Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Vuk, Leonard
Undergraduate thesis / Završni rad
2020
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Polytechnic of Međimurje in Čakovec / Međimursko veleučilište u Čakovcu
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:110:096816
Rights / Prava: In copyright
Download date / Datum preuzimanja: 2021-09-25
Repository / Repozitorij:
Polytechnic of Međimurje in Čakovec Repository - Polytechnic of Međimurje Undergraduate and Graduate Theses Repository MEĐIMURSKO VELEUČILIŠTE U ČAKOVCU
MENADŽMENT TURIZMA I SPORTA
LEONARD VUK
EVOLUCIJA TAKTIKE I SUSTAVA TRENINGA U NOGOMETU
ZAVRŠNI RAD
Mentor:
Tomislav Hublin, v. pred.
ČAKOVEC, 2020. MEĐIMURSKO VELEUČILIŠTE U ČAKOVCU
MENADŽMENT TURIZMA I SPORTA
LEONARD VUK
EVOLUCIJA TAKTIKE I SUSTAVA TRENINGA U NOGOMETU
THE EVOLUTION OF FOOTBALL TACTICS AND TRAINING SYSTEM
ZAVRŠNI RAD
Mentor:
Tomislav Hublin, v. pred.
ČAKOVEC, 2020. SAŽETAK
Cilj je ovog rada opisati i pojasniti evoluciju taktike i treninga u nogometu. Ukratko će se objasniti što je to taktika u nogometu, kako se ona razvijala kroz povijest, na koji se način primjenjuje te koliko je bitna za samo odvijanje i razvoj nogometne igre. Uz to, u radu će biti opisan i sustav rada trenera budući da su oni glavni čimbenici za provedbu taktičkih komponenti, a isto tako uvelike utječu na razvoj mladih kroz stručno-selektivni proces.
Poseban naglasak stavljen je na razvoj taktike od njenih najranijih početaka do danas. Spomenut će se taktička sredstva nogometne igre (individualna i kolektivna) te objasniti osnovne pojmove kao što su sustav nogometne igre, taktički stil, koncepcija, varijanta, formacija itd. Zbog velikog broja različitih formacija i stilova koje taktika nosi, ovaj je rad podijeljen kronološki od samih početaka u drugoj polovici 19. stoljeća pa sve do danas. Kao neizostavan dio navest će se osobe koje su bile i jesu revolucionari nogometa i kao takve zaslužuju posebnu pažnju.
Ključne riječi: nogomet, taktika, evolucija, sustav, formacija, trening, UEFA
Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
SADRŽAJ
1. UVOD ...... 4
2. ANALIZA NOGOMETA I TAKTIKE U NOGOMETU ...... 6
2.1. TAKTIKA I TAKTIČKI POJMOVI ...... 7 2.2. SUSTAVI U NOGOMETNOJ IGRI ...... 10 2.3. POZICIJE IGRAČA U NOGOMETU ...... 11 3. RAZVOJ NOGOMETA U 19. I 20. STOLJEĆU ...... 13
3.1. PIRAMIDA 2-3-5 ...... 15 3.2. DUNAVSKA ŠKOLA ...... 16 3.3. W-M FORMACIJA...... 16 3.4. RAZDOBLJE NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA ...... 18 3.4.1. Mađarska „Laka konjica“ ...... 18 3.4.2. Peleov Brazil i pojava 4-2-4 formacije...... 21 3.5. TOTALNI NOGOMET ...... 23 3.6. CATENACCIO ...... 27 3.7. OSAMDESETE I DEVEDESETE ...... 31 3.7.1. Formacija 4-4-2 ...... 31 3.7.2. Formacija 3-5-2 ...... 35 4. MODERNA ERA 21. STOLJEĆA ...... 36
4.1. TIKI-TAKA ...... 36 4.2. „GEGENPRESSING“ ...... 39 4.3. 2014. – 2018. REAL MADRID ...... 40 5. UEFA LICENCIRANJE TRENERA U RH ...... 41
5.1. PROGRAM COERVER COACHING ...... 42 6. UČESTALOST DOMINANTNIH TAKTIČKIH SUSTAVA U ZAVRŠNICI „UEFA-INE LIGE PRVAKA“ ...... 45
7. ZAKLJUČAK ...... 50
8. LITERATURA ...... 51
POPIS SLIKA ...... 53
POPIS TABLICA ...... 54
Međimursko veleučilište u Čakovcu 3 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
1. UVOD
Nogomet je jedan od najpopularnijih momčadskih sportova današnjice u kojem se dvije momčadi natječu s ciljem postizanja više pogodaka od protivnika. Igra se odvija na travnatom terenu pravokutne površine dimenzija 100 – 110 metara dužine i 65 – 75 metara širine. U tom su prostoru tijekom nogometne utakmice raspoređena 22 igrača u 2 momčadi. Za odvijanje nogometne utakmice zadužena je skupina od četiri sudca koja danas u nekim natjecanjima UEFA-e može biti sastavljena i od 6 sudaca. Utakmica traje 90 minuta. Nakon prvog poluvremena, koje traje 45 minuta, slijedi pauza od 15 minuta nakon koje se igra nastavlja drugim poluvremenom također u trajanju od 45 minuta. Pitanje kako najefikasnije posložiti početnih jedanaest igrača na teren postavlja se otkada postoji ovaj sport. U prošlosti su ljudi diljem svijeta bili svjedoci brojnim formacijama prezentiranima od strane velikih i uglednih trenerskih imena, no svaka od njih imala je svoje pozitivne i negativne strane. Upravo težnja da se negativne strane pojedine taktike u nogometnoj igri svedu na minimum te da se pronađe idealno rješenje, jamči konstantnu nogometnu evoluciju. U 150 godina, otkako postoji moderni nogomet, javljali su se revolucionarni ljudi koji su bili ispred svoga vremena i uvijek korak ispred svojih konkurenata. Imati strategiju koju protivnik nedovoljno poznaje ogromna je prednost i veliko jamstvo za uspjeh. U početcima suvremenog nogometa nije se pridavalo previše pažnje taktici i rasporedu igrača pa su razlike u kvaliteti bile puno vidljivije nego danas, no kako je vrijeme odmicalo, nogometni su stručnjaci sve više uočavali značaj taktičke izobrazbe te se iz godine u godinu moglo svjedočiti nekim novim, dotada nepoznatim taktičkim komponentama. U današnje vrijeme gotovo je nemoguće u tajnosti očuvati svoj „izum“, no u prošlosti se, zbog slabije globalne povezanosti, tijeka informacija te medijskog praćenja, protivnika moglo iznenaditi sasvim drugačijim i dotad neviđenim sustavom igre. Taktika u nogometnoj igri predstavlja način na koji će pojedinci djelovati kao kolektiv s ciljem da se izvrši određeni plan kroz proces natjecanja. Ima veliku važnost u nogometu jer definira kako će igrači zajednički djelovati na terenu za vrijeme utakmice, bilo napadački orijentiranim stilom ili pak obrambenim stilom. Nogomet je evoluirao do razine da postoji izrazito velik broj različitih formacija u koje igrači mogu biti raspoređeni te im je dana točno određena funkcija koju moraju izvršiti
Međimursko veleučilište u Čakovcu 4 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
na terenu. Za svaku funkciju koju igrač dobije postoje osnovni preduvjeti koji se tiču psihičkih i fizičkih sposobnosti pojedinca na terenu. Tijekom svih 90 minuta, plus sudačka nadoknada vremena, nogometni sustavi, stilovi i taktike mogu se i moraju prilagođavati pa su se igrači sukladno tome dužni adaptirati na novi sustav igre. Do toga dolazi uslijed promjene rezultata kada jedna ekipa kreće u napad na rezultat, a druga u obranu istoga, ili u slučaju nekih drugih bitnih razloga kao što su isključenje vlastitog ili protivničkog igrača, umor igrača itd. Svaki sustav, odnosno formacija igrača na pojedinom dijelu terena (obrana, sredina, napad), označena je brojkama radi lakšeg i bržeg razumijevanja. Tako u suvremenom nogometu imamo formacije 4-4-2 ili 4-3-3, dok se neke mogu zapisati i pomoću četiri brojke, npr. 4-2-3-1 ili 4-1-4-1.
Međimursko veleučilište u Čakovcu 5 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
2. ANALIZA NOGOMETA I TAKTIKE U NOGOMETU
Nogomet pripada grupi polistrukturalnih acikličkih gibanja i jedan je od sportova s najvećim kompleksitetom. Nosi obilježja dinamične grupe kontaktnog tipa u kojoj se dvije momčadi po jedanaest igrača suprotstavljaju jedna drugoj s intencijom osvajanja glavnog kanala komunikacijske mreže kojom se realizira protok lopte i pogodak u igri. Lopta predstavlja fokus cijele aktivnosti i određuje ponašanje svakog pojedinog igrača unutar faza određenog sustava i koncepcije igre (Dujmović, 2000).
Za uspješnost u nogometnoj igri odgovoran je niz antropoloških obilježja i specifična sposobnost igrača da upravlja igrom u smislu upravljanja sustavom i taktičkim stilom igre, upravljanja tempom i ritmom igre, a uz to i vlastitim bioenergetskim kapacitetom i funkcionalnim stanjima tijekom svih 90 minuta igre. Situacije u nogometnoj igri neprekidno se mijenjaju, primjerice kad jedna ekipa oduzme loptu drugoj, ona automatski prelazi u fazu obrane dok druga ekipa kreće s fazom napada. Isto tako, intenziteti strukture gibanja stalno su u promjenjivom tonu, od maksimalnog opterećenja do potpunog mirovanja (Dujmović, 2000).
Velik broj istraživanja u nogometu zabilježio je da se tijekom utakmice napravi između 1000 i 1500 različitih kretnji. Promjene aktivnosti odvijaju se svakih 5 – 6 sekundi s kratkim pauzama, a kretanja se sastoje od hodanja (25 %), laganog trčanja (37 %), submaksimalnog trčanja (20 %), sprinta (11 %) i trčanja unatrag (7 %) s time da je svako od ovih kretanja višesmjerno (Jeffreys, 2004).
Današnji nogomet od igrača traži više od brzine, eksplozivnosti, izdržljivosti te snage. Igrači koji su bolje fizički pripremljeni u stanju su svih 90 minuta utakmice držati visok tempo i pred kraj utakmice napraviti jedan potez više i brže koji će možda presuditi u konačnom ishodu. Ukupna prijeđena udaljenost za vrijeme utakmice također je vrlo bitan čimbenik natjecateljske aktivnosti. Današnji nogometaši na vrhunskom nivou prijeđu
Međimursko veleučilište u Čakovcu 6 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
između 10 i 13 kilometara za vrijeme utakmice, a potvrđeno je da samo 2 % toga prijeđu s loptom.
U tablici 1. možemo vidjeti rezultate opterećenja igrača na određenim pozicijama koje igraju. Istraživanje se temeljilo na nogometašima nizozemske Prve Lige, a podatci o prosječnom broju pretrčanih kilometara prikupljeni su uz pomoć GPS uređaja te kamera kojima su utakmice bile snimane. Podatci o kretanju igrača statistički su obrađeni. U tablici se može jasno primijetiti kako igrači u sredini terena (vezni igrači) imaju veću istrčanu kilometražu tijekom utakmice. Dijelom je to zato što je njihova uloga pokrivanje velikog dijela terena, a dijelom to što ulaze u najviše duela s protivničkim igračima (Verheijen,1997).
Tablica 1: Rezultati opterećenja pojedinih skupina igrača tijekom nogometne utakmice u trajanju od 90 minuta
Hodanje Kaskanje Trčanje Sprint UKUPNO
Obrambeni 3,2 km 2,0 km 1,4 km 1,4 km 8,4 km igrači
Vezni igrači 2,6 km 5,2 km 1,8 km 1,1 km 10,9 km
Napadači 3,4 km 2,0 km 1,6 km 1,8 km 9,8 km
Izvor: modificirano prema Verheijenu, (1997)
2.1. Taktika i taktički pojmovi
Taktika kao opći pojam predstavlja izbor sredstava i načina za realizaciju određenog plana u procesu natjecanja. Drugim riječima, taktika u nogometu je formiranje i usavršavanje
Međimursko veleučilište u Čakovcu 7 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
specifičnih sposobnosti i znanja za efikasno izvođenje tipičnih situacija. Cijela ekipa sastavljena od 11 pojedinaca mora zajednički i svrsishodno djelovati kao jedna cjelina kako bi se postigli optimalni rezultati. Osnovni su dijelovi svakog taktičkog sustava nogometne igre faza napada i faza obrane. Faza napada započinje onog trenutka kada momčad dođe u posjed lopte dok faza obrane počinje onog trenutka kad se lopta izgubi, tj. kada protivnička momčad dođe u njen posjed (Barišić, 2007).
Strategija u nogometu predstavlja sve ono što i sama taktika, samo u širem smislu pa obuhvaća i ostale komponente nogometne igre kao što su tehnika, kondicija, pravila igre i mnoge druge, a sve s ciljem ostvarivanja nekih daljnjih ciljeva (Vugrinec, 2005).
Taktički plan (koncept) u nogometnoj igri predstavlja karakterističan način igranja unutar određenog sustava (naprimjer kontranapad) (Vugrinec, 2005).
Taktičke varijante predstavljaju oblike djelovanja (suradnje) dvaju i više igrača u fazi napada i fazi obrane. Svaka taktička varijanta mora u svakom dijelu svog trajanja imati više rješenja. Ona mora poticati kreativnost igrača i nikako ne smije predstavljati šablonu koja nudi samo jedno rješenje (Vugrinec, 2005).
Bez obzira na različitost određenih sustava, varijanti, stilova i taktičkih koncepcija u današnjem modernom nogometu postoje zajedničke značajke vezane uz faze napada i obrane. Osnovni su ciljevi i načela obrane sudjelovanje svih igrača u fazi obrane po gubitku lopte te što brže vraćanje lopte u vlastiti posjed, po mogućnosti na protivničkoj polovici terena. Ukoliko to nije moguće, lopta će se pokušati vratiti u posjed na vlastitoj polovici terena. Faza napada započinje u trenutku kada se protivniku oduzme lopta i tada je cilj brzo stvaranje šanse te u konačnici postizanje pogodaka.
Međimursko veleučilište u Čakovcu 8 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Prikaz 1. Shematski prikaz faza napada i obrane
DIJELOVI NOGOMETNE IGRE
FAZA NAPADA FAZA OBRANE
- otvaranje (priprema) napada - čovjek – čovjek
- središnjica napada - zonska obrana
- završnica napada - kombinirani način obrane
Izvor: modificirano prema Vugrinec (2005)
Teorijska taktička priprema značajan je način u svim dijelovima dugoročne pripreme nogometaša, osobito u taktičkoj pripremi. Teorijski način obuke odvija se uglavnom u učionici, a pridonosi u velikoj mjeri bržem razumijevanju postavljenih stereotipa iz praktičnog dijela treninga. U teorijskoj pripremi obrađuju se sustavi nogometne igre, koncept i taktičke varijante (Vugrinec, 2005).
Međimursko veleučilište u Čakovcu 9 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
2.2. Sustavi u nogometnoj igri
Prema Vugrinec (2005) sustav nogometne igre predstavlja unaprijed određen raspored igrača na terenu, njihovo usklađeno djelovanje u svim dijelovima igre faze obrane i faze napada.
U današnjem nogometu sustav igre ne predstavlja ono što je predstavljao u prošlosti. Danas je nogomet puno podređeniji osnovnom cilju, rezultatu, pa makar to bilo nauštrb kvaliteti i ljepoti izvedbe. Generalno gledajući, danas u nogometu prevladava sustav koji je elastičan i prilagodljiv svakom drugom sustavu. Više nije, kao u prošlosti, cijeli fokus na strogom rasporedu i točno zadanim funkcijama igrača, već je određena koncepcija igre, odnosno taktički plan ono što igri daje smisao i specifičnost. To znači da u momčadi igrači nisu šablonski vezani za određenu poziciju na terenu, nego je njihova zona djelovanja proširena na više funkcija. Barišić (2007) ističe da shodno tome brojčani raspored u pojedinim linijama nije stalan i posebno su naglašene preformacije u vertikalnom i horizontalnom djelovanju. Ovisno o položaju i kretanju lopte tijekom napada i obrane dolazi do promjene u rasporedu i djelovanju samih igrača na terenu.
Napadačima je i dalje primarni cilj stvaranje šansi i postizanje pogodaka, ali je važno da igraju i fazu obrane te sudjeluju u izgradnji igre. Obrambeni igrači i dalje imaju glavnu zadaću ne dopustiti protivniku kreiranje šansi i udarac prema vratima te u konačnici spriječiti primitak pogotka, no uz to njihova funkcija postaje i gradnja igre, iznošenje lopte prema naprijed i napadanje protivničkih vrata. Prema Dujmović (2000), vratari uz osnovno djelovanje unutar šesnaesterca sve više djeluju van njega kao dopunski igrači te, uz obranu vlastitih vrata kao osnovne zadaće, imaju značajnu ulogu u igri nogom u svojstvu posljednjeg igrača obrane.
Nogomet mora počivati isključivo na planskoj igri unutar određenog sustava, u svim dijelovima faze obrane i napada, maksimalno uvažavajući zakonitosti faze obrane (tu nema improvizacije). U fazi napada možemo govoriti o stanovitoj improvizaciji sukladno kreativnosti svakoga pojedinog igrača, ali opet vezanoj uz plansku igru (Vugrinec, 2005).
Međimursko veleučilište u Čakovcu 10 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
U modernom nogometu to je postala sasvim normalna stvar koju upotrebljavaju svi profesionalni pa čak i ozbiljniji amaterski klubovi. Elastičan način igre karakterizira plitka formacija u kojoj se sve momčadske linije djelovanja nalaze unutar 35 do 40 metara (od posljednjeg obrambenog igrača do najisturenijeg napadača). Individualne sposobnosti, koje moraju biti što je moguće univerzalnije, maksimalno su stavljene u funkciju momčadi što nam jasno pokazuje da je taktička disciplina u utakmicama prisutnija nego ikad prije.
Najvažnije karakteristike kvalitetnog sustava nogometne igre jesu: a) jednostavnost i prilagođenost sposobnostima i karakteristikama igrača
b) uravnoteženost između napada, tranzicije i obrane
c) elastičnost (promjena uloga pojedinog igrača tijekom igre)
d) ravnomjerna raspodjela zadataka na sve igrače u momčadi
e) omogućavanje prijenosa težišta igre u pojedinim fazama i podfazama tijeka igre (Bašić i sur., 2015).
2.3. Pozicije igrača u nogometu
Nogomet kao jedan od najkompleksnijih momčadskih sportova prednjači u broju i raznolikosti pozicija koje ga opisuju. Zbog specifičnih zahtjeva koje nogometna igra sa sobom nosi te njenog razvoja došlo je do specijalizacije igrača za određene pozicije na terenu u danoj prostorno-vremenskoj komponenti. Dok je broj pozicija u velikoj većini slučajeva konstantan (osim kod isključenja igrača iz igre), njihov karakter ovisi o nekoliko važnih čimbenika. Jedan od njih je trenutna formacija u kojoj se momčad nalazi pa tako u nekim sustavima nogometne igre postoji veći broj igrača koji pokrivaju pozicije u središnjem dijelu terena, a manji broj u napadu (sustav 3:5:2), dok kod nekih drugih sustava postoji manji broj igrača u središnjem dijelu, a veći u napadu (sustav 4:3:3). Tu postoji precizna vertikalna podjela pozicija igrača na igrače zadnje (obrambene), središnje i prednje (napadačke) linije kao i horizontalna kod koje se dijele na središnje i bočne (krilne)
Međimursko veleučilište u Čakovcu 11 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
igrače. Pozicije igrača promatrane iz aspekta vlastitog posjeda lopte ili posjeda protivnika mogu se definirati kao kompletno obrambene ili kompletno napadačke s obzirom da u trenutku posjeda lopte i gradnje napada te pokušaja postizanja pogotka svi igrači sudjeluju u napadačkim zadatcima dok protivnička momčad preuzima obrambenu ulogu. Tijekom nogometne igre ove se uloge neprestano i vrlo dinamično izmjenjuju. S obzirom na navedeno Bašić i sur. (2015) razlikuju sljedeće tipove igrača po pozicijama: a) vratar b) zadnji centralni obrambeni (napadački) igrač c) zadnji bočni obrambeni (napadački) igrač d) srednji centralni napadački (obrambeni) igrač e) srednji bočni napadački (obrambeni) igrač f) prednji napadački (obrambeni) igrač
Slika 1. Prikaz kretanja igrača Hrvatske reprezentacije u fazi napada i fazi obrane
Izvor: https://www.tribina.hr/topics/slug/hrvatska-skupina-na-euru/ (5. 8. 2019.)
Međimursko veleučilište u Čakovcu 12 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
3. RAZVOJ NOGOMETA U 19. I 20. STOLJEĆU
Povijest nogometa seže do prapovijesti, no povijest današnjeg, suvremenog nogometa ima korijene u 19. stoljeću u engleskim javnim školama. Sredinom 19. stoljeća entuzijazam bivših učenika koji su igrali igre s loptom u mladosti stvorio je prve amaterske nogometne klubove sa sjedištem u svakoj školi. Kako još nije bio formiran službeni pravilnik, prilikom svake utakmice dolazilo je do svađa i nesuglasnosti između suparnika oko toga po čijim će se pravilima igrati. Razlog tomu leži u činjenici da je svaka škola imala svoja jedinstvena pravila koja druga škola nije željela tek tako prihvatiti. Godine 1863. Engleski nogometni savez donio je prvi skup pravila koja su svi klubovi morali poštivati i ponašati se u skladu s njima. U početku učinak Engleskog nogometnog saveza nije bio od prevelikog značaja jer nije bilo profesionalnih klubova. Oni su nastali tek kada je radnička klasa preuzela vlast u nogometu. Tada su biznismeni uvidjeli da je narod sve zainteresiraniji za nogomet i da ga želi gledati te su počeli naplaćivati ulaznice za nogometne terene i manje stadione. Kada je nogomet počeo sve više nalikovati na profesionalni sport, počelo je i njegovo nezaustavljivo širenje po cijelom Otoku (www.eduvizija.hr, 3. 8. 2019.).
Ubrzo nakon osnivanja Football Association odigrani su prvi susreti između Sheffielda i Nottinghama. Prvo veliko organizirano natjecanje bio je engleski FA kup. Prvo finale održano je 1871. godine, a pobijedila je londonska momčad Wanderers koja je rezultatom 1 : 0 pobijedila vojnu momčad Royal Engineers. Prve međunarodne utakmice također su bile odigrane na engleskom tlu, iako je zapravo bila riječ o utakmicama između dijelova Velike Britanije. Godine 1872. prvi međunarodni susret odigrale su reprezentacije Engleske i Škotske. Rezultatski neefikasan dvoboj završio je 0 : 0 ispred oko 4000 gledatelja u gradiću Particku nedaleko od Glasgowa u Škotskoj. Prvo veliko međunarodno natjecanje u nogometu održalo se na Olimpijskim igrama u Londonu 1908. godine. Sudjelovalo je pet momčadi, a zlato je osvojila Velika Britanija, ispred reprezentacija Danske i Nizozemske. Svih pet sudionika dolazilo je iz Europe. Tek 1920. godine nastupila je prva izvaneuropska momčad - Egipat, a 1924. godine po prvi puta se uključila neka južnoamerička ekipa. Bila je to reprezentacija Urugvaja koja je oduševljavala igrom i nogometnim umijećem pa su ih
Međimursko veleučilište u Čakovcu 13 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
prozvali „južnoameričkim čarobnjacima“. Osvojili su dvije zlatne medalje uzastopno na olimpijskim igrama pa se samo po sebi nametalo da se prvo Svjetsko prvenstvo 1930. godine održi u ovoj južnoameričkoj državi. U svojoj su zemlji također bili najbolji i tako još jednom potvrdili svoju dominaciju te ušli u povijest kao prvi osvajači Svjetskog prvenstva (www.eduvizija.hr, 3. 8. 2019.).
Momčadi su uglavnom igrale izuzetno napadački stil igre u formacijama 1-2-7 ili 2-2-6 pa su utakmice obilovale pogotcima. Igrači su igrali bez prevelikih obaveza, a gol se nije branio na adekvatan i sustavan način. Međusobna komunikacija i taktičko nadopunjavanje među igračima nije postojalo pa su protivnički igrači vrlo lako dolazili do prilika za postizanje pogodaka.
Slika 2. Prva internacionalna utakmica (Engleska – Škotska) 1872. godine
Izvor: https://this11.com/topics/show/9649/first-international-football-match-scotland-0- england-0-30th-november-1872-partick-scotland (5. 8. 2019.)
Međimursko veleučilište u Čakovcu 14 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
3.1. Piramida 2-3-5
Igra s pet napadača bila je zlatno pravilo u razdoblju od 1880. do 1930. godine. Bio je to prvi smisleni taktički plan nogometne igre s obzirom da je sve do tada svijetu bilo predstavljeno „nabij i trči“. Prvi put je došlo do ravnoteže između napada i obrane te njihovog spoja u funkcionalnu cjelinu. Igra je bila puno okomitija nego je to danas, s manje dodavanja između igrača, a više vođenja lopte i driblinga. To valja pripisati pravilu o zaleđu jer je najlakši način za dolazak do protivničkog gola bio upravo kroz okomite driblinge, a ne igru u širinu i dodavanja. Prva utakmica u kojoj je reprezentacija Engleske igrala u takozvanoj „piramida“ formaciji bila je 1884. godine protiv reprezentacije Škotske. (Wilson, 2018.) Ovu postavu činila su dva igrača u obrani, tri u sredini te petorica u vrhu napada koji su bili paralelni jedan s drugim. Kroz ovako složenu taktičku formaciju dobiveno je i logično numeriranje dresova igrača na terenu za što lakše razumijevanje i praktičnost nogometne igre. Golman je bio broj jedan, dva zadnja igrača (bekovi) bili su dva i tri, igrači u sredini (halfovi) bili su označeni brojevima četiri, pet i šest. Nadalje, petorica napadača bili su redom: desno krilo s brojem sedam, desni povučeni napadač broj osam, središnji napadač broj devet, lijevi povučeni napadač broj deset te lijevi krilni napadač broj jedanaest.
Slika 3. Primjer numeriranja i pozicioniranja igrača početkom 20. stoljeća
Izvor: https://www.footballhistory.org/formations.html (5. 8. 2019.)
Međimursko veleučilište u Čakovcu 15 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
3.2. Dunavska škola
Dunavska škola naziv je za poseban način razmišljanja o nogometnoj igri, različit od britanskog jer je inzistirao na igri „s loptom na zemlji“, mnoštvu proigravanja između linija, kratkih dodavanja te mijenjanja pozicija igračima tijekom igre. Ideju su većinom donijeli treneri s područja Škotske koji su u tom trenutku radili na prostorima srednje Europe. Igra se razvijala u gradovima podunavske monarhije (Beč, Prag, Budimpešta). U sva se tri grada u prvim desetljećima 20. stoljeća igrao nogomet najvišeg stupnja kvalitete, s mnoštvom derbija koji su ispunjavali gradske stadione do posljednjeg mjesta. Na taj su način stvorene vrlo jake reprezentacije te je uspostavljen sustav koji je iznjedrio mnoštvo legendarnih trenera i igrača. Kada im se naposlijetku pridružila Italija, ove četiri zemlje dominirale su nogometom Europe sve do pedesetih godina 20. stoljeća (https://sportnet.rtl.hr/vijesti/521990/nogomet-nogometni-svijet/madjarska-diskretni- povratak-nekadasnje-velesile/ 6. 8. 2019.).
3.3. W-M formacija
Ovaj taktički sustav razvio se u dvadesetim godinama 20. stoljeća u Engleskoj. U razdoblju do početka Drugog svjetskog rata bio je najdominantniji sustav i koristile su ga brojne europske i svjetske momčadi. Njegov predvodnik bio je trener Arsenala Herbert Chapman. Postava W-M dobila je naziv po rasporedu igrača u obliku ovih slova. Možemo ju opisati kao 3-2-5 ili 3-2-2-3. Formacija W-M sastojala se od plitkog W (vrh u središtu W je kratak) i dubokog M (dno slova M je duboko). To uključuje tri obrambena igrača koji su se tijekom obrane držali blizu vratara i raširili se po dubini kako bi se spriječio protunapad preko duge lopte kada bi protivnička ekipa napala. Ispred njih nalaze se dva središnja vezna igrača koji imaju zadatak pokriti velik dio terena pa moraju imati dobre trkačke mogućnosti. Ostalih pet igrača fokusirano je na napad pa je zbog toga ovakva postava na terenu uvjetovala valove kontranapada (https://bleacherreport.com/articles/221934-the-forgotten-w-m- formation-of-herbert-chapman 7. 8. 2019.).
Međimursko veleučilište u Čakovcu 16 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
W-M je bio odgovor na novo pravilo o zaleđu koje je krenulo s primjenom 1925. godine. Do tada je vrijedilo pravilo ako se igrač u trenutku upućivanja lopte prema njemu nalazi bliže protivničkim vratima nego golman i jedan obrambeni igrač, igra se prekida i sudi se nedozvoljena pozicija odnosno zaleđe. Ono je prisililo ekipe da stave dodatnog braniča u zadnju liniju. Da bi se izbjeglo zaleđe prema novom pravilu, bilo je dovoljno da samo jedan obrambeni igrač i vratar budu u povoljnijoj poziciji u odnosu na napadača. To je rezultiralo povećanjem postignutih golova po utakmicama za otprilike jedan gol. Više nije mogao biti dodatni osigurač iza posljednje linije koji bi mogao ispraviti eventualne pogreške ili krive procjene u obrani. Momčadi su morale spustiti središnjeg veznog u zadnju liniju i tako se iz dotad standardne 2-3-5 formacije prešlo u 3-2-5, odnosno W-M. Svoj zenit doživjela je u tridesetim godinama kada su gotovo sve engleske ekipe igrale ovim stilom. Trener Chapman uspio je pronaći savršen balans između discipline i kreativnosti.
Slika 4. Usporedba nove i stare taktičke formacije 1930. godine
Izvor: https://app.thecoachingmanual.com/training-ground?no_cache=211 (7. 8. 2019.)
Međimursko veleučilište u Čakovcu 17 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Navedena formacija imala je i neke nedostatke koji su posebno bili vidljivi kod slabijih momčadi. Nekoliko desetljeća kasnije Reprezentacija Mađarske porazila je reprezentaciju Engleske sa 6 : 3 na Wembleyu i pokazala veliku nadmoć u igri. Pokazalo se da se protiv ovog sustava može itekako uspješno igrati pa i dominirati kratkim i brzim pasevima te pokretnom formacijom.
Glavni čimbenici za uspjeh kod W-M formacije bili su: a) trkačke sposobnosti igrača na zavidnoj razini (igrači su morali biti u stanju puno trčati sa i bez lopte te pokrivati veliki prostor i markirati protivničke igrače) b) tehnička vještina igrača, posjed lopte u nogama, točnost u dodavanjima c) kreativnost svih napadača i sloboda u kreiranju igre (Wilson, 2018).
3.4. Razdoblje nakon Drugog svjetskog rata
3.4.1. Mađarska „Laka konjica“
Mađarska nogometna reprezentacija iz pedesetih godina prošlog stoljeća jedna je od najboljih momčadi koja se ikada pojavila na nogometnim travnjacima. Najveći uspjesi te generacije predvođene fantastičnim igračima i trenerom Gusztavom Sebesom bile su zlatna medalja s Olimpijskih igara u Finskoj 1952. godine te srebro sa Svjetskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj 1954 godine. Nakon odličnih igara kojima su skrenuli pozornost na sebe i zapanjili cijeli svijet, slovili su za najveće favorite na Svjetskom prvenstvu 1954. godine. Pored toga, utakmica na Wembleyu u kojoj su nadigrali Engleze 6 : 3 pokazala je da su ih s pravom nazivali najboljom momčadi ikad. To je bio prvi poraz Engleza na domaćem terenu od 1901. godine. Upravo se pedesetih godina 20. stoljeća, u vrijeme procvata mađarskog nogometa, počeo nazirati kraj W-M ere koja je vladala nogometom tridesetak godina.
Međimursko veleučilište u Čakovcu 18 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Početna mađarska jedanaestorka bila je toliko dominantna da su se međusobno natjecali tko će zabiti više pogodaka. Neki od najpoznatijih igrača bili su Ferenc Puskas, Nandor Hidegkuti, Zoltan Czibor, Sandor Kocsis, Jozsef Bozsik, Gyula Grosics. Reprezentacija Mađarske nazvana je „Laka konjica“. Bila je to vjerojatno najveća momčad svih vremena, ali u isto vrijeme i vrlo tragična. Veliki niz od 33 uzastopne utakmice bez poraza, broj koji je i dan danas nedostižan, prekinut je u finalu Svjetskog prvenstva 1954. godine. Nijemci su u utakmici nazvanoj „Čudo iz Berna“ pobijedili s 3 : 2 nakon vodstva Mađarske od 2 : 0. „Laka konjica“ doživjela je slom nakon revolucije koju su u Mađarskoj ugušili sovjetski tenkovi, a članovi momčadi otišli su u razne krajeve Europe u potrazi za boljim i mirnijim životom te nogometnom karijerom. Tako nisu dočekali šansu da u Švedskoj 1958. godine izađu u sraz s Peleovim Brazilom i odmjere snagu u izravnom okršaju s tada najboljom reprezentacijom svijeta (https://povijest.hr/sport/zasto-najbolja-nacionalna-momcad-svih- vremena-nije-postala-prvak-svijeta/ 12. 8. 2019.) .
To je momčad za koju se smatra da je prva demonstrirala totalni nogomet, dvadesetak godina prije glasovite Cruyffove Nizozemske koja se u taktičkim postavkama samo „naslonila“ na velike Mađare. Cijela momčad dominirala je u tehničkom smislu, a uz to su imali dominantnu taktičku postavu. Igrali su u formaciji koju najlakše možemo zapisati kao 4-2-4. Međutim, gotovo su svi igrači imali zadatak preuzimati određene uloge u datom trenutku i znati se ponašati na svakom dijelu terena. Bozsik i Hidgekuti vodili su sredinu terena i svojim su izvanserijskim kretnjama i „loptama s očima“ prema napadačima zadavali velike probleme protivnicima, dok je Zakarias vise vodio brigu o fazi obrane i spuštao se u zadnju liniju. Hidgekuti je igrao takozvanu „lažnu devetku“ i s pozicije središnjeg napadača spuštao se unatrag te stvarao problem obrambenim igračima koji nisu znali kako ga čuvati. Napadačka četvorka je uz savršeni timski rad, ali i slobodu u igri (prvenstveno Puskasa) izgledala božanstveno.
Međimursko veleučilište u Čakovcu 19 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Slika 5. Formacija Mađarske na Svjetskom prvenstvu 1954. godine
Izvor: https://futboltriangle.wordpress.com/2013/11/25/great-international-teams-that- never-won-hungary-1950-1956/ (24. 6. 2020.)
Upravo je Ferenc Puskas kao predvodnik svoje generacije i jedan od najvećih nogometaša svih vremena osvojio pregršt nagrada od kojih valja istaknuti onu za 6. najboljeg nogometaša 20. stoljeća te najboljeg mađarskog nogometaša svih vremena. Ferenc Puskas neslužbeno slovi za jednog od najboljih strijelaca ikada te čovjeka s najjačim udarcem lijevom nogom.
Međimursko veleučilište u Čakovcu 20 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Slika 6. Ferenc Puskas u dresu Real Madrida
Izvor: http://foxsportsstories.com/2018/01/12/remembering-greats-ferenc-puskas/
(12. 8. 2019.)
3.4.2. Peleov Brazil i pojava 4-2-4 formacije
4-2-4 formacija kombinira snažan napad i čvrstu te kompaktnu obranu i predstavlja reakciju na aktualan W-M sustav koji je iskazivao čvrstinu i ukočenost. Također se može smatrati nasljednikom W-W sustava koji je bio vidljiv unatrag nekoliko godina. To je bila prva formacija službeno zapisana brojevima 4-2-4. Najzaslužniji ljudi za razvoj ove formacije su Flavio Costa, brazilski trenerski stručnjak koji je vodio reprezentaciju Brazila, i Bella Gutmann, mađarski nogometni intelektualac i vizionar koji je vodio niz znanih klubova. Iako su istovremeno počeli primjenjivati stil igru, smatra se da su potpuno odvojeno došli do vizija o igranju s četiri obrambena igrača i četiri napadača. Guttmann je vodio brazilski Sao Paolo i tamo razvijao taktičke ideje mađarskih trenera. Sustav se ubrzo potpuno razvio u Brazilu koji je već na prvom sljedećem svjetskom prvenstvu 1958. godine u Švedskoj osvojio prvu zlatnu medalju u povijesti. Bili su predvođeni mladim sedamnaestogodišnjim
Međimursko veleučilište u Čakovcu 21 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
čudom punog imena Edson Arantes do Nascimento Pele. Brazil je prikazao potpunu dominaciju nad svim ostalim ekipama. Uz Pelea treba izdvojiti i Garrinchu kao jednog od najboljih driblera svih vremena koji je s Pelom u paru bio nezaustavljiv (Wilson, 2018). U njihovoj igri vidjela se promjena u stilu pa su improvizacija i tehničke vještine brazilskih čarobnjaka došle do potpunog izražaja. Ova formacija kod igrača je koristila sve višu razinu vještina i kondicije pa se igri pristupalo samo s dvojicom veznih igrača koji su obavljali i obrambene i napadačke zadatke. Četvrti branič omogućio je da obrana bude zgusnutija i teže prolaziva, a iz jače i sigurnije obrane dolazili su brži i kvalitetniji napadi. Relativno prazna sredina terena sada je od obrambenih igrača zahtijevala da mogu sačuvati ili iznijeti loptu i tako pokretati napade, a ne da samo uzimaju kao do tada. Stoga su za ovakav tip igre bili potrebni vješti igrači puni inicijative kojih u Brazilu nikad nije nedostajalo.
Taktička formacija 4-2-4 zaživjela je diljem svijeta nakon brazilskih uspjeha 1958., 1962 i 1970. godine kada su na četiri uzastopna svjetska prvenstva osvojili tri zlatne medalje. Osim Brazila, uspješno su ju koristile mnoge ekipe od kojih valja spomenuti škotski Celtic koji je osvojio dva europska kupa u šezdesetima (Wilson, 2018).
Međimursko veleučilište u Čakovcu 22 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Slika 7. Postava reprezentacije Brazila na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj 1958. godine
Izvor: http://thebotafogostar.com/2014/03/23/brazil-1958-world-cup-tactics/ (12. 8. 2019.)
3.5. Totalni nogomet
„Totalni nogomet“ naziv je za posebnu taktičku nogometnu filozofiju kojoj se kao glavna odlika ističe to što igrač može i mora preuzeti ulogu bilo kojeg suigrača iz svoje momčadi. S primjenom te fluidne filozofije prvi je krenuo nizozemski nogometni klub Ajax iz Amsterdama 1969. godine te Nizozemska reprezentacija na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 1974. godine. Čovjek koji se navodi kao idejni začetnik teorije totalnog nogometa jest nizozemski igrač i trener Rinus Michaels, svojevremeno trener Ajaxa te izbornik Nizozemske nogometne reprezentacije. Igrajući filozofijom totalnog nogometa Ajax iz Amsterdama ostvario je niz zapaženih rezultata te srušio brojne povijesne rekorde ostvarivši na domaćem terenu sve pobjede s omjerom (46-0-0) kroz sezone 1971./72. i 1972./73. U istom periodu doživjeli su samo jedan poraz u cijeloj sezoni 1971./72. Godine
Međimursko veleučilište u Čakovcu 23 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
1972. Ajax Amsterdam osvojio je nizozemsko prvenstvo i nacionalni Kup, Kup prvaka, Europski Superkup i Interkontinentalni kup.
U početcima totalnog nogometa igrača koji je izašao van svoje primarne pozicije zamjenjuje jedan od njegovih suigrača, najčešće najbliži, zadržavajući tako početno zamišljenu organizacijsku strukturu i funkciju momčadi. U tom fluidnom sustavu nijedan igrač nije zadužen samo za vlastitu poziciju; svatko mora biti napadač, vezni igrač ili branič. Taktički uspjeh totalnog nogometa uvjetovan je prilagodljivosti svakog pojedinca unutar momčadi te njegovoj sposobnosti da, ovisno o trenutnoj situaciji, donosi točne i pravovremene odluke. Teorija zahtijeva da igrač može odigrati na svakoj od pozicija, odnosno da posjeduje i tehničku i fizičku kvalitetu na visokoj razini. Glavni cilj totalnog nogometa u fazi obrane je bio što je moguće prije vratiti loptu u vlastiti posjed, odmah po gubljenju lopte na vlastitoj ili na protivničkoj polovici.
Najistaknutiji igrač taktičke teorije totalnog nogometa bio je nizozemski napadač Johan Cruijff. Cruijff, po vokaciji središnji napadač, lutao je po svim dijelovima terena, iskakao iz formacije ondje gdje je protivnička momčad bila najranjivija i gdje je mogao biti najopasniji. Cruijffovi su se suigrači zajedno s njim prilagodili kretanjima, konstantno izmjenjujući pozicije tako da su taktičke uloge unutar momčadi uvijek bile pokrivene.
Prostor i njegovo stvaranje bili su u središtu koncepta totalnog nogometa. Branič Ajaxa Barry Hulshoff objasnio je kako je sustav njegovoj momčadi pružao prednost u osvajanju Kupa prvaka 1971., 1972. i 1973. Uvijek se raspravljalo o prostoru. Johan Cruijff je konstantno ponavljao kamo bi igrači trebali trčati i gdje bi trebali stajati, a kada se ne bi trebali ni kretati. Stalno izmjenjivanje pozicija koje je postalo prepoznatljivo i nazvano totalni nogomet bilo je moguće samo zbog te svijesti o prostoru oko sebe. Riječ je o kreiranju prostora za sebe i suigrače, dolasku u prazan prostor i organiziranju arhitekture prostora na nogometnom terenu. Sustav se razvio organski i kolaborativno. Cruijff pak je rezimirao svoju filozofiju u vezi totalnog nogometa rečenicom kako je jednostavni nogomet najljepši, ali da je igranje jednostavnog nogometa najteža stvar (https://www.independent.co.uk/news/obituaries/rinus-michels-527100, 18. 8. 2019.).
Međimursko veleučilište u Čakovcu 24 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
„Totalni nogomet“ zahtijeva pažljivo koncipiran napadački pritisak. Nadalje, zahtjevi koji moraju biti ispoštovani su iznimna tehničko-taktička sposobnost pojedinca, ali i momčadi u cjelini. Glavni preduvjet da se uopće može pričati o implementacije filozofije totalnog nogometa jest da cijela momčad, uključujući i igrače na klupi te trenera, ima pozitivan mentalitet.
Nizozemska reprezentacija na čelu s Cruyffom odigrala je 1974. godine na Svjetskom prvenstvu u Zapadnoj Njemačkoj vrlo dominantno i dopadljivo. Izgubili su u finalu rezultatom 2 : 1 od domaćina Zapadne Njemačke, no unatoč tome svijetu su predstavili totalni nogomet u najboljem izdanju. Formacijski na papiru to je izgledalo 4-3-3. Na terenu je momčad Rinusa Michelsa izgledala poletno, držala visoki pritisak na protivničke igrače, izmjenjivali su mjesta, fokusirali se na inteligentna postavljanja i kreiranje šansi. Bila je to ljepota u pokretu u režiji trenera Michelsa, igrača Cruyffa i ostalih. Totalni nogomet bio je prava nogometna revolucija te su današnji stil igre i taktika samo epilog ovog sustava. (https://www.independent.co.uk/news/obituaries/rinus-michels-527100, 18. 8. 2019.).
Međimursko veleučilište u Čakovcu 25 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Slika 8. Nizozemska reprezentacija na Svjetskom prvenstvu u Zapadnoj Njemačkoj 1974. godine
Izvor: http://sharemytactics.com/32678/ (18.08.2019.)
Međimursko veleučilište u Čakovcu 26 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Slika 9. „Catenaccio“ protiv „totalnog nogometa“ (immovable object vs unstoppable force)
Izvor: https://www.elartedf.com/catenaccio-vs-total-football/ (18. 8. 2019.)
3.6. Catenaccio
Catenaccio je nogometna taktička strategija koja potječe iz Italije i prepoznatljiva je po svom negativnom i brutalno obrambenom stilu. Recept je za igru koja ne oduzima dah, ali je izuzetno efikasna. Iako se nogomet igra za pogotke, isto tako je igra u kojoj pobjeđuju momčadi koje prime manje golova. Italija je posebno preferirala ovakav stil igre i pobjedu pod svaku cijenu nauštrb kvalitete i ljepote. (Wilson, 2018.)
Naziv Catenaccio talijanska je riječ za „lokot“ i u nogometnom je smislu ona sinonim za nepropusnu taktičku formaciju koja je postala popularna u Italiji šezdesetih godina prošlog stoljeća. Osnovni cilj bio je ne primiti pogodak. Svoje korijene vuče iz tridesetih godina 20. stoljeća kada je Karl Rappan vodeći Švicarsku nogometnu reprezentaciju koristio ovaj stil igre i bio idejni začetnik igre s igračem iza posljednje linije obrane (franc. verrou, eng. chain) (https://www.thefalse9.com/2015/01/football-tactics- beginnerscatenaccio.html,25.8. 2019.).
Međimursko veleučilište u Čakovcu 27 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Helenio Herera bio je kontroverzni argentinsko-francuski nogometaš i trener te predvodnik „Catenaccia“. Rođen je u Buenos Airesu 1910. godine, no ubrzo je kao mali dječak zajedno s roditeljima preselio u Maroko i dobio francusko državljanstvo. Kao igrač nastupao je uglavnom u francuskim klubovima, no nije ostvario neku zapaženu karijeru dok je kao trener bio na čelu mnogih europskih velikana kao što su Inter, Barcelona, Atletico Madrid, Sevilla, Roma te reprezentacija Italije i Španjolske. Svoje najsvjetlije trenutke trenerske karijere doživio je na čelu „FC Internazionale Milano“ iz Milana od 1960. do 1968. godine i u tom razdoblju osvaja dva naslova Kupa prvaka (današnja UEFA-ina Liga prvaka) i tri naslova Serie A. Bio je izvrstan pedagog, predavač i motivator. Bio je sve ono što dotad nogometni treneri nisu bili. K tome, bio je oštar, tražio je puno na treningu, kontrolirao je igrače, zabranjivao je alkohol i seks. Ukratko, uveo je potpuni profesionalizam u svaku igračku družinu koju je vodio. Svojevremeno je izjavio da onaj koji igra za sebe zapravo igra za protivnika, dok igrač koji igra momčadski, igra za sebe (https://povijest.hr/sport/helenio-herrera-covjek-koji-je-izmislio-catenaccio-nogomet-s- obrambenom-filozofijom/ 25. 8. 2019).
Kao jedan od modernih sljedbenika Herrere spominje se Jose Mourinho koji je inačicu Herrerinog „Catenaccia“, premda malo moderniju, koristio u svojim ekipama u pohodu na sam vrh europskog klupskog nogometa u 21. stoljeću.
Međimursko veleučilište u Čakovcu 28 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Slika 10. Udarna postava Intera 1960-ih godina
Izvor: https://footballsgreatest.weebly.com/inter-milan-1960s.html (25. 8. 2019.)
Kao cijela Italija tako je i Inter pod vodstvom Herrere bio obrambeno orijentiran, no s dovoljnom dozom povremenog napadačkog stila kojem se teško moglo suprotstaviti. To je Herrera ukratko objasnio u jednoj od svojih izjava; problem je u tome što mnogi koji kopiraju njegov stil igre rade to na pogrešan način. Zaborave uključiti napadačke principe u Catenacciu. „Imam ja libera Picchia, ali isto tako imam i lijevog braniča Facchettia koji je zabio isti broj golova kao napadači.“ Herrerin focus nije bio na dugotrajnim napadima s puno zadržavanja lopte, već su njegove momčadi brzo otimale loptu i još brže kretale u kontru uz mnoštvo dugih lopti prema protivničkom šesnaestercu. Kroz sezonu 1962./1963. Inter je postigao najviše (56), a primio najmanje (20) golova u talijanskoj ligi (Wilson, 2018).
Poseban naglasak stavljen je na obrambene zadatke kao što su neutralizacija protivničkih napada i onemogućavanje protivnika da dođe u opasne situacije. Da bi se to postiglo, važno je da cijeli sustav funkcionira, a posebice zadnja obrambena linija s osnovnim ciljem
Međimursko veleučilište u Čakovcu 29 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
organiziranog i kompaktnog djelovanja. Najčešće formacije koje se primjenjuju u ovom sustavu jesu 1-4-4-1, 1-3-3-3 i 1-4-3-2.
Ovaj stil igre karakterizira obrambena igra kod koje je igrač vrlo blizu protivničkog igrača čime mu smanjuje prostor i vrijeme za razvoj napada. Obrambeni igrači stoje duboko u svojoj polovici sprječavajući time protivničkoj ekipi jednostavne prodore prema svojim vratima. Ključ sustava leži u činjenici da se u zadnjoj liniji pojavljuje „libero“ koji je pozicioniran iza linije triju ili četiriju obrambenih igrača koji markiraju točno svaki svog igrača. Njegova je uloga čuvati leđa stoperima ispred njega i zamijeniti napadača ako je to potrebno. Libero je talijanska riječ koja znači „slobodan“. U pravilu taj igrač stoji nekoliko metara iza posljednje linije u kojoj se nalaze njegovi obrambeni igrači (stoperi) te kontrolira i ispravlja njihove eventualne propuste. Čest je bio i slučaj da „libero“, odnosno „centarhalf“ kontrolira i markira najboljeg protivničkog igrača koji je smatran najvećom prijetnjom. Takva postava obrane svakoj je ekipi zadavala velike poteškoće i nije bilo jednostavno zabiti pogodak. Kontranapadi također imaju značajnu ulogu u Catenacciu, a sastoje se uglavnom od dugih lopti iz obrambene linije prema središnjem napadaču ili preko jednog od bekova (Wilson, 2018).
Catenaccio nije bio posebno omiljen kod gledatelja zbog neefikasnosti i malog broja šansi te pogodaka tijekom utakmice. Međutim, talijanska opsesija obranom jasno je vidljiva kroz selekcije najboljih nogometaša svijeta među koje pripadaju mnogi Talijani kao što su Maldini, Baresi, Costacurta, Nesta, Materazzi, Gentile, Chiellini, Gentile i naravno Fabio Cannavaro koji je osvojio Balon D’or kao jedini obrambeni igrač u povijesti. I dan danas talijanska liga slovi kao sinonim za obrambeni stil nogometa i posvećenost taktici s osjetno manjim prosjekom pogodaka po utakmici od ostalih nogometnih velesila.
Međimursko veleučilište u Čakovcu 30 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Tablica 2. Broj postignutih golova po utakmici u najboljim ligama Europe
2010. 2011. 2012. 2013. 2014. Prosjek
Engleska 2,77 2,80 2,81 2,80 2,77 2,79
Njemačka 2,83 2,92 2,86 2,93 3,05 2,94
Italija 2,61 2,51 2,56 2,64 2,69 2,60
Španjolska 2,71 2,74 2,76 2,87 2,77 2,77
Izvor: http://www.sportingintelligence.com/2013/01/10/premier-league-goals-record-on- track-thanks-to-united-arsenal-city-and-chelsea-100101/ (25. 8. 2019.)
3.7. Osamdesete i devedesete
Tijekom posljednja dva desetljeća 20. stoljeća došlo je do ubrzanog razvoja i pojave novih taktičkih formacija. Svaka od njih ima svoje prednosti i nedostatke, a treneri i igrači su ti koji su se njima počeli sve brže i efikasnije prilagođavati. U nogomet se počeo ulagati veliki novac, krenula su sponzorstva, a televizije su uočile priliku za zaradu. Sve to dodatno je doprinijelo još bržem i kvalitetnijem razvoju najpopularnijeg sporta na svijetu. U vremenima osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća mnoge su momčadi na čelu s trenerima i njihovim inovativnim idejama doživjele uzlet na svim poljima nogometne igre. AC Milan, Manchester United, Barcelona one su za koje se smatra da su ostavile najupečatljiviji trag u nogometu te bile najuspješnije klupske momčadi u ovom razdoblju.
3.7.1. Formacija 4-4-2
Jedna od najstarijih formacija koja se i danas redovito koristi, 4-4-2, možda se najčešće povezuje s engleskim nogometom, ali mnoge su se ekipe širom svijeta njome koristile u nekom trenutku svoje povijesti. Iako se moderna igra razvila u formaciju s tri vezna igrača
Međimursko veleučilište u Čakovcu 31 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
u pokušaju kontrole igre s dodatnim čovjekom u sredini, 4-4-2 i dalje ima veliku korisnost i primjenu u profesionalnom nogometu. Lako ju je razumjeti i implementirati, što znači da i manje kvalitetni timovi i dalje mogu uspješno svladavati zakonitosti koje ova formacija traži. S druge strane, nedostaje joj složenosti i sofisticiranosti koje nude moderniji sustavi koncipirani za napadački tip nogometa. Postoji mogućnost igranja s četiri vezna igrača u liniji ili s četiri vezna igrača koji su pozicionirani u obliku romba pa se formacija može zapisati kao 4-1-2-1-2 (Wilson, 2018).
Ova je klasična formacija u velikoj mjeri prilagođena modernoj igri, ali još uvijek ju u svom najboljem obliku koristi nekoliko uspješnih timova. Leicester City je 2016. godine osvojio englesku Premier League igrajući u formaciji 4-4-2. Najznačajnije prednosti ove formacije jednostavne su kretnje, lakše pokrivanje širine te dupli blok, dok su nedostatci manjak kreativnosti, sužen izbor dodavačkih opcija te deficitarnost dijagonalnih linija kretanja i dodavanja.
Slika 11. FC Liverpool protiv Real Madrida u finalu Kupa Europe 1981. godine u Parizu
Izvor: https://fansided.com/2015/10/20/30-greatest-champions-league-teams-time/25/ (25. 8. 2019.)
Međimursko veleučilište u Čakovcu 32 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
S vremenom je fokus igre sve više bio usmjeren posjedu lopte, brzim dodavanjima i pritisku na protivničke igrače odmah po gubitku lopte. Intenzitet nogometne igre bio je na sve većoj razini, a obrana je stajala prilično visoko, odnosno daleko od vlastitih vrata. Ekipa je bila u plitkoj formaciji u kojoj razdaljina između obrambenih igrača i napadača nije bila veća od 25 do 30 metara. Tu je posebno došao do izražaja talijanski trener AC Milana Arrigo Sacchi. Vezni su igrači u svakom aspektu igre bili dobro obučeni i funkcionalni, napadači su lovili naprijed, a stoperi tjerali ekipu prema gore. Bila je to suprotnost dotadašnjem stilu igre u Italiji pod utjecajem Herrere i njegovog „Catenaccia“. Stoga Arrigo Sacchi slovi za trenera koji je „ubio“ poziciju libera koja je do tada u Italiji bila standard. U formaciji 4-4-2 talijanski je AC Milan uz pomoć trojice Nizozemaca (Van Basten, Gullit i Rijkaard) bio na tronu Europe dvije godine zaredom (1989. i 1990.). Njegov se koncept temeljio na timskom radu, a upravo im je takva filozofija nogometne igre omogućila da postanu jedna od boljih momčadi u povijesti talijanskog i europskog nogometa.
Slika 12. AC Milan protiv Steaue Buchurest u finalu Europskog Kupa 1989. godine
Međimursko veleučilište u Čakovcu 33 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Izvor: https://backofthenet.ca/2016/03/22/where-are-they-now-steaua-burcharest-1989- european-cup-final-team/ (26. 8. 2019)
Formacija 3-5-2 doživljava izuzetno uspješan povratak u drugoj polovici osamdesetih godina 20. stoljeća i bila je dominantna kroz dobar dio devedesetih godina. Za njezinu revitalizaciju najzaslužniji su Carlos Bilardo sa svojom Argentinom te Zapadna Njemačka pod vodstvom Franza Beckenbauera. Bile su to dvije najdominantnije reprezentacije što pokazuje i činjenica da su igrale u dva uzastopna finala svjetskih prvenstava, 1986. i 1990. godine. Argentina je osvojila zlatnu medalju 1986. godine u Meksiku, dok je Zapadna Njemačka to učinila četiri godine kasnije u Italiji. Osim njih veliku ulogu u revitalizaciji sustava s trojicom braniča imao je bosansko-hercegovački trener Miroslav Ćiro Blažević koji je s Hrvatskom reprezentacijom osvojio treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine i ostvario dotad najveći uspjeh. Popularno zvani Ćiro slovi kao jedan od pionira ovog sustava, a istu tu formaciju koristio je i u zagrebačkom Dinamu. Ipak, formacija 3-5-2 nije se dugo zadržala te na prijelazu u 21. stoljeće definitivno nestaje iz trenerskih udžbenika. No, više od deset godina kasnije opet su je neki treneri odlučili iskušati, posebice u Italiji gdje Juventus, jedan od najvećih klubova na svijetu, igra na taj način.
Slika 13. Formacija Zapadne Njemačke na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine
Međimursko veleučilište u Čakovcu 34 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Izvor: http://sharemytactics.com/38530/West-Germany-1990-532 (26. 8. 2019.)
3.7.2. Formacija 3-5-2
Postoji nekoliko razloga zašto treneri ponekad primjenjuju ovaj sustav. Generalno gledano, 3-5-2 sustav nastao je kao odgovor na 4-4-2 formaciju i funkcionirao je vrlo dobro u tom kontekstu. Ideja je bila jednostavna i posve jasna. Dvojica braniča (lijevi i desni) čuvala su protivničke središnje napadače (s liberom kao dodatnim osiguračem), krilni bočni igrači (wing-backovi) bili bi zaduženi za čuvanje protivničkih krilnih igrača i tada je momčad u principu imala igrača više u veznoj liniji. Slobodni igrač može igrati malo povučeno iza vezne linije kao plemeniti zadnji vezni (npr. Pirlo u Juventusu od 2011. do 2015. godine). No, problem se počeo javljati kad su ekipe krenule napuštati sustave s dva napadača i počele koristiti samo jednog središnjeg te dva krilna napadača. Dolazilo je do situacije u kojoj 3 obrambena igrača (stopera) čuvaju jednog napadača pa dolazi do manjka na drugim dijelovima terena. Ako bi se rješenju problema pristupilo tako da lijevi i desni branič (a ne bočni u petorci) markiraju krilne napadače, bile bi stvorene tri situacije čovjek na čovjeka. U takvoj situaciji svaki dominantniji napadač napravio bi višak, a brza i agilna krila imala
Međimursko veleučilište u Čakovcu 35 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
bi lagan posao u probijanju po boku. Kao što se jasno može iščitati sa slike, 3-5-2 formacija ostavljala je protivničkim bočnim igračima iz pozadine ogroman prostor (Wilson, 2018).
Slika 14. Suprotstavljanje 3-5-2 sustava 4-4-2 sustavu
Izvor: https://www.quora.com/What-are-the-tactical-strengths-and-weaknesses-of-the-3-5- 2-formation (26. 8. 2019.)
4. MODERNA ERA 21. STOLJEĆA
4.1. Tiki-taka
Tiki-taka je nogometni sustav igre ili filozofija utemeljena na posjedu lopte, jedinstvenosti tima i sveobuhvatnom razumijevanju geometrije prostora na nogometnom terenu (https://eplindex.com/16473/systems-football-the-basics-tiki-taka-totaal-voetball.html, 26. 8. 2019.).
Primjer tiki-taka Pepa Guardiole u FC Barceloni smatra se najboljom primjenom ovog stila nakon što je Barcelona osvojila šest trofeja 2009. godine. Barcelona je igrala s vrlo visoko postavljenom obrambenom linijom, kojoj je tehnika bila na odličnoj razini obično primjenjujući zamku zaleđa, te s veznim igračima koji su pružali podršku stoperima te im omogućavali više opcija za predaju lopte prema naprijed. Stoperi su bili strpljivi i
Međimursko veleučilište u Čakovcu 36 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
preferirali opcije sigurnog međusobnog dodavanja u zadnjoj liniji ili tražili bez rizika vezne igrače u sredini terena. Na ovaj se način čeka pogreška protivničke ekipe i pukotina kroz koju se okomita lopta dodaje u napad. U napadu su trojica napadača od kojih je središnji napadač kao takav u funkciji „lažne devetke“. Formacijski, tiki-taka se na papiru zapisuje kao 4-3-3. Barcelona je stvorila većinu šansi dodavanjima prema naprijed te kratkim ili dužim brzim dodavanjima i nastavkom kretnje u sprintu te tako otvarala prostor, najčešće s Lionelom Messijem uključenim u akcije. Tadašnji trener FC Barcelone Pep Guardiola odobravao je potpunu slobodu u posljednjoj trećini terena što se pokazalo učinkovitim jer je momčad stvarala mnogo prilika za pogodak po utakmici.
Slika 15. Prikaz posjeda lopte i postotak točnih dodavanja Barcelone u La Ligi
Međimursko veleučilište u Čakovcu 37 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Izvor: https://www.si.com/planet-futbol/2015/02/23/barcelona-tactics-luis-enrique-lionel- messi-champions-league (26. 8. 2019.)
Tiki-taka je opisana kao „stil igre koji se temelji na tome da se posjedom lopte kroz kratka dodavanja i kretanjem ekipa ušeta u protivnička vrata“. Drugim riječima, to je poseban stil nogometne igre kojim igrači uz pomoć brzih dodavanja i kretnjama u kanale stvaraju sebi šanse za postizanje pogodaka. Ovaj stil uključuje kretanje i pozicioniranje među veznim igračima, pomicanje lopte zamršenim dodavanjima i kombiniranjem više igrača na malom prostoru pa onda nagli prolaz vođenjem ili dubinskom loptom kroz protivničke linije. Tiki- taka je u jednakoj mjeri napadački i obrambeni stil jer je lopta stalno u posjedu pa ne postoje obrana i napad kao takvi, a po izgubljenoj lopti odmah se radi pritisak i pokušava ponovno uzeti u posjed i krenuti s novim napadom. Upravo zato što obrana nije njihova jača strana, ona se želi svesti na što manji vremenski period. Tiki-taka je prozvana šarmantnim te kreativnim stilom, ali isto tako može dovesti do usporenog, pomalo bezidejnog i neizravnog nogometa koji žrtvuje učinkovitost za estetiku. Korijene onoga što bi se razvilo u tiki-taku počeo je primjenjivati Nizozemac Johan Cruyff za vrijeme svog trenerskog mandata u Barceloni od 1988. do 1996. godine. Stil igre nastavio se razvijati u suradnji s nizozemskim trenerima Louisom van Gaalom i Frankom Rijkaardom, a usvojen je i od strane ostalih ekipa u španjolskoj „La Ligi“. Najveći uspjesi tiki-take, osim kod Barcelone, vidljivi su u Španjolskoj nacionalnoj vrsti koja je osvojila Europska prvenstva 2008. i 2012 godine te Svjetsko prvenstvo 2010. godine (https://eplindex.com/16473/systems-football-the-basics-tiki-taka-totaal-voetball.html, 1. 9. 2019.).
Barcelona je nakon odlaska Guardiole i dalje zadržala svoj prepoznatljivi stil igre uz male preinake koje su bile nužne za ostanak u samom svjetskom vrhu jednog od najboljih klubova u povijesti. Uz dolaske izvrsnih individualaca u napad, Messi i društvo postali su okomitiji prema protivničkim vratima uz više individualnih driblinga i akcija nego je to bio slučaj kod Guardiole.
Međimursko veleučilište u Čakovcu 38 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Slika 16. Primjer formacije u trenutku posjeda lopte igrača FC Barcelone
Izvor: https://imagesvc.timeincapp.com/v3/mm/image?url=https%3A%2F%2Fcdn- s3.si.com%2Fs3fs-public%2F2015%2F02%2F23%2Fbarcelona433.jpg&w=700&q=85 (26. 8. 2019.)
4.2. „Gegenpressing“
Gegenpressing ili kontrapritisak sličan je način viđenja nogometne igre kroz pritisak po izgubljenoj lopti kao i kod Pepa Guardiole. Njemački nogometni vizionar Jurgen Klopp ostvario je 2012. godine s Borussiom Dortmund zapažene rezultate. Formacijski to izgleda 4-3-3 gdje se bočni igrači za vrijeme posjeda lopte dižu visoko gore i zajedno sa svim ostalim igračima tempo utakmice drže na iznimnom nivou.
U povijesti nogometa „Gegenpressing“ nije novi pojam. Velike nizozemske momčadi, Feyenoord Ernsta Happela i Ajax Amsterdam Rinusa Michelsa, talijanski AC Milan Arriga Sacchia te nizozemski nacionalni tim s Johanom Cruijffom kao kapetanom već su to
Međimursko veleučilište u Čakovcu 39 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
upotrebljavali. Jednako kao i ostali timovi prije njih koji su također intuitivno pritiskali odmah nakon izgubljene lopte, ali s puno manje uspješnosti i koordiniranosti. Ima nekoliko načina na koje se može izvršiti trenutni pritisak po izgubljenoj lopti. Jedan je od njih, kojega je koristio Pep Guardiola u Barceloni, da se protivničkog napadača natjera na pogrešku kroz pravilno postavljanje svakog igrača na terenu i time ostavi minimalna šansa za točno dodavanje ili dribbling. S druge strane, Klopp vrši pritisak na protivničke igrače tako da se igrača koji ima loptu u posjedu okruži s više igrača sa svih strana te ga se omete i prisili na grešku. Ponekad to ne izgleda previše lijepo, pomalo anarhično, ali je izuzetno efikasno (https://eplindex.com/16473/systems-football-the-basics-tiki-taka-totaal- voetball.html, 18. 9. 2019.).
Kada ekipa uzme loptu visoko na protivničkoj polovici terena, to gotovo u pravilu predstavlja potencijalnu opasnost za protivnika. U tom trenutku protivnik je najranjiviji, a obrana mu zbog otvaranja prema napadu nije formirana. Uz to trener mora biti dobar motivator i znati držati cijelu ekipu u složnoj obiteljskoj atmosferi. Klopp je danas uspješan trener u engleskom FC Liverpoolu gdje je dvije godine zaredom primjenjujući svoje principe rada bio u finalima Lige prvaka koju je naposlijetku osvojio 2019. godine.
4.3. 2014. – 2018. Real Madrid
Ovaj slavni španjolski klub kojeg mnogi nazivaju „kraljevski klubom“ osvajač je najviše Liga prvaka u povijesti europskog nogometa pa se s pravom može nazvati najvećim klubom na svijetu. Pokazali su apsolutnu dominaciju u razdoblju između 2014. i 2018. godine osvojivši tri trofeja Lige prvaka i još mnoštvo drugih kroz natjecanja na razini države i svijeta. U to su vrijeme kraljevski klub vodila dvojica poznatih trenerskih stručnjaka. Prvi je bio Talijan Carlo Ancelotti, a nakon njega je došao bivši igrač i legenda kluba, Francuz Zinedine Zidane koji je osvojio tri Lige prvaka zaredom. Na terenu kao glavnog igrača i strijelca kluba valja spomenuti Portugalca Cristiana Ronalda koji je uz Lea
Međimursko veleučilište u Čakovcu 40 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Messija obilježio nogomet 21. stoljeća. Uz njega je vrlo bitan kotačić ove ekipe bio Hrvat Luka Modrić, najbolji igrač svijeta 2018. godine.
Iako nisu svijetu predstavili neku posebnu taktičku inovaciju igrajući u standardnoj 4-3-3 formaciji, bili su dominantni kroz ovaj period zbog velike koncentracije kvalitete, širokog rostera igrača te pobjedničkog mentaliteta cijele ekipe.
Slika 17. Real Madrid – osvajač Lige prvaka 2017./2018. godine
Izvor: https://www.bbc.com/sport/football/40123279 (30. 8. 2019.)
5. UEFA LICENCIRANJE TRENERA U RH
Postoji nekoliko stupnjeva trenerskih licenci: UEFA PRO, PRO, UEFA A, A, UEFA B, B i C, a sve ovisi u kojem stupnju natjecanja i koje funkcije (trener, sportski direktor) smije obavljati u nogometnim klubovima. Osim licenci za nogomet, postoje i licence za futsal u dvije kategorije: UEFA A, UEFA B.
Seniorske momčadi u Prvoj ligi mogu voditi samo treneri s UEFA PRO licencom. Obrazovanje za navedenu licencu traje malo manje od 10 godina, a put izgleda ovako:
Međimursko veleučilište u Čakovcu 41 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
vrijeme realizacije nastave za trenera C – 6 mjeseci vrijeme obavezne trenerske prakse u županijskoj ligi – 1 godina vrijeme realizacije nastave za trenera EURO B – 1 godina
vrijeme obavezne trenerske prakse najmanje u III. HNL – 2 godine vrijeme realizacije nastave za trenera EURO A – 1 godina vrijeme obavezne trenerske prakse u II. ili III. HNL – 2 godine vrijeme realizacije nastave za EURO PRO trenere – 2 godine
Bivši nogometaši, posebno reprezentativci, imaju olakšanu mogućnost upisa i usavršavanja za sve navedene licence pa tako igrači koji su igrali nogomet u trećoj i višoj ligi dulje od četiri godine mogu izravno upisati tečaj za EURO B licence, a oni s preko 150 utakmica u prvoj HNL (ili negdje u inozemstvu) mogu preskočiti praksu u trećeligašima. Nogometaši koji su kao reprezentativci A selekcije Hrvatske nastupali na europskim i svjetskim prvenstvima oslobođeni su prakse i vođenja drugoligaša i trećeligaša, već samo moraju položiti seminare za EURO B, EURO A i EURO PRO licence (što se može završiti unutar 4 godine).
Svi ostali kreću s polaganjem seminara za C trenera, a uvjeti su sljedeći:
a) najmanje 18 godina života b) najmanje 4 godine igranja u organiziranom natjecanju c) najmanje završena osnovna škola d) liječničko uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti (https://hns-cff.hr/, 10. 10. 2019.).
5.1. Program Coerver coaching Coerver coaching je globalni nogometni edukacijski program pokrenut 1984. godine od strane bivše nogometne legende FC Chelsea Charliea Cooka te Alfreda Galustiana koji su inspiraciju pronašli u filozofiji Willa Coervera. Do ideje da se napravi ovakav edukacijski
Međimursko veleučilište u Čakovcu 42 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
program došlo je zbog, kako je Coerver rekao „manjka individualnih vještina i isključivog naglaska na defenzivu u profesionalnom nogometu što je, po mišljenju mnogih, gušilo napadački stil potreban za postizanje pogodaka i privlačenje navijača“. Do tog se trenutka individualnim tehničkim vještinama pridavalo vrlo malo pažnje jer se nije znao način na koji bi se iste mogle podučavati. Coerverov početni program podučavanja bazirao se većinom na usavršavanju napadačke igre i driblinga jedan na jedan po uzoru na neke od najvećih velikana nogometa 20. stoljeća (Pele, Cruyff, Matthews, Beckenbauer). Ciljevi Coerver coachinga od 1984. godine su:
a) razvijati vješte, samopouzdane i kreativne igrače b) učiniti nogomet zabavnim za treniranje i igranje c) učiti sportskom ponašanju i poštivanju drugih d) vrednovati pobjedu, ali ne više od ponašanja i izvedbe e) pružiti svima sigurnu sredinu pogodnu za učenje (http://www.coervercroatia.com/ 25. 6. 2020.).
U današnje je vrijeme Coerver coaching jedan od najnaprednijih programa edukacije mladih igrača. Bazira se na usavršavanju tehničko-taktičkih komponenti svih dobnih skupina. Koristi ga mnoštvo trenera koji u svom radu inzistiraju na modernom shvaćanju nogometa kao sporta koji se iz dana u dan mijenja te pomoću njega žele znanje prenijeti na sportaše koje treniraju. Treneri uz položene tečajeve barataju znanjem o poučavanju vještina, od teorije do efektivnog korištenja u igri gdje je poseban naglasak na „Ball Mastery“ i jedan na jedan poteze koji su od iznimnog značajni za sve igrače bez obzira na njihovu poziciju na terenu.
Coerver coaching koristi najnaprednije metode treninga kao što su videoanalize, DVD uradci s prikazanim vježbama, knjige itd. Također sudjeluje u programima edukacije u svjetski poznatim nogometnim školama (npr. SL Benfica) gdje pruža priliku mladim igrača da upoznaju i dožive vrhunski sustav treninga, brigu o prehrani i zdravlju, socijalni odgoj i slično. Koristeći metode svjetske top razine, kroz rad u Coerver školi nogometa mladim nogometašima osigurava se optimalan razvoj i priprema za profesionalnu budućnost.
Međimursko veleučilište u Čakovcu 43 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Također je mladim trenerima izvrsna prilika da upotpune svoja znanja i steknu uvid u jedan poseban i moderniji oblik poduke kojeg karakteriziraju tehnička izvrsnost, situacijska analiza te zanimljiv pristup tehničko-taktičkim vježbama.
Međimursko veleučilište u Čakovcu 44 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
6. UČESTALOST DOMINANTNIH TAKTIČKIH SUSTAVA U ZAVRŠNICI „UEFA-INE LIGE PRVAKA“
„UEFA Liga prvaka“ najprestižnije je i po kvaliteti najbolje natjecanje u klupskom nogometu koje se održava diljem europskog kontinenta još od 1955. godine. Od 1992. godine stari naziv natjecanja „Europski Kup klubova prvaka“ odlazi u povijest, a u novom formatu ime koje nosi i danas glasi „UEFA Liga prvaka“. U ovom je poglavlju uz pomoć linijskih grafikona prikazana učestalost dominantnih taktičkih sustava u nogometu. Kao materijal za izradu grafikona uzete su utakmice završnice UEFA-ine Lige prvaka, odnosno četvrtfinalni dvoboji. Za evoluciju nogometne igre vrlo je značajan sustav koji vrhunski treneri i ekipe najradije biraju jer se upravo njime postižu najbolji rezultati na najvišoj mogućoj razini. Nogomet je živo tkivo koje se mijenja, nadograđuje, dopunjuje iz godine u godinu što se jasno da zaključiti iz pogleda na promjenjiv broj momčadi u pojedinom sustavu u samo nekoliko godina. U današnje vrijeme većina ekipa koristi jedan sustav kao dominantan, ali uvijek kao rezervnu opciju imaju utreniran neki drugi sustav radi što lakše prilagodbe protivniku.
Grafikon 1. Broj momčadi u sustavu 4:2:3:1
broj momčadi u sustavu 4:2:3:1 6
5
4
3 broj momčadi u sustavu 4:2:3:1 2
1
0 93' 95' 97' 99' 01' 03' 05' 07' 09' 11' 13' 15' 17' 19'
Izvor: Izrada autora
Međimursko veleučilište u Čakovcu 45 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Grafikon 2. Broj momčadi u sustavu 4:3:3
broj momčadi u sustavu 4:3:3 7
6
5
4 broj momčadi u 3 sustavu 4:3:3 2
1
0 93' 95' 97' 99' 01' 03' 05' 07' 09' 11' 13' 15' 17' 19'
Izvor: Izrada autora
Grafikon 3. Broj momčadi u sustavu 4:4:2
broj momčadi u sustavu 4:4:2 7
6
5
4 broj momčadi u 3 sustavu 4:4:2 2
1
0 93' 95' 97' 99' 01' 03' 05' 07' 09' 11' 13' 15' 17' 19'
Izvor: Izrada autora
Međimursko veleučilište u Čakovcu 46 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Grafikon 4. Broj momčadi u sustavu 3:5:2
broj momčadi u sustavu 3:5:2 4,5 4 3,5 3 2,5 broj momčadi u 2 sustavu 3:5:2 1,5 1 0,5 0 93' 95' 97' 99' 01' 03' 05' 07' 09' 11' 13' 15' 17' 19'
Izvor: Izrada autora
Grafikon 5. Broj momčadi u sustavu 4:1:4:1
broj momčadi u sustavu 4:1:4:1 3,5
3
2,5
2 broj momčadi u 1,5 sutavu 4:1:4:1
1
0,5
0 93' 95' 97' 99' 01' 03' 05' 07' 09' 11' 13' 15' 17' 19'
Izvor: Izrada autora
Međimursko veleučilište u Čakovcu 47 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
Grafikon 6. Prosjek broja golova u završnici Lige Prvaka
prosjek broja golova po utakmici 3,5
3
2,5
2 prosjek broja golova 1,5 po utakmici 1
0,5
0 93' 95' 97' 99' 01' 03' 05' 07' 09' 11' 13' 15' 17' 19'
Izvor: Izrada autora
Gornji grafovi prikazuju broj momčadi koje su igrale u određenim taktičkim sustavima kroz završnicu natjecanja „UEFA Lige prvaka“ za svaku godinu od 1992. do 2019. Prikazano je najboljih osam momčadi svake sezone natjecanja, odnosno klubovi koji su dospjeli u četvrtfinale najelitnijeg klupskog nogometnog natjecanja na svijetu. Taktički sustavi, a samim time i broj momčadi koje su igrale određeni sustav mijenjao se iz godine u godinu što je dokaz stalne evolucije nogometne igre čak i u tako kratkom vremenskom razdoblju. Primjerice sustav 3-5-2 u devedesetim godinama 20. stoljeća koristile su minimalno dvije, a često i tri i više od ukupno osam ekipa u završnici natjecanja, dok se taj broj u 21. stoljeću sveo na maksimalno jednu ekipu koja ga je primjenjivala u svojoj filozofiji igre. U današnje vrijeme ekipe su sklonije korištenju napadački orijentiranih sustava što je dovelo do povećanog broja postignutih i primljenih golova, a samim time i atraktivnosti koju gledatelji priželjkuju. Stoga je trenutno najdominantniji sustav 4:3:3 gdje ekipe s tri napadača igraju izrazito napadački nogomet u kojemu je cilj zabiti gol više od protivnika, a ne primiti gol manje. Sustav 4:4:2 primjer je osnovne konfiguracije igrača na terenu kod
Međimursko veleučilište u Čakovcu 48 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
kojih se prostor vrlo uspješno pokriva, nije kompliciran za provedbu te ne omogućava protivniku previše šansi za kreativnost. No s druge strane, u napadačkom smislu limitiran je zbog svoje pravocrtnosti te nedostatka dijagonalnih kretnji i osvajanja prostora. U četvrtfinalima „Lige prvaka“ 2001. i 2007. godine koristilo ga je čak šest ekipa što je jasni dokaz gotovo kompletnog prelaska igre s tri igrača u posljednjoj liniji obrane tijekom devedesetih godina 20. stoljeća na četiri igrača u obrambenoj liniji ispred vratara.
Prosjek broja postignutih pogodaka prikazan je na uzorku svih odigranih utakmica pojedine sezone „UEFA-ine Lige prvaka“ radi što bolje točnosti. Primjetan je porast broja pogodaka na utakmicama čemu je uzrok napadački orijentiran nogomet koji sa sobom nosi efikasnost i atraktivnost. Najveći broj pogodaka postignut je 2018. godine i iznosio je 3,21 gol po utakmici, dok je najmanje golova bilo 1995. godine sa samo 2,3 gola u prosjeku po utakmici.
Međimursko veleučilište u Čakovcu 49 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
7. ZAKLJUČAK
Za uspjeh u nogometu potreban je velik broj sposobnosti, osobina i znanja od kojih su najvažnije antropološke karakteristike (zdravstveni status, morfološke karakteristike, motoričke i kognitivne sposobnosti), specifične sposobnosti i znanja nogometaša (tehničke sposobnosti, specifične motoričke sposobnosti, taktičke sposobnosti i znanja, teorijska znanja kao i osobine važne za socijalnu adaptaciju) te situacijska efikasnost i rezultati u natjecanju (Dujmović, 2000).
Kroz povijest modernog nogometa, koja traje od druge polovice 19. stoljeća, ljudski rod bio je svjedok razvoju nogometne igre, nogometnih treninga i učenja o principima ove igre. U početku je taj razvoj bio puno sporiji nego je danas, prolazila su desetljeća da se nije puno toga promijenilo u filozofijama timova. Danas je potpuno drugačije i u natjecanjima se iz godine u godinu javljaju neki novi stilovi, formacije i taktike kojima se pojedine ekipe žele istaknuti i razlikovati u odnosu na ostale, biti bolje od drugih te ući u buduće povijesne knjige kao prepoznatljivost svoga doba. Od početnih formacija 1-1-8 u kojima se ništa nije tražilo od igrača osim da postignu gol više od suparnika, preko 2-3-5, W-M, 4-2-4, 4-4-2, 3-5-2 do današnjih pretežno 4-3-3 s nekoliko varijacija gdje je svaka sekunda nogometne igre situacijski isplanirana, prošlo je 150 godina. Bio je velik broj njih kroz ovo razdoblje i svaka je donijela dašak inovacije te unaprijedila nogomet na razinu koja je danas prisutna. Svaka nova formacija bila je odgovor, odnosno efikasno rješenje na prethodnu. Nogomet je igra koja stalno traži i očekuje više. Iz dana u dan radi se na napretku u svim aspektima nogometne igre upravo zbog postojanja novih znanja i tehnologija koje su dostupne, a prije ih nije bilo. Nogomet je oduvijek privlačio široke mase ljudi. To je sport koji izaziva najveće emocije, donosi radost, ponekad i tugu, ali je svakako nešto što ljudi jednostavno obožavaju.
Taktički sustavi igre i sami treninzi nisu od presudne važnosti kada se traži pobjednik utakmice, nego su to igrači. Međutim, uz kvalitetnu strategiju igre i temeljit trenažni proces do pobjede se lakše dolazi. Jasno je vidljivo što su taktička evolucija i sustavno
Međimursko veleučilište u Čakovcu 50 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
unaprjeđenje treninga najpopularnijeg sporta priredili do sad. Svijet čeka njihov sljedeći veliki korak koji sigurno dolazi.
8. LITERATURA
1. Bašić, D. i suradnici (2015.) Notacijska analiza nogometnih utakmica. 2. Dujmović, P. (2000.) Škola suvremenog nogometa, Zagreb, Zagrebački nogometni savez.
3. Jeffreys, I. (2004). The use of small-sided games in the metabolic training of high school soccer players. Strenght and Conditioning Journal.
4. Verheijen, R. (1997). Conditioning for soccer. Library of congress cataloging in publication data.
5. Vugrinec, S. (2005.) Programi rada škole nogometa, Varaždin.
6. Wilson, J. (2018.) Inverting the pyramid: The history of football tactics, London.
7. Chaterrjee, J. Football tactics for begginers: Catenaccio https://www.thefalse9.com/2015/01/football-tactics-beginnerscatenaccio.html (25. 8. 2019.)
8. Davies, Jed C. „Systems Football: The Basics – Tiki-Taka / Totaal-Voetball“. EPLindex. London. https://eplindex.com/16473/systems-football-the-basics-tiki-taka-totaal-voetball.html (26. 8. 2019.)
9. Kačić, A. Zašto najbolja nacionalna momčad svih vremena nije postala prvak. https://povijest.hr/sport/zasto-najbolja-nacionalna-momcad-svih-vremena-nije-postala- prvak-svijeta/ (12. 8. 2019.)
10. Kačić, A. Helenio Herrera – čovjek koji je izmislio catenaccio, nogomet s obrambenom filozofijom https://povijest.hr/sport/helenio-herrera-covjek-koji-je-izmislio-catenaccio-nogomet-s- obrambenom-filozofijom/ (25. 8. 2019.)
11. Marić, R. The tactical room
Međimursko veleučilište u Čakovcu 51 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
https://www.martiperarnau.com/differences-between-sacchis-klopps-and-guardiolas- counterpressing-concepts/ (30. 8. 2019.)
12. Murphy, A. Rinus Michels: Dutch coach who invented „total football“ https://www.independent.co.uk/news/obituaries/rinus-michels-527100.html (18. 8. 2019.)
13. Pandey, H. The forgotten W-M formation of Herbert Chapman https://bleacherreport.com/articles/221934-the-forgotten-w-m-formation-of-herbert- chapman (7. 8. 2019.)
14. http://www.eduvizija.hr/portal/sadrzaj/povijest-nogometa (5. 8. 2019.)
15. https://hns-cff.hr/ (30. 8. 2019.)
16. http://www.coervercroatia.com/ (25. 6. 2020.)
Međimursko veleučilište u Čakovcu 52 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
POPIS SLIKA
Slika 1. Prikaz kretanja igrača Hrvatske reprezentacije u fazi napada i fazi obrane.…...…12
Slika2. Prva internacionalna utakmica (Engleska i Škotska) 1872. godine…………...…. 14
Slika 3. Primjer numeriranja i pozicioniranja igrača početkom 20. stoljeća……………….15
Slika 4. Usporedba nove i stare taktičke formacije 1930. godine……………………….... 17
Slika 5. Formacija Mađarske i Zapadne Njemačke na Svjetskom prvenstvu 1954. godine.20
Slika 6. Ferenc Puskas u dresu Real Madrida…………………………………………..….21
Slika 7. Postava reprezentacije Brazila na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj 1958. godine, Švedska protiv Brazila…………………………...... ……………………...... ………..….23
Slika 8. Nizozemska reprezentacija na Svjetskom prvenstvu u Zapadnoj Njemačkoj 1974. godine…………………………………………………………………………………...….26
Slika 9.„Catenaccio“ protiv „totalnog nogometa“ ...... 27
Slika 10. Udarna postava Intera 1960-ih godina……………………………………….... 29
Slika 11. FC Liverpool protiv Real Madrid u finalu Kupa Europe 1981. godine...... 32
Slika 12. AC Milan protiv Steaue Buchurest u finalu Europskog kupa 1989. godine….….33
Slika13. Formacija Zapadne Njemačke na Svj. prvenstvu u Italiji 1990. godine………… 34
Slika 14. Suprotstavljanje 3-5-2 sustava 4-4-2 sustavu……………….…...………...……35
Slika 15. Prikaz posjeda lopte i postotak točnih dodavanja Barcelone u La Ligi…….……36
Slika 16. Primjer formacije u trenutku posjeda lopte igrača FC Barcelone…………….….38
Slika 17. Real Madrid – osvajač Lige prvaka 2017./2018. godine………………...... …....40
Međimursko veleučilište u Čakovcu 53 Leonard Vuk Evolucija taktike i sustava treninga u nogometu
POPIS TABLICA
Tablica 1. Rezultati opterećenja pojedinih skupina igrača tijekom 90 minuta (modificirano prema Verheijenu, 1997)…………...... …………………………………………………...... 7
Prikaz 1. Shematski prikaz faza napada i obrane (modificirano prema Vugrinec………...... 9
Tablica 2. Broj postignutih golova po utakmici u najboljim ligama Europe……………....31
Međimursko veleučilište u Čakovcu 54