Download PDF Verziju
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
01-rijec urednika 11/11/04 5:39 PM Page 2 »asopis Sarajevske sveske objavljuje se uz finansijsku pomoÊ Fond otvoreno druπtvo BiH i dræava: Kraljevina ©vedska Kraljevina Norveπka Republika Finska ©vajcarska Federacija Republika Francuska Republika Portugal Kraljevina ©panija Velika Britanija 01-rijec urednika 11/11/04 5:39 PM Page 3 Glavni i odgovorni urednik: Velimir ViskoviÊ Izvrπni urednik: Vojka –ikiÊ Redakcija: Jovica AÊin Ivo Banac Balπa BrkoviÊ Aleπ Debeljak Ljiljana Dirjan Ivica DuhoviÊ-ÆakniÊ Drinka GojkoviÊ Zdravko Grebo Miljenko JergoviÊ Enver Kazaz Tvrtko KulenoviÊ Boris A. Novak Mihailo PantiÊ Slobodan ©najder Marko VeπoviÊ Sekretar: Zoran MutiÊ NO 1 2002 01-rijec urednika 11/11/04 5:39 PM Page 5 UVODNIKUVODNIK Velimir ViskoviÊ 01-rijec urednika 11/11/04 5:39 PM Page 7 Zamisao o ovom Ëasopisu pojavila se kao plod inicijative sku- pine istaknutih knjiæevnika i intelektualaca s cijelog podruËja bivπe Jugoslavije. Raspad zajedniËke dræave bio je praÊen i posvemaπnjim prekidom komunikacije izmeu njezinih nekadaπnjih kulturnih srediπta. NacionalistiËke elite, koje su svoje ideologe imale upravo u knjiæevniËkim krugovima, nametnule su “govor mrænje” kao po- æeljan model odnosa prema kulturama susjednih, dojuËer tzv. brat- skih naroda. Nakon zavrπetka ratova na ovom tlu odræava se i dalje stanje “hladnog rata” na planu kulturnih veza: sporo se uspostavlja kultur- no træiπte, raznim restriktivnim legislativnim mjerama (a joπ viπe restriktivnom praksom) intencionalno se ometaju cirkulacija knji- ga, kazaliπnih predstava, filmova, nosaËa zvuka, πtampe; gostovanja umjetnika oteæana su zbog rigoroznog reæima viza i radnih dozvola. Namjera pisaca okupljenih oko inicijative za pokretanje Sa- rajevskih sveski nije stvaranje intelektualne platforme za politi- Ëku rekonstituciju Jugoslavije; oni ne dovode u pitanje realnost postojanja novih dræava; aktivni su sudionici kulturnog æivota u svojim matiËnim sredinama i nisu liπeni osjeÊaja nacionalne pri- padnosti. Meutim, ne pristaju na ideju da se autentiËni nacio- nalni identitet dokazuje samo isticanjem razlika meu susjed- nim kulturama i stvaranjem umjetnih barijera cirkulaciji ideja i ljudi. Zagovaraju normalnu komunikaciju meu kulturama i po- jedincima uvjereni da time obogaÊuju vlastiti kulturni identitet te pomaæu stvaranju uvjeta da prostor bivπe Jugoslavije postane regijom plodonosnog proæimanja, suradnje i tolerancije i da se ti- me neutraliziraju opasnosti ponavljanja sukoba. U proteklom desetljeÊu Ëesto smo se suoËavali s pokuπajima da se kao kriterij ispravnoga nacionalnog osjeÊaja postavi distanciranje od “civilizacijski inferiornih kultura” susjednih naroda, iako s njima Ëak æivimo ispremjeπani. NeobiËno je bio omiljen govor u prvom licu plurala kojim se nastojalo histeriËno stanje izazvano ratovima zavazda zacementirati; jedan je poznati hrvatski intelektualac u polemici koja je prije nekoliko godina izazvala veliku pozornost javnosti Ëak govorio o tome kako Êe za Hrvate u buduÊnosti srpska knjiæevnost biti isto πto i islandska; nacionalni identitet i nacional- na knjiæevnost shvaÊane su u toj vrsti ostraπÊenog govora kao u sebe zatvorene, organske cjeline koje svoju posebnost mogu dokazati sa- mo podizanjem barijera prema srodnim nacionalnim kulturama s kojim smo æivjeli u intenzivnoj komunikaciji i proæimanju. PaniËna potreba za naglaπavanjem i hipertrofijom razliËito- sti izazvana je strahom od srodnosti i sliËnosti. Upravo stoga je i potreban autoritativan direktivni govor artikuliran u prvom 7 01-rijec urednika 11/11/04 5:39 PM Page 8 licu mnoæine koji podrazumijeva da Êemo svi prihvatiti novu politiku, novo stanje, nov odnos prema onome πto nam je do- juËer bilo blisko, πto smo osjeÊali kao prirodni dio naπe lektire, naπega kulturnog nasljea. Inzistiranje na prvom licu mnoæi- ne zapravo pokazuje implicitnu paniku pred malim razlikama, strah da netko sluËajno ne izmakne nadzoru ideologa nacio- nalne ËistoÊe: nije dovoljno da JA obznanim svoj raskid s pisci- ma koje sam dojuËer Ëitao (takav je raskid stvar pojedinaËne, banalne odluke da se viπe nekoga ili neπto ne Ëita); samo kolek- tivni Ëin, dakle kad taj pluralni MI obznani obustavu interesa za srodnu knjiæevnost i kulturu moæe imati vaænost remodeliranja kulture, stvaranja kompletne nove kulturne paradigme. Zanim- ljivo je i paradoksalno da se ponekad u funkciji takvog zagovara- nja pluralnosti pojavljuju i nekadaπnji strastveni zagovornici pra- va na singularnost. Ali, kako se praviti da su pisci iz susjednih knjiæevnosti daleki i tui, kad njihov jezik bez problema razumijeπ, Ëak moæeπ uæivati i u najkompliciranijim igrama rijeËi, u finim viπeznaËjima, prepoz- natljive su ti i mentalitetske karakteristike, poznajeπ sociokulturni kontekst, odrastao si uz iste idole rok i pop glazbe, poznati su ti i glumci filmova i kazaliπnih predstava. (Da ne spominjemo tragiko- miËnu Ëinjenicu da je balkanski “turbo-folk” bio i u vrijeme naj- veÊih ratnih sukoba svojevrsna muziËka poveznica najostraπÊenijih nacionalista, onih koji su ime vlastite nacije i vjere bili u stanju po- Ëiniti najgnusnije zloËine.) S kojom drugom knjiæevnoπÊu dijeliπ neke pisce, Ëak i one najvaænije? Ne pripada li Ivo AndriÊ i srpskoj i bosanskoj i hrvat- skoj knjiæevnosti, Vladan Desnica hrvatskoj i srpskoj, Meπa Seli- moviÊ srpskoj i bosanskoj, Stanko Vraz hrvatskoj i slovenskoj, Mirko KovaË i Bora ∆osiÊ i srpskoj i hrvatskoj? I bezbroj je takvih primjera pred kojima se fetiπisti Ëistog nacionalnog identiteta hvataju za glavu u nedoumici. Ali ambicija pokretaËa i urednika ovog Ëasopisa nije suprot- stavljanje jednog tipa autoritarnoga kolektivnog diskursa dru- gome. Nas okuplja stav da jezik tolerancije i uvaæavanja drugoga, jezik prijateljstva ima prednost pred jezikom mrænje, netrpelji- vosti i rata, da samo on utjelovljuje etiËke vrednote i humani- stiËke ideale. U patriotizmu vidimo afirmativnu vrijednost, ali u onom trenutku kad od ljubavi prema vlastitom narodu preraste u mrænju prema drugome, zapravo postaje faπizam. Meutim, ne namjeravamo na silu uvjeravati one kojima nije do komunikacije da moraju suraivati s drugima, da moraju Ëi- tati pisce iz susjednih knjiæevnosti; svatko ima pravo sebi osobno 8 01-rijec urednika 11/11/04 5:39 PM Page 9 odrediti mjeru interesa za suradnju s drugima, ali nema pravo vlastitu idiosinkraziju nametati kao standard ponaπanja drugima. Ratovi voeni proteklog desetljeÊa na svima su nam ostavili duboke oæiljke. PoËinjeni su straπni zloËini, izreËene uæasne uvrede. U svemu tome vaænu su ulogu imali i knjiæevnici. ÆiveÊi u nedemo- kratskom, monopartijskom druπtvu umjetnici i nezavisni intelek- tualci preuzimali su funkciju politiËkih tribuna, artikulirajuÊi sta- vove koji nisu mogli biti izreËeni u oficijelnim politiËkim forumima i medijima. Ne moæe se poreÊi da su u mnogoËemu oni imali ulogu pionira demokracije. Ali, u naπih pisaca moglo se primijetiti i du- boko uvjerenje da su oni, kao intelektualni reprezentanti malih na- roda (kojima ∑ zna se ∑ neprekidno prijeti opasnost asimilacije i gubljenja identiteta), duæni preuzeti ulogu Ëuvara kolektivne mem- orije, branitelja nacionalnog identiteta. U situaciji kad se raspada zajedniËka dræava, kad se uruπava ideologijski sustav, dio je pisaca povjerovao u svoju profetsku funkciju nacionalnih bardova koji modeliraju politiËku buduÊnost vlastitih naroda. Shvatio je svoju ulogu na anakroni naËin koji se hranio mitskim slikama narodne epike ili romantiËarske poezije devetnaestoga stoljeÊa. Joπ u osamdesetim godinama suoËili smo se s procvatom novopovijesnih romana, koji se nisu bavili povijeπÊu u postmo- dernistiËkoj maniri historijske metafikcije, veÊ su iz vizure mili- tantnog nacionalizma osvjetljavali proπlost svojega naroda pot- hranjujuÊi nacionalne frustracije, prokazujuÊi neprijatelje, kon- struirajuÊi ideoloπku podlogu buduÊih ratova. Devedesetih god- ina mnogi se pisci pojavljuju kao pisci udvoriËkih lauda nacio- nalnim voama, a neki Ëak i kao glavni idejni arhitekti konce- pata prekrajanja granica i etniËkih ËiπÊenja. Naπ Ëasopis namjerava analizirati te procese koji su obiljeæili protekle godine: temu rata i odgovornosti za zloËine nemoguÊe je izbjeÊi. Meutim, iako je rasprava o krivici za rat i zloËine, oso- bito o knjiæevniËkoj odgovornosti, neizbjeæna pretpostavka svakog okupljanja oko zajedniËke Ëasopisne platforme, to ne bi smjelo biti jedinom temom ovoga glasila. Namjeravamo se, prije svega, ba- viti afirmativnim aspektima kulturne komunikacije juænoslaven- skih kultura: prezentiranjem knjiæevnih radova ponajboljih pi- saca s ovoga podruËja: onih Ëije knjige dobro poznajemo, Ëitali smo ih s radoπÊu i straπÊu, osjeÊali ih kao vaæan dio naπega kul- turnog formiranja, ali objavljivat Êemo i one mlae, meu kojima ima i niz pisaca koji su se afirmirali kao internacionalne knji- æevne zvijezde, prevoene na mnoge jezike, o kojima se u sus- jednim kulturnim sredinama zbog barijera postavljenih da bi sprijeËile kulturnu komunikaciju ne zna mnogo. 9 01-rijec urednika 11/11/04 5:39 PM Page 10 U esejistiËkom bloku izlazit Êemo i izvan sfere uskih knji- æevnih interesa prezentirajuÊi najzanimljivija intelektualna stru- janja i ideje. O nekim problemima namjeravamo objaviti i opseæne tematske blokove: u sljedeÊem Êemo broju pisati o tzv. æenskom pismu u zemljama bivπe Jugoslavije; tom Êemo se temom pozabavi- ti jer smatramo da je dominacija nacionalizma devedesetih godina bitno ugrozila neke dosegnute civilizacijske standarde vezane za druπtveni status æene; s druge strane pojavio se niz novih, talenti- ranih spisateljica, a neke veÊ afirmirane, svjetski poznate