ISSN 1334 - 7128 OBJAVLJENI LJETOPIS CRNOGORSKI NASLOVI Zagreb, br. 8, god. 2017/18. IZ 2017/18.

LJETOPIS CRNOGORSKI Zagreb br. 8, god. 2017/18. In memoriam Izdavač: NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKE

Za izdavača: DANILO IVEZIĆ

Urednik: PETAR POPOVIĆ

Suradnici: DELIĆ DINKO DRAŠKOVIĆ ZORAN GORANOVIĆ PAVLE KATUNARIĆ SANDRA KATUNARIĆ VJERAN LALOVIĆ DRAGUTIN LUČEV JOSIP LUKOVAC BRANKO Strahinja Marović 1937. - 2018. JOVANOVIĆ BOJAN MAROEVIĆ TONKO MIŠKOVIĆ DUŠKO PAVIĆ LANA POPOVIĆ DIMITRIJE POPOVIĆ PETAR POPOVIĆ ZORKO ROKSANDIĆ DRAGO SIMUNIĆ VLATKO TENŽERA MARINA TODOROVIĆ NEBOJŠA

Grafički likovno oblikovanje, priprema i tisak: SKANER STUDIO d.o.o., ZAGREB

Naslovnica: - Dio ceste, koja vodi od Njeguša na Cetinje - Fotografija iz knjige dr. Ivan Hoić: Slike iz obćega zemljopisa - knjiga V. Matica hrvatska, Zagreb 1900.

Ljetopis je tiskan uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. Ljubomir Kuljača (1938.-2018.) LJETOPIS CRNOGORSKI

Zagreb, br 8, god. 2017/18. LJETOPIS CRNOGORSKI

Sadržaj Uvodnik Prvi europski exit i nakon njega – Petar Popović ...... 5 Događaji, ljudi, knjige

Jubileji Četvrt stoljeća Matice crnogorske (1993-2018) – Dragan Radulović ...... 11 Dimitrije Popović, retrospektiva (1966-2016): Dimitrije ili Misterij metamorfoze – Marina Tenžera ...... 17

Ogledi K teoriji međunarodne politike Hansa J. Morgenthaua – Petar Popović ...... 21 Evropska unija u fokusu komparativne analize: federacija under construction – Bojan Jovanović ...... 31 Politika Ruske Federacije na Zapadnom Balkanu: slučaj Crne Gore – Nebojša Todorović ...... 45 Traganje za zlatnom sredinom u poimanju hospitaliteta u filozofiji Richarda Kearneya – Lana Pavić...... 68 Biti pokoran bogu od žute ilovače – Dinko Delić ...... 82

Priča Ispit – Zorko Popović ...... 90

Knjige Dimitrije Popović, Eros, krv i svetost – Pavle Goranović ...... 96 Dimitrije Popović, Labirint sjećanja – Sandra Katunarić ...... 98 Marko Špadijer, Bibliotekar – Dragutin Lalović ...... 99 Dragan Radulović, Po rubovima teksta – Zoran Drašković ...... 101 Danilo Ivezić, Vrijeme je da se krene – Branko Lukovac ...... 104 Lidija Vukčević, Zemlja kava, more tinta, nebo ruzmarin – Tonko Maroević ...... 107 Matko Meštrović, Na izmaku doktrinarnog svijeta – Vjeran Katunarić ...... 109 Bogomir Kovač, Poličko-ekonomski ogledi – Josip Lučev ...... 112 Katarina/Kaja Garibović/Lalović i Pero Lalović, Ratni dnevnici (1942.-1944.) – Drago Roksandić ...... 115

In memoriam Strahinja Marović – Dimitrije Popović ...... 118 Ljubo Kuljača – Duško Mišković ...... 119

Kulturni izlog Crne Gore

Književnost Pregled zbivanja u crnogorskoj književnosti 2017. i 2018. godine - Vlatko Simunić ...... 123

3 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

definitivno razriješene. Činilo se prevladanim De Uvodnik Gaullovo viđenje Europe „od Atlantika do Urala“ u kojoj nema mjesta za Britaniju, koju je promatrao s golemim nepovjerenjem; s druge strane, britanski Prvi europski exit i nakon njega trijumfalizam nakon Drugog svjetskog rata otrijeznile piše: Petar Popović su realnosti novog doba – u okolnostima Hladnog rata nije bila u mogućnosti zadržati status imperi- jalne sile, nije mogla spriječiti dekolonizaciju, nije više „Mnogi vjeruju kako Velika Britanija nikada nije smjela sebi priuštiti neugodnosti kao što je debakl željela postati europskom, te da je danas njezin jedini premijera Edena u Sueskoj krizi, nije smogla snage motiv da se pridruži Europskoj zajednici isključivo da parirati EZZ-u svojom Europskom slobodnotrgovin- je uništi ili osujeti u ostvarenju njenih ciljeva. Također, skim zonom. Međutim, to što je Pompidou u svojoj mnogi vjeruju kako Francuska koristi svaki povod izjavi primijetio kao nepremostive političke razlike kako bi blokirala britanski ulazak u zajednicu. Pa, i skrivene namjere nepovjerljivih suparnika, pod dame i gospodo, pred vama su večeras dva čovjeka površinom će tinjati kroz čitavu povijest razvoja koja duboko vjeruju u suprotno.“ europskog projekta. Riječi su ovo francuskog predsjednika Georgesa Nastojanja da se „osujeti“ europski razvojni put Pompidoua, izrečene na press konferenciji u Elizejskoj koji bi vodio čvršćem jedinstvu i međuovisnosti, a palači 21. svibnja 1971. „Drugi čovjek“ s kojim je koji je od početka Britanija promatrala kao prijetnju Pompidou te večeri dijelio optimizam u pogledu svome suverenitetu i demokratskoj tradiciji, svakako zajedničke europske budućnosti Francuske i Britanije, su bila prisutna i prevladavajuća. Desetljeća borbe bio je britanski premijer Edward Heath. Ostvarenje i žustrih rasprava oko sprječavanja ili usporavanja ideala ujedinjene Europe, kojeg su tijekom posljednja dubljih integracija u konačnici kulminiraju referen- dva stoljeća sanjala značajna imena kao Saint-Simon dumom o Brexitu 2016. Doduše, glavni suparnik i Augustin Thierry, Giuseppe Mazzini, Victor Hugo, Britaniji više nije Francuska kao u Pompidouovo Richard von Coudenhove-Kalergi i mnogi drugi, vrijeme, nego Njemačka, koja se prometnula u sre- činilo se da postaje realnost. Ujedinjena Europa je dišnju europsku silu, odnosno političko-ekonomski do šezdesetih godina dvadesetog stoljeća Britaniji „motor“ cjelokupnog EU projekta. Još prije desetak predstavljala nadu u svjetlu budućnost jednako kao i godina, na opasku premijerke Margaret Thatcher europskim državama: ujedinjenje jednog kontinenta njemačkom kancelaru Helmutu Kholu uoči njemač- na načelu trajnog mira među nacijama, vladavini kog ujedinjenja 1990. da „smo vas dva puta dobili prava, slobodi kretanja ljudi i roba, te na poštiva- u ratu, a sada ste se opet vratili“, moglo se tumačiti nju ljudskih prava. Europa bez granica, slobodnih kao svojevrsnu benignu predrasudu; tipični „paro- i jednakih ljudi. Britanija je 1. siječnja 1973. godine hijalni“ sud (kako bi rekao Heath), jedne frustrirane postala članicom EEZ-a, te je u narednih četrdeset premijerke koja gubi političko tlo pod nogama. godina pridonijela širenju buduće Europske unije i No danas kada je Njemačka uspjela postići valu- promicanju navedenih vrijednosti. tom ono što nije topovima 1914. i 1939. – dominaciju Bila su to neka druga vremena. Ono što je tadaš- na kontinentu; i kada ju od stvaranja nekog oblika nja generacija, na čelu s Pompidouom i Heathom federacije pod njenom hegemonijom dijeli još jedina vjerovala jest da su razmirice prijašnjih generacija preostala stepenica – fiskalna unija, ti strahovi čine

4 5 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

se u najmanju ruku razumljivima. Kao ulje na vatru, ovom asimetričnom odnosu pridoda i snaga civilnog nepresušnim izvorima resursa, kapitala i ljudstva za bi bila definitivna pobjeda za Donalda Tuska i Jean- sve češće spominjanje europske vojske u kontekstu društva i privatnog sektora, prvenstveno multina- potrebe njihove neograničene ekspanzije, izravno je Claudea Junckera. Međutim, EU ne može pobjeći od prijetnji američkog predsjednika Donalda Trumpa cionalnih kompanija, takav sustav fluidne i difuzne pridonijelo reaktualizaciji pojma za kojega se držalo sebe same, a upravo je politička kriza u Britaniji naj- da će razvrgnuti NATO, budi ozbiljne strahove moći izravno se odražava na odgovornost, odnosno da ga je EU prevladala: suverena nacionalna država. bolji pokazatelj onoga što se u EU tek privremeno kako među britanskim „bregziterima“ tako i među na nedostatak odgovornosti vlasti prema narodu. Kruna populističkog uspjeha u borbi za suverenost prikriva: izgubljena vjera u mogućnost zajedničke pobornicima ostanka. Tako je primjerice 2017. lord Međutim, nedostatak odgovornosti ne može se i naciju upravo je Brexit. europske demokratske politike. U Britaniji, koljevci Heseltine, torijevski zastupnik u Domu Lordova i isključivo tražiti u načelnom hijerarhijskom odnosu Ipak, najveća snaga populizma ujedno je i njegova moderne europske demokracije, Brexit je označio gorljivi zagovaratelj ostanka, napao svoju stranačku nacionalne i nadnacionalne vlasti; između suverenih najveća slabost. Na stranu tipično populističko nuđe- kraj politike kakvu poznajemo. Dvopartijski sustav šeficu i premijerku Terezu May dok je ova još razma- država članica i Bruxellesa kao središta odlučivanja u nje jednostavnih rješenja za kompleksne probleme, je u ruševinama: Laburistička stranka rapidno slabi, trala mogućnost izlaska Britanije bez dogovora, ocije- EU – to je tek jedna dimenzija. Zašto je Grčka u doba što uglavnom vodi u neodgovorne politike (sasvim Torijevci su doživjeli potpuni krah. Narod, koji je nio da Britanija ovim činom prepušta sudbinu europ- svoje najgore krize bila kažnjena, može se objasniti opravdana kritika upućena vođama bregzitera da su izgubio povjerenje u parlament, sam je atomiziran skih naroda Njemačkoj. Parafrazirajući Thatchericu, isključivo ako se gleda interes Europske središnje naprosto lagali o svom planu za izlazak); najsporniji do razmjera potpunog kolapsa društvenog konsen- izjavio je: „Dobili smo ih u zadnjem ratu, a sada im banke; zašto je Europa inicirala NATO-ovu vojnu je upravo taj populistički binarni diskurs – baš kao zusa. Čini se da jedino što britansko društvo dijeli nudimo pobjedu u miru“. intervenciju u Libiji objašnjavaju interesi krupnog što „globalisti“ ne postoje samo na lijevom spektru, od potonuća u nasilje nepodnošljivo je iščekivanje Međutim, dimenzije krize koje izaziva nemi- kapitala i vojno-industrijskog kompleksa; odgovor tako i nacionalni populizam ne može polagati, niti konačnog čina izlaska, pa je vlada iz predostrožno- novni britanski exit nadilaze demagogiju pojedinaca zašto je izbila migrantska kriza treba tražiti prije polaže apsolutni monopol na „narod“. Očito da je sti uredbom stavila oko 3.500 vojnih rezervista u o Europskoj uniji kao novom IV. Reichu. Sadašnja ago- u partikularnim odlukama pojedinih nacionalnih premijerka May potpala pod utjecaj ovog diskursa pripravnost. nija oko brexita ukazuje na korijenite probleme koji vlada, a ne na razini EU. U ovom košmaru prekla- o desnim bregziterima i lijevim globalistima, čime Hoće li Britanija ostati ili otići iz EU, kao što je već se ne mogu prevladati čak niti s hipotetski uspješ- pajućih interesa, što privatnih što javnih, što nacio- se objašnjava njezina „suicidalna“ odluka da sre- napomenuto, više niti nije važno. Unutrašnje raspa- nim izlaskom Britanije iz unije. Neovisno o ishodu, nalnih što nadnacionalnih, zamjetno je intenzivno dinom 2017. raspiše prijevremene parlamentarne danje Britanije simptom je rastakanja europskog sna šteta je europskom jedinstvu kao ideji već učinjena. opadanje političke svijesti i odgovornosti. izbore, uvjerena kako će na valu optimizma nakon o jedinstvu. Brexit predstavlja epohalnu opomenu Nakon exita više ništa neće biti isto. Brexit je u prvom redu posljedica onoga što se referenduma dobiti potrebnu većinu za njen plan za Europu, i kojim god putem da EU krene: nacio- Europa je svoje pravo lice pokazala nakon izbija- naziva „politikom identiteta“, konkretno svjetona- izlaska Britanije iz EU. Krah na tim izborima poka- nalno-populističkom revolucijom, ili unutarnjom nja globalne recesije 2008, konsolidiravši svoje elite. zorskih ratova na Zapadu u kojemu populisti – koji zao je kako bregziteri mogu biti i laburisti, a da to ne reformom „od vrha prema dnu“, proces će po svemu Po američkom modelu, EU je spašavala bankarske zagovaraju jedan segment društva, uglavnom niži moraju nužno biti i torijevci. Tko su uostalom breg- sudeći biti trnovit. kartele, umjesto građane. Dok je „socijalna država“ srednji sloj – prisvajaju „narod“ kao takav, protiv ziteri? „Little England“ rasisti i neonacisti, zadrti bila rezervirana za krupni kapital, rigorozne mjere „globalista“ (u koje spadaju gotovo svi – i konzer- tačeristički neoliberali, nostalgičari za negdašnjim štednje namijenjene su državama članicama. Dolazi vativci, i liberali, i socijaldemokrati, te raznorazne imperijem, „crvena“ radnička klasa koju je zakinula Struktura i sadržaj Ljetopisa globalizacija, pojedinci iz City-a koji imaju vlastitu do uspona tehnokracije (nametanje „financijskih nevladine organizacije). Desni populistički diskurs Ljetopis koji predstavljamo čitateljstvu obuhvaća računicu… Uvod je to u britansku ustavnu i poli- eksperata“ kao predstavnika vlasti u Italiji i Grčkoj na inteligentan način racionalizira europsku političku razdoblje 2017. i 2018. godine, u kojem se obrađuje niz tičku krizu, kao i dvogodišnju europsku političku 2011.), čime je EU dodatno produbila svoj ionako jak scenu. S podjelom na „nas“, kao prave predstavnike tema vezanih za kulturna događanja: jubileji, knjige, agoniju oko Brexita. demokratski deficit. Totalitarni potencijal europske „konkretne“ i „postojeće“ nacije, i „njih“ koji u ime promocije; te u rubrici "Ogledi": goruća pitanja suvre- strukture očituje se u njenom funkcionalističkom apstraktne humanosti dopuštaju priliv migranata Iako su dosadašnji zategnuti odnosi u prego- mene politike, geopolitike, integracija i migracija. birokratskom sustavu i neodređenom odnosu pri- koji iznutra razara nacionalni korpus, populisti su vorima između Britanije i EU revitalizirali idejna Izdvojili smo dva događaja koja su obilježila vatnog i javnog. O Europi se ne može govoriti kao se uspjeli nametnuti kao relevantan politički čimbe- načela na kojima počiva ujedinjena Europa (upravo kulturni život crnogorskog korpusa u proteklom o imperiju u klasičnom smislu, jer njena moć nije nik u Europi. Njihova dijagnoza stanja nije neuteme- su nedavni izbori za Europski parlament pokazali dvogodištu. koncentrirana u jednom središtu. Ovdje je riječ o ljena. Otuđenje političkih elita od naroda i demokrat- začudno jedinstvo prema euro-skepticima), oprezno moći raspršenoj kroz neograničenu progresiju javnih ski deficit koji se ogleda u moći prikrivenih intere- i s rezervom treba promatrati ovu naoko dobivenu Krajem 2018. godine svečano je na Cetinju obi- agencija, ureda i institucija. One ne dijele moć nego snih skupina raštrkanih unutar kompleksne mreže bitku Bruxellesa. Možda je sukob oko Brexita učvrstio lježen jubilej četvrt stoljeća djelovanja stožerne su u trajnom međusobnom nadmetanju. Kada se birokracije, a koje se prema državama odnose kao europsko jedinstvo; možda Britanija ostane u EU što crnogorske kulturne institucije, Matice crnogorske.

6 7 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

Prenosimo integralno izlaganje predsjednika Matice, rata, totalitarizma i genocida. formiranja sfera utjecaja i u krajnjem, stvaranja mul- našao autor pritisnut roditeljskim zdravstvenim bri- književnika Dragana Radulovića sa svečanog skupa U drugom ogledu Evropska unija u fokusu kom- tipolarne strukture sistema međunarodnih odnosa. gama i prijemnim ispitom rođakinje. Događaji ga koji je u tom povodu održan. Izlaganje nudi pre- vraćaju u prošlost, i kazuje priču o svom ocu, pro- parativne analize: federacija under construction, autor Ogled Lane Pavić Traganje za zlatnom sredinom gnantan pregled događanja od osnutka ove kulturne fesoru na filološkom fakultetu, i kapiji Studentskog Bojan Jovanović nudi komparativnu analizu koja ima u poimanju hospitaliteta u filozofiji Richarda Kearneya institucije u turbulentnoj 1993. godini, i svih nje- parka, čija se slika našla na naslovnici jednog od oče- za polazište dva jednostavna zapažanja. Prvo zapa- tematizira hermeneutičku poziciju jednog od najpri- nih dosadašnjih uspjeha u kulturnom i društvenom vih udžbenika. (Ilustracija kapije nalazi se na kraju žanje: EU sve više poprima karakteristike njezinih znatijih suvremenih filozofa, Irca Richarda Kearneya, angažmanu, izdavaštvu i nacionalno preporodnom priče, koju potpisuje Nataša Rašković). država članica. I drugo zapažanje: Unija (sve više) profesora filozofije na američkom Boston Collegeu. djelovanju u globalnome svjetskom crnogorskom liči baš na one njezine članice (i razumije se države Kearneyev akademski rad bazira se na pronalaženje U rubrici „Knjige“ predstavljamo prikaze i korpusu. Također, Radulović naznačuje i strateške uopće) koje su federativnoga ustrojstva. Iako je to rješenja za prihvat onoga koji se u određenoj poli- recenzije knjiga Dimitrija Popovića Eros, krv i sve- perspektive i opredjeljenja u budućem djelovanju nešto što se možda može (u)činiti očiglednim, kom- tičkoj, kulturnoj, jezičnoj ili religijskoj zajednici par- tost te Labirinti sjećanja; Marka Špadijera, Bibliotekar; Matice crnogorske, na temelju njezina programa parativno-fenomenološka analiza takva zapažanja i cipira kao drugi, stranac, tuđinac. Temeljna metoda Dragana Radulovića, Po rubovima teksta; Danila Crna Gora na europskom putu 2013. tu tvrdnju da EU sve više liči na njezine države čla- kojom se pritom služi naziva se dijakritičkom her- Ivezića, Vrijeme je da se krene; Lidije Vukčević, Zemlja Nadalje, predstavljamo esej iz pera Marine nice uzima ne kao činjenicu već tek kao polazište i meneutikom, a Kearneyu ju je u nasljeđe ostavio nje- kava, more tinta, nebo ruzmarin; Matka Meštrovića, Na Tenžere „Dimitrije ili misterij metamorfoza“, osvrt kao (kantovski) prijeporni ili problematski sud. U gov akademski uzor, francuski filozof Paul Ricœur. izmaku doktrinarnog svijeta; Bogomira Kovača, Poličko- na raskošnu retrospektivu Dimitrija Popovića. glavnom dijelu analize ispituje se da li je EU (već) Ricœur je Kearneyu osvjetlio put kojim neprimjenjive ekonomski ogledi; Katarina/Kaja Garibović/Lalović i Otvorena u Klovićevim dvorima u siječnu 2017, ova postala federacija (utoliko što se zasniva na principu filozofske ideale pokušava sagledati kroz prizmu Pero Lalović, Ratni dnevnici (1942.-1944.) koje je ure- je izložba obuhvatila pedeset godina umjetinikovog supremacije ili principu direktnog efekta). Ovakav, mogućeg, ne bi li na taj način suvremena filozofija dio Dragutin Lalović. rada (1966-2016). komparativni pristup, važan je i zato što se njime – bila u stanju jasnije odgovoriti na goruće probleme U godinama 2017. i 2018., napustili su nas ista- Drugi dio posvećen je „Ogledima“ o društveno kao prepreka saznanju, „anti-teorija” te gotovo kao današnjice, kao što su migracijski izazovi ili vjerski knuti Crnogorci Strahinja Marović i Ljuba Kuljaća. političkim, ekonomskim i kulturnim temama. Kao manipulativnost – odbacuje sui generis interpretacija fundamentalizam. In memoriam potpisuju Dimitrije Popović i Dušan i percepcija EU. Mišković. što je napomenuto u uvodu; sve društvene razine, od Konačno, Dinko Delić svoj ogled posvećuje bosan- manjinske, nacionalne, do nadnacionalne europske, Autor Nebojša Todorović u ogledu Politika Ruske skoherecegovačkom piscu Hasanu Kikiću. Kikića se Kulturni izlog Crne Gore donosi dojmljiv pre- u permanentnoj su krizi zbog urušenog povjerenja u Federacije na Zapadnom Balkanu: slučaj Crne Gore, drži za književnika koji je izvršio golem utjecaj na gled našeg suradnika, istaknutog publicista Vlatka političke institucije i politiku kao takvu. Prvi ogled bavi se gorućim pitanjem suvremenog geopolitič- kulturno i političko osviještenje Bošnjaka u razdoblju Simunovića, koji prikazuje i vrednuje glavne dosege Petra Popovića K teoriji međunarodne politike Hansa J. kog odnosa Rusije prema Balkanu uopće i Crnoj pred Drugi svjetski rat. Delić smješta Kikićev rad u i zbivanja u crnogorskoj književnosti 2017. i 2018. Morgenthaua bavi se djelom jednog od utemeljivača Gori posebno. Kroz pregled povijesti odnosa između kontekst kulturnih, političkih i ideoloških podjela na godine (poezija i proza, književne nagrade, prijevodi, teorije međunarodne politike Hansa J. Morgenthaua. ove dvije države gotovo uvijek je bio prisutan ruski Balkanu toga doba, te sukoba na književnoj ljevici. hronika smrti; izbor iz djela prozaista i pjesnika). Članak prikazuje Morgenthauovu političku teoriju nacionalni interes, koji se mijenjao u zavisnosti od Kikićev stil i tehnika pisanja, kao i sveopći kulturni i njezine temeljne pojmove u trima razdobljima nji- povijesnog razdoblja u kojem su se nalazile. Postoji i političko revolucionarni angažman ukazuju na hova razvoja: do Drugoga svjetskog rata, od kraja rata mnogo faktora koji su utjecali, a i danas utječu na obli- iznimno progresivnu ličnost. S jedne strane svojim do šezdesetih godina i poslije šezdesetih. S posebnim kovanje ruske politike prema Zapadnom Balkanu. djelovanjem doprinosi emancipaciji i identitetskom osvrtom na glavne studije iz svakoga od tih razdo- Aktivnosti ruske politike prvenstveno prema Crnoj osviještenju bosanskoherecegovačkih Muslimana, a blja, nastoji se ukazati da je svrha Morgenthauove Gori došle su do izražaja u periodima obnove njene s druge bori se protiv svakog oblika dogmatizma i teorije međunarodne politike bio pokušaj da se poli- nezavisnosti i pristupanja NATO-u, kada je ovaj pro- ograničenja napretka. Stoga Dalić stavlja naglasak tika i političko konstituiraju kao odgovor na duboku ces bio u samom vrhu svjetskog medijskog interesa. na Kikićev vlastiti unutarnji prijepor između kul- društvenu i političku krizu modernog Zapada sredi- Upravo kroz opis konkretnih političkih akcija u to ture i revolucije. nom dvadesetog stoljeća. Njegova realistička teorija vrijeme, ali i nakon završetka Hladnog rata, kada međunarodne politike nije samo akademski pothvat je Crna Gora bila dio državne tvorevine sa Srbijom, U ovom broju predstavljamo i kratku priču Zorka nego i svojevrstan politički projekt kao odgovor na pokazuje se da se iza ovih odnosa nalazi isključivo Popovića Ispit. Priča počinje obiteljskom dramom sre- implikacije masovne demokracije, industrijaliziranog interes širenja ruskog utjecaja na globalnom nivou, dinom devedesetih u Beogradu, u čijem se središtu

8 9 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

U to vrijeme, brojne crnogorske institucije nauke Jubileji i kulture – osnovane još u doba socijalizma sa zadat- kom da čuvaju i unapređuju nasljeđe naroda kojemu pripadaju – nadmetale su se međusobno koja će sa više strasti doprinijeti uništenju onih vrijednosti Četvrt stoljeća Matice crnogorske (1993-2018) zbog kojih su stvorene. I bile su veoma uspješne u tom poslu. U mjeri, da je i danas, nakon ovoliko piše: Dragan Radulović godina, mučno svjedočiti o dubini njihovog samo- poniženja i pada. Kada je Matica crnogorska osnovana – sada već Nasuprot svemu pometnutom, zbor crnogorskih daleke, 1993. godine, 22. maja na Cetinju – bilo je intelektualaca, naučnika, pisaca, novinara, umjetnika, DOGAĐAJI, LJUDI, KNJIGE to u ratno vrijeme krvavog razbijanja socijalističke društveno-političkih radnika i poslovnih ljudi, odlu- Jugoslavije, koje je na surov način dovodilo u pita- čio je da osnuje organizaciju koja će biti izraz jasnog nje budućnost Crne Gore, nacionalni identitet crno- nepristajanja i otpora anticivilizacijskim tendenci- gorskog naroda i autentičnost njegove kulture. U jama koje su se tada nametale Crnoj Gori. Naši foun- Proglasu osnivačke skupštine Matice crnogorske ding fathers – da se poslužim tom američkom frazom kaže se sljedeće: "Objavljujemo da smo osnovali – naši "očevi osnivači", razumjeli su ono supstanci- Maticu crnogorsku, kao kulturnu i naučnu usta- jalno u svom vremenu, ono što se nužno mora uraditi: novu Crnogoraca i pripadnika drugih naroda koji stvorili su organizaciju koja do tada nije postojala u Crnu Goru drže za svoju domovinu. U vrijeme kada Crnoj Gori, i nakon istrajne borbe uspjeli su da od nje je naš narod protjeran iz svijeta, kada je zlo među načine čvrstu i pouzdanu instituciju čiji je osnovni nama, odlučili smo da osnujemo pribježište svima cilj da doprinosi razvoju i napretku naše domovine, koji Crnoj Gori žele napredak ili u njoj traže svoje crnogorskog društva u cjelini, u oblastima kulture, izvore i nadu da sačuvaju samopoštovanje." Tada politike i nauke, sa posebnim akcentom na očuva- je izgledalo da je svaki otpor uzaludan i unaprijed nju crnogorskog nacionalnog identiteta. Stvorili su osuđen na propast, a da će crnogorski narod nestati instituciju, učvrstili je, i nesebično poklonili domo- u tami kulturalne asimilacije i poništenja. vini Crnoj Gori, kao možda malen, ali zbog toga ne Glasovi protivljenja su ipak postojali: dvije opozi- manje bitan i odlučujući – zalog njene budućnosti. cione političke stranke u parlamentu i malobrojni niz Na ovom mjestu valja nam se prisjetiti riječi Božine crnogorskih intelektualaca, koji su u par nezavisnih Ivanovića, evropski priznatog naučnika iz oblasti medija iznosili svoje kritičke stavove... Ali, njihovi antropologije i uglednog društvenog radnika, prvog glasovi nijesu imali moć da nešto bitnije promijene u predsjednika Matice crnogorske: "Matica crnogor- društvu i da zaustave Crnu Goru pred sasvim izvje- ska je kulturni pokret u nastajanju, sa stvaralačkim snim posrnućem u konačnu propast. Drugi dio crno- potencijalom koji treba da utiče na našu javnost. gorske opozicije bio je još ekstremniji od vlasti, pa Matica nastoji da njeguje onu vrstu duha koja počiva se često sticao utisak da je tadašnja crnogorska vlast na multikulturi, mjeri i toleranciji, na poštovanju morala društvo povremeno braniti od njihovog radi- čovjeka i njegovog dostojanstva; vrsti duha koja će kalizma. Otrežnjenje će doći docnije, kao što uvijek kultivisati našu oholost i marginalizovati primitivi- dolazi sa kašnjenjem, ali, srećom po sve nas u Crnoj zam, sluganstvo, razmetljivost i licemjerje..." Gori, ipak nije došlo suviše i nepovratno kasno. Na samom početku Matica crnogorska je potrebna

10 11 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

finansijska sredstva za svoj skroman rad obezbje- "Crna Gora konačno mora da razriješi dilemu U periodu prije Referenduma 2006. godine, Matica sunarodnike koji su tada drugačije mislili. Država je đivala donacijama uglednih poslovnih ljudi, koji koja se već deceniju postavlja pred njene građane: crnogorska je dala značajan doprinos kampanji za „forma u kojoj jedan narod čuva svoj subjektivitet“, time nijesu samo iskazivali svoju privrženost cilje- da li je Crna Gora doista crnogorska država i da nezavisnost Crne Gore, smatrajući to ispunjenjem to je možda najveće civilizacijsko dostignuće ljud- vima Matice i nesumnjivi patriotizam, nego su li je država?“ Snaga i značenje tog epohalnog pita- svoje patriotske dužnosti, ali i ostvarenjem svog ske rase, instrument za poboljšanje i razvoj života jasno demonstrirali i veliku građansku hrabrost, nja odjekuje i dalje u javnom diskursu crnogorskog političkog sna. Stvaranju i uspješnom djelovanju jedne političke zajednice... Ali pored navedenog, u jer podrška Matici nije bila stvar na koju se tada u društva. "Pokreta za nezavisnu i evropsku Crnu Goru", Matica našem, crnogorskom slučaju, država je prosto – uslov društvu blagonaklono gledalo. Milan Mrvaljević, Svoju borbu za suverenu i međunarodno priznatu crnogorska je značajno doprinijela: okupljanjem u opstanka naroda i emancipatorski korektiv društva. Stanislav Ćano Koprivica, Mihailo Banjević, Zoran državu Crnu Goru, za očuvanje kulture i nacionalnog jedinstveni savez institucija, organizacija, pojedi- Matica crnogorska je samostalna i odgovorna Mišurović, Pero Vujović... Njihov nesebičan dopri- identiteta crnogorskog naroda, kao i drugih naroda naca i grupa koji su privrženi Crnoj Gori, ali i osmi- institucija kulture čiji je nezavisni status potvrđen nos ne možemo zaboraviti. koji žive u Crnoj Gori, Matica crnogorska je vodila u šljavanjem političke strategije djelovanja Pokreta. Zakonom o Matici crnogorskoj iz 2008. godine. Time Njeno angažovanje prema crnogorskom iseljeniš- Društvene i političke okolnosti devedesetih saradnji sa ljudima i organizacijama našeg iseljeništva je na najbolji način potvrđen i njen dotadašnji rad, tvu, organizovanje i učešće na mnogim skupovima godina činile su da crnogorski misleći ljudi okupljeni širom planete. Da navedemo samo neke: Nacionalna to je mnogostruko priznanje za sve što smo posti- u inostranstvu, dogovaranje zajedničkog djelova- oko Matice iznesu ono najbolje iz sebe: nepotkupljivu zajednica Crnogoraca Hrvatske (Veselin Aga Simović, gli. Zakon o Matici crnogorskoj omogućio je sigur- nja prema međunarodnim institucijama, traženje odanost domovini, spremnost na ličnu žrtvu zarad Radomir Pavićević, Dragutin Lalović, Danilo Ivezić, nost u projekcijama budućih djelatnosti i nedvosmi- Borislav Šoškić...), Udruženje Crnogoraca Amerike iz saveznika i prijatelja koji će podržati crnogorski sleno pozicionirao Maticu crnogorsku kao instituciju javno izrečene kritičke riječi, i nadu da se može stvo- referendum, sve je to prepoznato kao djelovanje riti nešto drugačije, i da od nas zavisi budućnost... San Franciska (Blažo Sredanović, Ivo Đukanović...), kulture od posebnog značaja. U svojim ograncima, Crnogorsko kulturno društvo iz Toronta (Branko Matice. Predsjednik "Pokreta za nezavisnu i evrop- Bili su nipodaštavani i progonjeni, satanizovani u kojih, pored centrale u Podgorici, ima još četrnaest Aleksić, Vojo Rašović, Zoran Raičević...), Crnogorsko sku Crnu Goru" Branko Lukovac je o tome rekao: medijima i javnosti, ali jasni u svojim stavovima i u Crnoj Gori: u Cetinju, Budvi, Mojkovcu, Herceg etničko udruženje iz Australije (Mihailo Mandić, Mijo "Pokret je otpočeo svoje okupljanje i djelovanje u nepokolebljivi u odbrani crnogorskog nacionalnog Novom, Baru, Bijelom Polju, Beranama, Rožajama, Iličković...). Slijedeći politiku uspostavljanja što čvr- prostorijama Matice, gdje je sabrana i gdje se i sada i kulturnog identiteta. Uza sve nevolje i opasno- Kotoru, Mojkovcu, Danilovgradu, Tivtu, Ulcinju i šćih i pouzdanijih veza našeg iseljeništva sa domo- čuva sva dokumentacija Pokreta. Bez takve podrške sti, to su bili zvjezdani časovi crnogorskog otpora Nikšiću, Matica organizuje predstavljanja knjiga, vinom, Matica crnogorska je imenovala svoje povje- i punog angažovanja svih resursa Matice, i posebno i samopoštovanja. Suočeni sa izvjesnim nestankom likovne izložbe, javne tribine, koncerte i projekcije renike: Ljiljana Boričić Dufgran (Švedska), Radonja njenog tadašnjeg generalnog sekretara i koordina- sopstvene domovine i nacije, ljudi koji su se suprot- filmova... U ovih 25 godina takvih događaja je bilo Dubljević (Srbija), Rodolfo Jokanović (Argentina), tora Pokreta za rad sa iseljeništvom Marka Špadijera, stavljali nametnutom velikodržavnom projektu činili oko 700. Time nastojimo doprinijeti razuđenosti i Andrija Lakonić (Paragvaj), Dragutin Lalović Pokret ne bi tako uspješno ostvario svoju istorijsku bogatstvu kulturnog života u našim sredinama, uvi- su to nudeći jednu drugačiju političku viziju: neza- (Hrvatska), Esteban Stevan Mićović (Bolivija), Nenad misiju. I ne bi mogao napisati, prirediti i štampati visne i suverene Crne Gore, koja uvažava i štiti svoj jek u plodnoj saradnji sa lokalnim samoupravama i Popović (Njemačka), Savić Rašović (SAD – Boston), veoma kvalitetnu, dokumentovanu Monografiju o postojećim institucijama kulture. Do sada smo obja- viševjerski i višenacionalni karakter, a koja je iskreno Blažo Sredanović (SAD – San Francisko), Amanda Pokretu i njegovom djelovanju. Ona ostaje kao trajna vili 131 naslov formativnih knjiga u tiražu od 98.000 usmjerena ka evro-atlantskim integracijama... Stojović (Slovenija), Blagoja Zlatičanin (Albanija) i vrijednost za ovu i buduće generacije koje će se baviti primjeraka, većinom iz oblasti crnogorske političke Sintezu tog opredjeljenja predstavlja program Miroljub Orlandić (Makedonija). proučavanjem ovog dijela savremene istorije Crne istorije, lingvistike i književne prošlosti, ali nas izda- Gore. Zato u svoje i u ime svih saradnika i članova Matice crnogorske Crna Gora pred izazovima budućnosi Izvjesno vrijeme, pogotovo ono devedesetih vački jednako zanimaju tekstovi iz svih oblasti koje ranijeg Pokreta za nezavisnu, evropsku Crnu Goru, koji je bio prvi cjeloviti nacionalni program crnogor- godina, od svih institucija u Crnoj Gori samo su u zajedno sačinjavaju bogatsvo identitetske prepoznat- izražavam veliko poštovanje, priznanje i zahvalnost skog naroda. To je bio politički program okupljanja, Matici imali sagovornika i prijatelja. Danas je, sre- ljivosti jednog naroda i njegove kulture: sport, vino, Matici crnogorskoj." racionalna osnova zalaganja za crnogorsku suvere- ćom, puno drugačije: odnos crnogorskog iseljeništva i gastronomija, popularna muzika... Svoja izdanja dis- nost, na kojoj je, najzad, idejno i Referendum dobi- matične države je zakonski artikulisan kroz rad institu- Sve moći kojima smo raspolagali, sav intelektu- tribuiramo Nacionalnoj i gradskim bibliotekama u jen. Da je bilo političke pameti mnogi stavovi tog cija sistema, pa se otvara prostor za njegovo dalje una- alni i moralni ugled u društvu čelnih ljudi i članova Crnoj Gori, univerzitetima, školama, institucijama programa našli bi svoje mjesto u preambuli Ustava. pređivanje. Matica crnogorska i danas razvija odnose Matice – bio je posvećen jednom cilju: da se Crna kulture, ministarstvima, akademijama, Fondaciji Središnja poruka toga strateški važnoga političkog sa iseljenicima, u prvom redu kroz oblasti kulture i Gora ponovo upiše na mapu postojećih, međuna- Sveti Petar Cetinjski, Fondaciji Petrović-Njegoš, ali i dokumenta, plod velike trogodišnje rasprave (1996- nauke, cijeneći njihov patriotizam i autentičnu zain- rodno priznatih država svijeta pod svojim imenom. naučnicima iz inostranstva koji iskažu svoje stručno 1999), je nezaboravna: teresovanost za dobrobit svoje domovine porijekla. I uspjeli smo! Svi zajedno. Uspjeli čak i za one naše interesovanje... Svojim izdanjima zastupljeni smo: u

12 13 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

Kongresnoj biblioteci u Vašingtonu; Univerzitetskoj naučne skupove, iskreno vjerujući da je razmjena Crnogorcima bila namijenjena sudbina da ga i dalje vrijednosti koji počiva na univerzalnim principima biblioteci iz Toronta (Odsjek za slavistiku); biblioteci ideja najzdraviji put ka boljem samorazumijeva- nazivaju tuđim imenom, a ne svojim. Rješenje tog duha i afirmiše djela našeg nasljeđa koja su u skladu Matice slovačke, Martin; Balkanološkom institutu u nju jedne zajednice i sticanju samopoštovanja. problema u sadašnjem Ustavu Crne Gore je demo- sa njima. Naš predak bio je vođen idejom slobode, Janini, Grčka; Trakijskom balkanološkom institutu, Organizovali smo naučne skupove posvećene sta- kratsko i liberalno, politički i pravno fleksibilnije pravde i ljudskog dostojanstva, svjestan dužnosti i Turska; Nacionalnoj biblioteci Argentine; Biblioteci rim crnogorskim dinastijama: Vojislavljevićima, nego u drugim zemljama okruženja: "službeni jezik je lične odgovornosti, i samo je kao takav mogao stvo- Matice slovenske, Ljubljana; Univerzitetskoj bibli- Balšićima i Crnojevićima, ali i međunarodni skup crnogorski, a u službenoj upotrebi su srpski, bosan- riti djela univerzalne vrijednosti u politici i kulturi. oteci iz Ljubljane; Univerzitetskoj biblioteci u "Crna Gora u Prvom svjetskom ratu", potom "Crna ski, hrvatski i albanski". U Matici crnogorskoj i dalje Zadatak Matice jeste da ta djela afirmiše i čini prisut- Pragu; Nacionalnoj biblioteci iz Skoplja; Library Gora i Osmansko carstvo – iskustvo međudržavnih smatramo to rješenje istinitijim, i neuporedivo ele- nim u životu crnogorskog društva." Taj cilj postaje of the Hellenic and Roman Societies, London; u odnosa", kao i skup posvećen stogodišnjici rođe- gantnijim, od onog koje i dalje postoji, sa povezu- prioritetniji posebno u svijetlu civilizacijskog izbora Udruženjima naših iseljenika (SAD, Australija, nja Mihaila Lalića. Takođe, Matica je organizovala jućim crticama u nazivu, a koje u suštini ničemu ne kome smo opredijeljeni: nakon prijema u NATO, to Kanada, Njemačka, Švedska, Zagreb, Rijeka, i niz rasprava o bitnim društvenim temama, i to u služi osim da obesmisli cijelu stvar. Iako razumijemo je približavanje punopravnom članstvu u Evropskoj Beograd, Skoplje, Lovćenac, Republika Srpska, vrijeme kada se o njima odlučivalo: o crnogorskim prinuđenost vlasti da povremeno načini odgovara- uniji. Crna Gora je prvi put u svojoj istoriji nedvo- Kosovo, London, Tirana...), potom u ambasadama udžbenicima – 2001, o medijima u Crnoj Gori – 2002, juće kompromise na putu evropskih integracija, sma- smisleno prihvatila civilizacijske vrijednosti Zapada, Crne Gore (Turska, Njemačka, Rusija, Francuska, i o Ustavu Crne Gore – 2007. godine. O kvalitetu i tramo da postoje identitetske vrijednosti crnogorskog to je, na naše zadovoljstvo, postala državna politika, Argentina, Slovenija, Hrvatska...) naučnom doprinosu tih susreta najbolje svjedoče naroda oko kojih ne smije biti nikakvih nagodbi. A i mi joj pružamo odlučnu podršku. Na tom putu, objavljeni zbornici radova kao sadržajan doprinos začudo, upravo su to vrijednosti koje u trgovini naj- koji nije oslobođen opasnosti i izazova, Matica će Posebna dragocjenost izdavačke djelatnosti i podsticaj daljem proučavanju u crnogorskoj nauci više zanimaju naše zlurade protivnike kao odgova- nastojati da pažljivo analizira političke okolnosti, Matice crnogorske je časopis „Matica“. Do sada smo, i kulturi. rajuća cijena za njihove usluge. Smatrajući da Crna nudi odgovore i moguća valjana rješenja za pro- u kontinuitetu, objavili 74 broja u tiražu 41.200 pri- Gora kao nacionalno i kulturno obezličen prostor bleme sa kojima se crnogorski demos bude suočavao. mjeraka. Uradili smo takođe i Bibliografiju časopisa Nakon obnove suverenosti zalaganje za kodifi- ništa ne treba Evropi, a još manje Evropa njoj, obratili A izazovi su ozbiljni, jer i sama Evropska unija kojoj za period od 2000. do 2015. godine, koja sadrži 878 kovanje i naučno utemeljenje crnogorskog jezika je smo se tužbom Ustavnom sudu da ocijeni ustavnost težimo ima značajnih identitetskih problema, i ona bibliografskih jedinica sa registrom autora, prevo- jedno od imperativnih polja angažmana Matice crno- odluke da se novouspostavljeni jezik nazove "crno- se pita, možda prvi put od osnivanja, o izgledima dilaca i predmetnim registrom. U „Matici“ je svoje gorske, jer kao što je rekao Branko Banjević, crnogor- gorski-srpski, bosanski, hrvatski", i pod tim nakarad- svoje budućnosti. Evropska unija je u krizi, povre- radove publikovalo 455 autora iz Crne Gore i ino- ski pjesnik i tadašnji predsjednik Matice crnogorske: nim imenom uvede u javni prostor društva. Ustavni meno izgleda da se tresu i njeni sami temelji: brat- stranstva, a zastupljeni su sa 1162 priloga. "Jezik nije samo puko sredstvo komunikacije među stva, jednakosti i slobode. Zabrinjava nas očigledno sud je na našu tužbu pozitivno odgovorio, i potvrdio ljudima, nego riznica istorijskog iskustva jednog jačanje političkih snaga čije djelovanje počiva na Matica crnogorska je do sada objavila IX da je odluka neustavna! Borba za crnogorski jezik naroda, najljepše ogledalo njegove nacionalne svi- mržnji i isključivosti. Primjetan je nedostatak soli- Godišnjaka. U njima se na jednom mjestu nalazi zabi- nije okončana, a njen uspjeh zavisiće u prvom redu jesti i samosvijesti, stvarni zalog njegovog postoja- darnosti, a duboka kriza političkog liderstva je više lježeno sve ono što smo radili u proteklom periodu, od našeg samopoštovanja i dostojanstva, od naše nja u budućnosti." Otpočeo je proces prihvatanja nego očigledna. Najzad, prisutno je i veliko nepo- i dobro je što je tako. Rad svake institucije podliježe spremnosti da ne pristanemo na gubljenje sopstve- da se jezik kojim je oduvijek govoreno u Crnoj Gori vjerenje u politiku i demokratske procedure koje sudu javnosti, kritici i propitivanju, a da bi ta kri- nog lika. Matica crnogorska će u toj borbi, kao i do napokon imenuje narodnim imenom – crnogorski. okončava u populizmu... Međutim, kriza je prilika tika bila pouzdana ona mora na nečemu da temelji. sada, pružati svoj odlučan doprinos. Njegova standardizacija je izvršena po mjeri svih za ozbiljno promišljanje i traganje za rješenjima koje Godišnjaci su upravo to – temelj za procjenu našeg crnogorskih građana, autohtonog stanovništva, bez Aktuelni Program Matice crnogorske Crna Gora vode iz lavirinta. Ubijeđeni smo da će se Evropska rada. Ne samo ljudi izvan Matice, nego i nas unu- obzira na njihovu nacionalnu i drugu pripadnost. na evropskom putu donijet je 2013. godine. Riječ je o unija na kreativan način suočiti sa krizom i da će iz tar nje. Uostalom, kada nas neko bude pitao što smo Budući da on precizno odražava razuđenu jezičku strateškom dokumentu koji veoma precizno defi- nje izaći. No, sve i da se to ne dogodi, da snage koje radili, možemo ga uputiti na Godišnjak da se obavi- sliku Crne Gore, ispostavilo se, kao i mnogo puta niše postavljene ciljeve: izgradnja slobodnog i demo- djeluju protiv Evropske unije nadvladaju, zar naše jesti. A to je činjenica koja Maticu crnogorsku smje- ranije drugim povodima, da problem nije u njego- kratskog društva, posvećena briga o državi, i dalji društvo i država nijesu vrijedni da ih izgrađujemo šta među rijetke institucije u Crnoj Gori, i dobro je voj normi, a još manje u dva grafema sa dijakritič- razvoj crnogorskog nacionalnog i kulturnog identi- upravo po uzusima najrazvijenijih zemalja savre- što je tako. kim znacima, već u njegovom imenu – crnogorski. teta. Po riječima Novice Samardžića, člana najužeg menog svijeta? Vjerujemo da jesu, naša Crna Gora Sami, ili u saradnji sa drugim crnogorskim institu- Nakon krvavog raspada Jugoslavije, raspao se i zajed- rukovodstva Matice i generalnog sekretara: "Matica upravo to zaslužuje. Svaki pomak ka Evropi je za cijama nauke i kulture, organizujemo međunarodne nički, hibridno imenovani jezik, ali je izgleda samo je institucija koja mora da brine o afirmaciji sistema nas dragocjeni dobitak.

14 15 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

Postoji jedan projekt Matice crnogorske koji smo čuva najbolje iz crnogorske tradicije, dakle, sve ono Dimitrije Popović, retrospektiva (1966-2016): razvrata i svakovrsnih ljudskih opačina spas od smrti započeli 2014. godine, čije rezultate pomalo uživamo, vrijedno što nam predstavlja izvor snage i zalog je koja je bila tako blizu. Dimitrijevi seksualni akrobati ali koji je zamišljen da traje i da tek u budućnosti za budućnost. Nastojimo njegovati sve kulturalne Dimitrije ili Misterij metamorfoze uhvaćeni u trenutku orgazma i smrti, naslade i krajnje donese svoje prave plodove. Riječ je o nagradnom supstrate Crne Gore, tako što u pripadnicima drugih piše: Marina Tenžera muke, iskazujući bol i sladostrašće ljudskog tijela u konkursu Matice crnogorske za esej, na kojemu pravo naroda tražimo ravnopravne sagovornike i prijatelje stanjima zagonetnih poriva žudnje koja je poprimila učešća imaju crnogorski građani do 35 godina. Do u zajedničkim naporima da izgrađujemo moderno jezive oblike, pokazujući dva temeljna i suprotna pola sada smo imali pet postavljenih tema: Crnogorski iden- crnogorsko društvo. Čuvajući svoju državu Crnu Dječak koji je bio opčinjen anatomskim atlasom ljudske prirode uvijek tajnovite u svojim nagonima titet pred evropskim izazovima, 2014; Crna Gora – seku- Goru, jer ona pripada svima jednako i svi smo odgo- ženskog tijela kojega je pronašao u biblioteci na koji raspinju ljudsko biće do neizdrživog. Cetinju, užasnut strašnim isenhemskim Raspećem larna država izložena klerikalizaciji, 2015; Deset godina vorni da se suprotstavimo silama razaranja i dekom- Dimitrije se uvijek napajao na najplodonosni- s Kristovim izmučenim tijelom, mladić koji je čitao od obnove suverenosti, 2016; Kakvo nam je obrazovanje, pozicije. Niti jedan od autohtonih naroda koji žive u jim izvorima te ne čudi njegovo divljenje zago- Rimbauda, Poea, Novalisa, de Nervala, Kafku, 2017; Crnogorski turizam: problemi i perspektive, 2018. Crnoj Gori nema rezervnu domovinu, i svima nam netnoj Leonardovoj pojavi u ciklusu „Ommagio a proučavao da Vincijeve crteže, studirao evanđelja Po pravilu, prva tri nagrađena rada budu objavljena je zajednička briga o budućnosti ove koju imamo, jer Leonardo“. Da Vinci, koji i danas natkriljuje sto- i nadrealističke labirinte, izlagao 1978. sa Salvadorom u našem časopisu, i oni, sudeći po reakcijama čita- svi smo upućeni jedni na druge i na Crnu Goru. Ili, ljeća, pokazuje djela čovjeka koji je imao božanske Dalijem, Ernstom Fuchsom, Victorom Braunerom, laca, značajno privlače pažnju javnosti. Razlozi koji kako je to rekao Marko Špadijer, osnivač i dugogo- moći. Referirajući se na poznata Leonardova djela, Dadom Đurićem i Leonorom Fini u pariškoj galeriji su nas motivisali da se upustimo u taj poduhvat su dišnji generalni sekretar Matice crnogorske: "Matica Dimitrije slijedi onaj mračni trag do kojega je geni- Alexander Braumuller – Dimitrije Popović (1951.), višestruki: stalo nam je do pameti mladih i obrazo- crnogorska ne nalazi inspiraciju za svoj rad u mržnji, jalni Toskanac dolazio secirajući životinje, proučava- odavno je potvrdio da je umjetnost sveti čin poni- vanih ljudi u Crnoj Gori, bitno je da im otvorimo nasilju, isključivosti ili dominaciji, već u ravnoprav- jući njihovu anatomiju, crtajući kosti i mišiće, fetuse ranja u najveće tajne čovjekova neshvatljiva života prostor u javnom diskursu crnogorskog društva, i noj saradnji sa uzajamnim uvažavanjem. Radimo u i organe, mikro detalje listova i drveća, leptira i cvi- i sudbine. da im time jasno stavimo do znanja da nijesu sami uvjerenju da činimo korist svojoj državi i narodu, i jeća, pokušavajući proniknuti u tajnu prirode odno- i da u Matici imaju pouzdanog prijatelja... Konkurs svima koji sa nama žive na ovom prostoru, gdje je Raskošna retrospektiva u Klovićevim dvorima sno samoga života. za esej je dobar način da tražimo buduće saradnike, sudbina i istorije i pojedinaca stvorila nerazmrsive u izvanrednoj obradi ravnateljice Moderne galerije da ih zainteresujemo za ono čime se Matica bavi i veze i posebnosti." Dimitrije leonardski prikazuje preobrazbu lje- Biserke Rauter Planičić što obuhvaća dugi vremen- pote u ružnoću, života u smrt, dobrote u zlo. Slavni približimo sebi. Najzad, zbog te pametne i obrazo- Matica crnogorska je institucija koja je stvorena ski raspon od 1966. do 2016. jest prilika za još jedno vane crnogorske budućnosti i postojimo. Leonardov fetus sada je sputan u listoliku ovojnicu da traje i da plodove svog rada nesebično daruje sagledavanje impresivnog opusa u kojemu su s div- ne želeći se roditi, biljke dobivaju ljudožderske zube, Matica crnogorska reaguje svojim saopštenjima kulturi naroda kojoj pripada i za čije dobro postoji. ljenjem pisali i vodeći talijanski i francuski kritičari. a prekrasni anđeli ranjenih lica pokazuju krhkost i na ključna događanja na političkoj i društvenoj sceni, Ne smijemo gubiti dah niti vjeru u sopstvene moći, Mladenačka izvorišta u nekima od najboljih i najtra- tragiku čovjeka, preuzimajući ljudsku i prokletstvo Zadatak jasno ukazujući na fenomene koje smatramo štetnim jer put pred nama je dug, a zadatak veliki. gičnijih djela književnosti i svjetske umjetnosti pri- izgnanika iz raja, koji se ne mogu osloboditi bremena je – epoha bolji i od i koji ne doprinose opštem dobru. To činimo i medij- , i zahtijevaće od nas da budemo rodno su Dimitrija odvela prema dubinama pod- istočnog grijeha. skim nastupima čelnih ljudi institucije, ali i organizo- samih sebe! svijesti, te je nadrealistički i dadaistički inventar bio vanjem javnih tribina. Naše reakcije su kritički into- samo poticajni ulaz u svijet tajanstvenog, zagonetnog Dama s hermelinom, Cecilia Gallerani sada je nirane, sa jasno prepoznatljivim stavovima i vrijed- i skrivenog ljudskog mraka u kojemu se smrt i ero- ljepotica puna boli, lica izbrazdana brazgotinama, nosnim sudovima, ali vodimo računa o sopstvenoj tika spajaju u fatalan zagrljaj. Upravo je tom čude- stišćući u deformiranoj ruci malu životinju, jednako dosljednosti, tačnije: ne dopuštamo bilo kome da nas snom spajanju posvetio svoj ciklus „Eros i tanatos“ oštećenu kao i ona sama. Gioconda više nije zago- instrumentalizuje za svoje banalne, dnevnopolitičke u kojemu se tjelesa kadavera sjedinjuju u posljednji netna ljepotica čije podrijetlo istražuju stoljećima, ciljeve. Stalo nam je do slobode, građanina, države zagrljaj, napetih opni koža, izmučenih lica na kojima već gracija puna boli, zašivenih dijelova kože koji i društva, stalo nam je do onoga što je crnogorsko. uz ekstazu naziremo samrtni hropac. umorno vise u naborima, pokazujući dramu svakog čovjeka u kojega su patnje upisane trenutkom rođenja Sve su to u najpunijem smislu političke teme, i u Pred nama se otvaraju čudesni erotski prizori svojim javnim reakcijama nastojimo misliti o njima kakve je opisivao Markiz de Sade gledajući i sluša- Corpus Mysticum na odgovoran način. jući s prozora svoje tamnice zvižduk giljotine pod I evo nas do fatalne biblijske Judite s odsječenom Matica sebe razumijeva kao organizaciju koja koju su dospijevali nesretni plemići, tražeći u opisima Holofernovom glavom, iz istoimenog ciklusa, te

16 17 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

zastrašujuće nositeljice smrti, koja trijumfalno poka- Opčinjen temom euharistije, Dimitrije je u velikom snagu u sažimanju najbitnijih odrednica bića. Bijele kao mrtvog literarnog giganta u sarkofagu-triptihu, zuje svoj strašni trofej do kojeg je došla nakon sek- dijelu radova razlagao Kristovo tijelo, jer, kao što i crne plohe s kostima, ili tek minuciozni crteži čovjeka koji je vidio zabranjene stvari. Idejno blizak sualnog čina s vojskovođom, da bi sama sada bila se i razlomljenom kruhu u svakoj čestici čuva bit kostiju, zatvaraju sav misteriji žrtve, smrti i uskr- mu je ciklus „Kafka“, u kojemu slikar prikazuje čude- izložena vlastitoj muci. Opet eros i tanatos sjedinjeni Otkupiteljeve božanske prirode, tako se i u fragmen- snuća Kristova, i usuđujem se reći, jedinstveni su sne preobrazbe Gregora Samse u kukca, kojim je tako u stravičnoj sintezi. Osobno me u ovom ciklusu naj- tiranom Svetom tijelu odražava drama stradanja i u suvremenom kristološkom europskom umjetnič- vjerodostojno opisao nastanak obezličenog čovjeka više privlači što je Dimitrije posegnuo za stigmati- smrti na Golgoti. Svjestan Kristove žrtve i jezive kom korpusu. mase koji će marširati u crnim i crvenim povorkama posvuda donoseći smrt. ziranom temom demonskog aspekta žene, koja je smrti na križu pune poniženja i patnje uz tjelesne Božanstvena komedija uvijek mračnija u razaranju od muškarca. muke gušenja, glavobolje, nesvjestice i spazma, sli- Saloma našeg doba kar je razložio tijelo koje u svakom svom dijelu nosi Ne čudi stoga što u slikarovu impozantnom djelu Za razliku od netočnih postavki feministkinja, novo spasenje, jer deformacija tijela nema samo sim- nalzimo Dantea i njegovu velebnu „Božanstvenu I nakon ideologija, opet velika biblijska tema – ženska priroda nije nimalo „nježnija“ od muške. bolično značenje, već simbolizira putem kontrasta, komediju“ za kojom Dimitrije poseže, točnije obli- Saloma – ta najjezivija osvetnica koja će zatražiti Štoviše, njezini su oslobođeni gnjev i mržnja, u trenu glavu samog Ivana Krstitelja, ovog puta preobra- kako je pisao Sv. Augustin, „unutarnju ljepotu i bla- kuje svoje likove nadahnut Paklom. Infernalna tje- kada se sruši sve stvaralačko u njoj, strašniji, jači i žena je u krvavu antiheroinu našeg vremena, jezivu gost svojstvenu Kristovom božanskom biću“. lesa iskazuju narav suvremenog čovjeka za koje je užasniji od muške razaračke energije, kao što je i lju- XX. stoljeće dalo vrelo vlastitih užasa. femme fatale što žeđa za krvlju. bav žene uvijek bezmalo jača i suptilnija od muškog Štoviše, razlomljeni Sveti korpus francuski je kri- U slikama, instalacijama, diptisima, doživljavamo aspekta u moći stvaranja i čuvanja života. Biblijska tičar Alain Bosquet vezao uz posve modernu sliku Nacizam i komunizam kao ideologije masovnog sav užas trijumfa kojim je uništila Krstitelja, danas ljepotica tiranske volje, podređena nagonu ubijanja, nuklearnog doba razloženog do atoma, u kojemu uništenja pokazali su koliko je čovjek nemoćan pred uobličena u bezbrojnim žrtvama ratova, gladi i tero- sada je heroina koja pokazuje sve fatalne negativne se napredak civilizacije zasniva na razbijanju struk- megalomanskim idejama što su obećavale novi svi- rizma kojia se stvara novi svijet s tako jezivim vizu- ture materije, od čega nije pošteđeno ni Sveto tijelo. jet i novog čovjeka. moći žene kroz tisućljeća kada ona postaje novi jahač rama suvremene Apokalipse. Mnogo je nježniji ciklus Posebno se u ciklusu ističu Uskrsnuća u fascinan- apokalipse, donoseći sveopću smrt i sveopće rasulo. Dok su nacisti najavili sveopće ubijanje koje je „Magdalena“ posvećena lijepoj pokajnici iz Magdale To više nije Judita, ni Eva koju zavodi Sotona u obličju tnim bjelinama, podcrtavajući najvažniji trenutak u Hitler otvoreno i opisao u svojoj knjizi i u govorima, koju je Krist spasio – nedvojbeno jednoj od najljep- zmije, to je prapočelo uništenja u kojemu se stvara- kojem Krist otvara put čovjekova spasenja. To je sva- komunisti su mnogo perfidnije, skriveni iza krinke ših biblijskih priča. nje prometnulo u svoju suprotnost. kako središnji ciklus Dimitrijeva opusa iz kojega se humanističke ideologije koja se izopačila baš svug- u biti, granaju sve druge teme kojima se bavi najvaž- dje gdje se pojavila, ostavili iza sebe stotinu milijuna Bludnica koja je našla spas u vjeri inspirativno je I evo nas do najslavnijeg ciklusa – Corpus polazište slikaru za dojmljive prizore bića kojega su Mysticum – Svetog tijela. I treba li reći, najvažnije nijim problemima – i pada čovjeka i drame bića od leševa diljem svijeta. postanka. U tom je smjeru nastao i ciklus posvećen ljudi uništili, žene koja je prodavala svoje tijelo da umjetničke teme uopće s kojom se Dimitrije in con- Bez sumnje, nema ništa stravičnije od čovjeka Andriji Mantegni, u kojemu slikar tragom glasovi- bi izubijana i izranjavana primila konačnu utjehu i tinuo bavi od 1979. Kristov dolazak na zemlju, nje- zatvorena u Veliku Ideju koja vodi ka logorskim tog prikaza „Mrtvog Krista“ stvara jednako tragične nov život. Impresivni su crteži prekrasne žene kojoj govo raspeće, smrt i uskrsnuće najvažnije su vrelo žicama među kojima će iskusiti sav užas koji mu kompozicije prekrivajući Kristovo tijelo crnom plo- Dimitrije na lice upisuje križ, pokazuje njezinu pute- zapadne civilizacije. Fasciniran temom božanske žrtve je ponuđen. Dimitrije crta tijela u grču, napeta od hom s bijelim kvadratom i crvenim križem (hommage nost i ljepotu ovoga puta sjajniju nego ikada jer dopire za čovjeka, otkupljenjem i spasenjem, Dimitrije radi boli, stavljena svaki put na novu kušnju. U pojedi- a Mantegna) dajući nove dimenzije boli i patnji koju iz duha, a ne iz tijela, u fascinantnom nizu kolaža, fascinantan broj radova u različitim tehnikama koje nim prizorima tijela se počinju razlagati, to više nisu čovjek uvijek osjeća pred ovom kompozicijom neiz- slika, crteža, instalacija i performancea. U ciklusu će naći svoj odjek u analizama najvećih francuskih bića, već raskomadani ostaci nekadašnjih ljudi. To „Tijelo i prostor“ ne samo da se tijela oblikuju prema držive boli. i talijanskih kritičara od Giorgija Segata do Alaina je Dante koji korača među barakama Aushwitza i prostoru, već rekla bih mnogo važnije, slikar postiže Bosqueta. Fasciniran i relikvijama svetaca koje je gle- Istaknula bih i svjetski vrijedan ciklus „Et in među komunističkim logorima gdje su ljudi robi- izvanrednu skulpturalnost slike koja će naći odjek i dao u crkvama, pramenovima kose, kostima i zubima, Arcadia ego“ gdje na tragu glasovite misli „I u jali na minus pedeset stupnjeva, nakon zatvorskih u zasebnom ciklusu skulptura koje blistaju životom, nemalo je puta u radove asamblaže i kolaže umetnuo Arkadiji sam ja (smrt)“, Dimitrije postiže potpuno tortura, špijuniranja i proganjana čitavih obitelji. napete od žudnje tijela ili patnje duše, nadrealne u stvarne čavle i kosti kao simbole Muke, što radovima pročišćenje, prikazujući temeljne misli o životu i Sibir, Bleiburg, Goli otok, Huda jama – svejedno – pojedinim kompozicijama u kojima se slikar potvr- daje doista nevjerojatnu sakralnu dimenziju. neminovnoj smrti minimalnim sredstvima. čovjek je postao neprijatelj države i ideologije, broj dio i kao vrhunski kipar osvojivši prostor lakoćom Samu figuru Krista uspio je potpuno inovativno Riječ je o metafizičkom slikarstvu u kojemu sa na kojemu će se iskaliti krvnici u novim obličjima. majstora. i jednostavno prikazati u Muci s leđa, na Raspeću samo nekoliko poteza crnom bojom na bijeloj povr- U ciklusu se posebno ističu izvanredni portreti Tijela-kipovi, pak, u slikama ispunjavaju kadar koje je ušlo u svjetske antologije kristoloških prikaza. šini slikar postavlja prave kosti, postižući fantastičnu samog Dantea kao sjene koja natkriljuje stoljeća i svom težinom s vrlo zanimljivim kristološkom

18 19 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

simbolikom riba i jaja. Ustvari, žensko tijelo u ciklusu Baš kao što se Dali često vraćao Velasquezu, isti- djela u posljednjih desetak godina pobudila poseban poprima Kristove značajke u ulogu, otvarajući putove čući da „sve što nije tradicija, jest plagijat“, tako i Ogledi interes istraživača međunarodnih odnosa (Peterson novih značenja gdje žena postaje otkupiteljicom svi- Dimitrije slijedi Dalija ističući u portretima nadre- 1999; Lebow 2003; Molloy 2004; Williams 2005, 2007; jeta umornog od smrti. alističke detalje i simbole. Katalonski slikar kao da Bell 2009; Neascu 2009; Jütersonke 2010; Behr i Rösch Marilyn, Dali, Mantegna izranja iz sna koji je sam oblikovao, njegova ramena K teoriji međunarodne politike 2013; Rösch 2013, Navari 2017). Rezultat je toga istra- prekriva kost, slavni brkovi ovijaju se preko usana Hansa Morgenthaua živačkog pothvata trojak. Prvo, osporena je općepri- Nemalo puta Dimitrije se posvećivao istraživanju poput antena koje hvataju signale podsvjesnog, hvaćena akademska predodžba o Morgenthauu kao tragičnih figura epohe ili odavao počast umjetničkim satovi referiraju na slavnu sliku „Postojanost pamće- piše: Petar Popović doktrinarnom zagovorniku politike moći. Drugo, velikanima koji su ga nadahnjivali u vlastitim potra- nja“, krvavi rubac na ljudsku prirodu i jezive prizore otkrivena su njegova manje poznata djela, kako iz gama i istraživanjima. Jedna od takvih figura bila je iz „Andaluzijskog psa“, jaje na uskrsnuće. Svakako Hans J. Morgenthau (1904-1980) neosporno je međuratnog razdoblja tako i iz šezdesetih godina, Marilyn Monroe. Žena u koju su bili zaljubljeni svi, izvanredan ciklus dvostrukih nadrealističkih sinteza najznačajniji utemeljitelj discipline međunarodnih koja pokazuju da je riječ o političkom misliocu koji bila je jedna od najnesretnijih osoba hollywoodske koji je imao mnogo uspjeha. Voajerizam modernog 1 je svoju teoriju međunarodne politike izveo kao sin- mašinerije snova. Na tronu slave, bogata, pretvo- odnosa. O njemu se u hrvatskoj politološkoj literaturi doba sa svojim morbidnim tehničkim pomagalima tezu određenih europskih škola mišljenja u filozo- rena u celuloidni san i objekt žudnje gotovo sva- uglavnom pisalo u sklopu općih pregleda realističke koje dopuštaju ulazak u svečaniju intimu i apsolutni fiji, političkoj teoriji, sociologiji i pravu.2 Time nije kog muškarca, bila je razdrta nesrećama. U braku škole mišljenja u teorijama međunarodnih odnosa nadzor bića, potrošački mentalitet i poraz današnje bačeno novo svjetlo samo na Morgenthaua kao teo- s poznatim muškarcima nije našla sreću, slavni lju- (Ibler 1971; Vukadinović 2004, 2005; Popović 2012; civilizacije iz koje toliki pokušavaju pobjeći, odjekuju bavnici Kennedyjevi koji će i sami postati žrtvama Jović 2013; Lazović 2013; Jolić 2013). Njegovo se djelo retičara međunarodne politike nego, i to ponajviše, u ciklusima „Harmonije“, a napose „Frojdizmima“ samo su je dodatno unesrećili i doveli do fatalne i obično interpretira kroz znani spis Politika među naci- na njegovu političku teoriju koja odgovara suvreme- gdje visoko erotizirano žensko tijelo priziva masovnu nikad objašnjene smrti. jama: borba za moć i mir (1948) koje je postavilo teme- nim propitivanjima političke znanosti te upućuje na žudnju u kojoj frojdistički ključ sada čita neke nove, lje političkog realizma. Polazišna osnova političkog promišljanje mogućnosti rekonstitucije politike kao Dimitrije crta taj nevjerojatni dualizam prekrasne mnogo pogubnije poruke. realizma sadržana je u načelu „interesa shvaćenoga autonomne sfere javnog prostora. Treće, u traganju za hladne plavokose božice rastrgane iznutra kako odiže Uz sjajan ciklus nakita i plakata, Dimitrije je još u kategoriji moći“ (Morgenthau 2006: 5). To načelo bitnim kategorijama koje „otkrivaju“ polje politike i kožu sa svog lijepog lica, fragmentira njezino tijelo, jednom potvrdio snagu svog svestranog opusa čiji su služi kao „putokaz“ ne samo u razumijevanju kom- omogućuju njezino razumijevanje, njegova nas misao prekriva joj oči, upisuje tragove patnje na njeno lice, početci već imali svjetsku recepciju i ugled. Svakako, pleksnosti međunarodne politike, nego ponajprije u „vraća“ na stare teme politike i političkoga, političke probada joj prsni koš čavlima, a radovi nose punu sposobnosti mišljenja politike kao takve. Morgenthau konstitucije suverenosti i identiteta, te otvara pitanje snagu pop arta viđenog iz sasvim nove, dimitrijevske izložba za pamćenje! (2006: 29) tvrdi da je „međunarodna politika, kao i granica politike kao moći i dimenzije razumijevanja vizure koja zadire u pravu sliku nesretnih zvijezda. svaka druga politika, borba za moć“. Ta će studija ljudske slobode, demokracije, kulture itd. Doista, Marilyn je bila ne samo ikona svoje epohe, sljedećih desetljeća obilježiti autora kao teoretičara Te su dimenzije vidljive, među ostalim, iz per- već je i pokazala naličje užasne hollywoodske slave tvrdog realizma i politike moći koji nudi formalnu spektive njegova cjelovitog djela nastaloga u svim koja je tolike nesretnike zauvijek odvela ka ponorima sliku jednolične logike međunarodne politike koja trima razdobljima razvoja. Ambicija ovog rada nije alkohola i tableta iza kojih se skrivala smrt. Žudeći je uvjetovana egoističnim i proračunatim nagonima da prikaže cijeli Morgenthauov opus nego da naznači za običnim životom više ga nije mogla postići, dok za stjecanjem moći. su, paradoksalno, svi oni koji su žudjeli za slavom iz njegove glavne ideje do Drugoga svjetskog rata, s tog istog svakodnevnog života u njoj gledali božicu. No Morgenthau je i danas klasik koji nudi odgo- naglaskom na spis Pojam političkoga (1933), nepo- vore na najprjepornija pitanja o stanju discipline sredno poslije Drugoga svjetskog rata, s naglaskom „Ole Dali“ Dimitrijeva je posveta ne samo jed- međunarodnih odnosa i njezine sposobnosti da obja- na studiju Politika među nacijama (1948), te šezdese- nom od najdražih slikara, već i umjetniku koji ga je sni suvremenu međunarodnu politiku. Njegova su tih godina 20. stoljeća, s naglaskom na studiju Svrha od mladenačkih dana duboko nadahnjivao svojim 1 nadrealnim vizijama, snovima, proročanstvima i s Kao njemački Židov, Morgenthau je neposredno prije nacističkog 2 O intelektualnim utjecajima na razvoj svoje teorije međunarodne poli- preuzimanja vlasti 1933. emigrirao iz Njemačke. Neko je vrijeme bo- tike svjedočio je sam Morgenthau kada je u razgvoru za jedan američki kojim je, ne zaboravimo, naš slikar već kao mlad imao ravio u Švicarskoj i Španjolskoj da bi se 1937. nastanio u SAD-u. Pre- časopis 1967. sastavio popis knjiga koje su presudno utjecale na ob- prilike zajedno izlagati u Parizu. Vrlo su to duhoviti davao je na nekoliko sveučilišta, ali je većinu radnog vijeka proveo na likovanje njegove političke misli: Ljudsko stanje Hannah Arendt, Ar- University of Chicago (1943-1971), gdje je surađivao sa Hannah Arendt, istotelova Politika, Carrova Dvadesetogodišnja kriza, Federalistički i inventivni radovi gdje hrvatski slikar u portretima Leom Straussom i drugima. Dvije nezaobilazne Morgenthauove bio- spisi, Platonova Gozba, Pascalove Misli, Niebuhrova Priroda i sudbina daje nova značenja Dalijevoj filozofiji i umjetnosti. grafije napisali su Frei (2001) i Scheuerman (2009). čovjeka te Weberovi politički spisi i Nietzscheova filozofska djela.

20 21 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

američke politike (1960). Nedavno probuđeni interes za Prvi korak bilo je osporavanje ondašnje dominan- nog djelovanja i države same“ (2012: 102).6 „zadržavanje moći, povećavanje moći ili demonstra- cija moći“ (2012: 106).8 djela ovog autora u inozemstvu nije slučajan i treba tne pravne doktrine koja je međudržavne sporove Analiza intenziteta može pokazati kada se u druš- ga razumjeti u kontekstu krize suvremenog svijeta, dijelila u dvije kategorije: na bitno političke sporove Budući da politika nema sebi svojstven objekt inte- 3 tvenim odnosima stvara političko djelovanje, ali ne napose političke teorije. Time se nastoji istaknuti vezane za čast i vitalne interese države i na nepo- može točno izmjeriti njegov stupanj. Naime, inten- resa, nego političkim može postati svaki objekt gdje kako oni pristupi i ideje koje su obilježili pojedine litičke predmete za koje je mjerodavno međuna- zitet pripada domeni „osjećaja“ (2012: 102). Stoga se sudaraju težnje za moći i suprotstavljeni interesi, faze razvoja njegova mišljenja, ali i njegova kritič- rodno pravo (trgovina, međunarodna plovidba itd.). se kriterij intenziteta, u biti, ne odnosi na društvo u politička je sfera po prirodi neograničena. Od dru- kog razumijevanja pojedinih pojmova, omogućuju Morgenthau (2012: 97) otklanja tu načelnu podjelu strukturnome ili institucionalnom smislu nego na gih sfera - prava, ekonomije, etike itd. – razlikuje je mišljenje politike u suvremenoj epohi. ustvrdivši da političko i pravno nisu oprečni pojmovi. antropologiju.7 Kada u danima društvenim uvjetima objekt težnje za moći. Dok je, primjerice, ekonomistu Opreka političkome jest nepolitičko, a ne pravno, a u svim oblicima društvenih organizacija – od obitelji objekt težnje bogatstvo, a umjetnika izražavanje vla- „pravno može biti kako političke tako i nepolitičke do države – odnosi postaju političkima, „volja za moć stitih misli i osjećaje, u politici je objekt težnje čovjeka I. drugi čovjek.9 Frei (2001: 126-127) tvrdi da se to prirode“. Tako je ukazao na to da nadležnost prava njihov je temeljni psihološki čimbenik“ (Morgenthau određenje može tumačiti „na stotine načina“. Težnju U prvoj međuratnoj fazi Morgenthauova poli- za određene predmete međudržavnog sporenja ovisi 2012: 106). Politika je isključivo društveni fenomen, za moći treba razumjeti kao analitički okvir unutar tička misao počinje se razvijati s određenjem pojma o povjerenju suprotstavljenih strana u međunarodni ali motivi, ideje i vrijednosti koje čovjek unosi u poli- političkoga u članku La Notion du „Politique, koji je pravni sustav i njihovoj volji da svoj predmet predaju kojega se u politici promatra sposobnost društvene tički prostor imaju ishodište u dubini ljudske psihe kontrole, odnosno mogućnost „pojedinca da utječe napisao tijekom svoga kratkog boravka u Ženevi u nadležnost pravnih institucija. Hoće li određeni (Frei 2001: 124-125). Budući da je intenzitet nemoguće 1933.4 Članak je nastao u sklopu njemačke akadem- spor biti političkoga ili pravnog karaktera ovisi, kako na psihu pojedinca“ u najširem smislu. Određenjem izmjeriti, istraživači međunarodne politike raspolažu pojma političkoga Morgenthau je postavio temelje za ske rasprave o nauci o državi (Staatslehre), koja je kaže Koskenniemi (2005: 613), o „strategiji aktera“. s istraživačkim podacima koje tek treba „osvijetliti“ počela potkraj 19. stoljeća. U središtu rasprave bila Morgenthau tako upućuje na društvenu zbilju kao konstituciju politike kao autonomne sfere koja ima kako bi se utvrdili određeni obrasci ponašanja. U vlastitu logiku. Drugim riječima, sfera politike ne je napetost između prava i politike. U znanosti o preduvjet razmatranja i razumijevanja i pravnoga međunarodnoj politici težnja za moći potvrđuje se može se analizirati i objasniti znanstvenim pristu- međunarodnom pravu i teoriji pravnih sporova ona i političkoga. u tri različita oblika ili obrasca, koji su kategorizi- pima i metodama drugih disciplina, ponajprije prav- se izražavala u dvojbi o usklađivanju volje države kao Iako političko određuje razlikovanjem od nepo- rani kao idealni tipovi, a koji se mogu izraziti kao nima i ekonomskim modelima. Kritika pozitivnoga subjekta s pravnim poretkom i njezinim obvezama litičkoga, podjela na političke i nepolitičke pred- međunarodnog prava u Pojmu političkoga upućuje na u međunarodnoj sferi gdje nema središnjega prav- mete nije strogo zadana. Svaki predmet može popri- to da politika ima vlastitu logiku, logiku moći, koja nog autoriteta (Koskenniemi 2004, 2005; Jütersonke miti političku prirodu. Drugim riječima, područje može samostalno objašnjavati političke fenomene. 2010). Morgenthauovo upuštanje u političku teoriju političkoga nema trajno određen sadržaj koji bi ga 6 Kriterij intenziteta izazvao je stanovite prijepore. U svojem članku ponajviše je potaknulo to što su apstraktna načela Morgenthauova strategija određenja političkoga činio posebnim u odnosu prema drugim sferama. Pojam političkoga (1932) upotrijebio ga je Carl Schmitt, kada je rekao pozitivnog prava, koja zbog svoje statične prirode da političko „ne opisuje vlastito stvarno područje, nego samo stupanj in- ima dvostruki smisao: politika se čuva od utjecaja Naprotiv, političko je „kvaliteta”, svojevrstan „tona- tenziteta asocijacije i disocijacije ljudis (...)” (2007: 77). Morgenthau je drugih sfera i istodobno se sprečava politizacija ne odgovaraju društvenoj zbilji, u primjeni bila neu- u kasnijemu biografskom zapisu tvrdio da ga je Schmitt plagirao, budući litet”, koji može u određenim okolnostima biti pri- da se intenzitet ne pojavljuje u prvom izdanju njegova članka 1927. Mor- činkovita. Stoga uvodi pojam političkoga kao ana- 5 dodan bilo kojemu objektu (2012: 100-101). Po svo- genthau tvrdi da je on prvi ustanovio taj kriterij u svojoj disertaciji 1929. 8 „Zadržavanje moći“ obično karakterizira države statusa quo koje teže litički okvir za kritički pristup razumijevanju dina- jem karakteru, političko je potencijalno i iskazuje se koju je Schmitt dobio na uvid. To je izazvalo veliku pozornost suvre- održavanju postojeće strukture moći; „povećavanje moći“ karakter- mične prirode međudržavnih odnosa i mogućnosti menih interpretatora Morgenthauova djela, ali tek je Jütersonke (2010: izira revizionističke države koje remete postojeće stanje kako bi prigrabi- ovisno o situaciji. Kako bi se dobio uvid u situaciju 66) ustvrdio da je rasprava o mogućem plagijatu bespredmetna. Naime, le više moći i preuredile strukturu u svoju korist, a „demonstracija moći“ reforme međunarodnoga pravnog poretka. George Jellinek u svojoj je poznatoj studiji Allgemeine Staatslehre karakterizira države koje, neovisno o tome žele li zadržati ili povećati u kojoj određeni objekt poprima politički karakter, upotrijebio gotovo jednaku definiciju intenziteta kao kriterija, a intenz- svoju moć, vode politiku prestiža. Morgenthauova analitička formulacija autor uvodi novi kriterij pomoću kojega bi utvrdio itet se kao kriterij udruživanja ili razdruživanja pojavljuje i u radovima svojevrsna je sistematizacija elemenata iz Weberova glasovitog preda- Jamesa Goldsmitha. Također, intenzitet se pojavljuje u radovima Carla vanja Politika kao poziv: „Ako se za neko pitanje kaže: to je 'političko' 3 Ta se kriza posebno odražava na disciplinu međunarodnih odnosa kada određeni objekt poprima kvalitetu političkoga. Bilfingera, koji je nazočio prvome i jednom susretu Schmitta i Morgen- pitanje, za nekog ministra ili službenika: to je 'politički' službenik, za koja se još uvijek oslanja na modernu paradigmu usredotočenu na su- Trenutak pojave političkoga „temelji se na stupnju thaua 1929. Dakle, i Schmitt i Morgenthau su bili upoznati s konceptom neku odluku: to je 'politički' motivirana odluka, onda se uvijek misli: in- verenost i moć nacionalnih država kao kompaktnih teritorijalnih jedinica intenziteta pa je Morgenthau, u najmanju ruku, potaknuo Schmitta da teresi raspodjele, održanja i pomicanja moći mjerodavni su odgovor na međunarodnog sustava koje polažu isključivo pravo na legitimnu upor- intenziteta koji nastaje u vezi između objekta držav preispita svoje izvorno poimanje političkog. to pitanje, ili uvjetuju tu odluku, ili određuju sferu djelatnosti dotičnog abu sile. O kritici dominantnih pravaca neorealizma i neoliberalizma u službenika. Tko se bavi politikom, teži za moći – moći kao sredstvom u 7 Riječ je o Morgenthauovim komentarima suvremene psihologije, soci- disciplini međunarodnih odnosa v. Ashley (1987), George (1994) i Lin- službi drugih ciljeva – idealnih ili egoističnih – ili moći 'zbog nje same': ologije i filozofije. Njegovo se mišljenje o ljudskoj prirodi kao ishodištu klater (2001). kako bi uživao u osjećaju prestiža koji iz nje proizlazi“ (Weber 2001: 8). politike iščitava iz neobjavljenog rada Über die Herkunft des Politisch- 4 Spis je kompilacija pojedinih dijelova Morgenthauove doktorske dis- 5 U doktorskoj disertaciji Morgenthau (1929: 67) koristi i izraz Farben en aus dem Wesen der Menschen (1930), kao i iz kasnijeg eseja Love and 9 Težnju čovjeka da ovlada drugim ljudima kao bitno politički moment ertacije Die Internationale Rechtspflege: ihr Wesen und ihre Grenzen (boje) kako bi opisao kvalitetu ili tonalitet onda kada određeni predmet Power (Ljubav i moć) (1962). O utjecaju Nietzschea na Morgenthaua v. Morgenthau spominje na nekoliko mjesta. V. njegovo obrazloženje u (1929). poprima karakter političkoga. Peterson (1999), a o utjecaju Freuda Schuett (2010). studiji Science: Servent or Master? (1972: 31).

22 23 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

ostalih sfera. U biti, ideja politike polazi od urav- međunarodna politika prestaje onda kada počne - ugrožena intelektualnom nesposobnošću da se djelovanja sila ljudske prirode - pomoću teorijskih noteženja različitih suptilnih društvenih sfera i inte- rat.10 Pojavom totalitarizma u prvoj polovici 20. sto- prepoznaju dani društveni uvjeti i da se prilagodi uvida treba pristupiti racionalno. To ne pretpostavlja resa, kao i uravnoteženja svih društvenih sfera i sfere ljeća izbrisane su razlike između političke moći i sile njima. Morganthau tvrdi kako je oslanjanje na scijen- postojanje „univerzalnoga racionalnog i moralnog politike. Stoga se njegova politička misao u među- pa je sila stekla prevlast u javnom prostoru politike. tizam, koji racionalističkim shemama pokušava rje- poretka“ koji bi se otkrivao znanstvenom metodom ratnoj fazi razvija kao reakcija na pozitivno međuna- Iskustvo Drugoga svjetskog rata potpuno je uda- šavati sve društvene probleme, pobudilo u društvu te bi se pomoću racionalnih konstrukata i apstrak- rodno pravo, čiji su utjecaj na međunarodnu politiku ljilo Morgenthaua od pravne znanosti i jurističkih „naivni politički optimizam“. Opasnosti „naivnog cija ili „metafizičkih“ načela primjenjivao u izgrad- i zanemarivanje političke biti društvene zbilje iza- rasprava, te se upustio u konstituiranje političke optimizma“ izražavaju se u pukotinama versajskog nji političkog poretka. „Politici treba pristupiti raci- zvali ozbiljne implikacije za međunarodni poredak. teorije međunarodnih odnosa kako bi konstituirao poretka uspostavljenoga nakon Prvoga svjetskog onalno, ali u razumu ne treba tražiti model za poli- politiku kao odgovor na duboku krizu Zapada. rata. „Liberalne koncepcije, kao što su 'kolektivna Kako je spomenuto, područje političkoga nema tiku“ (Morgenthau 1947: 16). Racionalan je pristup sigurnost', 'demokracija', 'samoodređenje nacija', neko apsolutno vrijednosno načelo nego je rela- realistički zato što priznaje zbilju ljudske prirode kao 'pravda' i 'mir', jesu apstraktna poopćavanja koja se tivnog karaktera. Iz takva razumijevanja proi- takve. Da bi poboljšao svijet, istraživač međunarodne II. mogu odnositi na bilo koju političku situaciju, ali nisu zlazi i Morgenthauovo zagovaranje demokracije. politike „mora raditi sa silama ljudske prirode, a ne svojstvena nijednoj posebno“ (Morgenthau 1947: 68). Demokracija je utemeljena na „relativističkoj filozo- Za drugu poratnu fazu njegova mišljenja repre- protiv njih“ (Morgenthau 2006: 3). fiji i etici“ kojom se čuva od apsolutizacije vrijedno- zentativna je studija Politika među nacijama (1948), Jaz između političkog optimizma u pogledu na Središnju važnost u Morgenthauovoj teoriji snih načela (Morgenthau 1970: 40-41). Riječ je, kako koju treba razumjeti u kontekstu Morgenthauove ostvarenje idealističkih ciljeva i prihvaćanja političke međunarodne politike ima koncept politika moći. tumači Williams, o uspostavi društvene ravnoteže kritike prevladavajuće političke misli. U središtu je zbilje premostiv je isključivo odbacivanjem scijen- Politička je moć specifičan fenomen pod kojim se moći i interesa unutar koje postojanje „nepolitič- razmatranja neuspjeh zapadnih društava da prevla- tizama i oblikovanjem realističke teorije politike. misli na čovjekovu kontrola misli, uma i djelovanja kih“ sfera osigurava ograničenje interesa u politici i daju politiku njezinim svođenjem od prostora jav- Njome bi se mogla racionalno promišljati politička drugih ljudi; ona proizlazi iz uzajamnih odnosa kon- generira oblike interesa i područja moći s interesom nog sukoba ideja, prosudbi i rasprava na admini- zbilja da bi se očuvala liberalna demokracija kako trole subjekata javne vlasti i njihovih odnosa prema održavanja politike kao ograničene sfere. Na tragu strativno, ekonomsko i legalističko upravljanje. On od opasnosti da su iznutra uruši tako i od izvanjskih narodu u najširem smislu. „Politička je moć psiho- Maxa Webera, monopol na legitimno pravo upo- vidi pojavu totalitarizma kao reakciju na tu svojevr- prijetnji totalitarnih režima. Na tim je pretpostav- loški odnos između onih koji je ostvaruju i onih nad rabe sile u javnom prostoru Morgenthau promatra snu „depolitizaciju“ društva. Oslobođen u javnom kama stvorena osnova za promišljanje i strukturi- kojima se ostvaruje“ (Morgenthau 2006: 30). Ustvari, kao obrambeni instrument države. Williams kaže: prostoru, totalitarizam sve sfere proglašava politič- ranje teorije međunarodne politike koja je teorijski političku moć kao psihološki odnos je Morgenthau „Sposobnost države da primjenjuje nasilje ima svrhu kima a da zapravo nijedna sfera nije više politička. uobličena upravo u Politici među nacijama. Zamišljena artikulirao još početkom tridesetih godina. Tri tipa u obuzdavanju svih nastojanja da se nasilje uvede u Logikom nasilja i negiranjem čovjeka totalitarizam kao polemička knjiga prožeta liberalnim idealiz- manifestacije moći na međunarodnom planu proši- političku sferu; no to je nasilje ograničeno i svodi se dokida javni prostor, dakle politiku samu. mom, studija nudi teorijsku strukturu za promi- ruje i određuje kao politiku statusa quo država (zadr- na obranu poretka, to jest nije njegovo glavno načelo Dvije godine prije Politike među nacijama, šljanje međunarodne problematike „ne prema apri- žavanje moći, održavanje postojeće raspodjele moći), djelovanja“ (v. Williams 2004: 648). Morgenthau objavljuje studiju Scientific Man vs. Power ornim sudovima i apstrakcijama, nego empirijski i imperijalizam (povećavanje moći, remećenje postoje- pragmatino“ (Morgenthau 2006: 3). Težnja za moći sa svoja tri tipizirana oblika izra- Politics u kojoj tvrdi da je nemogućnost razumijeva- ćeg poretka kako bi se moć preraspodijelila) i poli- žavanja - zadržavanje, povećavanje i demonstracija nja političkih problema modernog doba posljedica Sistematizacija znanja služi isključivo boljem razu- tiku prestiža (demonstracija moći države). moći - ne smije se poistovjećivati sa silom. Dok je sila općeg slabljenja političkog mišljenja u zapadnom mijevanju zbilje. Međutim, misliti politiku uvjetuje Morgenthauov teorijski pristup međunarod- upotreba fizičke snage kako bi se postigao stanoviti svijetu (1947: v). Kako je pokazao Lazović (2013: samo proces sistematizacije, odnosno koje će činjenice noj politici sažet je u njegovih „šest načela politič- cilj, moć karakteriziraju uzajamni psihološki odnosi. 150), Morgenthau time izražava skeptičnost prema naučnik odabrati. Političko znanje ovisi o prosudbi kog realizma“, kratkom ekspozeu umetnutome u Politika se temelji na mentalnom naporu i diskursu racionalističkoj vjeri u znanost, odnosno nastoja- o onome što je politički dobro, a što zlo, što je pra- drugo izdanje Politike među nacijama (1954) (Bain 11 aktera kako bi se postigao određeni cilj. Kada akter nju da se društveni svijet shvati u skladu s meto- vedno, a što nepravedno. Morgenthau je zastupao 2000; Molloy 2004; Cristol 2009). S „načelima“ je odustane od toga ili kada se odluči primijeniti sile dama prirodnih znanosti „kao instrument socijalnog stajalište da politici - iako je satkana od nepredvidljiva konsruiran poseban teorijski okvir za istraživa- spasa“. U suvremenosti je opstojnost političkih načela kako bi ostvario cilj, „onda više ne možemo govoriti 11 nje međunarodne politike, izdvojen iz povijesti i liberalizma - slobode, ljudskih prava i demokracije Pin-Fat (2011: 53) ističe da za Morgenthaua političko znanje pripa- o politici“ (Morgenthau 2012: 106; usp. i Morgenthau da domeni strasti, budući da se znanje o onome što je politički ispravno međunarodnog prava kao dotad prevladavajućih postupanje ne može znanstveno izračunati. Riječ o unutarnjoj „tragičnoj 2006: 30-32). Drugim riječima, ondje gdje počinje pri- 10 Moregnthau (2012: 119) ističe da je to stvarni smisao Clausowitzeve borbi“ čovjeka, razapetog između deduktivne racionalisti u etici i vlasti- polja društvenih znanosti. Tek se s izdanjem iz 1954. mjena sila, prestaje politička moć. Dosljedno tome, glasovite konstatacije da je rat nastavak politike drugim sredstvima. tih strasti, odnosno osjećaja kako ispravno postupiti. Morgenthau može smjestiti u realističku tradiciju,

24 25 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

unatoč tome što eksplicitno odbacuje intelektualno moć - ali dvije različite logike djelovanja, odnosno neke od najkompleksnijih fenomena kako bi im dao No kada bilo koji objekt iz bilo koje sfere na odre- nasljeđe Machiavellija i Hobbesa koji su, umjesto različite institucionalne oblike i politička sredstva. smisao i omogućio sustavno promišljanje o njima.14 đenom stupnju intenziteta poprimi politički karak- da „osude i odbace, prigrlili sveprisutnost moći u Na nacionalnoj razini, moć se u javnom prostoru Spomenuti pristup očituje se u drugom načelu o ter, mogao bi se razumjeti samo pomoću pojma politici“ (Scheuuerman 2009: 101). Šest načela čine: iskazuje kroz trodiobu vlasti, recipročnost javnih „interesu shvaćenom u kategoriji moći“ (Morgenthau interesa kao bitno politički. Morgenthau je pomoću ▪ Politički realizam jest uvjerenje da politikom, interesa i opunomoćenost pojedinaca da legitimno 2006: 5). Kao i u slučaju prethodnog načela, pojam pojma interesa kao moći „neograničenu prirodu poli- kao i društvom općenito, vladaju objektivni zakoni vladaju. Na međunarodnoj razini, ona je analogna „interesa“ specificiran je kao poseban oblik poli- tike sveo na njezin specifični koncepcijski temelj“ ukorijenjeni u ljudskoj prirodi. moći u diplomatskoj praksi. Morgenthau (2006: 152) tike moći, pri čemu se istodobno može razumjeti (Williams 2005: 115). ističe da je „od svih čimbenika koji čine moć nacije, i u najopćenitijem smislu. Na njegovu općenitost No interes nije samo analitičko sredstvo nego i ▪ U šarolikom krajoliku međunarodne politike, najvažnija diplomacija“. Diplomacija je bitno poli- Morgenthau (2006: 10) upućuje u trećem načelu kada konstitutivan element aktivnoga političkog mišlje- putokaz je političkog realizma koncept interesa shva- tička djelatnost jer se temelji upravo na uzajamnosti kaže da je pojam interesa, shvaćen u kategoriji moći, nja i djelovanja. Da Morgenthau smatra svrhovitom ćenoga u kategorijama moći. psiholoških relacija i diskursa, prijetnji i uvjeravanja. općevažeća objektivna kategorija koja „ne podrazu- izgradnju teorije međunarodne politike ne samo Nasuprot diplomaciji, vojna moć, koja je sastavni ▪ Realizam pretpostavlja da je njegov središnji mijeva da taj pojam uključuje značenje koje je dano kao akademski pothvat nego i kao politički pro- dio vojno-diplomatskog kompleksa države koji je koncept interesa, određen kao moć, objektivna i opće- jednom zauvijek“. Drugim riječima, interes nije onto- jekt, vidljivo je iz petog načela prema kojemu interes nužan za njezino vanjskopolitičko djelovanje, ima važeća kategorija kojoj ne treba pridavati nepromje- loška kategorija koja kazuje kakva međunarodna čuva države od moralnog ekscesa i političke ludo- zasebnu nepolitičku logiku i predstavlja posebnu njivo značenje u svim vremenima. politika doista jest. Pod „objektivnom kategorijom“ sti: „Ako, naime, na sve nacije, uključujući onu kojoj sferu djelovanja. Politika, vanjska ili unutarnja, ako ▪ Politički je realizam svjestan moralnog značenja on ne misli na empirijsku tvrdnju o zbilji nego, na pripadamo, gledamo kao na političke entitete koji se razumije iz perspektive vojne sfere, nužno vodi političkog djelovanja. tragu Webera, na analitički okvir uvjetovan subjek- se vode vlastitim interesom, biti ćemo sposobni da k militarizaciji države. tivnom prosudbom promatrača. Interes je, kao što je sa svima njima postupamo podjednako i da, sudeći ▪ Politički realizam odbija priznati da su moralne To načelo polazi od pretpostavke - iako se društvo istaknuo, samo „putokaz“ ili „mapa“ koja nameće onako kako sudimo o vlastitoj naciji, budemo spo- pobude određene nacije istovjetne moralnim zako- u institucionalnome, kulturnom i svakom drugom „intelektualnu disciplinu“ u artikuliranju i sistema- sobni poštovati njihove interese i steknemo moguć- nima koji vladaju univerzumom. pogledu povijesno razvija i mijenja – da su zakoni tiziranju empirijskih činjenica kako bi se omogućilo nost zaštite i unapređenja vlastitih interesa“ (2006: ▪ Politički realist drži do autonomije političke ljudske prirode univerzalni i nepromjenjivi. Oni smisleno promišljanje političkog predmeta. 13). Nacionalni interes, kao poseban vanjskopolitički sfere, kao što ekonomist, pravnik ili etičar drže do vrijede kako za moderno društvo tako i za antička Važnost drugog načela proizlazi odatle što se segment interesa u objektivnom smislu, u međuna- autonomije svojih sfera. društva, od drevne Kine i Indije do Grčke. Izražavaju njime daje konačan koncepcijski oblik razumijeva- rodnoj politici omogućuje „razumski kontinuitet“ Koliko hvaljena toliko i osporavana, ta su „načela“ se u pojedinim modelima politike s trajnom vrijed- nju politike kao autonomne sfere u odnosu prema djelovanja vanjske politike, bez obzira na različite sljedećih desetljeća različito iščitavana, shvaćana i nošću, primjerice u ravnoteži snaga. Takvo tumače- drugim sferama, primjerice prema ekonomiji koja je motive, sklonosti te intelektualne ili moralne kva- interpretirana.12 nje objektivnih zakone ljudske prirode pogrešno je shvaćena u smislu interesa definiranoga kao bogat- litete aktera. iščitavano kao determinističko i pozitivističko.13 Na stvo. Bez pojma interesa kao moći, teorija politike, Važnost interesa shvaćenog u kategoriji moći naj- „Objektivni zakoni ljudske prirode“ odnose se na temelju tih interpretacija, uopćila se višedesetljetna bilo međunarodne bilo nacionalne, bila bi potpuno bolje je izražena u petom načelu: politički realizam borba za moć u univerzalnom smislu. Da ti zakoni predodžba o tome da Moregnthau promatra među- nemoguća, budući da „ne bismo mogli razlikovati odbija priznati da su moralne pobude određene nacije vladaju politikom, znači da moć koja se pojavi u narodnu politiku kao područje na kojemu se djeluje političke i nepolitičke činjenice niti bismo mogli uve- istovjetne moralnim zakonima koji vladaju univer- političkom prostoru postaje politika moći. „Težnja prema zadanim obrascima i zakonitostima te da su sti kriterij za sistematični pregled“ (Morgenthau 2006: zumom. Napetost između nadnacionalnih moralnih za moći kao poseban element međunarodne politike, kretanje i ponašanje aktera uvjetovani. Time se ne 5). Interes kao putokaz upućuje upravo na prirodu i načela i nacionalističke etike u zapadnim je društvima kao i svake politike, pristup je koji se nužno zasniva zanemaruje samo cjelovitost političke misli, nego se i bit političkoga. To je pojam, kako kaže Williams (2005: proizvela stanovitu kolektivnu nelagodu. Kako bi se na primjeni moći“ (Morgenthau 2006: 35). Riječ je o previđa njegova koncepcijska strategija formuliranja političkom prostoru koji ima jednu bit - borbu za 115), „sam po sebi“. Sfera političkoga kao neogra- ta nelagoda prevladala, zapadna su društva identifici- realističke teorije. Autor, naime, određenjem pojmova ničena sfera nema posebno određen interes za neki 12 rala moralnost nacije s načelima nadnacionalne etike. Morgenthauovi „nasljednici“ koji su zagovarali strukturalni realizam i upotrebom idealnih tipova specificira i ograničava poseban objekt, kao što bogatstvo ima u ekonomiji. ili neorealizam većinom su preuzeli načela i pretpostavke njegove teori- Na taj način, „svaka nacija ponovno prepoznaje uni- je, svodeći politiku moći na materijalne (uglavnom vojne) sposobnosti 13 O poststrukturalnoj kritici Morgenthauovih „šest načela“ kao poziti- verzalnu moralnost, to jest moralnost vlastite nacije, države, dok su međunarodni sustav objašnjavali logikom anarhije kao vističkoj teoriji v. George (1994: 24). Behr i Rösch (2012: 140) ukazali 14 O Morgenthauovoj strategiji koncipiranja pojmova v. Molloy (2004) i determiniranog područja puke borbe za opstanak država (Beahr i Heath su na to da Morgenthau upotrebljava pojam „zakona“ u predmodernom Williams (2004), kao i uvodnu riječ Behra i Röscha u izdanju Morgentha- za koju tvrdi da je sve druge nacije prihvaćaju kao 2009; Parent i Baron 2011). smislu, bliže Montesquieu koji govori o „duhu“ zakona. uova Pojma političkoga (2012). svoju“ (Morgenthau 2006: 261). Moralnost pojedine

26 27 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

skupine ne ograničava borbu za moć na međuna- shvaćanja nacionalnog interesa. To odstupanje može kvantitativnih istraživanja. U zbirci eseja Istina i moć IV. se shvatiti i kao osvještavanje ograničenja prijašnjega Morgenthau kritizira ondašnje teorije međunarod- rodnom planu nego joj, naprotiv, daje „intenzitet“ Neosporno značenje Hansa J. Morgenthaua za tvrdog političkog realizma koji je zanemarivao važne nih odnosa, odnosno njihov pokušaj racionalizacije kakav nikad prije nije viđen u povijesti. Moralnost razvoj teorije međunarodne politike u suvremenim elemente kulture, identiteta i normi. Morgenthau moći. Te teorije svode politiku moći, koja se temelji jedne skupine, shvaćena u univerzalnim kategori- je reinterpretacijama upotpunjeno novim razumi- otvoreno zagovara „radikalnu reformu“ američke na nemjerljivima psihološkim odnosima, na mate- jama, neminovno se suprotstavlja moralu druge sku- jevanjem autora kao, ponajprije, teoretičara poli- demokracije, čiju krizu smatra uzrokom promaše- rijalne vojne sposobnosti države koje su podložne pine koju vidi kao onu koju treba uništiti. Ustvari, tike koji misli politiku i političko. Politiku proma- nih vanjskih politika. Glavno je pitanje „kako postići kvantitativnoj analizi. Racionalizacijom političke peto načelo eksplicitno je suprotstavljanje ideologi- tra kao sveobuhvatan društveni fenomen i moguć- zaciji politike. jednakost i slobodu u Americi“ To je ključno pita- moći i njezinim svođenjem na materijalnu snagu nje ne samo za opstojnost američke liberalne demo- države, teorija se lišava bitnoga političkog karaktera nost ostvarenja slobode subjekata, bilo pojedinaca Četvrto i šesto načelo izazivaju stanovite prije- kracije, nego cijele zapadne civilizacije. Izlaže svoju (Morgenthau 1970: 241-248). Time te teorije doki- bilo država, u njihovima međusobnim odnosima. pore. Šesto načelo koje poziva na autonomiju politike viziju snažnoga demokratskog uređenja kao pretpo- daju razliku između uobičajenoga i neuobičajenog, Suvremenik Hannah Arendt, Theodora Adorna, suprotno je četvrtom načelu moralnog značenja poli- stavke uspješnog ostvarenja nacionalnog interesa u racionalnoga i iracionalnog u političkom prostoru. Herberta Marcusea i Reinholda Niebhura, nasto- tičkog djelovanja: „Kako može politički realizam biti vanjskoj politici. Primjerice, teorije američke nuklearne strategije pede- jao je utemeljiti teoriju međunarodne politike kao svjestan moralnog značenja političkog djelovanja i setih i šezdesetih godina gledale su na mogućnost odgovor na duboku krizu poretka koja je rezultirala U Svrsi američke politike razmatra opasnosti tehno- istodobno poštovati strogu odvojenost političke sfere nuklearnog rata „kao na još jednu vrstu nasilja“ nastankom totalitarnih režima. Morgenthau nije logizacije i birokratizacije kao posebnih oblika „depo- od moralne?“ (Scheuerman 2009: 107). Scheuerman koja bi, iako bi bila gora od svakoga drugog nasi- izgradio strog teorijski sustav za znanstveno pro- litizacije“ javnog prostora u SAD-u. Prvi znakovi tvrdi da ta teorijska napetost ostaje neriješenom te lja u povijesti, još uvijek bila podnošljiva. Drugim učavanje političke zbilje. No političkoj je znanosti krize pojavili su se s otuđenjem političkog vodstva da je time Morgenthauov realizam zanemario bitnu riječima, „takva teorijska pretpostavka o prirodi i ostavio okvir za kritičko mišljenje o politici u „nače- te, posljedično, urušavanjem demokratske kulture i ulogu političkoga i kulturnog identiteta nacija u borbi posljedicama nuklearnog rata… logično upućuje na lima političkog realizma“. Prikaz triju faza razvoja sudjelovanja u javnim raspravama. U birokratizaciji zaključak da se američka vanjska politika ne treba za moć (108). Studija Politika među nacijama, koja je njegove političke misli mogao bi pokazati zašto je vidi implikacije za međunarodnu politiku. Interes na samoograničavati“ (Morgenthau 1970: 255). Morgenthauu donijela slavu, ustvari ga je dovela u nacionalnoj razini pretpostavlja recipročnost interesa, Morgenthau važan i za suvremeno razumijevanje Najveći problem tih teorija vidi u njihovu konfor- nezahvalan položaj. Tumačenje interesa shvaćenog koja se na međunarodnom planu izražava u politici politike i političkoga. U tom su sklopu posebni važni mizmu. Budući da se te teorije postavljaju kao neu- u kategoriji moći i poziv na autonomiju političke samoograničavanja ili ravnoteži snaga. Totalitarni njegovi doprinosi izučavanju interesa kao katego- sfere mogu one koji ne poznaju njegove ranije radove tralne, one neminovno „pružaju potporu vladajućoj rije političke moći te kritičko reflektiranje politike. aspekt birokratizacije, koji poništava nacionalni inte- političkoj doktrini” (Ibid., 247).15 Odluke izvršne vla- lako navesti na zaključak kako zagovara strukturu res kao interes javnosti, otuđeno vodstvo čini sklo- međunarodnog sustava u kojemu djeluju države kao sti o provođenju određenih politika više se ne uzdaju nim agresivnoj i imperijalnoj vanjskoj politici. „Vlada u javnost kao aktivnoga i ravnopravnog sudionika i akteri uvjetovani slijepom težnjom za stjecanje moći. Literatura se mora osloboditi birokratskog feudalizma obno- arbitra u donošenju odluka nego na „pasivnu stati- vom racionalnog poretka u vlastitim procedurama Ashley, Richard. 1988. Untying the Soveregin State: a double rea- stičku činjenicu javnog istraživanja potpore politič- ding of the anarchy problematique. Millennium: Journal of International te vraćanjem volje za vladanjem donositelja politič- kim elitama, čiji postoci jamče eventualnu legitimnost Studies. (17) 2: 227-262. III. kih odluka, posebice kada je riječ o predsjedniku“ određenoj odluci“ (Morgenthau 1960: 262). Bain, William. 2000. Deconfusing Morgenthau: Moral Inquiry and Treće razdoblje Morgenthaove misli obilježile su (Morgenthau 1960: 312). Njegova studija upućuje na Classical Realism Reconsidered. Review of International Studies. (26) slabije poznate knjige The Purpose of American Politics buđenje svijesti demokratskog kolektiva, pozivajući 3: 445-464. (1960) i Truth and Power (1970), kao i niz članaka. na obnovu transcendentne svrhe u javnom diskursu, Behr, Hartmut, Heath, Amelia. 2009. Misreading in IR Theory and 15 Kao istaknuti intelektualac koji je, među ostalim, redefiniranje domoljublja kao javne rasprave nasu- Posebno treba istaknuti analizu Behra i Heath o Morgenthauovu isti- Ideology Critique: Morgenthau, Waltz and Neo-realism. Review of canju važnosti prosudbe u političkoj teoriji, po čemu se bitno razlikovao International Studies. (35) 2: 327-349. bio jedan od najoštrijih kritičara američke vanjske prot konformističkom konsenzusu te rekonstituciju od svoga realističkog „nasljednika“ Kennetha Waltza. Autori ukazuju na politike, posebice rata u Vijetnamu, krizu američke političkog vodstva kao potencijalne potpore “anta- to da je Waltz svođenjem moći na državu, a države na nacionalni interes, Behr, Hartmut, Rösch, Felix. 2012. Introduction. U: Morgenthau, Hans pretvorio teoriju u ideologiju. Njegova racionalistička teorija centrirana J. The Concept of the Political. London: Palgrave Macmillan. vanjske politike promatrao je u sklopu opće krize gonističkoj” raspravi umjesto jednoobraznog kom- na državu u konačnici je proizvela slijedeće: „Racionalnost države, koja promisa (Tjalve 2009: 182). svaku sumnju u vladajuću doktrinu koja se pojavi na domaćem planu Behr, Hartmut, Rösch, Felix. 2013. The Ethics of Anti-Hubris in the demokracije u Americi. U Svrsi američke politike zago- potiskuje kao kakva autoritarna država i homogenizira političke razlike, Political Philosophy of International Relations: Hans J. Morgenthau. vara opću društvenu i političku reformu te potvrđuje Krizi liberalne demokracije i, posljedično, njezine nalaže potlačivanje mišljenja, pokreta i pojedinca koji se suprotstavljaju Troy, Jodok (ur.). Religion and the Realist Tradition. London: Routledge. nacionalnom interesu. Vanjskopolitičke elite određuju političku racional- neodvojivost unutarnje i međunarodne politike. No vanjske politike pridonijela je scijentifikacija zna- nost sukladno svojem interesu i štite taj interes kao neki objektivan rai- Bell, Duncan. (ur.). 2009. Political Thought and International Relations; u trećoj fazi teorijski odstupa od svoga dotadašnjeg nja uvođenjem biheviorizma, racionalnih modela i son d'Etat“ (Behr i Heath 2009: 345). Variations on Realist theme. Oxford: Oxford University Press.

28 29 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

Cristol, Jonathan. 2009. Morgenthau vs. Morgenthau? 'The Six Principles Neascu, Mihaela. 2009. Hans J. Morgenthau's Theory of International Jer, recimo kako čitamo kod američkog prav- of Political Realism' in Context. American Foreign Policy Interest. 31: 238-244. Relations: Disenchantment and Re-enchantment. London: Palgrave Evropska Unija u fokusu komparativne Macmillan. analize: federacija under construction nika, proučavaoca evropskih integracija i prava EU, Frei, Christoph. 2001. Hans J. Morgenthau: An Intellectual Biography. Baton Roberta Šitcea, „sui generis ideja nije teorija. To je Rouge: Louisiana State University Press. Parent, Joseph M., Baron, Joshua M. 2011. Elder Abuse: How the Moderns Mistreat the Classical Realism. Insternational Studies Review. piše: Bojan Jovanović anti-teorija, jer odbija da traga za komonalijama; George, Jim. 1994. Discourses of Global Politics: A Critical (Re)Introduction (13) 2: 193-213. to International Relations. Boulder: Lynne Rienner. ipak, teorija mora tragati za onim što je generičko“. Peterson, Ulrik E. 1999. Breathing Nietzsche's Air: New Reflections K tome, dodajmo, ukoliko se za EU i nađe da je po Ibler, Vladimir. 1971. Međunarodni odnosi. Zagreb: Naprijed. Nekadašnji „evropski premijer“ (odnosno, pred- on Morgnthau's Concept of Power and Human Nature. Alternatives: nečemu izuzetak, zašto bi se taj izuzetak izuzeo od Jolić, Tvrtko. 2013. Nacionalni interes i moral u međunarodnim odno- Global, Local, Political. (24) 1: 83-118. sjednik Evropske komisije) Žak Delor, jednom je sa-znanja? K tome, još, kako se to i može znati da sima. Politička misao. (50) 1: 38-57. Pin-Fat, Veronique. 2010. Universality, Ethics and International Relations: A Evropsku uniju (u to vrijeme Evropska ekonomska je EU sui generis – na bilo koji način – ukoliko prvo Jović, Dejan. (ur.). 2013. Teorije međunarodnih odnosa: realizam. Zagreb: Grammatical Reading. New York: Routledge. zajednica, EEZ) opisao kao, kako je rekao - NPO, nismo sa-znali šta je i po čemu je to što se veli da Politička kultura. Popović, Petar. 2012. Prijepori u teorijama međunarodnih odnosa. Zagreb: „neidentifikovani politički objekat“. Ovo njegovo jeste, dakle ako najprije nijesmo sa-znali sadržinu Jütersonke, Oliver. 2010. Morgenthau, Law and Realism. Cambridge: Politička kultura- identifikovanje EEZ/EU kao neidentifikovane – i Cambridge University Press. Rösch, Felix. 2013. The Human Condition of Politics: Considering the kao maltene neidentifikabilne – često se (i evo stalno) te svojevrsnosti? Koskenniemi, Martti. 2004. The Gentle Civilizer of Nations: the Rise and Fall Legacy of Hans J. Morgenthau for International Relations. Journal of pominje u radovima proučavalaca evropskih integra- Kako izgleda, pretjerivanje i ovo insistiranje na of International Law 1870-1960. Cambridge: Cambridge University Press. International Political Theory. (9) 1: 1-21. cija. Naravno, tako se uobičajeno tumači, ovime je navodnoj neodredivosti koje označavamo kao sporno Scheuerman, William E. 2009. Morgenthau: Realism and Beyond. Koskenniemi, Martti. 2005. From Apology to Utopia. Cambridge: ovaj Francuz želio da u-kaže kako je EEZ/EU toliko ima, mislimo, veze i sa posve taktičkim razlozima, Cambridge University Press. Cambridge: Polity Press. različita ili toliko jedinstvena da se ne može odrediti tačnije s onim što se uobičajeno nazivlje moneovska Lazović, Gordan Ivo. 2012. Moderna klasična realistička teorija kao Schmitt, Carl. 2007. Pojam političkog. (preveli Kasapović, Mirjana, reakcija na utopizam u međunarodnim odnosima. U: Jović, Dejan. Zakošek, Nenad) Politički spisi. Zagreb: Politička kultura. kategorijama koje, kako političarima tako i politiko- metoda. Šta je ili kakva je to metoda? Ovaj metod je (ur.). Teorije međunarodnih odnosa: realizam. Zagreb: Politička kultura. Schuett, Robert. 2010. Political Realism, Freud and Human Nature in lozima, zasad stoje na raspolaganju. fino sumirao Paskal Lami, raniji evropski komesar, Lebow, Richard N. 2003. The Tragic Vision of Politics. Oxford: Oxford International Relations: The Resurrection of the Realist Man. London: jedno vrijeme zamjenik predsjednika Komisije Žaka Palgrave Macmillan. Uopšte, osjeća se prosto, stvorena je gotovo fama University Press. o tome da se ne može odrediti šta je EU... kao da je Delora, pa generalni direktor Svjetske trgovinske Linklater, Andrew. 2001. The changing contours of critical international Tjalve, Vibeke Schou. 2009. Realism and the Politics of (Dis)Enchantment. organizacije: „Evropa je izgrađivana na sensimonijan- U: Bell, Duncan (ur.). Political Thought and International Relations; ista iz nekog razloga neodrediva. U govoru koji je relations theory. U: Jones, R. W. (ur.). Critical Theory and World Politics. ski (tehnokratski) način od početka, ovo je bio Moneov Boulder: Lynne Rienner. Variations on Realist theme. Oxford: Oxford University Press. održao na Humboltovom univerzitetu 2011, Mišel Međunarodni politički odnosi. Barnije, tadašnji komesar za unutrašnje tržište, ustvr- pristup: narodi nijesu bili spremni da se saglase sa Morgenthau, Hans J. 1929. Die internationale Rechtspflege: ihr Wesen und Vukadinović, Radovan. 2004. Zagreb: Politička kultura. ihre Grenzen. Leipzig: Universitätsverlag von Noske. dio je da je „EU jedinstvena u povijesti i jedinstvena integracijama, stoga se moralo ići dalje a da im se ne Vukadinović, Radovan. 2005. Teorije međunarodnih odnosa. Zagreb: govori previše o tome šta se zapravo dešava'“. Morgenthau, Hans J. 1947. Scientific Man vs. Power Politics. London: na svijetu“. Politička kultura. Latimer House Limited. Ovakav „ekscepcionalizam“ produkuje „episte- Evropska unija oficijalno sebe percipira i pred- Weber, Max. 2001. Politika kao poziv. Zagreb: Jesenski i Turk. Morgenthau, Hans J. 1960. The Purpose of American Politics. New York: mološku blokadu“. Tako se i na oficijelnim sajtovima stavlja kao, kako ono vele, entitet sui generis. To bi Alfred Knopf. Williams, Michael C. 2004. Why Ideas Matter in International Relations: moglo da se shvati i ovako: mi ne znamo šta smo, Hans Morgenthau, Classical Realism, and the Moral Construction of i u publikacijama EU ponavlja za EU u nedogled da Morgenthau, Hans J. 1962. Love and Power. Commentary. (33) 3: 247-251. Power Politics. International Organization. (58) 4: 633-665. se ova ne može svrstati u poznate kategorije, kako znaćemo na kraju, kada vidimo šta je od integra- Morgenthau, Hans J. 1970. Truth and Power: essays of the decade 1960- Williams, Michael C. 2005. The Realist Tradition and the Limits of ova nije ni ovo niti ono... te da je ista svojevrsna orga- cija ispalo. Tome suprotno, fenomenološka analiza, 1970. New York: Praeger. International Relations. Cambridge: Cambridge University Press. nizacija, organizacija sui generis. zapravo svaka stručna i skrupulozna analiza, oba- Morgenthau, Hans J. 1972. Science: Servant or Master? New York: New Williams, Michael C. (ur.). 2007. Realism Reconsidered: the Legacy of Hans vezna je da misaono ide daleko naprijed i da ono York Library. Sui generis neodređenje: Tako po-smatraju i mnogi J. Morgenthau in International Relations. Oxford i New York: Oxford što će biti posmatra kao da već jeste a ono što već proučavaoci evropskih integracija i EU; zato, uosta- Morgenthau, Hans J. 2006. Politics Among Nations. New York: McGraw Hill. University Press. jeste saznaje kakvo jeste. Pa i „glavni arhitekta“ EU lom, oni i citiraju pomenutu izjavu. Tako je godi- Morgenthau, Hans J. 2012. The Concept of the Political. London: Palgrave Mone je odmah od početka deklarisao šta bi njegov nama i decenijama „Unija bila 'inkomparabilna' i Macmillan. projekat „evropskog ujedinjenja“ trebalo da bude na njena priroda 'jedinstvena'“. Velimo da se ovo nazi- Molloy, Sean. 2004. Truth, Power, Theory: Hans Moregnthau’s kraju – dakle, šta mu je od početka cilj. Formulation of Realism. Diplomacy and Statecraft. (15) 1: 1-34. vanje Evropske unije latinskom sintagmom sui generis Navari, Cornelia. 2017. Hans J. Morgenthau and the American ustalilo ali i još više to da je ovo ustaljivanje zapravo U tom smislu, stiče se utisak ovaj i ovakav: Experience. London: Palgrave Macmillan. sporno, najprije u epistemološkom smislu. određivanje ili definisanje Unije – inače, zapazimo,

30 31 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

elementarna i etablirana, obična stvar kada je u pita- Prema tome, Delor nije rekao da je EEZ NPO, kako bi se EU efikasno i legitimno suočavala sa iza- logično je rezonovati da će prije biti slična onim nju bilo koja nauka ili naučna disciplina – ovdje već da će to jednog dana možda postati, značilo bi zovima 21. vijeka. njezinim državama – ili državama uopšte – koje bi izgleda bilo ništa drugo do „previše“ govorenja da će postati bezlična i da će biti beznačajna ukoliko Još više, EU je u zadnjih tridesetak godina do su i same složene tvorevine, radije, dakle, nalik o tome „šta se zapravo dešava“ kada su u pitanju se značajno ne izmijeni, odnosno, ukoliko se ne pri- te mjere „politizovana“, tako da danas „kao njene državama kao što je Njemačka – ili Belgija – negoli, integracije... a pogotovo kada je u pitanju ono što hvate prijedlozi koje je on tom istom prigodom iznio. države članice, EU se karakteriše različitim kombi- recimo, jedna (unitarna) Francuska. Drugim rije- italijanski proučavalac i veteran evropskih studija Bazično, radi se o predlozima koji se svode na ono nacijama vladavinskih formi koje pokrivaju cio ras- čima, Unija će prije biti neka vrsta aproksimacije Đandominik Majone posve realistično naziva inte- što se danas naziva „politizacija“ EEZ, transforma- pon od tržišta do mreža, do hijerarhije“. složenih država. gration by stealth. cija tek ekonomskog oblika integracija u nešto što Ovdje, gore u citiranoj rečenici Berzelove, naj- U političkom i pravnom smislu, složene države S ovime se u vezi, dakako, onda namah otvara i je jasan politički projekat. Povrh svega, predložio je više privlači pažnju formulacija „kao njene države konkretno mogu biti ili konfederacije ili federacije. pitanje demokratičnosti. Treba, naime, ipak podsje- da se „ide naprijed ka Evropskoj uniji“. članice“. Ukratko, dakle, EU sve više liči na njezine Ove, pak, države, koje smo pomenuli – Njemačka, titi da je realna obaviještenost pojedinca i popula- Predložio je dakle politizaciju integracija. Kao što države članice, ergo na državu uopšte, dodali bismo, Belgija – tipične su federacije. cije osnovni preduslov da bi se jedan politički pro- znamo, tako je i bilo, tako da je nekih sedam godina pogotovo recentno, nakon što je 2009. ratifikacijama Otuda, ono što je ovdje i odavde naše polazište ces ili projekat ne ocijenio kao demokratičan nego nakon ovog govora EEZ postala ne samo EZ, nego Ugovora iz Lisabona i njegovim stupanjem na snagu za daljnju i dublju analizu može se izraziti u dvije mogao uopšte uzeti u razmatranje kao eventualno i identifikabilna politička unija, kako o tome zorno ukinuta „hramovna“ građa EU. radne pret-postavke: demokratičan. svjedoči Ugovor iz Mastrihta, recimo, inter alia uvo- Iako je to nešto što nam se čini kao očito, onda Prva, da Evropska unija (sve više) liči na njezine đenjem u osnivački ugovor i kategorije evropskog A kolika je zapravo neobaviještenost – i to ne samo, prema tome i neprijeporno, ovdje ćemo biti striktniji države članice, kako bi se to (od)već stereotipno očekivalo, kada je u građanstva. i prethodnu rečenicu – tvrdnju da EU sve više liči Druga, da EU (sve više) liči na njezine države pitanju demos – neka bi pokazao i primjer baš one gore Governance turn: Onaj sui generis pristup kritikuje na njezine države članice – uzeti ne kao činjenicu članice federativnoga ustrojstva. navedene izjave Delorove. Kako rekosmo već, ista se i Tanja A. Berzel, pošto takav pristup „isključuje bilo već kao (kantovski) prijeporni ili problematski sud. U kao kakva poštapalica, koristi uvijek kada kakav stu- kakvo poređenje sa drugim političkim zajednicama svakom slučaju, odatle kao od važne polazne tačke, Federalizam i federacija: Da bismo one pret- diratelj integracija hoće da u-kaže da je EU, kako da ili političkim poretcima, podjednako na međunarod- polazimo u ovaj drugi dio ovog rada, komparativnu postavke valjano provjerili, zatim, eventualno, uka- kažemo, kategorija za sebe i da se ta navodna nepod- nom i nacionalnom nivou“. analizu koja predstavlja gist cijeloga rada. Ovaj kom- zali, pokazali i dokazali da je evropska unija federa- vodivost Unije popularizovano potcrta. cija – ili ako se hoće reći: da je već federacija – otpoče- Ona se zalaže za to da se EU stavi u fokus onoga parativni pristup je značajan za sebe, dakle u episte- ćemo onako kako uobičajeno otpočinju i drugi neki Poenta je ovdje, međutim, sljedeće: Delor uopšte što je komparativna analiza... a to znači da se njen mološkom smislu, baš i zato jer, „najzad, ovaj kom- autori želeći da provjere da li je EU federacija ili nije, nije htio to da kaže. I štaviše, strogo uzeto, nije ovaj upravljački kapacitet ili institucionalni okvir prou- parativni pristup neminovno dovodi u pitanje sui tako, naime, što će se prvo ustanoviti šta je to fede- u stvari čak ni rekao to što mu se već rutinski pri- čava kroz poređenje i upoređenje sa institucional- generis interpretaciju ili percepciju EU, kao ideju o racija, kakve su i koje njezine glavne svojstvenosti, pisuje. Pogotovo, nije ni na koji način imao u planu nim okvirom kakav se na uobičajen način nalazi u nekoj vrsti ekscepcionalnosti EU, zajedničku funk- zatim tako što će se uzeti ili jedna konkretna fede- da saopšti kako je EEZ/EU na neki način neidenti- središtu ukupnog političkog i vladavinskog procesa cionerima i političarima u Briselu“. racija ili jedan model onoga što je federacija i jedno- fikabilna, uopšte nije bilo o tome riječi. na nivou nacionalno-teritorijalne države. S takvim Ipak, prije toga, prije nego što otvorimo istraži- stavno u onome glavnome uporediti sa realitetom pristupom, obrtom u načinu kako proučavalac pri- vanje kojemu je početak u recimo zapažanju da je Naime, govoreći 9. septembra 1985.g. na onoga što je set-up Evropske unije. Intergavernmentalnoj konferenciji u Luksemburgu, stupa realitetu EU („governance turn“), odbacuje EU sve više „kao njene države članice“, nameće se Delor je doduše rekao ovo: „Moramo se suočiti sa se i sui generis koncept, otvaraju se nove intelektu- kao samo od sebe i još jedno pitanje (koje je u stvari Kako bi ova komparativna analiza bila relevan- činjenicom da će za 30 ili 40 godina Evropa biti NPO alno-akademske mogućnosti i „nove perspektive u alotropska modifikacija prethodnog), prosto njegovo tna, kako bismo vidjeli, uvidjeli i razvidjeli šta je vrsta neidentifikovanog političkog objekta“... samo proučavanju EU“. preciziranje. U tom smislu, ukoliko se već za polazi- Evropska unija, odnosno da bismo, ako se uzmogne da bi odmah zatim dodao: ...“osim ako je ne spojimo Na ovaj obrt, inače, dosta je uticao White Papers šte uzima ono zapažanje „kao njene države članice“, neprijeporno, dokazali da je EU federacija, posluži- u jedan entitet koji će omogućiti svakoj od naših on Governance, dokument koji je Evropska komisija onda bilo bi to pitanje na koje se države članice kon- ćemo se inicijalno radom Danijela Elazara i pozva- zemalja da benefitiraju od evropske dimenzije i da publikovala 2001.g., gdje se založila za uvođenje kretnije misli... budući da te države, kako je poznato, ćemo se na neke ključne uvide ovog politikologa. internalno prosperiraju i da zadrže ono vlastito na modernih formi upravljanja/vladavine(governance) imaju različite oblike uređenja. Ako počnemo njegovim uvidom da „u najširem spoljnjem planu“. na nivou EU, nešto što se predočava kao neophodno Pošto je Unija, nesumnjivo, složena tvorevina, smislu, federalizam involvira povezivanje individua,

32 33 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

grupa i političkih zajednica u trajnu ali ograničenu sve povijesne i postojeće federacije nijesu blizanci. Osim federacije, intelektualno smo se solidno opremili za Što se tiče prava i zakona, stanovništvo, pravna uniju“, namah uočavamo da ova šira, preliminarna toga – i blizanci se tako često razlikuju. to da napravimo komparaciju do koje je od početka i fizička lica, državni organi i institucije države čla- definicija skroz odgovora realitetu Evropske unije. Tako, USA federacija iz XIX vijeka se vrlo razlikuje stalo, naime, komparaciju sa Evropskom unijom, nice se podređuju dvijema legislativnim autoritetima Tako, može se reći da Evropska unija predstavlja od kanadske ili australijske federacije XX vijeka – baš kako bismo tako vidjeli i razvidjeli da li je u tom – to su zakonodavna vlast, domicilna skupština i povezivanje individua, grupa i političkih zajednica/ slučaju zbilja riječ o federaciji... ili makar do koje je kao i od USA federacije iz XXI vijeka. Razlike, znači, Evropski parlament+Savjet EU kao faktički ekvivalent država u trajnu ali ograničenu uniju. Naravno, riječ mjere, ako uopšte, riječ o federaciji. znaju da budu i velike ali to nipošto ne znači da ne kakvog federalnog dvodomnog parlamenta. je o veoma širokoj, uopštenoj i radije pripremnoj postoji ono što je gist federacije kao takve... ili ono A da bismo vidjeli i razvidjeli to što želimo da definiciji. Konfederacija-federacija: Naravno da se ovdje, nepromjenljivo federacijsko, federativno i federalno. vidimo i razvidimo počećemo tako što ćemo reka- kao suprotnost iznijetome a pored ostaloga, može kao Takođe, valja primijetiti da Elazar ovdje daje pitulirati da je federacija po tome federacija što ima Ako sada pitamo šta je to što bi bilo ono nepro- ono što stoji iznijeti i primjedba da opisano dvojstvo zapravo (široku) definiciju federalizma. Federalizam, dvije vladavine unutare jednog istog sistema vlada- mjenljivo najvažnije u svim federacijama, najvaž- vladavine takođe imamo i kada se radi o konfederal- pak, nije isto što i federacija. Ovo je važno razgra- vine, dvije vlade nad istom teritorijom i onda posta- nije da bismo jednu konkretnu federaciju uteme- noj državi. Da li je i konfederacija „podijeljena kuća“? ničenje sa eventualno važnim teorijskim implikaci- viti pitanje da li kada je u pitanju EU imamo više od ljeno okarakterisali kao federaciju, odgovor je slje- jama. Federalizam je organizacioni i politički princip jedne vlade koja vrši vlast nad istom teritorijom? To Prije svega, kada nabrajaju tipove onoga što nazi- deći: Federacija je najkarakterističnija po tome što u a povijest je pokazala da sve federacije ne moraju da se pitanje ovdje nameće kao prvo i primarno. vaju federalni aranžman poznavaoci i proučava- budu zasnovane na tom principu. okviru jedne vladavine postoje dvije manje ili više oci federalizma neće propustiti da nabroje i ubroje Bar kako bi da izgleda, barem bio onaj početni i odijeljene vladavine. Ili riječima Elazara, federacija i konfederaciju. Recimo, tako je i kod Elazara, koji Argumentacija koja će biti iznijeta cilja na to da se čak mahinalan, odgovor je potvrdan. Nema nikakve je „otjelovljenje ideje o više od jedne vlade koje vrše tako smatra i posmatra da je američka konfederacija dokaže da je EU federacija... a ne tek, recimo, federalni sumnje da unutar sistema EU imamo dva nivoa vla- vlast nad jednom istom teritorijom“. Articles of sistem... a pogotovo ne tek, jedan od brojnih mogućih, davine, međusobno relativno autonomna, svaki sa definisana „Odredbama o konfederaciji“ ( Vladavina u federaciji je podijeljena na dvije vlade federalni aranžman, pošto pod sintagmu – federalni njegovim područjem i nadležnostima. Confederation) oblik federalnog aranžmana. Takođe, aranžman, može u krajnjoj liniji da potpadne – pa tu ili vladavine. Nad građaninom federacije vladaju ovaj autor smatra da je NATO pakt konfederacija. dvije vlade – vlada federalne jedinice (države, kan- Ovo je pogotovo tačno nakon ratifikacije Ugovora i tamo i potpadne – i kakva konfederacija. Ipak, naravno, između ova dva oblika federalnog tona) i vlada federacije. Vlast je dakle konstitucio- iz Lisabona, koji ugovor – po prvi put – donosi ekspli- aranžmana postoje velike i zapravo inkomenzura- Može se primijetiti da neku autori proučavaoci nalno razdijeljena, podijeljena i odijeljena, njezini citno razgraničenje nadležnosti kada su u pitanju bilne diferencijacije. Možemo ih iznijeti drugačijim EU pišu o njoj koristeći termin federacija... ali se pri su nosioci i vršioci dva relativno nezavisna poli- federalne i subfederalne vlasti, odnosno, domen redosledom, tako da na prvo mjestu stavimo ovu: bližem ispitivanju otkriva da je taj termin upotri- tička autoriteta. Važno je naglasiti i naglašavamo vlast Unije i domen vlasti države članice. jebljen u nekom fakultativnom i nepolitikološkom Konfederacije su neodržive, federacije su održive... da u federaciji ove dvije vlasti funkcionišu relativno Važno je pomenuti da je tu riječ o svojevrsnom smislu. Federacija može da znači asocijacija, udru- kako nas o tome iterativno uče iskustvo i istorija. I autonomno, između njih postoji odijeljenost i podi- katalogu nadležnosti, što će reći eksplicitnom defi- ženje, liga i sl., pa se tako o EU ponegdje govori i kada bi Evropska unija bila (samo) konfederacija, jeljenost i svaka vrši vlast u njezinom domenu. Kako nisanju oblasti nadležnosti federacije i federalnih kao o federaciji država, tako da je u tom smislu i ona bi se, mislimo, već bila raspala. primjećuje jedan autor, „u nekom smislu svaki fede- jedinica i razgraničenju istih, katalogu koji se inače Liga naroda bila federacija(država); a takođe može ralni sistem je podijeljena kuća“... s tim što nam se podrazumijeva kao sastavni dio svakog savremenog Možda najvažnije, diferencijacija je u tome što su da ima strogo politikološko i pravno značenje. Ono čini da tu treba dodati da je taj sistem u ovom slu- federativnog ustava. konfederacije labavi savezi država, dok su federa- prvo značenje za nas je ovdje irelevantno. Termin čaju podijeljen po vertikalnoj liniji, kako bismo bili federacija se u ovoj elaboraciji koristi isključivo u Što se tiče dvije vladavine ili „podijeljene kuće“, cije pravno i politički čvršći savezi država i njihovih potpuno precizni u formulaciji. ovom drugom, relevantnom pravnom i politikološ- uopšteno rečeno nad stanovništvom jedne države naroda. Tačno je to da u konfederaciji takođe imamo kom smislu, dakle, termin federacija se odnosi na Uočimo, dakle, da je ono federativno u svakoj fede- članice vladaju dvije egzekutive: nacionalna vlada dvije vlasti, međutim, razlika je vrlo velika i zato što oblik uređenja države. Da li je Evropska unija u tom raciji jednovremenost dvije vladavine nad istom terito- i Evropska komisija. - obično, konfederalna vlada nema realnu pravnu smislu federacija? rijom i relativna konstitucionalna autonomija te dvije Što se tiče sudske vlasti, nad građanstvom države i političku autonomiju u odnosu na vlade država Naravno, da bismo Evropsku uniju s pravom i kao vladavine koja se u literaturi o federalizmu i federaciji članice jurisdikciju imaju dvije jurisprudencije, dva sastavnica te konfederacije, već u praksi nerijetko i oni koji su u pravu okarakterisali kao federaciju, neop- standardno opisuje kao vertikalna podjela vlasti. juridička autoriteta: evropski – Sud pravde EU i doslovno zavisi od njihove dobre volje i od onoga što hodno je da se identifikuju neke najvažnije karakteristike Nakon što smo identifikovali i istakli ove dijakri- Opšti sud i nacionalni sudovi – ustavni i vrhovni, je konjuktura, počevši od stalnosti godišnjih budžet- jedne federacije. S tim što, kao što se podrazumijeva, tičke oznake onoga što je federacija ili federativno apelacioni i sudovi prve instance. skih uplata pa nadalje;

34 35 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

- još, konfederalna vlast donosi odluke koje obave- pravo, onda je eo ipso Evropska unija=federacija. koji je Italija donijela krajem 1962.g. suprotan cilje- može varirati od jedne do druge države... Obaveze zuju države članice samo ukoliko iste to jednoglasno Ili ćemo pokušati reći da je riječ o federalnom vima zajedničkog EEZ tržišta i da lokalni sud pri- preuzete Ugovorom iz Rima ne bi bile bezuslovne, usvoje i prvo prihvate, dok federalna vlast donosi pravu u nečemu što je inače konfederacija? Ili ćemo mijeni član 177. Rimskog ugovora o onome što se već prosto kontigentne, ukoliko bi ih se moglo dove- odluke koje su za države članice obavezujuće, bez reći da je riječ o federalnom pravu u sklopu nečega nazivlje preliminary ruling. Tužba je podnijeta sudu sti u pitanje subsekventnim zakonskim aktom neke obzira na njihovo slaganje ili neslaganje; što je inače tek liberalni internacionalni režim? Može u Milanu, koji je, pak, sud, izgleda zatečen jednom od država potpisnica“. Zatim se par rečenica kasnije novom i neobičnom, zbunjujućom juridičkom situ- - i još, odluka koju donese vlast kakve konfe- li, pretpostavimo, Velika Britanija da ima federalni jasno konstatuje „prvenstvo prava Zajednice“... ustav i pravo a da pri tom bude tretirana kao uni- acijom, dalje uputio predmet ESP-u na razjašnjenje deracije u pravnom i pravosudnom nije self-execu- i interpretaciju u smislu postupka prethodnog odlu- Dakle, pravo Zajednice/Unije ima primat, prei- tarna država ili vice versa? ting, nije obavezujuća za građanina države članice te čivanja, prema članu 177. Rimskog ugovora. mućstvo ili prethođenje u odnosu na pravo Francuske, konfederacije automatski, odnosno, obavezujuća je Kako stvari stoje biće još jasnije ukoliko se dalje Litvanije, Portugalije (ili sjutra Crne Gore), tačno za istog tek ako i kada se ta odluka odlukom vlasti podsjetimo na ono što je princip supremacije kao na I isto kao svojevremeno američki federalnu sud, onako kao što pravo SAD ima primat, preimućstvo ili države članice transponuje u vlastito zakonodavstvo; još jedan markantan i još i opredjeljujući princip ESP je donio odluku po kojoj kada je domaći zakon prethođenje u odnosu na pravo, recimo, Kalifornije, u u suprotnosti sa pravom EEZ/EZ/EU, t.j. kada odluka, pak, federalnih vlasti, naravno ako je riječ o evropskog prava, princip koji daje novu dimenziju Virdžinije ili Novog Meksika. Ili kako konstatuje fran- dođe do konflikta između nacionalne i nadnacio- domenu u kojem su federalne vlasti po ustavu nad- evropskom pravu as a whole a koji je princip, takođe cuski proučavalac integracija Reno Deus: ležne i ako je odluka intra vires, obavezujuća je i za nesporno, federalan i federativan. nalne norme, nadnacionalna norma ili nadnacio- Sa jednim potezom pera, ESP je tako Ugovoru iz Rima pojedince u federalnim jedinicama i to u zakonom nalno, evropsko pravo, prevladava. Ova presuda, U hronologiju događaja i odluka koji su vodili tretirana od mnogih kao maltene legendarna, kao dodijelio autoritet sličan onome ustava u jednom federal- utvrđenim situacijama bez posredovanja vlasti fede- ka tome da USA federacija – ne samo na papiru već što znamo, pretočena je u precedentno pravo, nasta- nom sistemu. ralne jedinice. Svakako, ovako nešto je nezamislivo i u životu – bude doista federacija ili da postane full vila da živi kao i pravni i politički princip, poznat u konfederacijama. Odnosno, ako bi bilo zamislivo, fledged federativna država rutinski se utiskujuće upi- A konkretan argument koji Sud angažuje odmah kao princip supremacije. odnosno uvedeno u konfederativnu konfiguraciju, suje i presuda Vrhovnog ili Federalnog suda u slu- nakon što je u obrazloženju odluke u gorepomenutom prosto tada to eo ipso više ne bi bila konfederacija, čaju Cohens v. Virginia. U najvažnijem, Vrhovni sud Ali princip supremacije jeste, velimo, eminentno slučaju konstatovao da pravo Zajednice ima prven- ni formalno ni faktički. države Virdžinija je presudio da kada dođe do slu- i imanentno federalni princip. Taj je princip ugrađen stvo jeste član 189 Rimskog ugovora prema kojem čaja ili situacije kada je državni zakon versus fede- u ustav SAD. U članu VI (alineja 2) američkog ustava su regulative – dakle zakonodavni akt Zajednice/ Ako, sada, pogledamo još jednom ove tri dife- ralni zakon, kada se konfliktno sudaraju norma fede- čitamo: „Ovaj Ustav i zakoni Sjedinjenih Država koji Unije – obavezujuće i direktno primjenljive u drža- rencijacije, ako ih iskoristimo kao benchmark, biće ralne jedinice i norma federacije, tada državni zakon će biti donijeti; i svi ugovori sklopljeni i koji će biti vama članicama. da možemo dosta toga saznati i shvatiti o Evropskoj i pravo federalne jedinice prevladava. Međutim, sklopljeni u ime Sjedinjenih Država, biće vrhovni uniji. Jer, ovdje, bar kako bi da izgleda, kada govo- Time i tako dolazimo do sljedećeg, još jednog kru- slučaj je dalje dospio pred Federalni sud, koji je sud zakon zemlje; i sudije u svakoj državi su obavezni rimo o onome što realno i relevantno razlikuje fede- cijalnog pravnog (i političkog) principa koji, kako 1821. g. donio skroz obratnu presudu, naime, pre- da ga poštuju iako tako dolaze u sukob sa bilo čime raciju od konfederacije, stiče se utisak kao da indi- mislimo, eo ipso preobrće Zajednicu/Uniju u fede- sudu po kojoj kada dođe do onog slučaja ili situa- u ustavu ili zakonima bilo koje države“. rektno pogledujemo i portretišemo EU. cije, federalni zakon ili federalno pravo preovladava. ralni sistem, realno i relevantno je federalizuje, čineći Saznanja i poređenja radi, zgodno je da sad pro- je de jure federacijom, tako u koalescenciji sa upravo S tim u vezi uzmimo kao predmet analize treću Sad, ono što je ovdje baš veoma zanimljivo i zna- čitamo šta piše u obrazloženju odluke ESP u slučaju objašnjenim principom supremacije. iznijetu diferencijaciju. Ono što temeljno razlikuje čajno, slučaj Cohens v. Virginia nalazi njegov spitting Costa v. ENEL. „Osnivanjem na neodređeno vre- To je princip direktne primjene (direct applicability federaciju od konfederacije je ono što pravnici pro- image u jednom slučaju koji ima posebno mjesto kada mensko razdoblje Zajednice koja ima vlastite insti- principle). Zakonodavni akti Zajednice/Unije stav- učavatelji EU nazivaju princip direktnog efekta a oni je u pitanju istorijat i jurisprudencija Evropskog suda tucije, personalnost, vlastiti pravni kapacitet, kapaci- ljeni pod signaturu regulative su direktno primjen- proučavatelji američke federacije samo-izvršnost. pravde... ali i istorijat i razvitak EU ukupno uzeto. tet međunarodnog zastupanja i, pogotovo, stvarnu ljivi (direct applicability) u državama članicama. To Ni nekolicina neće poricati da je princip direktnog To je slučaj Costa v. E.N.E.L. U najvažnijem, ita- vlast koja proizlazi iz ograničenja suvereniteta ili pri- znači da za njihovu primjenu u državi članici nije efekta eminentno federalan i federativan. Otuda, nije lijanski državljanin Flaminio Kosta je tužio ENEL jenosa vlasti sa država na Zajednicu, države članice potrebna nikakva zakonodavna intervencija od strane teško dokazati da tzv. evropsko pravo, po mnogo (Ente Nazionale Energia Elettrica), odnosno italijanski su, premda u ograničenim područjima, ograničile te države, kojom bi se intervencijom ta regulativa čemu, no možda prije svega po ovom principu direk- Nacionalni bord za električnu energiju a povod je bio svoja suverena prava i tako stvorile pravni sistem tnog efekta, predstavlja primjer realnog federalnog jedan običan, mali, račun za struju. Građanin Kosta koji se primjenjuje kako na njihove državljane tako transponovala u njezin pravni sistem. prava. Pošto je, pak, evropsko pravo=federalno je tražio da sud utvrdi da li je Zakon o nacionalizaciji i na njih same... Izvršna snaga prava Zajednice ne Sad, princip direktne primjene je nešto što je

36 37 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

za juriste, poznavaoce evropskih integracija, inače prožetog federalnim ambicijama... ali i prije svega ni bio sklopljen da kao quo titulo ne imade izgradnju Nastala bi zbrka. Jednostavno, ništa ne bi bilo poznato i opštepoznato, baš kao manje više i za stu- nešto što se zove projekat zajedničkog tržišta. Ako onoga što je Common Market. od projekta zajedničkog tržišta. S tim u vezi, treba diratelje i studente iz oblasti evropskih studija. imamo to dvoje, onda je maltene nevažno to što je shvatiti da je ono što je ovdje korolarijum to da ili Drugo, kao takav ovaj ugovor je po njegovoj pri- preostatak gavernmentalne strukture eventualno zajedničko tržiše ne može biti izgrađeno (dovršeno) u Ali ono što je isuviše često – ili kako se to još kaže: rodi ono što u anglosaksonskom pravu opisuju kao konfederalan. Bez toga, konfederalni ugovor ostaje konfederaciji ili da je za izgradnju (dovršenje) zajed- po pravilu – propuštano da bude opaženo jeste to framework treaty. Uprošćeno, znači da je riječ o ugo- konfederalni ugovor – Rimski ugovor ostaje tek ničkog, nacionalnog ili nadnacionalnog, tržišta, neop- da ovaj tako nazvani princip direktne primjene ima voru kojega ne karakteriše detaljnost i preciznost, međunarodni ugovor – a evropsko pravo ostaje tek hodna federalno/federativna nadgradnja. Treba imatu – i to izrazito – izraženo federalno značenje i značaj, već generalnost, misli se na generalnost one vrste međunarodno pravo koje u određenim slučajevima na umu da je američka federacija (USA) izgrađena tako da u međuprožimanju sa principom suprema- kakva je zapravo karakteristična za ustave. Cilj broj obavezuje države ali nije obavezujuće u državama. na projektu zajedničkog tržišta, izrasla je iz njega cije i – svakako – principom direktnog efekta kojega jedan u ovom ugovoru i za njega je common market. sva ona i sve do danas, federativna epistruktura. ćemo elaborirati nakon ovoga, čini as a result da je Dakle, gornji misaoni eksperiment izgleda da Sad, teško da se može zamisliti neki cilj uopšteniji Evropska unija legalna federacija, zapravo najmanje ima jednu važnu restrikciju. Naime, konfederacija o – tačnije: uopštenije formulisan – nego što je ovaj. U tu federativnu epistrukturu rudimentarno toliko. Stoga, kako da mislimo o eholalijskim ekspli- kojoj je riječ, osim onog pravnog trijumvirata, zatim spada: kacijama nekih od vajnih vodećih viđenja videćih i postojanja Vrhovnog suda predanog zadatku fede- Iz ovoga proizilazi potreba da se uspostavljaju federativna sudska grana vlasti, jednu kontinentalnu politeia sazdanu na onom juri- ralizacije konfederacije, obavezno mora imati neku nova zakonodavna akta kao konkretizacija ugovora/ dičkom trijumviratu tek kao konfederaciju, uniju zasnovanost u konstruisanju jedinstvenog, zajed- ustava. Uočimo, kao važno, kako ova sekundarna federativna legislatura i federalno pravo. zakonodavna akta mogu biti donošena ili na evrop- država ili internacionalni režim... osim kao o igno- ničkog ili nacionalnog tržišta. Upravo na taj način Ono, pak, što federalno pravo čini federalnim jeste raciji i ignoranciji? je operacionalizovana EU. skom ili na nacionalnom nivou. Međutim, ukoliko bi ta akta bila donošena – i nedonošena – na nacio- upravo na prvome mjestu doktrina direktne primjen- Ako zamislimo jednu konfederaciju, bez obzira I u tom i takvom kontekstu, upotrebljivo je zapa- nalnom nivou, tada bi nastupila disharmonizacija, ljivosti. Nije čudno što je ova doktrina predviđena koje skale bila, te ako onda istoj u mislima prido- žanje poznavaoca američkog federalizma Mareja pošto bi svaka država donosila i nedonosila potrebna Rimskim ugovorom i ugrađena u Rimski ugovor damo ustavnu ili ugovornu odredbu kao introduk- Forsajta da je EEZ „ekonomska konfederacija“. Samo, posve eksplicitno, dakle, što nije morala da bude akta podobno svojim interesima i po svojoj dnevno- ciju principa direktne primjene, šta je rezultat? Jasno nakon ove prethodne pripreme, htjeli bismo da sada dedukovana i oktroisana subsekventnom odlukom političkoj mjeri. je (ili bar tako izgleda) kako bi tu bila riječ o formal- tu konstataciju upodobimo fakticitetu federalizacije Suda. Jer, princip direktne primjenljivosti proizilazi noj i faktičkoj dekonfederalizaciji, kako bi već samo i reknemo da je EEZ/EU b i l a „ekonomska kon- Na prvome mjestu norme koje se tiču negativnih iz projekta zajedničkog tržišta kao nešto što je istome i samom tom introdukcijom ta konfederacija bila federacija“... dok ekvipolent Federalnog suda SAD, integracija, moraju da budu najmanje direktno pri- inherentno. Ovaj princip je ozvaničen i formalizo- upodobljenija federativnom modelu. ondašnji Evropski sud pravde, nije introdukovao mjenljive. Drugim riječima, kako to zapravo logično, van u odeljku II, članu 189 Ugovora iz Rima, gdje se Razumije se, ukoliko sada, dalje, smišljeno zami- ova tri ključna pravna i federalna principa. Naravno, tačno i koherentno konstatuje Sud u obrazloženju veli: “Radi izvršavanja svojih zadataka, u skladu s šljenoj konfederaciji budu pridodavani princip direk- podrazumijeva se – i dok tokom vremena nije dalje prethodne presude u slučaju Costa v. ENEL, „izvršna odredbama ovog ugovora, Savjet i Komisija donose tnog efekta te princip supremacije... ko može sporiti došlo do daljnjih i detaljnjih institucionalnih federal- snaga prava Zajednice ne može varirati od jedne do regulative, direktive i odluke, daju preporuke i mišlje- da ono što sada imamo pred umnim očima nije više nih izmjena i inovacija zamašnih dimenzija, primjer druge države”. nja. Regulativa ima opštu primjenu. Obavezujuća je ništa drugo do sasvim drugi oblik složene države, čega je uspostava Centralne banke itd. Evo kako poznati britanski sudija lord Dening u cjelini i neposredno se primjenjuje u svakoj državi naime, formalna i faktička federacija? Zašto je važan projekat zajedničkog tržišta? komentariše ovakvu narav Rimskog ugovora: članici”. Takođe u članu 191: “Regulative se objav- ljuju u Službenom listu Zajednice. Stupaju na snagu Tržište i federacija: Tri pravna principa ovdje apo- „Koliko se razlikuje ovaj ugovor. Njime se postav- Prije svega, to je nesumnjivo ono što je najvaž- na dan koji je naveden u njima ili, ako isti nije nave- strofirana i analizirana su po porijeklu i formi pravni ljaju generalni principi. Izražava ciljeve i svrhe. Sve nije, izgradnja tržišta je condicio sine qua non evrop- den, dvadesetog dana od dana objavljivanja”. ali po dvojakim posljedicama, vidimo da su isti isto skih integracija, kako u ekonomskom, tako i u poli- u rečenicama skromne dužine ... Ali njemu nedo- i politički; i štaviše - samo pod određenim okolno- tičkom i pravnom smislu. staje preciznost. Koristi riječi i fraze bez definisanja A čim je, pak, neka internacionalno/nadnaci- stima – državotvorni. Kada se kaže: pod određe- šta one znače. Jedan engleski pravnik bi tražio inter- onalna norma direktno primjenljiva, isto to auto- Zašto je izgradnja tržišta važna u pravnom smislu? nim okolnostima, misli se na to da je neophodno pretativnu klauzulu, ali tražio bi uzalud. Ne postoji matski znači i to da je inherentno odlikuje supre- da jedan takav i takav institucionalni ambijent bude Odgovor je možda očigledan. Prvo, Ugovor iz nijedna. U čitavom ugovoru, postoje praznine. One macija. Princip supremacije konsekventno proizilazi involviran kao preduslov. Konkretno, ovo znači da Rima kao trajni ugovor – a taj se trajni ugovor danas moraju da budu ispunjene od strane sudija, ili regu- iz principa direktne primjenljivosti. I ne samo to: su neophodni postojanje i podrška vrhovnog suda odlukom ESP tretira kao constitutional charter – ne bi lativama i direktivama. To je evropski način”. supremacije štiti direktnu primjenljivost. Obrnuto

38 39 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

ne važi. Ako bi prethodio princip supremacije, tada direktna primjenljivost evropskog prava omogućila je pošto je prema Ugovoru o Evropskoj uniji ista zasno- obara ono što je federalna analogija ili čitavo posti- bi država članica – u federaciji ili supranacionalnoj Sudu da razvije dvije temeljne doktrine evropskog pravnog vana i na gnuće gornjeg istraživanja, nema ni govora. uniji – jednostavno odbijala da prihvati norme dola- poretka: doktrinu direktnog efekta i doktrinu supremacije. -verikalnoj podjeli vlasti između supranacionalnih Jer, ipak, zeće odozgo – sa nivoa federacije/Unije – tako da Ali ovdje, podsjećamo čitaoca, fokus nije na strik- i nacionalnih vlasti za koju je opet podjelu neupitno bi njihova supremacija bila tek potencijalna, to jest federalna analogija je naročito ubjedljiva jer najbolje tno pravnom objašnjenju principa, već prevashodno da predstavlja federativni postulat i ono najfederal- prazno slovo na papiru. Otuda, kada se kaže princip shvata ono što je za EU najkarakterističniji fenomen: dvije na političkim implikacijama njihovim, fokus je na nije federacija, te zatim, uzimajući u obzir i to da se direktne primjenljivosti isto je kao da se kaže prin- ili, u nekim slučajevima, tri preklapajuće jurisdikcije... “federalnim implikacijama slučajeva Van Gend en - građanin jedne države članice po Ugovoru isto- cip federalizacije pravosuđa, prava i politeje. Kako nepristrasno riješiti ovu „antinomiju“? Kako Loos i Costa", što ovu analizu čini više politikološ- vremeno tretira i kao građanin Unije i kao građanin doći do zaključka koji će uzeti argumente pro i contra Realističnom razumijevanju ove problematike kom nego pravnom. A oni su, pak, akcentirani prin- te države doprinosi i to da se uoči da tri ključna principa cipi kao takvi, zapravo implikacija common market u obzir a biti konzistentan? Kako to već biva, rješe- - da se taj isti građanin nalazi pod jurisdikcijom zapravo predstavljaju tri pravnička izražaja jednog projekta, koje znači, budući da je riječ o federalnim nje je jednostavnije nego što na prvi pogled izgleda. dva suda, živi pod zakonima dva zakonodavca, naci- istog. Recimo, obrazloženje odluke (prethodne pre- principima – tvorećim jednu pravno-političku fede- Prije svega, jasno, EU ne može da bude i da ne onalnog i nadnacionalnog, te da je pod vlašću dvije sude) u slučaju Costa v. ENEL konstatuje i to da ono ralnu doktrinu – da je federacija implikacija tržišta. bude federacija. Zaključak ka kojemu se smjera mora što sud iz Milana pita obuhvata i pitanje „da li ove egzekutive, one njegove države i Evropske komisije Doista, kako su to shvatali tek neki od aktera treba istraživanje privesti kraju i formulisati nešto da bude, osim konzistentan, naučan i argumentovan, odredbe proizvode direktni efekat“. Dakle, vidimo takođe i zadržavajući se unutar kružnice logičnosti. da je ista problematika davajuća osnova za promo- integracija – i to neki prethodno, neki postupno, što bi bio rezultat. Slijedom svega navedenog ostaje neki prekasno – onako kako se kakva kokoš nalazi u još da se na kraju, iako problematično a još uvijek EU ne može da bude i da ne bude federacija. Bar ne ciju supremacije evropskog prava takođe davajuća jednovremeno. Paradoksalno, ipak, moglo bi biti da osnova za promociju direktnog efekta. Bukvalno, kakvom jajetu, baš tako je federalna pravno-politička ne apodiktično, konstatuje da je iznijeto testiranje epistruktura ili prosto federacija smještena u sredini pokazalo i potvrdilo da je Evropska unija federacija. je EU upravo to ili takva, odnosno da su nekako u ESP je mogao da u slučaju Costa v. ENEL introdukuje pravu i pro i contra autori. princip direktnog efekta a da princip supremacije zamisli zajedničkoga tržišta. Konkretno-povijesni Ipak, nasuprot tome zaključku, sada se može sačeka neku sljedeću podesnu i povjesnu priliku. case study za to je američka federacija (USA). podići jedan formalan, kantovski prigovor temeljem Ništa lakše nego reći: EU nema policiju ili voj- sku... ergo to nije federacija. Takođe, zavisno jedino od tajminga, promocija Još jednom, najvažnije je to da su ova tri principa zapažanja da se prima facie jednako ubjedljivo dade principa direktnog dejstva je davajuća osnova za pro- o kojima je riječ, kao i još neki iz istih izvedeni, neza- braniti i sasvim suprotna konkluzija ili konstatacija, Zbilja, američka je federacija odmah nakon što je mociju principa supremacije, tako da se u obrazlo- mislivi u konfederaciji odnosno intergavernmental- naime, konkluzija ili konstatacija da EU nije federacija. nakon ratifikacije 1788.g. 1789.g. federalni ustav stu- ženju presude u slučaju Costa veli da je “prvenstvo noj Evropskoj uniji i hronološki povezani sa usposta- Da li smo zapali u antinomiju? Da li je EU fede- pio na snagu, raspolagala oružanim formacijama. To prava Zajednice potvrđeno članom 189. prema kojem vom i funkcionisanjem onoga što je Common Market racija ili nije? je drastično očito u slučaju građanskog rata. – tržište.. Zato treba dodati da je riječ o dvije, odno- uredbe imaju ‘obavezujuću’ snagu i ‘neposredno su Federalna antinomija? Koliko se dade razabrati, No korespondentnije bi bilo, mislimo, takođe i sno tri, temeljne doktrine jednog prepoznatljivog, (a) primjenljive u svakoj državi članici’”. osnovni prigovor upućen onima koji su skloni da produktivnije, ukoliko bi se umjesto onako rezo- tipičnog federalnog prava. Ovo je izgleda izgledno i Velimo da je princip direktnog efekta neodvojiv EU vide kao federaciju jeste isti kao i onaj upućen novalo ovako: EU nema policiju ili vojsku... ergo to za Šitcea, tako da kazuje i ukazuje: „…Direktna pri- od principa direktne primjene. Naime, „direktni efe- onima koji su skloni da EU vide kao državu: EU još nije federacija. Još više, ukoliko bi se rezonovalo mjenljivost je ‘federalno’ pitanje”. kat zahtijeva direktnu primjenljivost, mada obrnuto nema monopol fizičkog nasilja. Ili kako je to autoru nekako ovako: EU nema vojsku i policiju... ergo to ne važi. Direktna primjenljivost jedne norme čini da Zbog svega toga, pošto je nesumnjivo utvrđeno ove analize u jednom razgovoru prosto spočitao je federacija in making. za Evropsku uniju da je elementarno zasnovana na je njen direktan efekat samo moguć”. Ako neki akt jedan studiratelj integracija – jednostavno ne postoji Osim toga, nije izlišano ni ovakvo rezonovanje: federacije ili Unije ima direktni efekat, jasno je da to -principu direktne primjene evropski FBI. EU još nema vojsku i policiju... etc. Jer kako je opširno znači da je samim tim i (prvo bio) direktno primjen- -principu direktnog efekta Bez sumnje, ovaj prigovor, ovaj argument, stoji. objašnjavano na jednom drugom mjestu konstata- ljiv. Isto tako, oba podrazumijevaju princip suprema- Istovremeno, pogrešno je misliti da je u pitanju neka- cije kako EU nema vojsku i policiju as a matter of cije – ili ako se hoće ono što je federalna preempcija -principu supremacije kav kritični argument, kako, izgleda, misle oni koji ga fact nijesu sasvim u skladu sa faktima. To pokazuje – u odnosu na nacionalnu normu. za koje je principe, pak, utvrđeno da su po pori- u ovom ili onom obliku, angažuju. Drugim riječima, postojanje onoga što se naziva Evropske žandarmerij- To jest, kako objašnjava Robert Šitce, američki jurist, jeklu i posljedicama federalni/federativni, tako da nije u pitanju angažovanje argumenta koji neopozivo ske snage (EUROGENDFOR) ili u najnovije vrijeme

40 41 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

– nakon tzv. migrantske krize – osnivanje European Sa njegove strane, Evropski parlament je ne jed- Dok Elazar proučava federalizam an generale (k tome prekida ciljem koji 1951. godine deklariše Šumanova Border and Coast Guard Agency. nom pozvao i na uspostavljanje svojevrsnog pan- i nekako prigodno), dotle je u Bardžesovom prouča- deklaracija. dana ministarstva odbrane, odnosno generalnog Takođe, EU ima vojne snage angažovane u misi- vanju u prvom planu evropski federalizam, intenci- S tim u vezi, ukupno, prošlost, sadašnjost i spe- direktorata za odbranu, koji bi bio novi direktorat jama širom svijeta, kao i EUROPOL, što se može, onalno posmatranje Evropske zajednice/unije kroz cijalno budućnost EU se ne mogu razumjeti ukoliko u sklopu Komisije. zasnivanjem u dosadašnjem evolutivnom i inkremen- federalno i federativno sočivo, odnosno, nastoji da se ne uzme u obzir uticaj (i to nesumnjivo presu- talnom razvoju inherentnom integracijama, posma- S tim što ipak, lako je razumijeti, nigdje otpori i utvrdi da li je Evropska unija (t.j. Evropska zajed- dan) koji su na pravac, sadržinu i karakter evrop- trati kao evropski FBI in statu nascendi. nevoljnost u odnosu na evropeizaciju nijesu toliki kao nica u vrijeme kada njegova analiza nastaje i na koje skih integracija imale tzv. federalističke elite, imale kada je ova problematika u pitanju, dakle kao kada se odnosi, 1972-1987) federacija, onda odmah zatim, Najzad, iako EU nema vojne snage u smislu u sve od samog početka i čak prije toga. U tom smi- je u pitanju transfer suverenih nadležnosti „nagore“ ako jeste, koja ili kakva federacija in concreto. kojem je to uobičajeno u još postojećim nacionalno- slu, prvotno, treba pomenuti ili podsjetiti da su oni a u oblasti vojnih poslova i odbrane. Tako, „blok se i teritorijalnim državama... kako se mogu previdjeti Sada, ako ima nešto što bismo u ovom dijelu ovog koje nazivlju the founding fathers – Mone, Šuman, De dalje rva sa decenijama starim pitanjem koliko hard ne samo brojni i javni nego i kontinuirani napori rada željeli da istaknemo, onda bi to bilo Bardžisovo Gasperi, Adenauer... bili prononsirani federalisti i power da se stavi pod vlast Brisela“. koji se svi svode na pokušaj da se neka vrsta EU isticanje i iskazivanje da Evropska unija/zajednica tako federativna Evropa ili Evropa federacija bješe Army najzad uspostavi. Kažemo: najzad, pošto se Ipak, bar kako izgleda, stvari se po tom pitanju jeste federacija, konkretno, Evropska zajednica nešto za šta su se ovi – još dosta prije Šumanove ovi i ovakvi napori ulažu od početka i datiraju od sve više mijenjaju. Recimo, EU je 2016.g. objeloda- je federalna država. Njegov fokus je na „federa- deklaracije ili Pariskog ugovora i European Coal and početka 1950-ih kada su međunarodni ugovor o pro- nila Akcioni plan za evropsku odbranu, koji se sma- lizmu koji teži da spoji i države i narode savremene Steel Community – zdušno zalagali. jektu formiranja Europe Defence Community potpi- tra „tačkom preokreta, ako ne i 'revolucijom'“. Zapadne Evrope, posebno one koje su u sadašnjosti sale Njemačka, Francuska, Italija, Belgija, Holandija Iznenađujuće ili ne... čak je i mađarski premijer Viktor obuhvaćene Evropskom zajednicom, u novu formu Orban pozvao na formiranje onoga što je EU Army. unije, naime, federalnu državu. Ova nova federalna i Luksemburg, dakle, zemlje osnivači EZUČ i EEZ. Literatura U prilog tome istome, nije li još finalna rezolucija Tako da iako „ovi inicijalni koraci mogu izgledati država je nešto što se, kvalitativno i kvantitativno, konferencije evropskih federalista održane u Parizu mali, eksperti kažu da predstavljaju revolucionarnu pruža s one strane postojeće Evropske zajednice i Burgess Michael, FEDERALISM AND EUROPEAN UNION, Routledge, London and New York, 1991. od 22. do 25. marta utvrdila „potrebu za federal- izmjenu nakon decenija nedjelovanja“. više je obavezujuće i regulisano u formalnom kon- nom armijom, pošto ništa manje od snažne federalne stitucionalnom i političkom smislu nego što je to Börzel Tanja, A., GOVERNANCE APPROACHES TO EUROPEAN Paralelno s tim, nezavisno od komparativne ana- INTEGRATION, KFG Working Paper Series, No. 84/May 2018. države ne bi bilo dovoljno da očuva mir, kao što je lize federalizma, pronalazi se da se ne može pre- slučaj sa sadašnjim organizacionim aranžmanima. Bulletin of the European Communities. September 1985, No 9. to demonstrirao fijasko Lige nacija“. nebregavati onakav tip uvida kakav ima na umu Federalna država, iskrsavajuća iz sadašnjeg acquis communitaire Zajednice, nužno će biti zasnovana na Luxembourg: Office for Što se tiče, pak, toga da EU j o š nema oružane britanski proučavalac evropskih integracija Majkl jačim, direktnijim, institucionalnim vezama između official publications of the European Communities, snage... tu problematiku jako dobro, užižujući kakvo Bardžes kada ukazuje na „kontinuitet i otpornost država članica kao država i između naroda Evrope šire polje iskustva, sažima naslov jednog teksta o federalne ideje u političkom i konstitucionalnom http://www.cvce.eu/obj/speech_by_jacques_delors_luxe razvoju Evropske zajednice“ i kada očekuje „razu- kao evropskih građana“. bourg_9_september_1985-en-423d6913-b4e2-4395-9157- recentnim namjerama i naporima da se takve snage fe70b3ca8521.html uspostave. Naslov glasi: „EU, osnovana kao proje- mijevanje i poštovanje kontinuiranog značaja fede- Citirani autor naglašavajuće najavljuje da će Dehousse Renaud, THE EUROPEAN COURT OF JUSTICE, ralizma za budućnost Evrope“. „federalna država koja će izrasti iz Evropske zajed- kat mira, planira vojnu budućnost“. MACMILLAN PRESS LTD, 1998. nice biti nešto jedinstveno. To neće biti Švajcarska ili U nastavku teksta čitamo: „Raspoloženje u Takođe, Bardžes kazuje i ukazuje da „u najno- Austrija writ large. Federalisti mogu da se oslanjaju Dyevre Arthur, EUROPEAN INTEGRATION AND Evropskoj uniji u vezi sa vojnim poslovima pro- vije vrijeme nije napravljen niti jedan pokušaj da se NATIONAL COURTS: DEFENDING SOVEREIGNTY UNDER na takve primjere kao na poznato iskustvo ali ti pri- lazi kroz seizmičku izmjenu. Policymaker-i širom demonstrira kako i do kojeg stepena su federalne INSTITUTIONAL CONSTRAINTS, mjeri su samo od ograničene koristi“. Kontinenta najzad su se složili da je hard power – ideje, uticaji i strategije bile sve-prisutni, zaista inte- https://ssrn.com/abstract=2195722 or http://dx.doi. dugo vremena viđena kao suprotna razlogu posto- gralni, dio kontinuiranog političkog i konstitucional- Razumije se, kada se govori o uticaju federalnih org/10.2139/ssrn.2195722 nog razvoja Evropske zajednice“. janja EU – sada esencijalna za opstanak bloka“. S ideja na razvoj EEZ/EZ/EU misli se na uticaj poje- Elazar Danijel, J., EXPLORING FEDERALISM, The University tim u vezi, Evropska komisija je predložila uspostavu Barem za potrebe naše komparativne analize, pro- dinaca i grupa, nosilaca federalnih ideja ili evrop- of Alabama Press, 1987. Evropskog odbrambenog fonda koji bi raspolagao nalazi se da su uvidi Majkla Bardžesa preči ili rele- skog federalizma, koji su neposredno ili iz drugog Fabbrini Sergio, WHICH EUROPEAN UNION?, Cambridge sa 13 milijardi evra. vantiji od onih Elazarovih. Razlog je jednostavan. plana oblikovali integracioni projekat, vođeni bez University Press, 2015.

42 43 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

Herszenhorn David, M., Bayer Lili and Barigazzi Jacopo, Majone Giandomenico, EUROPE AS THE WOULD-BE WORLD Politika Ruske Federacije na Zapadnom Frankel objašnjava da se vanjska politika sastoji EU, FOUNDED AS PROJECT OF PEACE, PLANS MILITARY POWER, Cambridge University Press, 2009. od odluka i akcija koje u određenoj mjeri zadiru u FUTURE, POLITICO, 8/30/18, Balkanu: slučaj Crne Gore Majone Giandomenico, MONETARY UNION AND THE odnose jedne zemlje s drugim zemljama (Frankel, https://www.politico.eu/article/ POLITICIZATION OF EUROPE, Keynote speech at the piše: Nebojša Todorović 1963, p. 1). Da bismo opravdali tezu po kojoj politika eu-founded-as-project-of-peace-debates-a-militarized-future Euroacademia International Conference: “The European Union and the Politicization of Europe”, Vienna, 8-10 December 2011. Ruske Federacije na Zapadnom Balkanu, a posebno Keleman Daniel, R., BUILT TO LAST? THE DURABILITY OF prema Crnoj Gori, predstavlja interesni odnos, rad EU FEDERALISM, in: MAKING HISTORY, European Integration Schütze Robert, EUROPEAN CONSTITUTIONAL LAW, Uvod and Institutional Change at Fifty, Sophie Meunier and Kathleen Cambridge, Cambridge University Press, 2012. ćemo podijeliti u dva dijela. R. McNamara (eds.), Oxford University Press, 2007. Tömmel Ingeborg, THE EUROPEAN UNION – FEDERATION SUI U prvom dijelu će biti opisane determinante odno- Lavallee Chantal, THE EUROPEAN COMMISSION: AN GENERIS?, in: Finn Laursen(ed.), THE EU AND FEDERALISM, Odnos Ruske Federacije i zemalja Zapadnog sno pojedini faktori kako bi se pomoću njih pronašli ENABLER FOR THE EUROPEAN SECURITY AND DEFENCE Ashgate, 2011. Balkana predstavlja temu koja je kroz istoriju pri- glavni trendovi ponašanja u politici Ruske Federacije UNION, 26/4/2018, http://www.realinstitutoelcano.org/wps/ vlačila pažnju, ali je u fokus svjetskog medijskog prema Zapadnom Balkanu, dok će u drugom dijelu portal/rielcano_en/contenido? izvještavanja došla tokom procesa pristupanja rada biti opisana manifestacija te politike kroz kon- Crne Gore Sjevernoatlantskom savezu. U knjizi kretne akcije koje su sprovođene u periodu nakon „Teorija međunarodne politike“ Hans Morgenthau završetka Hladnog rata. Za analizu različitih deter- tvrdi da raspodjela moći na Balkanu, ništa manje minanti na kojima počiva politika jedne zemlje prema nego raspodjela moći na Bliskom i Dalekom istoku, drugoj, korišćen je pristup koji razmatra npr. istorij- dijeli sudbinu generalnog međunarodnog sistema ske tradicije, geografski položaj, nacionalni interes i odnosa(Morgenthau, 2014, p. 187). Uzimajući ovo u raspoloživa sredstva određene politike u dostizanju obzir, ali i realističan pogled na sistem međunarod- vrijednosti kojima teži i sigurnosti koju želi postići nih odnosa ruskog vođstva, proces pristupanja Crne u međunarodnom sistemu odnosa (Vukadinović, Gore NATO-u viđen je kao remećenje lokalne ravno- 2009, p. 237). U tom smjeru, u prvom dijelu rada teže moći na Balkanu, po kojoj je Crna Gora tradici- analiziraće se faktori kao što su geografski položaj onalno pripadala ruskoj sferi interesa. Ovim radom, Ruske Federacije, njen identitet, ali i uticaj religije i dakle, želi se prikazati realna slika politike Ruske međusobne istorijske veze sa Crnom Gorom, koji su Federacije prema ovom regionu i istražiti u kojoj oblikovali današnju politiku Ruske Federacije prven- mjeri Ruska Federacija koristi nestabilno područje stveno prema Crnoj Gori. Prilikom opisivanja ovog Zapadnog Balkana za ostvarivanje svojih interesa. dijela korišćeni su dostupna literatura i saznanja Od velikog broja relevantnih izvora koji opisuju uglavnom crnogorskih istoričara, i to prvog pred- vanjsku politiku neke zemlje i koji su korišćeni za sjednika Crnogorske akademije nauka i umjetno- pisanje ovog rada, čini se da definicija vanjske poli- sti prof. dr Branka Pavićevića, zatim prof. dr Živka tike koju je dao britanski profesor međunarodnih Andrijaševića, prof. dr Šerba Rastodera, dr Bobana odnosa Frederick Samuel Northedge, sa Londonske Batrićevića i mnogih drugih. škole ekonomije i političkih nauka, najbliže opisuje U drugom dijelu rada biće opisane konkretne rusku politiku prema Zapadnom Balkanu. U svom akcije ruske politike prema Zapadnom Balkanu djelu „The Foreign Policy of The Powers“, on vanj- nakon završetka Hladnog rata i dezintegracije sku politiku definiše kao upotrebu političkih uti- Sovjetskog Saveza. U ovom dijelu biće analizirane caja jedne države kako bi se druge države navele vanjskopolitičke, često kontroverzne odluke Ruske da donose zakone na način kako to prva država Federacije u periodu bosansko-hercegovačke i kosov- želi (Northedge, 1968, pp. 9, 150). Slično tome, pro- ske krize. Sam period obilježili su predsjednički fesor politike sa Univerziteta Southampton, Joseph mandati Borisa Jeljcina, teško socioekonomsko stanje

44 45 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

ruskog društva i nemogućnost njegovog jačeg uticaja s obzirom na geografski položaj i veličinu prostora vladari imaju potrebu da stvore „buffer zonu“ na liniji bez obzira da li je vlada u Moskvi caristička ili bolj- na međunarodnu geopolitičku scenu. Bliža politika koji zauzima Ruska Federacija? Iako geografski fak- Sankt Peterburg – Rostov, koja razdvaja Rusiju od ševička“ (Morgenthau, 2014, p. 112). Ruske Federacije prema nezavisnosti Crne Gore i tori u poređenju s tehnološkim razvojem danas ne Evropskog poluostrva i koja će zaštiti rusku teritoriju U jednom istorijskom periodu pristup strateški njenom pristupanju NATO-u biće analizirana u peri- igraju veliku ulogu kao nekada, ipak se ne mogu od eventualnih kopnenih napada sa njenih zapad- značajnom Mediteranu zavisio je i od Jugoslavije, odima predsjedničkih mandata Vladimira Putina, zanemariti u međunarodnim odnosima. nih granica. Iz tog razloga ruska politika je danas pa je tada ovaj prostor trpio jak pritisak i Istoka i kada je imala i uspone i padove. Za opis ruske poli- najviše ustremljena na ostvarivanje dominantnog Ogromna prostranstva kroz koja se pruža Ruska Zapada. To se najviše osjećalo u vrijeme donošenja tike prema ovom regionu u periodu nakon Hladnog uticaja u Ukrajini, Bjelorusiji i baltičkim zemljama. Federacija pripadaju dvama kontinentima. Iz ove Rezolucije Informbiroa, kada Jugoslavija pravi zao- rata korišćeni su određeni izvori bliski crnogorskim veličine javlja se osjećaj važnosti Rusije, iz kojeg Balkan je tretiran kao region od značaja za sigur- kret u vanjskoj politici okrećući se Zapadu. Ovakav diplomatskim krugovima. Ovaj dio istraživanja tre- proističe uvjerenje da je, graničeći se sa njima, uti- nost i stabilnost njenih južnih i jugozapadnih granica zaokret Jugoslavije, uz prijem Turske i Grčke u NATO balo bi da potvrdi pretpostavku da partnerstvo dviju cala na razvoj Evrope, Sjeveroistočne Azije, Arktika, duž planinskog vijenca Karpata. Međutim, iako u 1952. godine, onemogućiće Sovjetskom Savezu stra- nacija nesrazmjernih po veličini i snazi ne može imati Centralne Azije, do Bliskog Istoka. Stvaranjem osje- ovom smislu neće imati prevelik značaj, rusko pri- teški važan izlazak na topla mora. jednaku raspodjelu koristi među njima, već će velika ćaja globalne sveprisutnosti Rusija je stekla osnovu sustvo na Balkanu biće motivisano ambicijom da se sila uvijek koristiti male nacije u cilju ostvarivanja Iako je nakon dezintegracije sovjetske impe- za djelovanje u bilo kojem regionalnom ili globalnom izađe na topla mora (Biserko, 2008, p. 267). U glo- svojih interesa. Da je ovaj odnos Ruske Federacije i rije ruska vojna sila, nekadašnji ponos i konkretan pitanju, što predsjednik Ruske Federacije Vladimir balnoj strategiji more je imalo i ima izuzetan značaj Crne Gore, kako kroz istoriju tako i danas, u odre- dokaz moći SSSR-a, povučena 1500 kilometra na Putin danas naglašava kada govori o putu razvoja u međunarodnim odnosima u utakmici velikih sila đenim periodima bio isključivo u funkciji interesa Istok (Čehulić-Vukadinović, 2010, p. 90), u zemljama koji uzima u obzir posebne okolnosti i tradicije Rusije, oko kontrole pojedinih dijelova svijeta, uspostavlja- jedne ili čak obje nacije, biće potvrđeno argumen- Zapadnog Balkana ostala je gotovo ista percepcija zapravo koristeći geografiju kao instrument legiti- nja interesnih sfera, zone uticaja i dr. (Dimitrijević & tima, što ovaj rad u određenoj mjeri razlikuje od nove države, moćne nasljednice Sovjetskog Saveza. mnosti (Lo, 2015, p. 17). Stojanović, 1996, p. 180). Imajući to u vidu, Ruska većine drugih radova koji se bave ovom temom, u U takvim uslovima, kada pristup toplim morima i Federacija je limitirana u tom smislu jer praktično kojima se provlači teza da je po srijedi bratski odnos Takva geografija je umnogome definisala Rusiju dalje predstavlja imperativ, politika Ruske Federacije nema pristupa toplim morima, a nema ni jednostavan slovenske braće, iz kojeg je Crna Gora uglavnom kao jednu od vodećih sila od sredine osamnaestog prema zemljama Zapadnog Balkana, a posebno pristup okeanima. Ruska luka Novorosijsk u Crnom crpila finansijsku korist. vijeka (Lo, 2015, p. 16). Širenje prema Sibiru i Istoku, prema Crnoj Gori, počela je da dobija na značaju. moru limitirana je veličinom, a Sankt Peterburg i zauzimanje prostora razjedinjenih nomadskih ple- Neizvjesnost oko zadržavanja luke u Tartusu zbog Vladivostok zaleđeni su tokom velikog perioda mena te kontrola tog prostora od jedne organizo- stanja u Siriji, uslovila je situaciju zbog koje se Ruska godine. Međutim, najveći problem ovih luka jeste Faktori koji determinišu politiku Ruske Federacije vane sile, omogućila je Rusiji, čija teritorija zauzima Federacija nosila mišlju o instaliranju vojne baze u u tome što je njihov pristup okeanima uslovljen plo- prema Zapadnom Balkanu oko 1/7 ukupne površine Zemlje, sticanje svjetske Baru, koja bi bila logistička podrška za rusku pomor- vidbom kroz dijelove koje kontrolišu druge zemlje, moći (Cvrtila, 2004, p. 15). Ovo teritorijalno prostran- sku flotu u Mediteranu. Luka Bar je, dakle, 2013. Uticaj geografskog položaja Rusije na njenu vanjsku a one danas uglavnom pripadaju NATO-u. Ovakav stvo Rusije predstavlja stalni izvor snage koji je do godine, bila jedna od opcija, za koju su ruski vojni politiku i težnju za prisustvom na Zapadnom Balkanu položaj nije samo otežavajući za odbranu teritorija danas sprečavao sve pokušaje vojnog osvajanja spo- analitičari smatrali da Crna Gora neće imati poli- Značaj države u međunarodnim odnosima umno- već i za ekonomiju zemlje, a da Ruska Federacija ima lja. (Morgenthau, 2014, p. 112) tičke snage da je kao ruski „zahtjev“ odbije (Portal gome zavisi od geografije te države, odnosno od respekta prema ovom pitanju, pokazalo se nakon oba- Analitika, 2013). Međutim, negativan odgovor Vlade njenog geografskog položaja i veličine prostora koji Međutim, jedan geografski činilac predstavlja sla- ranja aviona ruske avijacije u novembru 2015. godine, Crne Gore na ovaj zahtjev Ruske Federacije poka- zauzima. Geografija je najstabilniji činilac od koga bost ruske teritorije, a to je činjenica da nema toliko kada se Ruska Federacija uzdržala od uzvratne reak- zao je da je Crna Gora nedvosmisleno opredijeljena zavisi moć jedne nacije (Morgenthau, 2014, p. 111). prirodnih granica koje bi mogle spriječiti invaziju i cije „strahujući“ da će Turska odgovoriti zatvaranjem za svoje strateške prioritete, za integracije u euro- Geopolitička shvatanja prvi je sistematski izložio nje- zaustaviti neprijatelja. Upravo u ovome leži ruski plovidbe kroz „Bosfor i Dardanele“ za ruske vojne i atlantstke strukture. Ulaskom Crne Gore u NATO mački geograf Fridrich Ratzel. On polazi od stava osjećaj nesigurnosti. Ruska teritorija je sa kopna zašti- trgovinske brodove. Da je pristup Mediteranu odu- biće opasane zemlje koje nijesu članice ovog saveza, da se rast jedne države ogleda u njenom teritorijal- ćena planinama Tien Shen, Kavkazom i Karpatima, vijek bio važan za Rusiju, govore i riječi boljševičkog što će dodatno ograničiti potencijalni vojni uticaj nom širenju, te da države koje raspolažu većim pro- pa najranjivija kopnena granica koja može poslu- ministra vanjskih poslova Višinskog, koji je na kri- stranstvom teritorije, raspolažu većim kapacitetom žiti stranim armijama u dosezanju Moskve jeste tiku da vodi carističku politiku u vezi s Dardanelima Rusije na Balkanu. moći (Dimitrijević & Stojanović, 1996, p. 178). Šta putem prirodnog mosta kroz ravnice Njemačke i kratko odgovorio: „Ako ratni brod iz Mediterana Navedena analiza pokazuje da područje Balkana, onda misliti o ruskoj moći, gledajući iz ovog ugla, Poljske koje su nastavak ruske ravnice. Zato svi ruski plovi za Crno more, on mora proći kroz Dardanele iako nije od velikog značaja sa aspekta sigurnosti

46 47 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

„spoljnih“ ruskih granica, ima strateški značaj za vje- Propagiranje komunizma preko komunističkih partija, Euroazijski identitet korišćen je u svrhu pozicio- čin njegove hirotonije bude obavljen u Petrogradu tre- kovnu potrebu Rusije za prisutnošću na Mediteranu. usmjeravano iz Moskve, bilo je uobičajeno sredstvo niranja Ruske Federacije kao „integralnog igrača“ bala je da bude izraz njegovog političkog stava o pot- Potpisivanjem ugovora sa Sirijom u januaru 2017. ostvarenja ruske dominacije u sklopu drugih sred- i garanta sigurnosti euroazijskog kontinenta, što punom oslonu na Rusiju (Andrijašević & Rastoder, godine, Ruska Federacija će dobiti mogućnost pro- stava za ostvarivanje istog cilja (Morgenthau, 2014, implicira njeno očekivanje da bude priznata kao 2006, p. 163). Nakon smrti Petra II, na vlast dolazi širenja u sirijskoj luci Tartus, što će omogućiti isto- p. 66), te je tradicionalna lojalnost slovenskih naroda globalna sila. Danilo Petrović, koji je odlučio da ukine teokratsku vremeno pristajanje više ratnih brodova, ali i onih tradiciju i u Petrogradu umjesto mitropolitskog čina prema svojoj kulturi, običajima i religiji zamijenjena Mnogostrukost ruskih identiteta pojačava ideju sa nuklearnim pogonom, čime će udvostručiti dobije knjaževsko zvanje (Andrijašević & Rastoder, lojalnošću prema komunističkoj partiji. Tehnika koju ruske „posebnosti“, što je novinar Konstantin von dotadašnje kapacitete i pojačati svoju prisutnost na 2006, p. 179). Ovo je značilo da nakon nekoliko vje- je koristio Sovjetski Savez za uspostavljanje kontrole Eggert jednom prilikom opisao rečenicom „svi narodi Mediteranu (Nordland, 2017). kova dominacije vladikata kao oblika vladavine u nad zemljama Istočne Evrope predstavljala je klasičan su jedinstveni, ali Rusi smatraju da su oni jedinstve- primjer organskog kulturnog imperijalizma sa osta- kome su prerogativi državne i crkvene vlasti bili kon- Uticaj identitetskog osjećaja Rusije na definisanje niji od ostalih“ (Lo, 2015, p. 17). Koji će od ovih iden- lim oblicima imperijalističkog osvajanja (Morgenthau, centrisani u rukama mitropolita, Crna Gora postaje njene vanjske politike i upotreba kulturnog imperijalizma titeta u određenom momentu biti izraženiji, zavisi 2014, p. 65). Masovno vezivanje Crnogoraca za komu- definitivno sekularna država u rangu knjaževine od trenutnih interesa Ruske Federacije, pa u skladu Ogromna prostranstva Rusije takođe su bila pre- nizam i Sovjetski Savez Eric Hobsbawm u svom (Adžić, n.d.). Od doba knjaza Danila mitropoliti su sa tim imaćemo interpretaciju njene politike. sudna i pri uspostavljanju i definisanju identiteta djelu „Doba ekstrema“ tumači reakcijom na neču- imali vlast samo u crkvenim poslovima jer je Crna Rusije. Vjekovima se postavlja pitanje da li je Rusija veni gubitak nezavisnosti malog plemenskog kraljev- Uloga religije u oblikovanju politike Rusije prema Gora postala svjetovna država, u kojoj je politička identitetski evropska ili azijska zemlja ili ruski iden- stva stočara i ratnika (Hobsbawm, 2002, p. 31). Iako Crnoj Gori vlast razdvojena od crkvene vlasti, od nje osamosta- titet skovan na način da je Rusija ujedno evropska, Jugoslavija 1948. godine pravi otklon od Sovjetskog Religija igra važnu ulogu u političkom životu ljena i nad njom nadmoćna (Adžić, n.d.). Možda je azijska i slovenska zemlja (Lo, 2002, p. 12). Ruski Saveza u vrijeme donošenja Rezolucije Informbiroa, Rusije i predstavlja jedan od ključnih unutrašnjih i ovo jedan od dodatnih razloga, uz mnoge druge, slovenski identitet korišćen je u izgradnji ideologije uticaj komunizma, a samim tim i Sovjetskog Saveza, zbog kojeg Rusija gubi uticaj na crnogorskog vla- koja se zasniva na očuvanju slovenskih vrijednosti determinišućih faktora koji je neophodno istražiti na ovo područje ostaće prisutan sve do završetka dara Danila u vrijeme kada se on okreće zapadnim i zaštiti slovenskog stanovništva svugdje u svijetu. pri definisanju politike Ruske Federacije prema Hladnog rata. Ovaj odnos razvijaće se aktivnije nakon silama. To je označeno u Rusiji kao izdaja pravo- Kroz taj osjećaj razvijen je specijalni model kulturnog Zapadnom Balkanu, a posebno prema Crnoj Gori. 1954. godine i smjene Crnogorca Milovana Đilasa, slavnog svijeta. Nakon ovakvog zaokreta crnogor- imperijalizma, primjenjiv na rusku slovensku braću. Ovaj je faktor, možda više nego bilo koji drugi, imao što je bio uslov poboljšanja odnosa sa Sovjetskim skog vladara prvi put u istoriji Crne Gore, stranac, Kulturni imperijalizam predstavlja najsuptilniju i naj- uticaja na odnose Rusije i Crne Gore. Savezom uz održavanje distance prema Zapadu i Dalmatinac Nikanor Ivanović biva hirotonisan za efikasniju imperijalističku politiku kojom se ne želi izbjegavanje neposrednog uključenja Jugoslavije u Specifičan odnos Ruske pravoslavne crkve prema mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve, a sami čin osvajanje teritorije ili osvajanje ekonomskog života, NATO pakt (Ivanović, 2012, p. 418). crnogorskim vladarima i mitropolitima iz dinastije se obavlja u Rusiji 1858. godine. Mitropolit Nikanor već osvajanje kontrole svijesti ljudi, kao instrument Petrovića, omogućavao je ruskim vladarima enorman Ivanović dvije godine kasnije, slučajno ili ne, uče- mijenjanja odnosa između dvije nacije (Morgenthau, Završetkom Hladnog rata ponovo na scenu stupa uticaj na Crnu Goru, a za mit o Rusiji u Crnoj Gori stvuje u zavjeri protiv knjaza Danila Petrovića i igra 2014, p. 65). Dakle, kroz ideju panslavizma započeta je ideja panslavizma, koja sada objedinjuje pravoslav- najviše zasluga ima mitropolit Vasilije. Opčinjenost zapaženu ulogu u atentatu na njega (Adžić, n.d.). nova strategija ruske vanjske politike u vrijeme cara lje i nacionalizam i u velikoj ih mjeri jača i postaje Crnogoraca Rusijom bila je tolika da je nakon smrti Ubistvom knjaza Danila na prijesto dolazi knjaz Nikolaja I, koja je trebala na specifičan način da uje- dominantan kulturni model (David, 2008). Ovakav mitropolita Vasilija grupa crnogorskih glavara uvje- Nikola I Petrović Njegoš, u čije vrijeme su se takođe dini sve slovenske narode. Specifičnost se ogledala pojavni oblik dolazi do izražaja tokom bosansko-her- ravala kotorskog providura: na čelu Crnogorske pravoslavne crkve nalazili svešte- u tome da bi kao posljedica „gravitacije“ Rusija bila cegovačke i kosovske krize na tlu bivše Jugoslavije. „Znaš li, gospodine, da smo mi danas rosijski? nici koji su hirotonisani u Rusiji. Poslednji crnogorski centar slovenske „unije“, dok bi ruski jezik bio stan- U tim periodima posvećenost Ruske Federacije ideji Tko stoji protiv nas stoji protiv Rosije. Tko stoji pro- mitropolit Mitrofan Ban hirotonisan je za episkopa dardizovani jezik za sve Slovene. Iako je panslavi- panslavizma često je poprimala percepciju konfron- tiv Rosije stoji protiv nas“ (Andrijašević & Rastoder, Crnogorske pravoslavne crkve u Petrogradu 1885. zam u početku odbijao ruski ekspanzionizam, nakon tacije zapadnim političkim shvatanjima. Upotreba godine i ostao u tom svojstvu do svoje smrti 1920. Krimskog rata ovaj pokret je prešao sa kulturne na panslavizma osjetiće se i u 21. vijeku, a najviše pri- 2006, p. 123). godine, kada je Crnogorska pravoslavna crkva neka- političku ravan, a ideja je bivala sve popularnija. Kao likom prijema Crne Gore u NATO. U tom periodu Sličan uticaj je Ruska pravoslavna crkva imala i nonski, neustavno i nezakonski ukinuta (Adžić, n.d.). posljedica toga, panslavizam postaje osnova poli- ova ideja je korišćena kako bi se stanovništvu Crne na druge crnogorske mitropolite, a neki od njih su i tike Rusije prema Balkanu do pojave komunizma, Gore približila i nametnula ideja vojne neutralnosti hirotonisani u njoj, kao što je bio slučaj sa Petrom II Događaji koji slijede nakon Oktobarske revolu- koji je imao sličan efekt na ovo geografsko područje. i spriječio ili odložio njen ulazak u NATO. Petrovićem Njegošem. Odluka mitropolita Petra II da cije u Rusiji, dovode Rusku pravoslavnu crkvu u

48 49 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

nezavidan položaj kada joj se oduzima status pravnog saznanja o istim ili sličnim problemima što su se u ima takvog saveznika i da će svima Rusija pomoći Za stvaranje kulta Rusije u Crnoj Gori, kako lica, čime se zadaje udarac ideji Moskve kao „trećeg različitim fazama javljali na određenom prostoru u borbi protiv Osmanskog carstva. je ranije naglašeno, najzaslužniji je bio mitropolit Rima“, koja govori o Moskovskom carstvu kao jedi- (Vukadinović, 1980, p. 161). U tom smislu bogata Međutim, pokazaće se kasnije da je to savezništvo Vasilije Petrović, koji je boravio u Petrogradu kra- jem 1752. godine. Ističući odanost Crnogoraca Rusiji, nom pravoslavnom carstvu nakon pada Vizantijskog istorija odnosa između Ruske Federacije i Crne Gore bilo isključivo u svrhu ostvarivanja trenutnih ruskih mitropolit Vasilije je u memorandumu Kolegiju ino- carstva i misiji Rusije kao nositeljice i čuvarice hri- sigurno predstavlja jedan od faktora koji može dati interesa jer dok su Crnogorci napadali na osmanske stranih djela ukazao da je Crna Gora jedina od bal- šćanskog pravoslavlja (Berdjajev, 2006/1946, p. 17). izoštreniju sliku politike Rusije prema Crnoj Gori. gradove, rat između Rusije i Osmanskog carstva kanskih hrišćanskih zemalja ispunila ono što je od Međutim, u godinama nakon kolapsa Sovjetskog Prekretnica koja je označila snažnije interesovanje bio je završen krajem jula 1711. godine (Andrijašević, njih tražio ruski car Petar I, te da je za očuvanje teško Saveza, „ruska ideja“ doživljava novo rođenje, čiji je Rusije za sudbinu balkanskih zemalja bila je okon- 2016, p. 73). Mitropolit to pouzdano nije znao ni stečene crnogorske nezavisnosti neophodno da je najvažniji izvor pravoslavlje (Guliga, 2018, pp. 18-35). čanje Velikog bečkog rata. Ruski izaslanik Voznjicin do kraja oktobra te godine, već je u međuvremenu Rusija uzme pod svoju zaštitu i primora okolne Ova ideja, rođena u peru Dostojevskog (Guliga, 2018, na Karlovačkom kongresu 1699. godine postavio planirao da sa pedeset glavara otputuje za Rusiju i države da se odreknu neprijateljskih namjera prema pp. 18-35), bila je potrebna da bi se ojačala svijest o je pitanje položaja hrišćanskih naroda na Balkanu, da lično zahvali caru na uvažavanju koje je poka- njoj (Andrijašević, 2016, p. 143). Koristeći se vješto neosvojivosti te pravoslavne države koja ima zadatak prethodno uputivši pismo impreatoru Petru Velikom zao prema Crnoj Gori (Andrijašević, 2016, p. 73). političkim obmanama, predstavljajući Crnu Goru čuvara pravoslavlja. Ovaj period će iskoristiti Ruska u kome je izložio misao da bi u slučaju prodora Razočaravajuće saznanje o završetku rata između mnogo većom nego što je uistinu bila, mitropolit pravoslavna crkva da pod kontrolom države ojača ruske vojske ka Dunavu ona naišla na hiljade ljudi Rusije i Turske crnogorski vladika će dobiti počet- Vasilije je izazvao veliku pozornost u Rusiji. O tome svoj uticaj u ruskom društvu, ali i u okolnim drža- „našeg jezika i naše vjere“ spremnih da se late oružja kom naredne godine. Međutim, shvatajući važ- svjedoči podatak da je čak na Veliki četvrtak od strane vama čije su crkve bile pod njenom jurisdikcijom. (Pavićević, 2007, p. 19). Ove preporuke potakle su nost ovoga savezništva i ne želeći da prihvati real- ruskog Sinoda izabran da služi liturgiju pred caricom, Upravo, pozivanje na pravoslavlje i neodvojivost od imperatora Petra Velikog da 1711. godine pošalje nost, vladika Danilo je i dalje očekivao da će Rusija prijestolonasljednikom i najvišim ruskim zvanični- Ruske pravoslavne crkve, korišćeno je za određene svoje izaslanike u Crnu Goru, najmanju pravoslavnu pomoći Crnogorcima u borbi protiv osmanske vla- cima (Andrijašević, 2016, p. 145). Tokom boravka u akcije na vanjskopolitičkom planu, kao što je to bio zemlju na Balkanu, da izvrše dodatnu motivaciju sti. Nada da će Crna Gora ponovo biti značajna za Rusiji mitropolit Vasilije je na ruskom jeziku štam- slučaj sa Ukrajinom i aneksijom Krima. za rat protiv Osmanskog carstva i da mu globalno Rusiju pojavila se 1712. godine, kada je opet došlo do pao „Istoriju o Crnoj Gori“, koja je isključivo bila otežaju položaj. Carskom gramatom od 3. marta rata između Osmanskog carstva i Rusije. Nazvavši Uticaj Ruske pravoslavne crkve za ostvarivanje pisana da posluži u političko-propagandne svrhe i vanjskopolitičkih ciljeva, nakon kolapsa Sovjetskog 1711, car Petar poziva sve hrišćane „koji su se našli sebe Moskovom, a Crnu Goru zemljom pod ruskom podstakne na razmišljanje o Crnoj Gori kao osloncu Saveza, Ruska Federacija je koristila i u Crnoj Gori. pod igom tiranskog turskog sultana da se dignu na vlašću, uz višednevno veselje, Danilo je pozivao ruske balkanske politike (Andrijašević, 2016, pp. Taj uticaj se osjećao kroz djelovanje Srpske pravo- oružje protiv Turaka“ (Andrijašević, 2016, p. 72). Crnogorce ponovo u rat protiv Turaka (Andrijašević, 147−148). Do svoje smrti, on je još dva puta bora- slavne crkve, čiji odnos sa Ruskom pravoslavnom Dakle, car Petar I uspostavlja veze sa balkanskim 2016, p. 75). Ponovno razočarenje mitropolita usli- vio u Rusiji, svaki put ističući značaj Crne Gore za crkvom najbolje objašnjava izjava moskovskog patri- zemljama u cilju ostvarenja ruskih državnih interesa, jedilo je krajem naredne godine saznanjem o sklo- rusku politiku na Balkanu i tražeći materijalnu i jarha Kirila: „Nevjerojatan osjećaj preplavljuje Ruse a Crnu Goru postavlja u centar tih relacija jer osim pljenom miru između Rusije i Osmanskog carstva, svaku drugu podršku za svoje ambiciozne i pone- kad dođu u Srbiju. Ne osjećate da ste u stranoj zemlji. slobodne teritorije u odnosu na Tursku, položaj Crne a takva stvarnost mitropolita primorava na manje kad nerealne planove. Naprotiv, osjećate se kao kod kuće, okruženi svojom Gore uz obalu Jadranskog mora mogao je poslužiti agresivan stav prema Turcima. Nakon više odlaga- Kolika je bila zaluđenost Crnogoraca Rusijom u braćom“ (TANJUG, 2017). Stalnim podsjećanjem na Rusiji i u druge svrhe. Crnogorci takav zahtjev, kojim nja mitropolit Danilo je 1715. godine obezbijedio pri- narednom periodu, govori podatak da su, nedugo „NATO bombardovanje SR Jugoslavije“, Srpska pra- „pomažu“ ruskog cara Petra I, objeručke prihvataju, jem kod ruskog cara Petra I. Tom prilikom mitropo- nakon smrti mitropolita Vasilija 1766. godine, bezre- voslavna crkva je sprovodila antikampanju za član- pa pod vođstvom mitropolita Danila počinju usta- lit Danilo mu predaje memorandum čija je ključna zervno za vladara prihvatili samozvanca Šćepana stvo Crne Gore u NATO-u i time direktno podržavala nak protiv turske vlasti. Ključna politička zamisao prva tačka bila da Rusija uzima Crnu Goru pod svoju Malog, koji se predstavio kao svrgnuti ruski car Petar ruske interese u pokušaju zaustavljanja ovog procesa. vladike Danila bila je da Crnu Goru dugoročno veže visoku zaštitu i da u ugovorima koje bude sklapala za Rusiju, što se i ostvaruje jer od tada Rusija ulazi u s Osmanskim carstvom ima u vidu ovu činjenicu III. Čak je i tadašnji vladika Sava bio u nemilosti Analiza istorijskog faktora uticaja u oblikovanju poli- političku svijest Južnih Slovena kao rješavajući čini- (Andrijašević, 2016, p. 79). Vladavina mitropolita Crnogoraca zbog težnje da ovog samozvanca pro- tike Ruske Federacije prema Crnoj Gori lac evropske politike na Istoku (Pavićević, 2007, p. Danila ostaće značajna po uspostavljanju rusko- glasi varalicom, za šta je imao dokaze iz prepiske Analizom istorijskih faktora pojedinih među- 20). Ovu preorijentaciju vanjske politike Crne Gore crnogorskih odnosa i bezrezervnom povjerenju Crne sa Petrogradom. narodnih aktera u određenom vremenu i prostoru susjedne mletačke vlasti nisu odobravale, ali ih je Gore u rusku zaštitu. Ovakva nerealna očekivanja Četvrti u nizu crnogorskih vladara iz dina- otkrivamo korijene određenih pojava koji nam daju vladika Danilo uvjeravao da je dobro da Crna Gora biće karakteristična i za druge crnogorske vladare. stije Petrović, Petar I, nije imao sreće kao njegovi

50 51 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

prethodnici pri svom prvom putovanju za Rusiju. koje je spadala i Boka Kotorska (Lalić, 1961, p. 285). najznačajnijem djelu Gorskom vijencu (Batrićević, 2018, (Andrijašević, 2016, p. 402). Knjaz Danilo nije samo Iako u pismu ruskom kancelaru Potemkinu nazna- Uz pomoć Crnogoraca i Bokelja, ruska i austrijska p. 225), koji za Crnogorce ima značaj Biblije. To razo- srušio vjerovanje u osmansku vojničku premoć već čava tradicionalnu privrženost Crne Gore Rusiji, vojska su onemogućile Francuze u tome, ali je ova čaranje najbolje se uviđa iz njegove izjave Matiji Banu i mit o neprikosnovenosti ili svemoći ruske kontrole mitropolit Petar I nakon dolaska u Petrograd umje- borba za Crnogorce i Bokelje bila uzaludna jer je gdje se on žesti na ruske postupke: „Rusiju volim, balkanskih nacionalnih politika, optužujući Rusiju sto poziva na zvanični prijem dobija policijsko nakon potpisivanja mira u Tilzitu ruska vlada nare- ali ne volim da mi se svakom prilikom daje osjećati da namjerno onemogućava rješavanje „crnogorskog naređenje da odmah napusti rusku prijestonicu dila da se Boka najprije preda Francuzima, a nakon cijena te pomoći. Ja gospodar Crne Gore pravi sam pitanja“ ne bi li imala priliku da Crnu Goru drži u (Andrijašević, 2016, p. 195). Dakle, mitropolit Petar poraza Napoleona – i Austrijancima (Lalić, 1961, p. rob pertogradskih ćudi. To mi je već dodijalo pa svojoj ropskoj zavisnosti (Andrijašević, 2016, p. 402). I je rano osjetio ponižavajuće i uvredljivo ponašanje 285). Uzalud su Crnogorci sa Bokeljima molili rusku hoću taj jaram da zbacim“ (Batrićević, 2018, p. 222). Knjaz Danilo je smatrao da se rješenje „crnogorskog carske Rusije prema Crnoj Gori (Lalić, 1961, p. 280). vladu da utiče na ovu odluku velikih sila; Rusija ne Međunarodno priznanje Crne Gore bila je opsesija pitanja“ može postići širenjem na okolne teritorije Iako je carica Katarina pokušala da ispravi ovakav samo da nije zaštitila crnogorski narod nego je vršila i nasljednika Petra II Petrovića Njegoša, knjaza Danila u skladu sa istorijskim pravom, kako bi Crna Gora postupak očigledne netrpeljivosti carskog ministra pritisak na Petra I Petrovića da se pokori odluci veli- I Petrovića, crnogorskog vladara koji je od ruskog postala ekonomski nezavisna, što bi joj omogućilo kneza Potemkina, mitropolit Petar I nije želio da se kih sila, što je samo davalo potvrdu da je Crna Gora cara Nikolaja I izdejstvovao priznavanje novog oblika i vođenje nezavisnije politike u odnosu na velike vrati u Petrograd. Potemkinov postupak nije shva- za Rusiju predstavljala monetu za potkusurivanje u vladavine kojim Crna Gora postaje knjaževina, a sile. Ovakav njegov program svakako nije odgova- tio kao ličnu uvredu, već kao uvredu nanesenu nje- njenim velikodržavnim računima (Lalić, 1961, p. 285). on – Danilo I Petrović − knjaz. Imajući u vidu isku- rao velikim silama, pogotovo Rusiji, koja je u knjazu govom narodu (Lalić, 1961, p. 280). Uvidjevši neza- Crna Gora je, boreći se protiv Osmanlija, zavrije- stvo svoga prethodnika, ali i činjenicu da je nakon Danilu vidjela ne samo mogućnost za jače provođe- vidan položaj Crne Gore kroz ovakvo ponašanje dila međunarodnu pažnju, a njena uloga u međuna- poraza Rusije u Krimskom ratu Francuska igrala nje svoje politike u susjednoj Bosni i Hercegovini već „prijateljske“ Rusije, mitropolit Petar I će nastojati rodnim odnosima dobija još više na značaju u vrijeme ključnu ulogu u evropskoj politici, knjaz Danilo je u i mogućnost da u skladu sa ruskim potrebama, stal- da odredi položaj svoje države u međunarodnim vladavine Petra II Petrovića Njegoša. Međutim, to nastojanjima za međunarodno priznanje Crne Gore nim sukobima sa Turcima odvlači njihovu pažnju i odnosima. Ovo se naročito osjetilo u trenutku kada nije uticalo na Rusiju da promijeni svoj odnos prema pokušavao zadobiti francusku naklonost. Istodobno, dodatno otežava globalni položaj. Smrt knjaza Danila je Crna Gora Austriju, koja joj je usljed drugih ratnih Crnoj Gori, što se ilustruje kroz djelovanja ruskog tome je doprinio ruski stav na Pariskom kongresu obilježena je dozom kontroverze jer je ipak bila velika dešavanja postala susjed, prepoznala kao realnu opa- konzula u Dubrovniku, koji je u prvim godinama da Rusija nema posebne naklonosti ili veza s Crnom slučajnost da se atentator mogao sakriti od austrij- snost, zbog čega će tražiti zaštitu od Rusije. Tražeći vladavine Petra II davao sebi za pravo da kontro- Gorom (Andrijašević, 2016, p. 379), što je izazvalo ske policije i doći do Kotora, gdje je boravio knjaz, javnu zaštitu od Rusije, Crna Gora nije željela da se liše crnogorskog vladiku i organe vlasti u Crnoj Gori sumnju i razočaranje u podršku Rusije kod crnogor- tim prije što je atentator Kadić bio poznat policijskim odrekne svoje samostalnosti, već da je osigura i da (Lalić, 1961, p. 286). Razna poniženja koja je doživ- skog knjaza. Ovakav stav Rusije natjerao je knjaza vlastima, koje su ga nekoliko nedjelja ranije otjerale za nju dobije međunarodno priznanje (Lalić, 1961, ljavao Njegoš u pokušajima da stigne u Petrograd da krene u samostalnu akciju u cilju dobijanja među- iz grada (Vukčević, 1948, pp. 266-267). Očigledno, p. 281). Ovakav stav je Petra I Petrovića, koji je želio ostavila su traga na Crnogorce, kod kojih je sve više narodnog priznanja Crne Gore. Samostalna akcija smrt knjaza Danila kao autoritativne ličnosti, kako da Crnu Goru postavi kao samostalnu državu, a ne jačala želja za punom nezavisnošću i oslobađanjem knjaza Danila poslije završetka Pariskog kongresa za Crnu Goru tako i za region, ne samo da nije pre- kao ruski protektorat, doveo u nemilost kod ruskog od stalnog nametanja ruskog tutorstva (Lalić, 1961, 1856. godine, kao i njegovi napori da uz pomoć fran- više pogodila Austriju već ni Rusiju. dvora. U jednom trenutku mitropolit Petar I Petrović p. 286). „Razočaran postupcima Rusije i sit njene cuske vlade započne proces rješavanja „crnogor- Danila će zamijeniti njegov sinovac Nikola I je preko Kotora (gdje bi ga namamila dva ruska zva- 'pomoći' Njegoš se, kako je rekao jednom prilikom skog pitanja“, bili su uzrok promjene ruske politike Petrović, koji će se samo nekoliko dana nakon stupanja ničnika) i ruske flote na Krfu, trebao završiti u Sibiru Matiji Banu, ozbiljno nosi mišlju 'da se preveze preko prema Crnoj Gori (Andrijašević, 2016, p. 385), koja na prijesto pismom obratiti ruskom caru Aleksandru II (Lalić, 1961, p. 282). Nakon ovog neuspjelog podu- Atlantika' i da posjeti Ameriku, tada najnapredniju je prema knjazu zauzela neprijateljski stav. Za rusku riječima: „Po primjeru mojih predaka, ja držim za prvu hvata Rusija će promijeniti odnos prema Crnoj Gori. zemlju liberalne demokratije, jer 'slobodnoj Crnoj politiku ovo okretanje Francuskoj predstavljalo je i najsvetiju moju dužnost preporučiti se i predati mene Taj drugačiji odnos prema Crnoj Gori uvidjeće se Gori', kaže on Banu, priliči samo da od slobodne izdaju Rusije i pravoslavlja od knjaza Danila. Rusija je i moj narod pod zakrilje vazdašnjeg visokog i moć- poslije bitaka u kojima je Napoleon Bonaparte pobi- države kao što je Amerika prima pomoć, kad već krajem 1856. godine čak donijela odluku o nasilnom nog pokroviteljstva Vašeg Veličanstva. Najmilostiviji jedio rusku i austrijsku vojku primoravši Austriju sama ne može biti bez nje“ (Batrićević, 2018, pp. svrgavanju knjaza Danila s prijestola jer ruskoj vladi gospodaru! Crna Gora i njeni vladatelji bili su i ostaće da Francuskoj ustupi svoje teritorije koje je preu- 223−224). Iako hirotonisan od strane Svetog sinoda nije mogla odgovarati tako samostalna ličnost na svagda veoma priznateljni svetoj pravoslavnoj Rusiji zela od Mletačke republike. Rusija, koja se sve više Ruske pravoslavne crkve, nakon početne fascina- čelu Crne Gore, koja je svoj potpuni trijumf, ne samo za silnu potporu i velika i neprekidna blagodjelanija interesovala za područje Balkana, poslala je svoju cije Rusijom, Njegoš doživljava razočaranje, tako nad osmanskim ugrožavanjem nego i ruskim ogra- koja nam je svugda ukazivala i sačuvala ne kroz sto- flotu u Jadran da spriječi posijedanje tih teritorija, u da se Rusija čak uopšte i ne spominje u njegovom ničavanjem, doživjela nakon pobjede na Grahovcu letija“ (Andrijašević & Rastoder, 2006, p. 83).

52 53 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

Knjaz Nikola je odmah shvatio važnost Rusije u negativni izvještaji o Crnoj Gori. U jednom takvom između Jugoslavije i Sovjetskog Saveza biće obi- kao i sve naglašenije unutrašnje kritike s obzirom na rješavanju „crnogorskog pitanja“. Prve godine nje- izvještaju Potapov izvještava da je knjažević Danilo, lježen napetostima u periodu 1948–1953. godine, nerješavanje pitanja položaja Rusa u bližem inostran- gove vladavine obilježene su crnogorsko-turskim na dan odlučujuće rusko-japanske bitke kod Cušime, nakon čega slijedi normalizacija odnosa, sa izu- stvu (Čehulić-Vukadinović, 2010, p. 221), trasirali su ratom, koji je došao kao posljedica širenja ustanka pio u zdravlje japanskog admirala Togoa (N. M. zetkom 1968. godine kada je Jugoslavija prilikom pravce i ciljeve vanjske politike Ruske Federacije. Ovi u Hercegovini. Ruska vlada, koja je pokušavala da Potapov, 2003, p. 34) i njegove pobjede nad ruskom intervencije Sovjetskog Saveza u Čehoslovačkoj dala pravci i ciljevi sadržani su u dokumentu „Koncept kontroliše crnogorsku politiku u okruženju, ener- mornaricom. Knjažević Danilo, koji je zbog odsu- podršku ovoj zemlji. vanjske politike Ruske Federacije“ (MID, Ruska gično je radila na tome da Crnogorce primora na stva svog oca Nikole bio regent Knjaževstva, pret- Čak i površnim promatranjem istorijskog kon- Federacija, 1993). U navedenom dokumentu akce- održavanje mira (Andrijašević & Rastoder, 2006, hodno je odbio molbu ruskog otpravnika poslova teksta ruskih-crnogorskih odnosa uviđa se ista nat vanjske politike Ruske Federacije stavljen je na p. 83). Crnogorsko-turski rat te 1862. godine zavr- da odloži svečanost otvaranja novog duvanskog matrica, koja se „vrti“ preko tri stotine godina. U „oživljavanje“ Rusije kao demokratske, slobodne šen je intervencijom Rusije kod velikih sila, čime je (italijanskog) monopola (N. M. Potapov, 2003, p. osnovi ovog odnosa između Rusije i Crne Gore države, na njeno puno i prirodno uključivanje u zaustavljen Omer-pašin pohod na Cetinje. Nakon 34). Krizi je dodatno doprinijela smjena na srp- tokom čitavog perioda stajao je interes koji je uglav- svjetsku zajednicu kao „velike sile“, pozicije koju završetka krize Rusija je predložila crnogorskom skom tronu i dolazak Karađorđevića na vlast u nom odgovarao i jednoj i drugoj strani. Dok je Crna je Rusija imala kroz vjekove istorije, sa unikatnim knjazu da ubuduće nacionalnu politiku usklađuje Srbiji, kada Crna Gora opet pada u drugi plan. Da Gora u ovom odnosu vidjela priliku za ostvarenje geopolitičkim položajem, dovoljnom vojnom moći, sa srpskom (Andrijašević & Rastoder, 2006, p. 84). bi povratio naklonost Rusije, kralj Nikola potpisuje vjekovnog sna – faktičkog priznanja nezavisnosti, značajnim tehnološkim, intelektualnim i etičkim Ovakav status Crne Gore bio je aktuelan narednih vojnu konvenciju sa Rusijom 1910. godine, a dvije Rusija je u tome vidjela mogućnost da kontrolom potencijalom. Regionu Balkana gotovo da nije dat nekoliko godina do trenutka kada dolazi do promjene godine kasnije sedmi i posljednji put boravi u Rusiji, „ratobornih“ Crnogoraca kroz „otvorena pitanja“ nikakav značaj, pa je bavljenje Zapadnim Balkanom u vanjskopolitičkim prioritetima Srbije, nakon čega kada ga ruski car Nikolaj II imenuje za feldmar- na Balkanu, a predstavljajući se kao nezaobilazan bilo sporadično, uglavnom dezorijentisano i haotično, Crna Gora opet dobija na značaju za rusku politiku šala ruske vojske (Andrijašević & Rastoder, 2006, faktor, rješava svoje vanjskopolitičke ciljeve. Izreka što će se najbolje očitavati u samom odnosu prema na Balkanu. Ruska podrška Crnoj Gori bila je od p. 93). Već iduće godine Rusija će favorizirati jaku Winston Churchill-a : „Istorija se ponavlja ali svaki bosansko-hercegovačkoj i kosovskoj krizi. ogromne važnosti u vrijeme Velike istočne krize i slovensku državu na Balkanu. Naime, završetkom put više košta“, svoju punu potvrdu našla je u ovom Bosansko-hercegovačku krizu Ruska Federacija će crnogorsko-turskog rata (1876−1878), a Mirovnim Balkanskog rata 1913. godine, ruska diplomatija je odnosu Rusije i Crne Gore. u početku koristiti za približavanje stavovima Zapada ugovorom u San Stefanu marta 1878. godine Rusija imala plan o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji, detro- u cilju prihvatanja Rusije kao strateškog i ravnoprav- je uspjela da natjera Tursku da prizna nezavisnost nizovanju kralja Nikole i stvaranju „Velike Srbije“ nog partnera. Iz tog razloga Ruska Federacija je u Manifestacije politike Ruske Federacije prema Crne Gore i da pristane na stvaranje velike Crne Gore (Andrijašević & Rastoder, 2006, p. 93). Dakle, nared- prvoj polovini 1992. godine glasala za brojne rezo- Zapadnom Balkanu nakon završetka Hladnog rata (Andrijašević & Rastoder, 2006, p. 86). Nakon reak- nih godina Rusija će intenzivnije nastaviti da radi lucije Vijeća sigurnosti UN, pa i za rezoluciju 757 o cije Velike Britanije, kojoj nije odgovarao Sanstefanski na ukidanju Crne Gore, što se konačno i desilo odr- Politika i dometi Ruske Federacije na Zapadnom uspostavljanju sankcija SR Jugoslaviji. Integralni član mirovni sporazum, velike sile su pristale na održa- žavanjem takozvane „Podgoričke skupštine“ 1918. Balkanu u periodu predsjedničkih mandata Borisa Jeljcina SR Jugoslavije do 2003. godine bila je i Crna Gora, pa vanje kongresa u Berlinu, nakon kojeg će Knjaževini godine, kojom je, suprotno važećem Ustavu, uki- Odmah nakon raspada Sovjetskog Saveza, doga- se odnos Ruske Federacije prema Crnoj Gori u ovom Crnoj Gori konačno biti priznata državna nezavi- nuta međunarodno priznata država Crna Gora a đaja koji će četrnaest godina kasnije Vladimir Putin periodu ne može odvojeno posmatrati i predstav- snost. Prvi diplomatski zastupnik jedne strane zemlje njena teritorija pripojena Srbiji. Desubjektiviziranu označiti kao „najveću geopolitičku katastrofu vijeka“ lja dio sveukupnih odnosa prema SR Jugoslaviji, u koji je došao sa akreditivima na Cetinje bio je ruski Crnu Goru, Srbija je, kao svoj sastavni dio, 1. decem- (Putin, 2005), Jeljcinovoj administraciji prirodno se kojima je ipak dominantnu ulogu imao odnos prema poslanik Aleksandar Semjonovič Jonin, tadašnji ruski bra 1918. godine uključila u sastav novostvorene nametao zadatak „potrage za identitetom“, mjestom Srbiji. Odluka ministra vanjskih poslova Kozirjeva da konzul u Dubrovniku (Andrijašević & Rastoder, države jugoslovenskih naroda i zemalja – Kraljevine i ulogom Rusije u međunarodnoj zajednici. Vođstvo glasa za sankcije protiv SR Jugoslavije, proizvela je niz 2006, p. 89). Crna Gora je imala povlašćeni status u Srba, Hrvata i Slovenaca (Šuković, n.d.) a kasnije Ruske Federacije, svjesno njenog položaja u među- komentara nacionalistički nastrojene opozicije o „izdaji ruskoj vanjskoj politici prema Balkanu do početka i Kraljevine Jugoslavije do 1941. godine. Novim narodnoj zajednici, akcenat vanjske politike stavilo vjekovnog prijatelja Srbije za šaku američkih dolara“. XX vijeka, kada dolazi do krize u odnosima zbog ustavom 1946. godine Demokratska Federativna je na jače povezivanje sa Zapadom, u prvom redu U odgovoru ministra Kozirjeva u Izvestiji od 8. juna uspostavljanja boljih veza između Crne Gore i Italije. Republika Jugoslavija mijenja naziv u Federativna sa Sjedinjenim Američkim Državama. Međutim, 1992. godine, koji korespondira sa strateškim intere- Krizu u odnosima između Crne Gore i Rusije naj- Narodna Republika Jugoslavija i u njen sastav ulazi neispunjena očekivanja u pogledu stvaranja veli- sima Ruske Federacije, ruskoj ali i svjetskoj javnosti više je podgrijavao ruski vojni agent u Crnoj Gori šest republika, među kojima i Crna Gora. Od ovog koga strateškog partnerstva sa SAD i dobijanja rav- jasno je stavljeno do znanja u kom pravcu se kreće Potapov, u čijim dnevnicima su nađeni uglavnom perioda do kraja Hladnog rata odnos na relaciji nopravne uloge Rusije u međunarodnoj zajednici, ruska vanjska politika. Tom prilikom on je naglasio da

54 55 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

„ako bismo bezobzirno podržavali samo srp- predsjednik SR Jugoslavije Slobodan Milošević nije posljedica kršenja globalne ravnoteže moći nakon povlašćen položaj na sigurnosnom planu u odnosima ske nacionaliste-boljševike od svih Južnih Slovena, očekivao do zadnjeg momenta da će ga Rusija osta- pada Berlinskog zida, pada SSSR-a i promjena koje sa Zapadom. Predsjednik Jeljcin je tražio specijalni Ruska Federacija bi ostala u izolaciji i na Balkanu i viti, kako navodi Admišin, Rusija je naglo pristala su se desile u istočnoj Evropi. Jedna snaga dobila je ugovor sa NATO-om za Rusiju. Čelnici Sjeverno- u CSCE i u UN. Ne manje važno bi bilo što bi bila na uvođenje sankcija (Adamishin, 2018). apsolutnu superiornost, a UN sve više postaje meha- atlantskog saveza nijesu bili voljni nagraditi Moskvu nizam za ostvarivanje ambicija ove moći. Poslednji izdana sama Rusija. Na kraju krajeva, u Moskvi se Ovako oscilirajući vanjsko-politički stavovi usljed nekim specijalnim statusom u okviru Partnerstva za ultimatum NATO-a Srbima je manifestacija upravo danas konsoliduju iste snage kao i u Beogradu. Oni nepovoljnog unutrašnjeg socioekonomskog stanja u mir (Čehulić-Vukadinović, 2010, p. 219). Želeći da ove politike“ (Roćen, 1994). pokušavaju da nas potisnu u istu propast“ (Kozyrev, Ruskoj Federaciji bili su prisutni do 1993. godine i ostvari svoj interes i dobije priznanje „specijalne sile“ 1992, p. 1 i 4). tzv. ustavne krize. Ova kriza je predsjedniku Ruske Međutim, stalno kršenje primirja i napadi bosan- u NATO-u, Rusija je dodatno pritiskala i kritikovala Međutim, bilo je i suprotnih mišljenja od Federacije predstavljala signal da jačaju desničar- skih Srba na „sigurne zone“ pod zaštitom UN, stav- SAD i NATO zbog jednostrane akcije NATO avija- Kozirjevljevog u samom ministarstvu vanjskih ske reakcionističke konzervativne snage, ali i da ljali su na iskušenje podršku Rusije, igrajući pritom na cije protiv srpskih snaga u Bosni i Hercegovini radi poslova, koja su bila posljedica inercije imperijalnog su takvi stavovi bliski i dijelu intelektualaca koji kartu ponosa Rusije kao velike sile koja neće dozvoliti zaustavljanja etničkog čišćenja u Goraždu. To je i bio statusa Sovjetskog Saveza, ali u tom trenutku nijesu se ponovo nadahnjuju idejom panslavizma. Prema jednostrano miješanje zapadnih sila u krizu. Ovakav razlog zašto ministar vanjskih poslova Kozirjev tokom dolazila do izražaja. Takvo je bilo mišljenje Anatolija tome, za učvršćivanje Jeljcinove vlasti bila je neop- stav takođe se očitavao iz istog intervjua jugosloven- aprila 1994. godine nije otputovao na potpisivanje pro- Adamišina, prvog zamjenika ministarstva vanjskih hodna promjena vanjske politike, a idealna pozicija skog diplomate u Moskvi koji je izražavao uvjerenje grama pristupanja Rusije Partnerstvu za mir. Kada poslova od 1993. do 1994. godine, koje je nedavno za to je bila miješanje i nezavisniji, čak oštriji stav da se ruski predstavnici neće povući sa kursa koji su uvidjeli da je NATO istrajan da onemogući dalju eskalaciju sukoba i omogući snagama UNPROFOR-a izneseno u žurnalu „Russia in Global Affairs“. Prema Rusije prema Zapadu u bosansko-hercegovačkoj podrazumijeva pronalaženje mirnog puta bez vojne ulazak u Goražde, te da ga nikakav pritisak sa strane Adamišinu, Ruska Federacija je trebala na Balkanu krizi. Dakle, napori za regulisanje sukoba u Bosni i intervencije NATO-a, iako u ovom pitanju ostaju sami neće spriječiti u tome, Rusija je potpisala Individualni igrati svoju igru, baš kao i Njemačka (Adamishin, Hercegovini postajali su osnova ruske vanjske poli- na međunarodnoj sceni (Roćen, 1994). program Partnerstva za mir. U narednom periodu u 2018). U istom tekstu, pod nazivom „The Yugoslav tike (Trapkov, 1997, p. 253). Oni su bili koordinirani Konačno, tragični sukob u Bosni i Hercegovini vanjskoj politici Ruska Federacija je nastavila sa pri- Prelude“, navodi se da su SAD shvatile da uloga glav- s naporima zapadnih zemalja putem mehanizama okončan je NATO operacijom nazvanom „Namjerna stupom toplo-hladno u odnosu na politiku Zapada nog arbitra za Balkan predstavlja „džekpot“ u balan- Kontaktne skupine i Vijeća sigurnosti UN (Trapkov, snaga“, odobrenom Rezolucijom 836 Vijeća sigurno- u sukobima u Bosni i Hercegovini, pokušavajući da siranju drugih otvorenih pitanja i da je za američkog 1997, p. 253). Učešće Rusije u Kontakt grupi dopri- sti UN. Vazdušni udari na vojne ciljeve snaga bosan- sebi obezbijedi određene benefite, koje je koristila za predsjednika Clinton-a ta uloga bila atraktivna u cilju nijelo je ublažavanju nekih stavova koji su se ticali skih Srba omogućili su prekid ratnih ofanzivnih ope- unutrašnju upotrebu, budući da su duboka socioeko- još jednog predstavljanja SAD kao jedine preostale Srbije, kao i odugovlačenju svih odluka, što je uvi- racija, te ponovno pokretanje mirovnih pregovora, nomska kriza i teškoće u tranziciji, zahtijevali finan- supersile. U takvoj situaciji zadatak Rusije trebao je jek davalo vremensku prednost Srbiji, a posebno koji su doveli do potpisivanja mirovnog sporazuma sijsku podršku MMF-a i Svjetske banke, što je bilo da bude sprečavanje oružane intervencije i podsti- su odluke o eventualnoj intervenciji protiv bosan- u Wright­-Patterson vazduhoplovnoj vojnoj bazi u od odlučujućeg značaja za ponašanje Rusije u Vijeću canje političkog rješenja krize kao alternative upo- skih Srba bile odbijane (Biserko, 2008, pp. 283−284). Deyton-u u američkoj državi Ohio. Rusija, koja je sigurnosti (Biserko, 2008, p. 286). trebi sile, ali je u nekim ključnim momentima Rusija Posredovanjem specijalnog ruskog predstavnika javno izražavala zabrinutost zbog napada NATO-a podlegla pritisku SAD. Prva takva greška, smatra Vitalija Čurkina februara 1994. godine, bosanski Srbi na položaje bosanskih Srba, kasnije je prihvatila da Teška socioekonomska i politička kriza, koja je uslo- on, napravljena je glasanjem za rezoluciju Vijeća su pristali na povlačenje svojih artiljerijskih trupa njene snage učestvuju u provođenju mirovne misije vila međunarodni pad Ruske Federacije, determinisala sigurnosti UN u maju 1992. godine te se zapitao, na 20 km od Sarajeva, a takva situacija shvatana je IFOR-a, što je bio veliki korak naprijed u saradnji je pristup u vanjskoj politici Moskve, koji se, kada je u skladu sa ruskim nacionalnim interesom, koliko sa strane SR Jugoslavije kao pritisak isključivo na Rusije sa NATO-om. Vojni zapovjedni aranžmani za Balkan u pitanju, ogledao u zaštiti srpskih interesa u će te sankcije Rusiju da koštaju, a čak je imalo smi- snage bosanskih Srba i žal zbog uspostavljanja novog ruske snage u IFOR-u dali su ruskim vojnim vlastima bosansko-hercegovačkoj krizi u mjeri neophodnoj za sla pitati i Zapad kolika će biti njegova nadoknada svjetskog poretka u kojem nema Rusije kao velike bolji pristup SACEUR-u, a time i više uticaja na pla- ostvarivanje svojih nacionalnih ciljeva. Dakle, politika za ruske gubitke. To svoje razmišljanje kasnije je sile. Ovo se moglo jasno uvidjeti iz izjave otprav- niranje i vođenje operacija koje uključuju ruske snage Ruske Federacije u ovom periodu koji se završava testirao sa zamjenikom ministra vanjskih poslova nika poslova SR Jugoslavije u Moskvi Milana Roćena (Schulte, 1997). Istodobno sa ovim dešavanjima na potpisivanjem Dejtonskog sporazuma 1995. godine Ruske Federacije Vitalijem Čurkinom, koji mu je ruskom listu Kommersant: „pritisak na bosanske Srbe prostoru Bosne i Hercegovine odvijaju se i pregovori oslikavala je periferni karakter ruskih interesa na teri- potvrdio da nijedan ekspert u ministarstvu vanjskih i prijetnje protiv njih nastavak su pogrešne ili napro- oko pristupanja Rusije Programu Partnerstva za mir. toriji bivše Jugoslavije (Kurjak, 2000, p. 9). poslova nije bio za sankcije protiv SR Jugoslavije, ali tiv, namjerne politike vodećih zapadnih zemalja od Nakon potpisivanja Okvirnog dokumenta partner- Još očigledniji primjer nemoći Ruske Federacije da javno to nijesu iskazivali (Adamishin, 2018). Iako samog početka jugoslovenske krize. Ovo je takođe stva, rusko rukovodstvo počinje borbu za specijalan, da zbog nezavidne situacije na unutrašnjem planu

56 57 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

ostvari veću ulogu u rješavanju nekog otvorenog mjesto u novom svjetskom poretku. Ovakav stav o Tezu o dvostrukoj ulozi Ruske Federacije u kosov- mišljenje da takav potez, u stvari, predstavlja prikri- pitanja, očitovao se tokom kosovske krize. Otvoreni ulozi Rusije u rješavanju kosovskog problema imao skoj krizi iznio je Zbigniew Brzezinski u svjedoče- veni zapadni imperijalizam koji će ugroziti Rusiju. sukobi između srpskih vojnih i policijskih snaga i je bivši ministar vanjskih poslova Ruske Federacije nju u Senatu pred Komitetom za vanjske poslove. U Ovo navodi na razmišljanje da iza žestokih ruskih snaga kosovskih Albanaca na Kosovu i Metohiji pri- Andrej Kozirjev izjavivši za srpski nedjeljnik Vreme: svom viđenju akcentirao je ponašanje Rusije tokom reakcija nije bila sama kosovska kriza nego neza- jetili su tokom 1998. godine da prerastu u ozbiljnu „Rusija je danas na međunarodnoj sceni poput sukoba na Kosovu, ističući neke uvjerljive indicije dovoljstvo Ruske Federacije zbog strategije daljeg humanitarnu krizu sa nesagledivim posljedicama. siromašnog rođaka koga delikatni bogati rođaci koje pokazuju da je po srijedi bio rusko-srpski dogo- širenja NATO-a na Istok, do samih njenih granica. Uprkos svim pokušajima i pritiscima na zaraćene vor (Brzezinski, 1999). Po Brzezinskom, postoje tri nastoje, po mogućnosti, da ne uvrijede, da ga trpe, Kosovska kriza, dakle, označila je povratak u pre- strane, nije se uspjelo doći do rješenja mirnim putem. faze ruske politike prema kosovskoj krizi. Prva faza ali ga u suštini ignorišu. Uvjeren sam da u rješava- đašnje stanje nepovjerenja u odnosima Rusija−NATO Posljednji od takvih pokušaja bila je konferencija uključuje emocionalnu i gotovo instinktivnu solidar- nju pitanja nanositi ili ne nanositi udare Srbiji ruski i strah Rusije da ovakav pristup NATO-a može biti u francuskom dvorcu Rambouillet pod pokrovi- nost sa Srbijom, uz obećanje pomoći Srbiji, što pot- prigovori, ma kako odlučnim tonom se iznosili, nisu način rješavanja svih otvorenih pitanja u svijetu, teljstvom Kontakt grupe, u kojoj se nalazio i član krepljuje zahtjevom Dume za pomoć SR Jugoslaviji imali nikakvu ulogu“ (Kozirjev, 1999). pa i na prostoru nekadašnjeg Sovjetskog Saveza. Ruske Federacije Boris Majorski. Nakon sedamna- ako NATO pokrene napade. Tokom ove početne Strah od podređenosti moći Zapada, prvenstveno est dana bezuspješnih pregovora uslijedila je akcija Na odluke NATO-a nakon pokretanja akcija faze postojale su glasine, kako Brzezinski navodi SAD, proizvodio je retoričku oportunističku ulogu NATO snaga prema SR Jugoslaviji. Vojna intervencija prema SR Jugoslaviji, nije mnogo uticao ni govor u svjedočenju, da je ruski kontingent „volontera“ Ruske Federacije u odnosu na politiku Zapada prema NATO-a u SR Jugoslaviji, izvedena sa ciljem regu- ruskog ambasadora pri Ujedinjenim narodima Sergeja otišao da se bori na srpskoj strani. Zapadni oba- kosovskoj krizi, koja je, sa jedne strane, davala šansu lisanja regionalnog međuetničkog konflikta, prva Lavrova 24. marta 1999. godine tokom zasjedanja vještajni izvori izvijestili su da je neka ruska vojna Rusiji da se, kroz ulogu mirotvorca, kao činilac done- na evropskom tlu posle pedeset godina postojanja Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (United Nations oprema dostavljena Srbima i da im je ruska vojska kle vrati na međunarodnu scenu, a sa druge strane, ove Alijanse, pokazala se kao dvostruka opasnost Security Council, 1999). Izrazivši ogorčenje, on je pružala savjete tokom akcije NATO-a. Ruski pristup da bude iskorišćena za unutrašnje političke benefi- za ruske strateške interese. Ruska vladajuća elita, osudio napade protiv SR Jugoslavije, navodeći da je ovoj krizi elaboriran je u novinama „Nezavisimaya došlo do kršenja povelje Ujedinjenih naroda, te da se cije i jačanje određenih partijskih i vojnih struktura. ali i javnost, „strahovali“ su od povratne reak- gazeta“, u tekstu od 25. marta 1999. godine u kojem mora prihvatiti ozbiljna odgovornost za napade koji cije ove intervencije na unutrašnju nestabilnost se navodi kako je Rusiji u interesu dopustiti da se Politika Ruske Federacije prema Crnoj Gori u periodu su izvedeni bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN. Dalje zemlje, ali i zbog sigurnosti „spoljnih“ granica. Još „Sjedinjene Države i NATO sa svojim dementnim obnove njene nezavisnosti i nakon toga izlaganje obilovalo je sličnim konstatacijama o krše- od rata u Bosni i Hercegovini u ruskim političkim zapadnim i istočnoeuropskim članovima uvuku što nju međunarodnog prava, ali bez realnih namjera i Početkom novog milenijuma SR Jugoslavija je i vojnim krugovima postoji veliki strah da separa- dublje u balkanski rat“, te da će akcija NATO-a na mogućnosti kontramjera Ruske Federacije kao odgo- praktično postojala samo na papiru, odnosno države tistički pokreti na Balkanu ne postanu uzor sličnim Kosovu inicirati pad američkog globalnog carstva. vora na NATO reakciju prema SR Jugoslaviji. Sve koje su je sačinjavale bile su umnogome nezavisne jer (a i mogućim) tendencijama unutar ruske države Druga faza, prema Brzezinskom, počela je kada su što je Ruska Federacija napravila kao reakciju na su imale različite valute, sopstvenu policiju, carine (Kurjak, 2000, p. 9). u Ruskoj Federaciji shvatili da je NATO jedinstven i NATO djelovanje po ciljevima u SR Jugoslaviji, bilo i mnoge druge institucije svojstvene samostalnim da neće odustati od napada. U tim trenucima Rusija Tokom akcije NATO-a ruska diplomatija je imala je povlačenje svog ambasadora iz Brisela koji je bio državama. Dok je Crna Gora polako „tabala“ svoj je počela da prilagođava svoj stav kako bi bila dio motiv da kroz aktivnu ulogu u političkom rješa- akreditovan pri NATO i odbijanje ratifikacije ugo- put prema nezavisnosti, postojala je bojazan vode- odluka zajedno sa Zapadom. Treća, kritična faza zavr- vanju ovog sukoba dobije na međunarodnom pri- vora START 2, koji je imao veću važnost za Rusiju ćih država svijeta da ta težnja Crne Gore može dove- šena je Miloševićevim prihvatanjem svih zahtjeva znanju u vidu nezaobilaznog faktora pri donošenju nego za SAD. Međutim, pokazalo se da su to sve bili sti do nove destabilizacije regiona, koja bi mogla NATO-a za povlačenje srpskih snaga sa Kosova, odluka. Međutim, različita interpretacija dešavanja taktički potezi jer je ovaj sporazum potpisan samo nastupiti koju godinu kasnije nakon kosovske krize. nakon plana koji su mu predstavili specijalni emi- na Kosovu u odnosu na Zapad, jeste sve što je ruska godinu dana kasnije (Biserko, 2008, p. 285). Dakle, u Zato je, između ostalog, u prvom vanjskopolitič- sar ruskog predsjednika Viktor Černomidin i Martti vanjska politika mogla da postigne u tom trenutku. uslovima teške socioekonomske krize u državi, Ruska kom dokumentu „Konceptu vanjske politike Ruske Ahtisaari specijalni predstavnik UN. Pored „emocionalne drame“ premijera Primakova, Federacija se odlučila za „dvostruku ulogu“, koja se, Federacije“, koji je odobren od „novomilenijum- iskazane u vidu „okretanja“ aviona iznad Atlantika sa jedne strane, oslikavala u verbalnom podržavanju Sa druge strane, u periodu kada kriza na skog“ predsjednika Rusije Vladimira Putina, defi- i otkazivanje posjete Washingtonu kada su otpočele Srbije u ovoj krizi, a sa druge, u održavanju krucijalno Kosovu uzima maha, Senat SAD ratifikuje odluku nisano „fundamentalno važno očuvanje integriteta vojne NATO operacije nad SR Jugoslavijom, sve važnih odnosa sa međunarodnim finansijskim orga- Clinton-ove administracije o proširenju NATO-a SR Jugoslavije i suprotstavljanje podjeli ove države akcije Ruske Federacije bile su simboličkog karak- nizacijama, drugim institucijama i državama koje su zemljama Višegradske skupine, dok se istovremeno usljed preveniranja mogućeg panbalkanskog sukoba tera, prožete realnošću da ne zauzima tako važno joj bile neophodne za ostvarivanje sopstvenih ciljeva. u Ruskoj dumi organizuju partije koje zastupaju sa nesagledivim posljedicama“ (The President of the

58 59 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

Russian Federation, 2000). Istodobno, EU i SAD su, sa ministra inostranih poslova Rusije A. A. Avdejev, koji u Srbiji 2003. godine, te odnos predsjednika Vlade crnogorskog rukovodstva. Tokom ovog susreta u izvjesnim iznenađenjem, primili prijedlog crnogor- je 18. januara 2001. u Podgorici rukovodio ceremoni- Srbije Vojislava Koštunice prema važnim demokrat- Moskvi za kopredsjedavajuće budućeg međuvladi- ske vlade da se odnosi Crne Gore i Srbije ubuduće jom otvaranja Generalnog konzulata Rusije, obratio skim pitanjima i „racionalnost“ Vladimira Putina nog Komiteta za trgovinsku, naučno-tehničku i eko- uspostave na bazi dvije nezavisne i međunarodno je pažnju na neophodnost odmjerenog, odgovornog pri donošenju odluka, dali su povoda razmišljanju nomsku saradnju biće predloženi tadašnji ambasa- priznate države, koje bi stvorile međusobni savez. pristupa prema situaciji u Republici i njenog uticaja da Crne Gora može imati podršku Rusije za svoju dor SCG u Rusiji Milan Roćen i ministar za vanredne Ambasadori zapadnih zemalja u Beogradu, visoki na stabilnost regiona u cjelini“ (Bičkov, n.d.). namjeru. Čini se pak da je racionalnost predsjed- situacije Ruske Federacije Sergej Šojgu. Protokol o predstavnici EU, najzad − i tako važna međunarodna nika Putina bila vezana za ekonomski interes Ruske Donošenjem Ustavne povelje Državne zajednice radu pomenutog komiteta podrazumijevao je da se ličnost kakva je predsjednik Francuske Republike, u Federacije, prije svega kroz interesovanje za procese Srbije i Crne Gore, 4. februara 2003. godine, prestala nakon ostvarenja crnogorske nezavisnosti sjednice više navrata su ponovili da žele „demokratsku Crnu privatizacije velikih preduzeća u Crnoj Gori, kakav je je da postoji SR Jugoslavija. Novostvorena država održavaju svake godine u drugoj državi. Međutim, Goru u demokratskoj Jugoslaviji“ (Darmanović, 2001, bio Kombinat aluminijuma Podgorica, koji je generi- imala je jednu stolicu u UN, ali je svaka od repu- rad Komiteta u narednim godinama stvoriće dozu p. 17). Diplomatski i svaki drugi pritisak na Crnu sao gotovo polovinu izvoza Crne Gore. Ovakav stav blika imala sopstvenu carinu, ekonomsku i finansij- kontroverze s obzirom na činjenicu da sjednice nijesu Goru očitavao se kroz uzdržaniji stav prema pred- dobiće potvrdu u usmenoj poruci Vladimira Putina sku politiku. Ambasadorska mjesta u važnim svjet- održavane od oktobra 2011. godine i na probleme sjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću, koji je do tada Milu Đukanoviću koju mu je 17. marta 2004. godine skim centrima podijeljena tako da je Crnoj Gori pri- u poslovanju Kombinata aluminijuma Podgorica, bio ključni oslonac Zapada u pokušaju demokratiza- prenio zamjenik ministra inostranih poslova S. S. palo mjesto ambasadora u Moskvi, Londonu i New usljed kojih je fabrika uvedena u stečaj. Dakle, većin- cije SR Jugoslavije. Slika takvog odnosa formirana je Razov. U njoj se posebno ističe da se: Yorku, dok je Srbija dobila Washington , Pariz i Berlin. ski paket akcija Kombinata aluminijuma nalazio se od prilikom posjete Đukanovića Washingtonu početkom Crnogorci su i u bivšoj Jugoslaviji često pokrivali „u Rusiji pridaje izuzetan značaj odnosima sa 2005. godine „u rukama“ Rusala, jedine kompanije 2001. godine, kada je državni sekretar Colin Powell poziciju ambasadora u Moskvi počev od prvog posli- Republikom Crnom Gorom i Državnom zajedni- sa kojom je crnogorska vlada pregovarala i sa kojom izbjegao susret sa njim opravdavajući takav postupak jeratnog ambasadora Vladimira Popovića, preko com Srbija i Crna Gora u cjelini. Oni se oslanjaju na je sklopljen ugovor klasifikovan kao poslovna tajna željom da se ne miješa u izborni proces u Crnoj Gori Veljka Mićunovića i Marka Orlandića, pa se može reći viševjekovnu tradiciju uzajamnih veza, duhovno i (Wood, 2006). Sličan model kojim je Rusija kroz sti- (Darmanović, 2001, p. 18). Druga važna forma poli- da je to bio nastavak tradicije. Formiranjem Državne kulturno srodstvo naroda naših zemalja... U okviru canje ekonomskih benefita davala podršku u među- tičkog uslovljavanja bilo je nastojanje, prvenstveno zajednice Srbija i Crna Gora, postalo je moguće govori međudržavnih odnosa Rusije i Srbije i Crne Gore, narodnim relacijama predstavlja primjer kupovine EU, da se utiče na proces pregovora između Crne o rusko-crnogorskim odnosima kao posebnom čini- namjeravamo da razvijamo svestrane veze sa Crnom većinskog kapitala Naftne industrije Srbije od strane Gore i Srbije, kao i na uslove eventualnog referen- Gorom, prije svega u ekonomskoj sferi. Perspektivni ruskog giganta Gasproma. Navedenom kupovinom dumskog pitanja postavljajući standarde koji su iznad ocu rusko-srpsko-crnogorske saradnje, te je počeo da se razvija aktivan rusko-crnogorski političko-eko- pravci za uzajamno povoljnu saradnju mogli bi da ne samo da je obavljena kupoprodajna transakcija uobičajenih u demokratskim zemljama ili poznatih postanu energetski i metalurški kompleks, učešće već je Beograd ovim, za Moskvu povoljnim sporazu- u praksi (Darmanović, 2001, p. 18). nomski dijalog (Bičkov, n.d.). Upravo ovu činjenicu crnogorska politička elita je iskoristila da nanovo ruskog kapitala u privatizaciji industrijskih i dru- mom, kako je ruski dnevnik Kommersant tvrdio, pla- Iako je crnogorska vanjska politika u periodu kada strateški približi Ruskoj Federaciji stavove o nezavi- gih objekata. Investitori iz Rusije zainteresovani tio rusku podršku na međunarodnoj političkoj sceni, je ruskom vanjskom politikom rukovodio Jevgenij snosti Crne Gore. Prihvatanje tih stavova od strane su za realizaciju zajedničkih projekata u turističkoj tj. podršku za pitanje Kosova (Meyer-Feist, 2008). Primakov, ostvarila zavidne rezultate u približavanju Ruske Federacije značilo je promjenu u politici Rusije sferi. Smatramo da za aktiviranje rusko-crnogorskih Dmitrij Medvedev, tada još kandidat za najviši položaj svojih stavova o nezavisnosti stavovima Moskve, prema Balkanu, a što je na neki način nagoviješteno odnosa postoje svi neophodni uslovi“ (Bičkov, n.d.). u ruskoj državi, protumačio je ugovor „u suštini kao element moralne i ekonomske podrške Srbiji, koja je oprezniji stav EU i SAD, te odnos Ruske Federacije tokom prve posjete predsjednika Vlade Crne Gore Krajem septembra 2004. godine predsjednik Vlade zbog zapadnih težnji suočena s problemom da Kosovu u novom milenijumu prema Balkanu i promjena Mila Đukanovića Moskvi sredinom jula 2003. godine Crne Gore Milo Đukanović srešće se sa predsjednikom otvori put do nezavisnosti“ (Reljić, 2009, p. 29). režima u Beogradu, značili su da Crna Gora mora kada je imao susret sa ministrom inostranih poslova Rusije Vladimirom Putinom u Kremlju, pri čemu će sačekati sa svojim zahtjevom za održavanje refe- Igorom Ivanovim. Međutim, za konačan stav o ovom posebna pažnja biti posvećena učešću ruskih kompa- Dakle, Ruska Federacija je kroz opisane slučajeve renduma o nezavisnosti. O tome govori i generalni pitanju neophodno je bilo pridobiti podršku „dono- nija Rusal i Sual u privatizaciji Kombinata alumini- zatvorenih kanala komuniciranja, sa jedne strane, konzul Ruske Federacije u Podgorici: sioca odluka“, predsjednika Vladimira Putina. To juma u Podgorici. Zanimljivo je da se u srpskoj štampi uvodila zemlje Zapadnog Balkana u sferu ekonom- „U uslovima unutar političkog popuštanja koje nije bilo jednostavno niti lako imajući u vidu činje- govorilo o privatnoj posjeti crnogorskog premijera ske zavisnosti, a sa druge, pokušavala da, kroz upo- se pojavilo, crnogorski rukovodioci su se uzdržali nicu da iza vladavine Vladimira Putina stoji tako- Đukanovića i da je u Moskvi vijest o posjeti prenio trebu energetike u vanjskoj politici, vrati svoj značaj od brzopletih koraka ka demontiranju jugosloven- zvano „silovik krilo“ Kremlja, uticajano društvo taj- samo list "Kommersant", za koji se vjerovalo da ima nezaobilaznog međunarodnog faktora u otvorenim ske Federacije. U toku susreta sa njima prvi zamjenik nih službi i vojnih činovnika. Ali, tragični događaji bliske relacije sa određenim krugovima bliskim vrhu pitanjima u svjetskoj politici.

60 61 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

U aprilu 2005. godine predsjednik Vlade Crne Gore neosporan uticaj u velikim ruskim kompanijama, će i dalje biti kvalitetni, što potvrđuje i izjava mini- svojoj spoljnjoj politici i ostvaruje je pod protek- Milo Đukanović, najaviće održavanje referenduma ostvari politički uticaj van granica svoje zemlje, stra vanjskih poslova Crne Gore Milana Roćena, toratom drugih država“ (Guskova, 2010). Po nje- o državno-pravnom statusu Crne Gore, koristeći Vladimir Putin je i narednih godina težio podizanju data prilikom njegove prve posjete u tom svojstvu nim riječima, „to je protektorat, prije svega USA i klauzulu o referendumu za nezavisnost sadržanu u ugleda Ruske Federacije i ostvarivanju multipolarne Ruskoj Federaciji: NATO, koji su toj državi obećali skoro članstvo u Beogradskom sporazumu. EU se nije mogla protiviti strukture međunarodnih odnosa. Potvrde ovakvog „Uprkos strateškoj orijentaciji Crne Gore, odnosi Sjeverno-atlantskom bloku i prijem u EU“ (Guskova, rješenju kome je, tokom utvrđivanja Beogradskog pristupa ruskog predsjednika kada je Crna Gora u sa Rusijom će uvijek biti među glavnim pravcima 2010). Ona je smatrala da je Crna Gora priznavanjem sporazuma, i sama doprinijela, te se aktivno uklju- pitanju, uslijedile su desetak godina kasnije kroz naše strateške vanjskopolitičke strategije. Niko ne Kosova napravila veliku grešku, koja će biti signal čila u potragu za zakonskim modelom po kojem bi izjave zvaničnika o specijalnoj ulozi Olega Deripaske može da zamijeni mjesto Rusije – ni Evropska unija, za sljedeća proglašenja suvereniteta i teritorijalnog se referendum u Crnoj Gori održao (Darmanović, u podršci za održavanje referenduma o nezavisno- ni NATO. Ovo nisu prazne riječi. O tome svjedoči drobljenja Balkana. Oprečan stav Ruske Federacije 2006, p. 16). Nakon utvrđivanja preporuka Komisije sti Crne Gore. Ambasador SAD u Srbiji i Crnoj Gori nivo naših političkih odnosa i kontakata, a to ukazuje o priznanju Kosova u odnosu na Crnu Goru bio je za demokratiju putem prava (Venecijanska komisija u vrijeme ovih dešavanja Michael Polt izjavio je da i interesovanje za saradnju“ (Roćen, 2007). posljedica ostvarivanja ruskog interesa za kontro- Savjeta Evrope) o kvalifikovanoj većini koja bi bila je kupovina Kombinata aluminijuma Podgorica od lisanje energetskih puteva preko Kavkaza i u tom prihvatljiva za obje strane, bilo je jasno da se u stvo- strane Olega Deripaske „bio dio širih nastojanja da se Na isti način, ističući izuzetno dobre odnose smislu izjednačavanja kosovskog slučaja sa prizna- renoj napetoj atmosferi „suprotstavljene strane“ ne utvrdi što će biti budućnost Crne Gore i ko će držati između dvije zemlje, u svim izjavama ruskih zva- vanjem Južne Osetije, čije je odvajanje od Gruzije mogu dogovoriti o pitanju nezavisnosti. Zato je i ime- glavne ekonomske i političke poluge“ (Forrest, 2017). ničnika preovladavaće mišljenje da Rusija ne vidi priznala jedino Ruska Federacija. novan specijalni izaslanik za praćenje referenduma Uloga Moskve u obnavljanju crnogorske nezavisno- smisao u širenju NATO-a, ali pristupanje će se sma- U narednom periodu bilateralni odnosi Crne Gore o nezavisnosti, ambasador Miroslav Lajčak, koji je sti prepoznata je i od EU. Predsjedavajući Evropske trati unutrašnjim pitanjem Crne Gore. i Ruske Federacije bili su veoma dobri, naročito u vri- pred suprotstavljene blokove iznio preporuku EU da komisije Jose Manuel Barroso apostrofirao je u zajed- Priznanje nezavisnosti Kosova početkom oktobra jeme predsjedničkog mandata Dmitrija Medvedeva, većina za odluku bude 55% od broja izašlih birača, ničkoj izjavi nakon EU − Rusija samita konstruktivnu 2008. godine predstavljalo je još jednu tačku neslaga- koji je imao drugačiju viziju međunarodnih odnosa te da će ovaj procent najbolje odražavati stanje na ulogu Rusije u pogledu pitanja Crne Gore, navodeći nja između Crne Gore i Ruske Federacije u periodu i nije iskazivao negativan stav prema crnogorskoj terenu i nikome neće davati prednost. Na ovaj način da je Crna Gora dobar primjer kako unaprijed dogo- nakon obnove crnogorske nezavisnosti. Dva dana opredijeljenosti za euroatlantske integracije. Novi Crnogorci su prvi put u istoriji izbornih procesa bili vorene odluke dovode do demokratskog rješenja. pred samo priznavanje Kosova, predsjednik Vlade Koncept vanjske politike Ruske Federacije, odo- svjedoci fenomena da „većina“ nije polovina plus U narednim godinama pokazaće se da je jedna od Crne Gore Milo Đukanović imao je telefonski razgo- bren 2008. godine od predsjednika Medvedeva, daje jedan glas od broja izašlih glasača, već je većina 55% osnovnih karakteristika ovakvog aranžmana bila vor sa ruskim ministrom vanjskih poslova Lavrovom. potvrdu ovakvog stava jer se u navedenom doku- posto. Nakon napornih pregovora prihvaćen je ova- ekonomska zavisnost Crne Gore o Ruskoj Federaciji, Department za informacije i štampu Ministarstva mentu ovaj region pominje u kontekstu otvorenosti kav izborni model, koji nikada do tada, a pokazaće se koja je pored metalske industrije imala svoje interese inostranih poslova Rusije objavio je tim povodom Rusije za daljnje širenje pragmatične i međusobno ni kasnije, nije primijenjen u demokratskoj praksi. U i u turizmu. da su, pored izraženog „zadovoljstva dostignutim poštujuće saradnje sa državama središnje, istočne i diplomatskim krugovima se tada pojavila informa- Nakon obnove nezavisnosti Vlada Crne Gore nivoom i dinamikom rusko-crnogorskih odnosa“, u jugoistočne Europe, uzimajući u obzir iskrenu spre- cija da je ministar vanjskih poslova Ruske Federacije je iste godine definisala integracije u euroatlant- njihovom razgovoru razmatrani i neki međunarodni mnost da to učini sa svakom od njih (President of Sergej Lavrov imao odlučujući uticaj na crnogorske ske strukture kao jedan od vanjskopolitičkih pri- izazovi. Očigledno, tema razgovora bila je informisa- Russia, 2008). independističke partije da prihvate neprincipijelne oriteta, smatrajući da ovaj sigurnosni okvir dopri- nje Ministarstva inostranih poslova Rusije o odluč- Odnos Ruske Federacije prema NATO integracijama uslove za održavanje referenduma. Ako je ovu ideju nosi jačanju mira i stabilnosti u zemlji i regionu, noj namjeri Vlade Crne Gore da prizna nezavisnost Crne Gore u kontekstu pokušaja širenja svog uticaja na Javijera Solane i prihvatio, Sergej Lavrov je kasnije što je posebno važno uzimajući u obzir dešavanja Kosova. Vijest o zvaničnom priznanju Kosova od globalnom nivou odbio da nanovo interveniše kod crnogorskog ruko- tokom devedesetih godina prošlog vijeka. U skladu strane Crne Gore u ruskim nacionalističkim kru- vodstva kako bi ono prihvatilo prijedlog za odlaganje sa tako definisanim ciljevima, Crna Gora je postala govima dočekana je sa negodovanjem, pa je Jelena Prve korake na širenju svog globalnog uticaja održavanja referenduma. Crna Gora će obnoviti svoju članica Partnerstva za mir 2006. godine, dok je Misiju Guskova, rukovodilac Centra za izučavanje savre- Ruska Federacija preduzela je nakon modernizacije nezavisnost 21. maja 2006. godine, a Ruska Federacija pri NATO uspostavila 2007. godine. Pitanje euroa- mene balkanske krize Instituta za slavistiku Ruske vojnih snaga, poznate kao „New Look“, čija je osnovna će biti treća država koja će je priznati. tlantskih integracija Crne Gore u narednom periodu akademije nauka, u intervjuu za RIA Novosti izja- karakteristika predstavljala mogućnost upotrebe sofi- Čvrsto uvjeren u ispravnost ovakvog strateškog biće jedno od otvorenih pitanja koje će opterećivati vila: „Crnogorsko priznanje nezavisnosti Kosova sticiranih, asimetričnih, ne-kinetičkih sposobnosti, tj. pristupa, da kroz ekonomske investicije, koristeći odnose sa Ruskom Federacijom. Međutim, ti odnosi i Metohije je dokaz da ta država nije nezavisna u nevojnih sredstava u postizanju političkih i strateških

62 63 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

ciljeva (Defense Intelligence Agency, 2007). Aktivnija Svoje učešće u ovim akcijama uzeli su Srpska pra- aktivnosti: posljedica otkrića njegove uključenosti mijenjao i dobijao oblik koji je odgovarao određe- primjena ovih sofisticiranih metoda u cilju širenja glo- voslavna crkva, brojne ruske medijske kuće insta- u obavještajne djelatnosti u Poljskoj bila je progla- nom vremenskom trenutku u kojem su se nalazile balnog uticaja Rusije na štetu SAD i drugih zapad- lirane u Beogradu, odakle su imale nesmetan pri- šenje za „personu non grata“. Novinar „Sky News“ ove države. Da bi slika ruske politike prema ovom nih zemalja uzela je maha nakon ponovnog dolaska stup Podgorici, društvene mreže i mnoge nevladine Alistair Bunkall opisao je u svom članku ovo otkriće regionu bila jasnija, najprije su opisani neki od fak- Vladimira Putina na poziciju predsjednika Ruske organizacije koje su insistirale na vojnoj neutralnosti kao „posljednji komad u slagalici“ ruske veze sa tora koji su uticali na determinisanje ove politike. Iz Federacije 2012. godine (Stronski & Sokolsky, 2017, i održavanju referenduma o članstvu Crne Gore u organizacijom državnog udara na dan parlamen- analiza faktora kao što su geografija, religija, isto- p. 2). Jedna od zona širenja uticaja koja nema domi- NATO. Insistiranje na neutralnosti Crne Gore pred- tarnih izbora u Crnoj Gori u oktobru 2016. godine rija i slovenski identitet, uvjerili smo se da se inte- nantno mjesto u tom smislu, ali je veoma pogodna, stavljalo je samo drugo ime za „bolju povezanost s (Bunkall, 2017). Sličnu potvrdu o umiješanosti ruske res kao vezivno tkivo provlači kroz čitav period jeste i nestabilno područje Balkana. Ova regija, kojoj Rusijom“, jer nijedan od aspekata bilo kojeg oblika obavještajne službe dao je i Dobrohotov, urednik ovih odnosa, te da je svaki pokušaj oslanjanja Crne pripada najveći dio bivšeg jugoslovenskog prostora, neutralnosti: stalnog, međunarodno pravnog slo- „Insajdera“, ruske publikacije koja je u saradnji sa Gore na neku drugu veliku silu proglašavan izda- predstavlja povoljnu priliku za promociju ruske stra- bodno izabranog, nametnutog ili vojnog, Crna Gora istraživačkom grupom Bellingcat objavila otkriće da jom bratskog slovenskog naroda. U tim periodima tegije koja podrazumijeva upotrebu otvorenih među- nije mogla ispuniti iz jednostavnog razloga – nemo- je agent GRU preko Western Uniona poslao novac ruska strana je često zauzimala ponižavajući odnos narodnih pitanja u cilju ostvarivanja svojih interesa. gućnosti samoodbrane. grupi u Srbiji koja je osumnjičena za pokušaj držav- prema crnogorskim vladarima, koji je u ekstremnim nog udara u Crnoj Gori (The Senate Armed Services situacijama poprimao i zavjerenički oblik. Ovim je Proces pristupanja Crne Gore NATO-u predstav- Akcije ove politike u potpunosti su otkrivene u Committee, 2017) (Radio Slobodna Evropa, 2018), te jasno pokazano da partnerstvo dvije nacije nesraz- ljao je idealno mjesto za primjenu nove ruske strategije oktobru 2016. godine tokom predizborne kampanje za da je koristio adresu vojne obavještajne službe GRU mjerne po snazi i prestižu u sistemu međunarodnom koja za cilj ima da oslabi sigurnosno-političke euroa- parlamentarne izbore u Crnoj Gori. Na sami dan par- lamentarnih izbora kampanja je uzela takve razmjere na nalogu za isporuku. odnosa, neće dati ravnomjernu raspodjelu koristi, tlantske institucije, uzdrma euroatlantsko jedinstvo i u već će velika sila uvijek koristiti egzistencijalne iza- da su posredstvom Vibera i WhatsApp od „nepozna- Danas se u Crnoj Gori vode dva sudska procesa, krajnjem – spriječi dalje širenje NATO-a. Ovaj proces zove manje nacije za održavanje tog partnerstva i tog pošiljaoca“ građani Crne Gore dobili poruke sa jedan za planiranje državnog udara u Crnoj Gori, a pristupanja politički stratezi Ruske Federacije željeli sprovođenje svojih ciljeva. su predstaviti u međunarodnoj javnosti kao otvoreno elementima govora mržnje, budući da je akcenat stav- drugi za pranje novca upotrijebljenog za finansira- pitanje za čije je rješenje potreban konsenzus velikih ljen na pripadnike manjina (Bošnjaci i Albanci), što je nje izborne kampanje političkih partija koje su uzele Konkretne akcije ruske politike prema Zapadnom sila, u čemu su vidjeli ulogu Rusije. rezultiralo odlukom Agencije za elektronske komu- učešće u organizaciji državnog udara tokom izbornog Balkanu obrađene su detaljnije u periodu nakon nikacije i poštansku djelatnost da zabrani upotrebu dana. Na ovaj način, koristeći sofisticirane hibridne završetka Hladnog rata, kada je ruska politika prema Iako je zvaničan stav Ruske Federacije o NATO ovih aplikacija u određenom vremenskom intervalu metode u ostvarivanju uticaja, za sada još zvanično ovom regionu bila sporadična, neprincipijelna i nede- članstvu Crne Gore do septembra 2015. godine bio (EKIP, 2016). Krajnji rezultat takve kampanje, koja je neosuđene nacionalističke strukture bliske određe- finisana. Za takvu poziciju zaslužno je bilo teško da je „izbor Crne Gore suvereni izbor koji će Ruska duboko podijelila crnogorsko društvo, bili su neredi nim obavještajnim krugovima u Ruskoj Federaciji, socioekonomsko stanje u ruskom društvu i nepri- Federacija poštovati“ (Služba za odnose sa javnošću na ulicama Podgorice s ciljem pokretanja procesa namjeravale su skrenuti Crnu Goru sa puta euroa- hvatanje novih okolnosti u pogledu raspodjele moći Vlade CG, 2015), kasnije će se pokazati da ovakav stav nasilnog preuzimanja vlasti i skretanja Crne Gore sa tlantskih integracija i obustaviti dalje širenje NATO-a u strukturi međunarodnih odnosa. U tom periodu nije bio u skladu sa stvarnim namjerama Rusije, koje kursa euroatlantskih integracija. Posljedice tih akcija na prostor Zapadnog Balkana. Ulaskom Crne Gore Ruska Federacija se povremeno ponašala kao libe- će vrhunac imati u dešavanjima tokom održavanja u Crnoj Gori trebale su ujedno i da obeshrabre dono- u NATO, Ruska Federacija je izgubila dio sfere svog ralno demokratska zemlja, koja se pridruživala rezo- parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2016. godine. sitelje odluka u NATO-u u pogledu proširenja na uticaja i samim tim dio svojih moći koje je imala u lucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, ali je Nekoliko mjeseci prije ministarskog sastanka Zapadni Balkan, ali i da stvore sličan osjećaj u vezi s ovom dijelu svijeta, ali je pokazala da će ubuduće često njenu politiku karakterisala i radikalna devija- NATO-a u decembru 2015. godine, kada je postalo euroatlantskim integracijama kod susjednih država koristiti svaku ukazanu priliku da ostvari drugačiju cija ponašanja u odnosu na politiku Zapada prema očito da će Crna Gora dobiti pozivnicu za NATO, iz regije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Kosova, raspodjelu moći u strukturi međunarodnih odnosa. ovom regionu. Izazovi nastali izbijanjem bosansko- održani su opozicioni protesti na ulicama Podgorice. a posebno Srbije. hercegovačke i kosovske krize pokazivali su svu Kampanja koja je prvobitno naglašavala neophodnost Crnogorske tužiteljske vlasti identifikovale su nemoć Ruske Federacije u vrijeme predsjedničkih Zaključak održavanja prijevremenih izbora pretvorila se u svo- nacionalističke srpske i ruske strukture kao organi- mandata Borisa Jeljcina. jevrsnu javnu anti-NATO kampanju, čija je namjera zatore ovih nestabilnosti, a dva ruska agenta vojne Ovim radom potvrđena je početna teza da je Ruska politika prema Crnoj Gori, ali i generalno generalno bila predstaviti proteste kao opšte i poka- obavještajne službe GRU kao ključne faktore opera- osnova za oblikovanje politike Ruske Federacije na prema međunarodnoj zajednici, u vrijeme predsjed- zati Zapadu da Crna Gora ne želi ući u NATO. cija. Jedan od ovih agenata je već imao istoriju sličnih Zapadnom Balkanu ruski nacionalni interes, koji se ničkih mandata Vladimira Putina bila je konkretnija,

64 65 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

sa jasnijim ciljevima i mjerama, čemu su doprinijeli Batrićević, B., 2018. Bog našeg nacionalizma. Cetinje: Fakultet za Lalić, R., 1961. O tradicionalnim vezama između Crne Gore i Anlitical Framework, Washington D.C: Carnegie Endowmwnt realističan pogled na strukturu međunarodnih odnosa crnogorski jezik i književnost/Nova Pobjeda. Rusije. Istorijski zapisi, knjiga VII, Juli–Septembar, Volume 7–9, for International Peace, Publications Department. pp. 273-293. ruskog predsjednika, povoljna ekonomska situacija, te Berdjajev, N., 2006/1946. Ruska ideja (prevod Ivan Varga). Zagreb: The President of the Russian Federation, 2000. Federation reforma ruskih vojnih snaga. U tom periodu ova poli- Demetra. Lo, B., 2002. Russia Foreign Policy in Post Soviet Era Reality, Ilusion of American Scientist. [Online] Available at: https:// and Mythmaking. New York: Palgrave Macmillan. fas.org/nuke/guide/russia/doctrine/econcept.htm Biserko, S., 2008. Rusija i njen uticaj na Blakanu. In: S. Biserko, tika prema Crnoj Gori imala je svoje uspone i padove, [Accessed 31 October 2018]. koji su se, u zavisnosti od trenutnog interesa, kretali ed. Snaga lične odgovornosti, Svedočanstva br. 32. Beograd: Zagorac, Lo, B., 2015. Russia and The New World Disorder. London: Chatam pp. 267-300. House/Brookings Institution Press. The Senate Armed Services Committee, 2017. S Armed Services od podrške crnogorskoj nezavisnosti do osporavanja Hearing On Tthe Attemped Coup In Montenegro and Malign Russian Brzezinski, Z., 1999. The Lessons of Kosovo – Testimony of Zbigniew MID, Ruska Federacija, 1993. KONCEPT vanjske politike Ruske njenog puta u NATO. Iako je Ruska Federacija odi- Influence On Europe,Lanham: Political Transcript Wire; Lanham Brzezinski, Washington DC: Center for Strategic & International Federacije. Москва: Дипломатический вестник. No 1–2. grala jednu od ključnih uloga u obnovi crnogorske (CQ Roll Call). Study. Спецвыпуск. С. 3–23. nezavisnosti, pokazalo se da je podrška predstavljala Trapkov, Z., 1997. The Yugoslav Crisis and Russian Policy: A Field Cvrtila, V., 2004. Politička geografija i geopolitika.Zagreb: Fakultet Morgenthau, H. J., 2014. Teorija međunarodne politike. Podgorica: kompenzaciju za ostvarivanje ekonomskih interesa for Cooperation or Confrontation?. In: A. Clesse, ed. The future političkih znanosti. CID. u privatizacijama crnogorske metalske industrije. role of Russia in Europe and in the world. Luxembourg: Luxembourg Čehulić-Vukadinović, L., 2010. Euroatlantizam i suvremeni među- N. M. Potapov, 2003. N. M. Potapov, Ruski vojni agent u Crnoj Gori, Institute for European and International Studies, pp. 250–255. Nakon obnove nezavisnosti, Ruska Federacija je narodni odnosi. Tom II, dnevnik 1906−1915 g, prevod: Saharov, A. H.; Raspopović, R. Podgorica: CID/Politička kultura. United Nations Security Council, 1999. United Nations - Podgorica−Moskva: Институт русской истории Российской proces pristupanja Crne Gore NATO-u tretirala kao Meeting Coverage and Press Releases. [Online] Available at: Darmanović, S., 2001. Crna Gora i međunarodna zajednica академии наук, Preduzeće „Sanus“ Podgorica, Российский unutrašnje pitanje Crne Gore, međutim – u kasnijoj https://www.un.org/press/en/1999/19990324.sc6657.html od klijenta do „troublemaker“. In: S. Ivandic & A. Vežic, eds. государственный военно-исторический архив. fazi željela ga je predstaviti kao otvoreno međuna- Yearbook of the Balkan Human Rights Network. s.l.: Balkan Human [Accessed 1 November 2018]. Northedge, F. S., 1968. The Foreign Policy of The Powers. London: rodno pitanje, stvarajući sliku nezadovoljstva crnogor- Rights Network, pp. 15-28. Vukadinović, R., 1980. Osnovni okviri istraživanja vanjske poli- Faber&Faber. skog stanovništva zbog pristupanja NATO-u. Dakle, Darmanović, S., 2006. Crna Gora – Nova nezavisna drzava tike. U: R. Vukadinović, ed. Politička misao: Časopis za Politologiju. trgujući otvorenim pitanjima Zapadnog Balkana, koji na Balkanu. In: Z. Vujović, ed. Referandum u Crnoj Gori 2006. Pavićević, B., 2007. Petar I Petrović Njegoš. Podgorica: CID. Zagreb: Fakultet političkih znanosti Sveučilišta, pp. 159–174. predstavlja samo jedno od „bojnih polja“ na global- Podgorica: CEMI, pp. 9-21. President of Russia, 2008. The Foreign Policy Concept of The Vukadinović, R., 2009. Teorija međunarodnih odnos – Izabrana djela nom nivou, Ruska Federacija je pokušavala ostvariti Defense Intelligence Agency, 2007. Russia Military Power, Building Russian Federation. [Online] Available at: http://en.kremlin. I–III. Podgorica: CID. ru/supplement/4116 [Accessed 16 September 2018]. svoje interese koji se odnose na sprečavanje šire- a Military to support great power aspirations, Washington D.C: Vukčević, J., 1948. O ubistvu knjaza Danila. Istorijski zapisi, knjiga Defense Intelligence Agency. nja NATO-a i jačanje svog uticaja, te vraćanja uloge Reljić, D., 2009. Rusija i Zapadni Balkan. Beograd: ISAC fond. I, maj−jun, Volume 5−6, pp. 264−271. aktivnog sudionika u definisanju novog svjetskog Dimitrijević, V. & Stojanović, R., 1996. Međunarodni odnosi. četvrto Schulte, G. L., 1997. Former Yugoslavia and the new NATO. izmenjeno i dopinjeno izdanje ed. Beograd: Službeni list SRJ. poretka. Osnovna karakteristika ovog novog svjet- Suvirval, 39 (spring 1997), pp. 19–42. skog poretka trebala bi biti uspostavljanje multipo- EKIP, 2016. Odluka Agencije za elektronske komunikacije i poštansku Stronski, P. & Sokolsky, R., 2017. The Return of Global Russia:An larnog sistema međunarodnih odnosa, koji bi zami- djelatnost broj: 0406-5982/2 od 16.10.2016. godine. Podgorica: EKIP. jenio sadašnji unipolarni sistem i takozvanu benignu Frankel, J., 1963. The making of foreign policy: an analysis of deci- dominaciju jedine preostale supersile nakon Hladnog sionmaking. Oxford: Oxford University Press. rata, Sjedinjenih Američkih Država. Guliga, A. V., 2018. Творцы русской идеи. 2-е изд ed. Москва: Молодая гвардия. Hobsbawm, E., 2002. Doba ekstrema, Istrorija kratkog dvadesetog veka 1914−1991, prevod Predrag J. Marković. Beograd: Dereta. Literatura Kozirjev, A., 1999. Vreme br. 438. [Online] Available at: https:// Andrijašević, Ž., 2016. Dinastija Petrović Njegoš. drugo izdanje www.vreme.com/arhiva_html/438/3.html [Accessed 28 Februar ed. Beograd: Narodna knjiga. 2019]. Andrijašević, Ž. & Rastoder, Š., 2006. Crna Gora i velike sile. prvo Kozirjev, A., 1992. На чьей стороне Россия находится в izdanje ed. Podgorica: Zavod za udženike i nastavna sredstva. югославском конфликте. Moskva: Известия. Andrijašević, Ž. & Rastoder, Š., 2006. Istorija Crne Gore od naj- Kurjak, J., 2000. Srbija, Crna Gora, Rusija na Balkanu. In: S. starijih vremena do 2003. godine. Podgorica: Centar za iseljenike Biserko, ed. Helsinške sveske 3. Beograd: Heksinški odbor za Crne Gore. ljudska prava u Srbiji, pp. 1-16.

66 67 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

Traganje za zlatnom sredinom u poimanju bave hospitalitetom i (a)teizmom, Kearney njihovo sporazuma 1983., 1993. i 1995. godine te je za svoja Bit ovakve metode (vidi Kearney, 2002: 176), sastoji hospitaliteta u filozofiji Richarda Kearneya viđenje drži prezaoštrenim, a ono romantičnih her- mirovna nastojanja odlikovan i u Irskoj i u Velikoj se paralelnom korištenju svih pet temeljnih funkcija meneutičara s početka stoljeća preblagim za borbu s Britaniji. Tijekom godina održao je brojna predava- koje, za razliku od nekih prijašnjih nudi suvremena piše: Lana Pavić interkulturalnim, internacionalnim i interreligijskim nja, imao radijske i televizijske nastupe kojima je formi hermeneutike. Temeljne funkcije koje navodi izazovima današnjice. Usmjerenost prema traženju pozivao na transformaciju sukoba i gradnju mostova su: kritička, kriterološka, lingvistička, dijagnostička i karnalna, a njihovim korištenjem zahvaća se punina svojevrsnog srednjeg hermeneutičkog puta Kearney među nekadašnjim neprijateljima. Na pitanje o tome Uvod značenja teksta18. Hermeneutičko čitanje na taj način je naslijedio od profesora i mentora, francuskog filo- što bi bio „filozof akcije“, Kearney (153) je odgo- Premda na našim prostorima nedovoljno (pre) vorio kako smatra nužnim spajati teoriju i praksu postaje model za tumačenje ne samo složenog filozof- zofa Paula Ricœura, budući da ga je, prema vlasti- skog, religijskog, pravnog ili književnog teksta, nego i poznat16, Richard Kearney jedan je od najznačajnijih ne bi li time doprinio rješavanju aktualnih sukoba. tom svjedočenju (vidi Feld, 2017: 151), nadahnjivala složenih odnosa među ljudima, na kojima treba raditi Drugim riječima, djelujući putem teksta, ali i putem zapadnih filozofa današnjice. Rođen u Irskoj 1954. Ricœurova posvećenost filozofiji, ali i svakodnevnim, tako da se kritički promatraju sve sukobljene strane. godine, još kao mladić zavolio je filozofiju, isprva političkim problemima. Sedamdesetih godina proš- javnog nastupa, Kearney primarno želi biti doslje- Tek u procesu kojim se uvažava, ali ne apsolutizira dan službenik žive misli koja omogućuje (su)život i kroz poduke iz književnosti koje su mu davali sve- log stoljeća Kearney je slušao Ricoeurove seminare o ni sebe ni drugoga mogu se graditi mostovi kojima zacjeljivanje rana. U tom kontekstu ovaj esej prika- ćenici benediktinci. Oni su ga upoznali s Camusom, hermeneutici kakvu su zagovarali Martin Heidegger i se različitosti prevladavaju a da se ne negiraju. čije je djelo Stranac na Kearneyu ostavilo trajan i zuje najvažnije zaključke Kearneyevih akademskih Hans Gadamer, prateći istovremeno Ricoeurov druš- 18 dubok dojam. Po završetku srednje škole obrazova- i popularno-znanstvenih radova objavljenih u raz- Prema Kearneyu (2012: 181), kritička funkcija nadovezuje se na tri tveno–politički angažman. Djelujući uuntar šireg doblju 2000–2018. godine. U prvom redu riječ je o Kantove kritike, suvremenu kritičku teoriju Maxa Horkheimera, Waltera nje je nastavio na dublinskom i Sveučilištu McGill. kruga europskih hermeneutičara, Ricoeur je bio tip Benjamina, Jürgena Habermasa i Michela Foucaulta. Ovakva se kriti- Doktorirao je na Sorboni, a posljednja dva desetljeća trilogiji koju čine djela: Možebitni Bog (The God Who ka odnosi na pojmove poput rase, klase, spola, vlasti/moći i nesvjesnog, intelektualca kojemu je „bilo stalo“ (152) pa je na poli- a oslanja se na radove Sigmunda Freuda, Karla Marxa i Friedricha Ni- redoviti je profesor na američkom Boston Collegeu. May Be, 2001.), Stranci, bogovi i čudovišta (Strangers, etzschea kako bi istražila uvjete mogućnosti razumijevanja teksta i pro- tičke probleme svog vremena pokušavao odgovoriti Autor je više od 20 knjiga te urednik ili suurednik Gods and Monsters, 2002.), O pričama (On Stories, 2003.) kazivanja maskiranih (prikrivenih) sila koje stoje iza procesa liberalizaci- je i pravednosti. Kritički kriterij je sociološko-etičko-politički aspekt koji 17 filozofijom koja je uzimala u obzir različite dimen- Anateizam Anatheism jednakog broja filozofskih i literarnih publikacija . i ( , 2012.). Ovakvim izborom nedostaje standardnim hermeneutičkim metodama Wilhelma Diltheya, zije i aktere. Time je trajno utjecao na Kearneyev Najvažnija tema kojom se bavi u svom akademskom željela sam pokazati koliko je vrijedan Kearneyev Martina Heideggera i Hansa-Georga Gadamera, a prisutan je u hermene- daljnji rad, kojeg je, uz Ricoeura, snažno obilježila doprinos razumijevanju još uvijek neriješenih pro- utici sumnje Paula Ricoeura i hermeneutici subverzije Giannija Vattima. radu jest hospitalitet, složen pojam, ali i načelo koje Kriteriološka funkcija omogućuje prosuđivanje koje je od suprotstavlje- etika još jednog od velikana francuske filozofije, omogućuje otvaranje prostora za prevladavanja stra- blema migracija, terorizma i vjerskog fundamenta- nih značenja točno putem hermeneutičkog razmatranja ranijih sjećanja Emanuela Levinasa, inače člana povjerenstva za lizma s kojima se Zapad, a poglavito Europa, inten- i svjedočanstva, ali i budućih utopističkih, mesijanskih i eshatoloških nosti i neprijateljstva među ljudima, proizašlo iz namjera. Određeni narativi, bilo da je riječ o antičkim ili modernima, ocjenu Kearneyeve disertacije. Levinasov zahtjev za zivno susreće u prvim desetljećima 21. stoljeća. omogućuju razboritost (grč. phronesis) putem oglednih paradigmi i uzo- dugog razvoja europske filozofije, religije i prava. primatom odnosa prema drugome u skladu s najvi- Slijedeći tematiku navedenih djela rad sam podije- raka prema kojima odmjeravamo, sudimo i djelujemo. Primjerice, Ahilej Također, zanima ga fenomenologija stranca, kao i označava paradigmatskog junaka za razumijevanje hrabrosti, Tirezija šim etičkim standardima koja nadilaze načela teme- lila na tri veće cjeline. Prvo se tematizira Kearneyevo mudrosti, Penelopa strpljenja, a svi oni pomažu nam razlikovti ispravno odnos teizma i ateizma kojeg sveobuhvatno i kritički ljena nad ostalim filozofskim disciplinama, u prvom viđenje zapadnog straha od drugog o čemu govori od neispravnog djelovanja. Lingvistička funkcija omogućuje mikro-či- sagledava zahvaljujući metodi koju naziva dijakri- tanje, odnosno razlikovanje najmanjih jezičnih nijansi poput grafema i odjeljak „Strah od stranca“; potom se prikazuje naglasaka koji označuju drugačije značenje riječi. Dijagnostička funkcija tičkom hermeneutikom. Ona je, prema Kearneyu, redu metafizici, Kearney (vidi isto) je ugradio u vla- stito razumijevanje lingvističkog i religijskog hospi- filozofski odgovor na neprihvaćanje drugoga kroz odnosi se na etimologiju riječi dijakritičko. Grčki pojmovi dia-krinein najprimjereniji suvremeni odgovor na dva herme- i dia-krisis označavali su medicinsku ili terapeutsku praksu dijagnosti- taliteta, čime je, nakon Derridine i Ricoeurove smrti Kearneyevo tumačenje načela hospitaliteta, o čemu ciranja simptoma različitih stanja i promjena na tijelu koje su otkrivale neutička pola kakva su se etablirala od kraja 19. sto- govori odjeljak „Lingvistički hospitalitet“; napo- prisustvo bolesti. Izvorno, dijakritička hermeneutika, sukladno poimanju ljeća naovamo. S jedne je strane radovi „romantičara“ početkom dvijetisućitih, nastavio širu akademsku terapeutske funkcije filozofije (po uzoru na Ludwiga Wittgensteina), raspravu o odnosu apsolutnog naspram uvjetova- sljetku je riječ o Kearneyevu razumijevanju odnosa predstavlja metodu koja nas (duhovno) liječi. Karnalna, odnosno tjelesna poput Wilhelma Diltheya i Hans-Georga Gadamera, prema (a)teizmu, o čemu govori odjeljak „Između funkcija posljednja je karakteristika dijakritičke hermeneutike. Označu- a s druge postmoderno, radikalno razumijevanje nog hospitaliteta. jući stranca, Drugog, kao drugog bića dajemo mu ljudski, životinjski ili sebstva i drugosti“. Temeljna metodu koju sam kori- božanski lik, određujući time i mogućnost za prihvatom ili neprijatelj- hermeneutike kakvo Kearney prepoznaje u rado- Preuzimajućiu model javnog djelovanja kakav su stila u analizi Kearneyeva djela bila dijakritička her- stvom, s obzirom na stupanj stranosti koje određenom biću pripisujemo. vima Jacquesa Derride i Johna Caputa,. Premda je s Kearney napominje kako dijakritička hermeneutika ima dva „sveca za- promovirali njegovi intelektualni uzori, Kearney je meneutika, metoda koji i sam Kearney zagovara. štitnika“: Hermesa koji ljudima prenosi poruke bogova i psa Arga koji Derridom i Caputom u stalnom dijalogu jer se obojica u Irskoj, ali i diljem svijeta, postao ugledan član ne Njome sam se koristila ne bi li čitajući „između, kroz prepoznajući nakon brojnih godina svog vlasnika Odiseja, može pouzda- no prepoznati tko je prijatelj, a tko neprijatelj. Od nebeskih visina boga samo akademske, nego i šire javne zajednice, borac i preko unutarznačnosti odnosa prihvata drugog“ Hermesa do samog dna pakla, ovakva metoda ne ostavlja u potpunom 16 U hrvatskom prijevodu objavljena je samo jedna Kearneyeva knjiga mraku (neznanja), već barem u polusvjetlu, omogućuje okvirnu spoznaju – On Stories (hrv. O pričama) u nakladi Jesenski i Turk, 2009. godine. za mir i prevladavanje neprijateljstava, kao i zago- (Kearney, 2012: 181), drugim riječima, vršeći mikroči- forme. Pri tome je ključan prefiks dija (grč. dia - preko) u dijakritičkom. 17 Biografski podaci preuzeti su s mrežne stranice Richarda Kearneya: vornik međureligijskog dijaloga. Sudjelovao je u tanje izabranih tekstova, mogla jasnije uvidjeti dosege On pokazuje fundamentalnu dia-logiku/dijalog koji se uspostavlja izme- https://richardmkearney.com/bio-2/#bio sastavljanju prijedloga Sjevernoirskog mirovnog filozofske misli koju nam Kearney ostavlja u nasljeđe. đu sebe i Drugog (čovjeka, životinje, boga).

68 69 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

Strah od stranca odbojnosti i pocjenjivanja kakav se javlja u susretu Kearney ističe kako većina stranaca, bogova pozitivnim pogledom na stranost, „odbijamo pri- Drugost godinama zaokuplja Kearneya. Drugi s onima koji ne pripadaju našoj zajednici. U tom i čudovišta, kao i njima slični duhovi, fantomi znati nas same kao druge, slijedeći time europsku kojeg srećemo na rubu, na granici, na brisanom pro- kontekstu, Kearney (vidi isto) navodi kako su Grci ili utvare, predstavljaju pukotine unutar ljudske metafizičku tradiciju koja je stoljećima zanemarivala imali barbare, da bi potom Rimljani imali Etrušćane, storu, na mjestima gdje obitavaju druga, nepoznata, psihe. Zahvaljujući njima znamo da smo „podije- problem drugoga“. a Europljani novog vijeka prekooceanske divljake mitska bića kojima dajemo različita imena u rasponu ljeni na svjesno i nesvjesno, poznato i nepoznato, U postmoderno doba, brojni autori koji doprinose u suprotnosti s kojima su mogli učvrstiti pojam mi. od stranaca, tuđinaca, izvanzemaljaca, bogova ili isto i drugo“ pa možemo izabrati što učiniti u susretu Kearneyevom interdisciplinarnom pogledu na stra- Svi ovi narodi teško su se mirili s činjenicom da su čudovišta. Takvi drugi oduvijek su oni koji plaše, sa stranošću. To znači da naše iskustvo s drugima nost, pokušali su odgovoriti na ovakav nedostatak. onima koje su smatrali stranima, neciviliziranima i ali i izazivaju znatiželju. Kako ističe Kearney (2005: možemo pokušati razumjeti i prilagoditi ga trenutku Kearney (212) navodi kako su time obogatili umjet- drugima i sami bili takvi jer su "stranci jedni dru- 151), bez obzira na to nazivamo li drugost strancima, ili ga možemo potpuno odbaciti nauštrb autsajdera. nost, religiju i psihologiju (posebno psihoanalitički gima gotovo uvijek oni drugi" (158). bogovima ili čudovištima, ona predstavlja iskustvo Nažalost, ljudi su, tumači Kearney (180), prečesto pristup) koje su se trudile dati obol u rješavanju ekstremnog koje nas dovodi do ruba, rušeći ustaljene Međusobna je drugost još od antike omoguća- izabirali potonju mogućnost, čime su doprinosili odnosa prema drugome, ali ne i filozofiju koja još predodžbe i kategorije u koje smještamo poznato. vala demoniziranje nepoznatih zbog čega je zapadna paranoidnim iluzijama. One su se, pak, opravdavale uvijek traga za pravim odgovorima na odnos seb- I strance i bogove i čudovišta uvijek susrećemo na civilizacija prepuna mitova u kojima su čudovišta pomiješanim osjećajima zahvaljujući kojima je bilo stva i drugosti. Takvi odgovori prvenstveno bi tre- rubnim mjestima nesigurnosti zbog čega moramo glavni protagonisti. Kearney tumači kako je važnost moguće stvarati crno-bijele slike stranosti. Baš takve, bali doprinijeti boljem razumijevanju i sebstva i dru- ponovo promišljati sve ono što znamo o sebi jer se postojanja čudovišnih drugih bila u tome da omogući jednoobrazne slike, prisutne od antike do suvreme- gosti, odnosno specifičnoj vrsti razumijevanja koja, naše ustaljeno znanje suočava s onim nepoznatim identifikaciju sebstva kako bi se ono razlikovalo od nog zapadnog diskursa borbe protiv zla, ono su što ističe Kearneyu (221), mora uključivati najbolje od koje prijeti i izaziva strah. Važno je reći da strah od "neprirodnosti, transgresivnosti, bestidnosti, kontra- Kearneyeva filozofija želi dokinuti. Njen temeljni europske filozofske tradicije: Aristotelovu praktičnu nepoznatog o kakvom govori nije suvremena kate- diktornosti, heterogenosti i ludila" (166). Čudovišta cilj jest izazvati polarizaciju kakva nastaje pri stro- razboritost, Kantovu reflektirajuću rasudnu snagu, gorija, već je, pokazuje Kearney, transepohalna kon- takve vrste, tumači Kearney (vidi isto), liminalna su gim podjelama mi – oni, a koja je sve prisutnijima u ali i novije hermeneutičke modele narativne spo- stanta unutar zapadnog diskursa kojeg razumijemo bića koja zaposjedaju naše nesvjesno, drže nas bud- današnjem društvu „prijetvornosti i spektakla“. Ono znaje kakve su zagovarali Ricœur, Hannah Arendt kao onaj koji započinje s grčkom civilizacijom, a time nima po noći i nervoznima tijekom dana, podsjeća- dijakritičko u hermenutici stoga poziva na razborito ili Charles Taylor. Samo tako, naglašava Kearney i s grčkim razumijevanjem drugosti. Grci su stranost jući da „čak i kada su naši ciljevi nebeski, ishodište razlikovanje između različitih vrsta sebstva i različi- (227), može doći do prosvjetljenja koje se nije dogo- otkrili unutar sebe samih jer su, dijeleći se na mnoš- nam je zemaljsko“. tih vrsta drugosti, a to je, naglašava Kearney (189), dilo s prosvjetiteljstvom, već je ostalo trajnom zada- tvo polisa, jedni druge smatrali strancima. Pa ipak, Kearney pojašnjava kako, da bismo se s njima izuzetno važno u suvremenoj kulturi koju karakteri- ćom. Kako bi se u tom procesu uspješno savlada- takva se stranost mogla relativno lako prevladati uopće mogli nositi, ne mogu svi nepoznati, zastra- zira neizvjesnost i u kojoj je sve teže razlikovati sebe vala svaka sljedeća stepenica, suvremena filozo- putem određenih intersubjektivnih normi, u prvom šujući drugi biti čudovišta pa one najzagonetnije, čija od drugoga. (Ne)svijest o isprepletenosti sebstva i fija, prema Kearneyu (vidi isto), ne smije zanemariti redu zahvaljujući načelu zvanim xenia. Grci antičkog nadnaravna moć nadilazi naše shvaćanje, mitologija drugosti jedno od temeljnih Kearneyevih teorijskih različite pristupe i discipline, poput psihoanalize, doba međusobno su se sukobljavali i ratovali, ali su i religija proglašavaju božanstvima. Pred takvim polazišta slijedom čega precizira (vidi isto) da na dekonstrukcije, religijske antropologije, fenomeno- u isto vrijeme i trgovali, sudjelovali su u panhelen- bićima ničice padamo na koljena, slaveći ih i kada su razini nesvjesnog drugima često dajemo ona svojstva logije te same hermeneutike, koja označava prvu i skim svečanostima poput Olimpijskih igara, održa- dobronamjerni i kada okrutno kažnjavaju. Temeljna kojih se plašimo u nama samima. Umjesto da sebi posljednju instancu ovakvog promišljanja o strano- vali su obiteljske i političke veze te su surađivali na značajka takvog tipa stranosti razlikuje se, prema samima priznamo kako smo odgovorni za drugost sti. Ono, tumači Kearney (296), omogućuje spoznaju niz načina zbog čega su jedni drugima bili dovoljno Kearneyu (173), i od običnih stranaca „koji nam koja nas uznemirava, smišljamo različite strategije da sva sebstva nisu nužno loša, kao što ni sve dru- poznati da ne izazivaju samo strah i odbojnost, nego dolaze s leđa“ i od čudovišta „koja dolaze iz pod- suočavanja s problemom. One se, tumači Kearney gosti nisu bezgrešne. Svaka razborita kritika sebstva i ljubav i prijateljstvo. Međutim, stranost s kojom se zemlja“ utoliko što bogovi dolaze iz svijeta koji je (196), najčešće odnose na proces kojim nepoznatog trebala bi, dakle, neophodno ići ruku pod ruku s antički Grci nisu znali najbolje nositi, ticala se dru- iznad našeg. Prekoračujući sve zakone vremena i pretvaramo u žrtvenog jarca, preobražavajući stranca razboritom kritikom drugosti. Bez takve dvostruke gosti koja je u pravilu izazivala nepovjerenje, nera- mjesta, bogove karakterizira besmrtnost zbog čega u čudovište ili u onoga koga idealiziramo. Problem kritike Kearney (303) ne vidi nikakvu mogućnost zumijevanje, sukobe i strah, a odnosila se na one imaju brojna lica. Ona nas, ako ih se uopće usudimo je u tome što u oba slučaja odbijamo prepoznati kon- istinskih odnosa čovjeka s čovjekom ili čovjeka s koje nisu jezično, a često ni kulturno i politički razu- pogledati, mogu zaslijepiti i iznenaditi, ali nije na kretnog stranca pred nama kao jedinstvenog dru- drugim bićem, poput životinje ili boga. Naime, tek mjeli. Takve radikalne druge, Grci su nazivali barba- nama da ulazimo u razloge božanskih namjera i gog koji odgovara na jedinstvenu drugost u svakom obostranim naporom možemo se približiti jedni dru- rima, usađujući do danas u ovaj pojam određeni vid transformacija. od nas. Apsolutno negativnim, odnosno apsolutno gima kako bi se suprotstavili „silama koje prožimaju

70 71 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

našu globalnu konzumerističku kulturu“ (vidi isto). ulogu mimeze i mita, naracija je, ističe Kearney (22), (vidi isto). Priče o postanku bile su, dakle, povezane povijesšću. I zato svaka kultura mora i dalje pripo- Pritom dvostrana kritika omogućuje da ono nepo- omogućila slušatelju/čitatelju da likove i događaje s pričama o domovini kako bi oživjele moć mrtvih vijedati priče, uvijek nanovo otkrivati svoj nasljeđeni znato postaje poznatije, kao što poznato postaje stra- priča promatra s distance, ali i da prema njima osjeća generacija i uvjerenje „u kontinuitet vlastite tradicije“ imaginarij, kako se njezina povijest ne bi okoštala u nije, čime se, prema Kearneyu (318), sebstvo dovodi empatiju. Na taj način stvara se dvoslika koja „nam (vidi isto)19. Pa ipak, najveći problem takvih mitova dogmu.“ (Kearney, 2009: 96) nije bio povratak u prošlost, već ovisnost priča o na istu razinu kao i drugost. Na taj način ne prepušta je nužna da otputujemo s onu stranu zatvorenog ega Kao što mu je važan stalni dijalog i razborito sagle- ih se neravnopravnom odnosu u kakvom je jedan kasnijoj interpretaciji. U tom kontekstu Kearney (95) prema drugim mogućnostima bivanja“ (vidi isto). davanje sebstva i drugosti, Kearnyu (129) je važno na velikoj nadmorskoj visini, a drugi duboko ispod naglašava da mythos ide u dva smjera: jedan može Premda formativni mitovi zapadne civilizacije danas baviti se hermeneutičkim analizama priča kako bi razine mora jer ni na jednom od takvih ekstrema odvesti u izopačenost, zadrtost, rasizam i fašizam, izgledaju daleki te bi malo tko pomislio da utječu na dijakritička, odnosno dijaloška hermeneutika imala nema mjesta onom najvažnijem načelu na kojem dok drugi može odvesti u oslobođenje, odnosno u suvremene društvene i političke procese, filozofska puni smisao. Kada se susretnu sebstvo i drugost u inzistira Kearney – hospitalitetu. Drugačije rečeno, „reaktivaciju autentičnog društvenog imaginarija struja kojoj pripada Kearney snažno zastupa tezu da svrhu mira i izbjegavanja razornih sukoba, nužno Kearney teži pronalasku onog mjesta s kojeg je moguć otvorenog prema univerzalnim horizontima“ (vidi su priče o nastanku zapadnih društava ili nacija još je uspostaviti dijalog među njima, ali i među nji- susret i suživot. Oni počinju tamo gdje je moguće isto). Mitovi stoga nužno trebaju dvostruku proces, uvijek snažno prisutne u našoj (pod)svijesti. Kultura, hovim pričama koje prečesto stoje onkraj svijesti poželjeti dobrodošlicu strancu, ali i poštovati boga, kako onaj demitologiziranja, tako i remitologiziranja jezik, književnost, znanost i religija u nas upisuju oba pojedinca. Naime, bez obzira na tehnologiju kao i prepoznati čudovište (319), bez da se potpadne jer se time, zaključuje Kearney, postiže razlikovanje određene vrijednosne sustave, kao i određuju način ili uvjerenje prema kojem bi se „povijesne znano- pod utjecaj mistike ili ludila (461). Ključno djelova- autentične i neautentične primjene pripovijedanja na koji prihvaćamo vlastiti i tuđi identitet. Svojevrsni sti trebale odreći svih narativnih funkcija iz obzira nje za ovakvo pronalaženje svojevrsne zlatne sre- mitova. Ovakav uvid posebno se odnosi na priče o paradoks formativnih mitova, bilo biblijskih ili onih prema objektivnim normama i kodeksima“, priče dine, za Kearneya (vidi isto) je dijalog koji je nužno podrijetlu koje su „katkada reakcija na represiju“, zabilježenih u velikim djelima zapadne književnosti će, smatra Kearney, i dalje imati značajno mjesto u uspostaviti između sebe i drugoga ne bi li se izbje- a „katkad i same mogu dovesti do nove represije“. poput Odiseje ili Eneide, leži u tome da im je u srži životima ljudi. Zato on inzistira na njihovoj analizi, gla redukcionistička dijalektika egologije, predvo- Zbog toga je, prema Kearneyu (96), ključno uvidjeti tema pružanja hospitaliteta, namjesto isključivosti. braneći „nezatomljivo umijeće priče“ (130) koje se đena logosom sebstva (eng. the Same). Odvažimo da mitovi o postanku „mogu osloboditi ili zatočiti“ Time se pokazuje da je pored koncepata hegemo- pokazalo ključnim u preživljavanju načela hospita- li se pogledati između logosa Prvoga i anti-logosa stvarajući simbole koji daju snagu, ali i „idole koji nije, granica ili izabranog naroda koji nerijetko imaju liteta. Ako ni zbog čega drugoga, formativne priče Drugoga, pronaći ćemo, prema Kearneyu, dia-logos bacaju čini“. negativan ili pojednostavljen odnos prema drugome, europske civilizacije poput Odiseje, Eneide ili Knjige „sebstva kao drugoga“ (vidi isto). „U najboljem slučaju, priče o podrijetlu Grčke, europska civilizacija zaslužna i za jasno zagovaranje postanka, vrijedne su zbog promoviranja načela hos- Rima i drugih formativnih kultura pozivaju nas da Ovakav tip dijaloga Kearneyu je važan kako u prevladavanja stranosti. Europski mitovi često su pitaliteta pa završno valja navesti pet važnih argume- ponovno zamislimo svoju prošlost na načine koji interpersonalnim odnosima, tako i u odnosima među priče o ratovima, izdajama ili sukobima, ali i susre- nata kojima Kearney brani vrijednost priča. Prema dovode u pitanje status quo i otvaraju prostor za religijama i narodima koji su često opterećeni bespo- tima različitih naroda koji su morali naći zajednički vlastitim riječima, imenuje ih u skladu s pojmovima alternativni način razmišljanja. U najgorem slučaju, govornim povjerenjem u mitove. Važno je naglasiti jezik i osigurati suživot, čak i nakon okrutnih zvjer- preuzetima iz Aristotelove poetike – „prvog poku- iz njih se rađaju fanatične fraze o fiksnom identitetu, da mitovi, sami po sebi, nisu Kearneyevi neprijatelji stava. Problem nastaje u tome što u takvim pričama, šaja u zapadnoj filozofiji da se formulira model za blokirajući dijalog sa svime što nisu one same. Bez jer veliki broj europskih mitova u srži nosi temu hos- pri prvom čitanju ili pri pojednostavljenim repro- velikih priča o podrijetlu – klasičnih ili biblijskih – pripovijedanje“ (vidi isto). Riječ je o grčkim pojmo- pitaliteta. Kao filozofu s instinktom teoretičara knji- dukcijama, na površinu nužno ne izbija pokušaj nama na Zapadu prijeti opasnost da kapituliramo vima mythos (priča, ali u ovom kontekstu i zaplet), ževnosti, Kearneyu je izrazito važan pojam mita (grč. približavanja stranaca, već zagovaranje specifičnog pred slijepim komformizmom činjenica. Točno. Ali mimesis (stvaranje), catharsis (oslobođenje), phronesis mythos – priča) za kojeg pojašnjava (vidi Kearney, identiteta kojim se Prvi snažno razlikuje od Drugoga. ako se idoliziraju kao ideološke doktrine, i ako se (razboritost) i ethos (etika). Za ovu raspravu važna su, 2009: 18) da se još u antici podijelio na dvije grane – To se događa zato što je, prema Kearneyu (2009: odvoje od stvarnosti, iste te priče mogu mutirati držim, posljednja dva pojma jer se upravo oni pro- pripovijedanje povijesti i pripovijedanje izmišljenih 94), izvorna svrha mitologije svih velikih carstava, u drugu vrstu konformizma. Zato naša mitološka vlače unutar šire hermeneutičke rasprave o odnosu događaja. Zajedničko objema granama bila je mime- ali i nacija bila želja za pružanjem osjećaja izvor- sjećanja moraju uvijek biti u kritičkom dijalogu s sebstva i drugosti. tička funkcija koja je uključivala puno više „od pukog nog identiteta. Ritualnim pripovijedanjem mitova Lingvistički hospitalitet zrcalnog odraza stvarnosti“ (21). Na taj način mimeza o podrijetlu popunjavale su se pukotine u sadaš- 19 Kearney (2009: 94) drži da su uvjerenja koja su se održala u dužem je ostala povezana s mitom koji „shvaćamo kao ono njosti, „invocirajući neki pradavni događaj koji se vremenskom slijedu postajala nacionalni mitovi o suverenosti koji su Razboritost je za Kearneya ključan pojam jer osiguravali da prošlost nikada ne postane sasvim prošla. One koji su ih što unosi zaplet u raštrkane događaje i tansformira ih zbio na početku vremena – in illo tempore“ kojim se prepričavali i u njih vjerovali distancirali su „od profanog vremena“, vra- omogućuje jasnu granicu između zbilje i fikcije. u novu paradigmu“ (vidi isto). Preuzevši dvostruku budio „osjećaj prvobitnog jedinstva i pripadnosti“ ćajući ih u „Sveto doba velikog početka“. Slijedeći Aristotelovo razumijevanje pojma phronesis,

72 73 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

Kearney (2009: 143) tumači kako je ono „vrsta prak- mijenjala kroz stoljeća, obzirom da je hospitalitet, od se na ponašanje stranca, kao i na procjenu ugroze mjesto s kojeg želi popraviti anomalije međunarod- tične mudrosti koja istodobno poštuje jedinstvenost samog nastanka u sebi sadržavao vlastitu suprot- strančeva života. Ako je nekome negdje na Zemlji nog prava u kojem namjesto pojedinca primat imaju različitih situacija i početnu univerzalnost vrijedno- nost20. Nastavši od latinskih pojmova hospes (gost, ugrožen život, on ima pravo tražiti zaštitu bilo gdje države. Kantu je razvoj javnog prava, kao trojstva sti kojima ljudski postupci teže“. Djelovati razborito, ali i domaćin) i hostis (isprva gost, stranac, potom drugdje, pod uvjetom da se ponaša miroljubivo. državnog, međudržavnog i kozmopolitskog prava, prema tome znači shvaćati da se „povijest i pripovi- neprijatelj), u hospitalitet (lat. hospitalitas) je bila upi- Kant je ovime odbacio tradicionalno poimanje hos- bio jedan od temeljnih teorijskih zadataka, međutim jest u određenoj mjeri poklapaju“ kako bi i jedna i sana suprotnost. Drugim riječima, pojam hospitali- pitaliteta kao čina (kršćanskog) milosrđa jer je slije- Derrida daje primat pravednosti umjesto pravu jer druga bile vjerodostojne. Između pukog nabrajanja teta dijelio je od samog nastanka korijen s pojmom divši širu osamnaestostoljetnu raspravu prosvjetite- vjeruje da pravednost u suvremenom svijetu išče- činjenica i pukog izmišljanja postoji sredina u kojoj neprijateljstvo (lat. hostilitas, engl. hostility), prizi- lja hospitalitet vidio ključnim načelom kozmopolit- zava iz odnosa među državama, kao i iz odnosa se naši doživljaji stvarnosti isprepliću s onim što se vajući time stalnu unutarnju borbu. Stranac koji je skog prava. Pa ipak, Kant je razlučio pravo posjeta države s državljanima. Obzirom da države na razli- oko nas objektivno događa. Kada našu osobnu priču čekao pred tuđim vratima osjećao je strah i tjeskobu, od prava gostoprimstva, odnosno trajnog useljavanja čite načine ograničavaju slobodu i ugrožavaju vla- (a isto je i s poviješću) želimo nekome ispričati, u tom kao što je i onome pred čijim je vratima čekao uzro- (njem. Gastrecht), ali nije dao jasne upute što kon- stite građane, potrebiti stranac, izbjeglica ili migrant ćemo procesu sudjelovati kao pripovjedač/ica, ali će kovao mučnu dvojbu: što učiniti u susretu s potre- kretno činiti sa strancem koji želi ostati u nedomi- imaju minimalne šanse da ih strana država uistinu on zahtijevati i slušatelja, priču samu, kao temu o bitim strancem – otvoriti mu vrata jer tako nalaže cilnoj sredini i nakon prestanka izravne ugroze za zaštiti. Tražeći otvaranje vrata svima, Derrida poziva kojoj se pripovijeda. Na taj je način svaka (pri)povi- etika gostoprimstva ili zalupiti vrata jer tako nalaže život, niti koje sve uvjete stranac treba ispuniti ako na promišljanje o nepravednim postupcima države jest ovisna o četiri uloge koje mogu biti uključive ili načelo samoodržanja. Ako se drugome vrata moraju želi iskoristit pravo gostoprimstva. Kantova nedore- koja opravdava svoju svemoć tako što građane drži isključive za ostale. Kearney (150) ističe kako je naj- otvoriti do kada ona trebaju ostati otvorena? Je li čenost do danas je omogućila stalne teorijske prije- u stalnoj pripravnosti, plašeći ih uvijek novim stran- razboritiji pristup koji zagovara dijakritička herme- hospitalitet načelo apsolutne otvorenosti prema dru- pore, kao što je rasplamsala jednu od najznačajnijih cima i neprijateljima, čime, u svrhu zaštite nacionalne gome ili je prihvat drugoga uvjetovana? neutika onaj koji drži u ravnoteži „sve četiri koor- etičkih debata suvremene filozofije. U njoj Kearney sigurnosti, otupljuje svaku oštricu otpora prema dinate narativnog procesa“. Da bi u tome uspjela, Navedena pitanja aktualizirala su se u različitim zauzima posebno mjesto. represiji i isključivosti. nažno je, uz razboritost, inzistirati na razumijevanju razdobljima zapadne filozofije, ali je druga polovica Premda jasno zastupa hermeneutičku inačicu Kearney je itekako svjestan vrijednosti dekon- pojma etike. Kearney (155) navodi da svaki put kad dvadesetog stoljeća, nakon stoljetne razorne koncen- uvjetovanog hospitaliteta koju preuzima od Ricœura, strukcijskog čitanja između redova zbog čega reagiramo na neku priču polazimo od vlastitih etič- tracije na pojam nacije nasuprot pojmu univerzalnog Kearney nije Derridin protivnik. Štoviše, držim da je Derridinu teoriju ne odbacuje, već joj, prema osob- kih pretpostavki. Ni pripovijedanje ni slušanje zbog čovječanstva, ponudila najzanimljivije odgovore. onima koji se tek trebaju upoznati s nerijetko teškom nom viđenju, daje zrnce razboritosti. U dijalogu s toga nije etički neutralno. Moralne vrijednosti likova Započevši u Francuskoj na temeljima etike kakvu je i neprohodnom Derridinom mišlju, kao i njegovom Derridom želi pokazati da apsolutni hospitalitet u i odnosa važu se pri nastanku priče, kao i pri nje- razvijao Emmanuel Levinas, ova je rasprava dovela specifičnom tehnikom čitanja koja se naziva dekon- inzistiranju na pravednosti, paradoksalno dopušta nom slušanju zbog čega se stalno odvija proces koji do formiranja dva tabora – onoga predvođenog strukcijom, Kearney odličan tumač. On polazi od potpuni moralni relativizam, odnosno ne dopušta Kearney (154) naziva „odobravanjem ili neodobrava- Jacquesom Derridom koji je zagovarao apsolutni hos- Derridine potrebe za etabliranjem zaoštrenog, neu- etičko razdvajanje dobrih i loših stranaca. Drugim njem prema nekom mjerilu dobrote ili pravde“. Ono pitalitet nasuprot, primjerice, Paulu Ricœuru i dru- vjetovanog hospitaliteta kao etički najviše postav- riječima, Kearney (2002: 12) pojašnjava da ako hospi- gim zagovornicima uvjetovanog hospitalita kakav do izražaja posebno dolazi u pričama o hospitalitetu, ljene ljestvice na osnovi koje se može prosuđivati talitet (čak i samo na razini koncepta) treba omogu- je, još za vrhunca njemačkog prosvjetiteljstva, osmi- složenom načelu pomoći i prihvata drugoga kroz o pravičnosti svake pojedinačne odluke o (ne)pru- ćiti svakome, onda nećemo moći razlikovati svece i slio Immanuel Kant. Temeljna Kantova (2000: 127) proces umanjivanja stranosti koje u sebi krije aporiju žanju azila ugroženom strancu. Derrida (vidi 2000: psihopate, one koje donose mir nasuprot onima koji teza odnosila se na hospitalitet kao pravo na zaštitu pa bismo ga barem donekle razumijeli moramo se 25) uspostavlja apsolutni hospitalitet kao etički ideal teroriziraju i uništavaju. i utočište bilo gdje u svijetu svakom strancu kojem vratiti daleko u europsku prošlost. Naime, Kearney koji od nas traži da svoj dom otvorimo strancu, ali „Ako postoji razlika između Isusa i Jima Jonesa, je u vlastitoj državi ugrožen život. Uvjetovanost (2011: 168) drži kako je tradicija hospitaliteta prisutna i apsolutno nepoznatom, anonimnom drugom, bez između Sv. Franje i Staljina, između Melene i ovakvog prava posjeta (njem. Besuchsrecht) odnosila u samim korijenima abrahamskih religija (judaizma, ulaženja u pakt hospitaliteta kojim tražimo reciproč- Menegela, između Siddarthe i de Sadea – a vjerujem kršćanstva i islama), ali i u indoeuropskim jezičnim 20 Teško je dati kratku i jednoznačnu definiciju hospitaliteta s obzirom nost, odnosno protuuslugu. Ovakav zakon apsolut- kako većina nas želi u to vjerovati – tada su potrebne da ovaj pojam predstavlja zahtijevno načelo kojim se tijekom razvoja i filozofskim začecima, što hospitalitetu daje bogato europske političke teorije i prakse označavalo niz razina prihvata stranca, nog hospitaliteta nema ništa s praksama hospitali- dublje filozofske refleksije ne bi li se nadopunila nasljeđe dugo gotovo tri tisuće godina. Unatoč tako odnosno drugog. Tako je hospitalitet predstavljao široki dijapazon od- teta, niti kantijanskim hospitalitetom kao pravom na dekonstrukcijska nesklonost prosuđivanju kakva nosa od pomoći smještaja i okrijepe strancu u nevolji pa sve do prihvata dugom teorijskom razvoju, praksa proizašla iz etič- stranca koji je u nedomicilnoj sredini s vremenom mogao postati ravno- azil, premda ne bježi od Kantova nasljeđa. Štoviše, stoji u temelju apsolutnog hospitaliteta. Ovakva kog i religijskog načela prihvata stranca nije se bitno pravni član zajednice. Kantova pravno-politička teorija Derridi je polazišno nesklonost treba biti nadopunjena hermeneutikom

74 75 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

praktične razboritosti, kako bi pomogla u boljem Kearney želi upozoriti da pristajući na hermeneutičko se procesom prevođenja povezuju dvije strane koje Između sebstva i drugosti razlikovanju dobra i zla. Jer, ukoliko nam je potrebna rješenje problema stranosti sebstva i drugosti, otva- čine autor i primatelj teksta prijevod uvijek služi Anateizam Kearneyev ßsvojevrsni je nastavak djela dvojici gospodara zbog čega zahtijeva silan intelek- logika neodlučnosti kako bismo bili tolerantni, odno- ramo prostor etičkom dodiru čiji je cilj barem malo The God Who May Be, ali među njima stoji desetljeće tualni, ali i etički napor za održanjem balansa među sno kako bi nas spriječila da se postavimo kao glavni umanjiti stranost drugoga i tako pokušati pravedno sukoba civilizacija, terorističkih napada, fundamenta- dvjema stranama. Zbog toga je, zaključuje Ricœur vhrhovni egzekutori, utoliko trebamo etiku moći procjeniti kakav je onaj drugi koji pred nama stoji. lizma i paranoje koji su obilježili odnose s radikal- (10) prijevod uvijek dobro provjeriti putem pono- rasuđivanja koja bi nas obvezala na što ispravnije Proces približavanja izrazito je zahtjevan, ali nim drugim. Pišući Anateizam, Kearneyev cilj bio je vog prijevoda koji udvostručuje posao, ali služi kao djelovanje“ (Kearney 2002: 14). postoje modeli u koje se na putu suradnje s drugim(a) uspostaviti dijalog među neprijateljima kako bi ponu- vježba i korektiv prvom prijevodu. Kearney inzistira na drugoj vrsti hermeneutike, možemo ugledati. Jedan od takvih modela jest postu- dio filozofski lijek za histeriju koja se u Sjedinjenim manje radikalnoj, koja dopušta da ponekad kažemo pak prevođenja koji omogućuje ono što je Ricœur Kearney (2007: 157) preuzima Ricœurovo razumi- Američkim Državama, a potom i u Europi, razvila ne te da vrata pred kojima stoje drugi ostavimo zatvo- (2006: 23) nazvao lingvističkim hospitalitetom. Cilj jevanje prevođenja kao modela u različitim vrstama nakon terorističkih napada u rujnu 2001. godine. renima. Na taj način podsjeća da drugi nije ni apso- ovakvog hospitaliteta je u tome da se pri pokušaju hospitaliteta. Naziva ga interlingvističkim hospitalite- Uključujuću u koncept anateizma sve važne zna- lutno transcendentan ni apsolutno imanentan, ni dokidanja stranosti i neprijateljstava među različi- tom, izvodeći pet temeljnih etičkih funkcja herme- čajke Derridine i Ricœurove misli, ostajući tako u apsolutno zlo ni apsolutna žrtva, već se nalazi neg- tima političkim, religijskim ili kulturnim drugima neutike prevođenja. Prva se odnosi na etiku hospita- stalnom dosluhu s njima, Kearney se ovim djelom dje između. Za etiku je, tvrdi Kearney, nužna barem stavimo u poziciju prevoditelja. Naime, stručnjak liteta zbog koje smo u stanju preuzeti odgovornost istovremeno osamostalio od oba intelektualna uzora. minimalna doza samopošotvanja jer bez njega seb- koji prevodi tekst s jednog jezika na drugi mora biti i zamisliti se u tuđim pričama. Druga se odnosi na Na taj je način dao najveći originalni doprinos temi stvo ne može biti moralni činilac, sposoban odr- vjeran i jednom i drugom jeziku kako ne bi prevo- zauzimanje za etikom narativne fleksibilnosti čime se hospitaliteta pružajući teorijski recept za izgradnju žati obećanje dano drugome. Bez osjećaja vlastitog dio doslovno, već u duhu svakog jezika. Premda je izbjegava dogmatiziranje povijesnih i mitskih doga- mostova među religijama koji mogu umanjiti strah đaja. Treća funkcija odnosi se na narativnu pluralnost identiteta i postojanosti sebstvo se ne može sjećati jezik ključni element grupnog identiteta i društvene i traumu kakvi se javljaju pri susretu s nepoznatim koja ne znači nepoštovanje pojedinačnih povijesnih, vlastite prošlosti niti se zamisliti u budućnosti zbog kohezije, čovječanstvo je oduvijek pronalazilo načine drugim. kulturnih ili religijskih doživljaja, već nas otvara više- čega ne može preuzeti obveze koje je obećalo uči- suradnje koji su uključivali one mimo pojedinačnog strukim perspektivama. Četvrta funkcija odnosi se Različitost religija, prema Kearneyu (2010: 28) niti. Narativni identitet koji podržava ideju sebstva jezičnog kruga. Ljudi su oduvijek prevodili, pazeći na preobrazbu prošlosti kakva omogućava da pla- nije ono što u suvremenom svijetu uistinu pred- ne treba odmah odbaciti niti ga pogrešno povezati s da to ne čine doslovno jer su time mogli uzrokovati timo svoj dug mrtvima ili im damo glas. Posljednja stavlja problem, kao što nije upitno imaju li razli- dominacijom nad drugim, već ga, prema Kearneyu nova nerazumijevanja i neslaganja. Upoznati novi funkcija odnosi se na oprost kao onaj odnos s dru- čite religije jednako pravo vjerovati da baš one pru- (27), treba promatrati kao narativ koji jamči odanost jezik značilo je biti sposoban djelovati unutar spe- gim koji je snažniji i od empatije i hospitaliteta. U žaju najbolji put do božanske istine i apsolutnog. drugom. Pritom naglašava da je najbolji način za cifičnog konteksta koji omogućuje ne samo puko ovakvom određenju veze hospitaliteta i prevođenja Problem nastaje samo tada kada one polažu eksklu- približavanje (engl. de-alienate) drugome istodobno sporazumijevanje, već poznavanjem nečijih običaja jasno se uočava Kearneyeva pozicija suvremenog zivno pravo na istinu, odnosno „apsolutni pristup prepoznavanje sebstva kao drugosti i drugosti kao i pogleda na svijet. Da bi se kvalitetno prevodilo bilo mislioca religije koji model interlingvističkog hospi- Apsolutnom“ (vidi isto). Tada, smatra Kearney, (barem djelomično) drugog sebstva. Ovakvo među- je potrebno odustati od svake lingvističke apsoluti- taliteta drži izrazito važnim u promišljanjima o veli- jedni drugima više nismo stranci, nego neprijatelji, sobno prepoznavanje osnova je uspostave univer- zacije, ali to za prevoditelje nikada nije bilo jedno- kim sukobima koji se događaju na Zapadu uslijed a upravo takav diskurs dominirao je raspravama zalnih prava i dužnosti zbog kojih postajemo ravno- stavno jer se moglo činiti da time odustaju od vla- nerazumijevanja pozicije vjere u odnosu na sekularni koje su se vodile posljednjih godina. Kearney (16) pravni partneri čime onemogućujemo da jedan bude stitog jezika i identiteta. Kako bi onaj koji prevodi život. Naime, Kearneyu je interlingvistički model ističe kako je za dobrobit međureligijskog hospita- gospodar, a drugi rob. U to ime hermeneutika nas mogao biti pomiren s djelatnošću prevođenja važno hospitaliteta ona nužna spona koju treba uspostaviti liteta potrebno podsjetiti da velike monoteističke poziva da s obje stane usmjerimo ego prema sebstvu je pred sobom imati viši cilj zbog kojeg je moguće među kršćanima i muslimanima jer njihove odnose religije: judaizam, kršćanstvo i islam odnos prema kao drugosti, jamčeći da će tako i jedan i drugi Drugi odžalovati gubitak, ne bi li se potom osjetila radost stoljećima opterećuju međusobni sukobi i želja za stranosti promatraju na sličan način. Svete knjige sve zadržati protočnost i određenu višeznačnost. Tek tako zbog komunikacije koja inače ne bi bila moguća. U dominacijom jedne konfesije nad drugom koju naj- tri religije temelje se na susretu čovjeka i Boga koji Drugi neće izbjeći pozornost sebstva jer neće biti ni tom kontekstu, prevoditelj treba odustati od želje češće smatraju kulturno i/ili moralno inferiornom. se objavljuje u liku stranca. U takve susrete utkana preblizu ni predaleko, ni preintiman ni prestran pa za savršenim prijevodom jer je takav prijevod za Da bi u tome uspjeli, Kearney drži nužnim da jedni i je neizvjesnost jer stranac obično dolazi iznenada ili neće potpasti pod sebstvo niti se prognati u nepri- Ricœura (5) obična iluzija. Original nije moguće kopi- drugi naprave odmak od vlastite religije putem ana- noću čime riskira da ga ubiju ili dočekaju neprijatelj- stupačnu stranost drugosti. Nastavljajući na ovaj rati pa svakim činom prevođenja dobivamo i gubimo, teizma - specifičnog ateističkog pogleda zahvaljujući ski. Dvojba koja pred domaćinom stoji, a odnosi se način graditi na Ricœurovim filozofskim temeljima, doživljavajući u isto vrijeme i vjernost i izdaju. Kako kojem sebe i druge možemo promatrati razboritije. na nasilan sukob ili miroljubiv zagrljaj, za Kearneya

76 77 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

(18) je simbol susreta čovjeka i Boga. Priroda takvog dezorientiranosti, sumnje ili straha zbog kojih više Demistifikacija onog vjerskog temelj je anateizma svoju verziju Apsolutnog jer je temeljni razlog tra- susreta poziva na radikalno hermenutičko kocka- nismo sigurni tko smo ili kuda idemo“ (5). S obzi- jer, prema Kearneyu (170), njime započinjemo razbo- ženja zajedničkih nazivnika svih religija potraga za nje (engl. wager) zbog čega su monoteističke religije rom na to da nijedan čovjek ne može biti apsolutno rita hermeneutička razmatranja koja stoje u teističko– „univerzalnom etikom mira koja se temelji na zlat- povijest izbora „ili – ili“ (vidi isto), a vjera neodvo- siguran u apsolutno (vidi isto), anateizam nije nami- ateističkim debatama. Osim što uviđa sve strahote nom pravilu prema kojemu s drugima postupamo jiva od lika stranca, onog ranjivog, nezaštićenog i jenjen samo vjernicima, niti predstavlja novu religiju, koje se čine u ime religija, anateizam pokazuje kako su kao prema sebi samima “ (176). Kearney zaključuje slabog (19). Prirodna reakcija na nepozvanog gosta već skreće pažnju na božansko u strancu koji stoji religije, ako se temelje na istinskoj vjeri, nadi i ljubavi, kako je reciprocitet ključ vjere pa je za upoznavanje je strah i neprijateljstvo pa hospitalitet prema radi- pred nama (166). “To je poziv za novom akustikom, puno više od vlastite izopačenosti. Novo tumačenje s vlastitom religijom najbolje izložiti se drugim reli- kalnom drugom, tvrdi Kearney (vidi isto), ne dolazi podešenom tako da može čuti prisustvo svetog u religija izrazito je važno u suvremenim raspravama gijama, ali i ateizmu jer na taj način sebe izlažemo sam po sebi (u brojnim religijskim pričama Bog stalno krvi i mesu. To je amor mundi, ljubav prema živom koje je, ističe Kearney (172), obilježeno razumijeva- stranom, kao što i strano unosimo u sebe (178-179). mora intervenira kako bi zaštitio nepozvana stranca), svijetu, utjelovljenje beskonačnog u konačnom, tran- njem drugosti na temelju razlikovanja prijatelj–nepri- Time, prema Kearneyu (vidi isto) dobijamo najučin- već zahtijeva sposobnost imaginacije i vjeru. Da bi scendentnog u imanentnom, eshatologije u ovom jatelj. Aktualizirano, među ostalim, u djelima Samuela kovitiji protuotrov fundamentalističkim izopačeno- u međureligijskom smislu hospitalitet bio moguć trenutku“ (vidi isto). Važan je jer u međureligijskim Huntingtona i američkom „Ratu protiv terorizma“, stima kojima je sklona svaka religija. važno je prisjetiti se sličnosti među monoteističkim debatama ne zagovara napuštanje Boga, kao što ni takvo je razlikovanja upravo ono čemu se anateizam religijama i njihovom poimanju hospitaliteta, ali tako obrnuto ne zagovara napuštanje svjetovne pozicije. želi suprotstaviti, pokazujući da Bog nije uvijek moj da se ponovo promisli o samom Bogu. Da bi interre- Nije ni neka vrsta panteizma (antičkog ili New Age) saveznik, a stranac neprijatelj (vidi isto). Zaključak ligijski hospitalitet uspio potrebno je napustiti stare koja sljubljuje svjetovno i vjersko, a da među njima Kearney (174) smatra kako religija u trećem mile- Bogat teorijsk opus Richarda Kearneya ne zaslu- paradigme o svemogućem Bogu i teodiceji, dru- ne pravi razliku. Anateizam poziva da vidimo kako niju treba značiti više od skupa univerzalnih pra- žuje kratke prikaze, ali oni su nužni kako bi, onima gim riječima, „Bog treba umrijeti kako bi se rodio vjersko nije svjetovno, ali da je u svjetovno ugra- vila. Pravila su, pojašnjava Kearney nužna, ali ne i koji njegov rad (još) ne poznaju ukazali na važnost Bog koji omogućuje interreligijski hospitalitet“. Na đeno ono vjersko, da je premreženo vjerskim i da su dovoljna pa ono od čega treba započeti jesu nepo- ovog irskog filozofa koji desetljećima neumorno radi mjestu religije koja je služila kao oružje infantilnog jedno prema drugome okrenuti. Kearney svjesno ide znanice i različitosti svake od religija. Međureligijski na širenju mira i prevladavanju stranosti među lju- straha i ovisnosti, Kearney (30) želi vidjeti među- toliko daleko da kaže kako je vjersko, premda razli- hospitalitet, naglašava Kearney (vidi isto), tada je onaj dima. Započevši akademsko djelovanje pod okriljem religijskog, postdogmatskog Boga zbog čega zago- čito od svjetovonog, od njega neodvojivo, što ih ne koji poštuje svačije različitosti, ali i onaj koji prihvaća velikog hermeneutičara Paula Ricoeura, Kearney je vara „snažnu ateističku kritiku deističkog izopače- čini istima, nego neraskidivo povezanima (vidi isto). da postoje stvari koje su svima zajedničke. „Bez ova- upijao najbolje od europske kontinentalne filozofije, nja religije koje se s vremenom dogodilo kako bi se Ovakav uvid nužan mu je kako bi na kraj izašao s kve jednadžbe, ne bi mogli postojati gosti koje treba spremno ulazeći u debate s onima, poput Derride, olakšao povratak oslobađajućem Bogu oslobađajućih neučinkovitim raspravama o primatu jedne ili druge pozvati, niti domaćini koji mogu dočekivati“ (175), koji su europsko metafizičko nasljeđe stalno izazi- religija“ (vidi isto). Povratak Bogu nakon ateističkog opcije, kakva se često postavlja pri susretu zapad- ali da bi hospitalitet bio uistinu moguć presudno je vali. U raspravi vođenoj za primat sebstva naspram okreta Kearney stoga naziva anateizmom, odnosno nog i islamskog svijeta. Umjesto da vjeru promatra priznati da postoje različiti načini putem kojih svaka drugosti i obrnuto, Kearney je težio i još uvijek teži povratkom Bogu nakon Boga. Pritom, prefiksana u samo kroz prizmu liberalnog sekularizma, anatei- od tradicija dolazi do zajedničkih etičkih ciljeva (vidi trećem putu, svojevrsnoj zlatnoj sredini koja onemo- anateizmu govori o važnosti stalnog ponavljanja i zam poziva da se okrenemo zajedničkom u različi- isto). Ako ne priznamo međusobne duboke religij- gućuje apsolutizaciju jedne ili druge strane, svjestan povratka na iskonsko kockanje koje se nalazi u kori- tim kulturama, odnosno načelu hospitaliteta kakvo ske i kulturne različitosti, za Kearneya je nemoguć da postoje tek rijetke sasvim crne ili savim bijele jenu vjerovanja (6) pa je anateizam „poziv za ponov- je tijekom vremena bilo prisutno u gotovo svim svjet- hospitalitet među religijama, kao što nije moguće pojave i stvari. U radu je pokazano kako u širokoj nim promišljanjem o primarnoj temi religije koja se skim civilizacijama. U različitim kulturama i druš- postojanje stranca, a time ni otvorenosti prema onome paleti Kearneyevih akademskih interesa dominira tiče susreta s radikalnim Strancem kojeg prihvaćamo tvima, tumači Kearney (167), može se pronaći priča tko nam nije jednak. Nadalje, nužno je priznati da složena transepohalna tema hospitaliteta u koju je ili odbijamo nazvati Bogom“ (7). koja govori kako se čovjek morao odreći povjerenja religije osvjetljavaju put prihvatu stranca, ali u sebi nemoguće do kraja proniknuti, ali je moguće raditi Anateizam, ističe Kearney (2009: 166), nije cilj u poznatog Boga i otvoriti vrata strancu. Time je stra- nose i suprotnost prihvatu jer mogu težiti „zatva- na promociji načela hospitaliteta kako bi se potaknuo nego sredstvo, odnosno treći put koji prethodi, ali nac nadišao svemoćnog i apsolutnog, Boga, prika- ranju, isključivanju i progonu“. Time se omogućuje dijalog među ljudima koji se međusobno doživlja- i nadilazi krajnosti dogmatskog teizma i militan- zavši ga onakvim kakvim su ga tijekom 18. stoljeća „radikalna samokritika nasilnih sklonosti svake od vaju strancima. Tamo gdje među nepoznatima postoji tnog ateizma. Nije samo epistemološka forma niti vidjeli prosvjetitelji, kritični prema „pobjedonosnom religija ne bi li se spasio potencijal za istinskom tole- barem pokoja riječ koja se izmijeni ili pokoja ruka povlastica intelektualne elite, nego se njime može božanstvu koje vlada nad svim stvorenjima i dijeli rancijom i emancipacijom u njenoj srži“. Posljedično, koja se pruži ostvaruje se početak procesa prevla- koristiti svatko tko je “iskusio trenutak ozbiljne kazne i nagrade“ (vidi isto). niti jedna religija ne smije drugima nasilno nametati davanja stranosti koji može dovesti do prestanka

78 79 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI sukoba ili pružanja utočišta. Kearney često ističe da Kearney, Richard, 2001: The God Who May Be: A Hermeneutics of Biti pokoran bogu od žute ilovače ruševinama evropske kulture nakon prvog svjetskog se takvi procesi odvijaju dugo i uz mnogo obostra- Religion, Indiana University Press, Bloomington i Indianapolis. rata tradicionalno kolonizirani južnoslovenski Balkan piše: Dinko Delić21* nog truda. Važno je samo da su i sebstvo i drugost Kearney Richard, 2002: Strangers and Others – From grca u potrazi za identitetom. Raskršće trgovačkih i spremni na prvi korak, na traganje za zlatnom sre- Deconstruction to Hemeneutics, u: Critical Horisons (3) 1: 7-36. kulturnih puteva otprije zatvoreno sa zapada zbog Kearney, Richard, 2005: Strangers, Gods, and Monsters, Routlege osvajačkih pohoda Turske, biće izolovano i sa istoka dinom koja možda zvuči neostvarivo i idealistički, Kada u noveli Carska noć 1933. godine riječju – Taylor & Francis e - Library, London i New York. otkud dolazi duh revolucije i staljinizma. ali za ravnopravne odnose nema alternativu. anonimnog "druga" iznosi tvrdnju da: "moj bog je Kearney, Richard. 2007: Paul Ricœur and the Hermeneutics of vjera u ono što neumitnim okretanjem velikog život- Zato je Kikić pisac "između"24 u svojim lutanjima Translation, u: Research in Phenomenology (37) 1: 147-159. nog točka dolazi", Hasan Kikić nesvjesno određuje od Krleže do soc-literature i novog realizma, iz fol- Literatura 25 Kearney, Richard, 2009: O pričama, Jesenski i Turk, Zagreb. ključni detalj drame odigrane u korpusu "lijeve" (ali i klornih motiva do u pragmatičnost . Kikić temati- 26 Derrida, Jacques, 2000: On Hospitality: Anne Durfourmantelle Kearney, Richard, 2011: Anatheism – Returnig to God After God, "desne") inteligencije na prostoru bivše Jugoslavije od zira islam, bošnjačku tradiciju i kulturnu baštinu Invites Jacques Derrida to Respond (s francuskog na engleski pre- Columbia University Press, New York. 1928. do 1952. godine22. Drame sa brutalnim poslje- u "Putokazu", ali "likvidira" Boga u liku Hajdinbega vela Rachel Bowlby), Stanford University Press, Stanford. 27 Ricœur, Paul, 2006: On Translation (s francuskog na engleski pre- dicama u životu ljudi toga prostora od označenog Vrsnića koji gine pod euforijom pravednog revo- Feld, Alina N., 2017: Thinking in Action: An Intervju with Richard vela Eileen Brennan), Routlege – Taylor & Francis e - Library, lucionarnog ateizma. Taj nestabilni položaj Kikić Kearney, u: Review of Contemporary Philosophy (16) 1: 150–171. vremena do danas. London i New York. duguje porijeklu bošnjačkog "urlapčeta" sa perife- Kant, Immanuel, 2000: Pravno–politički spisi (s njemačkog na Jer estetičko (i metafizičko) pitanje kao kamen spo- rije života28 koje umjetnički talenat doživljava češće hrvatski preveo Zvonko Posavec), Fakultet političkih znanosti, ticanja u borbi za političku moć tehnokratske elite, kao kaznu nego kao dar: Zagreb, biblioteka Politička misao. što se, polarišući deklariše "lijevo" ili "desno", nisu, nažalost, gnoseološki problem utkan u civilizacijski …lako je biti čudo od djeteta kad ne moraš već u sedmoj godini napasati tuđa goveda cijelo ljeto za code, već isparcelisan strateški prostor u kome se 29 "historija otkriva kao spas"23. A politika kao usud. Na jedne jedine gaće od ćetenije. Službujući po provinciji30, i pored stalnog prisu- 21* Dinko Delić je rođen 1957. godine u Slavonskom Brodu. Gimnaziju je završio u Gradačcu, a Filološki fakultet u Beogradu 1980. godine. stva u književnom životu Zagreba i Sarajeva, nešto Studirao je postdiplomski kurs sociologije književnosti (1982-1986) na rjeđe i Beograda, Kikić nije "plandovao" u epicen- Filološkom fakultetu u Beogradu i kurs postmoderne književnosti (2002- 2006) na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Do 1993. radio je u Gradačcu tru kulturalne pažnje, a sigurnost, koju bi stekao u kao profesor književnosti, pisao, bavio se muzikom i pozorištem. Od zrelim godinama kao etabliran pisac, onemogućila 1993. živi u Tuzli, sarađuje s medijima, nevladinim organizacijama i radi honorarno u izdavaštvu. Bio je predsjednik Savjeta Gradačačkih je smrt u borbi sa fašistima, dostojna ratnika koji je književnih susreta (2003-2006) i urednik časopisa "Diwan" (1999-2006). bitku počeo držeći se za pero i goveđi rep. Saradnik je Međunarodnog foruma Bosna, član Društva pisaca BiH i Društva pisaca Tuzlanskog kantona. * Tekstovi su mu prevođeni na engleski, poljski, njemački, malajski i makedonski jezik. Objavio je zbirke kratkih formi Opljačkani sarkofag Kikićev stil bio je prepoznatljiv i provokativan. Sa (1998) i Bosanska knjiga mrtvih (2001). A u pripremi mu je multimedi- jalna zbirka blues balada, Daroga za Katmandu i knjiga izabranih pjesa- biografijom američkog pisca kakvu je imao Stephen ma Gitarske i druge pjesme. Uvršten je u pregled "Savremena bošnjačka književnost", časopis CYM (Spisanie za umetnost), br. 38, Centar za kul- 24 Mato Lončar: Za kritičku projekciju (fragment neautorizovane riječi), turnu inicijativu, Štip 2003. godine; u antologiju "Poezija i humanizam" III Kikićevi susreti, Gradačac 1975, Zbornik 1973-1977, KOPC "Vaso malajskog Instituta za jezik i književnost 2004; antologiju biblioteke Pelagić", Gradačac 1977, str. 59. "Harfa" Međunarodnog centra za mir u Sarajevu 2006; antologiju "Tre- 25 Vidi radove Jovana Kršića i Meše Selimovića. ća riječ: postsocijalistička poezija", Monsoon Edition, Calicut (Kerala, India) 2007; antologiju Marka Vešovića "Da je barem devedeset treća", 26 Kasim Suljević: Publicistički rad Hasana Kikića, IV Kikićevi susreti, Dobra knjiga, Sarajevo 2009; antologiju Hadžema Hajdarevića, "Do po- Gradačac 1976, KOPC "Vaso Pelagić", Gradačac 1977, str. 54. tonje ure", panorama novog bosanskohercegovačkog pjesništva, Centar 27 Hasan Kikić: Mrkaljuško oslobođenje, djela III, Svjetlost, Sarajevo za djelatnosti kulture "Vojislav Bulatović - Strunjo", Bijelo Polje 2010. i 1969, str. 213. antologiju Ervina Jahića "Zašto tone Venecija", bošnjačko pjesništvo od 1990. do naših dana, KDBH Preporod, Zagreb 2012. 28 Učiteljska škola u Derventi i Zagrebu 1926; pravni fakultet, vanredno u Beogradu 1938, u 33-oj godini života. 22 Stanko Lasić: Sukob na književnoj ljevici 1928-1952, Liber, Zagreb 1970. 29 H. Kikić: Vunderkind, "Putokaz", 1/1937, 2, 57-59. 23 Ibidem, str. 13. 30 Hajdarevići, Rogatica, Gornji Sjeničak, Pisarevina, itd.

80 81 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

Crane ili Theodore Dreiser, iskušavajući život vlasti- se dopao Crnjanski39, zaljubljenik u Panoniju, na liči na izmrcvareno steono živinče", govor koji prašti Kikić je htio da bude nov i drugačiji: "Literatura tom kožom, pisao je o ljudima na dnu, o izrabljivanju, čijem rubu zjapi Posavina i kroz blato stere ravnicu od ovlaš prikrivene psovke, argotizmi i neologizmi – traži da se jezik podmladi"53 "Stilom diktira tempe- prostituciji i bijedi. U tekstu Nekoliko svijetlih i nekoliko ka trebavskom brdu. To ravničarski mutno stanje svi- sve to čini Kikićevu "magmu elementarnog doživljaja rament… Stil je fotografija psihološkog bila radnje."54 opskurnih imena u BE-HA literaturi iz 1936. Kikić upo- jesti Crnjanskijevih likova omami Kikićeve Kokine svijeta"43, književnu radionicu na čulnom izvorištu Ali često je zbunjen reakcijama kritike55, tražio izlaz ređuje Uptona Sinclaira i Kaimiju stvarajući bizaran i Vidičane, dok iznad magle i šume sjaji "beskrajni stvaranja. Zanatske tajne: u žurbi nedorađeni tekst, iz nedoumice (Liberalac na skretnicama; U K. und K. duhovni most od bošnjačke i bosanskohercegovačke plavi" kao "pregolem modar krug"40. hiperprodukciju "zagrcnutu materijom"44, Kikić nije be-ha kaznioni), ili pokušavao da se opravda (pismo soc-literature ka grupi američkih pisaca ("skupljači krio od očiju javnosti. Pohlepno objavljujući45, pisao J. Kršiću iz Rogatice, od 16.03.1931. godine). Dok U slobodnom stihu, inače neujednačenih pje- prljavštine" - The Muckrakers) iz koje izvire Sinclaire. je bez ostatka, i pored učiteljskih i partijskih obaveza, naposlijetku nije oštro i neumjereno nasrnuo na sama, buntovni Kikić radije istražuje prozni zvuk Sa barbarogenijem američkog pisca u kome dominira strasno predan demijurgu kojeg je izabrao da slijedi. književne veličine kao što su Andrić, Samokovlija, nego sentimentalni41 cliché kao u pjesmi Božji ljudi proživljena invencija, a ne akademski nerv31, Kikić Dučić, Skerlić i Rastko Petrović, ne štedeći ni "mlade gdje su neposrednost i jednostavnost uslov za auten- A stvaralački daimon (njegova dada) blagoslovio je je bio nesofisticiran, ali sasvim privlačan autor. Na snage" kao što su bili Desanka Maksimović i Hamza 32 tično osjećanje revolta. Ili u erotskim: Za dobrotu puti Kikića sposobnošću da boravi u tački pretvorbe haosa 56 tragu Jacka Londona , i Erskinea Caldwela zanimao Humo . Kikićev "obračun" sa Grupom sarajevskih 33 Ljubav njegova u kosmos. U polivalentnom bivstvovanju estetičkog 57 ga je animalni sloj ljudske prirode što se nagonima i gdje punim žarom plamti Kikićev književnika i sa nekadašnjim mentorom Jovanom temperament, ali i sjeta. Visoko poetski spoj, u naiz- rasprsnuća i sinkretičke moći ponovnog uspostavlja- 58 opire strukturi poretka (i tlačenju), a čezne za pri- 46 Kršićem u vremenu od 1930. do 1938. značio je mjeničnoj upotrebi dominantnog 9-erca sa varijaci- nja tekstualne stvarnosti. Zato uzvici i novostvorene rodnom i socijalnom slobodom. riječi u toliko glagola47 i boja48: "Dakle, 119 boja! Da konačno udaljavanje od provincijalne trpeljivosti i jama 11, 13 i 8, pjesmi Ljepota ljetnja daje osebujan početničke skromnosti. Taj sukob sa velegradskom Domaća kritika uočavala je uticaje Maksima je svaki naš književnik stvorio po 360 novih riječi, ritam svakodnevne životne proze koja prikriva stra- 49 arogancijom pokazao je i konačnu spoznaju pisca da Gorkog34, Emila Zole35, Bertolda Brechta i Franza kamo bi smo dospjeli?" "Izvrsni glumci intoniraju stveni jamb: poniženje iz mladosti, hendicap raščovječenja može Junga36 prateći Kikićev komunistički engagement. ah na 45 intonacijskih ravni (…) jedan jedini uzvik 50 "izliječiti" jedino borbom gdje (gotovo i da) nema Uočavali su Kikićev afinitet tako isto prema Krleži ili Ko bi se njivama odmetnuo kroz žita, (…) može imati do 45 različitih značenja." 37 razlike između pera i puške. Cesarcu , ali estetska građa koju je pisac iz Gradačca dubokim će se vodama kraj šuma Nažalost, kritika je metodološki pristup u ocje- sinestetički snažno zidao po papiru prevladavala je Ali Kikić se dvoumio između "talenta" i "svrhe", kupati gole djevojke; njivanju Kikićevog djela, najčešće, zadržala u pro- 59 oktroisanu političku tendencioznost: jekciji aktuelne političke ravni, ili opcrtan granicom između "htijenja" i "umijenja" i, parafrazirajući ako im cikom ciknemo, 51 52 Marxa, shvatao da "literatura kao izolovana nemate- A znaš li ti šta je to sifilis? osobnog horizonta. Granicom ukusa. Ne videći 60 rijalna snaga neće nikad promijeniti poredak stvari". poskakaće redom u vode. 42 kako život bukti između korica Kikićevih knjiga tako Ne znam - kažem. 61 nemaran i odbojan prema perfekcionizmu. Sa Hegedušićem u društvu, naš pisac bio je blizak 38 Ova antičko-renesansna slika, arkadijska vizija To ti je gospodska riječ za ljubav. 53 H. Kikić o Kašaninovom romanu Trokošuljnik, djela I, Svjetlost, Sa- 43 E. Duraković: Antologija bošnjačke pripovijetke, Alef, Sarajevo 1995, prirode i seljančica za ordinarni Kikićev inventar rajevo 1969, str. 260. Taj estetički naboj čini Kikića intrigantnim i svje- str. 17. izgleda kao incident. I nije poetski anahronizam, 54 Ibidem, str. 261. žim književnikom kada zanemarimo ideološki balast. 44 E. Duraković: Mijene i konstante Kikićevog pripovijedanja, Kikićevi već dragocjena ekscentričnost koja profinjuje paletu susreti 1973-1980, Književni godišnjak br. 5, Centar za informisanje, 55 Safet Krupić: Mi, danas, ARS 37, Zagreb 1937, str. 75-78. Krupić, Naročito u jeziku i senzibilitetu. Neupadljivo, njemu emocija ovog naturalistički-pastoralnog pisca. obrazovanje i kulturu "Vaso Pelagić", Gradačac 1982, str. 55. rezimirajući radove o Kikiću, kaže da kritika piše "nestvarno", ne osjećajući i ne shvatajući Kikića koga "zbunjuju glupim i neznalačkim 45 Oko 140 bibliografskih jedinica za života. 31 Skender Kulenović: Eseji, Veselin Masleša, Sarajevo 1971, * frazama". 46 Ismet Smailović: Jezik Hasana Kikića, Glas, Banjaluka 1979, str. 117. Junaci ubiše pisca, str. 241. 56 Vidi kritičke i polemičke spise H. Kikića, djela I-III, Svjetlost, Sara- 47 32 Radovan Vučković: Problemi, pisci, dela, Veselin Masleša, Sarajevo Erotske sekvence, apokaliptični grč u svijesti poni- Ibidem, str. 93; 177. jevo 1969. 1974, str. 288. ženog čiji "zubi se krešu jedan o drugi", dok "grad 48 Ibidem, str. 150. 57 H. Kikić: Literarna fizionomija današnjeg Sarajeva i Nekoliko svijet- lih i nekoliko opskurih imena u BE-HA literaturi (II dio), djela I, Svjet- 33 Staniša Tutnjević: Uniženi svijet u pripovijetkama H. Kikića, Izraz, br. 49 Mate Šimundić: Riječ u svojoj umjetničkoj funkciji, Kikićevi susreti lost, Sarajevo 1969. 10, XXVI, XIII, oktobar 1969. 39 U kritici Kašaninovog romana Trokošuljnik Kikić oštro sudi o Rastku 1979-1980, Centar za informisanje, obrazovanje i kulturu "Vaso Pelagić", Petroviću i Radetu Draincu, ali "obećavao" mu je Crnjanski Pričama o Gradačac 1981, str. 64. 58 H. Kikić: Slučaj g. prof. dr. Jovana Kršića i Još jedan slučaj g. Jovana 34 Rizo Ramić: Budna Bosna, Svjetlost, Sarajevo 1966, str. 26. muškom i Lirikom Itake. Kršića, "Putokaz", 2/1938, 7-10. 50 Ibidem. 35 R. Vučković: Problemi, pisci, dela, Veselin Masleša, Sarajevo 1974, 40 Vidi Kikićeva djela: Idila i Sinovi prostrane domovine. 59 H. Kikić: O umjetničkom i neumjetničkom stvaranju (1937-1940, str. 288. 51 Drastičan primjer predstavlja Stanko Korać u: Hrvatski roman između zaostavština), djela III, Svjetlost, Sarajevo 1969. 41 Kikić ne pati od "sentmentalizma" – Mak Dizdar, preneseno iz: dva rata, August Cesarec, Zagreb 1975, str. 235; 379; 380. Zatim časopis 36 Ibidem, str. 286-287. Antologija bošnjačke pripovijetke, Alef, Sarajevo 1995, predgovor Enesa "Mlada Bosna" 1930. (Hasan Kikić u Zagrebu), te pojedini stavovi J. 60 H. Kikić: Nekoliko svijetlih i nekoliko opskurnih imena u BE-HA 37 M. Selimović, Ismet Smailović, J. Kršić. Durakovića, str. 17. Kršića, Avde Hume, Momira Veljkovića. literaturi, "Almanah savremenih problema", Zagreb 1936. 38 H. Kikić: K. und K. goveda, djela II, Svjetlost, Sarajevo 1969, str. 98. 42 Izabrana djela I, Svjetlost, Sarajevo 1969, str. 22. 52 Vidi radove I. Smailovića i M. Selimovića. 61 Krsto Hegedušić ilustrirao je prvo izdanje Provincije u pozadini 1935.

82 83 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

krugu književnika oko Krleže.62 Vaso Bogdanov, uz rimovana parola nego cio Vjenceslav Novak."67 Zato autor, suprotno tome, "nesvjesno", u estetskoj slobodi (Zagreb 1937, br. 1) i Andre Gide, takođe u ARS 37 (br. Zvonimira Richtmanna i Marka Ristića, najžešći "krle- mu Partija bijaše utočište i organizirana snaga spo- luta, podložan unutrašnjem diktatu, umjesto Partiji 2, iste godine). Zatim Avdo Humo: Naša posljeratna žijanac" u sukobu na književnoj ljevici, piše za Kikića sobna za gradnju novog poretka. "Imam dobroga tatu, što ekskluzivno čuva ključeve riznice Duha. Šta ako ljubavna lirika (od Krkleca do Zogovića) i A. Humo sa u "Hrvatskom kolu" 1932. godine da je nakon fol- gvozdenu radničku klasu", pjevao je Majakovski, pje- se likovi otmu kontroli i počnu da "žive" vlastiti život Punišom Perovićem: Poslovanje Branka Teodosića – klorne faze: "prišao teškom, mučnom životu seljačkih snik Oktobra. A "u kojem je obliku nužan jedan fana- van autocenzure "poslušnog" pisca? Ko je na pravom oba u časopisu "Mlada kultura" (Beograd 1939, br. i radničkih masa".63 Odlomci romana Ho-ruk, štam- tizam i nama, možda će to vrijeme samo da rekne",68 putu? Oni što idu ka estetičkom razotuđenju prateći 1), te A. Humo sa Mirkom Davičom i P. Perovićem: pani u "Književniku" i "Hrvatskoj reviji", ili romana mislio je Kikić 1929, desetak godina prije nego će uzeti buntovnog Baudelairea, Rimbauda, Prousta, Sartrea O Pečatu i besjedi o njegovoj svrsi, opet "Mlada kul- Bukve u "Putokazu", te, dodatno, i zbirka Provincija u pušku, a ostaviti pero, zauvijek. Njegova odlučnost i Malrauxa, ili materijalna snaga "novog realizma" na tura" (br. 2). Ali Hasan Kikić, tek književnim prilo- pozadini sadrže zloslutne stranice na kojima se mani- da se bori materijalnim sredstvom označila je smrt "liniji" Rabelaisa, Moliera, Beaumarchaisa, Balzaca, zima u "Pečatu" 1939. biće označen kao "trockista" i festuje nova, Kikićeva prijeteća književnost. Gnjevni pisca prije pogibije čovjeka: Zole, Heinea, Gogolja, Lessinga…? "krležijanac"75. Značajno je i što u neobjavljenom (??!!) duh proleterijata kondenzovao se u moć spontanog Neka ostave – k vragu! – pera i knjige… Neka Sukob na književnoj ljevici donosi sudbonosan tekstu iz zaostavštine (1937-1940) O umjetničkom i (pravednog) nasilja: nemaju nikakvih iluzija da išta drugo može odlučiti prelom u kulturnim tokovima Balkana. Kao odraz neumjetničkom stvaranju Kikić negativno ocjenjuje To mnoštvo krklja, okovana se snaga napinje kao o našoj sudbini i o sudbini čovječanstva, do isklju- raskida A. Bretona sa KP Francuske 1935. i negira- priču Stevana Galogaže i pjesmu Jovana Popovića, para u tijesnom kotlu, glomazna, strašna, nezado- čivo borba… Pod ledinu mi, ili fašisti.69 nja Aragonovog Povratka realnosti.73 Kao odgovor na istaknutih pripadnika soc-literature. Zatim "odgo- voljna živina koja bijesno škrguće jakim širokim kut- obračun Ždanova sa Buharinom i Pasternakom 1936. vara" Bratku Kreftu "braneći" Krležu kao "pečato- njacima i grči pesnice, to mnoštvo, mrko, strašno, Bile su posljednje riječi izrečene bivšem saradniku vac" iz pozadine (O novoj umjetnosti – zaostavština). iz "Putokaza" Rizi Ramiću kao oproštaj, jer je Kikić, ili Staljina sa Trockim ranije. Iako, zaista, ex-jugoslo- jako kao zemlja koja ga drži, ono pljuje gadne kle- venske književnosti jesu "periferija književnosti" i Istovremeno, javno, A. Humo kritički oštro cijeni 64 godinu poslije, "smrću potvrdio svoju literaturu – tve, ono se kesi, ono se nadima, ono hoće da prsne. 74 Bukve ("Naša stvarnost", 1938), ulazeći u polemiku 70 "ova diskusija tek periferija (…) svjetske diskusije" , postao njen glavni lik" , dokazao da i u životu knji- sa Melkom Erakom koji brani Kikića u "Putokazu" Moralni dopust za silu Kikić je pronašao na egzi- identitet i istorija postaće prelomne tačke u književ- ževni likovi traže pisca, baš kao u Pirandellovoj drami. (2/1938,6 i 2/1938, 7-8). Član uredništva "Putokaza", stencijalnom dnu ispod beznađa i fiziološke iskre nom i javnom životu ljudi ovoga tla. Jer se politika S. Krupić već je pisao 1937. u odbranu Kikića (ARS 37). svijesti koju diktira glad, izgradivši likove nakazne * umjetnosti nametnula kao arbitar - parametar vri- A da je Kikića trebalo braniti svjedoči Velimir Stojnić: kao Quasimodo, a bez iluzije dostojanstva kakvu Ali književnici na "lijevoj" barikadi već vode jednosti i slobode. bi mogli imati Josef K. ili Meursault.65 Pasmandžija odsudnu bitku, međusobno, nagovještavajući O njegovom držanju, u vezi s predratnim suko- 66 Tito je intervenisao dva puta. U članku Trockizam i Kršo (Drugo lice čovjekovo) nije hrsuz koga hapse i "slom jednog mita", Istinu koja "se otkrila kao Laž"71. bima na književnoj levici, kružile su različite verzije, njegovi pomagači, maja 1939. ("Proleter" br. 1), on traži 76 kome će suditi za počinjeni grijeh, već zvijer-šteto- Zvonimir Richtmann, Vaso Bogdanov, Marko Ristić i prekid spora. Već iduće godine, pišući Za čistoću i čak i u ratu. Hteo je, lično, da raspravi to pitanje. čina izvan svakoga prava. Zato ubistvo Jove pandura Krleža – protiv Đilasa, Kardelja, Ognjena Price i shak- boljševizaciju partije ("Proleter" br. 3-4), Tito je, već Apsurdna poza. Kikić, proleter – porijeklom i nije zločin, nije osveta, ni pravda, već elementaran speareovskog zloduha Zogovića. "Danas" i "Pečat" imenovanim "pečatovcima" Richtmannu, Ristiću i vokacijom, treba da dokaže "ljevičarstvo" aparatči- gest mesa ispred smrti: pasmandžijin grč pogibije nasuprot "Stožeru" i "Novoj literaturi". "Podravski Bogdanovu, dodao i Krležu uz opomenu da "partija kima, partijskoj eliti: "koji neprekidno brbljaju o rav- ili življenja. motivi" – "Književne sveske"; Antibarbarus – protiv! bdi". Zbornik "Književne sveske", objavljen naknadno nopravnosti, ali iz te ravnopravnosti uvijek isklju- Revolucionarna borba i književna borba, dva Lik je književni robot koji obavlja "plemeniti" posao u avgustu 1940. sa radovima Kardelja, Đilasa i Price, čuju sebe."77 Jer većinom "socijalni literati govore 72 pojma koji, ujedinjeni, obećavaju prevrat i političko osvješćivanja, a prema softwareu inženjera-pisca. Ili značio je konačan "odstrel" neistomišljenika. I model s teorijskih pozicija proleterijata, a pišu s pozicija razrješenje stanja potlačenosti, postali su ideal pri- discipline uma inkorporiran u društvu kao neopho- malograđana."78 Apsurdna, ali autentična poza, jer 67 H. Kikić (zaostavština): O umjetničkom i neumjetničkom stvaranju hvatljiv radikalnom Kikiću, sredstvo koje izvire (1937-1940), djela III, 1969, str. 311. dan radi preuzimanja vlasti u borbi protiv fašizma, dokazuje nemogućnost sinteze umjetnosti i revolu- iz cijelog njegovog bića: "Danas je za nas važnija i 68 H. Kikić: Besjeda o našoj desetogodišnjici (anketa: Deset godina ali i decenijama nakon toga zbog – očuvanja vlasti. cije u izdijeljenom čovjeku što politizira svoj razbijeni zajedničkog života), Zapisi, 3/1929, IV/I, 6-9. 62 Kikić je objavljivao u "Danasu" 1934. i "Pečatu" 1939. godine. Tri su Bošnjaka doprinijela razvoju događaja na 69 Sadik Šehić: Hasan Kikić, učitelj, borac, književnik, Glas, Banjaluka 1986, 63 Preneseno iz: S. Tutnjević: Socijalna proza u BiH između dva rata, str. 36. Svjedočanstvo R. Ramića o susretu sa Kikićem u Sarajevu 1941. ljevici i to u različitoj mjeri. Safet Krupić objavio je 75 Ibidem, str. 191. Veselin Masleša, Sarajevo 1982, str. 212. 70 R. Ramić: Sjećanja na Hasana Kikića, Kikićevi susreti 1973-1977, članke: Problemi umjetničke kritike u časopisu ARS 37 76 Velimir Stojnić: Ratni dani H. Kikića, Kikićevi susreti 1973-1982, 64 Platne subote, Ho-ruk, djela III, Svjetlost, Sarajevo 1969, str. 233. KOPC "Vaso Pelagić", Gradačac 1977, str. 17. Književni godišnjak br. 5, CIOK "Vaso Pelagić", Gradačac 1982, str. 92. 65 Likovi V. Hugoa, F. Kafke i A. Camusa. 71 S. Lasić: Sukob na književnoj ljevici 1928-1952, 1970, str. 51. 73 S. Lasić: Sukob na književnoj ljevici 1928-1952, 1970, str. 40. 77 S. Lasić: Sukob na književnoj ljevici 1928-1952, 1970, str. 84. 66 Kikić je pisao roman Hrsuz čiji rukopis nije sačuvan. 72 J. V. Staljin: pisci su "inženjeri duša". 74 Ibidem, str. 9. 78 Ibidem, str. 82.

84 85 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

svijet, egzistenciju koja izmiče.79 "Dovoljno je biti kul- istražena ni do danas što ističe značaj "Kalendara" kao Dakle, ne manjka ljubavi prema "njihovom" vjero- dileme što je pisac intelektom pokušava da riješi. A turan pa da se bude čovječan", kaže Kikić u žrvnju "prvog bošnjačkog leksikografskog dokumenta".84 vanju, ipak iz te slike Kikić sebe isključuje, budući ubistvo Hajdinbega Vrsnića u priči Mrkaljuško oslo- bođenje (1932) konačna je tačka groteske koju odigra između kreacije i političke borbe. I, kuriozitet – "Putokaz" prikazuje bogumile kao da je ekskomuniciran odavno i duhom kao što bijaše Kikićev lik Smajo, Tursin sin. Lud od groma i bego- * socijalni pokret. Jer prema riječima Augusta Cesarca: socijalnim porijeklom: vog nemilosrđa, on ne obara poredak u društvu, "Naša linija nisu Zrinjski i Frankopani, naša linija Imam i ja golemu družinu. I idemo mi, idemo, Štampajući "Putokaz" od 1937. do 1939. u svega 85 već se suočava s apsurdom. Smajo kao Kronos škopi 80 su bogumili, Gubec i radnički pokret". A time se dobrotom se naše goleme duše radujemo. Jeda i 12 brojeva i pod uticajem CK KPH, a sa redak- Urana i mijenja strukturu Univerzuma: hereza kao religijsko-kulturna odrednica bosanskog 89 cijom uglavnom od Bošnjaka (Šukrija Huskić, S. nama dođe Bajram. mentaliteta, zapravo, revidira na političku ravan. Još Smajo opet vidi samo bega, glavom Hajdinbega Krupić, S. Kulenović, R. Ramić, Mustafa Orlanović, Tako je Kikić "potonuo" u materiju. I po vlasti- jedan dokaz kako dosljednost ni u jednom smjeru Vrsnića. O, ne, opet ne! To je Bog, Bog, bradat, svi- Bakir Badnjević, i dr.), Kikić je dobio priliku (ili zada- tom izboru, kao socijalni pisac, zanemario "šaputanja nije moguća. lene, sijede brade, s malom rukom, ručicom… tak?) da opcrta kulturni profil muslimanskog pita- duše" iako im svakodnevno prisustvuje kao svjedok- 91 nja u BiH. Ali "ljevičarske" dileme nisu iscrpljivale Da li je Kikić ateista? I da li njegov interes za boš- stvaralac na rubu estetskog koje transcendira prema Bog, bhroooggg! obim njegovog identiteta. Folklorna opsesija ranih njaštvo jeste samo zov krvi? U ocjeni knjige Društveni apsolutu. Daleko iznad političke mimeze. Dionizijsku U igri slova među riječima bog i beg Kikić dodiruje 86 Kikićevih pjesama i priča u uredničkoj koncepciji razvitak Hrvata D. Tomašića Kikić ističe razvoj socio- čulnost svojih likova, krik iz srži "golog života", pra- koordinate civilizacijskog ustrojstva. Jer "kao što je "Putokaza" preoblikovala se u napor bošnjačke inte- logije kao važne nove nauke i primjedbu Tomašića da štavi jezik neponovljive zvučnosti, sirovo agresivan sunce vječno, vječan je i gospodin Goldberg"92. Tako ligencije da promišlja nacionalne i socijalne teme "u je društveni razvitak Muslimana u BiH, takođe, nedo- (do bola) – Kikić je smatrao materijalnom snagom, isto Avakum Garina u svome kafeodžaku s pepelja- službi svome narodu".81 voljno istražen. Kikić poziva: "A i krajnje je vrijeme sredstvom za promjenu stvarnosti. Ne shvatajući da sto-žutom bojom kože "liči na pomno izvajanog boga da se pitanju Muslimana BiH dadne ozbiljna naučna 93 Nekoliki značajni članci S. Krupića: Današnjica (već) kreira stvarnost. Da je mijenja. od ilovače." Dakle, "logično" je da se idoli svrgnu podloga." U pjesmi Softe, objavljenoj u Gajretu još i mi; B. Badnjevića: Islam i demokracija; Š. Huskića: Pokazujući materiju, pisci takvih dela kakvo je i umjesto njih uspostavi doktrina Partije, vlast pro- 1928, uneseno je složeno osjećanje divljenja džennet- leterijata koja, po Marxu, donosi napredniji svijet. Kultura i društvo; S. Kulenovića: Pogled na musliman- Kikićevo prizivali su su višu stvarnost i viši smisao skim putnicima zbog njihove nevine čistoće, "zehra" Ali, ta ekonomska varijanta ranog hrišćanstva bila je sku omladinu i Jedna žalost i jedna potreba; H. Kikića života, pa iako im je filozofija strogo materijalistička, uzdržane zavisti prema nepomućenoj vjeri koju softe dijalektička utopija materije, konačna prema drugim (Alija Korjenić): O demokraciji i M. Orlanovića: Problem bili su revolucionari i idealisti-propovednici.90 žive, ali i blaga ironija skeptika-intelektualca koji ne utopijama u nizu. Jer "od robovskih pobuna u starom napretka bosansko-hercegovačkih muslimana čine kapita- može a da ne žudi za zemaljskom puti: Ovo lucidno zapažanje Radovana Vučkovića svijetu do socijalističke revolucije, borba potlačenih lan kulturološki doprinos i "najviši bošnjački nacio- 82 iz 1974. naslućuje ključ rješenja, ali zadržava još se završila u uspostavljanju jednog novog ‘boljeg’ nalni domet između dva svjetska rata." Čak, pripre- Velike će im zasijati milosti 94 uvijek dominantnu ideološku nijansu. Dok Meša sistema dominacije". Shodno tome, bitka na knji- majući "Kalendar Putokaza" za 1938, redakcija upu- kad poslije nedužni umru Selimović 1952, primjetivši Kikićevu moć cijepa- ževnoj ljevici, vođena instrumentarijem pragma- ćuje poziv za saradnju bošnjačkim intelektualcima nja društvene krinke do primarnog nagona, do ata- tizma i političke dogme – "trockisti" i "revizionisti" u formi nacrta – "enciklopedije svih naših aktualnih - naći će se s hurijama 83 vizma, naziva to "opasnim zalaženjem u mehanici- poraženi su autoritarno, a ne debatom – rezultirala pitanja". Nacrt se sastoji iz 20-tak odjeljaka o polo- u dženetu po baščama, stički, metafizički materijalizam", očito obuzet puri- je pirovom pobjedom sile sa ultimativnim pravom: žaju i razvoju Muslimana, o seljaštvu, zanatlijama blago njima kad vjeruju.” 87 stičkim duhom Derviša i smrti (1966). Obuzet ličnom i radnicima, ženama, omladini i inteligenciji, o kul- Teza o isključivosti jedne interpretacije bez (…) Slično tome, nostalgiju i sarkazam nalazimo u dramom, Selimović previđa da se vrata apsurda rizika, bez (…) tjeskobe, bez (…) mogućnosti pada turno-prosvjetnim društvima, štampi i književnosti, odškrinuti mogu i drugačije. Iako je već nagovije- o islamu i nacionalitetu, o agrarnoj reformi iz 1918. Pesmi Ramazana pisanoj nešto ranije u Samoboru vodi direktno teološkom viđenju svijeta, tj. metafi- 88 stio transformaciju tog fenomena koji su iskušavali i prirodnim bogatstvima BiH. Većina ovih tema nije 1926. Ali indikativna je tek Bajramluk velikoj djeci gdje zici, koja se naravno može zvati i dijalektički mate- Kikić kaže: "A lijepo je vaše vjerovanje, prelijepo…" Camus i Kafka, Gogolj, Sartre i Joyce, a u pozorištu rijalizam, ali koja nije time ukinula svoju bit.95 79 Ibidem, str. 17. Samuel Beckett, kasnije: da se do kraja iscrpljena teza 84 Ibidem, str. 152. 91 H. Kikić: Mrkaljuško oslobođenje, Sarajevo 1969, str. 250. 80 K. Suljević: Publicistički rad H. Kikića, Kikićevi susreti, Gradačac preoblikuje u svoju suprotnost, Meša kod Kikića ne vidi 85 92 1973-1977, KOPC "Vaso Pelagić", Gradačac 1977, str. 53. K. Suljević: Publicistički rad H. Kikića, Gradačac 1977, str. 54. da "metafizička materija" transcendira estetski izvan H. Kikić: Ho-ruk, Izabrana djela II, Svjetlost, Sarajevo 1969, str. 250. 81 Uvodna riječ, "Putokaz", 1/1937, 1, 1-3. 86 "Putokaz", 1/1937, 2, 63-64. 93 H. Kikić: Bog od žute ilovače, Izabrana djela I, Svjetlost, Sarajevo 1969, str. 230. 82 Šaćir Filandra: Bošnjačka politika u XX stoljeću, Sejtarija, Sarajevo 87 H. Kikić: Softe, Gajret 9/1928, 4, 52. 89 H. Kikić: Bajramluk velikoj djeci, Gajret 9/1928, 11, 161. 1998, str. 153. 94 H. Marcuse: Eros i civilizacija, Naprijed, Zagreb 1985, str. 87. 88 Rukopisna zbirka, Sabrana djela I, Univerzal, Tuzla 1987. str. 90 R. Vučković: Problemi, pisci, dela, 1974. Vidi: Romani H. Kikića, 83 Ibidem, str. 150. 146-147. str. 295. 95 S. Lasić: Sukob na književnoj ljevici 1928 –1952, 1970, str. 111.

86 87 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

A "desno" orijentisani pisci, "antisocijalne snage", uporedo još i s tim godine su prolazile i kroz njih se okolnostima103 dokazuje da, na drugoj strani, kani- prekrili su se plaštom istorije, baveći se prevashodno vukla takozvana narodna kultura kao jalova krave- balizam revolucije "jede svoju djecu" i, takođe, ilu- narodnim duhom i kulturom u herderovskoj pro- tina…"97 Uočivši zamku "narodnjaštva" koje, najče- ziju o zajedništvu umjetnosti i politike. "Struktura jekciji vremena, egzistencijalnom mukom pojedinca šće, pod maskom naciona podvali "rđavu upotrebu artističke svijesti pokazuje da je ta svijest uvijek u pred katastrofom i zajednice pod tiranijom rata. umjetničkih izražajnih mogućnosti"98, dakle – kič, sukobu s konkretnom revolucionarnom akcijom jer Andrić, Crnjanski, Dučić, Alfirević, Muradbegović, A. Kikić se bošnjačkom nacionalnom pitanju obratio otkriva njenu relativnost."104 Relativnost: kao težnju Nametak – svaki iz svoje vizure – opirali su se majo- kritički i kreativno u skladu s Krležinom i Ristićevom politike da od pisca načini podanika bez razlike riziranju klasnog kolektivizma i tendencije povlačeći tvrdnjom: da je vrijednost u čovjeku, a ne u vanj- kojoj ideologiji služi. Podanika pokornog bogu od se u tradiciju ili parnasovski elitizam. Očekivali su96 skim esencijama: Države, Boga, Naroda, Ideologije i žute ilovače. 99 da i poslije 1918. godine na stratištu imperija i krhoti- Klase. Zato, po Kikiću "islam nije (…) u (…) suštini nama modernizma građanska Evropa može naći duh smetnja društvenoj emancipaciji", već "oni koji ga 100 novog života. "Između umetnika i društva postoji, u tretiraju prema svojim uskogrudim prilikama." A malom, isti jaz koji postoji između Božanstva i sveta. pravo nacije "neka je razmaknuto do granice prava 101 Prvi antagonizam samo je simbol drugog", reći će čovjekova." Andrić 1935. u Razgovoru s Gojom. Andrić, uzvišen * i gord – diplomata Kraljevine kao i Dučić. Shodno Kikićev rad urodio je dvojako. U estetskom ispu- tome Crnjanski piše Sumatru 1920. i Seobe 1929, a njenju teksta koji snagom nadmašuje autorova hti- Muradbegović istorijske drame. Njihova literatura jenja i apsorpcionu moć aktuelne kritike. Čak i naj- i tropijski i tematski odstupa od principa socijalnog strože ocjenjene Kikićeve romane moguće je prevred- realizma. Ovi pisci stvaraju, višestruko: i opozicioni novati uvaživši tehniku politekstualnog kadriranja tok i književni pandan literaturi "ljevice" na Balkanu, kao kod Dos Passosa i Bertolda Brechta: ali i paradigmu epigonima nacionalnog utilitarizma koji će izrasti iz Andrićevog i Crnjanskijevog "kaputa" Kikićeva koncepcija romana počinje u ekspresi- poslije drugog svjetskog rata. Kao nacionalisti i (pse- onističkoj viziji, (…) oslobađa (se) njene apstrakcije, udo)disidenti u komunizmu, književnu i političku zadržavajući elemente simfonijskog i sarkastičnog egzistenciju s kraja XX vijeka steći će (na različiti instrumentaliziranja agresivno izraženih i natura- način) Dobrica Ćosić, Matija Bećković, Ivan Aralica listički oštro istaknutih detalja (…), to (je) koncep- i Džemaludin Latić, npr. Ideja moderne o jedinstvu cija jednog novog konstruktivističkog naturalizma, 102 nacije, istorije i kulture, te o piscu "lučonoši" – pro- odnosno postekspresionizma. buđenoj duši naroda – izjednačava ulogu umjetnika Književno-istorijski Kikiću je usko u omeđe- na drugovrsnoj barikadi ideja. Jednako anahron, pse- nom prostoru soc-literature, čak iako on jeste boš- udo-prosvjetiteljski i politički čin. njački prvak u reprezentaciji sukoba na književnoj A: "Zašto je ova Bosna pastorče!?" krikne Kikić ljevici. Njegova tragična smrt pod nerazjašnjenim

1929. godine u Besjedi o našoj desetogodišnjici, neza- 97 H. Kikić: Nekoliko svijetlih i nekoliko opskurnih imena u BE-HA dovoljan stanjem u kraljevskoj Jugoslaviji. I, kriti- literaturi, djela I, Svjetlost, Sarajevo 1969, str. 273. kujući baš Andrića i Alfirevića 1936, piše da se u 98 H. Kikić: O kiču (zaostavština), Sarajevo 1969, str. 312. Kalayevoj BiH: "'bošnjakovalo’, ‘srbovalo’ i ‘hrva- 99 S. Lasić: Sukob na književnoj ljevici 1928-1952, 1970, str. 98-99. 100 H. Kikić: Prilog jednoj diskusiji, Pregled 2/1928, 4 (107), 89-90. tovalo’ i na račun toga pljačkalo, kralo i otimalo, a 103 Vidi feljton S. Šehića: Ko je ubio H. Kikića? - "Oslobođenje" 1997, 101 H. Kikić: Besjeda o našoj desetogodišnjici, Zapisi, 3/1929, IV/1, 6-9. god. LIV, br. 17610 - 17615. Kikić je poginuo na zadatku dok su birokrate 96 102 pisali parole u zemunicama. "Očekivali su" – figurativno rečeno. Nemoguće bi bilo jednom riječju R. Vučković: Problemi, pisci, dela, 1974. Vidi: Romani H. Kikića, 104 dovesti u vezu uvjerenja tako različitih pisaca. str. 294. S. Lasić: Sukob na književnoj ljevici 1928-1952, 1970, str. 107.

88 89 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

panula u postelju i iz kuće smo je svakog utorka vozili projektu kojim je rukovodio, otkrio sam mu pravi koje majka nije iščekala, a ja – kako mi je baš tim PRIČA na kontrolu protrombinskog vremena u Kliničkom razlog mog javljanja: riječima kazao dr Kaluđerović, saosjećajan liječnik centru. Iznoseći je iz stana i unoseći je u automobil, i Nikšićanin koji je jednog prijepodneva početkom Jasna i ja imali smo samo dvije brige (jer, đeca su nam – Profesore, molio bih Vas nešto što ni za svoju avgusta hospitalizovao oca – samo zahvaljujući Jasni ostajala kod naše kuće, kako bismo ih bar donekle decu ne bih tražio. Ispit nijesam „zvijuknuo“. Istog tog dana, u popodnevnim pošteđeli onoga što nas je tek čekalo, a vaskularni Nastupio je tajac, a nakon najzad „prokamenjenog“: satima, majka nas je tiho zauvijek napustila. Rodbini piše: Zorko Popović hirurg nije nam ni pokušavao uliti ikakvu nadu). iz Crne Gore javili smo na vrijeme da budu obavi- – Da, da, slušam Vas, kolega? Prva briga bila je kako ugrabiti jedna od svega troje ješteni, ali i suviše kasno da bi iko otud mogao doći kolica na ulazu u Centar. Njih je, na ličnu kartu kao objasnio sam da imam rođaku iz Crne Gore, da na ispraćaj, jer bi svi tražili da vide oca, a njemu, po „Kad učiniš dobro djelo odmah zaboravi, a kad ti neko „na revers“, svakog jutra najhitrijim srećnicima izda- je briljantan učenik i da ne sumnjam da će položiti savjetu dr Kaluđerovića, nijesmo ništa govorili. Da učini dobro djelo nikad ne zaboravi!“ vao jedan glagoljivi bolničar, neprekidno ozarenog prijemni ispit na arhitekturi, ali da se – zbog svake majke više nema ocu smo kazali tek krajem avgusta. lica valjda zbog važnosti koju mu je pribavio pad godine prisutnih glasina o namještanjima bodova na Stara arapska izreka * * * svekolikog pa i medicinskog standarda. Druga briga rang-listi na tom fakultetu – pribojavamo da je neko – Možeš li viđeti Marti za prijemni. Znaš da želi bio je otac, jer bilo je prošlo već više od mjesec dana nepravedno ne „istisne“. Poslije profesorovog, uči- Mnogo, mnogo godina ranije, dok je otac bio pro- da studira arhitekturu, pa sam mislila … kako je prvi put otišao od kuće, a tek iza ponoći su ga nilo mi se ne mnogo obećavajućeg, odgovora da će fesor na Filološkom fakultetu, obično bi mu se već – Čula si valjda kako su mi roditelji, ne znam što nepoznati ljudi bili doveli, pa smo se sad svaki put pokušati nešto da učini, razgovor se brzo završio. potkraj avgusta počeli javljati iz Crne Gore, jer tada pitali što li nas čeka pri povratku s majčine kontrole. je upisni rok bio u septembru. Nije žalio truda da ću prije! Upravo smo majku unijeli u kuću poslije Priznajem da sam bio zatečen kad me je neko- nekog upiše, ali je svakom ko bi mu se obratio (kao kontrole! – Nadi, koja je telefonirala iz Crne Gore i Nijesu ni puna dva dana prošla, a Nada me je liko dana kasnije profesor Šumanović pozvao da mi i studentima na početku školske godine) unaprijed odmah mi „sasula“ što zove (bio sam najbliži apa- ponovo zvala kod mojih roditelja đe smo dolazili kaže kako je dospio do referenta koji radi na obradi ratu i digao slušalicu), pokušavao sam da predočim svakog dana. Bio sam uzeo cio godišnji odmor, a i naglasio da za ispit nikad ne traže protekciju, jer samo i kompjuterskom unosu rezultata prijemnog ispita može biti stroži prema takvom kandidatu, budući kakvih briga imam. nemanje telefona (u novom naselju na Bežanijskoj i zajamčio mi da Marta ni u kom slučaju neće biti kosi đe smo se bili ranije preselili) samo je tešku situ- da se i najmanja njegova blagost može krivo protu- – Jesam, jesam, čula sam, rekla mi je Tetka, no zakinuta u pogledu ostvarenih bodova. Čak mi je mačiti. I odista, u vrijeme ispitnih rokova nijesu ga sam mislila da bi ti … aciju činilo još težom. Opet mi je naglasila da je njoj ubrzo telefonirao i da je Marta položila prijemni i Mirašu cilj samo da im se kći upiše, a imaće đe biti uznemiravali. A jednostavno objašnjenje za očevu – Pa znaš da ne radim na Univerzitetu, a s tog ispit, ali o svemu tome nijesam stizao da javljam mirnu savjest bilo je u tome što je nekada za „bru- kod neke njegove familije u Beogradu. Odgovorio u Crnu Goru, ne sumnjajući da će rezultate i sami fakulteta baš nikog ne poznajem! sam joj – više sebi upućenim pitanjem i čuđenjem – coše“ na Filološkom fakultetu postojao kolokvijum u odmah saznati. Jer, dok se majka tiho gasila, s ocem januarskom roku, čije nepolaganje bi značilo i gubi- Zastadoh i taman sam bio zaustio da je to pitam, da bi svako trebalo bar svoje deficitarne kadrove da nijesmo znali što ćemo … tak godine, tako da bi se vrlo brzo – nakon što se kad mi sama odgovori: stipendira, kad ih već ne može školovati na svojim fakultetima, tim prije ako se radi o dobrom učeniku Nije mi bilo lakše, ali mi je bilo mnogo jasnije što „đeca malo obikole u gradu“ – pokazivalo ko je zai- – Pitala sam ja već i Tetku, ali mi je odmah odśe- primljenom na neku konjunkturnu studijsku grupu. se to s ocem događalo, kada sam (gotovo dvadeset sta došao zbog učenja. kla kako Marko ništo ne može učiniti! Dodao sam neodređeno da sam par ljudi kontakti- godina kasnije) u posljednjem romanu Mirka Kovača Jedini junski poziv – koji i dan danas pamtim, jer Shvatih da se za slamku hvata, jer je obično Tetka rao, ali da se u jednog posebno uzdam, pa eto čekam pročitao poglavlje o njegovom nenadanom susretu s se otac od samog početka gotovo polusatnog raz- svakome i za svašto „kalauzila“ po Beogradu, a sad da prikupim sve informacije. A zapravo sam priku- Ivom Andrićem u beogradskom parku Tašmajdan. govora neprekidno smijuljio znajući što će biti „na ispade da ne pomišlja ni na koji način da „upleka“ pljao kuraž da telefoniram profesoru Šumanoviću, Nakon što je pripomogao slavnom piscu koji je stajao pošljetku“ – došao je od tada već etabliranog crno- sina, inače profesora Univerziteta. jedinom kojeg sam poznavao a da ima ikakve veze na pošljunčanoj stazi i kao da nije znao kuda će, on gorskog umjetnika, očevog kolege sa predratnih sa Arhitektonskim fakultetom. Naime, on je preda- mu se obratio riječima: «Odjednom nisam shvatao Rekoh da ću nešto pokušati, ali da se ne nadam studija u Beogradu. Ali, kada je najzad svom sugo- vao na jednom od preostala dva tehnička fakulteta gde sam. Neki nepoznati grad, nepoznati svet. Kao da mnogo, a nadao sam se zapravo da će oni otud naći vorniku saopštio: koji su dijelili zgradu sa Arhitektonskim. Očito, nije nema neba ni zemlje, samo hladni prostor. Dogodi li neku drugu, sigurniju „vezu“ no što je ja – kome bi mi bilo druge nego da mu telefoniram … Poslije kra- vam se to nekad, ili je to samo staračka boljka, poče- – Bogami ti je šći jutros panula! takvo nešto bila prvina u životu – mogu obezbijediti. ćeg razgovora u kojem se profesor i tom prilikom tak silaska nizbrdo, na onu stranu sveta.» Upravo razgovor se preśekao „ka’ na trupinu“. Idućih mje- Bio je juni mjesec 96. godine. Majka je već bila opet pozitivno izrazio o mom učešću na jednom je tako započelo i očevo šestomjesečno „silaženje“, seci otac ju je nekoliko puta sretao na hodniku; samo

90 91 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

bi obarala pogled, ali je kroz dva roka sa visokom Znam da je u junu, nakon nepune četiri godine, * * * očev kabinet. S vrata, koja su i sada bila otvorena, ocjenom položila ispit na kojem je on bio neumoljiv. taj momak s odlikom diplomirao i – opet sa majkom Primicao se decembar, a očevi trenuci lucidnosti umjesto pozdrava rekoh: . . . – došao da zahvali profesoru koji mu je vjerovatno bivali su sve rijeđi. Kad sam mu odnio taman odštam- – Ja malo odocnih! „presudio“ što će biti u životu. Otac nam je to pričao pano četvrto izdanje jednog njegovog univerzitet- A ocu je smješak lebdio i jednog dalekog septem- sa gotovo slavodobitnim, ali i gorkim osmijehom, kao To su bile očeve riječi kojih bi se gospođa Branka bra, kada mu je u kabinet banula majka sa sinom, skog udžbenika, odsutno ga je gledao i najednom neizostavno śetila pri svakom susretu, pamteći kako neko ko je došao do bolne spoznaje da je izgleda bolje je samo rekao: »I veći su ljudi kroz ovo prolazili!« budućim studentom. U to vrijeme obavljao je duž- je on sebe, a zapravo i druge, korio ako nešto ne bi dobro djelo učiniti potpuno nepoznatim ljudima … … Na odlasku od oca, na izlazu sam susreo profe- nost prodekana, pa mu ih je bila uputila upravnica pripremio u minutu kako je bio zamislio. Odmah se No, u tom istom kabinetu, još početkom pedesetih sora Šumanovića i prvo me je upitao kako je budući Odeljenja za studentska pitanja. No, baš tog dana osmjehnula i prvo poimence pitala za sve članove godina, i ocu se bila „presuđivala“ sudbina. Naime, arhitekta, a ja sam – u trenutku shvativši da zapravo sam stalno dolazio i odlazio do nepropisno parki- moje porodice. za njegov već duže vremena završeni doktorat nikako nijesam imao nikakvih povratnih vijesti iz Crne Gore ranog očevog „tristaća“ ispred samog Filološkog nije zakazivana odbrana, a pravi razlog saznao je iz – samo smušeno odgovorio da je sve u najboljem Dok je gospođa Branka razvrstavala sve priloge, fakulteta i donosio mu i po policama u kabinetu razgovora koji je nehotice slušao dok je jednom prili- redu. Ni on nije bio došao lijepim povodom, pa smo u jednom sam trenutku, zbog nekakvog pojašnje- raspoređivao pakete knjiga koje je želio da vrati od kom hodnikom prilazio tom kabinetu. Šef katedre i još se rastali složivši se da ima puno istine u bugarskoj nja, ustao i prišao njenom stolu i zapravo prvi put kuće; znao je da za ozbiljniji naučni rad neće neko jedan redovni profesor, veoma uvažavani u akademskoj poslovici kako bi ljudi bili mnogo bolji kada bi jed- zapazio kako se kroz prozor kabineta savršeno vidi vrijeme biti prilike. zajednici, glasno su se bavili pitanjem da li će dugogo- nom godišnje odlazili u bolnicu i na groblje. Idućeg barokna kapija i ograda Studentskog parka. Taj pre- Pred ocem su stajali šarenom maramom zagasi- dišnji asistent, izdanak ugledne beogradske familije, jutra javili su da je otac u zoru preminuo … poznatljivi motiv davno je bio našao svoje mjesto na tih boja zabrađena žena srednjih godina, u mantilu koricama očeve knjige objavljene u okviru jedne, po ikad okončati tezu. U trenutku kad je otac zakucao Od oca smo se oprostili u krugu najuže rodbine od balon-svile i njen sin, danas mi se čini još dječak, mnogo čemu i danas neprevaziđene, edicije univer- i otvorio vrata, začuo je „rezime“ cijelog razgovora: i nekoliko njegovih najbližih prijatelja i kolega sa u skromnom smeđem odijelu i sa omanjim kufe- zitetskih udžbenika i priručnika. A upravo je, prema – Neka Popović pričeka! fakulteta. Iz Crne Gore je stigao i Mušo, očev najsta- rom u ruci i „lumbrelom“, ogromnim kišobranom, jednom od posljednjih očevih kazivanja, on u tom riji sinovac. On je davnih dana bio odmjenio svoje baš onakvim kakav je i otac, po često ponavljanom Ipak, kada je nesuđeni doktorand u dogledno parku dugo śedio onoga dana kada je počelo nje- razišle stričeve i tetke u svim brigama oko ostarjelih kazivanju, imao kad je sredinom tridesetih godina vrijeme smogao snage da odustane od univerzitet- govo „silaženje nizbrdo“ … ske karijere, oca su konačno pozvali da „pristupi im roditelja i cijelog imanja i dohranio đeda i babu pravo sa željezničke stanice banuo pred znamenitog Došao je juni 97. godine. Jasna, kći i ja prolazili doktorskom ispitu“, što mu je utrlo put za kasniju na Popovića brijegu. matematičara Radivoja Kašanina, tadašnjeg uprav- smo ispred Filološkog fakulteta i baš pod prozorom profesuru, pa i mjesto šefa katedre u tom dobro mu Śutradan smo s Mušom obilazili familiju po nika Doma Kralja Aleksandra. nekadašnjeg očevog kabineta gotovo se sudarismo s poznatom kabinetu. Beogradu, pa smo svratili i do Tetkine kuće. Njen Kao kad neko „otoroži“ da bi išćerao sav jad koji Markom, koji je bio žurno izašao iz zgrade. Nijesmo sin Marko, koji je predavao na Filološkom fakul- mu se skupio, i majka je otvorila dušu jer su najzad Nijesam nikad dokučio da li je ocu teže bilo samo se ni izrukovali, kad on upita: tetu, svoj mi je nedolazak na ujakov ispraćaj objasnio naišli na nekog ko će da ih sasluša. S meni iznenađu- čekanje ili što je te riječi bio izgovorio Crnogorac, brat- time što bi mu se moglo jako zamjeriti za nedržanje – A šta će budući student da upiše? jućim strpljenjem otac je pratio putešestvije kako su stvenik koji nam je i đeda dobro poznavao, a i navra- nastave baš u vrijeme sve glasnijih antimiloševićev- oni krenuli iz neke bosanske zabiti i došli do prvog ćao u staru kuću na Popovića brijegu u Cerovu. Da – Mislila sam engleski i španski ili … skih studentskih demonstracija krajem 1996. godine prijevoza, a potom i do Beograda … li je to bila samo još jedna potvrda koliko Crnogorac Ono „ili“ odnosilo bi se na arheologiju, ali kći nije može Crnogorcu da naudi i na strani, kad je vlastan u Beogradu. Ali je rekao da će uskoro doći do nas … Donoseći novi „kontingent“ knjiga i prolazeći stigla ni da dovrši odgovor, jer je od Marka odmah da mu sudi? Ili je, ipak, ljepše povjerovati ponese- Primicalo se pola godine od očeve smrti kad su kroz ogromno, tamno predvorje, kroz uvijek otvorena dobila „savjet“: nom kazivanju koje se čulo na izuzetno pośećenom me obavijestili da će na Fakultetu uskoro biti odr- vrata kabineta čak sam i ja čuo kako iz aparata grmi predstavljanju knjige jednog vrsnog crnogorskog žana komemoracija. Već pripremljene biobibliograf- – Najbolje bi bilo da se upišeš na bugarski ili alba- glas svemoguće upravnice da završena medresa po pjesnika u jednom od naših novih inostranstava: ske podatke i nekoliko očevih fotografija śutradan nologiju, a kasnije da se prebaciš na anglistiku! statutu nije dovoljna za upis! Prije no što će spustiti »Mi Crnogorci se tražimo uzajamno i nađemo se sam odnio gospođi Branki, njegovoj dugogodiš- Nastao je mučan tajac! Da li je trebalo da kažem slušalicu, otac je samo odśekao: svud. I volimo se više na strani nego kod kuće. Na njoj sekretarici i desnoj ruci dok je bio šef Katedre. kako ni u primislima nijesam očekivao Markovo – Drugarice Čemerikić, upišite ga na moju strani smo iskreniji i prisniji, nekako bolji, nekako Kako novi šef Katedre nije želio da se preseljava, „vraćanje duga ujaku“, koji ga je poodavno, nakon odgovornost!!! blagorodniji.«? gospođa Branka bila se premjestila u nekadašnji što je par godina zaludno studirao ekonomiju, bio

92 93 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

potaknuo da se prepiše na Filološki fakultet i da vrlo I Nada, Mušova kći, došla je iz Nikšića sa mužem i najzad vraćam, pa je htio da provjeri što me toliko – Nekako nije učinjen za svoje! brzo i uspješno nadoknadi izgubljeno vijeme? A kći, sinom. Śeđelo se pod velikim brijestom, između kuće dugo nije bilo. Taman je izgovorio kako me nikad Zgledali smo se nijemo, ne znajući da će me za nenavikla na bilo kakvo „podupiranje“, samo je trep- i ljetnje kužine. Ona je cijelo vrijeme nešto poslovala ranije nije viđeo takvog, zelenog u licu, a onda smo, nepunih godinu dana viđeti i pepeljavog u licu kakav tala i ćutala i možda se baš tada odlučila za prijemni u kući, izlazeći samo kada bi se trebalo upitati sa u tišini prostora ljetnje kužine, iz razgovora kojim isto nijesam bio nikad prije … na arheologiju, đe je poslije po rezultatima bila ne ponekim novopridošlim rođakom ili poznanikom se pod brijestom još „pojašnjavala situacija“, raza- samo „iznad crte“, nego i „na budžetu“. Ipak, Jasna koji je svratio da čuje kako su nam roditelji – činilo brali Mušove riječi: je iskušanom ženskom intuicijom predośetila kako im se svima – tako brzo i nenadano otišli. da spriječi da neugodna situacija postane još neu- – A kako je budući arhitekt? – upitah kad je raz- godnija i iznijela je spasonosnu konstataciju da svi govor polako okrenuo i na uobičajene životne teme, žurimo s kojom smo se svi odmah i složili, a Marko je najavio da će, kako je obećao i prije više od pola jer neko zapođenu razgovor o žegi, pa o suši i tako godine, stići neđe do nas … redom. Valjda mi se sve bilo skupilo, obično se to naziva – Pa nije položila prijemni! – suvo mi odgovori predinfarktnim stanjem, pa sam već desetak dana Miraš. bio na bolovanju. Baš tada se Marko javio da nam Nije gledao u mene, a pogled mu je bježao neđe dođu u davno najavljivanu pośetu; no povod, a čini udesno. Zabezeknuto sam ga posmatrao, a prvo se i pravi razlog, bio je što mu je supruga saznala što mi je palo na pamet bio je davno pročitani test od Tetke da smo presvukli staru ugaonu garnituru, u nekakvoj popularnoj literaturi da neko laže kad pa je to valjda trebalo viđeti!? Samo da ih ne sače- mu pogled, dok vam govori, „gađa“ udesno, a da kam kod kuće, rekao sam Jasni da me „opravda“ istinu priča ako mu pogled odluta ulijevo. Muk koji time što su me tobože iz Instituta iznenada pozvali je nastupio prekinulo je dijete, valjda još nenaučeno da što prije dođem i obavim korekturu nekog rada da ne ispravlja roditelje i kad krivo zbore: spremnog za štampu. A zapravo sam se uputio u još jedno dugo, preporučeno i svakog dana obavljano – Jeste, tata, položila ga je, no nije bila na budžetu! hodanje do Zemunskog keja, pa pored Kapetanije, – reče mu sin gotovo prijekornim tonom. uz Dunav, sve do nestvarne i iscjeljiteljske osame na U magnovenju sam slušao o Martinom upisiva- ulazu u prostor Kluba Radecki … nju na prava u Nišu, o traženju smještaja u domu, o Čim sam se malo vaspostavio, s bratom sam otpu- kasnijem prebacivanju na takve studije u Podgoricu. tovao u Crnu Goru da roditeljske urne odnesemo u Ośećajući da mi sve više dolazi „ključ na grlo“, naglo porodičnu grobnicu u očevom rodnom selu. sam ustao kao da idem „izakuće“, ali sam se zapravo uputio prema obližnjem šumarku onižeg jasenja i jedva . . . stigao da se presamitim preko nekakvog prelomlje- Dvije smo noći prekrčili u Mušovoj kući. Obdan nog suvatka; dok sam se u gotovo pravilnoj kadenci bismo odlazili do seoskog groblja, đe smo još prvog grčio, gledao sam kako žuto-zelena tečnost kopni i dana spustili urne oca i majke u grobnicu koju je nestaje u prljušastoj zemlji između dva oštra kamena. đed bio dao da se podigne prije trideset pet godina; . . . sad smo obilazili kamenoresca koji je, ispod imenâ đeda i babe, ručno urezivao i imena naših roditelja. Ušao sam u ljetnju kužinu i nekim lončetom Kad je sve bilo završeno, već se pročulo kojim smo zahvatio malo vode iz pune lame da bih otjerao povodom doputovali iz Beograda i poneko bi navra- kiselkasti ukus u ustima. U taj čas je i brat ušao za tio da se pozdravi s nama. mnom – valjda me je iz daljine primjetio kako se Nataša Rašović: KAPIJA, (tuš, 22x14cm, 2019)

94 95 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

nimalo slučajno u naslovu knjige (u samoj sredini, izrazu i one obilježavaju vanvremenost motiva koji koji može i danas važiti. Stoga je u znanim junaki- Knjige dakle) - stanuje krv. Taj upliv je očekivan, budući ciklično daju nova viđenja. Za Dimitrija je karakte- njama našeg doba i pronašao savremene Judite i da su tragovi viđeni u umjetnikovom stvaralaštvu, ristično prikazivanje smjena erosa i tanatosa, zatoče- Salome, Mariju Magdalenu. i budući da krv simbolizuje mnoge od umjetniko- nosti i otvorenosti, a svakako da su posebnim senzi- Umjetniku je vrlo bitno da u ispoljavanju čari sen- Dimitrije Popović vih fascinacija. Fridrih Niče govori: Od svega što je bilitetom zabilježeni i preobražaji strasti. Umjetnika zualnosti pronađe onu dimenziju kojom se predodre- zanima ona nit koja je blizu oba pola, koja ih pro- napisano volim samo ono što je ko krvlju svojom pisao. đuje lični i opšti usud. Te dvojnosti iskušavaju i spoj žima, spaja ili razgraničava. Raspeće čovjeka kroz Eros, krv i svetost I nastavlja: Piši krvlju: i ti ćeš uvidjeti da je krv duh… s sa sadašnjošću, jer Prožimanje biblijskog i sadašnjeg vrijeme i mnogi preobražaji u slikama, takođe i u liko- Zavod za udžbenike i nastavna sredstava Judita, Saloma i Marija Magdalena krvlju ispisuju vremena, u krajnjem traži sam Dimitrije u mnogim vima, govore o svijetu kontrasta, o svijetu koji nam Podgorica, 2016. svoju i sudbinu svijeta i ta boja određuje duh čovje- vanvremenim djelima – od Mikelanđela do Bejkona. se uvijek drugačije predstavlja. Pri tom postupku, čanstva. Krv je tako trajni sastojak i strasti i smrti. Te veze nam posebno donosi ovaj Imaginarni muzej piše: Pavle Goranović on dokazuje na koliko se načina može prikazivati i Podsjetimo se ovom prilikom i jedne upečatljive slike koji nas uči o trajnoj umjetničkoj težnji da objasni iskazivati jedan te isti lik, oslanjanjujući se na doku- iz pjesme Mladena Lompara posvećene Dimitriju, svijet. Zavodljivost i dramatika su jedno drugom odnosno stihova u kojima pulsira Crna Greda / pozi- mentarno, u ovim slučajevima – biblijsko. Potraga I kao likovnog i kao književnog stvaraoca, uosta- podrazumijevajući i osnov su daljih poetizacija, pa vom da krv opet pocrveni. Između vitalnosti i bola krv za novim temama pretpostavlja isključivo novinu lom - i kao svestranog tumača raznovrsnih intereso- i smisla umjetničkog djelanja. izvire i ispisuje/odslikava preokrete u umjetnost, razumijevanja. vanja i karakteristika, Dimitrija Popovića podstiču Veoma važno je naglasiti da, u suštini, i u ovoj čime se stalni obrti uspostavljaju kao kosmički red. Predmet ovog istraživanja tako postaje samo stva- oblici prožimanja svetog i profanog. Dok traga za knjizi, Dimitrije ispisuje jedinstvenu pohvalu ženi, ranje (uz neophodnost razlike između Stvoritelja i njihovim brojnim odnosima, dodirima i mimoilaže- Studije o tri žene iz Biblije - Juditi, Salomi i Mariji uz podsjećanje na istodobnost tragike i usuda unutar Stvaraoca), koje otvara mnoga pitanja: u kakvom njima, on iskazuje pripadnost rijetkim umjetnicima Magdaleni donose mnoštvo mogućih ishoda i pogo- same ljepote. Kako i sam u jednom razgovoru nagla- su skladu i sukobu tijelo i duh, i u njima stvarno i kojima nije dovoljno samo osjećanje i stvaranje djela, dan su povod za beskonačne dijaloge o umjetnosti. šava: Žena u sebi objedinjava lijepo i vitalno, senzualno i fantastično; potom i na koji način htonsko dospi- nego i put ka mogućim razumijevanjima. Riječju, Ove stranice, posredstvom odraza fragmenata biblij- tajnovito. Tri biblijska lika (ali i njihove sadašnje ver- jeva u (ovo)zemaljsko. Uz to, Dimitrije ukazuje i na umjetnost koja ne teži otkrovenju i koja nema odre- skog teksta, postaju put umjetničkog, književnog i zije) zato su sjajna osnova da maestro snagom doživ- relacije među askezom i žudnjom, gdje se takođe đeni tajnoviti sastav nije intrigantna njegovom eru- filozofskog saznanja. Bilo da su to studije o smrti ljaja i izraza dotakne ove intrigantne personalnosti. ditskom karakteru. ili rasprave o umjetnosti, cilj im je isti: dopiranje do ogleda mističnost postojanja. Komešanje medija i Bliskost erotizma i smrti jeste posebno iskušavanje sebe, do svoje krvi. Moguće da se to događa uz svi- izraza odvija se uz jedinstveno Dimitrijevo umijeće Knjiga Eros, krv i svetost predstavlja sveobuhva- svijeta. Nije li sve to žudnja za ženom, za tajnom, za jest o saznanju u Platonovom učenju: Saznanje je sje- i vanrednu upućenost u teme. Knjiga Krv, eros i sve- tan nastavak mističnog korpusa velikog umjetnika, i svijetom životnosti. Osmotrimo kao slučajnost onu ćanje na susret koji smo imali sa oblicima prije nego što tost stoga jeste rasprava ne samo o umjetnosti nego to na jedan temeljit, multižanrovski način. Osim što i o metafizici, ukoliko su one usljed istog temelja scenu iz pjesme To kalon velikog Ezre Paunda: Čak su naše duše postale zarobljene u našim tijelima. potvrđuje da jedna fascinacija rađa drugu, ovaj ruko- ovdje uopšte i odvojive. ni u snima mojim nećeš da se predaš / I šalješ mi samo pis nam se predočava kao neočekivana i dinamična U čuvenoj Poslanici umjetnicima, Papa Jovan sobarice svoje. Kao da Holoferno izgovara Paunda: ne U Dimitrijevoj umjetnosti važna tačka jeste susret mreža napisanog i naslikanog, te kao književno- Pavle II podsjeća: Tako je Sveto pismo postalo nekom zaboravimo onaj detalj da je Judita u njegov šator po pojma lijepog s doživljajem smrti. On se pita što sve likovno-teorijski vremeplov kroz vječita pitanja, čiju vrstom "beskrajnoga rječnika" (P. Claudel) i "ikonograf- spasenje došla sa služavkama. Zanimljiva je onda i izvire iz čulnosti, kakve sve neočekivane veze mogu aktuelnost pribavlja autentičnim analizama i proni- skoga atlasa" (M. Chagall), za kojim su posezali kultura koincidencija između naziva ove pjesme u dva reda biti sa duhovnošću. Pune obrta su njegove vizije, pa knućem u dio nezaboravnih svjetskih umjetničkih i kršćanska umjetnost. Kao takvog ga vidi i Dimitrije: i biblioteke u kojoj je objavljena Dimitrijeva knjiga. se i pojam ljepote mijenja usljed suočavanja s opa- opusa. Ova knjiga je lozinka za ulazak u svijet veli- njemu su Biblija i njeni likovi uporište za dodatne No, usud ljepote nadilazi sve, pa otud vojnici pred snošću. Dimitrijeva erudicija je uvijek u funkciji pro- kih književnih i uopšte umjetničkih tema, no i šifra kreacije, za širenje oznaka. Onaj savez između Evanđelja Holofernovim šatorom izgovaraju „Ko može prezret žimanja vremena, odabira vječnih tema koje su se, Dimitrijeve poetike značenjskog preplitanja čulnog i umjetnosti malo koji umjetnik danas tako znalački kako pokazuje i na reprezentativnim primjerima iz narod koji ima takve žene?“. Pa kako to umjetnost i magijskog, a sve kroz odabrane scene i junake iz koristi kao Dimitrije Popović. povijesti umjetnosti, različito manifestovale. Ovo je može zanemariti. svete knjige. U tom kontekstu, dvije su važne teme ukupnog istovremeno i dokaz o beskrajnim mogućnostima Na kraju, ukažimo i na briljantan postupak raz- Eros i svetost u mnogim događajima i njihovim Dimitrijevog stvaralaštva: raspeće i preobražaj. Njima umjetnosti, o načinu na koji ona uvećava horizonte. matranja obrade tri biblijske žene u svjetskoj umjet- likovnim interpretacijama se prosto zbližavaju, a se autor bavio kako u likovnom, tako i u proznom Sve to je i traganje za prapočetkom ali i onim trenom nosti. Svojim osobenim tumačenjem i znanjem,

96 97 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI senzibilitetom i nervom, autor izlazi iz slike, a s druge Dimitrije Popović, magični umjetnički svijet. Upravo je Dadova umjet- Marko Špadijer, strane prepoznaje njene nepredvidljive slojeve. Više nost nadahnula Popovića da podijeli s nama svoja planova kompozicije uočava kao više nivoa pripo- Labirinti sjećanja, razmišljanja o odnosu lijepoga i ružnoga, privlač- Bibliotekar - cetinjski zapisi, vijesti. Do u detalj će Dimitrije sliku razložiti, dati Litteris, Zagreb, 2018. noga i odbojnoga, stvarnosti i mistike... Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada joj drugačiji kontekst, pribaviti joj novi život. Osim piše: Sandra Katunarić No u knjizi nisu zastupljene samo ozbiljne teme, Zagreba, Skanner studio/Zagreb, Obod/Cetinje toga, kako sam kaže, pronalazi i slikarsku poeziju. I šarmantan začin daju joj opisi Popovićevih dogo- piše: Dragutin Lalović dok analizira djela, kao da se te slike mijenjaju, pri- dovština s putovanja i zanimljivih susreta s raznim Labirinti sjećanja Dimitrija Popovića je knjiga bližavaju nam se, nižu se mogućnosti njihovog pojav- poznatim i manje poznatim ljudima, a kroz knjigu ljivanja. Zanimljiv je proces proniknuća i objašnjenja, zapisa i eseja o osobama koje je taj ugledni likovni se diskretno provlači i priča o ljubavi Dimitrija i "Cetinjski zapisi" autentičan su ljetopis-roman jed- budući da on prati pokrete slike, zaviruje u njihovu umjetnik i pisac susreo tijekom života, s kojima je Jagode Popović, čija se ljubav rodila još u student- nog Cetinjanina o Cetinju, lijepa pripovijest u kojoj se unutrašnjost. I sa smirenošću i sa strašću, Dimitrije surađivao i prijateljevao, koje su ga nadahnjivale, skim danima. Knjiga je tako i svojevrsni dnevnik, Grad upisuje u povijest preko individualne sudbine interpretira drugu stranu svete knjige i gradi ovaj koje je posebno volio i cijenio. Od Emila Ciorana, iz kojega doznajemo niz zanimljivih i nepoznatih svojeg "bibliotekara". Knjigu bi se nedvojbeno moglo oslobođeni brevijar, intimni - a univerzalni. čuvenog rumunjskog filozofa čija je knjiga "Kratak detalja iz autorova djetinjstva i mladosti, kada je, pri- čitati u politološkom ključu, kao svjedočanstvo o pregled raspadanja" opčinila Popovića, obilježivši Nesuđeni golman i glumac, Papa i pjesnik iz mjerice, za vrijeme studija na zagrebačkoj Akademiji crnogorskom proljeću, u sklopu jugoslavenskog pro- čitavu njegovu mladost, a s kojim se i osobno susreo Vadovica piše: „Svi su umjetnici svjesni duboke likovnih umjetnosti znao namjerno šokirati studente ljeća 1962-1972, sa sjajnim fragmentima u kojima se u njegovoj pariškoj mansardi, do Ranka Marinkovića, pukotine između djela njihovih ruku, čak najuspje- i profesore svojim radovima. Labirinti sjećanja nisu Partija obračunava sa svojom političkom policijom, umjetnika čija su ga djela potaknula na razmišljanja lijih, i blještavog savršenstva ljepote, spoznate u tre- samo vrijedno svjedočanstvo o susretima umjetnika i famoznom UDBOM ("Brionski plenum", 1966), koja o čovjeku, izoliranosti i samoći, smrti... nutku stvaralačkog zanosa: sve što uspiju izraziti sli- njihovim prožimanjima, nego je izvrsno napisano je, po Titovim riječima bila "zajašila Partiju" ("Udba kajući, kipareći i stvarajući, tek je bljesak ove svjetlo- Ta sjećanja na osobe koje, svaka na svoj način, štivo koje produbljuje naše spoznaje o umjetnosti, ne vjeruje Partiji", bahati se načelnik Službe u ovom sti, koja je na nekoliko trenutaka zasjala pred očima zauzimaju posebno mjesto u autorovu životu bude znanosti, religiji te čitavome nizu raznolikih tema romanu). Nakon čega se nezaustavljivo otvara dotada njihove duše.“ Vojtilin zemljak, nobelovac Česlav u njemu čitav niz asocijacija i razmišljanja o raznim koje se spominju u razgovorima i koje postaju pred- blokirani prostor socijalne i nacionalne emancipa- Miloš ovo je pismo smatrao čudesnim događajem područjima, od filozofije i religije, estetike i metafi- metom istinskog promišljanja u svakom vremenu. cije, a u Crnoj Gori dramatičan slijed identitetskih, i vjerovao je da će se pojaviti djela koja će pokazati zike, do stvarnosti i imaginacije, kojima se poslije kulturnih i političkih raskršća, stranputice i dosega. njegovu opravdanost i istinitost: „I možda će nam vraća i analizira ih. Riječ je o upečatljivim i minu- Nijesam ni književni kritičar, ni Cetinjanin, nije- se onda ono što nam djeluje nemoguće pokazati cioznima opisima i mislima o pojedinim umjetnič- sam nikad živio u Crnoj Gori, a s obzirom na umjet- mogućim“. Baš kao u djelima Dimitrija Popovića. kim djelima i njihovim autorima, o povijesti ljud- ničke kvalitete romana ne želim govoriti ni kao poli- ske egzistencije i civilizacije, o čovjekovu tragičnom tolog. Izabirem da kao obični čitalac predstavim zemaljskom postojanju... Posebno su dojmljivi zapisi knjigu ograničavajući se na nekoliko varijacija. o Danilu Kišu, koji pokazuju u kolikoj su mjeri bili isprepleteni životi dvojice umjetnika rođenih na Priča se gradi na dva temeljna dvojstva, kojima Cetinju, u ljudskom i umjetničkom smislu. se može dodati i treće: Riječ je o vrlo emotivnim i dirljivim zapisima 1) dvojstvo u pojmu bibliotekara (Petar Delja - koji su, poput čitave knjige, mješavina dokumen- Novak Simović); tarnog, esejističkog i poetsko-refleksivnog žanra, 2) dvojstvo duha i sile, knjige i moći, slavne proš- kao što su primjerice kod Kiša literarno vrlo doj- losti i svjetle budućnosti, dvojstvo koje ujelovljuju mljivi opisi snova u kojima se Dimitriju Popoviću jav- prijestonica Cetinje i glavni grad Titograd; ljao čuveni pisac. Prijateljstvo s još jednim rođenim Cetinjaninom, Miodragom Dadom Đurićem, čitatelja 3) dvojstvo u samom glavnom liku odvodi na putovanje, ponovno u Pariz, odnosno u (bibliotekar-omladinac) njegovu okolicu, gdje je taj slikar živio i stvarao svoj Prvo, već par titre "Bibliotekar" je knjiga o Knjizi,

98 99 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI a glavni lik i povijesni glavni grad čuvari su smisla osjećao da sve više pripada tom krugu ljudi. Potrebno Dragan Radulović, brojne tekstove u svijetu cijenjenog profesora estetike, života i nacionalnog opstanka, čuvari bitka knjige. mu je da izađe iz kulture knjige, iz monologa autora kristalno jasno potcrtao razliku između apstraktnog Jezgra je u sučeljavanju mladog Petra Delje s njego- u dinamični prostor realnog života, u interakciju i Po rubovima teksta, i konkretnog slikarstva. Nekom ce pak biti dovoljno vim mentorom Novakom Simovićem, Velikim sve- u sumnju. Mora uhvatiti zraka, koraknuti u stvar- Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske/Disput, vec i to što nas je Dragan Radulovic pozvao da se štenikom knjige i direktorom cetinjske Nacionalne nost" (str. 311). Zagreb, 2017. pri suocavanju sa umjetnickim djelom upustimo u biblioteke. Ali čiji se kult knjige reduktivistički instru- avanturu odgonetanja i vanumjetnicke realnosti, Delja, naime, nije samo bibliotekar, on je i poli- piše: Zoran Drašković mentalizira kako zbog njegova partijskog dogma- tički aktivist, štoviše Predsjednik cetinjske omladin- a ja cu se – priznajem, možda neuko – eto zapitati tizma, tako i zbog poricanja crnogorskog identiteta ske organizacije i član Opštinskog komiteta SK Crne da li ce glasoviti fakulteti lijepih umjetnosti (Les écoles podlijeganjem sirenskom zovu srpskog pijemon- Gore. Kao takvome potrebno mu je poput zraka Uzmete li u ruke zbirku eseja Po rubovima teksta supérieures des beaux-arts), zbog najavljivanog kraja tizma. A opet čovjek je silno učen i znanju predan, iskoračiti iz kaste i pasivnog kulta knjige, u poli- Dragana Radulovica u predgovoru ćete najprije zapa- umjetnosti lijepoga, morati biti podvrgnuti stanovitoj svojem štićeniku blizak i odan, premda "bez šarma tičku stvarnost izgradnje novoga, humanog svijeta. ziti autorovu nadu da ce pažljiviji citalac u prostoru kurikularnoj reformi? i smisla za humor". Pa se pred Deljom otvara najo- Ta je dimenzija njegove "političke duše" uglavnom koji se "po rubovima znacenja" otvara između dva No, na razna odgonetanja – koja se nekad iskaju sobnija dvojba o drevnom prokletom pitanju: kako u romanu samo naznačena, napose kad se opisuje odvojena teksta u eseju Misterij proze Mirka Kovaca u dvosmislenostima, nekad se ogledaju u snalaže- tako veliko i istinsko znanje može doći u takav kon- sekretara opštinskog komiteta Saveza komunista, uspjeti da nasluti najavljeni „misterij proze“. No nju u mnoštvu protivrjecnih istina, a nekad se pre- flikt s moralom, kako se Knjiga može zloupotrijebiti poštenoga, hrabroga i mudrog radnika Vujadina drugim od ta dva, kako autor kaže, suprotstavljena tvaraju u razotkrivanje misterije – mami nas se i na i iznevjeriti sebe samu? Strahinju. I ako mi u ovoj knjizi nešto nedostaje, teksta obreli smo se zapravo Na gozbi kod Mnemozine! drugim mjestima ove zbirke eseja, u kojima se autor Meni se to dvojstvo u pojmu biblitekara čini glav- onda je to poglavlje u kojemu bi nam se predstavio Tako je u ovoj knjizi nevelikog obima i džepnog for- držao jezuitskog pravila da se sve ono što se podra- nom duhovnom potkom ove autobiografske priče. lik Petra Delja kao predsjednika omladinske organi- mata ukupni broj zbranih eseja sa osam narastao na zumijeva ne spominje, ali i Andricevog savjeta da zacije Cetinja. Ali onda bi ovi cetinjski zapisi možda devet. Nije li nam to autor – propitujuci naše znanje treba pisati tako da rijecima bude tijesno, a mislima Drugo, ova knjiga nas izaziva na promišljanje prije bili ljetopisi jednog omladinca... da je Mnemozina majka svih devet muza i personifi- široko. Tako iz Književnih delicija Alberta Goldsteina povijesnog razdoblja u kojemu se činilo kako Cetinje Da zaključim. "Bibliotekar" Marka Špadijera kacija pamcenja – želio zajamciti kako cemo morati saznajemo da ce samo onaj ko nauci da ceka pronaci neopozivo postaje grad prošlosti, slavne dakako, dok je duhovno instruktivan i književno uzbudljiv roman dobrano napregnuti pamcenje ne bismo li proni- ono što traži, ali i da ce možda, kao Gabrijel Roseti, se nasuprot njemu naoko zajamčena socijalistička o intelektualnom odrastanju, u kojemu se naš junak knuli u misterij metaproze Dragana Radulovica? U biti cinicno upitan: "Kada nađete Sveti gral, što cete budućnost strateški premješta u Titograd, već i po vjerodostojno i s mnogo duha suočava s mukama potragu za Izvorom sjecanja krenuo sam ne dvojeci uraditi s njim?". Ipak, kao profesoru filozofije gos- nazivu simboličkoj prijestonici Titove Jugoslavije. života, u stalnom i nezavršivom samopreispitiva- da ce ona trajati duže negoli Mnemozinin treptaj dok podinu Radulovicu bilo je primjerenije da cinizam Pa se mladom Cetinjaninu nerijetko čini da njegov nju, propitivanju i odmjeravanje krhke ravnoteže je ta mudra namiguša zavela Zevsa, ali se nadajuci ukrije pitanjem: "Što ce raditi Hegelov mudrac kada grad "umire", da se život zbiva "negdje drugdje", gubi izmedju znanja i morala, između Platona i istine. i krace od devet noci koliko je Mnemozina s njim dosegne apsolutno znanje? Kada više ne bude bilo nadu da se Knjiga može oprijeti političkoj Moći, što ostala sljubljena prije nego li mu je porodila devet pitanja na koja nije moguce pružiti odgovor, a da ga navodi na sumorne misli da Biblioteka više "nije zaštitnica umjetnosti i nauke. Pri tom sam ozbiljno cjelina svih odgovora tvori koherentan sistem bez sjedište duha... sve više liči na faraonsku grobnicu". racunao na podatak da muze nadahnjuju ne samo one ikakvih logickih protivrjecnosti?" No mladi bibliotekar je komunistički idealist, "pri- koji stvaraju nego i one koji u stvorenome uživaju! Međutim, profesor Radulovic dobro zna da se jatelj knjige i naroda", ne predaje se pasivnoj jadi- Kao što to poneki cine, ali rijeđi priznaju, krenuo neprotivrjecnost neke teorije ne može dokazati u kovki, nego snatri o duhovno preporođenom rod- sam s kraja knjige i po prvi put se susreo sa Mišljenjem okviru te teorije nego iz tzv. metateorije, pa se možda nome mediteranskom gradu, sjedištu kulturnoga i i viđenjem Vladimira Vukicevica. Vjerujem da ce mnogi zato u Jeretickim linijama Čeda Vulevića ne susrecemo univerzitetskog života. biti iskreno zahvalni Draganu Radulovicu što je tako sa skrivenim bogom koji je nedostupan covjekovom Treće, završno se dvojba očituje u dvojstvu glav- neporecivo ustvrdio da likovni stvaraoci "nijesu cisti umu nego sa "postiđenim i uplašenim stvoriteljem nog junaka, kada primjerice piše: "Društvo iz muzeja, provodnici nemušte genijalnosti ... kojima likovna koji je u kukavickom bijegu od sopstvene tvorevine". arhiva i biblioteke postaje kasta koja živi kao zatvo- kritika – kao da su nekakvi retardirani mutanti!? – Da li je to prilika da se i sami jereticki upitamo: ima rena, pomalo autistična intelektualna grupa. Iako tek treba da objasni što su postigli". Neko ce Draganu li i Bog svoga metaboga? Ili je to samo naša utjeha je volonterski bio u političkim forumima, Delja je Radulovicu jamacno biti zahvalan i što je, premreživši zauvijek neizvjesni "covjekov pokušaj da u svijetu

100 101 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

uništenih vrijednosti sacuva bar nešto od svoje ljud- prije sto godina da uđe u rat na pogrešnoj strani da bi Jedino ne znam da li bi se išta i moglo i trebalo još Pisanje ili nostalgija u kojoj je Mirko Kovac pisao o skosti"? A upravo takvo pregnuce prožima kratke na kraju rata izašao na pravoj strani. A zbog recenice reci nakon procitanog eseja Čekajuci knjige sa carine moralnim izborima ljudi s kojima je i licno i knji- price Ceda Vulevica, za kojeg saznajemo i da je autor da "ne postoji autoritet koji covjeka može osloboditi i pridruženog mu pisma prijatelja, koje se zavr- ževno prijateljevao u vremenima u kojima „ljud- romana koji predstavlja "postmodernu istoriograf- dužnosti da misli, da sumnja i kriticki preispituje svi- šava zdvojnim pitanjem: "Zar smo baš u svemu na sku praksu“ najviše pamtimo po tome što bi uvijek sku metafikciju u najcistijem znacenju pojma"! No, jet u kome živi i ideje koje ga dominantno određuju", samom pocetku?!" Nije li to samo još jedan prilog i neupitno spapunjala „naša ognjišta“, a ponekad dok se u romanu "dominacija jedne istine pretvo- sebi bih poželio da ugrabim da procitam još poneko Ajnštajnovom uvjerenju da ako svemir možda i nije bi se dozvoljavala mogucnost da su možda gorjele rila u pluralitet istina", u kratkoj prici – kako istice djelo Mihaila Lalica, dok bih nama Crnogorcima beskrajan, ljudska glupost svakako jeste? i „njihove kuce“! Dragan Radulovic – usud "junake neminovno vodi poželio da upamtimo poruku Dragana Radulovica Da li sam dosadašnjim random pristupom tek- Da li sam bar naslutio misterij metaproze Dragana u ludilo ili smrt". A upravo se tako okoncala i huda da bismo, ako u strahu od greške odustanemo od stovima Dragana Radulovica pokazao da sam bar Radulovica? Da li je dovoljno reci da mi kao fil rouge sudba danskog kraljevica ciji je udes – propitujuci pokušaja da svoj svijet ucinimo boljim, bili uprceni nešto usvojio od gotovo matematickog algoritma kojim pomeđu rubova njegovih zbranih tekstova palaca istinu o istini – Polonije kraljici opisivao rijecima: i Antropološkim pesimizmom Mihaila Lalica, kao što on kao da nas upucuje u tajne kreativnog pisanja? vjecno zlo u covjeku? Da li je dovoljno povjerovati "On je lud, to je istina; istina, to je šteta; a šteta što nas je, cini se zanavijek, depresivnim optimizmom Te tajne – koje danas vabe sa mnogih internetskih da se tom zlu literaturom moguce oduprijeti? Ili je ovo istina!". vec uprtio dr Todor Bakovic u svojoj disertaciji. No stranica – on je u eseju Misterij proze Mirka Kovača, barem poput Sokrata smatrati da je "bolje trpjeti zlo, Ne znam da li se konstatacija da je "postmo- nekima, obicno najglasnijima ali vjerujem malobroj- a na primjeru romana Grad u zrcalu, uoblicio u svo- nego ga ciniti"? nima, trebalo bi poželjeti da procitaju i najzad povje- derna literatura ozbiljno istorijska i zainteresovana jevrsno uputstvo koje nam pojašnjava da nelinearno Završavajuci svoj ogled o tajanstvu pisanja Mirka ruju kako bi mnogi voljeli da su "borbu protiv faši- za prošlost" može odnositi i na Opomene i upozorenja pripovijedanje cini roman još enigmaticnijim, zatim Kovaca, Dragan Radulovic kaže: "Ako se vrijednost sta vodili socijaldemokrati i liberali, građanski inte- Danila Kiša, ali vjerujem da prosvjetiteljski djeluje nas upozorava da treba uspostaviti delikatni balans jedne knjige mjeri njenom sposobnošcu da citaoca lektualci i demokrate, a ne komunisti staljinistickog podsjecanje na Kišove "misli koje su i danas toliko između središnje naracije i pripovjedacevih meta- podstakne na razmišljanje o temama o kojima inace naboja, ali to nije bio slucaj". aktuelne i upozoravajuce kao što su bile onda" kada je narativnih ekskursa tako da djelo ne gubi na kohe- ne bi razmišljao – onda je knjiga Pisanje ili nostalgija ocrtavao portret nacionaliste i nacionalistickog pisca. Pristupajuci, kako sam kaže, sa nekadašnjim renciji, što sve na kraju ima za rezultat razotkrivanje veoma vrijedna." Stoga ako sam uspio svojim osvr- Nije li vec i to bilo dovoljan razlog da se zbirka eseja studentskim marom Građanskom iskušavanju države misterija dobre proze! tom bar nekog da navedem da razmišlja o necemu o Dragana Radulovica uvrsti u biblioteku Luča, ciji nas Dragutina Lalovica, Dragan Radulovic je, valjda u Ipak, da bih odgovorio na pitanje da li sam imalo cemu inace ne bi – smatracu da trud nije bio zaludan. utemeljitelj i urednik prof. dr Dragutin Lalovic cesto ime svih nas iz njegovog tranzicionog Diznilenda, upi- pronikao i u misterij samog zbrajanja eseja Dragana podsjeti da luca znaci svjetlost i da je ona zaštitni tao: "Kakve države imamo i radi koga one postoje?". Radulovica, moram priznati da sam se, procitavši rijec znak za kantovsko nacelo prosvjetiteljstva: "Usudi Zatim nas je dao uljuljkati mišlju da "ako je domo- misterij, zapitao – nesvjesno prizivajuci Mnemozinu u se misliti!". vina ono što se voli, onda bi država bila ono što pomoc – da li cu se, poput gledalaca fascinantnog i do Makar samo zbog recenice Dragana Radulovica se poštuje", ali je i obvezao pravog građanina da danas enigmaticnog filmaProšle godine u Marijenbadu da "kada vjetar sve nosi, onda nigdje nema zavje- "državu cuva od uzurpacije vlastodržaca ne bi li s pocetka šezdesetih godina, naci pred zagonetkom trine, u vremenima koja nemilosrdno preispituju mu duže trajala", jer ako bi država bila bez autori- za koju svako mora pronaci svoj kljuc? Da li bi se, same temelje covjecnosti nema mjesta "sveznajucem teta neminovno bi se urušavala! E da bi nas osoko- prihvatajuci mogucnost „pluraliteta istina“, trebalo odmahivanju rukom i racundžijskom cekanju da lio da preuzmemo odgovornost za sve ono što se zadovoljiti konstatacijom u kasnijim science fiction neko drugi riješi stvar umjesto nas", poželio sam zbiva u sferi politickog, Dragan Radulovic je naveo uradcima – koji imaju mnogo više „vanzemaljske da prvom prilikom primjerak ovih zbranih eseja i rijeci iz Talmuda: "Ako necemo mi – ko hoce? Ako srži“ nego što ju je filmska kritika pripisivala pome- poklonim jednoj etabliranoj manjinskoj novinarki necemo sada – a kada cemo?", a kako se na ovim nutom filmu – da je „istina negdje drugo“? Ili samo koja mi je, stojeci u prolazu između sjedišta u auto- prostorima sve nerijetko završi kod ili zbog nekog odmahnuti rukom, sjetivši se da je neosporno mudar busu pri kolektivnom povratku sa jednog seminara neuropsihijatra, sjetimo se i prorockih rijeci jednog covjek, pjesnik i nepatvoreni cinik Duško Radovic uprilicenog za pripadnike nacionalnih manjina, dugo nekad medijski eksponiranog specijaliste za glavu: davno zapisao da istina ima mnogo i raznih, dovoljno i vatreno „tumacila“ kako je to bilo bugarskom caru "Ako necete sami da pravite djecu, doci ce drugi da da svaki covjek bude u pravu? Međutim, prigrlio sam kad je, sukladno njihovoj narodnoj mudrosti da se vam ih prave!" Jer, nema te politike koju na kraju rijeci Dragana Radulovica da je "istina uvijek tamo treba skloniti kad bujica sve pred sobom nosi, morao nece pobijediti biologija. gdje i žrtva"; one stoje u tekstu o knjizi anti-memoara

102 103 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

Danilo Ivezić, i podjele (u tekstovima “Već viđeno”, “On će nas širok i snažan pokret dao snagu i argumente naj- u prilog prava Crne Gore da odluči o svojoj sudbini tužit”, “Zajedno”, “Petrovdan”. Čak je pod utica- višim državnim predstavnicima u pregovorima sa i organizuje Referendum, te pridobije razumijevanje Vrijeme je da se krene, jem takvih ljudi bio i šef ranije misije Crne Gore u EU i drugima, da više nema prostora za odlaganje i podrška. Već i zbog toga NZCH je ugradila sebe, NZCH i Skaner Studio, Zagreb, 2017. Hrvatskoj 2002. godinje, pa je odlučio da ne dođe na Referenduma. Tako je, umjesto 2001. referendum o odnosno građane porijeklom iz Crne Gore koje oku- proslavu Nacionalnog praznika Crne Gore organi- nezavisnosti održan pet godina kasnije. Ili 15. godina plja - u temelje tog najvećeg istorijskog pregnuća i piše: Branko Lukovac zovanog pod pokroviteljstvom tadašnjeg Ministra nakon što su takvu odluku donijele druge republike ostvarenja savremene Crne Gore. vanjskih poslova Hrvatske Tonina Picule, što je težak bivše SFRJ. 4. Već u ideji i prijedlogu o formira- 5. I na kraju, nekoliko riječi o mojoj dužno- 1. Najnovija knjiga Danila Ivezića jeste, kako autor promašaj i prekršaj (o čemu pišu tekstovi: “Savjetnici nju Pokreta, posebna pažnja i mjesto posvećena je sti u Hrvatskoj. Moram da kažem da sam bio izne- što tješnjoj saradnji sa našim iseljenicima i njihovim ističe na samom početku, “svojevrstan omaž jednom i misionari”; “Isprika”, “Đe ste Crnogorci”). nađen kada mi je tadašnji MIP Crne Gore, u ime organizacijama, kao i građanima Crne Gore koji pri- vremenu i ljudima” - vremenu kada je NZCH pokre- 3. U knjizi “Vrijeme je da se krene”, sukladno rukovodstva, prenio prijedlog da budem ambasador vremeno borave u inostranstvu: nula neke od najznačajnijih, jedinstvenih i veoma naslovu knjige, najviše tekstova je posvećeno težnji, Crne Gore u Hrvatskoj. Ne zbog Hrvatske koja je - uspješnih aktivnosti vezanih za internacionalizaciju nadi i angažmanu NZCH da Crna Gora bude neza- a) Najprije zbog toga jer su oni pouzdani oslonac zbog svega zlog što je Crna Gora počinila i prema crnogorskog pitanja. Ova knjiga je mnogo više nego visna država. Nestrpljenje i želja da, konačno, Crna za upoznavanje i pridobijanje domaće političke i šire Hrvatskoj, sprovodeći politiku mržnje, rata, hegemo- “omaž jednom vremenu i ljudima” - ona je svojevr- Gora krene putem ka nezavisnosti, snažan je poziv, javnosti o razlozima za opredjeljenje Crne Gore za nije Srbije 90-tih godina - bila najizazovnije mjesto stan putokaz, pokazatelj, hronika razvoja NZCH, potsticaj, ali i eho raspoloženja kakvo je narastalo nezavisnost, što je od posebnog značaja kada je riječ o za prvog ambasadora CG u toj državi. Iznenađen njenih vrijednosti, mjesta, uloge i zadataka u njego- u Crnoj Gori, nakon raspada zajedničke države. susjedima, ali i veoma uticajnim državama Zapadne sam bio zbog već prethodno dogovorenog projekta vanju kulture, tradicije, osobenosti, identiteta naših Nažalost, sve do 1997. i rascjepa u DPS, nijesu bile Evrope, SAD i prekomorskih država. vezanog za održivi razvoj Crne Gore kao ekološke ljudi koji žive u Hrvatskoj, te njihovog udruživanja dovoljno moćne antiratne snage u Crnoj Gori, koje b) Naravno, zbog podrške koju mogu pružiti, ne države, kojeg sam još ranije, po povratku iz Rima, i djelovanja. Ona je svjedočanstvo velikog angažo- su se zalagale za njenu samostalnost i evropski samo Pokretu, već i sredinama Crne Gore iz kojih osmislio i dobio punu podršku Vlade i Ujedinjenih vanja NZCH I njenih vodećih ljudi na istorijskom put. Ostaje pitanje zašto je, od tada, trebalo gotovo potiču. nacija, te smo formirali Nacionalni savjet, pripremili zadatku obnove nezavisnosti matične države Crne čitava decenija da Crna Gora konačno odluci i krene Strategiju, osnovali Ured Vlade za ta pitanja, na čijem Gore. Ona, takođe, ilustruje kako je tekao postupak putem nezavisnosti. Samo dio odgovora je u nega- c) kao i zbog učešća na Referendumu onih koji čelu sam bio. Nažalost, u toj oblasti se ni do danas gradnje mjesta i ugleda naših ljudi u Hrvatskoj, za tivnom stavu Evropske unije, koja je, nakon pobjede su imali boravak i pravo glasa, a u prilog opredje- nijesu učinili značajniji iskoraci niti ostvarili potrebni šta su dobili najveća priznanja u Republici Hrvatskoj. DOS-a na predsjedničkim izborima, čvrsto stala uz ljenju za nezavisnost. i očekivani rezultati. Ipak, obradovalo me je pozitivno Knjiga je hronika i dokaz kako ljudi porijeklom iz Koštunicu i demokratsku opoziciju Srbije u njenom U svim prilikama gdje je o tome bilo rijeci, posebno reagovanje u pojedinim sredinama Hrvatske nakon Crne Gore i njihova Zajednica izrastaju u snažan interesu da se očuva SRJ. Pri tome je faktor Solane, smo isticali primjer NZCH koja je, kao jedina orga- što je ta informacija dospjela u javnost. Prihvativši taj oslonac i činilac gradnje dobrih, primjernih odnosa kao posrednika Evropske unije, bio dodatno nepo- nizacija iseljenika od samih početaka bila u punoj prijedlog, sebi sam postavio zadatak da doprinesem: Crne Gore i Hrvatske, o čemu svjedoci obraćanje voljan. O odnosu međunarodnih moćnika prema mjeri angažovana u prilog održavanja Referenduma a) prevladavanju dubokog nepovjerenja stvorenog Danila na Lučindanskim susretima 2015. godine, ali Crnoj Gori, kroz istoriju, podsjeća tekst u ovoj knjizi i obnove nezavisnosti Crne Gore. Troje njenih ista- posebno akcijom na Dubrovnik i cjelokupnom poli- i knjiga “Kronika NZCH – 1991-2011. “Nikako da krene”. Ipak, konačna odluka bila je na knutih članova: prof. emeritus Veselin–Aga Simović, tikom i ponašanjem u prvoj polovini 90-tih godina; 2. Od brojnih, uvodnih tekstova, pažljivo pisanih političkim i državnim organima Crne Gore, a oni predsjednik Vijeća i Koordinacije vijeća crnogor- b) razvoju što šire saradnje Crne Gore i Hrvatske u u svojstvu urednika “Crnogorskog glasnika”, ali sa su pod pritiskom Brisela, lako odustajali od refe- ske nacionalne manjine, istaknuti književnik Mirko nizu područja; c) oslanjanju na Hrvatsku u onome veoma jasnim porukama, Danilo je za ovu knjigu renduma planiranog za 2001. i 2002.godinu. Tek Kovač i poznati slikar Dimitrije Popović – bili su čla- što sam smatrao kao potrebu svojevrsnog zaokreta odabrao 40-tak onih: "... koji razmatraju temu naci- kada je, godinu dana nakon formiranja Državne novi rukovodstva – Savjeta Pokreta, te svojim ugle- u spoljnoj politici i međunarodnoj saradnji Crne onalnog identiteta manjine - često razapete između zajednice SCG, stvoren Pokret za nezavisnu, evrop- dom, angažovanjem, svojom pomoći, veoma mnogo Gore, kako ne bi bila okrenuta jedino Balkanu, već krajnosti asimilacije i getoizacije; te mjesta i uloge sku Crnu Goru, koji je okupio najšire snage u Crnoj doprinijeli ugledu i uticaju samog Pokreta u Crnoj sve više svojoj Mediteranskoj dimenziji; d) korišće- države – kako one gdje manjine sada žive, tako iI Gori i izvan nje, nije više bilo prostora za uzmicanje Gori i van nje. Ali ono što nijedna druga organizacija njem iskustava Hrvatske i tijesnoj saradnji u pribli- matične države. Tekstove o crnogorskoj manjini u i dalje odlaganje referenduma o nezavisnosti, što je, naših ljudi u inostranstvu nije činila, a što je uradila žavanju evropskim i evro-atlanskim integracionim Hrvatskoj, te zadacima NZCH, pri čemu se tretira već na samom početku, jasno stavljeno do znanja NZCH i njeni najistaknutiji članovi – bilo je angažo- strukturama; e) konačno, doprinijeti što većem anga- i djelovanje pojedinaca sa ciljem da nanesu razdor svima, u Crnoj Gori i van nje. Istovremeno je tako vanje u evropskim centrima da se jasno izlože razlozi žovanju naših iseljenika kao činioca međusobnih

104 105 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI odnosa, mosta razumijevanja, saradnje i povjerenja uspomeni. Lično je cijenim najznačajnijom i naju- Lidija Vukčević, Valjda najsretnije i najkoherentnije dosad, čestice naših država. činkovitijom, u poređenju sa svim ranijim misijama, su sustavno ulančane i odjeljci se gotovo organski - koliko god da je svaka od njih bila važna i imala vri- Zemlja kava, more tinta, nebo ruzmarin, sit venia verbo - nadovezuju i prelaze jedan u drugi. Nakon dvogodišnjeg rada i iskustva u planiranju jedne rezultate. Stoga što ih na okupu drži gravitacija razmatranog i građenju crnogorsko-hrvatskih odnosa, te praćenja NZCH i Skaner studio, Zagreb, 2017. korpusa. Istina, redoslijed tretiranih događaja nije njihovog daljeg kretanja do današnjih dana – mislim piše: Tonko Maroević kronološki, doslovan ili mehanički a još je manje da smo mogli biti zadovoljni postignutim, atmosfe- uspostavljena hijerarhija po važnosti i funkcional- rom i opredijeljenima obje strane da i nadalje rade na nosti vremena, prostora i osoba. razvoju naših odnosa, kao susjednih i prijateljskih. Svoje poetske potencijale i narativne poticaje Drago mi je što manjine, sa obje strane, preko NZCH Lidija Vukčević možda najbolje i sretno sintetizira Kako bilo, pred nama je prava apologija obitelj- i HGD CG u tome igraju veoma značajnu pozitivnu u narativnoj prozi. Doduše, njeno pismo najbolje skoj bliskosti, pohvala uronjenosti u područje neposredne ulogu i sve više na nizu programa rade zajedno. Time pamtimo kroz esejističku aktivu koja broji već zna- egzistencije, doživljaj gotovo ekstatičnog poimanja tvar- su izgradile jedinstven, najbolji primjer kako bi to tre- tan broj knjiga. Neke od njih je usustavila i orga- nosti življenja. balo da se radi i sa drugim susjedima – prije svega na nizirala u obliku rječnika (kako slučajnosti, tako i Smjela je odluka Lidije Vukčević da se upusti relaciji Srbija-Crna Gora. NZCH je odigrala izuzetno nužnosti, a posebno i Moj filozofski rječnik, kao oda- u pisanje o prijelomnim vremenima od 50-ih do važnu ulogu u prihvaćanju i pomoći u organizovanju vanje počasti završenoj studijskoj grupi). Druge je konca 80-ih XX.vijeka, jer to doba ima nemalu lite- prostora i rada Ambasade Crne Gore u Hrvatskoj. zbirke okupila oko proživljenih situacija, anegdo- rarnu pratnju i dugu povijest slavljenja, a u novije Ostaje žal što se, tokom mojeg službovanja u Zagrebu, talnih povoda, zapamćenih epizoda, nezaboravnih doba objektom je izrazite teorijske obrade i gotovo nije realizovao dogovor dvije vlade, da jedna drugoj likova, neizbježnih evokacija, koristeći širok repertoar pomodne hermeneutike. Međutim, ona se odlučila ustupe teren za gradnju zgrade Ambasade i reziden- motiva i povezujući razna vremena (od obiteljskih na ležerniji, opušteniji pristup, na poetičku obradu cije. I čuđenje da NZCH nije u Savjetu za iseljenike- podataka do razdoblja vlastite egzistencije) i razne i esejistički tretman blago lirskoga i gipko memo- dijasporu, koji je formiran na prijedlog nadležnog prostore (od zavičajnih crnogorskih korijena, preko arskoga predznaka. organa, što smatram velikim propustom nadležnog zagrebačko - samoborskih lokacija, pa do milansko- Uvodni taktovi pohvala su arhitekturi početka organa, odnosno Vlade Crne Gore. grenobleovskih stranstvovanja). XX. stoljeća, simbolu kuće i stanovanja, a šulcovska 6. Još jednom izražavam veliku zahvalnost na Veći dio njena gradiva pisanja usko je vezan uz senzibilnost nije tek aluzija. Morali bismo pridodati pozivu i gostoprimstvu, autoru knjige Danilu Iveziću, autobiografske koordinate, no temperaturu pisanja kako je znatno više riječ o protežnosti provedbe nego predsjedniku NZCH, na pažnji, povjerenju i prijatelj- i relevantnost izraza daje iskošenost vizura i bogat- li o romanesknom programu, jer osobe uronjene u stvu, dajući, u svojoj najnovijoj knjizi, toliki prostor stvo leksika, istančanost formulacija i elastičnost priču mnogo su pogodnije kao povod za ogleda- mojem radu u našoj Ambasadi u Hrvatskoj. Danilu, asocijacija. nje u društvenoj stvarnosti koje nastanjuju - nego li su čvršće sredstvo romaneskne organizacije teksta. kao vrsnom politikologu, rukovodiocu, organizatoru, U romanu Zemlja kava, more tinta, nebo ruzmarin, literati – želim da piše i izdaje nove knjige koje će drugom dijelu zamišljene obiteljske trilogije, spisate- U svakom slučaju dobili smo knjigu ozbiljne isku- se, sigurno, sa velikim interesovanjem čitati i biti od ljica je usko povezala svoje dosadašnje iskustvo obli- stvenosti i lijepe dosjetljivosti, roman empirijskog izuzetnog značaja za NZCH, kao i za odnose Crne kovanja manjih fabularnih sekvenci u jedinstvenu tipa, i živih, životnih referencija. Možemo otprve Gore i Hrvatske. strukturu romaneskne građe, kakav je njen prvi dio kazati kako nas začuđuje širina tematskog registra, Veliko mi je zadovoljstvo da, poslije gotovo jedne trilogije Kiši li neprekidno nad Kotorom? sa zanimljivom ali još mnogo više uvjerljiv je način na koji su pojedini decenije, budem ponovo sa dragim društvom NZCH, idejom da dokumentarne tekstove pravnog karaktera aspekti osobnosti i tipičnosti predstavljeni. Naime, sa kojim sam imao izvanrednu saradnju - i prije uključi u svoj roman. Tako će se naći integralni sadr- ovako ili onako, stvari neposrednog viđenja i osjeta dolaska na dužnost u Zagreb, a posebno tokom te, žaj djedove tapije kojom preuzima vlasništvo kuće upućuju na slojeve slutnji i nepredmetnosti, u sva- za mene kratke, ali izuzetno izazovne, zahtjevne i u Njegoševoj ulici u Podgorici, ili liječnička izvije- kom slučaju na razinu s onu stranu puke evidencije. inspirativne misije. Ta misija ostaje mi u najdražoj šća povezana s bolnim i dugim očevim bolovanjem. Tekst romana u kojem se prati očeva raspetost

106 107 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI između zavičajnosti i etabliranosti u novi milje naj- osjetila je potrebu da svoju biografsku amplitudu Matko Meštrović, primjećuje autor, sekundirajući Etzioniju, "resocijali- bliži je poetološkom konceptu magičnoga realizma i sagleda u znaku simboličnoga Krsta, takoreći na zira" i prihvaća podjednaku važnost i utjecaj indivi- pravom meritumu knjige, jer je tema sama moguć- roditeljskome tragu i u već naglašenoj optici ili vizuri Na izmaku doktrinarnog svijeta, dualnog i kolektivnog djelovanja, a time i različitih nost govora i osvojena sloboda posvajanja svijeta ljudske sudbine kao povijesti raspeća. Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske/Disput, vrijednosti, i odbacujući hipostazirani apsolutizam oko sebe i u sebi - pa tako i svih aporija stvarnosti i Zagreb, 2016. ekonomskih, prije svega tržišnih, mehanizama. U tjelesnosti. Komplementaran mu je oveći fragment tu svrhu valja razlučiti ekonomske aktivnosti i epo- piše: Vjeran Katunarić o majci i njenom žrtvovanju, koncipiran kao pri- halne ekonomske sustave: "/e/konomija i ekonom- vidno paradoksalna afirmacija kontrasta, izazova ski sustav nisu isto: prva se odnosi na ono što je ona tišine i negovorenja. Zanimljivo je kako u taj tekst Novo djelo Matka Meštrovića je relevantno za u realnom svijetu, a drugo na opis ili model pojave ulazi slikar D. (inače, prijatelj Dimitrije Popović), koji cijeli niz disciplina, od filozofije povijesti preko kri- realnoga svijeta". autorici nudi izazov, bacajući joj rukavicu spisatelj- tičke političke ekonomije i kritičke teorije društva Prema kraju prvog poglavlja, u kojem je poda- ske oklade, jer zaokuplja dvije narativne sekvence. do socijalne ekologije i sociologije kulture. Tematska strta čitava problematika djela, Meštrović sve više i Naizgled je posebno daleko fabulacija smještena raznolikost također je velika. Zapravo nema suvre- više propituje suvremeni povijesni trenutak u svjetlu u sutomorski ambijent no taj tekst pruža priliku za mene teme koja nije u većoj ili manjoj mjeri obu- glavnih spoznaja koje ne spadaju u historiografiju, evokaciju zavičajnog ambijenta, a potom i za spomi- hvaćena. O obuhvatnosti autorovih razmatranja nego u opću evoluciju (života). Jedino je pitanje da njanje strica i bliskijih rođaka i prijatelja sudbinski suvremenog doba koje je, prema njegovu mišljenju li evolucijski diskurs otvara horizont suvremenog određenih kamenom postojbinom. na izmaku, u prvom redu njegovi ideološki izrazi, razvoja više od povijesnog diskursa koji se i u dok- govore slijedeća dva fragmenta. U prvom poglav- trinarnom i praktičnom (političkom) obliku sveo na Spominjali smo poetsku nadahnutost i lirsku lju pod naslovom "Granice povijesnog" obrađena su manje-više bespomoćno sagledavanje borbe za moć i inkantaciju Lidije Vukčević, pa moramo uzeti u obzir proturječja suvremenih razvojnih procesa čiji uski njezinih disfunkcionalnih, štoviše apsurdnih poslje- i stanovitu ludičku komponentu. Roman je ponudio interesi i ciljevi rezultiraju mnogo širim, poglavito, dica. Borba za moć u svim imperijima proizvodi višak i bolnu rekapitulaciju očeva stradanja i patnje, kao negativnim posljedicama, što dovodi u pitanje sve moći koji uvelike, dinamički gledano sve više, nadi- što su neke druge jedinice knjige emotivno centri- doktrinarne sustave povijesnog mišljenja. To pogađa lazi potrebe za zaštitom poretka. Taj neproduktivni rane oko situacija vezanih majku, čime je pisanje i sam pojam istine: "nema… apsolutne istine, ali… i destruktivni višak uzrokovao je propast istočnog zadobilo jaču afektivnu participaciju, da ne kažemo postoji volja za istinom" (str. 10). Volja za istinom socijalizma, a danas, braneći kapitalizam u cijelom istinosnu verifikaciju. pokretačka je snaga i ovog djela, a njene granice svijetu kao bogomdan, prijeti opstanku cijelog svijeta. Parafrazirajući autoričine naslove i usredištivši razaznaje najviše čitajući Foucaulta. Njegovu ana- Stoga autor skupa s Nederveen Pieterseom zaklju- se na sadržajnu stranu, moramo naznačiti kako je lizu figura znanja na Zapadu vidi kao relevantnu čuje da je "dekonstrukcija dosadašnjeg razvoja pre- zemaljsko primaknuto elementu kave, nebesko fra- za cjelokupnu epistemologiju društvenih, povije- duvjet… njegove rekonstrukcije" (32). gilnosti i opojnosti ruzmarina, a morsko simbolu snih i humanističkih znanosti. Ali, Meštrovićeva Taj zahtjev podrazumijeva još dublje i svestra- pisanja, tinti. Smatrajući kako je povlašteno pisanje interpretacija ne ostaje samo na epistemologijskoj nije od čisto ekonomskog, cost-benefit, sagledava- usmjereno primarno na autorefleksiju, pa životo- razini. Slično je se poimanjem kulture koja je i u nje pogrešaka u razvoju. Pogreške postaju nepod- nosna drama biografije postaje ono nereflektirano ovom djelu tema od posebnog interesa autora kao i nošljive na širem planu, s gledišta humanističkog izričito - prisutna u odjeljcima i ulomcima, u svojim većini drugih koje je napisao. Međutim, za razliku i progresivnog evolucionizma, ako se tako može emanacijama i konsekvencijama. Romaneskna proza od postmodernih teoretičara "kulturnog obrata", označiti autorov pristup (danas već vrlo heteroge- Lidije Vukčević ovom je drugodjelnom knjigom kon- Meštrović smatra da kultura nije izborila kauzalni noj) teoriji evolucije. Ujedno se morao uhvatiti u cipiranoga triptiha eksplicirala, razvila i zaokružila primat, da nema "kulturne revolucije" u poretku koštac s pomodarski hipertrofiranim oblikom tele- vlastitu narativnu poetiku, dok je familijarna saga suvremenog svijeta. Središnji kauzalitet još uvijek ološkog mišljenja u akademskoj znanosti, naime dobila svoju zavidnu pojavnost zanimljivih fabu- se nalazi u sferi (kritike) političke ekonomije skupa endizmima ("krajevima" svega i svačega), na koje se larnih atributa. Lidija Vukčević i ovom je knjigom s njenom neoklasičnom verzijom, iako se ova, kako lako lijepe pseudoznanstvene orijentacije i brojna

108 109 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

publika sklona opskurantizmu. Da bi izbjegao tu suveren i umnogome jedinstven način čitanja znan- sustava Ernsta Jantscha, prema kojoj "suvremeno pri- života (u biotičkom, društvenom pa i kozmičkom zamku, Meštrović odabire socijalnu ekologiju kao stvenih djela koje kompilira prema temama i vrlo kazivanje dinamičkih sustava… obuhvaća uz fizičke, smislu), nego i, kada je o čovječanstvu riječ, dugo odgovarajuću mrežu disciplina od sociologije do umješno spaja u pod-cjeline. Metodologija je, dakle, biološke i društvene, isto tako kulturne i noetičke putovanje u neizvjesnosti (sudbina planetes, lutalica, bioetike i efektno poentira: "/p/odručje pojava koje specifično interpretacijska, kojim putem dolazi do sustave, a i pretpostavke toga prikazivanja mogu se frapantno nalikuje projektu Moderne). U toj kom- pokriva ekologija mnogo je šire od onoga kojim se općih dijagnoza vremena. Pritom, u većini slučajeva, učiniti eksplicitnima" (str. 56). Slijedeći Popperovu pliciranoj situaciji sistemska nam spoznaja omogu- bavi, ili se može baviti, ekonomija. Ali ekonomija ne ne ulazi u kritička razmatranja referentnih autora i kritiku holističkih teorija kao nadogradnju, a ne anti- ćuje, prema zagovaranju ne samo Jantscha nego i može ni pokušati riješiti najvažniji problem suvreme- djela. Time bi vjerojatno poremetio redoslijed izla- tezu teoriji dinamičkih sustava, Meštrović je uspio jednog Luhmanna, da reduciramo neizvjesnost na nog čovječanstva - odnos kvalitete života susljednih ganja, čime bi se također raspršila koncentracija čita- odvojiti teorijsku spoznaju od njenih surogata, ili, putu koji, po svemu sudeći, može imati samo eta- naraštaja - ako je njen predmet tek razdioba resursa. telja. Drugim riječima, Meštrović misli svjetski naj- kako se izrazio, "metodologiju od ideologije". Iako pne, a ne krajnje ciljeve. Tom razdiobom upravlja samo jedan naraštaj". (39) radije u društvu svjetskih autora, od čijih interpre- nije moguće posve sa sigurnošću utvrditi na kojoj Djelo Matka Meštrovića Na izmaku doktrinarnog tacija pravi osebujan kolaž i potom ga zaokružuje u teorijskoj argumentaciji Meštrović brani (kasni) Podastirući u nastavku djela interpretacije brojnih svijeta, konzultirajući brojnu literaturu i znanstveno više ili manje koherentan teorijski korpus, kojeg je Popperov scijentizam, po svemu sudeći radi se o autora i argumente u prilog cjelovitog rješenja bol- najuglednije autore kada je riječ kritičkom poimanju u drugom dijelu knjige smjestio u koordinate spe- prihvaćanju Popperove kritike historicizma, dakle nih problema suvremenog svijeta, Meštrović smjelo razvoja, oblikuje svojevrsnu epistemologiju živih cifične teorije (dinamičkih) sustava. svih pokušaja pretvaranja povijesnih uvida u dok- uključuje i svjetsku državu, toliko omraženu konzer- sustava, za što ključne dokaze traži u suvremenoj trinarni i oktroirani sustav. Slična je, dakako, stvar vativizmima svih boja, za već odavno uspostavljenu Meštrovićevo interpretativno umijeće već je ekološkoj krizi koja je duboko potresla sve do sada s empirizmom, osobito u njegovim kvantitativnim svjetsku ekonomiju, ali bez regulativnih mehani- dugo odnjegovano. Uostalom, i ovo je djelo skup ustaljene, doktrinarne, načine mišljenja. No, djelo se modelima. S druge strane, Meštrović upravo u evo- zama, onako kako to odgovara profiterstvu, odnosno već objavljenih radova koji iz današnje perspektive podjednako čuva svih onih oblika utopijskog mišlje- lucionizmu s kozmopolitskom perspektivom pro- sve manjem broju ljudi. Za razliku od mnogih dru- izgledaju još uvijek svježe i aktualno i nadasve znan- nja koji pojednostavljuju složenost razvojnih pro- nalazi dovoljnu mjeru otvorenosti horizonta, kao gih autora, dakako skeptika, Meštrović prethodnicu stveno korektno. Znanstvena korektnost odnosi se na cesa i svojim rješenjima dovode u pitanje ono što je protutežu doktrinarnim naučavanjima o povijesti i svjetskoj državi vidi u rastućoj svjetskoj mreži struč- Meštrovićev način citiranja i komentiranja mnogih pozitivno i nezamjenjivo u suvremenoj civilizaciji, razvoju. Ovdje su to procesi koji traju mnogo duže, uključujući velik dio znanosti i tehnologije i, dakako, njaka i kozmopolitski nastrojenih akademskih gra- autora iz čega proizlazi središnja vrlina: poštivanje napose kada je riječ o razvoju u evolucijskom smi- kritičkog mišljenja kao konstitutivnog elementa druš- đana i aktivista civilnog društva (bez granica) (301). kumulativnog karaktera znanstvene spoznaje, pod uvjetom povremenih preispitivanja i meta-analiza. slu, nego samo od vremena (nakon Drugog svjetskog tveno-humanističkih znanosti. Pri kraju knjige Meštrović redefinira prirodu kao Ovo je djelo više meta-analiza nego analiza u izrav- rata) inauguriranom razvojnom politikom, kada je jedino zajedničko dobro čovječanstva, koja na žalost nom odnosu spram stvarnosti koju pruža empirijska Truman lansirao program pomoći manje razvijenim još nema taj status. Ali je cijena tog zanemarivanja analiza, čija je epistemološka vrijednost ograničena zemljama, program koji se kompromitirao jednostra- već visoka. To se očituje ne samo u uništenju mno- kao i u slučaju rasuđivanja bez empirijskih dokaza. nom politikom i poglavito lošim učincima razvoja, gih prirodnih elemenata i vrsta, od vode i zraka do Pitanje je da li se mogu i uzeti kao dokazi, konačna prije svega sve većim razvojnim jazom, što je oči- biljaka i životinja, nego i širenju ratova. Pored toga instanca istine. Kao pobornik kritičkog racionalizma gledan rezultat još jedne "bijede historizma" (ovaj što usmrćuju sve više ljudi, ratovi strahovito ubr- (i realizma), Meštrović odbacuje takvu instancu kao put ekonomskog liberalizma i njegova naučavanja zavaju propadanje ekosustava. Ipak autor smatra, nevažeću, uzimajući kao uzor odnos prema poziti- o tržištu kao produžetku prirodnih zakonitosti u skupa s Bidetom, da se rađa svjetska država – ako vizmu u kasnog Poppera. ekonomiji i ljudskoj povijesti općenito). zbog ni zbog čega drugoga a ono zbog poražavaju- Ne može se prenaglasiti znanstveni doprinos U jednakoj mjeri, kombinirajući uvide Poppera, ćeg rezultata širenja liberalnog kapitalizma, naime ovog djela poznavanju suvremenih razvojnih pro- Kuhna i njegovih kritičara, ovo djelo uspostavlja dešperatnih reakcija i "regresije do ogorčenih oblika cesa kao predmeta multidisciplinarnih istraživanja i onu vrstu teorijskog diskursa koji potvrdu svoje nacionalizma, često s duboko ukorijenjenim funda- pomnost u praćenju najnovijih doprinosa raznorodne istinitosti ne traži u proceduri empirijske provjere mentalističkim sastavnicama" (312). Drugim riječima, suvremene literature u čijem je fokusu razvoj. U tom (poperovske "falsifikabilnosti"), nego u dijalogu sa po prvi put u povijesti imamo posla s imperijem koji poduhvatu najistaknutije mjesto zauzima specifična suprotnim polazištima. Takva otvorena epistemolo- uništava svoje sastavnice; prava država to ne čini. sistemska teorija. Autor, naime, nanovo aktualizira gija pogotovo je opravdana u teorijama koje objaš- Meštrović je i u ovom djelu demonstrirao svoj i potkrepljuje novim uvidima teoriju dinamičkih njavaju razvoj ne samo kao fundamentalni proces

110 111 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

Bogomir Kovač, Prvi dio knjige sadrži dva teksta izvorno objav- Treći je dio knjige vjerojatno najzanimljiviji pripremana i izvedena, te je Jugoslavija ostala izlo- ljena u Našim temama 1988. i jedan izvorno objav- suvremenom hrvatskom čitatelju budući da se bavi žena volatilnosti tržišta iako je još uvijek bila nespo- Političko-ekonomski ogledi, ljen kao poglavlje u knjizi Rekvijem za socijalizem s danas hitnim i nezaobilaznim pitanjima – pa je smi- sobna za brzo prilagođavanje takvim promjenama. Nacionalna zajednica Crnogoraca (1990). Prva dva teksta bave se samom prirodom sleno posvetiti mu veći prostor. Započinje tekstom Spas se tražio u inflatornom povećanju potrošnje socijalizma, poglavito iz perspektive ili konkretno- "Politička ekonomija samoupravnog socijalizma – od kroz ekspanzivnu monetarnu politiku, no 1964. gos- Hrvatske/Disput, Zagreb, 2018. (bibl. "Luča") historijskog stanja kombiniranja robne proizvodnje i europeizacije Jugoslavije do balkanizacije europskog podarstvo zapinje u stagnaciju. 1965. kreće drugi val piše: Josip Lučev nerobnih socijalističkih proizvodnih odnosa – odno- projekta" (prvi put objavljenom u Političkoj misli 2012). reformi kroz ideju stvaranja tržišta kapitala, (opera- sno s ciljem poimanja socijalizma koje ne ostaje na Tekst povlači paralele između tenzija i ciljeva ima- cionalizira se kao reforma deviznog tržišta, izvozne razini puke ideologije ili normativne ispraznosti. nentnih Jugoslaviji prije raspada i u današnjoj EU. orijentacije, dohodovnih odnosa na razini poduzeća, Istaknuti slovenski politički ekonomist Bogomir Treći tekst se bavi temom neučinkovitih iteracija Još važnije, upućuje na uzroke raspada Jugoslavije stabilizacije proračuna). Ovaj je val bolje pripreman Kovač odavno je poznat hrvatskoj znanstvenoj jav- reformi u socijalističkim porecima, uz očiti problem u neuspjesima ekonomskih reformi u 1960im godi- i u političkom i u ekonomskom smislu, no uskoro nosti, još iz 1980ih, napose po svojoj izvrsnoj knjizi da se izostanak političkih reformi neuspješno nado- nama upravo zbog temeljnih političkih i ekonom- se povlači politička podrška pod teretom recesije u Način proizvodnje i kritika političke ekonomije (1988) i knađuje kroz pokušaje ekonomskih reformi (svo- skih protuslovlja. Jugoslavija je u tom smislu bila koju se gospodarstvo zapliće. Usprkos tome postoji zapaženim intervencijama u teorijskim raspravama jevrsni lajtmotiv cijele knjige). Drugi dio knjige je društveni laboratorij s tradicijom promjene, u kojem relevantna distinkcija u preferencijama republič- pred raspletom krize i raspadom socijalizma i SFRJ. posvećen tranzicijskim dvojbama, pretežno iz per- usprkos brojnim pokušajima nikad nisu nadvladane kih vodstava, jer Hrvatska i Slovenija žele nastaviti Nakon nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, nešto nam spektive Slovenije. Kao i prvi dio, sadrži tri teksta, temeljne proturječnosti. Tako autor pokazuje da insti- reformu s ciljem brže tržišne transformacije, a ostala je udaljeniji iz zagrebačkog fokusa, tako da je bilo ote- od kojih je prvi izvorno objavljen 1993. kao poglav- tucionalni model federacije i republika nikad nije bio republička vodstva ju što prije ukinuti (214), pa se žano ažurno praćenje njegove impresivne znanstvene lje u knjizi Kako lastniniti slovenska podjetja, drugi je dobro definiran te da su političko ekonomske reforme tako već 1960ih nazire obrazac političke i ekonom- i stručne aktivnosti o kojoj svjedoči čak 1513 unosa Delovni ske krize koja kroz 1980-e priprema teren za tranzi- (uključujući mentorstva, intervjue i sl.) u njegovu izvorno objavljen 2006. u sklopu publikacije i stabilizacijski programi patili od uplitanja saveznih cijske dileme i raspad Jugoslavije. službenom bibliografskom popisu. No, posljednjih zvezki Ekonomske fakultete, a treći 2003. kao poglavlje organa u operativne odluke. Fokusira se na reforme godina prof. dr. sc. Kovač angažirao se i Zagrebu pa u knjizi Migracije, globalizacija, Evropska unija. Prvi se 1960-ih godina koje su smjerale administrativni soci- Poglavlje "Uloga novca u metastrukturnoj pro- ga se može zamijetiti na našim stručnim skupovima, tekst bavi tranzicijom slovenskih poduzeća u nove jalizam pretvoriti u tržišni socijalizam. No, kako se mjeni tržišnog društva i globalna financijska kriza" festivalima i u znanstvenim časopisima. U tom kon- vlasničke odnose početkom 1990ih – napose s obzi- moglo pristupati "ekonomskoj konstrukciji tržišnog (prvi put objavljeno u Političkoj misli 2009) pomno tekstu pojavljuje se i ova njegova knjiga, objavljena rom na ravnotežu vlasništva i moći kod unutarnjih društva bez njegovih bazičnih institucija kao što su rascjetljava ključnu ali teorijski često neprepoznatu 2018. godine u Zagrebu. Radi se o izboru tekstova (pr. zaposlenici) i vanjskih (banke, fondovi) vlasnika. vlasnička prava, poduzetnička autonomija i sloboda ulogu novca u gospodarstvu. Tako se Kovač preko napisanih u rasponu od 30 godina (s jednom relevan- U ovom tekstu Kovač koristi kategorijalni aparat djelovanja financijskog kapitala" (198), dok god su pojmova Bidetove metastrukturne teorijse moderne tnom iznimkom koja nastaje namjenski za knjigu), i korporativnog upravljanja da istraži učinak stvara- se prioriteti nalazili više u promjenama ekonomskih "igra" s nedostajućim interpretacijama novca kojega koje je urednički izabrao i sakupio Dragutin Lalović nja privatnog sektora u kontekstu privatizacijskih politika a manje u promjeni ekonomskog sustava, treba shvatiti ne kao sterilno i tehničko sredstvo raz- (te dijelom i preveo, uz pomoć Davora Gjenera i eksperimenata. Drugi tekst je svojevrsni teorijski vrh odnosno dok se na meniju uopće nije nalazila pro- mjene, već kao isprepletenog s pitanjima tržišnih Zlate Smitke). Knjiga je podijeljena u tri dijela koja knjige jer se dubinski bavi ključnom temom transfor- mjena političkog sustava ili promjena političkih elita? neuspjeha i politike. Priželjkivani je rezultat zapravo svojim naslovima (Politička ekonomija socijalizma; macije države blagostanja pod tenzijama različitih Reforme 1960ih odvijale u se u dva značajna vala, od integracija monetarne i financijske ekonomije s eko- Politička ekonomija tranzicije; Političko-ekonomska institucionalnih režima, ali i jasnih faza razvoja, koje kojih je prvi pokrenut 1961. Ovaj val Kovač ocjenjuje nomskom teorijom. Poglavlje "Političko ekonomska analiza kapitalizma) jasno zacrtavaju logički i povi- Kovač naziva razdobljima optimizma (1945-1975), prvenstveno kao de facto liberalizaciju tržišta rada (s kriza kapitalizma i kriza njegove ekonomske teorije" jesni slijed knjige. Radi se o presjecima koji se trude pesimizma (1980-2000) i reformizma (2000-2025). rezultatom veće decentralizacije kolektivnog pre- (inicijalno objavljeno u Političkoj misli 2012) inspiri- odgovoriti na tri ključna problemska sklopa koji Treći tekst raščlanjuje dvojbe slovenske migracijske govaranja nego u tadašnjoj Zapadnoj Europi) kroz rano je knjigom Karl Marx i politička ekonomija moderne su zaokupili i Sloveniju i Hrvatsku: pitanje implo- politike početkom 2000ih. Dok na prvi pogled ovaj prijenos odlučivanja o plaćama na menadžere i rad- Daga Strpića. Argumentira kako je postojeća ekonom- zije jugoslavenskog socijalizma, pitanje tranzicijskih tekst ostaje proizvod konteksta u kojem nastaje, dotle nike, ali i pristupanje međunarodnim trgovinskim ska teorija nesposobna shvatiti pojavu krize, a to je tegoba te uspješnosti njihovog nadilaženja i pitanje dublja analiza upućuje na izazove koji su danas u integracijama sa zapadnim državama kroz GATT, svrstava uz bok ostalim isprepletenim ekonomskim izgleda suvremenog kapitalizma, odnosno situacije Hrvatskoj uvelike poznati (stareće stanovništvo, te rješavanje pitanja poslovnih banaka i kreditnog i teorijskim krizama u kojima je popravak postoje- u kojoj se nakon nemirna tri desetljeća nalazimo. kaotičnost migracija, ksenofobija dijela populacije). sustava. Sva su tri aspekta ovog vala reformi loše ćeg mainstreama nužan u trenutku u kojem postaje

112 113 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI očitom njegova nemoć da riješi velika socijetalna manevara, koji na kraju dovode u pitanje funkci- Katarina/Kaja Garibović-Lalović autorima“ (431–432), „Kazalo imena u dnevnicima“ pitanja – najočitije u nemogućnosti predviđanja i rje- onalnost same integracije. Ta je upućenost EU na i Pero Lalović, (433–451) i pogovor „Tako su zapisali“ (453–484). šavanja velikih kriza. Kovač, razvijajući misao Joan krize odraz ranije analize socijalističke Jugoslavije Rijetki su slučajevi da ljudi – djevojka i mladić, žena Robinson, zamijećuje tri takve krize ekonomske teo- kao sustava koji reforme provodi u odazivu na sve Ratni dnevnici (1942.-1944.), i muškarac, koje je rat zbližio i povezao za čitav život rije od početka 20. stoljeća. 1930ih intervencionistički veće krize koje postižu sustavno opasne amplitude. Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, Vijeće – neovisno jedno o drugom pišu ratne dnevnike i da Keynes nadomješta tržišno-orijentiranu neoklasičnu U tom svijetlu "EU postaje karikatura nekadašnjeg crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba, ih uspiju sačuvati pa i, u biti, čuvati kao intimni dnev- školu budući da potonja nije mogla objasniti Veliku socijalizma i njegovog propadanja" (331) što nam Skaner studio, Zagreb, 2018. nik sve dok ih njihovi nasljednici – pored Dragutina, depresiju; nemogućnost kejnzijanskog pristupa da na koncu pruža ključ za čitanja cijele knjige. Knjiga na pripremi rukopisa za objavljivanje radio je i nje- objasni stagflacijsku krizu 1970ih dovodi do novog je u svojim najboljim trenucima suptilno razigrava- piše: Drago Roksandić gov sin, a njihov unuk Damjan – logikom moralnog zaokreta prema globalnom liberalnom kapitalizmu; nje koncepata i pristupa izuzetno bogatog skupa imperativa nisu objavili u Zagrebu, u Hrvatskoj, u taj se neoliberalni pristup 2007. našao pred sličnim autora - od Marxa, Keynesa i Schumpetera pa sve zemlji u kojoj su njih dvoje najviše i ratovali kao par- Ratni dnevnici (1942. – 1944.) Kaje (Katarine) tegobama, temeljem kojih se mogao očekivati novi do Minskoga, Arrighija, Reinhardta i Rogoffa ali i tizani i u kojoj su, na koncu konca, zavoljeli. zaokret. U takvom traganju za novim idejama Kovač Poppera, Rortya, Sachsa, Sena (itd…), uz usputna Garibović-Lalović i Pere Lalovića, koje je za tisak Oba su dnevnika prebogato štivo da bismo ula- vidi vrijednost Strpićeva projekta "moderne normale" poantiranja na raznolikim primjerima iz književnosti priredio Dragutin Lalović, umirovljeni zagrebački – manje u vidu novog teorijskog sustava, a više u vidu i filma. Utoliko ona podrazumijeva barem osnovno sveučilišni profesor (i, nije nevažno, njihov sin), više- zili u bilo kakvu detaljniju elaboraciju njihovih vri- metodologije traganja za osnovama takve analize. predznanje čitatelja, no najviše će u njoj moći uživati struki su kuriozum u svom žanru i, nedvojbeno, jednosti. Osjećamo potrebu smjestiti ih u žanrovski Napose je zanimljivo Kovačevo povlačenje Strpićeve oni koji se bave s ekonomskom i političko-ekonom- vrlo vrijedno izdanje. Brojni suborci su za njih znali kontekst i apostrofirati njihovu temeljnu vrijednost. analogije matrix-kapitalizma kao virtualnog, financi- skom teorijom. Njima se svakako preporuča čitanje u vrijeme kada su nastajali, jedan neovisno o dru- Nitko još uvijek ne može sa sigurnošću ustvrditi jaliziranog kapitalizma jedan korak unazad te uspo- Kovačeve knjige (uz naročitu preporuku njezinog tre- gome, a još ih je više bilo u poslijeratnim godinama koliko su dnevničkih zapisa ostavili pripadnici jugo- stavljanje suplementarne ideje matrix-ekonomije ćeg dijela). Stil pisanja je možda mjestimično donekle među onima koji su se u različitim stjecajima prilika slavenskoga Narodnooslobodilačkog pokreta, iako ih kao predmodernog i netržišnog stanja. Ova je kriza zahtjevan, ali se knjiga i više nego iskupljuje lucidno- mogli obavijestiti o njihovu postojanju. Neupitno je je danas već vrlo malo živih. Kada je o objavljenima u logičkoj osnovi i poglavlja "Svjetska velika kriza i šću i iznimno razigranim nizom tema koje pokrivaju bilo da je u oba slučaja riječ o sadržajem bogatim, riječ, mali je pak broj onih koje je moguće klasifici- ključne političko-ekonomske prijepore iz slovenske, neofašističke tendencije novog barbarstva" (prvotno nerijetko potresnim, uvijek autentičnim svjedočan- rati kao dnevnike, tj. kao zapise o nekom vremenu ali uvelike i hrvatske perspektive od kraja 1980-ih objavljenog 2015. u zborniku Neofašizam – korijeni, stvima o iskustvu partizanskog rata, ponajviše u koji su nastali u samome tom vremenu i koje je kao pa sve do danas. Poveznicu tih tema kroz tri uzbi- oblici, sadržaji). Kako pokazuje Kovač, ako se zako- banijskim i slavonskim partizanskim jedinicama na takve – ako su u međuvremenu objavljeni – moguće bana desetljeća nudi zadnje poglavlje koje omogu- pamo u epohalno viđenje fašizma kao povijesne i mnogim ratištima, a nadasve u IV. i V. neprijateljskoj provjeriti usporedbom s autografima. Mnogo je veći ćava analitičku usporedbu strukturnih logika SFRJ neponovljive pojave, izmaknut će nam krajnje neu- ofenzivi, odnosno u operacijama Weiss i Schwarz. broj onih koji su bili sačuvani kao izvorni zapisi, ali godna činjenica lakog prijelaza iz liberalizma u faši- i EU kao svojevrsnih motora na krizni pogon koji, Izuzevši poneke fragmente, nikada nisu bili objav- vječito ograničeni političkim ogradama, ne uspijevaju su u potonjim, poslijeratnim godinama na različite zam, tim lakša u vremenima ekonomske krize. ljeni, kako za života Kaje/Katarine Garibović-Lalović načine i s različitim motivacijama prerađivani, a da provesti ključne transformacije već mogu samo ubr- (Badovinci /Mačva/, 1921. – Beograd, 2007.) i Pere Konačno, "EU danas – trijumf pogrešnih ideja i su se pritom izvorni zapisi češće gubili nego što su zavati prema sve neizvjesnijem odredištu. Dakako, Lalovića (Straševina kraj Nikšića, 1918. – Beograd, institucija suvremenog kapitalizma" je jedini pot- sačuvani. Zagrebački nakladnik Spektar, primjerice, odredište SFRJ je poznato, što daje jezivi ton pro- 1996.), tako ni u vremenu postojanja SFR Jugoslavije, puno novi, dosad neobjavljeni Kovačev tekst u ovoj pokrenuo je 1986. godine Biblioteku „Partizanski matranju EU. Tako Jugoslavija postaje upotrebljiva zemlje koju su kao partizani utemeljivali i preživjeli. knjizi. Prati kriznu transformaciju EU kroz rješava- kao razbijeno zrcalo u kojem se može ogledati EU dnevnici i sjećanja“ u kojoj je objavljeno ukupno šest Objavljeni su, dakle, s dvostrukim odmakom pa su nje fiskalnih kriza kroz institucionalne reforme koje sa svojim vlastitim kobnim manama. A taj je pogled naslova: Marijan Stilinović, Bune i otpori, Mladen svojom izvornošću i sugestivnošću tim veći poticaj za nameću fiskalnu odgovornost članicama, iako ostaju ključan upravo iz perspektive jedine dvije zemlje s Iveković, Nepokorena zemlja: zapisi iz IV. i V. nepri- razmišljanje svima onima koji se nikada ne prestaju centrifugalne tendencije i političke podjele. Logički iskustvom članstva u obje tvorbe: Slovenije, otkud jateljske ofenzive protiv narodno-oslobodilačke vojske i pitati odakle dolazimo, gdje smo stigli i kuda idemo. luk knjige zapravo zatvara interpretacija Europske dolazi autor, i Hrvatske, u kojoj je knjiga objavljena. partizanskih odreda Jugoslavije, Milutin Morača, Ratni unije kao dugotrajnog razvoja u vječitom odgovoru Ovo izdanje čine: Kaja/Katarina Garibović- dnevnik, Vladimir Nazor, Partizanska proza, Josip na krize. Sukcesivno produbljivanje ingerencija i pro- Lalović, Tako sam zapisala“ (5–240) i Pero Lalović Smodlaka, Partizanski dnevnik, Slavko Borojević, Po širivanje integracija predstavlja sukcesiju anti-kriznih „Ratni zapisi“ (241–426) te priređivačevi prilozi „O selima i šumama Jugoslavije i Čedomir Minderović,

114 115 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

Za Titom.105 Naziv spomenute biblioteke s valjanim Pisci ovih dnevnika su već uoči rata bili ljevi- godine: „U meni, kao i u ostalim borcima, kraj čijih Autor ovih redaka, Dragutinovih godina, dijete razlozima uključuje i dnevnike i sjećanja jer je s izu- čari, mladi ljudi posvećeni „komunizmu“, što god tužnih očiju promičem polako sa Perom, raste val banijskih roditelja, nešto mlađih nego njegovi, sin zetkom Nazorova djela u svim drugim slučajevima to kome danas značilo i, očito, spremni živjeti pa – mržnje, želje za osvetom nad onima koji pokušaše Đure Jovanova Roksandića – prema knjizi Viktora upitno koliko su dnevnici, a koliko sjećanja. Dnevnik ako se mora – umrijeti za svoju „sliku svijeta“.106 Rat da nam otmu položaje a pre par minuta istrgoše iz Kučana „Borci Sutjeske“ – „zamenik(a) politič- Vladimira Nazora S partizanima, sudeći prema kata- ih je zatekao kao šabačku učiteljicu i kao beograd- naše sredine najboljeg druga, našeg dragog Ninu.“ kog komesara I. bataljona (VIII. banijske brigade logu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, skog apsolventa prava. Pero je već od 1938. bio član (464) U kakvu je to odnosu spram „radosti življenja“, – D. R.), rođen 1920, Majske Poljane, Srbin, u NOB objavljen je od 1945. do 1985. godine u 39 izdanja, Komunističke partije Jugoslavije, a Kaja od 1941. autorica ne stiže pisati, ali je na današnjim čitateljima od 1941, član KPJ od novembra 1941, krajem rata a kako je ponekad objavljivan i pod drugim naslo- godine, u vremenu nakon sloma ustanka u Srbiji. – svjedocima i/ili akterima još jedne serije ratova na komandant(a) mesta Glina“, malo je kada i to vrlo vima ili kao dio različitih autorskih cjelina, broj izda- Neovisno o rasporedima i dužnostima koje su im istom tlu – obveza da o tome razmišljamo. škrto čuo od svojih roditelja što su i kako pre/pro- nja nesumnjivo je veći. Bilo da ga se čita kao doku- bile povjeravane i gdje su sve bili upućivani – zapisi življavali u ratnim godinama. Drugi su mu mnogo Banijski i slavonski zapisi Pere Lalovića iz 1944. ment vremena, bilo da ga se čita kao književno djelo, o tome svjedoče – bili su samosvjesni akteri pokreta više znali reći. Ali to su bili ipak „drugi“. Čitajući s kojim su se identificirali, drugim riječima, „voj- godine dragocjeni su već i zbog regionalnih kontra- Nazorovi su dnevnički zapisi trajno živo svjedočan- ove dnevnike ne samo kao „slike drugog“ nego i kao nici Partije“. To im je nesumnjivo zajedničko, kao sta koje autor registrira prelazeći iz jedne operativne stvo o ljudima u (ne)vremenu i o ljudskoj opstojnosti „slike samih sebe“, potomci – što god to sve značilo – što im je zajednička zavičajna, obiteljska ukorijenje- zone u drugu, iz jednog okoliša u drugi, iz ispaćene, na krajnjim granicama održivog. moraju se osjećati ljudski bogatijima, a i ljudski zapi- nost u Crnoj Gori, s jedne strane i u Mačvi, u Srbiji, siromašne Banije u – u usporedbi s njom – ratom tanijima, i na kraju – obaveznijima u svom vremenu. Kada se pak usporedi kataloški dostupne podatke s druge strane. Kako jedno u njihovim svjetonazo- pošteđeniju, mnogo bogatiju Slavoniju: „Spavali o broju objavljenih dnevnika – neovisno o svim mogu- rima ne isključuje drugo, Kaja je u svom dnevniku smo udobno. U pravom slavonskom krevetu. A ćim značenjskim nijansiranjima tog pojma – s poda- mogla zapisati nakon svega što je doživjela i proži- i toliko putovanje je premorilo organizam, pa bi cima o broju objavljenih sjećanja, memoara i sl., nerav- vjela na Baniji: „O, draga Banijo, koliku ljubav gajim čovjek spavao i spavao… Dakle, tu smo u Slavoniji, noteža je drastična u korist naknadnih, poslijeratnih prema tebi. Više te volim no Mačvu u kojoj sam rođena… u Voćinu. Lijepo mjesto. (…) Imaju električno osvjet- interpretacija partizanskog iskustva. Izvjesno je da Banija! Za nju su mi vezane najlepše uspomene…“ ljenje. Hrana slavonska. (…)“ (22. IV. 1944. godine – je tome tako svugdje u svijetu, kada je riječ o isku- (22. januar 1945.) (454) Iskaz je šokantan kada se, s subota) (304). Za razliku od Kajina „ženskog pisma“, stvima drugoga svjetskog rata, točnije, o iskustvima jedne strane, ima na umu koliko je tragedija i trauma pronicljivog, ali vrlo osjećajnog i požrtvovnog u sva- svakog rata – inter arma silent Musae. Partizanski je autorica registrirala u svom dnevniku, ali i s druge kodnevnim situacijama, Perino „muško pismo“ pri- strane, kada se nasuprot tome osjeti što je sve i u rat u Jugoslaviji, ipak, tek manjini i to u rijetkim pri- vidno je hladnokrvnije, analitičnije, jednom riječju čemu je sve njezina „radost življenja“, stečena umi- likama činio mogućim da o njemu svjedoči svojim – borbenije, ali isto tako obilježeno s neuobičajeno jećem višegodišnjeg opstojanja na egzistencijalnim zapisima. Ako ni zbog čega drugog onda zato što su lirski intoniranim pasažima, umijećem uočavanja partizansku većinu činili ili slabo pismeni ili pak nepi- rubovima, a s vjerom u „bolji život“. Valja naglasiti da u autoričinu zapisu, dakako, nije toliko riječ o kra- svakodnevnih situacija – izvan i nasuprot ratnoj zbi- smeni seljaci, a tek manjinu manje ili više obrazovani joliku, koliko o ljudima, Banijcima, onima s kojima lji – kao i uživljavanjem u mnogo složenije pa i u toj ljudi različitih zanimanja, a nerijetko neskloni, kao se u takvim svojim iskustvima ljudski identificirala, složenosti nijansiranije slavonske realnosti. ljudi posvećeni konspiraciji, da svoje brige te trage- dnevno ljudski provjeravala i pouzdavala. Stoga je i Oboje, kao akteri s političkim funkcijama, unose dije i traume uopće registriraju. U toj manjini bilo je u smrt najboljih među njima mogla i za nju, Mačvanku mnogo zapisa o zbivanjima na svjetskim ratištima, poodmaklim poslijeratnim godinama izdanja – poput i za Peru, Crnogorca, biti razlogom da se preživi da uvijek od Istočnog fronta nadalje, po cijelom svi- djela Gojka Nikoliša Korijen, stablo, pavetina – memo- bi se osvetilo njihovu smrt. O tome potresno svje- ari (Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1981.) – koja jetu, napose na Mediteranu. Oba dnevnika odlično doči zapis nakon pogibije Nikole Nine Marakovića, su svjedočanstvo koliko su partizani svoju borbu su u memoarskom žanru dosezali granice najboljih komandanta Sedme banijske brigade, 13. lipnja 1943. dnevničkih zapisa, a kao književna djela postajala doživljavali kao sastavni dio svjetske bitke između 106 „Dobra“ i „Zla“, neutralizirajući nerijetko čak i inače kanonskim obrascima. Malo je bilo takvih. Nedavno su objavljeni usporedivi dnevnički zapisi bračnog para Salcberger: Danilo Šarenac – Ivana Pantelić (pr.), Dve polovine sećanja. vrlo uočljive ideologizirane obrasce mišljenja i djelo- 105 Partizanski dnevnici kao izvor za istoriju Drugog svetskog rata, Institut Ponavljamo da su sva ova izdanja objavljena u istoj, 1986. godini, a za istoriju, Beograd 2013., 168 str. („Dnevnik Ervina Salcbergera april – vanja. Ali i to je samo jedna od mnogobrojnih tema spomenuta je biblioteka zaboravljena. septembar 1944“ (49–96) i „Dnevnik Lee Albinum Salcberger (97–140). koje ovi dnevnici problemski iznova oživljavaju.

116 117 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

biografije uglednog pravnog stručnjaka, zato što je Strahinjin humanizam i domoljublje kao i široka Ljubomir Kuljača (1938.-2018.) In memoriam u burnim vremenima na kraju osamdesetih godina kultura također su učvršćivali njegovu svijest što piše: Dušan Mišković kada se naslućivao dramatičan i tragičan razvoj znači čuvati i razvijati svoje korijene, svoje porijeklo, događaja u bivšoj državi, Strahinjin angažman, uz često citirajući Alberta Camusa da onaj narod koji Strahinja Marović (1937.-2018.) poštovanje koje je uživao u sredini u kojoj je djelo- nije svjestan svoje prošlosti i svoje kulturne tradicije 24. kolovoza 2018. oprostili smo se od prof. dr. sc. vao, doprinijeli da se dobije bezrezervna podrška i teško će moći izgrađivati svoju budućnost. Također Ljubomira Kuljače, koji nas je napustio u 81. godini piše: Dimitrije Popović potpora od strane uglednih ličnosti hrvatskog jav- i prihvaćati kulturu sredine u kojoj živi, što samo života. Otišao je još jedan iz plejade onih koji su može u plodnom prožimanju posebnosti obogatiti nog života u osnivanju Društva Crnogoraca i prija- nosili časno crnogorsko ime, jedan od utemeljite- ono što kultura u svojoj osnovi jest - općeljudska telja Crne Gore ,,Montenegro“. Budući da sam bio lja i osnivača Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske izgu- vrijednost. Strahinja Marović je bio poštovan i cije- jedan od osnivača spomenutog društva mogu svje- Gore „Montenegro“ Zagreb i Nacionalne zajednice bila je još jednog uglednog člana, jednog od nje- njen kao, crnogorski Zagrepčanin. Uvijek elegantan dočiti Strahinjinu predanost i posvećenost obave- Crnogoraca Hrvatske, istaknuti znanstvenik i ugled- nih osnivača. Nakon smrti Veselina Age Simovića, s lijepim manirima u ophođenju. Posebno omiljen u zama novonastalog društva čija je uloga bila od nik koji je trajno obilježio jedno razdoblje i značajno Radomira Pavićevića i Ljubomira Kuljače napustio Nacionalnoj zajednici, u teškim danima svoje bolesti bitne važnosti da se može javno artikulirati stav doprinio današnjem ugledu i položaju crnogorske nas je Strahinja Marović. S ovim dobrim i plemeni- dirljivu pažnju u prijateljskoj skrbi posebno su dali Crnogoraca, državljana Hrvatske, koji su osuđivali zajednice u Zagrebu i Hrvatskoj. tim čovjekom vezivalo me dugogodišnje prijateljstvo. politiku ondašnje crnogorske vlasti, posebno zbog Dušan Mišković i Danilo Ivezić. Njegov dom je bio mjesto druženja, tople atmosfere Bio je predsjednik Društva „Montenegro“ (1995.- agresije na Konavle i Dubrovnik. Nakon smrti drage osobe ostaje praznina u kojoj i gostoprimstva koje će meni i drugim prijateljima 1999.) i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske žive nijema sjećanja. Ostat će nam u najljepšoj uspo- Žao mi je da zbog teške bolesti koja ga je zade- (1999.-2001.) u prijelomnim i burnim godinama posebno iz vremena sedamdesetih godina prošloga meni kao dobar čovjek i iskreni prijatelj, naš Strajo. stoljeća, kada sam bio student zagrebačke Likovne sila nije uspio realizirati, kako je bio planirao, jednu opstanka i organizacionog djelovanja crnogorskih akademije, ostati u posebnom sjećanju. Naše je pri- knjigu koja bi svjedočila o tom vremenu, potkrije- društava u Republici Hrvatskoj, biran za člana Vijeća jateljstvo bilo tim prije zanimljivije i bogatije, jer pljena obilnom dokumentacijom koju je pedantno crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba u je Strahinja, od milja zvan Strajo, volio umjetnost, vodio i čuvao. Ljubav prema Crnoj Gori živjela je u sva četiri dosadašnja izborna saziva. Upravo u ovim posebno likovnu pa su naša druženja s uglednim njemu istim intenzitetom, prema rodnoj Crmnici i prelomnim godinama Ljubov angažman i njegova njegovim Tomićima, prema Cetinju i danima školo- stvaraocima i ljudima iz kulture Zagreba i Hrvatske energija kao i bespogovorna odlučnost, da je interes vanja u tom gradu, prijateljevanjem s Danilom Kišom, potvrđivala ono što je već po sebi postojalo i što je crnogorskog bića i njegovo organizaciono ustrojstvo Dadom Đurićem, Stevanom Luketićem, Mladenom kroz povijest potvrđivano, bliskost dvije kulture, iznad svih pojedinačnih interesa, pogotovo iznad Lomparom, Slavkom Perovićem... Želio je ponovo u hrvatske i crnogorske. U ovim trenucima sjećanja na sitnosopstveničkih koji su rastakali crnogorsko biće, poslijeratnom razdoblju sudjelovati u novom i boga- Straja u ponovnom oživljavanju lijepih uspomena bio bili su od presudnog utjecaja i odredio budućnost tom međudržavnom kulturnom programu Hrvatske sam svjedokom koliko je Strahinja Marović, tadašnji događanja. i Crne Gore, tom smislu je imao puno planova, ali tajnik Zavoda za zaštitu spomenika Hrvatske, bio ga je bolest spriječila pa je samo mogao, nažalost, Samo da podsjetim na par crtica toga vremena angažiran oko velikog projekta nazvanog „Umjetnici kao pasivan promatrač zadovoljno gledati kako Nacionalna zajednica se pod presjedanjem Jugoslavije Njegošu“; u suradnji s hrvatskim ugled- na tom polju izuzetne rezultate postižu aktivnosti Lubomira Kuljače tih godina jasno odredila i prema nim stručnjacima zaslužan je za donacije umjetničkih Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske u čijem državnopravnom statusu Crne Gore i Crnogorcima. djela suvremenih umjetnika Hrvatske. Ta se bogata je osnivanju i on sudjelovao. Bio je posebno pono- Usvojen je 5. svibnja 1999. Stav o Crnogorskom pita- zbirka radova danas nalazi u Njegoševom muzeju san što je u suradnji s njegovim bratom, uglednim nju, koji na određeni način objedinjuje aktivnosti i na Cetinju a Strahinji Maroviću je za njegov anga- crnogorskim povijesničarem umjetnosti Milanom nastojanja NZCH u cjelokupnom proteklom periodu žman na tom projektu uručeno visoko odličje crno- Cokom Marovićem, u koordinaciji državnih insti- (temeljen na pravu Crne Gore da bude samostalna i gorske vlade. tucija Hrvatske i Crne Gore, bio član stručnog tima međunarodno priznata država), ali i postavlja osnove Svima onima koji su s njim prijateljevali ili sura- koji je preuzeo na Debelom brijegu hrvatsku imo- budućeg djelovanja na INTERNACIONALNIZACIJI đivali, istakao sam ovaj važni podatak iz njegove vinu opljačkanu od strane crnogorskog agresora. CRNOGORSKOG PITANJA. Tekst je dostavljen:

118 119 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

Predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, veleposla- na povijesnoj istini o Crnoj Gori, očuvanju njene tra- akademije nauka i umjetnosti od njenog osniva- Kada neko iz kuće ponese zavjet i obavezu da nicima država stalnih članica Vijeća sigurnosti UN, dicije i prezentaciji njene kulture na prostorima živ- nja, u Podgorici, 14. srpnja 1999. god. Umirovljen je su mu životna pravila čovjekoljublje, pravednost, veleposlanicima Njemačke, Italije, Albanije, BiH, ljenja u Gradu Zagrebu naročito, u vremenu koje je 31. listopada 2008. godine, a 20.11.2009. Sveučilište odvažnost i poštenje, a takav je bio Ljubo, onda je Makedonije, Slovenije, Predsjedniku Republike Crne lomilo ljude ali i države. u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva njemu osigurano mjesto među ljude, kako kažu stari Gore, Skupštini Republike Crne Gore, Predsjedniku Sve ovo nije u potpunosti preuzimalo njegov izabrao ga je u počasno zvanje Posebno Istaknuti Crnogorci, onda njegova biografija izgleda upravo Vlade Republike Crne Gore. Vrlo brzo, u srpnju mje- angažman jer je našao vremena i za znanstveni rad. Profesor. ovako. secu uoči Petrovdanskog sabora, 1999. upućeno je U znanstvenoj i stručnoj djelatnosti pretežito se bavio Otvoreno pismo predsjedniku Vlade Republike Crne teorijom nelinearnih sustava upravljanja, te kreira- Gore, Filipu Vujanoviću. Pred Konferenciju socija- njem i vođenjem stručnih i znanstvenih projekata lističkih i socijaldemokratskih stranaka o Paktu o iz područja upravljanja brodskim procesima, i spe- stabilnosti u jugoistočnoj Evropi u Beču upućeno je cijalnih alatnih strojeva. Vodio je niz realiziranih 20. 7. 1999. Pismo predsjedniku SDP Hrvatske Ivici istraživačkih projekata za potrebe Brodarskog insti- Račanu, a neposredno pred održavanje Konferencije tuta u Zagrebu, Z.P. Jadranbrod u Zagrebu, Uljanik, pakta o stabilnosti u Sarajevu 27. 7. 1999. upućeno Pula; 3. maj, Rijeka; Prvomajska, Zagreb; Inda, Labin; je Otvoreno pismo sudionicima. Naglasak u oba SAS, Zadar; Belišće, Belišče; Slavko Rodić, Bugojno; pisma bio je na samostalnoj i međunarodno prizna- Jelšingrad, Banja Luka; IRC-a Energoinvest, Sarajevo toj Republici Crnoj Gori i potrebi hitnog rješavanja i mnogi drugi. Rezultati stručnog rada objavljivani crnogorskog pitanja. U hotelu 'Panorama' u Zagrebu su mu u više zbornika radova s međunarodnih i prvi put je organizirana manifestacija Lučindanski domaćih skupova. susreti (31. 10. 1999.) kojoj su prisustvovali brojni gosti i uzvanici, na njemu su uručene i povelje član- Od 1974. god. do 1986. god. bio je voditelj projekta stva, članovima Dukljanske akademije iz Republike međudržavne znanstveno-tehničke suradnje između Hrvatske. Rukovodstvo Nacionalne zajednica je pozi- ETF-a i Centralnog naučnoistraživačkog instituta tivno odgovorilo na inicijativu održavanja Prvog morske flote (CNIIMF) u Lenjingradu na projektu kongresa crnogorskih iseljenika u New Yorku 10. i 11. "Automatizacija gibanjem broda"; od 1984. do 1990. listopada 1999. godine i aktivno se uključilo u izradu g. bio je voditelj međusveučilišne suradnje ETF-a i osnovnih dokumenata vezanih za njegovo održava- Tehničkog instituta sveučilišta Guangxi, NR Kina. nje. Procjena da povezivanje crnogorskog iseljeniš- Na područjima nastavne, znanstvene i stručne tva na svjetskoj razini i zajednička djelatnost mogu djelatnosti objavio je preko 200 radova; bio je men- u mnogo čemu doprinijeti, ne samo očuvanju kori- tor 92 diplomska rada, 31 magistarskog rada i 10 jena, već i uspješnosti rješavanja crnogorskog pita- doktorskih disertacija. Na drugim sveučilištima bio nja, pokazaće se u narednim godinama u potpuno- je komentor 6 magistarskih radova i 5 doktorskih sti opravdanom. II. Kongres održan na Cetinju 2000. disertacija. godine u cijelosti je bio i u organizacionom, i u sadr- Za svoj rad dobio je niz priznanja među kojima žajnom, kao i dokumentacionom smislu proizvod povelju i zlatnu značku SOUR Prvomajska, Zagreb NZCH, njenog rukovodstva i pojedinaca. te nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Tih godina je intenzivirana suradnja s matičnom (HAZU) Josip Juraj Strossmayer (2004.) za udžbe- državom i njenim institucijama. Postavljeni su solidni nik: Z. Vukić, Lj. Kuljača: „Automatsko upravljanje temelji na kojima se mogla „graditi“ kuća. –analiza linearnih sustava“, Kigen, Zagreb, 2004. To je period u kojem je Ljubo odlučno inzistirao Bio je utemeljitelj je i redovni član Dukljanske

120 121 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

politizovanošću i ne uspijeva prevladati svoj indi- Književnost viudualizam. I neizbježna, stara ali i tužno aktuelna tema rovitoga društva – crnogorsko Cetinje, u kome s velikom sposobnošću u par ide neurotičnost, i naci- Pregled zbivanja u crnogorskoj onalističko i palanačko Dedinje. književnosti 2017. i 2018. godine Sudeći po zabilješci koju Špadijer daje umjesto predgovora, njegovi cetinjski zapisi nastali su prije piše: Vlatko Simunović pola vijeka, u vrijeme kada je radio kao bibliotekar u Centralnoj narodnoj biblioteci Crne Gore. Pisao je o Cetinju, Biblioteci i ljudima sa kojima je dolazio u Proza i poezija vezu. Nedavno, u porodičnoj kući na Cetinju, našao KULTURNI IZLOG CRNE GORE Tradicionalno, u dijelu štampanja novih izda- je te svoje davne literarne pokušaje. Pripremajući nja kvalitativno najznačajniji događaji za crnogor- ih za štampu, nije ih opteretio stečenim iskustvom sku književnost u 2017. i 2018. godini vezuju se za i naknadnom pameću. Inteligentno rješenje. Sjetite Hrvatsku. Prvo je iz Zagreba na knjižarske police se onoga što nas je Italo Kalvino naučio: „Na svijetu stigao gospodstveno nerazmetljiv i moralno izoš- postoji samo jedna dobra metoda. To je, naravno, inte- tren roman Marka Špadijera Bibliotekar (izdanje ligencija“. U ovdašnje iskustvo prenesen taj obrazac Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske). Na znači kuraž da u svom karakteru sačuvaš dostojan- svakoj od 323 stranice te fragmentarne slike Cetinja stvo Crne Gore. I da ga slijediš. Špadijer je taj pra- s kraja šezdesetih i sedamdesetih godina 20. vijeka, vac izabrao. Možda je i taj pravac izabrao njega. To čitatelj naiđe na neki detalj koji podsjeća, tjera na nije važno. U konačnici rezultat je istovjetan. Roman razmišljanje i oplemenjuje. Kakav omaž ljudima koji Bibliotekar, cetinjske zapisi integrisani literarnom prognani iz svoga herojskog svijete ne prodaju kuću sudbinom naratora, dokazuju da je piscu i danas, svojih otaca. Pohvala istinskim Cetinjanima koji su kada je sav taj cetinjski svijet još samo u sjećanjima, čuđenje svijetu. Ako bi se u jednoj rečenici trebala da do istine i pravila istinske jednakosti. O komunizmu, sažme ta knjiga, treba da se kaže - fascinantna skica kao Česlav Miloš u Poljskoj svojevremeno, on zna tih godina patnje grada bez čije bi slavne povijesti i deset puta više nego sve njegove kolege u književ- njegovih ljudi koji su je djelom i životima ispisivali, nosti zajedno. Zbog toga je njegov Bibliotekar jedin- cijeli naš svijet bio bjedniji i siromašniji. stveno inteligentan tekst u crnogorskoj nacionalnoj biblioteci. Jedan jedini. Velik i svoj. Cetinje prije pedeset godina nije nešto imalo veselo. Ne uspijeva se oteti organizacijskoj disci- Vitold Gombrovič je svojevremeno zapisao: Ako plini. To su godine kada duh provincije koja obo- si lično važan, onda će, ma stanovao i na najkonzer- žava moćne i snažne a gazi duhom jake muškarce vativnijoj tački zemljine kugle, tvoje svjedočanstvo i žene, opsijeda i zaposijeda grad. Špadijer manife- o životu biti važno; ali nikakva istorijska presa neće stacije tog duha jasno i precizno slika kao socijalnu iscijediti važne riječi iz nezrelih ljudi. patologiju neznalica. Problem neznalica je prepoten- Poslije objavljivanja romana Bibliotekar uz Marka cija, a problem prepotencije je brutalnost. Tu negdje Špadijera tako dobro stoji ovaj bespoštedni aksiom. staje i priča o vlasti, o utjerivanjima u vjeru i istje- Njegova svjedočenja o svijetu, pisana prije pedeset rivanjima iz partije, gazdama i seizima. A narator godina, silno su važna zajednici koja se legitimiše Petar Delja (Marko Špadijer) ne pretjeruje sa svojom kao zajednica u kojoj važe ljudska pravila. Špadijer,

122 123 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

velemajstor cetinjske duše. Jedan od nekolicine koji se on je jedinstven u korpusu savremene crnogorske u cjelovitu priču jer mislim da se ne smije izgubiti od nas, probudila uspomene na događaje iz djetinj- u dvadesetom vijeku rođeni i vaspitavani na Cetinju književnosti. Nije imao adekvatnu recepciju ali je i nestati tek tako istina o jednom velikom fizičkom stva. I upravo ta „aura“ , koja ima psihološko porije- a spremni su da o sudbini grada govore javno. Zreo za očekivati da će, poslije prevoda na velike jezike stradanju i hrabrosti da se prevaziđe.“ klo povezano sa osobenostima funkcionisanja našeg čovjek o kojemu smo mislili da znamo sve, a nijesmo, svijeta biti označen kao jedan od amblema recentne U pogovoru Marija Čolpa zapisuje da je to roman uma, vidljiv je izraz određenog estetskog doživljaja, izgleda, znali gotovo ništa. Poštovali smo njegov neu- evropske proze. Apsolutna književnost koja traži sebi koji hronologijom jednog neobičnog života, kroz koji se razvija i odigrava u našem umu dok čitamo pitan moralni integritet, čvrstinu njegovih svjetonazora ravnopravog čitaoca. Za sada, takvi su rjeđa bića od fragmente ukazanih neobičnosti, kazuje storiju koja roman Zuvdije Hodžića. Taj pisac dobro poznaje dra- i mudrost. Odavno se legitimisao kao važan intelektu- crnoga labuda. To ne znači da Spahiću treba upisati opstaje kao trag i/ili traganje o slobodi uma, slo- gocjene estetske mogućnosti efekta „aure“'. Široko alac s vizijom i odlučnošću. Nijesmo znali da je pisac. na saldo veličanstven poraz. bodi žene i njene osobenosti. „Bokeška sintaksa koju i suptilno koristi svojstva „aure“ materijala iz dru- Zapravo - nijesmo znali da je prvenstveno pisac s istan- U regionalnim okvirima, iz crnogorske produkcije autorka koristi, dotiče vrijeme koje se danas broji gih kultura i epoha - a da pritom ne sagriješi protiv čanim, klasičnim ukusom, koji se s upornošću sjeća- za 2017. najveći uspjeh postigao je roman Andreja skoro kao zaboravljen jezik, sjajna je dramaturška savremenog čitalačkog ukusa i takta. Tako je autor- nja i bez dodira s modom i gomilom vraća na Cetinju. Nikolaidisa Mađarska rečenica. I on je objavljen intervencija i ekvivalent potcrtavanja da se može ska pristrasnost ka tome da objavljuje i piše o onome Špadijer i Cetinje. Nije to sentimentalizam emi- van Crne Gore. Izdavač je Baybook. Napisan u pisati kolokvijalno a razumljivo, sa bravurama izraza što je bespovratno prošlo, formirala oko Zuvdije granta. To je traganje za Cetinjem kao mogućnost jednoj rečenici koju narator misli u vozu na rela- na kojima domicilni svijet ovog govornog područja Hodžića „auru“ pisca koji nam saopštava privlačne, normalnosti. Tako je nastao roman o razgradnji grada ciji Budimpešta – Beč. Centralna tema romana je može samo pozavidjeti“ - konstatuje Čolpa. jedinstvene vrijednosti. koja se uvlači pod kožu i djeluje kao nešto svakod- izbjeglištvo. Na neki način ta je knjiga imaginarna Nakon duže pauze, 2017. novi roman objavio Za anale, vrijedi zapisati de je 2017, zablistao i nevno. Sve do razure. Unikatna priča o intelektualnoj povijest balkanskih i evropskih izbjeglištava XX i je i Zuvdija Hodžić, autor sa rijetkim senzibilite- Aleksandar Bečanović. Njegov Arcueil (Nova knjiga, istoriji junaka koji su izbjegli kamenovanje i mržnji XXI vijeka, ispričana kroz dvije sudbine – narato- tom za ritmove i pedantnu mistifikaciju zavičajnih 2017.) u fokusu ima aferu Keller, prvi veći skandal u sinova koji žustro mrze izdanu domovinu. Roman rovog prijatelja Joea i velikog jevrejsko-njemačkog tema. Pod naslovom Svi moji (u izdanju OFK-a) biografiji Markiza de Sada. Kako primjećuje Vladimir koja pogađa i boli. Istinski sâm samcat u crnogor- filozofa Waltera Benjamina, čijim je djelom i tragič- Vujošević, ovaj se roman „sastoji i od tekstualnih fra- skoj književnosti u ovom vijeku. donio je prilično svjetlosti koja čovjeka budi i opo- nim krajem Joe opčinjen. Sudbine dva autora su po minje. Etiku i estetiku starih majstora pripovijedanja gmenata, dokumenata, pisama i rukopisa: izvoda iz Iz Zagreba je potom do nas došao i dugo najavlji- mnogo čemu slične, kao što su jedna drugoj nalik na obalu našeg uzburkanog vremena iznio je razu- sudskog spisa, svjedočenja Roze Keler (koje postaje vani roman Ognjena Spahića Calypso. Objavljen je sve izbjegličke priče: onih koji danas bježe iz Sirije u mljivim jezikom. Koristeći se pričama koje su pune jedna ogromna histerična rečenica koja se izgovara kod Frakture. U žanrovskome pogledu to je porodični Evropu, kao i onih koji su, poput Benjamina, poku- napetosti i dramskih nukleusa, do nas je iz davnine, bez pauze za uzdah, kao mlataranje davljenika pod roman. Kako primjećuje dr Aleksandar Radoman šavali pobjeći iz Evrope. donio znanje o čovjeku. Čak i kada nijesu oslonjene vodom; sintaksički spazam u kojem se zarezi jav- ostvaren je in continuo, bez unutrašnje kompozicione Te 2017. zanimljiv roman objavila je kod cetinj- na relevantne činjenice i događaje iz ljudske istorije, ljaju kao neka obilna psihosomatska tačkasta infek- podjele na poglavlja, paragrafe i sl. „Furiozna nara- skog Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja (OKF-a) istorija u epizodama tog uzbudljivog štiva nije neu- cija teksta), nepotpisani senzacionalistički novinski cija, bez stanke i predaha, donosi porodičnu sagu i Bosiljka Pušić, pod nazivom Eva. O svom romanu tralna u estetskom smislu i bitan je element narativne članak, pismo Horasa Volpola (inače, autora prvog familije Dedijer, no klupko porodične povijesti odmo- ona u predgovoru kaže: „Ova priča počinje stra- zavodljivosti. Hodžić vješto kapitalizuje efekte činje- „gotskog“ romana The Castle of Otranto iz 1764. i tava se kroz oneobičenu perspektivu – od samoga danjem djevojčice na pragu njenog djevojaštva. nice da su događaji koji nas zanimaju davno iscrpili prvog književnog teksta koji, u drugom izdanju, svoj kraja, ka počecima i opet natrag. Taj model drama- Februara 1942. godine donijeta je u bolnicu Meljine mogućnost svog postojanja i više ne postoje u čul- sadržaj opisuje kao gotsku priču), izvod iz pozorišne turgije đe na samome početku svjedočimo raspletu, sa teškim opekotinama po licu, vratu i šakama junaki- nom doživljaju stvarnosti. Oni postoje samo u ide- kritike jedne De Sadove drame, De Sadova kores- a uzroci toga raspleta bivaju osvijetljeni naknadnim nja ove priče koja nije imala ni punih trinaest godina. alnom prostoru našeg uma - pa baš iz tog razloga pondencija sa suprugom“. Za Arcueil, jedan od „naj- pripovjednim hodočašćima kroz prošlost, uokviren Bilo je to vrijeme kada je Boka Kotorska bila pod ita- takvi događaji imaju specijalne karakteristike, za apartnijih romana savremene crnogorske književ- narativnom instancom sveznajućega pripovjedača, lijanskom vlašću pa je i bolnica bila pod kontrolom razliku od onih, kojima se prikazuje sadašnje posto- nosti“ (Brković), pokazuje se kao tačno ono što je razultirao je romanom nelinearne, skokovite nara- italijanskih vojnih ljekara. Priča je ispričana u tre- janje. Prošlost, koju opet rađa naš um se neizbježno Lezli Fedler kazao povodom Poovog jedinog zavr- cije, sasvim osobenim u kontekstu savremene crno- ćem licu prema kazivanjima glavne junakinje, Eve. idealizuje. To je nepromjenjiva cijena njenog očuva- šenog romana: to je djelo „maskirano“ žanrom koji gorske književne produkcije“ – konstatuje Radoman. Ona mi je svoje doživljaje, djelić po djelić, pričala u nja. Minuli događaji, koji su rađaju u idealnoj mjeri „doslovno travestira“. Arcueil je roman o stvaranju Naravno, nijesu samo kompoziciona rješenja ta širokom vremenskom rasponu od nekoliko dece- u našim umovima i samim tim poprimaju značenje jedne žanrovske reputacije – konstatuje Vujošević. koja Spahićev roman čine specifičnim fenomenom nija. Posložila sam ih onako kako sam ih zapamtila i idealnih takođe, nose poseban sjaj, koji podsjeća na Godina 2017. bila je i u znaku kapitalnog pro- recentne crnogorske literature. I u polju stilistike možda ponešto slučajno izostavila. Sada ih zapisujem blistavu „izmaglicu“, koja bi kad bi je vidio bilo ko jekta „Nova Luča“ koji podrazumijeva antologijski

124 125 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

izbor djela crnogorskih autorki i autora, sabranih pjesnik koji, u granicama crnogorskog pjesništva, ide književnosti - to je ono što je u ovoj priči jako važno“ „Sve dobre priče su u najmanju ruku dvosmislene u 20 tomova. U drugom kolu objavljena su djela putem kojim se rjeđe ide. Osrednjost on sebi nedo- – kazao je Jergović. i blagoslovene nedostatkom dokaza“, sjeća se pripo- pušta. Njegov je opus u znaku otklona od nostal- Mađarske rečenice Sam među Ircima Miodraga Vukovića, Makarije ot Jergović je kazao i da žiri, prilikom odlučivanja, vjedač kako mu je govorio prijatelj gičnih konvencija misli i konvencionalnih osjećanja. Joe, centralna ličnost romana Andreja Nikolaidisa Črnie Gori Čeda Vulevića, Crnoturci Huseina Bašića, nije imao na umu političke aspekte nagrađivanja ove Samom sebi je lično važan. Sve to zajedno proizvodi koji je u jednoj rečenici ispisao pa najmanje dvosmi- Luđak je vječno dijete Boža Koprivice, Posvemašnja knjige, jer se politički apsekti ne smiju imati na umu odsustvo poze i odgovornost prema onome što on slenu priču, obilježenu ironijom prema pošastima narav Slobodana Blagojevića, Vavilonske riječi kada se govori o književnosti i knjigama . Ljubete Labovića, Montenegrini Radmile Vojvodić, kao pjesnik hoće opjevati. To podrazumijeva stav današnjice i autoironijom kojom su pisci našeg, jezika Preludiji i fuge Aleksandara Bečanovića, Poezija u odnosu na predmet pjesme. Jasan i naplavinama -„Na Njegoša se, poslednjih 150 godina, pozivao bili rijetko skloni – ocijenio je žiri. dana nenatrunjen stav. Doba potvrđuje da Đorđe kome god je to palo na pamet. Iz toga se rodilo više Pavla Goranovića i Stihovi od pijeska Dragane Istaknuti stvaralac Zuvdija Hodžić, za roman Šćepović nije statističar ili bilježnik koji računa na zla nego dobra, i to se nastavlja sve do današnjih Tripković. Svi moji, 2017. godine dobio je državnu nagradu sentimentalnost svog pokoljenja s kojim dijeli taloge dana, u svim ratovima i u svim “ - poručio je Jergović. Miroslavljevo jevanđelje. Odluka je, nakon tajnog gla- Za izdavače potpisani su Goran Martinović, zajedničkog, teatralnostima prožetog iskustva. On je On smatra da se nagrađivanjem književnosti, radi sanja, donesena većinom glasova, a u sastavu žirija Radiša Šćekić, Bogić Rakočević i Adnan Čirgić. U neka vrsta alhemičara koji je vođen veličanstvenom književnosti same, nagrađivanjem pisaca radi pisaca bili su predsjednik Mladen Lompar i članovi Milorad uredničkom odboru edicije „Nova luča“ su Milorad mišlju Hegelovom koja je izrečena prije 170 godina: samih, ispunjava ono što je trebalo biti osnova našeg Popović, Jovanka Vukanović, Živko Andrijašević i Popović, Radule Novović, Bogić Rakočević i Novica „Nije život duha onaj život koji se boji smrti i ostaje Vujović. duga prema najvećem crnogorskom i južnosloven- Bogić Rakočević. čist pred pustoši, već je život duha onaj koji je pod- skom pjesniku - a to je vraćanje Njegoša književno- nosi i u njoj opstojava“. Šćepović se sa duhom i otro- U obrazloženju žirija navodi se da nagrađeni „Nova luča“ je svojevrsni nastavak državnog sti i vraćanje Njegoša poeziji. izdavačkog projekta „Luča“ koji je sticajem raznih vima svoje savremenosti nosi sagledajući ih licem u roman Svi moji pokazuje da je književnost zapravo kulturnih okolnosti prekinut prije 30 godina. lice. Ne rješava probleme koje postavlja vrijeme. On -„Nagrađujući Čovjeka bez lica mi prilažemo taj zbir fragmenata iz života. „Hodžićev narativni opseg riječima razdire unutrašnje biće tih strašila, duboko kamenčić, taj mali korak, taj mali trenutak vraća- je širok i obuhvata period njegovih predaka, mla- Početak 2018. obilježila je knjiga pjesama Agnostik svjestan jeze vlastite konačnosti. Za njega, pjesme nju Njegoša onome čemu Njegoš zapravo pripada dalačke dane, one podatke iz životnog okružja što i nebo crnogorskog književnika Milorada Popovića, su zadatak života. Možda od poezije zahtijeva pre- – kazao je Jergović čestitavši Popoviću u ime žirija i u sebi nose neku misteriju i konkurišu životnim objavljena u izdanju OFK-a. više, no i sama ta želja daje fascinantne rezultate. u svoje lično ime nagradu. činjenicama, zatim preispitivanje sebe i vremena u To je knjiga poezije nakon desetogodišnje pauze, „Uvaženi članovi žirija za Njegoševu nagradu, za kojem živi, nizanje sažetih činjenica i detalja iz stvar- kojoj su prethodila dva Popovićeva kapitalna romana mene koji sam rođen u Katunskoj nahiji, u vrijeme nosti s povremenim oslanjanjem na maštu“ - piše u Nagrade Karnera i Čovjek bez lica. O knjizi su pisali Dragana dok su još mladi i stari, jedva pismeni seljaci, ali i obrazloženju. Tripković i Pavle Goranović. „U veoma interesan- Književniku Miloradu Popoviću uručena je analfabete, govorili naizust dijaloge likova iz Gorskog tnoj i sve razuđenijoj stvaralačkoj avanturi, nakon Njegoševa nagrada za 2017, koja mu je pripala za vijenca, i pričali anegdote o vladici Radu kao da su s Prijevodi dvije pauze između objavljivanja pjesničkih knjiga, roman Čovjek bez lica. Nagradu mu je uručio pred- njim drugovali, dodjela Njegoševe nagrade ne pred- koje je prevashodno uslovilo predano bavljenje ese- sjednik Crne Gore Filip Vujanović. Odluku o laureatu stavlja samo jedinstveno profesionalno priznanje Knjiga poezije Raskršća Milorada Popovića, u jistikom, a potom i prozom, Milorad Popović nam se donio je međunarodni žiri u kojem su bili Bogomil nego ima i osobito simboličko i moralno značenje. kojoj su objavljene najznačajnije pjesme ovog crno- opet obraća u stihovima, pročišćenim i promišljenim. Đuzel iz Makedonije, Ivan Lovrenović iz Bosne i Hvala vam za ovu veliku čast koju sam primio bla- gorskog autora, prevedena je na njemački jezik u Tako još jednom dokazuje da nije po srijedi povratak Hercegovine, Rusanka Lyapova iz Bugarske, Dušan godarno i ponizno“ – poručio je Milorad Popović. izdanju Leipziger Literaturverlag iz Lajpciga. pjesništvu, jer iz tih prostora suštinski nije ni izbivao. Šarotar iz Slovenije, Jovica Aćin iz Srbije, Miljenko Nagradu „Meša Selimović“ za najbolji roman Stihove je sa crnogorskog na njemački jezik pre- Stoga nije riječ o dvostrukom ili ponovnom povratku, Jergović iz Hrvatske i Vlatko Simunović iz Crne na govornom prostoru BiH, Crne Gore, Hrvatske i vela književnica i prevoditeljica Cornelia Marks. U nego o autorovoj dodatnoj sigurnosti i jačanju svije- Gore. Srbije 2017. godine osvojio je crnogorski pisc Andrej njemačkom izdanju nalazi se izbor iz Popovićeve sti da pjesnički stanuje čovjek na svijetu: određene U ime žirija, na ceremoniji uručenja Njegoševe Nikolaidis, za roman Mađarska rečenica. Odluku knjige, a njemačko, odnosno crnogorsko-njemačko teme mogu se izgovoriti jedino čistim stihom“ - piše nagrade, obratio se Miljenko Jergović kazavši da je donio žiri 17. Međunarodnih književnih susreta izdanje, biće predstavljeno na ovogodišnjem Sajmu Agnostik i nebo Goranović o knjizi . su članovi žirija pri odlučivanju “slobodno čitali”. „Cum grano salis“ u sastavu Adisa Bašić (predsjed- knjiga u Lajpcigu. Iste godine novu knjigu pjesama, Doba, objavio „Slobodno smo razmišljali o knjigama, slobodno nica), Hadžem Hajdarević, Slobodan Šnajder, Pavle Cornelia Marks dobitnica je radne stipendije je i Đorđe Šćepović, sofisticiran i beskompromisan smo razmišljali o piscima, slobodno smo razmišljali o Goranović i Mile Stojić. za ovaj prevodilački poduhvat, za prošlu godinu,

126 127 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI od umjetničke zadužbine Saksonije-Anhalta važni za crnogorsku kulturu, najpoznatiji je kao pisac se oglasio, crnogorska poezija studila je u Njegoševoj Izbor iz savremene crnogorske proze i poezije (Kunststiftung des Landes SachsenAnhalt). posvećen pjesništvu kao izabranoj poeziji i pjesnik sjeni. Teška kora tradicionalnosti zatvarala je krea- Roman Putnik crnogorskog pisca Sretena sa biografijom koja je u znaku odsustva teatralnih tivni prostor. Ne mistifikujući svoje puteve, sjećajući Andrej Nikolaidis, Mađarska rečenica Asanovića, objavljen je 2018. u okviru prestižne gestova. Lompar je preteča, predvodnik i najdosljed- se tih početaka, naglašavao je da nije stvarao dru- međunarodne edicije Sto slovenskih romana na niji predstavnik postmoderne pjesničke generacije u gačije zbog prevrata, već zbog odgovornosti prema Sve se to čini beskrajno daleko sada, svaka od makedonski jezik. Jedan od najvažnijih romana crno- Crnoj Gori. Otmjen, suzdržan, lapidaran u izrazu i samome sebi. Na dan kada otišao u vječnost, imao je anksioznosti koje su obilježile moj život, sada, dok gorske književnosti sa crnogorskog je preveo Dimitar iskazu, u svemu nalazeći ,,starogrčku mjeru“, on je status vodećega glasa crnogorskog pjevanja i mišlje- voz klizi ravnicom Mađarske, odvlači me od Baševski. Knjigu je objavila izdavačka kuća Slovo, a najviše crnogorski i najviše evropski pjesnik, najviše nja s evropskim i mediteranskim usmjerenjem. S Budimpešte, vuče me ka Beču, gdje ću na aerodromu za izdavača je potpisana Ljupka Hristova Baševska. svoj i najviše naš. Obrazovan, kulturan, najistaknu- njim je otišao odstupnik od duhovne tradicije kojoj ponovo proći kraj prodavnice duvana u kojoj sam u tiji naš likovni kritičar, znalac istorije umjetnosti od geografski pripada, crnogorskog patrijarhata koji dolasku kupio šteku Gauloises-a bez filtera za lju- Nakon dva izdanja kod beogradske izdavačke poeziju poštuje kao boginja pamćenja. Lompar nije početaka do naših dana, pjesnik snažne imaginacije, baznu mađarsku domaćicu – 63 eura, ne primamo kuće Geopoetika, roman Teuta Miraša Martinovića pristao biti puki, raštimovani ljubitelj pamćenja koji liričar i mislilac, mnogo puta neposredno suočavan kartice, samo gotovina, rekla je prodavačica – odvući dana doživio je i drugo izdanje na albanskom jeziku u ime kolektiviteta sabira fragmente prošlog. Bio mu sa sopstvenom smrću, na tankoj žici između nje i se, kao prebijeni pas u tihi kutak, u neku od stakle- (prevod Zenun Rexhepi) u izdanju prištinske izda- je zahvalan, ali je svoju pripadnost iskazivao sto- života, Lompar je u poeziji nalazio uporište za trajanje nih kabina za pušače, tamo cupkati sa kafom u papir- vačke kuće Koha. Roman je objavljen u prestižnoj jeći mu nasuprot. To je ona klasična pozicija tragič- i u životu i u budućnosti... Svejedno da li je pjesma noj čaši u ruci, paliti cigaretu za cigaretom pa se, ediciji Liburnija, koju uređuje Flaka Suroi, u kojoj su kog junaka koja je u temelju evropskoga pjesničkog nastala na mnogo puta ispisanom palimpsestu, ili smrdeći na duvan nadaleko, dakle izazivajući podo- zastupljena djela značajnih stranih i domaćih pisaca. iskustva. Poezija je ono u što je uložio svoje vrijeme snom pročitanom knjigom iz zapaljene aleksandrij- zrenje putnika i aerodromskog osoblja, ukrcati na i ono što je volio. Prostor stvaralaštva tretirao je kao Prethodno, na albanski su prevedene još dvije ske biblioteke, u kamen Duklje uklesanim epitafom, avion za Podgoricu, sve se to čini daleko i još dalje, pravo na sopstvenost i mogućnost doživljaja lične knjige Miraša Martinovića. Dita e fundit e Eskilit izmaštanim ili istinitim pismom monahinje i vlaste- dok se voz ljulja kao kolijevka a ja tonem u san, i /Poslednji Eshilov dan/, objavljen u Tirani kod linke, grešnog raba, Slovom Crnojevića štamparije, uzvišenosti. Ostaje za njim ono za što je Bel rekao da je - protiv smrti. Jezik i tvrđave sjećanja. A to je sve. dok tonem nestajem sam za sebe, kao da stojim na poznate izdavačke kuće Onufri i Kronika e paduk- fragmentom zapisa, onim što je nepovratno prošlo obali i gledam kako se spuštam u dubinu vode, shm e /Nevidljivi ljetopis/, kod izdavača Pietro ili nadživjelo vjekove i vrijeme, lirski doživljaj pre- nestaje sve ono što sam ja, svaka od mojih anksio- Bogdani, Brisel/Priština. tvarao je u čistu poeziju, ljepotu i poruku. znosti, bez kojih nikada i nisam imao ništa, u sva- U izdanju Voland & Quist iz Drezdena objav- Postojanost je bila njegov fundamentalni rezon, kom slučaju ništa osim njih nisam imao ja kao pisac, ljen je njemački prijevod Mađarske rečenice Andreja a poezija svetilište. Ono što je stvarao u poeziji, u jer ja, kao pisac, njima, dakle anksioznostima, dugu- Nikolaidisa. Roman je prevela Margit Jugo. To je crnogorskoj nacionalnoj biblioteci ima, zaista, status jem svu svoju takozvanu umjetnost, zbog čega je, nakon romana Sin i Dolazak, treći Nikolaidisov relikvije. Između korica svake svoje knjige smještao da bih ostao umjetnik, bilo nužno ostati anksiozan, roman objavljen u Njemačkoj, kod istog izdavača. je dio samoga sebe, ono za što je vjerovao da bi tre- što mi, srećan je Čovjek, aleluja!, nikada nije pred- balo da bude njegova prepoznatljivost za vrijeme u stavljalo problem, prije svega zato što svoju egzi- kojemu će biti prošlost. Njegov odlazak je odlazak stenciju ne mogu zamisliti bez anksioznosti, kao što Hronika smrti predanoga čuvara crnogorskog jezika. Komentarišući je ne mogu zamisliti ni kao sretnu, sve samo to ne, Godina 2017. pamtiće se i po odlasku Mladena domete i mogućnosti pjevanja i mišljenja, citirao je jer to bi značilo da ću ostati bez svih onih rafiniranih Lompara. Preminuo je 15. avgusta, u Kotoru. Bio je Hajnriha Bela i podsjećao da je jezik najvredniji pri- užitaka koje donosi tuga, koja ne nestaje ni sada, u predsjednik Crnogorskog PEN Centra, jedan od naj- rodni posjed čovjeka „kiša i vjetar, oružje i ljubavnica, vozu koji juri kroz Mađarsku, tuga koja se vuče za značajnijih i najistaknutijih crnogorskih književnih sunce i noć, ruža i dinamit, ali nikad samo jedno od mnom kao šareni balon od helijuma zakačen za rep stvaralaca, likovni kritičar, rukovodilac značajnih to dvoje; uvijek je opasan jer objedinjuje suprotnosti psa-lutalice, leluja tuga nad mojim repom dok sto- institucija kulture, borac za afirmaciju crnogorske - hljeb, nježnost, mržnju, a u svakoj, svakoj pa i naj- jim na obali mađarskog mora i gledam vlastiti odraz kulture jezika, njenog multietničkog i multikonfesio- manjoj rječci krije se još ponešto, pa makar i nevid- u vodi, kako se udaljava od mene, a sa njim i ner- nalnog sklada. Mada su njegovi angažmani u dome- ljivo, nečujno, nedodirljivo: smrt. Uostalom, sve što je voza zbog ljudi sa kojima živim i njihovih običaja, nima istorije umjetnosti i muzeologiji neprocjenjivo napisano, napisano je protiv smrti.“ U vrijeme kada od kojih ne mogu živjeti, nervoza zbog njihove

128 129 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

ogavne muzike, nervoza zbog toga što su glasni, bijes zbog kojega nikada nisam imao ništa lijepo reći baš tako, da ne govorim o tome da će mizantropi što je tonulo sada izranja iz tamne vode, vraća se k zbog toga što ne umiju postojati a da ne emituju o vlastitoj egzistenciji, mizernoj i izlišnoj, egzisten- biti posljednji koji će napustiti Čovjeka, što nipošto meni, ponovo uspostavlja blizinu sa mnom, i znam: buku, zbog toga što javne površine shvataju kao ciji, međutim, koja ima jednu olakšavajuću okolnost, nije olakšavajuća okolnost, to je jasno i u vozu koji još koji kilometar bliže Beču i sve ono anksiozno svoje privatne, i neprekidno se šire, svoju imovinu činjenicu da nisam odabrao dodvoravanje svjetini, juri ka Beču, u vozu u kojem nikako da do kraja moje, što se činilo beskrajno daleko na mom snenom i svoje egzistencije, koje nisu drugo nego estetski činjenicu da sam svjetinu iritirao, fakat da od svje- potonem u san, zbog čega se sve moje anksioznosti putu kroz Mađarsku, biće mi bliže od jučerašnjeg zločin, udaljava se od mene sve što me je dovodilo tine koju prezirem nisam tražio naklonost, nego čine, rekoh li, beskrajno daleko, ali ne i nepostojeće, dana u Budimpešti, toplog ugodnog dana koji je do bijesa, kao da me nikada nije nerviralo odsustvo mržnju, koju sam i dobio, ja, koji sam čitav život bje- daleko ali ne i izbrisane, stoga kao da ih vidim kao počeo doručkom u italijanskom restoranu preko puta diskrecije koja je tim ljudima, njima!, svojstvena, kao žao od mnoštva, da bih, kasno, odveć kasno, tek drvored kraj kojeg projuri voz, tako vidim nervozu Muzeja književnosti, nastavio kratkim espresom uz da me nikada nije nervirala gomila, mnoštvo, pa čitajući Benjaminovu Jednosmjernu ulicu saznao da zbog toga što sam zaglavljen između potrebe za cigarete na terasi Costa Coffee, dana koji me odveo Hart i Negri, čije se gostovanje u Kotoru pretvorilo je Ad plures ire, pridružiti se mnoštvu, kod Latina revolucijom i svijesti da revolucija svijeta više nije na Sajam knjiga gdje smo, kolege pisci, vodili debatu u fijasko za koji sam ja nerado preuzeo odgovornost, značilo – umrijeti, što će reći: živjeti u gomili znači moguća, nervozu zbog toga što apokalipsa nikako o nacionalnoj književnosti i smrti nacionalne države, ali ne prije nego sam Negriju, nezadovoljnom zbog umrijeti, premda nisam siguran da je to razlog zašto da se desi, nervozu jer znam da je želja za apokalip- vodili debatu pod pokroviteljstvom Evropskog par- toga što je publika na kotorskom trgu svojom vikom pri pogledu na gomile tijela osjetim fizičku mučninu, som pouzdan znak odsustva vjere, potvrda nemo- lamenta, što je, je li, čast, pa i zadovoljstvo, jer je ometala izvođenje njegove predstave, zlobno rekao zašto ni na tren ne mogu zadržati pogled na roju gućnosti da se nosimo s anksioznošću koju nemi- honorar bio raskošan, to smo se složili, premda su what can one do: multitude tends to be noisy, no to pčela, koloni mrava ili crvima koji su napali meso, novno donosi iščekivanje kraja koji će nas napokon nam stavovi o predmetu debate bili prilično uda- je, pokazaće se, tek bilo zagrijavanje za istinsku kata- bilo čemu što me podsjeća na grupisanje ćelija, dakle snabdjeti raspletom i objašnjenjem, da ne govorimo ljeni, što je, pretpostavljam, i bila namjera organiza- strofu, koja je nastupila sat kasnije, kada je izvođe- na teksturu života, koji mi se najdublje gadi, kao što o anksioznosti u iščekivanju odgovora na pitanje: tora, pokazati svu raznorodnost evropskoga mišlje- nje druge Negrijeve predstave prekinuto zbog mi se gadi i smrt, kojoj po pravilu prethodi ultima- ima li uopšte raspleta i objašnjenja; anksioznosti koja nja, blablabla, debata kao debata, izlišna, ali ne posve, nestanka struje, jer su izgorjeli kablovi koje je posta- tivna neugodnost, kao što mi se, prisjećam se u polu- raste kako postajemo sve bliži odgovoru, kako postaje jer neko je, već se ne mogu sjetiti ko, rekao kako je vio idiot-tehničar, na to mjesto postavljen od idiota- snu, u Mađarskom vozu, gade i nerviraju me i poli- sve izvjesnije da na mjestu odgovora nema ničeg, mađarska književnost dokaz da nacionalne književ- producenta, za čije je namještenje bio odgovoran tika, i ja u njoj, pa ekonomija, savremena umjetnost, nervoze zbog činjenice da je u meni sve manje nade nosti ipak imaju određene samo njima svojestvene idiot-urednik programa, dakle ja, stoga je, baš mene kapitalizam, MTV, fusion kuhinja, ljevica, desnica i i vjere a sve više nepovjerenja koje nužno vodi u odlike, jer mađarska književnost, to je mađarska među svim ljudima, bijesna rediteljica Negrijeva liberali, zbog čega bi se moglo, zbog čega bi se moralo paranoju, a to je tako poražavajuće, jer tako me inten- rečenica, jer se u mađarskoj književnosti gaji kult komada vukla za ruku po kotorskoj Pjaci od kina, reći da sam odvratni mizantrop, čega se ne stidim, zivno nerviraju paranoici, nervira me njihovo uvje- duge mađarske rečenice, o čemu mislim dok voz insistirajući da baš ja budem taj koji će izaći pred čime se ponosim, jer ovako stoje stvari sa nama renje da postoji skrivena moć koja upravlja našom tutnji kroz predgrađe Beča, o mađarskoj rečenici, publiku i saopštiti da zbog grube greške organiza- mizantropima: kao što suprotnost ljubavi nije mržnja, stvarnošću, ta tako nesofisticirana misao, kao religija koja je zgodna metafora za život, i sam dugačak i tora predstava neće biti izvedena do kraja, učinila nego ravnodušnost; kao što suprotnost vjeri u Boga za još gluplje ljude, što mora iznervirati čovjeka, jed- nepregledan, lišen mjere, život koji je mogao biti je to vjerujući da će meni biti neprijatno stati pred nije iskaz Bog je mrtav, nego Lakanovo “Bog je nesvje- nako kao što nervira teškoća sa kojom ljudi prihva- ispričan i proživljen drugačije, sa preciznijom inter- publiku i reći im da se tornjaju kući, što za mene, stan”; kao što nihilist nije onaj koji odustaje od revo- taju haos, jer: naravno da ćemo kad-tad uočiti puko- punkcijom, sa tačkama i novim redovima, jer ank- naravno, nije predstavljalo nikakav problem, jer mi lucije jer drži da svijet, kao femme fatale u dobrom tine u svakom narativu koji nam se nudi kao objaš- sioznosti zahtijevaju tačke, jer anksioznosti zahtije- se za kotorsku publiku jebalo jednako kao i za redi- noireu, treba prepustiti vlastitoj propasti, onaj koji njenje, ali zašto tada pribjeći fantaziji, zašto kreirati vaju uskličnike!, život ispričan bez ponavljanja i sa teljicin mediokritetski komad, jer je bilo jasno da društvene revolucije odbacuje jer razumije da je kapi- paranoičnu konstrukciju koja treba zatvoriti rupe u manje viškova, sa više svijesti i manje sna, mislim svako onaj ko poslije petnaest minuta teatarskog talizam već revolucionarizirao svijet, nego je nihilist slici svijeta, nije li dostojanstvenije prihvatiti pra- dok voz stiže na bečki Hauptbahnhof, putnici se mučenja, koje je ta nesretna žena, ta rediteljica, sma- onaj koji, usprkos tome što je jasno da revolucije ne zninu, odsustvo, manjakvost i tako se prepustiti ank- dižu iz svojih sjedala i po prvi put ih od ulaska u trala svojom umjetnošću, nije napustio trg, napustio znače promjenu svijeta, nego tek preraspodjelu druš- sioznosti koja se, kako nas uče psihoanalitičari, javlja voz primjećujem dok jure ka izlazu vukući svojue ga negodujući zbog besramnog amaterizma koji mu tvene moći, usprkos tome što su revolucije način da zbog nesnošljive blizine Realnog – odnosno njegove kofere, čiji točkovi kao da sviraju neki dementni val- je bačen u lice, zaslužuje da bude mučen satima, se sve promijeni, samo da bi sve ostalo isto, ipak praznine koja, brže-bolje, ovim ili onim simboličkim cer, tako mislim znajući da više nemam izbora, danima i godinama, što teatrom, što bičem, udaljava zahtijeva revoluciju; tako i suprotnost vjeri u Čovjeka poretkom mora biti prikrivena, mislim u vozu koji nemam prostora za dalje okolišanje, meandriranje, se, rekoh, od mene bijes kojim sam, oduvijek, bio nije mizantropija, nego new age humanitarizam, je već napustio Mađarsku i ušao u Austriju, i gle, odlaganje: vrijeme je da zatvorim mađarsku obuzet kao što su, kažu, ljubavlju bili obuzeti sveci, svođenje čovjeka na nedostojno dijete Majke Prirode, već su mi sve moje anksioznosti bliže, kao da ono rečenicu.

130 131 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI

Milorad Popović, Agnostik i nebo u vrijeme baronȃ Mamule i Filipovića – ili su se seirili postao je povijestan: u prizemlju palate što je između mene i Todora Kadića – u apoteci K Spasitelju – i mojih koraka ostao će pamtiti ZADARSKA FUGA tražio prašak za glavobolju. samo ćutljivi prezir sve do svršetka svijeta. Dok sam opipavao zaboravna dosada i nepomičnost – A mene je toplu oker fasadu osuđena na nepomično čekanje. po svoj prilici: Već je sjutra: na vratima zgrade Između mene i moje braće bez muškog leleka Crveni žar mjeseca rastače se u havajskoj košulji izlegla se dvoglava bijela zmija stranih konzula u svjetlost koja ranjava: i u isto tako šarenim bermudama gordosti i vlastohleplja i predstavnika štampe lišena crvenila prikaza se crnomanjasti zdepasti lik: koja je popila krv Pera i Mirka u tišini sahranila i unutrašnjeg plamsanja. otkinuta glava a Danila toliko uzoholila mala patulja pokajnica: Sjećanja imaju mutan zvuk Đorđija Savova. da je povjerovao braća Mašan i Vuko nalik sudaru metalnog sića Zazivljem priviđenje kako mu puška ni sablja sinovac Krsto obješenog na konop od kostreti mučaljivog i ćudljivog “knjaza crnogorskog” ne mogu doakati. Đakomo Han, direktor redarstva sa bunarskom vodom. kako ga titulisahu Sinovi Tomovi i Stankovi Nikola Andrović, fotograf i ljekarnik Omamljen korčulanskim vinom na grobnom spomeniku u Belafuži: bili su ustrašeni konte Frane Boreli i slankastim mirisom ženskih tijela prolazim preko Piazze dei Signori u uniformi ruskog husarskog časnika; od mojih petrogradskih veza Natko Nodilo, vlasnik lista Il Nazionale i četiri kantuna: u crnom diplomatskom fraku; i ratnih vještina: gospođa Pjerina Kasteli zastajem na početku u svečanoj narodnoj nošnji zatirali su tragove svake moje rabote i njena sluškinja Zoe”. ulice Svetog Mihovila sa zlatnim tokama – u diplomatskim salonima Snažna krivonoga prikaza koja se danas zove Klaićeva kad crnomanjasti lik u bermudama i među krvavim sabljama. malo zastade i glas mu ohrapavi: ispred dvospratne palate proslovi ravnodušno Zloj tišini prepustili su “Ovamo vrijeme ne protiče na broju dva. glasom onoga svijeta: i moja neprijateljska djela spram njih: nemamo uši da slušamo U prizemlju zgrade je optika Bajlo “Moja se crna kosa prvo su slali svoje asasine i ne znam u čemu sam se probudio: i apoteka Poluotok. pretvorila u travu: jednog za drugim u Zaru je li ona crna zemlja Obnevidio od surukastog svijetla crno sunce pod zemljom i onda je Danilo popio čašu kamenja, suvoće i munja približih se zidu: veliko je neprozirno oko koju je meni bio namijenio: iz koje ubježah u Kotor tražim natpis s godištem otvaranja ljekarne. obasjano ugljem pošto sam Todoru dao livor a onda u Zaru Možda je baš na prvom spratu crna je mrlja što će ga okrenuti još natopljena osvetom i gordošću. (na vratima danas piše Obitelj Storić) u crnoj noći – put pleći Zeka Manitoga Dižu li krvomutnici stanovao Gospodin Đorđije zato oko mrtvaca nije lebdeće. iz kojih je šiknula loza krvi svoje bijesne oči prijestolonasljednik crnogorski Ono pogleduje prije nego se strmoglavio i snuju li intrige među potomstvom. nesuđeni vladika unutar oglodane lobanje na kotorsku rivu. Slade li se predsjednik Senata razabirajući udrvenjene Ja mnim stoga da su braća i sinovci pouzdanik ruski okamenjene snove. na glas da sam se prestavio što se sinovi Stankovi i Savovi oficir carskog husarskog puka Ipak, nijesam se dvojio oko toga i da se moja krv ugasila dohvatiše za grla bijela kavaljer raznih ordena jesu li moju smrt oplakivali i pretvorila se u smolu i jedan drugome iskopaše kuću tužni emigrant senatori, žbiri, zavjerenici samo procijedili kroz zube: od onda pa zanavijek? koji je u Zadar carski i ćesarski činovnici Krepa je pas. Jesam li ostao sa Cetinja bio ubježao savjetnici Azijskog departmana Zekov posljednji čas sȃm i dovijeka

132 133 LJETOPIS CRNOGORSKI LJETOPIS CRNOGORSKI skraćen Đorđe Šćepović, Doba obezličen u carstvu nemušta jezika: samo dio prašine bez prošlosti Posjed koju ne prati istorija?” Majka je prodala imanje

2. koje je naslijedila od svog oca Srebrnasto lice zore još onda kad je on kretao na veliko putovanje pomaljalo se dok sam hodao imanje pored puta koji vodi do stare seoske bogomolje prema hotelu Bastion. Za pultom recepcije stoje imanje zaboravljeno, zapušteno, davno stavljeno na doboš vitka crnka u blistavoj ljetnjoj haljini kupili su neki ljudi i vitki crnomanjasti mandrilo iz jedne daleke zemlje u mornarskoj majici. Crnka mi pruži ključ od sobe i na njemu izgradili farmu gledajući me izazovno patuljastih, razdraganih svinja, reklo bi se sažaljivo. Pravio sam se još više pijanijim zemljom moga pretka sad hodaju svinje još više usporenijim i čekaju dan kad će noževi da se priljube uz njihove vratove. i dok sam se okretao prema liftu Od novaca iz zemlje svinja momak se nagnu prema njenom ramenu ja i majka kupujemo neku drugu zemlju i poljubi je u vrat. sa dva ili tri mjesta za ukop, Širom sam otvorio prozor hotelske sobe još uvijek ne znamo, koji gleda u portal crkve ali, jedno imanje se mora zamijeniti drugim, Gospe od Zdravlja. Jer, valja misliti na budućnost S ulica kojima sam lutao još dopiru glasovi.

Paradoksos

Ako je samo Prvi među nama bezgrešno začet onda smo svi mi ostali nastali iz grijeha, (uključujući i dvanaest pratilaca Prvog), naše su majke bludnice, mada, one su opštile s našim očevima, nije pošteno obilježiti žene, uzorne domaćice,

134 135 LJETOPIS CRNOGORSKI

brižne majke i odane supruge koje nijesu oskrnavile svetost braka i nijesu imale afere s duhovima, nijesu činile preljubu i kasnije je pravdale zavodljivim pričama, Ako je samo jedan od nas začet bez grijeha kako to da svi ostali jesu u milosti oca njegova i uživaju pravo na svete tajne, paradoksos, u slobodnom prevodu protiv očekivanja omiljena je figura jevanđelista, i to je u redu

Tirani

Iz nemoći izniknu tirani u nemoći i krv prospu nemoćnih za odbranu

U vjeri odrastu tirani iz vjere smrti posiju na vjeru se uvijek pozovu kad vjerujuće zakuju na krstove od iverja što nalik je hrastu

136 In memoriam Izdavač: NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKE

Za izdavača: DANILO IVEZIĆ

Urednik: PETAR POPOVIĆ

Suradnici: DELIĆ DINKO DRAŠKOVIĆ ZORAN GORANOVIĆ PAVLE KATUNARIĆ SANDRA KATUNARIĆ VJERAN LALOVIĆ DRAGUTIN LUČEV JOSIP LUKOVAC BRANKO Strahinja Marović 1937. - 2018. JOVANOVIĆ BOJAN MAROEVIĆ TONKO MIŠKOVIĆ DUŠKO PAVIĆ LANA POPOVIĆ DIMITRIJE POPOVIĆ PETAR POPOVIĆ ZORKO ROKSANDIĆ DRAGO SIMUNIĆ VLATKO TENŽERA MARINA TODOROVIĆ NEBOJŠA

Grafički likovno oblikovanje, priprema i tisak: SKANER STUDIO d.o.o., ZAGREB

Naslovnica: - Dio ceste, koja vodi od Njeguša na Cetinje - Fotografija iz knjige dr. Ivan Hoić: Slike iz obćega zemljopisa - knjiga V. Matica hrvatska, Zagreb 1900.

Ljetopis je tiskan uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. Ljubomir Kuljača (1938.-2018.) ISSN 1334 - 7128 OBJAVLJENI LJETOPIS CRNOGORSKI NASLOVI Zagreb, br. 8, god. 2017/18. IZ 2017/18.

LJETOPIS CRNOGORSKI Zagreb br. 8, god. 2017/18.