CROATICA U GODINI 1 970.: BIBLIOGRAFIJA KNJIGA J elena O čak I) UVODNE NAPOMENE A 1. Već sam naslov ovog rada (CROATICA u godini 1970.: BIBLIOGRA­ FIJA KNJIGA) djelomice ukazuje da se radi o bibliografiji svih knjiga koje su izašle godine 1970. - izašle u SR Hrvatskoj, u SFR Jugoslaviji ili bilo gdje drugdje - a tiču se, na ovaj ili onaj način, hrvatske književnosti. To je ono što zovemo BIBLIOGRAFIJOM KNJIGA HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI. Nije prema tome riječ samo o bibliografiji knjiga hrvatskih pisaca, nego o takvoj bibliografiji koja će, s jedne strane, biti kompletna slika hrvatske knji­ ževnosti na području knjiga tiskanih 1970., a s druge strane predstavljati sastav­ ni dio cjelokupne bibliografije i dokumentacije hrvatske književnosti u jednoj godini, u ovom slučaju u godini 1970. To znači: PRVO. Osim djela hrvatskih književnika u bibliografiju ulaze i sve one knjige kojima je predmet hrvatska književnost. Knjiga Jana Wierzbickog o pro­ blemima hrvatsko-poljskih literarnih veza i utjecaja (Z dziejovv chorwacko-pol- skich stosunkow literackih w vvieku XIX) nije rad hrvatskog, nego poljskog knji- ževnika-znanstvenika, ali ona mora postati jedinicom ovako zamišljene biblio­ grafije. štoviše, bibliografskim jedinicama postat će i one knjige koje samo jednim dijelom, i to možda posve malim dijelom, govore o hrvatskoj književ­ nosti. »Senke i snovi« Velibora Gligorića samo prilogom o lirici Gustava Krkle- ca zadiru u hrvatsku književnost, no to je dovoljno da uđu u ovu bibliografiju. Knjiga Dalibora Brozovića »Standardni jezik« spada u lingvistiku, u historiju i teoriju jezika uopće i hrvatskog jezika napose, ali sam je ipak unijela u bi­ bliografiju jer tretira i probleme iz povijesti hrvatske književnosti, probleme hrvatskog preporoda i moderne. Isto su tako u bibliografiju morali ući i svi zbornici, antologije i kalendari u kojima su prisutni hrvatski pisci ili kojima je predmet (makar dijelom) hrvatska književnost. Bibliografskim jedinicama postali su dakle i takvi zbornici kao »Lenjinu - pesnici sveta«, »Sarajevski da­ 29 ni poezije«, »Zbornik otoka Korčule«, »Krčki zbornik povijesnog društva otoka Krka«, »Slovo razlike«, »Sveučilište i revolucija«, a ne samo zbornici kao »Hr­ vatski latinisti«, »Za blagdanskim stolom«, »O Petru Preradoviću danas«. Knji­ ge u kojima se uz hrvatskog pisca nalaze i djela nekog drugog pisca uvedena su u bibliografiju s obveznom naznakom o kojem se to drugom piscu radi i kojim se djelom on u dotičnoj knjizi pojavljuje. »Knjiga za djecu« Vladimira Na­ zora uvedena je u bibliografiju pod tim naslovom, ali je u bilješci označeno da je to »mješovito izdanje«, jer uz Nazorova djela nalazimo i pripovijesti Pre- žihova Voranca. Na kraju, iz ovakve bibliografije nisu mogla biti ispuštena ni ona djela hrvatskih književnika, publicista i znanstvenika koja ne raspravljaju o hrvatskoj književnosti, nego o temama bližim hrvatskoj književnosti: o teoriji književnosti, o povijesti književnosti, o teoriji i historiji kulture i umjetnosti, 0 estetici. Dakako, te su knjige svojim predmetom uglavnom izvan hrvatske književnosti (doduše, često su to limitrofna područja), ali su ih napisali hrvat­ ski književnici i znanstvenici te bi bez njih slika hrvatske književnosti bila ne­ potpuna. Hrvatski književnik Ivo Vidan nastoji u »Nepouzdanom pripovjeda­ ču« odrediti bitne strukturalne i tematske promjene u modernom romanu i tek tu i tamo, usputno, razmišlja o hrvatskoj književnosti. Pa ipak, njegova knjiga u hrvatskoj književnosti znači stanovit datum: ona izražava napore, tendencije 1 nastojanja zagrebačke/hrvatske književnokritičke i književnoznanstvene misli. Knjiga Milana Mirića »Rezervati« više spada u borbenu esejistiku nego u hr­ vatsku književnost, ali, zar ona ne dotiče jedno od ključnih pitanja kojima je suvremena hrvatska književnost zaokupljena: kakav je smisao pisane riječi u suvremenu svijetu i u našem društvu, čemu pisati. DRUGO. Da bi se dobila cjelovita slika o hrvatskoj književnosti u jednoj godini, potrebno je da BIBLIOGRAFIJA KNJIGA bude kompletirana drugim bibliografskim radovima i dokumentacijama. Spominjem četiri najvažnija: 1) Dokumentacija o izvedbama djela hrvatskih autora u kazalištima SRH i na RTV Zagreb; 2) Članci, kritike, studije, eseji i rasprave o hrvatskoj književnosti u jugo­ slavenskim časopisima; 3) Članci, kritike i rasprave o hrvatskoj književnosti u nekim glavnim hrvat­ skim i jugoslavenskim dnevnim i tjednim listovima; 4) Doktorske i magistarske radnje obranjene u SFRJ o hrvatskoj književ­ nosti (naravno, obranjene u godini koju bibliograf obrađuje, u ovom slučaju u godini 1970.). Prvi od ova četiri rada publiciram u ovom broju »Croatice«, na ostalima su već intenzivno radi u Institutu za znanost o književnosti Filozofskog fakul­ teta. Krajnji je cilj naših napora: niz bibliografskih radova koji će svi zajedno dati kompletan presjek kroz hrvatsku književnost u godini 1970. i samim tim postati uzorak prema kojem će se moći izrađivati svi budući bibliografski pre­ gledi hrvatske književnosti. 2. Prvi je zadatak bio: izraditi korpus bibliografskih jedinica, tj. popisati sve knjige koje svojim sadržajem spadaju u ono što smo nazvali BIBLIOGRA- 30 FIJOM KNJIGA HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI. Taj je bazični spisak po­ četna, ali neophodna etapa od koje počinje svaka daljnja bibliografska obrada. Korpus bibliografskih jedinica dobila sam kombinacijom triju postupaka: a) Koristila sam najvažnije postojeće primarne bibliografije. Za hrvatsku književnost to su: - BIBLIOGRAFIJA JUGOSLAVIJE. Knjige, brošure i muzikalije. - Beograd, Jugoslovenski Bibliografski institut. Obradila sam sve sveske iz 1970. (od 1. do 24.); iz 1971. obradila sam sveske 1-17. - JUGOSLAVENSKA KNJIŽEVNOST U INOSTRANSTVU. Biblio­ grafija. 1970, sv. 12; Beograd, Jugoslovenska autorska agencija, 1971. b) Iscrpila sam sve mogućnosti koje su mi pružali stručni katalozi dviju naj­ važnijih hrvatskih knjižnica: Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Gradske knjižnice u Zagrebu. U tom smislu obradila sam: - U STRUČNOM KATALOGU NACIONALNE I SVEUČILIŠNE KNJIŽNICE U ZAGREBU ova područja: 209 A - Povijest jugoslavenskih književnosti 209 B - Jugoslavenske književnosti 210 - Povijest hrvatske književnosti 211 - Hrvatska gramatika (Stilistika, metrika, poetika) 212 - Hrvatska književnost 216 - Povijest srpske književnosti 218 - Srpska književnost (odio 9, 10, 12) - U STRUČNOM KATALOGU GRADSKE KNJIŽNICE knjige svr­ stane prema staroj katologizaciji: KH; knjige svrstane prema novoj (decimalnoj) katalogizaciji: 886.2/0.91/-886.2-9. c) Upotrijebila sam sva pomoćna sredstva koja su mi stajala na raspolaga­ nju kako bih kontrolirala već postojeći popis te ga tu i tamo dopunila. Saku­ pila sam sve takozvane sumarne popise djela hrvatskih pisaca, prelistavala glav­ ne časopise i novine, bilježila podatke raspršene po pojedinim knjigama. Po­ sebno je bio koristan POPIS KNJIŽEVNIH DJELA ČLANOVA DRUŠTVA KNJIŽEVNIKA HRVATSKE OBJAVLJENIH U 1970. GODINI što ga je izdalo (šapirografirano) Društvo književnika Hrvatske 1971., na pet strana. Ne­ ke jedinice koje su tu zabilježene nisam našla ni na jednom drugom mjestu. To je na primjer slučaj s Gorjanovom knjigom »Poems«, koja je izašla u Ka- liforniji. Listajući časopise i novine, došla sam do jedinica koje se ili nisu na­ lazile u korištenim bibliografijama i katalozima ili su u njima možda nazna­ čene na nekim drugim mjestima. Tu se prije svega radi o zbornicima kao što su »Zbornik otoka Korčule«, »Zbornik radova Prvog znanstvenog sabora Sla­ vonije i Baranje« i kalendarima kao što su »Danica«, »Dobri pastir«. Obrađu­ jući knjige de visu, otkrila sam nekoliko novih jedinica koje nisu smjele biti ispuštene. U knjizi pjesama Marijana Kuzmanova »Tako to biva«, Pakrac 1970., našla sam podatak da su u Pakracu, u istoj kalekciji Matice hrvatske, 31 izašle i knjige »Na pragu« Z. Barčanca i »Lipe ispred gimnazije« L. Štekovića. Na žalost, samo sam knjigu L. Štekovića uspjeha obraditi de visu, jer zbirka pjesama Z. Barčanca nije do 5. 10. 1972. bila evidentirana u katalogu Nacio­ nalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. 3. Prva klasifikacija koju sam izvršila kad sam zaključila korpus bibliograf­ skih jedinica bila je podjela jedinica na prva i ponovljena izdanja. Prvim izda­ njem ne smatram samo onu knjigu koja sadrži samo neobjavljena djela pisca, nego i onu knjigu u kojoj se nalaze prilozi što su prije bili tiskani po časopisima, novinama, zbornicima, a sada se tiskaju prvi put u knjizi. Novim djelom smatram, nadalje, i onu knjigu koja tek jednim dijelom (pa katkada čak i manjim) sadrži priloge koji se prvi put objavljuju u knjizi. Dosljedno provesti prvu klasifikaciju delikatniji je posao nego što se to na prvi pogled čini, jer je na knjigama koje izlaze u SFRJ vrlo rijetko (osim kod udžbenika) zabilježeno da li se radi o prvom ili ponovljenom izdanju. Osobito je to teško odrediti kod knjiga za mladež i djecu. Često sam mo­ rala konzultirati direktno pojedine izdavače; bio je to najčešće slučaj s »Mla- došću« i »Školskom knjigom«. Nerijetko sam se morala obraćati i direktno sa­ mim autorima kako bih saznala da li se radi o prvom ili ponovljenom izdanju. Tako mi je na primjer sam Josip Barković dao podatke o tome kada su tiska­ ne pripovijetke iz knjige »Četiri slavne godine«, te sam tek nakon toga utvrdila da je ta knjiga pripovijedaka novo, tj. prvo izdanje. Naravno, najmanje je bilo problema kod Sabranih i odabranih djela, Udžbenika i Prijevoda. Nešto su više teškoća zadali zbornici, almanasi i antologije, ali ipak daleko manje ne­ goli izdanja pojedinih autora. Kod nekih je djela trebalo prekinuti