. ^esto se i ne zna za koje mesto se vezuje neka fabrika, neki proizvod. Za mnoge gradove smatra se da je dovoljno {to su u blizini kulturnih spomenika ili manastira. Ali, to nije dovoljno. Koliko je za Aran- |elovac zna~ila smotra „Mermer i zvuci“, ne mo`e se meriti nikakvim kvantitativnim pokazateljima, kao ni ~injenica da se za Negotin bez „Mokranj~evih dana“ verovatno ne bi ni znalo {irom zemlje. Da se kulturni razvoj poklapa s privrednim razvojem, i da mu daje bolje izglede, svedo~e primeri Subotice i ^a~ka. Svojevrstan, obrnut primer, pru`a Gornji Mi- lanovac, grad koji u vreme svog najve}eg privrednog prosperiteta gotovo ni{ta nije ulagao u kulturu. Da- nas, dva kulturna programa – jedan vezan za poro- dicu Nastasijevi}, a drugi za izlo`bu male plastike – imaju kontra–marketin{ki efekat za grad, jer se oko prvog programa radi veoma malo, a u slu~aju drugog se umesto pohvalnih kritika najpre ~ulo za nestanak umetni~kih dela. Pirotski LEMEK je posebna pri~a, uklju~uju}i i nezgrapni akronim (LEtnji MEdijski Kamp) koji neodoljivo upu}uje na jedan drugi grad (Leskovac). Kulturna politika srpskih gradova nalazi se, s jedne strane, na margini (ako se uop{te mo`e re}i da po- stoji) interesovanja gradskih uprava. S druge strane, centralizacija kulturnog `ivota i kulturnih institucija deluje destimulativno na mlade ljude koji bi mo`da i razmi{ljali da se nakon studija vrate u svoje mesto i da se uklju~e u nastajanje gradskih kulturnih projekata ili programa. Nije postojalo ni interesovanje da se

48 BRANIMIR STOJKOVI] kulturne politike razvijaju kao imid` strategije, niti da se za njih direktnije ve`u turisti~ki i kulturni projekti. Ve} je re~eno da je s nastankom nacionalnih dr`ava, nacija, odnosno nacionalni identitet imao prioritetnu ulogu, pa je, stoga, ozna~avan kao vode}i identitet. Situacija, me|utim, po~inje da se menja, utoliko vi{e {to i drugi identitetski okviri (pogotovo u stabilnim dru{tvima koja su re{ila svoja „dr`avotvorna“ pitanja) po~inju da dobijaju na zna~aju, pa je sve izra`enije manje-vi{e ravnomerno ispoljavanje vi{estrukih iden- titeta. Jedan od identiteta koji dobija na zna~aju jeste i oce}anje pripadnosti gradu, a u prilog tome svedo~i i jedno od nekoliko ispitivanja javnog mnjenja (u jesen 2007. godine) koje je objavio CESID. Pokazano je da je za gra|ane Srbije, i to po prvi put u vi{egodi{njem nizu sonda`a javnog mnjenja, grad u kome `ive ocenjen kao najva`niji okvir identifikacije (21%), dok se Srbija nalazi na drugom mestu (18%).1

Elementi zavi~ajnog identiteta Piro}anaca „Pirot je grad na pruzi Be~–Istanbul, poznat po }ili- mima, vinogradima i tvrdom siru poznatom kao ka- ~kavalj“ (Grand Larousse, 1935). Ako poku{amo da odgovorimo na pitanje {ta je jo{ ostalo od toga {to ova enciklopedijska odrednica tvrdi, odgovor bi bio – materijalno, odnosno ekonomski malo toga, simbo- li~ki mnogo toga. A kada je re~ o simbolima, onda i ono {to postoji samo u tragovima ili, ~ak, samo nema- terijalno, kao se}anje na ne{to ili nekoga, mo`e iteka- ko da oblikuje sada{njost. Stoga se u teoriji koristi izraz politi~ka ekonomija identiteta koji ozna~ava ko- ri{}enje simbola (zna~enja ispunjena emocijama) da bi se odredilo ko smo to mi, a ko su oni drugi. Radi se o identifikatorima koji predstavljaju slo`enu, do`ivljajno/~ulnu osnovu identiteta Pirota: 1. vizuelni (}ilim); 2. auditivni (pirotski govor); 3. olfaktivni (ukus ka~kavalja ili peglane kobasice). Odvojeno po- smatrano, re~ je o identifikatorima koji mogu da se na|u i na drugim mestima. Npr, }ilim se, u manje-vi{e istoj formi (tehnika tkanja, {are i format), mo`e na}i od Anadolije do Bosne; ka~kavalj je sir koji su pravili nomadi Karavlasi ili Crnovunci; peglanu kobasicu

1 CESID, Istra`ivanje javnog mnjenja Srbije, rana jesen 2007. (http://www.cesid.org/download/files/izvestaj)

49 BRANIMIR STOJKOVI] mo`ete kupiti u Perniku, a varijante {opskog govora ~uju se u oblasti koja zahvata grani~ne delove Srbije, Bugarske i Makedonije. Ali, sve to zajedno mo`e da se na|e samo u Pirotu i me|u Piro}ancima. Taj pro- ces se u teoriji naziva aproprijacija, odnosno usva- janje, prerada i povezivanje (originalna sinteza) ne- ~ega {to su ranije neki drugi negde drugde stvorili i koristili. ^etvrta osnova kolektivnog identiteta bilo bi ono {to se zove kulturni junak – stvarna ili izmi{ljena li~nost ili knji`evni lik koji personifikuje „duh mesta“. ^ini mi se da je to najslabija ta~ka identitetske kon- strukcije – nema takvog Piro}anca, kulturnog junaka, koji bi „na prvu loptu“, dakle ve} na sam pomen imena li~nosti, stvorio asocijaciju na grad. Na to od- sustvo ukazuje analiza tekstova objavljenih u zbor- niku ~iji je naziv „Identitet Piro}anaca“ (2008). Ni- jedan od njih se ne bavi nekom li~no{}u koja bi bila prepoznata a potom i promovisana kao lokalni kul- turni junak. Mo`e se, naravno, re}i da je kulturni junak i pirotski }ilim – i lokalni govor i mentalitet. I da se bude u pravu, jer postoji ne{to {to bih nazvao „kanonom razlike“, a to je svest o razlikovanju od drugih gradova i krajeva. Uprkos izrazitom odsustvu te ~etvrte dimenzije, upravo je vi{edimenzionalnost ono {to identitet Piro}anaca diferencira od drugih lokalnih identiteta u Srbiji koji se uglavnom oslanjaju na jednu li~nost, anegdotu ili osobinu. Na va`nost takvog vi{edimenzionalnog utemeljenja identiteta ukazuje Manuel Kastels u knjizi „Mo} identiteta“: „Izgradnja identiteta rabi gra|evne materijale iz po- vijesti, zemljopisa, produktivnih i neproduktivnih in- stitucija, kolektivnog pam}enja i osobnih fantazija, aparata i verskih otkrivenja“ (M. Kastels, 2002:17). Tu je, najzad, i peta dimenzija, ali ona pripada sferi imid`a a ne identiteta, {to zna~i da je pripisana (od nekih drugih), a ne izvorno do`ivljena. Re~ je o tvrdi- ~luku/skr~avosti koji se pripisuje Piro}ancima, ali oni sebe ne vide kao takve. Dokaz za to jeste mno{tvo viceva o Piro}ancima ~iji je govor tipi~no ni{lijski2.To je pravi primer projekcije sebe u drugog, u ovom slu- ~aju u susedni grad. Gordana Ljuboja, rano preminula beogradska etnolo{kinja, u svojoj neodbranjenoj i

2 Videti, na primer: „Piro}anac – antologija viceva“. Na samim koricama knjige (klapni) od{tampan je {aljivi epitaf: „Kad sam umreja, moji zbog toga i dan danas pate jer sam pred smrt podignuja kredit (bez `iranti), pa oni sada otpla}uju rate!“

50 BRANIMIR STOJKOVI] posthumno objavljenoj doktorskoj tezi o etni~kom hu- moru (G. Ljuboja, 2001) ukazuje na to da su Piro}anci zauzeli mesto koje je ranije pripadalo Cincarima i da je na mesto Kir Janje do{ao bezimeni Piro}anac. Razlog je slede}i: Cincari su postali dru{tveno i kulturno ne- vidljivi, jer su se skoro bez ostatka asimilovali, dok Piro}ance njihov govor izdvaja i ~ini jo{ uvek socijalno vidljivim, ba{ kao {to je to bio slu~aj s cincarskim srp- skim (u, na primer, „Kir Janji“ J. S. Popovi}a). Moglo bi se zaklju~iti da je zavi~ajni identitet za Pi- ro}ance formativni identitet, {to zna~i da pojedinca dubinski oblikuje, a da, pri tom, ne mora da bude i „vode}i“ identitet, kao {to je onaj nacionalni. Na to se misli kada se ka`e da je onaj ko se „napio vode od Gu{evice“ zauvek Piro}anac, ma gde `iveo i ma ko- liko retko pomislio na tu ~esmu u Tijabari. To pro- du`eno trajanje nekog temeljnog do`ivljaja koji ima konstitutivni zna~aj za objektiviranje subjektivnog, francuski sociolog Pjer Burdije (P. Burdije, 1999) na- ziva „histerezom habitusa“. A {to se pirotskog govora ti~e, on je verbalna strana te Gu{evice. Piro}anci koji ve} dugo ne `ive u Pirotu, umeju da ka`u da na svom maternjem pirotskom jo{ samo sanjaju i psuju! Do`ivljaj zavi~ajne razli~itosti u odnosu na druge mo- `da najbolje pokazuje apokrifna anegdota koja se prenosi s generacije na generaciju. Navodno je kralj Milan, kada je Pirot 1878. bio oslobo|en od Turaka, okupio Piro}ance i na trgu im se obratio s „Pomoz’ Bog, bra}o Srbi!“ – odgovora nije bilo. Poku{ao je zatim i s „Pomoz’ Bog, bra}o Bugari!“ – ponovo muk. Tek je na „Pomoz’ Bog, bra}o Piro}anci!“ odgovor bio gromoglasno „Bog Ti pomogao!“. Tu pri~icu sam ~uo jo{ kao dete i ona se samo prepri~avala, ali ne i komentarisala. Valjda se smatrala sama po sebi ra- zumljivom. Tek mnogo godina kasnije, shvatio sam da se radi o do`ivljaju lokalne razli~itosti koji je sa`et u naizgled bezna~ajnu pri~icu koju mali Piro}anci ~u- ju u detinjstvu – i nikada je ne zaborave. Re~ je, dakle, o zavi~ajnom identitetu. Trebalo bi pomenuti i ~injenicu da ovakva konstruk- cija zavi~ajnog identiteta u potpunosti ignori{e „Ti- gar“ – industriju automobilskih guma i drugih proiz- voda od gume – iako je on skoro jedini stabilni os- lonac u tranziciji posrnule privrede Pirota. Mo`e da se pretpostavi da je razlog za to sadr`an u ~injenici {to je „Tigar“ skoro u celini alokalan, po~ev od imena

51 BRANIMIR STOJKOVI] koje upu}uje na egzoti~nu azijsku zver, preko osnov- ne sirovine (kau~uk), koja se u celini uvozi, do toga da je ve}inski vlasnik Industrije guma „Tigar“ multina- cionalna korporacija „Mi{len“. Jedino {to je autoh- tono jesu Piro}anci – radnici u „Tigru“, a to je, izgle- da, materijal koji je sam po sebi nedovoljan za identi- tetske svrhe. Tako|e, pirotski }ilim je, kao {to se po- kazalo, jedan od temelja zavi~ajnog identiteta grada iako je, kao privredna aktivnost, sada skoro potpuno bezna~ajna3. Pri tom je, istorijski gledano, tkanje }i- lima ve}im delom sa strane uvezeno ume}e, iako je ve{tina tkanja bila od ranije poznata (M. Petkovi}, R. Vlatkovi}, 1996). Poznato je, naime, da se pirotsko }ilimarstvo razvilo u XVIII veku kao odgovor na po- tra`nju turske vojske za molitvenim prostirkama koje su spadale u li~nu opremu svakog turskog vojnika (J. ]iri}, 1968:29). Tehnika tkanja i motivi ({are) bili su ve}im delom orijentalni, ali je sirovina (vuna sa Stare planine i biljne boje) bila doma}a. Doma}a je bila i (`enska) radna snaga – za ve}inu gradskih doma}in- stava to je bio jedan od osnovnih izvora prihoda. Po- lovinom XX veka, ta sirovinska autohtonost }ilima dovedena je u pitanje jer je vuna nabavljana iz ino- stranstva (Australija), a umesto biljnih po~ele su da se koriste anilinske (hemijske) boje. Me|utim, sve navedeno nije uticalo na to da se pirotski }ilim i dalje koristi kao identitetski „{tof“, jer je za Piro}ance pra- vi }ilim samo i jedino pirotski. Oni u tome nisu izu- zetak, jer je Erik Hobsbaum pokazao da je to slu~aj i s {kotskim kiltom i [kotima. Na kraju, mo`emo da ponudimo odgovor na pitanje da li je u slu~aju Piro}anaca re~ o identitetu koji sam sebe reprodukuje iz doma}ih izvora, ili je re~ o efe- mernom proizvodu tipa imid`a, odnosno „brenda“ koji je, ~ak, i za one koji `ive u Pirotu ne{to {to je pripisano, dakle povr{no i prolazno. Na osnovu pret- hodnog, mo`e da se zaklju~i da je odgovor pozitivan i da je re~ o odr`ivom zavi~ajnom identitetu koji je vi{e- struko utemeljen kako u pro{losti i sada{njosti grada, tako i u svesti njegovih stanovnika.

3 Tkanjem }ilima se po~etkom 2009. bavi samo nekoliko `ena – }ilimarki, jer su tro{kovi proizvodnje }ilima daleko viši od sume koja se njihovom prodajom mo`e dobiti (A. Mitkovi}-Ðor|evi}, 2009:9).

52 BRANIMIR STOJKOVI]

LITERATURA Adelson, L. N. “There’s No Place Like Home: Jeannete Lander and Ronnith Neummann’s Utopian Quest for Jew- ish Identity in the Contemporary West German Context“, New German Critique, No 50, Spring/Summer 1990. Bourdieu, P. L’identite et la representation (elements pour une reflexion critique sur l’idee de region) Actes de la recher- che en sciences sociales, No 35/1980, p. 63. Burdije, P. (1999) Nacrt za jednu teoriju prakse, Zavod za ud`benike i nastavna sredstva. ]iri}, J. (1968) O pirotskom }ilimarstvu, Sloboda, Pirot. Dragi}evi}-[e{i}, M. i Stojkovi}, B. (2007) Kultura – me- nad`ment, animacija, marketing, Clio, Beograd. Hainard, F, Bassand, M, Perrenoud, M. et Rossel, P. “Ani- mation, nouvelle technologies et identite“, u: L’Arc jura- ssien. Laussane, Neuchatel, IREC – Institute de Sociologie, 1989. Hobsbaum, E. (2002) Izmi{ljanje tradicije, Biblioteka XX vek, Beograd. Identitet Piro}anaca (2008), Pi pres, Narodna biblioteka Pi- rot (posebno izdanje Pirotskog zbornika). Kabral, A. Izlaganje na: Reunion d’experts sur les notions de race, identite et dignite, Unesco, Paris, 3–7. juillet 1972, navedeno prema: Oruno D. Lara. “L’ Histoire et elabora- tion de l’identite culturelle“, u: Histoire er diversite des cul- tures, Unesco, 1980. Kastels, M. (2002) Mo} identiteta, Golden marketing, Za- greb. Konrad, \. (1995) Identitet i histerija, Centar za multime- dijalne akcije. Ljuboja, G. (2001) Etni~ki humor XX veka u humoristi~koj {tampi Srbije, Etnografski muzej, Beograd. Mitkovi}-\or|evi}, A. „Pirotski }ilim sve se manje proi- zvodi“, u: Pirotske novine, 6. mart 2009, str. 9. Petkovi}, M. R. i Vlatkovi}, R. (1996) „Pirotski }ilim“, ka- talog izlo`be u galeriji SANU. Piro}anac – antologija viceva (2004), (priredio Neboj{a Vu- kovi}), Otvorena knjiga, Beograd. - Redfield, R. (1971) The little community: viewpoints for the study of the human whole, Chicago Univ. Press. Stojkovi}, B. (2008) Evropski kulturni identitet, Slu`beni gla- snik, Beograd. Vej, S. (1995) Ukorenjavanje: uvod u deklaraciju o du`no- stima prema ljudskom bi}u, BIGZ, Beograd.

53 GI-ERNEST DEBOR

UDK 316.7:911.375

U mnogobrojnim pri~ama ~iji smo u~esnici, bilo da nas interesuju ili ne, jedinu zanimljivu stranu pred- stavlja fragmentarno traganje za novim na~inom `ivo- ta. Najizra`enija ravnodu{nost prisutna je u sopstve- nom odnosu prema odre|enim disciplinama, estets- kim ili nekim drugim, ~iju je manjkavost u tom smislu mogu}e odmah proveriti. Trebalo bi odrediti neko- liko privremenih oblasti istra`ivanja, a u okviru njih – posmatranje odre|enih postupaka koji su slu~ajni i predvidivi na ulicama. Termin psihogeografija, koji je predlo`io jedan ne- pismeni Kabilijac za skup fenomena, kojima se samo nas nekoliko bavilo tokom leta 1953. godine, prili~no je opravdan. Ovo ne proizlazi iz materijalisti~ke per- spektive koja `ivot i mi{ljenje uslovljava objektivnom prirodom. Geografija, na primer, obja{njava uticaj op{tih prirodnih sila, kao {to su sastav tla ili klimatski re`im, na ekonomsku strukturu dru{tva, a samim tim i na koncepciju koju dru{tvo mo`e da ima o svetu. Psi- hogeografija bi se bavila prou~avanjem egzaktnih za- kona i uticaja geografske sredine, svesno ure|ene ili ne, koji se odnose na emocionalno pona{anje ljudi. Pridev psihogeografski, koji na pozitivan na~in ostaje donekle neodre|en, mo`e, dakle, da se odnosi na podatke dobijene iz ove vrste istra`ivanja, na rezul- tate uticaja koje ono ima na ljudska ose}anja, pa ~ak i na bilo koju situaciju ili pona{anje koji naizgled prois- ti~u iz su{tine tog otkri}a. Pustinja je monoteisti~ka – moglo se re}i nekada da- vno. Da li }e se konstatacija da kvart koji se nalazi u Parizu, izme|u trga Kontreskarp i ulice de l’Arbalet,

54 GI-ERNEST DEBOR vi{e naginje ka ateizmu, zaboravu i pometnji uobi- ~ajenih refleksa, pokazati nelogi~nom ili nebitnom? Neko istorijski relativno znanje po`eljno je kada je u pitanju utilitarnost. Briga usmerena na posedovanje slobodnog prostora – gde bi vojska mogla brzo da se kre}e, a koje bi artiljerija mogla da koristi u slu~aju pobune – predstavljala je osnovni razlog za prihvatanje plana urbanog ure|enja u vreme drugog Francuskog carstva. Me|utim, iz svake druge perspektive osim po- licijske, Hausmanov Pariz je grad koji je sagradio idiot, pun buke i besa, bez ikakvog smisla. Danas, glavni problem koji urbanizam treba da re{i jeste pitanje sao- bra}aja sa sve brojnijim vozilima. Ima prostora i da se razmi{lja o tome kako }e budu}i urbanizam podra- zumevati neke u istoj meri utilitarne objekte, pre svega uzimaju}i u obzir psihogeografske mogu}nosti. Uostalom, dana{nje izobilje sopstvenih automobila posledica je konstantne propagande kojom kapita- listi~ka proizvodnja uverava {iroke mase–auovom slu~aju, to je jedan od njenih uspeha koji najvi{e zbu- njuje – da je posedovanje automobila jedna od privi- legija koje na{e dru{tvo neguje za svoje privilegovane pripadnike. (S obzirom na to da anarhi~ni progres pori~e samog sebe, mo`emo u`ivati gledaju}i spot u kome na~elnik policije poziva Pari`ane, vlasnike au- tomobila, da koriste javni prevoz.) S obzirom na to da, ~ak, i kada se radi o tako banal- nom povodu, nailazimo na ideju o privilegiji – pri ~emu znamo da su mnogi ljudi, koji u su{tini u`ivaju neznatne privilegije, spremni da sa slepim `arom bra- ne svoje osrednje prednosti – mora se konstatovati da su sve to elementi ideje o sre}i, ideje prihva}ene u populaciji koja se odr`ava sistemom reklama, uklju- ~uju}i kako Malroovu estetiku, tako i imperative ko- ka-kole, a koja podrazumeva potrebu da se u svakoj prilici i svim mogu}im sredstvima prouzrokuje kriza. U ova sredstva, pre svega, svakako spada emitovanje brojnih ponuda kojima, u cilju sistematskog provo- ciranja, `ivot treba da se svede na sveobuhvatnu za- nimljivu igru, a zatim i neprekidno potcenjivanje svih vidova zabave, naravno, na na~in na koji ih nije mo- gu}e promeniti radi stvaranja interesantnijeg ambi- jenta. Ono {to je najte`e u ovakvim poduhvatima je da se kroz te o~igledno pomahnitale ponude provu~e dovoljna koli~ina ne~ega {to je u ozbiljnoj meri pri-

55 GI-ERNEST DEBOR vla~no. Da bi se postigao takav rezultat, mogu}e je razmi{ljati o ve{tom kori{}enju savremenih sredstava komunikacije. Me|utim, jedan od oblika vidnog uzdr- `avanja, odnosno, doga|aji koji vode ka drasti~noj razo~aranosti u ta ista sredstva komunikacije, s neos- pornom lako}om odr`avaju atmosferu nelagodnosti koja je izrazito pogodna za uvo|enje nekih novih poj- mova zadovoljstva. Ideja da ostvarenje jedne odabrane emocionalne si- tuacije zavisi samo od striktnog poznavanja i promi- {ljene primene odre|enog broja konkretnih mehani- zama, inspirisala je „Psihogeografsku igru nedelje“ koja je objavljena s izvesnom dozom humora u prvom broju Potla~a: „U zavisnosti od toga {ta tra`ite, izaberite jednu zemlju, jedan manje ili vi{e naseljen grad, jednu vi{e ili manje `ivu ulicu. Sagradite ku}u. Opremite je. Izvucite naj- bolje iz njenog ure|enja i njene okoline. Izaberite se- zonu i vreme. Skupite najprikladnije ljude, odgovara- ju}e plo~e i pi}a. Osvetljenje i razgovori mora}e, na- ravno, da budu prigodni, isto kao i vremenske prilike, odnosno, kao i Va{e uspomene. Ako niste pogre{ili u svojoj ra~unici, sigurno }ete biti zadovoljni odgovorom“. Su{tina je u plasmanu na tr`i{tu, pa makar i ako je to u ovom trenutku samo intelektualno tr`i{te, gomila `elja ~ije bogatstvo ne}e izlaziti iz granica aktuelnih ljudskih sredstava delovanja na materijalni svet, nego na staru organizaciju dru{tva. Politi~ki interes prisu- tan je, ~ak, i u javnom suprotstavljanju takvih `elja onim prvobitnim, koje se ve~ito provla~e u kinema- tografskoj industriji, odnosno u psiholo{kim roma- nima, kao {to su romani one mrcine od Morijaka. („U dru{tvu koje se zasniva na bedi, najbedniji proizvodi imaju tu fatalnu prednost da ih koristi ve}ina“, obja- {njavao je Marks jadnom Prudonu.) Revolucionarna transformacija sveta i svih aspekata sveta oda}e priznanje svim idejama o bogatstvu. Nagla promena atmosfere u nekoj ulici, na prostoru od nekoliko metara; jasna podela jednog grada u zo- ne o{tro podeljene psihi~ke klime; linija ve}eg nagiba, bez obzira na promenu nivoa, koju treba da prate {etali{ta bez cilja; zanosan ili odbojan karakter poje- dinih mesta – sve to deluje zapostavljeno. U svakom slu~aju, nikada se ne razmi{lja na na~in da to zavisi od

56 GI-ERNEST DEBOR razloga koje je mogu}e sagledati temeljnijom analizom i iz kojih se mo`e izvu}i neka korist. Ljudi dobro znaju da postoje tu`ni kvartovi, kao {to postoje i prijatni. Me|utim, uglavnom su ube|eni da otmene ulice stva- raju ose}aj zadovoljstva, dok su siroma{ne ulice depri- miraju}e, gotovo bez ikakve dodatne nijanse. Naime, raznovrsnost mogu}ih kombinacija ambijenata, ana- logna rastvaranju hemijskih tela u bezbrojnim me{avi- nama, privla~i ose}anja koja su raznovrsna i slo`ena u istoj meri kao kada ih izaziva i bilo koja druga vrsta prizora. I najmanje demistifikovana studija ukazuje na to da se nijedan kvalitativni ili kvantitativni znak uti- caja razli~itih dekora izgra|enih u jednom gradu ne mo`e formulisati na osnovu neke epohe ili arhitekton- skog stila, a jo{ manje na osnovu uslova `ivljenja. Dakle, istra`ivanja koja smo du`ni da sprovodimo u vezi s rasporedom elemenata urbanisti~ke sredine, pri ~emu su oni usko povezani s ose}ajima koja stvaraju, podrazumevaju smele hipoteze koje valja neprestano korigovati kroz iskustvo, kritikom i samokritikom. Neka De Kirikova platna, koja su o~igledno inspiri- sana emocijama arhitektonskog porekla, mogu da vr- {e povratni uticaj na svoju objektivnu osnovu, pa ~ak i da je promene: imaju tendenciju da postanu makete. Zabrinjavaju}i kvartovi arkada mogli bi jednog dana da se nastave i da dovr{e privla~nost ovog dela. Ne mislim da one dve naslikane luke na izmaku dana, dela Klod Lorena, koja se nalaze u Luvru i pred- stavljaju granicu dva najrazli~itija mogu}a urbana am- bijenta, mogu po lepoti da se porede s projektima za metro u Parizu. Kada ovde govorim o lepoti, razume se da ne mislim na plasti~nu lepotu – nova lepota mo`e da bude samo lepota situacije – ve} samo na prili~no dirljivo prikazan niz mogu}nosti i u jednom i u drugom slu~aju. Me|u raznim te`im na~inima saop- {tavanja, obnovljena kartografija deluje kao podesna za neposredno kori{}enje. Izrada psihogeografskih karti, pa ~ak i razni trikovi, kao {to je jedna~ina postavljena izme|u dva topo- grafska prikaza, bilo da ima malo osnova ili je pot- puno slu~ajna, mo`e da doprinese rasvetljavanju od- re|enih pomeranja koja ne karakteri{e ~injenica da je ne{to besplatno, ve} savr{eno odsustvo pot~injenosti uobi~ajenim apelima – s obzirom na to da su apeli ove vrste obuhva}eni terminom turizam, popularnom

57 GI-ERNEST DEBOR drogom koja je odvratna isto koliko i sport ili kupo- vina na kredit. Nedavno mi je jedan prijatelj ispri~ao kako je obi{ao odre|enu oblast u Nema~koj uz po- mo} plana grada Londona, slepo prate}i oznake. Ova vrsta igre je, naravno, samo lo{iji po~etak u odnosu na arhitektonsku i urbanisti~ku gradnju, gradnju ~ija }e mo} jednog dana biti dodeljena svima. Do tada, mogu se uo~iti razli~iti stadijumi delimi~nih realizacija, ma- nje neugodnih, po~ev od jednostavnog pomeranja de- lova dekora koje smo navikli da vidimo na prethodno pripremljenim mestima. Tako je Marien, u pro{lom broju ovog ~asopisa, predlo`io da se sve skulpture konjanika iz svih gradova bez nekog posebnog reda sakupe u nekoj pustoj dolini, kada se bude prestalo s tro{enjem svetskih resursa na iracionalne poduhvate koji nam se danas name}u. To bi za prolaznike – a njima pripada budu}nost – bio prikaz sintetizovanog tovara konjice koji bi se, ~ak, mogao posvetiti najve- }im krvnicima istorije, od Tamerlana do Rid`veja. Ovde dolazi do izra`aja jedan od glavnih zahteva ove generacije: edukativna vrednost.

^injenica je da se ni{ta ne mo`e o~ekivati samo od svesti aktivne mase o `ivotnim uslovima koje imaju u svim oblastima, kao i o prakti~nim sredstvima za nji- hove promene.

„Nestvarnost je ono {to te`i da postane stvarno“ – ovo je napisao autor ~ije sam ime, zbog njegovog op{te poznatog lo{eg vladanja kada je u pitanju razum, odavno zaboravio. Ovakva tvrdnja, svojom nehotice ograni~enom perspektivom, mo`e da poslu`i kao sredstvo provere i opravda nekoliko parodija knji- `evne revolucije: ono {to te`i da ostane nestvarno jeste brbljanje.

@ivot za koji smo odgovorni sre}e se s brojnim pro- menama i nagradama, manje ili vi{e vulgarnim, a isto- vremeno i sa zna~ajnim motivima obeshrabrenja. Ne pro|e godina a da se ljudi koje smo voleli ne opredele za neku vrstu jasne kapitulacije, jer nisu dobro sa- gledali raspolo`ive mogu}nosti. Ipak, oni ne zna~e poja~anje za neprijateljsku stranu koja ve} broji na milione budala, i gde je ~ovek objektivno osu|en da bude budala. Prvi moralni invaliditet i dalje je po- vla|ivanje, u svim svojim oblicima.

Prevela s francuskog: Jelena Vi{acki

58 SLAVICA RADIŠI]

UDK 316.334.56(73:4)“197/...” 316.324.8:711.42(73:4)“197/...”

Apstrakt1: U periodu od Drugog svijetskog rata u velikom broju razvijenih zemalja nekada dominiraju}i industrijski ur- banisti~ki sistem do`ivio je potpuni kolaps. Nezaposlenost, fizi~ko propadanje centralnih dijelova grada i veliki socijalni problemi, termini su koji najbolje opisuju stanje gradova koji su svoj ekonomski razvoj bazirali isklju~ivo na industrijskoj proizvodnji. Kao glavni trend za rije{avanja ovih problema od kraja 70-ih, prvo u SAD-u a potom i u Evropi, nametnuli su se programi urbane regeneracije kao mogu}e metode za postiza- nje ekonomske restrukturacije. Nekada{nja industrijska pod- ru~ja su obnovljena i redizajnirana, i u njih su se uselili pred- stavnici raznih kompanija, pravne i finansijske firme i razli~iti komercijalni sadr`aji. U `elji da privuku {to vi{e investicija, i da se {to bolje pozicioniraju u okvirima savremene globalne ekonomije, u gradovima je posebna pa`nja po~ela da se po- klanja definisanju njihovog identiteta i imid`a, kao i razvoju ponude u oblasti zabave, sporta i kulture.

U ovom tekstu poku{a}u da prika`em na koji na~in se for- mirao savremeni postindustrijski urbani sistem i koje su nje- gove glavne odlike, te kakvu ulogu u tom procesu imaju kul- tura i kulturna politika.

Klju~ne re~i: postindustrijski grad, urbana regeneracija, kul- tura, flagship projekti, participacija.

Key words: postindustrial city, urban regeneration, culture, culture led redevelopment, cultural regeneration, flagship, par- ticipation.

1 Ovaj tekst predstavlja dio moje magistarske teze na temu Public Art Policy and Legal and Financial Policy Instruments (mentor dr Jelena Todorovi}) koju sam odbranila na Univerzitetu umet- nosti i UNESCO programu za kulturni menad`ment i kulturnu politiku na Balkanu, u novembru 2008. godine. Op.a.

59 SLAVICA RADIŠI]

Postindustrijski grad

Tokom posljednje tre}ine XX stolje}a, ekonomski ra- zvoj velikih gradova, koji se tokom dva stolje}a bazi- rao na dva simbola industrijske mo}i – `eljezu i ~eliku – po~inje polako da opada prouzrokuju}i, pri tom, i krizu postoje}eg urbanog sistema.

Razlozi koji su doveli do opadanja ekonomske mo}i industrijskih gradova, kao i do nastanka novog tipa globalnog, postindustrijskog grada i njegovih karak- teristika, jedna je od tema kojom su se posljednjih tridesetak godina bavili mnogi urbanisti, sociolozi, ekonomisti i kulturolozi. Istaknuti ameri~ki urbani- sta, Douglas Shaw, u tekstu pod nazivom The Post- -Industrial city2 poku{ao je da prika`e koje su osnovne razlike i sli~nosti izme|u ekonomije i urbanog siste- ma industrijskih i postindustrijskih gradova, poku{a- vaju}i, pri tom, da identificira i glavne razloge koji su doveli do krize industrijskog grada. Postoje razna tu- ma~enja na koji na~in se odigrao prelazak iz indu- strijskog dru{tva u postindustrijsko, ali uglavnom pre- ovladava mi{ljenje da je on bio automatski i nemi- novan, kao krajnji produkt razvoja industrijskog dru- {tva, te se zaklju~uje da, u su{tini, ne postoji jasan prelaz izme|u dva sistema. Shaw isti~e da su neki od osnovnih faktora, za koje se danas smatra da odre- |uju razvoj postindustrijskog grada, bili prisutni i u okviru urbanog sistema industrijskog grada. On ta- ko|e nagla{ava da je tokom dva stolje}a razvoja, in- dustrijski grad pretrpio velike promjene i da je mogu- }e identificirati zna~ajne razlike izme|u sistema ur- bane organizacije industrijskih gradova u periodu pri- je i poslije Drugog svjetskog rata3.

Dva su klju~na razloga za koje Shaw smatra da su dovela do slabljenja industrijske proizvodnje u gra- dovima i do krize industrijskog urbanog sistema:

– tehnolo{ke inovacije i inovacije u oblasti transporta, i

– pojava multinacionalnih korporacija.4

2 Douglas V. Show, The Post-Industrial city. In: Handbook of Ur- ban Studies, ed. Ronan Paddison, London, 2001, 284–296. 3 Ibid. 4 Ibid.

60 SLAVICA RADIŠI]

U ranom periodu razvoja industrijskih gradova, orga- nizacija urbanog sistema zavisila je od potrebe da industrijska postrojenja budu smje{tena blizu tr`i{ta na kojima bi se roba prodavala, kao i blizu rije~nih tokova radi lak{eg i br`eg transporta robe. Za razliku od toga, u periodu poslije Drugog svjetskog rata, raz- li~ite tehnolo{ke inovacije, razvoj savremene mre`e puteva, kao i razna druga pobolj{anja u oblasti trans- porta, u velikoj mjeri uticali su na promjenu postoje- }eg sistema upravljanja industrijskom proizvodnjom i na~inima plasiranja gotovih proizvoda na tr`i{tu. Sve ve}a naseljenost gradova, zakr~enost gradskih ulica, porast cijena nekretnina i zemlji{ta u gradovima, do- veli su do toga da veliki broj industrijalaca donese odluku da premjesti industrijska postrojenja na green- fild lokacije izvan grada. Pored toga, nove usavr{ene tehnologije i sve ve}a automatizacija proizvodnje do- veli su do ubrzanja proizvodnog procesa i smanjenja broja zaposlenih u direktnoj proizvodnji.

Novi uslovi poslovanja i sna`na konkurencija na tr- `i{tu uticali su i na razvoj poslova koji nisu bili direkt- no vezani za proizvodnju – poslova baziranih na spe- cijaliziranim znanjima i vje{tinama iz oblasti korpo- rativnog prava, ra~unovodstva, ogla{avanja. Shaw na- vodi da je ve} tokom 50-ih godina zapo~eo proces institucionalizacije i komodifikacije znanja i kreativ- nosti – proces koji je svoj vrhunac dostigao u vrijeme deindustrijalizacije gradova tokom 70-ih, kada je pru- `anje {irokog spektra specijalisti~kih usluga postalo glavna pogonska snaga razvoja novog postindustrij- skog grada.5

Me|utim, tehnolo{ki napredak i razvijena saobra}aj- na mre`a predstavljali su samo jedan od razloga slab- ljenja industrijske baze grada, a odlu~uju}u ulogu u tom procesu odigrala je pojava ekonomskog globaliz- ma i internacionalizacija finansijskih tr`i{ta. Eko- nomski globalizam bio je uslovljen promjenom na~ina akumulacije kapitala i pojavom multinacionalnih kor- poracija, ~ije djelovanje nije vi{e bilo ograni~eno na- cionalnim granicama, ve} se pro{irilo ka svim dije- lovima svijeta. Jedna od najva`nijih posljedica pojave mulitinacionalnih korporacija, koja je direktno uti- cala na promjenu do tada postoje}eg sistema orga-

5 Ibid.

61 SLAVICA RADIŠI] nizacije (industrijskog) grada, bila je i sve ra{irenija praksa prebacivanja proizvodnih kapaciteta iz razvi- jenih zapadnih industrijskih gradova u zemlje tre}eg svijeta, gdje su osnovni tro{kovi proizvodnje – nadnice zaposlenih i zemlji{te – bili mnogo ni`i. Jo{ jedna va- `na promjena do koje je do{lo zahvaljuju}i novom glo- balnom finansijskom sistemu jeste slabljenje regula- torne uloge dr`ave u procesu protoka kapitala i roba izme|u razli~itih zemalja i regija. Pojava multinacio- nalnih kompanija i razvijanje globalnih tr`i{ta, u nekim slu~ajevima onemogu}ila je nacionalne vlade da plani- raju i upravljaju svojim ekonomskim razvojem. Preme{tanje industrijskih postrojenja u zemlje tre}eg svijeta ostavilo je vrlo te{ke posljedice na ekonomiju velikog broja ameri~kih i evropskih gradova, pogo- tovo gradova koji su svoj ekonomski razvoj bazirali isklju~ivo na industrijskoj proizvodnji zanemaruju}i, pri tom, razvoj sektora usluga. U SAD-u su prvi oz- biljni znakovi urbane i socijalne krize po~eli da se osje}aju jo{ po~etkom 70-ih godina, da bi do kraja te dekade proces deindustrijalizacije obuhvatio skoro sve nekada bogate industrijske gradove u SAD-u. Po- ~etkom 80-ih, deindustrijalizacija i urbana kriza po- stali su sve izra`eniji problem i u razvijenim evrop- skim zemljama, pogotovo u Velikoj Britaniji. Proces opadanja industrijske proizvodnje podjednako se od- razio na sve sfere `ivota u gradu – ekonomsku, dru- {tvenu, kulturnu – i vrlo brzo je proizveo kolaps do tada dominiraju}eg modela organizacije urbanog `i- vota. Ga{enje industrijske proizvodnje dovelo je do porasta nezaposlenosti u gradovima, smanjivanja pri- hoda u ostalim segmentima privrede, pogor{anja us- lova `ivota i stanovanja, kao i porasta kriminala i vandalizma. Jedna od uo~ljivijih posljedica slabljenja gradske ekonomske baze bilo je propadanje i rui- niranje urbanog tkiva grada i getoizacija pojedinih (uglavnom centralnih) dijelova grada. Iako u Evropi urbana kriza nije bila tako izra`ena kao u SAD-u ili Velikoj Britaniji, u velikom broju evrop- skih gradova tokom 80-ih je, ipak, po~eo da se pove- }ava procenat nezaposlenih i da se pojavljuju razli~iti socijalni problemi. U SAD-u i Evropi najo~igledniji indikatori propadanja grada bili su napu{teni stari industrijski kompleksi i skladi{ta, ~esto od velikog is- torijskog i arhitekturalnog zna~aja, smje{teni na oba- lama rijeka i u centralnim dijelovima grada. Fizi~ko

62 SLAVICA RADIŠI] stanje gra|evina jo{ vi{e je nagla{avalo efekat koji su ekonomske promjene i gubitak tradicionalnih poslo- va imali na ljude i lokalne zajednice. Ekonomska snaga i identitet ovih gradova bazirali su se isklju~ivo na razvoju industrije. Za razliku od njih, gradovi koji su na vrijeme uspjeli da se globalno pozi- cioniraju kao servisni centri, poput New Yorka, Lon- dona, Hong Konga, do`ivjeli su sna`an procvat i pos- tali pozitivan primjer na koji na~in nekada{nji indus- trijski gradovi mogu da restruktuiraju svoju ekono- miju. Zasnovana na pru`anju razli~itih specijalizova- nih usluga, prevashodno u domenu prava i finansija, ali i u domenu obrazovanja, medicine, kulture i slo- bodnog vremena, ekonomija postaje glavna pogonska snaga razvoja ovih novih postindustrijskih gradova. Naravno, nijedan od ovih sektora usluga nije bio nov, ali zahvaljuju}i sna`noj revoluciji znanja i stalnim teh- nolo{kim inovacijama, usluge ovog tipa postaju sve zna~ajnije i specijaliziranije. Karakteristike savremenog postindustrijskog dru{tva mo`da najbolje defini{e sociolog Daniel Bell u svojoj poznatoj knjizi The Cominig of Post-Industrial Society: A Venture in Social Forecasting iz 1973. godine.6 Po Bellu, glavne karakteristike postindustrijskog dru{tva su: prelaz s ekonomije proizvodnje robe na ekono- miju usluga, prevlast profesionalne i tehni~ke klase i va`nost teorijskog znanja, koji postaje glavni zamajac prosperiteta i inovacija u savremenoj ekonomiji, ali i dru{tvu u cjelini.7 Pored toga, Bell nagla{ava da je osnovna razlika iz- me|u industrijskog i postindustrijskog dru{tva u tome {to je prvo bazirano na koordinaciji ~ovjeka i ma{ine u proizvodnji robe, dok se drugo oslanja na znanje koje je postalo osnovni istrument ostvarivanja dru- {tvene kontrole i upravljanja tehnolo{kim razvojem.8 On isti~e jo{ jednu zna~ajnu razliku izme|u indu- strijskog i postindustrijskog dru{tva, a koja se odnosi na promjenu na~ina potro{nje. Za razliku od indu- strijskog perioda, kada je masovna produkcija bila vezana i za masovnu potro{nju, sociokulturolo{ki

6 Daniel Bell, The Coming of Post-Industrial Society: A Venture in Social Forecasting, New York, 1973. 7 Ibid. 8 Ibid.

63 SLAVICA RADIŠI] postindustrijski period predstavlja odbacivanje ma- sovne potro{nje. Masovnu potro{nju u postindustrij- skom gradu zamenjuje potro{nja koja akcenat stavlja na robu i usluge koje se odlikuju visokim kvalitetom i dobrim dizajnom.9 Smanjenje radnog vremena, ve}i prihodi i razne beneficije, koje u novom ekonom- skom sistemu u`ivaju pripadnici menad`erske klase, uticali su na razvoj novih navika potro{nje i na~ina iskori{tavanja slobodnog vremena.10 Vi{i nivo obra- zovanja i sofisticirane metode ogla{avanja doveli su do selektivnijeg na~ina potro{nje. U ovakvoj situaciji poseban zna~aj dobijaju robe koje se proizvode u ma- lim serijama, kao {to je dizajnerska odje}a, obu}a, namje{taj, nakit. Sli~an trend osje}a se i u domenu usluga, gdje veliku popularnost do`ivljavaju manji, ekskluzivni, egzoti~ni restorani i hoteli. U takvim okolnostima ekonomska snaga gradova sve vi{e zavisi od njihove sposobnosti da se nametnu kao mijesta koja su u stanju da pru`e odgovaraju}e do`ivljaje, raznovrsnu zabavu, klubove, restorane, pozori{ne pred- stave i razli~ita kulturna iskustva.11 Za ve}inu gradova, prelaz s industrijske proizvodnje na ekonomiju usluga nije bio lak; ~ak i u slu~ajevima kada su neki neki uspjeli da se nametnu kao centri nove ekonomije usluga, to nije zna~ilo da su svi soci- jalni problemi nestali. Naprotiv, u velikom broju post- industrijskih gradova proces opadanja gradske indu- strijske proizvodnje i prebacivanja na razvoj ekono- mije usluga doveo je do pojave socijalne polarizacije, suprotstavljanja nove visoko pla}ene menad`ersko –profesionalne klase i nekada{njih industrijskih rad- nika, kojima su promjene donijele samo nezaposle- nost i gubitak sigurne i obezbje|ene budu}nosti. U takvim okolnostima, za ve}inu biv{ih industrijskih gradova glavni cilj postaje restrukturacija i diversifi- kacija lokalnih ekonomija, kao i prilago|avanje po- trebama savremenog `ivota. Urbanisti i lokalne vlasti suo~avaju se s izazovom kako da razviju novu flek- sibilniju ekonomsku strukturu, obogate ponudu gra- da i omogu}e da grad postane kompetitivniji i bolje

9 Ibid. 10 O tome i u: Adams, Champion, Murray, Developing Creative Cities: A perspective from UK, Urban Studies Department, Uni- versity of Glasgow. 11 Ibid.

64 SLAVICA RADIŠI] pozicioniran na globalnom nivou. Da bi uspjeli u to- me, veliki broj industrijskih gradova, koji su tokom dva stolje}a identitet gradili isklju~ivo na ekonomskoj mo}i industrije, morali su u novim okolnostima da redefini{u svoj identitet i razviju posebne strategije privla~enja novih investitora stvaranjem tzv. business- friendly okru`enja.12

Finansijski globalizam je u velikoj mjeri uticao i na promjenu na~ina upravljanja gradovima. Pojava veli- kih internacionalnih koorporacija dovela je do slab- ljenja uloge nacionalnih vlada u regulaciji ekonom- skog sistema, {to se odrazilo i na postepeno sma- njenje bud`eta namjenjenog za ekonomske i socijalne programe u gradovima, a to je jo{ vi{e uticalo na produbljivanje urbane krize. Iz potrebe da se nekako rije{e nagomilani problemi, mnoge gradske admini- stracije po~ele su da implementiraju razli~ite progra- me urbane regeneracije u cilju prilago|avanja dru{t- venim i ekonomskim transformacijama lokalnih eko- nomija. Ovakav pristup rije{avanja problema ohrab- ren je i od strane nacionalnih vlada, kroz iniciranje procesa decentralizacije mo}i s centralnog na regio- nalni i lokalni nivo.

Programi urbane regeneracije

Jedan od klju~nih elementa koji odre|uje kompetitiv- nost grada jeste njegova sposobnost da privu~e visokoobrazovanu i kreativnu radnu snagu i investi- cije u domenu novih, brzorastu}ih ekonomija bazira- nih na znanju i kreativnim industrijama. U skladu s novim potrebama i imperativom stalnog razvoja, to- kom 80-ih godina razvilo se vi{e razli~itih pristupa procesu urbane regeneracije. Ti pristupi su pridavali posebnu va`nost stvaranju novih aktivnosti u sektoru kulture i zabave koje su smatrane va`nim oru|em u procesu urbane rekonstrukcije. Jedna od najpopular- nijih i najintrigantnijih strategija urbanog razvoja ba- zirana na ovim principima jeste strategija pod nazi- vom Culture led Urban Redevelopment, a klju~ni ele- menti na kojima se ona zasniva su atraktivnost i imid` grada.

12 J. R. Short, L. M. Benton, W. B. Luce, J. Walton, Industrial City, Univeristy of Syracuse, Department of Geography, Syracuse, 1992.

65 SLAVICA RADIŠI]

Atraktivnost grada obi~no se defini{e kao sposobnost grada da privu~e nove investicije neophodne za eko- nomski razvoj, i u tom kontekstu atraktivnost pred- stavlja va`an indikator potencijala budu}eg ekonom- skog uspjeha.13 Atraktivnost grada defini{e se kroz vi{e razli~itih faktora, kao {to su: dobra infrastruk- tura, efikasan gradski transport, postojanje mre`e pu- teva, kvalitet stambenog prostora, kvalitet obrazovnih institucija, mogu}nosti zapo{ljavanja, bezbjednost na ulici. Pored ovih jasno definisanih faktora, veliki zna- ~aj za atraktivnost grada imaju i faktori koji se ne mogu jasno definisati, kao {to su: raznovrsnost lo- kalne ekonomije, presti` i imid` grada, a koji su od presudne va`nosti za privla~enje visokostru~ne radne snage i inovativnih poduzetnika.

Poseban zna~aj za atraktivnost nekog mijesta ima imid`, koji za veliki broj ljudi ima odlu~uju}u ulogu prilikom izbora mijesta stanovanja. Imaju}i ovo u vi- du, lokalne administracije i planeri urbanog razvoja u posljednje vrijeme veliku pa`nju posve}uju razvijanju mjera za pobolj{anje imid`a grada. Neke od mjera koje se naj~e{}e primjenjuju su: uljep{avanje i reno- viranje centralnih dijelova grada, iniciranje velikih ar- hitektonskih flagship projekata14, organizacija kultur- nih manifestacija i aktivnosti, sportskih aktivnosti i razli~itih zabavnih programa.15

Programi urbane rekonstrukcije, u kojima kultura ima va`nu ulogu, pojavili su se prvi put tokom 70-ih godina u SAD-u. Pittsburgh je bio jedan od prvih gradova u kojem su se interesi umjetni~kih organi- zacija poklopili s interesima politi~ara – obnova zapu- {tenih centralnih dijelova grada – i investitora, koji su smatrali da bogat kulturni `ivot mo`e da uti~e na rast vrijednosti njihovih investicija. Ameri~ki primjeri po- vezivanja programa urbane rekonstrukcije i kulture, tokom 80-ih, izvr{ili su sna`an uticaj na razvoj debate

13 Background Note, Enhancing City Attractiveness for the Future, OECD International Symposium, Japan 2005. http://www. oecd.org/docuent/38/0,3343,en_2649_33735_34915110_1_1_1_ 1,00.html, retrieved: March 6, 2007. 14 O flagship projektima bi}e vi{e govora u dijelu pod nazivom Ur- bana regeneracija stimulisana kulturom – flagship projekti. Op.a. 15 Background Note, Enhancing City Attractiveness for the Future, OECD International Symposium, Japan 2005. http://www. oecd.org/docuent/38/0,3343,en_2649_33735_34915110_1_1_1_ 1,00.html, retrieved: March 6, 2007.

66 SLAVICA RADIŠI] o ulozi kulturne politike u procesu urbane regene- racije u Evropi, a neke evropske dr`ave, poput Velike Britanije, po~ele su i da razvijaju sli~ne programe. Najzna~ajniji primjeri ovakvog pristupa urbanoj rege- neraciji u Evropi bili su projekti sprovedeni u Rotter- damu i Bilbaou, a ~iji je osnovni cilj bio da se kroz iniciranje kulturnih flagship projekata sprije~i dalje propadanje grada. Do kraja druge polovine 80-ih, veliki broj manjih ev- ropskih gradova, sna`no pogo|enih procesom dein- dustrijalizacije, ulo`io je velike napore u razvoj no- vih ekonomskih sektora, kao {to su: industrija za- bave, turizam, kulturne industrije, uklju~uju}i i mo- du, dizajn i nove tehnologije. Razvijen kulturni `i- vot, presti`ni umjetni~ki festivali i druge elitne kul- turne aktivnosti postale su klju~ni element strategija internacionalizacije i promoviranja novog imid`a gradova, a sve u cilju privla~enja mobilnog interna- cionalnog kapitala. Pored zna~ajne uloge u restruktuiranju gradske eko- nomije, kulturnoj politici je pripisivano i va`no so- cijalno zna~enje. Smatrano je da kultura mo`e da ima zna~ajnu ulogu u rije{avanju nagomilanih socijalnih problema koje je proces ekonomske restrukturacije donio sa sobom. Participacija u kulturnim aktivno- stima promovirana je kao na~in integrisanja neza- poslenih mladih ljudi, novih stanovnika grada, imigra- nata i drugih ugro`enih socijalnih grupa, te{ko pogo- |enih promjenom gradske ekonomije. Kao {to vidimo, ideja da kultura mo`e da bude po- gonska snaga urbanog ekonomskog razvoja, u po- sljednjih trideset godina postala je sastavni dio novih politika razvoja grada. Iako je, kako UNCHS izvje- {taj16 ilustruje, ova praksa postala globalno prihva- }ena, trebalo bi naglasiti da su strategije urbanog raz- voja bazirane na razvoju kulture uglavnom prime- njivane u gradovima ekonomski razvijenijih zemalja. Veza izme|u kulture i urbane regeneracije je kom- pleksna i predmet razli~itih interpretacija. Ipak, mo- `emo identificirati dva glavna tipa argumenata u ko- rist ovih strategija urbanog razvoja. Prvi razlog je da

16 The State of the World’s Cities, UN–Habitat series, 2004. Citirano u: Stiven Miles, Ronan Paddison, Introduction: The Rise and Rise of Culture led Urban Regeneration, Urban Studies, Vol. 42, Nos. 5/6, pp. 833–839, Glasgow, 2005.

67 SLAVICA RADIŠI] oni ohrabruju diversifikaciju lokalnih ekonomija17,a drugi je da pobolj{avaju imid` oblasti koja je pretr- pjela ekonomsko propadanje.18

Kultura i programi urbane regeneracije Od 70-ih godina, kada je prvi put nastala ideja uklju- ~ivanja kulture u proces urbane regeneracije, pojavilo se vi{e razli~itih strategija koje povezuju urbanu rege- neraciju i kulturu. Ovim strategijama i njihovim glav- nim karakteristikama bavio se Greeme Evans u svom tekstu pod nazivom Measure for Measure: Evaluating the Evidence of Culture’s Contribution to Regeneration, objavljenom 2005 godine.19 Evans identificira tri raz- li~ite strategije urbane regeneracije bazirane na kul- turi: 1. Urbana regeneracija stimulisana kulturom (Culture led Regeneration) – Regeneracija bazirana na implementaciji flagship kulturnih projekata. 2. Kulturna regeneracija (Cultural Regeneration) – Regeneracija zasnovana na participaciji gra|ana. 3. Kultura i regeneracija (Culture and Regeneration) – Kada je kultura prisutna u projektima regeneracije grada, ali zvani~no nije uklju~ena u proces planiranja.20 Evans isti~e da iako postoje su{tinske razlike izme|u ovih strategija, to ne zna~i i da se one me|usobno isklju~uju, posebno ako se njihov razvoj posmatra to- kom du`eg vremenskog perioda.

17 P. Booth and R. Boyle, See Glasgow, See Culture. In: F. Bian- chini and M. Parkinson (Eds), Cultural Policy and Urban Regen- eration: the West European Experience, Manchester University Press, Manchester, 1993, pp. 21–47; John McCarthy, Encourag- ing Culture-led Regeneration, tekst predstavljen na EURA Con- ference, Urban and Spatial European Policies: Levels of Terri- torial Government, Turin, 18–20. April 2002. F. Bianchini, Culture, conflict and cities: issues and prospects for the 1990s. In: F. Bianchini and M. Parkinson (Eds), Cultural Policy and Ur- ban Regeneration: the West European Experience, Manchester University Press. Manchester, 1993, pp. 193–213. 18 Council for Cultural Co-operation, Culture and Neighborhoods, Vol. 1, Strasbourg, Council of Europe Publishing, 1995. 19 Graeme Evans, Measure for Measure: Evaluating the Evidence of Culture’s Contribution to Regeneration, Urban Studies, Vol. 42, Nos. 5/6, Glasgow, 2005, pp. 1–25. 20 Ibid.

68 SLAVICA RADIŠI]

Glavni razlog zbog kojeg Evans pravi ovakvu podjelu je da bi izbjegao poistovje}ivanje svih programa ur- bane regeneracije zasnovanih na kulturi isklju~ivo s praksom implementacije velikih flagship projekata, koji su tokom posljednjih dvadeset godina predstav- ljali najrasprostranjeniji na~in uklju~ivanja kulture u procese urbane regeneracije. On smatra da ova vrsta projekata, iako predstavlja najpopularniji i najvidlji- viji tip kulturne regeneracije, nije istovremeno i naj- uspje{nija, posebno uzev{i u obzir njene slabe eko- nomske i socijalne rezultate.21 ^ak i u slu~aju uspje- {nih flagship projekata, kao {to je to muzej Guggen- heim u Bilbaou, njihovi rezultati ne bi bili reprezen- tativni da sama izgradnja muzeja nije bila istovre- meno pra}ena dodatnim ulaganjima u pobolj{anje lo- kalne infrastrukture. Imaju}i to na umu, Evans citira Giddensa22 koji primje}uje da novac i originalni di- zajn nisu dovoljni…treba jo{ mnogo sastojaka da veliki, amblematski projekti budu uspje{ni, a jedan od klju~nih je aktivna podr{ka lokalne zajednice.23 U vrijeme kada su se pojavile prve strategije urbanog razvoja bazirane na kulturi, njihov osnovni cilj bio je definisanje pozitivnog imid`a i marketinga grada. U tim okolnostima, u ranom periodu implementacija urbane regeneracije baziranih na kulturi, tokom 80-ih, postojala su dva osnovna cilja ovih programa: – obnavljanje centralnih dijelova grada i implemen- tacija presti`nih flagship projekata (ambiciozni arhi- tektonski projekti i umjetni~ke instalacije u javnom prostoru) i – implementacija nove kulturne politike. U slijede}im dijelovima ukratko }emo opisati pro- grame Regeneracije stimulisane kulturom i Kulturna regeneracija, dok tre}i pristup koji Evans naziva Kul- tura i regeneracija ne}e biti obra|en zato {to ne pred- stavlja definisan program urbane regeneracije, ve} se termin koristi za ozna~avanje pojedina~nih kulturnih de{avanja koja nisu dio zvani~no definisane strategije urbane obnove.

21 Ibid. 22 Anthony Giddens, op.a. 23 Giddens, citirano u: Graeme Evans, Measure for Measure: Eval- uating the Evidence of Culture’s Contribution to Regeneration, Urban Studies, Vol. 42, Nos. 5/6, Glasgow, 2005.

69 SLAVICA RADIŠI]

Urbana regeneracija stimulisana kulturom – flagship projekti Kao {to je ve} ranije nagla{eno, kvalitet javnih pro- stora u centralnim dijelovima grada predstavlja jedan od klju~nih faktora od kojeg zavisi atraktivnost grada. Centralni i istorijski dijelovi grada oduvijek su bili mijesta s najve}om koncentracijom objekata zna~ajnih za lokalno dru{tveno i kulturno naslje|e, kao i glavna `ari{ta socijalne interakcije. Zbog toga su, u okviru programa urbane regeneracije, javni prostori u ovim dijelovima grada definisani kao strate{ke lokacije u ~iju su obnovu ulagana velika javna sredstva, i to u cilju postizanja ve}e atraktivnosti grada. Ovakvo razumje- vanje procesa urbane regeneracije dovelo je, s vre- menom, do proliferacije posebnog tipa projekata ob- nove centralnih gradskih ~etvrti, poznatih pod nazi- vom flagship projekti. Flagship projekti predstavljaju uglavnom skupe i grandiozne arhitektonske poduhva- te rekonstrukcije cijelih istorijskih dijelova grada, pro- jekte umjetnosti u javnom prostoru, jednom rije~ju sve projekte ~ija je osnovna karakteristika ekskluzivnost i dobra vidljivost, i koji imaju potencijal da s vremenom postanu glavni simboli novog imid`a grada. U ve}ini slu~ajeva, za ovakve projekte gradske uprave anga`uju svijetski poznate umjetnike i arhitekte koji uglavnom projektuju objekte javne namjene, i to naj- ~e{}e muzeje, koncertne sale, galerije, sportske ob- jekte. Me|utim, one ambicioznije uprave u nekim gradovi ne zaustavljaju se samo na gradnji dobro di- zajniranih javnih objekata ve} idu i dalje, u potpu- nosti redizajniraju}i odre|ene javne prostore, parko- ve, pa i cijele gradske ~etvrti, pogotovo stare indu- strijske ~etvrti i priobalne dijelove grada. Jo{ jedna od delatnosti koja je postala popularna, pogotovo tokom 90-ih, je rekonstrukcija i transfor- macija starih industrijskih gra|evina za kulturne ak- tivnosti.24 U ve}ini, ovi presti`ni arhitektonski i urba- nisti~ki projekti uglavnom se finansiraju kroz javne fondove ili, u najboljem slu~aju, kroz javno–privatna partnerstva. Zbog velikog obima finansijskih sredsta- va, neophodnih za implementaciju flagship projekata, neophodno je da lokacije na kojima se grade objekti

24 Jedan od najpoznatijih primjera je Tate Modern Gallery u Lon- donu.

70 SLAVICA RADIŠI] budu dobro izabrane, radi izbjegavanja dodatnih ula- ganja u sanaciju lokalne infrastrukture, ali isto tako i radi postizanja {to ve}e vidljivosti projekta. Osnovni cilj koji se postavljaju ovim projekatima vezani su za to da oni postanu simboli urbane obnove grada, da se pomo}u njih defini{e novi identitet grada i da se, na taj na~in, njima podstakne uklju~ivanje grada u to- kove savremene globalne ekonomije. Posebnu ulogu u programima regeneracije stimuli- sane kulturom ima kulturna politika grada. Bogati i interesantni kulturni programi, razli~iti festivali i um- jetni~ke manifestacije, umjetni~ki projekti u javnom prostoru, zajedno s flagship projektima, smatraju se odlu~uju}im faktorima za privla~enje investitora i kreativne radne snage u grad. Flagship arhitektonski i urbanisti~ki projekti i kulturna politika grada me|u- sobno se dopunjavaju, jer sami objekti i prostori bez odgovaraju}ih programa i manifestacija ne bi mogli da daju odgovaraju}e rezultate. Zbog toga je va`no da gradovi koji investiraju u flagship projekte ve} ima- ju odgovaraju}e kulturne resurse, jer, u protivnom, novi kulturni prostori ne}e imati ~ime da privuku no- ve stanovnike niti turiste u grad. U vrijeme implementacije prvih programa regene- racije stimulisane kulturom, lokalni zvani~nici i jav- nost ~esto su kritikovali preusmjeravanje javnih fon- dova sa socijalnih programa javnog obrazovanja ka grandioznim arhitektonskim i umjetni~kim projekti- ma koje su smatrali nepotrebnim. Pojava razli~itih studija i analiza na temu uloge kulture u pobolj{anju `ivota u gradu tokom 80-ih godina, omogu}ila je {ire javno prihvatanje integrisanih strategija urbane rege- neracije zasnovanih na imperativima kulturne poli- tike. Ipak, u to vrijeme, kriti~ka literatura koja se bavila realnim doprinosima kulture u procesu eko- nomske obnove grada jo{ uvijek je bila rijetka; uglav- nom su postojali samo razli~iti promotivni izvje{taji, objavljivani od strane organizacija i javnih agencija koje su se bavile planiranjem i implementacijom pro- grama urbane regeneracije. Tek kasnije, po~etkom 90-ih, pojavili su se prvi pravi kriti~ki tekstovi na ovu temu u akademskoj literaturi, od kojih su neki bili ~ak izrazito negativno orijentisani. U isto vrijeme, nastale su i prve evaluacije do tada sprovedenih programa regeneracije stimulisane kulturom koje su se bavile realnim socijalnim i ekonomskim dejstvom ovih pro-

71 SLAVICA RADIŠI] grama. U ve}ini ovih tekstova, kao najzna~ajniji prob- lem isticana je nemogu}nost definisanja preciznih kri- terija za evaluaciju uspje{nosti programa i realnog doprinosa kulture ekonomskoj i dru{tvenoj regene- raciji i razvoju. Kao glavna pozitivna strana programa identificiran je doprinos flagship projekata pobolj{a- nju imid`a grada, me|utim nisu na|eni merljivi rezul- tati koji su mogli da potkrijepe tezu da kulturni pro- jekti mogu da uti~u na proces diversifikacije lokalnih ekonomija. ^esto je nagla{avano da iako je do{lo do zna~ajnog porasta turisti~ke posjete i prihoda od tu- rizma, to ipak nije bilo dovoljno za zna~ajniji razvoj lokalne ekonomije u cjelini. 25

S pojavom velikog broja zvani~nih i nezvani~nih iz- vje{taja i evaluacija ovih programa, tokom 90-ih se me|u stru~nom javno{}u formiralo mi{ljenje da flag- ship projekti i kulturna politika, bazirana na presti- `nim umjetni~kim projektima, nisu uspjeli da proizve- du zna~ajne dugoro~ne ekonomske rezultate, kao ni vi{i stepen dru{tvene integracije lokalnih zajednica. Jedan od naj~e{}ih komentara bio je da programi ur- bane obnove, zasnovani na spajanju strategija pro- storne regeneracije i kulturnih flagship projekata, ni- kada nisu ni imali stvarnu regenerativnu vrijednost, ve} samo simboli~ku.

Ipak, najve}i broj kritika vezanih za flagship projekte odnosi se, prije svega, na njihovu ulogu u okviru pro- grama socijalne regeneracije. Iako se u praksi poka- zalo da su programi regeneracije stimulisane kulturom uspjeli da uti~u na razvoj pozitivnog imid`a grada, pro- blem je bio u tome {to ovaj novi imid` nije odra`avao stvarni lokalni identitet, po{to u ve}ini slu~ajeva inici- jatori ovakvih projekta tokom planiranja nisu vodili ra~una o potrebama lokalnih zajednica, ve} su, prije svega, njihovi projekti bili usmjereni ka turistima i nji- hovim potrebama. Lokalne zajednice su vrlo rijetko bile uklju~ene u proces planiranja urbane obnove, {to je prouzrokovalo da se obnovljeni centralni dijelovi grada i novi kulturni prostori percipiraju od strane pripadnika lokalnih zajednica kao mijesta na kojima nisu dobrodo{li. Ovakvi projekti ne samo da nisu mogli

25 Background Note, Enhancing City Attractiveness for the Future, OECD International Symposium, Japan 2005. http://www. oecd.org/docuent/38/0,3343,en_2649_33735_34915110_1_1_1_ 1,00.html, retrieved: March 6, 2007.

72 SLAVICA RADIŠI] da rije{e problem socijalne inkluzije ve} su, naprotiv, pospje{ivali proces gentrifikacije26 centralnih dijelova grada, dovode}i, pri tom, do sve izra`enije dru{tvene i prostorne polarizacije izme|u bogatih centralnih dijelova grada i siroma{ne periferije. S rastom popularnosti projekata ovog tipa, pojavila se jo{ jedna negativna praksa – repliciranje ve} gotovih prostornih i arhitektonskih rije{enja. U poku{aju da dobiju {to bolje rezultate za {to kra}e vrijeme, u ne- kim gradovima se i{lo toliko daleko da su se u pot- punosti replicirala tu|a urbanisti~ka rije{enja za ure- |enje priobalnih prostora, umjetni~kih kvartova, te su ponekad kopirane i ve} postoje}e umjetni~ke insta- lacije u javnom prostoru. Proliferacija istih prostora koji nisu u skladu s postoje}im identitetom gradova, niti s potrebama lokalnih zajednica, jo{ vi{e je uticala na ja~anje negativne slike o programima ovog tipa.

Kulturna regeneracija U drugoj polovini 90-ih, kada je postalo jasno da pro- jekti urbane regeneracije zasnovane na kulturi nisu u stanju da proizvedu ekonomske i socijalne efekte pro- porcionalne finansijskim sredstvima ulo`enim u njih, ve}ina gradova odustaje od ovih skupih i megaloman- skih projekata i okre}e se ka implementaciji manje zahtjevnih kulturnih programa – razli~itim projektima umjetnosti u javnom prostoru namjenjenim uljep{a- vanju i o`ivljavanju javnih prostora i umjetni~kim pro- jektima anga`ovanja lokalnih zajednica u ure|enju nji- hovih susjedstava.27 Ovakav pristup urbanoj regene- raciji, koji se zasniva na implementaciji umjetni~kih projekata zasnovanih na radu s lokalnim zajednicama, Evans naziva programima kulturne regeneracije. Umjesto internacionalizacije i gra|enja pozitivnog imid`a, glavna briga lokalnih vlasti, ali i nacionalnih, sada postaje sljede}e: na koji na~in kultura i umjet- nost mogu da doprinesu regeneraciji urbanih pro- stora i susjedstava koji su pretrpjeli ekonomsko i fi-

26 Gentrifikacija – termin koji ozna~ava proces doseljavanja bo- gatih ljudi i iseljavanja siroma{nih iz obnovljenih dijelova grada. http://www.merriam-webster.com/dictionary/gentrification 27 Background Note, Enhancing City Attractiveness for the Future, OECD International Symposium, Japan 2005. http://www. oecd.org/docuent/38/0,3343,en_2649_33735_34915110_1_1_1_ 1,00.html, retrieved: March 6, 2007.

73 SLAVICA RADIŠI] zi~ko propadanje usljed deindustrijalizacije grada28? Ve}ina programa urbane regeneracije, pokrenutih u posljednjih desetak godina, ne tretira kulturu i kultur- ne programe kao dio velikih, megalomanskih razvoj- nih projekata, oni su, prije svega, fokusirani na podr- `avanje programa urbane regeneracije koji za glavni cilj imaju pobolj{anje `ivota lokalnih zajednica koje sada dobijaju zna~ajniju ulogu u procesu planiranja programa urbane regeneracije. Osnovni cilj projekata kulturne regeneracije postaje socijalna regeneracija i inkluzija, kao i podizanje kvaliteta `ivota u susjedstvi- ma. U ovakvim okolnostima mijenja se i kulturna po- litika gradova, te umjesto nekada{njeg insistiranja na skupim i presti`nim projektima – veliki umjetni~ki fe- stivali i manifestacije, postavljanje skulptura velikih umjetnika u javnom prostoru i organizacija presti`nih izlo`bi savremene umjetnosti – sada se fokus sve vi{e okre}e ka manjim umjetni~kim projektima koji tre- tiraju razli~ita socijalna pitanja, participaciju gra|ana, multikulturalnost i suradnju izme|u razli~itih zajed- nica.29 Sve ove promjene bile su rezultat druga~ijeg shvatanja procesa rekonstrukcije, i po prvi put su u prvi plan stavljeni sami gra|ani, umjesto presti`nih ar- hitektonskih i urbanisti~kih projekata.30

Za razliku od programa regeneracije stimulisane kul- turom, u okviru programa kulturne regeneracije kul- turne aktivnosti su integrisane s drugim razvojnim strategijama – strategijama socijalnog, ekonomskog i ekolo{kog razvoja. U svom tekstu, Evans navodi slu- ~aj Barcelone i Birminghama kao uspje{ne primjere kulturne regeneracije. Barcelona31 se obi~no uzima kao jedan od najuspje- {nijih primjera integracije kulturnih aktivnosti u ok- vire strategija socijalne, ekonomske i urbane regene-

28 Graeme Evans, Measure for Measure: Evaluating the Evidence of Culture’s Contribution to Regeneration, Urban Studies, Vol. 42, Nos. 5/6, Glasgow, 2005. 29 Ibid. 30 Charles Landry, Lesley Greene, Francois Matarasso, Franco Bianchini, The Art of Regeneration, Comedia, London, 1996. 31 Graeme Evans, Measure for Measure: Evaluating the Evidence of Culture’s Contribution to Regeneration, Urban Studies, Vol. 42, Nos. 5/6, pp. 1–25, Glasgow, 2005. I neki drugi tekstovi kao što je: Mari Paz Balibrea, Urbanism, Culture and the post-industrial city: challenging the Barcelona model, Journal of Spanish Cul- tural Studies, Vol. 2, No 2, Carfax Publishing 2001.

74 SLAVICA RADIŠI] racije grada. Osnovni elementi na kojima se bazira plan urbane obnove grada Barcelone jesu strategije obnove javnih prostora i razvoja urbanog dizajna, pla- niranje u kulturi i formiranje kulturnih ~etvrti. Uspje- {nost primjene ovih strategija najbolje se vidi na pod- ru~ju starog grada Barcelone, biv{eg olimpijskog sela i nekada{nje industrijske ~etvrti Poblanou. Cilj pro- jekta bio je povezivanje biv{e industrijske ~etvrti, smje{tene na kraju grada, i istorijske ~etvrti. Zami- {ljeno je da ova dva podru~ja postanu novi kulturni centar grada i centar kulturnih industrija. Sli~no rije- {enje primjenjeno je i u Birminghamu. Iako su grad- ske vlasti Birminghama svoje planove obnove zapu- {tenih dijelova grada bazirale na primjeru Barcelone, one ipak nisu doslovno kopirale postoje}a rije{enja, ve} su se trudile da kultura bude sastavni dio projekta od po~etne faze planiranja urbane obnove. Ovaj cje- loviti pristup planiranju urbane obnove najbolje se ogleda u ~injenici da je za nadgledanje procesa pla- niranja i implementacije bio nadle`an poseban odbor sastavljen od predstavnika svih gradskih komiteta, komiteta za ekonomiju, umjetnost, zapo{ljavanje i dr. Model kulturne regeneracije u nekim svojim aspek- tima sli~an je u posljednje vrijeme vrlo popularnom modelu urbane obnove pod nazivom Creative City ko- ji su razradili Landry i Bianchini.32 Su{tina ideje Cre- ative City je u tome da se obnova grada bazira na razvoju kreativnih industrija, industrija koje se zasni- vaju na individualnoj kreativnosti i talentu koji pred- stavljaju glavni potencijal budu}eg ekonomskog razvo- ja, baziranog na generisanju i eksploataciji intelektualne svojine.33 Model urbane rekonstrukcije Creative City, prije svega, podrazumjeva integraciju urbane, soci- jalne i ekonomske politike, u cilju osloba|anja po- stoje}eg kreativnog potencijala. Landry i Bianchini smatraju da ako se obezbjede odgovaraju}i uslovi, razvoj kreativnih ekonomija omogu}i}e dugo o~eki- vanu diversifikaciju lokalnih ekonomija, a po{to su kreativne industrije zasnovane na lokalnoj kreativno- sti, ima}e i pozitivan uticaj na ja~anje dru{tvene kohe- zije, gra|anskog ponosa i podsticanje kulturne raznoli- kosti. Mo`da najbolju definiciju kreativnih industrija daje organizacija Creative Industries Task Force,de-

32 Charles Landry, Creative City, Earthscan Publications Ldt, 2000. 33 Ibid.

75 SLAVICA RADIŠI] fini{u}i ih kao industrije bazirane na kreativnosti, umi- je}u i talentu s potencijalom za generisanje bogatstva i stvaranje novih radnih mijesta na osnovu eksploatacije intelektualne svojine.34 Model Creative City je posebno dobro prihva}en od strane nekada{njih lu~kih i industrijskih gradova u kojima se tokom 80-ih godina poku{avala posti}i re- strukturacija lokalnih ekonomija kroz implementa- ciju kulturnih flagship projekata koji su se, na`alost, pokazali neuspje{nim.

Zaklju~ak Iako je posljednjih tridesetak godina veliki broj nekad uspje{nih industrijskih gradova odlu~ilo da sprovede neku vrstu urbane regeneracije bazirane na kulturi, samo neki od njih su na ovaj na~in uspijeli da restruk- tuiraju svoju ekonomiju i postignu odgovaraju}i eko- nomski razvoj. Studije pokazuju da je i pored svih na- pora direktan uticaj kulturnih politika na ekonomski razvoj gradova bio vrlo skroman, iako je kultura odi- grala zna~ajnu ulogu u konstruisanju pozitivne slike grada, u razvoju turizma i, uop{te, u ja~anju kompeti- tivne pozicije grada. Pored svih napora, flagship pro- grami kulturne regeneracije zasnovani na ure|enju centralnih dijelova grada priobalnih podru~ja, nisu se pokazali kao dobro rije{enje za ekonomski i dru{tveni preporod nekada{njih industrijskih gradova. Novi pri- stup kulturne regeneracije je, za razliku od flagship projekata, ipak dao neke dobre rezultate, prije svega u oblasti socijalne regeneracije i rada s lokalnim zajed- nicama. Zahvaljuju}i njima, po prvi put je postalo ja- sno koliko je neophodno da lokalna zajednica bude od po~etka uklju~ena u procese planiranja i implementa- cije programa urbane regeneracije. Na kraju treba spomenuti da bez obzira na to da li je kultura integrisana u okvire razvojnih planova grada, ona ima presudnu ulogu u razvoju savremenog post- industrijskog grada. Kao {to Evans nagla{ava,iugra- dovima u kojima iz odre|enih razloga nema mogu- }nosti za uklju~ivanjem kulturnih projekata u sveobu- hvatne programe regeneracije, odlu~uje se o organi- zovanju odre|enih kulturnih aktivnosti, da bi se o`i- veli javni prostori, pobolj{ala kulturna ponuda grada i postigla socijalna integracija lokalnih zajednica.

34 Ibid.

76 SLAVICA RADIŠI]

LITERATURA Adams, Champion, Murray, Developing Creative Cities: A perspective from UK, Urban Studies Department, University of Glasgow.

Background Note, Enhancing City Attractiveness for the Fu- ture, OECD International Symposium, Japan 2005. http: //www.oecd.org/docuent/38/0,3343,en_2649_33735_349151 10_1_1_1_1,00.html, retrieved: March 6, 2007.

Balibrea Mari Paz, Urbanism, Culture and the post-industrial city: challenging the Barcelona model, Journal of Spanish Cultural Studies, Vol. 2, No 2, Carfax Publishing, 2001.

P. Booth and R. Boyle, See Glasgow, See Culture. In: F. Bianchini and M. Parkinson (Eds), Cultural Policy and Ur- ban Regeneration: the West European Experience, Manches- ter University Press, Manchester,1993, pp. 21–47.

Daniel Bell, The Coming of Post-Industrial Society: A Ven- ture in Social Forecasting, New York 1973, 12–13.

Council for Cultural Co-operation, Culture and Neighbor- hoods, Vol. 1, Strasbourg, Council of Europe Publishing, 1995.

Graeme Evans, Measure for Measure: Evaluating the Evi- dence of Culture’s Contribution to Regeneration, Urban Stu- dies, Vol. 42, Nos. 5/6, 1–25, Glasgow, 2005.

Charles Landry, Creative City, Earthscan Publications Ldt, 2000.

Charles Landry, Lesley Greene, Francois Matarasso, Fran- co Bianchini, The Art of Regeneration, Comedia, London, 1996.

John McCarthy, Encouraging Culture-led Regeneration,Pa- per presented at the EURA Conference, Urban and Spatial European Policies: Levels of Territorial Government, Tu- rin, 18–20. April, 2002.

Stiven Miles, Ronan Paddison, Introduction: The Rise and Rise of Culture led Urban Regeneration, Urban Studies, Vol. 42, Nos. 5/6, 833–839, Glasgow, 2005.

J. R. Short, L. M. Benton, W. B. Luce, J. Walton, Industrial City, University of Syracuse, Department of Geography, Syracuse, 1992.

Ronan Paddison, ed. Handbook of Urban Studies, ed. Lon- don, 2001.

Parkinson (Eds), Cultural Policy and Urban Regeneration: the West European Experience, Manchester University Press, Manchester, 1993, pp. 193–213.

77 BOJANA BURSA]

UDK 316.72:711.42.01(497.11) 316.334.56:316.7(497.11)

Apstrakt1: Tekst predstavlja istra`ivanje razli~itih modaliteta u definisanju identiteta grada, marketinga grada, kao i izazova njegovog „brendiranja“. Prilikom ovog istra`ivanja, uzeti su u obzir razli~iti aspekti grada: geografski polo`aj, urbana i arhite- ktonska obele`ja, istorija, percepcija koju gra|ani, nadle`ni grad- ski autoriteti i turisti imaju o gradu. Marketin{ka analiza grada, kao i „brend“ grada, pokazuje svu osetljivost pojma i neop- hodnost primene novih parametara u analizi grada. U drugom delu rada predstavljeni su identiteti Beograda zasnovani na ka- rakteristikama grada poznatim iz njegove istorije, na odgovorima ispitanika koji su u~estvovali u istra`ivanju o Beogradu 2006. godine, kao i na teorijama stvaranja identiteta grada i definiciji „brenda“. Afirmacija predstavljenih identiteta pomogla bi u gra- |enju pozitivne slike grada me|u stanovnicima, turistima i svima koji uti~u na njegov razvoj. Klju~ne re~i: identitet grada, marketing grada, „brendiranje“ grada, Beograd Key words: city identity, city marketing, city branding,

1 Tekst koji sledi deo je istra`ivanja ra|enog u sklopu rada na magistarskoj tezi Identifying and Creating the Identity of Belgrade (mentora prof. dr Divne Vuksanovi}) odbranjene na Unesko katedri za kulturnu politiku i menad`ment Univerziteta umet- nosti u Beogradu i Univerziteta Lion II u Francuskoj.

78 BOJANA BURSA]

UVOD Dana{nje vreme, koje se jo{ popularno naziva „vek grada“2, od nas zahteva detaljnu definiciju identiteta grada i promociju gradskog „brenda“ u cilju omo- gu}avanja njegovog razlikovanja od sli~nih mesta, kao i izbegavanja mogu}ih negativnih aspekata „brendi- ranja“. U ovom tekstu pa`nja }e biti posve}ena razli- ~itim modalitetima u poimanju identiteta grada, za- tim marketingu i izazovima „brendiranja“, radi utvr- |ivanja {ta se najadekvatnije mo`e primeniti u slu~aju analize identiteta Beograda.

O IDENTITETU GRADA U knjizi The Image of the City, Kevin Lin~3 istra`uje slike koje o gradovima nose njegovi stanovnici, kao i elemente dizajna grada koji uti~u na formiranje tih slika. On smatra da na stvaranje slika uti~e odnos iden- titeta, strukture i zna~enja. Identitet je opisan kao in- dividualnost ili jedinstvenost, dok odnos objekata u prostoru, kao i njihov odnos prema posmatra~ima, predstavlja strukturu. Kada grad ima jedinstven iden- titet, koji ga obele`ava tokom du`eg vremenskog pe- rioda, i jasno definisanu strukturu, asocijativne slike koje stanovnici vezuju za grad su konzistentne. U svo- joj slede}oj knjizi, What Time is This Place, K. Lin~ navodi da se u osnovi identiteta grada nalazi se}anje koje podr`ano stabilnim okru`enjem postaje simbol pro{log vremena. Za njega je grad simbol jedinstva pro{losti, sada{njosti i budu}nosti.4 Edvard Relf u knjizi Place and Placelessness termin „identitet“ posmatra s fenomenolo{ke ta~ke gledi{ta i ukazuje na me|usobnu povezanost izme|u dva kon- cepta identiteta: identiteta ne~ega (identity of) i iden- titeta s ne~im (identity with). Identitet ne~ega odnosi

2 Chris Mayer, “Why the 21st Century Will Be a Century of Cities”, Daily Reckoning, http://www.dailyreckoning.com/why -the-21st-century-will-be-a-century-of-cities/;Francisco Javier Carrillo (prir.), Knowledge Cities: Approaches, Experiences, and Perspectives (Burlington, MA; Oxford, UK: Butterworth-Hei- nemann, 2006), XI; Guilhem Rondot, Le Siècle des villes (film), Francuska, 1999. 3 Kevin Lynch, The Image of the City (Cambridge: M.I.T. Press, 1970). 4 Kevin Lynch, What Time is This Place (Cambridge: MIT Press, 1972).

79 BOJANA BURSA] se na jedinstvenost koja jednoj stvari omogu}ava da se razlikuje od drugih. Me|utim, i taj takozvani su- {tinski identitet neodvojiv je od identiteta koji od- re|uje relacija s ne~im drugim. Pored okru`enja, ak- tivnosti i zna~enja, autor uvodi jo{ jednu kategoriju, genius loci, koju naziva i duh prostora, duh mesta,5 a predstavlja prostor autenti~nog i utemeljenog iden- titeta. Tako|e, nagla{ava da je identitet mesta va`an deo identiteta osoba i grupa, a da razumevanje iden- titeta zavisi i od toga da li identitet tuma~e stanovnici, turisti ili neko drugi. Primer bi se mogao na}i u raz- li~itim razumevanjima identiteta grada; tako stanov- nici geta imaju druga~iju sliku o gradu od one koju imaju zaposleni u institutima za planiranje grada ili turisti. E. Relf analizira i konsenzusne slike mesta koje smatra va`nim za identitet grada. Konsenzusne slike mesta sadr`e zajedni~ke ta~ke koje on ozna~ava kao masovne identitete, na ~ije formiranje uti~e javno mnjenje. [ire se putem masovnih medija.

\uzepe Demateis smatra da pojam identiteta grada mo`e da se tuma~i na razli~ite na~ine u zavisnosti da li je ta~ka posmatranja unutra{nja ili spolja{nja i da li se grad posmatra u objektivnom ili subjektivnom re- ferentnom sistemu. Stoga, on predstavlja ~etiri vrste identiteta (tabela 1).6

Unutra{nja Spolja{nja ta~ka ta~ka posmatranja posmatranja 2 Objektivni 1 Identitet kao referentni sistem Identifikacija samoorganizacija grada 3 4 Subjektivni Eksterni identitet Identitet kao referentni sistem (marketing ose}aj grada) pripadnosti gradu

Tabela 1. Zna~enja identiteta (Izvor G. Demateis)

5 Edward Relph, Place and Placelessness (London: Pion, 1976), 48. 6 Giuseppe Dematteis, “Urban Identity, City Image and Urban Marketing”, u: Gerhard O. Braun (prir.), Managing and Mar- keting of Urban Development and Urban Life (Berlin: Dietrich Reimer Verlag, 1994), 430.

80 BOJANA BURSA]

^ak i ako se identitet grada posmatra samo kroz ob- jektivni referentni sistem, on se povezuje s urbanim kolektivitetom koji se neprekidno menja. Identitet daje tom kolektivu koherentnost i kontinuitet, i po- ma`e gradu da se dalje razvija. Identitet, me|utim, ne mo`e da se poistoveti s identitetom grupe ljudi koja `ive na toj teritoriji, jer bi to podrazumevalo i njihovu dominaciju nad identitetom grada, a ne ~injenicu da su oni samo deo globalnog sistema.7 Po \. Demateisu postoji razlika izme|u identifikacije (1) i identiteta (2, 3, 4). On navodi da je lako identi- fikovati grad, jer to podrazumeva prepoznavanje ne- ke njegove spoljne odlike, kao {to su: veli~ina, oblik i geografske koordinate, koje su jedinstvene, ali da je veoma te{ko identifikovati identitet grada, pre svega zato {to se mnogi gradovi nalaze u krizi identiteta. U radovima \uzepea Demateisa, Bleza Galana, @an- -Filipa Lere{a i An Dentan pojavljuje se pojam iden- titeta grada kao samoorganizacije. Grad kao samo- organizacija podrazumeva fizi~ku formu s odre|enim funkcijama, koje mu omogu}avaju da se kontinuirano razvija i modifikuje formu u vremenu8, ili se defini{e kao kulturna matrica koja svesno ili nesvesno dopri- nosi strukturalizaciji svog razvoja.9 Pojam identiteta kao ose}aja pripadnosti gradu pod- razumeva da taj ose}aj pripadnosti urbanom kolek- tivitetu u odre|enom istorijskom periodu nije nasle- dan ni prenosan. Kolektivitet se defini{e kao skup prirodnih, kulturnih, materijalnih, nematerijalnih ka- rakteristika i karakteristika istorijskog nasle|a. U subjektivnom referentnom sistemu dominiraju dve razli~ite karakteristike urbanog kolektiviteta: nasle|e i okru`enje. U zavisnosti da li dominira jedna ili dru- ga, identitet grada se projektuje na razli~ite na~ine. Ukoliko urbanim kolektivitetom dominira nasle|e, interne slike su simboli~ke i deo su subjektivnog iden- titeta. S jedne strane, ove slike ograni~ene su unu- tra{njom fragmentacijom, zatvorene su u sebe i u svo- ju pro{lost. Mogu da se vide na primerima Venecije,

7 Dematteis, 1994. navedeno delo, 431. 8 Dematteis, 1994. navedeno delo, 433. 9 Blaise Galland, Jean-Philippe Leresche i Anne Dentan, “Les identités dans la dynamiques urbaine”, u: Michel Bassard i Jean-Philippe Leresche (prir.), Les faces cachées de l’urbaine (Bern: P. Lang, 1994), 33.

81 BOJANA BURSA]

Napulja, Liverpula i Marseja.10 S druge strane, slike nastale pod uticajem okru`enja orijentisane su na bu- du}nost i uklju~uju razli~ite urbane komponente koje su povezane ose}anjem pripadnosti. Njihov cilj je po- zitivna promena razvoja grada. Ova vrsta slika kori- {}ena je u promociji Glazgova, Antverpena, Tuluza.11 U urbanom kolektivitetu gradova na Balkanu domi- nira nasle|e, {to uslovljava da se najve}i broj gradova identifikuje sa slikama simboli~ke prirode. Sre}om, uvek se u definisanju gradova na Balkanu javljaju i tendencije koje pokre}u razvoj i poma`u rast grada kroz konkurenciju i uklju~ivanje razli~itih urbanih komponenti.

Koncepti identiteta grada Milena Dragi}evi}-[e{i} izvodi 18 tipova gradskih identiteta: glavni grad, administrativni grad, univer- zitetski grad, trgovinski grad, grad–raskr{}e, industrij- ski grad, postindustrijski grad, rudarski grad, turisti- ~ki grad, grad za odmor, istorijski grad, kulturna pre- stonica – grad umetnosti, sveti grad, grani~ni grad, multikulturni grad, postmultikulturni grad – podeljen grad, vojni grad i grad–tajna.12 Lista bi mogla da bude i du`a i profilisanija, ukoliko bi predstavnici gradske uprave otpo~eli s usvajanjem i implementacijom no- vih strategija integralnog razvoja koje bi bile zasno- vane na kulturi kao bazi za budu}i razvoj grada. Po- red kulture, strategije bi bile zasnovane i na kolektiv- noj memoriji stanovnika, materijalnom i nematerijal- nom kulturnom nasle|u i viziji budu}nosti.13 Koncepti gra|enja identiteta grada, o kojima }e biti re~i u redovima koji slede, bi}e zna~ajni za istra`i- vanje identiteta Beograda. Re~ je, pre svega, o kapi- talnim projektima grada, organizacijama me|unarod- nih doga|aja i manifestacija, kao i o konceptima koji razmatraju odnos grada i kreativnosti.

10 A. Bourdin, “Pourquoi la prospective invente-t-elle des terri- toires?”, u: Espaces et Societés 75–76 (1994), 215–236. 11 G. Ave i F. Corisco (prir.), Urban Marketing in Europe. Interna- tional Conference (Torino: Torino incontra, 1994). 12 Milena Dragiæeviæ-Šešiæ, “Culture as a resource of city devel- opment”, u: Nada Švob-Ðoki} (prir.), The Creative City: Cross- ing Visions and New Realities in the Region (: Institute for International Relations, 2007). 13 Dragi}evi}-Šeši}, 2007, navedeno delo.

82 BOJANA BURSA]

Kapitalni projekti izgradnje mogu da budu od pre- sudnog zna~aja za kreiranje identiteta. Prema Jani Te- melovoj, investiranje u kapitalne projekte mo`e da bu- de u isto vreme i sredstvo za stvaranje pozitivne in- terne slike jednog grada, ali i sredstvo promocije.14 Ti projekti uklju~uju primenu najnovijih stilova svetske arhitekture i stvaranje ikoni~nih kapitalnih zgrada koje sjedinjuju provokaciju i izvodljivost. Najpoznatiji pri- mer predstavlja Muzej Gugenhajm (Guggenheim) u Bilbaou, u [paniji. Izgradnja muzeja omogu}ila je gra- du i regiji da postanu zna~ajne turisti~ke destinacije. Nakon {to je u Bilbaou, do tada isklju~ivo gradu ~elika i brodogradili{ta, otpo~eta izgradnja muzeja, u njemu su po~eli da se otvaraju mnogobrojni poznati hoteli, prodavnice i restorani. Primer ovog grada uticao je na Grac, Inzbruk i Porto, kao i brojne druge gradove koji su otpo~eli s izgradnjom kapitalnih gra|evinskih obje- kata u `elji za dodatnom afirmacijom. Me|utim, pored pozitivnih, ovakvi projekti mogu da imaju i negativne posledice koje se ogledaju u privla~enju odre|ene gru- pe investitora, pre svega, orijentisanih na turizam, ali ne i na druge grane privrede. Manifestacije organizovane u gradovima uticale su na definisanje identiteta gradova jo{ od anti~kih vreme- na. Prema Gregu Andranovi~u, Metjuu Burbanku i ^arlsu Hejingu, mogu}nosti me|unarodne promocije grada, kao i pove}anje broja turista, jesu podsticajni faktori u organizaciji manifestacija. Pored jasno izra- `ene komercijalne karakteristike, autori smatraju da je najva`niji sam identitet manifestacije i njegova in- tegrativna uloga.15 Primer takve manifestacije je “Ev- ropska prestonica kulture” (European Capital of Cul- ture)16. U po~etku, ova manifestacija je, pored sta- novnika grada u kome je odr`avana, ohrabrivala i ljude koji `ive u istoj oblasti, dr`avi i regionu da se okupe i predstave zajedni~ke vrednosti kulturnog na-

14 Jana Temelova, “Contemporary Buildings in City Promotion: Attributes and Foundation of High-Profile Structures. The case of Prague and Helsinki”, Research and Training Network Urban Europe 10/2004, http://www.urban-europe.net/working/10_ 2004 _Temelova.pdf 15 Greg Andranovich, Matthew J. Burbank i Charles H. Heying, “Olympic cities: lessons learned from mega-event politics,” Jo- urnal of Urban Affairs, sveska 23, broj 2 (2001), 113–131. 16 Sli~ni projekti organizovani su u arapskim dr`avama od 1996. godine pod nazivom „Arapska prestonica kulture“ i „Ameri~ka prestonica kulture“ u SAD-u od 2000. godine.

83 BOJANA BURSA] sle|a, kao i da razgovaraju o mogu}im pravcima razvoja dru{tva. Me|utim, vremenom je mnogo ve}u va`nost od kulture dobilo o`ivljavanje grada i regiona u kome se grad nalazi, jer je taj doga|aj doprinosio ne samo re- generaciji kulture ve} i inkluziji marginalizovanih grupa, obrazovanju i novim radnim mestima za lokalno stanov- ni{tvo. Na primerima Glazgova, Bergena, Lila i mnogih drugih gradova – u~esnika projekta – danas mogu da se prou~avaju efekti revitalizacije grada. Pojam kreativnog grada ^arlsa Lendrija17, koji proi- zilazi iz njegovog istra`ivanja odnosa kreativnosti i razvoja grada, kao i istra`ivanja Franka Bjankinija, povezan je s idejom da predstavnici gradske uprave, institucija i organizacija moraju da re{avaju probleme koji se odnose na grad osmi{ljavaju}i kreativna re{e- nja iz sopstvenog iskustva i razvijaju}i kreativnost u skladu sa svetskim trendovima. Idealni rezultat pred- stavlja permanentno usavr{avanje onih koji odlu~uju o tim promenama, promenu na~ina upravljanja gra- dom i stvaranje dinami~nog i ma{tovitog dru{tva. Ri~ard Florida18 uvodi pojam „kreativnog centra“ koji podrazumeva nameru da gradovi i regije postanu pri- vla~na mesta u koja bi se doselili kreativni ljudi. Pod kreativnim ljudima R. Florida podrazumeva tehnolo{ki visokoobrazovane, talentovane i tolerantne ljude, koji predstavljaju deo novog kreativnog stanovni{tva grada. Definicija kreativnog grada usko je povezana s de- finicijom kreativnih industrija britanskih stru~njaka. Kreativne industrije su one industrije ~ije je poreklo u individualnoj kreativnosti, ve{tini i talentu, a koje mo- gu da stvore bogatstvo i nova radna mesta. U krea- tivne industrije ubraja se: pravljenje reklama, arhitek- tura, tr`i{te umetni~kih dela, zanati, dizajn, moda, film, kompjuterske igre, televizija i radio.19 Socijalna funkcija kreativnih industrija posebno je va`na kada se posmatra u korelaciji s gradom. Svetlana Jovi~i} i Hristina Miki} navode da su kreativnost, intelekt i imaginacija kompetitivne prednosti grada. Stoga, kreativne industrije mogu da uti~u na emocije i fan-

17 Charles Landry, Creative city (London: Earthscan, 2000). 18 Richard Florida, The Rise of Creative Class (New York: Basic Books, 2002). 19 Department of Culture Media and Sport, “Creative industries,” Creative industries Section, http://www.culture.gov.uk/creative _industries/

84 BOJANA BURSA] tazije stanovnika svojim knjigama, filmovima, grad- skim vestima, muzikom, ali i na ekonomski oporavak gradskih ~etvrti i ~itavih gradova, naj~e{}e privla~e- njem potencijalnih investitora.20

Marketing grada Danas se marketing grada posmatra, pre svega, kroz odnos grada i potro{a~kog dru{tva. Pod uticajem me- dija, u vreme globalizacije i pove}ane mobilnosti lju- di, marketing grada postao je sredstvo od koga zavisi i konkurentnost gradova. Ovako naveden marketing grada uti~e i na „brendiranje“ gradova. Gregori E{vort i Henk Vog navode da je marketing grada proces u kome su urbane aktivnosti povezane s potrebom korisnika, a koji za cilj ima dru{tveno i ekonomsko funkcionisanje grada na najbolji mogu}i na~in. Slika i proces stvaranje slike va`ni su i za in- terni i za eksterni marketing. U eksternom marke- tingu slike su va`ne, pre svega, zbog konkurentnosti, dok u internom marketingu one omogu}avanju iden- tifikaciju stanovnika s gradom. Ose}aj ponosa gra- |ana tako|e je va`an rezultat identifikacije; oni na- vode slike stanovnika, slike preduzima~a i slike tu- rista kao tri vrste slika mesta bitnih u marketingu gradova. Veze izme|u njih veoma su va`ne i neretko se preklapaju.21 Postoje razli~iti pristupi analizi marketinga grada. Ukoliko se princip „marketing miksa“ komercijalnog marketinga, koji se sastoji od proizvoda, mesta, cene i promocije, primeni na marketing grada, javljaju se ne- ke zna~ajne razlike. Proizvod marketinga grada, odno- sno sam grad, mnogo je slo`eniji i te`e ga je definisati nego druge proizvode marketinga. Grad podrazumeva i nasle|e i moderne predmete, ekonomsku i dru{tvenu organizaciju, okru`enje22 i jo{ mnogo vi{e. Tako|e, nijedan grad ne mo`e da se posmatra van fizi~kog

20 Svetlana Jovi~i} i Hristina Miki}, Kreativne industrije u Srbiji. Preporuke za razvoj kreativnih industrija u Srbiji (Beograd: Brit- ish Council, 2006), 28. 21 Gregory J. Ashworth i H. Voogd, Selling the city: marketing ap- proaches in public sector urban planning (London, New York: Belhaven Press, 1990). 22 Johan G. Borchert , “Urban Marketing : A review”, u: Gerhard O. Braun (prir.), Managing and Marketing of Urban Develop- ment and Urban Life (Berlin: Dietrich Reimer Verlag, 1994).

85 BOJANA BURSA] okru`enja u kome se nalazi.23 Cena koja se vezuje za razli~ite akspekte grada te`e mo`e da bude predme- tom manipulacije nego {to je slu~aj s cenom pro- izvoda komercijalnih kompanija. Promotivni aspekt „marketing miksa“ jedini je koji mo`e gotovo u pot- punosti da se primeni na grad, sa svojim aktivnostima, ciljnim grupama, promotivnom strategijom i pra}e- njem odziva.24 SWOT analiza, analiza jakih, slabih ta- ~aka, mogu}nosti i opasnosti prou~avanog, koja se pri- menjuje u komercijalnom marketingu, primenjiva je i u prou~avanju identiteta gradova. Ona predstavlja sa- mo po~etnu ta~ku kompleksnog procesa koji za cilj ima prou~avanje teritorijalne dinamike i okru`enja, urbani identitet i sliku internih i eksternih faktora, kao i stalnu urbanu transformaciju.25 Stoga je potrebno razumeti marketing gradova kao strategiju komunikacije koja uklju~uje produkciju slika usmerenih i prema eksternim i internim u~esnicima. Kako bi slike marketinga gradova bile uticajne na oko- linu, potrebno ja da budu definisane u skladu s ur- banim identitetom u slede}em zna~enju: a) kao mesto koje povezuje razli~ite komponente grada, b) kao ose- }aj pripadnosti tih komponenata gradu i c) kao inte- gracija spoljnih vrednosti i proizvoda grada. Izme|u predstavljenih definicija slike, neophodna je stalna in- terakcija, jer ose}aj pripadnosti komponenata gradu jeste preduslov za stvaranje mesta preseka poveziva- nja, a koje pak dovodi do integracije spoljnih vrednosti i proizvoda grada.26 Povremeno se de{ava da slike koje se koriste u marketingu gradova nisu u odgovara- ju}oj komunikaciji izme|u sebe, i tada, kao rezultat in- terakcije, stvaraju reklamu ili elitisti~ki komformizam.

BRENDIRANJE GRADA U dana{nje vreme svaki grad je konkurentan drugom po bogatstvu, talentu i pa`nji koju privla~i. Kao i u primerima renomiranih kompanija, i najatraktivniji

23 J. Bouinot, “Urban marketing in France”, u: Ave, G. i Corsico (prir.), Urban Marketing in Europe – International Conference (Torino: Torino Incontra F, 1994), 177. 24 Peter Sjøholt, “The city of Bergen. Image and Marketing”, u: Gerhard O. Braun (prir.), Managing and Marketing of Urban Development and Urban Life (Berlin: Dietrich Reimer Ver- lag,1994), 454. 25 Dematteis, 1994, navedeno delo, 430. 26 Dematteis, 1994, navedeno delo, 434.

86 BOJANA BURSA] poznati gradovi, regioni i dr`ave pronalaze na~ine da prodaju svoje „proizvode“ i usluge za profit, kao i da privuku najtalentovanije ljude, brojne turiste, inve- sticije i doga|aje. Da bi grad bio najbolje mogu}e „brendiran“, njegova reputacija mora da bude izgra- |ena na pozitivnim, atraktivnim, jedinstvenim i odr- `ivim kvalitetima, relevantnim za veliki broj ljudi u svetu. Kako bi grad mogao da se „brendira“ na taj na~in, potrebno je da njegova strategija „brendiranja“ bude u interakciji s najoptimalnijom i kompetitivnom strate{kom vizijom budu}nosti grada i da omogu}ava dalji razvoj vizije, kao i br`u komunikaciju izme|u „brendiranog“ mesta i ostatka sveta. Klaudija Simues i Seli Dib defini{u „brend“ kao set fizi~kih i sociopsiholo{kih atributa i verovanja.27 Slo- gan i logo su instrumenti „brendiranja“, nikako sam „brend“, a „brendirana“ mesta ne mogu da usvoje odre|eni identitet isklju~ivo zbog slogana ili loga.28 Mihalis Kavaracis i Gregori E{vort razlikuju tri vrste „brendiranja“ mesta koje zavise od ciljeva s kojima se „brend“ stvara. To su: geografska nomenklatura, kada geografska lokacija uti~e na ime proizvoda (primer {ampanjca); odnos proizvoda i mesta, kada je proizvod povezan s odre|enom geografskom lokacijom uz raz- menu pozitivnih i negativnih osobina oba pojma (pri- mer {vajcarskog sata); i, najzna~ajniji za ovo istra`i- vanje, „brendiranje“ kao jedna forma menad`menta mesta. „Brendiranje“ kao forma menad`menta mesta predstavlja stvaranje prepoznatljivog i istaknutog iden- titeta mesta uz kasnije kori{}enje tog identiteta u razli- ~itim procesima, kao {to su finansijske investicije, pro- mene u pona{anju stanovnika ili turista.29

Kako mesto postaje brend? Postoji niz stru~njaka koji se bave „brendom“ grada i koji nude brojne formule za „brendiranje“ grada. Pre-

27 Cláudia Simões i Sally Dibb, “Rethinking the Brand Concept: New Brand Orientation”, Corporate Communications: An Inter- national Journal 6 (2001), 217–224, www.emeraldinsight.com/ 10.1108/13563280110409854 28 Mihalis Kavaratzis i Gregory J. Ashworth, “City Branding: An Effective Assertion of Identity or a Transitory Marketing Trick?” Tijdschrift Voor Economische en Sociale Geografie, Vol. 96, No. 5 (2005), 511–512, www.blackwell-synergy.com/doi/pdf/ 10. 1111/j.1467-9663.2005.00482.x 29 Kavaratzis i Ashworth, 2005, navedeno delo, 511–512.

87 BOJANA BURSA] ma navodima stru~njaka na sajtu Place brands, pre po~etka „brendiranja“, u samim gradovima bi trebalo istra`iti smisao i potencijale budu}eg „brenda“. Oni bi upravo mogli da pomognu u tome da grad naglasi karakteristike i aktivnosti kojima se mo`da ve} bavi. Potencijali grada mogu da se na|u u osloba|anju ta- lenata stanovnika, u motivisanju investitora i pobolj- {anju me|unarodne reputacije grada. Drugi va`an fa- ktor u „brendiranju“ grada odnosi se na realisti~no i savremeno formiranje slike, koja bi trebalo da bude jednostavna i lako pamtljiva. Tako|e, potrebno je formulisati odr`ivu viziju budu}nosti koja }e talento- vanim stanovnicima omogu}iti da razvijaju svoje ve- {tine. Isto tako, neophodno je razviti i primeniti od- govaraju}u „brend strategiju“ pod supervizijom stru- ~njaka, uz uklju~ivanje materijalne i nematerijalne ba{tine.30 „Brendiranje“ grada se tako predstavlja kao konstantna te`nja grada da prevazi|e status ko- risnog grada i da postane „grad–brend“.

Dejvid Aker imenuje osam faktora koji predstavljaju glavne prepreke „brendiranju“ uop{te, a koji se mogu primeniti i na „brendiranje“ gradova. Me|u eksterne faktore on ubraja visoke cene, pove}anje broja gra- dova konkurenata, fragmentiranost tr`i{ta i medija, kompleksne strategije „brendiranja“, kao i odnose iz- me|u „brendova“. U interne faktore spadaju: isku- {enje koje nosi promena identiteta, nepoverenje pre- ma inovaciji, pritisak da se investira negde drugde i kratkoro~ni rezultati „brendiranja“.31 Me|utim, veo- ma je te{ko „brendirati“ grad tehnikama i praksama komercijalnog „brendiranja“. Zato je potrebno razviti nove prakse liderstva i partnerstva, kreativni pristup u me|unarodnim odnosima, diplomatiji i stvaranju gradskih politika. Va`nu ulogu tokom celog procesa „brendiranja“, kao i u pra}enju odr`ivosti „brenda“ grada, imaju mediji. Uloga medija veoma je va`na u predstavljanju novih slika grada potencijalnim koris- nicima, jer novinari i izve{ta~i imaju veoma zna~aju ulogu u promovisanju odre|enih sistema vrednosti i naj~e{}e upravo iz medija stanovnicima grada, poten- cijalnim posetiocima i finansijerima dolaze informa- cije o gradu.

30 Placebrands, “The Principles of Place Branding”, Placebrands, http://www.placebrands.net/principles/principles.html 31 David A. Aaker, Building Strong Brands (New York: Free Pr, 1996).

88 BOJANA BURSA]

Za i protiv brendiranja mesta Pored autora koji smatraju da je „brendiranje“ gradova budu}nost razvoja grada, postoji niz autora – protivnika „brendiranja“. I oni prou~avaju odr`ivost grada – „bren- da“, konstrukciju i dekonstrukciju identiteta, proces do- datne vrednosti, odnos „brendiranog“ proizvoda i „bren- diranog“ mesta, kao i eti~nost „brendiranja“ mesta. Me|u najve}e prednosti „brendiranog“ grada ubrajaju se: slava, popularnost, prihodi i bolji ose}aj pripadnosti gra|ana. Protivnici „brendiranja“ navode da ako se grad fokusira na samo nekoliko izabranih karakteristika, one koje u tom trenutku deluju neinteresantno i neodgova- raju}e, mogu zauvek da budu izgubljene. I proces do- datne vrednosti u „brendiranju“ gradova tako|e izaziva polemiku. Prema Benoi Hajlbrunu, vrednost nije per- manentna karakteristika, po{to postoje razli~ite vred- nosti za razli~ite ciljeve, u raznim vremenima za razne ljude.32 Postavlja se pitanje: kako smo uop{te sigurni da }e neko mesto dobiti najbolju dodatnu vrednost, ~ak i ako se u timu koji odlu~uje nalazi veliki broj stru~njaka? Pitanja eti~nosti, po Raselu Belku, najbolje ilustruje pri- mer Las Vegasa, „grada greha“, koji je za jedne primer modernog Vavilona, na~injenog od greha i luksuza, a za druge ostvarenja ameri~kog sna.33 Dodatnu vrednost Las Vegasa predstavlja beg iz realnosti ili ulazak u hi- perrealisti~nu fantaziju, utopiju budu}nosti koja se po- igrava s mitovima na{eg vremena, a koji je iluzija i po svom geografskom polo`aju, kao i po mnogobrojnim na~inima zabave. Las Vegas omogu}ava ostvarenje sno- va potro{a~kog dru{tva. Me|utim, du`i boravak u nje- mu mo`e da uslovi i gubljenje lajtmotiva, tugu i ose}aj usamljenosti ve}i od ose}aja usamljenosti koji se javlja u modernim gradovima.34

32 Benoa Heilbrun, “U potrazi za skrivenim (DO) (B) (OG)(R) (OM)”, u: Stephen Brown, Jim Bell i David Carson (prir.), Apokalipsa i marketing (Beograd: Clio, 2003), 145–146. 33 Rasel V. Belk, “O auri, iluziji, bekstvu i nadi u apokalipti~nu potrošnju – Apoteoza Las Vegasa”, u: Stephen Brown, Jim Bell i David Carson (prir.), Apokalipsa i marketing (Beograd: Clio, 2003), 107–108. 34 Rasel V. Belk, 2003, navedeno delo, 126. Sli~na razrada pro- blema nalazi se i u knjizi Istorija sveta u 10 ½ poglavlja Julijana Barnsa, gde se narator nakon svoje smrti na|e na nebu s mo- gu}noš}u da uradi šta god ho}e. Odmah otpo~inje s kupovinom luksuznih proizvoda, s opscenim radnjama, i u~estvuje u mnogim uzbudljivim avanturama. Nakon što je pobedio u svim takmi~e- njima, shvata da je ostao bez snova i bez nade. Julian Barns, Istorija sveta u 10 ½ poglavlja (Beograd: GeoPoetika, 1994).

89 BOJANA BURSA]

Sa sli~nim dilemama susre}emo se i prilikom „bren- diranja“ urbanih pejza`a. Prema Naomi Klajn, to je specifi~na vrsta „brendiranja“ s porukama poznatih „brendova“ koji dominiraju na javnim i privatnim zgradama, javnom transportu i taksi vozilima.35 Iako je ova vrsta „brendiranja“ zajedni~ka skoro svim gra- dovima sveta i donosi prihode, uvek postoji opasnost da korporacija potpuno „brendira“ delove grada ili, ~ak, i ceo grad. Primer toga predstavlja uticaj ko- mercijalnih „brendova“ na renoviranje siroma{nih ~e- tvrti Los An|elesa.36 Pojedini delovi Los An|elesa nazvani su po „brendovima“ koji u njima dominiraju, a prethodni duh mesta je zanemaren. U ekstremnim slu~ajevima, kada „brendovi“ dominiraju gradom, po- trebno je da gradske vlasti za{tite gradove i gra|ane od jednoli~nosti i gubljenja sopstvenog identiteta.

Postoji niz gradova kod kojih je proces „brendiranja“ zavr{en mnogo uspe{nije. Primeri Pariza, Njujorka, Amsterdama, Salcburga i Bilbaoa govore u prilog „brendiranju“. Kao grad istorije, arhitekture, kulture `ivljenja, mode, luksuznih objekata i turizma, Pariz ima izuzetne prednosti za „brendiranje“. Primer je grada koji kontinuirano promovi{e svoju jedinstve- nost, kulturu, ljude, istoriju, ekonomiju, turisti~ke atrakcije i vrednosti. Nazvan je „gradom svetlosti“ u ~ast doba prosvetiteljstva, zbog svog izgleda i grad- skog `ivota kao umetni~ke forme. „Brend“ Pariza po- dr`avaju i stanovnici i turisti. Jedan od najboljih pri- mera gra|enja „brenda“ grada prema jedinstvenoj li- ~nosti je Salcburg. Li~nost Volfganga Amadeusa Mo- carta je u Salcburgu poslu`ila kao osnova na kojoj su formirani identitet i „brend“ grada. Nematerijalno nasle|e (pre svega muzika), kao temelj identiteta, odslikava i moto grada; grad je „pozornica sveta“ (Die Bühne der Welt), ali i niz „brendova“ koji iz njega proisti~u: salcbur{ki festival, brojna kulturna de{avanja, “Mocart kugle” itd. Njujork i Amsterdam su gradovi koji svoje „brendove“ uspe{no zasnivaju na emotivnoj povezanosti stanovnika s gradom i s gra|e- njem ose}anja ponosa njegovih stanovnika zbog pri- padanja gradu. Stoga su i marketin{ke kampanje, ko- je su pratile gra|enje identiteta I©NY i I amsterdam, bile veoma uspe{ne.

35 Naomi Klein, No Logo (Beograd: B92 Samizdat, 2003). 36 Klein, 2003, navedeno delo, 67.

90 BOJANA BURSA]

Iz prethodno navedenih primera mo`e se zaklju~iti da „brendiranje“ grada nije slo`en proces samo u teo- riji, ve} predstavlja izazov u usvajanju i vizuelizaciji vrednosti. Te komponente su od klju~ne va`nosti u procesu „brendiranja“ i one uti~u na budu}nost „gra- da–brenda“.

MAPIRANJE IDENTITETA BEOGRADA Beograd je grad na strate{ki veoma interesantnom geografskom polo`aju, {to je uslovilo i njegovu spe- cifi~nu istoriju. Neki od identiteta grada, koji su se javljali tokom istorije, opstali su i do danas, i njihovo otkrivanje zna~ajno je ne samo za razumevanja istorije grada nego i za afirmisanje grada u sada{njem tre- nutku, ali i njegovo markiranje na kulturnoj mapi. Pi- tanje identiteta Beograda postalo je prisutno u svesti gra|ana, predstavnika grada i u medijima nakon {to je Beograd progla{en za “grad budu}nosti” jugoisto~ne Evrope.37 Pre tog doga|aja, predstavljanje grada bilo je nerazvijeno, povr{no i orijentisano prema stvaranju slike Beograda kao „brzog“ grada zabave, kratkoro~no isplativog, ali dugoro~no potencijalno veoma {tetnog koncepta. U delu koji sledi predstavi}u identitete Beo- grada ~ija bi afirmacija pomogla u gra|enju pozitivne slike me|u stanovnicima, turistima i svima koji uti~u na njegov razvoj. Predstavljeni identiteti bazirani su na karakteristikama grada poznatim iz njegove istorije, na odgovorima ispitanika koji su u~estvovali u istra`ivanju o Beogradu 2006. godine, kao i na teorijama stvaranja identiteta grada i definiciji „brenda“.

Beograd kao dvo ili trocentri~ni grad Termin „gradova–blizanaca“, odnosno gradova koji su se u po~etku ili u nekoj fazi svog razvitka odvojeno formirali, a kasnije prerasli u jedan grad s jasnim karakteristikama identiteta svakog dela pojedina~no, nije nov i on oboga}uje sredinu u kojoj se nalazi. Iako takav koncept mo`e u odre|enim istorijskim okvi- rima da ima i negativne posledice, gradovi kao {to su Berlin, Budimpe{ta i Mineapolis danas su primeri ka- ko grad mo`e da funkcioni{e kao celina i istovremeno

37 “European Cities of the Future 2006/07”, fDi magazine (2006), http://www.fdimagazine.com/news/fullstory.php/aid/1543/EUROP- EAN_CITIES_REGIONS_OF_THE_FUTURE_2006_07.html

91 BOJANA BURSA] pozitivno koristi svoje razli~itosti. Vi{ecentri~nost Beograda posledica je geografskog polo`aja grada, u{}a Save u Dunav i raznolikosti morfologije terena. Beograd mo`e da se predstavi kao dvocentri~ni ili trocentri~ni grad, u zavisnosti od toga da li posma- tramo odnos izme|u starog jezgra Beograda i Zemu- na, koji je 1. aprila 1934. godine transformisan od nezavisnog grada u jednu od beogradskih op{tina, ili se posmatra i njihov odnos s Novim Beogradom, iz- gra|enim u drugoj polovini 20. veka, koji je pro{ao transformaciju od „grada spavaonice“ do poslovnog centra grada. Kre}u}i se Beogradom, posetilac mo`e da se oseti kao putnik kroz vreme koji svoj obilazak zapo~inje u starom delu Zemuna, izgra|enom krajem 18. i u 19. veku, zatim nastavlja kroz Beograd druge polovine 19. i prve polovine 20. veka, a put zavr{ava u Novom Beogradu, koji je najve}im delom izgra|en u drugoj polovini 20. veka i ~ija se izgradnja nastavlja i danas. Razlike izme|u pojedinih delova grada su osim arhitekturom definisane i „mestima se}anja“ grada. „Mesta se}anja“ Zemuna najbolje se mogu de- finisati kroz religioznu toleranciju grada u pro{losti, s mnogobrojnim pravoslavnim i katoli~kim crkvama i sinagogom, koja danas vi{e ne postoji, ku}om po- rodice Karamata, koja se povezuje s austrougarskom istorijom i carem Josifom II, koji je u njoj odsedao, kulom Gardo{, s kafanama na dunavskom keju, la- gumima i Ratnim ostrvom, koji je jedinstvena geo- grafska karakteristika grada. „Mesta memorije“ No- vog Beograda predstavljaju: ne/postojanje kompleksa Starog sajmi{ta, ostaci starog aerodroma u vidu han- gara i radni~kog paviljona, nekada{nje Savezno iz- vr{no ve}e i nekada{nja zgrada Centralnog komiteta Saveza komunista. Potrebno je napomenuti da i drugi delovi Beograda imaju svoje specifi~ne karakteristike koje, iako nisu uvek vidljive na prvi pogled, zna~ajno uti~u na `ivot stanovnika i razvoj grada.

Upravo razli~itost prostornog rasporeda Beograda mo- `e da se posmatra kao njegova pozitivna karakteristika uz obavezu da razvoj grada bude ubudu}e zasnovan na skladu starog i novog, tradicionalnog i savremenog.

Duh Beograda

„Duh Beograda“ je karakteristika grada koja se kon- tinuirano pominjala kroz istra`ivanje identiteta gra-

92 BOJANA BURSA] da.38 „Duh Beograda“ definisan je kao duh njegovih stanovnika koji nije nametnula nijedna vlast, a prema mi{ljenu ispitanika – o~uvan je u atmosferi beograd- skih i no}nog `ivota. Me|utim, gore navedeno predstavlja samo mali deo svega onoga {to „duh gra- da“ predstavlja, i da bi se on bolje razumeo, potrebno je osvrnuti se na vi{e i na manje poznate stanovnike Beograda koji su tokom svog `ivota uticali na razvi- janje „duha grada“. Iako ih je nemogu}e sve predsta- viti, izdvajaju se: despot Stefan Lazarevi}, Nikola Doksat de Morez, knez Mihailo Obrenovi}, Isidora Sekuli}, Branislav Nu{i}, Mira Trailovi}, predstavnici beogradskog kruga nadrealista... Za neke od njih te- {ko je otkriti granicu izme|u stvarnosti i mita. Jedan od postoje}ih mitova vezan je za „beogradskog fanto- ma“, koji je u belom por{eu kru`io oko trga Slavija i koji je tada predstavljao simbol jednog druga~ijeg vremena. Deo tog duha su, tako|e, i kreativni per- formansi demonstranata tokom brojnih demonstra- cija 90-ih godina 20. veka, kao i mladi ljudi koji su, tokom poplava u prole}e 2006. godine, na poplav- ljenim ulicama Beograda skijali na vodi. Stoga je naj- bolje saglasiti se sa sloganom manifestacije „Dani Beograda 2006“ – „Ljudi su grad“.

Va`nost mira kao budu}eg identiteta grada Mir i pomirenje predstavljaju potencijale koji bi mo- gli da budu promovisani kao identitet grada, dok bi istovremeno gra|anima i turistima ukazivali da je Beograd prevazi{ao neke od problema s kojima se susretao u pro{losti. Beograd je grad koji se veko- vima, uz kratke prekide, nalazi na granici izme|u raz- li~itih civilizacija, kultura, grupa ljudi, i koji je tokom svog trajanja bio mesto 115 zabele`enih bitaka ispred ili unutar gradskih zidina. Istovremeno, grad je bio nazivan brojnim simboli~nim imenima, kao {to su: „Breg bitke i slave“, „Breg za razmi{ljanje“, „Ku}a ratova“, „Ku}a slobode“, „Prolaz izme|u Istoka i Za- pada“, „Vrata Balkana“.39 Beograd je grad u ~ijoj su pro{losti vidljivi i tragovi mirovnih ugovora i sporazu- ma potpisanih u gradu, kao i prvih samita nesvrstanih.

38 Odnosi se na istra`ivanje realizovano tokom 2006. godine, a koje je detaljno predstavljeno u magistarskom radu Identifying and Creating the Identity of Belgrade. 39 World Encyclopedia of Cities, “Belgrade”, 1994.

93 BOJANA BURSA]

Promocija mira i pomirenja omogu}ila bi ne samo bolje razumevanje grada i njegovu promociju ve} bi i una- predila komunikaciju izme|u Beogra|ana razli~itih ge- neracija i porekla, izme|u posetilaca klubova i splavova, izme|u stanovnika grada i onih koji se u njega do- seljavaju danas, sada{njih stanovnika i stranaca.

Beograd – dematerijalizovan grad

Kada posetilac poku{a da zamisli koje bi spomenike i zgrade Beograd mogao da ima da nije bio uni{tavan, lako mo`e da zaklju~i da bi materijalno nasle|e grada danas moglo da bude veliko. Nasuprot tome, do danas je sa~uvan veoma mali broj zgrada, spomenika ili sli- ~nih obele`ja koji postoje kao znak duge istorije grada. Oliver Mini} pi{e o traganju za onim {to on naziva „li~nost Beograda“, i govori o identitetu Beograda koji je obele`en sa samo nekoliko oznaka pro{losti, u kome nije ostalo gotovo ni{ta od njegovog hiljadugodi{njeg trajanja. Ne postoji vi{e kastrum iz doba Rimljana, ostaci vizantijskog Beograda, dvor despota Stefana La- zarevi}a; uni{ten je najve}i broj gra|evina iz perioda turskog Beograda, kao i onih iz perioda austrijske vla- sti i iz doba kneza Mihaila Obrenovi}a.40 Sve to mo`e navesti na zaklju~ak da je Beograd pre`iveo izvesnu dematerijalizaciju pro{losti.

Naznake duge pro{losti mogu da se na|u u ostacima naselja Vin~a, anti~kim sarkofazima, fragmentima statua, lagumima, jednoj kapiji Gornjeg grada, koja se mo`e datirati u period kada je Beogradska tvr|ava bila prestonica srednjovekovne Srbije, jednoj d`amiji i dva turbeta, koji postoje kao svedoci turskog pe- rioda, kapiji Karla VI iz perioda austrougarskog Beo- grada, nekoliko zgrada nezavisne devetnaestovekov- ne srpske dr`ave. ^ak i s kraja 19. veka sa~uvano je nekoliko ambijentalnih celina, kao {to su Kosan~i}ev venac i Zemun. Najvi{e „ostataka“ mo`emo videti iz 20. veka, i to u vidu „novog grada za nove ljude“ – Novog Beograda. Po{to je grad ostao bez najve}eg broja materijalnih ostataka svoje pro{losti, njegov iz- gled se delimi~no mo`e rekonstruisati iz arhiva i mu- zeja. Grad bi, stoga, morao da razvije svoj identitet

40 Oliver Mini}, “U portrazi za likom Beograda”, u: Godišnjak Muzeja grada Beograda II (Beograd: Muzej grada Beograda, 1955), 449–458.

94 BOJANA BURSA] kao grad o ~ijoj istoriji postoje pisani tragovi, pri ~e- mu on sam ima veoma oskudne materijalne tragove te istorije.

Jedan segment „Beograda koji nestaje“, u sada{njem trenutku vidljiv je na primeru starih gradskih kafana. Ukoliko se ne preduzmu mere koje }e spre~iti njihovo nestajanje, one }e u vrlo kratkom vremenskom roku tako|e postati deo nematerijalne ba{tine Beograda. Kafane su bile mesta gde su se susretali gra|ani tokom vi{e od sto pedeset godina, mesta gde su bili organi- zovani glavni politi~ki, dru{tveni, ekonomski i kulturni doga|aji. One predstavljaju i ubrane i tradicionalne karakteristike grada i njegove kulture, mesta izme|u Istoka i Zapada, orijentalnog i evropskog grada.

Beograd kao multikulturni grad

Geografska pozicija Beograda uslovila je i pojam multikulturnog grada koji ga na razli~ite na~ine prati kroz istoriju. U Beogradu su boravili ili su kroz njega prolazili stanovnici Vin~e, Kelti, Rimljani, Huni, Sar- manti, Ostrogoti, Gepidi, Heruli, Avari, Bugari, Slo- veni, zatim Srbi, Turci, Austrougari, Jermeni, Jevreji, Grci, Dubrov~ani, Romi, Vlasi, Cincari, ^esi, Rusi, Nemci, Jugosloveni, Kinezi. Za vreme i nakon Okto- barske revolucije, svaki ~etvrti stanovnik Beograda bio je Rus; me|u njima u Beograd su se doselili i Kalmici, narod tatarskog porekla koji je u Srbiju iz- begao iz Rusije. Za vreme “hladnog rata”, Beograd je bio prestonica nesvrstanih – Prvi samit nesvrstanih odr`an je u Centru „Sava“ 1961. godine. Ostali izvori beogradske multikulturalnosti 20. veka mogu se na}i u multikulturnoj studentskoj zajednici, u festivalima kao {to su: BELEF, BITEF, BEMUS i FEST, ali i u dru{tveno-politi~kim doga|ajima kao {to je sahrana Josipa Broza Tita 8. maja 1980. godine. To je bila najpose}enija sahrana u 20. veku na koju je 127 ze- malja poslalo 209 delegacija, me|u kojima i 38 {efova dr`ava i vlada.41 Veliki broj dr`avnika i ~lanova dele- gacija, koji su prisustvovali sahrani, igrao je zna~ajnu ulogu u potonjoj svetskoj istoriji; me|u njima su bili i Indira Gandi, Margaret Ta~er, Rejmond Bar, Helmut

41 Sead Sara~evi} (ur.), Bilo je ~asno `iveti s Titom – Kako su jugoslovenski novinari i foto-reporteri zabilje`ili dramu posljednje Titove bitke sedam najtu`nijih dana (Zagreb: Jugoslavija, 1980).

95 BOJANA BURSA]

[mit, Hans-Ditrih Gen{er, Kurt Valdhajm, Leonid Ili~ Bre`njev, Jaser Arafat, Nikolaj ^au{esku, Kim Il Sung, Sadam Husein. Beograd je grad koji je ~esto menjao imena i gospo- dare u svojoj turbulentnoj istoriji. Tako su nam danas, izme|u ostalih, poznata i imena: Singidunum, Singe- don, Belogradon, kao i razli~iti prevodi tog naziva – Alba Graeca, Griechisch Weissenburg, Nandor Alba, Nandor Fejervar, Castelbianco, Alba Bulgarica,ata- ko|e i turski naziv Beograd Dar Ul D`ihad.42 Slovensko ime Beograd, „Beli grad“, ipak se najdu`e zadr`alo. Mo`da je u promeni imena grada sadr`ana i `elja po- bednika da izbri{e dotada{nji identitet grada i da pro- movi{e svoje ideje budu}eg razvoja grada. Tako|e, kroz istoriju u gradu su dominirale razli~ite konfesije, a gotovo uvek je njih nekoliko imalo svoje centre u Beogradu. Tako je tokom 17. veka Beograd bio islam- ski orijentisan grad, uz dominaciju sufi islama s broj- nim dervi{kim redovima i sedamnaest tekija, koje se se nalazile u gradu. Istovremeno, hri{}anski (i pravoslav- ni i katoli~ki) i islamski vernici `iveli su na istoj teri- toriji. Pored jedine beogradske preostale d`amije, pod imenom Bajrakli d`amija, koja je tako|e jedna od naj- starijih o~uvanih gra|evina Beograda uop{te, postoji i nekoliko katoli~kih crkava. Arhitektonski je najzna- ~ajnija crkva Svetog Ante koju je projektovao Jo`e Ple~nik. U bogat religijski milje Beograda ubrajaju se i sinagoge, kao i brojne pravoslavne crkve – religijska obele`ja dominantne veroispovesti u savremenom Beogradu i obele`ja sedi{ta arhiepiskopije i patrijar- {ije. Po svom zna~aju i arhitekturi, me|u pravoslavnim crkvama izdvaja se hram Svetog Save koji ujedno pred- stavlja i potencijalni simbol grada. U ovom kontekstu va`no je pomenuti i budisti~ki hram koji je nekada postojao u Beogradu. Budisti~ki hram, koji su sagradili Kalmici, nalazio se na periferiji Beograda oko Pa{ine ~esme u Malom mokrom lugu. Kalmici su napustili Beograd nakon zavr{etka Drugog svetskog rata i pro- gla{enja nove komunisti~ke dr`ave, a njihov vreme- nom uru{eni hram sasvim je poru{en. Tokom 90-ih godina 20. veka ubrzava se proces ho- mogenizacije grada i, od ve}inski multikulturnog gra- da, Beograd postaje, pre svega, grad Srba s veoma

42 Dr Radmila Tri~kovi}, „Novi vek“, u: Zdravko Antoni} (gl. ur.), Istorija Beograda (Beograd: SANU, Dragani}, 1995), 96.

96 BOJANA BURSA] vidljivom populacijom Roma.43 Povratak multikul- turnom Beogradu omogu}ili su od kraja 20. veka umetnici i publika koji su iz inostranstva dolazili na gore pomenute festivale. Tako|e, sportske manife- stacije i brojni koncerti doveli su turiste u Beograd, uglavnom one iz okolnih zemalja. Beogradski duh i izgled tako|e su deo njegove multikulturalnosti. Da bi se istakla multikulturalnost Beograda, postoje}i materijalni i nematerijalni tragovi izuzetne istorije grada morali bi da budu dodatno nagla{eni: Beograd- ska tvr|ava, kompleks Starog sajmi{ta, lagumi Beo- grada, duh kafana...

Identitet i slike grada Da bi se grad bolje promovisao me|u stanovnicima i posetiocima, potrebno je preduzeti niz aktivnosti koje su povezane s popravljanjem postoje}e slike o gra- du.44 Te aktivnosti se osmi{ljavaju s ciljem da pomi- njanje grada izazove pozitivne slike kod stanovnika i turista. Me|u brojnim mogu}nostima koje mogu do- vesti do unapre|enja slike grada, izdvajamo neke od aktivnosti koje }e ovde biti navedene:

Brendiranje grada Primeri Amsterdama, Bilbaoa, Las Vegasa, Njujorka, Pariza i Salcburga pokazuju da gradovi mogu da budu „brendirani“ s vi{e ili manje uspeha. Svaki grad mora da otkrije svoje osobenosti, a ne da svoj „brend“ for- mira kopiraju}i karakteristike nekog drugog grada. Karakteristike identiteta koje bi Beograd mogao da iskoristi za izgradnju svog „brenda“, nalaze se u poka- zivanju snage i spremnosti da se re{e problemi koji istoriju Beograda prate vekovima. To su problemi s kojima se grad zajedno s dr`avom suo~avao posled- njih decenija, kao i konflikti u samom gradu. Zato bi Beograd mogao da bude prikazan kao grad koji je re{io probleme s konfliktom identiteta i da se pred- stavi kao novi i ka miru orijentisani grad koji se suo-

43 Milena Dragi}evi}-Šeši}, “BELEF, Polyphony of Cultures – Challenges for the New Cultural Policy”, Belef 04, http:// www.belef.org/04/index_e.html 44 Erik Braun i Alexander Otgaar, “City Identity and Image”, EURICUR – Erasmus University Rotterdam, 1st discussion, www.europa.wfg-hagen.de/projekte/CRII_Presentaions/Uni% 20Rotterdam-City_Identity_and_Image-first_discussion.pdf

97 BOJANA BURSA]

~io sa svojim problemima pro{losti i koji bi bio primer ostalim gradovima. Sve gore navedeno moglo bi da se materijalizuje kroz vi{eslojno predstavljanje mesta uspomena grada, kao {to su: Beogradska tvr|ava i Kalemegdan, Staro saj- mi{te i uni{tene zgrade iz bombardovanja tokom Drugog svetskog rata i tokom 1999. godine, od kojih bi neke morale da budu renovirane, ali bi ostale kao mesta se}anja na vreme ru{enja.

Doga|aji u gradu Jedan od na~ina da se privuku kapital i bogati ljudi u periodu urbane konkurencije i preduzetni{tva, jeste i ozna~avanje grada kao mesta u kome se stvaraju urba- ni izvo|a~ki prostori45 i osnivaju brojne manifestacije koje uti~u na razvoj grada. Kako bi postigli `eljeni efekat i imali pozitivni uticaj na identitet i slike o gra- du, festivali moraju da budu integralni deo zajedni~kih vrednosti dru{tva, a njihov program bi morao da ohrabruje aktivno u~e{}e gra|ana u njegovoj realizaciji od po~etka razvoja festivala. Osmi{ljavanje doga|aja, kao {to su jednogodi{nje manifestacije i jednokratni doga|aji, mora da bude organizovano pa`ljivo i sa sve- {}u o mogu}im rezultatima i posledicama. Manifestacije Beograda – BELEF, BITEF, BEMUS, FEST – postale su zna~ajna oznaka beogradskog iden- titeta. Evropsko prvenstvo u ko{arci, organizovano u Beogradu 2005. godine, uticalo je na to da posetioci posmatraju na{ grad kao mesto fer igre. Ali, pored glav- nog sadr`aja manifestacije, neophodno je da se posetio- cima i stanovnicima predstave i materijalna i nemateri- jalna ba{tina grada, {to je do sada retko ~injeno. Tako je za pripremanje narednih doga|aja u Beogradu, poseb- no „25. univerzijade“ u Beogradu 2009. godine, neop- hodno pripremiti i detaljnu strategiju prezentacije gra- da za aktivne i pasivne u~esnike Univerzijade.

Stvaranje kapitalnih zgrada i projekata U gradovima se ~esto menja urbani pejza` grada, iako to ve}ina stanovnika ne prime}uje, jer te promene

45 David Harvey, The Condition of Postmodernity. An Enquiry into the Origins of Cultural Change (Cambridge: Blackwell Pub- lishers inc, 1990), 92.

98 BOJANA BURSA] nisu uvek upe~atljive. Dejvid Harvej smatra da kada me|u predstavnicima grada postoji razvijena svest o neophodnosti stvaranja pozitivne slike grada, oni po- zivaju najpoznatije arhitekte i dizajnere da osmisle upe~atljivu arhitekturu ili forme urbanog dizajna koji bi odgovorili na tu potrebu.46 Pored projekata svetski poznatih arhitekata, pa`nju javnosti privla~e i pro- jekti koji sadr`e neku specifi~nost. Postoje tri projek- ta kapitalnih zgrada na kojima se danas radi ili o kojima se pre izvesnog vremena u Beogradu govorilo. To su hram Svetog Save, rekonstrukcija tornja na Avali i potencijalna izgradnja 333 metra visokog ob- lakodera, jedne od najvi{ih zgrada Evrope. Hram Svetog Save predstavlja najve}u aktivnu pravo- slavnu crkvu, ali i gra|evinu koja je ve} sada pre- poznata kao jedan od simbola grada. Hram Svetog Save ima dominantno mesto u gradskom pejza`u i dovr{ava va`nu liniju grada koja polazi od Beograd- ske tvr|ave, Trga Republike, Terazija, Beogra|anke i Trga Slavija. Drugi zna~ajan projekat jeste izgradnja tornja na Avali, koji je 1965. godine sagra|en kao televizijski toranj, a 1999. godine uni{ten u NATO bombardova- nju. Avalski toranj bio je za veliki broj gra|ana i turi- sta iz Srbije jedan od glavnih beogradskih simbola. Tre}i projekat, koji se odnosi na izgradnju kapitalne zgrade, predstavlja vi{e deo legende i vezan je za ideju o izgradnji oblakodera na Novom Beogradu, visokog 333 metra, ~ime bi bilo zavr{eno obele`ava- nje Beograda kao regionalnog ekonomskog centra.47

ZAKLJU^AK U kontekstu razli~itih potencijala Beograda i njego- vog identiteta, uputno je navesti opis grada koji je Alberto Moravija zabele`io 1968. godine, a koji i da- nas deluje kao sasvim savremen: „Beograd je redak grad, mali je broj takvih gradova u svetu. U jednom trenutku, posmatraju}i siluetu grada sa Dunava, pomislio sam da se nalazim negde u oko- lini Be~a. U drugom ~asu, imao sam utisak da sam u

46 Harvey, 1990, navedeno delo, 91–92. 47 „Arhitektonsko ~udo u Novom Beogradu“, Blic, http://www.blic.rs/stara_arhiva/arhiva/2006-06-06/strane/srbija.htm

99 BOJANA BURSA] nekom drugom svetskom gradu, mo`da u Parizu ili Briselu. Beograd je jedinstven, ne samo zbog svog idealnog polo`aja na dvema rekama ve} i zbog toga {to predstavlja sintezu nekoliko svetskih gradova.“48 Svi prethodni rezultati istra`ivanja identiteta Beogra- da potvr|uju da grad ima potrebne preduslove za dalji uspe{an razvoj svog identiteta i da je neophodno da se energija koju ima usmeri prema promociji novih vrednosti i pozitivnih karakteristika grada, kako bi se omogu}ilo da se znanje ste~eno u teoriji potvrdi i u praksi. Budu}nost identiteta Beograda nalazi se i u rukama gradske vlade koja bi, u konsultacijama s ne- zavisnim stru~njacima, trebalo da doprinese njego- vom pravilnom definisanju. Bez njihovog truda, kao i bez posve}enosti svih predstavnika institucija kulture, obrazovanja i gra|ana Beograda, identitet grada ne mo`e da bude uspe{no izgra|en.

LITERATURA Aaker, David A. Building Strong Brands. New York: Free Pr, 1996. Andranovich, Greg, Burbank, Matthew J. i Heying, Charles H.. “Olympic cities: lessons learned from mega-event poli- tics”. Journal of Urban Affairs, Volume 23, Number 2 (2001): 113–131. „Arhitektonsko ~udo u Novom Beogradu“, Blic (6. juni 2006. godine), http:www.blic.rs/stara_arhiva/arhiva/ 2006-06-06/ strane/srbija.htm (pristupljeno 10. juna 2006. godine) Ashworth, Gregory J. i Voogd, H. Selling the city: marketing approaches in public sector urban planning. London, New York: Belhaven Press, 1990. Ave, G i Corisco, F. prir. Urban Marketing in Europe. Inter- national Conference. Torino: Torino Incontra, 1994. Belk, Rasel V. „O auri, iluziji, bekstvu i nadi u apoka- lipti~nu potro{nju – Apoteoza Las Vegasa“. U: Apokalipsa i marketing. Stephen Brown, Jim Bell i David Carson, prir. Beograd: Clio, 2003, 107–130. Borchert, Johan G. “Urban Marketing: A Review”. U: Ma- naging and Marketing of Urban Development and Urban Life: proceedings of the IGU – Commission on Urban Develop- ment and Urban Life, Berlin, August 15th to 20th, 1994. Ger- hard O. Braun, ur. Berlin: Dietrich Reimer Verlag, 1994.

48 Ivica Mla|enovi}, „Novija srpska arhitektura“, Projekat Rast- ko, http://www.rastko.org.yu/isk/isk_16.html

100 BOJANA BURSA]

Bouinot, Jean. “Urban marketing in France”. U: Urban Marketing in Europe – International Conference. Ave, G. i Corsico, prir. F. Torino: Torino Incontra F, 1994. Bourdin, A. “Pourquoi la prospective invente-t-elle des territoires?” Espaces et Societés 75–76 (1994): 215–236. Braun, Erik i Otgaar, Alexander. “City Identity and Im- age”. EURICUR – Erasmus University Rotterdam,1st discus- sion, http://www.europa.wfg-hagen.de/projekte/CRII_ Pre- sentaions/Uni%20Rotterdam-City_Idenity_and_Imge-first _discussion.pdf (pristupljeno 27. aprila 2006. godine) Brunet, R. i Ferras, R. “Identité”. U: Les mots de la géo- graphie. Dictionnaire critique. R. Brunet, R. Ferras i H. Thé- ry, prir. Monpellier – Paris: Reclus – La Documentation Française, 1992. Carrillo, Francisco Javier, prir. Knowledge Cities: Approa- ches, Experiences, and Perspectives. Burlington, MA i Ox- ford, UK: Butterworth – Heinemann, 2006. Dematteis, Giuseppe. “Urban Identity, City Image and Ur- ban Marketing”. U: Managing and Marketing of Urban De- velopment and Urban Life: proceedings of the IGU – Com- mission on Urban Development and Urban Life, Berlin, Au- gust 15th to 20th, 1994. Gerhard O. Braun, prir. Berlin: Die- trich Reimer Verlag, 1994. Dragi}evi}-[e{i}, Milena. “BELEF, Polyphony of Cultures – Challenges for the New Cultural Policy”. Belef 04, http:// www. belef.org/04/index_e.html (pristupljeno 5. juna 2006. godine) Dragi}evi}-[e{i}, Milena. “Culture as a resource of city de- velopment”. U: The Creative City: Crossing Visions and New Realities in the Region. Nada [vob-\oki}, prir. Zagreb: In- stitute for International Relations, 2007. “European Cities of the Future 2006/07”, fDi magazine (Fe- bruary 06, 2006), http:www.fdimagazine.com/news/full- story.php/aid/1543/EUROPEAN_CITIES_REGIONS_OF _THE_FUTURE_2006_07.html (pristupljeno 25. marta 2006. godine) Florida, Richard. The Rise of Creative Class. New York: Ba- sic Books, 2002. Harvey, David. The Condition of Postmodernity. An Enquiry into the Origins of Cultural Change. Cambridge: Blackwell Publishers inc, 1990. Heilbrun, Benoa. „U potrazi za skrivenim (DO) (B) (OG) (R) (OM)”. U: Apokalipsa i marketing. Stephen Brown, Jim Bell i David Carson, prir. Beograd: Clio, 2003, 133–157. Jovi~i}, Svetlana i Miki}, Hristina. Kreativne industrije u Srbiji. Preporuke za razvoj kreativnih industrija u Srbiji. Beo- grad: British Council, 2006.

101 BOJANA BURSA]

Kavaratzis, Mihalis i Ashworth, Gregory J. “City Branding: An Effective Assertion of Identity or a Transitory Mar- keting Trick?” Tijdschrift Voor Economische en Sociale Geo- grafie, Vol. 96, No. 5 (2005), 506–514, www.blackwell- syn- ergy.com/doi/pdf/10.1111/j.1467-9663.2005.00482.x (pristu- pljeno 22. avgusta 2006. godine) Klein, Naomi. No Logo. Beograd: B92 Samizdat, 2003. Landry, Charles. Creative city. London: Earthscan, 2000. Lynch, Kevin. The Image of the City. Cambridge: MIT Press, 1970. Lynch, Kevin. What time is this place? Cambridge: MIT Press, 1972. Mayer, Chris. “Why the 21th Century Will Be a Century of Cities”, Daily Reckoning, http://www.dailyreckoning.com/ why-the-21st-century-will-be-a-century-of-cities/(pristuplje- no 1. aprila 2009. godine) Mini}, Oliver. „U portrazi za likom Beograda“. Godi{njak Muzeja grada Beograda, II. Beograd: Muzej grada Beogra- da, 1955. Mla|enovi}, Ivica. „Novija srpska arhitektura“. Projekat Rastko, http://www.rastko.org.yu/isk/imladjenovic-modern_ architecture.html (pristupljeno 30. maja 2006. godine) Perovi}, Milo{ R. Iskustva pro{losti – Istra`ivanje alternativ- nih modela grada, Studija rekonstrukcije centra Novog Beo- grada i Savskog amfiteatra. Beograd: Zavod za planiranje razvoja grada Beograda, 1985. Petri}, Mirko i Tomi}-Koludrovi} Inga. “Creative cities vs. Kulturstadt: Implications of Competing Policy Formula- tions”. U: The Emerging Creative Industries in South-eastern Europe. Nada [vob-\oki}, prir. Zagreb: Institute for Inter- national Relations, 2005. Relph, Edward. Place and Placelessness. London: Pion, 1976. Rondot, Guilhem. Le Siècle des villes (film), Francuska, 1999. Sara~evi}, Sead, ur. Bilo je ~asno `iveti s Titom – Kako su jugoslovenski novinari i foto-reporteri zabilje`ili dramu po- sljednje Titove bitke sedam najtu`nijih dana, Zagreb: Jugo- slavija, 1980. Simões, Cláudia i Dibb, Sally. “Rethinking the Brand Con- cept: New Brand Orientation”, Corporate Communications: An International Journal 6 (2001), 217–224, http://www. emeral dinsight.com/10.1108/13563280110409854 (pristup- ljeno 21. avgusta 2006. godine) Sjøholt, Peter. “The City of Bergen. Image and Marketing”. U: Managing and Marketing of Urban Development and Ur-

102 BOJANA BURSA] ban Life: proceedings of the IGU – Commission on Urban Development and Urban Life, Berlin, August 15th to 20th, 1994. Gerhard O. Braun, prir. Berlin: Dietrich Reimer Verlag, 1994. Temelova, Jana. “Contemporary Buildings in City Promo- tion: Attributes and Foundation of High-Profile Structures. The case of Prague and Helsinki”. Research and Training Network Urban Europe 10/2004, http://www.urbaneuro- pe.net/working/10_2004_Temelova.pdf (pristupljeno 20. ju- na 2006. godine) Tri~kovi}, dr Radmila. „Novi vek“. U: Istorija Beograda. Zdravko Antoni}, gl. ur, Beograd: SANU, Dragani}, 1995. “Culture as a resource of city development“. U: The Cre- ative City: Crossing Visions and New Realities in the Region. Nada [vob-\oki}, prir. Zagreb: Institute for International Relations, 2007.

Internet izvori: Department of Culture Media and Sport. “Creative indus- tries”. Creative industries Section, http://www.culture.gov. uk/creative_industries (pristupljeno 27. maja 2006. godine) Placebrands, “The Principles of Place Branding”, Place- brands, http://www.placebrands.net/principles/principles.html (pristupljeno 15. maja 2006. godine)

Brana Tomi} – Las Vegas

103 ANA VASILJEVI]

UDK 316.72:711.42.01 711.42:659.127.8

Apstrakt: Poznati i uspe{ni, gradovi su oduvek u na{im mi- slima povezivani s odre|enim kvalitetom, obe}anjem, atribu- tom. Svet je od predanti~kog vremena imao svoje metropole, gradove na ~iji bi se pomen budila interesovanja, stvarale predstave kod onih koji u njima nikada nisu bili. Taj jedno- stavni atribut, koji nam stvara predstavu o gradu, mo`e da ima veliki uticaj na odluke ljudi, bilo da je re~ o turisti~koj poseti odre|enom gradu ili opredeljenju za budu}e mesto stanova- nja. Odluke koje donosimo u tom trenutku delimi~no su ra- cionalne, delimi~no emocionalne. Na koji na~in na njih mo- `emo da uti~emo? Kako, uop{te, nastaju mitovi o gradovima? Grad ovde posmatramo kao odre|enu vrstu proizvoda ~iji identitet `elimo da kreiramo, kako bismo ga jasno izdvojili od ostalih „konkurenata“, jer on danas funkcioni{e, pre svega, kao subjekt na slobodnom tr`i{tu. U svetu se sprovode ~itave marketin{ke kampanje i kreiraju imid` strategije gradova, jer je odavno jasno da je to ono {to stvara povoljnu zaintereso- vanost za na{ grad. Klju~ne re~i: grad, identitet, brend Keywords: city, identity, brend

Svet je od predanti~kog vremena imao svoje metro- pole – gradove na ~iji bi se pomen budila intereso- vanja, stvarale predstave kod onih koji u njima nikada nisu bili: Vavilon, Jerusalim, Atina, Pariz, Rim, Istan- bul, Moskva… Svaki grad ima svoju kulturu, neku svo- ju osobenost. Iako se grad danas vi{e posmatra sa svog urbo–ekonomskog, geografsko–prostornog, demogra- fskog, kriminolo{kog, psiholo{kog i drugog stanovi{ta, ~ini se da je kulturolo{ki pristup, koji nije isklju~ivo opredeljen tradicijom i istorijom, tako|e zna~ajan. Svaki istinski veliki grad dobio je i svoje umetni~ko paradigmati~no delo na koje se odmah pomisli prili-

104 ANA VASILJEVI] kom izricanja imena: Rim, na film Rim, otvoreni grad, Peterburg, na Dostojevskog i Pu{kina, Moskva, na Tolstoja, ali i ^ehova. ^e`nja za velikim gradom stal- ni je motiv literature. Grad oli~ava sve vrednosti mo- dernosti, uspeha, po`eljnog na~ina `ivota. „O gradovima danas imamo odre|ene predstave pr- venstveno prema njihovoj kulturnoj istoriji, ali i u odnosu na kulturnu politiku koju vode, dakle, prema slici koju `ele da emituju o sebi, bilo u eti~kim delima, bilo realizovanjem odgovaraju}ih umetni~kih proje- kata (velikih festivala, kongresa, manifestacija i sl). Mnogi gradovi postaju simboli – politi~ki, dru{tveni, kulturni – ne samo svoje zemlje, ve} odre|enih feno- mena XX veka”1. Da bi se stvorio kulturni identitet grada, u svetu se sprovode marketin{ke kampanje, „imid` strategije“; na neki na~in mo`emo, ~ak, re}i da se stvaraju odre|eni mitovi o gradu.

Grad i njegov identitet Danas smo svedoci toga da nijedna uspe{na korpo- racija ne}e lansirati novi proizvod ili uslugu bez bri- `ljivo kreiranog „brenda“, odnosno pre nego {to sama kreira identitet proizvoda. Korporacije su ve} odavno shvatile da nijedan proizvod ne}e pre`iveti kompe- ticiju sa svojim konkurentima bez jasne, pozitivne i efektivne „brend strategije“. Ista stvar danas se de- {ava i s gradovima koji postaju proizvodi na tr`i{tu. Bez jasne „brend strategije“, odnosno imid`a koji kreiramo o na{em gradu, on se ne}e izdvojiti od os- talih „konkurenata“. Ukoliko sami nismo osmislili ko smo, i odredili korake na koji na~in to mo`emo de- finisati i svetu, ostavljeni smo da nas drugi defini{u.2 U savremenim uslovima globalnog tra`enja i medijskog komuniciranja, grad se u sociolo{kom i ekonomskom smislu pojavljuje kao najslo`eniji proizvod, odnosno tr- `i{na marka.3 Ovaj rad ima za cilj da poka`e karak- teristike globalnog konteksta „brendiranja“ grada, od- nosno na~in na koji se stvara tr`i{na marka od grada s posebnim naglaskom na predstavljanje zna~enjskog po-

1 Milena Dragi}evi}-Šeši}, Stvaranje mita o gradu, iz: Urbana kultura i ekologija, priredili: J. @ovkovi}, B. Stojkovi}, Gradina, Niš, 1994. 2 Scott Bredbury, A New Brand World: 8 Principles for Achieving Brand Leadership in the 21st Century (Viking, March 2002). 3 Ibid.

105 ANA VASILJEVI] lja simboli~ke komunikacije fizi~kog prostora koji ka- rakteri{e gradove danas. Zna~ajan deo rada odnosi se i na studije slu~aja, odnosno studije gradova koji su za- hvaljuju}i odli~nim „brend strategijama“ zauzeli prvih pet pozicija najpo`eljnijih gradova koje bi ljudi {irom sveta `eleli da posete ili da se u njima nastane. Budu}i da je re~ o slo`enim pojmovima, poku{a}u da ogra- ni~im zna~enja pojmova grad i brend, odnosno da po- nudim nekoliko njihovih odre|enja. Grad je oduvek i uprkos svemu mesto iz kojeg zra~i kultura, civilizacija, mesto „proizvodnje znanja“, me- sto istorijske inicijative, slobode, razli~itosti, multi- etni~ke i multikulturalne koegzistencije, mesto urba- niteta, u smislu plemenitog gradskog pona{anja obra- zovanih ljudi ~ije su osnovne vrline dijalog, toleran- cija i empatija. Grad je stanje duha, novi mentalitet, kolektivna memorija, tradicija, pro`imanje starog i novog, javnost… Mamford pi{e: „Grad, to je drago- ceno kolektivno dostignu}e, gotovo isto tako zna~aj- no za {irenje kulture kao i jezik“. Poznato je da je grad, a naro~ito veliki grad, projekcija globalnog dru- {tva u prostoru. On se tako|e mo`e shvatiti kao me- zocelina ili posrednik izme|u globalnog dru{tva kao makroceline (vlast, dr`ava, institucionalni prostor i institucionalni urbanizam) i pojedinca kao mikroce- line. Na osnovu ovog, jasno je da postoje dva osnovna principa, odnosno koncepta kulturne politike – hu- manisti~ki i tr`i{ni – koji }e se uvek preplitati: 1) Humanisti~ki princip zasniva se na uverenju da kul- tura bitno odre|uje pojedinca i dru{tvo, pa i grad u celini. Ako neki grad ne mo`e kulturno da se odredi, on gubi svoj identitet. Dru{tvo i grad su du`ni da osiguraju {to efikasniji protok kulturnih informacija, to jest sa- dr`aja, i {to povoljnije uslove za njihovo stvaranje. 2) Tr`i{ni princip u kulturnoj politici vrednuje kul- turne sadr`aje kao potro{na dobra podvrgnuta zako- nima tr`i{ta. Tr`i{no usmerenje favorizuje ono {to se trenutno tra`i, bez obzira na to da li je re~ o auten- ti~nom kulturnom sadr`aju.4 Postavlja se pitanje da li se mo`e ostvariti takav odnos tr`i{nosti i humanizma u kulturnoj politici grada i kako se mo`e formirati njegov identitet.

4 Milena Dragi}evi}-Šeši}, Stvaranje mita o gradu, iz: Urbana kultura i ekologija, priredili: J. @ovkovi}, B. Stojkovi}, Gradina, Niš, 1994.

106 ANA VASILJEVI]

[ta je brend? Kako brendirati grad? Tr`i{na marka grada (city brand) jeste model uprav- ljanja gradom koji se temelji na tezi da savremeni grad mo`e i mora da funkcioni{e kao subjekt na slo- bodnom tr`i{tu, u svrhu kontinuiranog pobolj{anja uslova `ivljenja njenih gra|ana. „Brendiranje“ grada podrazumeva identifikaciju, razvoj i komunikaciju pozitivnog identiteta. Postavlja se pitanje kako „brendirati“ grad. Kada shvatimo ~injenicu da dobra „brend strategija“ grada mo`e da stvori povoljnu zainteresovanost za na{ grad, slede}i korak je da odredimo na koji na~in mo`emo da je kreiramo. Ispod se nalaze nabrojani i obja{njeni osnovni koraci koje mo`emo da preduzmemo u cilju kreiranja povoljne „imid` strategije“ na{eg grada5: 1. Interno istra`ivanje – dugoro~ni i efektivni „brend identitet“ jednog grada na~injen je na bazi osnovnih vrednosti, snaga koje dobijamo kao rezultat internog istra`ivanja. Jedini na~in da saznamo {ta je na{ grad i kako ga njegovi stanovnici vide jeste da pitamo. Sve- obuhvatni upitnik o na{em gradu najbolje je distri- buirati do svakog doma}instva – to je jedini na~in da budemo sigurni da }emo zaista dobiti prave odgovore gra|ana bez bilo kakvih specijalnih interesa. 2. Eksterno istra`ivanje – drugi korak istra`ivanja tre- ba praviti u isto vreme kada i prvi – paralelno–ina taj na~in smanjiti mogu}nost da interno i eksterno istra`ivanje uti~u jedno na drugo. Ova vrsta istra`i- vanja je od velikog zna~aja, jer ve}ina gradova nema ta~nu predstavu o tome kako ih drugi percipiraju. Naj~e{}e su rezultati ovog istra`ivanja takvi da se umnogome razlikuju od na{ih pretpostavki. Ovde se defini{e kakva je trenutna osobenost na{eg grada, ko- je su prve asocijacije ljudi kada na njega pomisle. Na osnovu rezultata oba istra`ivanja i SWOT (strength, weakness, opportunities, threats) analize, defini{u se jasni ciljevi koje `elimo da postignemo. 3. Logo i brand promise, dizajn – naoru`ani na{im in- ternim i eksternim istra`ivanjem, mo`emo da defi- ni{emo osnovne vrednosti na{eg grada i da shvatimo po ~emu se one razlikuju u odnosu na percepciju koju drugi imaju o njemu. Sa svim ovim informacijama kreira se `eljeni identitet grada, logo grada, kao i

5 www.brandchannel.com

107 ANA VASILJEVI] brand promise. Brand promise predstavlja frazu ili slo- gan koji postaje deo logotipa i integralni deo na{eg grada. On predstavlja i daje mentalnu sliku koja ~uva esenciju na{eg grada, kao i svih onih na koje uti~e. Trebalo bi da bude kratak i jasan; najbolje bi bilo ukoliko bi to mogla da bude samo jedna re~, mada je to te{ko posti}i. Nakon toga, kreiramo logotip koji }e i vizuelno podr`ati brand promise i predstaviti ka- rakter i/ili glavni vizuelni element grada. Zatim se donose odluke o tome koje asocijacije `elimo da po- stignemo kod ciljne grupe, kako `elimo da se po- zicioniramo, kako da premostimo raskorak izme|u postoje}eg i `eljenog stanja, uzimaju}i u obzir du- gotrajnost procesa „brendiranja“. 4. Sveobuhvatna primena brend identiteta (dizajn paket) – kada je logotip kreiran, slede}i korak jeste da se isti implementira na sve generalije – vizit karte, mapu gra- da, uniforme, promo materijale itd, to jest, da se one na|u istovremeno u svim sredstvima komunikacije i da se stalno primenjuju na isti prethodno utvr|eni na~in. 5. Interna edukacija – kako bi sam „brend identitet“ grada profunkcionisao, potrebno je da prvo za`ivi lo- kalno, to jest da se najpre radi na internoj edukaciji. Od velike je va`nosti da se sva istra`ivanja, koja su ranije preduzeta, „podele“ s ljudima iz gradske vlasti i javnim mnjenjem. Naravno, potrebno je odre|eno vreme da se ljudi edukuju o tome {ta, zapravo, zna~e rezultati tih istra`ivanja, kao i da se prenese ono {to je grad „planirao“ da budu slede}i koraci, odnosno na koji na~in ih je implementirao u svoju strategiju krei- ranja prepoznatljivog identiteta. 6. Eksterna edukacija (Public Relations) – na osnovu eksternog istra`ivanja, dosta }emo precizno znati {ta drugi misle o na{em gradu, odnosno, ima}emo u vidu na kojim mestima se on percipira negativno, tj. ne onako kako bismo mi to `eleli. Kroz medijska ogla- {avanja, li~ne kontakte, internacionalne i nacionalne doga|aje, manifestacije, mo`e da otpo~ne proces re- edukacije javnosti i stvaranja nove percepcije koja je bli`a realnosti, postoje}oj u okviru na{eg grada. 7. Advertising/ogla{avanje – tek nakon {to su prethodni zadaci uspe{no obavljeni, u situaciji smo da po~inje- mo da ogla{avamo, reklamiramo na{ grad. Kada ima- mo novi logo brand promise – jednostavnu poruku – mo`emo da zapo~nemo proces identifikacije ciljne grupe kojoj se obra}amo. Ogla{avanje gradova na

108 ANA VASILJEVI] ovaj na~in ostaje u se}anju ljudi i dugo nakon {to se ono zavr{i. Oni su ve} tada memorisali „brend iden- titet“ odre|enog grada.

Kulturni identitet grada Kulturni identitet jednog grada preduslov je njegove komunikacije s okru`enjem, prepoznatljivosti i atrak- tivnosti, kako za potencijalne investitore tako i za tu- rizam, pa i kadrove koje bi trebalo privu}i u tu sredinu. Investiranje u umetnost i kulturu uslov je budu}eg ekonomskog razvoja grada. Tako se, na primerima kulturnih politika gradova, posebno San Franciska, Barselone i Montreala, pokazuje da se ubrzano raz- vijaju samo oni gradovi ~ije su vlasti u~inile i kulturu sastavnim delom integralnih razvojnih planova.6 U pro{losti je odnos izme|u kulture i grada uvek posmatran jednostrano – kulturi je potreban grad. Ova ideja je uglavnom izra`ena u konceptu evropskih gradova – prestonica kulture. Me|utim, noviji kon- cept, koji ~esto citira gradska administracija, podra- zumeva da je gradu potrebna kultura. Tako je Nju- jork danas postao kulturni centar sveta. Literatura, filmovi, likovna dela, ali jo{ vi{e ono {to se de{ava oko i povodom umetnosti, ~ini od Njujorka stvarala~ku difuzionu scenu svetske kulture. Op{ta ideja na kojoj se zasniva ovaj relativno novi pristup jeste da umet- nost i kultura ponovo ~ine gradove pogodnim za `i- vot. Kultura obezbe|uje novu, ekonomsku osnovu i doprinosi porastu presti`a, privla~nosti i imid`a gra- da. Stoga su mnogi gradovi po~eli da razvijaju (nove) kulturne i turisti~ke atrakcije. Sve vi{e se kultura i umetnost posmatraju kao sredstva ili instrumenti ur- banog planiranja. Prvi znaci ovih velikih projekata u obnavljanju gradova po~eli su da se pojavljuju u SAD-u ve} krajem 70-ih i po~etkom 80-ih godina, na primer u Baltimoru (The Inner Harbour) ili Njujorku (Southstreet Sea Port), gde je obnavljanje starih do- kova postalo glavno gradsko pitanje. Ovaj trend se pro{irio zapadnom Evropom i „zarazio“ gradove kao {to su: London (the Docklands), Amsterdam, Roter- dam, Barselona i Antverpen. Brisel, Glazgov, Pariz i Berlin tako|e su imali velike integrisane projekte sa stambenim i poslovnim oblakoderima, prodavnicama visokog kvaliteta, rekreacionim sadr`ajima i prosto-

6 Ibid.

109 ANA VASILJEVI] rima namenjenim kulturi. Svi su promovisali pogodne uslove lokacije, kao {to je blizina centra, vi{e obra- zovanje, visokorazvijeni sistem prevoza, dobar stam- beni prostor i bezbedna okolina. Kulturna politika gradskih uprava menjala se tokom druge polovine XX veka, osciliraju}i od7 tradicionalnog vo|enja brige o gradskim institucijama kulture u 50-tim godinama, kada je zna~aj kulture bio marginalan u sklopu grad- ske politike, ili ideologizovan (u socijalisti~kim zem- ljama) – spektakl je zatvoren u tradicionalnim objek- tima – preko sociokulturne politike u 60-tim (demokra- tizacija, decentralizacija, rehabilitacija ambijenata, objekata) – Teatar „Baro-Reno“, „Orsej“ – i presti- `ne, glamurozne umetni~ke politike kasnih 70-ih godi- na (Bobur, Vilet, piramida u Luvru, Muzej „Orsej“), do tr`i{no usmerene marketin{ke kulturne politike 80-ih (kultura u slu`bi lokalne privrede i njenog imi- d`a). U mnogim gradovima u SAD-u i zapadnoj Ev- ropi, gradska ve}a su shvatila da umetnost i kultura mogu da budu od pomo}i pri re{avanju brojnih pro- blema grada, kao {to su: negostoljubivost, kriminal i beda. Stoga su mnogi gradovi po~eli da razvijaju nove kulturne i turisti~ke atrakcije, da investiraju u razvoj pozori{ta, opera, muzeja, galerija, skulptura i arhitek- ture. Ovo se ne de{ava samo u dobro poznatim cen- trima kulture, kao {to su Rim, Firenca, Be~ i Pariz, ve} se, na primer, i u Nema~koj otvaraju nova pozo- ri{ta i operske dvorane. Hamburg, Keln, Frankfurt, [tutgart i Berlin nadme}u se izme|u sebe za titulu nema~ke prestonice kulture. ^ini se da novac ne igra bitnu ulogu u ovom takmi~enju. Amsterdam, Roter- dam i Hag su rivali u tome ko }e vi{e novca da dobije od nacionalne vlade za umetnost, i poku{avaju da privuku najva`nije me|unarodne kulturne izlo`be. O~ekuje se da }e umetnost i kultura, tako|e, pove}ati i pro{iriti prepozatljivost grada. Stoga, mnogi gradovi `ele da pojasne, poja~aju ili povrate svoj imid`, uglav- nom putem marketinga i promocije grada. U neko- liko kulturnih planova nagla{ena je ~injenica da imid` grada mora da se promeni zato {to grad nema pri- rodni identitet, ili zato {to mu je imid` lo{ ili, {to je najgore, zato {to ga uop{te nema. Majerskof tvrdi da je umetnost katalizator obnavljanja grada i smatra da su razli~ite umetnosti neophodne prednosti neke za- jednice. Umetni~ki ateljei i dizajnerska preduze}a, na

7 Ibid.

110 ANA VASILJEVI] primer, mnogo doprinose privla~nosti neke oblasti. [tavi{e, umetni~ki projekti stvaraju poverenje u to da je njihova neposredna okolina pogodna za poslove, pove}avaju presti` regiona i daju pe~at u poslovnim i kulturnim krugovima van tog regiona. Investiranje u ovakve prostore deo je novog duha takmi~enja u gra- dovima Evrope i sveta.8 U ameri~kim gradovima, investiranja u umetnost da- nas predstavljaju najefikasniji na~in da se zapo~ne proces podizanja morala i ponovnog stvaranja atmo- sfere u oblastima ~iji je status pao i koje su po~ele da odumiru. Danas, veliki gradovi ili metropole na glo- balnom nivou, ali i mali gradovi na nacionalnom ni- vou, tako|e poku{avaju da se dokopaju neosporne ~asti da budu umetni~ki grad broj jedan. Sa~injavaju se kulturni planovi, publikuju se kulturne vizije, koje se daju na uvid {iroj javnosti, i mnogo se novca inve- stira u objekte kulture – u pozori{ta, opere i muzeje. Jedan grad mo`e da stvori ili zadobije svoj kulturni identitet ukoliko vodi ra~una o slede}em: - za{titi kulturnog nasle|a, - mestu umetnika u gradu, - kulturnoj animaciji i duhovnom `ivotu, - kulturnoj difuziji, - kulturnom i duhovnom zna~enju.9 To zna~i da bi, na primer, trebalo da postoje spomenici dostojni upoznavanja koji zaslu`uju da se zbog njih pu- tuje; tako|e bi trebalo da ih ima dovoljno i da su osobe- ni. Pored toga, trebalo bi da postoji estetska briga o ur- banizmu u celini koja }e „govoriti“ o gradu kao lepom. Grad bi trebalo da ima festivale, kongrese, periodi~na kulturna okupljanja nacionalnog i internacionalnog karaktera i zapa`enog kvaliteta koji ga ~ine poznatim i utvr|uju njegovu reputaciju na kulturnom planu. Va`ne su izlo`be koje mogu da privuku publiku iz regiona, zemlje, kao i uskla|ivanje aktivnosti na tom planu s aktivno{}u drugih gradova. I najzad, potrebno je da u gradu postoje znamenite umetni~ke {kole, svojevrsne misaone {kole „duhovnih majstora“, kao i centri za umetni~ka, filozofska i druga istra`ivanja. Fenomen grada, kao prostora kulturnog stvarala{tva i

8 Ibid. 9 Milena Dragi}evi}-Šeši} (ured.), Javna i kulturna politika, ^i- goja štampa, Beograd, 2002; po Reichelu Reimondu.

111 ANA VASILJEVI] kulturnog `ivota uop{te, potisnut je institucionaliza- cijom, zatvaranjem kulture u namenske, javne objek- te, podignute specijalno za nju u XIX i XX veku. Tako, umetni~ko stvarala{tvo biva izdvojeno iz svako- dnevice i uokvireno vremenom izvan rada i odre|e- nim prostorom – zgradom pozori{ta, muzeja… Danas gradski marketing nastoji da stvara i razvija grad- ske mitove, bilo da su oni utemeljeni ili ne. Re~ je o nastojanju velikih gradova da budu priznati kao istinski kulturni centri i da, u tom smislu, razvijaju politiku ula- ganja u kulturu koja ima svoj efekat ne samo u ostvari- vanju profita iz kulturnih delatnosti ve} i u ostvarivanju razvojne ekonomske politike u celini (privla~enje stru- ~njaka, investicija, razvoj infrastrukture, turizma…). Da bi mit koji postoji opstao, ili da bi se stvorio u gradovima koji ga nemaju, on stalno mora da bude podr`avan sistematski vo|enom kulturnom politikom koja je deo op{te razvojne gradske politike. Nije dovoljno realizo- vati odre|enu akciju – neophodno je da ta akcija dobije publicitet kroz masovne medije, da bude prihva}ena od stanovni{tva, malih biznisa, u {kolskom sistemu itd. Ina- ~e, grad tako|e mo`e da do`ivi sudbinu „izlaska iz mo- de“, „ispadanja iz trenda“, posebno ako su i razlozi „ula- `enja u modu“ bili skoro kreirani i relativno povr{ni, neutemeljeni istorijom i tradicijom. ^injenica da veliki broj gradova danas koristi ista oru- |a i instrumente za svoje strate{ko planiranje, ne mora da zna~i da je u pitanju pravi izbor za svaki grad. Potrebno je da grad poznaje svoje jake i slabe ta~ke kada kreira svoju politiku. To ne mora uvek i jedino da bude sektor umetnosti i kulture. Me|utim, ako se poka`e da investicije u umetnost i kul- turu slu`e samo da bi ulep{ali grad i sakrili prave struk- turalne probleme, oni }e se samo nagomilavati. U svemu ovome, najmanja opasnost je {to se to mo`e odraziti i na kulturu i na umetnost.

Kako izmeriti City Brand? Nacionalni „brendovi“, zapravo, predstavljaju kom- pleksni mix globalne percepcije ljudi, njene politike, proizvoda, kulture, poslovne klime i turisti~ke atrak- cije. Ovih {est aspekata nacionalnog „brenda“ sumi- rani su u tzv. „nacionalni brend heksagon“, koji for- mira bazi~nu strukturu NBH.10

10 www.nationbrandindex.com

112 ANA VASILJEVI]

Gradovi su sasvim razli~iti i zato ih posmatramo kao jednostavne, male entitete. Kada ljudi razmatraju gradove, obi~no misle, pre svega, na krajnje prakti~ne stvari, kao {to je klima, zaga|enje, saobra}aj, cena `ivljenja u tom gradu, na mogu}nosti za provo|enje slobodnog vremena, sportske aktivnosti, zakone, kul- turni `ivot grada. Zbog ovih i drugih razloga, „gradski brend index“, CBI, baziran je na druga~ijem heksagonu od onog koji se koristi za „nacionalni brend index“. U figuri pod brojem 1 ilustrovano je i obja{njeno {est dimen- zija, u paragrafu ispod. Svaka posebna ta~ka ovog heksagona predstavlja jedan od {est va`nih segme- nata kojima se daje na zna~aju kada je u pitaju ispiti- vanje snage „brenda“ odre|enog grada. Tako|e, ispi- tuju}i snagu i karakter ovih ta~ki, tokom istra`ivanja koja se obavljaju za svaki grad posebno, dobijamo vrlo jasne rezultate koji nam govore o tome koliko su odre|eni segmenti sprovedeni dobro, a koliko lo{e. Na osnovu ovih rezultata vrlo je jasno kako da se deluje da bi se imid` odre|enog grada pobolj{ao.

Figura 1

Prisutnost, spolja{njost

Ova ta~ka CBI, „gradskog brend heksagona“, pred- stavlja gradski internacionalni status i na~in na koji je on vi|en. U ovom delu postavlja se pitanje koliko su ljudi upoznati sa svakim gradom u istra`ivanju i da li je svaki grad u zna~ajnoj meri doprineo stvaranju svetske kulture, nauke.

Polo`aj

Ovde istra`ujemo ljudsku percepciju kada je u pi- tanju fizi~ki aspekt svakog grada: koliko prijatno ili neprijatno ljudi zami{ljaju izgled grada, putovanje po njemu, koliko je atraktivan i kakva je klima.

113 ANA VASILJEVI]

Ritam grada Privla~nost izra`ajnog urbanog stila `ivota va`an je deo svakog imid`a grada. U ovom delu pitamo ispi- tanike koliko bi im lako bilo da prona|u interesantne stvari da rade u datom gradu, bilo da je re~ o krat- kotrajnoj poseti ili stanovanju u gradu. Preduslov U ovom segmentu pitamo ispitanike o njihovim ba- zi~nim potrebama u gradu: koliko misle da bi im bilo jednostavno da budu zadovoljni, da li bi mogli da prona|u sme{taj koji bi mogli sebi da priu{te i kako vide generalni standard osnovnih potreba – {kole, bolnice, javni transport, sportske atrakcije i sl. Ljudi Ljudi su gradski „softver“. U ovom segmentu postav- ljamo pitanja da li na{i ispitanici smatraju da bi sta- novnici odre|enog grada bili „toplo“, prijateljski na- strojeni ili „hladno“ i s puno predrasuda prema dru- gima. Pitamo ih da li smatraju da bi se lako uklopili u zajednicu koja ne deli njihov jezik i kulturu; i, na sa- mom kraju, pitamo ih koliko bi se bezbedno ose}ali. Potencijal Poslednja ta~ka heksagona ostavljena je za ekonom- ske mogu}nosti za koje se smatra da odre|eni grad mo`e da ponudi. U tom pogledu, pitamo na{e ispi- tanike da li smatraju da mogu lako da prona|u posao. Pitamo ih da li smatraju da je ovo grad u kome bi `eleli da oni ili ~lanovi bli`e porodice nastave svoje {kolovanje.

Istra`ivanje o gradovima Istra`ivanje na osnovu kog su nastali rezultati ra|eno je tokom decembra 2007. godine, i to u dvadeset raz- li~itih zemalja. U svakoj od zemalja bilo je oko petsto ispitanika, {to u celokupnom istra`ivanju ~ini broj od 10.306 ispitanika. Ispitanici su odgovarali na pitanja postavljena za ~etrdeset gradova. Upitni listi} sasto- jao se od petnaest osnovnih pitanja koja se uglavnom oslanjaju na heksagon o kome je ranije bilo re~i. Na osnovu toga, dobili smo slede}ih top dvadeset gra- dova sveta po pitanju snage „brenda“ grada:11

11 www.nationbrandindex.com

114 ANA VASILJEVI]

1 Sydney 11 Toronto 2 London 12 Berlin 3 Paris 13 Madrid 4 New York 14 Geneva 5 Rome 15 Milan 6 Melbourne 16 Copenhagen 7 Barcelona 17 Stockholm 8 Vancuver 18 Brussels 9 Amsterdam 19 Auckland 10 Montreal 20 Tokyo

Rezultati istra`ivanja su takvi da su svi gradovi koji se nalaze u tabeli iznad, osim Tokija, zapravo iz Za- padne Evrope, Australije, SAD-a ili Kanade. Prvih trideset su gradovi iz ekonomski visoko razvijenih ze- malja. Najvi{e plasirani grad iz srednje ekonomski razvijene zemlje je Rio de @eneiro, koji se nalazi na 32. poziciji. Ve} tre}u godinu za redom Sidnej, London i Pariz nalaze se na prva tri mesta u ovoj tabeli. Verovatno ovo i nije veliko iznena|enje za ve}inu ljudi. Ipak, postavlja se pitanje: da li je samo snaga i vrednost „brenda“ grada ono {to ih odr`ava na vrhu?

Kako svet vidi Sidnej? Dijagram koji se nalazi ispod govori nam na o~igle- dan na~in gde le`i snaga „brenda“ grada Sidneja – ukratko, manje ili vi{e skoro svuda.12 Sidnej je manje poznat i poseduje manji istorijski pe~at od, recimo, Londona i Pariza. Ipak, to nije prepreka da ostane u vode}oj poziciji, pre svega zbog preplavljenosti pozi- tivnim slikama, privla~nosti mesta s izuzetno povolj- nom klimom, ljubaznim ljudima i prijatnim mestima za posetu. Ono {to je manje poznato jeste to da se Sidnej nalazi na prvom mestu, pre svega zavaljuju}i ogromnom stepenu zaposlenosti i velikim poslovnim mogu}nostima. Ovo je jako va`na stavka za uspeh „brenda“ jednog grada.

12 www.simonanholt.com

115 ANA VASILJEVI]

www.nationalbrandindex.com

Kako svet vidi London, Pariz, Njujork? „Brend“ Londona daleko je od celovitog. Ima velike slabosti, nedostatke u poljima koji se ti~u polo`aja i preduslova.13 Ipak, grad ima izuzetno jak ekonomski potencijal, ritam, prisutnost i spolja{njost, i to u tolikoj meri da samo ove pomenute stavke dovode London na drugo mesto na tabeli, uprkos postoje}im nedostacima. London je drugi grad na svetu po broju posetilaca.

London Pariz www.nationalbrandindex.com Pariz tako|e ima svoju „Ahilovu petu“. Kao i Lon- don, uglavnom je vi|en kao grad u kome je jako te{ko prona}i zadovoljavaju}i sme{taj koji ve}ina ljudi mo- `e sebi da priu{ti. Dok je, uglavnom, vi|en kao atrak- tivniji grad od Londona, posebno u pogledu klimat- skih faktora, ipak bele`i lo{ije rezultate kada su u pitanju ljudi od onih koje ima London. Pogotovo ne mo`e da se takmi~i s Londonom, u koji se mnogo lak{e uklapaju ljudi {irom sveta koji dolaze tu da `ive. Bilo kako bilo, Pariz ima sli~ne rezultate u pogledu prisutnosti, potencijala, pulsa grada. Njujork se uspe{no bori s Parizom i Londonom, kada je re~ o ova tri aspekta heksagrama, mada ima zna-

13 Ibid

116 ANA VASILJEVI]

~ajno lo{ije rezultate u ostalim aspektima – ljudi ga uglavnom opa`aju kao grad koji je prljav, skup i ne tako bezbedan za `ivot. Iz tog razloga, on za sada zauzima tre}u poziciju na tabeli „brend lidera“.

Identitet srpskih gradova Zamislimo da u rukama imamo paso{ s vizom, avionsku kartu i dovoljno novca za dvonedeljno u`ivanje u nekoj stranoj zemlji. [ta bi nam jo{ bilo potrebno? Infor- macije o na{oj destinaciji, naravno. [ta videti, gde odse- sti, {ta jesti i piti. Nekada su turisti~ke agencije bile najva`niji izvor informacija, da bi dominaciju polako preuzele velike izdava~ke ku}e sa svojim turisti~kim vo- di~ima, a danas internet svakako predstavlja najva`nije sredstvo informisanja. Kakve veze sve ovo ima s pro- mocijom na{e zemlje i identitetom srpskih gradova? Poku{ajte da zamislite da ste strani turista i na Googleu ukucajte re~ Serbia. Ukoliko samo posetite sajt ino- stranih poslova Australije namenjen turistima14, shva- ti}ete da nijedan australijski turista ne}e po`eleti da do|e u Srbiju. Osim sajta Turisti~ke organizacije Sr- bije, www.visitserbia.org, srpskih sajtova nema mnogo. Dakle, o nama samima ne govorimo mi, ve} smo pre- pustili drugima da o nama kreiraju sliku koju `ele, bez na{eg uticaja, bez ikakve strategije. Na`alost, kultura informacionog dru{tva je kod nas nedovoljno razvijena, i danas nemamo adekvatan broj sajtova ni na srpskom jeziku; internet se jo{ uvek posmatra kao sredstvo komunikacije bez koga se mo- `e. Bi}e potrebno mnogo vremena da izgradimo svest o tome da nas svet gleda kroz world wide window ida nam je sve ovo potrebno. Svaki na{ hotel, svako mesto od kulturnog zna~aja i turisti~kog potencijala trebalo bi da ima dobre i ko- risne sajtove pune informacija, fotografija i video pri- loga. Stoga, trebalo bi da investiramo u kvalitetne i a`urne baze podataka koje su osnov pru`anja infor- macija svim zainteresovanim za Srbiju. Ukoliko prihvatimo da je internet danas najva`niji me- dij za stvaranje slike i promocije jedne dr`ave, onda mo`emo da konstatujemo da smo potpuno zapustili ovaj kanal komunikacije sa svetom i, samim tim, prepu- stili drugima da stvaraju sliku o nama. Da li je ta slika

14 www.smarttraveller.gov.au

117 ANA VASILJEVI] dobra ili lo{a, mo`ete da procenite sami. Idite na naj- ve}i svetski pretra`iva~ Google ili „kraljevinu“ video sni- maka Youtube i ukucajte re~ Serbia. Verovatno vam se ne}e dopasti ono {to vidite, pa je pravo pitanje {ta ura- diti s tom ~injenicom i kako je izmeniti u na{u korist. Pre svega, trebalo bi veoma pedantno istra`iti na koji na~in su druge zemlje od svojih gradova stvorili „brendove“, pa iz tih iskustava u~iti i napraviti sop- stvenu taktiku koja se ne}e odnositi samo na krei- ranje identiteta gradova i njihovih pozitivnih „bren- dova“ ve} i na kreiranje sveukupnog pozitivnog imi- d`a ~itave zemlje. Iako mo`da deluje jednostavno, ovo je izuzetno komplikovan i dugotrajan projekat. Stvaranje bolje slike o nama, pru`anje vi{e informa- cija, trebalo bi da bude i deo napora dr`avnih organa, institucija i svakog od nas. Pre nego {to po|emo od toga kako nas vide drugi, trebalo bi da shvatimo koja zna~enja i kakve pred- stave sobom nose na{i gradovi, i kako ih mi sami vidimo, te da li je njihov kulturni identitet jasan nama koji `ivimo u njima. Odgovori na ova pitanja su nega- tivni. Slika koju u nama stvara pominjanje ^a~ka, U`ica, Valjeva, Kragujevca, vi{e se vezuje za tragi~ne istorijske doga|aje iz `ivota gradova nego za su{tinu njihovog duha, njihov identitet. Na primer, da nije bilo Bore Stankovi}a, na{a predstava o Vranju bila bi mnogo siroma{nija i sasvim nedistinktivna u odnosu na druge srpske gradove. Ukoliko grad nema svog umetnika, svakako se mora potruditi da ga stvori; opet, ukoliko ga ima, mitove stvorene njegovim de- lom mora i dalje da pothranjuje i podr`ava. Gde je u svemu ovome Beograd? Da li je on stvarno uzbudljiv grad, metropola u na{im okvirima, kakvim ga obi~no opisuju? Imamo li mi danas gradske in`enjere kulturne politike koji nastoje da du{u koju umetnici uda- hnjuju gradu marketin{ki obrade i pretvore u vizuelni identitet turisti~ke i kulturno-umetni~ke propagande? Tek je 80-ih godina, u stvaranju vizuelnog identiteta Beo- banke po prvi put kori{}ena silueta Beograda. Ipak, siluete, ili bar osnovne vizuelne predstave na{ih gra- dova, {iroj javnosti ni dan-danas nisu poznate. ^injenica je da, ~ak, ni institucije kulture u svojim propagandnim materijalima ne koriste sliku svog grada. Velika je gre{ka {to mnogi gradovi {irom Srbije sva- kodnevno razgra|uju elemente sopstvenog identiteta i spektakularnosti ru{enjem svojih istorijskih centara,

118 ANA VASILJEVI] dotrajalih gra|evina s po~etka pro{log veka. Gradovi se razgra|uju „za ljubav“ ljudske gluposti, pohote i grandomanije, u kojoj je jedini primer spektakular- nost ve} vi|enog negde u svetu. Reutilizacija prostora je ne samo direktan odgovor i re{enje za ovakve situa- cije ve} je to osnovna komponenta o~uvanja kulture jednog naroda koji, ako ovako nastavi, izme|u svojih generacija ne}e imati nikakvog gra|evinskog konti- nuiteta. Postmoderna je ponudila odre|ena re{enja za ovakve situacije – jezik lokalne arhitekture, snagu mesta i kontinuitet. S jedne strane, ako ne bi imao svoj identitet, ovaj narod ne bi bio narod, ve} gola masa. S druge strane, ukoliko sami o svojoj zemlji znamo malo ili skoro ni{ta, onda zaista ne mo`emo da o~ekujemo da neko drugi zna vi{e.

LITERATURA Dragi}evi}-[e{i}, Milena. Stvaranje mita o gradu,u:Urbana kultura i ekologija, priredili J. @ovkovi}, B. Stojkovi}, Gra- dina, Ni{, 1994. Dragi}evi}-[e{i}, Milena. (ured.), Javna i kulturna politika, ^igoja {tampa, Beograd, 2002. Fajf, Nikolas. (priredio), Prizori ulice, Clio, Beograd, 2002. Dragi}evi}-[e{i} Milena i Stojkovi}, Branimir. Kultura, me- nad`ment, animacija, marketing, Clio, Beograd, 2000. Bredbury, Scott. A New Brand World: 8 Principles for Achieving Brand Leadership in the 21st Century (Viking, March 2002). Park, Robert Ezra. Grad: predlozi za istra`ivanje ljudskog pona{anja u gradskoj sredini,u:Sociologija grada (priredio Sreten Vujovi}), Zavod za ud`benike i nastavna sredstva, Beograd, 1988. Dragi}evi}-[e{i}, Milena i [entevska, Irena. (ured.), Urbani spektakl, Clio i YUSTAT, Beograd, 2002.

Vebografija: http://www.fastcompany.com/magaine/55/brokenbrand.html www.brandchannel.com http://www.busiess.nsw.gov.au/NR/rdonlyres/D950A159-25 4E-4768-8904-B6BDA157F900/0/anholt_citybrandindex20 07_general.pdf www.nationbrandsindex.com www.simonanholt.com www.megacites.nl www.unesco.org/most/bphome.htm#1 www.creativetown.com

119 LJILJANA ROGA^

UDK 316.722(497.11)

Apstrakt: U kontekstu globalnih procesa, postavlja se pitanje kakav je polo`aj kulturnih i etni~kih identiteta, koje su mo- gu}nosti za njihovo o~uvanje i razvoj, te kakve su implikacije politike identiteta na {ire dru{tvene tokove i trendove. Uloga kulture u savremenom dru{tvu ima sve ve}i zna~aj, dok predstave stvorene razli~itim mehanizmima oblikuju op{te- prihva}ene dru{tvene vrednosti koje ~ine mozaik identiteta. Zato uloga kulture nikada kao danas nije bila va`nija, kao ni potreba za preispitivanjem sistema vrednosti i drugih eleme- nata koji kulturu povezuju s identitetom. Re~ je o ideolo{ko- -dru{tvenim promenama vrednosnog sistema i sistema na- cionalne identifikacije i reprezentacije. Kulturna dijagnostika, kao oblik jednog specifi~nog sagleda- vanja Srbije, upu}uje na potrebu za izla`enjem iz okvira uobi- ~ajenog poimanja problema vezanih za predstave o identitetu i imid`u Srbije i njenih gradova. Kao novi okvir za iznala`enje re{enja, predla`e se domen kulturne politike koji podrazumeva zauzimanje aktivnog odnosa prema pitanjima kulturnih iden- titeta. Klju~ne re~i: identitet, kulturni diskurs, imid`, medijski dis- kurs, kulturna politika Key words: identity, culture discourse, image, media dis- course, stereotypes, European integrations, cultural policy

*** @ivimo u svetu u kome su pitanja identiteta od veli- kog zna~aja. Na temu identiteta danas se raspravlja u velikoj meri, pri ~emu sam koncept identiteta ~esto ostaje nejasan i mistifikovan. Neke debate o identite- tu kre}u se do krajnjih granica, da se gotovo osporava

120 LJILJANA ROGA^ sama smislenost postojanja ove kategorije u savreme- nom dru{tvu. Pa ipak, izgleda kao da sopstveno ose- }anje identiteta pojedinca paradoksalno postaje defi- citarna kategorija u dru{tvenoj praksi; odnosno, {to se vi{e govori o identitetu, to ga je sve te`e prepoznati u njegovim gotovo neuhvatljivim preobra`ajima.

U kontekstu globalnih procesa postavlja se pitanje: kakav je polo`aj kulturnih i etni~kih identiteta, te koje su mogu}nosti za njihovo o~uvanje i razvoj? Da- lje, koji su dominantni faktori integracije i dezinte- gracije prisutni u slici tih identiteta? I kona~no, kakve su implikacije politike identiteta na {ire dru{tvene tokove i trendove?

Nedavna istorija tranzicije balkanskog regiona pokre- nula je brze i ponekad veoma haoti~ne promene koje su uticale na shvatanje i interpretaciju kako kolek- tivnih, tako i individualnih identiteta. Procenjivanje promena identiteta i predvi|anje eventualnih posle- dica, nikada nije sistemski preduzeto. Na kulture je vr{en pritisak da tra`e simboli~ku identifikaciju koja se najbolje uklapala u op{ti politi~ki i ekonomski ok- vir dru{tva.

Sam identitet ~esto se vidi kao va`an faktor u obja- {njenju postsocijalisti~kog politi~kog pejza`a u jugois- to~noj Evropi. Uni{tenje uspostavljenih identiteta i veza, ponovno pojavljivanje starih identiteta, izmi{lja- nje novih identiteta, ~esto se posmatraju ne samo kao karakteristike postsocijalisti~kih dru{tava ve} i kao pokreta~ke snage promene. U takvom okru`enju, re- definisanje kulturnih identiteta i selekcija „istinskih“ vrednosti jo{ uvek je na po~etku. Re~ je, dakle, o „tranziciji identiteta“ koja se de{ava u okviru procesa politi~ke, ekonomske i kulturne tranzicije. Predstave ispunjene predrasudama i stereotipima, kao i turbu- lentna politi~ka pro{lost, doprinele su nastanku izra- zito negativnog imid`a, usled ~ega se dodatno ote`a- vaju ovi procesi.

Uop{te, povezanost identiteta i imid`a izuzetno je kompleksan fenomen, ne samo na ovim prostorima, naro~ito imaju}i u vidu, s jedne strane, sve ve}u ulogu medija u formiranju slike o „sebi“ ali i o „drugom“, koja je na primeru Balkana do`ivela verovatno najek- stremnije forme, prevashodno u negativnom smislu. S druge strane, taj isti prostor (i fizi~ki i simboli~ki)

121 LJILJANA ROGA^ poslu`io je kao jedinstveni kulturni prostor iz kog je proisteklo bogatstvo kulturnih razli~itosti. U dru{tvenim odnosima, predstave stvorene razli~i- tim mehanizmima oblikuju shvatanje sopstvene li~no- sti i op{teprihva}ene dru{tvene vrednosti koje ~ine mozaik identiteta. U isto vreme, to dru{tvo i kultura nalaze se u stanju konstantnih previranja i promena. U ovom kontekstu, `elimo da istaknemo va`nost i ulogu kulture u {irokom spektru aktuelnih dru{tvenih procesa, kako na lokalnom tako i na globalnom pla- nu. Promena kulturnih vrednosti i na~ina `ivota pove- zana je s promenom celokupnog sistema organizacije dru{tva; dakle, kulturne promene se ovde ne razma- traju samo u odnosu na kulturni razvoj ve} i u odnosu na jedan {iri sociokulturni kontekst. Prepoznavanje kulturnih sfera kao resursa za odr`ivi dru{tveni razvoj je, u tom smislu, od izuzetne va`nosti, pre svega za smanjenje moralne i vrednosne krize u kojoj se Srbija danas na{la. Fenomeni Evrope i evropskih integracija ~ine se kao relevantan kontekst za promi{ljanje nave- denih tema, jer „evropska kontradiktornost“, zapra- vo, duboko korespondira sa sada{njim trenutkom Srbije.

***

Debate oko zna~enja identiteta navode na nu`nost utvr|ivanja savremenog teorijskog i dru{tvenog kon- teksta primene samog pojma, odnosno ponovnog preispitivanja njegovog zna~enja. Identitet (lat. idem) u osnovnom zna~enju odre|uje se kao „isti“, a izvede- nica (lat. identitas) kao istovetnost i poistove}ivanje. Za mnoge dana{nje dru{tvene teoreti~are i kriti~are kulture i dru{tva, pitanja identiteta su od su{tinske va`nosti. Ideja da je identitet va`an zato {to se ospo- rava ili zato {to je u krizi je op{teprihva}ena u aka- demskim debatama koje bi trebalo da preispitaju i objasne {irok proces politi~ke i kulturne promene, ~ime se problematizuju tradicionalna shvatanja iden- titeta. Me|utim, savremene teorije identiteta nisu usagla{ene po brojnim pitanjima, po~ev od same de- finicije identiteta. Kod modernih teoreti~ara, iden- titet se shvata kao egzistencijalni projekat, uz pretpo- stavku o nepostojanosti sopstva (Kjerkegor, Ni~e, Sartr). Ovi teoreti~ari bavili su se i elementima koji ugro`avaju li~ni identitet i koji dovode do njegovih

122 LJILJANA ROGA^ kriza. To je, na primer, anksioznost, koja je povezana s potvr|ivanjem i vrednovanjem sopstvenog identi- teta od dru{tvenih faktora. U postmodernisti~koj teo- riji, shvatanje o esencijalisti~kom karakteru identiteta zamenjeno je konstruktivisti~kim problematizuju}im shvatanjem. Naime, postmodernisti problematizuju i sam pojam identiteta, smatraju}i da on u svojoj frag- mentarnosti nestaje kao posledica dru{tvenih procesa u masovnom dru{tvu. Tako diskontinuitet postaje fun- damentalna karakteristika postmodernisti~kog identi- teta. Jedan od autora koji pripisuju ogromnu mo} medijima u konstituisanju takvog identiteta je Bo- drijar. Tema identiteta je centralna u studijama kul- ture, u toj meri {to studije kulture prou~avaju kon- tekste u okviru kojih i kroz koje individue i grupe stvaraju, preispituju i brane svoj identitet ili samora- zumevanje. Studije kulture se u velikoj meri oslanjaju na one pristupe problemu identiteta koji preispituju ono {to se mo`e nazvati tradicionalnim obja{njenjem identiteta, a koje pretpostavlja da je subjekt ne{to stabilno i nezavisno od svih spoljnih uticaja. Kona~no, savremeni kontekst karakteri{e mnogostrukost iden- titeta u kome postmoderni subjekt postaje fragmen- taran, uz prisustvo vi{e protivre~nih predstava o sebi.

Identitet ima, naizgled, paradoksalno zna~enje, jer obele`ava i istovetnost (zajedni~ka obele`ja) i neisto- vetnost (posebna obele`ja). Identitetom se utvr|uje neistovetna diferentia specifica: razli~itost, posebnost, samosvojnost. Branimir Stojkovi} govori o ovoj slo`e- nosti identiteta na slede}i na~in: „Dijalekti~ka pri- roda identiteta se ogleda u ~injenici da on identifikuje i razlikuje, jer jedna individua (ili ljudska grupa) jeste identi~na u odnosu na druge pojedince (grupe) samo ukoliko je razli~ita od drugih pojedinaca (grupa)“ (Stojkovi}, 1993: 17). To potvr|uje i Dragan Kokovi}, tvrde}i da „bez razlike nema identiteta, jer razlike uz jednakosti konstitui{u identitet“ (Kokovi}, 2002: 164). Manuel Kastels (Manuel Castells) pod identitetom podrazumeva „proces stvaranja smisla na temelju kulturnog atributa ili srodnog niza kulturnih atributa kojima je data prednost u odnosu prema drugim izvo- rima smisla“ (Kastels, 2002: 16). Kulturni identitet se u velikoj meri ti~e razvoja dru{tva, jer uklju~uje pi- tanja ljudske slobode, te potrebe i vrednosti ljudi. Formira se zahvaljuju}i socijalnom u~enju u okviru kulturnog nasle|a, koje ~ine jezik, obi~aji, obrasci po-

123 LJILJANA ROGA^ na{anja, vrednosti i stilovi `ivljenja, a koji me|usobno pribli`avaju i udaljavaju dru{tvene grupe (Kokovi}, 2002: 166). Identitet otvara mnoga pitanja, na primer da li je to kona~an pojam, tj. da li on ozna~ava skup trajnih i kona~nih obele`ja; ili je dinami~an i podrazumeva menjanje posebnih obele`ja, {to zna~i menjanje i sa- mog identiteta. Time se potvr|uje hipoteza o privid- noj protivre~nosti ovog pojma, jer se pokazuje da je podlo`no menjanju ba{ ono {to se identitetom nagla- {ava i {to kao takvo treba da se ~uva i potvr|uje. To, tako|e, zna~i da ta obele`ja ne bi trebalo ~uvati i {tititi kao nezamenjiva, nego, nasuprot tome, razvijati ih i stalno im davati nove sadr`aje i `iva zna~enja. „Identitet je, dakle, podlo`an promenama, jer se on uvek iznova otkriva i utvr|uje. Time se te`i{te pitanja o prirodi identiteta prenosi na sam njegov sadr`aj, odnosno na prirodu promena koje on izra`ava i koje izra`avaju njega“ (Majstorovi}, 1979: 214). Tako iden- titet reflektuje, s jedne strane, `ive procese u dru{tvu i njegovoj kulturi, kreaciju i promenu dru{tvenih i kul- turnih obrazaca i sadr`aja, a s druge strane i stanje odsustva promena. Dru{tveni sadr`aj identiteta kon- stantno se menja, kao {to se menjaju i zna~enja me- |usobnog odnosa grupnih identiteta, i svakog li~nog i grupnog ponaosob. Identitet, dakle, nije datost; nje- gov sadr`aj i smisao predmet su izgradnje u okviru odre|ene kontekstualne ravni. Svaki identitet, pa i kulturni, pretpostavlja postojanje drugih – stoga je on neka vrsta strate{kog elementa u dijalogu. Potvr|i- vanje li~nog identiteta rezultat je komunikacije, od- nosno dijaloga. Zato je, u tom kontekstu, mo`da naj- prihvatljivija definicija da je „kulturni identitet samo- svest pripadnika jedne grupe koja istorijski nastaje i razvija se u zavisnosti od kriterijuma koja ta grupa uspostavlja u odnosima sa drugim dru{tvenim gru- pama“ (Stojkovi}, 1993: 17). U potro{a~kom dru{tvu i dru{tvu medijske vladavine, koje je na sceni od sredine XX veka, uz izuzetak tzv. „tre}eg sveta“, identitet je sve vi{e povezan s imid`om. Tako ~in predstavljanja sebe drugima, kao svojevrsna interpretacija sopstvenog identiteta, u isto vreme obavlja funkciju potvr|ivanja identiteta. Ukratko, termin „imid`“ zamenjuje „izgled“, a vezuje se preva- shodno za predstavljanje u javnosti i time formiranu sliku. Dakle, imid` je neodvojiv od komunikacije.

124 LJILJANA ROGA^

Konkretno, re~ je o prijemu poruke i njenoj inter- pretaciji koja ima dugoro~ne efekte. Gomilanjem primljenih poruka, javnost stvara sliku koja se sastoji od tzv. namernih, ali i nenamernih poruka. Uz to, trebalo bi pomenuti da mediji, i masovno komuni- ciranje uop{te, imaju gotovo odlu~uju}u ulogu u for- miranju imid`a. Ovde }emo se zadr`ati na onim ele- mentima imid`a koji su integralni deo identiteta koji se ti~e predstavljanja i percepcije u javnosti.

***

Globalni sociokulturni trendovi zahva}eni su utica- jima megatrendova koji oblikuju sliku sveta i imaju {ire implikacije na strukturu i dinamiku globalnog svetskog dru{tva. Procesi globalizacije izra`avaju se kroz „intenzifikaciju dru{tvenih odnosa na svetskom planu, koja povezuje udaljena mesta na takav na~in da lokalna zbivanja uobli~avaju doga|aji koji su se odigrali kilometrima daleko i vice versa“ (Gidens, 1998: 61). Globalne tendencije odre|uju ne samo smer kretanja i dru{tvenih promena ve} i sam „duh vremena“ (E. Moren). Ovo doba okarakterisano je i kao burno doba „globalne tranzicije“ (I. Volerstin) u kome se de{ava globalna transformacija savremenog svetskog sistema. Kontekst u kome se de{avaju pro- cesi megaintegracija i unipolarizacije sveta obuhvata i odre|uje pojedina~ne trase zemalja i dru{tvenih struktura, mada se oni de{avaju razli~itim tempom i stepenom koherentnosti.

Dakle, postmoderno (postindustrijsko, posttradicio- nalno) dru{tvo, odnosno dru{tvo kasne moderne, ka- ko ga neki teoreti~ari odre|uju, naj{iri je nivo kontek- stualizacije konkretnih dru{tvenih procesa i fenome- na. Na tom nivou de{ava se niz ubrzanih i nekada radikalnih dru{tvenih promena, od tehni~ko-tehno- lo{kih, ekonomskih i politi~kih, do promena u kulturi i komunikacijama. Rapidna dezintegracija i fragmen- tacija identiteta, kao i preispitivanje i relativizacija postoje}ih normi i standarda dru{tva, s jedne strane samo su deo promena u globalnim dru{tvenim okvi- rima. Kao deo globalnih dru{tvenih promena na ev- ropskom planu, tako|e su u toku intenzivirani procesi integracija i formiranja tzv. nadnacionalnih identite- ta. S druge strane, u zemljama jugoisto~ne Evrope, ovi procesi modernizacije i integracije odvijaju se pa-

125 LJILJANA ROGA^ ralelno s procesom tranzicije, koja obuhvata transfor- maciju prevashodno politi~kog i ekonomskog, ali i kulturnog sistema, a oni se, kao vode}i dru{tveni seg- menti, menjaju razli~itom dinamikom. Kao posledice tih procesa, javljaju se brojne turbulencije i krize, {to postaje zna~ajan faktor nestabilnosti okru`enja.

*** U spektru ovih aktuelnih dru{tvenih procesa, potreb- no je ista}i va`nost i ulogu kulture i medija u odnosu na identitet i imid` Srbije i gradova u Srbiji. U sr`i brojnih debata su istra`ivanja, teorija i politika vezani za odnos izme|u medija, identiteta i imid`a. Mediji imaju dominantnu ulogu u oblikovanju komunikacio- nih obrazaca i zna~enja, a posredovano iskustvo pu- tem medija uti~e kako na individualni identitet, tako i na osnovnu organizaciju dru{tvenih odnosa. Komunikacioni sistemi sve vi{e igraju sredi{nju ulogu u zapadnim demokratijama – budu}i da delimi~no za- menjuju crkvu, politi~ke partije i sindikate, kao sred- stva oblikovanja i predstavljanja razli~itih mi{ljenja (Kin, 1995: 8). Dakle, mo} medija uop{te, i njihova mo} u stvaranju kulturnog identiteta, delimi~no se og- leda i u tzv. „kolektivnom“ autoritetu medija, te njiho- voj sveprisutnosti u svakodnevnom `ivotu. Identitet je pitanje se}anja, a mediji imaju veliku ulogu u konstrui- sanju tih se}anja. Razmatraju}i sada{nji „duh vreme- na“ i kontekst u kome se de{ava proces kulturne ko- munikacije, kontekst postmoderne, Milena Dragi}e- vi}-[e{i} isti~e zna~aj medija u odnosu na realnost. Komunikaciona ekstaza, pojam koji nagla{ava mul- tiplikovanje komunikacionih kanala i ve}e u~e{}e u procesu komuniciranja no u procesu stvaranja vred- nosti, ukazuje i na saturaciju, medijsko zasi}enje, jo{ neostvareno u potpunosti, do koga je, ipak, do{lo u krugovima koji su relativno rano i u punoj meri obez- bedili pristup medijima (Dragi}evi}-[e{i}, 1994: 197). Mediji, dakle, ne samo da odre|uju dnevni red do- ga|aja ve} uti~u i na promenu `elja i se}anja. Oni daju sliku takve stvarnosti u kojoj nisu potrebna se- }anja, jer njih zamenjuju same vizuelne slike. Kako tvrdi Ri~ard Stajvers (Richard Stayvers), „televizija od nas tra`i da `ivimo u nestabilnoj sada{njosti u kojoj se}anja spre~avaju prijatan gubitak sebe koji

126 LJILJANA ROGA^ proizilazi iz posrednog `ivota preko slika“; tako|e, on ka`e da „bez dodatka istine, zna~enja, stvarnost po- staje jo{ u`asnija, ~ak i nepodno{ljivija nego {to bi ina~e bila“ (Stajvers, prema Smirs, 2004: 221). U tom pravcu idu i Kelnerova razmi{ljanja da se komerci- jalna televizija danas prete`no rukovodi estetikom re- prezentacionog realizma, slika i pri~a koje krivotvore stvarnost, poku{avaju}i da stvore efekat realnosti, pri ~emu, zapravo, realnost ostaje po strani (Kelner, 2004: 389). Kao rezultat, javljaju se nova zna~enja i novi sadr`aji koji postaju deo identiteta, a svakako i imid`a, s obzirom na to da te kategorije u ovom kon- tekstu koincidiraju jedna s drugom. Sagledavaju}i po- ziciju ~oveka u novom medijskom okru`enju, Divna Vuksanovi} se s pravom pita „{ta je, dakle, ~ovek s obzirom na pitanje identiteta koje je pretrpelo ne samo pro{irenja nego i bitne izmene u samom pojmu, {to dalje implicira mogu}u zastarelost samog pitanja kao pitanja, sagledanog u kontekstu ubrzanog, go- tovo patolo{kog razvoja novih medija i tehnologija“ (Vuksanovi}, 2007: 83). Dakle, efekti medija u velikoj meri odre|uju ne samo pojedinca ve} i kolektiv, a u takvim uslovima postaje gotovo uzaludan poku{aj re- alnog samoodre|enja i su{tinskog razumevanja egzi- stencije kao takve. Medijska kultura pru`a osnovu za stvaranje identiteta pojedinaca i u~estvuje u obliko- vanju dominantnih shvatanja o svetu i najvi{im vred- nostima, a tu je, ba{ kao i u svakodnevnom `ivotu, imid` dobio centralno mesto u formiranju identiteta li~nosti – novog postmodernisti~kog identiteta. Me- dijska kultura postala je dominantna sila socijalizaci- je, pri ~emu njeni likovi i poznate li~nosti zamenjuju porodicu, {kolu i crkvu u odre|ivanju ukusa, vred- nosti i na~ina mi{ljenja, stvaraju}i nove modele iden- tifikacije i rezonantne predstave stila, mode i pona- {anja (Kelner, 2004: 28). U savremenom medijskom dru{tvu, kako ga naziva Kelner, identitet se stvara uz pomo} predstava masovne proizvodnje, dok imid` i kulturni stil postaju sve va`niji u oblikovanju indivi- dualnog identiteta. Medijska kultura predstavlja mo- }an izvor novih identiteta, tako da ona zamenjuje nacionalizam, religiju, porodicu i obrazovanje, kao izvore identiteta. Ovo je na primeru Srbije veoma upe~atljivo, s obzirom na turbulentne dru{tvene pro- cese koji su se u bliskoj pro{losti odvijali na ovom prostoru. U globalnoj masovnoj kulturi stvorene su i ideolo{ke osnove za sasvim odre|ene vrednosti poli-

127 LJILJANA ROGA^ ti~ke kulture. Razmatraju}i odnos globalnih kultur- nih trendova i identiteta, Antoni Smit tvrdi da „cen- tralna te{ko}a u bilo kom projektu za konstituisanje globalnog identiteta a samim tim i globalne kulture, jeste da je kolektivni identitet, isto kao i slike i kul- tura, uvek istorijski specifi~an jer je zasnovan na za- jedni~kim se}anjima i ose}anju kontinuiteta izme|u generacija“ (Smit, 1990: 180). Dakle, kakva se}anja, koje mitove i simbole, vrednosti i identitete mo`e da ponudi ovakva globalna kultura koju uglavnom po- kre}u komercijalni interesi multinacionalnih korpo- racija? I da li se u tom slu~aju uop{te mo`e govoriti o principima demokratije, odnosno o pravu na auten- ti~ni kolektivni i individualni identitet?

Koliko je danas identitet odre|en pro{lo{}u i na koji na~in se formiraju matrice za njegovo funkcionisanje u dru{tvu, kao {to je ovo u Srbiji i njenim gradovima, poku{a}emo da utvrdimo analizom konstitutivnih elemenata kao {to su: sistem vrednosti, kulturni ob- rasci, dru{tveni karakter, tradicija, te procesi moder- nizacije i integracije.

***

Te`nja za za{titom i potvr|ivanjem nacionalnog i kul- turnog identiteta danas je postala toliko `iva da njeno zadovoljavanje neki autori ozna~avaju kao najva`niji politi~ki i kulturni zadatak savremenog ~ove~anstva. Za{to je pravo na nacionalni i kulturni identitet po- stalo toliko va`no? Zato {to upravo tradicija, na~in `ivota, navike, ishrana, obla~enje, zabava i sl, odre- |uju odnose me|u ljudima, sistem vrednosti koji uje- dinjuje jednu zajednicu i me|u njenim ~lanovima raz- vija svest o zajedni~kom pripadni{tvu. Da li se, kada govorimo o identitetu Srbije, neminovno podrazume- va kriza tog identiteta? O krizi grupnog (kolektivnog) identiteta govori Zagorka Golubovi} u knjizi Ja i dru- gi, u kojoj tvrdi da do krize dolazi u nekoliko slu~a- jeva. Najpre, kada postoje}i kulturni obrasci do|u u otvoreni sukob i izazovu nedoumice u pogledu po`elj- nih paradigmi (na primer, kada se sukob aktualizuje na regionalnom planu – sukob hri{}anskog i musli- manskog obrasca, ili katoli~kog i pravoslavnog). Za- tim, kada nastane vakuum kulturnih vrednosti i po- reme}aj u obrascima kulture koji stvara konfuziju u pogledu poruka i propisanih standarda i normi po-

128 LJILJANA ROGA^ na{anja. Najzad, onda kada dr`avno-politi~ka zajed- nica nametne odre|ene obrasce kulture i odgovaraju- }e propise, kao jedini op{teva`e}i referentni okvir, i isklju~i svaku mogu}nost izbora ({to je karakteristi- ~no za totalitarne re`ime) (Golubovi}, 1999: 56). Ovde se, me|utim, ne bavimo toliko pitanjem {ta je ostalo od identiteta Srbije, koliko onim {ta od njega mo`e da bude. Smatramo da su ve} pomenuti faktori – kultura i mediji – od izuzetnog zna~aja u procesu redefinisanja i transformacije identiteta Srbije, kao dru{tva i kao okvira u kome se formiraju i identiteti gradova.

*** Postojanje centralnih sistema vrednosti, u su{tini, po- ~iva na potrebi ljudskih bi}a da ugrade sebe u ne{to {to prevazilazi i preobra`ava njihovu konkretnu indi- vidualnu egzistenciju. Vrednosti su osnovni `ivotni orijentiri; to su apstraktne kategorije. Krize sistema vrednosti odra`avaju se kako na pojedinca, tako i na celokupno dru{tvo. Univerzalne vrednosti: istina, pravda, dobro, ljubav, lepota, sloboda, jednakost, u interakciji sa specifi~nim vrednostima, omogu}avaju izgradnju i izra`avanje identiteta. Poreme}aji sistema vrednosti, kao i razaranje pojedinih njihovih eleme- nata u Srbiji, poput nasle|a pro{lih re`ima, doveli su do gotovo nesagledivih posledica. Neselektivno odba- civanje starih vrednosti doprinelo je konfuziji... U ne- mogu}nosti da se promovi{u nove vrednosti i moralne norme, stvoren je moralni i vrednosni vakuum koji je izazvao sna`nu blokadu dru{tvenih i kulturnih pro- mena, budu}i da je masovno prihva}ena maksima „Sve je dozvoljeno!“ (Golubovi}, 1994: 38). Dakle, rekonstrukcija vrednosnog sistema predstavlja nu`no kompleksan zahvat koji doti~e sve agense dru- {tvenog `ivota. Na~in na koji se kroz javni diskurs (modele mi{ljenja i dru{tvene institucije), na primer, mladi pozicioniraju unutar dru{tva, zna~ajan je po- kazatelj dokle se stiglo s promenama na op{tem pla- nu. O njima se ~esto govori kao o „`rtvama tranzicije“ i „izgubljenim generacijama“. Imaju}i u vidu primi- tivizaciju i provincijalizaciju dru{tva, na kojoj je si- stemski ra|eno u Srbiji 90-ih godina, kao i ~injenicu da su nove generacije odrasle u ratnom okru`enju, u izolovanom, kriminalizovanom i korumpiranom dru-

129 LJILJANA ROGA^

{tvu, mogu}e je da }e takav dru{tveni ambijent obe- le`iti i celokupan proces formiranja identiteta i si- stema vrednosti. Novac i slava, koji idu ruku pod ruku s nasiljem i kriminalom, „upakovani“ u op{tu atmo- sferu apatije, izazivaju akumulirano nezadovoljstvo, koje kao jednu od posledica ima socijalno nepove- renje i razli~ite konflikte. O zna~aju i ulozi emocija u manifestacijama identiteta moglo bi da se govori mnogo {ire i dublje, jer se identitet vi{e „ose}a“ nego {to se analizira. Ovde bi trebalo napomenuti da je emocionalni element prisutan naro~ito kod vrednosti koje nosioci identiteta ne dovode u pitanje. Kada je visok stepen poistove}ivanja s referentnom grupom, onda ~ovek na povredu vrednosnog sistema pripa- daju}e grupe odgovara agresivno{}u. Ukoliko se ta agresivnost nagomilava bez adekvatnog pra`njenja, dolazi do provale agresije kao odgovor na ugro`enost vlastitog integriteta. Tako individualni identitet gubi na zna~aju, a ~ovek reaguje porastom straha, a zatim i porastom agresivnosti (Kecmanovi}, 2002). Ovome se mo`e dodati op{ta kriza kulture (o ~emu }e kasnije biti vi{e re~i) koja koincidira s krizom sistema vred- nosti. Uprkos proklamovanim kulturnim vrednosti- ma, u mnogim sredinama se one u praksi, zapravo, nisu realizovale. Nedostajala je svest o sopstvenim kulturnim vrednostima koja bi pru`ila sigurnost, mo- tivaciju, dostojanstvo identitetu ljudi. Umesto toga, godinama je negovan razvoj „ratne kulture“, „ki~ pa- triotizma“ i „pink kulture“ (Dragi}evi}-[e{i}, 1994). O ovim fenomenima bi moglo zasebno da se govori, me|utim, ovde je va`no da se istakne da ih sve pove- zuje sistem vrednosti koji je negovan u uslovima izo- lovanog i nadasve primitivizovanog dru{tva. Tako|e, sistem vrednosti koji proklamuju procesi globaliza- cije, neminovno uti~u na ono {to je lokalna stvarnost Srbije, kao i na tradicionalno oblikovane obrasce `iv- ljenja. „Individualizacija, diferencijacija i refleksiv- nost dovode do porasta alijenacije, izolacije, narciz- ma, apatije, cinizma, isklju~enosti i marginalizovanog polo`aja u dru{tvu, pa ~ak i prihvatanja uloge `rtve“ (^i~kari}, 2003: 82); taj „postmoderni `ivotni stil“ do- datno slabi ve} uzdrmane temelje sistema vrednosti. Zna~i, dru{tvo stvara odre|ene kulturne vrednosti, pored onih globalnih koje usvaja; postoji prostor u kome se specifi~nosti i razli~itosti ispoljavaju pod uti- cajem slo`enih dru{tvenih odnosa i struktura. Pitanje koje bi vrednosti trebalo zadr`ati i koje bi vrednosti

130 LJILJANA ROGA^ druge kulture trebalo da odnesu prevagu, ne podra- zumeva jednostranu odluku, ve} je uslovljeno li~nim shvatanjem pojedinca i dugim procesima usvajanja novih i napu{tanja starih vrednosti, {to predstavlja neizbe`an rezultat interakcije razli~itih kultura. Re~ je, naime, o stvaranju uslova za razvoj interkulturnog dijaloga kroz preispitivanje odre|enih kulturnih mo- dela i obrazaca. Kulturni obrasci poimaju se kao „istorijski stvoreni sistemi zna~enja u okviru kojih dajemo formu, red, smisao i uverenje na{im `ivotima“ (Gerc, 1998: 72, Knjiga 1). Zagorka Golubovi} pod kulturnim obras- cem razume „smisaoni okvir orijentacije i integracije jedne zajednice koji obuhvata, pre svega, vrednosne sisteme pomo}u kojih pojedinci i dru{tvene grupe do- laze do razumevanja sebe i sveta u kome `ive, kao i modele za akciju radi ostvarivanja izabranih ciljeva i promovisanja po`eljnog na~ina `ivota“ (Golubovi}, 1994: 35). Kona~no, kulturnim obrascem mo`e se na- zvati svaka norma, odre|eni oblik mi{ljenja, delova- nja i pona{anja koji se ponavlja i u okviru kog se javljaju i funkcioni{u stvari, znaci i pona{anja. Kul- turni obrazac je pretpostavka postojanja nacionalnog obrasca, pa i politi~kog. Kako ka`e Slobodan Jova- novi}, „~im se ~ovek uzdigne ne{to malo iznad nacio- nalnog egoizma, njemu postaje jasno da nacija sama sobom ne predstavlja ono {to se u filozofiji naziva vrednost. Vrednost joj mogu dati samo op{ti kulturni ideali kojima bi se ona stavila u slu`bu“ (Jovanovi}, 2005: 85). Kao primer jednog visokog kulturnog ob- rasca, Jovanovi} navodi humanisti~ki kulturni obra- zac koji se zasniva na principima anti~ke filozofije. Me|utim, ~ini se da je veoma te{ko odrediti mesto savremenog srpskog kulturnog obrasca, jer je on, s obzirom na svoje pseudo i hibridne vrednosti, doveo do erozije vrednosnog sistema i svakodnevnog `ivota. Odbacivanjem dogmatsko–prosvetiteljskog kulturnog obrasca, koji je na ovom prostoru dominirao do po- slednje decenije XX veka, do{lo je do formiranja tzv. tranzicionog obrasca (ili kulturnog modela), sa spe- cifi~nim hibridnim elementima nacionalnog i mon- dijalisti~kog, kao i mnogobrojnim pseudokarakteri- stikama. Va`an je fenomen tradicije u odnosu na ideje o nacio- nalnom i kulturnom identitetu, a jo{ je interesantnija upotreba ovog pojma, kako u akademskim tako i u

131 LJILJANA ROGA^ vanakademskim okvirima. Od najop{tijeg zna~aja preno{enja kulture s generacije na generaciju, od- nosno, od ukupnog kulturno-istorijskog i materijal- nog predanja, preko elemenata tog predanja, koji imaju realni ili fiktivni istorijski kontinuitet, do razu- mevanja tradicije kao neprikosnovenog koncepta mo- ralnog postupanja, te do negativnog odre|enja ovog pojma, u smislu nazadnih, retrogradnih kulturnih sa- dr`aja koji upu}uju na stati~nost, nepotrebni balast, ko~nice modernizacije, integracije i sli~no (\eri}, 2003: 207), tradicija predstavlja i vi{e nego komplek- sno polje dru{tvene prakse. Dakle, va`nost razgra- ni~enja pojma tradicije, ~ija je upotreba ~esto pra- }ena uop{tavanjem i nesporazumima, od izuzetnog je zna~aja, naro~ito imaju}i u vidu njeno mesto u poi- manju identiteta Srbije. Dakle, ovde razmatramo na- cionalnu tradiciju kao deo nacionalnog kulturnog identiteta. Ovaj intergeneracijski autoritet slu`i lju- dima kao neophodan oslonac u uobli~avanju sopstve- nog `ivota i identiteta, kroz ukupnost nasle|enih is- kustava, obrazaca mi{ljenja, verovanja, vrednosti i normi. Me|utim, tradicija mo`e da se posmatra ne samo kao puka datost ve} i kao otvorenost i mo- gu}nost. Ta svojevrsna „rekonstrukcija pro{losti“, u kojoj su od va`nosti odnos i sam proces tuma~enja tradicije, jeste osnova za kriti~ko ~itanje tradicije, a takvo ovladavanje pro{lo{}u jeste iskorak u budu- }nost. Politika odnosa prema pro{losti trebalo bi up- ravo da uspostavi zdrav odnos s pro{lo{}u, a ne stra- tegiju njenog iskorenjivanja. Odnos prema tradiciji su{tinski korespondira s pojmom civilizovanosti. Su- {tina tradicije, u op{tem smislu, jeste u tome {to je ona „autoritet sama po sebi“. Upravo se to mo`e smatrati problemati~nim, jer se u novijoj nacionalnoj istoriji Srbije isuvi{e ~esto i ozbiljno manipulisalo tra- dicijom u cilju racionalizacije stvarnosti i nacionalne ideolo{ke indoktrinacije. A naro~ito se manipulisalo kulturom, ~iji su kontraprodukti vidljivi i danas. Ra- dilo se o pogre{nom shvatanju tradicije kao ne~emu isklju~ivo „sopstvenom“, {to ne mo`e da pripada „drugima“ na na~in koji je autenti~an.

Identitet je, tako|e, u vezi s procesom modernizacije, koja se zasniva i na razvoju kulturnih standarda. Ta- ko, kultura spada u jedan od osnovnih kriterijuma modernizacije, i to u kontekstu {irenja svetskih racio- nalnih normi i obrazaca, na~ina i stila `ivota. Kultura

132 LJILJANA ROGA^ je posreduju}i ~inilac izme|u tradicije i progresa, i ukoliko se njeno posredovanje potpunije ostvaruje, utoliko tradicija zadobija vi{e na svojoj delotvornosti, a progres ne ostaje samo ili prete`no na pukom rastu oskudnog smisla ljudskog samorazumevanja sopstve- ne egzistencije u dru{tvu. Procesi modernizacije su u socijalisti~kim zemljama bili onemogu}eni tradicio- nalisti~kim obrascima, politi~kom dominacijom i ega- litaristi~kim sindromom. Vladaju}i kulturni obrasci nisu bili prilago|eni imperativima modernizacije; po- liti~ka elita je ko~ila procese modernizacije, {to je sve ostavljalo tragove u svesti ljudi. Uspe{nija moderni- zacija posti`e se u dru{tvima koja su rafinisala tra- dicionalne kulturne elemente i prilagodila ih impe- rativima savremenog razvoja (Kokovi}, 2000: 50).

U javnosti se odnos prema tradiciji posebno aktua- lizuje u periodu pokretanja pitanja ponovne integra- cije srpskog dru{tva u balkanskom regionu i Evropi, a u sklopu procesa modernizacije. [ta zna~i tradicija u sada{njosti, da li samo „ono {to je bilo pre“ ili svoje- vrstan orijentir i zahtev za budu}nost? Kakav je od- nos prema tradiciji nakon 2000. godine? Da li se Sr- bija otvorila ka procesu povratka svojim „istinskim tradicijama“, u kontekstu zahteva koji se postavljaju procesima integracije? Da li danas uop{te postoji ne- ko alternativno vi|enje tradicije u odnosu na ono ko- je je bilo postavljeno vladaju}im re`imom 90-ih? Koje su to dominantne, pre svega, kulturne tradicije u Sr- biji danas? To su pitanja koja otvaraju mnoge dileme. Me|utim, ono oko ~ega svakako ne bi trebalo da bude spora, jeste da bi tradiciju, kao sastavni deo identiteta, trebalo sa~uvati. Mo`e, tako|e, da se go- vori o nedostatku tog fundamentalnog tipa kulturnog nasle|a, oli~enog u tradiciji koja je „istinski `iva“. To je, zapravo, najve}a prepreka integraciji, jer ne po- stoji, kao {to je ve} re~eno, stabilan sistem vrednosti koji mo`e da se uskla|uje i integri{e, a ostaju}i bez tradicije, dru{tvo ostaje bez utvr|enih vrednosti. Bez poretka vrednosti, svako dru{tvo dospeva u krizu identiteta. To je proces koji neminovno vodi ka dez- integraciji dru{tva. Ekstremni diskursi, kao {to su na- cionalizam i kosmopolitizam, izrazito se polarizuju prema razumevanju pojma identiteta, tj. u odnosu na (ne)uva`avanje postojanja „specifi~nih“ osobina i vrednosti koje bi karakterisale posebne nacije. Na jednoj strani, nacionalni identitet je na lo{em glasu, a

133 LJILJANA ROGA^ na drugoj, on je ujedno i fenomen koji se „osvaja i potvr|uje“ (\eri}, 2003: 226). Kosmopoliti se vezuju za univerzalne vrednosti, a nacionalisti ili patrioti isti- ~u valjanost tradicionalnih (nacionalnih) vrednosti. Pitanje adaptacije integracijskim procesima zna~ajno je zato {to ne problematizuje proces kao takav, ve} strategiju izbora modela integracije i postavljanja ok- vira za realizaciju. Dakle, u kojoj meri }e se izvr{iti redefinisanje elemenata identiteta, zavisi upravo od tog modela. Tako|e, uloga tradicije u ovom kontekstu nije sporna, ve} zahteva ponovno promi{ljanje u ob- jektivnom svetlu. Nezavisno od strategije ujedna~ava- nja prema vrednostima (univerzalnim ili nacionalnim), diskursi i jednih i drugih saglasni su u eksploatisanju vokabulara privr`enosti visokim moralnim na~elima, na~elima pravde i prava. Negovanje tradicija, tj. na- cionalnih vrednosti, preduslov je integracija, te bi put, mo`da, trebalo tra`iti negde izme|u vidovdanskog mi- ta i evropskih ideologija, odnosno, trebalo bi se, mo- `da, kretati od kriti~ki vrednovane tradicije do zahteva evropske integracije i modernizacije.

*** U okru`enju u kome nedostaju uslovi za normalan opstanak i elementi socijalne sigurnosti, te drugi kul- turni uslovi koji }e pojedincima obezbediti adekvatan razvoj identiteta, javljaju se specifi~ni fenomeni, kao poku{aji samodefinisanja u odnosu na dru{tvo. Jedan od dominantnih modela jeste neotradicionalizam, ko- ji nudi prividnu sigurnost i ispunjava „`elju za kore- nima i za etnifikacijom sveta“. Ovaj problem dodatno se komplikuje tendencijama na svetskom planu koje u razli~itim formama dovode do nestabilnosti i frag- mentacije identiteta na li~nom, ali i na kolektivnom planu. Me|utim, imaju}i u vidu da je identitet proces koji se konstantno preispituje i modifikuje odre|enom dina- mikom, koja zahteva kontinuitet u smislu oblikovanja i usagla{avanja, ova problematika vezana za identitet Srbije i njenih gradova mo`e da se sagledava i na na~in koji nije nu`no bezizlazan. Zapravo, va`no je odrediti fundamentalne elemente koji ~ine kontekst za definisanje identiteta, raditi na njihovom obliko- vanju tako da se uvek sledi, pre svega, jedna moralna orijentacija koja bi ispunila zadati dru{tveni i, ne{to

134 LJILJANA ROGA^ konkretnije, kulturni milje. Tako|e, uzimaju}i u obzir slobodu kao bitno svojstvo identiteta, va`no je vr{iti izbor iz raspolo`ivih elemenata kulture na na~in koji ispunjava demokratske principe i autonomiju, koja omogu}ava pojedincu da sebe konstitui{e u odnosu na {ire izabrane ideje. Kona~no, identitet se odnosi na zna~enja koja su, u manjoj ili ve}oj meri, stvar konvencije i inovacije, {to zna~i da se on u velikoj meri mo`e svesno oblikovati. Ohrabruju}a je ~inje- nica da se kroz identitet povezuju pro{lost i budu- }nost, dakle, kona~nost i neizvesnost. Upravo se u tom polju neizvesnosti nalazi mogu}nost za kreaciju i za prekomponovanje obrazaca identifikacije indivi- dua s dru{tvom, odnosno nacijom. U konstituisanju novih elemenata identiteta, i redefinisanju uloge onih starih, trebalo bi se osvrnuti i na ulogu koju igra auto- ritet, u kome je oli~ena sva dru{tvena mo} (na`alost, kod nas je do sada, uglavnom, u pitanju bila politi~ka vlast) kao `i`a integracije. Potrebno je omogu}iti me- sto pravim autoritetima, prema kojima }e se vr{iti kolektivna (i personalna) identifikacija koja ne}e podrazumevati nametanje odre|ene definicije stvar- nosti, ve} otvoreni dijalog u kome se traga za mo- gu}im izborima. Jedan od klju~nih nivoa tog dijaloga jeste kultura, koja je, ina~e, uklju~ena u {iri socijalni sistem. U tom smislu, trebalo bi se prvo pozabaviti kulturnim stereotipima, koji jesu va`ni u procesu identifikacije, ali, kao {to je ve} re~eno, istovremeno su uzrok i brojnih dru{tvenih konflikata i stvaranja „iskrivljenih slika“ koje vode daleko od razumevanja su{tinskih vrednosti kao referentnog okvira za celo- kupno mi{ljenje i pona{anje pripadnika jednog dru- {tva. Ovo bi trebalo naglasiti tim pre {to je Srbija ekstremni primer, kako u smislu postojanja izra`enih autostereotipa tako i stereotipa, odnosno jaza izme|u samopoimanja i poimanja.

Bave}i se odnosom pojedinaca unutar prostora jav- nog `ivota (display behaviour), u kome se pojedinac predstavlja drugima i tako uspostavlja interpersonal- nu komunikaciju, Erving Gofman (Goffman) u cen- tar svojih istra`ivanja stavlja upravo odnos izme|u identiteta i identifikatora. Identifikatori predstavljaju osnovu za nastanak stereotipa – pojednostavljenih i vrednosno obojenih predstava – koje dru{tvene grupe uspostavljaju kako o sebi, tako i o drugim grupama. Ranije se smatralo da su stereotipi pogre{na, izvrnu-

135 LJILJANA ROGA^ ta, prevashodno negativna uverenja pripadnika jedne o ~lanovima druge grupe, dok se danas smatra da su oni vrednosno neutralni. Kategorizacija, kao prvi ko- rak upoznavanja sveta, sadr`i pojednostavljivanje ko- je je, opet, pra}eno uop{tavanjem, {to vodi ka formi- ranju stereotipa. Kultura i stereotip su uzajamno za- visni, jer kultura odre|uje sadr`aj i predmet stereo- tipa, a stereotip je sastavni deo te kulture. Brane}i posebnost svoje kulture, ljudi brane pravo na poseb- nost svog stereotipa o svom nacionalnom karakteru. Tako stereotipi odra`avaju, ali istovremeno i omo- gu}avaju grupni `ivot, ili `ivot jednog naroda. U pe- riodima sukoba me|u narodima, do izra`aja naro~ito dolaze stereotipi i autostereotipi; ovi prvi slu`e za napad na druge, a drugi za odbranu ili opravdavanje sebe. Jo{ je va`no re}i da su stereotipi najotporniji na podru~ju nacionalnih razlika, te da ih je tu gotovo nemogu}e iskoreniti. To se upravo mo`e potvrditi na primeru Srbije, gde su stereotipi ~esto upotrebljavani u javnom i politi~kom diskursu, naro~ito u kombi- naciji s pogre{no interpretiranom tradicijom i nacio- nalnim mitovima, ~ime je inspirisana ksenofobija, re- zultiraju}i tako izolacijom i nedostatkom autenti~nog saznanja o sebi i drugima. Zapravo, kroz predrasude i stereotipe mogao bi da se sagleda ve}i deo problema vezanog za sliku dana{njeg identiteta i imid`a Srbije, pa i njenih gradova, s obzirom na kontradiktornost elemenata koji je ~ine. S jedne strane postoji idea- lizovano i hiperboli~ko vi|enje Srbije koje kao klju- ~ne elemente ima pozivanje na tradiciju, istoriju i mitove, te legende o uzvi{enosti i nadmo}i Srba kao naroda, dok se, s druge strane, krajnost sagledava u osporavanju svih dostignu}a i pozitivnih atributa Sr- bije. Ovo problemati~no vi|enje, na`alost, prisutno je i u svetskoj javnosti, koja vi{e naginje ovoj drugoj strani, ~ime se celokupna slika ~ini jo{ vi{e nepo- `eljnom. U ovom trenutku, ipak, izgleda da je najo- pasnije ono vi|enje koje je prisutnije u doma}oj jav- nosti, odnosno me|u gra|anima, a koje je formu- lisano kroz stereotip da „u Srbiji nikada ne}e biti bolje!“. Time se, zapravo, u potpunosti osporava bilo kakva mogu}nost za promenu i napredak, u naj{irem dru{tvenom smislu, i progla{ava jedna krajnje pesi- misti~na budu}nost za sve koji `ive u Srbiji. Posredno zna~enje navodi na konstataciju da, „s obzirom na to da Srbija nema perspektivu, treba oti}i iz Srbije u neki bolji svet“, ~ime se implicitno obezvre|uje sve

136 LJILJANA ROGA^

{to u Srbiji postoji. Ako bi se i{lo dalje u interpretaciji ovakvih i sli~nih predstava o Srbiji, do{lo bi se do pora`avaju}ih, te{kih, gotovo optu`uju}ih (ili samo- optu`uju}ih) stavova koji su, zapravo, zasnovani na labilnim osnovama. Dakle, ideja o popravljanju imi- d`a ne mo`e da bude odvojena od sistemski postav- ljene strategije revitalizacije vrednosti i identiteta uop{te. Kompleksni uticaj i efekti medija na obli- kovanje imid`a Srbije predstavljaju veliki izazov, up- ravo zbog povezanosti s brojnim dru{tvenim fakto- rima. [ta bi, u tom smislu, trebalo u~initi prakti~no? Pri~a bi trebalo, naime, u potpunosti da bude ispri- ~ana; pro{lost ne bi trebalo da bude ignorisana, a mediji bi upravo trebalo da rasvetljavaju mitove i predrasude na kojima je gra|ena preterana i misti- fikovana slika Srbije.

U razmatranju mogu}nosti redefinisanja identiteta i imid`a Srbije i gradova, va`no je odrediti pravce raz- voja, uz pragmati~no sagledavanje problema. Osnov- ni problem koji bi trebalo re{iti jeste sistem vrednosti i na njemu zasnovane kulturne obrasce. Potrebe za revitalizacijom univerzalnih vrednosti, moralnih me- rila i drugih dru{tvenih normi, preduslovi su za stva- ranje stabilnosti i kvaliteta `ivota u Srbiji i njenim gradovima. Ovde bi, pored morala, trebalo apostro- firati pojmove mo}i, vlasti i vladavine, kao klju~ne aspekte i nivoe redefinisanja elemenata identiteta, te ~injenicu da bi pored ispunjavanja normativnih us- lova trebalo raditi i na stvaranju socijalnih i kulturnih preduslova (odnosno menjanja kulturnih matrica) za njihovo ostvarenje. Pod ovim uslovima podrazumeva se i podizanje nivoa op{te kulture gra|ana, podizanje nivoa poverenja izme|u gra|ana i ja~anje korektivne funkcije javnosti. U kontekstu evropskih integracija za identitet i imid` Srbije su, dalje, od velikog zna~aja procesi „debalkanizacije“, uz kriti~ko sagledavanje i uva`avanje nacionalnih mitova i tradicije, koji su za- dugo bili predmet politi~ke instrumentalizacije. To bi ujedno podrazumevalo smanjenje ekstremizma, kako u samopotvr|ivanju tako i u samonegaciji, odnosno tra`enje alternativa postoje}im stavovima i izgradnju konstruktivnog i odgovornog odnosa prema pro{losti. Va`no je ista}i da je ovde re~ upravo o o~uvanju identiteta, koji se na paradoksalan na~in razara, a odgovornost le`i dobrim delom unutar dru{tvenih faktora. Kontinuiran i koherentan rad na smanjenju

137 LJILJANA ROGA^ stereotipnih predstava tako|e je veliki izazov u ovom procesu. Da bi se do{lo do ispunjenja osnovnih po- treba za redefinisanjem identiteta i imid`a Srbije, bit- no je raditi na samom dru{tvenom ambijentu u kome }e biti mogu}i dijalog i tolerancija, ne samo u na~e- lima ve} i u praksi. Razvijanje kulture javnog govora i politi~ke kulture jeste preduslov za to, uz {ire prepo- znavanje zna~aja kulture uop{te u dru{tvenim odno- sima. S obzirom na to da dijaloga i tolerancije nema bez razli~itosti, odnosno po{tovanja i sebe i drugih, va`no je u Srbiji razvijati ovakve obrasce mi{ljenja, delovanja i pona{anja koji bi uspostavili osnove za razvoj i o~uvanje identiteta. U razmatranju potreba za redefinisanjem elemenata identiteta i imid`a Sr- bije i gradova, javljaju se nova pitanja i nedoumice, kroz koja se, zapravo, postavlja i pitanje vizije. Pre svega, potrebno je posti}i konsenzus o tome {ta pred- stavlja na{ identitet u naj{irem smislu, odnosno ispi- tati kuda bi Srbija trebalo da ide u budu}nosti. Zatim, va`no je utvrditi kako da se postigne optimalna di- namika razvoja i sa~uvati sopstvene autenti~ne vred- nosti kojima }emo promeniti sliku o sebi. Imaju}i u vidu aktuelne evrointegracijske procese, relevantni dru{tveni faktori u Srbiji suo~avaju se s neminovno- {}u promi{ljanja ovih tema u okvirima dugoro~ne ko- lektivne strategije.

***

U procesu traganja za identitetom, od su{tinskog je zna~aja strate{ki proces uobli~avanja vrednosno–kul- turnih i institucionalnih obrazaca. „Proizvodnja zna- ~enja“ ili „menad`ment“ okvira individualne i kolek- tivne identifikacije (\ordano, 2001: 220) predstavlja na~ine „upotrebe kulturnih formi – sistema zna~enj- skih simbola, kako bi delovanje dr`ave i civilni `ivot njenih stanovnika dobili vrednost i zna~enje“ (Gerc, 1998: 335, Knjiga 1). Kulturna politika iznalazi, po- dr`ava i neguje ose}anje pripadnosti individua kroz „kolektivni javni subjektivitet“ i, na taj na~in, ostva- ruje osnovne interese identiteta. Smisao kulturne po- litike, prema savremenoj teoriji i praksi, izme|u os- talog, jeste o~uvanje i razvoj kulturnog/ih identiteta.

Odnos identiteta i kulturnih relacija, uop{te, bio je u bliskoj pro{losti optere}en politi~kim faktorima, tako da izgleda nemogu}e analizirati jedno bez uplitanja

138 LJILJANA ROGA^ drugog, a trebalo bi dodati i uticaje globalne kulture i posledice koje ona ostavlja. To bi moglo da se defi- ni{e kao „kulturno podvajanje“ ili „kulturna separa- cija“. Zato je pitanje identiteta Srbije, pre svega, pi- tanje kulturne politike u naj{irem smislu re~i. Da bi ~itav proces transformacije identiteta u Srbiji i njenim gradovima zapo~eo i da bi i{ao u `eljenom pravcu, potrebno je imati viziju novog kulturnog sistema. Sle- de}e pitanje odnosi se na ulogu i spremnost aktera da pokrenu i aktivno u~estvuju u javnim procedurama, u procesu strate{kog planiranja razvoja i dono{enja klju~nih odluka u oblasti kulturne politike, a posebno o prioritetima tog razvoja. Kulturna politika, kao ok- vir za transformaciju identiteta Srbije, trebalo bi da zauzme aktivan odnos prema kulturnoj ba{tini, {to je tako|e uslov za bolju integraciju u pro{irenu Evropu, ali i prema savremenoj kulturnoj produkciji, odnosno ispunjenju potrebe za harmonizacijom postoje}ih re- sursa, umre`avanjem i regionalnom saradnjom, tj. in- tersektorskom saradnjom. Kulturni putevi izra`eni kroz odgovornost, inicijativu i partnerstvo, jesu na~ini promocije identiteta i imid`a Srbije.

LITERATURA ^i~kari}, Lilijana (2003) „Konstrukcija politi~kog identiteta u kontekstu globalizacije i tranzicije dru{tva“, Sociolo{ki pregled, vol. XXXVII, no. 1–2, str. 79–99. Dragi}evi}-[e{i}, Milena (1994) Neofolk kultura, Sremski Karlovci – Novi Sad: Izdava~ka knji`arnica Zorana Stoja- novi}a. \eri}, Gordana (2005) Pr(a)vo lice mno`ine: Kolektivno samopoimanje i predstavljanje: mitovi, karakteri, mentalne mape i stereotipi, Beograd: Institut za filozofiju i dru{tvenu teoriju/„Filip Vi{nji}“. \ordano, Kristijan (2001) Ogledi o interkulturnoj komuni- kaciji, Beograd: Biblioteka XX vek. Gerc, Kliford (1998) Tuma~enje kultura, Beograd: Biblio- teka XX vek. Gidens, Entoni (1998) Posledice modernosti, Beograd: „Fi- lip Vi{nji}“. Golubovi}, Zagorka (1994) „Kulture u tranziciji u Isto~noj Evropi i Jugoslaviji: Raskorak izme|u kulturnog i nacio- nalnog obrasca“, u: Kulture u tranziciji, Beograd: Plato.

139 LJILJANA ROGA^

Golubovi}, Zagorka T. (1999) Ja i drugi – antropololo{ka istra`ivanja individualnog i kolektivnog identiteta, Beo- grad: Republika. Jovanovi}, Slobodan (2005) Kulturni obrazac, prir. Gojko Bo`ovi}, Beograd: Stubovi kulture. Kastels, Manuel (2002) Mo} identiteta, Zagreb: Golden marketing. Kecmanovi}, Du{an (2002) Da li smo si{li s uma ili doka`i da si Srbin, Sremski Karlovci: Izdava~ka knji`arnica Zorana Stojanovi}a. Kelner, Daglas (2004) Medijska kultura: studije kulture, iden- titet i politika izme|u modernizma i postmodernizma, Beo- grad: Clio. Kin, D`on (1995) Mediji i demokratija, Beograd: „Filip Vi- {nji}“. Kokovi}, Dragan (2000) „Kultura kao ~inilac tranzicije i modernizacije“, Teme, G. XXIV, Br. 1–2, str. 47–64. Kokovi}, Dragan (2002) „Procesi integracije, regionalizam i o~uvanje kulturnog identiteta“, Sociolo{ki pregled, vol. XXXVI, no.1–2, str. 163–171. Majstorovi}, Stevan (1979) U traganju za identitetom, Beo- grad: Slovo ljubve/Prosveta. Smirs, Jost (2004) Umetnost pod pritiskom: promocija kul- turne raznolikosti u doba globalizacije, Novi Sad: Svetovi. Smith, Anthony D. (1990) „Towards a Global Culture?“, Theory, Culture & Society 7, pp. 171–191. Stojkovi}, Branimir (1993) Evropski kulturni identitet, Ni{/ Beograd: Prosveta/Zavod za prou~avanje kulturnog razvitka. Vuksanovi}, Divna (2007) Filozofija medija: ontologija, este- tika, kritika, Beograd: FDU, Institut za pozori{te, film radio i televiziju/^igoja {tampa.

140 JANA STEFANOVA

UDK 7.038.531:711.4 316.74:7

Apstrakt: Umetnici su oduvek bili fascinirani u poku{ajima testiranja potencijala javnog prostora da omogu}i kreativnu afirmaciju. Danas se sve ~e{}e umetni~ke interakcije de{avaju na razli~itim lokacijama napolju, a umetnici se uklju~uju u monotoni tok na{eg javnog prostora. Me|utim, da li mate- rijalna otvorenost tih mesta garantuje javnu prirodu ovih ra- dova? Pojam javnog prostora podlegao je velikim promenama. Diskurs koji se time bavi danas je sveprisutan. S obzirom na to, kako se umetni~ke intervencije u javnom prostoru mogu shva- titi? I, {to je jo{ interesantnije, treba se usuditi da se postavi pitanje da li su efemerne, ~esto nenajavljene i nepozvane umet- ni~ke intervencije napolju, u stanju da proizvedu smisao javnog prostora. Ako javni prostor ozna~ava izvesnu ideju dinami~nog prostora, gde su razlike priznate i gde im je omogu}eno da uzajamno deluju, onda kratke, naizgled besmislene kreativne intervencije intenzivno doprinose tome.

Klju~ne re~i: identitet, grad, umetnost, performans, javni pro- stor

Key words: identity, city, art, performance, public space

Some artistic interventions in public space aim to bring poetics to our common space which slowly tends to be- come more and more monotonous. Other works are seeking provocation, either by being confrontational or more subtle. Through provocation artists are trying to raise awareness on crucial issues or to react, to pro- test against oppression on their view factors in their so- cial environment. Issues of community or the “living together” are also representing a starting point in many actions performed in the public space. For some, it is simply the search for a dialogue with the Other, the creation of a space for dialogue, in the terms of the In-

141 JANA STEFANOVA ternational Situationnists who were perceiving the pub- lic space as an ideal space for meeting and exchange.

When is Space Public? At the present time, in a world guided by interna- tional economy, the role of the piazza, as main place for gathering, has been taken over by the “shopping mall” phenomenon. Kathleen Irwin points out that the construction of shopping centres has announced the death of the main street, has increased criminality and poverty in downtown areas, and largely changed the way in which we make use of the cities and think about public space.1 The term public suggests meanings such as collective, common, communal, open… The reality is that private and corporate forces (car traffic, outdoor advertisement) occupy a large part of the public space nowadays. Actually, the increasing invasion of advertisement in public space shows that it belongs, before anything, to the capital. The discourse on public space is ever-present nowa- days- in the our era of hypercapitalism. The art histo- rian Rosalyne Deutsche analyses some of the ways in which this term “public space” is currently deployed and to what effect. According to Deutsche the term “public space” represents an element of a rhetoric of democracy that is in fact often used to justify less than democratic policies: “the creation of exclusionary ur- ban spaces, state coercion and censorship, surveil- lance, economic privatization, the repression of dif- ferences and attacks on the rights of the most expend- able members of society, on the rights of strangers and on the very idea of rights—on what Hannah Arendt called the right to have rights.”2 Public space is generally assumed to be an existent, pre-given factor of our society. Critics of this presumption are expressed in the works of many intellectuals and artists. It would be appropriate here to present the view of Oliver Marchart, who assumes that “public is nothing

1 Kathleen Irwin, Posledni trg/plaza: Uli~ni performans nasuprot glu- varenju u šoping centru, in Dragi}evi}-[esi}, Milena & Irena [en- tevska (edited by), Urbani spektakl, Clio, Belgrade, 2000, p. 50. 2 Rosalyne Deutsche, Evictions: Art and Spatial Politics, Cam- bridge Mass., MIT Press, 1996, p. 374.

142 JANA STEFANOVA that would be given beforehand anywhere.”3 The im- age of the public as space (including here media in equal terms as physical space) “which already exists and is only waiting to be conquered, is nothing but naïve fiction”, he claims. Marchart’s consideration is based on his belief that for a notion of public space to reach beyond a mere descriptive sense, it should leave behind the current simulacrum of the public (the fictional as he calls it). To reinforce the later idea of simulacrum, he takes as example the assumed pub- lic character of radio stations, which are in fact, not only restricted but are mostly inaccessible to citizens, in terms of programme creation and choice of con- tents. His reflection follows with examples touching the urban public space, denouncing its increasing mu- tation into pseudo-public, shopping-mall-like, frag- mented realm, “in which political articulation is from the very start thwarted or even forbidden, and sup- pressed by private security services…”4 Marchart proposes a genealogical approach for the understanding of the public sphere. He denies limiting the notion of public space to its literal physical percep- tion, and even to its understanding as an institutional sphere (such as media or traffic). Instead, he puts for- ward the idea of the public, only possible in moments of antagonism, of a public “which connects through conflict”.5 This argument is often more appealing, as it adheres to the idea of event, or better, that of action.In the author’s terms, the public only appears through the argumentation of the conflict, “in which various positions clash against each other and come into con- tact precisely by doing so. […] the public is not the “product” of this clash; the public is the clash itself.”6 An antagonistic situation is an unpredictable one. Then, according to this vision, public cannot be easily prearranged or constructed. In fact, one cannot con- struct intentionally such a situation. Considering this position, how is one to imagine public art?

3 Oliver Marchart, Politics and Artistic Practice: On the Aesthetics of the Public Sphere, in Frakcija: performing arts magazine, n 33/34 Save as…city.doc, Centre for Drama Art & Academy of Drama Art, Zagreb, 2005, pp. 14–19. 4 Ibid. 5 Ibid. 6 Ibid.

143 JANA STEFANOVA

Art in the Public Despite the enthusiastic vision of the public realm as the space par excellence for artistic creation, as I men- tioned at the beginning, one should acknowledge that art and public could be, in a way, perceived as incom- patible terms. The distinctive relative autonomy of art diverges from the distinctly non-autonomous de- mands of the public.7 This is not to say that art should be perceived as a ’negative invader’ of public space. The idea is that, as a barer of the subjective (the art- ist’s vision) facing the objective (public space as a common good), art in public realm demands careful comprehension of the environment it is aiming to im- merge in. Public space is not pre-given space for art. More importantly, public space should not be easily considered as an “extension” of the gallery, theatre or the museum. What about the artistic interventions in public space? If today we are used to seeing works of art being part of our urban environment, the immaterial, live act of the performer is still a relatively unusual phenome- non for most citizens.8 Let us keep in mind that in its beginning, performance reveals an anti-art attitude by rejecting the cult of the object and the idea of art as consumption product. Performance on non-theatrical sites (from the end of 1960’s) has the potential to deviate habits and prac- tices, to perturb the usual perception (and use) of the public space. Artists “stayed away from museums on principle”9, as claims RoseLee Goldberg. It is true that nowadays, many cities support festival activities (or exhibitions) based on commissioning of art works, promoting the city identity. These art works could also include scheduled performances in many (relevant or unique) city locations. These projects serve then the ambition of product differentiation, or as explains Know, “[they supply] distinction of place and uniqueness of locational identity, highly seduc-

7 This chapter was partially inspired by the reading of Mark Hutchinson’s Four Stages of Public Art, accessed from: www. hints.hu/backinfo/forstagesofpublicart.pdf 8 Citizens of a big metropolis are more likely to witness perfor- mances and interventions by artists in public space. 9 RoseLee Goldberg, One Hundred Years in Adrian Heathfield (edited by) Live: Art and Performance, Routledge, New York, 2004, p. 178.

144 JANA STEFANOVA tive qualities in the promotion of towns and cities within the competitive restructuring of the global economic hierarchy.”10 City authorities may decide to carry out projects, with the aim to “strengthen community links” by organising free festivals for the entertainment of the citizens, or by commissioning programs of “impromptu” urban interventions. In France, increased institutional support and recent de- velopment of street arts (arts de la rue), meaning here practices ranging from street theatre to new types of circuses, resulted in a raising of street festivals. This phenomenon is not without critique. For instance, Mark Etc, from the Parisian art collective Ici-Meme, points out that there is a lack of risk taking in street art production nowadays, in France. Programmers and producers, as he explains, often have a tendency to support more consensual works and to limit the field of representation: many visual artists, performers and dancers, who through their peculiar practice inter- vene in public space, are not represented during festi- vals.11 In fact, such festivals make possible public “venues” for artistic interventions but precisely by do- ing so play the same role as that of the art museums. To mention another example, Milena Dragi}evi} [e{i} maintains that artistic festivals can participate in the attempt of rebuilding citizens’ identity in relation to their town (Belgrade, in this case). This also concerns the idea of community, or the common living (in a given city) but- in this case- deals with notions such as memory politics in particular. Then, the festival activity (she gives as example the BELEF festival) is perceived as the perfect opportunity for bringing together the spectrum of all “interrupted identities” of the city of Belgrade. [e{i} claims: “Summer cultural programs […] are bringing completely new experiences, artistic adventures and re-discoveries of forgotten or hidden angles and meanings of the city. […] like the spread of visual literacy among the Belgrade population unac- customed to look away from their usual walking or driving routes toward the neighbouring ruins or the ramparts of Kalemegdan […].”12

10 Minow Kwon, op. cit, p. 54. 11 Mark Etc, Interventions Invisibles: De l’autre côté du miroir, in Cassan- dre n 68, Un espace de moins en moins public, Paris, 2007, pp. 42–45. 12 Milena Dragi}evi}-Šeši}, in the foreword of the BELEF cata- logue, 2005.

145 JANA STEFANOVA

Memory politics can refer also to politics of remem- brance and forgetting, as develops [e{i}.13 Public space is then often used to display performances dealing with issues surrounding collective memory, with the ultimate goal to incite dialogue within the ur- ban, transient community of passers-by. Naturally, different historical and cultural contexts of cities form different discourses and priorities. Let us also not forget that the aforementioned examples re- late to performances, shown in a strict institutional framework. Nevertheless, there is a plenitude of ar- tistic interventions in public space which are the out- come purely of artists’ initiatives. Actions/ interven- tions in public space are often unannounced, unpre- dictable and ephemeral. How do they relate to their surroundings? How do they affect the community they are (eventually) addressing? What are their tac- tics or impact (if any)? These interventions appear as little disruptions in the everyday, their aim is to inter- vene in the “open arena” of the public space. The term “intervention” is in itself negative. Intervention is contesting integration. And it presumes some sort of violence. Indeed, most of the examples studied here could be labelled as “challenging” or “aggressive”. But they are so because they demonstrate, as the artists themselves have claimed, an opposition to oppressive powers and discourses, implemented in the society. Of course, artists go to the street in search for direct con- tact with the Other, member of the same society. As points out Jan Cohen-Cruz in his writings on radi- cal street performance: “The impulse to perform in the street reflects more the desire for popular access than its sure manifestation.”14 Cohen-Cruz perceived the strength of public artistic actions in their potential to “question or re-envision ingrained social arrange- ment of power.”15 This idea of contest of energies and powers brings us close to the Marchart’s idea of public as antagonism. To develop even more on this vision, Marchart’s definition of public art follows the aforesaid concept. He argues that public art does not

13 The following argument is based on informal sources given to the author. 14 Jan Cohen-Cruz, Radical Street Performance: an International Anthology, Routledge, London and New York, 1998, p. 3. 15 Ibid.

146 JANA STEFANOVA obtain its publicness that easily, because it merely abandons the semi-private space of a gallery for the “urbanistically determinable public space”. Marchart perceives art as being public only on the condition “if it takes place in the public, that is, in the medium of antagonism.”16 Therefore, in Marchart’s terms, it is impossible to estimate in advance which actual artis- tic practices will generate a public sphere. Public space is in any case not a neutral space. It is a space of contest, a space “where different powers and energies are put in concurrence”.17Outdoors artistic ex- pressions often merge with political activism. When art- ists choose to perform in public space, they are disclos- ing both their artistic vision and their political view.

Performance as Resistance: The Surveillance Camera Players Surveillance cameras are nowadays ubiquitous ele- ments of the urban landscapes in many countries. They have been introduced by governments with the concern to ensure the safety of the citizens in the ur- ban areas. Nevertheless, this implementation has been often critizised by citizens and activists for being far too ex- cessive, abusive, or even ineffective. Among anti- -surveillance cameras activists there is also a belief that the “cameras are not passive”, and that such sur- veillance is in fact masking high control mechanisms. The Surveillance Camera Players are a group of ac- tivists striving against the violation of the constitution- ally protected right to privacy, to use their own terms.18 They use performative tactics for their public actions. The SCP stage unexpected and ’uninvited’ theatre plays in front of the surveillance cameras installed in

16 Oliver Marchart, op. cit, p. 19. 17 Paul Ardenne, Un art contextuel : création artistique en milieu urbain, en situation, d’intervention, de participation, Flamma- rion, Paris, 2002, p. 85. 18 It is amusing to mention that online, the Surveillance Camera Players are often mistaken for surveillance camera merchants. They have received many emails from people, willing to install such cameras. SCP members explain on their website that this ’communication’ is in fact interesting in the sense it shows, as one may say, “how the enemy thinks”, or allows to give insight of the motivations and attitudes of people, defending the in- creasing instalment of surveillance cameras.

147 JANA STEFANOVA

New York City. Their performances need the public space in order to reach the wider audience, and thus to have a chance to manifest their struggle. But most interestingly, the subversive use of the cameras, in- stalled in public, is the central idea behind their guer- rilla actions. In the SCP public appearance, the ele- ment of surprise is essential. Neither the location nor the exact time of any of the SCP’s performances is ever given in advance. Every performance is carried out in a different place, at a different time.19 Passers-by consti- tute the curious eventual audience of their actions “on spot” (in front of the cameras), performances which permit the momentary action, as for most of the SCP plays are around two minutes long.20 Due to its brief- ness, the action must be made to be effective. They must be able to interrupt the monotony of the routine and to attract people’s attention. The other type of au- dience represents the surveillance agents, a truly “cap- tive” audience indeed – as they have no possibility to choose whether to stay and watch, or just to pass by. The activists/performers interfere in their obligatory task- to survey. In such situations, the feedback from the audience cannot be observed, for the only “re- sponse” the SCP get directly from this type of audience is the operation of their authority: sooner or later, the police or the security guards intervene. The SCP’s subversive use of the cameras somehow brings to mind the Situationist International’s con- cept of détournement.21 Even though that the latter is rather referred to as a practice of altering the initial

19 The first work performed by the SCP was in fact Jarry’s Ubu Roi- and took place somewhere in Manhattan on 10 Dec 1996, exactly 100 years after the play’s first public performance. As Jarry intro- duced placards to announce the time and location of the dramatic action, and to take the place of scenery and on-stage crowds, the SCP are using placards for the very same motives, including also for the dialogue display, as the cameras mostly do not pick up sound. 20 However, the SCP members can eventually repeat a perfor- mance as long as they are not stopped, so the whole event could last 30 min. to 60 min. 21 Détournement, the reuse of pre-existing artistic elements in a new ensemble, has been a constantly present tendency of the contem- porary avant-garde, both before and since the formation of the SI. The two fundamental laws of détournement are: “the loss of importance of each ’detourned’ autonomous element- which may go so far as to completely lose its original sense- and at the same time the organisation of another meaningful ensemble that confers on each element its new scope and effect.” Definition drawn from http://www.bopsecrets.org/SI/ 3.detourn.htm

148 JANA STEFANOVA meaning of “pre-existing aesthetic elements”, the idea of misuse (through performance) of surveillance apparatuses (set up by the society of the spectacle)re- veals peculiarly close kinship to the SI atti- tude.“Détournement is a game made possible by the capacity of devaluation,” wrote the Situationist Jorn in his study Detourned Painting (May 1959). I perceive that the theatre interventions of the Surveillance Camera Players are based on this very attempt to de- valuate an oppressive mechanism. These performance actions represent in fact a radical use of the public space. Or rather a genuine misuse of it. They combine an experimental practice with guer- rilla attitude, in order to serve an activist impulse. Are they completely helpless against the influences they are opposing? Are they simply a part of a uto- pian vision? They might be. Or might not- as they suc- ceed to inspire debate and gain followers.22 To act in response to powers that one considers op- pressive is a right, and it is before anything, a strong human need. A strong human need is also expressed when people take the streets to protest against inhu- man conditions and/or violence, to claim their right to live in peace, their right to give their voice in the deci- sion of how to live. The following chapter will focus on outdoor artistic interventions, provoked as a reaction to a war-situa- tion in Serbia. Under the rule of Milo{evi}, Serbia found itself in its most difficult political context in re- cent history. Still, this crisis time incited very vibrant artistic activity, as creators wanted to raise their coun- ter voices, in an attempt to make some sense. I will continue with the example of Dah Teatar, one of the new voices in theatre, who were active during this time of oppression. Dubrovka Kne`evi} depicted Ser- bian society as one in which, “even from the late 1970s, political street theatre was the first and only opposition movement in the one-party system of ex-Yugoslavia.”23

22 The Surveillance Camera Players (New York) have their enthu- siasts and find many followers. The San Francisco and the Tempe (Arizona) SCP are the most known one but similar ac- tions have been introduced by artists/activists in other coun- tries, such as Italy, Sweden, Austria, Latvia and Turkey. 23 Dubrovka Kne`evi} as cited by Jan Cohen-Kruz in his introduc- tion to Kne`evi}’s Marked with Red Ink in Jan Cohen-Kruz, op. cit, p. 52.

149 JANA STEFANOVA

Performers and Society in Fragile Times

Dah Teatar The students’ protests in Belgrade, during the sum- mer of 1992 and the winter of 1996/97, were the most powerful and long-lasting manifestations of this sort in the . But even if “the number of protesters became critical and the public performances numer- ous, still they did not represent a real treat to the re- gime. They did not change the current politics or soci- ety.”24 However, in my view, a very important phenomenon had occurred during those long days of struggle.Nu- merous Temporary Autonomous Zones, to use Bey’s term, developed through the protesters’ actions. Dubrovka Kne`evi} affirms that the role of the small experimental theatre group- Dah- was significant in embodying resistance, coming from the cultural and artistic field. She maintains that while opposition on the streets, in forms of theatricised rallies and demonstrations, was taking over the role of the theatre, “Belgrade’s insti- tutional theatres- safe behind their shields during al- most three years of war- were not able to get out of a vicious circle of lethargy.”25 This role of resistance was undertaken by alternative theatre companies. Dah’s first performance, , was based on some of the most daring anti-war poetry and songs by Bertold Brecht. This anti-war performance, using techniques drawn from several avant-garde models, took place outdoors, in the summer of 1992, in the centre of Bel- grade, at a time when it was forbidden to even men- tion the war.26 The pressing situation pushed the

24 Alexandra Jovicevic in an email correspondence with the au- thor. It is worth mentioning that, as explains Jovicevic, the situ- ation for the protesters/performers was not ’black and white’. According to her, Milosevic’s regime tolerated and/or ignored public performances and students’ protests in an awkward way. People were never censored nor persecuted, only sometimes beaten on the street. It was only after the NATO bombings, that the regime became more repressive and dangerous. 25 Dubrovka Kne`evi}, Marked with Red Ink in Jan Cohen-Kruz, op. cit, p. 59. 26 In 1992, Serbia is not officially proclaimed being in a war but people knew they were, as their friends and relatives were going to the army…

150 JANA STEFANOVA troupe to partly abandon the play they were working on at that time and to engage in the creation of this performance instead, as an act of resistance. Driven by the need to react the four performers, in guise of black angels with golden wings, proclaimed their anti-war statements through Brecht. Taking to the streets was a logical answer back then. This certainly can be understood as a brave and po- etic answer, among others at that time. As “to say something against Serbian war policy, to say in off a “stage”, whatever that stage might be- was at that time almost a crime, a form of disobedience typical of small civil or peace groups.”27 This form of defiance is bearing witness of, is interro- gating the reality. Artists’ main aspiration, while en- gaging in such actions, is to initiate, to provoke a dia- logue with the audience, as a common reality is at stake and is in urgent need to be questioned. The following example is that of an art action and graphic design group, also based in Belgrade, whose artistic approach is aiming for the instigation of a “critical communication”, in the sense of inciting some sort of self-criticism among both themselves and the members of the audience they reach.

[kart [kart’s works are cross-disciplinary. They are all self- -financed, samizdat books and objects. [kart make in- terventions in the social realm through their public ac- tions, in which they distribute their products and strive to establish communication with the audience of co- -citizens/ passers-by. [kart members privilege collabo- rations with people, coming from different back- grounds, dealing with both social and artistic subjects. [kart members make the choice to avoid the classical system of presenting art, through the gallery system, based not on the conviction not to participate in any kind of artistic system, but simply because they feel it does not fit their way of expression, as explains \or|e Balmazovi}. This decision to create a parallel circuit of production and distribution derives from the more strongly perceived need and interest to “make com-

27 Kne`evi}, op. cit.

151 JANA STEFANOVA munication with people who are not involved in art.”28 I would like to evoke here a few examples of [kart’s projects which I find particularly interesting in rela- tion to artistic interventions and public space. The Sadness project (1992-93) starts as a reaction to the social and political situation at that time, in former Yu- goslavia. Again, the poetry is the instrument through which is expressed the disappointment, the sorrow, and the protest. The project emerges with the publishing, the making of editions of poetry, whereby every poem has to be sadness.29 These poems, printed on cardboards, were being distributed to people, in front of the (very empty): train stations, shopping malls, market- places, and other places, depending on the nature of the sadness. These actions were intended to function as slight provocation, as explains Balmazovi}. They were tools, necessary to make communication with the pass- ers-by, and hopefully, to provoke thought. Survival Coupons (1997-2000), embodies the next pro- ject of street actions. It represents the distribution of coupons at country fairs, in queues for oil and bread, on makeshift street stalls, at other people’s exhibitions, at political rallies…The artistic actions were developed with reference to the additional survival coupons, intro- duced and used during the socialist times. With the Coupons actions, [kart found again a poetic way to bring about a critic of the oppressing reality. All of these [kart projects seem to fit within a con- cept of gift economy. The distribution of the art ob- jects, which circulate among a heterogeneous mass of receivers/ spectators, is creating furtive situations. Patrice Loubier explains that this type of practices characterised by gratuity, indicates a certain zeitgeist: abandoning of the work, almost without hope of re- sponse, and are participating in the dynamics of gift.30

28 Ibid. 29 During nine months, twenty-three issues of Sadness were printed: Sadness of the potential traveller, Sadness of the potential costumer, Sadness of the potential winner, Sadness of the potential vegetables, Sadness of the potential return, Sadness of the potential friendship, to just mention a few of them. 30 Patrice Loubier, Enigmes, Ofrandes, Virus: formes furtive dans quelques pratiques actuelles, in contemporary art magazine/ re- vue d’art contemporain Parachute n 101, The idea of commu- nity, Montreal, February 2001, pp. 99–105.

152 JANA STEFANOVA

Thus, the distributed objects in public space strive to “trigger various degrees of encounter.” The next project, Horke{kart (2000-2006) was built around the idea of community, in the sense of com- mon being. The project represents in fact (the only) self-managed choir and orchestra in Belgrade, which was formed for the presentation of the project Your Shit, Your Responsibility in October 2000. The main principal is the open access to everyone- regardless to talent. Horke{kart has so far performed (songs and music) in the most diverse places: streets, parks, bo- tanical gardens, refugee camps, and orphanages. The settings for theses performances are a crucial aspect to this project. The members operate their choice for some of the places, animated by the impulse to make visible certain realities, or as one of the members puts it “the dark side of the reality in Serbia.”31 With the example of the performance in refugee camps, the artists’ concern is clearly to raise awareness about the pitiful reality of those places. With the Horke{kart, it should be noted that the moti- vation behind this project was rather based on the de- sire to share ideas, for collective work or for common activity. It is animated by the idea of trying to work within a collective, making some ’art products’, among other things. The development of the idea of a collective product goes hand in hand with the “fight against that selfishness through the work and plea- sure”, with the provocation of feeling of solidarity, and a feeling of being part of a community. The cen- tral aspect of the Horke{kart’s performances is the repertoire. At the very beginning, the choice stopped on songs from the 1950s and the 1960s, the period of the country’s re-building and re-constructing. This, for the very simple reason- these songs are full with enthusiasm. Enthusiasm is felt by [kart members as missing these days. And as something “we desper- ately need”. Another reason for this choice is the art- ists’ wish to highlight “some good points” from the history of Serbia, moments that they perceive as valu- able and not meriting to be “erased”.32 Another part of the repertoire consists of the poems from different critical voices, including poets and musicians from

31 Ibid. 32 Balmazovi}, ibid.

153 JANA STEFANOVA former Yugoslavia and Europe.33 Horke{kart has toured in former Yugoslavia’s countries and in few other European ones (Germany, Slovakia). During the Croatian tour, in 2001, Horke{kart was the first group of (fifteen) people who officially crossed the border since 1991, when the war has initiated. [kart’s actions could rely on the idea of ’sharing space’, of experiencing the public space as a ’space of relationship’, of the experience of the other. And as Paul Ardenne proclaims, “ […] the notion of ’shared space’ seems to be the only one allowing a correct definition of what ’public space’ is and where to find it.”34 Here, the community is perceived as an openness to the other, and not as an adherence and assimilation to some common world. This brings to mind the idea of community as developed by the French philoso- pher Jean-Luc Nancy. Nancy rejects the idea of com- mon being as an attempt to define the notion of com- munity, and offers the ordinary being-in-common or being-with as an alternative definition, against the widespread notion of the community as a coherent and unified social formation.35

Conclusion It would be interesting to introduce here a quotation by Adrian Heathfield, highlighting the militant po- tential of performative actions. As he claims: “Fre- quently deploying a contemplative and ’wasteful’ ex- penditure of time, performance continues its long wrangle with the forces of capital. A recurrent tactic is to slow things down […] meaning production not only as a process, but at a significantly slower speed. […] Such slow moves provide an opportunity to de-habitualise and de-naturalise perceptions of time […] Performance can thus reintroduce less hasty un- derstandings and modes of being.”36

33 Just to name a few: Du{an Radovi}, Vasko Popa, Mak Dizdar, Duško Trifunovi}, Arsen Dedi}, Jarboli, Chinch, Georges Brassens, Georg Harweg. 34 Paul Ardenne interviewed by Franck Senaud, June 2004, text available on: http://www.prefigurations.com/17artsurbains/htm/ arturbain_1ardenne.htm 35 Cf. Jean-Luc Nancy, La communauté désœuvrée, Editions Chri- stian Bourgeois, Paris, 1983. 36 Heathfield, op. cit, p. 7.

154 JANA STEFANOVA

From the 1970s to the present time, artists using performative actions as their means of expression, have strived, through their work set in unconven- tional places and/or public spaces, to bring about an- swers to questions touching the complex societies they live in. Prejudices, stereotypes, created by domi- nant discourses, and political oppressions have be- come crucial sources for “artivist” actions.37 Performers, creating in the public realm are all very different, but they are all brave in their endeavours. By putting a frame on artistic gesture, they approach pressing questions surrounding us, concerning our manner of living together, with others, in the city. In an ideal vision, notion of public space should be that of a shared space, of an agora, allowing to experience the city as a place of exchange, meeting, and humanity. Nevertheless, like community, truly public space may be ever longed for but non-existent materially.38 Only, the creation of Temporary Autonomous Zones allows for moments of common, ephemeral experiences. Public space is not a passive or neutral space. In public space, the art work has no architectural distancing as provided by the theatre or the gallery. Also, by avoid- ing the symbolic and real barriers of the “black box” and/or the “white box” the artists performing outdoors meet in a more direct way their (potential) audience. Contemporary public space is a space where sociality is conditioned by a prevailing individualism and any type of action is strictly regulated and surveyed. As we saw in the example of the Surveillance Camera Players, ac- tivists develop performative actions as tactics to react against an oppressive apparatus. In a society where ig- norance is strength, raising awareness about the issues of surveillance cameras’ abusive expansion proves effi- cient when dominant discourse is re-questioned and also reveals its relevance, for the SCP movement has progressively gained many followers. In the permanent contest of the public space, Ar- denne perceives the importance of the ephemeral character of the outdoors artistic interventions. These events articulate a consciousness of their own

37 I am borrowing this term from the editorial team of the Slo- venian Performing Arts Journal Maska, n. 101. 38 Jan Cohen-Cruz, op. cit.

155 JANA STEFANOVA contingency. They touch the heterogeneous audi- ence, composed by passers-by, invited people and people attracted to the event by word-of-mouth. An audience, consisting of a transient community, a com- munity of strangers, of separate individuals, sharing the common space of the common experience, of the transient being-in-common. Then, artists have the po- tential to incite temporary communities, to provoke encounters which may result in interesting articula- tions of the idea of community. Common memory is often connecting the citizens of one same city, or country. Especially when it is linked to distressing experiences. Then, as it was shown through the examples of the Serbian artists, creative individuals are acting in a hope to rebuild values and re-create sense. Even if those “strategies of small steps” bring about only small changes, it is essential to acknowledge the importance of such small changes, in times when Utopias no longer exist. Performance artists do not give answers, they rather raise questions. Going into the public translates the universal desire for exchange, for communication with the Other. Most of the works appearing only for a brief moment in the public realm are not adver- tised. Are they official? Often not. They are acciden- tally encountered and this is in equal parts their strength and weakness. Sometimes, such “appear- ances” seem pointless. However, the pointlessness of a temporary intervention that does not create anything concrete and may not cause any permanent social change also challenges the ideology of “reason”.

SOURCES: Ardenne, Paul, Un Art Contextuel: Création artistique en mi- lieu urbain, en situation, d’intervention, de participation, Fla- mmarion, Paris, 2002. Cohen-Cruz, Jan, Radical Street Performance: an Interna- tional Anthology, Routledge, London and New York, 1998. Deutsche, Rosalyne, Evictions: Art and Spatial Politics, Cambridge Mass., and London, MIT Press, 1996. Heathfield, Adrian (edited by), Live: Art and Performance, Routledge, New York, 2004.

156 JANA STEFANOVA

Kwon, Miwon, One place after another: Site-specific Art and Locational Identity, The MIT Press, Massachusetts, 2004. Nancy, Jean-Luc, La communauté désœuvrée, Editions Christian Bourgeois, Paris, 1983. [e{i}, Milena Dragi~evi} & Irena [entevska (ed.), Urbani Spektakl, Clio, Belgrade, 2000.

Articles: Etc, Mark, Interventions Invisibles: De l’autre côté du miroir, in Cassandre n 68, Un espace de moins en moins public, Paris, 2007, pp. 42–45. Loubier, Patrice, Enigmes, Ofrandes, Virus: formes furtive dans quelques pratiques actuelles, in contemporary art maga- zine/ revue d’art contemporain Parachute n 101, The idea of community, Montreal, February 2001, pp. 99–105. Marchart, Oliver, Politics and Artistic Practice: On the Aes- thetics of the Public Sphere, in Frakcija: performing arts mag- azine, n 33/34 Save as…city.doc, Centre for Drama Art & Academy of Drama Art, Zagreb, 2005, pp. 14–9.

Quoted web sources: Bey, Hakim. The Temporary Autonomous Zone, 1990. Ac- cessed from: http://www.hermetic.com/bey/taz3.html#labelTAZ Hutchinson, Mark, Four Stages of Public Art, accessed from: www.hints.hu/backinfo/forstagesofpublicart.pdf http://www.bopsecrets.org/SI/3.detourn.htm www.notbored.org/the-scp.html Other: BELEF catalogue, 2005.

157 GORANA PETROVI]

UDK 316.72:7.038.53.091.4(497.11) 7.038.53.091.4(497.11)

Apstrakt: U radu je predstavljena analiza odnosa izme|u, s jedne strane, imid`a, tj. kulturnog identiteta Beograda koji mo- `emo da zamislimo kao skup raznorodnih elemenata u inter- akciji i, s druge strane, BeogrAD festivala koji predstavlja jedan elemenat takvog zami{ljenog skupa. Specifi~nost i kulturni identitet Beograda predstavljeni su kroz tri navedene teme: Kul- turni program – disanje Beograda, Grad trenutka i jezik, Pismo i pravopis kao elementi kulturnog identiteta Beograda. Imaju}i u vidu ove specifi~nosti, kao i osobenosti BeogrAD festivala, zaklju~ili smo da je Festival ostvario uticaj na imid` Beograda na slede}i na~in: obogatio je beogradski kulturni program; predstavio je i popularisao temu festivala u stru~noj i {iroj javnosti; podstakao je razvoj me|unarodne i lokalne saradnje (afirmisao je srpsku kreativnu scenu i omogu}io njeno pred- stavljanje svetu, predstavio je svetsku kreativnu scenu Beogra- du, podstakao je interakciju predava~a i u~esnika Festivala); doprineo je marketingu Beograda i ohrabrio privatnu inicijativu u stvaranju kulturnog programa.

Klju~ne re~i: grad, identitet, kultura, festival, Beograd

Key words: city, identity, culture, festival, Belgrade

Uvod Hipoteti~ki gledano, retko }emo ~uti da je imid` jed- nog grada zasnovan na ~injenici da u njemu postoji razvijena odli~na ponuda gra|evinskog materijala. Imid` grada gotovo neizbe`no se povezuje s kultu- rom, odnosno s gradskim kulturnim identitetom. Sin- tagma kulturni identitet grada, kao i pojmovi kultura, identitet i grad, veoma su ~esto kori{}eni u razli~itim zna~enjima, na raznim nivoima op{tosti i u razli~itom

158 GORANA PETROVI] kontekstu, kako u nauci tako i u svakodnevnom go- voru1. Da bismo odredili zna~enje ove sintagme, prvo }emo da odredimo zna~enje pojmova koji je ~ine. Postoji veoma mnogo definicija kulture. Kultura je jedna od dve-tri najkomplikovanije re~i engleskog je- zika, ocenio je u svom poznatom pojmovniku klju~nih re~i iz oblasti kulture i dru{tva britanski istori~ar knji- `evnosti i kulturolog Rejmond Vilijams (Raymond Williams)2. Organizacija UNESCO-a3 defini{e ovaj pojam na slede}i na~in: „kulturu ~ine vrednosti, vero- vanja, jezici, nauke i umetnosti, tradicije, institucije i na~in `ivota kojima se jedna li~nost ili grupa izra`a- vaju, ostvaruju i razvijaju“ i dodaje da „kulturu pred- stavlja celina saznanja i vrednosti koje nisu predmet nikakvog specifi~nog obrazovanja, ali koje je ipak us- vojio svaki pripadnik neke zajednice“. Upotreba pojma identitet tako|e je veoma raspro- stranjena. Koristi se u razli~itim naukama i nau~nim disciplinama: sociologiji, filozofiji, istoriji, matema- tici, odnosno kulturologiji, politikologiji i drugim ob- lastima nau~nog rada. ^esto se pripaja drugim poj- movima koji preciznije odre|uju oblast u okviru koje se pitanje identiteta razmatra, te se tako govori o kulturnom, nacionalnom, evropskom identitetu... Pre- ma mi{ljenju Nade [vob-\oki}4, savremene kulturo- lo{kinje, osnovno zna~enje identiteta jeste bivstvo- vanje odre|ene osobe ili stvari kao osobene, pri ~emu proces u kojem subjekt postaje poseban obuhvata prakti~no sve, od biolo{kog nasle|a do posebnijih i prefinjenijih iskustvenih aspekata stvaranja i li~nog ostvarenja. Drugo odre|enje ovog pojma, me|u mno- gim, daje Ranko Bugarski: „pod identitetom se pod- razumeva skup i kontinuitet su{tinskih svojstava koji- ma se neka ljudska grupa ili jedinka defini{u naspram drugih obezbe|uju}i tako svoju samoistovetnost.To je, dakle, ose}aj pripadnosti kolektivu (mi) odnosno

1 Više o odre|enju pojma identitet, kultura, kulturni identitet, grad, videti u: Gorana Petrovi}, Funkcija festivala u kreiranju kulturnog identiteta grada, uticaj Beograd festivala na oblikovanje imid`a Beograda, studija slu~aja, magistarski rad, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Beograd, 2007. 2 Williams, Raymond: Key Words: A Vocabulary of Culture and Society, London: Fontana, 1983. 3 www.unesco.org 4 Nada Švob-Ðoki}, “Cultural Identity in the Perspective of Transformation and Democracy“, u: Reader for Intercultural studies – Cultural Identity and Cultural Heritage, Univerzitet umetnosti, Beograd, 2002, str. 84; naš prevod: G. P.

159 GORANA PETROVI] svest o sopstvenoj li~nosti (ja)“5. Ovde valja napome- nuti da postoje autori koji osporavaju postojanje kul- turnog identiteta grupe. Pitanje je, tako|e, da li se pojam identiteta mi{ljenog kao subjekt vezuje za li- ~nost ili pak za ne{to {to ne spada u domen tema antropocentrizma. U ovom radu ne}emo se baviti razmatranjem argumenata za i protiv pomenutih hi- poteza i pitanja. Napominjemo da smo po{li od pret- postavke da kulturni identitet grada, kao takav, po- stoji i smatramo da se mogu izdvojiti i prepoznati jedinstvene zajedni~ke karakteristike grupe – kao re- zultat interakcije jedinki koje formiraju grupu, a no- sioci su jedinstvenih identiteta. Danas gradovi postaju sve ja~i nosioci kulturnog identiteta i bivaju prepoznati kao sve zna~ajniji enti- teti tzv. globalnog dru{tva. Podaci o urbanizaciji6 pru- `aju nam realnu osnovu za zaklju~ivanje da svet pre- rasta u civilzaciju gradova, {to analizu kulturnog iden- titeta grada ~ini sve bitnijom. Imaju}i u vidu sve pomenuto, dali smo nekoliko odre- |enja kulturnog identiteta grada za koja smatramo da su relevantna polazi{ta za dalju analizu u ovom radu. – „Kulturni identitet grada predstavlja spoj hronolo{ki datih istorijskih ~injenica koje se odnose na osnivanje grada, zna~ajne doga|aje koji su se tokom istorije i razvoja grada odigrali, na civilizacije i narode koji su boravili na prostoru grada na osnovu kojih se mo`e utvrditi koje kulture su uticale na koncipiranje i defi- nisanje kulture toga grada. Ipak, najve}i uticaj na kul- turni identitet jednog grada poti~e od naroda koji su se najdu`e zadr`avali na tom podru~ju i onih koji su sve- doci dana{njice. Kulturni identitet grada predstavljaju i ljudi, njihovo vaspitanje, obrazovanje, moralna na~ela i tradicija kao i savremena kulturna praksa“7. – „Gradski kulturni identitet se defini{e kao samosvest jednog grada (pojedinaca i grupa u njemu) koji istorijski nastaje i razvija se u zavisnosti od kriterijuma koji taj grad uspostavlja u odnosima sa drugim gradovima“8.

5 Ranko Bugarski, Jezik i kultura, ^igoja, Beograd, 2005, str. 67. 6 Videti UNESCO, Glasnik UNESCO-a, mart 1985, „Grad, da- nas i sutra“, u: Javna i kulturna politika, socio-kulturološki aspek- ti, priredila Milena Dragi}evi}-Šeši}, ^igoja, 2002, str. 15. 7 Intervju s Dejanom Veselinovim odr`an je 7. decembra 2005. godine, povodom istra`ivanja naslovne teme magistarskog rada. 8 Sreten Vujovi}, „Grad, spektakl i identitet (Traganje za mo- dernim kulturnim identitetom grada)“, u: Sociologija, vol. 39, br. 2, str. 269–281, Beograd, 1997.

160 GORANA PETROVI]

– „Mi zami{ljamo identitet kao ono {to daje kohe- rentnost i stalnost `ivotu kolektiva, kao ono {to ~ini da je grad strukturisan i stabilan skup u~esnika i od- nosa koji ih okupljaju i vezuju za dati fizi~ki prostor“9. Kulturni identitet grada ne mo`e, naravno, da se iz- meri i izrazi broj~ano, pomo}u odgovaraju}e merne jedinice. Postoje samo razli~iti utisci i mi{ljenja o kul- turnom identitetu odre|enog grada koji zavise od mnogobrojnih faktora – od (identiteta) subjekta koji to pitanje analizira, od trenutka u kojem se vr{i anali- za (radi se o sistemu koji se neprekidno menja), od stanovi{ta koje je u analizi zastupljeno itd. Sve ovo ~ini analizu slo`enom, a zaklju~ke analize relativnim. Zato je uveden pojam identifikatora, kako bi se ovo pitanje u~inilo, bar, donekle „uhvatljivim“. „Posred- stvom identifikatora kulturni identitet se operacio- nalizuje – prevodi u empirijski utvrdive ~injenice – nosioce zna~enja. Identifikatori predstavljaju obele- `ja od kojih polaze dru{tvene grupe konstrui{u}i vla- stiti identitet, ali razaznaju i pripisuju identitet dru- gim dru{tvenim grupama, budu}i da im, upravo po- laze}i od niza obele`ja, pridaju odre|eno kulturom uslovljeno zna~enje“. Prema mi{ljenju Mi{el Basan10 (Michele Bassand), identifikatori su zasnovani na [...] kulturnom nasle|u; stvoreni su od zajednice i stalno se menjaju. Oni predstavljaju ambleme i osnovu za nastanak stereotipa11, pojednostavljenih i vrednosno obojenih predstava koje dru{tvene grupe uspostav- ljaju kako o sebi, tako i o samim grupama. U nastavku

9 Giuseppe Dematteis, “Urban Identity, City Image and Urban Marketing”, u: Managing and Marketing of Urban Development and Urban Life, priredio Gerhard O. Braun, Dietrich Reimer Verlag, Berlin, 1994. str. 429; naš prevod: G. P. 10 Michele Bassand et Francois Hainard, op. cit, str. 17. 11 „U nauci je doskora preovladavala sklonost da se stereotipno mišljenje o bilo ~emu izjedna~ava sa pukim neznanjem i predra- sudama, tako da su uvre`eni stereotipi unapred odbacivani kao mahom la`ni, negativni i utoliko štetni. Danas je, me|utim, jasno da oni, uzeto u celini, nisu samo priru~na zamena za mišljenja tamo gde ona nedostaju, dakle u najboljem slu~aju svojevrsne mentalne poštapalice. Znatno više od toga, oni su zapravo kognitivni putokazi jer podsti~u saznajno bitne procese kategorizacije sveta u kojem `ivimo. Beskrajno i kontinualno šarenilo stvari i pojava koje nas okru`uju, kao i sadr`aja naše svesti, zahteva da im nametnemo nekakvu mentalnu strukturu, da ih svrstavamo u kategorije po sli~nosti, kako bismo ih, tako pojednostavljene i tipizirane, lakše prihvatili i razumeli. Ovako široko shva}eni stereotipi mogu da budu istiniti i pozitivni, a u upravo nazna~enom smislu su nesumnjivo korisni“, Ranko Bu- garski, op. cit, str. 45.

161 GORANA PETROVI] teksta, kada budemo razmatrali kulturni identitet Beograda, predstavi}emo ga putem odre|enih iden- tifikatora koje smo smatrali najubedljivijim.

Kulturni identitet Beograda Tokom ispitivanja koja smo obavili u cilju izu~avanja ove teme, prvo smo istra`ili slede}e pitanje: da li je kulturni identitet Beograda prepoznatljiv, odnosno da li on postoji? Stavovi su bili razli~iti: veliki broj ispi- tanika odgovorio je da ne postoji ni{ta {to bi u za- mi{ljenom svetskom muzeju kultura i gradova moglo da bude izlo`eno kao beogradsko, da nema dovoljno mentalnih i emotivnih slika12 koje budi pominjanje Beograda, ali su bili zastupljeni i stavovi nasuprot ovim – da kulturni identitet Beograda ipak postoji. Po}i }emo od toga da specifi~nosti Beograda postoje. Koje su to specifi~nosti i {ta ~ini imid` Beograda? Da li su to Beogra|ani, (uvek i veoma) pose}eni kafi}i, ulice, odevanje stanovnika, Knez Mihailova ulica, ki~ i {und u kom{iluku, u{}e Save u Dunav, Centar „Sa- va“, ambijentalne celine – Kosan~i}ev venac i Skadar- lija, hram Svetog Save, prodavci za tezgama na Zele- nom vencu i na Slaviji, kulturna de{avanja, spome- nici, detalji koji otelotvoruju spoj razli~itosti, Kale- megdan, neravni trotoari, splavovi, najdu`a ulica na Balkanu – Bulevar Kralja Aleksandra (kao i sve os- talo najve}e na Balkanu), BITEF, lagumi, pe}ina, me{anje isto~ne i zapadne kulture, gostoprimstvo, za- bava, `ivot na ulicama? Mnogo je identifikatora kul- turnog identiteta Beograda, a prema analizi koja je u~injena, specifi~nosti Beograda grupisane su i pred- stavljene kroz slede}e teme.

Kulturni program – disanje Beograda Pod kulturnim programom Beograda podrazumeva- mo doga|aje, duh, atmosferu, energiju, ideje i osobe- nosti stanovnika, te ovo navodimo kao najprepoznat- ljiviju osobenost ovog grada. Prema istra`ivanjima identifikatora Beograda13, osobenosti Beogra|ana

12 „Spomenik Pobednik na Kalemegdanu predstavlja jedinu oso- benost, jedino što izgleda druga~ije od onog što se mo`e videti na drugim mestima u svetu“, naveo je Mirko Ili} u intervjuu odr`anom 12. decembra 2005. godine povodom istra`ivanja naslovne teme magistarskog rada. 13 Anketa o identifikatorima Beograda realizovana je od novem- bra 2005. do jula 2006. godine.

162 GORANA PETROVI] predstavljaju najupe~atljiviji element kulturnog iden- titeta Beograda. Najve}i broj ispitanika naveo je da stanovnici Beograda ~ine Beograd onakvim kakav on jeste. Osobine koje preovla|uju ~esto su u suprot- nosti. Na primer, s jedne strane, prema mi{ljenjima nekih ispitanika, u pona{anju Beogra|ana primetni su radost `ivljenja i hedonizam. Istovremeno, s druge strane, neki vide Beogra|ane kao namr{tene ljude, frustrirane usled intenzivnog ose}aja uskra}enosti. „Nezadovoljstvo se javlja usled utiska da ne{to {to im je sledovalo u `ivotu nisu dobili. U kulturu pona{anja Beogra|ana nije inkorporirano, a trebalo bi da bude to da u `ivotu ne sleduje ni{ta vi{e osim onog {to je ste~eno pregovorima“14. Na~in pona{anja, sistem vrednosti, na~in dru`enja, komunikacije, kvalitet i vrste socijalnih veza, tendencije zastupljene u me|u- ljudskim odnosima, na~in zabave, obla~enje, sve je to obele`eno, uprkos sve zastupljenijim globalnim pravilima i modelima, lokalnim specifi~nostima koje boje (u belo) Beograd, ~ine}i ga prepoznatljivim. Uloga stanovnika u potvr|ivanju identiteta Beogra- da sve ~e{}e je vidljiva, {to potvr|uje i slogan mani- festacije „Dani Beograda“ – Prepoznaj sebe, ljudi su grad – odr`ane 2006. godine pod nazivom Prosvet- ljenje, u okviru koje je u sam centar doga|aja, kako se navodi u programu Manifestacije, stavljen Beo- gra|anin/Beogra|anka. Beograd je mesto gde se spajaju mnoge raznolikosti u razli~itim domenima i razli~itog zna~aja: spoj zapad- noevropske, isto~noevropske i islamske kulture, su- sret razli~itih civilizacija, razli~itosti u vizuelnom kon- ceptu (na primer, oronule ku}ice u blizini modernih, velikih i presti`nih gra|evina na trgu Slavija), spoj duha metropole i provincijskog stila `ivota, hedoniz- ma i apatije, opu{tenosti i napetosti, otvorenosti i hermeti~nosti itd. Istovremeno su prisutni raznovrsni oblici pona{anja u kulturi poslovanja, usled posto- janja mnogobrojnih vidova organizovanja preduze}a, njihove filozofije i na~ina rada (dr`avna preduze}a, preduze}a u procesu promene vlasni{tva, mala do- ma}a preduze}a u privatnom vlasni{tvu, strana pred- stavni{tva itd.), {to je posledica interakcije nekoliko su{tinski druk~ijih dru{tveno-politi~kih sistema: so- cijalizma, kapitalizma, kao i njihovih podtipova i mu-

14 Intervju s Antonijem Puši}em odr`an je 13. januara 2006. go- dine, povodom istra`ivanja naslovne teme magistarskog rada.

163 GORANA PETROVI] tacija. Iako bismo svaku od navedenih karakteristika mogli pojedina~no da vrednujemo i grupi{emo prema pozitivnim ili negativnim aspektima, pojava susreta razli~itih elemenata, tj. spoj razli~itosti prepoznaje se kao {arm Beograda i njegovo bogatstvo.

Grad trenutka Za razliku od gradova u kojima je gotovo svaka epoha ostavila materijalne dokaze postojanja i u kojima je izgra|ivano na osnovu dostignu}a prethodnih vreme- na, uz uklju~ivanje aktuelnih novina, u Beogradu se, prilikom smene epoha i dru{tveno-politi~kih sistema, koji su uslovljavali promene u svim oblastima dru{t- venog delovanja, naj~e{}e po~injalo iz po~etka. Gra- |en je izme|u ru{enja – i tako je vekovima – od turske mahale do evropskog grada, te je najve}im delom izgubljena mogu}nost da se ostvari dijalog iz- me|u razli~itih perioda, odnosno razli~itih na~ina njegovog gra|enja. Malo je gradova koji su toliko puta ru{eni – izvan prostora Kalemegdanske tvr|ave ne postoji gra|evina podignuta pre ili tokom 17. veka. Iako je bio keltski, rimski, turski, austrijski grad – tragova pro{losti skoro da nema. Iz Beograda, koji su podigli Austrijanci u periodu baroka, skoro da ni{ta nije sa~uvano. Prema zna~ajnim zdanjima koja su ostala o~uvana – predstavnicima odre|ene epohe ili stila, kao i ino- vacija u arhitekturi, bitnim sedi{tima odre|enih dru- {tvenih institucija itd – odnos je nemaran. „Beograd je jedno od najneobi~nijih i najstarijih naselja u Ev- ropi [...]. Na`alost, ovo je istovremeno grad koji spada u red onih koji su najvi{e zaboravili i zapustili ono {to su mu prethodnici ostavili, pa su tako mnoga od nje- govih istorijskih blaga ostala nedostupna, kako turis- tima [...] tako i Beogra|anima samima, ~esto neupu- }enim u ono {to imaju“15. Na primer, hotel „Jugo- slavija“ je prvi objekat za ~iju je izgradnju posle Dru- gog svetskog rata raspisan javni konkurs. Izgra|en 70-ih godina 20. veka kao relevantan predstavnik ar- hitekture tog doba, s upe~atljivim enterijerom koji je, pored umetni~ke vrednosti bio simbol `ivotnog stila i duha vremena, danas se prilago|ava potrebama i

15 Zoran Lj. Nikoli} i dr Vidoje D. Golubovi}, Beograd ispod Beograda, Javno preduze}e Slu`beni list SCG, tre}e dopunjeno i izmenjeno izdanje, Beograd, 2003, str. 9.

164 GORANA PETROVI] ukusu novog vlasnika. Tako vizuelni identitet zna- ~ajnih gra|evina, a posledi~no tome i grada, biva, sticajem okolnosti, menjan bez analize, plana i mi{lje- nja stru~ne i doma}e javnosti.

Svaka gra|evina pored prakti~ne primene predstavlja se}anje na osobenosti perioda u kojem je nastala. Stoga, opisane pojave ukazuju ne samo na nemaran i konfuzan odnos Beogra|ana prema o~uvanju gra|e- vina ve} i na odnos prema pro{losti uop{te, kao i njenom vrednovanju. To ometa pam}enje Beograda, ~ime se umnogome umanjuje njegovo bogatstvo, jer se me|u vrednostima prepoznaju mahom one zastup- ljene u aktuelnom trenutku (primer za to predstav- ljaju promene naziva ulica). Tako, uprkos dugoj tra- diciji, velikom broju pri~a, mitova i zna~ajnih doga- |aja koji su se odigrali na prostoru Beograda – na- seljen je jo{ u neolitu, napadali su ga Avari i Sloveni, potpadao je pod bugarsku, makedonsku, vizantijsku, srpsku, tursku, austrijsku, nema~ku vlast – on nema mnogo toga da dokumentuje. Iako „Beograd [...] ima tako burnu i dinami~nu pro{lost, kakvu ima retko koji grad u Evropi“16, njegova multikulturalnost i slo`e- nost se slabo prepoznaju; naprotiv, sti~e se utisak nje- gove jednodimenzionalnosti, kao i odsustva poseb- nosti. Me|utim, zahvaljuju}i gradskoj energiji, kroz smenu ru{enja i izgradnje, Beograd postaje grad pro- mena, a nama „ostavlja“ da kontinuitet i nasle|e pre- poznajemo prvenstveno u kulturnom programu, od- nosno u disanju grada.

Jezik, pismo i pravopis kao elementi kulturnog identiteta Beograda

Jezik je domen izra`avanja17 na koji se odra`avaju mnoge pojave dru{tvenog `ivota odre|ene sredine. Na osnovu analize novina i pravila u jeziku, mo`emo izvesti zaklju~ke u vezi s razli~itim segmentima soci-

16 Zdravko Antoni} i drugi, Istorija Beograda, Srpska akademija nauka i umetnosti, Balkanološki institut, Izdava~ka ku}a Dra- gani}, Beograd, 1995, str. 13. 17 „^oveku svojstvena sposobnost društvenog opštenja putem ar- tikulisanog sistema verbalnih znakova koji omogu}uje obli- kovanje misaonih sadr`aja i njihovo prenošenje u vidu suvišnih govornih poruka. Neophodan preduslov organizovanog dru- štvenog i duševnog `ivota, jezik suštastveno obele`ava ~oveka kao ljudsko bi}e, kao ~lana društvene zajednice i kao pojedin- ca“, Ranko Bugarski, op. cit, str. 10.

165 GORANA PETROVI] jalnog miljea: politikom, odnosom me|u polovima, tendencijama itd, te je, kao takav, ujedno i relevantan prostor za analizu kulturnog identiteta grada. „Jezik i kultura se uzajamno podrazumevaju jer nema kulture bez jezi~kog izraza, niti pak ima jezika bez kulturnog sadr`aja“18. Ranko Bugarski dalje pi{e da svaka kul- tura obrazuje specifi~an okvir unutar kojeg se inter- pretiraju odabrani spoljni znaci realnosti, a jezik predstavlja osnovni mehanizam za ovu interpretaci- ju19.„[...] Jezik poma`e da se defini{e identitet. Po- ma`e da se razlikuje mi i oni, ili nau~nom termi- nologijom, da se razlikuje grupa i izvan grupe“20. Kon- centrisa}emo se na zastupljenost i primenu stranih re~i, prvenstveno iz engleskog jezika, budu}i da nji- hovo kori{}enje postaje istaknuta karakteristika ovog grada, prisutna kako u svakodnevnom govoru, tako i u slikama Beograda, te `ivotnom stilu Beogra|ana. Zastupljenost stranih re~i mo`e se videti kao otvo- renost, prilagodljivost i modernost stanovnika Beo- grada, ali i kao pokazatelj odsustva jasne predstave o osobenostima i njihovom zna~aju za pitanje identi- teta. To, u odre|enom domenu, ukazuje na psiho- lo{ki profil Beogra|ana; me|utim, ovu pojavu ne}e- mo op{irnije tuma~iti, osim onoliko koliko je psiholo- {ki profil, kao takav, uklju~en u stvaranje kulturnog profila Beogra|ana, a shodno tome i Beograda. Dak- le, strane re~i zastupljene su u razli~itim vidovima: u nazivima preduze}a, prodavnica, kafi}a, restorana... (na primer, salon name{taja Forma ideale, restoran Primo piato, Que pasa, Ice bar, Cuba libre, Manhatan, Dolce vita, Insomnia, Buongiorno), u reklamnim nat- pisima, u poslovnoj komunikaciji (na posetnicama su, na primer, ~esto navedena radna mesta na engleskom jeziku – officer, manager, sales manager, PR manager, HR manager), sli~no i u nazivima doma}ih proizvoda (jaffa cakes, munchmallow, next, hello), kao i u bli`im odre|enjima proizvoda (classic, new), te u ra~unar- skoj tehnologiji (uz nastavak za odre|eno glagolsko vreme prema pravilima srpskog jezika – infinitiv: ot- printati, 2. lice jednine prezenta: „sejvuje{“). Zastup- ljeno je, ~ak, i kori{}enje pravopisa engleskog jezika –

18 Isto, str. 16. 19 Isto, str. 17. 20 Miguel Strubell, “European Linguistic Policies in a Changing Cultural Environment”, u: Redefining Cultural Identities: Multi- cultural Contexts of the Central European and Mediterranean Re- gions, op.cit, str. 98; naš prevod: G. P.

166 GORANA PETROVI] ispred zgrade Jugoslovenskog dramskog pozori{ta, recimo, istaknuto je ime istog – Jugoslovensko Dram- sko Pozori{te (sve re~i su velikim slovima).

Dalje, prisustvo navedenih pojava donekle mo`emo podvesti pod posledice globalizacije. Ako se svet po- smatra kao celina u kojoj dolazi do interakcije i ko- munikacije me|u njenim delovima, onda komunika- cija mora da se odvija uz kori{}enje svima prepoz- natljivih znakova. Kako pi{e Ranko Bugarski21,en- gleski jezik je postao globalni jezik me|unarodne ko- munikacije, deo identiteta mladih ljudi. Svojim pro- stiranjem po svetu i podru~jima upotrebe, velikim delom postao je denacionalizovan i emocionalno ne- utralan, te je tako i njegova upotreba kao drugog jezika nepovre|uju}a22. „U savremenoj civilizaciji ni- je mogu}e, a ni po`eljno, spre~avati me|ujezi~ke kon- takte i uticaje. Jezici se jo{ od davnina bogate po- zajmljivanjem, pa se strano vremenom odoma}uje. ...Bez toga bi se `ivot u na{em svetu te{ko mogao zamisliti. Ali ovo treba ~initi s merom i poznavanjem stvari, a ne stihijski, neuko i pomodarski. Problem nastaje kad se komotno preuzima i mno{tvo nepo- trebnih re~i i izraza, i to je ve} znak slabije jezi~ke kulture.... “23. Dakle, nije re~ o vizuelnom re{enju odre|enog slova (izbor pisma) ili nasilnom prevodu odre|ene strane re~i, ve} o (ne)mogu}nostima sta- novnika Beograda da prihvate lokalne osobenosti, a, ujedno, uva`e i pravo na razlike i kulturolo{ke spe- cifi~nosti drugih entiteta.

Na osnovu opisanih identifikatora kulturnog identi- teta Beograda, mo`e se izvesti nekoliko zaklju~aka: 1) specifi~nosti Beograda se u najve}oj meri iskazuju kulturnim programom/stvarala{tvom; 2) identitet Beo- grada najvi{e se zasniva na sada{njem trenutku, te se ba{tina najbolje mo`e prepoznati upravo u kultur- nom programu Beograda u koji je inkorporirana; 3) postoji konfuzan odnos prema vrednostima i osobe- nostima koji se mo`e sagledati gotovo kao odsustvo svesti o specifi~nostima, prednostima i nedostacima grada. Prvi i drugi zaklju~ak upu}uju upravo na zna- ~aj programa koji obuhvata i festivale kao takve. Po- slednje naveden zaklju~ak govori o tome da postoje

21 Ranko Bugarski, op. cit, str. 125. 22 Isto, str. 125. 23 Isto, str. 244.

167 GORANA PETROVI] otvoreni koncepti za dalje istra`ivanje identiteta, te i u tom smislu mo`emo da prepoznamo ulogu pro- grama, jer on mo`e da postane instrument istra`i- vanja kulturolo{kih osobenosti.

Uticaj BeogrAD festivala na oblikovanje imid`a Beograda

Ako zamislimo simulaciju `ivota Beograda, primeti- }emo razne ~inioce u interakciji: stanovni{tvo, saobra- }aj, zelenilo, arhitekturu, ritam, stanovnike u svako- dnevnim aktivnostima, gu`vu, kvalitet vazduha, pro- davnice, {kole, kao i bezbroj drugih elemenata. Ako, u slede}em koraku, u okviru simulacije gradskog `ivota pokrenemo simulaciju kulturnog aspekta `ivota Beo- grada, prepozna}emo kulturnu ba{tinu, kulturne in- stitucije (pozori{ta, muzeje i sl), kulturno stvarala{tvo, obrazovne institucije za {kolovanje umetnika, kao i osobenosti koje nisu predstavljene kao prostorni en- titeti – zastupljene kulturne modele, `ivotne stilove stanovnika i sl; na kraju, zamislimo da su u okviru simulacije kulturnog `ivota i identiteta Beograda oz- na~eni faktori u vezi s Beograd festivalom institucije s kojima organizatori Festivala sara|uju, stanovnici gra- da zaposleni na pripremi i realizaciji Festivala, turisti koji su posetili grad radi u~e{}a na Festivalu, novac posetilaca i turista koji je potro{en, industrijske grane koje ostvaruju profit zahvaljuju}i odr`avanju Festi- vala, u~esnici na koje je Festival uticao s aspekta ob- razovanja, ljudi povezani usled odr`avanja Festivala, pregled budu}ih doga|aja koji }e biti organizovani a koji su osmi{ljeni tokom Festivala i zahvaljuju}i uti- caju Festivala, umetnici kojima je u~e{}e na Festivalu relevantna referenca za dalji rad, budu}i turisti koji }e ~uti za grad putem reklame za Festival i dr. U nastavku rada bi}e analizirana upravo ova ozna~ena oblast. Poku{a}emo da odgovorimo na pitanje na koji na~in je BeogrAD festival svojim postojanjem i oso- benostima uticao na kulturni `ivot i sliku Beograda.

BeogrAD festival osnovan je 2004. godine i tada je bio odr`an od 1. septembra do 1. oktobra u Beogradu. Narednih godina tako|e je bio organizovan, ali su u ovom radu za analizu uzete karakteristike prvog Beo- grAD festivala. Ove karakteristike date su u slede}im poglavljima kroz analizu uticaja koji je ovaj festival ostvario na kulturni identitet Beograda.

168 GORANA PETROVI]

Oboga}ivanje beogradskog kulturnog programa Beograd je najprepoznatljiviji po kulturnom ambijen- tu i atmosferi. Stoga su kulturni doga|aji koji se u Beogradu odr`avaju, a me|u njima i festivali, zna- ~ajni, jer uti~u upravo na ovaj aspekt kulturnog iden- titeta. Na koji na~in je BeogrAD festival uticao na oblikovanje imid`a Beograda? BeogrAD festival je obogatio kulturnu ponudu grada u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu, razvio je kulturne potrebe stanovnika i uticao na njihov dru{tveni `ivot. BeogrAD festival je ~inio doga|aj vi{e na mapi kulturnih doga|aja u Beogradu i, kao takav, doprineo je spe- cifi~noj i raznolikoj ponudi, odnosno boljem kvalitetu kulturnog `ivota u gradu. Ugostiv{i priznate stru~njake iz oblasti kojom se bavi, BeogrAD festival je promovisao znanje, talenat, rad i ideje. Uveo je teme koje nisu bile dovoljno ili nimalo zastupljene u javnim razmatranjima, predstavljaju}i aktuelne trendove u umetnosti, u okviru marketinga. Uklju~io je razli~ite pristupe razmatranom problemu, okupiv{i razli~ite stvaraoce. Realizacijom ovog festivala, Beogra|anima je bilo omogu}eno da se obrazuju (u stru~nom i u {irem kontekstu), informi{u i zabave. Tema BeogrAD festivala analizirana je s inter- disciplinarnog aspekta, te su razli~ite nau~ne i umet- ni~ke discipline predstavljale osnov za razmatranja o umetni~kom aspektu reklame. Osmi{ljavanje i produk- cija reklame, kao takve, objedinjuju raznovrsne ve{tine i znanja iz oblasti nauke ili umetnosti – psihologije, socio- logije, antropologije, re`ije, muzike, dizajna, scenogra- fije, informatike..., i proizvod je njihovog povezivanja, te je, shodno tome, tuma~enje reklame tako|e bilo inter- disciplinarnog karaktera. Pored predavanja, u okviru programa Festivala obe- le`en je drugi po~etak rada Art Directors Club Srbija koji ponovo deluje putem profesionalnih, kreativnih i dru{tvenih aktivnosti i postaje deo svetske asocijacije. Klub je osnovan maja 1998. godine u Sremskim Kar- lovcima, a organizovanjem retrospektivne izlo`be ra- dova reklamnih kampanja New York Art Directors Club u okviru BeogrAD festivala, obele`en je novi po- ~etak rada24. Tako|e, u okviru programa Festivala organizovana je i radionica za odabrane polaznike, ~i- me je podstaknut razvoj stvarala{tva. Pomenutu ra-

24 Art Directors Club Srbije, New Moment Magazine For Art and Advertising No. 24, Beograd, septembar, 2004; posve}en je ponovnom radu kluba.

169 GORANA PETROVI] dionicu, „Beogradski kampus“, ~inila su predavanja u trajanju od ~etiri nedelje ~iji je cilj bio da se mladi kreativni stvaraoci obrazuju i usavr{e u ovoj oblasti. Radionica je sve~ano zatvorena izlo`bom radova nje- nih polaznika pod nazivom Fresh. Razvoj podmlatka prepoznat je kao izuzetno zna~ajan, posebno stoga {to je veliki broj stru~njaka i afirmisanih stvaralaca tokom poslednjih dvadeset godina napustilo Beograd. Pored ovog, Festival je doprineo stvaranju kontinui- ranog obima kulturnih doga|aja u ponudi Beograda, jer je trajao od 1. septembra do 1. oktobra, u periodu kada su mnoge institucije kulture (pozori{ta, Opera, Filharmonija i dr.) bile zatvorene, te je tada bio orga- nizovan manji broj kulturnih doga|aja. Dok za kulturnu svetsku javnost, turiste, saradnike i u~esnike iz inostranstva, kulturni program Beograda predstavlja osobenost vi{e u identifikovanju grada, za Beogra|ane svaka uspe{na manifestacija, a BeogrAD festival se mo`e svrstati u takve, stvara ose}aj ponosa i osna`uje duh zajednice, podsti~u}i uklju~ivanje i po- vezivanje razli~itih dru{tvenih grupa. Program Festi- vala bio je organizovan tako da su prvog dana pre- davanja trajala tokom celog dana, dok su slede}ih mesec dana izlo`be, radionice, predavanja, debate i ostale prezentacije bile organizovane u ve~ernjem terminu, van radnog vremena, te su tako zaposleni mogli da se pridru`e ovim okupljanjima. Svim za- interesovanim osobama pra}enje i uklju~ivanje u pro- gram BeogrAD festivala bilo je dostupno – cenu ulaz- nice odre|ivao je svaki posetilac shodno svojim mo- gu}nostima. Ove finansijske olak{ice predstavljale su mogu}nost da se poseti program Festivala, posebno mladim stvaraocima koji su ~inili jednu od najzna- ~ajnijih ciljnih grupa Festivala. U okviru programa Festivala bio je organizovan veliki broj doga|aja, vi{e od trideset, u kojima je u~estvovalo vi{e od pedeset predava~a. Pretpostavlja se da je tokom mesec dana trajanja ovog festivala bilo izme|u 3.000 i 3.500 po- setilaca. To potvr|uje ~injenicu da je program Fe- stivala bio zanimljiv {irokoj ciljnoj grupi, te je time i njegov uticaj bio va`niji.

Predstavljanje i popularisanje teme Festivala u stru~noj i {iroj javnosti Kako zna~aj umetni~kog i stvarala~kog aspekta mar- ketinga, reklame i srodnih disciplina, tokom socija-

170 GORANA PETROVI] listi~kog dru{tveno-politi~kog ure|enja nije bio istak- nut, a kako su danas ovi pojmovi zastupljeni u sva- kodnevnom poslovnom `ivotu velikog broja ljudi u Beogradu, javila se potreba da se o ovim pitanjima, sa stru~nog aspekta, govori u javnosti. Nedovoljna ili nepotpuna obave{tenost zaposlenih stvarala je mno- ge probleme, najpre neopravdanu ili pogre{nu upo- trebu i tuma~enje pojmova iz pomenutih oblasti. „U Beogradu se re~i ’brending’ i ’marketing’ koriste vi{e nego bilo gde u svetu – svi govore da rade ne{to u vezi s tzv. ’brendingom’ odnosno ’marketingom’, a da ve- }i deo ne zna {ta to ta~no zna~i. Ili se preuveli~ava ili se umanjuje zna~aj ovih pojmova“, primetio je Mirko Ili}25.

Naziv Festivala koji upu}uje na temu sastoji se iz dva pojma: prvi pojam ozna~ava ime grada u kojem se Festival odr`ava, dok drugi govori o tipu aktivnosti o kojoj je re~. Poslednja dva slova prvog pojma, A i D u re~i Beograd, izdvojena su na dva na~ina: ispisana su velikim slovima i latini~nim pismom, za razliku od ostalih slova koja su napisana }irili~nim pismom. Ovo ukazuje na re~ engleskog jezika advertising, u zna- ~enju reklama, oglas (engl. advertise – reklamirati, og- lasiti). Tako je, na kreativan na~in, ve} u nazivu na- gove{tena tema Festivala; istaknuti su pojmovi Beo- grad i „advertajzing“, kao i njihova me|usobna inter- akcija, budu}i da su objedinjeni u jednu re~.

U okviru programa BeogrAD festivala, razmatrana su pitanja u vezi s umetni~kim aspektom reklame, te je na taj na~in u~esnicima Festivala, kao i {iroj javnosti – a {ira javnost je putem medija upoznata s festivalskim programom – omogu}eno da dopune i uve}aju znanje iz ove oblasti, kao i da steknu uvid u profesionalna iskustva predava~a i u~esnika Festivala. Vode}i stru- ~njaci iz sveta potkrepili su svoja teorijska razma- tranja atraktivnim primerima iz prakse.

Veliki doprinos BeogrAD festivala ogleda se u uklju~i- vanju razli~itih na~ina sagledavanja analiziranog pro- blema. „Uloga i funkcija marketinga i reklame mo`e da bude veoma razli~ita: pozitivna i negativna – sve zavisi od subjekta koji o tome govori, odnosno koji u toj oblasti deluje (da li je za ili protiv globalizma, kapitalizma itd). Ako je Festival dobro osmi{ljen, jed-

25 Intervju je odr`an 12. decembra 2005. godine.

171 GORANA PETROVI] na od najzna~ajnijih dobiti realizacije istog je pred- stavljanje razli~itih mi{ljenja, gledi{ta i pristupa temi, s ciljem da u~esnici dobiju mogu}nost da se prema li~nim afinitetima i filozofiji opredele za ona koja su im najbli`a. [to vi{e uticaja, {to vi{e razli~itih mi{lje- nja – vi{e dobiti“, naveo je u intervjuu Mirko Ili}26. Predstavljanjem ove interesantne i izuzetno aktuelne teme27, kako sa stanovi{ta teorijske analize tako i sa stanovi{ta primene i prakse, Beograd je izme{ten s pozicije palanke na mesto svetske metropole, jer, na taj na~in, svojim stanovnicima i posetiocima omogu- }ava ostvarivanje uvida u oblasti i trendove zastup- ljene kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou.

Razvoj me|unarodne i lokalne saradnje Usled dugogodi{nje izolacije Beograda, odnosno Sr- bije, u raznim aspektima delovanja bilo je zapostav- ljeno ili, ~ak, onemogu}eno predstavljanje dostignu}a ostvarenih u Beogradu stru~njacima i publici u svetu, kao i gostovanje poznatih i uspe{nih internacionalnih stvaralaca ovde. Komunikacija sa zna~ajnim pojedin- cima, udru`enjima i institucijama gotovo da je bila prekinuta. Zbog toga je za Beograd i Beogra|ane jedan od najva`nijih ciljeva bilo povezivanje s rele- vantnim institucijama, udru`enjima, stvaraocima iz razli~itih oblasti, uklju~ivanje u svetske tokove, una- pre|enje saradnje s kolegama iz inostranstva, kao i ostvarivanje kulturne diplomatije i interkulturalnog dijaloga, {to je upravo predstavljalo jedan od osnov- nih ciljeva BeogrAD festivala. BeogrAD festival je uspe{no ostvario ulogu medijuma za razmenu uzajamnih uticaja lokalne i globalne sre- dine, {to se ogleda u nekoliko segmenata saradnje i povezivanja: 1. afirmacija srpske kreativne scene i njeno predstav- ljanje svetu, 2. predstavljanje svetske kreativne scene u Beogradu, 3. interakcija predava~a i u~esnika festivala.

26 Isto. 27 Prose~an stanovnik grada u razvijenim zemljama izlo`en je razli~itim reklamnim porukama više od dve hiljade puta dnev- no; informacija govori o prisutnosti ovog fenomena u svako- dnevnom ljudskom delovanju, što reklamu kvalifikuje kao veo- ma va`nu temu i temu u okvirima teorijskih razmatranja. Usled tako velike zastupljenosti, logi~no je da se javila i pojava „non- vertajzinga“, odnosno reklama koje ne zna~e ništa.

172 GORANA PETROVI]

1. Afirmacija beogradske kreativne scene i njeno predstavljanje svetu Predstavljanjem beogradske kreativne scene u oblasti reklame svetskoj publici, beogradskim stvaraocima omogu}eno je da relevantni svetski stru~njaci vred- nuju njihov rad, da zauzmu mesta u svetskim okvi- rima, da predstave osobenosti sredine u okviru glo- balnog prostora, da uspostave odnose i saradnju s kolegama i srodnim institucijama i dr. Zbog ~injenice da su u odr`avanje Festivala uklju~eni tzv. kreatori mi{ljenja javnog mnjenja, a i zahvaljuju}i prisutnosti medija u razli~itim aktivnostima, realizova- nim u okviru programa Festivala, Beograd i beogradska kreativna scena nisu predstavljeni samo stranim pre- dava~ima ve} i znatno {irem auditorijumu. Jedan od predava~a, umetni~ka direktorka „Print magazina“ (Print magazine), Stefani Skirvin (Stephanie Skirvin), nakon odr`anog Festivala objavila je, u navedenom ma- gazinu, obiman tekst o reklami u Srbiji i Beogradu28. Autorka, koja se tokom boravka u Beogradu i u~e- stvovanja na BeogrAD festivalu li~no upoznala s kole- gama iz Beograda, kao i s njihovim radovima, u tekstu navodi zna~aj i doprinos BeogrAD festivala za otkrivanje srpske reklamne scene. Na taj na~in su i drugi autori bili podstaknuti i zainteresovani da prou~avaju ovu temu.

2. Predstavljanje svetske kreativne scene u Beogradu Informati~ka revolucija, koja se, pored ostalog, ogle- da u dostupnosti informacija, svakako je omogu}ila protok istih (i u Beogradu). Radovi, reklame, tren- dovi, tendencije i dostignu}a dostupni su na Inter- netu, te ih je mogu}e pogledati i analizirati i bez prisustva autora i ostvarene saradnje. Ipak, uprkos tome, susreti i okupljanja predstavljaju nezaobilazne aktivnosti. Za{to? Putem odre|enog medija se, usled ograni~enja istog, naj~e{}e ostvaruje samo prenos in- formacija, dok u`ivo razmatranje problema omogu- }ava ujedno i sagledavanje lokalnih kapaciteta, speci- fi~nosti i aktuelnosti, odnosno kontekstualizaciju in- formacija i razmenu znanja. Predstavljanjem svetske kreativne scene u Beogradu, svim u~esnicima Festi-

28 Stephanie Skirvin: “Belgrade Confiential“, u: Print magazine, LX:I jan/feb, 2006.

173 GORANA PETROVI] vala, a prvenstveno akterima beogradske kreativne scene, omogu}eno je da sagledaju vlastite mogu}no- sti, razmotriv{i tendencije u svetu, kao i odnos stru- ~njaka u vezi s tim. Okupljanje poznatih i uspe{nih stru~njaka i stvaralaca bilo je zna~ajno i zbog toga {to je publika, a posebno mladi, imala prilike da ~uje one koji na li~nom pri- meru potvr|uju da je mogu}e uspeti i ostvariti snove. Takav optimisti~ki impuls izuzetno je podsticajan i ponekad, ~ak, neophodan Beogradu. Me|u predava~ima bilo je i gostiju poreklom iz Beo- grada ili s ovog podneblja. Veliki broj talentovanih i obrazovanih ljudi napustilo je zemlju tokom proteklih decenija, a mnogi me|u njima postali su priznati stru- ~njaci i stvaraoci u inostranstvu. Tako je pored pred- stavljanja doma}e kreativnosti svetu, zahvaljuju}i Fe- stivalu, omogu}eno i sticanje uvida u doma}u krea- tivnost u svetu. BeogrAD festival je osnovan me|u prvima u ovoj ob- lasti, te je me|u prvima i okupio relevantne preda- va~e iz celog sveta, {to u periodu osnivanja Festivala, a nakon izolacije, nije bilo jednostavno29; zato je i zna~ajniji. Danas je to mnogo lak{e ostvariti, zahva- ljuju}i, izme|u ostalog, upravo doga|ajima poput BeogrAD festivala.

3. Povezivanje svih u~esnika Festivala BeogrAD festival bio je mesto za razmenu mi{ljenja, informacija i iskustava me|u predava~ima i u~esni- cima Festivala, kao i za povezivanje razli~itih grupa: umetnika, poslovnih ljudi, mladih stvaralaca, novina- ra, predstavnika vlasti, ali i stvaranja osnova i uslova za dalju ili novu saradnju. Saradnja je ostvarena iz- me|u: 1. predava~a iz inostranstva i doma}ih umet- nika, 2. predava~a iz inostranstva i doma}ih poslovnih ljudi, 3. predava~a iz inostranstva30, 4. doma}ih umet- nika i poslovnih ljudi, 5. doma}ih umetnika (nekada je potrebno organizovati me|unarodni festival da bi ovakva interakcija bila ostvarena), 6. predava~a iz ino-

29 Beograd su mnogi umetnici pose}ivali na kraju karijere, onda kada nije bilo mogu}nosti za gostovanja u drugim gradovima. 30 Mirko Ili}, u intervjuu odr`anom 12. decembra 2005. godine, navodi kako je ostvario kontakt s Edvardom de Bonom (Ed- ward de Bono), jednim od predava~a i okviru programa Fe- stivala, s kojim do tada nije imao prilike da se upozna.

174 GORANA PETROVI] stranstva i doma}e javnosti (posredno) i 7. izme|u predava~a iz inostranstva i strane javnosti (posredno). Mnoge zainteresovane strane ostvarile su saradnju i van realizacije Festivala. Navedimo primer: Mirko Ili} je nakon odr`anog Festivala sara|ivao s razli~itim insti- tucijama u Beogradu – izlagao je u okviru BELEF-a, sara|ivao je s reklamnom agencijom Comunist i izda- va~kom ku}om „Politika“. Ovakvo povezivanje, koje mo`e poslu`iti za ona slede}a i nova, puno zna~i kako zbog obnavljanja i ja~anja veza izme|u uspe{nih i afi- rmisanih stvaralaca i stvaralaca s ovog podneblja, tako i zbog finansijskog plana saradnje, zbog podr{ke na{im preduze}ima i umetnicima, zbog imid`a Beograda itd.

Marketing Beograda i kulturni turizam: uloga BeogrAD festivala Beograd polako postaje zanimljivo turisti~ko odredi- {te, a na to uti~e nekoliko okolnosti. Prvo, mnoge me- tropole, kao na primer London, Pariz, Njujork i dr, vi{e ne nude izazove. Takve kakve jesu, one su i dalje zanimljive, ali koliko god da je njihova ponuda kom- pleksna, ona je poznata i predvidiva. Drugo, Beograd je dugo bio turisti~ki neprimetan. Tre}e, Beograd ras- pola`e atrakcijama, resursima, infrastrukturom, opre- mom, uslugama i drugim sadr`ajima podr{ke, kao i administrativnom organizacijom. ^etvrto, poslovni ri- tam i kulturno stvarala{tvo ~ine Beograd centrom me- |u gradovima jugoisto~ne Europe31. Ipak, iako kulturna de{avanja predstavljaju najzna- ~ajniji aspekt kulturnog identiteta Beograda, turisti- ~ke posete u cilju u~estvovanja i pra}enja kulturnih doga|aja i aktivnosti festivala, karnevala, parada, is- torijskih komemoracija, koncerata, izlo`bi, sajmova, izlaganja, konferencija, seminara, radionica, kongre- sa32, jo{ nisu razvijene. Tako, prema na{em mi{ljenju,

31 Objavljeno u okviru prvog predloga strategije razvoja turizma u Srbiji, koja je predstavljena na Internet prezentaciji Ministar- stva za trgovinu i turizam, www.minttu.sr.gov.yu, a ~iji su autori agencija Horvat Consulting New York i Ekonomski fakultet u Beogradu. 32 Na evropskom tr`ištu doga|aja vlada vrlo velika konkurencija, s obzirom na to da se na njemu takmi~e me|usobno potpuno neuporedive manifestacije, kao što su, npr: „Oktobarfest“ u Minhenu, „Edinburški festival“, „Festival pod maskama“ u Ve- neciji i sl, dok su na svetskom tr`ištu najpopularniji: karneval u Rio de @aneiru, „Bostonski maraton“ i dr. Doga|aji su jedan od svetskih turisti~kih proizvoda s neograni~enim potencijalom.

175 GORANA PETROVI]

BeogrAD festival, kao nijedan drugi doga|aj u Beo- gradu za sada, nije neposredno doprineo razvoju kul- turnog turizma. Ponude koje se zasnivaju na poseti Beogradu radi kulturnog doga|aja, tek su u fazi for- miranja. Me|utim, preuzev{i ulogu u razvoju marke- tinga grada, Festival je posredno dao svoj ulog i za razvoj kulturnog turizama. BeogrAD festival promo- visao je Beograd, pre svega predava~ima iz inostran- stva, ali i ostalim u~esnicima Festivala. Gosti Festi- vala u svojim sredinama predstavljaju kreatore sta- vova i mi{ljenja javnog mnjenja, te su ~inili odli~an medij za {irenje pozitivnih stavova o ovom novom odredi{tu. Tokom trajanja Festivala, bili su upoznati s istorijom, obi~ajima, tradicijom, znamenitostima, dru- {tvenim `ivotom, zabavom, klubovima, restoranima, poznatim umetnicima u Beogradu itd.

Kreativni pojedinac kao u~esnik u kreiranju kulturnog `ivota Beograda Danas su dr`avni organi, odnosno predstavnici vlasti u domenu kulture u Beogradu, u najve}em delu po- sve}eni obnovi infrastrukture u kulturi – ure|ivanju institucija u gra|evinsko–arhitektonskom i organiza- cionom smislu33, te su znatno manje orijentisani ka osmi{ljavanju novih kulturnih doga|aja i programa. Tako se ukazao prostor za delovanje i uticaj krea- tivnog pojedinca na kulturni `ivot Beograda. Osniva~i kulturnih doga|aja su entuzijasti koji se s puno elana upu{taju u ostvarivanje odre|ene vizije. Motivisani su da se dobro pripreme za realizaciju do- ga|aja i da medijski predstave kulturnu aktivnost koju organizuju, jer imaju punu odgovornost za uspeh, od- nosno neuspeh odre|enih aspekata festivala. Osniva~ BeogrAD festivala je, pored ve} pomenutog, doprineo prihvatanju zna~aja i uloge privatnog preduzetni{tva u kulturi, uspe{nom realizacijom Festivala. Na kraju, pomenimo jo{ jedan uticaj. Naime, Beo- grAD festival, kako je nagla{eno u viziji Festivala, ima- ju}i za cilj razvijanje u smeru stvaranja regionalnog festivala, doprinosi i razvijanju Beograda kao svoje- vrsnog regionalnog centra. Ovo je, zapravo, posledica

33 Kao primer navodimo da je Sekretarijat za kulturu grada Beo- grada u periodu od 2000–2005. godine izdvojio sredstva za renoviranje Pozorišta na Terazijama, Beogradskog dramskog pozorišta i Jugoslovenskog dramskog pozorišta.

176 GORANA PETROVI] svih uticaja koje smo opisali – oboga}enog kulturnog „softvera“ koji se bavi raznovrsnim temama, atrak- tivnim stranim gostima, atraktivnom turisti~kom de- stinacijom itd.

Zaklju~ak

Od kojih pretpostavki smo po{li i na koji na~in smo ih dokazali? Postavili smo hipotezu da festivali uti~u na kulturni identitet grada, kao i da na njega vr{e direktni i indirektni uticaj: kulturolo{ki, sociolo{ki, ekonomski, politi~ki itd. Dakle, doveli smo u vezu dva pojma – s jedne strane kulturni identitet grada, koji mo`emo da zamislimo kao skup raznorodnih elemenata u inte- rakciji i, s druge strane, festivale koji predstavljaju je- dan element takvog zami{ljenog skupa. Tako|e smo istra`ili i prirodu i posledice ove interakcije.

Kulturni identitet grada veoma je kompleksna oblast u okviru koje prepoznajemo mno{tvo elemenata i iz- razito razli~ite vidove delovanja, koji mogu da se pod- vedu pod kulturno, u {irem smislu re~i. U okviru {a- rolikosti i raznobojnosti identiteta grada, mogu se uo- ~iti raznorodni elementi – na primer, kulturna ba{tina i aktuelno stvarala{tvo, grupno i pojedina~no stva- rala{tvo, na~in `ivota i konkretni proizvodi, umetnost i institucije kulture: pozori{ta, opere, bioskopi, raz- li~iti kulturni modeli (elitni, tradicionalni, alternativ- ni...) i mnogi drugi. Na koji na~in ovi elementi kultur- nog identiteta grada formiraju uzro~no-posledi~ne veze i u ~emu se ogledaju me|usobni uticaji? Uza- jamni uticaji izme|u elemenata kulturnog identiteta grada bogati su i slo`eni – kulturno nasle|e mo`e da bude predmet intepretacije u stvarala{tvu, na~in `i- vota povod za umetni~ko delo, grupno stvarala{tvo povod za na~in `ivota, pozori{no stvarala{tvo mo`e da integri{e elemente ba{tine (npr. dramski tekstovi), a moderna opera mo`e da uklju~i u sebe elemente alternativnih kulturnih modela; bioskopi, opet, kao prostori recepcije umetni~kog dela, proizvode odre- |ene promene u na~inu `ivota itd. Dakle, ono {to `elimo da naglasimo jeste da kulturni identitet grada objedinjuje najraznovrsnije elemente i da su oni u najraznovrsnijim vezama. Me|utim, u ovom radu nas nisu zanimali svi elementi. Sigurno je da rad pozori{ta ili opere ima posledice na kulturni identitet grada, pa ~ak postoje i gradovi koji svoj imid` zasnivaju na po-

177 GORANA PETROVI] stojanju i delovanju takvih institucija. Sli~no tome, u mnogim gradovima kulturna ba{tina u najve}oj meri oblikuje identitet sredine – uzmimo za primer Atinu i Rim. Me|utim, ove teme se nisu na{le u centru na{ih interesovanja. Mi smo se opredelili da istra`ujemo prirodu uticaja koji festivali (kao deo ili aspekt) os- tvaruju na kulturni identitet grada (kao celinu), od- nosno prirodu uticaja koji BeogrAD festival, kao ta- kav, ostvaruje na kulturni identitet Beograda.

Prvo, BeogrAD festival je obogatio kulturnu ponudu grada u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu. U prvom slu~aju, teme u kulturnoj ponudi u~inio je raz- novrsnijim, uveo je razli~ite pristupe razmatranom problemu, okupio je razli~ite umetnike, predstavio trendove i podstakao stvarala{tvo. U drugom slu~aju, s obzirom na termin odr`avanja Festivala, doprineo je stalnosti kulturne ponude. BeogrAD festival, kao ~i- nilac kulturne ponude, uticao je na razvoj kulturnih potreba, anga`ovao je kulturni kapital i doprineo je kulturnom ambijentu i atmosferi. Obogatio je dru- {tveni `ivot, podstakav{i interakciju izme|u razli~itih dru{tvenih grupa. BeogrAD festival je bio dostupan posetiocima i, {to je podjednako va`no, zanimljiv {i- rokoj ciljnoj grupi, te je time i njegov uticaj va`niji.

Drugo, BeogrAD festival je popularisao temu u stru- ~noj i {iroj javnosti. Festivali su glasnici inovacija i, kao takvi, oboga}uju korpus znanja gra|ana i pod- sti~u dalji razvoj gradske sredine. Bave}i se temom s razli~itih aspekata, BeogrAD festival je podstakao pri- hvatanje i uva`avanje razli~itih pristupa u promi{lja- nju problema. Imao je bitnu ulogu kao faktor u ok- viru ponude za neprekidno obrazovanje, podsticao je razmenu znanja, uticaja, mi{ljenja, informacija i isku- stva, te je takvom interakcijom stvarao novu vrednost.

Tre}e, BeogrAD festival uticao je na razvoj me|una- rodne i lokalne saradnje podstakav{i povezivanje en- titeta razli~itog teritorijalnog i kulturolo{kog porekla, {to je proizvelo me|ukulturnu interakciju, poveziva- nje lokalne i internacionalne dimenzije, kao i kultur- nu razmenu. Pokazao se kao odli~an medij kako za predstavljanje trendova i stvarala{tva iz inostranstva doma}oj javnosti, tako i za predstavljanje doma}ih trendova u svetu. Na taj na~in, ohrabrio je razvoj lokalne savremene umetnosti, interkulturalno i inter- nacionalno razumevanje i obogatio globalne razvojne

178 GORANA PETROVI] pravce lokalnim specifi~nostima. Predstavljao je plo- dan prostor za stvaranje partnerstva na pojedina- ~nom i institucionalnom nivou, povezav{i institucije iz razli~itih oblasti delovanja (privreda, kultura, poli- tika), kao i razli~ite grupe zainteresovanih strana (po- slovni ljudi, mladi stvaraoci, volonteri, novinari, pred- stavnici zajednice, strani i doma}i stvaraoci itd). To- kom uspostavljanja i razvijanja saradnje, zna~ajna do- bit ogledala se u razmeni mi{ljenja i iskustava, kao i u ostvarivanju dalje saradnje, {to je zna~ajan segment rada i razvoja pojedinca i institucije. ^etvrto, promovi{u}i grad i predstavljaju}i ga gostima Festivala, kao i svetskoj javnosti, BeogrAD festival je posredno dao svoj ulog i za razvoj kulturnog turi- zama. Peto, BeogrAD festival je promovisao ulogu osniva~a Festivala u u~estvovanju stvaranja kulturnog progra- ma grada. Osniva~i, sprovode}i viziju Festivala i stva- raju}i ba{ takav (a ne onakav) festival, i sami delimi- ~no oblikuju kulturni `ivot grada, te je ovaj festival doprineo isticanju zna~aja i uloge privatne inicijative u kulturi. Interakcija Beograda i BeogrAD festivala jedinstvena je i neponovljiva. U ovom radu prikazan je jedan od pogleda na funkciju ovog festivala u kreiranju kul- turnog identiteta Beograda. Festivali, kao specifi~ne kulturne aktivnosti, i kulturni identitet grada kao ta- kav, u odnosu na trenutak u kojem se analiziraju, predstavljaju promenljive kategorije, te su, shodno tome, promenljive i njihove uzajamne relacije. Ovaj rad bi, stoga, mogao da doprinese upravljanju prome- nama u ovoj oblasti.

179 ANA JOVANOV

UDK 316.72:78.067.26.091.4(497.113) 78:067.26.091.4(497.113)

Apstrakt: Exit festival je vi{ednevni muzi~ki doga|aj koji pri- vla~i stotine hiljada posetilaca iz Srbije, s Balkana, ali i iz ~itave Evrope i sveta. Ne samo da je tokom deset godina svog rada postao jedan od najboljih festivala Evrope ve} se mo`e re}i i da svojim delovanjem, kulturno-zabavnim sadr`ajem i podr{kom humanitarnim organizacijama, doprinosi celokup- noj zajednici tokom ~itave godine. Exit je u isto vreme i sred- stvo kojim se dobar glas o Srbiji {alje u svet, a Novi Sad je zahvaljuju}i njemu postao sinonim za kvalitetnu muziku, he- pening, mladost i pozitivan stav prema `ivotu. Kao institucija ~iji rad u velikoj meri podr`ava doma}a javnost, i kao doga|aj koji je integrisan u `ivot grada i neodvojiv od Petrovaradinske tvr|ave, Exit se prihvata kao relevantan ~inilac u poimanju identiteta Novog Sada, u smislu urbane celine s kulturno- -istorijskim nasle|em, ali i identiteta ljudi koji `ive u njemu. Rasvetljavaju}i dosada{nja dostignu}a i propuste u saradnji Novog Sada i Exita, mo`e se ukazati na to da ova organizacija ima pozitivan uticaj na kulturni i turisti~ki `ivot grada, ali se prime}uje da je taj potencijal koji poseduje, u smislu saradnje s gradom, neiskori{}en. Klju~ne re~i: Novi Sad, Exit, muzi~ki festival, identitet grada, Petrovaradinska tvr|ava Key words: Novi Sad, Exit, music festival, city identity, Petro- varadin fortress

Novi Sad, grad na jugu Ba~ke, na obali Dunava i u podno`ju Fru{ke gore, u ~itavoj svojoj istoriji gradio je identitet centra kulture oblasti u kojoj se nalazi. Nekada na jugu Ugarske, danas glavni grad auto-

180 ANA JOVANOV nomne pokrajine Vojvodina, predstavlja privredni, kulturni i obrazovni centar. Kao varo{ u kojoj je ob- javljen prvi srpski ~asopis, gde kontinuirano deluje Matica srpska, iz koje su se razvili i mnogi izuzetno zna~ajni muzeji (Muzej Vojvodine, Galerija Matice srpske...), u kojoj je otvoreno prvo nacionalno po- zori{te, Novi Sad predstavlja sredi{te srpske kulture jo{ iz vremena Austrijske carevine i Austrougarske monarhije. O~igledno da nije bez razloga ve} tada pretenciozno nazivan „srpskom Atinom“. U periodu od Drugog svetskog rata do kraja 80-ih godina XX veka, Novi Sad je zaslu`no stekao ugled mirne ali ur- bane sredine bogate kulturnim i dru{tvenim sadr`a- jem; univerzitetski grad s tri pozori{ta, nekolicinom bioskopskih sala i ve}im brojem muzeja i galerija, na mnogo na~ina je tokom vremena ispunjavao dru{tve- ne i kulturne potrebe pojedinca. Identitet ove urbane celine stvarali su uglavnom cenjeni nau~nici ili umet- nici, javni spomenici, arhitektonski biseri, kulturne manifestacije. Prekinut „krizom devedesetih“, neka- da napredni grad, kulturno i privredno razvijen, nije se u potpunosti oporavio ni do danas, ali mnoge insti- tucije stvorene posle Drugog svetskog rata, kao i mul- tikulturalno stanovni{tvo, ~ine regionalne, autohtone vrednosti koje jo{ uvek daju doprinos gradu i pred- stavljaju njegov identitet.1

Tako|e, kulturni profil gradske celine ~ine novoosno- vane institucije koje, poput Exit festivala, u~estvuju u ponovnom stvaranju identiteta modernijeg Novog Sa- da, grada dana{nje generacije. Bez svake sumnje, Exit festival je tokom deset godina od svog osnivanja po- stao relevantna odrednica u poimanju kulturne ra- znolikosti Novog Sada i afirmacije odlika koje od- re|uju njegov identitet. Ovaj tekst pisan je s name- rom i ciljem da se kroz istorijat institucije Exita, istica- nje njenih dostignu}a i kriti~ku analizu, prika`e veza Festivala i Novog Sada, kao i u~e{}e same institucije u preoblikovanju i izgradnji identiteta grada.

Posmatranje Exit festivala u kontekstu stvaranja iden- titeta Novog Sada opravdano je, pre svega, ~injeni- com da je ovo bezmalo najpoznatiji i najpose}eniji zabavno–kulturni doga|aj u godini, ne samo u ovom

1 Bojana Bursa}, Identifikovanje i kreiranje identiteta Beograda, master rad odbranjen na Univerzitetu umetnosti, Beograd, 2006. (u rukopisu).

181 ANA JOVANOV gradu ve} i u Vojvodini i Srbiji, pa i u jugoisto~noj Evropi. Festival je taj epitet stekao u kratkom pe- riodu od nekoliko godina konsolidacije, koja je usle- dila nakon osnivanja, leta 2000. godine. Uzev{i u ob- zir osnovnu ideju koja je inicirala osnivanje Exita,a koja je imala {iru dru{tvenu politi~ku pozadinu, ova organizacija pre{la je dug razvojni put – od trome- se~nog aktivizma u slu`bi davanja podr{ke demokrat- skoj opoziciji i podsticanja mladih da iza|u na izbore, do ~etvorodnevnog komercijalnog festivala sa svetski poznatim izvo|a~ima.

Bukom do izlaza Takozvani nulti Exit ili Noise Summer Fest je, pored svoje op{tepoznate uloge u predpetooktobarskim opozicionim kampanjama, u svesti Novosa|ana za- bele`en kao nezaboravni fenomen. Ovaj stodnevni hepening, zami{ljen kao forma protesta protiv Slo- bodana Milo{evi}a i vid predizborne promocije ta- da{nje opozicije, da bi izbegao represiju vladaju}eg re`ima, svoje stvarne motive krio je iza slogana „Iza|i na crtu!“, kojim su tog leta mladi {irom Srbije bili podsticani da iza|u na izbore. Generacija osamnae- stogodi{njaka i ostale mlade`i imala je su{tinski uti- sak da joj se, mo`da po prvi put u `ivotu, putem jedne manifestacije obra}a dru{tvo, ili bar onaj njegov ra- zumniji deo; da za svoje sugra|ane, koji su joj govorili s bine, nisu neupotrebljiva masa bez budu}nosti, ve} da su u stanju da svojim glasom zaista doprinesu ce- lokupnom boljitku. Pri tom, Exit je na tada{nje dve bine (na „Reci“ i u „[umi“, tj. parku pored Filozof- skog fakulteta, kasnijoj lokaciji Exit kampa), tokom ~itavih sto vrelih dana i ve~eri, pru`ao raznovrstan multimedijalni program (sastavljen od koncerata, per- formansa, filmskih projekcija na otvorenom, dnevnih radionica i tribina) i razbijao u~malu i lenju atmo- sferu ravni~arske `ege. I sve to besplatno. Odu{ev- ljenje svih gra|ana ovakvim trudom strastvenih ak- tivista (me|u kojima je bilo preko sto dvadeset stude- nata) da publici pru`e informacije, mogu}nost dija- loga, kvalitetnu zabavu i kulturnu edukaciju, intenzi- virano je pobedom opozicije na izborima i utiskom da je promena na bolje, ipak, mogu}a; to ushi}enje u~i- nilo je da ime Exita postane sinonim mladala~ke osve- {}enosti, `elje za slobodom mi{ljenja, u~e{}a u svet- skim kulturnim i politi~kim tekovinama, kao i zbaci-

182 ANA JOVANOV vanja jarma ozlogla{enog Milo{evi}evog re`ima. U isto vreme, u skladu s ustaljenom tezom da je sta- novni{tvo u ovoj oblasti ve}inom demokratski nastro- jeno, u javnosti se za~elo op{te mi{ljenje da Exit nije nastao slu~ajno u ovom gradu. Novosa|ani su stvorili Exit,aExit je okupio Novosa|ane; u toj atmosferi, Exit po~inje da predstavlja Novi Sad, a Novi Sad po- ~inje da predstavlja Exit. Posmatraju}i danas ra|anje tog fenomena, ipak treba pomenuti kome pripada zasluga za prvi korak. Naime, slo`ena i slojevita or- ganizacija, kakav je muzi~ki festival, ne bi bila mo- gu}a bez uklju~ivanja razli~itih politi~kih udru`enja i nevladinih organizacija, kao i podr{ke koju su trojica inicijatora Exita, Bojan Bo{kovi}, Du{an Kova~evi} i Ivan Milivojev, dobili od Univerziteta u Novom Sadu, Studentske unije Fakulteta tehni~kih nauka (~ijim je posredstvom organizovan Festival 2000. i 2001. go- dine), a kasnije i pomo}i grada i pokrajine Vojvodine.

Afirmacija Exita na Petrovaradinskoj tvr|avi Nakon zavr{etka nultog Exita i ispunjavanja svrhe nje- govog postojanja, tj. pada re`ima Slobodana Milo- {evi}a, pretpostavlja se da su organizatori `eleli da iskoriste pa`nju, elan i `elju mladih za promenom koju su stodnevni doga|aji generisali tokom leta 2000. godine. Pa`nja koja je bila usmerena ka Exitu podstakla je nastajanje ambiciozne ideje o prerasta- nju projekta u redovni komercijalni festival, ne vi{e politi~kog, ve} zabavnog karaktera. Naredne godine, Exit je poprimio novo obli~je – preme{ten je na Pe- trovaradinsku tvr|avu, ograni~en na devet dana, a u repertoar svirki uvr{tena su, pored najpoznatijih ben- dova iz Srbije, i zvu~na imena izvo|a~a iz inostran- stva. Pove}ava se broj bina posve}enih razli~itim vr- stama muzike, pozori{tu ili filmu, granama umetnosti koje su bile zastupljene i na nultom Exitu. Rege, me- tal, elektro ili rok muzika raspore|ene su na sedam pozornica; na nekim binama bili su zastupljeni is- klju~ivo izvo|a~i iz Srbije ili regiona, dok su najve}e zvezde nastupale na najbolje opremljenom Main sta- geu – Finley Quaye, Banco de Gaia, Kosheen. Prisustvo zabavnih i edukativnih sadr`aja, svetski poznatih mu- zi~ara, kao i pozitivna atmosfera, privukli su preko 250.000 ljudi iz cele zemlje, ali i iz susednih, kojima su organizatori omogu}ili relativno pristupa~an sme{taj

183 ANA JOVANOV u Exit kampu.2 U realizaciji celokupnog doga|aja u~estvovalo je oko {est stotina ljudi razli~itih profesija – me|u njima je bilo najvi{e stru~njaka iz oblasti mar- ketinga i menad`menta, sociologije, psihologije i mu- zike.3 Prvi Exit bio je veliki izazov za organizatore; njihov uspeh u koordinisanju brojnih aspekata orga- nizacije – na tehni~kom, ugostiteljskom i marketin- {kom planu – u~inio je da Exit postane jedna od naj- zna~ajnijih kulturnih manifestacija u zemlji i regionu.

U narednim godinama, Exit je nastavio da unapre- |uje mnoge aspekte de{avanja vezanih za Festival. Vreme trajanja festivalskog programa je 2003. godine svedeno na ~etiri dana, ali na ra~un kvantiteta iz- vo|a~a; radilo se na anga`ovanju „velikih“ imena iz sveta muzike, na pobolj{anju kvaliteta opreme zvuka, audio-vizuelnih animacija, raznovrsnosti tribina, ra- dionica i drugih usluga. Tako, na tre}em Exitu, u Novi Sad, pored ostalih, dolaze Tricky, Moloko i Rollins Band. Pove}an je broj bina, koje su uglavnom orijen- tisane na stranu muziku, dok su pozori{te i bioskop ukinuti. Exit je, ~ak, postao samoproklamovana dr- `ava, State of Exit, koja je dobila svoj amblem i za- stavu, a posetioci su kupovinom dosta skupe ulaznice (u obliku fiktivne li~ne karte) postajali njeni „gra- |ani“. O nastanku te dr`ave u dr`avi mogli su da se informi{u u programima koji su li~ili na paso{e. Festi- val na svima omiljenoj lokaciji – Petrovaradinskoj tvr- |avi, s kampom na novosadskoj obali Dunava – po- staje svojevrsna kombinacija muzi~kog festivala, kul- turnog hepeninga i `urke na pla`i.

Tokom godina broj bina se uve}avao, a menjala se i njihova muzi~ka orijentacija, tako da Exit ’06. ima ~ak dvadeset i dva „stejd`a“: Balkan Fusion stage, kasnije samo Fusion stage, koji promovi{e prevashodno do- ma}e izvo|a~e i izvo|a~e s prostora biv{e Jugoslavije; DJ Arena, najve}a bina posle Main stagea postaje Dance Arena; World Music stage – etno zvuci iz svih krajeva sveta; Happynovisad stage – elektronska mu-

2 Goli}, B. Marketing aktivnosti manifestacije Exit u Novom Sadu, diplomski rad odbranjen na Odeljenju za geografiju, turizam i hotelijerstvo Prirodno-matemati~kog fakulteta u Novom Sadu, 2003. 3 Zaki}, L. Perspektive razvoja turizma za mlade u Novom Sadu – primer muzi~kog festivala Exit, ^asopis Odeljenja za geografiju, turizam i hotelijerstvo Prirodno-matemati~kog fakulteta u No- vom Sadu, Turizam 10, 2006, str. 48–49.

184 ANA JOVANOV zika, Hip-hop stage, Future Shock stage – neafirmisani bendovi tvrdog zvuka, Metal stage, Café del Danube stage, Roots & Flowers stage, Latino stage, Reggae stage i drugi (www.wikipedia.org). Pojavljuje se i veliki broj manjih bina, od kojih su neke nemuzi~kog karaktera: Agora stage, Stripanziva stage, Cinema stage, VIP stage, Elektrana i Crossroad stage. Tokom deset godina po- stojanja Exita, nastupile su hiljade izvo|a~a, a najve}e zvezde muzi~ke scene su: Roni Size, Disciplina Kitsc- hme, Max Romeo, David Morales, Asian Dub Founda- tion, Stereo MC’s, Goldfrapp, Massive Attack, Cypress Hill, Iggy and the Stooges, Underworld, Garbage, Franz Ferdinand, The Cult, Morrissey, Billy Idol, Pet Shop Boys, Ms. Lauryn Hill, Sex Pistols, The Prodigy, Manu Chao Radio Bemba Sound System, Fatboy Slim, The Cardigans i drugi (www.exitfest.org). Poja~ana je i komercijalna promocija i propaganda koja se vr{ila putem mnogobrojnih sredstava – audio i vizuelnih ogla{iva~a ({tampanog ili snimljenog mate- rijala), internet prezentacija i mnogih drugih. Broj sponzora koji svoje ime povezuju s imid`om Festi- vala, tokom vremena se umno`avao i menjao. Po~ev{i od drugog Exita 2002. godine, Festival je stekao zna- ~ajno prisustvo u svim medijima, uz pomo} velikog broja doma}ih i stranih novinara; mnogobrojnim re- porta`ama u {tampi i velikom minuta`om u televi- zijskim prilozima i emisijama, pra}en je kompletan doga|aj i na taj na~in stvaran primetan odjek u javno- sti.4 2004. godine, reporteri muzi~ke televizije MTV poslati su u Novi Sad da naprave dokumentarac o gradu, Tvr|avi i Festivalu. Tako|e, u saradnji s MTV-om, Exit postaje svetski poznati promoter borbe protiv trgovine ljudima. Ta saradnja je, tako|e, oli- ~ena u formiranju predstavnika ove ku}e na Exitu – MTV Free Your Mind stagea 2005. godine, kao i u radu na drugim socijalnim pitanjima u narednim godina- ma. Iste godine, britanski BBC Radio 1 u`ivo je pre- nosio nastupe s Exita. Novinari inostrane {tampe imali su samo re~i hvale za gostoljubivost Novog Sada, a posebno je isticana le- pota lokacije Festivala – arhitektura Petrovaradinske tvr|ave i prijatna blizina reke u kojoj se ova atrak-

4 Goli}, B. Marketing aktivnosti manifestacije Exit u Novom Sadu, diplomski rad odbranjen na Odeljenju za geografiju, turizam i hotelijerstvo Prirodno-matemati~kog fakulteta u Novom Sadu, 2003.

185 ANA JOVANOV tivna gra|evina ogleda. Politi~ka situacija, koja je do- vela do ra|anja manifestacije, samo je doprinela po- zitivnoj oceni u inostranoj {tampi, a slobodnja~ki duh mlade inteligencije Exita u britanskoj {tampi je upo- re|ivan sa sli~nim karakterom festivala u engleskom Glastonberiju.5 Me|utim, za razliku od tamo{nje, na- gla{avana je i sa simpatijama prihvatana iskrena odu- {evljenost ovda{nje publike stranim izvo|a~ima, od kojih su mnogi nastupili po prvi put u Srbiji posle desetogodi{nje izolacije. Strancima se dopao manjak komercijalizacije doga|aja, uz povremene opaske o poluprofesionalnom pristupu detaljima, koji ukazuju na manjak novca (kao {to su, na primer, neodgova- raju}i toaleti). Uprkos tome, hvaljeno je u~e{}e veo- ma tra`enih muzi~ara svetskog glasa, kao i profesio- nalno obezbe|enje, tehni~ka oprema, uz ulaznicu ko- ja je, prema merilima zapadnoevropskih festivala, bi- la neverovatno niska. Dobar glas ubrzo je rezultirao pove}anim brojem go- stiju iz Evropske unije, u po~etku bli`ih zemalja, po- put Ma|arske i Gr~ke, a zatim i dr`ava zapadne i severne Evrope, pa i Amerike i Australije. U posled- njih nekoliko godina, broj posetilaca koji svake go- dine, tokom ~etiri festivalska dana, pro|e kroz kapije Petrovaradinske tvr|ave iznosi oko 150.000. Od tog broja oko tre}ina dolazi iz inostranstva; u drugoj po- lovini decenije primetan je porast popularnosti ovog festivala kod Britanaca, koji ~ine osam procenata stranih gostiju.6 Zahvaljuju}i povoljnim ocenama, Exit festival je visoko rangiran na listi evropskih mu- zi~kih festivala. Tako je pro{le godine britanski dne- vni list Guardian uvrstio Srbiju i Exit festival me|u dvanaest svetskih atrakcija koje bi trebalo posetiti u 2008. godini. Na izboru UK festivals Awards, 2007. godine, publika iz celog sveta je od deset festivala izglasala Exit za najbolji. S porastom popularnosti Festivala, prirodno je po- bolj{an celokupan imid` Srbije, ne samo zato {to je pove}an broj onih koji se na Exitu dobro provode ve} i zbog pozitivnog konteksta u kome se dr`ava spo- minje. Grad–doma}in Novi Sad, nerazdvojiv je od

5 Guardian, London, ponedeljak, 10. jul 2006. 6 Zaki}, L. Perspektive razvoja turizma za mlade u Novom Sadu – primer muzi~kog festivala Exit, ^asopis Odeljenja za geografiju, turizam i hotelijerstvo Prirodno-matemati~kog fakulteta u No- vom Sadu, Turizam 10, 2006, str. 48–49.

186 ANA JOVANOV festivalskih doga|aja i svakog leta ugo{}ava stotine hiljada mladih gostiju, koji ga u potpunosti identi- fikuju s Festivalom. Zbog pove}anog festivalskog tu- rizma i poimanja Novog Sada u kontekstu Exita, ovaj festival doprinosi ve} razvijenom i raznovrsnom kul- turnom identitetu grada.

Novi Sad kao bina Exit festivala Petrovaradinska tvr|ava na kojoj se od 2001. godine odvija Exit festival, predstavlja istorijski, arhitekton- ski, umetni~ki i turisti~ki spomenik. Gra|ena je od 1692. do 1780. godine na steni, koja je bila nastanjena jo{ od praistorijskog doba; potom je tu bilo i prvo utvr|enje iz rimskog perioda, kao fortifikacija koja je trebalo da za{titi grad na granici izme|u Austrijske carevine i turske vojske, ali istorijski podaci govore da u tu svrhu nikada nije upotrebljena. Tvr|ava pred- stavlja vizuelni ukras na sremskoj obali Dunava, po- vrh gradi}a Petrovaradina, preko puta koga se u rav- nici {iri Novi Sad. Ona je, osim mesta odr`avanja Exita u poslednjih deset godina, ugodno {etali{te oplemenjeno skulpturama Jovana Soldatovi}a i dru- gih cenjenih vajara. Na njoj su sme{tene zgrade: Aka- demije umetnosti, Muzeja grada Novog Sada, Isto- rijskog arhiva, Konji~kog i Streli~arskog kluba, hotela „Leopold“, kao i mnogobrojni ateljei novosadskih sli- kara, vajara i grafi~ara. Sveop{te odu{evljenje Tvr|a- vom, kao popri{tem festivalskih koncerata, mo`e da se objasni ~injenicom da su organizatori Exita, u `elji da od Festivala na~ine op{teprihva}eni, tradicionalni doga|aj koji odre|uje identitet Novog Sada, izabrali lokaciju koja je jedno od primarnih identifikacionih odredi{ta grada. U prilog tvrdnji da je Tvr|ava ideal- no mesto za odr`avanje Exita, ide neobi~an raspored i nivelacija njenih zidina i bedema koji obrazuju du- boke {an~eve. Dobra akustika i mogu}nost da razli~iti nastupi budu sasvim blizu jedni drugih bez me{anja zvukova, omogu}ili su gusto raspore|ivanje bina. Ipak, uprkos magi~nom do`ivljaju o`ivljenih kamenih zidina savremenim zvucima i svetlosnim efektima, postoji sumnja u opravdanost organizovanja manife- stacije sa stotinama hiljada posetilaca na zdanju sta- rom vi{e vekova, za ~iju je konzervaciju i odr`avanje (program odr`ivog razvoja) potrebno ulo`iti mnogo vi{e truda i sredstava nego {to se to ~ini.

187 ANA JOVANOV

Razmi{ljaju}i o vezi Exita i Novog Sada, zapita}emo se kako se Festival svetskog glasa na{ao u ovom mir- nom, po nekima ~ak „usporenom“ gradu na Dunavu. Pored `elje novosadskih studenata da organizuju po- liti~ki obojeni nulti Exit, potrebni su bili i drugi faktori koji su uslovili razvijanje zamisli o Exitu kao redovnoj manifestaciji. Odgovor le`i negde izme|u nekoliko mogu}ih faktora – povoljnosti geografske lokacije grada na reci i u podno`ju Fru{ke gore; specifi~nog stanovni{tva ~iji je mentalitet, ukus i pogled na svet uvek u nekoj meri te`io evropskom; raznovrsnosti nacionalnosti, kultura i konfesija `itelja ovog grada; kao i na prvi pogled manje primetne, ali vrlo defini- sane i energi~ne kreativne pobude mladih u Vojvo- dini. Stoga je Exit podjednako uticao na stvaranje njihovog, kao i identiteta Novog Sada. Svake godine za vreme Exita, prve nedelje jula, po- stanu evidentne promene u `ivotu grada i njegovoj ulozi u velikom doga|aju. Mada izvestan broj sugra- |ana negoduje zbog nametljive no}ne buke, stanov- nici su uvek spremni da iza|u na ulicu i pro{etaju centrom grada, ne bi li osetili uzbu|enje u vazduhu koje sobom donosi veliki broj prido{lica iz mnogih krajeva Evrope i sveta. Mnogi Novosa|ani su razvoj fenomena Exita pratili od samog njegovog nastanka i zbog toga se, kao stanovnici grada–doma}ina, u odre- |enoj meri sami identifikuju s ulogom doma}ina to- kom sezone Festivala. Neki od njih rado preuzimaju ulogu vodi~a, stvaraju poznanstva s posetiocima i po- novo otkrivaju svoj grad u njihovom prisustvu. Veliki broj Novosa|ana je prisutan na Festivalu svake go- dine – to govori o ~injenici da i oni sami do`ivljavaju Exit kao pojavu vezanu za njihov grad i, isto kao i gosti, u~estvuju u njegovom de{avanju. Exit mnogim gra|anima pru`a i {ansu za zaradu – svake godine se u njegovoj organizaciji zapo{ljava stotine Novosa|a- na na najrazli~itijim poslovima. Exit, u tom smislu, mo`e da se sagleda kao manifestacija u ~ijem kom- pletnom procesu realizacije, na neki na~in i u odre- |enoj meri, u~estvuje veliki broj `itelja Novog Sada. Uprkos ~injenici da je jasna namera organizatora da se od nekada politi~ki indukovanog festivala napravi kulturni doga|aj depolitizovanog programa, va`no je istaknuti njegov ne samo zabavlja~ki karakter. Exit svake godine podsti~e aktivizam nevladinih organi- zacija, s ~ijim radom posetioci mogu da se upoznaju,

188 ANA JOVANOV zatim da se informi{u o mnogim dru{tvenim proble- mima ili pojavama, da postanu ~lanovi ili aktivisti ovih grupa, kao i da doprinesu njihovom boljem i efikasnijem radu potpisivanjem peticija. Najve}i broj ovih organizacija propagira ljudska prava, borbu pro- tiv trgovine ljudima, o~uvanje `ivotne sredine, za{titu `ivotinja, volonterske kampove, informi{e o mogu- }nostima zapo{ljavanja mladih, podsti~e prevenciju polnih bolesti, narkomanije i drugo. Exit podsti~e mlade ljude na obrazovanje i {irenje kulture putem programa koji se plasiraju na {tandovima nevladinih organizacija pod nazivom Place to Move. U politi- ~kom smislu, {tandovi NVO-a su ranije bili vi{e us- mereni na propagiranje pomirenja Srbije sa zemljama u okru`enju i prihvatanje odgovornosti za ratne zlo- ~ine, dok se to interesovanje kasnije preusmerilo na uklju~ivanje Srbije u Evropsku uniju i ukidanje viza za putovanja. Iako organizacija Exita svoj radni kalendar koncipira oko ~etvorodnevnog julskog festivala, ono {to je ~ini stalnim, relevantnim akterom u repertoaru gradskih de{avanja jeste organizovanje mnogobrojnih konce- rata, kampanja, festivala ili akcija tokom ~itave go- dine. Jedan od istaknutijih doga|aja u organizaciji Exita je filmski festival Cinema City. Ovaj festival je poku{aj da se publici, pored kvalitetnog repertoara filmova, velikog broja gostiju iz zemlje i inostranstva, i pristupa~nih cena ulaznica za filmske projekcije, pru`i mogu}nost interaktivne zabave izme{tanjem bioskopskog platna i DJ bine na gradske ulice. Exit aktivno doprinosi pobolj{anju `ivota `itelja grada or- ganizovanjem humanitarnih akcija, kao {to je Love festival, koji je odr`an u februaru ove godine – tokom dva dana odr`ano je mno{tvo svirki, a kompletan iz- nos novca od ulaznica poklonjen je novosadskom po- rodili{tu. Tako|e, Exit je organizacioni potpisnik mnogobrojnih i raznovrsnih kulturno-umetni~kih sa- dr`aja: izlo`bi, knji`evnih ve~eri, tribina, plesnih per- formansa, edukativnih akcija, kao i mnogobrojnih koncerata i drugih medijskih pro{irenja. Kada se ve} govori o Exitu kao o manifestaciji koja je podstakla mnoga zna~ajna dru{tvena, kulturna i po- liti~ka pitanja u ovom regionu, a pri tom je pru`ila brojnim ljubiteljima muzike kvalitetnu zabavu pro- movi{u}i Srbiju na najbolji na~in, trebalo bi se osvr- nuti na neke neprijatnosti koje redovno prate sve ono

189 ANA JOVANOV

{to je dobro i pozitivno na Festivalu. Imaju}i u vidu da pojedine organizacione smetnje u vreme odr`a- vanja Festivala, kao {to su, na primer, gu`ve u sao- bra}aju ili velika koli~ina zvu~nih senzacija, menjaju na~in `ivljenja stanovni{tva, nije poznato da postoji strategija ka pomirenju grupa gra|ana opre~nih sta- vova prema Exitu (onih koji ga pose}uju i onih koji ga jo{ uvek do`ivljavaju kao smetnju).7 Mnogi doma}i posetioci imaju zamerke pak na veoma visoke cene hrane i bezalkoholnih pi}a, ~ija ponuda iz godine u godinu postaje sve raznovrsnija, ali i sve skuplja.

Ono {to stru~njaci za menad`ment i razvoj turizma imaju da zamere organizatorima Festivala, mo`e da se okarakteri{e kao nedovoljna saradnja ove insti- tucije s drugim kulturnim ustanovama u gradu i oko- lini. Na taj na~in, umesto da se velikom broju gostiju ponudi program mimo festivalskog, dolazi do nedo- voljne iskori{}enosti raznovrsnih kulturnih potenci- jala grada. Gostuju}a izlo`ba Muzeja savremene umetnosti posve}ena grafici pop-arta u Galeriji Ma- tice srpske, prire|ena leta 2004. godine upravo da bi obogatila kulturnu ponudu grada tokom festivalskih dana, kao i prilago|avanje radnog vremena muzeja i galerija ritmovima festivalskih gostiju, nisu dobili od- govaraju}u podr{ku iz struktura Festivala, niti su re- zultirali pove}anjem uobi~ajene pose}enosti.8 Tako- |e, nema odgovora na ponudu ponavljanu svake go- dine da se u festivalski program uvrsti predstavljanje drugih umetni~kih i kulturnih potencijala grada i da se, na taj na~in, ostvari daleko masivniji marketin{ki proboj u smislu upoznavanja s tradicijom i kulturom regiona i celokupne Srbije.9 Opravdanje za takvu za- misao nalazi se u ~injenici da je komercijalni karakter Festivala realizovan u velikoj meri sredstvima iz bu- d`eta grada Novog Sada i pokrajine Vojvodine. Re- zultat toga je produbljivanje jaza izme|u ostalih insti- tucija kulturno-zabavnog karaktera, te pogre{an uti-

7 Autorka teksta pokušala je da na ove i neke druge konstatacije dobije komentar od ~elnih ljudi Exita, gospodina B. Boškovi}a i gospodina R. Bo`i}a, ali oni nisu pokazali interesovanje da svojim odgovorima upotpune ovaj tekst i predo~e svoje vi|enje Festivala ~itaocima ~asopisa. 8 Jasna Tijardovi}-Popovi}, Grafika pop-arta i nove figuracije iz zbirke Muzeja savremene umetnosti [katalog], Muzej savremene umetnosti, Beograd, 2003. 9 Vesna Ðuki}-Doj~inovi}, Kulturni turizam – menad`ment i raz- vojne strategije, Clio, 2005.

190 ANA JOVANOV sak da one nisu zainteresovane za odgovaraju}u sa- radnju s Festivalom i da time pro{ire turisti~ku ponu- du grada. Pored toga, turisti~ke agencije iz Srbije jo{ uvek nemaju u ponudi organizovane aran`mane po- sete Novom Sadu u vreme Exita; o turisti~koj ponudi koja traje tokom celog leta10, a koja bi, uz kori{}enje prirodnih potencijala Dunava i Fru{ke gore, sadr`ala obilaske kulturnih dobara u regionu, ~ak se i ne raz- mi{lja. Ova ~injenica govori u prilog proceni nedo- statka strate{kog razmi{ljanja: dana{nji posetioci Fe- stivala iz razli~itih krajeva Evrope mogli bi da pre- rastu u dragocene promotere regiona i Srbije, a u budu}nosti u lobiste koji bi mogli da pomognu op- {tem napretku.

O broju stranih turista postoje odre|ene procene i one su veoma povoljne, ali nisu preduzete potrebne mere da se gosti zadr`e i posle zavr{etka Festivala; o broju doma}ih turista koji dolaze na Exit, ne postoji evidencija.11 [ira javnost se zainteresuje za Festival tek kada se dogodi neka nesre}a, poput pada preko ograde na Petrovaradinskoj tvr|avi, pogibije stanara kampa usled lomljenja grane ili prekomerne koli~ine droge.

Mo`emo s pravom re}i da ovaj najve}i muzi~ki festi- val na Balkanu okuplja mlade ljude iz svih krajeva sveta, promovi{u}i na{u zemlju i kulturu. Jasno je da je Exit omogu}io ovda{njoj publici da u`ivo ~uje neke od najboljih svetskih muzi~ara, rok i pop legendi, i to na svom tlu. Svake godine publika s nestrpljenjem i{~ekuje objavljivanje imena zvezda ve~eri na pred- stoje}em Festivalu. Danas, kao i u biv{oj Jugoslaviji, gosti dolaze u Novi Sad zbog rok muzike. Me|utim, treba imati na umu da se radi o posetiocima iz ~itavog sveta. U tom smislu, Exit je promenio identitet grada i njegov do`ivljaj kod posetilaca, ali i kod samih `itelja. Pru`io je gradu turisti~ki potencijal koji je do sada tek fragmentarno iskori{}en. Stvaranje adekvatne strate- gije koja bi povezala Festival s gradskim turisti~kim potencijalima, ali uz pomo} saradnje s gradskom vla-

10 Olga Had`i} i dr, Kulturni turizam, Prirodno-matemati~ki fa- kultet, Odeljenje za geografiju, turizam i hotelijerstvo, Novi Sad, 2005. 11 Lolita Zaki}, Perspektive razvoja turizma za mlade u Novom Sadu – primer muzi~kog festivala Exit, ^asopis Odeljenja za geografiju, turizam i hotelijerstvo Prirodno-matematièkog fa- kulteta u Novom Sadu, Turizam 10, 2006, str. 48–49.

191 ANA JOVANOV

{}u i drugim kulturnim institucijama, mogao bi sa- mom gradu da donese mnogo vi{e. To, naravno, pod- razumeva da Novosa|ani tokom trajanja Festivala moraju da se pomire s bukom, kao i da prihvate ~inje- nicu da potrebu za ~itanjem knjiga danju i spavanjem no}u moraju da odlo`e za posle zavr{etka Exita. Upr- kos ovim odricanjima, oni shvataju da se u njihovom „kom{iluku“ odr`ava jedan od najboljih muzi~kih fe- stivala Evrope. Ili bar tako ka`u.

192 SARITA VUJKOVI]

UDK 712.253(497.6)“2005/2006”

Apstrakt: Rad prati transformaciju centralne banjalu~ke par- kovske cjeline, izvr{enu tokom 2005. i 2006. godine, na osnovu koje se poku{ava odgovoriti na pitanje da li je arhitektonsko- -urbanisti~ka promjena u potpunosti nova ili se, na neki na~in, oslanja na rje{enja iz ranijih perioda Vrbaske banovine i rekon- strukcije poslije Drugog svjetskog rata. Tako|e se nastoji odre- diti koje su to novine koje ovo novo rje{enje unosi u istorijsko, arhitektonsko i urbanisti~ko naslije|e grada. Na osnovu analize mo`e se zaklju~iti da se centralni banjalu~ki Gradski park Petar Ko~i} dijelom nadovezuje na ranija rje{enja iz pro{losti, ali da istovremeno postavlja i moderne standarde po pitanjima arhi- tektonskog oblikovanja i urbanisti~kog planiranja novog multi- funkcionalnog prostora. U ovom urbanisti~kom poduhvatu, tradicionalni park postao je novi integrisani ambijent s novom strukturalnom ulogom koja pripada svakodnevnom `ivotu, a ne samo slobodnom vremenu i razonodi. Parkovski sistem po- stavljen je kao dominantna ta~ka urbanog organizma grada, njegovog kulturnog razvoja, ~ine}i ga tako nerazdvojnim ele- mentom novog gradskog identiteta. Klju~ne re~i: parkovska arhitektura, urbanisti~ka politika, kulturni razvoj, gradski identitet Key words: park architecture, urbanistic policy, cultural de- velopment, city identity

Tokom jeseni 2005. godine, u centralnom banjalu- ~kom parku, koji nosi naziv po znamenitom kraji{kom piscu Petru Ko~i}u, zapo~et je slo`en i kompleksan programski zadatak rekonstrukcije i revitalizacije ove zelene povr{ine. Zbog ubrzanog razvoja grada, po- rasta broja stanovnika, ekonomske i politi~ke krize,

193 SARITA VUJKOVI] tokom proteklih petnaest godina do{lo je do naru- {avanja kvaliteta i kvantiteta parkovske povr{ine. Pra- te}i genezu razvoja ove centralne gradske cjeline, po- ku{a}emo da odgovorimo na pitanje da li je arhitek- tonsko-urbanisti~ka promjena u potpunosti nova ili se, na neki na~in, oslanja na rje{enja iz ranijih perioda Vrbaske banovine i rekonstrukcije poslije Drugog svjetskog rata. Tako|e, neophodno je odrediti koje su to novine koje ovo novo rje{enje unosi u istorijsko, arhitektonsko i urbanisti~ko naslije|e grada. ^injenica da je Park podignut u doba Vrbaske ba- novine, a potom rekonstruisan nakon Drugog svjet- skog rata, daje nam mogu}nost da posmatrani arte- fakt, pored arhitektonsko-urbanisti~kog aspekta, sa- gledamo i kroz ideolo{ku prizmu. Spomenik Petru Ko~i}u, koji je potpuno definisan svojom pozicijom u sve tri graditeljske faze, trebalo bi posmatrati kao jedini trajni i nepromijenjeni element Parka. Na os- novu tih ~injenica, neophodno je sagledati njegovu ulogu u dana{njem identitetu grada, na~in na koji su se prema njemu odnosili u pro{losti, kao i koja mu je uloga predvi|ena u budu}nosti. U arhitektonsko-urbanisti~kom pogledu, u centru Ba- njaluke mo`emo izdvojiti nekoliko dominantnih isto- rijskih slojeva: balkansko–orijentalni (tvr|ava „Ka- stel“), gra|ansko–evropski reprezentativni objekti iz perioda Austrougarske (zgrada Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske) i perioda Banovine (Banski dvor i Gradska uprava), socijalisti~ki (poslovni neboder, robna ku}a „Boska“), i postmoderno–tran- zicijski (novi poslovno–trgova~ki centri). Na osnovu ovoga, mo`emo zaklju~iti da je transformacija Parka u pro{losti pro{la kroz tri dominantne istorijske pro- mjene pra}ene ideolo{kim razli~itostima koje su se odrazile na urbanisti~ki razvoj samog centra grada. Za vrijeme Vrbaske banovine poklonjena je pa`nja izgradnji i uobli~enju Gradskog parka koji je oform- ljen 1930. godine na mjestu na kojem se ranije na- lazilo staro muslimansko groblje. Park je najprije no- sio naziv „Gradski park princeze Jelene“, zatim „Gradski park bana Milosavljevi}a“, a od 1945. go- dine dobio je ime koje i danas nosi – „Gradski park Petar Ko~i}“.1 Fotografije i geodetska dokumentacija

1 Ðor|e Miki}, Banjaluka – Kultura gra|anskog društva, Institut za istoriju, Banja Luka, 2004, 105.

194 SARITA VUJKOVI] tog prostora prikazuju simetri~no rje{enje u stilu francuskih parkova ome|enog lijepo oblikovanom ogradom od kamena i laganih metalnih re{etki s cen- tralno postavljenom fontanom. U isto vrijeme, u Par- ku je podignuta zgrada muzi~kog paviljona. Fotogra- fije tog objekta, koji je poru{en nakon Drugog svjet- skog rata, pokazuju da su na njemu bili primijenjeni neoklasicisti~ki elementi po uzoru na mnoge tada po- pularne muzi~ke paviljone u Evropi. Ve}ina autora koji su prou~avali banjalu~ku arhitekturu u periodu Vrbaske banovine, a samim tim i arhitekturu mu- zi~kog paviljona, stilski ga povezuju s arhitekturom Bauhausa, iako on, sude}i prema malobrojnim sa- ~uvanim fotografijama, sadr`i neke elemente koji su anahroni i izdvajaju ga iz ovako jasne stilske defi- nisanosti.2 Nakon uspje{no sprovedenog javnog ju- goslovenskog konkursa 1932. godine, u Parku je po- stavljen spomenik Petru Ko~i}u, rad vajara Antuna Augustin~i}a i Vanje Radau{a. Ko~i} je prikazan kao protagonista slobode, namrgo|enog ~ela i ispru`ene desne ruke – aluzija na vrijeme kada je kao narodni tribun „grmio“ s govornice bore}i se za slobodu ~o- vjeka, njegovu politi~ku i ekonomsku ravnopravnost. Preko {est metara visok, spomenik je bio dominantan orijentir u novonastaloj parkovskoj cjelini, u kojoj su hortikulturni elementi, s njegovanim niskim rasti- njem i {irim pojasevima travnatih povr{ina, dodatno nagla{avali takav utisak.3

Stari izgled gradskog parka u Banja Luci

2 Siniša R. Vidakovi}, Arhitektura javnih objekata u Banjaluci (1918–1941), Akademija umjetnosti, Banjaluka, 2006, 57. 3 Zoran Pejašinovi}, Petrašin od bronze, Biblioteka znamenja, Grafid, Banja Luka, 2003, 19.

195 SARITA VUJKOVI]

Period nakon Drugog svjetskog rata karakteri{e naj- prije vidljiva indiferentnost politi~kih ~inilaca prema urbanom razvoju centralnog gradskog jezgra koja je vremenom popu{tala u svom intenzitetu, nakon sve sna`nijeg ideolo{kog „bojenja“ banjalu~kog lokalite- ta. Kako je grad dobijao naklonost centralnih vlasti, nadle`ne lokalne vlasti pristupile su novoj fazi ob- nove uklopljene u op{tu rekonstrukciju urbane ba- {tine, koja je u velikoj mjeri uni{tena nakon Drugog svjetskog rata, a prilago|enoj novom socijalnom i in- stitucionalnom kontekstu. Nove politi~ke promjene dovele su, nakon rata, do ru{enja muzi~kog paviljona i promjene fontane kao dominantnih simbola stare vlasti. Centralno mjesto u Parku zauzela je nova mo- dernisti~ki rije{ena forma fontane, koja je postala simbol novog vremena i novih ideja. Spomenik Petru Ko~i}u, sru{en za vrijeme Drugog svjetskog rata, u novoj urbanisti~koj i hortikulturnoj cjelini, ponovo je vra}en na staro mjesto, prona{av{i svoju estetsku i ideolo{ku ulogu neraskidivo vezanu za gradski iden- titet i trajno urezanu u memoriju njegovih stanov- nika. Iako je vra}en na staro mjesto, spomenik je prepu{ten stihiji vremena, zaklonjen visokim kro{nja- ma drve}a koje su tokom godina oko njega formirale guste sklopove; postao je neprimjetan, gotovo zabo- ravljen i, kao takav, bio je vi{e simbol nemara lo- kalnih vlasti i „odgovornih faktora“.

Kulturna i urbanisti~ka politika grada tokom 90-ih postepeno se na{la na margini, ako se uop{te i mo`e re}i da je postojala, daleko od interesovanja gradske uprave. Politika gradskih vlasti Banjaluke, uvidjev{i da dana{nje vrijeme zahtijeva mnogo truda, energije i kreativnosti da bi se pojedini propusti pro{losti izmi- jenili, prihvatila je ustanovljene evropske standarde i nastojanja okrenuta o~uvanju kulturnih i ekolo{kih vrijednosti gradskih struktura. Banjaluka je, kao i mnogi drugi gradovi, suo~ena s mnogobrojnim pro- stornim razvojnim dilemama. Jedna od tih dilema je- ste i odnos grada prema ekonomskim efektima potro- {nje, kao i kulturnim potrebama i kulturnoj produk- ciji. Imaju}i u vidu ove dileme, gradske strukture su smatrale da je za Banjaluku riskantno da se dugo- ro~no opredijeli za samo jedan model kulture, ve} da je neophodno kombinovati vi{e strategija. Na osnovu toga, stvorena je savremena strategija koja je okre- nuta o~uvanju kulturnog naslije|a, ali i pra}enju kul-

196 SARITA VUJKOVI] turnih potreba, kulturne produkcije i potro{nje. Novi urbani, kao i ekolo{ki standardi, nametnuli su pla- niranje novih programskih zadataka koji bi postepe- no rije{ili decenijama nagomilane gradske probleme. Jedan od takvih vrlo slo`enih programskih zadataka obuhvata rekonstrukciju i revitalizaciju parkovskih cjelina kao najzna~ajnijih elemenata oblikovne struk- ture grada.

Skup{tina grada raspisala je konkurs koji je trebalo da sublimira ove te`nje i Banjaluci ponudi novi kva- litetniji i prostorni i kulturni sadr`aj. Na konkursu je pobijedio projekat grupe pejza`nih arhitekata iz Slo- venije okupljenih oko arhitektonskog biroa Arch In- vest, ~ije je rje{enje, prate}i minimalisti~ke estetske standarde, obra|eno cjelovito i diferencijalno. Cjelo- vito, u smislu obrade komunikacija, a diferencijalno u smislu isticanja pojedina~nih mikroambijenata i me- |usobnih odnosa me|u njima. Posebna pa`nja bila je usmjerena na projektovanje muzi~kog paviljona koji bi omogu}io novu programsku koncepciju Parka i na taj na~in zadovoljio {to ve}i dio populacije razli~itih starosnih grupa, te njihove kulturne potrebe i o~e- kivanja. Propozicije konkursa zahtjevale su od u~e- snika da ponude rje{enje koje, u okviru programskih zahtjeva i kreativne nadgradnje, svojim ukupnim pro- jektantskim i autorskim konceptom obezbje|uje re- prezentativno, funkcionalno i zanimljivo rje{en pro- stor, odre|en karakteristikama totaliteta, transforma- cije i autoregulacije.

Povr{ina Parka je nepun hektar (147m x 65m), {to zna~i da nema dovoljnu kvadraturu za park, ali se tako naziva vi{e po ustaljenoj navici. Prostor, kao ta- kav, vi{e pripada kategoriji skverova, odnosno zele- nim povr{inama u javnom prostoru manjim od dva hektara. Skverovi su namijenjeni uglavnom kratko- trajnom odmoru stanovnika ili dekorativnom oform- ljenju gradskih trgova, ulica, javnih i administrativnih objekata i, kao takvi, obi~no imaju neke sadr`aje, poput fontane, spomenika, skulptura i sli~no.4 Ovaj banjalu~ki skver, koji je oduvijek bio mjesto sasta- janja, prostor za organizovanje velikih gradskih sve- ~anosti, proslava i festivala, ali i plato na kome je kroz istoriju ~esto iskazivano javno nezadovoljstvo, u ko-

4 Ljiljana Vujkovi}, Pejza`na arhitektura – planiranje i projek- tovanje, Šumarski fakultet, Beograd, 1995. 128–130.

197 SARITA VUJKOVI] lektivnoj memoriji grada postao je va`na urbana cje- lina kojom je definisan identitet {ireg urbanog jezgra.

Glavna ideja kod dizajniranja nove strukture parkov- skog prostora, iskazana kroz nagra|eno projektno rje{enje, bila je u povezivanju ove male povr{ine s {irim urbanim platoom ispred robne ku}e „Boska“. Novi muzi~ki paviljon i glavna poplo~ana staza u Par- ku postavljeni su tako da obuhvataju centralni dio Parka. Na osnovu toga, omogu}eno je da robna ku}a „Boska“, sa svojim centralnim poplo~anim platoom, i muzi~ki paviljon, sa zelenom povr{inom ispred, sa- ~injavaju simboli~nu formu skvera. Tako su spojena dva do sada naizgled potpuno nespojiva prostora, omogu}avaju}i time da centralni gradski prostor po- stane preplet zelenila i urbanog.

Urbano povezivanje ovih idejno i funkcionalno raz- li~itih cjelina postignuto je razbijanjem postoje}ih si- metri~nih komunikacija u dominantne pravce kreta- nja ka {iroj okolini – uobli~avanjem postoje}eg vege- tacijskog zale|a prema centralnoj travnatoj povr{ini, formiranjem razli~itih aktivnih i pasivnih cjelina, uno- {enjem novih hortikulturnih i parkovskih elemenata pra}enih novim zasadima, osvjetljenjem, imobilija- rom i uvo|enjem ve}e vodene povr{ine.

Muzi~ki paviljon je glavni arhitektonski objekat u Parku i nadokna|uje stari, sru{en neposredno nakon Drugog svjetskog rata. U novom rje{enju, izmje{ten je na drugu lokaciju i nalazi se u sredi{njem dijelu Parka. Svojim dimenzijama, ~istom formom i velikim staklenim fasadnim povr{inama, objekat odaje utisak lako}e; naro~ito se no}u, kada je osvijetljen, sagle- dava njegova puna elegancija i prozirnost. Arhitek- tura muzi~kog paviljona, povezana s glavnom par- kovskom cjelinom preko amfiteatralnog auditoriju- ma, uspje{no je interpolirana u ambijent Parka i ~ini s njim nerazdvojnu organsku cjelinu. Paviljon je zami- {ljen kao multifunkcionalni prostor, u kome }e se odvijati centralno programsko te`i{te. Ideja objekta, koji ~ine prizemlje, podrum i sprat, bazirana je na multidisciplinarnom pristupu razli~itih programskih sadr`aja: kulturnoj ponudi (koncerti, izlo`be, tribi- ne), zabavi (bar, otvoreni auditorijum na platou is- pred paviljona), „advertajzingu“ (osvjetljeni oglasi, panoi), ~iji je cilj da se sadr`ajnije obogati kulturna scena grada. Ovako koncipiran, muzi~ki paviljon pru-

198 SARITA VUJKOVI]

`a simbiozu kulturnog, zabavnog i parkovsko–krea- tivnog sadr`aja, uz svu estetsku pro~i{}enost i trans- parentnost savremene arhitekture, u koju su novim rje{enjem uklju~ene razigrane povr{ine vode kao njen integralni dio. Poseban status u Parku ima spomenik Petru Ko~i}u, po kojem Park i nosi ime. U novom rje{enju sa~uvao je svoje staro mjesto, ali je plato ispred njega primje- renije rije{en – pro{iren, poplo~an, posebno nagla{en klupama na kojima gra|ani mogu da sjede i u`ivaju u sjeni drve}a pored slavnog pisca. Uspje{no postignut efekat skladnosti i sinteze izme|u postoje}eg spome- ni~kog rje{enja, transparentne arhitekture i postoje- }eg zelenila, omogu}ava izvjesnu urbanu toplinu koja izaziva osje}aj ugodnosti. Analiti~ki promi{ljeno i savremeno koncipirano rje- {enje Parka nudi raznovrsne vizuelno–funkcionalne ambijente koji omogu}avaju sadr`ajniju upotrebu prostora namijenjenog razli~itim ciljnim grupama (tzv. puzzle prostor, predvi|en za odmor i okupljanje mladih, sa~injen je od niza dinami~no postavljenih klupa razli~itih geometrijskih formi; zatim tu je iz- dvojeni prostor za instalacije, savremenu skulpturu ili udobne klupe namijenjene za slu{anje muzike i sl.). Prilazi, dostupi i prelazi kroz Park vezuju se za ve} postoje}u istorijsku osnovu, ali su u odre|enoj mjeri promijenjeni. Ranija centralizovana osnova zamije- njena je s {irokom dijagonalnom osom koju prati gla- vna poplo~ana staza, koja se postepeno {iri ka platou ispred muzi~kog paviljona, a su`ava prema izlazu. Promjena nam govori da je u toku projektovanja vo- |eno ra~una o analizi prostora, fluktuaciji ljudi i ana- lizi {ire okoline. Poseban ambijent stvara i voda locirana na vi{e mje- sta, kao i sistem rasvjete osmi{ljen na dva na~ina. Visoka svjetla difuzno osvjetljavaju prostor s visine, {to nagla{ava javni zna~aj. Drugi tip osvjetljenja pred- stavljaju svjetla ugra|ena u klupe koja stvaraju za- nimljivo grupisane mikroambijente, daju}i utisak in- time, a istovremeno pove}avaju}i osje}aj sigurnosti. Na osnovu prethodne analize mo`emo zaklju~iti da se centralni banjalu~ki „Gradski park Petar Ko~i}“ dije- lom nadovezuje na ranija rje{enja iz pro{losti, ali da istovremeno postavlja i nove standarde po pitanjima

199 SARITA VUJKOVI] arhitektonskog rje{enja, urbanisti~kog planiranja multifunkcionalnog prostora, novih ekolo{kih stan- darda i, kao takav, spada u postmoderno–tranzicijski sloj grada. U novom urbanisti~kom poduhvatu, tradi- cionalni park postao je novi integrisani ambijent s novom strukturalnom ulogom koja pripada svako- dnevnom `ivotu, a ne samo slobodnom vremenu i razonodi. Parkovski sistem postavljen je kao domi- nantna ta~ka urbanog organizma grada, ~ine}i ga ta- ko nerazdvojnim elementom novog gradskog iden- titeta. Novonastala cjelina je kompleksan spoj planiranog i spontanog, a ~ija je sekundarna struktura stalno otvo- rena za nove promjene. Zato je veliki izazov, ali i odgovornost, na kreatorima kulturne politike grada Banjaluke da ovako koncipirano urbanisti~ko rije{e- nje centralnog gradskog jezgra bude u punoj krea- tivnoj funkciji, na ponos i u slu`bi svojih gra|ana.

Novi izgled parka

200 LJILJANA RADO[EVI]

UDK 316.72:741.5.079(44) 741.5.079(44)

Apstrakt1: Kada je pre skoro ~etrdeset godina grad Angulem podr`ao osnivanje Me|unarodnog festivala stripa, nije ni mo- glo da se pretpostavi kakve }e promene taj festival pokrenuti. Baviti se stripom u to vreme nije bila prihvatljiva praksa; ipak, to je ovom malom srednjovekovnom gradu dalo dra` ne~eg novog i privla~nog. Strip kao ideja i Festival kao pokreta~ka snaga toliko su transformisali Angulem, da su od jednog uspa- vanog grada stvorili centar kulturnih industrija, centar eko- nomije znanja i centar regiona. Urbana regeneracija, koja se zdu{no promovi{e 90-ih godina XX veka, zapo~ela je u Angu- lemu spontano, bez teoretisanja, pokrenuta idejom nekolicine ljudi koju je podr`ala lokalna zajednica. Angulem je postao prestonica stripa a region u kome se nalazi dolina slike. Klju~ne re~i: grad, festival, strip, kulturna industrija, regio- nalni klaster Key words: city, festival, comic strip, cultural industries, re- gional claster

Grad je vi{e od organizovanog zemlji{ta, on je pre svega socijalni entitet. Grad povezuje stanovnike s njihovim okru`enjem poja~avaju}i zna~enje svakodnevnog `ivota i poja~avaju}i identitet grupe i pojedinca. Okru`enje prenosi norme i pravila pona{anja, neke od simbola (grada) prihvata grupa kao izraz svog identiteta, kao i stanovnici grada... Grad kao fizi~ka struktura uslov-

1 Ovaj tekst predstavlja prilago|enu verziju magistarske teze From Artistic Production to Mass Medium; Comic Strip Festival as a Way of Finding Equilibrium, Univerzitet umetnosti Beo- grad, UNESCO katedra za menad`ment u kulturi i kulturnu politiku na Balkanu.

201 LJILJANA RADO[EVI] ljava socijalnu interakciju na taj na~in {to je omogu- }ava ili onemogu}ava. 2 Jedan od osnovnih zaklju~aka studije Creative City,ko- ju su 1995. godine uradili Landri i Bjankini, jeste taj da je fokusiranje na fizi~ku strukturu grada dostiglo svoj vrhunac. Sistemi komunikacije, putevi ili telefonske mre`e, nemaju potencijal stvaranja novih okru`enja koja bi stimulisala ljude da komuniciraju i u~estvuju u razli~itim aktivnostima. Dakle, me|usobna interakcija stanovnika grada zavisi od sposobnosti stvaranja part- nerstava, bilo li~nih, bilo institucionalnih. Osim toga, studije su pokazale da se kriminal ne mo`e smanjiti tako {to bi se ljudi fizi~ki kontrolisali, ve} kroz uspo- stavljanje ose}anja za mesto i zajedni~ke odgovornosti u gradskim ~etvrtima i zajednicama. Gradovi su oduvek bili plodno tle za stvaranje novih mogu}nosti, ali i novih problema, promena i kriza. Kao posebna mesta, gradovi su ~esto predstavljali iza- zove za ~oveka i njegovo pre`ivljavanje – prenaselje- nost, bolesti, socijalni neredi, problemi vezani za zemlji{te i njegovu upotrebu, nerazvijenost infra- strukture – ali su ti izazovi uvek bili re{avani na krea- tivan na~in. U periodu nakon industrijske revolucije, prioritet je bio re{avanje problema izazvanih neade- kvatnom postoje}om infrastrukturom – izgradnjom kanalizacionih sistema, novih stambenih blokova, pu- teva, pruga... To je bio period kada je bila neophodna kreativnost in`enjera, urbanista i nau~nika. S obzirom na to da se i u gradovima dana{njice jav- ljaju mnogi problemi, ali razli~iti od onih prethodno pomenutih, postoji dobar razlog za razmi{ljanje o onim koji su vezani za kreativnost, ili za njen nedo- statak. Danas se mnogi svetski gradovi suo~avaju s periodom tranzicije. Stare industrije nestaju, dok se dodata vrednost stvara manje kroz ono {to je proiz- vedeno, a vi{e kroz primenu novih znanja u procesu proizvodnje, distribucije i pru`anja usluga. Oni fak- tori koji su nekada bili preduslov za gradski razvoj – transport, re~ni tokovi, blizina sirovina – postali su manje relevantni. Distribucija se sada mo`e regulisati iz vangradskih centara, a na transport odlazi manji procenat ukupnih tro{kova.

2 Pol, E. The Theoretical Background of the City-Identity-Sustain- ability Network, Environment and Behaviour, Vol. 34, No. 1, Sage Publication, January 2002.

202 LJILJANA RADO[EVI]

Jedan od najzna~ajnijih urbanista i teoreti~ara gradova dana{njice Piter Hol3 ka`e da je kriza koja je zahvatila gradove 90-ih godina XX veka jo{ dublja nego {to se to na po~etku mislilo; ona uti~e ne samo na sektor proiz- vodnje, koji je dugo smatran kao jedan od osnovnih faktora slabosti, ve} i na sektor pru`anja usluga. Te{ko da je bilo koji deo urbane ekonomije sasvim siguran i oslobo|en pretnji prekomorskih kompanija i konku- rencije. Poslovne usluge, kreiranje „softvera“ i in`e- njerstvo mogu da se prebace u Indiju ili Koreju u bilo kom trenutku poslovanja. Ovakve ~injenice pokre}u vrlo problemati~no pitanje: {ta danas mo`e da obez- bedi osnovu za urbani ekonomski oporavak? Izme|u ostalog, odgovor mo`e da se prona|e u orijen- tisanju na {iri spektar usluga, i to onih koje su do skoro jedva i bile smatrane delom ozbiljne ekonomije, a to su: kultura, zabava, sport, obrazovanje. Druga, jo{ is- plativija mogu}nost je u tome da dok se u gradu zala`u za re{avanje njegovih problema, mogu da se na|u re- {enja koja bi se „izvozila“. Ali, ove dve mogu}nosti nisu jedine; u gradovima, regionima i dr`avama tre- balo bi da postoji mnogo vi{e inventivnosti, jer u njima ima mogu}nosti inoviranja kulture, tehnologije ili ur- banizma. Sva tri na~ina mogu potencijalno da budu izvori novih radnih mesta ili „nevidljivog“ izvoza. Da bi se prevazi{li pomenuti problemi, sve ve}i akce- nat stavlja se na obrazovanje stanovnika grada, grad- ske uprave i administracije, kako bi oni bili u stanju da prepoznaju svoje potencijale za razvijanje krea- tivnih industrija. Na`alost, ~ini se da ni ovaj pristup ne daje prave rezultate. Jedini do sada provereni pri- stup jeste bottom-up koji je dokaz da jedino lokalna zajednica mo`e da stvori samoodr`ive sisteme razvoja i da na taj na~in mo`e da doprinese razvitku i napret- ku svog grada. Dokaz za ovo je Angulem, gradi} u Francuskoj u kome su ljudi spontano zapo~eli da se bave promocijom stripa i umetnosti slike4 kroz festi- val koji je, potom, o`iveo sâm grad i njegovu privredu. U ovom gradu se tokom vi{e decenija radilo na pro- mociji stripa kao umetnosti i zna~ajnog dela kulturnih

3 Landry, C. & Bianchini, F. The Creative city, Demos & Co- media, London, 1995. 4 U tekstu se izraz „umetnost slike“ koristi kao ekvivalent en- gleskoj re~i image koja podrazumeva razli~ite oblike vizuelne umetnosti, od ilustracije, animacije, 2D ili 3D kompjuterskih grafika, do video-igrica i svih vrsta multimedija...

203 LJILJANA RADO[EVI] industrija, tako da je na taj na~in promenio i njegov identitet. Sme{ten izme|u Konjaka i Bordoa, dva gra- da s veoma prepoznatljivim imid`om i zvu~nim ime- nima, Angulem nije imao mnogo mogu}nosti za pro- menu svog imid`a. Predugo je u prvi plan stavljano njegovo srednjovekovno nasle|e, koje je ~uvano in- tenzivnom konzervacijom i zakonima o za{titi kultur- nih dobara, pa su razvoj i napredak gurnuti u drugi plan. To se odrazilo na nezavidno stanje grada i tradi- cionalnih industrija nakon Drugog svetskog rata.

Srednjovekovni grad „pod staklenim zvonom“ Da bismo lak{e sagledali zna~aj i revolucionarnost promena u Angulemu, neophodno je objasniti kako je formiran prvobitni identitet grada koji je, i nakon svih promena, ostao inkorporiran u sada{nji identitet. Angulem je grad s vi{e arheolo{kih slojeva, mnogo zna~ajnih istorijskih referenci i nekoliko gra|evina koje su pomenute u svim knjigama koje se bave roma- ni~kim periodom. Arheolo{ki nalazi pokazuju da je naseljavanje Angu- lema, ta~nije angulemskog platoa (prostora na brdu gde se i danas nalazi jezgro srednjovekovnog grada i tvr|ava), po~elo otprilike dve hiljade godina pre nove ere. Ipak, to su bila samo privremena naselja, a tek je galo-rimsko iz I veka nove ere postalo stalnom na- seobinom. Tada{nji Angulem, pod nazivom Iculisma, u rimskom periodu bio je okru`en prvom tvr|avom. Po~etkom srednjeg veka, ovaj deo teritorije obele`en je pojavom hri{}anstva ali i migracijom varvara (Van- dala, Vizigota, Vikinga), koji su od V do X veka pu- sto{ili grad vi{e puta. Red je uspostavljen krajem X veka zahvaljuju}i dinastiji prvih angulemskih grofova Tajefer koji su zadr`ali ovu titulu do kraja XII veka.5 Srednjovekovni gradovi bili su posebno brojni na ju- gozapadu Francuske i Nema~ke. U jugozapadnoj Francuskoj izgra|eno je oko devedeset malih gra- dova–tvr|ava u periodu od 1270. do 1350. godine. Oni su uglavnom nastali zahvaljuju}i engleskom kra- lju Edvardu I (1272–1307) i njegovim direktnim na- slednicima koji su nosili titule vojvoda od Akvitanije, kao i drugim vladarima jugozapadne Francuske. Mo- tivi nastanka ovih gradova bili su kako politi~ki i eko-

5 http://www.via-patrimoine.com/Angouleme-Ville-d-Art-et-d

204 LJILJANA RADO[EVI] nomski, tako i bezbednosni. Za{tita tada{njih engles- kih teritorija od drugih feudalnih vlastodr`aca bila je zna~ajan motiv.6 Angulem je kao jedna od francuskih tvr|ava ~esto bio razlog sukoba; u vi{e navrata osva- jao ga je Ri~ard Lavlje Srce, a titula grofa preneta je na njegovog brata D`ona kada se o`enio Izabelom od Angulema. Nakon D`onove smrti, Izabela se ponovo udala, ali ovog puta za Huga X, pa je njeno nasledstvo opet pre{lo u francuske ruke. Veliki sukobi oko 1360. godine doveli su do toga da je Angulem „Bretanjskim sporazumom“ pripao Englezima, koji su u njemu os- tali svega trinaest godina. Trupe kralja [arla V po- vratile su Angulem od Engleza, a kralj je gradu do- delio brojne privilegije.7

U Angulemu su i dalje vidljivi tragovi srednjeg veka; tu je tvr|ava iz XIII veka, raster ulica kao i velike javne gra|evine, poput crkve Sv. Petra, grofovskog zamka (sa- da{nja Gradska ku}a, tj. Hotel de Ville), kapele Kor- delijer, crkve Sv. Andrije... U ovom periodu izgra|ena je i luka L’Umo, i to 1280. godine. Re~ni saobra}aj uglavnom je slu`io za trgovinu soli i vina, ali se to menja od XV veka, pa roba kojom se trguje postaje papir, fajans, drvo, proizvodi od gvo`|a i vo}na rakija.

Da bismo bolje shvatili kakav je status imao Angulem u to vreme, trebalo bi pomenuti istorijsku ~injenicu da je u srednjem veku stvoren poseban kult grada koji je bio izvor ponosa i inspiracije. U italijanskim gra- dovima nastao je novi knji`evni `anr, ~iji je predmet ljubavi i inspiracije bio sâm grad, a koji su kopirali gra|ani u ostalim delovima Evrope. Ulaganje u svoj grad bila je stvar presti`a, pa su stanovnici finansirali gradske zidine, kule i kapije. Van gradskih zidina, parohijske crkve bile su izvor najve}eg ponosa. Pa- rohijani su za `ivota stalno ulagali u njih, a posle smrti ostavljali su u zave{tanje novac za obnovu nekog dela crkve ili za njenu dekoraciju.8

Ipak, treba imati u vidu da su pravi srednjovekovni gradovi bili daleko od idili~ne slike koju imamo danas u malim sa~uvanim oazama s tragovima srednjeg ve-

6 Pounds, N. The Medieval City, Greenwood Press, Westport, Connecticut & London, 2005. 7 Dubourg-Noves, P. Histoire de l’Art – Angouleme, Internet Encyclopædia Universalis. 8 Pounds, N. The Medieval City, Greenwood Press, Westport, Connecticut & London, 2005.

205 LJILJANA RADO[EVI] ka. Plan i oblik ovakvog grada mahom se zasnivao na principu odbrane. Za to su se koristili prirodni ele- menti (reke, topografija, {ume), ali i strukture koje su izgradili ljudi, kao {to je to bio sistem fortifikacije. Urbana naselja nastaju uglavnom bez plana i anar- hi~no oko nekog zamka, manastira ili crkve. U centru su uvek gradska crkva, trgovi za odr`avanje sajmova i javne zgrade koje ga okru`uju.

Nedostatak prostora unutar zidina uslovio je izgrad- nju visokih i mra~nih zgrada s vrlo uskim i vijugavim ulicama, pa je i logi~no da su takvi gradovi imali malo zelenila i veoma lo{e sanitarno stanje. Za vreme naj- mra~nijeg srednjovekovnog perioda, zapadni grad ~i- nila je slika nepoplo~anih, prljavih i zapu{tenih ulica bez kanalizacije, s fekalijama koje su se spirale u reke i podzemne vode, pa su se bunari pretvarali u izvore zaraze i epidemije kuge, kolere, tifusa itd. Vazduh je bio veoma zaga|en, a buka i neprijatni mirisi od za- natlijskih aktivnosti bili su nesnosni. Povrh svega, gra- dovi ovog perioda bili su prenaseljeni i sku~eni zbog nemogu}nosti prostornog {irenja.9

U prvoj polovini XVI veka, Angulem je pod uticajem porodice Valoa postao zna~ajan intelektualni i umet- ni~ki centar. Ali, tokom druge polovine veka do`iveo je velika razaranja u verskim ratovima izme|u kato- lika i protestanata. Angulem, koji je bio katoli~ki, dva puta je bio opsedan od Hugenota, a verski objekti u gradu bili su te{ko o{te}eni.

XVIII vek jeste epoha zna~ajnih arhitektonskih ra- dova i ulep{avanja grada koje je pokrenuo majordom, tako da se ure|uju ulice, pobolj{avaju prilazi gornjem gradu, stvara novo naselje na mestu parka grofovske palate, izgra|uje novi most San Sibard... Sada{nji iz- gled grada i njegova harmonija rezultat su ulep{a- vanja koje je sprovedeno u XIX veku. Vi{e od 80 % zgrada u centru grada poti~e iz prve polovine veka. Godine 1818, arhitekta Pol Abadi postavljen je na mesto glavnog arhitekte [aranta. Nastanio se u An- gulemu i tamo je ostvario skoro ~itav svoj opus u neoklasi~nom stilu. Taj vek predstavlja period inten- zivne urbanizacije koja se ogleda u spu{tanju nivoa gradskih zidina, izme{tanju malih gradskih luka, iz- gradnji javnih zgrada (policijska stanica, Palata prav-

9 Ibid.

206 LJILJANA RADO[EVI] de, pozori{ta, rekonstrukcija Gradske ku}e, zgrada tr`nice, rekonstrukcija gradskih crkava...). U istom periodu na obali reke razvijaju se industrijske ~etvrti San Sibard i L’Umo. Vi{evekovna tradicija u proiz- vodnji papira pretvorila se u va`nu industrijsku granu u Angulemu u XIX veku.10 Zna~ajna proizvodnja papira u Francuskoj po~inje u XIV veku, ali tek je razvoj {tampe, od 1450. godine, uticao na pove}anje njegove proizvodnje. Prisustvo brojnih re~nih tokova u regionu [arant bilo je od velikog zna~aja, jer su po~etkom XVI veka izgra|eni mnogi mlinovi za papir. Do XVIII veka, papir je pro- izvo|en manuelno, ali je s konstruisanjem ma{ine za proizvodnju papira, proizvodnja ubrzana a, samim tim, i pove}ana. Proizvodi ve}eg kvaliteta bili su na- menjeni izdava~ima knjiga ili su bili prodavani kao papir za pisanje; tek od 1860. godine po~inje proiz- vodnja novih vrsta papira, kao {to su masni papir ili papir za cigarete. Najpoznatiji proizvodi bili su Velin d’Angouleme papir za {tampanje, RIZLA+ i Le Nil papir za cigarete.11 Tokom Drugog svetskog rata, grad je bio pod ne- ma~kom upravom, {to ga je u~inilo jednim od centara aktivnosti Pokreta otpora. Uspomene na ovaj period ~uvaju se u Muzeju pokreta otpora koji se nalazi u samom centru grada. Tokom 50-ih godina XX veka, stanovnici Angulema napu{tali su ovo podru~je. Plate su bile niske, a mogu}nosti za {kolovanje izuzetno male; mladi su obi~no odlazili na studije u Poatje ili u velike centre kakvi su Bordo i Pariz. Po{to je to bila najrazvijenija oblast u regionu, ovaj period obele`a- vaju i mnogobrojna zatvaranja fabrika. U Angulemu i okolini i dalje postoji ma{inska industrija, proizvod- nja elektromotora i fabrika kablova. U manjem obi- mu proizvodi se barut, gvo`|e, konfekcija i razli~iti produkti od pamuka. Po{to je krajnja ta~ka na reci [arant, kojom mogu ploviti brodovi od mora ka unu- tra{njosti, grad je zadr`ao status zna~ajnog mesta za trgovinu vinom, konjakom i gra|evinskim kamenom. Me|utim, krajem veka pojavljuje se novi trend zapo- {ljavanja u tercijalnom sektoru, naro~ito u oblasti umetni~kih zanata i domenu komunikacije.12

10 http://www.via-patrimoine.com/Angouleme-Ville-d-Art-et-d 11 Ibid. 12 Jean, Y. Geographie – Angouleme, Internet Encyclopædia Uni- versalis.

207 LJILJANA RADO[EVI]

Festival stripa kao pokreta~ kulturnih promena

Ako grad izgubi ve}i deo industrijskih pogona, ako nema mogu}nost razvoja i, jo{ gore, ako nema mogu- }nost {kolovanja mladih generacija, onda taj grad ima veliki problem – opstanak. Upravo to se dogodilo Angulemu. Ovakva situacija izaziva veliku zabrinu- tost stanovnika i uprave grada, jer onima koji `ive u gradu on predstavlja `ivi organizam, deo identiteta, izvor uspomena. Stoga, svako dru{tvo ima potrebu da revitalizuje i obnovi svoj grad; tako, obnavljaju}i grad, dru{tvo obnavlja sebe i svoj identitet. Revitalizacija Angulema po~ela je Festivalom, isprva neprimetno i suptilno, a zatim sistemski i burno.

U Evropi je nakon Drugog svetskog rata prime}en fenomen „festivalizacije“, tj. drasti~nog pove}anja broja i tema festivala. Ovom fenomenu mogu se pri- dru`iti i festivali stripa. Ipak, istra`ivanje festivala tek je u za~etku i za sada nemamo jasne definicije, utvr- |ene trendove i merljive uticaje festivala na lokalnu zajednicu.13 Festival stripa nije veliko okupljanje iz- dava~a ili velika izlo`ba ispra}ena prisustvom istih; to je institucija koja je sebe izgradila kroz istra`ivanje, prezentaciju, obrazovanje u domenu stripa i njegove publike.

U godinama kada je Festival International de la Bande Dessinee Angouleme14 pravio svoje prve korake, Ode- ljenje za kulturni razvoj Saveta Evrope postalo je naj- zna~ajniji promoter ideje o kulturnoj animaciji. Za- klju~eno je da su biblioteke i knji`are glavna mesta za diseminaciju razli~itih projekata animacije.15 Ali, {ta se de{ava kada jedan tako va`an predlog ostane ogra- ni~en samo na odre|ene kulturne proizvode? Kul- turni proizvodi uvek tra`e na~in da dospeju do tr`i{ta, a naro~ito oni koji su o~igledni deo kulturne indu- strije, kao {to je to, na primer, strip. Postaje sasvim jasna ~injenica da su profesionalci iz oblasti stripa i izdava~i bili primorani da na|u odgovaraju}i na~in promovisanja stripa i animiranja publike.

13 Klaic, D. EFA 50th anniversary Charter, Course reader for Man- agement of Performing Arts and Festivals, University of Arts, Belgrade, 2003/2004. 14 FIBD Angouleme ili Angouleme BD – Me|unarodni festival stripa Angulem. 15 Dragi}evi}-Šeši}, M. i Stojkovi}, B. Kultura; Menad`ment, Ani- macija, Marketing, Clio, Beograd, 2000.

208 LJILJANA RADO[EVI]

Tokom 60-ih godina XX veka u Evropi, a naro~ito u Italiji i Francuskoj, dolazi do formiranja „strip klu- bova“, koji su mahom okupljali autore i ljubitelje stri- pa. Kada su art brut, enformel, aborid`inska i de~ija umetnost postajali sve prisutniji, konzervativci su ko- na~no prihvatili strip. U doba „neshvatljive“ umetno- sti, u stripu su mogli da vide jasnu naraciju i figura- ciju, {to je, svakako, bio korak napred u odnosu na prethodni period kada je strip smatran za jeftinu za- bavu (u Americi) ili {tivo za decu (u Evropi). Upravo protiv ovih stereotipa borili su se razli~iti klubovi i udru`enja; oni su se zalagali za priznavanje stripa kao umetni~ke prakse i za ravnopravan status autora stri- pa. Svoje ideje promovisali su putem specijalizovanih magazina, konferencija i razli~itih profesionalnih okupljanja... Me|utim, to nije bilo dovoljno; da bi takve ideje imale efekta, morale su da budu upu}ene {iroj publici, a festival je bio idealno mesto za tako ne{to. Jedan od prvih festivala u Evropi koji se bavio stripom jeste onaj u italijanskom gradu Luka koji je pokrenut 1966. godine i kontinuirano traje do danas. I pored velikog broja posetilaca, ovaj festival posve- }en je profesionalcima, dok je publika ostala u dru- gom planu. Organizacioni tim iz Angulema `eleo je to da promeni, tj. da publici pru`i istu pa`nju i dâ jednake mogu}nosti za u~estvovanje na Festivalu. U Muzeju dekorativnih umetnosti u Luvru 1966. go- dine Klod Moliterni i udru`enje SOCERLID16 prire- dili su najzna~ajniju izlo`bu stripa do tada, pod nazi- vom Bande dessinees et figuration narrative. Ova iz- lo`ba imala je veliku pose}enost i bila je medijski dobro propra}ena, pa je kona~no skrenula pa`nju na strip. U tom periodu je u Omladinskom kulturnom centru u Angulemu kao urednik programa radio Fransis Gro, osoba koja je najzna~ajnija za osnivanje FIBD Angouleme. On je osmislio nekoliko programa koji su prezentovali strip u novom svetlu, a pokrenuo je i saradnju s Moliternijem, pa je jedna od njegovih izlo`bi bila prikazana u Angulemu. Kada je Fransis Gro 1971. godine postao ~lan Gradskog odbora za kulturu, odmah se anga`ovao na o`ivljavanju kultur- nih aktivnosti u gradu. Ipak, od presudnog zna~aja bila je poseta delegacije iz Angulema festivalu u Luki. Tamo su bile uspostavljene dobre veze s organiza-

16 SOCERLID – Societe d’Etudes et de Recherches des Literatures Dessinees, osnovao ga je 1964. godine Klod Moliterni.

209 LJILJANA RADO[EVI] torima i dobijena je mogu}nost za preuzimanjem pro- grama, `irija, kao i autora. Tako je 1974. godine os- novana asocijacija pod nazivom Me|unarodni salon stripa koja je organizovala prvi salon stripa u Angu- lemu (Festival }e svoj sada{nji naziv dobiti tek 1996. godine). Ve} tada se video veliki entuzijazam za ova- kav doga|aj; gradona~elnik je pristao da zvani~no ot- vori Festival; Muzej arheologije ustupio je svoj pro- stor; plakat je napravio Hugo Prat, a za po~asnog predsednika izabran je Alan Sen Ogan, kreator prvog pravog francuskog stripa. Direktor muzeja hvalio se kako je izlo`be do{lo da poseti oko 9.000 ljudi, do- daju}i da je muzej posetilo 9.000 ljudi vi{e nego u prethodnih dvanaest godina.17

Gde god da se organizuje festival, bilo da je mesto veliko ili malo, poznato ili nepoznato, uvek mo`e da se oseti njegova mo} u stvaranju ose}aja zajedni{tva i samopouzdanja u lokalnoj zajednici. Festival omogu- }ava upo{ljavanje svih kulturnih i ekonomskih resursa u zajedni~kom naporu da se poka`e za{to je to mesto posebno i zanimljivo. Festival mo`e da bude pokreta~ revitalizacije javnog se}anja i kolektivnih aspiracija. Gra|ani Angulema otkrili su svoju ljubav prema stri- povima i iskoristili su je da bi obogatili kulturni `ivot ovog srednjovekovnog grada koji je izgubio svoj iden- titet u stalnom procesu konzervacije i za{tite kultur- nog nasle|a. U malim gradovima, kakav je Angulem, gde ne postoji veliki broj zna~ajnih kulturnih mani- festacija, festival mo`e da postane osnovno sredstvo za mobilisanje i konsolidaciju kulturnih aktera, infra- strukture, dostupnih sredstava, publike, ali i mogu- }nost za njihovu me|usobnu saradnju.

Naredne godine, Festivalu su se pridru`ili Gradska ku}a i pozori{te, a doga|aj je posetilo oko 20.000 ljudi; taj broj je slede}e godine dupliran. U nastupaju}im godinama dogodilo se dosta zna~ajnih stvari: Er`e (au- tor „Tintina“) je postao po~asni gra|anin Angulema; osnovan je ~asopis Asocijacije B. D. Bulles; grad je postao punopravni ~lan Asocijacije... Debata o cenzuri pokrenuta je 1979. godine i bila je dobro medijski pro- pra}ena, naro~ito jer je sasvim otvoreno kritikovala zakone o cenzuri koji su sporadi~no dono{eni 1949, 1958. i 1960. godine. Ova debata pokrenula je bujicu

17 Dragi}evi}-Šeši}, M. i Stojkovi}, B. Kultura; Menad`ment, Ani- macija, Marketing, Clio, Beograd, 2000.

210 LJILJANA RADO[EVI] koja je dovela do ukidanja cenzure 1983. godine, na- kon posete ministra kulture Festivalu. To je bila prva u nizu zna~ajnih debata koje }e ukazati na jedan od pravaca kojim }e krenuti Festival, pored istra`iva~kog rada, prezentacija, konferencija...

Jedna takva debata, koja je kasnije bila od velike va`nosti za grad, odr`ana je 1982. godine kada je ministar kulture D`ek Lang u~estvovao na okruglom stolu na kome se raspravljalo o obrazovanju u oblasti stripa. Treba pomenuti da je tada usvojeno petnaest mera za unapre|enje stripa, a jedna od mera bila je i osnivanje Odeljenja za strip u lokalnoj {koli lepih umetnosti. Slede}e godine ministar je opet posetio Festival, a Odeljenje za strip po~elo je s radom. Na- kon svog mandata, Lang je postao stalni posetilac i prijatelj Festivala.

Festival je pokrenuo jo{ neka va`na pitanja, me|u ko- jima je i pitanje za{tite kulturnih dobara u domenu stripa. Sre}na okolnost je ta da je prvi Festival odr`an u lokalnom muzeju, pa je saradnja izme|u te dve in- stitucije nastavila da se razvija. Uz podr{ku lokalne zajednice, 1980. godine u Muzeju je otvorena galerija „Alan Sen Ogan“ koja je dobila stalnu postavku stripa. Ovo je postao prvi muzej u Francuskoj koji je po~eo da odvaja svoja sredstva za akvizicije i da ih koristi za kupovinu originalnih „strip tabli“. Odeljenje za strip postalo je samostalni muzej s osnivanjem CNBDI – Centre National de la Bande Dessinee et de l’Image – Nacionalnog centra za strip i umetnost slike.

Godine 1977. Festival je pokrenuo Centar za istra- `ivanje i dokumentaciju stripa koji je nekoliko godina kasnije postao samostalna institucija pod nazivom Maison de la B. D. Od samog osnivanja, poku{avano je da se uz pomo} Festivala u Angulem premesti cen- tar za katalogizaciju18 nacionalnih izdanja stripa; to je bila dugogodi{nja borba koja je dobila pozitivni obrt 1990. godine kada je osnovan CNBDI. Ono {to je karakteristi~no za ovaj festival jeste njegovo promo- visanje, potreba da se zna~aj Festivala istakne kroz programsku koncepciju. Festivali imaju sopstvene ar- hive, ali one obi~no nisu sre|ene i dostupne javnosti; FIBD je u mogu}nosti da izvu~e korist iz institucija koje su nastale zahvaljuju}i njemu. Sva dokumenta

18 CIP – Centar za kataloški zapis u publikaciji.

211 LJILJANA RADO[EVI] zna~ajna za Festival dostupna su u nizu javnih insti- tucija u gradu. Izdava~ka delatnost tako|e promovi{e ovaj festival kao „brend“; na primer, objavljena je knjiga o istoriji stripa, napisana kroz predstavljanje laureata Festivala u poslednjih tridesetak godina. Ovaj festival poslu`io je i kao inspiracija za razvoj regionalne kulturne industrije. Kada je 1991. godine kreirana Berza autorskih prava, kao deo zvani~nog programa Festivala, svi su bili zbunjeni. Ipak, to je bilo jedno od retkih mesta gde su se profesionalci iz domena stripa okupljali i imali mogu}nost za skla- panje poslova. Izdava~ke ku}e, autori, agenti, distri- buteri, dobili su prostor za sebe na najpresti`nijem doga|aju u Evropi, na mestu gde je tokom Festivala najve}a frekvencija profesionalaca. Organizatori festivala uglavnom razmi{ljaju o budu- }nosti njihove manifestacije i rade sve {to je u nji- hovoj mo}i da odr`e njen kontinuitet. Ako je original- na ideja potekla od stanovnika grada, onda }e oni biti spremni da dele s organizatorima odgovornost i o~e- kivanja, poku{a}e da konsoliduju postoje}u infra- strukturu i da zadr`e interesovanje publike za festival {to du`e mogu. To je najprirodniji na~in za odr`a- vanje festivalske atmosfere i izazivanje ose}anja do- brodo{lice kod posetilaca.19 Festival u Angulemu ima prili~no veliki broj volontera koji poma`e oko teh- ni~kih i organizacionih zadataka. Od osamnaestogo- di{njaka do onih koji su u starijim godinama, volon- teri Festivalu posve}uju svoje vreme i resurse. ^ak i pojedinci, ~lanovi Asocijacije ili zaposleni na Festiva- lu, ponekad volontiraju. Predsednik Festivala, Fran- sis Gro, tako|e je volonter – nakon potpisivanja zva- ni~nih papira, on na Odeljenju za decu farba sceno- grafiju ili ispred izlo`benih prostora ~isti sneg. Fe- stivalska V.I.P. taksi slu`ba sastavljena je od gra|ana koji koriste sopstvena kola i na raspolaganju su 24 sata dnevno tokom trajanja Festivala. Posve}enost gra|ana Angulema najve}i je i najzna~ajniji kapital kojim Festival raspola`e. Svi ogranizatori festivala poku{avaju da svoj program osmisle na takav na~in da bude {to zanimljiviji, pa biraju jedan od dva mogu}a pravca – lokalni ili inter-

19 Klaic, D. Festivals: a formula of a developmental engine?, Course reader for Management of Performing Arts and Festivals, Uni- versity of Arts, Belgrade, 2003/2004.

212 LJILJANA RADO[EVI] nacionalni. Mali festivali obi~no mobili{u kreativne snage iz regiona ili na nacionalnom nivou, ali ako materijalne mogu}nosti to dozvoljavaju, organizacio- ni timovi }e gotovo sigurno razmi{ljati o internacio- nalizaciji programa. Me|utim, uvek se postavlja pi- tanje: {ta festival ~ini lokalnim? Da li su to umetnici iz regiona ili je to lokalna publika? U Angulemu je lo- kalno stanovni{tvo pripremalo po~etne delatnosti Fe- stivala za internacionalni program, pa je prvih neko- liko Festivala bilo zaista internacionalnog karaktera. Kasnije, Festival u Angulemu okrenuo se nacionalnoj produkciji, a tek je s vremena na vreme predstavljao zna~ajna dela stranih autora, ali stranci skoro nikada nisu bili u `iriju ili organizacionom timu. Ipak, na po~etku, festivalska publika bila je lokalna, potom regionalna, da bi vremenom postala me|unarodna, dok se ove dve tendencije nisu spojile tokom 90-ih godina. Zaista nije neobi~no {to se internacionali- zacija Festivala, u svim sferama, dogodila ba{ u to vreme, jer je to bila decenija kada su posledice eko- nomske globalizacije postale o~igledne i kada je dile- ma lokalno – me|unarodno postala irelevantna. Ima- ju}i na umu migraciju stanovni{tva, stalnu razmenu umetnika i ideja u okviru umetni~kih zajednica, po- stalo je nemogu}e zamisliti da bi bilo koja velika kul- turna aktivnost mogla da zadr`i lokalni karakter. Umetnost prevazilazi teritorijalne, kulturne i jezi~ke granice, i nudi nove stilove, trendove i ideje.

^ak i kada zajednica `eli da sa~uva lokalni karakter festivala, brzo postaje o~igledno da su programske mogu}nosti ograni~ene. Iako festival uspeva da zadr`i politi~ku i socijalnu podr{ku, svoj ekonomski uticaj, podr{ku lokane publike i umetnika, uvek postoji ve- lika {ansa da po~ne da stagnira i da se zatvori u pa- lana~ki okvir. Jo{ jedna od stvari koja mo`e da u~ini festival manje uspe{nim jeste koncentrisanje na pri- vla~enje turista.20 U malim mestima, turisti~ka kom- ponenta jedna je od najja~ih motivacija za organizo- vanje festivala i, su{tinski, to je sasvim u redu dokle god se ekonomski i umetni~ki ciljevi ne me{aju i po- {tuju kao razli~ite i jednako va`ne dimenzije festivala. FIBD je imao veliki zna~aj za razvoj turizma u gradu, me|utim do rezultata se dolazilo sporo jer se turi- sti~ka ponuda razvijala zajedno s Festivalom. Danas

20 Ibid.

213 LJILJANA RADO[EVI] je Festival u ponudi svih turisti~kih agencija u re- gionu. Privatni sme{taj postao je jedan od glavnih izvora za zadovoljavanje potrebnih kapaciteta, pa je, ~ak, neophodno rezervisati sobu nekoliko meseci unapred ako neko `eli da bude sme{ten u samom gradu a ne u okolnim mestima. Ako u grad od 50.000 stanovnika tokom Festivala do|e preko 200.000 ljudi, sasvim je jasno da je turi- sti~ka komponenta zadovoljena, ali ona je inicirana dobrim programom i festivalskom atmosferom koji su najbolja sredstva za promociju ovakvog doga|aja. Kroz promenu stava stanovnika Angulema, promenio se i identitet ovog grada koji se, opet, reflektovao na identitet njegovih stanovnika. Strip je Angulemu dao dra` ne~eg novog, uzbudljivog i `ivog; grad je putem svog Festivala dobio one osobine koje su doprinele da se promeni njegov prethodni imid`. Ove osobine po- stale su deo identiteta stanovnika grada, pa je u nji- hovom interesu da odr`e i dalje izgra|uju novostvo- renu sliku grada, kako bi spre~ili povratak u „uspa- vani srednji vek“.

Transformacija Grada Za Angulem se mo`e re}i da je grad festivala: jedan od najzna~ajnijih je Circuit Des Remparts, trka Bugati „oldtajmera“ oko zidina grada. Tu su jo{ i: Gastro- nomades, Music Metisse, Piano de Valois, FITA, ali nijedan od ovih festivala nije imao takav uticaj na grad kao FIBD Angouleme. Od samog po~etka, kom- pletna kulturna infrastruktura Angulema bila je kor- i{}ena tokom Festivala. Vremenom, Festival se {irio po ~itavom gradu, ali unutar tvr|ave; {atori i {tandovi postavljani su na svaki pedalj slobodnog zemlji{ta. I upravo je ta koncentracija doga|aja i u~esnika stvo- rila slavljeni~ku, festivalsku atmosferu. Festival stalno otkriva neke od zaboravljenih prosto- ra, a mnogi dobijaju nove uloge i kulturni program tokom ~itave godine. Jedan od takvih prostora jeste Espace Franquin21, centar koji se nalazi blizu glavne pe{a~ke ulice, a koji ima nekoliko velikih i dobro opremljenih sala od kojih ona najve}a mo`e da primi i do trista osoba. Ovaj prostor nema svoj kulturni pro- gram, ali tokom ~itave godine u njemu se odvijaju

21 Autor „Ludog Gaše“.

214 LJILJANA RADO[EVI] razli~iti doga|aji vezani za Festival. Centar grada ve} je postao premali da bi mogao da omogu}i sva de- {avanja u okviru FIBD-a. Jedan od gradona~elnika Angulema je 1998. godine pokrenuo akciju oslikavanja grada muralima na kojima su prikazani strip junaci. Akcija je zapo~eta u centru grada, ali se ubrzo pro{irila i van zidina po ostalim ~etvrtima. Danas su ovi murali jedna od zna- menitosti grada i deo turisti~ke ponude. Oko dvade- setak murala izvela je asocijacija muralista Cite de la Creation22, a Angulem je jedini grad gde su ovi umet- nici imali mogu}nost da osmisle vi{egodi{nji i sve- obuhvatni plan oslikavanja grada.23 Jo{ jedan prilog ovakvoj politici grada jeste postavljanje vi{e od hi- ljadu tabli s natpisima ulica koje imaju oblik „strip balon~i}a“. Me|utim, ova akcija nije nepromi{ljena i ni na koji na~in ne ugro`ava delove grada koji su pod za{titom; naprotiv, murali su osmi{ljeni tako da se uklope u svoje okru`enje. Angulem primenjuje dodatni sistem za{tite grada koji ~uva ne samo pojedina kulturna dobra ve} i {ire okru`enje. ZPPAUP, Zones de Protec- tion du Patrimoine Architectural Urbain et Paysager je

22 Umetni~ka asocijacija Cite de la Creation situirana je u Lionu. Njeni ~lanovi se od 1978. godine bave oslikavanjem monu- mentalnih dela – fresaka, murala – kao i dekorisanjem urbanih objekata na javnim i privatnim mestima. Do sada je izvedeno više od 350 njihovih radova u Lionu, Barseloni, Meksiku, Bia- ricu, Brestu, Parizu, Lajpcigu, Karkasonu… 23 1. “Avec le temps” (François Schuiten), Place du Champ de Mars; 2. “Mémoires du XXème Ciel” (Yslaire), Square Saint- -André; 3. “Réalité, sortie de secours” (Marc-Antoine Ma- thieu), Rue de Beaulieu; 4. “Les Pieds Nickelés” (Pellos), Rue Louis Barthou; 5. “Gaston & Prunelle” (Franquin), Rue Hergé; 6. “Le Baron Noir” (Got & Pétillon), Rue Hergé; 7. “Natacha & P’tit bout d’Chique” (François Walthéry), angle des Rues de l’Arsenal et Hergé; 8. “La guitariste” (Loustal), rond-point de la Madeleine; 9. “Un samedi à Malakoff” (Frank Margerin), 153 Avenue Gambetta; 10. “Lucky Luke, les Dalton et Jolly Jumper” (Morris), 58 Avenue Gambetta; 11. “Cubitus” (Du- pa), 250 Rue de Montmoreau; 12. “Boule & Bill” (Roba), 109 bis Rue de Montmoreau; 13. “Blake & Mortimer” (Juillard & Sente), Rue Saint Roch; 14. “Titeuf” (Zep), Boulevard Pasteur; 15. “Chassez le naturel” (François Boucq), Boulevard Duro- selle; 16. “New York sur Charente” (Nicolas De Crécy), 15 bis Rue de la Grand Font; 17. “Les Déblocks” ( Florence Cestac), 24 bis Rue Pierre Sémard; 18. “Sales Mioches” (Berlion & Corbeyran), Avenue Gambetta; 19. “La fille des Remparts” (Max Cabanes), 6 Boulevard Pasteur; 20. “Les coulisses du théâtre” (Dupuy-Berbérian), angle des Rues Carnot et d’Aus- terlitz.

215 LJILJANA RADO[EVI] sistem za{tite koji je nastao u kontekstu decentrali- zacije 1983. godine i predstavlja vrstu dopune lokal- nom urbanisti~kom planu. Osnovni principi ovog siste- ma su pojednostavljivanje za{tite arhitektonske kul- turne ba{tine i prirodnih bogatstava na istoj teritoriji i osmi{ljavanje okru`enja za{ti}ene zgrade ili dobra u radijusu od petsto metara. Osim toga, poma`e u elabo- riranju, simplifikaciji urbanisti~kih pravila u gradu, jas- no defini{u}i zone i njihove karakteristike.24 ZPPAUP ima formu urbanisti~kog dokumenta s izve{tajem koji prezentuje, obja{njava i opravdava ciljeve kreiranja zo- na, njihovih arhitektonskih, istorijskih i prirodnih po- sebnosti. Gradska vlast u Angulemu shvatila je nakon 2000. godine da primenom ovog sistema mo`e da o~u- va vanvremenost svog grada.25 Poslednjih godina gradska uprava je Festivalu davala finansijska sredstva od oko 630.000 eura (u tu cifru nisu ura~unate usluge gradske administracije), ali se potom odlu~ila za novu formu partnerstva. U 2007. godini u Gradu je odlu~eno da se donira vi{e od jed- nog miliona evra Festivalu u naredne tri godine, a ve} slede}e godine njihovi doprinosi bili su dodeljeni na osnovu dugoro~nog ugovora o subvencijama. Ugovor podrazumeva ne samo finansijsku ve} i tehni~ku po- dr{ku gradske administracije. Angulem se mnogo transformisao od 1974. godine; postao je zvani~na „prestonica stripa“ u Francuskoj, i to ne samo tokom Festivala ve} i tokom ~itave go- dine. Table s imenima ulica su u obliku balon~i}a, po ~itavom gradu su vidljivi veliki murali s likovima iz stripova; ulice i institucije nose imena poznatih strip autora; zna~ajne regionalne i nacionalne institucije koje se bave stripom sme{tene su upravo u njemu. To je ono {to Angulem ~ini prestonicom.

Spin off institucije Festival je doprineo osve{}ivanju lokalnog i nacio- nalnog ose}anja za strip, tako {to je u~inio prihvat- ljivijom ideju o stripu, kao normalnoj kulturnoj prak- si, i {to je promovisao njegov umetni~ki i ekonomski

24 http://www.archi.fr/URCAUE-IDF/abcdaire/ 25 U regionu Šarant projekat ZPPAUP-a usvojili su: Aubeterre, Barbezieux, Cognac, Confolens, Jarnac, La Rochefoucauld, Nan- teuil-en-Vallee, Saint-Projet, Verteuil-sur-Charente, Villebois-La- valette.

216 LJILJANA RADO[EVI] uticaj na francusku kulturu. Na taj na~in, Festival je uspeo da privu~e pa`nju vladinih zvani~nika i da indi- rektno uti~e na promenu kulturne politike. Kada je Lang posetio Angulem, doneseni su neki va`ni zak- lju~ci i odluke, ali tek su s predsednikovom posetom, par godine kasnije, ove odluke postale zvani~ni deo „velikih radova“ koje je sprovodio kabinet Fransoa Miterana. U te „velike radove“, na primer, spada Mu- zej Orsej, ali i Nacionalni centar za strip i umetnost slike. Mesto na kome je izgra|en CNBDI ima dugu istoriju. Zgrada i dalje nosi tragove prethodnih konstrukcija. U VI veku izgra|ena je opatija koja je krajem XVI veka razorena u verskim ratovima, da bi bila restau- risana krajem XVI i ponovo u XVII veku. Ulice koje je okru`uju regulisane su 1740. godine, nakon {to je ju`ni deo opatijske crkve uni{ten. Ali, tek je s Re- volucijom religiozna namena ovog objekta prestala; od tada je on nacionalizovan. U XIX veku zapo~ela je industrijska eksploatacija ove gra|evine. Tu su bili pogoni za proizvodnju papira, a zatim i razli~ite pi- vare. Kada je proizvodnja prestala, ovaj industrijski kompleks, koji je 1917. godine dobio terasasti izgled, je napu{ten. Nakon nekoliko parcijalnih ru{enja, iz- gradnja Centra po~ela je 1987. godine, a zgrada je inaugurisana 1990. godine. Danas se CNBDI nalazi u centru kompleksa koji pripada Magelisu, a institucije koje se nalaze u blizini su {kole ESI, EMCA, EMCI i Muzej papira. Cilj ovog centra jeste da radi na osve{}ivanju i pro- mociji umetnosti stripa me|u publikom i profesio- nalcima. Centar se sastoji od muzejske kolekcije od oko 7.000 originalnih tabli, biblioteke s oko 10.000 primeraka stripova i arhive u kojoj se nalazi hiljade albuma i magazina; tu je, naravno, i specijalizovana knji`ara, kao i savremena izlo`bena galerija. Uz sve ove aktivnosti, Nacionalni centar za strip i umetnost slike postao je najzna~ajniji ~uvar i promoter umet- nosti stripa u Francuskoj. On je uklju~en u mnogo- brojne akcije prou~avanja i promovisanja stripa; iz- me|u ostalog, u njemu se odvija izdava~ka delatnost (objavljuje se jedini francuski magazin koji se bavi nau~nim istra`ivanjima u oblasti stripa, „9e Art“, ob- javljuju se katalozi, prire|uju reizdanja zaboravljenih remek-dela ove umetnosti), organizuju se kursevi za razli~ite ciljne grupe (studenti, kriti~ari, biblioteka-

217 LJILJANA RADO[EVI] ri...). Da bi uspe{no mogao da se bavi ovim delatno- stima, usred nove revolucije umetnosti slike, CNBDI u~estvuje, kao „nau~ni savetnik“, u produkciji velikih tematskih ili monografskih izlo`bi; jedna takva izlo- `ba trebalo bi da {irom sveta predstavi umetnost stri- pa u Francuskoj u narednih nekoliko godina.

Tokom ~itave godine, Centar nudi bibliotekarima, u~iteljima i medijatorima mogu}nost usavr{avanja u domenu stripa. Ovi kursevi osmi{ljeni su na takav na~in da zadovoljavaju potrebe u~esnika u razli~itim oblastima, kao {to su: istorija stripa, `anrovi i grafi~ki stilovi stripa, kreiranje stripskih bibliote~kih fondova, stripa kao sredstva medijacije itd. Do 2000. godine u biblioteci je bilo oko 16.000 albuma koji nisu mogli da budu izno{eni iz ~itaonice; od tada je dozvoljeno iz- no{enje ali i ~itanje stripova online, jer je biblioteka digitalizovana. Kada je re~ o za{titi stripova od isto- rijskog zna~aja, u Centru se ~uva oko 2.700 naslova {tampe specijalizovane za strip i karikaturu, ilustro- vanih magazina za decu, 60.000 albuma, postera, raz- glednica, plo~a, audio-kaseta i CD-ova. Osnova ovog muzejskog fonda je nacionalni CIP fond. Dokumen- tacioni centar je integrisan u biblioteku i na raspo- laganju je uglavnom profesionalnoj publici, kao {to su istra`iva~i, novinari ili studenti. Biblioteka CNBDI ~lan je Nacionalne bibliotekarske asocijacijeiudi- rektnoj je vezi s Nacionalnim centrom za knjigu.

Direkcija za multimedije, tehni~ku podr{ku, istra`i- va~ke i video kompanije, formirala je 2005. godine Centar za multimedije i tehni~ku podr{ku, CSTM. Ovaj centar u~estvuje u istra`ivanjima, zna~ajnim programima i mre`ama na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou. Tako|e, sara|uje s univerzitet- skim laboratorijama i radionicama na svim prethodno pomenutim nivoima, kao i na evropskom nivou. Cen- tar nudi video i multimedijskim kompanijama u Fran- cuskoj, tehni~ke kapacitete, usluge, tehnolo{ki „mon- itoring“ i istra`ivanja, Cyberdome – tehniku za be- le`enje realnih pokreta koji se kasnije koriste za kom- pjutersku grafiku.

Od 1999. godine organizuje se manifestacija „Forum za animacione tehnologije“, FITA, pod okriljem CNBDI-a. On okuplja profesionalce u oblasti anima- cije i audiovizuelnih tehnologija sa svih strana sveta i

218 LJILJANA RADO[EVI] postao je jedinstveno polje za debatovanje i razmenu iskustava.

Obrazovanje Kada je grad Angulem otkupio deo zemlji{ta na obali reke [arant i renovirao staru fabriku papira „Le Nil“, u koju se uselilo Odeljenje za strip lokalne {kole lepih umetnosti, po~ela je transformacija obrazovanja u gradu i {ire. Tako je Angulem postao drugo mesto u Evropi gde se srednjo{kolci obu~avaju za obavljanje poslova u industriji stripa. Prvo takvo odeljenje for- mirano je u Briselu u {koli „San Luk“. Me|utim, ovo je bio samo po~etak promene {kolskog sistema u An- gulemu; usledilo je otvaranje novih {kola vezanih za umetnost slike i animacije kao {to su: – L’Ecole Supérieure de l’image (ESI), nastala 1995. godine spajanjem {kola za lepe umetnosti iz Angu- lema i Poatjea. Posve}ena je digitalnoj umetnosti; – L’Ecole des métiers du cinéma d’animation (EMCA), formirana je 1999. godine i nudi osnovna znanja o tehnologijama animacije; – L’Ecole des métiers de création infographique (EMCI), osnovana je 2001. godine i nudi master studije u ob- lastima digitalne umetnosti, animacije itd; – Lycee de l’image et du Son d’Angouleme (LISA)je nastala u okviru platforme za strip i multimedije Cen- tra za multimedije i tehni~ku podr{ku 2005. godine. Pored drugih zna~ajnih institucija u gradu, koje su posve}ene stripu i umetnosti slike, kreiran je centar koji omogu}ava umetnicima da do|u na „rezident“ u Angulem. La Maison des Auteurs je otvoren 2002. godine i ~vrsto je povezana s lokalnom zajednicom i drugim gradskim institucijama iz domena umetnosti slike. Centar nudi autorima: – profesionalne uslove rada koji omogu}avaju auto- rima da ostvare svoje projekte; – stalno izlaganje radova iz oblasti stripa, animiranih filmova i multimedija; – dostupnost Centra za dokumentaciju i tehni~ke re- surse; – promovi{e zajedni~ki rad i razmenu ideja me|u au- torima; – radi na za{titi statusa umetnika i za{titi autorskih prava.

219 LJILJANA RADO[EVI]

Do 2006. godine oko {ezdeset autora boravilo je u ovom centru, a oko pedeset lokalnih autora imalo je mogu}nost da koristi razli~ite usluge Centra. Sve institucije koje su osnovane u Angulemu nakon 1974. godine, stvorile su od ovog grada obrazovni, is- tra`iva~ki i produkcijski centar za strip i umetnost slike u ~itavom regionu i {ire. Trend napu{tanja grada je prekinut i, {tavi{e, preokrenut; danas Angulem vrvi od budu}ih profesionalaca, ima intenzivan kulturni `ivot i predstavlja zna~ajno izvori{te kreativnosti i ideja.

Regionalni „klaster“ kulturne industrije Region [arant postao je dobar primer za uspe{no upravljanje gradskim oblastima. Prepoznat je poten- cijal Angulema kao nosioca nove ekonomije bazirane na kulturnim industrijama u umetnosti slike, i isko- ri{}ena je svaka {ansa za kreiranjem povoljnog okru- `enja za dalji razvoj. Iako je ~itav razvoj po~eo spon- tano, inspirisan ljubavlju prema stripu, potencijali su, ipak, sistematski razvijani i pro{irivani. Posmatranje gradova na druga~iji na~in postaje o~i- gledno krajem 80-ih godina, kada je Evropska Unija preduzela niz studija o evropskim gradovima. Ove studije locirale su gradove u regionalni kontekst i analizirale su specifi~ne urbane faktore koji su ~inili neke gradove uspe{nijim od drugih. Kroz urbanu i regionalnu analizu, tokom naredne decenije provu- ~en je diskurs globalizacije koji je na prethodna istra- `ivanja ostavio veliki uticaj. Literatura o svetskim si- stemima „izvla~i“ gradove iz njihovih dotada{njih na- cionalnih i lokalnih konteksta, i postavlja ih u nove globalne mre`e. Dok je mogu}e identifikovati nove uloge velikih svetskih gradova u rukovo|enju global- nim tr`i{tima ili tokovima radne snage, ova uloga gra- dova preklapa se s njihovim funkcionalnim ulogama, dovode}i do nerazumevanja istorijsko-kulturolo{kih faktora koji su ih oblikovali. „Gradski region“ predstavlja kombinaciju gradskih i regionalnih osobina, kada je re~ o funkcionalnom i institucionalnom rukovo|enju. Osnovna razlika iz- me|u monocentri~nih i policentri~nih regiona je u tome {to u prvom slu~aju jedan ve}i grad svodi region na svoju funkcionalnu okolinu, dok u drugom slu~aju gradovi koji se nadme}u kreiraju kompleksniji sistem

220 LJILJANA RADO[EVI] regionalnog teritorijalizma. Policentri~ni regioni vi{e nagla{avaju svoj regionalni karakter zbog rivalstva manjih gradova koji se nalaze u njemu. Postoje}a am- bivalentna priroda regiona poti~e od njihove pozi- cioniranosti izme|u nacionalnog i lokalnog nivoa. 26 Poseban karakter evropskih gradskih regiona postaje o~igledan kroz interpretiranje globalizacije kao kom- petitivne me|uurbane i me|uregionalne trke u kojoj globalne funkcije grada defini{u njegov status. Ru- kovo|enje gradskim regionima zahteva izuzetnu pa- `nju, jer od toga zavisi `ivot datog grada i regiona. Regioni su prepoznati kao ekonomski hubovi27 u glo- balnoj ekonomiji, ali postoji su{tinsko nerazumevanje funkcionisanja ovih hubova i njihovih veza na lokal- nom, nacionalnom i globalnom nivou. Razvoj regiona [arant s centrom u Angulemu sasvim je o~igledno potekao od stvaranja „klastera“ kulturne industrije. Region [arant, danas poznat u Francuskoj kao „dolina slike“, po~eo je s transformacijom tokom 80-ih godina, ali je trend razvoja zadr`ao i nakon 2000. godine. Zahvaljuju}i Festivalu stripa, dosta toga se promenilo u {iroj gradskoj oblasti; do{lo je do velike frekvencije „kulturnih“ turista, do kreiranja institucija vezanih za strip i sliku od nacionalnog zna~aja i do izmena i razvoja {kolskog sistema, tj. kreiranja razli- ~itih odseka i {kola posve}enih stripu i umetnosti slike. Ovi faktori prirodno vode ve}oj koncentraciji profe- sionalaca u domenu slike i stripa u ovom regionu. Prate}i „klastersku“ logiku, kulturna industrija po- sve}ena stripu i umetnosti slike, ali i ona koja je po- sredno i neposredno vezana za njih, brzo se razvijala. ^ini se da je model socijalne mre`e najprimenjiviji u slu~aju „klasterskog“ razvoja regiona [arant. Zahva- ljuju}i ~injenici da budu}i profesionalci studiraju za- jedno, zajedno odlaze na kulturne doga|aje, speci- jalizuju se i rade zajedno, me|usobne veze su ja~e i produktivnije nego u drugim modelima „klastera“. To zna~i da informacije i ideje putuju br`e i efikasnije. Tako|e je va`no napomenuti da region [arant pred- stavlja izvor radne snage, ekspertski centar, centar produkcije i konzumacije proizvoda nastalih u okviru

26 Herrschel, T. & Newman, P. Governance of Eurpope’s City Re- gions; Planning, policy and politics, Routledge, London and New York, 2002. 27 Hub – Centar aktivnosti, interesa, trgovine ili transporta; cen- tralna ta~ka oko koje se doga|a razvoj. http://wordnetweb. princeton.edu/perl/webwn?s=hub

221 LJILJANA RADO[EVI] industrije slike. Regionalna vlada ima interes u napret- ku ove industrije, pa je podr{ka njenom razvoju posta- la sasvim o~igledna u regionalnoj kulturnoj politici. Autori Gordon i Mek Kan tvrde da razlika u posle- dicama primene javnih politika tri idealna tipa „kla- stera“ ~ini posebno va`nim izbegavanje me{anja nji- hovih osobina, iako elementi svakog od njih mogu da koegzistiraju u odre|enim situacijama. U slu~aju ka- da on odgovara modelu socijalnih mre`a, potreban je kvalitativni pristup da bi mogli da se mere nivoi ko- operativnog pona{anja izme|u firmi i organizacija koje vode ra~una isklju~ivo o svom materijalnom do- brostanju. U ovom kontekstu, direktne ekonomske veze, pa ~ak i nivoi protoka informacija, postaju ma- nje relevantni indikatori u~estvovanja u zajedni~kim ulaganjima, aktivnostima lobiranja, mre`ama me|u- sobne podr{ke ili obi~nim {emama socijalizacije.28 U dolini reke [arant mnogobrojne firme, koje zapo- {ljavaju preko 13.000 osoba, imaju zajedni~kog ~inioca, a to je umetnost slike koja je ve} postala klju~ni faktor regionalne ekonomije. Ovo je, tako|e, garancija izdava- ~ima, {tamparijama, audio-vizuelnom sektoru, sektoru pokretnih i nepokretnih slika, multimedijima, i svim os- talim koji na bilo koji na~in pripadaju ovoj kulturnoj industriji, da im ovaj region otvara svoja vrata, tj. „do- linu slike“. Da bi podr`ao kulturnu industriju, region je 2007. godine izdvojio zna~ajna finansijska sredstva. Iz regionalnog fonda za inovacije ulo`eno je 500.000 eura u projekte firmi iz „doline slike“; tako|e su izdvojena sredstva za osnivanje novih firmi, kao i regionalna sred- stva za muzej CNBDI-a i renoviranje njegove dve bio- skopske sale; postoje konkursi za „rezident strip timo- va“ iz ruralnih krajeva ili srednjo{kolaca. „Dolina slike“ je va`na odlika regiona ~iji su ciljevi da je o~uvaju i osiguraju uslove za njen budu}i razvoj.

SMPI Magelis Promena ekonomskih i industrijskih entiteta ohra- brena je pojavom ideja o fleksibilnijem procesu proiz- vodnje, i pokazuje na koji na~in koncentrisanje na specifi~ne osobine odre|enih mesta, uklju~uju}i insti- tucionalne mre`e, proizvodi kompetitivne prednosti. Neke globalne promene, poput podvla~enja sve zna- ~ajnije uloge gradskih regiona kao aktivnog ekonom-

28 Gordon, I. R. & McCann, P. Industrial Clusters: Complexes, Agglomeration and/or Social Networks?, http://www.scribd.com.

222 LJILJANA RADO[EVI] skog jezgra, trebalo bi da dovedu do promene javnih politika, ukoliko bi te politike ostale relevantne. Pri- roda regionâ promenila se od one centralno organi- zovanih sadr`itelja lokalne politike, uloge koju su tra- dicionalno imali regioni u Evropi, do sve aktivnije uloge regionâ kao ekonomskih entiteta s posebnim lokalnim razvojnim potencijalima i sa sve ve}im na- glaskom na gradove kao centre razvoja.29 Regioni mogu da budu samo teritorijalni sadr`itelji politike koja je kreirana negde drugde ili mogu da u~estvuju u kreiranju posebnih identiteta i regionalne samosvesti. U Francuskoj su rastu}i regionalni iden- titeti ohrabrili preispitivanje centralizovane dr`avne strukture, te se zahteva priznavanje njihovog politi- ~kog statusa, pre svega adekvatne finansijske obezbe- |enosti. Nedefinisani regioni predstavljaju predmet nadmetanja centralne vlasti, u cilju primene top down javnih politika, ali i lokalne vlasti radi primene bottom up principa. Region je ranije bio shvatan kao fiksirani sadr`itelj inicijativa za prostorni razvoj definisanih na nacionalnom nivou. U poslednje vreme, regioni su predstavljeni kao dinami~ni prostori koji sami sebe lociraju u sistemima globalne ekonomije, u kojima vo- de}i gradovi stvaraju mogu}nosti za manje centralizo- van ekonomski menad`ment i u kojima institucionalni i funkcionalni odnosi postaju odlu~uju}i faktori. Najzna~ajnija promena u ekonomskom shvatanju re- giona jeste detektovanje soft konceptâ, kao karak- teristike uspe{nih regiona, koji su osnova ekonomske aktivnosti. Ove netr`i{ne karakteristike uklju~uju tr- `i{te rada, javne institucije, obi~aje i vrednosti. Eko- nomska geografija koristila je ove i sli~ne ideje da identifikuje kvalitete uspe{nih regiona. Izvesno vre- me nau~nici koji se bave ekonomskom geografijom istra`ivali su ne samo ekonomske prednosti regiona ve} i institucionalne faktore koji doprinose uspehu. Na primer, korporativne mre`e jasno odre|uju „indu- strijske distrikte“ koji su nazvani „Tre}a Italija“. Re- gioni definisani na ovaj na~in postaju najmanji delovi ekonomske me|uzavisnosti, a ideja o industrijskom distriktu stvorenom na osnovu mre`a malih firmi je- ste osnovni element za novu regionalizaciju evropske ekonomije. To je slu~aj s italijanskom obla{}u Emilija Romanja i s obla{}u Baden Virtemberg na jugoza-

29 Herrschel, T. & Newman, P. Governance of Eurpope’s City Re- gions; Planning, policy and politics, Routledge, London and New York, 2002.

223 LJILJANA RADO[EVI] padu Nema~ke. Uspe{ni industrijski distrikti dorasli su izazovu prevazila`enja zastarelih modela proizvod- nje, ali rastu}a me|unarodna konkurencija izmenila je ekonomski kontekst. Na kraju, mora da se prona|e povoljan odgovor javne politike da bi se ponovo us- postavila i/ili odr`ala regionalna kompetencija.30 Pole Image Magelis primenjuje se od 1997. godine u regionu [arant kao deo regionalnog projekta razvoja koji vodi SMPI. U pravnim okvirima, SMPI je syndicat mixte, to jest projekat zajedni~kog ulaganja lokalnih ad- ministrativnih vlasti ~ija je uloga u ovom projektu jasno definisana. Da bi lak{e upravljali projektom, Skup{tina okruga [arant, Grad Angulem i Industrijsko-trgovinska komora, stvorili su Syndicat Mixte du Pole Image (SMPI). U 2005. godini, region [arant i Savet aglomeracije An- gulema zvani~no su se priklju~ili SMPI-u. Magelis se ne odnosi na ta~no odre|eni entitet koji ima svoj pravni status, ve} je to zajedni~ko ime dato regionalnom raz- vojnom projektu koji je nastao u industriji proizvodnje stripa i umetnosti slike. Izraz Pole Image koristi se, kao i drugim regionima i gradovima Francuske, da ozna~i zajednicu kompanija, obrazovnih institucija, javnih pro- stora, asocijacija i kulturnih industrija sme{tenih u isti region, a ~ije se aktivnosti ti~u umetnosti slike. Pole Image Magelis okuplja talente u oblasti 2D/3D animacije, audiovizuelnog sektora, stripa, video-iga- ra, multimedija, tehni~kih slika i izdava{tva. Danas je Magelis drugi po veli~ini centar za proizvodnju ani- macije u Francuskoj, s oko pedeset kompanija koje su specijalizovane u oblasti animacionih tehnologija, uk- lju~uju}i i dvadeset studija za animaciju. Magelis nudi autorima okru`enje u kome je tehni~ka i finansijska infrastruktura kreirana na taj na~in da zadovoljava njihove potrebe. Ciljevi Magelisa su: – ekonomski – kreacija i razvoj proizvodnje, osnivanje kompanija koje se bave stvaranjem slike; – obrazovni – kreacija centara za visoko obrazovanje i univerzitetske seminare koji se bave umetno{}u slike, naro~ito onih koji se bave animacijom i grafi~kom umetno{}u; – kulturolo{ki – kreiranje i menad`ment kapaciteta koji su otvoreni za {iru javnost, istra`iva~kog centra specijalizovanog za tehnologije slike, „rezidenta“ za umetnike La Maison des Auteurs.31

30 Ibid. 31 www.cnbdi.fr

224 LJILJANA RADO[EVI]

Ideja „regiona koji u~i“ podr`ava sistem netr`i{nih veza i promovi{e stil regionalnih ekonomskih razvoja baziranih na sistematskoj upotrebi komplementarno- sti za iskori{}avanje bottom-up razvoja firmi i insti- tucija. Osnova regionalnih kompetencija podrazume- va stalnu kreaciju novih, baziranih na znanju, proiz- vodnji i obrazovanju, treningu i „netvorkingu“ izme- |u firmi i javnih agencija koje }e odr`ati svoj konku- rentni status. Fokus je na malim i srednjim predu- ze}ima (koji ~ine osnovu ekonomskog `ivota u ve}ini evropskih regiona). Osnovna odlika „regiona koji u~i“ jeste organizacija kroz mre`e koje zaobilaze bi- rokratsku kontrolu. Izazovi uspe{nih razvoja ovih re- giona le`e u integraciji obrazovanja i biznisa. Ideja „regiona koji u~i“ neprestano promovi{e osnovno uverenje nau~nika koji se bave ekonomskom geogra- fijom da biznis i rukovo|enje moraju da se pove`u na nov, pozitivan i neformalan na~in. Sve izra`eniji mo- del umre`avanja ekonomskih organizacija ukazuje na ekonomske prednosti {irokog tr`i{ta rada velikih aglomeracija, u kome odgovaraju}a infrastruktura, uklju~uju}i i soft infrastrukturu urbanog rukovo|enja, mo`e da dovede do velikih razlika u poslovanju.32 Dakle, sve ono {to ~ini osnovu projekata urbane rege- neracije – fizi~ka, socijalna i kulturna promena grad- skih sredina – mo`e da se prepozna u Angulemu i regionu [arant. Za razliku od onih ve{ta~ki pokre- nutih, ova urbana regeneracija nastala je zahvaljuju}i lokalnoj zajednici, dugo je trajala i dala je izuzetne rezultate. Imaju}i u vidu ovaj primer, trebalo bi na- glasiti da ne postoji instant re{enje su{tinskih pro- blema, jer oni zahtevaju mnogo ve}e anga`ovanje lo- kalne zajednice, mudro kori{}enje specifi~nih znanja, stabilnije sisteme „netvorkinga“ i stalno usavr{avanje odabrane formule razvoja.

Zaklju~ak Me|unarodni festival stripa Angulem pokrenut je sredinom 70-ih godina XX veka s dva osnovna cilja: da se izbori s predrasudama i da promovi{e strip kao umetni~ku formu. Dugogodi{njim radom, upo{ljava- ju}i sve svoje kapacitete i pridobijaju}i podr{ku gra- da, zatim regiona i dr`ave, Festival je uspeo da po-

32 Herrschel, T. & Newman, P. Governance of Eurpope’s City Re- gions; Planning, policy and politics, Routledge, London and New York, 2002.

225 LJILJANA RADO[EVI] krene mnoge promene. Kroz svoje aktivnosti, koje su se ticale istra`ivanja, prezentovanja, debatovanja, ob- razovanja, FIBD je uspeo da uti~e na zakone, kul- turnu politiku, sistem {kolstva, za{titu kulturnih do- bara, na promenu imid`a grada, na ekonomske pro- mene u regionu... Posledice svih ovih promena ogle- daju se u tome {to je Festival postao „brend“, {to je Angulem postao „prestonica stripa“, {to je region po- stao „dolina slike“ i {to je Francuska postala najzna- ~ajnija zemlja u Evropi u „strip izdava{tvu“. Za ova- kav uspeh primarno su zna~ajna dva faktora – sistem delegiranja Festivala i spremnost gradske uprave da preuzme njegove ideje. S jedne strane, da Festival nije bio u stanju da se pozabavi odre|enim proble- mima, pitanjima i potrebama, da nije bio spreman da ih stavi u program i o njima diskutuje i debatuje, te da ih zatim delegira drugim institucijama, njegove ideje bi ostale samo na papiru. S druge strane, spremnost Grada da prihvati te ideje i lobira za njih, da ih pre- pozna kao faktor svog budu}eg razvoja, dovela je do formiranja niza institucija od nacionalnog zna~aja up- ravo u Angulemu. Osim {to je doprineo promeni svog imid`a, o`ivljavanju kulturnog `ivota grada, razvoju turizma, Angulem je „pokrenuo“ i ~itav region. Jedan od klju~nih elemenata za uspe{no sprovo|enje ur- bane regeneracije u ovom slu~aju jeste mogu}nost grada da privu~e visoko obrazovanu, stru~nu radnu snagu i, pored toga, da privu~e investicije u domenu ekonomije znanja i kulturnih industrija. Glavni ciljevi ve}ine programa urbane regeneracije jesu stvaranje raznolike ekonomije i re{avanje socijalnih problema, a to su upravo ciljevi u kojima je Angulem uspeo.

BIBLIOGRAFIJA Cannet, H. Angouleme; Le grand 20e. P.Q.R & Charente Li- bre, Angouleme, 1993. Couperie, P, Horn, M, Destefanis, P, Fransois, E, Moli- terni, C. & Gassiot-Talbot, G. A History of Comic Strip. New York, Crown publisher, 1974. Dragi}evi}-[e{i}, M. i Stojkovi}, B. Kultura; Menad`ment, Animacija, Marketing. Clio, Beograd, 2000. Filippini, H, Glenat, J, Sadoul, N. & Verende, Y. Histoire de la bande dessinee en France et en Belgique; des origines a nos jours. Glenat, Paris. Grupa autora. Festivals: Challenges of Growth, Distinction, Support Base and Internationalization. Course reader for Management of Performing Arts and Festivals, University of Arts, Belgrade, 2005/2006.

226 LJILJANA RADO[EVI]

Herrschel, T. & Newman, P. Governance of Eurpope’s City Regions; Planning, policy and politics. Routledge, London and New York, 2002. Hesmondhalgh, D. The Cultural Industries. Sage Publica- tions, London, 2002. Klaic, D. EFA 50th anniversary Charter. Course reader for Management of Performing Arts and Festivals, University of Arts, Belgrade, 2003/2004. Klaic, D. Festivals: a formula of a developmental engine?. Course reader for Management of Performing Arts and Festivals, University of Arts, Belgrade, 2003/2004. Landry, C. & Bianchini, F. The Creative city. Demos & Comedia, London, 1995. Pounds, N. The Medieval City. Greenwood Press, Westport, Connecticut & London, 2005. Power Point Presentation, FIBD Angouleme, 2005.

INTERNET Pol, E. The Theoretical Background of the City-Identity- -Sustainability Network. Environment and Behaviour, Vol. 34, No. 1, Sage Publication, January 2002. Gordon, I. R. & McCann, P. Industrial Clusters: Complexes, Agglomeration and/or Social Networks?. , 21.10.2007. Dubourg-Noves, P. Histoire de l’Art – Angouleme, Internet Encyclopædia Universalis, 13.03.2009. Jean, Y. Geographie – Angouleme. Internet Encyclopædia Universalis, 13.03.2009. http://www.via-patrimoine.com/Angouleme-Ville-d-Art-et-d, 05.04.2009. http://www.toutenbd.com/murs_peints/, 05.04.2009. http://www.archi.fr/URCAUE-IDF/abcdaire/, 04.04.2009. http://www.an-patrimoine.org/, 04.04.2009. http://wordnetweb.princeton.edu/ www.bdangouleme.com www.cnbdi.fr www.culture.fr www.culturalpolicies.net www.mairie-angouleme.fr www.culture.gouv.fr www.centrenationaldulivre.fr www.cr-poitou-charentes.fr www.cg16.fr www.agglo-grandangouleme.fr www.magelis.org

227 ALEKSANDRA \URI^I]

UDK 821.512.161.09-31 Pamuk O. 821.14’06.09-1 Kavafi K. 82.09

Apstrakt: Grad kao urbana celina i vremenska dimenzija u kojoj se razvija, umnogome odre|uju identitet pisca, odnosno njegove knji`evne topose. Dva izrazita predstavnika ju`noev- ropske knji`evnosti u rasponu od jednog veka, Konstantin Kavafi i Orhan Pamuk, svedo~e svojim biografijama i delom u prilog ovoj tezi. Kavafi je ro|en u Aleksandriji 1863, a Pamuk u Istanbulu 1952. godine; jedan pesni~kim, a drugi proznim delom, odredili su svoje gradove kao istorijska ~vo- ri{ta, raskr{}a civilizacija, a sopstveno knji`evno delo kao svo- jevrsnu istoriju grada. Klju~ne re~i: grad, identitet, pesnik, delo, vreme Keywords: city, identity, poet, work, times

Konstantin Kavafi i Orhan Pamuk Nesnosna vru}ina kancelarije Dr`avne uprave za na- vodnjavanje u Aleksandriji poja~avala se sa svakim po- gledom na ventilator koji je, nemo}no zaglavljen roje- vima mrtvih muva, visio sa plafona. Bezmerna dosada {irila se zenicama administrativnog slu`benika Kavafija dok je pred sobom slagao kolone cifara i podataka u ~iju svrhu nije verovao. Navikao jo{ u carigradskim danima mladosti na otmenost i disci- plinu, Konstantin je podnosio zidove kancelarije tako {to je uglavnom gledao kroz njih na ulice Aleksandrije, besprekidni mete` ljudi koji ga je pla{io i zabavljao u isti mah. @ivot je tekao kamenim kapilarima ka luci u koju se sve slivalo i iz koje je sve priticalo. Ulice su skrivale ljude razli~itih vera i obi~aja nau~ene da na klju~nim ta~kama svojih `ivota uvek odr`avaju zadatu distancu; hri{}ani ponosni na svoje gr~ko poreklo i helensko se- }anje, Jevreji, tvrdi u svom opstojavanju kroz vreme,

228 ALEKSANDRA \URI^I] muslimani sa fesovima koji su jo{ uvek po{tovali kult svrgnutog [erif-pa{e i bujice engleskih turista iskrcane u luci na talasima pomame za Egiptom koji se iz dubine svoje re~ne utrobe smejao uverenju da je deo viktori- janskog sveta.

Podeljeni kvartovi Aleksandrove prestonice, koja je nekada predstavljala raskr{}e ^etiri vetra, o~i pusti- nje i fenjer Afrike, ~uvali su svoje tajne, a najve}a i najstra{nija bila je da }e se uskoro grad pretvoriti u pra{njavu arapsku varo{, nalik mnogim razasutim od Mediterana do obronaka Pamira. Tada, po~etkom XX veka, Konstantin Kavafi to jo{ nije mogao znati, a i da jeste, verovatno ne bi mario. On je Aleksandriju izabrao za svoje mesto boravka, ne vezuju}i se, ~ak, za ~itav grad, ve} samo za jedan mali trg na koji je izla- zila ulica Lepsius, u ~ijoj je blizini bila crkva za opro- {tenje greha, bolnica u kojoj umiremo…, kako je jed- nom napisao. I smatrao je to dovoljnim. U ~uvenoj pesmi Grad ka`e nam da: …Nove zemlje ne}e{ na}i, ne}e{ prona}i druga mora. Ovaj grad }e te pratiti. Ulicama }e{ se kretati istim. U istom }e{ susedstvu ostariti: u istim }e{ ku}ama osedeti. Uvek }e{ u ovaj grad stizati. Da nekud drugde ode{ – ne nadaj se – nema za tebe broda, nema puta. Kao {to si svoj `ivot ovde pro}erdao, u ovom tako malom kutu, stra}io si ga i na celoj kugli zemaljskoj. Jer, nema ni~eg osim malog }o{ka grada koji smo odabrali i odakle mo`emo posmatrati ~itav univer- zum, o~ekuju}i varvare (ili polemi{u}i s tim o~eki- vanjem, kako je ~inio u jednoj pesmi na{ poznati sled- benik poezije Kavafija, Jovan Hristi}). Pesmu Grad Kavafi je stavio na po~etak svoje prve knjige stihova koju je sastavio 1917. godine, kada mu je bilo ve} 54 godine. (U tom `ivotnom dobu, Orhan Pamuk dobija Nobelovu nagradu za knji`evnost!) U gradu o kome peva, Kavafi je proveo skoro pet decenija. Ro|en je u Rue Sherif. U autobiografskoj bele{ci iz 1924. godine ka`e :

229 ALEKSANDRA \URI^I]

Iz Carigrada sam poreklom, ali sam ro|en u Aleksandriji – u jednoj zgradi u ulici [erif; napustio sam je jako mali, i dobar deo svog detinjstva proveo sam u Engleskoj, ka- snije, kao odrastao ~ovek posetio sam opet ovu zemlju, ali se nisam dugo zadr`ao. Boravio sam i u Francuskoj. Kao mladi} proveo sam dve godine u Carigradu. Ve} je mnogo godina kako nisam bio u Gr~koj...1 Ovako je pisao pesnik koji je nazive aleksandrijskih ulica odre|ivao kao svoje srodnike, nagla{avaju}i ti- me da je gradska topografija za njega veoma va`na, naro~ito kvart koji je odabrao i koji je u njegovo vreme bio pun malih trgova~kih radnji, kafanica i bor- dela, a ~iji je izgled, gotovo neizmenjen, sa~uvan sve do kraja XX veka, kao svojevrsno ostrvo pro{losti. I u tako skromnom okru`enju ose}ao se kao izraziti otu- |enik, odba~en i od ljudi i od bogova, iako je pisao i o jednima i o drugima. No, ljudi u njegovim pesmama naj~e{}e su junaci pro{losti s kojima se ne identi- fikuje, ve} o kojima nam pripoveda dokazuju}i, u go- tovo svakoj pesmi, da se zaista mo`e dosegnuti bes- kraj prostora i beskraj vremena samo idu}i hodnicima uma. Provode}i svoj `ivot u dobu kada je biti razli~it gotovo automatski zna~ilo i biti izop{ten, u trenucima potpune samo}e, pla{io se da izneverava carigradske uspomene, o~ekivanja njegovih roditelja. Nose}i svo- je aristokratsko poreklo kao krst, razdirala ga je mi- sao da ga zaboravlja. Zarobljen u ~etiri zida svoje dobrovoljne aleksandrijske tamnice, zaronjen u pro{lost i bez svesti o sada{njosti, neprestano se vra}ao bolnom sa- znanju da je izolovan od svoje sredine. Da je sam… Nije pomi{ljao da treba napustiti Aleksandriju, po}i na bilo koje drugo mesto, u drugi grad, jer ga je dugo hodanje u mislima kroz vreme nau~ilo da se od tri niti Su|aja ne mo`e pobe}i nikud. Njegova putovanja kroz vreme, u drevno doba uspona Aleksandrije i helenisti~kog sveta, ~esto je remetilo se- }anje na majku. U svojoj dvadeset sedmoj godini Hari-

1 Ksenija Maricki-Ga|anski , predgovor za Pesme Konstantina Kavafija, KOV, Vršac, 1999.

230 ALEKSANDRA \URI^I] kleja je ve} imala devetoro dece od koje je poslednje bio Konstantin. Zapamtio je njen lepi, blagi lik vi{e sa foto- grafije nego iz stvarnosti, jer su de~ija se}anja izdavala i bledela. Uspomene su bile setne i te{ke. Centralno me- sto tog bola bio je trenutak o~eve smrti i neka vrsta progonstva iz Carigrada koja je usledila. Be`ali su od siroma{tva nadaju}i se podneblju koje }e im povratiti aristokratski ugled. Ali, bolno saznanje da ugled ne daju zemlja i grad, ve} novac koga vi{e nije bilo, u~inilo je da se porodica raspr{i. Maj~ina smrt vratila je Konstantina u grad gde je ro|en, Aleksandriju, ~vrsto ube|enog da je svaki poku{aj bekstva zapravo put u (jo{ ve}u) propast. Nikad zarasla rana koju mu je nanela sudbina porodice remetila je spokoj trga na kraju ulice Lepsius. Pekla ga je pomisao da je izneverio ideale o porodi~nom `ivotu, o gra|anskoj ugla|enosti i redu od koga se te{u kolevke budu}ih generacija. Znao je da se od njega o~ekuje po{tovanje porodice iz koje je potekao i obaveza da stvori sopstvenu, i po- znato je da nikada to nije u~inio, biti{u}i najvi{e na sopstvenim uspomenama i zami{ljenim, filozofskim putovanjima (kao u pesmi Itaka), koji ga, opet, ne odvajaju od Aleksandrije. On se ose}a kao bi}e za- robljeno civilizacijom, otu|eno od prirode, {irine i slo- bode, odre|eno li~nim udesom, sudbinom koja se ne da zaobi}i i koja na kraju mora da rezultira rezigna- cijom, predavanjem, oko koga, kao mandorla, lebdi duh grada iz koga sve poti~e i u kome se sve zavr{ava; jer tu negde, pored bolnice u kojoj se neminovno umi- re, mora da bude i groblje hri{}ana, Grka iz Alek- sandrije koji se u ve~nosti pridru`uju svojim precima na dugom putu do Itake koji, izme|u ostalih, osvet- ljava i Konstantin Kavafi. Ni njega samog, ni njegovog dela ne bi bilo bez Aleksandrije, koja predstavlja nje- gov vi{estruki identitet – ~oveka, pesnika, Grka iz Egipta, gra|anina sveta, izop{tenika, melanholika… Gotovo stotinu godina posle Kavafija, u gradu na Bosforu ro|en je jo{ jedan pisac koji svoje delo po- istove}uje s gradom kome pripada. Orhan Pamuk, bogata{ki sin s Ni{anta{a, perspektivni slikar i budu}i gra|anin sveta, odabrao je Istanbul kao svoj knji`evni topos, ne skrivaju}i se kao Kavafi, ve} vode}i svoj grad sa sobom u svet. U svom poznatom delu auto- biografskog karaktera, Istanbul, uspomene i grad, po- kazuje da voli svaki sokak sirotinjske mahale koji mu pru`a utehu dok kora~a njime, isto koliko i veli~an-

231 ALEKSANDRA \URI^I] stveni Galata most pod snegom u zimski sumrak. Taksim, Bejoglu, Ni{anta{, Zlatni rog, to su biv{e ~e- tvrti \enovljana, Venecijanaca, Grka, koje je Oto- manska imperija pretopila u novu, mo}nu prestonicu. Ona mnogo ne mari za hri{}ansko nasle|e, ali i dalje mora da po{tuje seni prethodnih stanovnika – opisuje Pamuk Istanbul kao mesto susreta Istoka i Zapada koje bi s neverovatnom stra{}u `eleo da pomiri, pre svega u sebi. Se}anja na detinjstvo u Istanbulu obo- jena su nostalgijom za vremenima kada se nije toliko strahovalo, vremenom slobode, koja je samo povre- meno bivala naru{ena sukobima izme|u verskih gru- pacija, ali ni blizu tako zao{trenim kao danas. U tom stalnom vra}anju u bli`u ili dalju pro{lost, Pamuk svojim delom ispisuje istoriju prestonice na Bosforu koja je Ataturkovom pobedom izgubila mnogo od svog ponosa, ali dobila mogu}nost da pogleda prema drugim svetovima i tamo prona|e svoj odraz. Se}anja na detinjstvo i mladost i kod Pamuka bude izvesnu gri`u savesti, ose}aj da je izneverio svoje ko- rene ili, bar, da u skladu s vremenom koje je postalo fleksibilnije, nije u~inio sve kako se od njega o~ekivalo. Prvo neverstvo bio je svojevrstan otpor roditeljskoj ne- slozi koja nije tesala spokoj, ve} nemir svojih poto- maka, rastrzanih ljubavlju prema oba roditelja. Kao i Kavafi, Pamuk najvi{e od svih `ena ceni svoju majku, ispoljavaju}i prema drugima blagu, prikrivenu mizo- giniju (kao kada u pesmi Ana Komnina, ovu naju~eniju od svih Vizantinki, Kavafi naziva nadmenom Grki- njom, opisuju}i je kao `ednu vlasti). Oba pisca sukob- ljavaju se s majkama na va`noj ta~ki `ivotne odluke o pozivu: Konstantin odbija da postane trgovac, mada ga `ivotne neminovnosti sateruju za pisa}i sto ~inovnika. Orhan odbija da izu~ava nauke koje su mu namenjene – arhitekturu; napu{ta studije i prelazi na `urnalistiku koju diplomira s visokim ocenama i velikom dozom krivice. Smiruje je hodaju}i sirotinjskim ~etvrtima dr- venih ku}a koje su ve} nagri`ene vlagom oba mora, kao {to je njegova svest na~eta saznanjem da nikada ne}e biti obi~an, da }e mu prokletstvo talenta oduzeti pravo na privatnost, pravo na to da bude svoj, makar i usamljen, kao {to je bio Kavafi. Posle jedne takve duge {etnje, napojen gradom, ute{en atmosferom i inspi- risan nasle|em pro{losti, vra}a se ku}i i kratko saop- {tava majci: „Bi}u pisac!“ Pamuk postaje, ponesen slavom i `eljom da okusi iskustvo Zapada, gra|anin sveta koji svoj grad, Istan-

232 ALEKSANDRA \URI^I] bul, uvek nosi sa sobom, sve do Amerike, u ~ijem okrilju ubla`ava strah od fundamentalisti~ke osvete, strah koji Kavafi nikada nije osetio nose}i svoje gr~ko poreklo kao pravo prvenstva u Aleksandrovom gra- du. To unutra{nje, neispoljeno ose}anje elitizma, iz- ra`eno u pesmama o helenskom dobu, s ~ijim juna- cima Kavafi vodi svojevrstan dijalog, realizovao je i Orhan Pamuk zaranjaju}i u istoriju Istanbula, odla- ze}i u doba najve}e slave Imperije u svom romanu Zovem se Crveno.

U intervjuu koji je dao decembra meseca 2005. godine za The Paris Review, Orhan Pamuk govori da je u mla- dosti mnogo i temeljno ~itao Foknera, Vird`iniju Vulf, Marsela Prusta – tzv. „te{ke“ pisce koji su ga formirali u uverenju da mora da bude originalan i svoj, i da ne insistira na socijalnoj tematici na na~in [tajnbeka ili Maksima Gorkog, uprkos tome {to poti~e iz siroma{ne zemlje gde se od njega kao pisca to o~ekuje. Po{tuju}i formu naracije koja je prijem~iva zapadnom ~itaocu, on sledi i uzore iz starih Surijevih pri~a i tradicionalne islamske knji`evnosti. Sadr`aj njegovih dela pokazuje njegovo insistiranje na tome da ne mora da se ostavi pro{lost da bi se bio deo budu}nosti :

Kada se trudi{ da potisne{ se}anja, ne{to se uvek vra}a. Ja sam to {to se vra}a, ka`e pisac.

Radnja romana Zovem se Crveno de{ava se u zimu 1591. godine u Istanbulu. To je delom misterija, de- lom ljubavna pri~a nekoliko osoba ~ije se sudbine prepli}u: sultan Murat Tre}i poziva najuglednijeg sli- kara minijatura u Carstvu da jednu zna~ajnu knjigu ilustruje u evropskom stilu. Ono {to znaju o Evropi i zapadnoj civilizaciji, uglavnom je stiglo na pora`enim i oplja~kanim mleta~kim brodovima koje su presretali u Sredozemlju (tema opisana u romanu Bela tvr|ava), ali i to znanje mora da pro|e kroz filter cenzure, u suprotnom – mo`e da postane opasno po `ivot. (Mo- tiv o skrivenoj, bezvremenoj lepoti ~ije odgonetanje ko{ta radoznale `ivota sli~an je onom koji Umberto Eko plasira u ve} kultnom romanu Ime ru`e.) Uzima- ju}i u obzir poznatu ~injenicu da je figurativna umet- nost zabranjena u islamu, dvorska komisija postavlja stroga pravila. Kada slikar iznenada nestane, panika dosti`e vrhunac. Sultan daje tri dana da se umetnik prona|e. Jedini klju~ za re{enje misterije (ili zlo~i- na?) je nedovr{ena iluminacija.

233 ALEKSANDRA \URI^I]

Konstrukcija romana je, van svake sumnje, neobi~na. Poglavlja ~ine monolozi likova koji u~estvuju u doga- |ajima, ali su prisutne i personifikacije, glasovi psa, drveta, la`nog venecijanskog zlatnika i, kona~no, cr- vene boje; oni svi zajedno obja{njavaju doga|aje, ostavljaju}i ~itaocu da hronolo{ki i logi~no otkriva njihov sled. Na taj na~in, Pamuk gradi svojevrsni mo- zaik sastavljen od istine i fikcije, filozofskih fragme- nata i zapa`anja o umetnosti, religiji, ljubavi, seksu i mo}i. D`on Apdajk u jednom osvrtu lucidno poredi Pamukovo delo s Doktorom Faustusom Tomasa Ma- na, nagla{avaju}i da duh nacije koji Man prikazuje kroz muziku, Pamuk verno crta analiziraju}i islamsko slikarstvo, tehniku minijature koja je krajem XVI ve- ka bila na vrhuncu. Mo`da bi struktura romana mogla da se ozna~i kao fragmentarna, na na~in na koji obja- {njavamo i klasifikujemo fragmentarnost u dramskim delima – kao smenjivanje slika i scena, podjednako dobrih i u monologu i u dijalogu. Ali, autor ide i korak dalje, povezuju}i svoj tok naracije na na~in pri- menjen u Pri~ama iz 1001 no}i, tehnikom sukcesije u kojoj jedna pri~a otvara slede}u, poput seta lakovanih kutija slo`enih jedne u druge.

Pozadinu romana Zovem se Crveno predstavlja sneg, veliki sneg koji ~ini da Istanbul pamti svaku desetu ili petnaestu zimu u svojoj istoriji, sneg koji pali man- gale, opusto{i klizavu kaldrmu, navla~i mu{eme na prozore i okre}e ljude jedne prema drugima. Ta at- mosfera sasvim je suprotna zapadnja~koj predstavi o bu~nim, osun~anim, zakr~enim azijskim sokacima i bazarima na kojima se odvija i dru{tveni i dobar deo privatnog `ivota. Uvijaju}i svoju pri~u u sne`ni am- bijent, Orhan Pamuk tera svoje junake da se ispove- daju i prise}aju, da rekonstrui{u svoje `ivote, tra`e}i i nalaze}i smisao u njima. Sneg predstavlja u romanu i svojevrsni kontrast vladaju}oj boji, simbolu krvi i stra- danja, i ~istotu ljudske du{e koja razume i opra{ta. Poseban oma` dat je gradu – Istanbulu, koji pred- stavlja lik za sebe, neverovatan spoj Istoka i Zapada jo{ od vremena kada je Vizantijsko carstvo predalo klju~eve Konstantinopolja a krst bio zamenjen polu- mesecom. Ali, ni{ta nije samo od sebe nastalo, niti mo`e da se pohvali apsolutnom ~istotom: na ru{e- vinama hri{}anske Vizantije ro|eno je novo carstvo koje joj je mnogo dugovalo – na svakom koraku su stare crkve, zidine i palate biv{ih vladara na Bosforu;

234 ALEKSANDRA \URI^I] u kolektivno nesvesnom skriveno je po{tovanje pre- ma hri{}anskom verovanju. Tanani ose}aj za strujanja izme|u hri{}anske i muslimanske tradicije, koji ispo- ljava Orhan Pamuk, dovodi nas do razloga za njegovu trenutno veliku popularnost u Evropi. Ta ista zapad- na civilizacija, koja se smrtno pla{i te{ke sablje funda- mentalizma, istovremeno svojom ose}ajnom dimen- zijom ~ezne za razumevanjem, za hodnikom kojim u oba pravca mogu da pro|u ljudi slobodnog duha. Orhan Pamuk zahvalan je svojim roditeljima {to su uspeli da mu podare slobodan duh, pogled na oba mora i ceo svet s terase ku}e na Ni{anta{u – pogled na grad u koji su dolazili putnici sa Zapada i pisali o njemu, nadahnuto i zaneseno, kao @erar de Nerval koji se u Francusku vra}ao s velikom nostalgijom pre- ma gradu u kome je boravio; ili ostra{}eno, kao Teofil Gotje, koji u svojim tekstovima, s ne malo prezira, Turke, Grke i Jermene naziva Levantincima i, bez ustezanja, varvarima; ili inspirisano, kao Gistav Flo- ber, ~iju ideju o dvostrukom identitetu dva plemi}a iz Venecije i Carigrada Pamuk razra|uje u svom roma- nu Bela tvr|ava. U biblioteci svog roditeljskog doma, Pamuk je pronalazio i savremene turske pisce koji su odredili njegovo literarno formiranje, sve vreme odr- `avaju}i prisutnost Istanbula kao klju~nog toposa za tursku knji`evnost i kulturu uop{te. Nasuprot tome, Pamuk }e se u romanu Sneg otisnuti ka te{kom i zahtevnom odre|ivanju kulturnog i politi~kog identi- teta provincije i malog ~oveka koji u velikom, pode- ljenom svetu nema nikakve {anse. Kars je mesto na krajnjem severoistoku Turske. Ukoliko putnik dolazi sa zapada, mesto na kraju sveta. Ako nastavlja dalje, na istok, to je prva stanica transazijske pruge koja }e u bliskoj budu}nosti izbiti na Ju`no kinesko more. Prvi grad na modernom „Putu svile“ u kome jo{ po- stoje stari ruski letnjikovci. Ili bastion fundamenta- lizma. Sve zavisi koja }e strana prevagnuti. Samo, {ta ako su snage izjedna~ene, pita se pisac, sme{taju}i radnju svog romana u Kars. Pamukova velika vrlina kao naratora jeste {to se ne opredeljuje ni za jednu stranu. Njegova upornost da ostane neutralan zasniva se na tvrdnji da civilizacije zavr{avaju svoje trajanje kao i ljudi – jedan svet umire, dok se drugi ra|a ve} odre|en melanholijom nestalog. Ima se utisak da se u autobiografiji Istanbul podvla~i zahvalnost sudbini {to je pisac ro|en kao prestoni~ki

235 ALEKSANDRA \URI^I] sin. Istoj onoj sudbini kojoj se Kavafi predaje, rizi- kuju}i izop{tenost, ekscentri~nost, pa ~ak i li~nu do- sadu. Ali, kakva god ose}anja sa~injavaju `ivot, krov pod kojim se i grad u kome se `ivi boje pesnikovu umetnost odre|uju}i ga u vremenu i prostoru. Obojica izdanci dekadentne aristokratije koja je mo- rala da nestane usled svoje preosetljivosti i potpunog odsustva talenta za svakodnevni, prakti~ni `ivot, Ka- vafi i Pamuk grade svoj svet na uspomenama i gradu: …Autobuska linija Taksim–Emirgjan pedesetih godina dvadesetog veka prolazila je kroz Ni{anta{. Da bismo i{li na Bosfor ulazio sam sa majkom u autobus na stanici ispred ku}e. Ako bismo i{li tramvajem svakog dana bismo se na Bebeku, poslednjoj stanici, peli u ~amac {to nas je ~ekao na istom mestu. U`ivao sam da se vozim ~amcem u nedrima Bebeka izme}u barki, br- zih jedrenjaka, parobroda na gradskim linijama, dereg- lija prekrivenim {koljkama i svetionika, da otplovim dalje od pristani{ta i osetim snagu struje Bosfora, u njihanju na{eg ~amca, u talasima brodova koji prolaze, ne `ele}i da te {etnje ikada prestanu…2 Pri~a o dva pisca koja deli ~itav vek i pri~a o dva grada koji predstavljaju raskr{}a vremena i civilizacija, je- zika i nacija, kultura i razaranja, preklapa se i potvr- |uje staru istinu da pisca nema bez grada – Aristo- fana bez Atine, Ovidija bez Rima, Dantea bez Fi- rence, Marsela Emea bez Pariza, [andora Maraija bez Budimpe{te i tako dalje, spisak je veoma dug i mogao bi da se zavr{i cini~nom opaskom da su veoma ~esto iz svojih gradova bili – proterivani. Kao {to profesor ne bira svoje u~enike, ve} obrnuto, u~enici profesora, trude}i se da ga razumeju, slede i nastavljaju koliko je to mogu}e, tako i grad ne bira svoje pisce, ve} pisci grad, poku{avaju}i i uspevaju}i, kao Konstantin Kavafi i Orhan Pamuk, da ga u svom delu objasne i pretvore njegovu topografiju u odred- nice i odredi{ta svojih knji`evnih ma{tarija, te`e}i da time pobede vreme i samu smrt. Jer, gradovi traju i, ukoliko su bili dovoljno voljeni, pamti}e svoje pisce.

2 Orhan Pamuk, Istanbul, Uspomene i grad, Geopoetika, Beo- grad, 2006.

236 SLOBODAN VLADU[I]

UDK 821.163.41-09 Crwanski M. 821.163.41-09 Du~i} J.

Apstrakt: Rad se bavi analizom razlika u Crnjanskovoj i Du~i- }evoj slici Pariza. Du~i}eva slika Pariza oslanja se na pesnikova sna`no izra`ena frankofilska ose}anja. Pariz se u Du~i}evoj optici pojavljuje kao centar moderniteta, ali istovremeno, on najvi{e pa`nje poklanja onom {to je u Parizu vanvremeno: Bogorodi~inoj crkvi i Seni, pri ~emu je prvi toponim za njega simbol kulture, civilizovanosti, mudrosti i u~enosti, a drugi bez- vremenosti. Crnjanskova slika Pariza uklju~uje konfrontaciju izme|u aktuelnog i vanvremenskog, pri ~emu Pariz vidi vi{e kao centar dinami~nosti i promenjivosti koji simbolizuju novac, {tampa i moda. Klju~ne re~i: Pariz, moda, {tampa, novac, grad u knji`evnosti Keywords: Paris, fashion, press, money, city in literature

Na po~etku poglavlja Pariz (I) – Pisma iz Pariza,iz 1921. godine – Crnjanski pi{e: „Pariz treba da zapali. Tako su mi bar svi rekli.“1 Dve kratke re~enice do- voljne su da ocrtaju presti` koji je Francuska imala me|u srpskim intelektualcima, a koji svoj vrhunac do- `ivljava u godinama nakon Prvog svetskog rata. Ne- sumnjivi posleratni uticaj Francuske nije tek rezultat pukog vojnog savezni{tva, ve} jednog dugotrajnog pro- cesa koji zapo~inje jo{ u XIX veku. Du{an Batakovi} zapa`a da je „Francuska (...) imala posebno, ~ak privi- legovano mesto u razvoju balkanskih dru{tava, najvi{e rumunskog, a zatim i srpskog dru{tva u XIX veku.“2 Razloge za ovakav povla{}eni status Francuske, kada

1 Crnjanski, M. „Pisma iz Pariza”, Putopisi I, Beograd, 1995, 16. 2 Batakovi}, D. „Srbija na Zapadu: o francuskim uticajima na politi~ki razvoj moderne Srbije“, u: Susret ili sukob civilizacija na Balkanu, Beograd, 1998, 309.

237 SLOBODAN VLADU[I] je Srbija u pitanju, treba tra`iti u politi~kom principu op{te volje, definisanom u Francuskoj revoluciji, koji je opet odgovarao egalitarnim te`njama tada{njeg srpskog dru{tva.3 Sem toga, ne treba smetnuti s uma da Srbija s Francuskom nije imala negativnih isku- stava kao s ostalim velikim silama. Kada se sve to uzme u obzir, veliki uticaj koji je francuska kultura imala na vode}e figure „zlatnog doba“ srpske knji- `evnosti, nije iznena|uju}i. Iako je, `ive}i pre rata u Be~u, ma{tao o Parizu, Cr- njanski je, nakon Prvog svetskog rata, i svojim pesni- ~kim delom i svojim autopoeti~kim tekstovima radikal- no odstupio od poeti~kih na~ela „Parizlija“, poput Du- ~i}a, Raki}a i Bogdana Popovi}a. Otuda, Crnjanskov odlazak u Pariz 1920. godine krije u sebi jednu neo- bi~nu dvosmislicu: na prvi pogled, izraz je kontinuiteta s vlastitim predratnim `eljama, kao i hodo~asni~kog od- nosa, koji su prema prestonici Francuske imali, pre svih, njegovi prethodnici. U su{tini, njegov odlazak posta}e jo{ jedna ta~ka u demarkacionoj liniji izme|u srpske moderne i srpskog me|uratnog modernizma. Stoga, ve} na samom po~etku svog teksta Crnjanski zauzima polemi~an ton4 u odnosu na konsenzus koji vlada kada je u pitanju francuska metropola: „Pariz treba da zapali, tako su mi bar svi rekli. Ali se meni ~ini da }u i ja od njega odneti samo njegove plave rubove, kako se ocrtavaju na nebesima no}u.“5 Polemi~ka o{trica ovog iskaza dolazi do izra`aja u kontekstu re~e- nice koja otvara poglavlje Pariz (I): „Od svakog grada u kome mi je prolazio `ivot, ostali su, u meni, samo njegovi rubovi kako se ocrtavaju no}u na nebu.“6 Cr- njanskovu sliku Pariza karakteri{e detronizacija grada: od predmeta obo`avanja Pariz se preobra`ava u obi- ~an grad. Sli~an preobra`aj dogodi}e se i u drugoj knjizi Seoba, u kojoj }e Pavle Isakovi~ ovako opisati Be~: „Varo{ kao varo{. Zgrada kao zgrada.“7 I u slu- ~aju Be~a Pavla Isakovi~a, i u slu~aju Pariza, na delu

3 Isto, 310. 4 Promena odnosa prema Parizu nije promakla dosadašnjim is- tra`iva~ima opusa Miloša Crnjanskog. Tako, Gorana Rai~evi} zaklju~uje: „Gor~ina je osnovno raspolo`enje Pisama iz Pariza, grada koji je, ~ak i kada ga prepoznaje kao punog ljubavi i bez- bri`nog, Crnjanskom dalek i tu|.” Rai~evi}, G. Eseji Miloša Crnjanskog, Sremski Karlovci – Novi Sad, 2005, 116. 5 Crnjanski, M. „Pisma iz Pariza“, Putopisi I, Beograd, 1995, 16. 6 Isto. 7 Crnjanski, M. Druga knjiga Seoba, Beograd, 1996, 170.

238 SLOBODAN VLADU[I] je identi~an fenomen: razbijena je aura koja okru`uje metropolu. Benjamin auru ozna~ava kao svest o jedinstvenosti i neponovljivosti umetni~kog dela8, pa, prema tome, auru prestonice mo`emo da razumemo kao jedin- stvenost jednog grada koji usled toga ne mo`e da bude kompariran ni s jednim drugim gradom. Da bi se takva aura obrazovala, neophodno je da grad bude ne samo centar mo}i ve}, pre svega, da raspola`e neprevazi|enim simboli~kim kapitalom koji ga ~ini centrom postoje}eg sveta. Crnjanski polazi od aure Pariza oko koje vlada konsenzus samo iz jednog raz- loga: da bi je raskrinkao. Tim postupkom, u pravom smislu te re~i, Pariz se pribli`ava svom ~itaocu. Ana- liza Crnjanskovih postupaka destrukcije aure Pariza nije mogu}a bez prethodne rekonstrukcije aure fran- cuske prestonice. Ta aura je mo`da najpotpunije evo- cirana u Du~i}evom tekstu o Parizu ~iji su se prvi odlomci pojavili 1927. godine u Politici.9

Za po~etak, primetimo igru komedijanta kalendara: Du~i}ev tekst pojavljuje se znatno docnije od Crnjan- skovog. To zna~i da uspostavljanje aure sledi nakon njenog razbijanja. U tome mo`e da se prepozna trag epohalne zakasnelosti Du~i}evog teksta u vremenu koje se pojavljuje pred ~itaocima. Tako se Du~i}ev apolo- getski stav prema kulturi velikih gradova, koji datira jo{ iz vremena Spomenika Vojislavu iz 1903. godine, nastav- lja u neskrivenoj me{avini urbanofilije i frankofilije: „Svako se od nas ose}a ovde ubog i bezimen. Ali je Pariz toliko ogroman i sjajan da se pred njim sve na{e li~ne bede gube kao ni{tarije.“ Potom nastavlja: „Jer ni{ta vi{e i nikakva sila ne mo`e izmeniti fakat da smo Pariz videli i u njemu `iveli. Ovo je pokli~ jedne od najve}ih ljudskih sre}a.“10 O~igledno da Prvi svetski rat nije uticao na Du~i}evo odu{evljenje Parizom. U njegovom odu{evljenju Parizom raspoznajemo ose}anje uzvi{enosti. Ova estetska kategorija mogla bi da se shvati kao dodir subjekta s ne~im apsolutno velikim, pri ~emu apsolutno veliko ozna~ava veli~inu koja je nezavisna od svakog upore|ivanja.11 Du~i}eva neskrivena uzbu|enost svakako je jo{ jedan znak do-

8 Benjamin, V. Eseji, Beograd, 1974, 21. 9 Gvozden, V. Jovan Du~i} putopisac, Novi Sad, 2003, 83. 10 Du~i}, J. Gradovi i himere, Beograd, 2005, 68. 11 Kant, I. Kritika mo}i su|enja, Beograd, 1991, 139.

239 SLOBODAN VLADU[I]

`ivljaja uzvi{enog12, dok mu je sama kategorija uzvi- {enog bliska usled njegove neprekidne `elje za do- `ivljajem ve~nog/beskona~nog,13 nagla{ene visokom frekventno{}u imenice „ve~nost“ i njenih derivata u, pre svega, Du~i}evoj ljubavnoj poeziji.14 Ose}anje ni{tavnosti subjekta pred Parizom nije pro- uzrokovano samo fizi~kom veli~inom Pariza, njego- vom „ogromno{}u“, niti njegovim sjajem, koliko au- rom koja se temelji na ideji Pariza kao centra sveta i celokupnog ~ove~anstva.15 Pariz je do`ivljen kao cen- tar Francuske, a Francuska kao kulturni i civilizacijski centar ~ove~anstva, kao mesto odakle se organizuje hod ljudske civilizacije.16 Frankofilski diskurs Du~i}a ozna~ava prihvatanje ideje Francuske–kao–centra odakle je slika Evrope jasna, pregledna i providna. To se odra`ava i na Du~i}evu retoriku, na odse~nost nje- govih re~enica, na izostanak i najmanje nesigurnosti u kontrastiranju Francuza i ostalih velikih evropskih naroda. Tako se Du~i}ev tekst sastoji od nizanja vred- nosnih sudova i antiteza koje se pre}utno pozivaju na stabilnosti centra, ta~nije re~eno, na njegovu bezvre- menost, nepromenjivost, esencijalnost. Zahtev za bezvremeno{}u uslovi}e posebnu strukturu Du~i}evog teksta: dok s jedne strane ispisuje ~itav niz vanvremenskih karakterizacija evropskih naroda, Du- ~i} se, s druge strane, trudi da sa~uva/konstrui{e ideju vanvremenog centra koji }e utemeljiti njegove iskaze, a koja se opet neprekidno rasipa i dovodi u pitanje, budu}i da i sama mora da bude centrirana. Tako je

12 Isto, 138. 13 Veza izme|u kategorije uzvišenog i beskona~nosti mo`e da se izvede iz slede}eg Kantovog odre|enja uzvišenog: „uzviše- no jeste ono, ~ak i samo time što se mo`e zamisliti, pokazuje jednu mo} duše koja prevazilazi svako merilo ~ula“. Isto, 141. Prevazila`enjem merila ~ula uzvišeno se bli`i onom lišeno svih merila: beskona~nom, pa tako Kant mo`e nešto kasnije da zaklju~i kako je „priroda uzvišena u onoj od svojih pojava, ~ije opa`anje nosi sa sobom ideju njene beskona~nosti.“ Isto, 146. 14 Vladuši}, S. „Dezintegracija motiva mrtve drage u srpskom pesništvu XX veka“, magistarska teza, Filozofski fakultet Novi Sad, 2005, 147–148. 15 Du~i} to i precizira: „Samo u Parizu imamo ose}anje da `ivimo u kulturnom centru svega ~ove~anstva.“ Du~i}, J. Gradovi i himere, Beograd, 2005, 69. 16 „Ima naroda koji su od Francuza bolji slikari i arhitekti, kao Talijani; i bolji muzi~ari i filozofi, kao Nemci; i ve}i moreplovci, kao Holan|ani i Portugalci; i ve}i trgovci i kolonisti, kao En- glezi. Ali su zato Francuzi, ipak, u istoriji najve}i inicijatori i reformatori, i najve}i organizatori ljudskog duha.“ Isto, 70.

240 SLOBODAN VLADU[I]

Du~i} na jednom mestu prinu|en da prizna neiden- ti~nost Francuske sa samom sobom, iako poku{ava da je strate{ki ugradi u diskurs frankofilije: „Razvitak Francuske je ne{to {to nema primera u istoriji: ima jedna Francuska iz doba Luja XIV, a druk~ija iz doba Direktoara, druk~ija za vreme Carstva, druk~ija iz vremena Restauracije, druk~ija iz 1848, i danas druk- ~ija nego ikada...“17. Istorijska promenjivost Francu- ske morala je tada da se usidri u ne{to izvesnije i postojanije od nje same – u Pariz: „Pariz izgleda ve}i i va`niji i od Francuske.“18 Du~i} razdvaja Francusku od Pariza, daju}i prednost Gradu nad Dr`avom. Ta nas ~injenica dovodi na prag ideje Megalopolisa, odnosno grada okru`enog venu- }om provincijom. Ali, u Du~i}evom tekstu nalazimo se tek na pragu ove ideje, po{to je on dominantnu pozi- ciju grada u odnosu na dr`avu rezervisao ekskluzivno za francusku prestonicu,19 {to zna~i da ne postoji neka sinhronijska mre`a velegrada ~ija bi jedna od ta~aka bio Pariz. Umesto mre`e velegradova, postoji samo Pariz, jedan i jedinstven; „u Parizu je sve njegovo”20, tvrdi Du~i}. Sve to stvara oko Pariza auru koja se napaja dijahronijskom vezom s Atinom i Rimom, iz vremena kada su ova dva grada bili centri civilizacije. Ipak, ni sam Pariz nije dovoljno nepromenjiv, pa kao {to Francuska tra`i svoj centar u Parizu, tako i Pariz mora da prona|e svoj postojani, nepromenjivi cen- tar.21 Taj centar Du~i} vidi u Bogorodi~noj crkvi i Seni. Pesnik ka`e: „Ceo `ivot ovog velikog grada i ove

17 Isto, 71–72. 18 Isto, 90. 19 „Ne ka`e se nikad London nego Engleska, ni Berlin nego Nema~ka, ni Petrograd nego Rusija. Ali se uvek ka`e Pariz, nezavisno od Francuske, i od Evrope, i od cele zemlje.“ Isto, 90. 20 Isto, 90. 21 Treba imati na umu da se sli~an momenat centriranja grada kao centra sveta, te centriranja povlaš}enog prostora unutar grada kao centra grada, doga|a i danas u kontekstu Njujorka. U video-igri Indigo Prophecy (Atari, 2005), za Njujork se deci- dirano tvrdi, doduše, ne bez trunke ironije, da je glavni grad univerzuma, da bi se na ovitku prevoda romana Glamurama Breta Istona Elisa (Beograd, 2007) centar sveta pronašao u centru Njujorka: Menhetnu. Komparacija du~i}evskog centra Pariza i centra Njujorka ukazuje na epohalnu razliku koja deli percepciju sveta na po~etku i na kraju XX veka. Dok je na po~etku veka još uvek postojala o~ajni~ka potreba da se u kulturi i civilizaciji prona|u temelji sveta koji bi obe}avali nje- govu trajnost, na razme|i XX i XXI veka centar sveta postaje gola finansijska mo}. Tako je mo} kulture transformisana pot- puno u mo} brojki.

241 SLOBODAN VLADU[I] velike nacije, obrtao se vekovima samo oko ove Bo- gorodi~ne crkve i pokraj Sene.“22 Uvid u povla{}enu ulogu Bogorodi~ne crkve u `ivotu Pariza i Francuske neodvojiv je od tuma~enja tog „`ivota“. Du~i} ovde projektuje izvesne vrednosti na istorijski tok, u smislu da }e se ne{to priznati `ivotom, a ne{to pre}utati i tako gurnuti u tminu zaborava i nepostojanja. Vred- nosti koje posreduje Bogorodi~na crkva odre|ene su dijahronijski i sinhronijski: ona je bila „sredi{te cele u~enosti i pobo`nosti velikog XIII veka“, a danas je „najve}e sredi{te uljudnosti i mudrosti.“23 Interesant- no je primetiti da izme|u starih i novih vrednosti ne postoji nikakva napetost, pa bi se ~ak mogle uzeti i skupno. Prema tome, ~ini se da Du~i} ovde pre}utno podriva vlastito tuma~enje Francuske i Pariza, kao najve}eg inicijatora i reformatora ~ove~anstva,24 jer se u centru Pariza modernisti~ki diskurs sti{ava i ~ili pred bezvremenom prote`no{}u ne~eg {to bismo, uz izvesnu simplifikaciju, mogli objediniti pod nazivom urbana kultura i cilivilizovanost. Pomenuta dvosmi- slenost izme|u modernog i ve~nog nalazi svoj odjek u citatu koji razotkriva povla{}eno mesto Bogorodi~ne crkve i Sene u `ivotu Pariza. Du~i} ka`e da se `ivot nacije i Pariza obrtao „samo“ oko Bogorodi~ne crkve i reke. To „samo“ govori nam da postoji i ne{to drugo {to ne pripada `ivotu Pariza i Francuske, ne{to {to nema veze ni s u~eno{}u, ni s pobo`no{}u, a ni s uljudno{}u, niti mudro{}u. [ta je ostalo iza Du~i}eve slike Pariza, dobro poka- zuje jedna re~enica iz pasa`a posve}enog Seni: „Po velikim bulevarima pariskim, po~ev{i od crkve Svete Magdalene, tumara obi~an svet koji radije prodaje svoju robu ili svoju sujetu, i `uri svet koji to kupuje; ali samo pored Sene idu oni koji posmatraju, razmi- {ljaju, u~e i pro`ivljavaju Pariz u njegovoj neodoljivoj su{tini i nasravnjivoj lepoti. Onamo je Pariz dnevni i prolazni, a ovde Pariz hiljadugodi{nji i ve~ni.“25 Ne- ma na~ina da se jasnije eksplicira Du~i}eva ideja gra- da kao prostora u kome se do`ivljava, prou~ava i

22 Du~i}, J. Gradovi i himere, Beograd, 2005, 89. 23 Isto, 90. 24 Du~i}eva jedna~ina Pariz = modernitet, nije promakla tuma~i- ma njegove putopisne proze. Tako Vladimir Gvozden zapa`a da „Du~i}ev Pariz (…) zadr`ava tipi~nu karakterizaciju Pariza kao simbola moderniteta, kao ambasadora Francuske“. Gvoz- den, V. Jovan Du~i} putopisac, Novi Sad, 2003, 86. 25 Duèiæ,J.Gradovi i himere, Beograd, 2005, 89.

242 SLOBODAN VLADU[I] razmi{lja o onom {to se do`ivljava kao ve~no: kultura, civilizacija, istorija, shva}eni kao mudrost, uljudnost, lepota, u~enost, ljubav. Takva humanisti~ka kulturna uloga grada paradoksalno zahteva da se kao esencija grada uzme reka, dakle ono {to ne pripada urba- nitetu, ve} bo`anskom, prirodnom poretku stvari.

Du~i} isklju~uje iz grada sve ono {to mu se ~ini po- vr{no: pre svega trgovinu, dinami~nost razmene, sve one incidentne pojedina~nosti koje se ne mogu ug- raditi u civilizatorsku vertikalu Francuske, odnosno u vertikalu humaniteta i kulture. Otuda u Du~i}evom Parizu nema mesta za parisku ulicu, ve} samo za ideju grada. Zato mo`emo da zaklju~imo da je Du~i}eva slika Pariza simbolisti~ka, jer u pejza` grada projek- tuje nepromenjivu ideju26 i nesravnjivu lepotu, a na sebe uzima zadatak da u njih poka`e prstom.

Nasuprot Du~i}evoj percepciji Pariza koja je, pre sve- ga, zainteresovana za vanvremensko u francuskoj me- tropoli, Crnjanskova slika Pariza ne previ|a aspekte grada za koje bismo mogli da ka`emo da spadaju u diskurs `urnalizma. Na taj na~in se u Crnjanskovom tekstu o~itava promenjen odnos izme|u knji`evnosti i novinarstva u srpskoj knji`evnosti izme|u dva rata. Vidosava Golubovi} zapa`a da je moderne pisce, kao {to su: Crnjanski, Vinaver, Petrovi}, Krakov, Ranko Mladenovi}, vezivalo „ose}anje za faktografiju, publi- cistiku i novinarske `anrove“27, a kao najeksplicitniji izraz te promene uzima stav Dragana Aleksi}a, koji od knji`evnosti tra`i da se reaktuelizuje materijalom svakodnevnice, „onim {to je ’u vazduhu’ {to je ’stvar dana’.“28 Bliskost Crnjanskog ovakvim stavovima Aleksi}a svakako odra`ava i njegovo priznanje izne- seno 1931. godine u razgovoru s Branimirom ]osi- }em: „Bio sam novinar. Verujte da mi to ni najmanje nije {kodilo. Naprotiv. Smatram da bi svaki knji`evnik trebalo da provede nekoliko godina u redakciji ve- likih listova. Nau~i}e da misli, upozna}e svet, bedu,

26 Jovan Deli} je ta~no uo~io da ova poeti~ka crta va`i za sve Du~i}eve putopise: „Od prvog do posljednjeg Du~i}evog pu- topisa, u svih ~etrdesetak godina rada na putopisu, Du~i} se dr`i iste osnovne strateške linije: ujediniti pejza` i ideju.“ Deli}, J. O poeziji i poetici srpske moderne, Beograd, 2008, 110. 27 Golubovi}, V. „Putopisna reporta`a Miloša Crnjanskog“, u: Knjiga o putopisu, Beograd, 2001, 189. 28 Isto.

243 SLOBODAN VLADU[I] jad, komediju ljudsku, isto tako kao i logiku, psiho- logiju i u`ivanje u pisanju i {tampanju.“29 Ipak, pogre{no je Crnjanskovu sliku Pariza svesti na novinarsku reporta`u. U slici francuske metropole ukr- {taju se dva `anrovska zahteva: prvi, „pesni~ki“, koji je u potrazi za onim {to je u Parizu nepodlo`no prome- nama; drugi, „`urnalisti~ki“, koji te`i da ocrta ono dnev- no, moderno, aktuelno u Parizu. Crnjanski je u svom tekstu pokazao duboku svest o ukr{tenosti `anrovskih zahteva koji predestiniraju njegovo pisanje: on ih ne- kada prihvata,30 a nekada izaziva i podriva: „I{ao sam po pozori{tima, {kolama, izlo`bama, skup{tinama i jednako razmi{ljao {ta da vam sve javim. Sad kada treba da po~nem da se prepirem, da napadam, da branim, sve mi se to ~ini sme{no i dosadno. Voleo bih mesec dana, mesec dana, svaki dan, sto puta, da vam javim ne bojte se, setite se ve~nosti.“31 Moderni, `urnalisti~ki Pariz, sav u pokretu, konfron- tiran je s ve~nim Parizom mnogo izrazitije nego {to je to slu~aj kod Du~i}a, koji za aktuelno nema sluha i koji hotimi~no zanemaruje tu stranu Pariza. Sem to- ga, pesni~ki karakter ve~nosti se kod Crnjanskog raz- otkriva u slici rubova grada koji svoju vrednost du- guju upravo metonimijskoj vezi s ose}anjem ve~nosti koje posreduju. Tako, zauzimaju}i poziciju ruba, ve- ~nost se izme{ta iz centra grada. Kod Du~i}a postoji pojam o ve~nosti koja se temelji u jasno fiksiranim, centriranim objektima (Bogorodi~na crkva, Sena) i znanju koje pripoveda~ poseduje o njima. U Crnjan- skovom tekstu slika grada prelama se kroz svest sub- jekta i dinamizuje32 se, ali istovremeno i obezli~uje33:

29 Crnjanski, M. Ispunio sam svoju sudbinu, Beograd, 1992, 17. 30 Tako na jednom mestu Crnjanski ka`e: „Ja ne mogu pisati o njima [kubistima], jer je ovo pismo a ne esej.“ Crnjanski, M. „Pisma iz Pariza“, Putopisi I, Beograd, 1995, 33. 31 Isto, 19. 32 Ovde je interesantno uporediti ~itanja Pisama iz Pariza koja pre- duzima Novica Petkovi}. Jedan od klju~nih poeti~kih momenata ovog putopisa, za Petkovi}a je dinamizacija pejsa`a, odnosno svega što se posmatra. Petkovi} zaklju~uje da se u Crnjanskovim tekstovima „rad ~ula povremeno prenosi na ono što se opa`a, pa tako predmet opa`anja postaje pokretan, dinami~an“. Petkovi}, N. Lirske epifanije Miloša Crnjanskog, Beograd, 1996, 16–17. 33 U tome se krije jedna nijansirana razlika izme|u slike Be~a i slike Pariza, u Pismima iz Pariza. U slu~aju austrijske presto- nice, sumatraisti~ka vizija je uronjena u ta~ku u kojoj se vrhuni privatna prošlost Crnjanskog u Be~u – to je ku}a Tereze Kro- nes. U Parizu pak nema te privatne prošlosti, pa tako suma- traisti~ka vizija ovde obezli~uje grad.

244 SLOBODAN VLADU[I]

„Tiho, u podno`ju mosta, spu{ta se u vodu a visoko sa crnih krovova, di`e se u nebesa. Sav {umi. Ki{a, bes- krajna ki{a, drhti nad njime, kao da je sav uvezen u tanane, mokre niti vode {to obavija ceo svet. Drhti, ljulja se, odbleskuje. Gubi svoju tvrdo}u i sav se pre- tvara u senke, {to se ljuljaju na ki{i. Tako je bes- krajan, a tako lak, kao da je sazdan od karata.“34

Du~i}ev pojam ve~nosti preobra`ava se kod Crnjan- skog u do`ivljaj beskraja koji nije utemeljen u „tvr- dom“ objektu i znanju koje taj objekt obavija, ve} je do`ivljen kao privatna epifanija celine, li{ena povla- {}enih urbanih toponima. Gube}i svoje tvrde ivice, grad se preliva u nebo i u vodu, povla{}ene simbole Crnjanskovog sumatraizma, koji u pesnikovom re~ni- ku imaginarnog sugeri{u mir i spokoj pred beskrajem sveta. Me|utim, ovakvo ose}anje beskraja pred ima- ginarnom slikom grada koji i jeste i nije Pariz, zau- zima rubno mesto u Crnjanskovoj slici francuske pre- stonice. Pesni~ki diskurs u „Pismima iz Pariza“ veli- ~anstveno }e se objaviti tek u „Finistereu“, posled- njem poglavlju putopisa, koje svoj pesni~ki stil ne duguje Parizu, ve} lepoti obale Bretanje, dakle priro- di, a ne gradu, {umama, a ne umetnosti. Povla{}eni prostor u kome do svesti subjekta dolazi njegovo su- matraisti~ko poslanje35 nije, dakle, velegrad.

To potvr|uju, najzad, i rubovi grada koji se ocrtavaju na nebu. Nije nu`no upo{ljavati kompleksnu termino- logiju dekonstrukcije (u kojoj margine imaju zna~aj- nu ulogu), da bi se zaklju~ilo da Crnjanskovi rubovi podrivaju i centar i ono {to se nalazi u centru. Pre svega, ono {to centar grada poseduje, po Du~i}u: u~e- nost, uljudnost, mudrost, ve~nost, civilizovanost, kul- turu. Svega toga kod Crnjanskog nema: ako od grada u se}anju ostaju samo rubovi, to onda zna~i da je centar prazan. To ne zna~i da su vrednosti koje u grad ubrizgava Du~i}ev tekst iz centra pre{le na rubove, niti zna~i da kod Crnjanskog postoji tako o{tar, ro- manti~arski rafinman prema civilizaciji i kulturi, da se sumatraisti~ki subjekt odri~e tih vrednosti, be`e}i u

34 Crnjanski, M. „Pisma iz Pariza“, Putopisi I, Beograd, 1995, 17. 35 Tako u „Finistereu“ nalazimo re~enice koje gotovo u potpuno- sti ekspliciraju sumatraisti~ku poetiku: „I dok su dosad ljubavi koordinirane i ljubavno bile vezane samo stvari naporedo, ja }u vezati ljubavlju i ono što je daleko jedno od drugog, i na}i }u vezu izme|u bi}a nejednakih.“ Crnjanski, M. „Pisma iz Pariza“, Putopisi I, Beograd, 1995, 41.

245 SLOBODAN VLADU[I] prirodu i na rubove grada. U pitanju je ne{to drugo: Crnjanskov tekst pokazuje razliku koja postoji iz- me|u ideje grada kao agenta civilizacije, kao centra modernosti i svetskog progresa, i urbane svesti, koja mo`e da bude definisana kao zbir tehnika koje se upra`njavaju radi pukog opstanka u gradu, odno- sno radi u~vr{}ivanja i {irenja mo}i (a ne progresa!) u svetu. Du~i} je, dakle, bio u pravu kada je rekao da je njegov Pariz ideja. Takav stav pripada jeziku mo}i koji sebe predstavlja u nizu afirmativnih termina, uz pomo} kojih obezbe|uje ideolo{ku podr{ku za njegov svetski nastup. U pravu je Du~i} i kada ka`e da ~ovek mo`e da se ose}a „da je iz Pariza i kad nije iz Francuske“36, odnosno „da ~ovek mo`e biti iz Francuske potpuno razli~an ~oveku iz Pariza“37, jer se u tim re~ima na- zire san o svetskom gradu kao centru svetske mo}i koji }e prevazi}i nacionalne granice i razli~itosti u ime (urbanog) kosmopolitizma mo}i. Urbanu svest u Crnjanskovom Parizu ne odre|uju kultura i civilizacija, ve} velegradski mediji. „Ona je jo{ uvek evropska sila“38, pi{e Crnjanski, misle}i na parisku {tampu, i tako jasno imenuje nosioca mo}i u metropoli. Razlika u odnosu na Du~i}a je o~igledna. Novine, nosioci dinami~nog, promenjivog, dnevnog znanja39, ~ine ni{tavnom i perspektivu ve~nosti, i uljudnost i kulturu. To nisu vrednosti na kojima iz- rasta velika {tampa, pa ~ak ni pariska velika {tampa. Kao da anticipira prigovor iz ugla onih koji Pariz smatraju centrom kulture i civilizacije, Crnjanski ne- dvosmisleno zaklju~uje da „velika {tampa, ima, i ovde, [kurziv. S.V.] `ivotinjske nagone.“40 I ovde, dakle, u Parizu, gde to Crnjanskova publika, o~arana francu- skom kulturom i civilizacijom, najmanje o~ekuje. An- ticipiraju}i prigovor da ta mo} po~iva na tradiciji41 – prigovor koji bi se mogao dati iz du~i}evske percep- cije Pariza – Crnjanski odgovara: „Ne sasvim.“42

36 Du~i}, J. Gradovi i himere, Beograd, 2005, 90. 37 Isto. 38 Crnjanski, M. „Pisma iz Pariza“, Putopisi I, Beograd, 1995, 20. 39 Vidimo da se poeti~ka na~ela u percepciji grada sjedinjuju s tematikom teksta: poeti~ka rešenja koja dinamizuju pejsa` sje- dinjena su s interesovanjem za ono što je u gradu dinami~no. 40 Crnjanski, M. „Pisma iz Pariza“, Putopisi I, Beograd, 1995, 21. 41 Isto, 20. 42 Isto.

246 SLOBODAN VLADU[I]

Iako je u odri~nom odgovoru usa|ena i rezerva, ipak se iz njega mo`e zaklju~iti da se u Parizu, u gradu medija, odnos prema pro{losti dramati~no menja. Mo} {tampe je simptom te promene.

U Crnjanskovom tekstu pojavljuje se jedna misao o {tampi koja je „u dosluhu“ s onda{njim analizama ulo- ge medija. Karl Jaspers u svojoj Duhovnoj situaciji vre- mena, ~ije se prvo izdanje pojavilo desetak godina iza Crnjanskovog teksta, tvrdi da {tampa prestaje da bude sluga koji prenosi vesti i postaje gospodar.43 Crnjanski to ka`e jo{ jasnije: „Ona [{tampa, op. S.V] je spasila Poljsku. Ne vlada. Nemojte misliti da se zatr~avam. Ona je re{ila sirijsko pitanje i vodi sad veliku turko- filsku kampanju. Njen rad protiv Nema~ke je sjajan. (...) Njina borba s prgavim Lojdom D`ord`om, imala je i veli~ine i toplog humora. Ja ih gledam ve} mese- cima. Od krajnje leve Clarté do krajnje desne Action francaise ni jedan dan nisu bili potpuno u opreci sa gomilama.“44 Prvo {to ovde treba zapaziti jeste odva- janje mo}i od politi~ke kaste (vlade) ili politi~kih figu- ra, da bi se ona podarila {tampi. Francuska je, dakle, {tampa, a ne kultura. Sila Francuske je sila njene {tam- pe, {to zna~i da su politi~ke akcije Francuske determi- nisane akcijama pariske {tampe.

Iako nas odvojenost {tampe od politi~ke elite navodi na misao o nezavisnoj {tampi, kod Crnjanskog se tak- va ideja ne pojavljuje. Mo} {tampe po~iva na ~injenici da izme|u nje i gomile postoji neka veza. Crnjanski ka`e da ni leva ni desna {tampa nijedan dan „nisu bili potpuno u opreci sa gomilama“. Ovoj dijagnozi ne nedostaje preciznosti: Crnjanski ne govori o potpunoj stopljenosti {tampe i gomile, ve} se na povr{ini te veze ocrtava razlika. U toj suptilnoj nepodudarnosti, koja se ne prime}uje kao nepodudarnost, {tampa ba- zira svoju mo} da usmerava gomile.

Du~i}evu kulturnu elitu, okrenutu ve~nim vrednosti- ma, zamenjuje kod Crnjanskog bezimena {tampa ko- ja operi{e vredno{}u trenutka. Ona ne preslikava stvarnost, ve} je konstrui{e i otuda gre{ke medija nisu gre{ke, ve} ~inovi stvaranja sveta, budu}i da ne po- stoji nekakva podjednako sna`na, autoritativna in- stanca koja bi mogla da izvr{i korekciju istine koju

43 Jaspers, K. Duhovna situacija vremena, Novi Sad, 1987, 97. 44 Crnjanski, M. „Pisma iz Pariza“, Putopisi I, Beograd, 1995, 21.

247 SLOBODAN VLADU[I] konstrui{e {tampa.45 Tako velegrad postaje prostor u kome mo} {tampe nadilazi svaku drugu vrstu prenosa znanja. U prilog tome govori i Benjaminov tekst „Pri- poveda~“, izvorno posve}en prozi ruskog pisca Ni- kolaja Ljeskova. Po doma{aju uvida, ovaj tekst ipak znatno prema{uje analizu jednog pisca. Benjaminov tekst zapo~inje upe~atljivom slikom: „Sve se ~e{}e oko stola {iri smetenost kada se oglasi `elja za pri- ~om. Kao da nam je oduzeta sposobnost koja nam se ~inila neotu|ivom, najsigurnijom me|u sigurnima. Naime, sposobnost razmene iskustava. O~igledan je jedan uzrok toj pojavi: cijena iskustva je pala.“46 Pi- tamo se: ako je iskustvu cena pala, ~emu je onda porasla cena? Sude}i po Benjaminu, raste cena infor- maciji, kao obliku saop{tavanja karakteristi~nom za {tampu, ~iji uspon opet korespondira s vladavinom gra|anstva. Za razliku od pri~e, ~iji se otvoreni kraj upisuje kao zagonetka u svest slu{aoca, informacija samu sebe obja{njava. Dok se pri~a prepri~ava i tako prenosi kroz vreme, informacija nestaje odmah na- kon {to nastane. Benjamin previ|a da informacija, ba{ kao i pri~a, daje savet za `ivot, ali ne za `ivot u tradicionalnoj, neur- banoj zajednici, ve} u velegradu. Me|utim, dok pri~a usled svog otvorenog kraja taj savet ne daje direktno, ve} posredno, informacija savet ispostavlja direktno. Pri~a koja u svog ~itaoca upisuje zapitanost, vi{e nije izraz sveobja{njavaju}eg iskustva zajednice, poput providnog i jasnog anti~kog mita. Ona od slu{aoca tra`i tuma~enje. Prona|eni, protuma~eni smisao sve- do~i o slu{aocu koji se i sâm prona{ao u pri~i. Pri~i koja savetuje vlastito tuma~enje pre nego preu- zimanje neposredno datog smisla, izgleda da odgo- vara tip ~oveka koga ameri~ki sociolog Dejvid Ris- man defini{e kao ~oveka okrenutog iznutra. Za razli- ku od tipa ~oveka usmerenog tradicijom, ~oveka okrenutog iznutra karakteri{e ve}a pokretljivost, ve}a preduzimljivost, ekspanzija u svim oblastima, {to je `ivotna analogija ve}em broju zna~enja pri~e. Sve ovo je rezultat smanjene mo}i kontrole zajednice nad ~o-

45 Crnjanski i navodi u Pismima iz Pariza jednu takvu novinarsku grešku koja dobija obrise karikature: „List za `ensku modu, Vogue, doneo je sliku skulpture o kojoj ka`e da predstavlja ’~ehoslova~kog’ narodnog junaka, od ’ruskog’ skulptora De- škovi}a.” Crnjanski, M. „Pisma iz Pariza“, Putopisi I, Beograd, 1995, 30. 46 Benjamin, W. Esteti~ki ogledi, Zagreb, 1986, 166–167.

248 SLOBODAN VLADU[I] vekom, jer se objedinjavaju}a tradicija raspada. ^o- vek usmeren iznutra kompenzuje raspad tradicije us- mereno{}u ka ve}em nizu uop{tenijih ciljeva koji su mu „po~etkom `ivota usa|eni od strane starijih.“47 Va`no je naglasiti kontinuitet u `ivotu tipa ~oveka usmerenog iznutra: izbor cilja koji ~ovek napravi „os- taje relativno nepromenjen kroz ceo `ivot.“48 Klju~na razlika koja ~oveka usmerenog ka drugima deli od ~oveka okrenutog iznutra jeste u promeni subjekta i vremena usmeravanja: ~oveka okrenutog drugima ne usmeravaju vi{e roditelji ve} savremenici. Usmeravanje se ne odvija u mladosti, ve} doslovce tokom ~itavog `ivota. Za na{e istra`ivanje od posebne su va`nosti dva zaklju~ka vezana za pojavu tipa ~o- veka okrenutog ka drugima. Najpre, to je zna~ajna uloga medija: „Odnos prema spoljnjem svetu i prema samom sebi sve se vi{e i vi{e ostvaruje posredstvom masovnih sredstava komunikacije. Drugima usmereni tipovi do`ivljavaju i politi~ke doga|aje preko zavese re~i, kojom su ti doga|aji obi~no razbijeni u atome (...)“49 Druga va`na napomena ti~e se geografske po- zicioniranosti ovakvog tipa karaktera: to su gradski centri naprednih industrijskih zemalja.50 Sada mo- `emo da zaklju~imo da mo} medija u velegradu stvara poseban tip ~oveka: to je ~ovek koji je usmeren ka drugima i koji, u tom neprekidnom pode{avanju vla- stitog mnjenja i pona{anja prema obrascu koji mu daju mediji, gubi unutra{nji kontinuitet karakteristi- ~an za ~oveka usmerenog iznutra. U trenutku kada je Crnjanski pisao svoj tekst o Pa- rizu, Rismanova klasifikacija tipova karaktera nije ni postojala. Bilo bi preuranjeno re}i da ju je Crnjanski anticipirao. Nemamo dovoljno dokaza za takvu tvrd- nju. Me|utim, ono {to je izvesno jeste da nagla{ena mo} pariske {tampe objedinjuje i Benjaminov uvid o informaciji koja uti~e na krizu pri~e i pripovedanje i na Rismanovu koncepciju ~oveka usmerenog ka dru- gima. Pariska {tampa tako postaje instrument koji neprekidno preusmerava gra|anina, pa pro{lost kop- ni u velegradu, jer nema vi{e medija koji bi je odr`ao u `ivotu. To za konsekvencu ima ~injenicu da gra- |anin orijentir za svoje usmeravanje nalazi u onom

47 Risman, D. Usamljena gomila, Novi Sad, 2006, 17. 48 Isto, 18. 49 Isto, 23. 50 Isto, 22.

249 SLOBODAN VLADU[I]

{to je novo i aktuelno (dakle u {tampi), a ne u kolek- tivnom se}anju. Kao rezultat te ~injenice, pro{lost se prividno bri{e, „jer sve se, eto, menja. Ono {to su [novine, op. S.V.] pre godinu dana pisale, sada opovr- gavaju; ono {to su pre godinu dana re{avali parla- menti, sad odbacuju“51 (17). To, me|utim, ne zna~i da pro{lost potpuno nestaje: ona biva iznova konstruisana, pri ~emu ta „nova“ pro- {lost nije podudarna staroj. Primer koji to dobro po- kazuje jeste Crnjanskova rekapitulacija francuskih iz- ve{tavanja tokom poku{aja poslednjeg vladara Aus- trougarske, cara Karla I Austrijskog, da u martu 1921. godine povrati krunu na teritoriji Ma|arske. Tom pri- likom vlade ^ehoslova~ke i Kraljevine SHS uputile su ultimatum Ma|arskoj da }e je napasti u slu~aju kru- nidbe Karla za njenog kralja.52 Evo kako je o tome, po Crnjanskom, izve{tavala tada{nja francuska {tam- pa: „Izgleda da se kod nas i ne sanja {ta se pro{le nedelje doga|alo. Sve su novine javljale da Francu- ska, uostalom, i nije zainteresovana u mad`arskom pitanju. Neke su sentimentalno spominjale kako je Karlo uvek pokazivao izvesne simpatije za Francusku. Neke su ~ak spominjale interes Evrope, da osamnaest miliona Mad`ara i Austrijanaca, pozitivnije vrednosti nego mi, budu spaseni. Opinion je napisala da smo mi uzrok mnogom zlu. Za{to se ~udite? Franku nije ni malo svejedno kako stoji kruna“.53 Poenta ovog pasa`a je u tome {to Francuska povodom doga|aja u Ma|arskoj od marta 1921. godine nije po- kazala ni zrno istorijskog po{tovanja i solidarnosti za ratno savezni{tvo sa Srbijom iz Prvog svetskog rata. Crnjanski ukazuje na to da Beograd ne zna kako je ma|arska kriza propra}ena u Parizu i time implicira neurbanost srpskog ~itaoca. Uzrok takve neurbanosti nije nedostatak kulture ili uljudnosti, ve}, pre svega, nerazumevanje uloge novca u velegradu. Dominacija novca shva}ena je kao svo|enje celokupnog urbanog i nacionalnog `ivota na problem franka.54 Time se do- slovce menja smisao dr`ave. Ona postaje li{ena ok- vira koji joj nude paradigmatska odre|enja, kao {to su: tradicija, religija, obi~aji, istorijsko pam}enje, po-

51 Crnjanski, M. „Pisma iz Pariza“, Putopisi I, Beograd, 1995, 17. 52 Petar Rokai, Zoltan Ðere, Tibor Pal, Aleksandar Kasaš, Istorija Ma|ara, Beograd, 2002, 546. 53 Crnjanski, M. „Pisma iz Pariza“, Putopisi I, Beograd, 1995, 23. 54 Isto.

250 SLOBODAN VLADU[I] gled na svet.55 To ~ini da istorija u gradu nije ne{to {to je prisutno samo po sebi. Znanje o pro{losti nije stati~no, ve} dinami~no: ono se neprekidno konstrui- {e u zavisnosti od nov~anog interesa koji, potenci- jalno, nema granice. Ka`emo potencijalno, jer se u opisu pariske {tampe jo{ uvek mo`e opaziti nacio- nalna kohezija,56 samo {to ta kohezija vi{e nije ute- meljena na nekim neupitnim vrednostima, kao {to je to nacionalna pripadnost, ve} na ~injenici da je franak i dalje mo}niji od marke57 ili makar jednako mo}an kao funta sterling. Pariz je ovde jo{ uvek francuska prestonica koja se pre takmi~i s ostalim prestonicama nego {to se s njima povezuje i udru`uje nasuprot vla- stitom nacionalnom zale|u. Dominantna uloga novca u velegradu otvara mogu}nost pretvaranja prestonice u Megalopolis, jer Crnjanskov Pariz vi{e nije, za razliku od Du~i}evog, centar jedne osobene vi{evekovne tradicije i kulture. To je prostor u kome je mo} odvojena od istorijskog pam}enja i isto- rijskih veza. Usled tog prekida, mo} i mo`e da bude upravljena novcem koji preko medija konstrui{e sliku sveta i tako oblikuje javno mnjenje koje onda antici- pira/uzrokuje akcije francuske vlade. Kako novac nema granica, to onda zna~i da je mo} gotovo obezgrani~ena, odnosno da francuska mo} onda mo`e da pripada i strancima. U Crnjanskovom uvidu u antisrpsku propa- gandnu aktivnost Bugarske u Parizu,58 ocrtavaju se prvi tragovi lobiranja, koje postaje mogu}e tek kada nacio- nalna mo} izgubi prefiks nacionalne i postane mo} po sebi, odnosno kada vi{e nije upravljana tradicijom ve} finansijskim interesom njenih nosilaca. Du~i}ev Pariz je prostor odakle se reformatorske ide- je oda{ilju u ceo svet; Crnjanskov Pariz, nasuprot to-

55 To se mo`e naslutiti iz veoma ta~ne opaske Nikole Kajteza vezane za odnos izme|u dr`avnog poretka i novca: „Jer dok objektivni duh i dr`avni poredak zavise od paradigmatskih te- melja, obi~aja, religije, pogleda na svet – što ih donekle ~ini inertnim, skepti~nim, pa i paranoi~nim, hermeti~nim – novac ne zna ni za kakve granice“; Nikola Kajtez, Metafizika novca, Topolino, Novi Sad, 2006, 66. 56 „Ali otmenost i ~istota ove štampe je u unutrašnjoj politici. Ako se šega~e, sa sobom to ne ~ine nikad. Nisu Atinjani. Ne prodaju se sasvim. Naša je baš u tome najprljavija“. Crnjanski, M. „Pis- ma iz Pariza“, Putopisi I, Beograd, 1995, 24. 57 „Ne, ne}e propasti. Oni vrlo ta~no znaju da se od sume franaka, kad se prera~unaju u marke, di`e kosa na glavama nema~kim. Ipak }e oni dobiti sve što se mo`e.“ Isto. 58 „Bugari pomalo uspevaju. Niko više ne zna za bugarska zver- stva, i svaki od njih zna da je kod nas sve rovito.“ Crnjanski, M. „Pisma iz Pariza“, Putopisi I, Beograd, 1995, 22.

251 SLOBODAN VLADU[I] me, mesto je na kome se oblikuje i konstrui{e slika sveta, zavisna od dva aspekta: jedan je finansijska mo} koja je u stanju da izvesnu sliku sveta nametne kao validnu, a druga je mo} reprezentacije, koja je karakteristi~na za urbani prostor.59 Zna~aj reprezen- tacije u metropoli mo`e da bude protuma~en kao ovladavanje o~iglednim prostorom, u kome se ne po- javljuje ni{ta {to bi bilo neprijatno oku gra|anina. Da bi se u gradu postojalo, vlastiti izgled mora da se prilagodi ose}aju prijatnosti koje dominira urbanim `ivotom. Crnjanski, u tom smislu, zaklju~uje: „Tre- balo bi beogradskim op{tinarima kupiti bolje cilindre i re}i im kakav se `aket obla~i pre, a kakav posle podne. Jedni }e re}i da ponavljam stare stvari, a drugi da sam socijalpatriota. Ali ovde je `ivot sagra|en, i to prili~no ~vrsto, na osnovi u~tivosti i prijatnosti. Od Amerike do {vedskog kralja svi su se poklonili grobu Neznanog vojnika; mi smo to u~inili gore nego re- publika Liberija. Mislite da je na Kajmak~alanu sve re{eno? ^ekaju vas gorka iznena|enja.“60 Klju~ni momenat u ovom pasa`u jeste zna~aj garde- robe u kontekstu vrednosti koju reprezentacija ima u urbanoj sredini. Polazna ta~ka mogla bi da bude hipo- teza da gra|anin svoj zna~aj u urbanom prostoru do- bija u zavisnosti od izgleda a ne dela, odnosno ro- doslova, kako je to slu~aj u tradicionalnoj zajednici. Ako je ova pretpostavka ta~na, onda ne ~udi ~injenica da se u gra|anskom dru{tvu stvaraju mogu}nosti za nastanak mode. Bodrijar tako ovaj fenomen povezuje s renesansnim „destruktuiranjem feudalnog od strane bur`oarskog poretka i sa pojavom otvorenog nadme- tanja na nivou razgovetnih znakova.“61 Tako moda postaje polje nadmetanja u urbanom pro- storu. Stav gra|anina prema modi je ambivalentan: on je ili pasivno prati ili pak uspostavlja njene ob- rasce. U ovom drugom slu~aju mo`emo da govorimo o dendiju. U filozofskom smislu, dendi je ovaplo}enje te`nje za herojstvom iz doba nastanka gra|anske de- mokratije, koju je Bodler video kao dekadenciju.62

59 „Ina~e, sve ovo ljubakanje po tramvajima, i pod zemljom, i na ulici, dosta je ljupko. Nije to neobuzdanost. To je prosto, ovda- šnji, razvijen ose}aj za reprezentacijom.“ Isto, 25. 60 Isto, 21. 61 @an Bodrijar, Simboli~ka razmena i smrt, prev. Miodrag Mar- kovi}, De~ije novine, Gornji Milanovac, 1991, 61. 62 Bodler dendija definiše kao „poslednji bljesak herojstva u de- kadenciji“. Barbe d’Orviji, Dendizam i dekadencija, prev. Jelena Pavlovi}, Ukronija, Beograd, 2007, 99.

252 SLOBODAN VLADU[I]

Iako je njegovo osnovno polje razlikovanja bila gar- deroba, {to Bodler iz jasnih razloga nije hteo da pri- zna, izgled dendija bio je samo simbol dublje supe- riornosti njegovog uma. Ta superiornost po~ivala je na suptilnom ose}anju za lepo, koji je dendi imao, a obi~an svet ne. Dendija, dakle, mo`emo zamisliti kao umetni~ko delo i kao onog ko nosi umetni~ka dela na sebi. Ne ~udi, otuda, {to je Bodler na jednom mestu tvrdio kako je glavni zadatak genija da izmisli ste- reotip. Mislio je verovatno na genijalnog dendija u kome mo`emo da prepoznamo za~etnika esteticizma XIX veka, odnosno vere u premo} lepog u odnosu na istinito ili dobro.63 Crnjanski u odlomku koji smo citirali ne spominje dendizam. Izgled beogradskih op{tinara nije proble- mati~an zbog toga {to oni nisu dendiji, ve} zato {to on ne odra`ava ni elementarno, pasivno pra}enje urbane mode. U ovom slu~aju, moda se ne pojavljuje kao obrazac koji treba nadma{iti izmi{ljanjem novog, sup- tilnijeg, rafiniranijeg obrasca – u ~emu dendi nalazi cilj svoje misije – ve} kao norma, zakon grupe koja u Parizu donosi politi~ke odluke. Modni kôd, koga u Parizu mora da se pridr`ava svako ko u gradu `eli da se reprezentuje, ukazuje na to da grad nikada vero- vatno i nije bio prostor potpune slobode, a ni tole- rancije. U tom smislu, valja se setiti Brankove Bez- imene, u kojoj proces civilizovanja mladi}a – Srba zapo~inje njegovim presvla~enjem; to deluje ironi~no u kontekstu ~injenice da se proces kulturalizacije ne nastavlja u pravcu obrazovanja, {to i jeste smisao Pro- sve}enosti, s kojom Branko implicitno polemi{e u svom nedovr{enom romanu u stihovima. I kod Cr- njanskog urbanost biva povezana s modnom repre- zentacijom, samo {to ona nije, kao kod Branka, ne{to povr{insko i naivno, ve}, pre svega, ~in konstrukcije koja cilja na zadobijanje mo}i u metropoli. U me- tropoli izgled zamenjuje delo, a reprezentacija se}a- nje i istorijsko pam}enje. Politi~ki, novinarski aspekt Crnjanskovog teksta usmeren je upravo na obzna- njivanje takve prirode metropole, kako bi se preko nje progovorilo o neurbanosti vlastitog naciona. Tu istu neurbanost, paradoksalno, dokumentova}e i Du- ~i}ev tekst, budu}i da se Du~i}eva urbanost iz ugla Crnjanskovog teksta pokazuje kao apsolutna neur- banost.

63 Cidi: Viktor @mega~, Te`išta modernizma, SNL, Zagreb, 1986.

253 IGOR CVIJANOVI]

UDK 821.111.09 Ejmis M

Apstrakt: Novac, Londonska polja, Informacija – grad u ro- manima Martina Ejmisa jeste rad koji se bavi interakcijom likova i okru`enja u tri romana jednog od najzna~ajnijih bri- tanskih pisaca. Likovi i urbano okru`enje u Ejmisovim roma- nima predstavljaju neraskidivu cjelinu koja ukazuje na pro- bleme savremenog identiteta. Poseban naglasak u tim djelima stavljen je na mehanizme i obrasce kojima moderni megalo- polisi oblikuju sveop{tu destruktivnost koja je prisutna na glo- balnom, kao i na individualnom planu. Budu}i da njihove protagoniste odre|uju i oblikuju gradovi u kojima `ive, taj odnos predstavlja veoma va`nu kariku za razumijevanje Ejmi- sovog tuma~enja savremene realnosti u okviru njegove post- moderne poetike. Klju~ne rije~i: junak, grad, karakterizacija, identitet, post- modernizam, satira Key words: hero, city, characterization, identity, postmoder- nism, satire

Opro{tajno pismo neuspje{nog samoubice, D`ona Selfa, predstavlja prvi dio Ejmisove nezvani~ne ur- bane trilogije koju ~ine Novac (Money, 1984), Lon- donska polja (London Fields, 1989) i Informacija (The Information, 1995). Taj triptih o savremenom mega- lopolisu, zapravo je niz slika o dehumanizaciji pro- istekloj iz `ivota odre|enog vrijednosnim mjerilima civilizacije s kraja XX vijeka. Ejmisova galerija likova u tim romanima neraskidivo je srasla sa svojim okru- `enjem. On pi{e o „traumatizovanim, fragmentarnim ljudima bez korijena koje mu~e pusto{ i istro{enost

254 IGOR CVIJANOVI] karakteristi~ne za savremeno doba“.1 Protagonisti te tri pripovijesti u`ivaju u neumjerenosti svojih poriva dovode}i se do ivice uni{tenja, fizi~kog i/ili duhovnog, i zapravo su satiri~ne karikature pojedinaca izgublje- nih u savremenim bespu}ima grada ome|enim nov- cem, nasiljem, svjetskim krizama, pornografijom, sla- vom i `utim medijima. Premda se ne mogu ubrojati u reljefne likove, Ejmi- sovim junacima se ne mo`e zamjeriti na uvjerljivosti, jer njegova satira poga|a lako uo~ljiva op{ta mjesta savremenog `ivota koja isti~u autodestruktivnost, po- put opsesija novcem, pornografijom ili strahom od nuklearnih ili prirodnih katastrofa. Idealno okru`enje za takve likove jesu moderni megalopolisi, kakav je London, premda se Ejmis u svom pripovijedanju do- ti~e i velikih ameri~kih gradova, kao {to su Njujork (Novac) i ^ikago (Informacija). Savremena blejkov- sko–dikensovska slika grada, kao zlokobnog, prije- te}eg ~udovi{ta koje crpi poslednje ostatke ~ovje~no- sti iz svojih stanovnika, otjelotvoruje Ejmisovu ideju apokalipse u malom. Grad u njegovim romanima predstavlja, ~ini se, u doslovnom smislu jedan od po- sljednjih stadijuma razvoja ~ovje~anstva. Ejmis se, da- kle, usredsre|uje na drugi vid uloge grada u razvoju ~ovje~anstva, onako kako je defini{e Ri~ard Lehan. On smatra da grad „odre|uje na{u kulturnu sudbinu u poslednjih tri stotina godina“, te da je „urbanost u samom srcu zapadne kulture, kao ishodi{te i politi- ~kog reda i dru{tvenog haosa“.2 Savremeni polis je, po Ejmisu, mjesto na kojem blej- kovsko iskustvo odnosi prevagu nad nevino{}u, a ~ije je krajnje odredi{te autodestrukcija, kako na indivi- dualnom tako i na globalnom planu. Grad je nastao kao „zatvoren sistem, entropi~an, {to je dovelo do sunovrata civilizacije“,3 a to se u Ejmisovim roma- nima ogleda najvi{e u identitetima pojedinaca koji sa~injavaju taj sistem. Oni su, gotovo po pravilu, ljudi ~iji su mikrokosmosi razoreni ili se nalaze na rubu uni{tenja. D`ona Selfa, Samsona Janga, Gaja Klin~a i Ri~arda Tala potresaju udari postmodernih kontra- dikcija u unutra{njem i spolja{njem svijetu, te grad

1 Malcolm Bradbury, The Modern British Novel, London, 1994, str. 427. 2 Richard Lehan, The City in Literature, Los Angeles, 1998, str. 3. 3 Isto, str. 6.

255 IGOR CVIJANOVI] kod njih postaje, zapravo, stanje uma. Jo{ jedna za- jedni~ka crta Ejmisovih junaka jeste ~injenica da ih sve obilje`ava odre|ena vrsta proma{aja koja degra- dira njihovo stanje ljudskosti. Kumulacijom tih pa- dova dolazi se do zbirnog, to jeste, kolektivnog posr- nu}a savremene civilizacije, na razli~ite na~ine pri- sutnog u sveukupnom Ejmisovom djelu, a ne samo u Novcu, Londonskim poljima i Informaciji.

*** Upravo grani~nici koji sa~injavaju temelje potro{a- ~kog dru{tva i odre|uju njegov karakter predstavljaju prirodnu teritoriju za glavnog junaka romana Novac. U svemu neumjereni, D`on Self svoj poslovni uspjeh duguje televiziji i njenom procvatu u 70-im godinama pro{log vijeka. Nakon niza izuzetno popularnih rek- lama za brzu hranu, alkoholna pi}a, cigarete i sli~ne potporne stubove potro{a~kog dru{tva, slijedi put u Ameriku i poku{aj snimanja prvog filma. Self nam opisuje {estomjese~no magnovenje u kojem se odvija njegov poku{aj proboja u Holivud, pripovjedaju}i o svojim ovisnostima, susretima s potencijalnim sarad- nicima na filmu i gotovo sraslim realnostima Lon- dona i Njujorka. Vrtoglava brzina `ivota u megalo- polisima na dva kontinenta, krajnja neumjerenost i nezasita pohota, dovode ga do ruba propasti od koje ga, ironi~no, spa{ava finansijski krah. @ivot D`ona Selfa na krilima novca zavr{ava se saznanjem da je bio pion u spletki lika Martina Ejmisa i podvojene li~nosti najbli`eg saradnika Fildinga Gudnija. D`on Self nagla{ava da je on „ovisan o dvadesetom vijeku“,4 obja{njavaju}i svoj hedonizam kao poslje- dicu pojedina~ne nezavisnosti koju je novo doba omogu}ilo ekonomsko-tehnolo{kim razvojem. Klju- ~nu ulogu u tom odnosu ima novac, kroz ~iju se pre- mo} ogleda fizi~ko–duhovni krah Selfa kao pojedin- ca, ali i dru{tva u kojem on obitava. D`on Self je „klasi~an predstavnik svog doba – tvorac {okantnih televizijskih reklama, odrastao na junk kulturi, [...] alkoholu i pornografiji“.5 Taj lik je Ejmisova preuve- li~ana karikatura, proistekla iz raznih pojava koje su se na{le na potro{a~kim listama savremene civiliza-

4 Martin Amis, Money, London, 2000, str. 91. 5 Brian Finney, “What’s Amis in Contemporary British Fiction? Martin Amis’s Money and Time’s Arrow”, 1995, na http://www. csulb.edu/~bhfinney/Amis1.html, 29. 12. 2007.

256 IGOR CVIJANOVI] cije – skup posljedica procvata njenih destruktivnih fenomena. Konzumacija i novac koji je omogu}ava, klju~ne su odrednice njegovog odnosa sa svim vido- vima spolja{njeg svijeta, jer je njegov um „hrpa ape- tita“6 koji se ne mogu zadovoljiti. Usled nezaja`lji- vosti tih gladi, Self se pretvara u roba sopstvenih za- visnosti, a time i savr{enog potro{a~a. U tom procesu, me|utim, biva intelektualno i duhovno potro{en ili, kako sam ka`e, „kretenizovan“.7 Za{to se to de{ava, ipak, nije mu sasvim jasno. „Pobogu, nikad nisam mislio da sebi nanesem zlo. Samo sam `elio da se dobro provedem.“8 [teta je, ipak, ve} pri~injena i to na {irem planu. Ok- ru`enja u kojima se Self kre}e jesu carstva pohlepe, u vidu megalopolisa Londona i Njujorka koji se i sami mijenjaju pod neumitinim uticajem novca. U jednoj od londonskih ulica, Self primje}uje nestanak starog italijanskog restorana i pojavu „Burger Dena“; jedna knji`ara pretvorena je u butik, a prodavnica muzi~kih instrumenata u hipermarket suvenira. Razlog za sve promjene je isti i dobro poznat Selfu – nedostatak „tr`i{ne snage“.9 Te novine, ipak, ne daju osvje`enje i primamljivost urbanom okru`enju: „London je starac s gadnim zadahom. Ako os- lu{ne{, ~u}e{ kako mu se grudima prolama umorni jecaj. Nemili London. ^ak i samo ime ima taj te{ki akcenat.“ 10 Njujork nije ni{ta druga~iji, „d`ungla“ sa svojim siro- tinjskim ~etvrtima u kojima Self opravdava sopstvenu potrebu za novcem ili uspje{nim novovremenim japijima koji kupuju, ~ak, i izgled. Okru`enje u kojem je uticaj novca vidljiv na svakom koraku ~ini da se Ejmisov junak poistovjeti s Njujorkom, do`ivljavaju}i fizi~ki bol kao razornu silu koja prijeti da ga sru{i. „Moja glava je grad, a razni bolovi sad prebivaju u razli~itim dijelovima lica. Bol dêsni i kostiju pokrenuo je kooperativu u gornjem zapadnom dijelu. Preko puta parka, neuralgija je iznajmila dupleks u mojim modernim blokovima od se-

6 Isto. 7 Money, str. 27. 8 Isto, str. 11. 9 Isto, str. 71. 10 Isto, str. 85.

257 IGOR CVIJANOVI]

damdeset pa nadalje na isto~noj strani. U centru, brada mi pulsira pod potkrovljem obamrle vilice. [to se ti~e mozga, preko sto pa nadalje, tamo je Harlem, koji se {iri u letnjim po`arima. Klju~a i oti~e. Jednog skorog dana }e eksplodirati.“11 London je kao i Self, izme|u ostalog, `rtva vremen- ske zbunjenosti i civilizacijskih potresa koja „~ini sve pogre{no u pogre{no vrijeme“.12 Iako je aluzija pot- puno o~igledna, Self ne{to kasnije defini{e i samog sebe „kao stvar sa~injenu od odga|anja, kulturnog {oka, promjene vremenske zone.“13 Self i grad, dakle, trpe iste udare koji ih srozavaju u egzistencijalnom smislu – nasilni su, li{eni duha i intelekta, i fizi~ki su bolesni. Njihovim „glavama“ odzvanja nepodno{ljiva muzika uli~ne kulture koja razgra|uje samu sebe. Agresivno{}u i {okantno{}u, kojima novac napada identitet, istiskuje se sve drugo iz njega, osim raz- li~itih oblika potro{a~ke misli, sposobne da se preob- razi i u surovo nasilje koje je sastavni dio Selfa i ulica kojima on hoda. U kombinaciji s novcem, ono je, me|utim, samodestruktivno, ba{ kao i u slu~aju De Lilovog Erika Pakera u Kosmopolisu. Novac, kao vr- hunsko bo`anstvo ova dva lika, jeste bog uni{tenja, usled ~ega je zaplet Novca opro{tajna poruka D`ona Selfa u ime finansijske civilizacije, a De Lilov roman nihilisti~ki vrhunac `ivota jednog milijardera koji na- govje{tava njenu nasilnu erupciju usled besmislenosti kojom odi{e. Novac je pripovijest koja ogoljava na- padne uticaje modernog `ivota na identitet stanov- nika grada i njegovu neizbje`nu promjenu proisteklu iz dodira s kapitalom. Posljedica te transformacije jeste nepotpunost postmoderne li~nosti, o{te}ene u turbulentnom sudaranju `ivotnih vrijednosti na kraju XX vijeka. Kao groteskni predstavnik takvog doba, Self je zbir gotovo svih apsurdnih posljedica domi- nantnog kulta novca, diktatora `ivota zasnovanog na neumjerenom tro{enju u sada{njosti i skupom pla- }anju u budu}nosti. Zapitan nad vremenom naplate dugova, Ejmis u Novcu zaklju~uje da su „vrijednosti novca odgovorne za ’pretvaranje raja u toalet’“,14

11 Isto, str. 26. 12 Isto, str. 150. 13 Isto, str. 264. 14 “What’s Amis in Contemporary British Fiction? Martin Amis’s Money and Time’s Arrow”.

258 IGOR CVIJANOVI] upozoravaju}i da je svijetu, kao i D`onu Selfu, koji dobija takvu mogu}nost na kraju romana, potrebna pauza koja }e pru`iti malu priliku razumu da uspori povla~enje poteza u iznudici savremene civilizacije.

*** Nastavljaju}i da pi{e o gradu kao simbolu i najtipi~ni- jem okru`enju savremenog `ivota, u nastavku svoje neformalne urbane trilogije Ejmis se i dalje usredsre- |uje na njegovu razara~ku energiju koja nikoga ne ostavlja izvan svog djelokruga. D`ejms Didrik primje- }uje da ona proizvodi dva klju~na odstupanja u vezi s ovim romanom. Prvo je vezano za sredi{nju junakinju Nikolu Siks, koju pripovjeda~ defini{e kao mutanta nastalog iz raznih `anrova, sposobnog da izazove (sa- mo)uni{tenje. Druga posljedica nadahnu}a razorno- {}u sile koju personifikuje grad jeste sâm roman–ion je „mutant po svojoj formi – nestabilna mje{avina milenijumske misterije o ubistvu, urbane satire, apo- kalipti~ne jeremijade i porodi~ne farse“.15 London na kraju XX vijeka, i sam nepredvidivi koktel savreme- nih tenzija, sa svojim mra~nim ulicama i jo{ mra~ni- jim stanovnicima daleko je od pastoralnosti na koju ukazuje naslov Londonska polja. Radnja romana smje{tena je u 1999. godinu, a budu}i da je knjiga pisana deset godina ranije, jasna je simbolika izabra- ne godine kao broja i kraja jedne epohe. ^ovje~an- stvom iz Londonskih polja, naime, vlada „Kriza“ koja dr`i svijet na ivici potpunog kraha. Nuklearna opa- snost i ekolo{ka katastrofa nadvijaju se nad glavama stanovnika Londona i ostatka planete. Degradiraju}u ovisnost o televiziji, koju jo{ u Novcu D`on Self odre- |uje kao „kreteniziraju}u“, dodatno produbljuju apo- kalipti~ne vijesti koje se svakog ~asa mogu ~uti na mnogobrojnim programima. Zemlja je iscrpljena, a „Polja“ iz naslova romana postoje jo{ samo kao ne- dosti`ni eho nevinosti u umu pripovjeda~a Samsona Janga i u njegovom idealizovanom sje}anju na isto- imeni park koji zaista postoji u isto~nom Londonu. Poreme}aj prirode je toliki da se ~ini da ni Sunce vi{e ne mo`e da se penje na uobi~ajenu visinu. Ono ima novu putanju kretanja „i spu{ta se sve ni`e“.16 Zajedno sa slabljenjem sun~eve svjetlosti, nestaju ljubav i ~ovje-

15 James Diedrick, Understanding Martin Amis, Columbia, 2004, str. 119. 16 Martin Amis, London Fields, London, 2003, ñòð. 309.

259 IGOR CVIJANOVI]

~nost u Ejmisovim likovima, a smrt i razaranje preuzi- maju glavnu ulogu u njihovim `ivotima. Glavni prota- gonisti Londonskih polja – Nikola Siks, Gaj Klin~, Kit Talent i Samson Jang – opusto{eni su kao i svijet u kojem `ive. Svako od njih je izop{ten iz neposrednog okru`enja, bilo da se radi o samoizgnanstvu iz emo- tivnog do`ivljaja svijeta, izgnanstvu iz dru{tvenog mi- ljea ili iz knji`evnosti. Sve ih, pored toga, povezuju vla- stite la`i, kao i `elja Nikole Siks da na|e svog ubicu. U jednom od intervjuâ povodom objavljivanja Lon- donskih polja17, Ejmis govori o analogiji izme|u gra- da i paba, tvrde}i da je London, po sastavu i pona- {anju svojih stanovnika, zapravo isto {to i prosje~an gradski bar. Sli~ne prizore gradova, prije svega Lon- dona i Njujorka, kao urbanih megacentara savremene civilizacije, odslikavaju i pabovi u kojima se kre}u junaci Novca i Informacije. Kao mjesto susreta svih glavnih likova u ovom romanu, pab „Crni krst“ ima zna~ajnu ulogu u zapletu. Poput Londona, „Crni krst“ vrvi od kulturolo{ko–rasne izmje{anosti. Mrak i napeta atmosfera podsje}aju na neizvjesnost koja vla- da izvan vrata ovog londonskog paba u kom, opet, sli~no spolja{njem svijetu, glavnu rije~ vode preva- ranti i nasilnici. „Crni krst“ simboli~no predstavlja i ~etvorokraku vezu glavnih likova Londonskih polja,a boja u njegovom imenu nagovje{tava dominaciju smr- ti nad njihovim `ivotima, jer oni upravo tu postaju ubice ili nailaze na ljude koji }e ih ubiti. Sâm Ejmis je nagovjestio mogu}e tuma~enje Nikole Siks, centralnog lika Londonskih polja. On ka`e da je Zemlja samovoljna `rtva ubistva, isto kao i Nikola. Stanovnici stvarnog svijeta, kao i glumci u Nikolinoj samoubila~koj predstavi, `ive bez obzira na gre{ke koje prave.18 Trenutak odluke se odla`e, a njegovim prolongiranjem raste i razorna snaga apokalipse koja }e nastupiti kako na globalnom, tako i na li~nom pla- nu. Protagonisti nimalo pastoralnih Londonskih polja bezglavo jure ka kraju postojanja, `ive}i toliko obez- vrije|enim `ivotima da im ni sâm kraj vi{e nije va`an, ~ime mo`da pokazuju da je on ve} po~eo. Ako Nikola, kao simbol Zemlje, u potrazi za svojim ubicom odlazi u pab koji predstavlja savremeni grad,

17 Mira Stout, “Down London’s Mean Streets”, na: www. nytimes. com / books/98/02/01/home/amis-stout.html, 15. 2. 2007. 18 Understanding Martin Amis, str. 126.

260 IGOR CVIJANOVI] onda se mo`e zaklju~iti da su gradovi odgovorni za smrt Planete po Ejmisovom tuma~enju. Dakle, grad je za Ejmisa kona~ni simbol ekolo{ke, sociolo{ke i politi~ke katastrofe. Ova ideja veoma je bliska Blejkovom vi|e- nju suprotstavljenosti i nadopunjavanju iskustva i nevi- nosti, i uloge grada u njihovom vje~nom odnosu. Lon- don Martina Ejmisa vrlo je sli~an Londonu Vilijama Blejka u njegovoj istoimenoj pjesmi, ali je savremena fizi~ka i duhovna prljav{tina, ~ini se, dublje ukorjenjena. Akumulacija iskustva dosegla je svoj maksimum, pa ~ak ni dvoje djece u romanu ne posjeduju dje~iju bezbri- `nost jer `ive u doba u kojem nevinost umire sve mla|a. ^ak i po danu, mra~ne gradske ulice „Somnopolisa“19, u Londonskim poljima, obavljaju svoju poslednju ulogu pred kona~no razrje{enje „Krize“, slu`e}i kao popri{te pri~e o „smrti ljubavi“.20 Pri~u o „smrti ljubavi“ bilje`i ameri~ki pisac Samson Jang, djelimi~ni alter-ego Martina Ejmisa (drugu po- lovinu predstavlja jo{ jedan pisac u romanu ~iji ini- cijali mo`da ukazuju na to – Mark Espri, koji se ni- jednom ne pojavljuje u zapletu, ali potpisuje cijelu pripovijest). Pripovjeda~ Londonskih polja pro`ivlja- va posljednje dane svoga `ivota. Donose}i u sebi smr- tonosnu bolest iz Amerike u London, Jang `eli da probije dvadesetogodi{nji nedostatak nadahnu}a koji je obustavio njegovu knji`evnu karijeru i time dâ smi- sao svom `ivotnom pove~erju. Ono {to se de{ava, me- |utim, ne donosi inspiraciju koja rje{ava njegovu blo- kadu, ve} pora`ava njegov umjetni~ki talenat. Na{av{i dnevnike Nikole Siks i sprijateljiv{i se s njom, Samson se pretvara u pukog zapisni~ara koji sâm postaje naj- va`niji dio njene samoubila~ke igre. On, s jedne stra- ne, jeste pripovijeda~, ali ne i autor pri~e, ~ime Ejmis u postmodernisti~kom maniru relativizuje ulogu pisca u romanu. S druge strane, njegov odnos s Nikolom Siks predstavlja parodiju samog Ejmisovog pisanja. „Ovo je istinita pri~a, ali ne mogu da vjerujem da se stvarno odvija. To je i pri~a o ubistvu. Ne mogu da vjerujem koliko sam sre}an. [...] Romanopisci obi~no ne pro|u tako dobro, zar ne, kad se ne{to stvarno de{ava (ne{to objedinjeno, dramati~no i prili~no uno- sno), a oni to samo zapi{u?“21

19 London Fields, str. 2. 20 Isto, uvodna napomena: “The Death of Love”. 21 Isto, str. 1.

261 IGOR CVIJANOVI]

Jang je savr{ena osoba za pripovijedanje ovakve pri~e. Crnilo grada koje nosi u sebi u vidu smrtonosne bolesti i sposobnosti da izvr{i ubistvo, kao i problem njegove knji`evne strane li~nosti, ~ine idealnu kombinaciju za Ejmisovo ukazivanje na }orsokak u kojem se na{ao savremeni na~in `ivota, ali i sama knji`evnost. Surova realnost pregazila je nadahnu}e, sude}i po konfliktu unutar Samsona Janga, a vi{ak iskustva optere}uje i jedno i drugo. Stoga, ovaj lik postaje najizra`eniji in- strument Ejmisove igre s elementima romana. U skla- du s tvrdnjom da Londonska polja „ra~unaju na post- modernisti~ku pretpostavku da zidovi fikcije nikada nisu ~vrsti“22, ~ak i Jang, kao narator, biva iznena|en saznanjem da je on ~etvrta i najva`nija ta~ka „Crnog krsta“, jer savremeni haos relativizuje sve u ovoj pri~i, uklju~uju}i i ulogu samog autora. „Ako je London paukova mre`a, {ta sam onda ja? Mo`da sam muva. Ja sam muva.“ Poku{aj Samsona Janga da odredi svoje mjesto u pri~i o „smrti ljubavi“, istovremeno jasno ukazuje i na ulo- gu grada u njoj. Stanovnici Londona jesu njegovo oli~enje, ali u isto vrijeme i njegove `rtve. Ostaje, me|utim, otvoreno pitanje ko predstavlja pauka u ovom pore|enju. Izvjesno je da to nisu likovi poput Gaja Klin~a ili Kita Talenta jer ih, pored statusne i simboli~ne smrti, ~eka i bukvalna propast na kraju apokalipti~ne „Krize“. Da li je pauk Nikola Siks, koji dobija ono {to `eli, pa makar to bila i smrt, ili Samson Jang, koji tako|e umire zbog svoje doslovne ubila~ke snage, najja~i protagonista u toj paklenoj mre`i? Grad, kao lik, mogao bi biti klju~ takvog pore|enja jer mre`a jeste njegova, a svi ostali junaci nalaze smrt u njoj. Poput svojih stanovnika, i grad je nepovratno daleko od idili~nosti „Londonskih polja“ za kojima ~ezne Samson Jang, iako zna da se ni{ta vi{e ne mo`e popraviti. Londonska polja zapravo su paukova mre`a u kojoj su ljudi isti kao i ulice, „nesimetri~ni, [...] jednostrani“23 i iscrpljeni iskustvom ~ija akumulacija dose`e kriti~nu ta~ku u savremenom svijetu i odvodi ih u siguran kraj.24 Uloga grada u tom procesu je, sude}i po Ejmisu, presudna. Urbana civilizacija iscr-

22 The Modern British Novel, str. 429. 23 London Fields, str. 463. 24 Alexander Laurence and McGee Kathleen, “No More Illusions“ (intervju), na http://www.altx.com/interviews/martin. amis. html, 20. 7. 2008

262 IGOR CVIJANOVI] pila je samu sebe i pretvorila se u sopstvenog d`elata. Kraj, me|utim, nije brz, a za ve}inu nije ni primjetan. Savremeni svijet u Ejmisovom djelu polako propada u svjesnom ili nesvjesnom i{~ekivanju razornog ras- pleta. Paralelno s tim odvija se erozivna dehuma- nizacija njegovih stanovnika, zbog ~ega se oni pretva- raju u karikaturalne tvorevine koje, i pored toga, omogu}avaju Ejmisu uspjeh u poku{aju da {to vjer- nije opi{e „kako izgleda biti `iv danas“.25

***

Zaplet romana Informacija nije ni izbliza tako slo`en kao njen zna~enjski potencijal. @ivoti dva ~etrdeseto- godi{nja londonska pisca i navodno najbolja prija- telja, Ri~arda Tala i Gvina Berija, kre}u se u razli- ~itim smjerovima na kolosjeku uspjeha. Nakon obe- }avaju}eg po~etka knji`evne karijere, Ri~ard, s jedne strane, nezaustavljivo i strmoglavo propada – njegovi romani su visokoparni, intelektualno prezahtjevni i {iroj publici ne~itljivi, a time i neobjavljivi; on pi{e kritike biografija {estorazrednih knji`evnika za ne- ugledni ~asopis ironi~nog naziva „Litl magazin“ (Lit- tle Magazine) u gotovo nemogu}im vremenskim ro- kovima; impotentan je; ovisan o alkoholu, cigareta- ma, a povremeno i narkoticima. Gvin, s druge strane, posle bijednih spisateljskih po~etaka, u`iva u uspjehu svojih plitkih, politi~ki korektnih romana, braku sa lejdi Demeter i medijskoj pa`nji koju dobija kao po- znata li~nost. Ta~ka u kojoj se ta dva nezaustavljiva talasa sudaraju jeste Ri~ardov osvetni~ki poku{aj da okon~a Gvinovu karijeru, a kasnije i `ivot, smatraju}i da }e time nadomjestiti svoje `ivotne proma{aje. Za- slijepljen zavi{}u, me|utim, Ri~ard neoprezno otvara vrata svoje porodice urbanom nasilju koje je `elio da iskoristi protiv suparnika i umjesto Gvinov, okon~ava svoj knji`evni vijek. Suo~avaju}i se s krizom srednjih godina i neuspjehom u dosezanju vje~nosti, Ri~ard se zati~e na obodu sve- ga – ljubavi, porodice, knji`evnosti i samog grada. Njegov odnos sa suprugom D`inom obilje`avaju sakri- vanje i izbjegavanje zbog gri`e savjesti prouzrokovane impotencijom i parazitskim `ivotom koji vodi na njen ra~un. Poslovi koji mu donose izvjesne prihode jesu u vezi s knji`evno{}u, ali onom s dna vrednosne ljestvice.

25 “Down London’s Mean Streets“.

263 IGOR CVIJANOVI]

Ri~ard je, naime, urednik proze i poezije u izdava~koj ku}i „Tantalus“, u kojoj knjiga mo`e iza}i svima koji imaju dovoljno novca da pokriju tro{kove objavljivanja. Kao {to ime Talove izdava~ke ku}e ukazuje na Tan- talove muke, kroz koje prolazi u potrazi za sopstvenom knji`evnom veli~inom, tako i ime ~asopisa „Litl ma- gazin“, u kojem objavljuje kritiku, govori o njegovoj bezna~ajnosti u tom domenu. Ri~ard se ne snalazi ni u okru`enju u kojem `ivi. @e| za osvetom ga dovodi do bizarnih likova iz gradskog podzemlja s kojima veoma te{ko komunicira, {to stvara tragikomi~ne nesporazume u poslovanju. Ri~ardu je stran jezik ulice, kao i grada uop{te, jer njegovi stanovnici „igraju po druga~ijem i novijem ritmu, ~iji takt on ne poznaje“.26 To upu}uje neukrotive nasilnike, poput Stiva Kaznsa, ili maloljet- ne delikvente, poput tzv. 13, na prag jedinog Ri~ar- dovog uto~i{ta, njegovog doma, ~ime ugro`ava i bez- bjednost sopstvene djece.27 Ri~ardova iracionalna strepnja za sudbinu sinova na opasnim ulicama Londona pro`ima njegovu borbu s krizama identiteta i obilje`ava kraj romana tamnim tonovima. Glavne odlike nasilja u Informaciji jesu da je nasumi~no i bezobzirno naj~e{}e usmjereno prema najslabijima. Ulicom Talovih, na primjer, ~esto sulu- do juri nepoznati mu{karac u brzom automobilu, ~ija bezglavost budi u Ri~ardu za{titini~ke nagone prema svom potomstvu i nemo}ni bijes prema smrtonosnoj brzini savremenog `ivota koju on personifikuje. Glav- ni lik romana ga do`ivljava kao „svinju u svom nje- ma~kom automobilu“28 koja `eli da mu pobije djecu. Taj svakodnevni prizor iz savremenog `ivota isti~e neprilago|enost Ejmisovog junaka bezumnom i ne- saosje}ajnom svijetu oko njega. Takva vrsta zabrinu- tosti smjenjuje se s dirljivim prizorima Ri~ardove sva- kodnevne brige i pa`nje koju poklanja sinovima Mar- ku i Marijusu. Me|utim, upravo zbog ljubavi prema njima, Informacija na kraju prerasta iz satire u tra- gediju. Zbog nepromi{ljenosti, podgrijane mr`njom i zavi{}u prema Gvinu, Ri~ard pu{ta uli~ni haos u svoju

26 Martin Amis, The Information, London, 1996, str. 180. 27 Ejmisova zaokupljenost djecom i njihovom bezbjednoš}u u savremenom urbanom mete`u poti~e iz sopstvene realnosti. Informacija je nastala neposredno nakon što je saznao da je njegova ro|aka Lusi Partington, kojoj je knjiga i posve}ena, kao i Ejmisovim sinovima, stradala od ruke jednog od najve}ih masovnih ubica u istoriji Velike Britanije – Frederika Vesta. 28 The Information, str. 493.

264 IGOR CVIJANOVI] ku}u. Stiv Kazns, oli~enje urbanog podzemlja u Infor- maciji, uobli~ava svoje psihopatske porive shvataju}i da `eli da povrijedi nekoga ili ne{to {to se ti~e njega li~no: „Ne sebe sada. Ve} sebe. Sebe onda.“29 Izbor pada na Ri~ardovog sina Marka, u znak odmazde za lakomisleno poigravanje njegovog oca s opasnim svi- jetom ulice. ^italac ne saznaje {ta se dje~aku ta~no dogodilo, ali je time veli~ina njegove patnje jo{ turob- nija, istaknuta prizorom u kome „Marko nije plakao, ali ga Ri~ard nikad ranije nije vidio tako nesre}nog“.30 Tragikomi~na saga o krizi srednjih godina i knji`ev- noj zavisti odvija se u istom okru`enju kao i zaplet Londonskih polja u londonskom Vest Endu. U oba romana pojavljuju se pisci kao zna~ajni likovi; djeca, tako|e, imaju istaknutu ulogu u `ivotu glavnih pro- tagonista; prisutna je ista kultura pabova, kao i pred- stavnici razli~itih dru{tvenih klasa, dok je urbani kra- jolik obilje`en nasumi~nim nasiljem i haosom. Kao i u Londonskim poljima, dru{tvena struktura grada je ja- sno vidljiva. Gvin Beri `ivi u otmjenoj ulici imu}nih pojedinaca, daleko od sivila, bijede i okrutnosti ~e- tvrti u kojima se kre}e, na primjer, Stiv Kazns. Sponu izme|u ta dva svijeta predstavlja Ri~ard, smje{ten negdje izme|u na svom putu ka dnu dru{tvene lje- stvice, koji dovodi mrak londonskog podzemlja do glamura u kojem u`iva Gvin Beri. Ri~ardov London ne odi{e luksuzom Gvinovog doma, ve} izrazito pri- mjetnim besku}ni{tvom, nasilnim testosteronom i smradom poroka.

„Razi{li su se na Ledbrouk Grouvu, ispod izdig- nutog metroa: tog par~eta Londona u posjedu skitnica i pijanaca, primjernog na svoj na~in – pravog modela antigrada; tu su trotoar, ~ak i put, imali na sebi sloj piva (u raznim oblicima) koji ti se uvla~i u cipele dok `urno prolazi{.“31 Ejmis vidi svoj grad kao opasnu teritoriju koja ima zaseban `ivot i sopstvena pravila, ali i kao „`rtvu ur- bane teorije haosa i nekontrolisane pohlepe i pohote sopstvenih stanovnika“.32 Njegovi junaci, romanopis-

29 Isto, str. 478. 30 Isto, str. 492. 31 Isto, str. 62. 32 Michiko Kakutani, “Raging Midlife Crisis As Contemporary Ethos”, na http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res = 990CE2DE1238F931A35756C0A963958260, 23. 4. 2008.

265 IGOR CVIJANOVI] ci, svakako nisu dio tog svijeta, ma koliko poku{avali da mu pripadaju. Termin koji autor koristi, „anti- grad“, defini{e posledicu savremenih tenzija u urba- nom okru`enju. Ri~ardovo stanovi{te je sli~no onom koje ima Samson Jang iz Londonskih polja – grad je pandemonijum koji guta svoje stanovnike podrivene nevinosti i razorene ljudskosti. Prizor u kojem glavni protagonista Informacije prelazi preko besku}nika „koji plasti~nom ka{ikom predano jede pse}u hranu iz konzerve“33, simboli~no ukazuje na razgradnju ljudske prirode u urbanom okru`enju. Taj ~ovjek je, kao i D`on Self u Novcu, slikovito sveden na psa lutalicu pored kojeg ostali ravnodu{no prolaze. Ri- ~ardova reakcija na takve slike urbanog `ivota ne raz- likuje se od one koju imaju ostali. I on, dakle, mirno kora~a preko besku}nika, ali ga spisateljski instinkt upozorava da mu se „smije{i“ sli~an kraj. Mra~na vi- zija grada u Informaciji poklapa se s ambisom novog poglavlja u `ivotu njenog glavnog junaka. „Ulice Lon- dona izgledaju kao unutra{njost stare uti~nice“34 – prljavo, istro{eno, gotovo zarazno, poput unutra{njeg bi}a Ri~arda Tala.

Amerika nije ni{ta manje neprivla~na za Ri~arda. Kao i u ve}ini Ejmisovih romana, jedan dio zapleta se odigrava u velikim gradovima Sjedinjenih Dr`ava gdje Gvin odlazi da promovi{e svoju najnoviju knjigu, a Ri~ard ga prati u svojstvu biografa zadu`enog za knji`evni profil svog (ne)prijatelja. Veli~ina ameri- ~kih gradova op~injava Ejmisovog junaka, koji u nji- ma osje}a druga~iji vid otu|enja od onog u Londonu. Amerika, personifikovana u svojoj knji`evnoj sceni, predstavlja za Ri~arda ogledalo savremenog svijeta u neprestanom previranju.

„Amerika je kao svijet. A pogledaj ga, taj svi- jet. Ljudi se ne sla`u.“35

Postmodernisti~ki opisi ameri~kih gradova, koje glavni junaci romana obilaze na svojoj turneji, sadr`e vis- prenu kritiku mehanizovane prirode koju urbano ok- ru`enje poprima. Majami je, na primjer, grad ta{tine i robotski ure|enih pla`a i hotela koji, poput Gvinovog, izgledaju kao „svemirski brod s akvarijumima i zapa-

33 The Information, str. 160. 34 Isto, str. 11. 35 Isto, str. 312.

266 IGOR CVIJANOVI] njuju}im ra~unima za struju“.36 ^ikago je jedini grad koji ga je zaista upla{io. Njegova bezdu{nost i sivilo govore o bezobzirnosti kojom odi{e ta velika „ma{ina“ sa svojim prijete}im pejza`om u kome je „izmaglica gusta kao oblaci, oblaci gusti kao dim, a dim gust kao kreda“.37 Ma{inska priroda urbanih cjelina uo~ljiva je i u Denveru, sljede}oj stanici promotivne turneje. Na lo- kalnom aerodromu, „u pet ujutro, niko nije `elio da radi. Pa su stavili robota da obavlja posao. Kompjuter s robotskim glasom, `enskim.“38 Obilazak velikih ame- ri~kih gradova zavr{ava se u nadrealno apokalipti~nom Los An|elesu, sli~nom Makjuanovoj viziji istog grada u pri~i „Psihopolis“, u kojem Gvin potpisuje ugovor o ekranizaciji svog bestselera.

Zbog svoje nesna|enosti, odnosno potpune isklju~e- nosti do kraja romana, kada „univerzum i kona~no zavr{i s njim“,39 moglo bi se re}i da je Ri~ard van- zemaljac u savremenom svijetu. On ne `ivi, me|utim, u iluziji o prihvatljivosti takvog polo`aja. Svjestan da mu sve manje pripada, Ri~ard postaje bijesan na tak- vo postojanje i odatle poti~u njegovi osvetni~ki porivi. Druga strana njegove reakcije jeste nesvjesna potreba za razumijevanjem sopstvene bezna~ajnosti na glo- balnom planu. Svijest o zaboravu koji ga ~eka u bu- du}nosti „podvla~i besmisao i neizbje`nost njegovog pada“.40 Obja{njavaju}i potencijalnom izdava~kom agentu svoje filozofske koncepte, a sagledavaju}i knji`evnost kao odraz dru{tva, Ri~ard govori o „sro- zavanju statusa i vrlina knji`evnih protagonista“ kroz istoriju, od bogova do gamadi, o istoriji astronomije kao ve} navedenoj „istoriji narastaju}eg poni`enja“, o „principu terestri~nog mediokriteta“.41 Poku{aj da sagleda sopstveno poni`enje kroz prizmu kosmi~ke bezna~ajnosti, za Ri~arda postaje jedna vrsta ne- uhvatljive utjehe. Njegova sli~nost s Tantalom, prema tome, pro{iruje se s polja knji`evnosti na egzisten- cijalni nivo. Me|utim, krajnji ishod poprima ironi~ne i nihilisti~ke tonove, karakteristi~ne za Ejmisove ro- mane. Ri~ard shvata da mo`e do}i nadomak, ali ne i

36 Isto, str. 320. 37 Isto, str. 332. 38 Isto, str. 347. 39 Isto, str. 485. 40 Peter Childs, Contemporary Novelists, New York, 2005, str. 54. 41 The Information, str. 129.

267 IGOR CVIJANOVI] do odgovora na pitanje vrijednosti sopstvenog posto- janja, kona~no svjestan da ne mo`e ispuniti egzisten- cijalnu prazninu koja ga guta. „Ko je on bio? Ko je on bio sve vrijeme? Ko }e on zauvijek ostati? Bio je Abel Janson Tasman (1603–1659): holandski istra`iva~ koji je otkrio Tasmaniju, ne primjetiv{i Australiju...“42

*** Grad, kao dominantno okru`enje u Ejmisovim roma- nima, ali i stvarnosti, budu}i da najmanje polovina ~ovje~anstva `ivi u urbanim sredinama,43 postaje, s jedne strane, dio bi}a njegovih stanovnika, {to se vidi iz postupaka karakterizacije primjenjenih u njima. S druge strane, grad postaje i „stanje uma“.44 Svijest Ejmisovih junaka postaje dio op{tih zakonitosti si- stema modernog svijeta u neminovnom me|usobnom uticaju. Ona, po Lehanu, postaje neodvojiva od odre- |ene kulture, u ovom slu~aju urbane, i ne pripada vi{e samo pojedincu. Radi se, dakle, o dvosmjernom odnosu uzajamnog oblikovanja u kojem, po Ejmisu, gubi ~ovjek. Akumulacija iskustva, koja proisti~e iz takvog odnosa sredine i pojedinca, oblikuje fragmen- tarnu prirodu njegovog identiteta. Prepustiv{i se sa- vremenom okru`enju prepunom isku{enja, trivijalno- sti i opasnosti, Ejmisov junak gubi kompleksnu su- {tinu i pretvara se u karikaturu vlastitih opsesija, koje njegov tvorac koristi i za komi~ne efekte. Kao velikog savremenog satiri~ara i slikara grada, Ej- misa zanimaju izgubljeni, poreme}eni, pohlepni, sui- cidalni, proma{eni, nasilni i svi drugi njegovi stanov- nici koji su pogo|eni ili obuzeti ranije pomenutim impulsima modernog doba. Ni sâm pisac ne izuzima sebe iz takvog okru`enja, pod pretpostavkom da je zajedno s junacima i ~itaocima sazdan od istovjetnih uticaja savremenog doba. On ismijava svoje prota- goniste, ruga im se, manipuli{e njima i u`iva u njiho- vim padovima, pona{aju}i se, dakle, prema obrascima

42 Isto, str. 494. 43 Procenat je naro~ito visok u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama, odnosno zemljama u kojima su smje- štene Ejmisove pripovjesti i kre}e se, prema nekim istra`i- vanjima, do 90 % u prvoj i 80 % u drugoj. 44 The City in Literature, str. 267.

268 IGOR CVIJANOVI] kojima se i likovi vode. Kao {to je ve} navedeno, junak Ejmis u Novcu u`iva u trivijalnostima moder- nog doba zajedno sa svojim razuzdanim junakom; pi- sac Samson Jang iz Londonskih polja ubija svoju glav- nu protagonistikinju Nikolu Siks, a narator Informa- cije bje`i od sopstvene pri~e, upla{en ni{tavilom koje donosi kriza srednjih godina. Njegovi protagonisti se veoma ~esto obra}aju direkt- no ~itaocu, uvla~e}i ga u svoje pri~e, ali u isto vrijeme sakrivaju}i kona~an i eksplicitan sud svog tvorca o silama koje ih oblikuju. Taj dio posla autor ostavlja ~itaocu koji tako, naposletku, i sam postaje dio svijeta sazdanog od likova pisca i okru`enja u njegovim ro- manima. Njihova isprepletenost sa~injava slo`enu sa- tiri~nu viziju postmoderne stvarnosti grada u roma- nima Martina Ejmisa.

BIBLIOGRAFIJA Amis, Martin. The Information, Flamingo, An Imprint of Harper Collins Publishers, London, 1996. Amis, Martin. London Fields, Vintage, London, 2003. Amis, Martin. Money, Penguin Books, London, 2000. Bradbury, Malcolm. The Modern British Novel, Secker & Warburg, London, 1994. Childs, Peter. Contemporary Novelists, New York, Palgrave Macmillan, 2005. Diedrick, James. Understanding Martin Amis, Columbia, University of South Carolina Press, 2004. Finney, Brian. “What’s Amis in Contemporary British Fic- tion? Martin Amis’s Money and Time’s Arrow”, 1995, na http://www.csulb.edu/~bhfinney/Amis1.html, 29. 12. 2007. Kakutani, Michiko. “Raging Midlife Crisis As Contempo- rary Ethos”, na http://query.nytimes.com/ gst/fullpage.html ?res=990CE2DE1238F931A35756C0A963958260, 21. 7. 2008. Laurence, Alexander and McGee, Kathleen. “No More Il- lusions“ (intervju), na http://www.altx.com/interviews/mar- tin.amis.html, 20. 7. 2008. Lehan, Richard. The City in Literature, An Intellectual and Cultural History, University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 1998. Stout, Mira. “Down London’s Mean Streets”, na www.nyti- mes.com/books/98/02/01/home/amis-stout.html, 15. 2. 2007.

269

BOJANA BURSA]

UDK 316.72:303.62(497.11)“2006” 316.334.56(497.11)

Apstrakt1: Istra`ivanje o identitetu Beograda organizovano je tokom prole}a 2006. godine i u njemu su u~estvovali stanovnici Beograda, turisti iz Srbije i inostranstva i predstavnici organi- zacija i institucija iz domena kulture, obrazovanja, predstavnici gradske i republi~ke vlasti, zaposleni u medijima, marketin{kim agencijama i umetnici. Pitanja su bila vezana za kolektivno se}anje, prostorni identitet grada, odnos sada{njosti, pro{losti i budu}nosti grada, dosada{nju promociju i njene mogu}nosti u budu}nosti i sociodemografske karakteristike ispitanika. Re- zultati istra`ivanja ukazuju na to da su slike Beograda nedo- voljno razvijene i da je identitet Beograda bio do sada uglav- nom povr{no predstavljan, a da postoje razli~ite karakteristike na kojima je potrebno graditi identitet Beograda. Klju~ne re~i: identitet grada, istra`ivanje, Beograd Key words: city identity, study, Belgrade

Otkrivanje potencijala grada koji uti~u na formiranje identiteta predstavlja veoma va`an korak u defini- sanju identiteta i uklju~uje, izme|u ostalog, prou~a- vanje istorije, konsultovanje istra`ivanja o gradu, kao i analizu stavova stanovnika, posetilaca i predstavnika grada koji na razli~it na~in uti~u na njegov razvoj. Istra`ivanje koje }e da bude predstavljeno u daljem tekstu ima za cilj da uka`e na to kako ljudi u inter- akciji s gradom na razli~ite na~ine do`ivljavaju Beograd, kao i na ono {to je karakteristi~no za grad i {to ga ~ini

1 Tekst koji sledi deo je istra`ivanja ra|enog u sklopu magistarske teze pod nazivom Identifying and Creating the Identity of Belgrade (mentora prof. dr Divne Vuksanovi}) odbranjene na Uneskovoj katedri za kulturnu politiku i menad`ment Univerziteta umet- nosti u Beogradu i Univerziteta Lion II u Francuskoj.

273 BOJANA BURSA] druga~ijim od ostalih. U istra`ivanju su u~estvovali sta- novnici Beograda, turisti iz Srbije i inostranstva i pred- stavnici organizacija i institucija iz domena kulture, ob- razovanja, predstavnici gradske i republi~ke vlasti, za- posleni u medijima i marketin{kim agencijama i umet- nici. Istra`ivanje je realizovano tokom 2006. godine.

Opis upitnika Kao i ve}i broj drugih gradova, Beograd tako|e ima svoju istoriju, znamenite ljude koji su u njemu `iveli i koji danas `ive u njemu, atmosferu grada. Polazi{te is- tra`ivanja bilo je to da je identitet Beograda vi{eslojan, pozitivno ili negativno razli~it, i da je njegovo pred- stavljanje i promocija do sada neuspe{no vr{ena uz ko- ri{}enje neadekvatnih instrumenata. Vi{eslojni identitet grada ima brojne zajedni~ke ta~ke s dugom istorijom Beograda, promenama u dru{tvu, ali u isto vreme i s ljudima koji u gradu du`e i kra}e `ive. Koriste}i tzv. kvota uzorak, sli~na pitanja su postavljana i gra|anima i posetiocima Beograda. Upitnik je bio podeljen u pet delova, a ispitivanje je trajalo oko dvadeset minuta. U prvom delu upitnika nalaze se pitanja vezana za sociodemografske karakteristike intervjuisanih. Za- jedni~ke karakteristike za sve ispitanike su pol, uzrast i nivo zavr{enog obrazovanja. Pored op{tih, intervjui- sani su odgovarali na dodatna pitanja: a) za gra|ane Beograda, pitanje vezano za mesto prebivali{ta – da li ispitanici `ive u centru grada ili na periferiji; b) za posetioce – da li ispitanici `ive u Srbiji ili u inostran- stvu, koji put su u Beogradu, odnosno koliko ~esto dolaze u Beograd, koji je razlog njihovog boravka: posao, obrazovanje, turizam ili ne{to drugo. U drugom delu upitnika nalaze se pitanja vezana za kolektivno se}anje svih intervjuisanih. Pitanja iz ovog dela imaju za cilj da uka`u na one stavove intervjui- sanih koji su povezani s istorijom grada i uklju~uju prepoznavanje doga|aja i osoba koje su najreprezen- tativniji predstavnici pro{losti grada. Tre}a grupa pitanja bavi se zna~ajnom ulogom fizi- ~kog okru`enja u formiranju identiteta i orijentisana su na teritoriju na kojoj se grad prostire.2 Pitanja na koje su ispitanici odgovarali su slede}a: „[ta biste

2 Blaise Galland, Jean-Philippe Leresche, Anne Dentan i Michel Bassand, Identités urbaines. Genève– Laussanne : duo ou duel? (Genève: François Meyer, „Gordon Zola“, 1993), 21.

274 BOJANA BURSA] pokazali prijatelju koji je prvi put do{ao u Beograd?“ (pitanje za stanovnike grada) i „Koja mesta pose- }ujete kada ste u Beogradu?“ (pitanje za turiste). ^etvrta grupa pitanja vezana je za odnos stanovnika grada prema njegovoj sada{njosti, pro{losti i budu- }nosti. Pitanja iz ove grupe su: „Kada ~ujete re~ Beo- grad, na {ta prvo pomislite?“, „Po ~emu je Beograd poznat?“, „Koji su doga|aji/manifestacije Beograda (kulturne, umetni~ke, sportske ili druge), po Va{em mi{ljenju, najzna~ajniji/e?“, kao i pitanje vezano za projekciju izgleda Beograda za deset godina. Peta grupa pitanja istra`uje potencijalne simbole gra- da, a vezana je i za predstavljanje grada u promo- tivnom materijalu, analizu njegovih instrumenata i mogu}nosti osavremenjavanja. Upitnik za predstavnike iz domena kulture, umet- nosti, obrazovanja, medija i marketinga bio je veoma sli~an upitniku namenjenom stanovnicima. Razlika je u tome {to je ta grupa ispitanika imala dodatno pi- tanje u grupi ~etiri: „Da li neko mo`e da odlu~uje o identitetu jednog grada? Ako je odgovor ’da’, po Va- {em mi{ljenju, ko odlu~uje u slu~aju Beograda?“

Selekcija ispitanika Anonimni intervju s pitanjima otvorenog tipa reali- zovan je na kvota uzorku stanovnika Beograda i tu- rista. Ispitivanje stanovnika Beograda bilo je organi- zovano od 27. marta do 10. aprila 2006. godine. Od prvobitno planiranih 300 (150 predstavnika Beogra- |ana koji `ive u centru grada, odnosno u centralnim beogradskim op{tinama Savski venac i Stari grad i 150 predstavnika koji `ive u drugim op{tinama Beo- grada: ^ukarica, Novi Beograd, Palilula, Rakovica, Vo`dovac, Vra~ar, Zemun i Zvezdara), intervjuisano je 250 osoba. Kvota uzorak je sastavljen na osnovu popisa Republike Srbije iz 2002. godine, predstav- ljenom za grad Beograd u Statisti~kom godi{njaku Grada Beograda iz 2004.3 Kvote uzorka su odre|ene prema polu, uzrastu, obrazovanju i mestu boravka ispitanika. Posetioci Beograda izazivaju dvostruku reakciju i uti- caj: grad uti~e na njih i oni uti~u na grad. Prema Borisu

3 Statistièki godišnjak Grada Beograda iz 2004, 23, 57–67.

275 BOJANA BURSA]

Grojsu, „spomenici grada nisu oduvek bili tu i nisu oni ~ekali turiste da ih vide, ve} su ih turisti sami stvarali. Turizam je ono {to stvara spomenike – u o~ima turista se de{ava ta stalna promena koja stvara od slike ve- ~nost. Razvoj turizma podrazumeva i mnogo br`e stva- ranje spomenika”.4 Za potrebe ovog istra`ivanja, ana- lizirani su stavovi dve grupe posetilaca grada, iz Srbije i iz inostranstva. Ispitivanje je bilo organizovano od 27. marta do 20. aprila 2006. godine. Posetioci iz Srbije i inostranstva bili su podeljeni u ~etiri grupe u zavisnosti od razloga boravka (posao, obrazovanje, turizam ili drugo). Ispitano je po trideset posetilaca koji su u Beo- grad do{li iz poslovnih razloga, zbog obrazovanja ili turisti~ki; deset ispitanika imalo je druge razloge po- sete. Ukupan broj ispitanika iz inostranstva bio je {ez- deset: osamnaest onih koji su u Beograd do{li radi posla, dvanaest zbog obrazovanja, sedamnaest turisti- ~ki i trinaest iz drugih razloga. Posetioci su u Beograd do{li iz osamnaest zemalja, uglavnom iz Evrope, 83.3 %.

Zemlja broj ispitanika % Slovenija 10 16.7 Nema~ka 8 13.3 Francuska 7 11.6 Gr~ka 5 8.3 SAD 5 8.3 Ma|arska 4 6.7 Rumunija 4 6.7 Italija 3 5 Kanada 2 3.3 Kina 2 3.3 Bosna i Hercegovina 2 3.3 Makedonija 2 3.3 Albanija 1 1.7 Austrija 1 1.7 Bugarska 1 1.7 Hrvatska 1 1.7 Gana 1 1.7 Velika Britanija 1 1.7 TOTAL 60 100

Tabela 1. Raspodela zemalja u uzorku

4 Boris Groys, “Unsere Welt auf Reisen“, Die Zeit 29, 11. jul 2002, 35.

276 BOJANA BURSA]

Umetnici i predstavnici institucija i organizacija iz domena kulture, obrazovanja, gradskih i republi~kih vlasti, medija, turizma i marketinga bili su deo na- mernog uzorka. Intervjuisani su izabrani prema pret- hodno definisanim klasterima (novinari, predstavnici gradske i republi~ke uprave u domenu kulture, pred- stavnici institucija kulture i umetnosti, predstavnici NVO-a, profesori univerziteta, umetnici, zaposleni u PR i marketing agencijama i zaposleni u turisti~kim agencijama). Intervjui su obavljeni izme|u 27. marta i 7. aprila 2006. godine. Odgovor ispitanika kretao se od 0 do 62.5 % (tabela 2).

Broj Broj % Grupe poslatih primljenih primljenih intervjuisanih upitnika upitnika upitnika NVO 8 5 62.5 Predstavnici 42 50 gradskih vlasti Predstavnici Ministarstva 42 50 kulture Profesori 24 12 50 univerziteta PR i marketing 7 2 28.57 agencije Umetnici 5 1 20 Predstavnici 37 7 18.92 institucija kulture Novinari 10 1 10 Turisti~ke agencije 10 0 0

Tabela 2. Broj poslatih i primljenih upitnika

Rezultati – koji su predlo`eni identiteti Beograda? Odgovori dobijeni od ispitanika sistematizovani su za svaku grupu pitanja posebno. Kolektivno se}anje zajedni~ko je velikom broju sta- novnika jednog grada. Ukoliko su mesta kolektivnog se}anja jasno istaknuta, turistima je lak{e da ih pre- poznaju. Odgovori intervjuisanih na pitanja vezana za istoriju grada pokazala su slede}e stavove ispitanika. Prema odgovorima dobijenim na pitanje koji je naj- va`niji istorijski doga|aj koji vezuju za Beograd, naj-

277 BOJANA BURSA] ve}i broj ispitanika naveo je doga|aje iz politi~ke isto- rije Srbije: samostalnost Srbije u 19. veku, bombar- dovanja Beograda (bombardovanja iz 1941, 1944. i 1999. godine), 5. oktobar 2000. godine, studentske i gra|anske demonstracije 1996/1997. godine. Izuzetak predstavlja navo|enje gra|enja hrama Svetog Save na Vra~aru (20 % turista iz Srbije) i imenovanje Beo- grada za prestonicu Srbije (20 % turista iz Srbije); 29.4 % posetilaca iz inostranstva ne pominje nijedan doga|aj vezan za Beograd (tabela 3).

Istorijski doga|aj po kome je Stanovnici Beograd najpoznatiji Beograda (%)

5. oktobar 2000. godine 14.4 Samostalnost Srbije u 19. veku 11.9 NATO bombardovanje 1999. godine 11.4 Oslobo|enje Beograda za vreme Drugog 8.9 svetskog rata Bombardovanja Beograda za vreme 7.9 Drugog svetskog rata Osnivanje Beograda 6.4 Imenovanje Beograda za prestonicu Srbije 5.9 Odbrana Beograda 1914. godine 4.9 Beograd kao prestonica SFRJ-a 4 Devedesete godine 20. veka 3.5 Osnivanje Univerziteta u Beogradu 1.5 Bez odgovora 6.4 Ostalo 12.9

Istorijski doga|aj po kome je Turisti – Beograd najpoznatiji Srbija (%)

Samostalnost Srbije u 19. veku 26 Gra|enje hrama Svetog Save 24 Imenovanje Beograda za prestonicu Srbije 20 5. oktobar 2000. 8 NATO bombardovanje 1999. godine 6 9. mart 1991. godine 4 Osnivanje BITEF-a 4 Ostalo 12.9

278 BOJANA BURSA]

Turisti – Istorijski doga|aj po kome je inostranstvo Beograd najpoznatiji (%)

NATO bombardovanje 1999. godine 29.4 5. oktobar 2000. godine 14.7 Period komunizma 11.8 Ratovi u Beogradu 8.8 Turci u Beogradu 5.9 Bez odgovora 29.4

Predstavnici Beograda u domenu umetnosti, Istorijski doga|aj po kome je kulture, obrazovanja, Beograd najpoznatiji medija i marketinga (%)

Bombardovanja (1941, 1944. i 14.6 1999. godine) Samostalnost Srbije u 19. veku 9 5. oktobar 2000. godine 7.9 Studentske i gra|anske 6.7 demonstracije 1996/1997. godine Potpuna nezavisnost od Turskog 5.6 carstva Osnivanje Beogradske tvr|ave 4.6 Oslobo|enje Beograda tokom 4.6 Drugog svetskog rata Prestonica Srbije za vreme 4.6 despota Stefana Lazarevi}a Beograd kao prestonica 3.4 Jugoslavije 9. mart 1991. godine 3.4 Otvaranje Velike {kole 3.4 Beograd kao prestonica Srbije 2.2 Gra|enje Novog Beograda 2.2 Dr`avni udar 1903. godine 2.2 Ubistvo dr Zorana \in|i}a 2.2 Samiti nesvrstanih zemalja 2.2 Ustanci po~etkom 19. veka 2.2 Ratovi u Beogradu 2.2 Ostalo 16.8 Tabela 3. Najva`niji istorijski doga|aj vezan za Beo- grad (%)

279 BOJANA BURSA]

Odgovori na pitanje koje osobe najbolje predstavljaju Beograd mogli bi da otkriju ko su osobe koje mo`da ne prepoznaju svi koji su u interakciji s Beogradom, a koje su zna~ajne za razvoj i istoriju grada. Prema rezultatima, gra|ani Beograda imenovali su za naj- reprezentativnije predstavnike grada dve li~nosti iz skore istorije, dr Zorana \in|i}a (14.8 %) i grado- na~elnika Branka Pe{i}a (14.8 %), kao i jednu li~nost iz srednjovekovne istorije, despota Stefana Lazare- vi}a (8.8 %). Turisti koji su u Beograd do{li iz Srbije naveli su kneza Milo{a Obrenovi}a (18.6 %), kralja Petra I Kara|or|evi}a (14 %), despota Stefana Laza- revi}a (9.3 %), Josipa Broza Tita (9.3 %) i kneza Mihaila Obrenovi}a (9.3 %). Turisti iz inostranstva Beograd uglavnom vezuju za li~nost Josipa Broza Ti- ta (23.8 %), Slobodana Milo{evi}a (19 %), Ratka Mladi}a i Radovana Karad`i}a (9.5 %). Nikolu Teslu je imenovalo 4.8 % ispitanika iz inostranstva kao no- se}u li~nost Beograda.5 Za predstavnike kulture, umetnosti, obrazovanja, medija i marketinga, nose}e li~nosti grada su: knez Mihailo Obrenovi} (12.6 %), dr Zoran \in|i} (10.5 %), Mira Trailovi} (7.6 %) i Du{ko Radovi} (6.3 %). To je istovremeno prvi put da je neko iz domena kulture zauzeo jedno od prva tri mesta u odgovorima ispitanika. Kao {to se iz predstavljenih rezultata mo`e videti, kolektivno se}anje povezano s Beogradom zasnovano je na doga|ajima iz skore pro{losti koji su povezani s ratovima i op{tom politi~kom istorijom. Me|u nave- denim karakteristikama izdvajaju se bombardovanja Beograda, pre svega ona iz 20. veka, ali i doga|aji koji su se odigrali 5. oktobra 2000. godine. Sli~no tome, i li~nosti koje su obele`ile istoriju Beograda su, pre svega, politi~ari, ali se me|u njima nalazi i nekoliko predstavnika kulture, kao {to su: Mira Trailovi}, Du- {ko Radovi} i Ivo Andri}. Jedan od aspekata na kome se bazira identitet grada je i prostorni identitet, ~ime se bave pitanja tre}e grupe. Prostorni identitet podrazumeva prirodno ok- ru`enje s granicom grada, rekama, geografskim polo- `ajem, ostrvima, kulturnim nasle|em i parkovima, kao kombinacijom prirodnog okru`enja i kulturnog

5 Iako je godina u kojoj je istra`ivanje vršeno bila godina Nikole Tesle, proslava 150 godina od njegovog ro|enja otpo~ela je nekoliko nedelja nakon završetka istra`ivanja.

280 BOJANA BURSA] nasle|a. Naravno, prostorni identitet nije mogu}e od- vojiti od kolektivnog se}anja vezanog za odre|en pro- stor, jer oba u~estvuju u formiranju identiteta i mnogi delovi Beograda su igrali veoma zna~ajnu ulogu u doga|ajima iz pro{losti. Odgovori na pitanja vezana za prostorni identitet ukazuju da su sli~ne, dominant- ne karakteristike zapazili i stanovnici i turisti iz Srbije. Za stanovnike, najzna~ajnija mesta koja ~ine prostor- ni identitet su Beogradska tvr|ava i Kalemegdan, Knez Mihailova ulica i Trg Republike, Skadarlija i u{}e Save u Dunav; dok su za turiste iz Srbije to Beogradska tvr|ava, Narodno pozori{te, muzeji i Knez Mihailova ulica s Trgom Republike. Turisti iz inostranstva su za prostorni identitet izabrali Beo- gradsku tvr|avu, Skadarliju s kafanama i muzeje, dok su za predstavnike Beograda najzna~ajniji prostorni identiteti Beogradska tvr|ava, Kosan~i}ev venac i muzeji Beograda. U svrhu lak{eg ~itanja rezultata, odgovori su pode- ljeni u nekoliko glavnih kategorija u zavisnosti od grupe ispitanika:

a. Stanovnici Beograda 1. Ambijent Beograda – Beogradska tvr|ava (19 %) i zoo-vrt (1.3 %), Knez Mihailova ulica i Trg Repu- blike (8.2 %), crkva Svetog Save (6 %), zgrada Skup- {tine Srbije (1.1 %) 2. Prirodno okru`enje Beograda – u{}e Save u Dunav (6.4 %), Avala (3.7 %), Ada (4.9 %), Ko{utnjak (3 %), Top~ider (1.7 %), Ta{majdan (0.8 %) 3. Zabava Beograda – Skadarlija (7.4 %), splavovi (1.7 %), kafane (1.3 %) 4. Delovi Beograda van centra grada – kula Gardo{ (3.5 %) i zemunski kej (3.1 %), Novi Beograd – Are- na, PC U{}e, razvoj Novog Beograda (2.2 %) 5. Kultura – muzeji (4.2 %), pozori{ta (3.2 %) 6. Ostalo (17.3 %)

b. Turisti – Srbija 1. Ambijent Beograda – Beogradska tvr|ava (20.3 %) i zoo-vrt (2.5 %), Knez Mihailova ulica i Trg Re-

281 BOJANA BURSA] publike (4.4 %), crkva Svetog Save (3.8 %), Ta{maj- dan s crkvom Svetog Marka (3.1 %), Terazije (1.9 %) 2. Prirodno okru`enje Beograda – Ada (3.8 %), Avala (1.9 %) 3. Zabava Beograda – Skadarlija s kafanama (2.5 %) 4. Zgrade koje obele`avaju grad – Narodno pozori{te (10.8 %), Beogradski sajam (1.9 %), stadion fudbal- skog tima Crvena zvezda „Marakana“(1.9 %) 5. Kultura – muzeji (14.6 %), galerije (2.5 %), Jugo- slovensko dramsko pozori{te (1.9 %), ostala pozo- ri{ta (1.9 %) 6. Ostalo (20.3 %)

c. Turisti – inostranstvo 1. Ambijent Beograda – Beogradska tvr|ava (24.5 %) 2. Zabava Beograda – Skadarlija s kafanama (18.4 %) 3. Kutura – muzeji (14.3 %), Muzej savremene umet- nosti (10.2 %), Beograd i inostrani kulturni centri (6.1 %) 4. Zgrade koje obele`avaju grad – „Ku}a cve}a” (10.2 %) 5. Delovi Beograda van centra grada – Zemun s Du- navom (8.1 %) 6. Posebnosti Beograda – zgrade uni{tene tokom bombardovanja 1999. godine (6.1 %) 7. Prirodno okru`enje Beograda – Ada (4.1 %) 8. Ostalo (8.2 %).

d. Predstavnici Beograda u domenu umetnosti, kulture, obrazovanja, medija i marketinga 1. Ambijent Beograda – Beogradska tvr|ava (17.3 %), Kosan~i}ev venac (9.6 %), Knez Mihailova ulica i Trg Republike (5.4 %), Konak kneza Milo{a, crkva Svetih apostola Petra i Pavla i park u Top~ideru (3.6 %), crkva Svetog Save (2.9 %), pijace Beograda (1.2 %) 2. Prirodno okru`enje Beograda – u{}e Save u Dunav (3.6 %), Avala (2.4 %), Ada (2.4 %) 3. Zabava Beograda – Skadarlija s kafanama (2.4 %)

282 BOJANA BURSA]

4. Delovi Beograda van centra grada – kula Gardo{ u Zemunu (1.8 %), Novi Beograd (1.8 %), Centar „Sa- va“ (1.2 %) 5. Zgrade koje obele`avaju grad – zgrada Skup{tine Srbije (3.6 %), vile na Dedinju (2.4 %), „Ku}a cve}a“ (1.8 %), Stari i Novi dvor (1.8 %) 6. Kultura – Narodni muzej (6.6 %), Muzej savre- mene umetnosti (4.8 %), Jugoslovensko dramsko po- zori{te (2.4 %), Narodno pozori{te (1.8 %), Kinoteka (1.2 %), ostala pozori{ta (1.8 %) 7. Ostalo (16.2 %) Odgovori ~etvrte grupe pitanja donose, pored sazna- nja o najreprezentativnijim manifestacijama grada, i informacije o li~nom odnosu prema gradu, kroz opise najva`nijih karakteristika grada, kao i viziju izgleda grada za deset godina. Kulturne, umetni~ke, sportske i sli~ne manifestaci- je/doga|aji Beograda deo su zajedni~ke kolektivne pro{losti grada i prostornog identiteta grada. Mnogi festivali odigrali su va`nu ulogu i usmerili pa`nju na puno zaboravljenih, nekada zna~ajnih mesta grada. Sve grupe ispitanika u zna~ajne manifestacije Beo- grada ubrajaju: FEST (stanovnici, 20.4 %; turisti iz Srbije, 27.5 %; turisti iz inostranstva, 21.4 %; pred- stavnici Beograda, 17.5 %), BITEF (stanovnici, 15.6 %; turisti iz Srbije, 15.6 %; turisti iz inostranstva, 28.6 %; predstavnici Beograda, 24.7 %), BELEF (sta- novnici, 5.2 %; turisti iz Srbije, 12 %; turisti iz ino- stranstva 14.3 %; predstavnici Beograda, 7.2 %) i sportske manifestacije (stanovnici, 10.2 %; turisti iz Srbije, 12.8 %; turisti iz inostranstva, 14.3 %; pred- stavnici Beograda, 5.1 %). Ostale manifestacije koje se pominju su: BEMUS, Oktobarski salon, Sajam knjiga, koncerti, „Beer fest“ i Radost Evrope. Na pitanje o prvoj asocijaciji vezanoj za Beograd, sta- novnici Beograda su odgovorili na slede}i na~in: 1. Odnos prema nekom apstraktnom pojmu (atmo- sfera, osvajanje, beo grad, prljav{tina, d`ungla) – 28.9 % 2. Odnos prema delu grada (Beogradske tvr|ava, Knez Mihailova ulica, Dunav, Sava) – 7.7 % 3. Li~ni odnos prema Beogradu (moj grad, moja ku- }a, moja porodica, moji prijatelji) – 23.7 %

283 BOJANA BURSA]

4. Glavni grad (Balkana, jugoisto~ne Evrope, Srbije) – 9.3 % 5. Grad zabave (kafei, no}ni `ivot, splavovi) – 7.5 % 6. Bez odgovora – 2.9 % Za turiste iz Srbije, prva asocijacija u vezi s Beo- gradom je: 1. Odnos prema nekom delu grada (reke, Beogradska tvr|ava, u{}e Save u Dunav, Zemun, Ada) – 28.8 % 2. Glavni grad (Balkana, jugoisto~ne Evrope, Srbije) – 25.4 % 3. Problemi sa saobra}ajem – 20.3 % 4. No}ni `ivot – 11.9 % 5. Ostalo – 13.6 % Prva asocijacija u vezi s Beogradom za turiste iz ino- stranstva je: 1. Grad zabave i u`ivanja (uklju~uju}i i u`ivanje u hrani) – 33.3 % 2. Bombardovanje Beograda 1999. godine – 22.2 % 3. Biv{a Jugoslavija – 22.2 % 4. U{}e Save u Dunav – 22.2 % 5. Ostalo – 0.1 % Brojnost odgovora na postavljena pitanja mo`e da uka`e na raznovrsnost tema na kojima identitet mo`e da bude baziran. Sli~ne odgovore dali su i predstav- nici Beograda iz domena umetnosti, kulture, obra- zovanja, medija i marketinga: 1. Odnos prema nekom delu grada (reke, Beogradska tvr|ava, pogled na Beograd s Brankovog mosta) – 63.9 % 2. Li~ni odnos prema Beogradu (centar moje kulture, moj grad, ku}a, prijatelji) – 19.7 % 3. Odnos prema apstraktnom pojmu (prljav{tina, haos, smog, tu`na istorija) – 9.8 % 4. Atmosfera grada (ljudi, jesen u Beogradu, kafane) – 4.9 % 5. Manifestacije Beograda – 1.7 % Kada se govori o karakteristikama Beograda, stanov- nici izdvajaju: ljubaznost gra|ana (15.5 %), no}ni `i-

284 BOJANA BURSA] vot i provod (14.6 %) i kulturno nasle|e i manife- stacije (7.6 %); 23.8 % turista iz Srbije i 20.6 % turista iz inostranstva smatra da je Beograd najpoznatiji po no}nom provodu i kafanama; 17.7 % turista iz ino- stranstva izdvaja Slobodana Milo{evi}a (tabela 4).

Stanovnici Beograd je najpoznatiji po: Beograda (%)

ljubaznosti svojih gra|ana 15.5 no}nom `ivotu i kafanama 14.6 kulturnom nasle|u i manifestacijama 7.6 u{}u Save u Dunav 5.8 Beogradskoj tvr|avi 5.8 atmosferi grada 5.3 istoriji grada 4.4 lepim `enama 4.1 Slobodanu Milo{evi}u 3.5 poziciji grada 2.9 ukusnoj hrani 2.6 bombardovanju Beograda 1999. godine 2 glavnom gradu dr`ave 2 centru Balkana 2 demonstracijama devedesetih godina 20. 2 veka prljavom gradu 2 sportskim doga|ajima 2 ostalom 15.9

Turisti – Beograd je najpoznatiji po: Srbija (%)

no}nom `ivotu i kafanama 23.8 tome {to je metropola 14.3 nasle|u, umetnosti i kulturi 12.7 u{}u Save u Dunav 9.5 Beogradskoj tvr|avi 8 atmosferi grada 6.3 ljubaznosti njegovih gra|ana 6.3 ostalim mestima (Avala, Ada) 4.8 ostalom 14.3

285 BOJANA BURSA]

Turisti – Beograd je najpoznatiji po: inostranstvo (%)

no}nom `ivotu i kafanama 20.6 Dunavu 7.7 Slobodanu Milo{evi}u i ratovima 7.7 Josipu Brozu Titu 14.7 Beogra|anima, Beogra|ankama 11.7 Beogradskoj tvr|avi 8.8 bez odgovora 8.8

Tabela 4. Najzna~ajnije karakteristike Beograda (%) Iz odgovora na pitanje o projekciji izgleda Beograda za deset godina, proiza{le su ~etiri razli~ite vizije raz- voja grada. Vizija budu}nosti Beograda njegovih sta- novnika predstavlja Beograd kao poslovni i kulturni centar jugoisto~ne Evrope, deo Evropske unije, urba- nizovan, moderan, ~ist grad s novoizgra|enom ope- rom, koncertnom halom, tornjem na Avali, metroom, novim mostovima, ve}om povezano{}u grada s re- kama, `i~arom, renoviranim Starim sajmi{tem, Beo- gradskom tvr|avom i gra|evinama uru{enim tokom bombardovanja 1999. godine. Ljudi koji `ive u Beo- gradu su vedrog duha, tolerantni i kulturni. Mnogo- brojni turisti pose}uju grad koji je renoviranih fasada i parkova, i o~uvanog starog duha u kafanama. Vizija grada koju imaju turisti koji dolaze u Beograd iz Srbije odnosi se na multikulturan, moderan, ~ist grad s renoviranim fasadama i novosagra|enim mo- stovima, modernom `elezni~kom stanicom i metro- om, ponovno podignutim Avalskim tornjem, s gosto- vanjima svetski poznatih izlo`bi, s mnogobrojnim tu- ristima iz inostranstva koji dolaze u grad i sre}nim ljudima koji u gradu `ive. Turisti koji u Beograd dolaze iz inostranstva `eleli bi da za deset godina vide Beograd kao moderan grad s renoviranim zgradama i jasno ozna~enim mestima zna~ajnim za kolektivno se}anje grada, s izgra|enim metroom, imenima ulica napisanim i }irilicom i lati- nicom, s dru{tvenim `ivotom i u centru i na periferiji, s otvorenim Narodnim muzejem i brojnim novim umetni~kim scenama. Predstavnici Beograda `eleli bi da Beograd za deset godina bude moderan, urban, ~ist grad, regionalni

286 BOJANA BURSA] centar usko povezan s rekama i s bar dva razvijena centra grada (u Starom i Novom Beogradu), s broj- nim novoizgra|enim kapitalnim zgradama i za{ti}e- nim kafanama. To bi bio grad koji ima metro, nekoli- ko novih mostova, novu `elezni~ku stanicu; grad u kome `ive sre}ni ljudi iz razli~itih zemalja; grad koji je re{io problem nehigijenskog naselja Roma; grad sa za{ti}enim i kori{}enim nasle|em (kompleks Starog sajmi{ta, Beogradska tvr|ava, Kosan~i}ev venac, Dor- }olska marina), kao i Ratnim ostrvom, i dalje ekolo{ki za{ti}enim delom grada; grad s {irokom kulturnom ponudom (gradski muzej, muzeji na otvorenom, akva- rijumi, brojni parkovi, uli~ne predstave, brojne male pozori{ne trupe), restauriranim muralima, renovira- nim fasadama, kvalitetnom kulturnom industrijom i osvetljenim zgradama. Peti deo upitnika odnosi se na potencijalne simbole grada, kao i na mi{ljenje o dosada{njoj promociji i marketing instrumentima koji su u toku promocije kori{}eni. Pitanje koji je to simbol koji najvi{e odgo- vara Beogradu i ~ije bi pominjanje dalo pozitivnu informaciju o gradu, rezultiralo je uglavnom kohe- rentnim odgovorima (tabela 5).

Stanovnici Simbol Beograda Beograda (%)

Spomenik „Pobednika“ na Beogradskoj 24.9 tvr|avi Crkva Svetog Save 13.2 Beogradska tvr|ava 11.3 Sru{en toranj na Avali 9.7 Spomenik knezu Mihailu na Trgu 7.1 Republike U{}e Save u Dunav 6.1 Zgrada „Beogra|anke“ 4.2 Vrabac, maskota grada 3.5 Ostalo 20

Turisti – Simbol Beograda Srbija (%)

Spomenik „Pobednika“ na Beogradskoj 27.1 tvr|avi Beogradska tvr|ava 14.1

287 BOJANA BURSA]

Crkva Svetog Save 8.2 Sru{en toranj na Avali 5.9 Zgrada Beogra|anke 5.9 Spomenik neznanom junaku na Avali 4.7 Spomenik knezu Mihailu na Trgu 4.7 Republike Narodno pozori{te 3.5 Ostalo 25.9

Turisti – Simbol Beograda inostranstvo (%)

Beogradska tvr|ava 27.4 Skadarlija i kafane 13.6 Crkva Svetog Save 13.6 Spomenik knezu Mihailu na Trgu 13.6 Republike ]irilica 9.1 Uni{tene zgrade 9.1 Bez odgovora 13.6

Predstavnici Beograda u domenu umetnosti, Simbol Beograda kulture, obrazovanja, medija i marketinga (%)

Beogradska tvr|ava 22.2 Spomenik „Pobednika“ na 20.6 Beogradskoj tvr|avi U{}e Save u Dunav 13.1 Panorama Beograda 5.9 Grb Beograda 4.8 Spomenik neznanom junaku na 3.6 Avali Sru{en toranj na Avali 3.6 Spomenik knezu Mihailu na Trgu 2.4 Republike Crkva Svetog Save 2.4 Ostalo 21.4

Tabela 5. Simbol Beograda (%)

288 BOJANA BURSA]

Iako intenzivno kori{}en tokom 20. veka, stanovnici Beograda i turisti predlo`ili su statuu „Pobednika“ Iva- na Me{trovi}a kao simbol koji bi najbolje predstavljao Beograd. Me|u predlo`enim simbolima nalaze se i: hram Svetog Save na Vra~aru, kapije Beogradske tvr- |ave, toranj na Avali, sru{en tokom NATO bombar- dovanja 1999. godine; predstavnici Beograda naveli su: Beogradsku tvr|avu, u{}e Save u Dunav i spomenik Pobednika; 5.9 % predstavnika navelo je panoramu Beograda vi|enu s Novog Beograda za potencijalni simbol (tabela 5). O postoje}em promotivnom materijalu Beograda, sli- ~na mi{ljenja izneli su turisti iz Srbije i inostranstva i predstavnici Beograda, dok se mi{ljenje stanovnika Beograda razlikuje. Naime, 50.6 % stanovnika smatra da postoje}i promotivni materijal reprezentativno predstavlja Beograd, dok 32.1 % navodi da postoje}i promotivni materijal nije reprezentativan i ne predstavlja dobro Beograd; 17.3 % ispitanika je bez odgovora. Komentari ispitanika vezani su za sadr`aj, dizajn i distribuciju. Komentari vezani za sadr`aj su: neophodnost promene maskote – „vrabac je previ{e skromna `ivotinja koja ne mo`e da odslikava istoriju Beograda“ – stvaranje savremenog vodi~a grada, uvo- |enje vi{e etno motiva u suvenire grada, stvaranje reprezentativnog promotivnog materijala za turiste iz inostranstva i pove}anje raznovrsnosti ponude. Mo- dernizacija postoje}ih instrumenata i uklju~ivanje bo- ja predstavljaju sugestije u vezi s dizajnom, dok su: ve}i broj informativnih punktova u gradu i prodav- nica modernih suvenira, uklju~ivanje bilborda i me- dija u promociju, kao i projekcija holograma sa sim- bolom grada na svim manifestacijama, komentari ve- zani za distribuciju promotivnog materijala. Kada govorimo o turistima iz Srbije, 19 % smatra da postoje}i promotivni materijal reprezentativno pred- stavlja Beograd, 63 % da postoje}i promotivni ma- terijal nije dobro koncipiran i da lo{e predstavlja Beo- grad. Oni su izjavili da se veoma te{ko pronalaze suveniri grada i da su razglednice veoma staromodne; 18 % ispitanika je bez odgovora. Dalje, 77.5 % turista iz inostranstva izjavilo je da postoje}i promotivni ma- terijal nije odgovaraju}e ura|en, a 22.5 % je bez od- govora. Turisti smatraju da bi promocija grada mora- la da bude kvalitetnija i da sada{nja promocija pod- se}a na promocije „komunisti~kog“ perioda („raz-

289 BOJANA BURSA] glednice izgledaju kao da su iz 50-ih“), odnosno na ono {to ispitanici smatraju za promociju tog vremena. Mi{ljenje turista o Beogradu, u periodu od kada u njemu borave, razlikuje se od onog {to su zami{ljali pre posete gradu. Pre nego {to su do{li u Beograd, turisti su ga zami{ljali kao tipi~an postkomunisti~ki grad, inferioran u pore|enju s drugim gradovima Bal- kana, zaostao u razvoju, nesiguran i s veoma vidlji- vom tradicijom (pod kojom su podrazumevali tra- diciju Roma i folklor). Ono {to su zatekli jeste grad koji je, iako se na njemu vidi da je bio mnogo puta ru{en, veoma siguran i kulturno napredniji od onog {to su o~ekivali. [to se ti~e predstavnika Beograda, 27.6 % smatra da postoje}i promotivni materijal reprezentativno pred- stavlja grad i da je promotivni materijal Beograda mnogo bolji nego {to je situacija u stvarnosti, a 65.5 % da je postoje}i promotivni materijal lo{e ura|en, da je predstavljanje staromodno, haoti~no i da doprinosi stvaranju konfuzne slike i me|u stanovnicima i me|u turistima; 6.9 % ispitanika je bez odgovora. Tako|e, ispitanici navode da grb grada dobro predstavlja Beo- grad. Komentari ove grupe ispitanika mogu da se podele na komentare vezane za sadr`aj i raznovrs- nost, dizajn i distribuciju promotivnog materijala. Ko- mentari vezani za sadr`aj ponude su: komponovanje himne grada, stvaranje slogana i zastave, izbor novih simbola koji bi oslikali vizuelni identitet grada, kva- litetna internet prezentacija, raznovrsni suveniri i pri- mena jednog simbola u svim promotivnim proizvo- dima; kako bi unapredili raznovrsnost, predlo`ili su imenovanje zvani~ne poslasti~arnice s tortom grada, konkurs za najboljeg stanovnika Beograda, izgradnju nove zgrade koja }e postati simbol grada, osmi{lja- vanje kratkih pri~a i bajki vezanih za simbole Beo- grada, {tampanje grba grada na mnogim proizvodi- ma. Tako|e, navode da je neophodan novi dizajn raz- glednica, uvo|enje vi{e boja, posebno bele boje, kon- sultovanje vode}ih dizajnera u osmi{ljavanju novih promotivnih proizvoda, promena maskote („trenutna maskota, vrabac, odaje utisak siroma{tva“), osnivanje institucije koja bi se bavila prou~avanjem i unapre- |enjem identiteta grada i otvaranje brojnih novih di- stributivnih mesta za promotivni materijal grada. „Da li neko mo`e da odlu~uje o identitetu jednog grada? Ako je odgovor ’da’, po Va{em mi{ljenju, ko

290 BOJANA BURSA] odlu~uje u slu~aju Beograda?“, bilo je pitanje na koje su odgovarali predstavnici institucija i organizacija. Na ovo pitanje pozitivno je odgovorilo 95.9 % ispita- nika, a negativno 4.1 %. Prema rezultatima, ispitanici nisu zadovoljni s grupama koje su do sada odlu~ivale o identitetu grada. Izdvojili su pet nose}ih grupa koje bi trebalo da budu uklju~ene u otkrivanje i formiranje identiteta Beograda u budu}nosti: 1. predstavnici gradske vlasti (34.7 %); 2. stanovnici Beograda (24.5 %); 3. umetnici, radnici u kulturi, urbani planeri, arhi- tekte (18.4 %); 4. Turisti~ka organizacija Beograda (8.2 %); 5. istorija Beograda (6.1 %); 6. ostali (8.1 %). Tako|e, ispitanici su izneli mi{ljenje da postoje}e strukture koje grade identitet Beograda nisu dovoljno razvijene i da je neophodno da se osnuju kompe- tentni timovi eksperata koji }e se baviti identitetom (u i van gradske uprave), uz aktivno u~e{}e organi- zacija gra|ana. Prikazani rezultati istra`ivanja ukazuju na to da Beo- grad ima veliki broj raznovrsnih karakteristika koje bi mogle da u~estvuju u gra|enju identiteta Beograda. Do sada je, prema rezultatima, Beograd bio povr{no predstavljan, a slike o gradu nisu bile dovoljno razvi- jene, posebno me|u turistima koji su u Beograd do{li iz inostranstva i koji su grad, pre svega, shvatali kao „grad provoda“. To ukazuje na hitnu potrebu da se identitet Beograda redefini{e i da se identiteti grada prepoznaju i predstave svima koji u njemu `ive ili su potencijalni posetioci grada. Kao grad vi{ehiljadugo- di{nje pro{losti, Beograd nudi niz mogu}nosti za iz- gradnju specifi~nih identiteta. Upravo }e rezultati is- tra`ivanja u izvesnoj meri uticati na formiranje iden- titeta grada koji }e biti predstavljeni kroz dvo/trocen- tri~nost grada, „duh Beograda“, mir kao potencijalni identitet grada, Beograd kao multikulturni grad i Beograd kao „dematerijalizovani“ grad.6

6 Predlo`eni identiteti Beograda detaljno su obra|eni u tekstu Prikaz teorijskih modela u definisanju identiteta grada. Studija slu~aja grada Beograda.

291

TANJA MANOJLOVI]

UDK 711.558(497.11)

projekat studenata Fakulteta primenjenih umetnosti

U okviru prate}eg programa 31. Salona arhitekture, prikazan je projekat „Bu|enje“, studenata Fakulteta primenjenih umetnosti, vezan za prostor pla`e „Lido“ na Velikom ratnom ostrvu. Na radionicama „Novi koncept ure|enja pla`e Lido“ i „Apartmani–sojeni- ce“ u~estvovali su studenti zavr{nih godina Odseka unutra{nje arhitekture, dok su na tre}oj, „Fotografije Lida – zapisi sa terena“, u~estvovali studenti ateljea „Fotografija“. Projekat je ra|en u saradnji s Udru- `enjem gra|ana „Urbana ekologija“, a uz pomo} Za- voda za za{titu prirode Srbije. Postavljanju projekt- nog zadatka prethodilo je istra`ivanje koje je i{lo u dva pravca: kori{}enja obnovljivih izvora energije i za{tite prirodnog dobra „Veliko ratno ostrvo“. Primena obnovljivih izvora energije bio je jedan od za- hteva ekologa. Pored sopstvenog istra`ivanja, studenti su prisustvovali i predavanju, koje je organizovala Agencija za energetsku efikasnost Srbije i Energetsko efikasni ekolo{ko–obrazovni centar „Lagumica“ na ko- me su govorili v. d. direktora Agencije. mr Bojan Ko- va~i}, i ekspert Evropske unije za obnovljive izvore energije, dr Aleksandar Ivan~i}. Posetili su Sajam ener- getike, na kojem su dobili zna~ajne informacije, po- sebno o kori{}enju energije vetra i sunca, kao i firmu REHAU koja se bavi primenom ovih vrsta energije u arhitekturi. Konkretni razgovori sa stru~njacima iz ove oblasti bili su jako dragoceni za usmeravanje student- skih ideja ka realnim i prihvatljivim okvirima. Kroz saradnju sa Zavodom za za{titu prirode, stu- denti su se upoznali sa specifi~nim pejza`nim i ambi-

295 TANJA MANOJLOVI] jentalnim vrednostima Velikog ratnog ostrva. Istra`i- vanje je obuhvatalo i upoznavanje sa svim prirodnim i stvorenim osobenostima, uklju~uju}i i geolo{ke ka- rakteristike, klimatske uslove, postoje}e biotope itd. Izuzetno bogatstvo flore i faune bilo je posebno inspi- rativno za studente i usmerilo ih je u daljem radu. JKP „Zelenilo – Beograd“ omogu}ilo je odlaske na Veliko ratno ostrvo i pru`ilo je informacije koje oni imaju kao staraoci ovog prirodnog dobra. Veliko ratno ostrvo prostire se na povr{ini od gotovo sto sedamdeset hektara. Na njemu su ustanovljene tri zone razli~ite namene i razli~itih re`ima za{tite: zona za{tite prirode (re`im za{tite prvog stepena; po povr{ini naj- ve}a zona, koja obuhvata i kanale Veliki i Mali Galija{), zona rekreacije (drugi stepen za{tite; obuhvata severni deo ostrva i uzani prostor s obradivim povr{inama na zapadnoj strani) i pla`a „Lido“, zona turizma, s povr- {inom od 4,13 hektara (re`im za{tite tre}eg stepena). Povr{ina koja je tretirana u projektu obuhvata „Lido“ i delimi~no zonu rekreacije. Novi koncept oblikovanja prostora morao je da bude ne samo u skladu sa zahte- vima ekologa ve} i s merama za{tite Velikog ratnog ostrva Zavoda za za{titu prirode. Bu|enje svesti o neophodnosti kori{}enja obnovljivih izvora energije i za{titi ovog prirodnog dobra, po- stavljeno je kao crvena nit na nivou celog projekta. U okviru radionice „Novi koncept ure|enja pla`e Li- do“, studenti su pojedina~no obra|ivali konkretne sa- dr`aje, ali u skladu sa zajedni~kom urbanisti~kom po- stavkom i uz me|usobna usagla{avanja arhitekton-

Miroslava \or|evi}, Sojenica

296 TANJA MANOJLOVI] skih i likovnih formi. Na ovoj radionici postavljeni su idejni projekti razli~itih sadr`aja, odnosno namene: pontonski most, mala marina, informaciono–eduka- cioni centar, centralni objekat s restoranom i punk- tom za policiju i lekare, igrali{te za decu, sportski tereni, teren za ekstremne sportove, bar na pla`i, niz splavova–pontona, kao sastavni deo kupali{ta, manji „spa centar“, konju{nica, razni pomo}ni sadr`aji i ele- menti (sanitarni ~vorovi, tu{evi, le`aljke...). Tako|e, na poseban na~in obra|eni su i elementi urbanog dizajna: svetiljke, klupe, staze, korpe za otpatke, ogla- sne table... Jedini stalni objekti su: edukaciono–in- formativni centar u obliku gnezda, centralni objekat i „spa centar“, koji su projektovani tako da budu uzdig- nuti od tla, u vidu sojenica, zbog velikog plavljenja terena. Ostali objekti su lako monta`ni, uklju~uju}i i urbani mobilijar, i mogu se sklanjati van sezone. Os- novna ideja edukacije stanovni{tva o zna~aju Velikog ratnog ostrva posebno je obra|ena u okviru ove ra- dionice. Kroz dizajn svih arhitektonsko-urbanisti~kih formi provla~i se misao o prirodi i za{ti}enim vrstama s ostrva, bilo da je u pitanju vizuelna asocijacija, pro- storni do`ivljaj, primena odre|enih materijala ili li- kovno-grafi~ki akcenat. Sopstveni senzibilitet i umet- ni~ko vi|enje oblikovanja formi, studenti su primenili u svakom segmentu projekta. Tako pontonski most asocira svojom lako}om na vilinog konjica, a „spiral- na“ konstrukcija pokrivenog dela, uvijena u pau~ina- stu mre`u, uvodi posetioce u magi~ni svet prirode ostrva. Jedan od prvih objekata na koji se nailazi je informaciono–edukacioni centar koji predstavlja gne- zdo u koje mora da se u|e da bi se o ovom ostrvu ptica saznalo ne{to vi{e. Motiv koji se provla~i kroz sve sadr`aje je i znak „Lida“, list u obliku ostrva, kao i maskota – vodomar, jedna od za{ti}enih vrsta ptica s Velikog ratnog ostrva.

Na drugoj radionici projektovani su apartmani–soje- nice, predvi|eni prvenstveno za mlade nau~nike, istra- `iva~e i ekologe koji prou~avaju Veliko ratno ostrvo, a koji su do sada uglavnom kampovali na ostrvu. Arhi- tektura objekata je ~istih, jednostavnih formi, lagane konstrukcije, od prirodnih materijala, sa staklenim po- vr{inama koje omogu}avaju direktan kontakt s okoli- nom. Dinami~ni sklopovi samostalnih jedinica – apart- mana, stvorili su prostore za zajedni~ki rad i odmor grupa istra`iva~a; on se odvija na prostranim terasama

297 TANJA MANOJLOVI] koje mogu u zimskom periodu da se zatvaraju, a da utisak o boravku na otvorenom ne bude naru{en. En- terijeri su pro~i{}eni, svedenih formi, ali prozra~ni i topli u obradama, s puno slobodnog prostora. U svim apartmanima–sojenicama koristi se solarna energija, kao i u pojedinim objektima na samom Lidu koji su druga~ije namene (npr: splavovi, sportski te- reni itd.). Energija vetra koristi se uz pomo} vetroge- neratora koji su postavljeni na pontonskom mostu, u potpunom skladu s dinami~nom, laganom konstruk- cijom „vilinog konjica“. „Spa centar“, objekat pokri- ven zemljom i travom, sasvim primereno koristi geo- termalnu energiju. Svi stalni i privremeni objekti na- pravljeni su od prirodnih, ekolo{kih materijala; pro- jektovani su uz primenu standardnih elemenata, uk- lju~uju}i i pontone, splavove i sisteme za kori{}enje obnovljivih izvora energije. Poseban na~in oblikovanja svih prostornih struktura kori{}enih u ovom zadatku ~ini ideju o ure|enju „Li- da“ vrlo prihvatljivom, ali primenljivom i na druge za{ti}ene predele. Ono {to su studenti uspeli da izgra- de kod sebe rade}i ovaj projekat, poku{ali su da pre- nesu i drugima: bu|enje svesti o prirodi i budu}nosti u zdravom okru`enju. Izlo`bu u Muzeju primenjene umetnosti pratila su dvodnevna predavanja. Predava~i su bili: Nada \uri} iz Udru`enja gra|ana „Urbana ekologija“ (Projekat „Pla`a Lido, biser na Dunavu“), Tanja Manojlovi}, docent na Fakultetu primenjenih umetnosti (Projekat „Bu|enje“), Bojan Kova~i}, zamenik direktora Agen- cije za energetsku efikasnost Srbije („Obnovljivi iz-

Aleksandar Jovi~i}, Sojenica

298 TANJA MANOJLOVI] vori energije – put ka odr`ivom razvoju“), Neboj{a Stani}, REHAU („Primena obnovljivih izvora ener- gije u arhitekturi“), Goran Sekuli}, Zavod za za{titu prirode Srbije („Prirodne vrednosti Velikog ratnog ostrva“), Sne`ana Antonijevi}, JKP „Zelenilo – Beo- grad“ (JKP „Zelenilo – Beograd“, kao staralac za{ti- }enog prirodnog dobra „Veliko ratno ostrvo“; „Pre- deo izuzetnih odlika“). Goste i u~esnike projekta pozdravili su direktor Za- voda za za{titu prirode, dr Nenad Stavretovi} i Goran Trivan, gradski sekretar za `ivotnu sredinu, koji je podr`ao studente u daljoj promociji projekta. O pro- jektu su se pohvalno izrazili i dr Aleksandar Ivan~i} iz Barselone, stru~njak EU za obnovljive izvore energije i Boris Erg, v. d. direktora Regionalne kancelarije za jugoisto~nu Evropu Svetske unije za za{titu prirode. Izlo`ba je naro~ito izazvala pa`nju ekologa, koji su videli mogu}nost {irenja pozitivnih stavova o za{titi prirode preko „sve`ih“ ideja u radovima studenata FPU.

Projekat „BU\ENJE“, studenata Fakulteta primenjenih umetnosti Autor projekta – koncept radionica i izlo`be: docent Tanja Manojlovi} Radionica 1: Novi koncept ure|enja pla`e „Lido“ na Velikom ratnom ostrvu

Aleksandra @ivanovi}, Sojenica

299 TANJA MANOJLOVI]

Mentor: docent mr Tanja Manojlovi}, dipl. arh. U~esnici – studenti pete godine Odseka unutra{nje arhitekture: Jovana Bogdanovi}, Aleksandar Buri}, Aleksandra Vara|anin, Zoran Grahovac, Vladimira Ili}, Ivona Kisi}, Nemanja Kiso, Darija Kova~evi}, Fedor Radula{ki, Sonja Stefanovi}, Ivana Stojkovi}, Ivana Cvjetinovi}, Tamara [trbac.

Radionica 2: Apartmani–sojenice Mentor: docent mr Tanja Manojlovi}, dipl. arh. U~esnici – studenti ~etvrte godine i apsolventi Od- seka unutra{nje arhitekture: Miroslava \or|evi}, Aleksandra @ivanovi}, Aleksandar Jovi~i}, Branko Mi}i}, Jelena Radomirovi}.

Radionica 3: Fotografije „Lida“, zapisi s terena Mentor: docent mr Vladimir Tatarevi} U~esnici – studenti druge godine Odseka primenjene grafike ateljea „Fotografija“: Luka Klikovac, Ilija La- zarevi}, Du{an Pe{i}.

Student–saradnik na projektu: Nina Milenovi}, Od- sek primenjene grafike ateljea „Grafika i knjiga“.

300

ZORAN JEVTOVI]

UDK 339.138:069(497.11)(049.3)

Vladimir Krivo{ejev: Muzeji, publika, market- ing – stalne muzejske postavke i Njegova Visost Posetilac (2009), Narodni muzej Valjevo, Valjevo

Po~etak XXI veka, sa skoro istovremenim zapo~i- njanjem ili privo|enjem kraju rekonstrukcija vi{e mu- zejskih objekata, ali i otvaranjem nekoliko stalnih po- stavki, kao da najavljuje novo doba u muzeolo{koj praksi Srbije. Me|utim, uo~ene intervencije mogu da budu svedene samo na uzaludnu investiciju, ukoliko inovacije objekata i izlo`bi ne prate adekvatno i od- nos prema posetiocima. Nagove{taji kreativnih pro- mena upu}uju nas ka jo{ uvek retkim prevodima knji- ga svetskih stru~njaka, ali temeljniji preobra`aji op- {tih odnosa koji vode napretku muzeja mogu da se o~ekuju tek s pojavom stru~ne literature. Jedno od takvih dugo o~ekivanih dela jeste i knjiga MUZEJI, PUBLIKA, MARKETING – stalne muzejske postavke i Njegova Visost Posetilac koju je po~etkom ove godine objavio Narodni muzej Valjevo, a finansiralo Mini- starstvo kulture Republike Srbije. Posle velikih dru{tvenih previranja u Evropi i svetu, koje simboli~ki predstavljaju i globalna de{avanja iz 1968. godine, kada se kao odraz kritike na op{te sta- nje dru{tva u Parizu ~uo i pokli~ „Poru{imo muzeje!“, do{lo je do kopernikanskog obrta vidljivog u otva-

303 ZORAN JEVTOVI] ranju velikog broja novih muzeja, ali i njihove zna- ~ajnije pose}enosti. Vetrovi promena stizali su u Sr- biju sa znatnim ka{njenjem, problemi su se gomilali, a tradicionalno paternalisti~ki pristup dr`ave nad insti- tucijama kulture usporavao je tokove modernizacije. Novi oblici kulturnog menad`menta sporo su stizali na ove prostore, a uspe{na medijacija kojom se do- ga|aj iz lokalnog konteksta selio na nacionalni ili glo- balni prostor bila je vi{e usamljeni slu~aj nego osmi- {ljena strategija. Povezivanje muzejske delatnosti s marketingom predstavljalo je novu praksu, u okviru koje muzeji mogu da „uzvrate udarac“ samo sistemat- skom primenom marketin{kih metoda. Ve} u uvod- nom segmentu knjige Muzeji, publika, marketing,na- slovljenom Za po~etak, Vladimir Krivo{ejev prezen- tovao je studiju slu~aja u kojoj je jedan zanimljiv, nehoti~an doga|aj iz rada jednog na{eg tipi~nog mu- zeja doveo do kratkoro~nog pove}anja posete, i time ~itaoce uputio ka daljoj razradi bogate tematike sme- {tene izme|u 258 stranica. U prvom delu (Muzej i stalne muzejske postavke) obraz- lo`en je teoretski pristup istorijatu muzeja, muzeo- logiji kao nauci i muzeografiji kao praksi. Dat je uvid u stru~ne zadatke muzeja, kao javnih slu`bi namenjenih svim gra|anima, i njihovu ulogu u dru{tvu koja je naj- direktnije iskazana kroz teoriju i praksu muzejskih ko- munikacija, s posebnim osvrtom na stalne postavke. Naredno poglavlje (Marketing i delatnost muzejskih in- stitucija) predstavlja svojevrsnu paralelu, jer razvijaju}i osnove teorije marketinga, s neprofitnim sektorom kao jednim od aspekata i te`i{tem na marketingu mu- zeja, autor koncizno defini{e proizvode muzeja i cilje- ve muzejskog marketinga. Stav Krivo{ejeva je da os- novni proizvod muzeja, iskazan kroz izlo`be, ne mo`e da bude pojedina~ni muzejski predmet, niti izlo`ba u celini, ali ni su{ta informacija, ve} ukupan do`ivljaj koji posetilac/korisnik sti~e u muzeju. Posle prva dva dela u kojima su postavljene tematske osnove, u slede}em (Stalne muzejske postavke u Srbiji) je dat op{ti pregled stalnih muzejskih postavki na na- {em prostoru, od njihove starosti do pose}enosti, ka- ko prema vrstama postavki (tematske, kompleksne ili postavke na otvorenom prostoru), tako i po razli~itim kategorijama publike (pojedinci i grupe, deca i odra- sli, publika iz okru`enja i sa strane). U okviru ovog poglavlja prezentirana je i detaljna studija slu~aja ko-

304 ZORAN JEVTOVI] ja se odnosi na pose}enost istorijskog spomen-komp- leksa u Brankovini i stalne tematske izlo`be u Muse- limovom konaku u Valjevu u periodu 2003–2008, kao i na posetu nove centralne postavke Narodnog mu- zeja Valjevo (2007. i 2008. godine). U okvirima ovog potpoglavlja opisane su prakti~ne marketin{ke me- tode, inkorporirane u stru~ne aktivnosti, koje su do- vele do toga da se za pet godina broj posetilaca u Muselimovom konaku pove}a skoro pet puta (s 4.000 na skoro 20.000). Ve} ova analiza ukazuje na to da Krivo{ejev na marketing ne gleda kroz kolokvijalno uobi~ajene vizure koje marketing poistove}uju s pro- pagandom, ve} kao na celovit sklop koji ujedinjuje istra`ivanje, planiranje proizvoda, njegovu distribu- ciju i, na kraju, {irok spektar aktivnosti promocije. U tom pravcu usmerena je i tematika poslednjeg dela knjige – Marketing stalne muzejske postavke. U ~etvrtom, na izvestan na~in i nose}em delu knjige, uo~ava se nastojanje da se spektar marketin{kih po- slova uklopi u dnevnik stru~nih aktivnosti, polaze}i kako od glavnih funkcija marketinga, tako i od osnov- nog „marketing miksa“ (proizvod, distribucija, cena, promocija i ljudi). Teoretski prilaz ovim pitanjima autor je obogatio brojnim studijama slu~aja, razra- dama ideja, kao i prakti~nim uputstvima zasnovanim na primerima, i to na praksama primenjenim u Srbiji, {to je posebno zna~ajno jer ukazuje na to da novi pristupi mogu da budu uspe{no implementirani i u na{im uslovima. Otvaraju}i pitanja vezana za stalne muzejske postav- ke, autor nas vodi kroz kompleksan proces difuzije muzeolo{ke i marketin{ke teorije i prakse. Na po- ~etku nalazimo istra`ivanje navika, `elja i o~ekivanja posetilaca i, na osnovu njih, planiranje proizvoda – kao svojevrsne atrakcije koja publici mora da pru`i i do`ivljaj. U slede}em koraku, na osnovu prethodnih marketin{kih saznanja, Krivo{ejev ~itaoce upu}uje u sfere muzeografije, kroz procese ali i probleme, nu- de}i mogu}a re{enja na putu planiranja i realizacije muzejske izlo`be. U njenom stvaranju u~estvuje splet razli~itih ~inilaca, od muzejskog predmeta i informa- cija o njemu, preko na~ina na koji je predmet izlo`en a informacija prezentirana, kao i putem prate}ih sa- dr`aja koji ~ine jedinstvenu komunikaciju, do uslu- `nih, pomo}nih sadr`aja, sve prisutnijih u savreme- nim muzejima.

305 ZORAN JEVTOVI]

Po{to su predstavljeni poslovi koji vode ka zavr{noj realizaciji postavke, te`i{te je ponovo na marketingu. Slede}a tema se odnosi na promociju, odnosno {irok spektar raznovrsnih aktivnosti koje imaju za cilj da postavka dobije poseban identitet, da se pozicionira, postane „brend“ i kao takva privu~e {to vi{e poseti- laca. Zagovaraju}i ofanzivni marketin{ki pristup mu- zejskim poslovima, Krivo{ejev nije zanemario ni pi- tanje cena ulaznica i drugih muzejskih usluga, ali i konvencije radnog vremena muzeja koje je, s aspekta dostupnosti, bitno za elemente marketin{ke distribu- cije proizvoda. Pored toga, svestan zna~aja ljudskog faktora, koji uobi~ajeni „4R“ pristup „marketing mik- su“ pro{iruje na „5R“, autor je posebnu pa`nju posve- tio i odnosu usmene interpretacije, odnosno vo|enju kroz postavku, kao i predupre|ivanju standardnog `i- votnog ciklusa koji, ako se pravilno ne organizuje, mo`e da dovede do pada pose}enosti posle po~etnih uspeha. Kao {to je na po~etku knjige prezentovana studija slu~aja s primerom nehoti~nog doga|aja koji je uzrokovao privremeno pove}anje pose}enosti, na kraju nas autor vra}a na isto mesto, samo ~etvrt veka kasnije. Obrt je neo~ekivan, jer ovog puta predstavlja primere novog pove}anog interesovanja publike, ali sada zasnovanog na strate{ki osmi{ljenim i organi- zovanim programima. U ispunjavanju funkcije da se implementacijom mar- ketin{kih metoda muzejima ulije dodatna energija koja }e ih pribli`iti novim slojevima publike, knjiga nudi i indirektan primer samom svojom opremom (autori specifi~nog vizuelnog identiteta su \or|e Sta- nojevi} i Du{an Arseni}). Atraktivan dizajn tvrdih korica, s pastelnom vizijom muzeja uklopljenog u jav- ni prostor, oboga}en kola`ima, kao i `ivopisnim kari- katurama, ukazuje da muzeje ne treba do`ivljavati kao monotona skladi{ta starih stvari, ve} kao kul- turolo{ke, kreativne i edukativne atrakcije, {to je i osnovna poruka knjige. Knjiga Muzeji, publika, marketing predstavlja svoje- vrstan priru~nik namenjen muzejskim poslenicima, dok promotere marketinga upoznaje s neprofitnom su{tinom muzejske delatnosti. Me|utim, ona je koris- no {tivo i za mnoge druge koji rade u ili promi{ljaju o kulturnoj delatnosti, budu}i da se konkretizovani pri- meri odnosa muzeologija – marketing mogu preneti i na druge aktivne ~inioce iz sfere kulture.

306 ZORAN JEVTOVI]

Autor knjige, Vladimir Krivo{ejev, je magistar i mu- zejski savetnik, direktor Narodnog muzeja Valjevo, vi{egodi{nji stru~njak s bogatim iskustvom u razli- ~itim sferama muzejske prakse (od obrade zbirki i rada s publikom, preko realizacije muzejskih postav- ki, primene inovacija savremene tehnologije, do mu- zejskog menad`menta). Krivo{ejev je i predsednik Iz- vr{nog odbora Muzejskog dru{tva Srbije, potpredsed- nik nacionalne kancelarije IKOM-a i doktorant na Fakultetu dramskih umetnosti.

307 DRAGAN ]ALOVI]

UDK 316.77(049.3) 655.413:659.3/.4(049.3)

Mediolo{ki zbornik Knjiga za medije – mediji za knjigu (2008)

Ve} nekoliko meseci veliku pa`nju stru~ne javnosti, ali i {ire publike, privla~i Knjiga za medije – mediji za knjigu, koju je priredila prof. dr Divna Vuksanovi}.1 Re~ je o zborniku autorizovanih izlaganja, predloga i konkretnih zaklju~aka s istoimenog skupa, odr`anog na Fakultetu politi~kih nauka u Beogradu septembra 2007. godine. Na ovom skupu, svoje stavove izlo`ili su eminentni do- ma}i teoreti~ari i prakti~ari u oblasti medija, me|u koji- ma i Zoran Hamovi}, u ime izdava~ke ku}e Clio; Divna Vuksanovi}, Zoran Jevtovi}, Milena Dragi}evi}-[e{i}, Branimir Stojkovi}, Rade Veljanovski, Miodrag – Mija Ili}, Jelena \or|evi}, Dejana Prnjat i dr. Povedena rasprava odvijala se u tri sesije. Prva sesija bavila se problemskim pitanjima u vezi mogu}nosti raz- voja ure|iva~kog koncepta edicije Multimedia izdava~ke ku}e Clio, i to, pre svega, u kontekstu promi{ljanja od- nosa doma}ih i stranih autora, zatim stvaranja biblio- grafske podr{ke razli~itim seminarima, kursevima i dr, te postavljanja jedne kompetentne izdava~ke „platfor- me“ za edukaciju na nivou visoko{kolskog obrazovanja i stru~nog usavr{avanja kadrova za rad u oblasti medijskih zanimanja. Drugi segment ticao se defini- sanja uloge i potencijala edicije u realizaciji permanen- tnog medijskog obrazovanja, dok je tre}a sesija bila posve}ena animatorskom i emancipuju}em delovanju edicije Multimedia u prepoznavanju i formulisanju po- trebe za uvo|enjem razli~itih oblika medijske kulture i pismenosti u osnovnim i srednjim {kolama u Srbiji.

1 Vuksanovi}, D. (ur.) Knjiga za medije – mediji za knjigu. Beo- grad: Clio, 2008, str. 247.

308 DRAGAN ]ALOVI]

Povod povedene debate bilo je zajedni~ko nastojanje vode}ih doma}ih stru~njaka iz oblasti studija medija i izdava~ke ku}e Clio za usagla{avanjem pristupa i po- stavljanjem edukativnih standarda u oblasti medij- skog obrazovanja. Zahtev za usvajanjem jednog savremenijeg koncepta obrazovanja, od posebnog je zna~aja za razvoj kad- rova unutar medijskih zanimanja. Ubrzani razvoj ele- ktronske tehnologije i uspostavljanje planetarne me- dijske mre`e name}e potrebu redefinisanja standarda i tradicionalno shva}enih pristupa u medijskim pro- fesijama.2 Visoko{kolske ustanove, kao i razli~iti al- ternativni edukativni centri, suo~avaju se s proble- mom pra}enja dinami~nog razvoja shvatanja u oblasti teorije medija, {to jo{ sna`nije name}e potrebu za uspostavljanjem dugoro~nog i kompleksnog eduka- tivnog programa u ovoj oblasti. Ovde bi trebalo po- sebno ista}i zna~aj edukacije za uredni~ke pozicije, za pravno regulisanje prostora medijskog delovanja, za kriti~ko–teorijsko sagledavanje i promi{ljanje medij- skog prostora, planiranje i sprovo|enje op{teg medij- skog obrazovanja i obrazovanja putem medija, kao i zna~aj edukacije profesionalnih novinara, te {kolova- nja za {iri spektar specijalizovanih producentsko-eko- nomskih medijskih profesija. Zahtev za medijskim obrazovanjem mo`e da se sa- gleda postavljen na dva nivoa. Naime, on podrazu- meva insistiranje na edukaciji u cilju razumevanja medijskih tekstova i samog prostora medijskog delo- vanja, dok istovremeno podrazumeva i zahtev za pro- fesionalizacijom medijskih zanimanja. Uloga medija u savremenom dru{tvu, zna~aj informacija, snaga me- dijskog delovanja, potreba za preciznim pravno regu- lisanim odnosima u savremenom dru{tvu, samo su neke od temeljnih ta~aka kojima je zahtev za pro- fesionalnim razvojem kadrova u oblasti medija po- dr`an. Na ovaj na~in, su`ava se prostor amaterizmu i nekriti~kom delovanju, ~ije posledice na razvoj jednog dru{tva mogu da budu dugoro~ne, a katkad i nenadok- nadive. Pored toga, profesionalizacija podrazumeva i insistiranje na po{tovanju eti~kih kodeksa, ~ime se stvaraju uslovi da se jezik mr`nje i netolerancije, spek- takularizacija nasilja, smrti, desktrukcije, te razni oblici

2 Jevtovi}, Z. Metamorfoza novinarstva, u: Divna Vuksanovi} (ur.), navedeno delo, str. 109–130.

309 DRAGAN ]ALOVI] senzacionalizma, vre|anja gra|anskog dostojanstva, ne isporu~uju u domove i javne prostore.3 Medijsko obrazovanje, pre svega, podrazumeva sti- canje medijske pismenosti, u smislu upoznavanja pri- rode savremenih medija, potom osposobljavanje za razumevanje i kriti~ko sagledavanje medijskih poru- ka, te razumevanje uloge medija u savremenom dru- {tvu. Sistematsko i profesionalno planirano medijsko opismenjavanje, danas se smatra jednim od nu`nih uslova za uspostavljanje i razvoj demokratskog dru- {tva.4 No, bez obzira na saglasnost oko ove potrebe, ne postoji precizna saglasnost u na~inu realizacije medijskog obrazovanja. Prema mi{ljenju prof. dr Div- ne Vuksanovi}, medijsko obrazovanje trebalo bi da poslu`i kao temelj za saznavanje samog okvira stvar- nosti, odnosno prakti~nog delovanja unutar „matri- ca“ specifi~ne medijske paradigme.5 To bi, dalje, zna- ~ilo da medijsko obrazovanje nije mogu}e ostvariti bez planski sprovedenog procesa edukacije kojim se insistira na u~vr{}ivanju demokratskih procesa i na razvoju gra|anskog dru{tva. Medijsko obrazovanje potrebno je da bude kriti~ki utemeljeno, usmereno protiv usvajanja stereotipâ kojima je medijska indu- strija posebno privr`ena, te protiv svakog oblika kon- zumerizma kvaziinformativnih, kvaziedukativnih, kva- ziumetni~kih i kvazikulturnih sadr`aja. Tokom diskusije ukazano je na poseban zna~aj edicije Multimedia u {irenju medijske svesti kod nas. Profe- sionalno odgovornim i stru~no vo|enim izdava~kim radom, uredni{tvo izdava~ke ku}e Clio ve} punu de- ceniju nastoji da uka`e na neophodnost kontinuiranog kadrovskog razvoja i permanentne strukovne eduka- cije unutar korpusa medijskih zanimanja. Svojim izda- njima, ova izdava~ka ku}a obra}a se ne samo akadem- skoj javnosti ve} i svima onima koji savremenoj me- dijskoj praksi kriti~ki prilaze. U tom smislu, zna~aj edicije Multimedia jeste mnogostruk. [iroj publici, a posebno mladim istra`iva~ima i studentima dru{tvenih

3 Dragi}evi}-Šeši}, M. Pisati o medijima – istra`ivati, analizirati i misliti, u: Divna Vuksanovi} (ur.), navedeno delo, str. 23–34. 4 Kora}, N. Medijska pismenost kao osnov obrazovanja za medije – razvojno-psihološka perspektiva, u: „Pedagogija: Forum pedago- ga Srbije i Crne Gore“. (Beograd), vol. 60, br. 4 (2005), str. 511. 5 Vuksanovi}, D. Medijsko obrazovanje: potreba i/ili nu`nost op- stanka savremenog sveta kulture, u: Divna Vuksanovi} (ur.), navedeno delo, str. 35–41.

310 DRAGAN ]ALOVI] i humanisti~kih nauka, ovom edicijom pribli`ena su neka od klju~nih dela vode}ih savremenih teoreti~ara medija, poput: Dejvida Mek Kvina, Pjera Burdijea, Pola Koblija, Re`isa Debrea, Rolenda Lorimera, Dag- lasa Kelnera, Filipa Bretona i dr. Objavljivani prevodi u velikoj meri su doprineli pozicioniranju studija me- dija u doma}oj sredini, te {irenju medijske kulture i unapre|enju medijskog obrazovanja. Predstavljanjem izbora tekstova pod nazivom Knjiga za medije – mediji za knjigu, rezimiran je dosada{nji rad, ciljevi i dru{tvena uloga edicije Multimedia,teje najavljena perspektiva daljeg razvoja ovog, mogli bi- smo re}i, projekta od nacionalnog zna~aja. Istovre- meno, ukazano je na neophodnost zasnivanja jednog sveobuhvatnog i dugoro~no planiranog koncepta me- dijskog obrazovanja kod nas. U tom smislu, ovaj zbor- nik dragocen je izvor informacija ne samo onima koji se teorijski bave medijskom problematikom, medij- skim obrazovanjem ili nekim od korpusa medijskih zanimanja, ve} i izu~avaocima srpske bibliografije i uloge knjige u savremenom dru{tvu.

311 LJUBICA ]OROVI]

Dubravka Stojanovi}: Kaldrma i asfalt. Urbanizacija i evropeizacija Beograda 1890–1914. Udru`enje za dru{tvenu istoriju, Beograd 2008.

Par dana pred Novu 2008. godinu, autorka je utr~ala u biblioteku. Bile su joj potrebne fotografije Beograda do 1914. godine, nikako kasnije, {to vi{e fotografija za knjigu koja se ve} nalazila u {tampi ... Sve je ve} bilo gotovo, ura|eno – samo te fotografije, odmah, odmah i, naravno, u {to boljoj rezoluciji. Kako to da ih nema vi{e, ne vidi se svakodnevni `ivot, ne vidi se obi~na avlija – samo glavne ulice; ne vide se komunalni radovi – sve te cevi {to vire iz kaldrme slikane su docnije; ne vidi se svakodnevni `ivot – samo Beogra|ani koji, kao „ude{eni za slikanje“, poziraju ... Nije bila ba{ zadovoljna. Poku{ala sam s par retkosti, tek da je oraspolo`im – kome bi Beograd i Beogra- |ani tih godina bili toliko interesantni da zbog njih tegli svu onu te{ku, prete{ku fotografsku opremu, po- stolja, svetlomere ... „Zvani~ni“ albumi sa slikama sr- pske prestonice di~ili su se zgradama Narodnog pozo- ri{ta, Narodne banke, Dvora, modernim, evropskom gra|evinama za ugled – nigde ~atrlje, nigde dubokih dvori{ta, nigde redova pred Braninim Orfeumom ... „Lepo lice“ grada sme{ilo se s razglednica. Valjalo je svetu poslati poruku kakvu i o~ekuje, a nevolje na{e i

312 LJUBICA ]OROVI] muke, zar nisu one ve} tradicionalno – privremene, sklonjene, jo{ i dok traju – zaboravljene, a kome ih i prodati? ... Po~injali su praznici, novogodi{nja trka za svim i sva- ~im. Nekoliko meseci kasnije u rukama mi se nalazila knjiga, ozbiljna nau~na studija, po svemu ..., a onda opet iznena|enje. Na sam po~etak, „utr~ala“ je jed- nostavna re~enica: „Volim Beograd.“ Za jednu vi{e- godi{nju stvarala~ku avanturu – sasvim dovoljno ... Dubravka Stojanovi} je docent na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Bavi se moderniza- cijskim procesima, istorijom politi~kih ideja, dru{tve- nom istorijom ... Od 1994. godine je objavila mono- grafske publikacije: Isku{avanje na~ela. Srpska socijal- demokratska partija i ratni program Srbije 1912–1918; Srbija i demokratija 1903–1914: Istorijska studija o zlat- nom dobu srpske demokratije; Srbija 1804–2004. Tri vi- |enja ili poziv na dijalog (s Lj. Dimi}em i M. Jova- novi}em). Koautorka je knjige 1804–2004. Moderna srpska dr`ava. Hronologija, kao i serije objavljenih iz- vora Istorijskog arhiva Beograda: @iveti u Beogradu. Dokumenta Uprave grada Beograda I–VI (od 1837. go- dine...); Kaldrma i asfalt. Urbanizacija i evropeizacija Beograda 1890–1914. (2008). Zamislimo li na trenutak navedene naslove publika- cija kao nazive poglavlja jedne te iste knjige, na}i }emo se u sredi{tu autorkinog dugogodi{njeg nau- ~nog interesovanja, u polju neprekidnog preispitiva- nja, u sredi{tu njenoga rada ... Ve} na prvim stranama svoje najnovije knjige, Du- bravka Stojanovi} zdu{no brani svoju metodolo{ku potku, brani godine istra`ivanja, godine posve}enosti – afinitetom i interesovanjima, ali i emocijom – po- zivaju}i se na autoritete moderne istorijske nauke, Fernana Brodela i njegovog profesora i mentora Lis- jena Fevra. Zadatak istori~ara vi{e nije puko prikup- ljanje ~injenica – od njega se s pravom o~ekuju od- govori na pitanja sopstvenog vremena – on a priori ne mo`e da bude neutralan. „Bez oslanjanja na savremene dru{tvene teorije, zna- nja koja tradicionalna istoriografija mo`e prikupiti nemaju su{tinsku saznajnu vrednost. Koristiti savre- mene teorije za razumevanje i obja{njavanje pro{losti zna~i sastaviti ’iskopane’ ~injenice u kodove koje ko-

313 LJUBICA ]OROVI] risti dana{nja nauka /.../. Naime, podizanje na nivo nau~no relevantnog, uklju~ivanje u kontekst savre- mene istorijske nauke, mogu}no je samo ako se ko- riste razli~ita teorijska dostignu}a dru{tvenih nauka. To je alat kojim se lokalnim pojavama daje op{ti smi- sao /.../“ – pi{e autorka u Predgovoru svoje knjige Kal- drma i asfalt. Mno{tvo i bogatstvo do sada neiskori{}enih istorij- skih izvora sliva se u poku{aj Dubravke Stojanovi} da „razume gde `ivi“. Rezultat ovog vanredno drago- cenog istra`ivanja ponekad }e iznena|ivati i samu au- torku, izna|iva}e i nas, i to iz poglavlja u poglavlje. Prepoznava}emo situacije, ljude, objekte, detalje ... Nesumnjivo, to je na{ Beograd! Slike se preklapaju, ali ponekad nismo sigurni da li se radi o vremenu pro{lom ili vremenu sada{njem. Neka bude pro{lost: PROSTOR: „Zahvaljuju}i ’bespravnoj gradnji’ grad se godinama {irio izvan prvobitnih uskih varo{kih gra- nica /.../“. ULICE: „ /.../ borba izme|u op{tine, koja je te`ila da urbanizuje grad, i gra|ana koji su svoj interes stavljali iznad javnog, usporavala je modernizaciju /.../“. KU]E: „Re~ je o tome da se u modernizaciji videla opasnost po nacionalni identitet, da se mislilo da ’grad’ ugro`ava patrijarhalnu matricu samorazume- vanja /.../“. OSVETLJENJE I TRAMVAJI: „ /.../ izuzetni napori pojedinaca, neretko i suprotstavljeni okolini, dovodili su do napretka, dok je sistem ostajao spor, inertan, nezainteresovan, podeljen i nemo}an da ostvari prave pomake“. VODOVOD I KANALIZACIJA: „Slede}ih pet go- dina izgubljeno je na uobi~ajene probleme u funk- cionisanju op{tine: formiranje i rasformiranje stru- ~nih komisija, usvajanje i odbacivanje projekata, pro- mene u predsedni{tvu op{tine i u samom vodovodu, podele oko toga da li da voda bude izvorska, podzem- na, mokrolu{ka, savska ili dunavska“... „Re~ je o ob- rascu po kojem se problemi ne re{avaju, ve} se u svakoj novoj fazi dodatno komplikuju.“; „/.../ u dono- {enju odluka najmanju vrednost su imali egzaktni i racionalni razlozi – niz vanstru~nih motiva je uticao

314 LJUBICA ]OROVI] na proces odlu~ivanja. Od li~nih interesa do partij- skih surevnjivosti, od stru~nih sujeta do nespremnosti na preuzimanje odgovornosti, od potrebe za osvetom do `elje za nipoda{tavanjem svega do tada ura|e- nog...“ Prepoznajemo i opet prepoznajemo, ~udimo se „obi- ~nim“ podudarnostima svakodnevnih okolnosti. Pot- ka beogradskog `ivota svaki ~as „istr~ava“ i pro`ima ~itao~evu pa`nju, ~vrsto nas dr`e}i uz knjigu. Gotovo je s „besciljnim tumaranjem kroz zastra{uju}u gomilu pojmova i ~injenica“ – u~imo da o njima mislimo! Postulati moderne istorijske nauke, kojima se autor- ka uspe{no rukovodi od prve do poslednje stranice svoje knjige, vi{e ne priznaju puko sakupljanje po- dataka o pro{losti, ~injenica koje nisu nu`no pove- zane. Potrebno je razumeti svoje vreme.

315 LJUBICA ]OROVI]

Dubravka Stojanovi} poziva se na Lisjena Fevra, isto- ri~ara koji je napravio revolucionarni zaokret u mo- dernoj istorijskoj nauci – saznavanje uzroka savre- menih pojava obja{njava sopstvenu sada{njost. „Da biste se bavili istorijom, odlu~no okrenite le|a pro- {losti i po~nite da `ivite, jer nauka se ne pravi u kuli od slonova~e, ve} od samog `ivota. Prave je ljudi uro- njeni u sada{njicu“. U protivnom, ostajemo izvan to- kova savremene nauke, ne koristimo op{te nau~ne rezultate i njihov kategorijalni aparat, ne korespon- diramo vi{e s nau~nim tokovima, ~ak i ne govorimo jezikom modernih nauka. Ljubav daje slobodu. „Volim Beograd“ Dubravke Stojanovi} otvoreno poziva na pozori{ne predstave, u ~itaonice, u kafane, na dru`enja, sportska takmi~enja na{ih predaka krajem XIX i po~etkom XX veka. Isto- ri~ar vi{e ne mora da bude „advokat, sudija ili tu`ilac vremena ili li~nosti kojima se bavi /.../, ne mora se opredeljivati za neku od strana, niti arbitrirati o pro- {lim vremenima, konceptima ili u~esnicima zbivanja u pro{losti.“ Univerzalni nau~ni okvir autorkinog istra- `ivanja, pro`et teorijskim dostignu}ima dru{tvenih nauka, postavlja plod njene ljubavi u kontekst op{teg smisla komparativnih studija.

316 TIJANA \URI^I]

Izvo|enje opere Nabuko, Narodno pozori{te, Beograd, mart 2009.

…Umetnost je, u stvari, ogledalo posmatra~a a ne `i- vota… [ta vidimo?

Veliki operski kompozitor \uzepe Verdi (1813–1901), izgra|uju}i jezik i izraz, i sazrevaju}i kroz instrumen- talno (Guda~ki kvartet u e-mollu), vokalno-instrumen- talno (Himna nacija, Rekvijem, O~e na{, Ave Marija, ^etiri sveta komada, Album {est romansi) i, najvi{e, kroz opersko stvarala{tvo (38 opera – od „Oberta“, preko istorijskih tvorevina „Nabuka“, „Ernanija“, „Atile“, „Aide“, profilacije li~ne drame od „Magbet“, „Lujze Miler“, romanti~ne triologije „Travijata“, „Tru- badur“, „Rigoleto“, do mo}nog „Otela“ i komi~nog „Falstafa“), nudi izvo|a~ima, poklonicima i ,,zaintere- sovanim prolaznicima“ potpuno anga`ovanje svih ~ula i izvanredan kanal za ispoljavanje brojnih psiholo{kih procesa – sredstvo patosa ali i katarze. Verdi stvara iz unutra{nje nu`nosti, intenzivne potrebe za samoizra- `avanjem, pa homogeni kovitlac svesti i podsvesti, sli- ~an urliku su{tine, koji otkriva i odra`ava dimenzije li~nosti, vremena, doba, ali i univerzalnosti, jasno pre- nosi u razlo`ne, efektne scene, numere, arije i an- samble.

317 TIJANA \URI^I]

Opera je, u monumentalnosti svoje forme i utisku koji ostavlja, jedan od najcelovitijih i najsna`nijih iz- raza ljudskog duha i kruna Verdijevog stvarala{tva. Prevashodno proistekla iz dru{tvene potrebe za dvor- skom kontrolom i diktaturom umetni~kih tokova, a u cilju zabave visokog plemstva, opera se od ludisti~kog oru|a istorijskom evolucijom pretvara u najkomplek- sniji i najatraktivniji muzi~ki `anr. Istorijska i nacio- nalna anga`ovanost karakteri{e Verdijevo delo (te- me, likovi, razdoblje, datumi premijera…) direktnom ali i suptilnom paletom zna~enja.

Posmatranje fenomena operske predstave – koji nije ome|en libretom i partiturom, ve} predstavlja slo`eni otvoreni tekst, podru~je proizvo|enja zna~enja – po- ~etna je premisa shvatanja ovog `anra. O slo`enosti ovog fenomena, Ero Tarasti ka`e slede}e: ,,Svaka operska predstava odre|ena je zbirnim efektom broj- nih sistema znakova od kojih nijedan ne mo`e da bude odsutan zbog toga {to primalac operskog izraza o~ekuje da iskusi istovremenost zvuka, boja, re~i i gestova.“1 Pored toga {to opera uklju~uje raznovrsne „sisteme znakova”, kako ih naziva Tarasti, nesum- njivo je i da njihova struktura, zna~aj pojedinog si- stema, kao i njihova me|usobna uslovljenost, podle`u promeni tokom istorijskog razvoja opere.

Pojedina~no delo izvo|a~kih umetnosti posmatra se kao proces izvo|enja zna~enja, kao metodolo{ko podru~je same ozna~iteljske prakse u kojoj se na eks- plicitan na~in materijalnost medija opire zna~enju koje mu je zadato da predo~i.2 Odista, tako predstava o delu postaje ne kona~na zamisao dva autora (kom- pozitora i libretiste), ve} saradnja ovih autora i onog {to bi se ina~e smatralo njihovim kontekstom – izvo- |a~i, cenzori i ostali akteri vitalni za ustanovljenje onog {to se igralo date ve~eri.3 Tako mo`emo s pravom da utvrdimo da se hladne nedelje prvog marta 2009. godine na Velikoj sceni

1 Tarasti, Ero: A Theory of Musical Semiotic. Indiana University Press, Bloomington, 1994, str. 34. 2 Vujanovi}, Ana: Razaraju}i ozna~itelji performansa: prilog zasni- vanju pozno poststrukturalisti~ke materijalisti~ke teorije izvo|a~kih umetnosti. Studentski kulturni centar, Beograd, 2004, str. 12. 3 Hunter, Mary: Culture of Opera Buffa in Mozart’s Vienna: A Poetics of Entertainment. Princeton University Press, Princeton, 1999, str. 16.

318 TIJANA \URI^I]

Narodnog pozori{ta u Beogradu zbila jedna zaista prava mala umetni~ka svetkovina. Monumentalna Verdijeva opera „Nabuko“, zahtevna po svim kriteri- jumima (brojnom ansamblu – masivnim horskim sce- nama, efektnoj scenografiji i veoma ve{tim izvo|a- ~ima), decenijama privla~i znance i ljubitelje {irom sveta, a ove ve~eri posebnu ~ar zimskom sivilu (vre- menskom i umetni~kom), dao je u naslovnoj ulozi gost – bariton @eljko Lu~i}. Odabrana beogradska publika ve} nekoliko sezona `eljno i{~ekuje tra`enog prvaka iz Zrenjanina, no us- led brojnih obaveza po Evropi (Royal Opera House, Covent Garden, L’Opéra National de Paris…) i Ame- rici (Metropoliten, San Francisko opera), njegova go- stovanja bivaju odlagana. Urbana nekultura pretvo- rena u urbanu naviku Beograda (dolazak pet minuta pred po~etak predstave, neprimerena toaleta – far- merke i patike, „ve~era“ uz muziku, domun|avanja, {u{kanja i zveckanja u toku muzi~kih misli, nerazum- ljivi aplauzi nakon svake nove muzi~ke ideje, neo- pravdana podr{ka svima koji su blizu rampe), te ve- ~eri je izostala. Mo`da samo jedan od dokaza da pravi kvalitet donosi pravu publiku. Sala je pola sata pre po~etka predstave bila puna, blaga euforija i op{ta radost sijali su sa svih galerija, a tremor partera bio je krajnje ohrabruju}i. Kolege pe- va~i, glumci, razli~iti umetnici, prava intelektualna elita Beograda i puno mladih radoznalih o~iju s ne- strpljenjem su o~ekivali uvertiru specifi~nih melodija najavljuju}ih prevrata. Uz libreto Temistoklea Solere (Temistocle Solera), prema drami „Nabukodonosor“ (Nabuchodonosor) Augusta Ansije-Bur`ua (Auguste Ancie-Bourgeois) i Fransisa Kornua (Francis Cornu), i prema istoime- nom baletu Antonija Kortezija, davne 1842, Verdi prvi put poklanja publici ovu operu belkantisti~kih melodija, brzih zapleta i likova sna`nih karaktera. Pri~a o sukobima naroda, kultura, vera, bila je pri- sutna u doba Vavilona (586–587. pre n. e.), Verdija (XIX vek), i podjednako `iva kao danas. Dirljivo is- prepletana intimna ljubav mlade Fenene (Fenenna, Nabukova k}er, sopran ili mecosopran) i Ismaela (Is- maele, ro|ak jerusalimskog kralja Sedekije, tenor), kolektivna ljubav jevrejskog naroda prema Bogu, a vavilonskog prema caru, kroz seriju konfliktnih situa-

319 TIJANA \URI^I] cija biva isku{ana i potvr|ena. Dubok preobra`aj mo- }nog vladara Nabuka (Nabucco, vavilonski kralj, ba- riton), izazvan gromom Gospoda i brigom o sudbini k}erke, poistove}uje velikog Nabuka s „obi~nim“ po- jedincem. Posve}en, siguran i poveren Bogu, Zakarija (Zaccharia, jevrejski prvosve{tenik, bas), stub oslonac potla~enog naroda, ali i nosilac moralnih vrednosti celog sistema, ima svoj kontrast u surovom vladaru Nabuku, koji do trenutka kada do`ivljava unutra{nju promenu ne vlada duhom, ve} polo`ajem, snagom i surovo{}u. Ostra{}ena, pohlepna Abigaila (Abigaille, k}er Nabuka i robinje, sopran), vo|ena osvetni~kim duhom (otac skriva poreklo i ime majke), vlastoljub- ljem i ljubomorom prema sestri (nastalom kao po- sledica posesivne ljubavi prema Ismaelu), zagor~av{i sudbinu oca, sestre i naroda, oduzima sebi `ivot ot- rovom. Kroz ~etiri ~ina (sedam scena), zanimljivim tuma~e- njem svojih uloga, publiku su vodili mnogi ~uveni izvo|a~i – Kapu~ili, Dimotrova, Bruzon, Furlaneto, Nu~i, Gulegina, Kolombara, Miti}, Bako~evi}, Sto- janovi}, Saramandi}... Ovom prilikom to su u~inili Hor i orkestar Opere Narodnog pozori{ta, a uloge su bile poverene @eljku Lu~i}u (Nabuko), Jadranki Jo- vanovi} (Abigaila), Ivanu Toma{evu (Zakarija), Na- ta{i Jovi}-Trivi} (Fenena), Aleksandru Dojkovi}u (Is- mael), Ivanki Rakovi} (Ana, Zakarijina sestra) i Ne- boj{i Babi}u (veliki sve{tenik boga Bala); pod diri- gentskom palicom maestra \or|a Pavlovi}a, u re`iji Ognjena Draganova, s kostimografijom Ljiljane Dra- govi} (obnova) i scenografijom Aleksandre Zlatovi}. Upe~atljiva neuskla|enost kostima, scene, svetla i kretanja peva~a, nepromenljivo se odr`ala tokom ~i- nova – Jerusalim, Nevernik, Proro~anstvo i Svrgnuti idol. Scenografija je i pored poku{aja stvaranja iluzije veli~anstvenosti i sve~anosti, prenagla{enom upotre- bom zlatne boje (mo} i svetost), istorijski razbacanim grafikama, upotrebljenim za projekcije, i pra{njavom scenom, postigla samo utisak nemara, zapu{tenosti i neinventivnosti. Ukoliko celu scenografiju ~ini niz stepenika ili bre`uljak, danas o~ekujemo intervenciju re`ije. Moderna re`ija koja se oslanja na minimalna scenska sredstva i rekvizite, te akcenat prenosi isklju- ~ivo na peva~a – ekspresivne mogu}nosti tela i glasa – u beogradskoj viziji „Nabuka“ demonstrira jedino mogu}nost eksploatacije rotacione scene (do te mere

320 TIJANA \URI^I] da se izvo|a~i sapli}u poku{avaju}i da odr`e ravno- te`u, a publika zasigurno ima vrtoglavicu) i pozicio- niranost izvo|a~a koji peva u manje akusti~nom kut- ku scene.

Ima se utisak da je prethodna re`ija Dejana Mila- dinovi}a bila znatno logi~nija; otvarala je prostor sce- ne, davala izvo|a~ima dovoljno mogu}nosti za kreta- nje, centralnu pozicioniranost, promi{ljenije ulaze i lak{u upotrebu rekvizita. Efektni kostimi iz nekada- {nje klasi~ne postavke, preneseni u nove okolnosti re`ije i scenografije, potpuno su izgubili smisao.

Poznato je da su ~lanovi orkestra veoma talentovani i sposobni muzi~ari koji motivisani ve{tim dirigentom sviraju poput poznatih svetskih solista. Iako je 1. mar- ta bilo dosta nepreciznosti (intonativnih i ritmi~kih) i neobi~nog tempa, pod dirigentskom palicom dobro- }udnog \or|a Pavlovi}a sve je izgledalo toplije, sr- da~nije i umivenije. I najti{a piana peva~a pra}ena su s pa`njom i razumevanjem. Maestro Pavlovi} kon- centrisano je slu{ao izvo|a~e daju}i im slobodu da u okviru svojih mogu}nosti iznesu zadate uloge. „Ru- ka“ dirigenta imala je svoju pravu funkciju.

Za Verdija ljudski glas, kao najsavr{eniji instrument u operi, mora da bude u prvom planu, mora da bude nosilac dramskih zbivanja. On u pevanju tra`i raspe- van tok melodije, lepotu zvuka i, pored izra`ajnosti re~itativa, rado daje prednost „kantileni“ i ostaje ve- ran tradicijama savremenog italijanskog „belkanta“.

@eljko Lu~i} u naslovnoj ulozi Verdijeve opere sa- svim je zadovoljio kompozitorove zahteve. Svetski poznati bariton4 iz na{eg podneblja pleni bo`anstve- no oblikovanim frazama, lakim odlaskom na visine, prirodnom glumom i bogatstvom emocija. Pored is- pravne tehnike, iznijansiranosti5 svake fraze, upe~at- ljiva je potpuna umetnikova poistove}enost s Nabu- kom – vladarem mo}nim, gordim, ponosnim na po- ~etku, a zatim pravednim i prosvetljenim. Da li zbog treme (poznato je da se pred „svojom“ publikom naj-

4 The Financial Times: Zeljko Lucic served notice that he is one of today’s pre-eminent Verdi baritones. August, 6th, 2008, str. 10. (http://www.herbertbarrett.com/artist.php?id=zlucic) 5 Opera Today: A real Verdi baritone, with a smooth, mellow sound as large as you could desire. Nov, 16th, 2008, str. 32.

321 TIJANA \URI^I] te`e peva), skore operacije ili koncepta uloge, prva dva ~ina Lu~i} je poneo suzdr`ano i s oprezom. Nasuprot tome, lelujavi tre}i ~in goropadno pokazuje kako najne`niji lirski piano mo`e da postane artiku- lisani voluminozni krik. Arijom Dio di Giuda (Bo`e Judeje), koju je impresivno izveo (osmi{ljene fraze, izdr`ani dahovi, savr{ena artikulacija i posebno raz- oru`avaju}i kraj), nezaboravno je krunisao jednu od retkih glavnih baritonskih uloga. Pored vokalne i emotivne inteligencije, @eljka krasi gluma~ki dar ili ve{tina, koja kod Verdija nosi naboj muzi~ke drame, i neophodna prirodna a ubedljiva mimika, gestikulacija, pokret, igra, koji slu`e uver- ljivijoj interpretaciji i potpunom umetni~kom do`iv- ljaju. Kako bi rekla @eljkova profesorka Biserka Cve- ji}: Peva~ mora da bude verni tuma~ vokalno-muzi~kog dela, {to zna~i da mora potpuno da se u`ivi u svoju ulogu, a ne da se zadovoljava povr{nim i spolja{njim efektima. Nije dovoljno {to je obukao lepe haljine i kostime. Prava umetnost je nevidljiva, ~ini je zra~enje, nevidljivi fluid uspostavljen izme|u peva~a i gledali{ta. Publika se ne mo`e osvojiti jeftinim efektima.6 Na primeru @eljka Lu~i}a zapa`a se da su za svetsku karijeru potrebni: talenat (obdarenost nervnog sistema da se uro|ene sposobnosti potrebne za stvarala~ku de- latnost razviju7) – lep glas, muzikalnost, sceni~nost (odnosi se na gluma~ki dar), specifi~an temperament (izraz brzine i siline emocionalnih reakcija u pokretima, re~i i mimici8), a ponajvi{e dobar karakter (skup os- novnih osobina koje odre|uju odnos ~oveka prema se- bi, okolini, stvarnosti i opredeljuju njegovo pona{anje9) koji po svemu obe}ava siguran uspeh. Jednu od najte`ih sopranskih uloga, Abigailu (veliki raspon, dr`anje ekstremne visine, a pokretljiv glas neophodan za „kolorature“), ambiciozno je prihvatila Jadranka Jovanovi}. Kao prvakinju Beogradske ope- re, mecosoprana velikog raspona, pamtimo je po odli- ~nom izvo|enju Fenene. Njen do`ivljaj sopranske uloge svakako je zanimljiv; ulep{ana prijatnim atta-

6 Cveji}, Biserka i Duško: Umetnost pevanja. Fakultet muzi~ke umetnosti, Beograd, 2007, str. 58. 7 Isto. 8 Isto. 9 Isto.

322 TIJANA \URI^I] cama na visinama i gluma~kim darom, ipak, ostaje daleko od Verdijevih `elja. Centralnu ariju Anch’io dischiuso un giorno, primadona Jadranka Jovanovi} uspela je da izvede, uz ocenu publike, skromnim ap- lauzom. Nata{a Jovi}-Trivi}, na{a neprevazi|ena Principessa (Adriana Lecouvreur), peva~ki je mirno, smi{ljeno, belkantisti~ki oblikovala fraze, ali, za ~udo, scenski je ostala neubedljiva. Dojkovi}, fatalni kraljev ro|ak, potvrdio je nasu{nu potrebu ovog podneblja za ver- dijanskim tenorom. Ivan Toma{ev gradi Zakarijin lik od „kavatine“ u I ~inu (D’Egitto la sui lidi), preko molitve u II (Tu sull’labro de vegenti), zaklju~no s proro~anstvom u III (Oh! Chi piange?), prijatnim vo- luminoznim glasom tople boje i konstantnog inten- ziteta. Ispevanost visina dala bi dodatnu lepotu, no scenska sigurnost i veran karakter lika odu{evio je publiku. Finale drugog ~ina na~inilo je publiku aktivnim u~es- nikom opere. Nije postojao utisak ispevavanja tonova, ve} je ansambl (solisti, hor, orkestar), nijansiranjem glasova u ponavljanoj frazi S’apressan gl’istanti, uvukao publiku u samu muziku i poveo je na scenu. Retke su prilike ostvarivanja ovako intenzivnog flow10 efekta. Muzikolozi su tokom istorije poku{avali da raspr{e ukorenjen mit o ~uvenom horu Va, pensiero (Leti mi- sli – hor Jevreja) iz tre}eg ~ina „Nabuka“. Mit govori o tome da su stihovi i melodije ovog hora bili pevani na ulicama Milana, koji je tada, kao i ve}i deo severne Italije, bio pod austrijskom vla{}u. Gra|ani su se okupljali i nostalgi~no iznosili lament o domovini (porediv{i se s potla~enim Jevrejima). Okupljanja su izri~ito bila zabranjena, {to je ostavilo jak utisak na svest „vatrenih“ stanovnika apeninskog poluostrva. Krajem XX veka, muzikolozi dokazuju da je ovaj mit, zapravo, izmi{ljeno ideolo{ko sredstvo, a da se borba Milaneza zadr`ala u sali Opere zahtevima za bis him-

10 Stru~an naziv Mihaljia Sikzentmihaljia (Mihaly Csikzentmi- haly), profesora psihologije ^ikaškog univerziteta: Flow je vrhovno dostignu}e emocionalne inteligencije. Moderni naziv za uzvišeno stanje veoma je dobro poznato generacijama stva- ralaca. Prema re~ima jednog kompozitora: Do te mere ste u ekstati~kom stanju da ne ose}ate da postojite. Ruka se odvaja od mene i ja ne uti~em na ono što se doga|a. Samo sedim i po- smatram, ispunjen strahopoštovanjem i èuðenjem. I sve se samo od sebe dešava.

323 TIJANA \URI^I] ne Immenso Jehova. No ipak, pevljivost, zna~aj i po- pularnost ovog hora pokazuje i zamisao da se pri preno{enju Verdijevog upokojenog tela diriguje up- ravo ovaj segment njegovog stvarala{tva (Arturo To- skanini dirigovao je horom od 820 ~lanova na putu ka Ku}i odmora). Beogradski hor doneo je svima poznato delo s puno ose}anja, ne`nosti, melanholije i sete, razbiv{i utvr- |enu tradiciju mo}nog, sna`nog i entuzijasti~nog zvu- ~anja. Imaju}i u vidu da ~ovek u svoj svojoj nesavr- {enosti o~ajni~ki i ve~no te`i savr{enosti, smatram da je ovogodi{nji „Nabuko“, s napomenutom podelom i gostom @eljkom Lu~i}em, va`an korak Opere Na- rodnog pozori{ta u Beogradu ka kvalitetu i pobolj- {anju ponu|enog repertoara. Izvo|enja koja uspeju da verno prenesu kompozitorove ideje, a publiku uvuku u osmi{ljenu atmosferu, kao i da istaknu nove, bolje ili plemenitije pojedince, ostaju u se}anju kao posebna i iznova dozivaju gra|ane u pozori{ta. I kao {to je [uman primetio: „Umetnikov poziv je da po{alje svetlo u dubinu ~ove~ijeg srca“, tako je @eljko Lu~i} kristalnim zracima svog glasa znala~ki obasjao srca publike. Iako se estetski kriterijumi vremenom menjaju, a kao lepo prepoznaje se ne{to novo ili dru- ga~ije, ukusi se skoro uvek razlikuju. Prvog marta ove godine, ukusi su bili usagla{eni ili, preciznije, bili su prevazi|eni i to kvalitetom Lu~i}evog nastupa. Iza njega ostala je muzika, saznanje da „samo ugla~ani kamen sija“11 i nada da }emo uskoro prisustvovati nekom sli~nom umetni~kom doga|aju.

11 Japanska poslovica

324 Ratko Bo`ovi} THE CITY AND CULTURE The text treats the issue of city as a culturological phenomenon. In the context of reconsideration of the city - from its death, ruins and slow atrophy, to the utopian visions of the city as an “organ of love” - it surveys relevant theories of both domestic and for- eign authors. In the context of definition of the basic value of the city, the article also poses the dilemma related to the analysis of counter-natural urban techno-environment, on the one, and citizens and their existential, ludic and creative needs, on the other hand. Alienation and loneliness, instead of be- longing and closeness to the city are still challenges not only of the contemporary city, but also of the world of culture, and the development of new urban spaces and phenomena immanent to it.

Milena Dragi}evi} [e{i} CULTURE IN THE FUNCTION OF URBAN DEVELOPMENT (CULTURAL CAPITAL AND INTEGRATIVE CULTURAL POLICY) In this paper I would explore the cultural meaning of the city – the city identity and its symbolical value (in- tangible as well as tangible heritage), as the resource for development in contemporary world. The text will position culture in the heart of city strategic develop- ment within the scope of different public policies. The question of cultural literacy (Brecknock, R. 2006) as capacity to understand, to appropriate and to develop the meaning of the city structures, city icons and city elements such as neighborhoods and

325 SUMMARY public spaces, seem to be important part of contem- porary city cultural capital. The main research question is how to link urban de- velopment strategy and cultural development strat- egy in time of rapid changes, intensification of global cultural influences on value changes and local cul- tural traditions, raising importance of services and abandonment of industrial logic. As service based economy is imposing its demands for re-designing of urban public spaces, cultural policy and strategy might suggest alternative specific demands. This pa- per offers a possible way of understanding a new logic of interaction within public policies. Although culture is a permanent, but also a change- able asset in creation of city identity, research had identified multiple dichotomies in contemporary pro- cesses of urban cultural changes. New cultural poli- cies has to take into account the most valuable con- temporary cultural assets which are in constant trans- formation, making city vivid and alive organism, at- tractive to live in or be visited. City memories, differ- ent signifying practices embedded in its “image” are part of those dialectical life practices: politics of memory vs. needs of the real-estate industry, but also practice of individualization vs. practice of standard- ization (Sonnabend, 2003), traditional need for spa- tial practices vs. new needs of virtual platforms, blur- ring differences of concept of urban center as symbol of public life vs. suburbia as symbol of private life, representing hybrid and overlapping identities.

Branimir Stojkovi} CITY AS A FRAME OF HOMELAND IDENTITY This paper has three parts. The first part explains genesis and development of identity concept from former philosophical and psychological to modern, mostly culturalist meanings of collective and cultural identity. The second part explains role of city identity in establishment of local cultural policy. After analyz- ing cultural policies of several Serbian cities, the au- thor concludes that most of them have no clear idea of importance of city identity for their further urban development. As exception, city of Pirot in southeast-

326 SUMMARY ern part of Serbia is object of analysis of final part of this paper. After listing several elements of city iden- tity (kilim of Pirot, local spoken /torlak/ dialect, sheep cheese...), the author concludes that no one of them is autenthical but borrowed and then localy trans- formed in the process of cultural appropriation. Quality of originality is only locally specific mixture of the above mentioned elements, persistent enough to serve as sustainable and distinctive basis of the city of Pirot identity.

Slavica Radi{i} POSTINDUSTRIAL CITY AND CULTURAL POLICY In the second half of the 20th century, a number of the large industrial cities in the west, which once pros- pered on the economic base of the 19th and 20th cen- turies industry development, had undergone a consid- erable economical difficulties. Rapid slide of the tradi- tional industries was leading to economic decline, mas- sive job loses and accompanying social problems. In these circumstances, during the seventies, the empha- sis of the economic activity of the most western cities have shifted from the industry to the service economy and an emerging knowledge economy. This paper provides an analysis of the reasons that led to the crisis of the industrial city and emergence of the new postindustrial urban system. It provides a comparative analysis of the most noticeable trends concerning the contemporary city and its functional change in the post-industrial era. Special attention is given to the new role of the cities in the process of economic and cultural globalization when they have become more and more important as places to visit, to take part in social events, and to have cultural ex- periences. In the second part of the paper are presented urban regeneration programs, that became the main method for tackling the problem of urban crisis and the best way for enhancing competitiveness of the former industrial cities on a global level. Some of the most appealing methods of the urban regeneration were related to the reconstructions of the local econ- omies by introducing the new economic sectors based

327 SUMMARY primarily on the development of knowledge intensive activities in the service and in the cultural sectors. Here is presented one of the most popular and in- triguing strategy of urban redevelopment, a strategy based on the idea that culture can be employed as a driver for urban economic growth. Furthermore, this paper also examines two different models of incorpo- ration of culture in urban development plans, which Graeme Evans identified as culture-led regeneration and cultural regeneration. The main difference be- tween those two approaches, according to Evans, is that culture led regeneration is based on the high pro- file cultural activities (prestige festivals and exhibi- tions), physical renovation of the city centers and an incorporation of flagship projects; whereas on the other hand cultural regeneration programs are based primarily on the citizens’ participation and small scale community art programs.

Bojana Bursa} THEORETICAL BACKGROUND OF THE CONCEPT OF A CITY IDENTITY CASE STUDY: BELGRADE The present time phrase, popularly known as the “century of city”, demands a detailed definition of a city’s identity and promotion of its brand in order to provide differentiation from other similarly defined places, as well as to defend its own identity from the possible negative effects of branding. Throughout this paper, city identity theories, advantages and dis- advantages of the city branding are presented, to- gether with the best necessary potentials of the city’s identity and city’s branding creation in order to apply that knowledge to the case study of Belgrade. So, the purpose of this paper is to discuss present conditions of city identity building and city branding and to pro- pose some ideas for them in the case of Belgrade, a city of mixed, sometimes overlapping and sometimes almost not-linked identities. The notion of city iden- tity is described from the point of view of different so- cial sciences, based on quadripartite composition of physical setting, activities, meaning and genius loci. Finally, the result and proposition for identity direc- tion and branding of the city were done by adjusting

328 SUMMARY some of the identities of Belgrade that have already existed during its history, encompassing the charac- teristics and values that can be perceived by the interviewes that took part in a survey on Belgrade (residents of Belgrade, representatives of the city in cultural, tourism and marketing and tourists), as well as, using the tendencies of the theory and practice of city identity building and brand definition. During the presentation of Belgrade’s potentials, the city has positively confirmed that city energy for moving fore- word is still very existent in the case of Belgrade and that energy is ready to be redirected towards new val- ues and assets in order to apply knowledge gained in theory.

Ana Vasiljevi} IDENTITY CREATION, CITY BRENDING Each city has culture, tradition and characteristics of its own. The city is locus of knowledge production, historical initiative, freedom, diversity, multiethnic and multicultural existence. The city is the state of mind. Today it emerges as the most complex product, a commodity, a trade mark whose identity we create. We witness that no successful company will launch a new product or service without a previously carefully created brend, a creation of its own, for no product will conquer competition without a clear, positive and efficient brend strategy. In today’s world that became a global village, each place has to compete with every other place for its share of consumers, tourists, busi- nessmen, investments, capital, esteem, attractiveness, attention. As economic and cultural national centres, the cities are increasingly the focus of international competition for capital, talent and glory. They turn to symbols - political, social and cultural, not only of their countries, but also of certain phenomena of the time. In creation of a brending strategy of particular city, due attention should be paid to its specific features, advantages and disadvantages. What is good for one, is not necessarily good for another city. It is very im- portant that the political and business leaders well understand brend of their city, the way potential visi- tors, investors and future citizens observe it. Cultural

329 SUMMARY identity of a city is a precondition of its communica- tion with the environment, of its distinction and at- tractiveness. A relatively new approach is grounded on investment in art as a general idea, so that art and culture could make cities better places to live. Today culture provides for a new economic basis, and con- tributes to the increase in prestige, attractiveness and image of the city. The support of a systematically im- plemented cultural policy, as a part of general city de- velopment policy, is indispensable if the existing myth is to survive, or a new one to be created in the cities lacking it. If we ourselves have not conceived a brend strategy of our own, have not specified steps and ways of its definition, we are leaving others to define us.

Ljiljana Roga~ CULTURAL DIAGNOSTICS OF IDENTITY AND IMAGE OF SERBIA IN THE EUROPEAN CONTEXT In the context of global processes the question of cul- tural and ethnic identities, their position and possibil- ities of their sustainability and development is being posed, as well as the question of implications of iden- tity policy in the context of wider social flows and trends. The role of culture in contemporary society is more and more important, while the perspectives created through different mechanisms shape the all-accepted social values which constitute the identity mosaic. Therefore the role of culture has never been so im- portant as now, as well as the need for reconsidering the system of values and other elements that connect culture with identity. These are ideological and social changes: the change of the system of values and the system of the national identification and representa- tion. Cultural diagnostics, as a form of a specific analysis of Serbia, points to the need for stepping out from the framework of common understanding of the problem and aapparently hopeless situation related to the per- ceptions of identity, image and integrations. There- fore this kind of analysis was at the same time the search for the meaning as something essential that Serbia at the actual moment lacks.

330 SUMMARY

Jana Stefanova

ON PUBLIC SPACE AND ARTISTIC INTERVENTIONS

Artists’ attempts to directly intervene in their envi- ronment can be traced far back in the history of art. As this tradition has developed, public space has be- come more and more fascinating for performers who willing to test its potential to allow for creative affir- mation.

Streets, marketplaces, public squares, parks, parking lots, harbours, public transport, crossroads, traffic in- tersections, shopping centres, bookshops and squat- ter camps have all become places where one can in- terfere throught creative gesture in the often monot- onous flow of public space. Whatever the motivations might be for carrying out a performative action or in- tervention in public space, these events illustrate the artists’ strong desire for involvement in their immedi- ate surroundings. However, does the material open- ness of these places guarantee the public nature of these works ?

The notion of public space has undergone major changes : discourse concerning this particular issue is ever-present and given this fact we must continue to ask, how the evolving nature of artistic interventions in public space can be properly understood?

On a global level, the characteristic of public space today is that it is being progressively privatised and the mechanisms of regulation and surveylance are be- ing deployed to a greater and greater extent. Seen sometimes as brave acts of poetic terrorism1, outdoor artistic interventions can stand for brief moments of freedom of expression.

I believe that these artistic acts have the potential to create temporary communities, in the sense that they offer transient spectators by a moment of common being there : of sharing the same experience.

More interestingly, one should dare to ask if these ephemeral, often unannounced and ’uninvited’ out-

1 To borrow Hakim Bey’s term

331 SUMMARY door artistic interventions are in fact capable of en- gendering a genuine sense of public space. If public space can be translated into a certain idea of dynamic space where differences are acknowledged and given a chance to interact, then the brief, seem- ingly ’pointless’ creative interventions bring an inten- sity to this space we consider public.

Gorana Petrovi} THE BEOGRAD FESTIVAL AS AN ELEMENT IN SHAPING IMAGE OF BEOGRAD This paper analyses the influence of the first BeogrAD Festival, held in September 2004 in Belgrade (Serbia), on (re)designing of Belgrade cultural identity. The cultural identity of Belgrade is recognised as a system of heterogeneous components in interaction (cultural program, cultural heritage, cultural institutions, way of living, inhabitants etc.) and it is analysed through three following topics: The Cultural Program (Brea- thing) of Belgrade, The City of Moment and The Lan- guage, Letter and Orthography as Parts of Cultural Identity of Belgrade. Concerning special and particular features of Belgrade, as well as the characteristics of BeogrAD Festival (theme, program, duration, geopo- litical character, participants, marketing, organizer etc.), it has been concluded that this Festival has in- fluenced the image of Belgrade in the following man- ner: it enriched the Belgrade cultural program, pre- sented and popularized the theme of Festival among auditory, gave rise to development of international and local cooperation (it promoted Serbian creative scene in the world, presented world creative scene in Belgrade and inspired interaction between the partic- ipants - lecturers and the audience), contributed to the marketing of Belgrade and encouraged personal initiative in creation of the Belgrade cultural pro- gram.

Ana Jovanov THE ROLE OF EXIT FESTIVAL IN THE DEVELOPMENT OF NOVI SAD IDENTITY As a music event, the Exit festival attracts hundred thousands of visitors from Serbia, the Balkans, Eu-

332 SUMMARY rope and the world. In a decade of its existence it be- came one of the best European festivals, but also with its engagement, cultural and entertainment concept and support to humannitarian organizations contrib- utes to the community as a whole over the year. In the same time Exit sends a positive message from Serbia to the world, and due to the festival Novi Sad became synonim of high quality music, happening, youth, and positive attitude to life. As an institution strongly sup- ported by local public, and the event integrated into the city life, and inseparable from the Petrovaradin fortress, Exit is a relevant factor in understanding of Novi Sad identity, as an urban whole with cultural and historic heritage of its own, and identity of its in- habitants. Highlighting achievements and shortcom- ings in the Novi Sad and Exit cooperation, it should be pointed that this organization positively influences cultural and tourist life of the city, though its poten- tial for better cooperation with the city is hardly ex- hausted.

Sarita Vujkovi} BANJALUKA CITY PARK – A MULTIFUNCTIONAL SPACE OF CITY IDENTITY This article is focused on transformation of the cen- tral Banjaluka park realized in 2005 and 2006 in the attempt to answer whether the architectural-urbani- stic change made was a completely new or somehow leaning on the ones from the Vrbas banovina times and post WWII reconstructions. The article also tends to define novelties that new change incorpo- rated in the city historic, architectural and urbanistic heritage. The analysis leads to conclusion that the re- constructed central Banjaluka City Park “Petar Ko- ~i}” partly leans on some past solutions, but also es- tablishes new standards of architectonic shaping and urbanistic planning of a new multifunctional space. So, this urbanistic endeavour turned the traditional park into a new integrated ambience with a new structural role belonging to everyday life, and not to leisure and entertainment only. Park system is estab- lished as a dominant point of the city urban organism, its cultural development, that way making it an indispesable element of a new city identity.

333 SUMMARY

Ljiljana Rado{evi} ANGOULEM – FROM A MEDIEVAL CITY TO THE CAPITAL OF COMICS Festivals’ extraordinary capacity to reshape cultural life of certain groups of people or of a local commu- nity has been known and appreciated for a very long time. These are some of the reasons for appearance of phenomenon called “festivalisation”. Real comic festival asserts its influence on the comics market directly and indirectly. Directly trough its programation, education and awards, and indirectly trough institutions and venues created as a result of festival’s influence on the society. Through its 36 year long history festival was buster for emergence of ac- tivities and institutions inspired by image. Under- standing importance of education and training in this field, festival has been constantly struggling to assure proper implementation of different educational pro- grams. That eventually led to creation of department of comics in regional school or Fine Arts, and special- ization of many generations of comic artists and script writers. Moreover, festival has initiated creation of National Comics and Illustration Center. The institu- tion was to become crucial factor in creation of re- gional economy based on image. Festival rehabili- tated image of comics medium and CNBDI devoted its time and place for comics heritage protection. Creation of enterprises, studios schools, museum etc. which deal with phenomenon of image, found its re- union point in SMPI Magelis. Consequently, city of Angouleme and the whole region have been transformed due to the festi- val. This manifestation generated so many changes within the local community so Angouleme is not any more a medieval city in the middle of nowhere but the capital of comics in the Valley of Image.

Aleksandra \uri~i} THE CITY AS WRITER’S IDENTITY Literary work of many writers has been determined by a city in which they were born or choosed to live. In this text as the outstanding examples are taken Constantine Cavafy (1863-1933), poet from Alexan-

334 SUMMARY dria, and Orhan Pamuk (57), writer born in Istanbul and the 2006 Nobel Prize winner for literature. In his unvoluminous opus, Cavafy usually makes Alexan- dria the central topos of thinking and existence, sometimes turning to the Hellenic past, times of city’s foundation and its greatest glory. In his autobiografic novel, Istanbul: Memories and The City, Istanbul is central place of childhood and youth memories, with its quarters and districts, changes occuring in its long history, especially in the 20th century, when both the city and Turkey as a whole turned to the West. Both writers share the same strong urge to amalgamate achievements and cultures of East and West. The same urge is also evident in Orhan Pamuk’s novels My Name is Red and The Snow. The history of literature offers many examples of in- separable links of the fates of writers and the cities, so it could be said that there is no writer without the city: Aristophanes without Athens, Ovidius without Rome, Dante without Florence, Marcel Aimee with- out Paris, Sandor Marai without Budapest, etc. The city as part and parcel of writer’s identity is among the most distinctive characteristics of litera- ture as a whole.

Slobodan Vladu{i} PARIS OF DU^I] AND CRNJANSKI In the article the author compares perceptions of Paris of Du~i} and Crnjanski. Since the two also func- tion as synecdoches of the Serbian literature Modern, as well as the literature of the Serbian post-war Mod- ernism, their relationship is, by its very nature, a po- lemic one. It is obvious in their perception of Paris: for Du~i} it is, in the first place, embodiment of the overall human progress, while for Crnjanski in the centre of Paris is an urban awareness understood as series of techniques related to establishment and maintenance of power in the city. Du~i} is interested in the Paris toponymes symbolizing non-temporal (the Sene) and traditional humanistic values such as civilization, erudition, wisdom (Notre Dame); Crnjanski, on the contrary, hybridizes interest in tem- porary, dynamic, with non-temporal located at the city edges, i.e. in the non-urban spaces. For Crnjanski

335 SUMMARY in the centre of Paris are not values of civilization (as they are for Du~i}), but three specific urban aspects: money as the measure of all values, press as a mecha- nism of constructing images of present and past, and the fashion, as an urban pattern ruling the ur- ban/non-urban opposition. Thus, from the perspec- tive of Crnjanski’s perception of Paris, Du~i}’s pre-war perception of the same city appears as an ob- solete and non-urban.

Igor Cvijanovi} MONEY, LONDON FIELDS, INFORMATION - THE CITY IN NOVELS OF MARTIN AMIS In novels of Martin Amis, one of the leading Brritish contemporary writers, characters and background are a firm whole posing issues of present-time identity. In his novels - particularly in Money, London Fields and Information - Amis analyses fragmentary nature of huge Western cities inhabitants’ personality - mostly population of London and some American megapolises. His novels particularly emphasise mech- anisms and patterns by which an urban environment shapes the overall destructivity, present on global and individual level alike. Therefore, his characters are spiritually, emotionally and physically worn out ones, with identities dominated by nihilism and fragmenta- tion. Being determined by interaction with their ur- ban environment, his characters are a very important link to understanding Amis’ satirical interpretation of contemporary reality in the framework of his postmodern poetics. The hero of Money, John Self is a representative of a new class of 1980s. Due to consumer society boom he makes money, and in spending it loses almost all as- pects of humanity, indulging himself in the vices the London and New York streets offer. London Fields is a narrative of a society at the edge of apocalypse be- cause of the global crisis and threathening natural ca- tastrophe. The characters of the novel and their envi- ronment reflect such a situation.The gloomy London is painted in dark colours of accumulated experiences of death, love, murder and suicide. The last novel of the trilogy, Information, depicts the fate of two writ- ers, the best friends and greatest rivals, and their fail-

336 SUMMARY ure to cope with the mess of urban chaos. The middle age crisis and fear of death further complicate their facing with the accelerated modern history, with the city as generator of alienation in its epicentre.

Bojana Bursa} A RESEARCH ON BELGRADE’S IDENTITY The survey on Belgrade’s identity was created and conducted on a sample of citizens of Belgrade, tour- ists coming from Serbia and from abroad, as well as the representatives of organizations and institutions in the domain of culture, arts, education and market- ing in the spring of 2006. The open-question anony- mous survey organized for tourists and citizens of Belgrade was done according to quota sampling. The interviews with representatives of Belgrade in cul- ture, arts, education and marketing were part of a non-random sampling. Throughout the interviews with citizens, city representatives and tourists some new perspectives of Belgrade were introduced and others were confirmed. During the survey, Belgrade was identified as a city where dominant events were from or connected with a tradition of wars (Auton- omy from the Turkish Empire, various bombings of Belgrade) and the political events from recent history - October 5th, 2000. Personalities best representing city of Belgrade were mostly politicians (dr. Zoran \in|i}, Branko Pe{i}, Despot Stefan Lazarevi}, Prince Mihailo Obrenovi}, Prince Milo{ Obrenovi}, King Petar I Kara|or|evi}, Josip Broz Tito and Slobodan Milo{evi}), but also some personalities were from the cultural field (Mira Trailovi}, Du{ko Radovi} and Ivo Andri}). Spatial identity of the city was dominated by the Belgrade fortress, maybe not the oldest but the most persistent trace of previous periods. Among other spatial characteristics, inter- viewees recognized Prince Mihailo street and Repub- lic Square, Skadarlija street, the National Theatre and confluence of the Sava and the Danube, Konsan~i}ev venac and museums. The exciting par- ties and fun were still the best characteristics of the city according to the tourists. The PR and marketing of the city was not evaluated as good, since almost all of the mentioned tools are not properly, effectively and efficiently applied.

337

UPUTSTVO

(Kultura je nau~ni ~asopis registrovan u Ministarstvu nauke Republike Srbije pod oznakom M 52 {to zna~i da svaki stru~ni tekst objavljen u ~asopisu nosi 2 boda)

1. Rad se predaje u slede}em obliku: 1.1. snimljen na CD sa ispisanim imenom i prezimenom autora na samom CD-u. 1.2. putem USB-e ure|aja 1.3. slanjem na e-mail adresu ~asopisa: [email protected]

2. Svaki tekst treba da sadr`i: 2.1. Word fajl sa osnovnim tekstom, napomenama, klju- ~nim re~ima (4 do 6 re~i na srpskom i 4 do 6 re~i na en- gleskom jeziku) s apstraktom na srpskom jeziku (do 150 re~i). Fajl imenovati na slede}i na~in: Ime i prezime autora, naslov dela. 2.2. Word fajl sa naslovom teksta i rezimeom na engleskom jeziku (do 300 re~i). Fajl imenovati na slede}i na~in: ime i prezime, rezime 2.3. Word fajl sa spiskom ilustracija (ako ih ima) sa nazna- ~enim mestima na koja bi trebalo da do|u ilustracije. Pri- maju se samo crno-bele ilustracije ili koje su prepoznatljive kada se od{tampaju u crno-belom formatu (do 10). Obavez- no navesti poreklo ilustracija. Fajl imenovati na slede}i na- ~in: ime i prezime, ilustracije 2.4. Folder sa ilustrativnim prilozima. Fotografije imenovati na slede}i na~in: 01slika.tiff, 02slika.tiff itd. Tabele naprav- ljene u MS Word-u i MS Excel-u imenovati na slede}i na- ~in: 01tabela, 02tabela itd. 2.5. Podatke o autoru teksta

3. Op{te odrednice 3.1. Tekst pisan latinicom se predaje u .doc formatu pro- grama Microsoft Word programskog paketa 97 ili novijeg. Font treba da bude Times New Roman, veli~ine 12, pro- reda Single. 3.2. Na sredini staviti naslov, potom apstrakt na srpskom i klju~ne re~i na srpskom i na engleskom jeziku.

339 UPUTSTVO

4. Napomene Napomene (fusnote) se daju na dnu svake strane. Nume- racija kontinuirano ide arapskim brojevima od 1 pa nadalje i ide iza znaka interpunkcije. Sistem navo|enja: 4.1. Monografije: Prezime Inicijal., Naziv monografije (kurziv), Mesto izdanja godina izdanja, strana. 4.2 Periodika: Prezime Inicijal, Naslov ~lanka, Naziv ~asopisa (kurziv) broj ~asopisa, Mesto izdanja godina izdanja, strana. 4.3. Zbornici, akta sa kongresa, leksikoni, re~nici i sl: Prezime Inicijal., Naslov ~lanka, u: Naslov (kurziv), pri- redio-la-li Prezime Inicijal., Mesto izdanja godina izdanja, strana. *U slu~aju izdanja na stranim jezicima umesto re~i „u“ i „priredio-la-li“ uvek se koriste engleski termini in odnosno ed. ili eds. (od editor-s) ako je vi{e prire|iva~a. 4.4. Neobjavljene magistarske teze i doktorske disertacije: Prezime Inicijal., Naziv teze ili disertacije (kurziv), vrsta rada (magistarska teza ili doktorska disertacija), naziv fakulteta gde je odbranjena, naziv odgovaraju}eg univerziteta, Mesto izdanja godina izdanja, strana. 4.5. Tekstovi iz dnevnih listova: Prezime Inicijal., Naslov teksta, Naziv dnevnog lista (kur- ziv), datum i godina, strana. *Ako je autor teksta nepoznat staviti anonim 4.6. Isti se rad u ponovnom neposrednom citiranju skra}uje sa latinskom re~i Ibid. 4.7. Isti rad se u ponovnom citiranju na nekom drugom mestu u tekstu (do dve strane udaljenom od prethodne fusnote) skra}uje sa op. cit. 4.8. Internet izdanja citirati na slede}i na~in: autor teksta (ako je naveden), naziv internet izdanja, datum postavljanja ili poslednje izmene (update) sajta (ako je naveden), datum kori{}enja sajta.

5. Podaci o autoru teksta: Ime i prezime autora: Godina ro|enja (potrebno radi uvida u nau~ni rad odre- |enog autora u centralnoj bazi podataka Narodne biblio- teke Srbije i u skladu sa tim odre|ivanja UDK broja ~lanka u ~asopisu): Adresa: Telefon: E-mail:

340 CULTURAL IDENTITIES OF THE CITIES Editor dr Divna Vuksanovi}

Ratko Bo`ovi} THE CITY AND CULTURE 11

Milena Dragi}evi}-[e{i} CULTURE IN THE FUNCTION OF URBAN DEVELOPMENT (CULTURAL CAPITAL AND INTEGRATIVE CULTURAL POLICY) 20

Branimir Stojkovi} CITY AS A FRAME OF HOMELAND IDENTITY 41

Gi-Ernest Debor INTRODUCTION TO CRITIQUE OF URBAN GEOGRAPHY 54

Slavica Radi{i} POSTINDUSTRIAL CITY AND CULTURAL POLICY 59

Bojana Bursa} THEORETICAL BACKGROUND OF THE CONCEPT OF A CITY IDENTITY – CASE STUDY: BELGRADE 78

341 SADR@AJ

Ana Vasiljevi} IDENTITY CREATION, CITY BRENDING 104

Ljiljana Roga~ CULTURAL DIAGNOSTICS OF IDENTITY AND IMAGE OF SERBIA IN THE EUROPEAN CONTEXT 120

Jana Stefanova ON PUBLIC SPACE AND ARTISTIC INTERVENTIONS 141

Gorana Petrovi} THE BEOGRAD FESTIVAL AS AN ELEMENT IN SHAPING IMAGE OF BEOGRAD 158

Ana Jovanov THE ROLE OF EXIT FESTIVAL IN THE DEVELOPMENT OF NOVI SAD IDENTITY 180

Sarita Vujkovi} BANJALUKA CITY PARK – A MULTIFUNCTIONAL SPACE OF CITY IDENTITY 193

Ljiljana Rado{evi} ANGOULEM – FROM A MEDIEVAL CITY TO THE CAPITAL OF COMICS 201

Aleksandra \uri~i} THE CITY AS WRITER’S IDENTITY 228

Slobodan Vladu{i} PARIS OF DU^I] AND CRNJANSKI 237

Igor Cvijanovi} MONEY, LONDON FIELDS, INFORMATION - THE CITY IN NOVELS OF MARTIN AMIS 254

342 SADR@AJ

STUDIES

Bojana Bursa} A RESEARCH ON BELGRADE’S IDENTITY 273

CRITIQUES

Tanja Manojlovi} WAKING 295

REVIEWS

Zoran Jevtovi} MUSEUM MARKETING AS PART OF EVERYDAY LIFE 303

Dragan ]alovi} TEN YEARS OF MULTIMEDIA 308

Ljubica ]orovi} DUBRAVKA STOJANOVI]: COBBLESTONE AND ASPHALT. URBANIZATION AND EUROPEIZATION OF BEOGRAD: 1890-1914 312

Tijana \uri~i} INTIMATE BOHEMIA IN THE EXPERIENCE OF @ELJKO LU^I] 317

SUMMARY 325

343