• Abstract and Figures
• Public Full-text

ZADU@BINA „DESANKA MAKSIMOVI]“ ZADU@BINA „DESANKA MAKSIMOVI]“ DESANKINI MAJSKI RAZGOVORI Kw. 29 Urednik ANA ]OSI]-VUKI] DESANKINI MAJSKI RAZGOVORI POEZIJA MIRJANE STEFANOVI] ZBORNIK RADOVA Beograd, 23. maj 2011. Priredila MIRJANA STANI[I] Beograd 2012 Goran Babi} UDK – 821.163.41.09-1 Stefanovi} M. JEDAN PRPO[AN TEKST O JEDNOJ OZBIQNOJ DAMI Apstrakt: Mirjana Stefanovi} ne pi{e samo o deve - desetim i o zlu, koje je tad svom snagom izbilo na vidjelo. Ona ulazi u sukob s mnogim mitovima i zabludama {to su u jednom te{kom vremenu ko{tale `ivota i sudbine tolike ovda{we nara{taje. Weni su interesi mnogostruki i mno - govrsni, te u {irokom luku se`u od mita i antike, do tzv. dje~jeg pisma. Mirjana Stefanovi} je poetskom svetu gde decenijama vlada mu{ki princip uspjela da se odr`i, da se udjene u svaki po{teno na~iwen izbor moderne srpske lirike bude ravnopravan doma}in u ku}i svoga jezika. Kqu~ne re~i: mit, antika, de~je pismo, `ensko pismo, devedesete. Nerijetko po`ive pored nas qudi ~ije vrijed- nosti postanemo svjesni tekar kad ih iz nekog raz - loga vi{e ne bude blizu. Za~udimo se tad kako to ra- nije, ili bar na vrijeme, nismo uo~ili i na pravi na~in vrednovali. Ali takva je vaqda sudbina skrom - nih, povu~enih imena, onih {to nemaju osobitog da - ra za reklamu i promociju. Jednako se doga|a i sa rukopisima, te nije malo primjera da tek po smrti nekog autora wegovo djelo bude ocjeweno kako vaqa. Spomiwem se (da ne ka`em prisje}am) u ovome ~asu i kontekstu pjesni{tva mog dragog prijateqa Tomislava Obradovi}a, na{eg ge - ne racijskog druga, debelog Tome kog smo obi~no, go - dinama, zaticali za pultom recepcije sarajevskog hotela „Bristol“. Kroz sve te decenije kao da nismo bili svjesni vrijednosti wegove poezije i tek kad ga je nesretna emigrantska sudbina odnijela, otkrismo sjajne bisere te dobre, dobre du{e. Na`alost ni do dana{weg dana nije objavqeno sve {to je iza wega ostalo, pa nije objavqen ~ak ni solidan izbor te li- rike. 6 Ali da ne duqim i da se usredoto~im na glavnu junakiwu na{eg dana{weg skupa, Mirjanu Stefa no - vi}, i na weno kwi`evno djelo. Sve ono {to je u uvo- du re~eno na temu skromnosti i povu~enosti u pot - punosti se odnosi i na pjesni{tvo na{e drugarice, koja je, evo, na sre}u jo{ me|u nama, zdrava i vesela. Potpuno neve{ta za autopromociju, za samoreklamu i svaki oblik javnog isticawa, na{a pjesnikiwa do - `ivqava sa ogromnim zaka{wewem ugledno i ~asno priznawe, priznawe koje nosi ime jedne druge na{e postarije drugarice, Desanke Maksimovi}, ~ijeg je djela Mirjana Stefanovi} uveliko nasqednica, da ne ka`em nastavqa~. Ne{to }u re}i na ovome mjestu o jednoj zanim qi - voj sli~nosti izme|u wih dvije, koja mo`da nema, a mo`da i ima veze s poezijom. Rije~ je o hrabrosti, a kwiga Mire Stefanovi} je svakako hrabra kwiga. U woj autorka ulazi u sukob s mnogim mitovima i za- bludama {to su u jednom te{kom vremenu ko{tale `ivota i sudbine tolike ovda{we nara{taje. I De - sankina hrabrost je vezana uz literaturu, dodu{e na druga~iji na~in. Kad je, naime, svojedobno Radovan Zogovi} dopao izolacije, izolacija je maltene bila potpuna, posvema{wa. Obilazile su ga neko vrijeme (pri~a tako kazuje) samo Isidora Sekuli} i Desan ka, a kad im je na tome zamjerio sam Krcun (Slobodan Penezi}) ili neki od wegovih najbli`ih saradni ka , Isidora je prestala obilaziti izop}enika, a Desan - ka je nastavila kazav{i Krcunu: „Ja }u i tebe obila - ziti kad jednog dana padne{“. Kao {to znamo, Krcun je poginuo, pa Desanka nije bila u prilici da odr`i obe}awe, tako da je od svega ostala samo legenda o we- noj hrabrosti, a ja je, evo, sad i ovdje, spomiwem da se ne bi zaboravila i da se vidi kakvoj tradiciji i mo - ralu Mira Stefanovi} pripada. Ona svojim djelom sasvim dostojanstveno i mirno staje uz bok velike pjesnikiwe iz Brankovine. Do - du {e, one govore iz razli~itih vremena i iz razli - ~itih egzistencijalnih situacija, ali svaka svoje vrijeme, tj. svoju epohu i wene fenomene, prikazuje na podjednako respektabilan na~in. I dok je Desan - kina „Krvava bajka“ postala jedna vrsta legendarnog odgovora srpskog ~ovjeka ne samo na kragujeva~ku tra - 7 gediju, nego i na sve druge neda}e do kojih je dovela Hitlerova okupacija, Mirjana Stefanovi} se bavi svojim vremenom i wegovim udesima. Govorim, nara v - no, o onim dijelovima ovog opse`nog rukopisa u ko - jima su u sredi{tu autorkinog interesa devedesete godine i wihov dramati~ni sadr`aj. Mislim, dakle, da se paralela mo`e povu}i jer ne moraju svi zlo- ~in ci biti [vabe, ali svi pjesnici moraju znati {to im je dug, te pored wega ne bi smjeli pro}i (pro- `ivjeti) kao da ih se ta stvar uop{te ne ti~e, kao da je tursko grobqe. Ali Mirjana Stefanovi} ne pi{e samo o deve- de setim i o zlu, koje je tad svom snagom izbilo na povr{inu, na vidjelo. Weni su interesi mnogo stru- ki i mnogovrsni, te u {irokom luku se`u od mita i antike, do tzv. dje~jeg pisma. Dobro je, sa stanovi{ta uvida, da je to sve u jednim koricama okupqeno, a opet sa stanovi{ta homogenosti i konzistentnosti rukopisa dr`im da nije najpametnije da se spaja ne - spojivo i da se u istu korpu trpa razli~ito vo}e, ako nisu kru{ke i jabuke. Recimo, taman ~itala~ka pub - lika zagazi u duboke vode `enskog pisma, kad se od- jedared na|e{ i zatekne{ u pli}aku me|u dje~ur li- jom. No, vaqda je slu~aj tako htio jer se ovakva na - grada dobija jednom u `ivotu, pa vaqa na jednom mjestu prikazati svu (heterogenu) cjelinu pjesnikova posla. Spomenuh `ensko pismo, tu po mome skromnom sudu najzna~ajniju pojavu, koju je suvremenost unijela u vi{estoqetnu srpsku kwi`evnost. Pisale su `e - ne, naravno, od Jefimije pa na ovamo, ali sve do sa - da{weg vremena te{ko da bismo to povremeno i pri- vremeno pisawe mogli nazvati procvatom kao {to danas mo`emo. Ako je ova epoha dala ovda{woj lite - raturi (a to }e re}i kwi`evnosti koja nastaje nakon Andri}a i Crwanskog, Davi~a i Selimovi}a, Rastka Petrovi}a i Dragoslava Mihailovi}a, Desnice i Miqkovi}a, Pope, Disa i Brane Petrovi}a, Ti{me, Ki{a i Rai~kovi}a te mno{tva drugih koje ne po- miwem) ne{to uistinu kapitalno, ne{to novo i dotad nepostoje}e – onda je to, prije svega, pojava brojnih `enskih imena u poslu kojim su se kroz pusta sto - qe}a prete`no bavili mu{karci. To je, svakako, stvar od najve}e va`nosti i to }e sasvim sigurno dati ve - 8 like rezultate jer, po prirodi stvari – tako napro- sto mora biti. Neporecive su u tom pogledu zasluge i uloga Mirjane Stefanovi}. Ona je, naime, po tom „trwu“ bosonoga hodala jo{ dok ne bija{e prostrt mekani zeleni tepih po kojemu }ilimu danas tako graciozn o kro~e i gaze tolike mla|ahne poetese. Kad se Mira Stefanovi} upu{tala u grubi, te{ki i nezahvalni spisateqski zanat, to je bilo kao da se upisivala u drvosje~e, me|u mu{ku ~eqad silne grube snage {to se obru{ava na debla sa sjekirom u rukama. I na{a je we`na kolegica uspjela da se odr`i me|u takvim svijetom, da se udjene u svaki po{teno na~iwen iz- bor moderne srpske lirike, da bude ravnopravan do- ma}in u ku}i svoga jezika. Mi stariji, vjerovatno, ne}emo do`ivjeti, ali jednoga dana }e, na primjer, wena pjesma o k}eri i zastavi svakako biti uzeta kao legendaran primjer, kao ilustracija polo`aja srpske `ene i majke u `alosnom dobu za koje smo du- go i naivno vjerovali da nas ne mo`e i ne}e zade - siti. Ako se svakom ~ovjeku dogodi u `ivotu takav najgori pe riod, onda upravo to mjesto predstavqa onaj presudni kriterij po kojemu se vidi koliko je i kako doti~ni pojedinac bio u stawu „na stra{nome mjestu postojati“. Brojni stihovi ovog rukopisa dokazuju stamenu i hrabru poziciju Mirjane Stefanovi} u tre - nucima kad to ni najmawe nije bilo lako. Ali, da zavr{im s ne~im ipak radosnim, iako Mirin „Nolit“ upravo `alosno skon~ava u veteri - narskim maglama. U na{im sudbinama, dodu{e, mno - go se toga veselog dodiruje s tragi~nim, a katkad se i mimoi|e. Jednom smo, tako, moja `ena i ja s na{om tad malom djevoj~icom po{li da posjetimo Miru u wezinom stanu na vrhu nebodera. Treba re}i da je i moja `ena tako|er hrabra osoba, koja mi je bila div- na podr{ka i oslonac u mnogim vi{e nego te{kim trenucima, ali ima jedan ozbiqan strah. Boji se, na - ime, obi~nog lifta, a do Mirjane Stefanovi} se bez lifta jako te{ko sti`e. I mi krenusmo, ide lift polako uvis, stewe jer smo te{ki, {kripi jer je star, zastajkuje jer je pokvaren i na kraju nepredvi|eno stade izme|u pretposledweg i posledweg sprata, tik do na{eg odredi{ta, te vi{e ne}e ni gore ni doqe. Nema smisla da sad i ovdje detaqno opisujem `ensku 9 paniku, ali da se sve ipak na kraju dobro svr{ilo jedini je dokaz to {to o tome kao `iv svjedok, evo, svjedo~im.

Load more

  192

Copy Link