Bibliografija Knjiga
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
CROATICA U GODINI 1 970.: BIBLIOGRAFIJA KNJIGA J elena O čak I) UVODNE NAPOMENE A 1. Već sam naslov ovog rada (CROATICA u godini 1970.: BIBLIOGRA FIJA KNJIGA) djelomice ukazuje da se radi o bibliografiji svih knjiga koje su izašle godine 1970. - izašle u SR Hrvatskoj, u SFR Jugoslaviji ili bilo gdje drugdje - a tiču se, na ovaj ili onaj način, hrvatske književnosti. To je ono što zovemo BIBLIOGRAFIJOM KNJIGA HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI. Nije prema tome riječ samo o bibliografiji knjiga hrvatskih pisaca, nego o takvoj bibliografiji koja će, s jedne strane, biti kompletna slika hrvatske knji ževnosti na području knjiga tiskanih 1970., a s druge strane predstavljati sastav ni dio cjelokupne bibliografije i dokumentacije hrvatske književnosti u jednoj godini, u ovom slučaju u godini 1970. To znači: PRVO. Osim djela hrvatskih književnika u bibliografiju ulaze i sve one knjige kojima je predmet hrvatska književnost. Knjiga Jana Wierzbickog o pro blemima hrvatsko-poljskih literarnih veza i utjecaja (Z dziejovv chorwacko-pol- skich stosunkow literackih w vvieku XIX) nije rad hrvatskog, nego poljskog knji- ževnika-znanstvenika, ali ona mora postati jedinicom ovako zamišljene biblio grafije. štoviše, bibliografskim jedinicama postat će i one knjige koje samo jednim dijelom, i to možda posve malim dijelom, govore o hrvatskoj književ nosti. »Senke i snovi« Velibora Gligorića samo prilogom o lirici Gustava Krkle- ca zadiru u hrvatsku književnost, no to je dovoljno da uđu u ovu bibliografiju. Knjiga Dalibora Brozovića »Standardni jezik« spada u lingvistiku, u historiju i teoriju jezika uopće i hrvatskog jezika napose, ali sam je ipak unijela u bi bliografiju jer tretira i probleme iz povijesti hrvatske književnosti, probleme hrvatskog preporoda i moderne. Isto su tako u bibliografiju morali ući i svi zbornici, antologije i kalendari u kojima su prisutni hrvatski pisci ili kojima je predmet (makar dijelom) hrvatska književnost. Bibliografskim jedinicama postali su dakle i takvi zbornici kao »Lenjinu - pesnici sveta«, »Sarajevski da 29 ni poezije«, »Zbornik otoka Korčule«, »Krčki zbornik povijesnog društva otoka Krka«, »Slovo razlike«, »Sveučilište i revolucija«, a ne samo zbornici kao »Hr vatski latinisti«, »Za blagdanskim stolom«, »O Petru Preradoviću danas«. Knji ge u kojima se uz hrvatskog pisca nalaze i djela nekog drugog pisca uvedena su u bibliografiju s obveznom naznakom o kojem se to drugom piscu radi i kojim se djelom on u dotičnoj knjizi pojavljuje. »Knjiga za djecu« Vladimira Na zora uvedena je u bibliografiju pod tim naslovom, ali je u bilješci označeno da je to »mješovito izdanje«, jer uz Nazorova djela nalazimo i pripovijesti Pre- žihova Voranca. Na kraju, iz ovakve bibliografije nisu mogla biti ispuštena ni ona djela hrvatskih književnika, publicista i znanstvenika koja ne raspravljaju o hrvatskoj književnosti, nego o temama bližim hrvatskoj književnosti: o teoriji književnosti, o povijesti književnosti, o teoriji i historiji kulture i umjetnosti, 0 estetici. Dakako, te su knjige svojim predmetom uglavnom izvan hrvatske književnosti (doduše, često su to limitrofna područja), ali su ih napisali hrvat ski književnici i znanstvenici te bi bez njih slika hrvatske književnosti bila ne potpuna. Hrvatski književnik Ivo Vidan nastoji u »Nepouzdanom pripovjeda ču« odrediti bitne strukturalne i tematske promjene u modernom romanu i tek tu i tamo, usputno, razmišlja o hrvatskoj književnosti. Pa ipak, njegova knjiga u hrvatskoj književnosti znači stanovit datum: ona izražava napore, tendencije 1 nastojanja zagrebačke/hrvatske književnokritičke i književnoznanstvene misli. Knjiga Milana Mirića »Rezervati« više spada u borbenu esejistiku nego u hr vatsku književnost, ali, zar ona ne dotiče jedno od ključnih pitanja kojima je suvremena hrvatska književnost zaokupljena: kakav je smisao pisane riječi u suvremenu svijetu i u našem društvu, čemu pisati. DRUGO. Da bi se dobila cjelovita slika o hrvatskoj književnosti u jednoj godini, potrebno je da BIBLIOGRAFIJA KNJIGA bude kompletirana drugim bibliografskim radovima i dokumentacijama. Spominjem četiri najvažnija: 1) Dokumentacija o izvedbama djela hrvatskih autora u kazalištima SRH i na RTV Zagreb; 2) Članci, kritike, studije, eseji i rasprave o hrvatskoj književnosti u jugo slavenskim časopisima; 3) Članci, kritike i rasprave o hrvatskoj književnosti u nekim glavnim hrvat skim i jugoslavenskim dnevnim i tjednim listovima; 4) Doktorske i magistarske radnje obranjene u SFRJ o hrvatskoj književ nosti (naravno, obranjene u godini koju bibliograf obrađuje, u ovom slučaju u godini 1970.). Prvi od ova četiri rada publiciram u ovom broju »Croatice«, na ostalima su već intenzivno radi u Institutu za znanost o književnosti Filozofskog fakul teta. Krajnji je cilj naših napora: niz bibliografskih radova koji će svi zajedno dati kompletan presjek kroz hrvatsku književnost u godini 1970. i samim tim postati uzorak prema kojem će se moći izrađivati svi budući bibliografski pre gledi hrvatske književnosti. 2. Prvi je zadatak bio: izraditi korpus bibliografskih jedinica, tj. popisati sve knjige koje svojim sadržajem spadaju u ono što smo nazvali BIBLIOGRA- 30 FIJOM KNJIGA HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI. Taj je bazični spisak po četna, ali neophodna etapa od koje počinje svaka daljnja bibliografska obrada. Korpus bibliografskih jedinica dobila sam kombinacijom triju postupaka: a) Koristila sam najvažnije postojeće primarne bibliografije. Za hrvatsku književnost to su: - BIBLIOGRAFIJA JUGOSLAVIJE. Knjige, brošure i muzikalije. - Beograd, Jugoslovenski Bibliografski institut. Obradila sam sve sveske iz 1970. (od 1. do 24.); iz 1971. obradila sam sveske 1-17. - JUGOSLAVENSKA KNJIŽEVNOST U INOSTRANSTVU. Biblio grafija. 1970, sv. 12; Beograd, Jugoslovenska autorska agencija, 1971. b) Iscrpila sam sve mogućnosti koje su mi pružali stručni katalozi dviju naj važnijih hrvatskih knjižnica: Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Gradske knjižnice u Zagrebu. U tom smislu obradila sam: - U STRUČNOM KATALOGU NACIONALNE I SVEUČILIŠNE KNJIŽNICE U ZAGREBU ova područja: 209 A - Povijest jugoslavenskih književnosti 209 B - Jugoslavenske književnosti 210 - Povijest hrvatske književnosti 211 - Hrvatska gramatika (Stilistika, metrika, poetika) 212 - Hrvatska književnost 216 - Povijest srpske književnosti 218 - Srpska književnost (odio 9, 10, 12) - U STRUČNOM KATALOGU GRADSKE KNJIŽNICE knjige svr stane prema staroj katologizaciji: KH; knjige svrstane prema novoj (decimalnoj) katalogizaciji: 886.2/0.91/-886.2-9. c) Upotrijebila sam sva pomoćna sredstva koja su mi stajala na raspolaga nju kako bih kontrolirala već postojeći popis te ga tu i tamo dopunila. Saku pila sam sve takozvane sumarne popise djela hrvatskih pisaca, prelistavala glav ne časopise i novine, bilježila podatke raspršene po pojedinim knjigama. Po sebno je bio koristan POPIS KNJIŽEVNIH DJELA ČLANOVA DRUŠTVA KNJIŽEVNIKA HRVATSKE OBJAVLJENIH U 1970. GODINI što ga je izdalo (šapirografirano) Društvo književnika Hrvatske 1971., na pet strana. Ne ke jedinice koje su tu zabilježene nisam našla ni na jednom drugom mjestu. To je na primjer slučaj s Gorjanovom knjigom »Poems«, koja je izašla u Ka- liforniji. Listajući časopise i novine, došla sam do jedinica koje se ili nisu na lazile u korištenim bibliografijama i katalozima ili su u njima možda nazna čene na nekim drugim mjestima. Tu se prije svega radi o zbornicima kao što su »Zbornik otoka Korčule«, »Zbornik radova Prvog znanstvenog sabora Sla vonije i Baranje« i kalendarima kao što su »Danica«, »Dobri pastir«. Obrađu jući knjige de visu, otkrila sam nekoliko novih jedinica koje nisu smjele biti ispuštene. U knjizi pjesama Marijana Kuzmanova »Tako to biva«, Pakrac 1970., našla sam podatak da su u Pakracu, u istoj kalekciji Matice hrvatske, 31 izašle i knjige »Na pragu« Z. Barčanca i »Lipe ispred gimnazije« L. Štekovića. Na žalost, samo sam knjigu L. Štekovića uspjeha obraditi de visu, jer zbirka pjesama Z. Barčanca nije do 5. 10. 1972. bila evidentirana u katalogu Nacio nalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. 3. Prva klasifikacija koju sam izvršila kad sam zaključila korpus bibliograf skih jedinica bila je podjela jedinica na prva i ponovljena izdanja. Prvim izda njem ne smatram samo onu knjigu koja sadrži samo neobjavljena djela pisca, nego i onu knjigu u kojoj se nalaze prilozi što su prije bili tiskani po časopisima, novinama, zbornicima, a sada se tiskaju prvi put u knjizi. Novim djelom smatram, nadalje, i onu knjigu koja tek jednim dijelom (pa katkada čak i manjim) sadrži priloge koji se prvi put objavljuju u knjizi. Dosljedno provesti prvu klasifikaciju delikatniji je posao nego što se to na prvi pogled čini, jer je na knjigama koje izlaze u SFRJ vrlo rijetko (osim kod udžbenika) zabilježeno da li se radi o prvom ili ponovljenom izdanju. Osobito je to teško odrediti kod knjiga za mladež i djecu. Često sam mo rala konzultirati direktno pojedine izdavače; bio je to najčešće slučaj s »Mla- došću« i »Školskom knjigom«. Nerijetko sam se morala obraćati i direktno sa mim autorima kako bih saznala da li se radi o prvom ili ponovljenom izdanju. Tako mi je na primjer sam Josip Barković dao podatke o tome kada su tiska ne pripovijetke iz knjige »Četiri slavne godine«, te sam tek nakon toga utvrdila da je ta knjiga pripovijedaka novo, tj. prvo izdanje. Naravno, najmanje je bilo problema kod Sabranih i odabranih djela, Udžbenika i Prijevoda. Nešto su više teškoća zadali zbornici, almanasi i antologije, ali ipak daleko manje ne goli izdanja pojedinih autora. Kod nekih je djela trebalo prekinuti