Petar Šimunović / Naša Prezimena

petar šimunović / naša prezimena

porijek!o, PETAR ŠIMUNOVIČ

NAŠA PREZIMENA porijeklo - zmčenje - rasprostranjenost

n a k l a d n i z a v o d m a t i c e h r v a t s k e ZAGREB 1985. UVOD

Ova je knjiga panoramska obrada hrvatskih prezimena, koja je imala svoje čitatelje i prije nego što je tiskana. Ovi sn tdkstovi i napisani u suradnji s čitateljima. Izlazili su susljedno, kako su to čita- telji u svojiim pismiima tražili, u rubrici Korijeni u prezimena, ikoju sam vodio u mjesečnilku FOKU- dodao sam za ovu knjigu mnoga druga koja su bila s obrađenim u obličnoj ili značenjskoj vezi i dopisao nova poglavlja i dodao druge članke da dopđisao nova poglavlja i dodao druge članke da tematiku učinkn cjelovitom. Jedva da je koji zna- čajniji problem iz prezimenske problemati ke ostao ovdje nedotaiknut. Ne smatram da je teoretski spomo pisati o porijeklu prezimena, premda je njihova motiviranost u različnim životnim prilikama često teško uhvat- ljiva. Naš prezimenski fbnd ima prilično ustaljene Lmenske strrulktiire, poznati su uglavnom njihovi razmještaji, čestoća i dijalekatska obilježja. Njihov raspored na ovom jezičnom prostoru i tvorbene pojave omogućuju da shvatimo društveni i kreativni milje u kojem su nastajali poticaji za nastanak

7 upravo ovdje i upravo tih prezimena. Sv v kako dobro istraživano prezime, kao i svak 0> ma đeno porijeklo riječi, ne kazuje nam uvijek °bfa'

dano od čega je što postaio, već od čeL - P 0 U z ' moglo postati, a da pri tom ne bude u suprot6 ni s jezičnim, ni sa stvaniim činjenicama n°Sti Znam, bit če prezimena koja u nekojim k vima, kod pojedinih nositelja neće hnati istu »priču« svojega nastanka s ovom ovdje i°SV° čanom, a ipak će većina njih nositi istu jezič^' istimi svojega porijekla. Stoga želirn reći kako ov dje ne pišem o prezimenu svakog pojedimog od njegovih nositelja, već razglabam o prezimemu koje je kao njihovo prezime. Istraživao sam, koliko m i je bilo moguće, motive u prezimenima, prezknenske strukture na razini imenske formuile, preziimena, i elemenata prezimena i slagao sav prezimenski kompleks poput listova kakve drevne požutjele i rasute knjige u kojoj je sadržana prošlost naroda, ikaiko ju je sam vidio, i i povijest njegova življenja. U ovom vremenu sveopće otuđenosti i nevjero- jatnih zaleta u svemirslka prostranstva i prodora u mikrosvijet atoma nije nevažno (rekao bih: vrlo je važno) isaznati štogod o sebi, o svojoj prošlosti i o vlastitim korijenima. U ovoj knjizi riječ je pretežno o preziimenima u Hrvatskoj. Zadano mi je to bilo pismima čitatelja spomenu- te rubrike u FOKUSU. Pisma su s'tizala uglavnom iz Hrvatske gdje se većim dijelom čitala ta revija. Meni je taikva prezimenska građa olakšala posao. Kao višegodišnji voditelj poSlova na ispisu prezimena i kao suurednik Leksika prezirttena SR Hrvat- ske stekao sam priličan uvid u naš prezimenski 8 fond. DugogodiŠnji dijalekatski i onomastički te- renski rad od Lastova i Dubrovnika pa uz primorje do Istre i po Istri, te preko Gorskog kotara, Like, Korduna, Banije do Bjolovara i Grubišnog Polja olakšao mi je u prezimenima prcpoznati lokalne jezićne znaćajke. Konačno u obradi prezimena po- jnogla mi je obilina lektira, u prvom redu radovi Petra Skoka, osobito njegov Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, ali i drugi onomas- tički naslovi ikoje sam u to vrijome rcsdigirao za knjigu Retrospektivna onomastička bihliografija, žto sam je iizradio zajedno s dr. V. Putamcem. Pri- mao saim u to vnijeme priličan broj pisama iz svih naših republika, i želje u injima u vezi s dotičnim prezimeniima uzimao sam s jednaikim marom u razmiatiranje. Posebno mnogo pisaima bi'lo je iz Slo* venije. Ta obilna i meni neobjašnjena, a draga suradnja sa slovenskim čitateljima ostala mi je u prijatnoj uspomenl. Nastojao saim ovom iknjigom dati što cjelovitiji pregled naše prezimenske problematike, ali pri tom naša prezimena nisu ni približno u cijelosti obra- đena. Morao sam se u izlaganju često svjesno zaus- tavljati ondje gdje bi podrobnija lingvistička tuma- Čenja postala teško čitljiva. Da ne narušim popu- larniji način izlaganja, nisam navodio ni literaturu kojom sam se u pojedinim slučajevima služio. U nas, kao što moji čitatelji znaju, nema o ovoj problematici mnogo znanstveno-popularne literature, pa ni mnogobrojne čitalačke publike. Ovim činom oni i ja pokiušavamo stvarati jedno i drugo. SvaJki razložini opažaj da se što nioglo obaviti bolje (ili drukčije) shvatio bih radije 'kao pouku nego kao vlastiti previd. I zahvalan sam unaprijed na takvoj suradnji. 9 Zclio bih da imamo na umu koliko su mnogo naSa prezimena ukotvljena svojim nastankom u zbilji života, kako su to nepatvorm i sipomenici druš- tvenih prilika koje su ih uvjetovale i koliki se važni jezični i izvanjezični podaci očituju u njima, u njihovim obiicima i sadržajima na svim prostorima njihove nelkadaSnje i današnje uiporabe. Prezimena su postojani međaši našeg jezičnog i etničkog protega u prošlosti. Oni su čuvari starijih jezičnih pojava, poklade obiičnih i seomantičkih obi- Iježja, svjedoci inakadašinjeg svjetonaizara. Preziime- na su vjcirodostojni spomenici materijalne i duhovne kulture manoda koji ih je /stvorio i Ikoji ih čuva kao izraze neprekinuta pamčenja.

Petar Simunović P R V I D I O PREZIME

Najčešće o prezimenima ne razmišljamo. Svatko od nas, za razliku od naših davnih predaka, dobio je prezime prije osolbnog imena. Naši davni preoi nisu ga ni imali. Niti im je prezime na ondašnjem stiupnju društvenog razvitka trebalo. U početku bijaše, dakle, samo osobno ime! Kad su društvene potrebe narasle, pokazala se nuž- da za prezimenom koje postupno postaje nasljedno. Ono nam je tako zadano prije našega rođenja. Nji- xne su nas upisali u prve matice, da bi nas mogli upisati u prve škole, da bismo se mogli verificirati u društvu. Njim e se potpisujemo i svjedočimo, obra- ćamo subesjedniku, njime se prepoznajemo. Što prezimena znače kao riječi, kaikvu poruku nose, zašto dobivaju takve oblike da mi u tekstu i u govoru, među tisućama riječi, prapoznajemo da je riječ upravo o prezimenima. Na primjer onima na -ić. Ni- je naodmet znati i nije nevažno u kojim se našim krajevima i u kojih naroda pojavljuju upravo takva prezimena (zašto nekih oblika prezimena nema u makedonskom, bugarskom, zašto u ruskom imaju drugu namjenu, zašto su u slovenskom rijetka a u Hrvata, i poglavito u Srba i Cmogoraca, toliko čes- ta, gotovo tipična?). Otkad se javljaju i zašto? ’ Sve Odgovore na ta pitanja nije potrebno znati dok se njima siuiimo u svakodnevnoj uporabi. Zbog toga o prezimenima i ne znamo mnogo! Upisom u matice i svim daljim upisima u služ- bene i neslužbene spise mi se prezimenima uvodimc u dmštvo. Po njima se zna da postojimo, gdje smo i kome pripadamo. Po njirna se zna da smo jednom postojali i komu smo pripadali. A kakvi smo, i kakvi smo nekoć bili, akumulira se i sabija u sliku, u sadržaj našeg prezimana koje je pohranjeno u memoriju, u prijatna ili neugodna sjećanja naših izravnih ’ i posredmh poznavatelja. Sve dobre i loše uspomene na nas sadržane ®u u prezimenima. I to je njihova važna odlika. Sveukupna naša znanja o nekoj osobd sabita su u prezimenu te osobe, kao u žarištu. Sto god bolje poznajemo dotičnu osobu, sadržaj njezina prezimena za nas je bogatiji. Nisu dakle u svakoga iste koiicine asocijacija koje cine sadržaj prezimena pri spomenu Gupca, Tesle ili A. G. Matoša, Meštrovića ... Tako je kad je riječ i o svima ostaliima. Frezimenom točno identificiramo (imamo u pa- meti) upravo tu određenu osobu u mnoštvu dmgih osoba. Biva to taiko od rodilišta do radilišta, preko svakodnevnog boravišta do vječnog pocivališta; na grobnoj ploči, u raizredu, četi, momčadi, strukovnom društvu, na kakvoj priredbi ... I te osobe bježe iz našeg pamćenja Ikako blijede tnjihova imena i prezimena u našim sjećanjima. Mnoga ne izblijede ni* kada. Nastanak prezimena vezujemo uz feudalni poredak, kad se porodica orgainizira kao krvna i proizvodna jedinica, uključena u istalež povlaštenih ili u 14 stalež potlačenih. I ti se staleži razli.kuju po prezi. menima. Plemićkna su ona bila poglavito potrebna zato da osiguraju nasljedna prava, da ba&tine ugled poiozaj i imetak, da sačuvaju za potomstvo stečene povlastice. U njih se prezimena i najranije javljaju Istaknuti Jjudi toga doba, da budu u duhu tadaš^ njeg humanizma, svoja prezimena latiniziraju- I Lucius (= Lučić), B. Cassius (= Kašić), M. Flacius (= Vlačić), F. Petricius ( = Petrić ?), G. Crisanio (_ J. Križanić); traže gecnealogije svojega roda u kakvoj uglednoj rimskoj obitelji (Zrinski i Franko- pam), potalijainčuju svoja prezimena da se i u obliku izjedmače sa straniima: Lazaneo (= Lozanić) Ni- seteo (= Nižetić), Zuveteo (= Žuvetić), Mladineo (= Mladinić). A mnogo kasnije u doba građanskog društva, kad ise počinju oblikovati nacije, buditi nacionakia isvijest u puku i širiti nacionalni i kul- turni preporodi, mnogi će prvaci tog pokreta u nas svoja strana prezimena prevoditi na hrvatski- U Vukotinović je bio Farkaš (mađarski vuk), V. Lisin- sh je bio Fuchs (njem. lisica), R. Frohlich postaje R. Vesehc (njam. frohlich = veseo), i?. Jorgovanić bto je Fheder (njem. jorgovan) itd. Takva prezimena ai takve njihove preoblike puku nisu biii dostup m. Njemu su često prezimena nadijevali gospodari svecenicj plemići i zato što je u razvijenijem feu- dalizmu btb sve teže nadzirati je li određena osoba platila štrbm, -tzvršila tlaku, odslužila m ukotoni rad na gahji (Galijotovići). Puku je preostajalo da se sam organizira u razne bratovštine i cehove, SC lakže udružen suprot&tavi moćnicima. Svaki’ upis u takve organizacije vdše nije bio moguć samo s pornocu osobnog imena. Valjaio je dodati još koji pridjevak uz ime (ime očevo: Jurjev; zanimanje:

15 Kolar, Uiar; porijeklo: Zagorec, Preksavec, Među. gorac, Bošnjak). Takvi i slični pridjevci bivali su začetkom budućih prezimena. Crkva je u feudalnom poretku bila najmoćniji i najbolje organizirani feudalac. Ona je i s vjerskog i sa staleškog gledišta bila pozvana da voda nadzor i evidenciju nad pukom zbog krivoženstva, incesta, ranih i nepriličnih brakova, svakovrsnih utaja itd! Tako su se od Tridentskog koncila (1545— 1563) po- ćele voditi matice rođenih, vjenčanih i umrlih, u kojima su se prihčno uredno upisivala prezimena za sve staleže. Tako su prezimena, jednom zapisana, postajala stalna, nepromjenljiva i n a s 1 j e d n a. Ta tri obilježja odlikuju i razlikuju prezimena od osobnih imena, koja u toku života osobž koje ih mose u različdtim prilikama i u različitim socijalnim sredinama mogu dobivati različite oblike: Petar, Pero, Perica, Peak, Peco, Pećo, Peić, Pejan, Peko, Pekan, Perče, Perak, Peraš, PeroŠ, Petriš, Petrač, Peran, Pe- riša, Perić, Perkiš, Peroje, Perota, Peruč, Pešo, Petaj, Petan, Petrača, Perko, Perkan, Periša... itd. Eto, nismo nabrojili ni pet posto izvedenica od imena Pe- tar! A takvi izvedeni oblici, najčešče su to imena od dragosti, postaju osnovom za stvaranje novih prezimena: Perić, Peričić, Petrišević, Petračić, Perković, Perkanović, Pecić, Perišin ... itd. Slično je i s na- dimcima koji, međutim, obično ne mijenjaju lik, nego se s uzrastom osobe, ili kojim drugim važmm činom u životu svojega vlasnika, smjenjuju, uvijek novim i priklađnijim likovima. Prezime, naprotiv, jednom fiksirano, ne podlije- že promjenama. Zato ono dobiva službeno-pravni status i zato ono ima najširi radijus prepoznatljivosti i najšire područje uporabe. 16 Još je dugo u puku, na selu, u ncslužbenoj uporabi ostalo osobno ime, a prezime je bilo sporednije. To se vidi iz izraza *ime i prezime«, gdje je im e na prvom mjestu te imenske formule, a prezime [prez (= preko +) ime] znači »preko imena imenom«, dakle nadime, nadimak. Prva prezimena i jesu imala ulogu nadimaka, jer su se davala po kakvoj izuzetnoj osobini: Bilokosić, Grbić, Hromić, Mileus- nić, Nosković, Skrbić (»škrbi-na«), Kljaić (»kljast«), Zubović, a takva su i naša najstarija prezimena iz Zadra: Petar i Martin Zlurad (1118), Stane Varikaša, Drago Nozdronja (1178), Mirca Bogobojša (1040) i druga. Zanimljivo je navesti da su vrhovi feudalnog sta- leža kao pape, carevi, vitezovi, monasi itd. — kod kojih su do danas ostali stari običaji odijevanja, ustoličavanja i sav ceremonijal u vezi s tim — sa- čuvali prastari način imenovanja samo osobnim imenom, koje dobivaju ustoličavanjem, zaređivanjem, pa ih danas više ne znamo po prezimenima: Jekate- rina II, sestra Terezija, kralj Tvrtko, Lav X III, Ivan XXIII, Luj XIV. itd. Sve do masovne pojave prezimena u XVI. stolje- ću u Hrvata su u uporabi bila narodna imena, a do pojave kršćanstva ona su bila isključivo narodna slavenska. Dovoljno se sjetiti imena vladara stare hrvatske dinastije: Berigoj, Branimir, Domagoj, Dr- iislav, Gojslav, Krešimir, Miroslav, Mutimir, Rado■ van, Slavac, Svetislav, Tomislav, Višeslav, Zdeslav, Zvonimir. U našim prezimenima saćuvan je golem fond starih narodnih lmena kojih danas nema u uporabi: Sveslav, Desman, Galeša, MaleŠ, Gria, Gra- din, Piljuh, Mast, Mišuta, Semigoj, Potjeha, Vladigoj ... i mnoga bi bilo vrijedno obnoviti umjesto da- našnjih čestih pomodnih, nakaradnih imena u naše 2 NASA prezimena 17 djece, koja će malograđanske hirove roditelja, koji time zadovoljavaju svoju taštinu, nositi ikao teret u svojem imenu kao biljeg najintimnijeg dijela svoje osobnosti svega života. U prezimeniuia je saćuvana i staleška podvojenost. Nasumce navedena prezimena: Knezić, Vlas* telinić, Gospodnetić, Zupanov, Barunić, Banović, Ge- neralić, Kapural, Čaušić, Alfirević, Plebanuš, Bego- vić, Alajbeg, Koludrović, s jedne strane, i Hlap, Sluganović, Kmetić, Napoličar, Bijedić, Sirotić, Glad, Metikoš, Smičiklas, Močibob, s druge strane, to oči- to pokazuju. Takva imena mogu biti i nadimackog porijeJda i tada nose posprdni, ironični prizvulk. U prezimenima se ogledaju mnogi oblici običaj- nog prava: nasljedovanje imena pretka, kaiko bi se imenom i prezimenom čuvao slijed roda, loze, ko- Ijena. Zato se i jesu po selima više veselili simu prvijencu, nego ikčertki, jer će sin, među ostalim, i prezimenom produžiti rod i ognjište doma. Uosta- lom većina naših prezimena na -ić (-ović, -evič)t -acl /-ec itd. upučuje na descendenciju, po-tomstvo, na vezu otac — sin. U tom smislu zanimljiva 'su imena po majci: Anić (: Ana), Jagić (: Jaga, Agata), Magda- lenić, Magdić itd. U njima se ogleda veća uloga majke u zadruzi. Katkad je takvo prezime nastalo zbog rane smrti rodonačelnika, ili je pak biilo posljedak izvanbračine veze. U prezimenima se odražava često i vjerska i nacionalna pripadnost, aili se te dvije kategorije ne pokrivaju i pogrešno ih je izjednačivati. Nije teško (ali nije uvijek ni sasvim sigumo) pretpostaviti da prezime 7vtć, Stjepanić, Simunović pripadaju kato- ličkoj, Jovičević, Simonovič, Stevović pravoslavnoj, a Mehmedović, Sulejmpašić, Jusufbegović islamskoj vjeroispovijesti. U Srba su imena Ivan i Stčpam> po-

18 tvrđena ranije nego ismena Jovan 1 Stefan/Stevan, a Nemanja je potvrđen u Hrvata i n Srba istobno. Sto- ga se ni za jedno osobno ime, a gotovo ni za jedno prezime, ne moie danas reći da pripada od- ređenoj naciji. Jedva da bi se danas našlo koje prezime za ikoje bi se moglo reći da je isključivo hrvatsko, snpsko ili cmogorsko: Jovan Hranilović je hrvatski iknjiževnik, Ivan Miluitinović cmogorski partijski radniik i narodni heroj, Pavle Ivić i Ivan Popović srpski jezilkoslovcd. Muslimani dainac sve više preuziimaju namuslimaniska imena zajednička općem južnoslavenslkom imensikom fondu, a mnoga slavenska prezimena sačuvaila su se iz vremena prije islamizacdje. Ima (katolika i pravoslavaca, s druge strane, s izrazito muslknanskim prezimenima, ča!k i u višoj crkvenoj hijerarhiji. Posebno je zmačajno za prezimena da uglavnom nose zavičajni jezioni izraz. Neće biti teško odrediti područje najviše čestotnosti prezimena: Stjepano- vić, Sćepanović, Stevović, Stepanov, Stipić, Stjep- ković, Stefek i sl. Areali prezimena pokrivaju se uglavnom s arealima šaroliikog mozaika našeg dija- lekatsikog pejzaža. I sve dijalekatske pojave odra- žavaju se u prezimetnima: Bilić (: bijel), Medved (: medvjed), Jubić (: Ijuba), Črnja (: cm ), Valčić (= Vučić), Ajduković (: hajduk), {h)Romac, Ivec (= Ivac) itd. Takav je njihov službeni izgovor i njihova pravna forma jača je od jezične norme. Po tim osobinama prezimena pružaju goleme moguć- nosti jezicnih istraživanja, koja su važna izvan je- zičnog zamiimanja. Prezime se nikad ne istražuje po- jedinačno, jer se mnogi od njegovih nosilaca sele, premještaju, izumiru, udaju itd. Samo na ukupnosti građe, njezine razmještenosti, jezičndh obilježja mo- guće je donositi valjane zakljuoke. * 2 19 Znamo koliko je i kakvih sve migracija bilQ u našoj bumoj prošlosti. Naša prezimena jedno su od najsigurnijih vrela i najvjerodostojniji putovi ^ istraživanje porijekla pučanstva jednog kraja i za povijest seoba. U tom smislu vnjedan bi bio truđ budućih istraživača povijesnih prezimena u našiln i stranim arhivima, svjetovnim i crkvenim. Prezimena u krajevima kojima je gospodario tu- đinac svjedoci su otpora odnarođivainju. Naši jezič- ni rubovi bogati su prezimenima svojih jezičnih susjeda. Imenici činovnika u Hrvatskoj iz 1906. obilu- ju mahom stTonim prezimenima. Nisu li takva vrela izvanredna građa za različne sociološke studije! ? Zanimljivo bi bilo pratiti sudbinu naših prezimena po krajevima kamo je iseljavao hrvatski živalj već pola tisućljeća: po austrijskom Gradišću, po Ma- đarskoj i južnoj Slovačkoj. Po mnogim seoskim grobljima na poluotoku Garganu, u pokrajini Mo- lise čitaju se knena nekad brojne hrvatske kolonije koja je te predjele naseljavala u srednjem vijeku a osobito u XVI. stoljeću, a danas mnogi jedva znaju da su »z one ban(d)e mora«. Mnoga naša prezimena rasuta su prostranstvima Sjeveme i Južne Ameri- ke, Australije i Novog Zelanda. Pričali su mi kako su ih puna groblja u Andama, po pustarama Pata- gonije, uz hacijende po Ognjenoj zem lji, na salitre- nim poljima Antofagaste, na pučini San Pedra, na pustarama Santa Fea... Posvuda. Mnogi njihovi nosiooi u vremenima teških ekonomskih migracija stvarali su onamo u radu i poštenju ugled i imetak a svojim prezimenima ostavili spomen na sebe, na čast i diku svojemu potomstvu i svojemu narodu.

Danas treće i četvrte generacije naših iseljenika koje su zaboravile jezik pradjedova, i 'koje jedva da znaju izvomo izgovoriti svoje prezime, upravo 20 preko prezimena traže svoj identitet, svoje poriiek lo, svoje konjene. Sve više i sve češće. P r S „ , druge generacije nažih ekonomskih iseljenika n ' " padnoj Evropi, i drugdje, samo du spmnenuH problem koji budi mitfnc spoznaje o xnnogi n T gubJjemm sunarodnjacima, Sto nose joS samo p e' zime svojih predaka. pu Kad me je uredništvo reviie »Fnki.c 1980. pozvalo da o.vorim rubriku o prezimenfmT b,o aam cnonađ«, pismima koja su prisiizala T™,e , prez,me„a za obradu zadavali su mi m oji ia',aX B,la jo to djvna suradnja, uvijek veda i siručniia Sve do utrnuća revije u ožujku 1982. J Tada sam taj dvogodišnji tekst dopunio razvrs tao, redigirao i metnuo među korice Tako L ! , la knjiga koju držite u rukarna. J t&‘

Knjlga o traganju za našim korijenima, knjiga o zanemaramm jezićnim spomenicima u kojinS 1e sabrta vJastita prošlost i življenje. J J

na drustvenim vrelima

Prezime, kao i svaka riječ, društveni je čin Slo pJue “ P“trebe ‘0ga ie^om izrazu, pa a prezimenu, prethodi motiviranost kao toaat,™, tm. Istraživamje motiva nas ,rk a prezk mma danas je u znanosti vnlo aktualno i Ume se bav, soc,oonomastika. Istraživatijem mo.iva Z u Z v a n fa ^ n 113 0!kf Vam0 to” Pl9ksna droltvena zbi. arzajedržaie našim prezumenima. ^ " praV“ takve likove 1 *»kv9 sa- uočhfć11!-0311 prf gled naših Prezumena omogućuje si i što sr temdjne Skupine; a J* si- kakav sl, otkud

21 • . «lriit>ini prezimena kojima se izražava L V ® vokdescendencija, veza roditelj — dje. fcrvno ^ l nai'brojnija skupina. Nju čine prezime. ca. T o je n a ^ v i imaju a) narodno ime, kao što sU; 113 k°Jxa/ Mirković, Henadić, Novačtć, Ninić, Nigo. DaST Pombić Ratković, Vukbratović, Veselinić, * Vtf' •/ b) svetafiko ime, kao što su: Antić, SroTlođ Ambroz), Ivm t. Jranii, Fabijanić Uiji6, e Z rić, Marković, Sarmlić, Kuzmanovtc Klemen- MVmković... 0 hipokorisnk c,d Parodnog 1 sve. S k o g imena: Rađić, Perić, Bace Radtca, Slavi. ca Vučko, Vučić, Pećo, Ivutić, Jurek. Junek, Ivetac, Iv ’ec itd Toj sdoupini pripadaju naša najtipičnija imena, odnosno prezknena od njih izvedena. II Drugom skupinom prezimena označuju se (uvijek samo pri nastanku prezimena) osobe s kakvim karakterističnim obilježjem, koje obično nosi pod- rugljivi sadržaj. Jednom se takvim prezimenom na- značuje pravi, a češče posprdni smisao o društvenom položajn njegova prvog nosioca: Serdarević, Knezić, Cauš, Kapetanić, Vitezica, Satrapić, Srdarević, Dvor- nik, Dvorniković, Pašić, Dizdar (»ouvar kule«), 1U- pan, lupančić, Vladarić, Velikanović ... Veliki broj nrezimena ističe rodbinsku vezu, privrženost. ovisnost. Ta'kva su: Bratić, Bratanić, Bralić (: brale), Brajković, Bakić, Bđbić, Bđbović, Sinčić, Sinković, Sinovec, Sinovčić, Didak, Didaković, Didić, Sestrić, Sestričević, Stričević, Barbić, Dundić (: barba), Uj- čić, Vnuk (= unuk), Surjak, Surjaković, Nećak, Ze- tić, Zetović, Domazet (priženjeni zet), Udovčić, Pa- storek, Pastorčić. Prezimenom siu se dovodile mnoge osobe u vezu s kakvim predmetom duhovne i materijalne kulture: Krizić, Batinić, Batinica, Crnogaća, Gazibob, Čutura, Klobuček, Krivokapić, Motika, Obućina, Peharek, Budak, Sikirica, Silo, Kosor, Tes-

22 la, Torbica, Vanćak, V rčić. .. u jednirn prezimeni ma valja tražm danas ved teško odgonetljivu vezu š biljnim svrjetom kraja u kojemu su ta prezim ^ nastala: Bor Jablanović, čičak, Drenovac, Grabar Glogovšek, Javor, Klen Kukolj, Lipovac, Maiuranić (: mazurana), Kaloper Troskot... u drugim slićnošt s raznovrsmm obtljezjnna iz životinjskog svijeta od gizdava pauna (Paun, Paunović), oštrooka sokola ili jastreba (Sokol, Sokolić, Sokolović, Kravuli Km gujevac), orla (Ortić, Oralić), jareba (Oreb ' kosa (Kos, Kosic) do lukava lisca (Lisac, Lisičar ‘Lijić) do 'plaha zeca (Zec, Zečić, Zeković, Zečević) gom padna vuka (Vukić, VuČić, Vučica, Vulić Vouk Volf itd.) ili zmajeva ikojima je mašta stvarala obličja i osobme (Zmajić, Zmajević, Zmajko .. .). No najccšce se „ prezimenima ove skupine isti- ou tjelesna obtljezja osoba, p„ kojtaa je te osobe btlo najjakse identif,ctrati. Katkad je to bijo u vezi s glavom (oblik, velieim, držanje): Chvan, Glavičić, Glavocevic, Glavma, Krivohlavek, Čemohldvek (po dvama potonjim oblicima strućnjaci lako prepozna- JU da je doticno prezime nosila osoba češke ili slo vačke nacionalnosti). Još češća su prezimena bila motivirana dijelovima glave: Bradić, Bjelobrk Kri vobrk, Silobrčić, Bezub, Pletikosa, Mileusnić; mnoš- tvo je prezimena motivirano dmgirn dijelovima tije- a: Beđri”a> Krivošija, Bezruk, čmarek, Suhoritec, Kuljis, Trbušinović, Drobina, Muđak, Sisa, Guzi na, Palčić (: palac), Sakić, Plećaš, Utrobić. Mnogo je prezimena po boji kose (ili kože): Bilić, Bijelić, Bjehca, Bijelac, Bjelajac, Biluš, Crjenko, Vereš (ma’- đarski voros »crven«), Zutić, Morović, Crnić, Cmko, rncevtć, Pocrnja, Crnobmja. Slična su po motivu prezimena koja počinju s kara (turski »cm«): Ka- ra žić, Karaklajić, Karadža (»nacrn«), Okolina je • >hi racio isticala ođhke. ah još radijc odrcđenoj o=.o jz ove podskupine na. mane i tje °'S ^ fl. Jaki, Dugački, Nađ (mađurski vodimo prc# tić ((nađat,k i »malen«), piculić ''T^^fci niaulo molen«). Mrviea, Tihi Masni, Sla- (mietački P phša (»beskos«), Cosić ( #bez. b''[aC: f ’ č (»runjav«). Crbić, Gobac, Hromić, ' žrivec SUjeptević, Siljak, Bezrodnik, Gr. P!a(Z GrubiSa GrubiM, ^ r ić , Corović, Dcbeijak, Tusti Tiljak (od osnove til »debeo«, usporedi prid- imenicu zfltiljak itd.). U ovu skupinu ubra- 1 i nrezhne Siigorić (i prezimena s njim u vezi; }SLora, Sišić, Siško, Sišković, Sišak, Sišaković, te Striiak, Striiek, Striiić, Stniirep ltđ.) Naime pre. zinie Siigorić neki dovode u vezu s turskim oblikom sisk »podbuhnut«, »debeljko«, no kako ovo prezime nahodimo u okolici Sibenika već početkom XIV. stoljeca, dakle prije dolaska Turaka, najvjerojatnije je to hrvatsko prezime od imena Siško (poput po- tvrđenih imeaia: Siša, Sišat, Sišoje, SiŠulj iii Striš- ko) i u vezi je s običajem šišanog kumstva. Prilično su česta prezimona složenice. Ona su mahom podrugljiva, a zapravo su skrađene rećeni- ce: Babuder, Pecikozić, Kalivoda, Jamometić, Moči• bob, Puzigaća, Močivuna, Metikoš, Zjajvuk, Konje- vod, Kosinoga, Popivoda, Smičiklas, Mlatišuma, Mu- tikaša, Muhoberac, Ubiparip... Tako motiviranih prezimena nalazimo i u drugih narodu. Usp. u tal. Bevilacqua, u njem. Wassertrinker, naše Vodopija, te slovensko i kajkavsko Vodopivec, U nas su pri- lićno rijetka prezimena participskog postanja: Ne- doklan, Ukraden, Obrvan, Prodan, Kupljen, Omrčen, Doprien, Cuvalo, Oblizalo Rastresen, Praien ... 24 Osjećamo ih kao imenir^ i dcUUm-Ui tNedoklma,

ji'iijati i ostala prezhnLltridievIC ^ 0. ml* neodrcđenu liku tipa Vuko*Bh'ev * 0 ^ 1 v “i U mm, Blaievom, a nc Vukovim, nlaievim Ud 't! "l 5to inijonjamo toponinie Kijev Lavm, p V ki’° « > - . K O riin o , koji * * stanja. M*ujc\skog po-

111. Treču skupinu prcy.ianena činc tzv em , ■ otnici. Po Jtjima su se ^ T Z L ' cionalnoj pnpadnosti i sl.: Amautović v u L r / hovtc, Bugarčić. Buuarcli *.*»■, i # - mt* v/V, l/jjr/n, Vgrinčić, Vu’grck ’Z ’sm anr^’ *}ađttre' Bosanac, Bosnić, Bošnjaković Horv V ’ Kni" i

značio>“ je rudara, u srcd"M’ vlah stotHr-, - C t k o »lom K m j Sfls Sto danas u Zagrubu bugar(in, ™jči vr.la T « 7 " T ■*»UHdral* r» Mn.Jin.rn. odaklT' cluslc. ,1, pu mjestima olkud su Se duseliavale Ttkv" su^etuuena: Ramliak, Mastavac, Kiraa, Btmjevac S a U c c f ; Sotoc), Kra„/tV„it, p P t t i n J ^ .

Kozaia),kZ ■ Međmuirec,j r M-Krbav£< Srijcnac, * ' « " Sremcc, • * ■ Tuškan (• ; Toskana), Hirtan (: Furlanija), Ragu> (■ u “ V

(: Labin), Foćafc, ian/amn Ko- ..... rjeđa su ona pre,imena kuja su m oitt r ; r r ,a ,ok"mi',a- ^ t / W « prc™ ’™a: Co™M. W Ji, Poiianec, mmi.PlamtK, Dolanc, Prcksavcc, Cezmurec Za- s ,v ,r'foto,,/ r w D° n ™ - c < - « Ze“ ,V f p 0 Pl>",kva)' K o,“ ™ 0 ko

25 na doseljenika: Novosel, Novoselac. Naravno da 2a svivki Jcraj i za svako prozime ne mora bhi isti mo. tiv Prezintie Kosovac /u jednom <5e kraju značiti do seljonika s Kosova (takvih je Jokaliteta više), a ' drugom <5e to biti patromimik od osobnog jmena Kos (Kos-ovac), kao Mirkovac. Mnoga ćc prezimejla i akcontom sugerirati različit motiv nastanka. Barac može biti i od 6<5fra i ad osobnog imena 5dr0 (Bar. tolomej). Svako prezime stoga traži podrobnija iSpij tivanja. Naravno, ja nisam limao uvida u Jokalnj matice rođonih, a niti poznajem sve seoslke 'kronike i sva rodoslovlja. IV. Cetvrtu skupinu sačinjavaju preszimena p0 Za nimainjima. Takvih je prezimetia prilično, a neka su vrlo česta. Navedimo samo ona najčešča: Kovač Kovačić, Kovačevič, Kožarić, Kolar, Kolarić, Kole• sar, Kolesarič, Lončar, Lončarić, Lončarević, Opan čar, Odlaković, Sudar, Stidarević, Ribar, Ribarić Končar, Končarević, PuSkar, Puškarić, Sabljar Re‘ šetar, Rešetarović, Sitar, Sitarić, Snajdcr i Znidar (prema njemačkom »/krojač«), Sabo (mađarski »kro- jač«), Terzija (perzijsko-turslki »krojač«), Abadtić (turski »suiknar«), Retnenar, Klobučar, Klobučare- vić, Skrinjar, Skrinjarić, Tkalec, (t)Kalčič, Veber (njemački »tkaJac«), Volar, Volarić, Utar, Utarević itd.

★ * *

. l \ .xPrva skuPina prezimona je najčešća. U nioi m T K * pa,romm1

njin, a tako je toilo u Slavena xLd fadl? 1Ir Iliič Le- Jcoji su s ikoljena na koljeno VlaŠĆU’ a staina prezimena dobili su istonn k ’ -P tro ™mike. Ijeća. Turci su, na primjer tek u ^ IX ‘ sto' Ataturlca, dobili stalna prainmna^Th!?“ SU prezimena (stalna nenmm’ i'- ° H ta dobiii vrJo ramo, iini « prijeSih d ‘ n“s1^ ) skih riaroda, patronirnički tio ,,r ^ * 811 S avon- tulovii, povukao ie za Kohn^ P 'mL'na’ ‘ ‘'Pa Bar- oa imena: Boiić, Dobrić, P e rZ i'^ T rfb J ^ ,OS° b' Ivec, koja analojki dobivaiu f„„k •• h ,m ,c’ Jurac- «u ro doista bila t s Z T ' Da

na^osa-ek, * « / K ^ I ^ k Z ^ Z ”a«lm ’ZZTZ 8°lem f°nd Slarenskil> pojedinih s” S ih T ™ ’ " * “ ra&enosl U * nd

71 , «• naivJna imona višc nisu mogla služhono ,crl 51-5»t - lu,,v------.... _• . t :..i„ T_r , na.na« Jiifvali djcci, pa se nisi. n. obnavljala. Kako kale„. iarskihJarskili iii.ena uncn.1 nijc bilo ~ jnnogo, ~ ' . kako .. . sva ~ nis,u hi];.njia u i;pojabi. ncgo jnanji broj osobn.h „mona. raZvilo sv nmogo hipokorističkih hkova, od kojih su ni„0Ki „oslali osnovoma za tvorbu prczirnena. Tako je od osnovc /te/MiVar, zabiljcicno gotovo 300 imonskih i ni'e/iiucnskih oblika, od imona Murko preko jsq i đ \ ^ AA t . •

vu tv t' * ■ *x itl'Ko ih svetat'kih imcna bilo je još mnogo (Ivan, ${. inuti, Nikolu, Mattja...); neka su bila, po svecima rnutVnicima: Stjepan, Jelena, Spirijun, Atuirija, Tu- dor, Ciprijatt (Cubrijan i si), Ante, Juraj, koji su bili cksponenti hizarrtske državnopravne vlasti od Vl sloljetia, odatlc toliko tih imena i crkvenih patrona ** ' » • • u bizantskoi Urvatskpj u srednj • % « te • ■ - - ^ I _

Ad 2. Di’uga skupina je JiajSarolikija. U u j0j su piezimena uglavnoni nadhnačkog postanja. To sii izravni i posredni, osobni i obiteljski nadimci. Na- dimci su obično opče imenice: kosor, puber, gondola ... koje su dobile imensku ulogu i vrlo često funkciju pi-avih prezimena: Kosor, Guberina, Gtmdulić. Nadimak je uvijek stilski obilježen, semantički pre poznatljiv, druitveno verificiran. Vezan uz osobu ikojoj je nadjenut nadimak može natkriliti osobno imc i prezime, slično kao i pseudonim: Stari, Balota, Bajdo, Mitnara; ilipridjevak Emin (V iktor Car, 187Ck -1961), Katnov (Janko Polič, 1886— 1910), Pločar (Ju- iv Franičevič, r. 1918) itd. Jedino za osobni nadimak uijcdi stara latinska izreka Notnen est omen, i to u .uistanku samo za osobu kojoj je nadjenut. Upra- fiapantna veza nadiinka i njegova nosioca 28 ■Ui, akso ,e omogucivala identinkacj,, « sobt! v «/ koukretim osohu, nadiniak je cVstoT, -V0Win njom. Takvi osohni nadimei . i jetk« Sl 8 pre/.mena. Međutirn, ako je uosilac n- / T ’T U t'ovjok od ugleda, i ako je po n,jiml ^ a h|° poznat, naditna'k je postajao o b it e lj^ oblik i postajao nasljodan. Tim nrtL ' taljlvao

rcćano, btla su nadimae.kog posUni-, ’ , ko Je ve<5 kuSa, Nozdronja, Bogobojfa kd ) ' To je i jasno Nadimak je bitno obiljcžie il; eaj osobe sabto kao u fokus n-, in , JCŽJe 1,1 zna- lako bilo identificirati osobu ^ mafkacij°m nijemi (Nimac), grbavi (Grbac) l;° SU ,rijetki bili bezruki (Beznik), mudri (Mudri’) s! Nadimke su davali drugi N ila s ( ^ 1 vali na onu drugu, negativnu hiumHsSicUpozont iićnosti, zato su ti prišvarci vrlo često sm tivni. Pa ako neutralno ime i p re zim e T s ’ " benoj tormuli oslikavaju objcktivan p o rtrln tf onda ja nadimak uspoređuiem s l- ■/ 1 cnostl> *•***> bta. u N.ulimuk uijc samo p„m ka o tovick’ £ * *»™*>- Baium u iasu na“ m t • * ‘ ^

zaklju ka bi,„ mnogo k Co

Z o Z Z ' m ** ^ l o t za točnom • t R 1 1 blSm° UpfaVO obrnuto! Potreba toenom tdentdtkacijom ne traži tipičnost već se morTt!vn,CrkOSt’ t ' “ mnoštvu ob* uib jedinka ‘ ° J,m J,eob^nim obilježjem istaći: onaj 29 ■ runjavi {Runjič), gluhi (GluSac) m ni,. feriljivi Nemčtć)• P° obiljož. ®* * S e se anaj rijetki pojedmac od drugih k ro b S e ž ja nemaju. Tako je, uostalom. x ,sa z ^ .

toenTmotiviranihSsn^ Uvodom ^fW°dnU nego u kaikvom r ° g° ravničar. jG ViS« skom, moćvamom kraju. Prezimena od nadimaka. zbog saćuvana znaćenja i bogate motivike i metaforike, važm su po'kazatdjj Jnnogih društvenih odnosa u vremeuu njihova na. suvla i stoga su vrlo važm i tzvan jezičnog Zani. manja. Mnoga takva prezimena bila su osubna pro. fdaktička imena. Ona su čuvala djecu od zlih duho. va koji su se odvračali od tobože zle, sakate, ružne dj^ce koju je čtitilo upravo namjemo nadjcnuto ime Jedva da je moguće pojmiti da bi u bilo kojeni vremenu majka ime svojega čeda vezivala uz zlobu (Zloba), ružnoću (Grdan, Mrđen), uz kalkav tjelesni nedostata'k (Gluhak, Tepavac, Slijepac, Grbić ...). Takva prevantivna imena, i od njih tvorena prezj. imala su drugu. zaštitnu ulogu (profilakc.i.'i

Ad 3. Treću skupinu čine prezimena koja su nastala po nacionalnoj pripadnosti (etnonimi) ili mje. stu njihova nekadašnjeg življenja (etnioi), odnosno po kraju koji su ti ljudi obitavali. Po takvu porijeklu zajednica je najilaikše idenitifioirala došljake. Zna- Jo se za nekakve akolnosti po kojima je dotični smatran Turkam (međiu Turcim a takvo bi prezime bilo nefunkcianalno, zato se ono prostire na perife- riji nekadašnjeg turskog carstva po Zagorju i Slove- miji), Latinom, Kranjcem, Arbanasom, Tothom »Sla- venom i Slovakom«, Horvatom (jedno od najčeš- ćih preziimena u Sloveniji i Mađarsikoj, došljak me- đu Jjude koji nisu bili te narodnosti, ili ga adanini- strativno nisu tako smatrali). To je vrlo stara no- 30 minacija u mnogih .naroda. Sjoti.no se Lconarda đa Vtncija (iz Vincija u Toscani), Paola Verancsea iii Veronc), Nikole Firentinca, don Ouijota i/. Manche (prod.o u srednjoj Spanjolskoj: La Mancha) n

' š F v Z r J z **■"'-■**>»*

mnogo kasnije S,vorW T, matinca (-1473), Konzula Istranina (1521 \ 1568), F l«c i„»a m y,icusa (1520-1575). JanJT p°. ”7 “ “ ,lh- J^.P^ianije, Ivana Cermieko™ 43I I -1472) , mnogih drugih. Takva »u pruahnena u pr„-

rno»rnTpaBuiinski, V e U k L r^m'Tl^ ) ^ ^ prez»nen,ma nenjodco »u se imenovali 1 njiLuli ' ” danic. Stari Cradec u Zagrebu imao je polsljč »k, posjod, * O j , se po Gradecu i danas »T e c S Mnog, podamk s ,oB posjoda mogao je preuvoli k č l n,jo , itakvo prezime. Cračau, Gračauil uprav0 ^ shčno motivirana prezimena. Za razliku od zemljo- ptsmh tmena, koja se vezuju Uz zemljopisne objTkte koji su nepomićni i nepokretljivi, prezfmena se se e Preztmena etnoninuđcog i etnićkog postanja pokLu ju zastupljonost, raširenost i smjerovc njihwa prostiranja. U proučavanju migracija takva su p r L T - žTvTnjimVr SJ8Uraa k8ŽipUt U Znanstve^™ ^ra-

Ad 4. Cetvrta skupina prezimena, motivirana zar lmanjffln njihova prvotnog nosioca, mlađeg je po- tanja. Takva su prezimena nastala u doba podjele lu se' "tVa^ainjaIprViIh i trgovišta oko kojih su se naseljavali tadašnji obrtnici. Neki od obrta vrlo su stari t prezimena motivi- ana njuna vrlo su drevna i vrlo frukventna. Lako je zamisliti da je svako selo trebalo kovača pre . me Kovačević (»kovačev sin«) drugo je po frekvem' oosti u Hrvatskoj sa gotovo 15.000 nosilaca, a i J / ' zime Kovačić (»mladi kovač«) pripada skupini n čestotnijih prezimena. Taiko je i u drugih narodJ U Moskvi je 1964. godine bilo 78.000 Kuznjec (ruski kuznjec »kovač«), račuina se da samo u živi preko 2,000.000 Smitha (engleski smith »v vač«), a znamo da je to prezime jedno od najčešć'k u Engles'koj, poput prezimena Schmidt (njemačk- »kovač«) na njemačkom govornom području No i druga prezimena po zanimanju (usluž prezimena) nisu manje zainimljiva. Kako su se oh^ u prošlosti širili, nasljeđivali su se termini za vrš. r i Ije tih obrta od /koljena do koljena i ustalj,jVa]-1' kao prezimena. se Upravo nam ova prezimena motivirana uslužn' zanimanjima pokazuju kako svako prezime ^ je pojedinačno za jednu osobu (kovaea, tkaIca)Sta' tek se onda prenosi na porodicu obično u mn Y 3 skom liku (Kovačevci, Tkalci), a onda na D] ,ln' Vasojevići, Bratonoiići, Bilopavlovići, Zrinski ^Ka čići sve do etnonima i imena gradova i zemalja u kojima prepoznajemo osobna imena: Hamiti, Sa’ml ti; Bucefalija, Judeja, Amerika; Karolina, Viktorija

MAJĆINO PREZIME

Prezime uglavnom nasljeđujemo od oca, iako smo začeti u utrobi majke i svoju ontogenezu pro- žtvjeli pod njezinim srcem. Pošto smo ugledali svijet, naša pupčana vrpca (vrvica k ojom se u starom Poljičkom statutu, zasnovanu na slavenskom običaj- nom pravu, označuje »nasljedmost«) još je bila ve- 32 rlječi!)3 mBtera* a‘ ^ *u postauja te Gdje su ta prezimena po imonu majke? Uglavnom su tvorena po imenu oca (patronimi ci). Onaj manji broj prezimena koji ,ne djeteta s ocom (PavloviO, negona^L. srn"? kom zove se metronunik (Martić) od erčko r i l l ttttfld »mati« + dvilfict »iime«. g ,ečl Metronimici su n naSim prczimenima r j c * i mla. di. Razlog je tomu dugovjeki .podređeni ic fc S a T . ne n obitelji tu draštvu. Tako se to očitaje i u ' “ menmia drugjh naroda. F Osobna ženska imena vrlo su kasno počela e1„ iit, za t vorbu preaimcna. 2e„e su vrlo kPasno, i^ đ. U f«dalnom druStvu pril mc kao soc.jalmsprami toskitut. nije im ■potret.no, a žene od naročitog uglcda: carice kra. ijtce, svetice, opatioe... nisu se ni služifc prEtime- nom. U našim starsm dokutmentima žena se naičeš & identificirala osotanim imenom, a ako ono niie bilo dovoljno, nz žentao ime dodavalo se ime liii prezrme) oca, umtža. brata fli staa, ved prema tome koje je ime erodnika „ tom času bilo najpogodnije , od veeeg ngleda, kako bi djeMcrug prepoznavan a žaie tao *to prostraniji, a identifikacija preciznija, jedntmtanujat Dobrosita, fUia (kii) Anđreae p r io ^ r „ . S aU“ uxor (žona) Pr°d

3 nasa prezimena 33 bavi pa je dijete pri upisu u matice baStlnilo maj- ćmo ime kao predložak za prezime. U dana-4njini našim prezimenima nije uvijek lako propoznati je li u osnovi prezimena muško iij žensko o.vobno ime. Katkad su mu5ka i ženska imena a pogotovu njihovi hipokoristici, gotovo istog oblika (Dobre, Vice, Matija, Tadija), mnogo su ćeš- će tvorbene osnove iste: Cvit-o— Cvtt-a (Cvitić); Lju. bo-Ljubsi (Ljubić), Pribo Prib-a (Pribić) itd. U naiim krajevima mnoga se muška imena mijenjaju i po »ženskoj« deklinaciji Uure, Luka, /vo, Sime), a u drugim krajinama neka ženska imena dobivaju oblik muAkog imena (Barek, Janek, Ste- fić ... Magdić ...), kao npr. u ozaljskom kraju, odakle i uzimam ove primjere. I krxl ženskih muslimanskih osobnih imena ta pojava nije nepoznata. Sve to otežava točnu identifikaciju metronimika i njegovo preklapanje s patronimikom (prezimenom nastalim od prvotnog oče- vog imena). Pretpostavljam da je u tim »muSkim« oblicima ženskih osobnih imena i prezimena bila dijelom skri- vena roditeljeva žudnja i tuga za nerođenim muš- kim potomkom! Zenska prezimena (opet zbog položaja i uloge ženc u dru.štvu) mnogo su rjeđe i mnogo kasnije po- tvrđena nego ona od muških osobnih imena. Ipak hrvatska ženska osobna imena nalazimo zapisana već u najstarijim dokumentima od IX. do XIII. sto- Iječa. Tako npr. u Zadru u to vrijem e uz ženska osobna imena romansko-krščanskog postanja: Alba (— Bjelica, Sretna), Buna, Bona ( = Dobra), Marih- na, Demetria ( — zemaljska boginja), Maura ( = Ma- uritanka), Rosana (= Ružica), Stella ( = Zvjezda- na), Viola (= Ljubica) ... nalazimo i hrvatska: B6- 34 la. Dobra, Dobroša, Dobrala, Dobrica, Dragoša, Gruba, Hota (od osnove koja je u glagolu hotjeti, htjeti), Kazimira, Ljuba, Neia, Mira, Priba, Pribica, Pretnila, Stana, Steja, Tolja (od osnove koja je u gjagolu utoliti »tježiti«) .,. Prezimena koja sreće- mo mnogo stoljeća kasnije kao: Belić/Bilić, Dobrić, Dobrošić, Hotić, Dobrićić, Dragošić, Grubić, Ljubić, Mirić, Netić/Nitić, Pribić, Stanić, Stejić, Toljić... vrlo vjerojatno su nastala upravo od tih ženskih imena, od kojih su neka bila znana i potvrđena prije vHe od tisuću godina. Slićnošcu osnova i tvorbe pokazuje se splitski repertoar ženskih imena u trećoj ćetvrtini XIV. sto- Ijeća: Beloslava, Bilča, Bolica, Botićna, Buna, Cvu ta, Desača, Deša, Dobra, Dobrica, Dragna, Dragosla- va, Draguna, Drata, Goja, Gojčica, Gojna, Gojslava, Građa, Grubula, Ivana, Juba, Jurka, Kata, Kunica, Ljubislava, Marica, Marislava, Mila, Miloslava, Mi- sleva, Mira, Niia, Nitica, Petruša, Priba, Radica, Ra- doslava, Radula, Slava, Stana, Stanova, Starovina, Stojina, Stojslava, Ubrica, Veka, Vesela, Vica, Vo- hinja, Vojslava, Volislava... (Usporedba s mnogim današnjim pomodnim, nakaradnim imenima bila bi i sociološki zanimljiva!) Slično je bilo i u ostalim gradovima na primorju i u mnogim gradovima imutrašnjosti, kako doznajemo iz bogate kolekcije osobnih imena s nekasdaš- njeg prostranog Cazmanskog kaptoia. 2ene su tek od Tridentskog koncila (1545— 1563) dobivale prezime: po očevu koljenu djevojačko, a udajom po muževljevu. Gramatičkim sredstvima isticala se posvojnost, a time i socijalna ovisnost že- ne: Mila Gojsalića, Katarina Zrinska, Dora Krupi- ćeva, Giga Barićeva, (Hasanaginica). Tako se i danas tvore ženska prezimena u većini slavenskih je- 3* 35 zika: Aleksandra Superanskaja, Natalja pod ,. ja, Jana Pleskalova, Eva Rezelska, Libuše Ol ’^ Ljupka Stankovska, Olga Ivanova, Mefkiire u'7*’ va... da spomenem svoje kolegice onomastič^ u slavenskim zemljama kojih su prezimena *e mjenljiva. Moje prijateljice onomastičarke: H rv^ ca dr. Vesna Jakić-Cestarić, Srpkinje dr. Milica r* ković i dr. Zvezdana Pavlović, te Slovenka dr. Alei^ Sivic-Dular, naravno, ne sklanjaju srvoja prezimen^ No u nas je nekad ta distinkcija postojala, poset>_ no za djevojačko, a posebno za muževljevo prezime- Jurićeva (otac je Jurić) — Jurićka (muž je Jurić). Da. nasljao se ni u hrvatskom * —------ni u srpskomjt------— književnom j vUULQ Jg, jeziku ne mijenjaju ženska prezimena (osim onih koja su ženskoga roda na ...); , -a: Rukavina, Veselica od Cvijete Zuzorić, N adi Dimić, sestrama Baković, Tarom Ribnikar itd., ali s Mandom Rukavinom Očito sve mijene i jezične prilagodbe ženskog prezimena (i imena) nisu u stanju pratiti ukorak društvenu ©mancipaciju žene, po kojoj bi i ženino prezime bilo jezično prilagodljivo poput istog prezimena kad ga rabe muškarci. Dovoljno je spomenuti kako se pri imenovanju ulica traži uvijek kratko, prikladno i funkcionalno ime: Preradovićeva, Jurišićeva, Kraševa ulica, ali Ulica Nade Dimić, Vli- ca Kate Dumbović, Ulica Ljubice Gerovac itd. Ta su imena ulica tročlana, duža i nefunkcionalna, jer odudaraju od standardnog modela dvočlanih ulič- nih imena. Jednom smo već isticali da prava patronimičb prezimena nose u sebi gramatički morfem kojim se izražava posvojnost (~ov/-ev, -in), i završni morfem -ić. Prava patronimička prezimena Markov-ic, Jurj-ev-ić, Mar-in(ić) starija su od prezimena koja su po porijeklu zapravo hipokoristični oblici oso jniena: Ivić, Jurić, Pribić. Takva osobna imena nisu ni danas rijetkost. Prezimena od ženskih osobnih imena uglavnom su sva hipokorističnog postanja. Imena nastala od jnilja! I u tom se očituju socijalni momenti prema ženskom čeijadetu: umiljatost, izravma privrženost. te prilično kasno nastajanje takvih prezimena i ne sas^im ravnopravna njihova jezična uporabljivost. Ovdje donosimo rukovet sasvim tipičnih prezimena tvorenih od ženskih osobnih imena iz golema repertoara prezimena Hrvatske, koji je skupljen u Zavodu za jezik i izdan pod urednistvom V. Putanca j p. Šimunovića, u istoj kući u kojoj i ova knjiga, na temelju popisa pučanstva iz godine 1948, prije gole- mih poslijeratnih migracija, a nosi naslov »Leksik prezimena SR Hrvatske«. Prve brojke uz naselje gdje postoji dotično prezime označuju broj nosilaca toga prezimena, a druge brojke broj obitelji s takvim prezimenom. (U daljem tekstu na to već nećemo upo- zoravati.) ANIĆ — od osobnog imena Ana. Vrlo rašireno prezime u Dalmaciji: Slivno (Imotski) 90/17, Kruše- vo (Benkovac) 164/25. Ćesto je na Korčuli (Blato, Velaluka), u okolici Sinja (Vojnić, Volarice), u Lici oko Otočca, u Slavoniji oko Osijeka. Selo Krasno (Senj) ima čak 238 nosilaca u 50 obitelji, više nego Zagreb 90/40. Od proširene imenske osnove (Anicd) nastalo je prezime ANIČIĆ. Mnogo ga je po Istri (Gračišće, Pićan, Opatija), u okolici R ijeke (Poljane, Puhari), Knina (Nunić), Splita i u Sumartinu na Braču. Ma- nje je često u Slavoniji (Brodski Stupnik, Vrbje). Tvorbena struktura prezimena ANIČIN upućuje na šibensko područje (Grebaštica, Zlarin). fcne Ana, koje je u osnovi ovih rej s)kog je porijekla i anači »a n iW h<*- Stovanjem Bogorodičine maj/ke prošbil>,naklonosu- Stvom (26. VII). V nas je. po p o S "‘° “ kt«»- od XVI. stoljeea: Ana/Ane, Aneta Anitn ’t U mta = Ivana), Anka... ali su od tih 0^ ° lm ' na preziimena rijetka. Zbog kratkoće i tmomje ime je često u pjevnim narodnim n ^ W pogotoviu ma priimoTju. w STriajna,

JAGIC — od osobnog imena Jaga ( :Agata) s mm pred početnim samoglastiikom kao ,u . ma: Jalia (Elizabeita), Jana (:Ana), japa (mađar^ : a-pa »otac«) ntd., što je karalkteristično za kajikavsk narječje u kojem se pretežno formirado ovo iprez° me: Pregrada 19/3, Ivanec 25/3, oko Ludbrega 36/8 Zlatara 19/3, K rapine (Stuparje 64/13), u Veliikoi V esi 21/5, u Zagrebu 157/65. Od iste su osnove prezaimena JAGACIC (:Jagica) osobito oko Kutine 15/5 i Varažldina (Tmovec) 61/11- JA G A TIĆ (:Jagata) s približno istim arealom 'kao i JAGIĆ; JAGEC je tipično za Međimurje 62/18, Viro viticoi 10/3 i Donju Stubicu (Mokrice) 65/15. S ovim je djek>mično u vezi preziime AGIC, aii ono je (kad ne znamo akoenat) u krajeviima islaim- skog utjecaja mogio nastati od imenice aga, kao što i prezime JAGIĆ izvan kajkavskog područja može biti izvedeno od hipokristilka Jaga nastalog od iimena Jagoda. Ime AGATA grčkog je porijekla i znači »dobro- ta«, »dobrooudinost«, grčki agathćs »dobar«. Ista je motiviranost u naših imena Dobra, Dobrica, koja su potvrđena vrio rano i u prezimenima od njih: DOB- RIĆ, DOBRIĆIĆ. Prezime JAGIĆ imao je naš maj- istaknutiji slavist Vatroslav JAGIC (1838— 1923) iz Varaždina. JAGODIĆ od iimena Jagoda. PrezLme je prošire- no u sjevernim hrvatskim krajevima; Križevci 26/6, Sl. Požega (Koprivna 83/20), Ludbreg 18/7, Samo- bor (Satnica 91/16), Virovitica 28/6, Osijeik 18/9, V. Gorica (Pbkups’ko 68/15), Vaipovo 18/5, Zagreb 85/22. U ostalim je ikrajevima SR Hrvatske mnogo rjeđe zastupljeno. U osnovi je namdino iime Jagoda, koje je rano potvrđeno. Ženska osobma iimena motivirana biijeim vrlo siu česta. Usporedi ovdje praziime Višnjić. Ime- na maseija Jagodišće (Zagreb), Jagodrta (Hvar), Ja- godnik (Siinj), Jagodno (Velilka Gorica), Jagodnjak (Beli Mainastir), Jagodnje (Titova Korenica) niisu nastala po osobnom imenu, već su motiviraina nazivom biijike. KATIĆ — od nekadašnjeg hipokriistilka Kata (;Ka- tarina). Vnlo jalko i posvuda rašireno prezime. Oso- bito u ovim naseljima: Bislkiupija (Knm) 78/19, Bla- ta (Ogjuibt) 28/8, Bračev Dolac (Sinj) 62/10, Doman- kuš (Bjelovar) 45/12, Prkljevci (Slavonska Požega) 32/7, Glins'ka Hrvatsika (Sluinj) 44/18, Karlovac 45/ /24, selo Katići i(Karlavac) 131/24, Kojići (Karlovac) 13/7, Kozica (Makarska) 63/22, Lastovo 29/7, Lok- vičići (Imotsiki) 193/35, Zlatar 44/9, Mala (Glina) 41/8, Otok (Siinj) 33/7, Ponor (Shmj) 59/8, Ravnice (Karlovac) 36/7, Vrginimost 33/9, Slušoiica (Sliunj) 60/12, Solin 165/41 (od ovih je maš istalkniuti povje- snićar Lovre K A TIC , 1887— 1961), Spbt 26/11, Su- mainovac (Sl. Požega) 41/12, Tobolić (Sluinj) 31/7. U drugim mjestkna potvrde su manje obilne. Od iste isu osnove prezimena: KATIČIĆ (s istiim arealom prostiranja), KATIčIN (o»ko Zadra), KA- TINCIC (sjevema Hrvatska), KATNIC (bez j, tog žarišta). raz‘‘ Osnovno je ime KATARINA grčkog porijekja leksičkom značenju »čistođa«, »nevilnost«, 0(j ^ kog pridjeva katharćs »čist«. Po kršđanskom svV tu rasprostranjeno štovanjom svetica Kataririe Alet sandrijske na prijelazu iz III. u IV. stoljeće i Katarl ne Sijenske iz XIV. st. To kne nosile su mnoge c rice i kraijice. Talijansiki: Catarina, francuskr Cha terine, engleski: Katherine, njemački Katharina ru ski Jekaterina itd. U nas je ime rano u uporabi i da nas je prilično frekventno ime. Po njemu su nastali mnogi toponimi Sveta Katarina, otok ikod Rovinja i sela Katići u imotskoj, labinskoj, opatijskoj, sen' skoj, vrgoračkoj i ogiulinskoj općini. ZanLmjljivo je navesti da je u Rusiji ime (Je)Katerina bilo uglavnom plemičlko ime, za razliku od imena Kaćuša koje je uglavmom bilo ipuoko, im e tzv. nižeg staleža Sličnu pojavu imamo i u našoj ženskoj antroipo- nimiji. Mađarski imenslki oblik Katalin u osrnovi je našeg prezimena KATALINIĆ. KLARIĆ — od ženskog imena Klara. Zastuplje- no prezime p>o svoj Hrvatskoj: Klarići (Buzet) 19/5 Klarići (Criikvenica) 60/22, Bila Vlaka (Benkovac) 43/8, Bobova (Kostajnica) 102/18, Breznica (Zelina) 50/11, Detkovec (Virovitica) 35/11, Prelog 72/15, D. Rijeka (Dugo Selo) 83/23, Goljak (Karlovac) 41/11, Jesenice (Split) 98/21, Kaštel-Stafilić 37/10, Kobaš Slavonski 31/9, K om am ica (N. Gradiška) 47/11, Slumj 37/7, Kuzminec (Zlatar) 110/18, Marija Trost (Delnice) 31/9, Podselje (Vis) 42/11, Podgaj- ski (Županja) 46/16, Skendrovci (Sl. Požega) 46/14, Split 48/19, Šibenik 120/32, Vis 40/12, Zagreb 211/28. Uz već spomenuta naselja KLARIĆI, postoje zaseoci takva prezknenjaćikog, m etronim ićkog postanja

40 U lošinjskoj, bujskoj, pazinskoj, pulskoj i korču- lanskoj općini, koji su bili svojevrsna žariSta toga prezknena. Naseilje (SvetaJ Klara (Zagreb) motivirano je 'svetičinim kudtom. Prezime KLARIN, kao i dniga prezimona toga tipa, grupirana su u zadarsko-Sibenskom područiu: Preko 45/8, Jezera 164/29. Ime KLARA latinskog je porijokla i znači »slav- na«, »obasjama«. Latinski clarus »sjajan«, »jasan« »slavan«. Sirenju imena pripomoglo je štovanje svetice Klare Asiške (1194— 1253). U južnu Hrvat- sku došlo je talijanskim utjecajem: Chiara (usp tamo osobno ime Carina). Cini se da se to ime danas rijebko nadijeva gradskim djevojčicama, jer se osjeća zastarjelim. U iselima zapadne Hrvatske ono je još prilično česito. MANDIĆ od osobmog imena Manda (:Manda- lena). Vrio frekventno prezime, posvuda prošireno a osobito u općinama: Virovitica 120/31, Valpovo 106/21, Gospić 113/34, Županja 58/8, Slunj 149/30 Benkovac 27/7, Gračac 70/13, Omiš 69/12, Imotski 110/18, Rijeika 37/18, Split 180/52, Zadar (Turani) 78/17, Shrnj (Zapoljaik) 104/18. Od istog su imema i ova prezimena: MANDINIĆ, MANDALENIĆ s malom frekvencijom ti južnoj Hr- vatskoj. U srednjoj i sjevemoj Hrvatskoj prošireno je prezime MAGDIĆ (Križevci, Virovitica, Đurđe- vac, Sliunj, Oguliin), a M AGDALENIĆ uglavnom na Međimurje. Osohno iime Magđalena (Manđalena, Manda, Magda, Mandina, Madlena, Lena ifcd.) hebrejskog je porijekla. Širilo se preko grčkog Magdalene (MAG- DIC i sil.) i preiko latin^kog Mandalena (MANDIĆ i sl.), Jme je nastalo od Marije Mandalene, a znači zapravo Marija iz Magdale, grada na Genezaretskoan

41 jezeru u Galiieji (slično kao Grgur Ninski, Loonar- do da Vinci, Don Quiyote de la Mancha, Janus Pa. nonius...). To je tzv. etničko ime poput Jadranka Goranka, Zagorka, Prigorka, Sinajka (rođana u zbijegu prošloga rata na Sinaju), Sovjetka itd. U nas se pučki širio iatinski oblik, što se vidi proširenošću prezimena Mandić, dok je grčki oblik kiagdalena imao siužbenu, citkvenu foirmu. NaseJja Mandići nalaze se u benikovačkoj, lapačkoj, vojnićkoj, gradać- koj, obrovačkoj općini, i tamo su uglavnom staro- sjedilačka prezimena ... Nekadašnji zdesnac na da- našnjem Trgu Respublike u Zagrebu zvao se Man- duševac. Pučka legenda hoće da je ondje čestont uz- rečicom Mande zagrabi (vode) nastalo ime Zagre- ba i ime zdenca. Nairavno, ova znanost o imenima (onomastika) to 'bi drukčije objasnila. MARGETIĆ — od osobnog imena Margeta!Mar- gita (.-Margarita). Oblik prezimena upućuje na ma- đars'ko posredništvo (Marget), pa je i areal ovog prezimana na sjeveru: Varaidin 32/11, Koprivmica 21/5, Podraivdka Slatina 43/13, Kobaš 8/7, Bjelovar 25/8, Prigorje 24/6, Zlatar (Sv. K riž) 158/24, N. Gra- diška 44/10, Virovitica 49/3, Vrbovec 42/11, S1 Brod 44/9. Oblik MARGITIĆ pokazuje talijandko posredniištvo i prošireno je na Hrvatskom primorju i južnoj Istri. MARGOTIĆ je slabo zastupljeno, samo u dva naiselja oko Bjelovaira; pokazuje francusko iporijeklo (Margot), vjerojatno uneseno preko njemaćkog. Njeimačiki utjecaj pokazuje hijpokoris- tik Greta i prezime GRETIĆ, koje je raaprostranje- no samo u sjeverozapadinoj Hrvatskoj, u Pregradi i Krapini.

Osobno ime MARGARITA došlo je k nama dz la- tmskog, a znači »hiser« (uisporedi naše inarodno ime Biserka), a u latinski margarita iz grčkog margari-

42 tSs »biser«. Porijeklo vuče dz orijentalnih jezika gdje ®ti nastale priče »Tisuću i jedna noć«. Ime se proširilo po tkiršćanskom isvijetu štovanjem Marga- rite iz Antiohije, s kraja III. i početka IV. stoljeća, kao zaŠti'tnice sedjaka i rodilja. Veza s biljkotm margerita »kra-suljak«, »ivainčica«, kasnija je i nastaje slićnošću glaivočice cvijeta u bijelim laticaima s »ibiserom«. Ime je u nas rano potvrđeno. Nalazi se npr. u naslovu poznate hrvatslke bugaršćice »Maj'ka Margarita«. Ime je i damas u uporabi. MILIĆIĆ — od osobnog imena Milica; mil- »mio«, »drag« + -ica. Prezime je rasprostranjeno na primorju i u i-stočnoj Slavoniji: Split 55/18, Hvai’ (Bm sje) 110/35, Podgora 38/11, Ervenik 27/5, Paziin 44/10, Zupanja (Bošnjaci) 55/20, Stitar 118/25, Đakovo 20/4. Od Aste su osnove prezimena: MILIĆ (Zagorje, Slavonija), M ILIN (Split, Sibenik, Zadar, Slavonija). Vrk> česti toponimi s itom osnovom: Milinovac (Orahovica, Virovitica), Milanovići (La- bin), Miloši (Rijdka, Labin), Milići (Benkovac, Ja- strebarsko, Obrovac, Opatija, Pazki), Miličići (Pa- zin), Miličani (Koprivnica) itd., što svjedoči o sta- onosti i raisprostranjenosti imena od ove osnove, koja se, uostalom, nalazi u svim slavensikiim jeziciima. VI&NJIĆ — od osobnog imena Višnja. Cesto prezime u ovim općinama: Sibenik (Biranj) 65/11, Oguilim 18/4, SLuinj (Gnojnice) 45/8, MeđLmurje (Prelog) 40/9, Varaždin 56/11. Osahna imena od naziva biljke česta su upravo u žetna: Jagoda, Jasminka, Jablanka, Jaglika, Javor- ka, Jabuka, Jasenka, Lozana, Lovorka, Malinka, Ne~ venka, Dunja, Ljiljana, Koviljka, od kojih mnoga nemaju muškog pamjaika (Višnja, Jagoda, Dunja, Ljitjana). Dobro je što su tidov, Zudij: ju n ceu m > žii- ka; jejunium > žežin itd. Vrlo rano potvrđeno je pohrvaćeno ime Ivan, od kojega je nekoliko stotina hipokorističnih imena i prezimenjačkih oblilka. Osobna imena luvo, luva, Žuvica nis-u do danas utrnula na našem primorju.

TVOJE JE PREZIME PRICA

Svako je prezime priča u koju nam je teško piodrijeti, razmrsiti sve niti, jezične i izvanjezične, pa da se priča sama rasprede.

44 A kako prodrijeti u tajnu prezimena? I to je posobna priča. Suradnja sa mojim čitateljima nije umogo od- makla, a na stolu -rm jc bila hrpa pisama. Deseci pr^a o pvczimamma. K rivo započetih priča ua si pričanja zašJa na stranputiou. ’ H Ja također netnarn 'ključ za sva ta prezimena' I da izbjegnemo nemoguče nesporazume u ovoj knj'zt dobro je ređi ved sada: svaka etimologija a ettmologija njetkih prezimena osobito, ne kaže nmS uvijdk od čega su fltoja riječ ili koje prezime Z stali, nego od čega su mogli nostati. Naime znati želja je u pismima čitalaca obično usmjerena na rijetka prezimena, za koja nemamo dovoljno podataka, povijesmh potvrda, a katkad je i mogučnost njihove interpretacije višestruka, što umanjuje vie rojatnost etimologije (porijekla) i etiologiie (L roka nastanlka) prezimena. Sto je sve, na prim jer moglo motivirati prezime KRVAVAC, u krajevima gdje se krvlju d juinašitvom pisala povijest kao u Crnoj Gon, odakle tne o njemu pitaju, i gdje SU još uvijek svježi tragovi krvne osvete i s] i Mnora prezimena imaju širok areal prostiranja injihova motuviranost u jednom kraju ne mora biti ista s uvjetima nastanka prezknena u drugim krajevima Po tom se prezimena (i vlastita imena uopče) razli- 'kuju od drugih riječi, jer riječ uvijek nosi istu predodžbu, isti pojam, isti sadržaj, a prezime ima uvtjek drugu osobu kao svoj sadržaj, pa su i mo- tm preztmena često mnogo zamršeniji. Pročrt3x3 sam tako nedavno u zagrebačkom »Svi- jeht« ženslko m e Arzona (iz Sali na Dugom otoku). Mnoge su mi etimoloSke asocijacije navinde (što J dobro kad ih je mnogo), tražirn vezu s imenima svetica i me nalazim zadovoliavain^ A onda mi kaže kolega i njezin s u m je š t L ^ f11^ je to ime laJko odgonetljivo. Naime, A r ^ 1*’ kako radao je dugo u mnogim državama ’u SAn"^ djed mu nadimalk Kalafunež prema; Ara/fforM ■ • ?datle unuci je nadjenuo ime po državi Ari?o - c'’ a Arizona > A r(i)Zona > Aržona; što je onda katski objašnjivo. dljale- Navodim ovu »priču« da pokažem kako ie prodrijeti u m otiv svakog pojedinog imena jl' ° zimena. Uvijdk tkogod može imati svoju « IT* (pravu ili krivu) priču. Na -tek ispričan n ač^n aT Ja su mnoga osobna imena i prezimena u prošl0 i nasijeđuju se do danas, a »priče« o njima davT su zalutale u zaboravu i katkad se vraćaju kao n ° vidne i lažne piriče. U objašnjavanju sličnih imena i prezimena tra- gamo stoga za najvjerojataijim tumačenjima, koja se ne protive majterijaJnim, razmještajnim i jezič- nim razJozima. Zato ponavljam: ja ne turnačim va- še prezkne, već prezime koje je kao vaše.

BANDA

Obavijest o ovoim prezamenu zatražio je preko Matice iseljenika Hrvatske naš iseljenik iz Amerike, vjerojatno ponukan sve prisutaijom potrebom tra- ženja svojih »korijena«. Odgovoriti mu valja da se to prezime danas nalazi uglavnom na podiučju Korduna, osobito u op- ćinama: Vrginmost, Vojnić, Karlovac i najviše u slunjskoj opoini, gdje samo u selu Snosu ima preko 90 nositelja toga prezimena.

46 Prezime je nastalo u novije vrijeme, a njegov razmjeŠtaj u »ratmičkoj« Vojnoj krajini nije neoče- kivan, nasuprot. Svaikaikve su bande u povijesti onu- da harale. Riječ banda došla nam je preko njemačkog. U njemački je fušla iz francuskog, gdje u početku zna- & »četu, gomilu, ruilju, čopor«, a miješanjem s got- skom ri/ječi bandwo~ počinje dobivati terminološko značenje »ratnici okupljeni uz isti bojni stijeg«, »oni ikoji stupaju pod istom zastavom«. U početiku, dakle, nije iimala pogrdna značenja. Ukrštavanjem s talijainskom ri'ječi bandito »progonitelj« i glagolom bandire »progoniti« dobiva i druga, »pobočna« zna- čenja koja su saJbita u hrvatsikoj riječi banda, koja se u Vojnoj granici osamostaliia i kao prezime.

BOROJEVIC

Prilično rasprostranjeno prezime, naročito u ovim opčinama: Kostajnica sa selima Borojevići 187, Knezovljani 125, Meničaini 25; Svinica 19; Dvor na Uni, 15 sa selima: Kolarani 36, Draškovac 14, Jav- nica 35, Ljubinja 106, Sočanica 46, Trgovi 8; Glina (V. Dradac 64); D. Miholjac 57. Patroninuik BOROJEVIĆ izveden je od osobnog imena Boroje, koje dolazii u dubrovačkoj općiind i kao prezime, i to u selima: Dunava 14, Suđurađ (na Šipainu) 16. Ime Boroje je narodno ime od starog obiika imenice bon>, »borba« odnosno od korijena bor- koji je u glagolu bo~:ii se. Imenski član -bor- dolazi u slavenskim dvočlanim imenima i kao prvi član: J3ort- voj, Borislav... i kao drugi član: Svebor, Dalibor,

47 Zelibor... Boroje je, dakle, pokraćeno dvočla im e Borivoj i sl. s p rid o d a n im sn fik som -o/e ° -o/e), kao u imenima Radoje, Maroje itd. 0r'

Naselja motivirana ovkn patronimikom Z(JVu Borojevići i nalaze se u općinama glinskoj i Se ničkoj. aj'

BRDAR

Osrednje često prezkne zastupljeno je u sv- regijama, a osobito u općinaima: Benkovou 16 skom (selo Svib 64), Rijeoi 62, Pazinu (s. Brdo 15) Karlovou 45, Vojniou 37, Glini 16, Lapou 19, slu’ nju 53, Dvoru 12, Vukovaru 11, Daruvaru 11, Slja vonskoj Požegi 36, Virovitici 63.

Motiviraino je mjestom obitavanja njegovih ne kadašnjih nosilaca. Vrlo je mmogo masdja koja se zovu Brdo/Brda, Brdari, Brđani i sl. Prezime se najčešće inalazi u m jestim a k o ja su iu nizini, uz rijeke, pa po tome karakterizira osobe fcoje su do- selile s brda i tom se značajkom one imenuju. Ka- žemo da su ova prezimena etničkog postanja i zna- če »stanovnike brda dli doseljenike s brda«. Siiono su motivirana prezimena: HRIBAR (hrib »brdo«), ROVINAR (»stanovnik rovina«), LOKVAR, ŠKU- LJAR (škulja »rupa«, »pećina«), JAMAR, SKALAR (skala »litica«), PLOCAR... i takva su prezimena u početku uglavnom označavala ljude koji obitava- ju u kraju iskazanom toponomastiokom imenicom (ibrdo, hrib, rovina, lokva, jama itd.). Mnoga takva prezimena dobivaju kasnije strukturalni nastavak -ić kao vanjsku oznaku da je riječ o prezimenu: BRDARIĆ, JAMARIĆ, PONIKVARIĆ, LOKVIĆIĆ itd.

48 BULAT

Prezime je grupirano oko Gline (Brestik 7 S n brina 22, Dragotina 24), Vrginmosta m v - ' Podgorje 20, Pješčanica 15) j na * ^lfm 32> skih punktova: Beakovac 17 Bisko ** ) >.3, Sp,i, 23, 22 U istoj opedni. Od ovog „ snovnog vedeni su patronimici BULATOV 2) i BULATOVIC u ^rod 18, s malo nositclja u nekoiiko slavonskii, „ f 5 U Prezime Je jako u d™gim ^

M i h - * * - • Kao uadimak spominje se u nas već u XV sto- Jjeou. D otei fao osobno ime Bula, l Bola,. t u r s C jei poruakto;: m f a h ap d a, iva bulat pulad, a znaci eMik,, .vrstu ćelika,, »čdični Usporedi naše narodmo ime Gvozden i rvr • GVOZDENOVIC. vozaen t prezime

Topomimi: sela Bulutovac kod Prokuplja u Srbi- jt, Butalovct u Bosni, BulatovUi iod Kon ica i fad Kolasma u Crnoj Gori. J 1 Koa

CREPULJA

WJo rijenko preztae, zabHježeno samo u Ovča- n (Vtrovrttca) 3 i Vettoj Mlinskoj (GareSnicaM °d iste osnove č r lp i nastaIa su piezim e^ ?r Ep

PENIAK v- K1™iOU' Zk,am i Varaždinu, CRE- p ic T £ ;js:vitei- crepek " CR& ^ & ije p je važan predmet u graditeljskoj bašttol brvatskog sjevera. Zanimljivo je da ova imenica nije

4 naša pre zim en a mativ prezimenima u ikrajeviima u kojima je kaurven osnovni građevni materijaJ. Najčešće je u prezime. nima stariji oblik dmendce s glasovnim skupom čr~ (čp-b), što je karakteristika za kajkavsko područie (usporodi: čret, čm, črevo). CREPULJA kao prezime u oikol'ici Jajca u Bosoni i u hrvatskim naseljima očito je štokavskoga porijdkla. Nije teško objasnili da je prezime CREPULj^ nastalo od imeniice cr&p-i sufiksa -ulja. Kao img. nica znači »zemljaini sud pod Ikojim se na ognjistu peče kmh« — peka, kako se (kaže u našian južnim krajeviima.

CAVIC

Nije često prezkne, a'li je iprilično zastupljeno u ovim naseljima: Cačinci (Orahovica) 26, Uraškovac (Dvor) 55, Hrastovac (Kostajnica) 39, Grabovac (Slunj) 33, Kokirevo (Vojnić) 26, Kućanci (D. Miho- Jjac) 21, Oriolik (Viinlkovci) 33, Osijek 5, Starigrad (Zadar) 54, Rožaeac (Zadar) 12, Vrpolje (Đakovo) 19, Zagrdb 22. N e vailja avo prezime dovoditi u vezu s prezimenom CAVKA i od njega izvedenim CAVCIC (pridjevak dubrovačkog kinjiževnika Mavra Vetranovića Cavčića, 1482— 1576), k oja prezimena imaju djelo- mično druikčiji razmještaj. Preaime je nastaio od osoib-nog imena Čavo, a ovo od prvog člana dvočianog općeslavenskog imena CASLAV. Iane Čavo živo je i danas u Cupriji, ali ga ne naiiaziimo u hrvatsikiim stranama. Stoga po- miSljam i na oiganski apelativ čkavdlčavo »dijete«. Prezime je moglo doči s doseljenicima za velikih migracija iu proSiim stoljećima, koje su bile osobito česte u krajevim a gd je se prezim e danas nalazi. Po- tvrđen o je g. 1670. u M oravicam a i 1728. u Gomirju.

50 Međutim CAVICI, zaselak kod Starigrada (Za- pokaauje najlkoonpaiktnij.u skupinu ovoga pre- riinein3' koja Je ° ^ to starinačka, iskijučivo hrvat- aka pa vaJja pretpostaviti da je osobno ime Čavo bilo u uporabi i u zapadiniim dorajevkna.

HARAMIJA / HARAMBASIC

Nije često prezime, gnujpirasno je oiko Rijeike (Ha- rainije 27, Mavrinci 22), oko Kanlovca (Brezje 11), Jastrebarskog (PrMipje 28), Zagreba 60 i Preloga (Culkovljam 10, Dubrava 73). Potječe iz arapsko-turskog hararni, a znači »od- metnik«, »otimač«, »hajduik«, »graničar«. Prezime je potvrđeno od XVI. stoljeća. Usporedi i varijarvtnu riječ haram, koja znači »ono šito je prokleto, neza- konito (stečeno)« suprotno od halal »ono što je bla- goslovl'jeno, što je po zakonu«. Od imenice haram i apelativa baša »poglavar« (v. prezime BASIC) inastala su naša preziimena HA- rAMBASIĆ (Jcoje se javlja na prostom nekadašnje Vojne krajiine) i ARAM BASIC (u Dalmatinskoj zagori i u Slavoniji ikod štokavaca koji ne izgovaraju glas h). Takvo prezime nosio je hrvatski pjesnik Augus-t HARAMBASIC (Donji Miholjac 1861 — Stenjevac 1911).

KASTRATOVIĆ i KASTROPIL

Izuzetno rijetko prezime. Desetak nosilaca u Zadiu, Malinskoj i Rijeci. Ovom su samo zvukovno slična prezianena K A S TR O PE LI, K A STR O PIL u Du- brovniku i KASTRO u Puli. Razmještaj potonjih prezimena ttz prknorje navodi na latiinsko porijekLo osnove: castr(u m )

4* 51 »utvnda«, »burg«, »gradac«, odnosno grćki t ro*. Preaitnena KASTROPELI i KASTROPIl grćke su rijeći ka*trofflax i znaće »ćuvar grada«. Prezime KASTROPELI, a joi viie korćulan. »ko GASTRAPELU potalijanćeni su oblici pohrva- ćenog prezirnena KASTROPIL. Patronknik KASTRATOVIĆ izveden je od irnt> nice kastrat. Kastratima su se nazivajj pripajj. nici aibanskog plemena južno od Skadarskog jezera Iz tih krajeva dosdili su se godme 1726. Arbanasj u predgrađe Zadra i osnovali naselje istoga imena Veza prezitnena KASTRATOVIĆ s latinskkn gl^. golom castrare »sjeći«, »Idjaitriti«, »kastriratj« te4- ko je dokazljiva, jer kastrat u znaćenju »škopac« ili »muškarac sopranist« nije potvrđena u puku. Logićnija bi bila veza s turskim kistr »neplodai« »jalov«, od kojega su prezimena KASAROV, KASA ROVIĆ i sl. S prezimenom K A S T R O P IL semamićki su srodna prezhnena: KASTELA, KASTELAN, KASTELA- NIC itd. ugiavnom iz primorja i DIZDAR, DIZDA- REVIĆ u Bosni (od turskog dizdar »ćuvar tvrđave«)

KRVAVAC

Malobrojno jrrezime. Uglavnom u općinama Imotski 10, Zagreb 13, Knin 112, od toga broja samo u seki Kovaćiću 66 nositelja. Akademijin rjećnik za krvavac kaže »ćovjek koji prolijeva tuđu krv, koji kolje, ubija, ali može bki rijeć t o ćovjeku junaku, ubojniku«. Prezime je jako u Cmoj Gori (općina Pljevlja) i vjerojatno je motivirano »Jjudkna koji su se isticali u ratovima za sio- bodu i po junaitvu dobiii prezime«.

52 m e n ic a n

Rijetko prezkne: Bebrina

SAIN’ / ŠA(H)IN

Rijetko prezime. Nalazimo ga u naseljima: Bio ćić (Dmi5) 28, Tribunj (Šibenik) 16 i na otoku Kor- ćuli u mjestima: Postrana 19, Pupnat 56, Veia 4, Zmovo 4, Korćula 11. Njegove inaćice raspro- stranjene su: SAJN u Preiogu 44, OguJinu 13, Kutini 12, Pito- maći 75, Zagrebu 17; ŠAJNOVIC po Zagorju, Slavo- niji, Međimurju i Baniji kao i ŠAINOVIĆ. S o v im su prezimenima u vezi ŠAH (Daruvar, Pakrac, Zagreb), SAHIC (Virovitica 5, Split 5), ŠA- H0 (Daruvar 6). U Daimaciji nalazimo ĆIĆIN-ŠAIN, a u Bosni ŠAHINAGIĆ. Imeruca š a fh )in znaći na Balkami »sokola«. Ona je balkanski turcizam perzijskog porijekla. Osim u južnoslavemkim jezicima dolazi još u albanskom i rumunjskom. Potonjim su se jezikom vjerojatno

53 limeruca 1 prezime migracijom srednjoviek nih Vlaha u naše zapaidine krajeve. U perzii k°V imenica $ahtn znači »ptiou grabljiviou« i u sro. 0ni je s imenicom šah. U vezi s tim navodimo motivS ^ ce grabljivice na velikaškiim grbovima. HrvatskaPtl prezimena iste motivacije: SOKOL (dolazi ■ k8*1 osobno ime), SOKOLIĆ, SOKOLOVIĆ ... Na primo0 ju je isti m otiv u talijamslkom prezimenu FALKOMt od falcone »sokol«, u Zagrebu FALKNER (injemački- »sdkal«).

SPIUAK

Malobrojino iprezime, ali vnlo grupirano oko Kra- pine i Pregrade: Pregradski Vrhi 4, M. Tabor 12 Bušin 34, Brod na Suitli 34, Hum na Sutli 18, Kle' nice 6, Grabrovac 16, Gomja Plemenšćina 5, Pod- gora 6, Prislin 17, Rusinica 6, Stipernica 7, Straža Humska 6, Vrbišinica 30, Vrhi Vimogradski 7. pire- zime nalazimo u neznatnom broju nosilaca oko Ga- rešnice i Kutine i u Zagrebu 67. Potvrđeno je i u slovenskim prezimemima. Riječ je za važan predmet materijalne kuiltiu're p>osuđena iz latinsikog spilla sa značenjima »šiiljak«, »pribodača«, »čiod a«, »ukrasna igla«, »ukosnica«. Preko talijanslkog spilla u Dalmaoiji sp'ila znači »b ro š«; preko mjeimačikog Spille nalazimo u slovenskom (Lašče) i u kajkavskoim špilj u navedenim značenjima. Nastavkom -a k dobiveno je današnje prezime. Ovaj nastavak dodaje se pridjevskim os- novam a (gluhak, prostak), glagolskim osnovaima (te- lak) i drugiim liimemicama kad se odnose na muške osobe (vojak, poljak, zemljak, špiljak). Prezime SPI- U AK u grafiji Spillak potvrđeno je već godine 1649. u oviim kajikavskim strainama (Tabor).

54 Budući da je SPILJAK izrazito ikajkavsko prezime, vaija istaći da samoglasmik a u mastavku -'ak nije kratak, nepostojan kao što je u imenicaima: mačđk/mačka, cvrč&klcvrčka, Krapin&c/Krapinca. Na itnjestu takva a u kajikavskom je uvijek e: ma- ček (MACEK), čerček (ČERCEK), slaviček (SLAVI- CEK). Radi se dakle o dugom a u nastavku -’ak. T ak vo je & uvijek postojano, pa prezime SPILJAK valja mijenjati SPILJAKA, SPIUAKU (k a o vojaka, poljaka, zemljaka), a n e SPILJKA, SPILJKU, kako se često čuje, čita i govori ovo prezime.

2 IL IN S K I

Anton 2ILINSKI iz Kikimde zna da mu je otac, po macionalnosti Mađar, doselio tamo iz Kanjiže (usput: slavensko ime od osnove kngz-). On smatra da je njegov rod srpskog porijekla, kojii je u Ma- đarsku doselio ibježeći pred Turaima, kao i to da se u njegovu prezimenu krije poljsko prezime. Priznajem da mi nije pozmato poljsiko prezime 2ILINSKI. Međutim u nas je potvrđemo u Bjelova- ru 2/1, Kneževikn Viinogradima (B. Manastir) 4/1, Pitomači (Đurđevac) 2/1 i u Daruvam s potpisom ZELINSKI. Takvo prezime potvrđeno je i u Zagre- bu. Stoga pretpostavljaim da se radi o naSem prezimenu Z E L IN S K I ili sl., ali ine isiključujem mi oblik polijskog prezimana Z IE L IN S K Y . U oba slučaja mis lim da u motivu nije osobno iirne (tip PETROVSKI). nego zemljopisno ime (tip Z R IN S K I). Ti ZELINSKI mogli bi se odnositi na naša naselja npr. Zelin (SRH), Zelina (SRH, BiH), Zelinja (BiH), ŽeLino (SRM), Željine (SR Srbija), ili pak na poljska naselja Zielin (u ščečinskom), Zielina (u opolskom), Zielnice (u krakovskom vojvodstvu) itd.

55 nrezimei>u joŠ je mnogo posla, a podataka malo Samo oua mala zabdlješka mojega čitatelja malo \rssivodme

ERVACANI I UGRI

Već smo spomenuli kaiko odgovor na pitamje nđalde ie kamo pripada dotična osoba postoje glav. ■m moti'vom tzv. etničkih prezimena Zagrebec (Za- “ b) Učina (Lika), Segedinac (Segedin), Polonj. fPolonje), Brešćak (breg), Trnovšek (Trnovlje), Moačanin (Mohač), Ljubušak (Ljubuški) itd. i etnonima (po imenima naroda): Arbanas, Bnetić (: Mleci) Vogrinec (Ugarska), Turčin (Turska), Cin- carić (Cincar), Bugar (Bugarska) itd. Takva prezimena nose dvojako obilježje pri iden. tifikaciji osobe: a) ono prezimensko da osobu ozna- či i preziimenom izdvoji od osoba s drukčijim prezimenima i b) obilježje njegove pripadnosti gradu- Senjanin (Senj); krajini: Sremec (Snjem ), Kr- bavac (Krbava), Kranjec (Kranjska); narodu Mađa- rević i sl. Takva prezimetna unaju zapazenu ulogu u pro- učavanju porijekla pučanstva i putova njegovih migracija. Ali nije uvijek tako. Gdje su samo Bošnjaci obič- no neće nastati prezime Bošnjak, je r se ono ni po čemu ne ističe, izdvaja od ostalih koji su to isto. Ni prezime Duvnjak u Duvnu nije indikativno. Zato prezimena Turk, Turčin ne nalazimo kao tipična u Bosni, ali ih nalazimo po Zagorju i u Slovemji, prezimena, Ugrin, Vuger, Mađar nema po Mađarskoj nego po Sjevemoj Hrvatskoj, a Horvata nema uz pn- morje gdje se hrvatsko ime spominje od prvih pisanih spomenika, često i posvuda, nego po S avomj,

56 jVleđimiurju, Zagorju, gdje hrvatsko ime u počotku nije bilo u uporabi, te po MađarsJkoj i Sloveniji gdje je jedno od najčešćih prezimena. Mnogi su etnonimi i etoici, kao nadimci i prezimetna, nastali zato što je koji pojedinac bio u službi u dotičnoj sredini, što je došao iz kraja druge admi- nistrativne uprave, što je kojoan drugom osobinom dao ,povoda da ga se tako obilježi. U porijeklo takvih motiva nije moguće ulaziti. No tumačenje takvih prezimena često je nemo- guće bez drugih jezičnih podataka. Evo upravo rješavam če9to bosasnsko prezime r AMIĆ. Ono može biti slična porijekla kao i prezime Ramljak, dakle etničko prezime u vezi sa starom županijom Ramom, čije se ime nekad širilo i na čitavu Bosnu (usporedi prezkne BOSNIĆ). Prezime je već 1356. potvrđeno u dubrovačkim spomenicima. Ali prezime RAMIĆ moglo je nastati od osobnog imena Ramo, što je hipokoristik od turskog imena Ramadan. To ime dolazi u turskom od arapskog ramadan, kako se zove deveti mjesee islamske luname godine, mjesec velikog posta. Treba mi akcenatski podatak: izgovara li se prezime RAMIĆ brzo kao npr. vjetrić, vučić, ili »otegnuto« kao prezime Jurić, Ivić i sl. Bez jednog od takvih podataka često osta- jem nemoćan. Katkad je neophodna prisna suradnja s nositeljem dotičnog prezimena. Izvan islamskog utjecaja prezime Ramić najverojatnije je od pokraće- ne domaće imenske osnove (Ra- + -m-).

ARAPOVIĆ

Nije često prezime, ali je naširoko rasprostranjeno po općinama: Hvaru, Metkoviću, Splitu, Za- dru, Kninu, Čakovcu, Prelogu, Slavonskom Brodu,

57 ViimkovoLma, Zagrebu. Od iste su osinave preziman ARAP (Duhrovnlk, Zagreb), ARAPINEC (Viroviti ^ ARAPOV (Split, Vrgada). Osnova je etnonimska arap, ali je njezino zna česnje u naSim prezimenkna »čovjek crne puti« »jiužnjak«, dalkle isto ono značenje koje je i u prezi menu MOROVIĆ »moro«, »cmomaljast ikao Mauri« »narodi nastali simibiozom araipskih osvajača s do^ morocima«, a prezime je rasprostranjeno diui pr^ morja: Split 30, Filip-Jakov 57, Kukljica (Zadar) 26 Zmain (Zadar) 69, ili u prezimemma: KARABOGDAN KARADŽA, KARAD2IĆ, KARADZOLE, KARAĐOr ’ ĐEVIĆ itd. od nepromjenljiva pridjeva kđra »crn«, »cmomaljast«, a iturskog je porijekla. U prezimenu ARAPOVIĆ manjim je dijelom ipak prisutna etnička motiviranost »Arapin«, »stanovnik Ara- bije«, ali se u svijesti više nameće »crna put« Arapa (Maiuira d Saracena). Arapin i Moro dolaze i kao junaci tuđinci u na- šim narodnim pjesmama s negativnim pridjevskim kvaliflikacijama: crni M oro, crni/ljuti Arapin. Naša prezimena: CRNEC, CRNKOVIĆ, ČRNKO, CRNO- BORI ... naše preztene njemačkog porijelkla ŠVARC (SCHWARZ) »crn«, naše preztene mađairskog porijekla FEKETE »crn« nemaju etnandmsko značenje i obično su motivirani ornom 'kosom njdhovih nositelja. Spomenimo još Tomu NIGERA (Črnotu), 2. po- lovica XV. i 1. ipolovica X V I st., biskuipa slkradinslkog i trogirskog, humanlista, pisca i političara u borbi »suprotiva Turkom«, ikoji je imao polatinjeno prezime od našega pridjeva »crn«. Topanim i: Arapov Dol, zaselak kod Titove Korenice, Arapovac, zaseoci kod Gradiške i Slunja.

58 e r v a ć a n i n

Citateljiu iz Trsteiuika {SR Srbija) čini se, s pravom, da je njegovo iprezitme osamljeno. U okolici Pa'kraca, odakle piše da se iseJio u Trstemk, ovo se prezime ualazi samo u oviim imjestiima: Donja Su- bocka 16, Gornja Subooka 5, Klisa 1, Lipik 4. Prido- dajemo još Daruvar 4 i Rešetare 5 i naveli smo sva mjesta s ovim prezimenom u Hrvatskoj. Napoonenkno odmaih: prezime je nastalo po imenu naroda. Takva su postanja prezimena HORVAT, HORVATIĆ, HROVAT, HRVAĆANIN, HRVATIN, HRVATINIĆ i druga. Glas h ne postoji u mnogim štokavskim govorima. Prezime ERVAĆANIN, kao i prezimena ERCEGOVIĆ, ASANOVIĆ, ERSTIĆ, RIS- TIĆ, itd., nastala su u tiim govoriima. Prezimena etnonimskog i etničkog postanja ne nastaju unutar iste etničke ili područne zaijednice, nego kad se pripadinik drugog naroda, plemena, roda, konfesdje, druge pdkrajine ili podmčne zajed- nice naseli među stanovnike dm gog etničkog ili administrativno pokrajiinskog pripadanja. Na taj se način doseljenilk iakše identificira, što i jest svrha nadijevanja prezimena. Međimurci nisu stvorili prezime MEĐIMUREC/MEĐIMORJEC, ni oni preko Sa- ve PlREKSAVEC, ni onii u Zagorju ZAGOREC. Dm- gima su oni preko Save, i iza gore, ne sebi! Tako se i prezkne ERVACAiNIN nalazi u češkoj i srpskoj sredini oko Palkraca i Damvara, tako je prezime HORVAT, u mađarskoj fonetici, moglo nastati u mađairsikim varmeđijaima Zagorja i Slavani- je. Zbog toga su prezknena BOŠNJAK i BOSANAC najčešća po Slavoniji a o e p o Bosni, prezime SRE- MAC/SREMEC rasprostranjena su po Srbiji, Voj- vodini i Hrvatskoj, a ne u Srijemu.

59 p r v a ć a n in , h r v a c a n i n , HRVA- Prezimena ^ ^ redu Hrvata (etnomm), nego CAN ne znače « P (etoi]c), .Jcao što i Srbijanac ne ćovjeka iz H r V ^ mjestu Srbina (etnonim), nego označuje n a (etoik). Zanimljivo je navesti da čovjeka « nas u matici zovu Hrvaćanima,

a sebe ^ ^ o k v AT, HRVAĆANIN, HRVATIN, HRvSS i? rasprostranjena su također j unuta, HR , u n^kraiina. Društveno-politicke razloge hrvatskih . ^ , . tražiti u povijesnoj podijeljenosti TJ različitim stranim upravama: Dalma-

T t ! h£ * » r«™ *’ sret ja 4 °sta‘f Is,ra' Hrvatska vojna krajina, Slavonska vojna krajina, Banska krajina, provincijalna Turska, pa i one reli- auiae reliquiarum (ostaci ostataka nekadasnje Hr- vatske) od kraja XVI. stoljeća što su se nazivale Hrvatska. Doseljavanjem iz jedne hrvatske pokrajine, npr. Hrvatske, u drugu, koja, recimo, nije imala pridjev hrvatski u imenu, doseljenik je prozvan Hr- vatinom, Ervaćaninom, Hrvatovićem i ®1., koji su se oblici ustalili kao prezimena. Djelom ično i stoga toliki HRVATINI u Istri, gdje je na glagoljskom pismu hrvatsko ime gotovo najranije potvrđeno. Ime Hrvatskog Sela kod Topuskog nastalo je po doseljenicima iz »uže Hrvatske« i ondje su u »što- kavskom moru« do danas sačuvali svoj izvorni kajkavski govor. Od toponima motiviranih ovim etnonim om spomenimo Hrvatsko Selo u Bosni, selo Rvatska kod Novog Pazara, sela Hrvace kod Sinja i u Crnoj Gori, selo Hrvatović kod Tuzle, sela Hrvaćani kod Kotor- -Varoša i kod Pmjavora, selo Hrvatini kod Kopra, sela Rvati kod Bihaća i Kladnja itd.

60 Navedimo da je etnonim Hrvat potvrđen davno j daleko — na Kreti i na Peloponezu. Vjerojatmo su to jedinačna imena a nemaju, kao što neki romanti- čarski hoće, nikakve znanstvene težine za tamo&nje traženje hrvatske etnogeneze iz vremena slavenskog naseljavanja Balkanskog poluotoka.

f o r e t ic

Rijetko i hibridno preziime, i to od romanske osnove i hrvatskog prezimenskog sufiksa -ić. Na ro- mansiku osnovu upuouje razmještaj prezimena: Du- brovnik 12, Hvar 3, Komiža 11, Korčula 37, Lastovo 2, Spl'it 11, Zagreb 8. Prostire se uz primorje, ali je gnijazdo prezimena Korčaila, upravo grad Korčula. Izvori&te je ovoga prezimena, oini se, u latinskom pridjevu foritanus, a znači »onoga koji je vani«, odmosno u talijanskom foretano, koja riječ od X IV . st. dolazi u značanju »onaj k o ji stanuje izvan gradskih zndina«. Umjesto talijanslkog etničkog sufiksa -ano, dolazi hrvatski strukturalni sufiks -ić kao oznaka za prezime etničkog značenja. Prezime FORETIĆ dobivali su stanovnici kojii su živjeli izvan utvrđena grada Korčule. Ista je osnova i latim- skom fore(n)sis, talijanskom fore(n)se »zemljorad- nik«, »seljak«, od 'koje je u nas isto tako rijetko prezime FORENZE, potvrđeno od XVI. stolječa do danas u Nerežišćima na Braču, a god. 1707. zapisano je u maticama u pohrvaćenom obliku FOREN- ZIĆ, što je isti proces pohrvaćivanja kao i u prezimenu FORETIĆ. Iz istoga je korijena u tim krajevima imenica forest/ furešt »stranac«, »onaj koji je došao izvana«, vjerojatno od mletačkog foresto, a sve iz latinskog foras »što je vani, napolju«.

61 NEMET

Vrlo često prezime u dstočnoj Slavaniii P°va (12), Belog Manastira (11) Podraviu (10), Đaikova (10), Osijeka (36) i drugd,?® be mjt, te u Sisku (13), Cakovou (21) Nalazi se naizmjenično d u grafiji NEm S ^ 9)‘ Cini se da je prezkne lako objašnjivo Are.l stiranja i grafija upu

62 Takvim tumačenjima bilo je mnogo prigovora, pa ipa'k se ona ne mogu isključiti. U najnovije vrijeme austrijski onomastičar O. Kronsteiner piše Jcako u slavenskim jezicima nisu bili uobičajeni etnonimi tvoreni nastavkom -ac koji bi bio pridodan pridjevskoj osnovi (nijem-), već se on pori- dodaje imeničlkoj osnovi: Albanac, Estonac i sl.; upozorava dalje na neobja&njivost zbog čega bi Slaveni taiko prozvali samo Germane, a ne i ostale narode s kojima su bili u doticaju itd. Mađarski etnoniim Nimet (ipreko slavensike pučke etdmologi- je) izveden je, po njemai, iz ikeltskog gerananizira- nog plemena *Nemeti u Panoniji, kao Što pokaTaije mad. nem »rod«, nimet »narod«, niječi koje se ne nailaze u srod/nom fiinskom jeziku, već su panonske tvorenice. Dainas irrmogi osnovu sZav- dovode u vezu s vodom, iprotakam, kaljuŽom, a mnogi smatraju da ni Slaveni ne zmače »one koji govore«. Ovo sasvim movo miš'ljenje ponovno problemati- zira porijeklo etnondima Nijemac i Slaven.

PA2ANIN

Ne znam je povijesno istraženo zašto se jedan rod s otoka Paga iselio i naselio Vitnišče, slikovito naselje nasiuprot Velom i Malom Drveniku, zapadno od Trogira. Ondje je posJije II. rata bilo 228 PAŽANINA u 47 obitelji. Cini se da su odatle selili u druga obližnja naselja: Drage, Grabule, Drvenik, Split, Trogir, Primošten i u Zagreb. Prezkne je etničkog porijekla i znači »onaj koji je iz Paga«. Otok Pag je dobtio ime — nakoai ne- stamka starog rimskog naselja Čaške ( = rimska Kissa), po kojem se zvao sav otok: »Kissensis insula« sučelice današnjem Pagu — od latinske sintagme insula paganorum »seljački otok«, od koje

63 i. nasialo ime Pag flat. pagus »selo«) za grad , L k Iz toga je mjesta pm pisac hrvatske grama- tike Bartul Kašić (1575— 1650), koji se zvao i DaU ‘ kao i njegov poznatiji zemljak Juraj Matin DALMATINAC (početak XV. st. — 1473), glasoviti eraditelj i kipar. Oba su se pored svojih patronimika služili etnićkkn prezimenom pokrajine, svje. doćeći tako po svijetu o svojoj nacionalnoj prf. padnosti. Poput današnjih PA2ANINA, čiji nositdji prezimena imaju daleke i duboke korijene na crto- L-t« ct/n.»V« T\rt>rialca.

RKMAN

Prezime rasprostranjeno u općini Vrginmostu, i to u selima: Brnjevac 8, Crm Polog 15, Cemernica 23, Pecka 72, Peraa 4, Podgorje 4, i Topusko 4, te oko Slavonskog Broda i Slatvonske Gradiške. Vari- janta prezimena ERKMAN ima isti areal prostiranja, a HRKMAN samo u Vukovaru. Prišvarkom Rktrum, Jcao i Rkoč, »nazivaju kato- lici pravoslavce u Bosni i Dalm aciji«. Neki misle da je u osnovi etnonim Grk fkoji često oznaćuje pri- padnike grčkog vjerskog obreda), usp. prezime GR- KOVIČ, za razliku od latinskog (rimokatoličkog) latin, usp. prezimena LATIN, LATIN O V IĆ , osobno ime Latinka itd. Drugi misle da je (h)rk- u vezi s glagolom hrkati »govoriti kroz nos«. I ja smatram da je prišvarak onomatopejskog porijekla i da je na osnovu (h)rk- dodan nastavak -man, koji se pridruživao na kraćena imena od nekadašnjih dvočlanih imena, npr Vukman (od Vukomir), Radman (od Rado mtr), koja, sporoenimo usput, susrećemo i kao prezimena. Nastavak -tnan dodavao se i iroenicama: 64 očman »čovjek velikih očiju«, dik-man .mladić. u srednjodalmatmskoj čakavštini (usporedi- 2 k li ca »djevojka«). '

UGRINA

Ov° Prezime nosi g°tovo cijelo selo Rastovac u trogirskoj općini - 242/56. U vezi s nnm su i UGRINIĆI u Ugriniću (kod Zadra) 45/9 UGRIN u Istri i u splitskoj okolici: Sitno 69/12, Zrnovica 27/7, te talijanski oblik prezimena UNGARO u Si- beniku.

UGRI, pa u Dalmaciji!

Jasno je da su ova prezimena etnonimskog postanja u vezi s Ugrima, starijim etnonimom u nas za Mađare. Kajkavsko-slovenski oblici VOGRIM VOGRINC, VOGRINEC, OGRIN i sl. pokazuju da su se Ugri u nas do XI. stoljeća izgovarali kao 0 ”gri (9H,T>rb) i da je stari slavenski nazalni glas g ((f) prešao, osim kod kajkavaca i nekih sjevero- zapadnih čakavaca, na hrvatskom jezićnom podru- ćju u glas u. Jasno je da nositelji tih prezimena uglavnom nisu ni u prošlosti bili Mađari. Najćešće su takva prezimena nastala zato što je koji od njihovih prvih nositelja bio u kakvoj ugarskoi služ- bi, nošnjom ili ćim drugim podsjeL aa Ugrim! ih je jednostavno doselio iz krajeva koji su onda bih pod ugarskom upravom. Kad bismo ovim prezimenima pridodali i ona koja u osnovi imaju etnomrn Modar, Madžar, Mađer i sh, ne bismo ima- h m deseti dio nosilaca koliko je onih koji imaju

^ 2 ^ u H° RVA™ U U»arskoj. k°je je jedno od najćešćih njihovih prezimena.

5 NAAA frezim ena 65 N A $ PREZlMENSKt MOZAIK

\a pitanje: otkuđ ti’Jika šarolikost na&ih preu- mcna s ob/.ii\>m na porijeklo, oblik, nuntjcJtaj i kivifcsijsku pri}XKltKxst? Odgovor je kratak: pr>ke a onda ugarske i austrougarske države, a drugi na istoku pi>d Bizant i kasnije Otomansko Carstvo. U zemljama zapadne EvrojK' pivziinena se ustaljuju priliO'no rano, pa je tako bilo, Oak i rnnogo ranije nego u nekih zapadnoevropskih naroda, u Hnata i Slovenaca. Države na istoku i jugoistoku Evrope nisu imale prezimena. U Bizantu je vladao staro- grOki obiOaj da se uz osobno ime dodaje oOevo ime (Sokrdtes ho Sophrottlskou — Sokrat sin Sofronis- kov), a Turci su svoj x prezime.na dobili tek u XX. stoljecu (g. 1933). Slaveni pod politi^kom i crkve- nom jurisdikcijom bizantskog i turskog Carigrada dobivaju uglavnom svoja prezimena kasno, tek krajem XIX, stoljeća. Naši su pivci, prihvačajući krŠdanstvo, sve viže napuštali svoj drevni »paganizain«. Hrvati i Sloven- ci ušli su u okrilje rimokatoličkog Zapada. Kato- lička crkva je pri krŠtenju, u pravilu, dnvala prcd- nost svetačkim imemima umjcsto narodnim. Od Tri-

66 Jentsko^ koiK'Ua. kad sc u\\xlc tnaticc i nu\svnnu> tipisui« pt\vimcnrt. intcna su potovo iskljiKvi\o sv'c- t-Kvkrt, rt ujiutrt urtstaju mnoga proTimo.mt. Pra\\v sktvnrt orkvrt ttijo ntm>go insistiirtla n;\ svctaćkim iittonittta unrthom su U> bila stara hobtvjskn i.ntott;t>. OsohitA imonrt u Srba, Cmogoraea, MakiHlottaoa i bujiitt\t i Jitljc su bilrt vectnom tt;mxhtrt. Kako n njih u to doha nijc btlo ptv/.iuunta. a rcpcrtvvir bib- lijskih i nanninih imona bio jc prilifcno ogrankVn. jor stt St' nnsljovlivrtln svojtm ptwimrt istoimonjaci* inn u poC'nst, stvtalo so vrlo ntnogo osoba unutar j<\htog koloktivn kojc su nosilc isti oblik intctta, ^to jc otchtvalo idontitikaciju, Stvnrnju sc st\>ga mnogo intcatskc tvorbc ođ tcntoljnog imcna kojo {HKstaju snnu>strtlnc onontastiC'.kc jodinicc. C\I imcna Dimitcir Dimitrijc ttpr. Aii/iV, Aii/ko, Afiro, SUttin. Mitrc, Mitulj* Dcwu\ Dcmko, Demša, Dikatt, Dinu\ /)i/M/ciH. Ditttoje, Dimšo, Domitar. Dumitar, Ontitar itd. Tako bv>gat fond oblika od i/.vontog intcita naSito sc tanto kasnijc i u puvimcnima. U islamiziranun krajcvinut tako jc bilo i s islam- skini imcnima turskog (pcrzijakog, arapskog .,,) porijekla.

KvkI Hivata u okviru jurisdikcijc katoličko crkve, rfx>g ustaljcnih pivzintcna, koja su zanvna uvcli- ko povocala mogučnost tdentifikacije vusoba, nije bilo potiv'be za tako razgranatim imcnskinv ohlicima od temolj.nog osobnog imcna. U Srbu, kod kojih jc ta potivba bila, razvija se jak intimitct ptv.nta o s o lv nom imcnu. Oni nonnalno pišu o r«Arfi, fl/vniA:«, thsitcju, čika Jovi, Nadcldi, Izidori, protojcrcju Afrt/e/«, kttjazu Milošu boz pn.vimo.na. H natim a, kojima jc odavno pnv.imc postalo glavni član intcn* ske fomiulc, jedva bi to bilo mogućc: o Jurju (Kri-

5* t>7 žaniću), Ivanu (Mažuraniću), Ljudevitu (Gaju), j va . (Brlić-Mažuranić), Krsti (Frankopanu) i ’ nt

Razlićnost imenskih i prezimenskih oblika hrvatskim je krajevima pojačalo dijalekatsko 5at.U nilo. Pojedini mjesni govori, zavičajni idiomi, odu vijek su davaii svoje biljege imenu i prezimenu ta se dijalekatska obilježja vrlo često nisu uklapala u staindardnu normu kasnijeg hrvatskog jezično! purizma: Stipić, Sćepanović, Stepanov, Stefanić (< Stčpanii); Jubić (i Ljubić), Maček (i Mačak), Crnja Črnko (i Cmko), Romac (i Hromac) itd.

Imajmo na umu i različite kulturne sfere ut'e caja u povijesno razjedinjenoj Hrvatskoj, pa ^ nam biti jasna mnoga strana prezimena i prezimena tipa Snajder, Znidar, Szabo, Sabolović; Terzija Terzić; Sartori itd., u čijim je osnovama njemačka' mađarska, turska i talijanska imenica sa značenjem »krojač«, ili prezimena Suster, Varga, Kalegari, koja su poprezimenjena zapravo njemačkom, mađar- skom i talijanskom imenicom koja znači »posto- lar«. Areali razmještaja tih i takvih prezimena ta- kođer su vrlo indikativni.

M noštvo različitih u tjecaja u različito vrijeme, na različitim dijalekatskim osnovama stvorilo je, uz jasna i prepoznatljiva prezimena, i mnogo drugih vrlo zanimljivih s obzirom na motiviranost (što je izvanjezična pojava, neovisna o vremenu) i s obzirom na oblik prezimena (što je jezična uvjetovanost, ovisna o vremenu). I motiv i oblik u prezimenima koja razm atram o odraz su složenih i slojevitih društvenih prilika, pa su stoga važna i izvan jezič- nog zanimanja. BURMAZ

Cini se da je albansko prezime koje je u naše krajeve stizalo migracijom srednjovjekovnog vlaš- kog i albanskog pučanstva. Nahodi se danas u splitskom oikružju: Kaštel-Stafilić 11, Komiža 6, Nisko 14, Ogorje Gomje (Sinj) 7, Podaca (Makarska) 15. Inačica toga prezimena BURMAS nalazi se na Kor- čuli: Vela Lulka 26, Vranac 15, i u Blatu, gdje ima mnogo nosilaca istog prezknena, pa se uz prezime dodaju obiteljski nadimci kao npr. BURMAS BUN- BA 37. Smodlakinim istraživanjem doznajemo da se rod BURMAZA nalazi u selu Burmaz kod Stoca u istoč- noj Hercegovini, odakle su se BURM AZI doselili u Dalmaciju. U toj stočarskoj zadruzi još se u X III. st. govorilo aibanski. Ime potječe od alb. imenice burr »čovjek« i pridjeva madhe »velik«. Očito se pridjevak u početku odnosi na visoke i jake dinarske gorštake. Usporedi dalmatinsko prezime BAKMAZ, a slične motive nalazimo i u prezimenima drugih naroda: tal. GRAN- DE, mađar. NAGY, njem. GROSS ... Usporedi i naša prezimena VELIKANOVIĆ, JAKIĆ, PODRU- GAČ itd. Takvim načinom dolazila su i druga albanska prezimena u Dalmaciju, npr. KEĆANOVIĆ od alb. ke- cdn »težak«, »sluga koji radi teške poslove«, ili splitsko prezime KOKEZA od alb. imenice koke »glava« (usp. naša prezimena GLAVINA, GLAVAS itd.).

DESPOT

Osrednje često prezime, i to oko Karlovca (Liš- nica 21, Petrovo Brdo 23), oko Benkovca (Morpola- ča 22, Benkovačko Selo 14) i Knina (Mođrino S 1 49). Najviše ih je u Zaostrogu kod Makarske — 7 i° U Šibeniku ih ima 22, a u Zagrebu 55. Još je malobrojnije patronimičko prezime DES POTOVIĆ, izvedeno od imenice (ili prezimena) des pot, i to najviše po Slavoniji (Klokočevik 22, Rib njača 12, Miljevci 17, Vukovar 14), a najbrojniii Su DESPOTOVIĆI u Krušvaru kod Sinja — 35. Prezime je izvedeno od grčke imenice despćtes Biia je to titula, bizantski naslov za dvorsku Čast — »vladar«, »starješina«, »gospar«. Potvrđeno je i žensko ime Despa »Gospa« i od tog imena prezime DESPIĆ. Usporedi prezimena pod natuknicom DO- MIĆ i prezime KURJAK, koja pripadaju istom zna- čenjskom polju.

KARUZA

Ovo je prezime karakteristično za otok Vis, Na svojim dijalektološkim istraživanjima zabiiježio sam u cakavskom dijelu otoka (jer Višani su većinom cakavci) i oblik KARU2A. Nalazimo ga u ovim naseljima na Visu: Marine Zemlje 81/21, PodŠpilje 14/5, Rukavac 2/1, Vis 55/17. Izvan otoka Visa postoji još na Šolti 4, u Sisku 3 i u Splitu. Svugdje je najvjerojatnije došlo s Visa. Ovom obliku prezimena slična su KARUC (Split 4, Zadar 57), KARUĐIĆ (Sipan 2), KARUZIĆ (Split 2, Šolta 5), KARU2IĆ (Dubrovnik 8, Zadar 2, Labin 4) i KARUZO (na Lastovu 1, na Rijeci 1, u Poreču 1). Izvan Visa ova su prezimena gotovo u izumira- nju. Polatinjeni oblik nekog od ovih prezimena potvrđen je vrlo rano. Dva sina Karuza (fillii Carus- sii) opati su u samostanu sv. Stjepana u Splitu g. 1150, a na Rabu je Gostinja Karuzo, zabilježen g. 1334. Davno prije Carusus Veteranus zapisan je na

70 nadgrobnoj steli u staroj Saloni. Prezime je često u Veneciji od XI. do XV. stoljeća posvuda u južnoj Italiji, to i upravo oblik CARUSO. Ostale su varijante CARUSI, CAROSIO, CAROSELLI, CARUSONE itd. Ovo talijansko prezime je nadimačkog postanja. Naziv caruso davao se dječacima i značio je »na- ućnik«, »junak«, »sluga«, nosila su ga djeca na Sici- liji koja su ispomagala kao sluge u poljoprivrednim i stočarskim poslovima kod imućnih obitelji ili su radila u rudnicima sumpora. To prezime nosio je čuveni opem i pjevač Enrico CARUSO (1873— 1921). Mislim da su sva spomenuta naša prezimena istog postanja kao navedena talijanska, ali za to nemam izravnih dokaza. Ovo prezime na Visu moglo je biti i drukčije motivirano (vrsta morskog puža i dr.), a to znači da bi svaka predložena etimologija bila malo vjerojatna. Ipak mi se čini da je veza viš- koga prezimena s južnotalijanskim prezimenom naj- vjerojatnija. Navodim -usput kako su iz južne Italije (nekadaš- nje Magnae Graeciae), osobito iz Apuglie, stizali na istočni Jadran mnogi romanizani, pa i vlastita imena. Odatle motiv prezimena za naše PUJIZE, PULJI- ZE, PULJIZEVIĆE itd.

KOZINA

Kajkavsko i slovensko prezime. U nas je pretež- no rasprostranjeno u krapinskoj općini (Krapina 8, Krapinski Vidovec 21, Petrovski Vidovec 43, Ška- rićevo 31, Vidovec 55) u Pregradi (Slivonja-Jarek 32) i u Zagrebu 44. Od ostalih mjesta jako je zastupljeno u Veliću (Sinj) 89/14, ali je to očito posve drugi rod. Krapinskim KOZINAMA bliži su oni u Sloveniji (Kamnik, Kranj, Laško, Ljutomer, Konjice, Mari- hor Sežana i Ljubljana). Prezime je često i u Ceha. Denominacija po koti vrlo je f e m i u remljopu. „,m imenima jKorarje, Kozara. Kozmšcak, Kozjuk, Knzh vrh itd.) i u prezimenuna. Usporedi prezime- KOZAK (posvuda), KOZARAC (doseljenici iz sela Kozaraca ili sa Kozare po Slavoniji), KOZARCANIK (doseijenik iz Kozaraca), KOZARIC (posvuda) i slovensko prezime KOZINC (isto Sto i kajkavsko KO- ZINEC) s gubitkom vokala e poslije sonomoga glasa n kao i u prezimenima VORANC, DOLANC, SETINC i dr. Uz primorje je prilično motiviranih prezimena Iatinskom riječi capra »k o z a « s va rija n ta m a fce- bra, cavra i dr. Koza9 je -bez sumnje i i korisna • domaća i / ži .1? lroMilrtArističan izsrled ima i svrv je« ćudi koji su često motivom u imenkna bilja, u morskoj fauni, u nazivima bolesti ( kozice) itd. R ije č kozina, od koje je nastalo prezrme, ima u nas i u slovenskom ova mačenja »kozje meso«, »kozja koža«, »kozji miris«, »kostrijet«, a ovo zad- nje značenje asocira na runjavost. Osnova imenice koza bila je motivom prezimena naših istaknutih književnika Juša KOZAKA (1892— — 1964), Josipa KOZARCA (1858— 1906), Ivana KO- ZARCA (1885— 1910) i Ive KO ZARČANINA (1911— — 1941). Dva posljednja prezimena etničkog su postanja i u vezi su sa selom Kozarcima i planinom Kozarom.

LUBINA

Rijetko i neobično prezime nadimačkog postanja. Grupirano je oko Imotskog: u Podbabju 13, Runo- vičima 102 i u manjem broju po Slavoniji oko Vin- kovaca, Slavonskog Broda i Osijeka. Očito je da su Runovići izvorište prezimena LUBINA, jer ono ona-

72 jno dolazi u maticama kontiinuirano od g. 1792. kao LUBINA, LUBIN, LUBINOVIC. Dalmatinska zagora i Hercegovina čine areal u kojem su nadimci i nadi- mačka prezimena relativno najbrojniji u nas. Sje- timo se samo Bakonje fra Brne i njegovih fratara j)Uvala, Čimavice, Kettje, Mačka, Lise, Naćvara, Vrti~ repa itd. Slično je u Božičevim »Kurlanima« i u Ra- osovim »Prosjacima i sinovima«. Osnova je sveslavenska: lub (lub'b), a znači *ko- ra« (lupina jaja), »nešto šuplje u kori« (lubac *ka- lup za sir<<» lubenica) i kao augmentativ lubanja i lupina. Adekvatno je prezime GLAVINA, potvrđeno u tom kraju. Prezimena od iste osnove su: LUPIĆ, LUBURIĆ, LUBAŠ itd., a po nekima i toponimi: Lupoglav, Lubna i sl., ali postoje za prva dva toponima i drukčija tumačenja. Ćitatelja koji sluti vezu svojega prezimena LU- BINA s prezimenom čuvenog okulista HLUBINE moram »razočarati«. Drugo je prezime češko i zna- či isto što i naša imenica dubina, odnosno glttbina u našim dijalektima. Takva su prezimena u češkom jeziku česta. Usporedi npr. prezime PROHASKA »šetnja«, POLIVKA »juha«, LASKA »ljubav« itd. U nas je takav tip prezdmena rijedak i neobičan.

PALOŠIKA

Vrlo rijetko prezime, i to u Zagorju i Slavoniji (Križevci 3, Varaždin 2, V. Pisanica 3). To je prezime izvedeno od PALOŠ, koje je nešto frekventnije prezime (Aljmaš 7, Dalj 5, Beli Manastir 10, Đako- vački Selci 46). Od istog prezimena izvedena su još PALOŠEK, PALOŠIĆ, PALOŠIJA. S njima altemi- raju prezimena PALAS, PALAŠIČ, PALAŠIKA, koja su također vrlo rijetka i ograničena na Zagorje i Slavoniju. 73 Ta su prezimena nastala iz posuđenog mađarsko apelativa pallos »nož što se nosi za pasom«, »mač« Preko vojne terminologije, u vremenu hladnog oruž- ja, imonice paloš/palaš proširile su se i u drugim zemljama (usp. i latinski pallus »mač«), u nas je iimenica poznatija u sjevernim krajevdma, i to kao augmentativ (palošina) i kao deminutiv (palošika) Prikladno je msporediti naša prezimena SABLJAK SABLJIC, SABLJICA, koja su kudikamo brojnija

RAJKOVIC

Za nj kažemo da je »jako« prezime. U Srbiji Bosni i Hercegovini i Cmoj Gori kudikamo je brojnije nego u Hrvatskoj. U nas je pretežno oko Vin- kovaca, i to u Andrijaševcima 21, Ivankovu 24, i oko Broda: u Budaševcu 32 i u Brodskom Varošu 45. Mnogo je nosilaca toga prezimana u Lioi oko Bri- nja (Habari 29, Jelovica 70, Letinac 40) i Otočca (Balić-Brdo 22, Lug 52), za koje se RAJKOVICE pretpostavlja da su ondje starinci još otprije migracija. U većem broju nalaze se oko Kostajnice (Gornja LovČa 43) i oko Zagreba (Odra 19, Mikulići 23). Rajkoviđa ima, kako točino primjećuje moj Raj- ković, i među katolicima, i među pravoslavcima, i među muslimanima. To nije teško objasniti. Prezi- me je nastalo od vrlo frekventnog narodnog imena Rajko (Ra-j + -ko), koje je pokraćeno dvočlamo ime Radoslav i sl. s prvotaim značenjem »koji je rad slave«, »koji je željan slave«. Širenje narodnog imena Rajko, i prezimana od njega načinjenog, zaustav- ljeno je biilo kod našeg islam iziranog pučanstva prihvaćanjem tiurskog antroponimijskog sustava imena, a kod Hrvata katolika ono se nije osobito širilo od Tridentskog koncila (1545— 1563). Zbog

74 toga su danas ime Rajko i prezirne RAJKOVIC kudikamo uobičajenija kod pravoslavaca nego kod ka- toličkog i musUmanskog pučainstva. U Slovenaca ne nalasf-im RAJKOVICA, a prezime RAJKO potvvđeno je u Ptuju, Litiji, Ljubljani i Mariboru. Osobno ime Rajko potvrđono je od X IV. stolje- ^ u Svetostefanskim i Dečansikini hrisovuljama, od XV. stoljeća dolazi kao p re zim e u Dubrovačkoj Re- publici. Bilo je to omLIjeno prezime starih bosan- skih plemiča. T o p o n im i: Rajkovič-Selo u Lici, Rajkovići, selo u bliziini Brinja, gdje je rod RAJKOVICA, čini se, o d starime.

SABAN

Ovo prezime i prezimena kojima je SABAN po- služio 'kao osnova čestotnija su u Bosni i Hercego- vini. U Hrvatskoj imaju (meni zasad neobjašnjivo) svoje gnijezdo oko Velike Gorice u mjestima Gra- dići 35, D. Hruševac 27, Buna Mala 6, Sdljakovina 62. Vdo je »jako« prezime u Ličkom Novom 137, a nalazimo ga još u priličnam broju u Omišu 18, i u zagorsko-prigorskom kraju: u Slatini (Donja Stubi- ca 25), Obrežu (Križevci) 25, Miličanima (Koprivni- ca) 18 i u Zagrebu 47. Od toga su prezimena rijetke i malobrojoe izvedenice: SABANOVIĆ sa samo nekoliko nosilaca u Bjelovaru, Osijeku i Viinkovcima; SABANIČ u Naši- cama i SABANAGIĆ u Karlovcu, što je s obziront na broj tnosilaca zanemarivo. Osnovno je osohno ime Saban u funkciji prezimena. Turskog je porijokla ($aban), a ondje je iz arapskog (Šabdn). Tako se zove osmi mjesec islam-

75 ske luname godine i vjerojatno se kao ime nadijeva rođenima u tom mjesecu. Toponimi: sela Šabanci kod Ilijaša i Trnova u Bosni i Šabančići kod Jablanice.

ZRINSKI

Prezime ZRINSKI često je u takvu liku i danas u okružju Bjelovara, Đurđevca, Cazme, Garešnice, Kutine, Karlovca, Ludbrega, Ivanca i Varaždina, dakle u sjevemoj Hrvatskoj, gdje su nekadašnji gr0- fovi Z R IN S K I im ali svoje utvrde i svoje posjede. Prezime ZRINŠĆAK nalazi se oko Bjelovara, Caz- me, Pazina, Križevaca i Vrbovca, a ZRINŠCEK u Donjem Miholjou. Tim likovima valja dodati prezimena ZRINUŠIĆ, ZRINIC (u primorju od XVII. st. do danas) i prezime ZRINOVIC, kako Nikolu Zrin- skog (1508— 1566) zovu K ačić i Krm potić. Sve navedene potvrde upuouju na toponkn Zrin, koji je etimološki u vezi s glagolom zreti »motriti«, čime su motivirana osobna imena Ozren, Ozrin, koja su također i imena naselja i vrhunaca, ili imenica zrenik od istog korijena i istog značenja kao i obzor. Zrin kao toponim potvrđen je već od XIII. sto- ljeća (in Zrino), u XIV. st. Zyrin, a kasnije Zerin, Zeren, Serin... sve do XVIII. st. knez od. Zrina (Vitezović). Do danas su očuvani toponimi Zrin (rt u Ba- karskom zaljevu), Z rin (Dvor na Uni), Zrinčići (Is- tra), Zrinščina (Čakovec), Zrinska, sek> i 1 zu Grubišnog Polja, i mnogi drugi: Zrinske Bri* ne, Zrinski Topolovac, Zrinsko polje itd. Oblik ZRINJSKI, kako se često pogresno cuje i piše ovo prezime, došao je preko m a đ a rs k e grafije : Miklos Zriny, u kojoj se slovom -y označivalo plenistvo nositelja takva prezimena. Tim glasom uniekšavao se prethodni suglasnik, dakle ZRINJ, ZRINJSKI. To nije jedini primjer da tuđinci na- ture hrvatskom prezimenu svoj lik, koji onda mi nasljedujemo. Tako je i u našem najčešćem prezimenu HORVAT mađarski izgovor. A dovoljno se prisjetiti kako nam još danas izgledaju mnoga hrvatska prezimena u Istri, potalijančena od fašističke iredente između dva rata.

TIP HRVATSKOG PREZIMENA

Za uvod uzimamo pismo Željka Mihovilića iz Varaždina. On kaže: »Mnogima se čini isto prezime MIHOVILIĆ i MIHOVILOVIĆ, tako da umjesto prvog navedu potonje prezime«. Teško da će tako biti! Prezimenu su bitna obilježja: stalnost, nepromjenljivost i nasljednost. Jednom utvrđeno, prezime dobiva pravni institut i nije ga dopušteno mijenjati. Prezimena ispisana gore velikim slovima dva su odvojena, samostalna i različita prezimena, rasprostranjena u Hrvatskoj na dva odjelita areala, iako, doduše, im aju isto polazište i porijeklo u osobnom imenu M ihovil sa značenjem »koji je kao Bog«, kako smo to protumaoili uz prezimensku na- tuknicu MIHOLEK. Drugo je pitanje kako je došlo do tih dvoja- kih, autonomnih oblika. Genetski uzeto, najiprije se uz osobno ime razvijaju patronimici (oblici očeva imena) na -ov/-ev, -in: M IH O V ILO V »sin M ih ovila«. Takva su danas pre- težno bugarska (Dimitrov, Danev) i ruska prezimena (Ćehov, Alekseev, Puškin). U nas se vrlo rano na taj posesivni nastavak, koji je označavao pripa- danje, nadodavao deminutrvni nastavak -ić, koji je

nn značio »maleno, mlado«. Prema tome MIHOVILO- VIC je »mladi (i mali) Mihovilov sin«. Takvi oblici patronimika u našim su se 'krajevima pod Turcima mijenjaJi od koljena do koljena i ustalili se kao prezimeina prilično kasno. U većine pravoslavaca i muslimana teik koncem XIX. stolje- ća. U Hrvatskoj su takvi patronimci postajali stalna prezimena mnogo ranije (osobito u primorskim gradovima). Usporedo s njima i mnoga su osobna imena od m ilja imala deminutivno-hipokoristiićni nastavak -ić: Bratić »mali braco«, Lukić »mali Luka«, Vulić »mali Vule«. Da su oblici na -ić uz osobno ime doista imena od milja, pokazuju današnja prezimena od njih tvorena: Bratić-ević, Krstić-ević, Milić-ević, ili kaj kavska prezimena i imena od milja: Slavič-ek, Pav- lič-ek itd., o čemu je već bila riječ. Kako su se prezimena ustaljivala, gubila se svijest o njihovoj strukturi: ime + posvojni eiement (-ovi-ev, -in) + nastavak za mlado -ić 1 počela su se prepoznavati samo po nastavku -ić, koji tako dobiva strukturalnu funkeiju u prezimenu; dakle, -ić je bez posebna značenja (»malen«, »mlad« itd.), osim što obilježava prezime. U vezi s tim počela su se u Hrvata kudikamo više tvoriti prezimena: osobno ime + -ić tipa MI- HOVILIĆ nego prezimena: osobno ime + -ovl-ev + -ić tipa MIHOVILOV1Ć. Po prvom uzorku nastajala su i prezimena stranih osnova: SABOLIĆ, RIH- TARIĆ itd. Tvorbu takvih prezimena podupirala su prezimena tvorena od ženskih osobnih imena, koja su na cjelokupmom hrvatskom i srpskom jezičnoni području takve strukture: Jagić, Martić, Magdae- nić ... i muška osobna imena (kao osnove prezitne-

78 na) koja se mijenjaju po tzv. ženskoj deklinacijl: tvo, -č’ Mdte, -S, Ltika, -R, Ldza,-l, Nčmanja.-S itd. I vratimo se početku. Oblik MIHOVILOVIĆ pravi je patronimik, a oblik MIHOVILIĆ nopravi. No patonja prezimenska struktura, od najdrevnijih spomenika naših, sve je jaČe bujala, tako da je npr. među splitskim prezimenima XIV. stoljeća kiudikamo više tzv. nepravih patronimika tipa: Marulič, Lučić, Drtić, Zoranić, Vrančić, Kriianić, Vlačić, Kašić, Kačić, Radić ... Oni zapravo prođstavljaju najčešći model tipično hrvatskih prezimena.

ALJINOVIĆ (i Mohamed ALI) Prezimena su turskog porijekla. ALJINOVIĆ je rasprostranjeno u Splitu i Dalmatinskoj zagori: Hu- mac (Split) 16, Kaštel-Sućurac 7, Žrnovica (Split) 155, Split 91, a u Zagrebu (25) vjerojatno su doseljenici. Izvedeno je iz tursko-arapskog Aliyy sa zna- čenjem »moćni«, »plem eniti«, »uzvišeni«, »otmjeni«, »najveći«. Naše patronimičko prezime nastalo je po knenu Alija, zapravo po njegovu hipakoristiku Alja > Aljin > ALJINOVIĆ. To se ime s »uzvišenim« epitetima u sadržaju skraćuje često u titularni oblik Ali- i dodaje se uz druge naslove: ^ aga, ^ beg, 'v. paša, hodta itd. Tako nastaju prezimena ALIAGA i stegnuto ALA- GA, ALAGIĆ; ALIBEGOVIC, ALIPAŠIĆ, ALIHO- DŽIĆ, itd. Alija je bio muž Muhaimedove kćerke Fatime. Uz njegovo ime vezan je islamski raskol, koji je suprot- stavio šiitsku i sunitsku sektu. Siitska sekta (u Iraku i Iranu) štuje ga kao sveca mučenika i česta su hodočašća na njegov grob u Nedzefu (Irak).

79 .i rmli spomi'niiiio s koliko jc rcklmiv Bi/arnos hvl’ iisavi boksnc' Cassins Clay iu' tiinjt'Siu« »tuoćni«, »vuA-iScni«, knd jc pri. i/nbrati 1',’° ^ ' .crni|, ,misliuuuin«. Kno d« je po- sliipio sck llimiiivoj nli noloC’noj Intinskoj i/.ivci:

s r«/ " ««•> ^ i,uc jc °bujcijc osobc,,)- BASTIMNCIC/SAHIC

mC/,inie 1 1 0 1 1 1 1 1 umogo nosi'laca i oni su p0 V KTvurnoiHi, i " ibilnuuiji. lmu'ica HASTl- S r r H ^ u i JO « sdinuv nn Labinščini. S na- . ,.l>licHiia u olimoloSkoj su vo/i piczimciui S n lu Š MAN u sji'VCnMiJ ll.valskoj, SAIIIO ,,k»

^ a ' l«lii..-k» SAI’ '! ” 1,11 . Oblici BASTIJANIC i sl. naslah su od romaiu/v ,.1lloK imena Ihistijon, talijanskog oblika prc/imc- HASTIANI a druga su prc/.imcna od lnvatskog konstika 'sahv. koji je izvedc.i od osnovnog imena (i prc/.iniena) Scbastijau. line jc grokog porijekla (scbastianos) i znači »dostojaji poštovanja«, -u/višen«. Po p.vdaji, svctac ,oga imena bio jc tribun rimske carske ga.de, kojc- ‘ j0 zbog njegove odanosti ikalol»koj vjeri Diokle- cijan dao vc/.ati za stup i prostrijditi stnjcla.na, koie ga nisu usmrtilc, pa je pogubljcn topu/moin. Cest je to motiv u slikarstvu od XV. do XIX. sto- Ijoca. Bio je zuštitnikom kuge pn sc njegovo ime osobito širilo i šlovalo u srodnjom vijeku, kad je kueu Evropi rado dola/.ilu u poliode.

BASIC / SUBASIC

Bašic je vrlo čestu prozime. Proširilo se u nas dokle je d(>i>irao turski uljecaj, a osobiio u Bnlimi- tinskoj zagori u općinama Drnišu (Bajci 73, K.aou nc 94), Sinju (Krividol 50, Suluič 43), Ben ovcu

80 tKr»*ovo 103, **4), oko Splitn (Dubtnvn 84, pt>liK' Pouji 26, KnftloMitrkSU* 4S( Knluni 47. l.oOc- viu' 32* l*rujn>vo 66, Split 87). oko Sibouika vnc 33, SilH?uik 30), 7,tuin\ IDohrnpoljnim 21, Vir 123), IVruSićn (HnSic roljiiun 26, K:\nihi 32, (uvMo- vi\0a 30, Konjsko Hnio 82), u IV/inu (HnftkH 2S) i u Dubrovnikn 25. DniKu su gnijcv.dn ovog prc/iiincna pi> Zumbcrku {Molvicc 60, NorSić-Sdo 63, rtHiKinđc 80, Sluui Dol 33), oko Dvoru (Kjutiun 34), Kostaj- nićc (Kostriči 40), Dmkova 20, Osijoku 39 i /ugi*e- bn 192. Od Istcosnovc jcprcsrimc BASICA, l lo na Mljctu (Korita 13, Mnranovići 54, Prohirn 25), kniuo su gu vjcrojalno tlonijcli ilosoljcnici i/. Hcrccnovinc. Osnova jc t.urskn ha$ »glavn«, odnilc znočcnje »poglovar«, »starjeSma«, »/uin>vjedniik«. l) Srbiji i Bosni tako su nusr.ivali svakog TurOiua, kojl uijc bio bcg ili oga. Rijoč baša rabila sc čcslo pri oslovljavanju, otpriliikc u /načcn ju koje u toj funkciji imaju luloimćcnc rijcči: gazda, Šcfc! Piczimc sc javlja i u sloŽcnici s u h a š a, od baš »glava« i sti »voda*. U ■počet’ku jc nnziv o/načoviu) »puvjcixMiLkn koji je dijclio vodu u scliina za pojc- njc stokc ili za 'imvocLnjavimjc«, a onda jc znučio »poljara«, »spuliijtfkog povjcrcuiika«, »upravitcl ja«. Tim su znaičcn juna motivirana naša prcznuena SU* BAŠlC u Kosi (Split) 17, Zagradu (Hcukovac) 39, Otoku (Vimkovei) 24, Snjcgoviću (Sl. Požegu) 31, i inačica ŠUHASIC u Hribiru 48 i oko Karlovca (Pri- 1'iŠče 30, (Jorica 19).

DOMDAJ / DUMHOVIC

Rijctko pi'ezimc, i U> u sjcvcrnoj Hrvalskoj: oko VoraZilina (Cerjc 8, Potrijanoc 37, Tu7.no 6), Kopriv* nice (L)rnjc 37) i u Vukovani 10. U vezi s njim jc i

6 naia pkf.zim k n a 81 rijedak oblik prezimena DOMBI u istom arealu, a u Sloveniji pored DOMBI (Kočevlje) jo5 i DOMBAC (okolica Ljubijane). U tim prezimenima ocit je bujeg mađarske fo- netike i vjerojatno su prezimena došla u hrvatski iz mađarskog jezika. Međutim ona su u mađarskom slavenskog porijekla. Imenica koja je u tim prezimenima glasila je u praslavenskom dgb-b ( = do“ b*) sa značenjem »dub«, »hrast«, »dubova ili hrastova šuma«. Tu osnovu nalazimo u mnogim našim toponimima: Dubova, Dubrova, Dubrovnik itd. Dub se kod Starih Slavena smatrao kultnim drvom i u vezi je s kultom groma, i Perunom, bogom gromovni- kom. Pod golemim dubom održavali su Slaveni svoja vijećanja, a taj običaj, čini se, bio je zadržan pri biranju kneza u našoj Poljićkoj kneževini, koja je izvrsno čuvala slavensko običajno pravo. Imenica dub (< dgb-b) raširena je u svim slavenskim i mnogim neslavenskim jezicima. U mađarskom je saču- van trag slavenskog nosnog vokala -q-, koji se u hrvatskom preobrazio u samoglasnik u (dub, ruka, put), u slovenskom i kajkavskom u o (dob, roka, pot), u makedonskom u a (dab, raka, pat) itd. Iz našeg su jezika nazalni samoglasnici nestali već u X. stoljeću. Prezime DOMBAJ u nas je iz mađar- skog. Nastavak -i (DOMBI) i njegova inaćica -aj (DOMBAJ) imaju u mađarskim prezimenima otprilike istu funkciju kao -ski i -ić u našim. DOMBAJ je HRASTINSKI, DUBROVSKI. Takva su: BARA- N Y A I, SZALAI ( = Salaj), H £ D E R V A R Y ; ANDRAS- SY... U vezi s prezimenima DOMBI/DOMBAJ stoji hrvatsko prezime DUMBOVIC, rašireno na otoku Krku (Baška 127, Dobrinj 14), na Baniji (Brest 1 , Cepelić 52, Mošćenica 27, Dvorišće 12, < ^ e 1 u Zagorju oko Zlatara (Kaštel 11, Sipki 38, Vukanc

82 75). U njemu je suglasnik m mogao doći kasnije kao u rijećima duntbok, bumbreg, dumbrava u Lstri, na [Cvarneru itd.

f a b ij a n ic

prezimena od osnovnog imena Fabijan ima nekoliko oblika. Pojavljuje se osobno ime u funkciji prezimena: FABIJAN oko Pazina 29, Samobora 76, Osijeka 17 i Zadra 35; prezime FABIJANAC oko Gli- ne27, Podravske Slatine 17 i Splita 13; FABIJANEC iskLjućivo na kajkavskom podrućju; FABIJANCIC po Zagorju (Ladinac 21) i u sjevemoj Istri (Buzet 53( Mune 27); FABIJANIĆ kraj oko Zagreba (Jas- trebarsko 147), na Krku i osobito mnogo na Pagu 325/87; FABIJANOVIĆ je rasprostranjeno uglavnom po Slavoniji. Ova prezimena potvrđena su u nas od XV. stolje- ća, a potjeću od osobnog imena Fabianus, raširenog u srednjem vijeku kultom sveca Fabijana, koji je kao mućenik umro g. 250. Svećevo ime vuće pori* jeklo od rimskog rođovskog imena Fabius, i znaći pripadnika Fabijevaca, uglednog rimskog roda. Ime Fabius ima u osnovi latinsku imenicu faba koja zna- ći »bob«, a bob je zastupljen u našoj antroponimiji (Bobovac) i toponimiji (Bobavišće).

PAVIC

Jedno je od najfrekventnijih prezimena u Hrvat- skoj. Potvrđeno je u svim pokrajinama. Najviše je nosilaca toga prezimena u Pakracu 80, Zadru 240, Novoj Gradiški 120, Lukovćaku (Krapina) 297, Pod- varošu (Sinj) 174, Prisjeki (Vojnić) 83, Rićicama (Imotski) 127, Srijanima (Split) 152, Tijarici (Sinj) 83 i Zagrebu 203.

6* Ovo pnsinir ima « osnovi lr.pokon.sik",,« osol>nQ ■ane Pđvo/Pdve, koie potjoće ođ osnovi.og imo„ n Piival/l’ovao, od kojega jc na hrvatskjMn i srpskun, jczirtioin pocli’in'ju zabiljcžouo 222 l..pOk,c>risti^;, <>l>lika a s prorimonima lli je kudiikanu> viSc. Prtvi. n.c se javlja u Hrvalskoj od XVII. stoljeda (ARj.). p.czimc PAVIC .proSiirono je i i/.vnn Hrval.skc amhito mnogo po Crnoj Ciori, gdje gn inu. (K| X V lir’ stoljiva, po Bosni oko BuSkog Blala i Oiiviia, se da jc onamo doSlo iz. Dajmiacijc. U Srhijj jc OVo pivzimc ri jetko, a za Slovouijn i jVtukctioni j,, ,,j j karakleristićno. Inie Pavao dola/.i od latinskog Paulns sn /nače- njcm »malen«. Ime sc Sirilo knUorn apostola Pavla kojc je ime dohio nakon obraeen ja, a prijo se /vao Satil i značiJo je »onaj koji je od Boga ispTO.-ten« Pautus je kod Rimljana bio ćast naidimak kao mosta- lom i u drugim jezicinia: MALEC, MALECKI KLEIN (njem. »malen«), KISS (ivtađ. »malon«) p[! CULIĆ (prema rnlot. »inalen«) itd., koji su nadimci ikasnije prouzianali službu nadinmčkib prezitneirt

TILIC

Kao u većini pisama, jot5 jeduotn se truži obavijest o vrlo rijetkom preziinemu, kojc jc zasvjcdaiče- no u Kiiiuu J2, Spl'itu 6 i Šibeniku 4. Imenica til [tylh) koja je u pre/in.enu /.utči ' iU f T ’ P° Zadnik,<- To zna( M 900 godina u b urm (Sumpetarsiki kartular, iz g. 1080). Imeni- . tak nala/imo u unenici zutiljak »šija«, »stra- . J 0,™ '"'- "■*»•« Wj« «. (ovjek, blk... 'X; ” v""ic m I » oda.1. TIL C / ' f m m pre,ilml »Johliinu«. I'iv/.mic 1 TUSTIC. Diam iJAK. To dakn- 84 /iiji' i sUirolirvntsiki K|;VRu| ({(i # lio«, od kojo sn osiiovo (/v-) i/v ni,v /iiai'oiijn, kojj s„ t|;II1;,s ,ponui|o *v' <*hlk-i i SVil ivdi piv/inio TIK'AN, *'l>iMnvljVvMj n.s|X>.

PREZIMKMA NAUK NA o sn n m o s OBMA TMENA u ln’p, piv/iimcm « j a obja&t, jcnj , jim t'-ifnociinn nimlazo sc i pivirj„ ’ ^ svo- nn osobim iimina: MATKO k° Ja Ml

mrm * «•• •<• • • • nijc komlid) od osnoviiog i,m0na Maii. i '* ^ jvjsko l'mc (Mallhias) i z,nilči koJ« J« heb- takvn hipokonistiiMm iuicnn u poiJ , d« « « mnnli Matc« i MATOSIC «„|.|- h,I;l MATIC dn «m tnkvi i slični oblici osoL t * a° 1 to ra’no 11 p ^ c l i .ulogu ,pr J m t u ^ 00 JVWo jc zaniirScnijc odgovori« zaiiol Već smo spominjali d-, i DRAT.IC, MILIC, U D B tC .m J ^ ^ ^ "*'«* jc Slo « S(. „s,a,ila kao prc^ m“ f R ■ • • Dri- na nadjonuta »od milin« k u ’ d“ °Sob- pntronirnička prczinion', od n' l' ^ 0, ‘° pokazuiu CEVIC, MILICEVIC « B r c r v ,r '"l’a: DRAGI' BLA2EKOVIC rc „ UBlCEV^ . JURCEVIC je prepoanati gorc „ a Vcdcn aS'aVka ^ v,'d/-°w'đ Iako csobriili imona od milii , a .asobna n,u>1,a- Sličnih fu"M « jJ r T' kaSniJv ~ 0,1 fcojih su u Dalmaoiji bila o l b T ”as,avci[na- siavkain -ica koii * ° ccs*a s na-

85 Pojava prezime p rca u «««na koja su nalik na osobna —-» iime. na i koja to zapravo_I^CIf inlul jesu, IffllHO kudikamo je raširenija ^ i _ u drugim evropskim jezicima: Giordano BRUNO, Vic. tor HVGO, Fran ALBERTH, Johannes BRAHMs (= Abraham), Karl MARX ( = Marcus) itd. Takva prezimena nisu svojstvena slavenskoj antroponimijj a gotovo su najrjeđa u južnoslavenskim jezicima, a najćešče su nastajala stranim utjecajem: Marko MARULO (Marulus), Marin DRŽE, Stevan NEMA- VJA Hasan HAMID, Abdul MALIK, Josip BROZ t - Ambroz) itd. Postojao je, dakle, dvojak proces. Osobna imena tipa PETRIĆ povodila su se za patronimicima tipa PETROVIC i kod Hrvata sve više preuzimala fUnk- ciju prezimena, a sve manje ostajala kao osobna imena. Novija je pojava svođenja patronimičkih pre. zimena SMOLJANOVIĆ > SMOLJAN, BALENOVIC > BALEN, SERBOVIĆ > SERBO (: lat. servus) itd na lik osobnog imena u krajevima dinarskog pojasa, gdje je osobno ime donedavno bilo glavnim članom imenske formule. Strani utjecaj potpomogao je da i mnoga druga osobna imena preuzmu ulogu prezimena: Antoš Broz, Bilas, Blaiek, Borota, Bertoša, Bujas, Došen Marin, Novak, Vukas, Zovko, Zivko, Žvan, Zanko itd. Uočavamo (opet) jednu zakonitost u naŠim nrezi. memma. U Hrvata i Slovenaca, u kojih su prezimena odavna u uporabi, broj prezimena koja su nalik kudikam° je veći ne8 ° u drugih aSth naroda, koji su do u kasno X IX . stolječe um- L « i ,PreZ1Jnena upotrebljavaIi patronimike, tj. dje- t a u Z T * d° biVali Patronim^ po osobnom vo Z lt0 S nastavkotn ovićl-ević na oče-

86 Patronimičkim označivaniem » prezimena koja su nalik na Z ^ 3 isk,jućuju se Prezimena nalik na osobnff, lmena- tamo gdje su prezimena starija Su u su prezimena miađa. ’ rjeđa onamo gdje S anomastićkog eledi^to no ime nije funkcionalno, je r o h l^ nalik na <*ob- pokriva oba onomastička znaka Č irnena ime i prezime: Janko MATKn » , ske formule — kav lik prezimena pruža m a n ip fT ^ NOyAK. Ta. tipidnih prezimena na * 27/ °d naših nalik na osobna imena otežavaiu 5 c Prezi^ena ba, a identifikacija se u uređerdm oso- nicama vrlo davno nametnula VCnim zaJ^- na potreba. Zbog nje su se stvonla T ^ 0 drUŠtve- ma se uvodimo u društvo. prezunena, koji-

HRABAR

Ovo se prezime proteže • Rijeka 5, Seget (Trogir) 6 T T T T P°dSora 4. dijelu Trogira na otoku Ciovu) T J35 (pretežno u prezime HRABROV u Luko^n’ 3; ^rsko RIC Pretežno na Krku (BaškT ' n °blik HRAB* Batomelj 4, Jurandvor 20) ) 39’ Bažka Draga 8, KABAR s išćezlim h na početkT ^ 20’ 0b,ik trirano je oko Pazina (bSS n 6‘ k°ncen‘ nčki Dol 8, Pazin 13) i oko P u l tK 59> Go- 57, Pula 17). Nalazimo ih iL f^ nnfanar J4, Lodići Višnjevcu (Osijek) 12 i 7 J f B e o x n Ma«astiru 9 *= A također ne V ^ l U ^ r u gd/e' ^ , Žlvi Predaja da su ( h j l ^ T i v f T f * ' ali pi‘ Pa odatle prezime r ^ d°SeJili s otoka osnove. Prezime‘ <*» Po svoj priJici nema

1 s s X "

87 »smion« granalo se, pa hrabar postaje imenica i činje značiti »junak«, a od XVI. stoljeća i nik«, »mladoženja« ( » sinoć me je majka rnhd' hrabru đala« ...). Pored osnove hrab- postojala 'M osnova (h)rob- (kao rab i rob za »sluga«). Je Cesto prezime HRABAK nastalo je od iste osnove hrab- s nastavkom -ak. Hrabar (Crnorizac Hrabar, redovnik, autor Spisa o slavenskim pismenima iz IX. stoljeća) jedno je od najranije potvrđenih slavenskih narodnih imena u južnoslavenskim jezicima.

HUĐA

V rlo rijetko prezime. Jedino u Velikoj Trnovitici (Garešnica) 11/3 odakle mi pišu. S njima su u vezi prezimena HUDI, HUDEC, HUDAC, HUDEK, HU- DIC, HUDOBA, HUDOLETNJAK, HUĐAN, HUĐEK, H U Đ IN . . . sve su to prezim ena hrvatskog sjevera i susjedne Slovenije: HUDE2, HUDI, HUDINA, HUD- NIK, HUDIĆ. Česta su i u zapadnoslavenskim jezicima. Huđa je tvoreno od imena Hud starim posvoj- nim sufiksom -/-, koji je već odavno neproduktivan (usp. Slovenj »slovenski« Gradec, Banja »banova« Luka, Primišlje = »Primislovo«). Hud je u početku značio »mršav«, a onda asocijacijama na duhovne osobine počinje značiti »loŠ«, »nevaljao«, »zločest«, »ružan«. Usporedi našu nicu hudoba ublaženi izraz za »vraga«, slovenski hudič »hudi duh«, »vrag«. Osobno ime Hudislav potvrđeno je u nas od XIII. stoljeća, a njegov hipokoristik Hud/Hudo kasmje. Sve su to profilaktička imena koja su naši stariji na dijevali djeci da bi upravo »takvim imeruma« (P0-

DO put amajlija) odagnali od njih zle duhove: »Sto je hudo ni zloduhu nije drago!«. prezime UDINA nosio je posljednji govornik sta- r0g romanskog jezika (koji se zove dalmatski, a vorio se od Krka do Boke kotorske). Bio je to Anton Vdina zvani Burbur s otoka Krka. Njegov je nadimak Burbur nastao kao i u talijanskom Burbe- ra »osoran«, »grub«. S nadimkom Burbur pretpostavljam da je u vezi prezime BURBURAN, prošireno po Kvamerskim otocima. Stradao je Udina od mine 10 lipnja 1898. u 6 sati i 30 minuta. Svojevrstan kuriozum: da znamo u minutu smrt jednoga jezika, koji je u Splitu izumro u XII. a u Dubrovniku u XV. stoljeću. Slična su imenima Vdina, Hude, Hudan imena Grdan, Mrkša, Nemil, Vuk, Zloba, Zlina itd. od kojih su narodnih imena već vrlo rano u nas tvorena vrlo raznolika prezimena. Neumjesno je smatrati da bi roditelji i najbliža rodbina novorođenčetu nadjeli takva imena sa željom da dijete bude grdno, mrko, nemilo, zločesto, zlobno. Upravo je obmuto.

JUNEK

Nije osobito prošireno prezime: Bzenica (Sl. Po- žega) 7, Dolci (Orahovica) 9, Koritna (Đakovo) 7, Osijek 5, Pletemica 4, Zagreb 4. Osobito je frekventno u Ćehoslovačkoj. S njime su u vezi prezimena JUNAK (Zagreb 3), JUNAKOVIĆ osobito u Šibeni- ku 68 i Dubravi (Sibenik) 91, gdje su i vrlo rano potvrđena, JUNIČIĆ u Baškoj Dragi na Krku 16, JUNAŠEVIĆ oko Nove Gradiške (Kovačevac 40, N. Gradiška 10), JUNKOVIĆ oko Krapine (Brezova 48, Križanče 13) i Zagreba (Pleso 7, Zagreb 22) i JUNU- SIC kod Splita (Dolac 16) i Osijeka (Emestinovo 15). Gotovo posvuda! 11iI* JUf'*v L,iub* ]Un«J» 1 ;j*ko, Novo ^ ^ anffltat kao u prczimenima MA- s gubljenj«®1 * '^ .fo v DOMC i sl. Preko prekomur- r?NC. SMOLC. TU ^ . atno su prezimena ŽIN- skog oblika lM ‘ ^ boVU, Litiji, Ptuju iu naSem K 0 (P‘>tvrđe";'MKo tc hrvatsko prezimc ŽINIC u CerapUu) 1 bit ' u Donjoj Dubravi 92. Međimurju, osou ,e aj Sveslavenskog prid- Sva se Prczm™ ‘či » mlad«, s varijantom (j)mrfe: •ieva IC UNESIĆ, d u prasrodstvu je s lat. «»"f ur^r„; iu«e, ,««»> koiom je sioveosko jutigms i nJ ^ TONKE. i hrvatsko prezmie »mlad« potisnuo pridjev U nas je dan izJ,edenicc sa sufiksima -Hk i jun-bu upOI,a. ' počinju značiti »heroja«, »voj- čkl-ek: lumUi s,mladoženju«. Tim zna- nika«, a ^ su osobna imena Junko, Junić, m T jZZ hnko, koja su prepo.natljiva u na- vedlint prezimenima. Imanica ,»m k dobtva u ča- to“ mi Lsenie *J j^ ks'' *slue°*' ol‘ 10 n,1° b'° motiv u nastanku naših prczimena. Prvotno značenje jurn, »m lod« sačuvalo se u nas u izvcdenicama junac/junica »mlado govedo«, ali ni to značenje ne nalazimo kao motiv u hrvatskim nrezi'moniima.

KNEGO

Ovo prezime ima svoje gnijezdo u dubrovačkoj okolici: Brgat 27, G. Brgat 28, Cajkovica 6, Cibača 5, Knežica 4, Komolac 4, Prijevor 10, Sumet 25, Dubrovnik 25. Izvan toga područja potvrđeno jc rijetko u Drnišu, Splitu i Zagrebu.

90 Ođ iste je osnove kao i |ire/.iine K.NH/. KNP 7.AC, KNEZETIC, KNE7.0V1C, KNE7.I, KNH/OCI, KNEZlC, KNEŽEVIC; na istoku KNJA/, KNJA/E- VlC, KNJA2EVAC itđ. Takva pre/imena nastala su obavljanjem različitih druStveno-upravnih funkcija, najčešće seoskog kne/.a, ali i viSih službi. Tako npr. POTKNE21C1 u Lici potječu od starog plcmena MO- HOROVlCA, potvrdeni su od XV. stolječa kao vrSio- ci službe kneza ili špana ( = župana). Usporedi lo- punhn šponsko u Zagrebu i pre/.imena SPAN, SPA- NEC na kajkavskom podrueju. Prezime KNEGO (KNJEGO) potvrđeno je u Du- brovniku od XV. stoljeća. Ono je tvoreno od »žen- skog« lika kncginja. KNEGO je »kneginjin sin« kao i KNEGIĆ, KNEGINIĆ i drugi koji su kasnije pre- uzeli funkcije prezimena. Ri ječ kngzb je praslavenska posuđenica iz prager- manskog kuningaz i srodna je s njemačkom imenicom Konig »kralj«, koja je na njemačkom govornom području vrlo frekventno prezime. Nastala je od osnove ktini, koja je značila »rocl, pteme« i u prasrodstvu je s opčeslavenskom riječju čgdo. Od ove osnove ima mnogo toponima: Knezovec, Knezovljani, Knetica, Ktijaievac, Knetpolje, mađar- ska i naša Kanjiia. itd.

LATAS

Nije osobito » jako« preziune u Hrvatskoj. Veći je broj njegovih nosilaca u Plaškom 4, Janjoj Gori 51 i u Starom Selu Janjagorskom 37 u ogulinskoj opci- ni, u Mudriću (Sinj) 15 i neznatno oko Osijeka i Vu- kovara. Prezimena LATIĆ, LATES, LATOS, LATO- VIĆ s približno istim razmještajem upućuju na osobno kne Lato. Ono je doista izvedeno iz musH-

91 rntii a porijeklo mu je u tursko- kog 6®n»“ Sa,j„ »mio«, «g o d *. -blag., ^rapskom sve T J' “ »nježan«. biJi motivom nadijevanja ime- mnogim ^ f '^ r e d i i često prezime LATIFIC. na Latif 1 osnovu Laf- dodan je sufiks Na hipokoristioku j URa s , PE-

« W < “ r K S ! p a v a s , p e r a s itd. TRAS, jUKAS’ sio je čuveni Omer-paša, ko- Prezime UATAS LATAS, 1806-1871, po- jemu je praV0 . reko Andrićeva djela ušla i vijesna Učnost, koja je P u našu književnost.

rOJE (i SMOJE)

. • »nli.tsko prezime s preko dvije r 0JE je tipi 2 desetak obitelji. U traganju stotme nostia . odbacio sam a) izvođenje za njegovim ^ prezime PA R 0JCIC od uneouce r0J’ koji je nastao od glavnog«,

b) izvoaenje duA4R ier taj put do prezi-

rljenje s Splićanke ■ S koja7 u pismu aludtrar r da ■ je ROJE francusko prezime (Oh! \K la!). Prezimena ROlC (na Hvaru, Splitu i Rijeci), RO- JIĆ (u Vukovaru i na Hvaru), ROJNIC (posvuda po Istri, a osobito na Puljšćini), te slovenska prezimena ROJ, ROJAK, ROJC, ROJKO, R O JN IK , ROJIN ... upućuju me na osnovu koja je u glagolu roditi. Usp. osobna imena Rodimir, Rojša, Rojko, Rođen, Ro- đo (od Rodoljub) itd. Riječi s m otivom rođenja vrlo je mnogo. Taj motiv je u imenici narod, a odgovara latinskom natio od osnove koja je u lat. parti- cipu nđtus »rođen«, u pridjevu natalis »rodni«, u

92 imenima Natalija ( = Rođona) u tal. Nađalina, u pre- jiimenu NAD ALINI itd. Ali vratimo se ROJI. Dragocjetna mi je prezimenska potvrda koju sam našao u splitskim prezimenima X IV. stoljeća, a glasi r OJEVIC. T o je patronimičko pre/ime i /nači »sin Roje«. Roje je, dakle, staro splitsko ime od suponi- ranog Rođ- s prijelazom đ u / kao u preja ( = pre- đa), slaji (= slađi), te u splitskom toponimu Me- je (= međe na južnim obroncima Mrjana izvan staroga Splita). Ime Roje u današnjoj službi prezimena savršeno se uklapa u tip primorskih, osobito splitskih prezimena MIŠE, RUNJE, PODUJE, ŠA- RE . ■ SMOJE (za razliku od sinjskog prezimena SMOLJO, a sve od osobnog imena Smoljan, koje dolazi također i kao prezime. U osnovi je imenica smola, koja se vrlo rano pojavljuje u našoj anoma- stici. Usporedi još ime Smotac od X III. st.; prezime SMOLĆIĆ, splitsko prezime SMOLJANOVIĆ itd.).

ŠTENGL / ŠTENCEL

Oba su prezimana vrio rijetka, potvrđena u sjevemoj Hrvatskoj i njemačkog su postanja (STEN- ZEL). U njemačkom su slavenskog, upravo polj- skog porijekla, a m otivirana su po poljskom kra- lju i svecu Stenzl(awu) (< Stanislavvu). U njemać- kom je prezime potvrđeno od XV. stol jeća. Ime Sta- nislav sa značenjem »u slavi postojan« ima mnogo hipokoristika (Stanko, Stanoje, Stano, Stanac, Sta- šo...) koji su bogato zastupljeni u slavenskim prezimenima.

or PODRUG, POLDRUGAC

P i'c / .v m e PODRUG nadimačkog je porijekla. Ra. X- - .nn ie na daLmatkiskom kopnu u Piramatovoima Sibe.uk) 82, Prisoju (Sinj) 96, Sičanima (Sinj) 71, Slkm 74 i Splitu 60. Njegova varijanta u kojoj je , n " kraiu sloga zadržano (tip p o ln o ć / p o n o ć ) glasi POLDRUG (Zagreb) i POLDRUGAČ oko ZeLine, Ko- nrivnice ViroVitice, Jastrebarskog, dakle u kajkavskom narječju, gdje je 4 na kraju riječi i sloga zakonita pojava. Patronimičko prezime PODRUGO- VIC potvrđeno je u dkolici Sibemka u X V I. stoljeću (1584), a dainas se navodi rijetko, i to samo u isto

^^Cini^se "da mu je žarište Sinjska krajina. Nadi- ^nk se prvotno davao Čovjeku koji je jak kao po Trugog čovjeka. Književnik M. Božić rekao bi da je jak ko - »čdvik i po«.

RADAK

Puljanka koja mi piše u pravu je kad smatra da ie ovo prezime vrlo rašireno. Nece bitt u pravu kad tvrdi da je prezim e R A D A K atiglo sa sjeven> zapada i da je RADEK u Poljsko, šim RADACIM A. U davnom jezicnom da. AI

“ ^ S iS u T e hipokori'Sttk « *> ^ “ **

taiuTbJik S đvočlanih intena R*— ; Radoslav, Radogoj, Radotmr, R“ ° ' “ ^ {. jesu nastajali slavenski htpokonsMi. Osnova u ovakvim imenhna značila je »ra < itnsovcu Prezime RADAK potvrđeno je danas o (Daruvar) 12, Putnlkoviou If o je ^ -c ^ (Split) 15 i u Gorišu (Šibemk) 34. U

94 oSobno ime potvrđeno 1267: Bogdanus frater Ra- dechi i g- 1386: Radacius habitator (stanovnik) Si- benici. Vrlo je rano potvrđeno u Bosni (XIV. st.) i u Slavoniji (1352), u Splitu (X IV . st.), u Dečanima na ICosovu (X IV . st.). Od osobnog imena Radak nastalo je iprezime r ADAKOVIĆ pretežno po Krajini i pretežno u pravoslavaca, a potvrđeno je od XVII. stoljeća. Oblik prezimena RADEK (rad + -ek) tipično je kajkavsko prezime i nahodi se uglavnom po Zagorju. Ne mogu jeziono objasniti njegovu prisutnost danas u Ben- kovcu (ako nije od imena Radeka), niti prisutnost u XV. stoljeću u Splitu i u XVI. stoljeću u Daima- tinskoj zagori, kao što mogu objasniti njegovu prisutnost po Slavoniji u XIV. stoljeću. Danas je prezime RADEKOVIĆ pretežno u Međimurju. S njima u vezi spomenuto osobno ime Radeka (Rad- + -eka) u službi prezimena, rasprostranjeno je danas među srpskim pučanstvom u Lici.

POPIS PUCANSTVA

Ne tako davno »armija« popisivača bida je u golemu poslu da bi se valjano obavio popis pučan- stva na početku devetog desetljeća ovoga stoljeća. Zadatak je nesum njivo golem, važan i skup. Popis- nice imaju ruibrilke za mnogo podataika od obrazo- vanja do zanimanja, od stanova do domaćinstava popisnika. Popisuje se, uz ostalo, broj goveda, ste- onih juinica, ovaca za prtplod, te odrasia perad, pče- le, traktori, kambajni ... U tom golemom nabrajanju podataka, ikoji će se poslije obavljenog popisiva- nja prenijeti na kompjutorsike vrpce radi statističke isu pučanstva izostat će, činj

dva podatka ~ ime se> iz kompJu j preziMč- ^ jnnogo važni svi traženi ipo- Vjerujem za !Statističku kompjutorsku daci na * * ^ £ 0 S» » ^ a pnda, ali bih obradu, > » WV a o d od utjecajmh povjemje ko želio da i men' 7mg„a i prezimena, ne samo u tra- liko su značajtia koflriie(niima našeg milenijskog ganju za vlast tiu, a neka su od njihposred- postojanja na drugih riječi, kad još nismo 00 zapisana p n j^ vlastitih pisanih spomenika. ijnaii vlastita F .ednako j e tako bogat, važan

/na* ldksiČki food* 1 Zan''m n nor praktičnu primjenu međusobnog Uzmuno np • P ^ kao §to se riječima spora- jezionog opc J • osohnkn imesnitma i preziime- — jeVSfidram o, tako se, opet, zemljopisnim nima ldentificiramO;^ ^ Bez jednog od

'Z T o ^ bi snalaženje u društvu bilo ouemc gućeno. Potpuno i posvuda...... in,enak ? £ £ o ^ " t r = j, T f .i, daMe, kome prbadaju Gtovomii (= Đovani), kome Johann, ko- PZe Tem (= 2an), /ves (Iv), kom e opet John (= Džon) JoU (= Huan), Jo«o (na portugal- skom)’, (na finskom), Juhan (na eston- skom), Jonas (na litavskom), Sean (-Šon, na^ skom), Diin (na flamanskom), Jan (na češkom, po ] skom), Janos (na mađarskom), pa konačno a u nas: Janez, Ivan, Jovan, iako to uvijek ne mora tako 11, o čemu je već bilo govora, ali jest tako da im je svima izvorište u hebrejskom imenu Johannes » og je milostiv«. A to značenje u praktiČnoj upora

96 •fliena nema ni'kalkve važnosti i većina Ivana, i mno- * ■ drugi, to etknološko značenje uopće ne znaju. Upozorit ću još na ovo. Riječi u rečenici, u odre- đenam odsječbu mašega govorenja, u diskursu, kako • jezikoslovci !to volimo reći, vezane su gramatič- ]cim odnosima koji omogućuju iskazati cjelokupnu oiuku. Ako koju riječ u govomom lancu ne izgo- vorimo razgovjetno illi je naš subesjednik ne primi dobro, pogodit će iz ostalog smisla našeg iskaza i onu ne dobro izgovorenu ili percipiranu riječ. S imemma nije tako. Ime se mora razgovjetno čuti da bi se primila poruka. Kontekst nam tu neće mnogo pamoći. Ona lako i brzo gube ono rječničsko značenje vezujući se za konkretnu osobu, za upravo tai zemljopisni objekt, i ti objekti postaju pravi irnenski (onomastioki) sadržaji: M. GOBEC, J. STRO- MAYER (a nitiko ne misli ni na kakvu gubicu / go- bjcu, ni na kakvog protuhu i probisvijeta itd.). Ili Bednfa (= rijeka), Prgomet (= selo), Krk ( = otok) zmači upravo to uza što su ta dmena pridružena. Njihov je sadržaj zemljopisnom (više nego značenj- skom) međom opasan. Kako se u imenima izgubilo leksičko značenje, imena se razliikuju zvulkovn.o (fonijski). Zbog toga ih uvijek s veoom pažnjom izgovaramo ili nastojkno čuti; često ih sričemo (glas po glas), ili zapisujemo slovo po siovo. iPitanje je društvenog bontona osobi kojoj se obraćamo, ili o kojoj govorimo, znati točno izgovarati i zapisati ime. Sjetimo ise, usput, kad telefonom primamo poruku, kako propustimo čuti koju riječ, a ipaik shvatimo smisao, i kako s naporom slušamo kad je riječ o imrnu iJi preziimenu. Tada se ne može ništa pro- pustiti.

7 nasa prezimena 97 A u popisu pučanstva mi smo propustili kom- pjutorski zabilježitii i obraditi ime i prezime. Imena i prezimena kao spomenici naSe opstoja- nosti, i našeg pamćenja u njima sabitog, kao riječi kojima se idantificiramo i prepoznajemo, kojima se uklj'učujemo u društvo postajući pravnc osobc, danas na ovom prostoru i u milenijski dubokoj verti- kali u vremenu,, nadopunjujti naš rječnički fond i iinaju golemo značenje u proučavanju svih naših jczika, materijalne i duhovne kulture svih nažih naroda. Imona i prezimena živa su i neprekinuta veza s drugim naxx>dima, o kojoj nam svjedoče, i povezanost s drugim kulturama u vjekovnoj među- sobnoj simbiozi i međusobnom prožimanju. Mnoge Jeksičke potvrde čuvaju se jedino u imenima i prezimenima. Proučavanje prezimenskih osnova i njiho- vili nastavaka, načina pridruživanja tih jezičnih seg- menata daju važne jezične (specijalno dijalekatske) podatke. Takva su proučavanja važna za stuđij stvar- nih i jezičnih inigracija, za proučavanje nastanka pojcdinih rodova, njihove brojnosti i prostornog razmještaja. Na imenskim i prezimenskim prožima- njima ne očituju se samo konfesijski i ideološki utjecaji nego u prvom redu etnički, i to svih naroda i narodnilt man jina s kojima živimo na ovom tlu i s onim narodima s kojima smo dijelili zajedničku povijest i primali od njih kulturne utjecaje narav- nini i zavojevačko-prisilnim kanalima. Sjetimo se ne tako davne fašističke iredente koja jc najprije htjela satrti naša slavenska imena i prezimena nasilnim potalijančivanjem u Istri i drugdje i onda neznanstvenim dokazima Širiti svoje aspiracije na naše krajeve i naše narode. Krcata nam je povijest zatiranja, upravo s pomoču imena, naci* onalnog bića u ovoj sferi naših spomenika, obilno i

98 široko rasutih u drevnim povijesnim vrelimn. Prako imeiia i prezimona naših istaknutih znanstvenika, putopisaca, umjotnika . . . prodrli smo u svijet i p rC- ko njih dokazivaili svoj udio u sv je tsk o j kulturi Mnoga ćc se imena još otkriti i valjlU L

7* 99 cije tuđim imenskim sustavima i uopće stupanj pri. lagodbe stranom etnosu. Studij spleta imensko-prezimenskih prožimanja m oguć je sam o na golem u korpusu imena i pre2ime. na kakav bi se m ogao dobiti ovim popisom ako ga unesemo u ikompjutorsku memoriju. Poredbena pro. učavanja imemdco-prezimenskog fonda s oraim „ drugim našim republikaima imala bi tada puno op. ravdanje, jer b i se proučavao imenski korpus koji je papisan u dsto vrijem e i po istim priincipima. Moramo biti svjesni da smo, propusthno li ovu posljednju priliku (navodno cemo se u iduoim popi- sima pučanstva registrirati samo brojkama), odgovorni pred budućnošću, pred znanošću o imenima i prezimenima (antroponomastioi), jer će njih prouča- vati i iduća pbkoljenja kojima nismo — sada na iz- maku XX. stoljeća, ikad smo imali tehniku da to učinimo — sačuvali ove neprocjenjive podatke, ove žive spomenike 'kojima su korijeni duboko u proš- losti. Uzalud je Vjerovati da možemo upoznati sebe ako poništirno ove vjerodostojne podatke vezane za našu osobnost, k oji su istvarani iz mužde za vlastitom identifikacijom, u kojima je sadržan povijesno uvjetovan motiv nastanka, spol, krvno srodstvo, frek- ventnost i razmještaj pojedinih rodova, a u vezi s njima i jezični podaci. Sredstva koja bi se uložiila za »ubušivamje« imena i prezimena na kompjutorske vnpce ili kartice neznatna su u usiporedbi sa sredstvima kad bi se ti podaci s popisnica prepisivali i sortirali ručno. Ta sredstva su zanemarljiiva uzme li se u obzir da pro- puštamo, možda zauvijek, priliiku da otrgnemo za boravu taj golemi fonid naših jezičnih, i ne sam jezionih spomenika. B ilo bi prijeko potrebno, ako doista nema sredstava da se naša imena S prezimena obrade, neka se makar sačuvaju na kompjutorskim karticama za druga. recimo bogatija vremena. Ali ih ne bacajmo u koš, pa u zaborav. Odgovomost za ttakav čin je golema. Već više od stotinu godma, a u posljednje vrijeme pogotovu, raspravljamo o jezičnim pitanjima s više ili manje stručne kompetentnosti, često irn- provizacijski, paušalno, katkad žučljivo s izvanje- zičnim implikaoijama. Ovi spomenici jezika, materijalne i duhovme kulture omogućili bi nam da o tim problemima govorimo znanstvenije i argumen- tirano.

A D R O V IĆ / HADROVIĆ

Za crnogorsko bratstvo u općini Ivangrad predaja govori da je rodonačelnik Andro svojevremeno primio islam i njegovi potomci dobili su po njernu prezim e ADROVIĆ, a vjerojatno su se prije zvali ANDROVIĆ. Jedna struja toga bratstva sad smatra da njihovo prezime glasi HADROVIĆ, jer da je nastalo po osobnom muslimanskom imenu Hadro i da je oblik ADROVIĆ dobiven neizgovaranjem suglasnika h. Za sličnu pojavu ja biih naveo ime albanskog sela Hajnovce na Kosovu i njegov današnji službeni lik Ajnovce u srps'kog pučanstva. I valjalo bi presuditi. Doista legenda i antroipogeografska istraživanja (V. Lutovac) imaju valjane razloge da se tako moglo dogodi'ti i da je u prezimemu ADROVIĆ doista za- kamuflirano 'kršćansko osobno ime Andro (od Andrć- as, grčkog porijekla sa značenjem »muževan«, »hrabar«). Dokaz bi, međutim, valjalo p>otražiti u starim spisima, ako siu sačuvani, ili u povijesnim vrelima. Obliku HADROVIĆ, koji nameće druga struja u bratstvu, ja nalazim valjamih razloga za njegovo muslimansko porijeklo u tim krajevima. Naime ne stoji kako moj čitatelj piše, da osobno ime Hadro ili si’ nije u nas potvrđeno »kao ni drugdje u muslimanskom svijetu«. Naprotiv muslimansko osobno ime Hadar (Hadrb) potvrđeno je u nas već 1470: Da vide. sad’ Hamiza beg’ svoja čov&ka imenom' Hadra * * cl g. 1503. u latinskom spomeniku: Hadar wayvode Čini se da je naš oblik varijanta muslimanskog imena Hajdar, a znači »lav«. (I napravimo digresiju, jer je zanimljivo kako imena motivirana lavom u'nas dolaze rijetko u upotrebu, usporedimo ih čestotom u drugih naroda: Leo, Leone, Leon, Lion, Leonardo, Leonides, Lew, Lav itd., ali su zato u nas imenske izvedenice motivirane vukom izuzetno bogate: Vuko, Vujas, Vukašin, Vujadin, Vule, Vučina...) Od imena Hajdar izvedeno je bugarsko prezime HAJDAROV, naše prezime HAJDARHODŽIČ, dok za naše prezime HAJDAROVIČ s najvećom frekvencijom u Međimurju, to ne mogu decidirano tvrditi. Naime u Šleskoj su česta prezimena HADRA- SZEK, HADROSZEK, HADRYS, HADRA, a na hrvatskom' sjeveru prezime HADROVIĆ, naročito oko Križevaca. Pitanje je koliko je, u Bosni i Crnoj Gori prisutno prezime HADROVIĆ, moglo doći sa sjevera, a koliko je ono tamo autohtona tvorevina od kojega su izvedena imena sela Hadrovci kod Banje Luke i Bihaća (dolaze i kao Adrovac, kao a druga tri sela u Srbiji). Za prezime HADROVIĆ u sjeverozapadnoj Hr- vatskoj isključujem tursko porijeklo, jer je potvr- đeno obilato i u povijesnim vrelima od pocedca

102 XVII. stoljeća kao HADROIC i HADROVIC s na- pomenama da su plemenitaškog roda. To prezime palazi se i u mađarskom. Areal tih potvrda upućuje njemačko porijeklo. Usporedi prezimena HADER Jh ADERRER, HADERMAN, HADERLEIN i dr.) po- tvrđena od XIV. stoljeća u značenju »smutljivac«, »svadljivac«, usporedi i mađarski glagol hadar »ne- razgovjetno govoriti, brbljati«. Svatko ima pravo da zakonskii promijeni oblik svojega prezimena. U ,tome je pravna zakonitost ja- ća od jezione normiranosti. Kao jeziikoslovac ne vi- dim valjana razloga da se naruši tradicija pisanja prezimena ADROVIC, koja je vanjski pokazatelj krvnog pripadanja zajedničkom bratstvu, i da se sa- movoljno uzima oblik HADROVIĆ, koji, čini se, ne znači posvuda ono što mu zagovornici žele pripisa- ti- muslimansku patinu i tursko jezično porijeklo.

BARIČEVIC

Prilično jaiko prezime, posvuda rasprostranjeno, ali ga je najviše u Sopnici kod Zagreba 178/45. Osobno ime Bđra (BARIĆ), Barica (BARIČIĆ), Barbara (BARBARIĆ) u vezi su s latinskim osobnim imenom i imenicom barbara, sve posuđeno iz grčkog barbaros sa značenjem »stranac«, »tuđinac«, »barbarin«. Barbara je, dakle, » strankinja«, » tuđin- ka«. Širenje imena pomogao je kult sv. Barbare od IV. stoijeća. U starohrvats'ko doba podižu joj po vršinama zavjetne crkvice kao zaštitnici gorštaka i brdara, kako nas upoznavaju toponimi Sutvare (< sancta Barbara), a o njezinu kultu svjedoče imena BaralBaricalBarek, najčešća žensika osobna imena u Hrvatskom zagorju.

103 b l i /buj, b u jas i al soiitska prezimena. PosKje BUI/BLJ stJ)r a ., • četrdesetak u 12 obiteljL

* » “ g T s S r /® i o«*« =»• „ Hvaru 28 = uporan u odgađanju odgo-

> «lin,“ a' *oB!“ j' moUle,i v<** ° zna“ “ J ojem traženju. bio uporan u ™ ^ BUJiC, BUJAK, BUJAC, S tim u ve^ ’ {-nC BUJAS itd. raspoređena su BUJLKAC, BUJ"* • ’ ^ jtojih je BUJAS izrazajto P ^ ° “L S T Ž / 7 9 ), a BUJAKA hna i u Hr- ŠbensJco preniu^ v prezimeoa sastav osnove buj. ali splitska . ^ m a Vjerujem , imaju drugu etkno- logiju. furlanskom glasi bui »drvema ^ T ^ liie k o « u francuskom bouille (buj) »po-

u F^ i o i i P rip *** P ° « ° j P” iiC; 60> i s k o j ammnolosiji. SpHtaki r o m a m m 6»;o/ -ve- S brodu za p i® j« P ^ ' o*1 “"= * a pmuat je i* sjeveraotalijaaskog Je“ cn^ J od"£ : ia- Stara splitska brodograditeijska obiteij BUI £ a la bi, dakle, prezime motivirano predmetom materijalne kuiture, slićno kao ^ P ^ 3®6^ . ]^ K.A, TESLA, VARICAK, BUDAK, ĆLTLRA i sL Usporedi splitsko prezime M U U A C IC , koje P- Skok (II 450) dovodi u vezu s muljaća (< mugliaoca) » a- rilo u kojem se sob riba«. U Splitu postoji i dartas nadimak Bujol »brod &ki kablić« i ^adimak Bw/a, ali smatramo da potooji na^imair nije u vezi s romanskiin tumacenjein cn-oga prezimeua, jer ovaj nadimak pridaje se

104 leou a brzu ćovjelai* 1 P° tocrwe kao antipod od „•ara pučkom tumačenju prezimena BUJ/BUI koje jjjačilo u Splitu »silno izraslog, silovitog čovjeka«. fiaime nrnoga gore navedena prezimena potjeću od hipokorističnog imena B«/o i s1. nastalog od dvo- ^■anih imena BujsUtv, Bujmir i sL raznim nastav- cima u imenima Buj-ša, Buj-ka, Buj~an, Buj-ić, Buj- ^s...V svima je njima slavenska osnova bujb »obi- »razvijen«, »brzorastući«, koja su znaćenja i u izvedenom pridjevu bujan, u imenicama bujad ^iivlja paprat«, bujica »brzi tijek vode« itd. Ovi- me ne isključujem sasvim ni slavensko porijekio splitskib prezimena BUJ izravno od pridjeva bujt, »obilan«, »silno izrasli, silorit čovjek«. Kako nemam važnih izvanjezićnih podataka, dje- lomićno se ogradujem od predloženih etimologija. Kaime siićno se ime može pratiti i na jugu do Alba- nije. Usporedi bujan »duboka lokva«, bujane »vrt- log u rijeci«, Bujan — ime selu u sjevernoj Albani- ji, a vjerojatno su sve rijeći u vezi s giagolom buis »šikati, vreti«, kao i bul'e »klica«. Upravo znaćenjem sve ove rijeći neki aibanolozi dovode u vezu sa siav bujan, bujica. Prezime BUI/BUJ možemo pratiti i preko mora, u Itaiiji: BUI i varijante: BUE, BUO, BOI, BOU, BO, BOVERO, BOVARI, BOVETTO itd. Naš obiik BUI dominantan je na sjevem Italije. Svi se nave* deni oblici izvode iz osnovnog b o v e (pl. bubi) »govedo«. Odgovarala bi im naša prezimena BIČIĆ (: bik), BAKONJA (: bak »bik«), VOLUJIČ, VOLA- RIĆ, VOLODER, GOVEDIĆ itd, koja su nastala, kao i talijanska, metonimijom preko nadimaka i sl. Ći- ni se da pućko tumaćenje prezimena BUJ/BUI u Splitu ima veze s nastankom tih talijanskih pre- ZDirvi3.

105 ĆURČIJA

Prezime rasipTostranjeino po nekadašnjoj Vo' • krajini i u Imotskoj krajini. S njim u vezi je ^ širenost prezimena ĆURČIČ: Slavonska PožegaP^ Doljani (Otočac) 61, Hadžićevo (Titova Korenica) 69, Spanat (Podravska Slatina) 48, Vrebac (Gosni^t 12 i Zagreb 28. ’ Turskog je porijekla i označuje »obrtnika koji pravi ćurkove (muške kapute opšivene krznom)« »krznar«. Usp. naša prezimena KRZNAR, KRZNA- RIĆ.

DELIJA / DELIĆ / DELIBAŠIĆ

Prezime DELIJA rasprostranjeno je u Hrvat- skoj po rubovima nekadašnje Turske carevine: Bi- binje (Zadar) 39, Brnaze (Sinj) 39, naselja u metko- vićkoj općini 76, i na kraju oko Zlatara 140. Kudikamo je obilnije potvrđeno i posvuda rasprostranjeno prezime DELIĆ, izvedeno od Delija sažimanjem središnjih slogova od starijeg oblika D£L(IJ)iĆ, o čemu svjedooi produženo i u prezimenu DELIĆ, kao i u prezimenu KADiĆ od KAD- (IJ)IĆ (:kadija »sudac«). Usporedi Marln dvor, od Mar(ij)in dvor, u Sarajevu. Delija je turska imenica i znači »junaka« »silni- ka«, »naprasita čovjeka«. U Turskoj su delije bile poseban rod konjice i posebni strazan ikod turskih dostojanstvenika. Bilo je svakako dovoljno motiva za prezimena kod naših kršnih Diinaraca. U vezi s ovim je i prezime DELIBAŠIĆ raspros tranjeno po Krajini i osobito po Bosni. Od turskog deli »silovit«, »mahnit« i baša »starješina«.

106 PASTUOVIĆ

Prezime se nahodi u ovim naseljima: BoŠnjaci fžupanja) 22, Budrovci (Đakovo) 16, Gradac (Dmiš) 7 4 Mala Plana (Perušić) 28, Pregrada 6 , Sv. Rok rGračac) 41, Županja 8 i Zagreb 9. Izvomiji lik sa siiglasnikom h — PASTUH zabilježen je oko Nove Gradiške, a oblik PASTUHOVIĆ na istom terenu die i PASTUOVIĆ. Čini se da se neki nositelji to- _a prezimena kolebaju u pisanju i pišu ga dvojako. Prezime PASTEŠKO (Našice) vjerojatno je rusin- skog porijekla. prezimena su od iste osnove koja je u glagolu pasti/pđsem »čuvati stoku«, »toviti«. Od iste je osnove imenica pastir, odnosno imenica na -uh pastuh (kao pjetuh, konjuh »čuvar konja«). Ova imenica ima u mnogim slavenskim jezicima (dijalekti- xna) značenje kao i pastir. Kao prezime javlja se u bugarskom i ruskom — PASTUHOV. U nas u Lici u vezi sa značenjima »pasti«, »toviti se« pastuh je označavao »jaka čovjeka«, ali se sve više širilo zna- čenje »priplodni konj«, »angir«, koje značenje da* nas prevladava, a u vezi je s glagolom pasti/bpasti koji znači »oploditi (u sisavaca)«. Smatram da su naša prezimena sačuvala prvotno značenje koje je u imenici pastir.

ŠUJEVIĆ

ŠUJEVIĆ je rašireno po Istri, i to u Pazinšćini. U vezi je s velikom porodicom prezimena: ŠUJA- RIĆ (istoona Slavonija), ŠUJICA (istočna Slavonija), ŠUICA (Pelješac i Vrginmost) i ŠUJ (istočna Slavo- nija).

107 • tih prezi'meaia stari slaven&ki prid- U ^ Z i znači isto što i »lijevi«. Rijeka ŠVICA jeV Mni znU dakle, »ljevica«. Nadimoi od kojih U nTstala navedena prezimena davani su hili pr. 9U v ^ r u k im osobama, onima koj! su radili li- S T . iUom . v « " c,nj° i sto [T " ' o « > & * & * ' suglasn.kom ». Sto je £ *i,a pojava i« dmgim njaiSuna. (= m. kovet), U >iO U (= L»v'Ste) u vezi S ovim prezimenima spomenut ou već votovo iščezlo prezime KRSNJAVI, koje je nosio naš ministar za bogoštovlje i nastavu Izidor Krš- . . Mg45__1927), povjesmičar umjetnosti, slikar riveučilišni profesor. To je ime češkoga porijefcla i znači »ljevorulki« (kršdavy). Uaporedi prezimena nod natuknicom LEVAK.

ZVONARI

u današnjoj »elektrons'koj« eri čovjek sve rje- đe stiže da se bavi sobom, postaje sebi samome sve veoi stranac. Shvatljiva su u isto vrijeme sve češća pitanja: tko sum i odukle sutn? Ne crtaju se uvijak rodoslovna stabla, ali se prezimenom sve više traga za vlasti'tim korijenima. Prijatno mi je kad pročitam u pismima svojih čitatelja da su ovi razgovori o prezimenima dali pobudu nekima da proniču u zavičajnost, u mate- rinski jezični idiom, u motiviku postanka svojih prezimena, u otkrivanju obilježja, koja su kao bitne i sabite obavijesti zgusnuta u prezimenima. Spo- znaja o sebi i svojima pouzdanija je i čvršća što su joj korijeni dublji, i što u njih dublje pronik- nemo.

108 Upravo čitam pismo Stojana ZVONARA. Pise kako je u Bosains'koj krajini upoznao preko 220 do- jnaćinstava s prezimenom ZVONAR. NaSao ih je i Kolu kod Duvna i u Duvnu, u Podravimi i Međi- murju, Bjelovaru, Zagrebu, Varaždimu, Beogradu. (Ima ih i drngdje: Jastrebarsiko, Zlatar, Trojstvo ...) 1-i ZVONARI priređuju svoja zborovanja. Na pos- Ijednjem (1980) bilo ih je 300. Zele pisati »porodič- nU« rnonografiju, jer smatraju da su istoga roda s korijenom dubokim preko 500 godina. Ima, naravno, u tom zanosu pri traganju za svojim korijenima d biljeg amaterizma. Radi se, naime, o prezimenima kojima je motiv zanimanje, kao KONCAR, RIBAR, SUDAR, KOLAR, STUPAR • • • Takva prezimena nastala su u feudali- ^niu kasnoga srednjega vijeka pri razvijenoj podje- li rada i razmjeni dobara, kad se na trgovištima i oko srednjovjekovnih burgova naseljavaju obrtnici. Spomenut ćemo samo neke od starih obrta po feojima su moitivdrana imena naselja poput: Konča- ri (u Lici), Ribari (kod Karlovca), Tkalci (kod Kra- pine), Užarevci, Svinjarkovci, Kovačci, Hmeljinci, Creparjevci (kod Đakova), Kozari, Prašćari, Škrinja- ri, Krušvari, Kavci (= Tkalci) (u Istri) itd. i prezimena: brodar (BRODARIĆ, BRODARAC), putar (PU- TAR, PUTAREK), cestar (CESTAR, CESTARIĆ, CESTNIK), cimerman »tesair« (CIMERMANČIĆ, CI- MERMANOVIĆ), ciglar (CIGLAR, CIGLARIĆI, OI- GLER), fišter (lat. pistor) »pekar« (FIŠTER, FIŠ- TEREK, FISTARIĆ, FIŠTROVIĆ), iglar (IG LIĆ ), konjar (KONJAR, KONJEVOD, KONJAREVIĆ), koiar (K02AR, KOŽAREC, KOŽARIĆ), krznar (KRZNAR, KRZNARIC, KRZNAREVIĆ), navdar »k o ji pazi, bdi- je nad gospodarevim imanjem« (nadimak NADAR), lokotar (LOKOTAR), lončar (LONČAR, LONĆAREC,

109 T nNĆAREK LONCAREVIC, LONCARIC); bogner, m Bo*en .luk« (BOGNAR, BOGNER), isto Sto njem. Bof ^ l UKARIC, LUKARSKI), puškar

5 -

pandur/bandur (PANDUR, PANDURO- VTC BANDUR i sl.), (o)strugar (STRUGAR, STRU- CARlC) rakar (RAKAR, RAKAREC, RAKARIC), rG- eoia (ROGOŽAR), so/ar (SOLAR, SOLAREC, SOLA- RICEK SOLARIC), strelar (STRELAR), šćitar »Sti- tar« (SCITAR, SCITARAC), šiptar »tokar« (od njem. Srhifter) rasprostranjeno po Slavoniji (ŠIPTAR, ŠIP- TARIĆ) šoštar »obućar« (ŠOŠTAR, ŠOŠTARAC, SOŠTAREC ŠOŠTARCEK, ŠOŠTARIĆ), teiak (TE- ?AK TEŽACKI), trobec (TROBEC, TROBENTAR), tobolčar (TOBOLCAR, TOBOLĆARIC), torbar (TOR- BAR TORBARAC), uzdar (VUZDAR, VUZDARIC), uiar’ (UŽAR UŽAREVIC, VUŽAR), valpot »vlaste- linski povjerentk koji se brtne o njihovim dobri- ma« (toponim Valpovo, prezimena VALPOT, VAL- POTIĆ VALPUTIC, VAUPOT, VAUPOTIC itd.) ... Uz primorje je utjecaj talijanskih obrta kao što su: buter »bačvar«, bikar »mesar«, barbir »brtjač«, ma- naval »ispomoćni radnik«, kalafat »brodograditelj«, marangun »drvodjelac«, kaliger »cipelar«, pitur »h- čilac«, tintor »mastilac«, spacakamin »dimnjačar«, picigamorto »mrtvozorac«, macakan »šinter«, »živo- der«, iakan »klerik« ... itd. koji su zbog prilično ranog ustaljivanja hrvatskih prezimena češće bivali motivom nadimaka nego prezimena. Sjetimo se usput još jednom imena ulica uokolo staroga Grade- ca u Zagrebu: Mesnička, Šoštarska, Šloserska, Zvo- narnička (ondje je bila stara radionica zvona), M t narska, tako je u Rijeci npr. Utarska, tako je u Du

110 brovniku Zlatarska, Crevaljska ( = postolarska), tako jc to u svakom našem starijem gradiću bilo, a etrdje, na sreću, i ostalo. Novija zanimanja: lijećnLk (za staro vrač, vračar, VRAČARIC), veterinar, bra- r mehaničar... udomaćila su se kasnije, kad su rezimena već bila ustaljena, a ovaj tip njihove tvorbc izvan uporabe. Zanimljiv je siučaj i s OPAN- CARIMA. U južnoj, dinarskoj, stočarskoj Hrvatskoj Jie su se opanci mnogo nosili, gotovo je svatko znao skrojiti i izraditi opanke, ondje opančara nc- xna kao zanimanja ni OPANČARA kao prezimcna. Nasuprot, u sjevernoj, panonskoj Hrvatskoj bilo je mnogo obrtnlka opanćara, pa ondje nalazimo i »jako« prezimc OPANČAR. Slično je i s prezimenom RIBAR- Svako značajnije selo nije moralo imati kolesa- ra, tkalca, kalafat(ić)a ( = brodograditelja), ali je svako oveće selo imalo kovača, zato su KOVAČI sa 9 850, KOVAČIČI sa 10.500 i KOVAČEVIĆI sa 14.500 nositelja tih prezimena, zajedno uzevši osnovu ko- vač, kudikamo najbrojnija prezimena u Hrvatskoj (po nedavno objavljenim podacima Vesne Zečević). Slično je s KUZNJECOVIMA (kuznjec = kovać) u SSSR-u, sa SCHMIDTOVIMA (= kovač) u Njemač- koj i SMITHOVIMA (= kovač) u Engleskoj i Sje- vernoj Americi, kako smo to već jednom naveli. Ne zaboravimo da je u malobrojnoj naseobini lako bilo po nazivu za obrt prepoznati obrtnika, da su se obrti u srednjem vijeku ncisljeđivali, pa su prezimena po njima rano postala i ostala nasljedna. Tako je bilo d sa ZVONARIMA. Svaka je župa najčešće imala i svojega zvonara. To se uzgredno zanimanje redovito nasljeđivalo i zarana postalo motivom mnogih prezimena: ZVO 111 NAREK (u Hrvatskom zagorju), ZVONAREVIC (u Slavoniji), ZVONARIC (u istočnoj Slavonijj i oko Karlovca, a odatle je preneseno i u gradišćanskih Hrvata) itd. Zato među ZVONARIMA na takvom širokom arealu ne valja tražiti srodstvo. Mnogo ih je npr u Sloveniji (Slovenj Gradec, Iitija, Kamaiik, Breži- ce, Smarje). U najvedem broju slučajeva zajednič- ki im je samo motiv. Zanimljivo je da prezime ZVONAR ne nalazimo uz primorje, ondje su se s romanskom kršćanskom terminologijom udomadili talijanizmi katnpanar re- meta (prezime REMETIC) i sl.

BASTAIC

Pismo na koje odgovaram stiglo je iz Karlovca, Ondje i po Kordunu BASTAICI su potvrđeni u Pr- kosu Lasinjskom 33, Krtinovou (Vrginmost) 11 Mudrićima (Slunj) 15 i Žrvnici (Slunj) 6. Inačica' BASTAJIC rasprostranjena je oko Belog Manasti ra, Pakraca i u Uoku. I u Kordunu i u Slavoniji potpisuju se kao BASTAJA i prezim e toga oblika najrasprostranjenije je u selima okolo Slunja. S njima je u vezi prezime BASTALIC a prostire se oko Zeline (Adamovec 22, Moravče 26, Paukovec 27, Crvena Ves 117!) te oko Đurđevca 26, Garešni- ce 29 i u Zagrebu 16. Od istog je korijena BASTASIC, prezime koje je frekventno oko Jatrebarskog (Drašći Vrh 64, Ru- de 3, Staničić 3, Tisovac 2) i oko Virovitice (Hadži- devo 11) i Vrbovca (Lipice 37). Prezime je nastalo po zanimanju njegovih prvih nosilaca. Riječ bastah potvrđena je od XVI. stoljeća u Dubrovniku i znači nosača. Potječe od srednjo-

112 vjekovne Iatinske imendce bastasius Od skog lika bastasi napravljen je analogijom o S K S ' nine bastah, kao što je u DubrovSi i ^ * Jed' y,asi « gr£. BUsitos) = Blal) postf»,0 ime Srodnost joj u grtkora glagc,lu bJ°’. 5to znači »oiosim«. ^iazo

O i imanice ba sia h nastalo jo prezime BA JIC u krajiu Jtoji ne ,pomaje giaSa a „ ,„a koji imaju h po glasovnim Zakonima hrvatE. ga jezika nastalo je prandlno prezime BASTASIC

CEH

Pismena želja za objašnjenjem stigla ie bez ikakvih podataika, a prezime je teško objašniivo U sjevernoj Hrvatskoj i u Istri ono je vrlo rasprostranjeno. Osobrto je često prezime u međimurskim selima: DomaŠinec 12, Mačkovec 14, Novakovec 26 Šerikovec 12; u Istri osobito u Pazu (Pazin) 28- oko Jastebarskog: Kopač-Dol 22, G. Reka 49; u Varaž- dinu 12, Zagrebu 25 i po Slavoniji. Prezime je ku- dikaimo rasprostranjenije po Sloveniji: oko Kam- nika, D. Lendave, Krškog, Ptuja, Murske Sobote Ljutomera, Maribora, Gorice, Konjice, Ilirske Bi- strice, Sežane i Tolmina.

Od te su osnove izvedeni CEHIC: Katun (Poreč) ffi idmgdje po Jstri; CEHAK oko Bolog M anastira, CEHKO u Humu (Donja Stubica) 44 i drugdje no Zagorju kao i CEHO, a CEHULIC oko Zlatara (Gra- be 123, Veliiki Komar 100) i oko Zeline. Da je riječ o osobnom imenu Cesko upuouiu vnvrT1121 CEŠK° Obrovo (Dugo Selo) 12 i CES- ivUVIC na širokom arealu kao i prezime CEH te slovenska prezimena CEHAK (Ljubljana), CEHO- (Lltlja- L°gatec, Laško, Celje, Brežice, Postoj-

8 nasa prezimena 113 v (Kamnik, Ljubljana) , Gorica, Sežana), CEHUN na itd. roda (etnonim) Ceh se « nas pojav- Ka0 ime « ^ das; ijeća> a neka navedena prezn Ijuje tek od XVI. st su gQ ramje, mena i topomma Ce V podataka da su i to u kraje^ a -eški doseljenici. se ondje udo etnonim susrećemo u nas Prije XV. stoljec (odakle pejorativni etao- Bohemus, Bo(h)em, naši pokrajinski pe- nim Pentuc, kao np- ^ g naknadnim konotaci- jorati,i - da „ ^ preziraenima jama). Sva je p značenja lmemce ceh CEH valja Preg 1!pastir(ie) goveda«, »sluga«, koja znači »dj 7Uačenja imenice junak u ju- ka0 što su ip o oj kc v sloveniji češko znači

»demona koji s im£ čeh potvrđeno je vrlo kastog čovjek «. 0 ^ . Mehu) { vjerojatno rano (legonda . )>dječak«. Jedni ga etimo- je tnot^virano » e ^ J ^

£ p o r I od toga predloška imena sl) a drugi etimolozi supomraju osnmm celeh »sluga«, »najamnik« od istog korijena koji je u ce- Ijad(in) i s vezama u baltičkim jezicima kel).ei}. Meni se čini da su Cehi (selo u Turopolju) etno. nimskog postmtja i znače »Ijudi iz se ondje naselili«. Naime isprava iz g. 1228, izaana prigodom prodaje zemalja u Turopolju, zove to se lo Boyemorum terra (= češki posjed), a ne to m a đa isprava (1257) navodi terra populorum qui di- cuntur Chehy (= zemlja žitelja koji se zovu Cesij.

114 h a r m ic a r

Hefrekventno prezime s malim područjem pro tiranja: Prelog 7, Slavonska Požega 5, Samobor 9{ elo Horvati) 18, Kutina 7, Varaždin (selo Remeti- nec) 30, Dugo Selo 6 . Ova koncentracija prezimena na nekadašnjoj za- grebaokoj i varaždinskoj županiji svjedoći o njegovu ^iađarskom porijeklu. U ovim krajevi-ma sačuvala se ] imenica harmica »mjesto gdje se ubiru tržne nristojbe«, »carina«. Dolazi od mađarskog har- j^incz u značenju »trideset«, a onda »tridesetina«, isto što i latinski tricesima. Kralj Sigmund (1368— —1437) odredio je god'me 1405. da se ubire 30. dio vrijedinosti robe pri uvozu i izvozu »na mejah kra- ljevstva«. Ta praksa bila je još starija. H arm ičar je ubiratelj poreza u harmici. Harmi- ca se zvao današnji Trg Republike u Zagrebu u podnožju starih gradova Gradeca i Kaptola, gdje su se te pristojbe ubirale. Harmica se nalazi i u Karlovcu. Slavenska imenica t r g uleizi dijelom u to seanantioko polje.

HOLCER

Rijetko prezime njemačkog porijekla, prošireno uglavnom po Slavoniji. Nije staro prezime u nas, jer se javlja u vezi s tuđinsikom eksploatacijom slavonskih šurna koncem XVIII. i u XIX. stoljeću. U njemačkom jeziku tvoren je od imenice Holz »drvo« i etničkog nastavka -er, pa znači »stanovnika šume«. Prezime u Njemačkoj zabilježeno je od XIV. stoljeća. Usporedi sličnu motivaciju u našim prezimenima DUBRAVCIC, GORANIN, LU2ANIC i sl.

115 Holcer u našoj šumarskoj terminologijj u |> dobha u XIX. stoljeću drugo značeuje: bio fc * »radnik koji u šumi utovaruje drva«. Vjerojatno Z to znaćenje i u hrvatskih HOLCERA, koji se u vitici i Vukovaru pišu izvomo — HOLZER. Slične su motiviranosti prezimena turskoga r* rijekla CESEDŽUA, CESKOVIC i KESEDZUA t KESER, KESERIC od tur. keser »kosor« i kes&i »onaj koji sijeće«. Lik Muse KESED2IJE u narod. nim pjesmama zamućuje m otiv »sjećenja fglava), j nameće nam u prvi plan junaka megdandžiju, koje- nm i Marko Kraljević priznaje junaštvo i srćanost.

KN'APlC

Ovo je prezime prilićno jako, a rasprostranjeno je po Istri i sjevernoj Hrvatskoj. Najviše ga kna oko Labina (Gondolić 15, Klavar 17, Ripenda-Vrbanci 46, Stanišorvi 48, Topid 26), u Puli 25, te u Adolfaveu (Podravska Slatina) 20, Belici (Cakovec) 12, Donjeni Bazju 13, Drenovcu (Ludbreg) 123, Kalnićkom Lju- beju 29, Knapiću (Ivanec) 21, Sokolovcu (Koprivni- ca) 18 i Zagrebu 31. Ostali su oblici KN' AP u Klanjcu 2 i Zagrebu 10, KN'APEK u Hercegovcu (Gareinicaj 4, Pobrđu (Vmkovci) 6, Velikom Grđevcu 12; KNAP- ĆEK u Iloku 6; potalijanćeni oblik KKAPI na Rijeci 3, a vjerojatno ovamo pripada i NAPIC (Rijeka). Prezime je od imenice knap, koja je k nama doi- la iz njemaćkog već u XV. stoljeća. Usp. Kmppe (: Knabbe) u znaćenju »vojnik«, »ititonoša«, »pratt- lac«. Knezovi Frankopani nazivaju knapima svoje .lubodnjake, koji niso duim kH na tlaku, euju đaću i ođlaze m vojou siukbu nja gospodaru u ratnim p>ohoduna.

116 • poiožaj knapi su obiljcžili imenima nasdja u toiima su živjeli. U labmslcoj općini, na prunjer, scla nose ime Knapići. Usporedbe radi, prezime KMET i toponimi Kme- ti ddaze u istom areahi.

LAFĆEVIC

prili^o brojno prezirae. Najviie je zastupljeno ovim naseljinia: Bršćanovo (Glina) 14, Cvijanovk^ ^Brdo (Slunj) 61, Gomje Podgorje (Vrginmost) 50, (Cnezovljani (Kostajnica) 31, Udbina 11. U vezi s ovim prezimenom su LAP Rijeka 1, LAPAS Badlje- ina IPakrac) 56, Ciglenica (Gare4nica) 7, Đalcovo 2; LAPĆlC Smrdelje (Sibenik) 126, LAPIĆ Ćithik (Sinj) 52 D. Nikiić (Slunj) 151, Srpski Blagaj (Shmj) 8. Izvomo je prezime HLAP Velševec (Velika Gorica) 19, Trebarjevo 2, FarkaS (Sisak) 2, HLA- pćlć Benkovac 9 i Orehovica 24 (Prelog), Fućki 18 i Klavar 8 (Labin), Varažđin 11; HLAPEC Psarjevo Goroje (Zelinaj 26, Otok (Zagreb) 6, Našićka Brezica 5, U pcrtonjim prezimenima zadržan je suglasnik h, fcoji je nastao u prvospomenutim prezhnenima ras- prostranjenim podrućjima u kojem se h ne izgovara. S »ilirskom« osnovom lap- ova prezimena nemaju mkakve veze. HLAPĆIĆ je potvrđen od XV, stoljeća u Jibeo- skoj okolici, od XVI. stoljeća HLAPOTIĆ, a HLA- POV od XVIII, stoljeća. Osobno ime Hlapota potvr- đeno je od XIV, stoljeća. Sva se prezimena izvode iz osnove hlap, (choIpt») u znaćenju »rob«, »kmet«, »težak«; to je uglavnom naziv na najniži društveni stupanj po regulama vla- dajućeg staleža onoga vremena. Iz tih temdjnib otaćenja razvijaju se p>oboćna: »siuga«, »neotesan

117 čovjak« i sl. U Lici susrećemo imenicu s promjenom poćetnih suglasnika h l u kl, pa ta imenica klapac znači »momak«. Usporedi i prezime VRKLJAN.

Kao osobna imena Hlap, Hlapac, Hlapen, Hlapo- je, H l a p o t a ... potvrđena su od XII. do XIV. stolje- ća Sva su ona zaštitna, profilaktična imena, poput imena Rob, Sluiica i sl., koja su u takvu ili u izmi- jenjenu liku rano počela preuzimati službu prezimena.

MALARIC

Staro je prezime u Hrvats'koj, ali nije hrvatskog porijekla. Nalazimo ga u Garešnici 6; jako je gm- pirano oko Krapine (Polje 24, Suselj-Breg 9, Miha- ljev Jarak 66, Krapina 6). Nadalje ih nahodimo u Mostovima (Cazma) 6, Osijeku 5, Turnu (Varaždin) 13, Veliškovcima (Valpovo) 6, Zagrebu 18. Prezime se ne da tumačiti slavenskim jezičnim sredstvima, a proteg njegova razmještaja od Krapi- ne do Valpova upuouje na njemački utjecaj. Na tu vezu upozoravaju slovenski MALARICI u Čmomlju, Murskoj Soboti i Mariboru. To je jedinstven areaL Imenica i prezime malar/MALAR potvrđeni su u Zagrebu već u X IV . stoljeću. Imenica ima značenje »ličilac«, »maler« (istog porijekla), a mogla je ozna- čavati i »slikara« i »fotografa«. Ovo potonje znače- nje ne dolazi u obzir kao motiv prezimena MALA- RIĆ, jer su fotografija i fotografski obrt u nas došli krajem XIX. stoljeća, dakle nekoliko vjekova nakon pojave prezimena. Posuđeni apelativ malar u vezi je s glagolom malati/maljati, molovati i sl., koji su u vezi s njemačkim korijenom mehl »brašno« i di- jal. malen »prem azivati« i sl. A li nas ne zanima etimologija riječi, nego porijeklo prezimena. Ono je,

118 . kle, motivirano zanimanjem. Domaća riječ ličilac stala je u nas kasno, zato su preuzimane tuđice; sjeveru njemački malar (MALARIC je »sin mala- n j^ao što smo već na dtrugom mjestu naveli da ^ HADŽIC »sin hadžije«), a na jugu talijanski pitur (od latinskog pictor »siikar«, »liči-lac«), s kojim je 1 vezi glagol pingere »slikati«, »ličiti«, od koje su snove nastali stariji oblici pinctor i pentur, od ko- °jh su dalmatinska prezimena PINTORIC i PENTU- RlC potvrđena u Zadru u XV. stoljeću. U isto vrije- u Dubrovniiku se »slikati« kaže pengat, a »sli- )Tar« je pengatur. Mavro Vetranović ( 1483— 1576) u svojoj »Pjesanci u pomoć poetam« pjeva; » . . . a pengatur vrhu svega ima volju i oblasti da ne štedi nijedne masti, kako hoće da sve penga...«

U tim stihovima dolazi umjesto turcizma boja stara slavenska imenica mast. U desetercu; »Ruke su mu krvlju omašćene« očito se ne misli na masnoću, ne- g0 na obojenost (krvavocrvenih) ruku.

SAMSALOVIC

Areal ovog rijetkog prezimena je istočna Slavo- nija (oko Vukovara, Županje, Vinkovaca) i Zagreb. Zabilježene su dinačioe ŠAM SALOVIĆ (Otok) i SAM- ŠALOVIĆ (Zagreb). Svi se likovi izvode iz turskog simar »kuna bjeMca, od čijeg se skupocjena krzna prave ourkovi (kaputi)«. Semantičkim asocijacijama počkije šarnšal značiti »mešetara«, »trgovačkog posrednika«, u kojem je značenju riječ potvrđena u Bačkoj u X V III. stolječu. Usporedi naše i bugarsko prezime SAMSAROV.

119 zeisler •me a došlo je ’k nama preko Vrlo rijef^0 u Varaždinu i Zagrebu. U Za- niemačkog- Nalazi j^aćen a grafija CAJZLER. grebu je izvedeno je dz oblika Zeisel, prezime Zfci> om njemačkom glasio zisel. kojd je u srednjo j e)com slavenskog (čeSkog) Smatra se da je « naziv za pticu konopljarku, porijekla ^ j ! menom ta imenica asocijativnim pu- zelančicu. S vrei wtrgovca pticama«, 1 »ptičara« tem p o^ J e Zn*te n \ a , P<> *w i Prilici- 1 u Prezi' uopĆC’ n tl S t z a p is ^ « Regemsburgu 1348. i nienu u j« oblik a CAIZEK ^ r t v U i n 3) tetoga ponjekl,

ŽAGMEŠTAR

i irailcavsko i slovensko prezime. Danas

S i " t S ‘ “a tioifS L n jem a a e rijeSi saga ( = Sage) .pila. i starokajkavske posuđenice meS.ar .maJ; s,or. koja toa svoje ishodište u lat. magtster » č , . teU-.'od koje je i njemačko Meister u slovenskun prezimenima. , * Jednostavnije je i kudikamo češće prezime 2A- GAR (najčešće po kajkavskom terenu l po nekada njoj Vojnoj krajini), ŽAGARAC (po Slavomji), ZA- GER (po Prigorju) i sl. U svima je osnova saga »pila«, pa su to pilari, čije je prezime motivirano zanimanjem. Njemačkim utjecajem u doba bezo - zirne eksploatacije naših šuma od stramh za upac

120 se mnogo njemačkih riječi u našu šumarsfcu ^rminologiju. Usporedi ovdje obrađeno preainve HO LCER-

IMENSKE NAGRDE I KRABULJE

Sobi tek vrlo rijetlki iizmisle i oblikuju ime ili prezime. U našim povijesnun dokuimentima već od X I. stoljeea kad još prezimeina ndsu bila ustaljena, nalazimo minogo, najčešće, humorističkih nadimaka. Nekada su to straine tvorbe kao g. 1080. Cacaunti (»seri mast«); u Zadru, X III. st. Butadeo (»svrgnibo- ga«), na Rabu Cagalupi (»lovivuk«), na Krku Mir- garnbo (»motrinoga«); ali su hrvatski nadimci po njihovu uzoru, još drastačnijii: Češiguz a Goriguzica u XIII- st. u Dubrovniku, a stoljeće kasnije Gladiko- sa i Prdikobila... Tada i kasnije u Zagrebu se bi- Iježe: Babuder i Babojeb (XV. st.). Slično je bilo i u dmgim naširn srednjovjeikovnim gradovima u to doba kad je istih osobnih imena bilo sve više, a prezimena su bila u nastajanju. Imena, prezimena i nadiimak nadijevaju drugi. Ti 'drugi katkad neprijatne motive sabiju u ime. prezšime i najčešće u nadimak (kojd obično živi i umire s osobom), a njihovi nositelji nastoje ih pri- ikritd ili tumačdti po svojem nahođenju. Tako nastaju svojevrsne pučke etim ologije. Jedni žele svojem imenu pribaviti »dolično« porijeklo. Zrins'ki i Frankopani tražili su ga u rimskim patricijskim imenima. Siično čine neki i od naših či- tatelja. Gotovo su uvijek to etimološki promašaji. Drugima su oko prezimena ispredene priče. CUč- KOVIĆ mi piže kako su njegovi preci u doba Tu- raka čučali na straži; KRALJIC navodi kako su 121 njihovi stariji biU ‘lake; ° d,i>tk »mali kralji« (Kraljić); za BEZJAKE se misli podrug. Ijivo da su bez jaja (P. Skok). U takvim legendama koliko god bile netočne, saćuvan je jedan dio stvar- nosti, jedan dio životne istine, koji se naknadno u zbilji života vezivao uz prezimena. Treći su prikrivali pravi motiv nastanka imena i prezimena preimenovanjima poput stanovnika Zl0. sela, koji toponim mijenjaju u Pirovac, ili poput stanovnika Mrcina u Konavlima, pa Mrcine postaju Dubravka. Tako se i prezime Deriguska promeće u DERIHUSKA, kao i druga: Zlokovići > ZLOKOLI- ĆI, Bezumić > BIZUMIĆ, Kuspilić (= kusasto piie) > KUŠPILIĆ, a ćabarkapa > ČAVARKAPA. Koliko je to s narodnog gledišta »opravdano«, dokazuje prezime srpskog kosovskog junaka Miloša KOBILI- ĆA (f 1389), koje postaje u narodnoj pjesmi OBI- LIĆ, jer prezime takva nacionalnog junaka ne treba asocirati na lcobilu ili kopile (KOPILIĆ), ali o tom prezimenu postoje i druga tumaćenja i obilna lite- ratura. SJićan je sociološki aspekt prisutan i u izboru osobnih imena u književnim đjelima, koje je u na- šoj znanosti o književnosti gotovo nenaćet. Puški- nova Kaćuša (ne Jekaterina), Nalješkovićeva Maruša (ne Marija), Držićeva Petrunjela (ne Petronija, npr.) predodređene su imenom za subrete i sluškinje. Imaia neželjene djece, ostavljene pred vratima ili na oknu nahodišta u XVII. i X V III. stoljeću u na- štm primorskim gradovima bila su neuobićajenija od onih u puku, kao da se upravo imenima željelo utisnuti toj neželjenoj djeci biljeg društvene izopće- nosti, što suonau izvjesnom smislu i bila. U selima na zadarskim otocima prim jerice u Salima, Dra- govama, Brbinju i Savru žitelji su prihvaćali iz za-

122 darskih nahodišta napuštenu djecu ur h - ćanu naknadu kojom su siromaike nKi, nov' državale sebe i nahoda. Posvoiena a - G J‘ uz- neobićna, u pravilu izmišljena prezilT3 n?S'la Su odudarala od mjesnih prezimena k° Ja su mena: Benzija, Babac, Bolonia w" „ ^Va su Prezi- Kotrulja, Medelja, Spolderaci, 'u d r u T ^ J T ^ 0”^ ’ druga. I ova bi proućavanja bila mnoga ljiva. sociološki zanim- Pućka etim ologija prisutna j e i u imen- Ija. Ime Stomorske (= Sancta MariaJ ^ e nase‘ puk od sto (u)moriti, jer u sredn ^odi nastaje ime stižu na otok i kužne bnl VlJeku kad pomori. Starinačkom ličkom impn„ go,emi Vas (vas = selo) prebjeglice pred T, naselja C r n a ondje naseljavaju ne razumiju znaćJJi™* ^ 56 i stvaraju oblik Cma Vlast kako ^ njeni vas Io zvaio. Došljacima je u donedavno to se- bezvlađa) spontani i nesvjesni ć i n ^ e - 5^ 13^ (i doista bio uvjetovan životnom zbiljom t T 6" 0^ - 13 tumačenja valja uvažavati, je r i r i j u ’ u ^ PUĆka tstinu (grč. etymos = istinit) kr,,- -J U. ^ bl ^O-i11 snrCTiog proučavanja. ' Ja Je znan- Sušta su suprotnost samovoljna prekraiani, • na. Kad se npr. stoljetne potvrde imena n J ' T Govanj, Zvečevo, Prevlaka, Obonjan T ° t0ka tiru u ime kvaziturističkih « i ’ * ’ ^J65110 P<> grde: Otok života O ^ M ^ T ' Pa ™ - 0 s ' r « * * . Sedmi

Sunima uvala (na Losmiu) i n a d j e m i 0 ™ e uvali

u k r a ^ “ d je su sr " T “ " « t a . A £/ui/a $Ve UVale Mnogo je samovolje u nas u m,- • - ^ 'Tsta. (Dovolino ,> , ^Jeojanju imena **•) Zatiru se takQ ti ^ '^rodne novi- zbllje k°ji su nastajali SJ?°menici dništveae jah najdemokratskijim postup- , . fi]i 0bivateljskoj) Intmii stvarali . om. u obiteljskoj h ičajnom idiomu obhkovao f * motivi im»o “ ljeama Su s« nasljea.vaia ‘ „ jezičn. I koljen. na tio'i®110' imena i zemljopUna im«.a oiobna im ^rkn jiga *

" S “ ' i f J S 3 ? n a a ‘ ” *e tolito kobko P ^ a j immSaa. jeve koji se H ® *

CICVARA u no ali je rašireno prezhne: Anhmovac Nije brojno 56 oko pafaaca i Ctcvare 26, Kusonje 12 1 ^ , clCVARlC najcesoi je u 10 oko Šibeiuka^ Ob guhopoljou (Virovitica) 14 i Kijevu (Kiun) •54, & obMk CICERAN isključivo Viskovcima (Đak >. bnjjr Puntera . • •)• je po Istri (Barhaf ’ u jatinskom cicer (tal. Svima je nJ“ na orilagodbe: cic, cicer, cicera, cicerchia) a na$e ^grahorica« ili »slanu- cisara, čiček (•) ■> sgrahoričinu zmu« do- tak«. Znamo da je p o 8 cfcefOW (106 - 43. bio n a d * £ ^ na Ucu bradavicu sličnu graho- ^ Timiraf znaju za cicero kao jedinicu mjere od j'z’liS a k ih točaka (poput madeia). Po Ctoronu L s t M je izraz Hčerone za vodiča stratuh tunsta, a danas već ima podrugljiv sadržaj »nam etljiva brb- ljavca«. Tako pokoja beznačajna stv^ ^ J® oj ime (cicer > Ciceron) i koja znacajna ličnost svoje ime podari imenici (Ciceron > cicero). Hrvati (i Slaveni uopče) za sličnu izraslinu na oku ne meta- foriziraju zmom grahorice nego ječma: ječmenac ječmik, jačmin itd. Tako nastaju prezimena: JAui- MOVIC, JECMENAK, JEĆMENICA, JECMENIK, JEČMENJAK, JECMINEK itd.

124 No naše CICVARE nemaju motiv prezimena sli- čan Cicesronu. Riječ cicvara znači »Jkašasto jelo od sočiva, naj- »ešće od slanutka, boba, leče, a kasnije od kukuruz- nog brašna, u koju se kašu dodavao sir i skorup«. ,n jern Ziesererbse). Bila su to posna jela na seoskim reezama. I taj biljeg siromaštva uti&nuo se u prezi- Jnena i u imena naselja.

CIKOJA

Prezime je rasprostranjetno u sjevemoj Hrvat- skoj. Njemu su srodna prezimena CIK (u Hrvatskom zagorju i zapadnoj Slavoniji, osobito u Markuševač- koj Trnavi 51/14 i Ostmi 19/6), CIKAČ (na kajkavskom području i po Slavoniji), a uvjetno dovodim u vezu još dva prezimena, i to CIKO (u Zagrebu, Dubrovniku i Splitu) i patronimik CIKOJEVIČ (u Studencima u Im otskoj krajini 90/18). Značenje prezimena u vezi je sa stočarskom terminologijom, ali je etimologija nejasna. Naime cik označuje »vola«, »kravu «, »k on ja « s bjelkastim po- vTŠinama dlake po hrptu, a cikast se kaže čovjeku s bijelim pramenima kose. Ta su značenja potvrđena u slovenskom jeziku, te su i u prezimenima sačuva- na po Hrvatskom zagorju i Slavoniji. Povijesne potvrde: CIKOJA (M oravče 1641. i 1613), C IKO VEC (Zelina 1710), C IKO JIĆ (M oravče 1671. i Očikovec 1613). Odatle i ograda za isto porijeklo prezimena CIKO i CIKOJEVIĆ u južnonj Hrvatskoj, premda je potonje prezime potvrđeno u izrazito stočarskom kraju. Motiv po boji kose ili dlake vrlo je čest u na- dimcima i imenima životinja i prezimena time motivirana prilično su česta. Zanimljivo je ovdje usporediti imenicu lisa »bijeli čuperak kose na čelu« i .. dlaike na tijelu živatinje«. »malepovrsii „nvrši drukiiJe imeboJ kravama. ,.nvanja >i v piezimena LlS U vezi s tim Je ^ {oko Dubrovmika), LtSIC (ako (oko “’iK (Zagorjo i Sla«-»Ja) ,.d. K ra p in e ).

DRNASIN prezinre u okolici SpUta Rijetko i n^ 0 J t 52/9. Seget 12. Trogir 10) (Kaštel-Novi 9/2. 5 Njegov osnovni lik a zatim u Virju MraVjncima (Spht) 27 i u Sph- DRNAS nalazimo u w tu 13. -nvTACTMA piŠc tni ^ako ki bilo Jodan od DRNA fran0usko iporijeiklo drago kad bi mu se P ^ Ujepo bi /vučalo, njegova prezimem . Francuzi nemaju ali ga moram koja bi pofitejala » ni jedmt nječ u s Jglasni6kom skupinom drn- dt njih nemogucom »ugiasn

trn" , rađiie našim prezimenima. Oblici Vraitim0DRNlC (iko Siska), DRNETIĆ (oko Zla- PrT S j E S (u Karlovou). DRNESINA (u JoUi . tara): D, noMBABA (u Gorjaku kod Vukovara) . Trog.ru), BraOu upuOuju na zajodniiku

H Urn- (durnu). T o j e a U r *

" C m k“ ieksrogPrafa StuHlja;

novec, a konjen um d d p m o VAC to- slavenskim jczicima. Naše prezime DREN0™ ' ponimi Drenova i Drinovci u srodstvu su s njim. Drijenu se u Slavena pridodaje kultno znače nje. Njegovoj tvrdoći pripisuje se moć koja u jc na snagu i zdravlje. Ime Drenko upravo je a ime, nastalo u želji za snagom i zdravljom. Naš pu i kaže: zdrav ko drijen!

126 Nije stoga čudo dn u nas, na slavenskoj jezičnoj riferiji, naUvzimo ta stara imena Drnas, DrncŠ ^n\iič koja zbog svojc rijetkosti postaju i prezime- sve do Šaljivoga DRNBABA. Usporodi i druga prezimona motivirana biljem: rOR j a b l a n o v i c , j o r g o v a n i c , JAVOR, KUE- WAK d u b r a v č i ć , k u k o u , l i p o v a c , KALOPER, MAiURAN, BOSIOCIĆ, DRENOVAC itd. te prczi- -na DORN, DORNER »trn«, njematiJtoga porijek- IT odnosno prezimena SPINA, SPINCIC, SPINEL- Li »irn« talijanskoga porijekla na područjima tih jezičnih utjecaja.

GRANDOV

Ovo je prezimc vezano za primorje i porijoklo inu je u talijanskom jeziiku. Potvrđono je na Loši- nju 4, Olibu 8, Pakoštanima 4, Sali 36, Splitu 3 i Zadru 5. S njim su u vezi GRANDO (Poreč, Pula, Rijoka, Zadar), GRANDIĆ (Baška na Krku 19, Ri- jeka) i GRANDIS (Opatija, Rijoka), U XVII. stoljeću GRANDOVA je bilo na Prviču, a GRANDESA u Man- dalini u X VIII. istoljeću. GRANDOV je po završetku na -ov tipično zadarsko-Šibensko prezinie. Dolazi od talijanskog prid- jcva grarule »velik«, »odrastao«, odnosno u poime- ničenom obliku »veliki čovjeik«, »(nobile) velikaš«. U Italiji je to prezime posvuda rasprostranjeno, i to u inačicama: GRANDE, GRANDIS, DEL GRAN- DE, LO GRANDE, GRANDINI, GRANDESO, GRAN- DO itd. Usporedi hrvatska prezimena VELIKI, VE- UAC, VELJAČIĆ, VELIKIĆ, VELIKONJA, VELIKA- NOVIC, VELIKOVIC, VEUKOVIC itd. Takva su u nas njemačko prezime GROSS (= velik) i mađar-

127 ^ voHk) itd. Nastaju obifino

IIANZ/HANZKKOVIC (i ANZULOVIC)

Pre/imoiia s o,novum hant- prosliru so po ,sjc. 1 , : : nr/*t<*)ino r>o Zairoriu M T rim p"ncSi Zagroba, HAN2EK posvuda po sje. Iruoi Iirvatskoj, osobito oko Zlatara (Martiu^ina nffn 8 Grtovcc Grtovec ot),62), Donje ----- Stubice (G!obfx;cc' ^ 53) ) j Ivainca. ' .. (2arkovica 38). Oblik HAN2EKOV1C rasut jcie po istom .rcalu arca.m . kao...... i HAN2EVACKI, - usobito na istok' oko . Bjolavara«.„i /'nrliciimvvac(Drljanovac 82L82), a HAN7TfvHANZlč na oijelom kajikavskom poclručju. Ta prezinicna potječu od njomačkog osobnog iniona IIANS, koje se izvodi Lz hebrejskog Johannes (= ivan) sa zriačonjem »Bog je milostiv«. Od njem. Ilans nastalo je prezime HANZ, hipokoristici HAN- 21Ć i HAN2EK, patronimici HAN2EKOV1Ć i HAN- 2EVACKI. Oblik Hanzel, zapravo je južnonjemački

I11|M2IVLA1hipokoristik lO'HJV Hanz, »■*a došao J" je k ------nama- kao osobno _ _ . ^ »m w w ,JL m 9 • ♦ » iine i u prezimenu HAN2ELIĆ. Vjerojatno jc utjecao na tvorbu slovenskih i kajkavskih hipokoristika Jantek, JanietAnte, a oni su daljc poslužili kao osnova hogatoj lepezi prezimona: AN2IĆ, A N ŽE K ... lAM'JL’t/ UA

Osobno ime Anz.ul i prezime ANZULOVIĆ, aako naoko slićna s navedenirna, imaju drugi areal pro- sliranja po južnoj Hrvatskoj i nastali su romanskim utjecajem — od imena Angclus (grčki dggelos »peailanik Gospodnji«). Danas sc nalaze u Jclsi, Novi- gradu (64), KorČuIi, Splitu, Zadru i na Rijcci.

128 UAKLOVIĆ

Vrlo rijctko pnairne. *G n«d« toga prezimona je na Poljcšou: Zaikajncnjc 12, Zupanjc Sclo 18. No- sitolj toga prczi/nicna javio nam se iz Kune na Pe- jješcu i vjerojatno potjočc iz tih okoLnih sela. Eti- inolog'j0 kojinia jc sklon: harliti »u Ćudu prornal- raii«, hrliti/harliti »žuriti« i sl. nc rnogu doći u ob- z ir iz jczičnih razloga, kako ini pokaz.uju vlastite dijaloktološkc bilješko iz tih lijepih naselja na lirp- tu Pcljošca, 'kao na pejzažima Celestina Medovića. Prcziinc IIARLOVIC, »matram, isto je što i KAR- LOVIC, od osobnog imena Karlo. Po Karlu (Veli- kom) u nas jc, i u dmgkn evropskim zemljama, nastala imcnica kralj, kao što su po Caesaru nastale cesar i car (i od njih prczimcna CESAREC, CESA- RIC, CARlC, CAR, da ostanemo na prczimcnima jirvatskih književnlka). Suglasnici k i h često se u našim dijelektima za- mjcnuju, i to nc na razini međujezLčnih utjccaja tipa karta (latinski) i hart(ij)a (grčki), nego u *ne- prozirnim« riječima kao Sto su prezimena KRAN- KOVIĆ/HRANKOVIĆ, KARASlĆ/HARASlC na sred- njodalmatinskim otocima, toponimi Krušica/Hruši- ca, Makarac/Maharac na Mljetu. Ime Harlo od kojega bi prezime HARLOVIC trebalo biti izvedeno, nije uopće potvrđeno. Nasuprot tome KARLOVIC je vrlo jako prezime, čak i na susjcdnoj Korčuli, a na Lastovu, ostanimo u istom povijesnom (i politićko- -upravnom) arealu, i danas je jedno od naj&ž4kih pre- ziinena.

Topommi: Karlići, naselje u labinskoj i erikvenić- koj općuu, gradovi Karlobag i Karlovac, nazvani po osmvaču Karlu kao i Karlovy Vary, Karlsruhe, Karl- d lh K“rl-Marx-Stadt u DDR, r —■! - , M L

9 nasa prezimhna 129 čast a dotad se zvao Chemnitz, 1953. K a r i u M ^ slaVOn'sko (lužičkosrpsko) zemljo-

hne Kamenica.

k a k a m a n . .4Nf ie u nas poljičko prezime: Jesenice KARAMAN J ne 13) Sv MarLin 3, a iz Po- 34, Podstrana - ^ s |it,u 58 i splitskom okružju; jjica šinii su se P° _ Vodicama je patronim Solin 11 / ®r.. Nalazimo ga joS u Brotincima od XVIL prhatima (Pula) 33 i u Zagrebu 16. (Dubrovmk) . K a ra m a n znači »došljak iz Pre,PT il£ o Ttstoj.. na pros.oru gdje je „

S T i f t . biia nr,nT ka drf:a™ ,k40i“ Z 1473. pokorili Turci, ali a . stanovmd radržal, kršćansku vjeroiispovijest. Prezime je izvecleno od turskog nesklonjivog pr,. djeva kara -crn. i augmentativnog nnstavka -man, ’ je Karaman .čovjek vrlo cme put,.. Smatram 1 ,c motiv postanka načeg preztmena KARA-

MAN. . . x. , Turski pridjevak k&rci* pnclavao se u nasim kra- ievima pod Turskom osobnim imenima i nadimci- ma pa odatle prezimena: KARAMARKOVIĆ, KA- RAPESIĆ, KARAKLAJIĆ, KARAKASEVIĆ, KARA« ĐORĐEVIĆ, KARAMEHMEDOVIĆ, KARAM ATIĆ itd. Turska imeniea karaca »sma« postaje u nas karadta »cmi vol« i uopće »biće crae dlake ili cme puti«. Odatle prezimena KARADŽA i KARAD Zlć, kako se zvao istakmuti srpski jezikoslovac Vuk Ste- fanović (1787— 1864), koji je svoj patronimik dobio po ocu Stefanu. Prezime KARAMAN nosio je naš istaknuti povje- sničar umjetnosti Ljubo KARAM AN (1886— 1971), neumorni istraživač hrvatske spomeničke baštine.

130 k o r k u t

Frczime turskog porijekla, koje podsjeća na sto- vojevanja s Osmanlijama. Rasprostranjeno teronu nekadašnje Vojne krajinc, ali je najsa- ^ u općini Vrginmost (Kirin 13, Kozarac 30, Os- 12 Pješčanica 34). Od osobnog nadimka KOR- tHT izvedetno je patronimičko prczime KORKUTO- VIĆ (Negoslavci kod Vukovara 7). Korkut znači na ikom HOinaj koji ulijeva strah, junak« a izvede- (vd turskog korkutmak »zadavati strah«. Dra- gocjena su to vrela za povijesno-sociolo&ka iistraži- vanja-

RAŠUO

Je li RAŠUO doista ličko prezime u Srba koji su se doselili iz Knina? Ta pitanja i >sve veze u pristiglom zomunskom pismu teško je pohvatati. Evo što ja mogu tvrditi, ipa pođinio redorn. Prezime RASUO potvrđeno je poslije II. rata u Glini i Zagrebu, a tako se potpisu- jiu neki slanovnici Zagrovića kod Knina. U Zagro- vieu međutim izuzetno je brojan oblik prezdmena RAŠULA, čak kod 108 nositelja. Ovaj oblik potvr- đen je još u Klisu (Vukovar) 2, Orioliku (Vinkovci) 6 i Zagrebu 4. Ovo je prezime došlo migracijom u Hrvatsku. Tako se zvala liČka porodica koja je odsclila u bi- hadko područje i ondje se prozvala VEKIC po babi Veki, pa se staro ime Rašuo ugasilo. Druga potvtxia kaže da se prezime RASUO nalazi u Blagajskom polju u Bosni i da je 1876. došio iz Malih StjBnja- na- a potakli su :iz Srba u Lici.

9* Navodim da je izvomi lik RASUL i da je zavrJ no -o nasialo poslije XIV. st., kad se u š t o k a v a c a u r r ,. jesto -/ na kraju riječi i sloga javlja -o: soko(l), p a. uio, po(l)dtte itd . Osobno ime Rašul potvrđeno je u starim srpskim jspravama, o b lik RaŠula u XIX. stoljeđu u Karadži- ćevu Rjec'niku, a Rašuj, Rašoje 1330. u Dcčanskim hi'isovuljania. Svi se imenski oblici izvode od hipokoristika Rdšo/Rdša, koji su nastali pokradivanjem osnovnih imena Radovan, Radoslav, Radotnil i s].; Ra + -šo, Za takvu tvorbu svjedoče izvedena imena Ra. Šan, Rašić, RaŠica, Raško, Raškoje, Rašuj. Tako je izvedeno i naše ime Rašul (Raš- + -ul). Sufiks -ul mogao je biti Iatinskog i slavenskog porijekla, ali ja pretpostavljam da je ovdje vlaškog (nmiunjskog) zapravo da je postpozicijski član, vrlo čest u našim vlaškim iinenima Drakitl, Sekul, Ursitl, Krstul. U starosrpskim poveljama taj se -ul dodavao često i slavenskim imenskim osnovama: Njegul, Prvul Ra dul, Rašul, pa i u onima u kojima je potvrđeno na- Še iine Rašula. Zato ostavljam pitanje otvoreno: Ni- su li RASULE ipak vlaškog porijekla kao i mnogi drugi nosioci imena na -ul?

SPENDL

Sastale se da pišu četiri sestre Slovenke i da tra- žc porijaklo svojega djevojačkoga prezimena. Odgo- voriti im valja da je ime njemačkoga porijokla, da je u nas vrlo rijetko i da se pojavljuje u ovim Ii- ovima: SPENDAL (u Zagrebu i Osijeku), ŠPENDL (Srpske Moravice i Zagreb), ŠPENDIĆ (Dugo Selo)- a u Sloveniji SPENDAL (Litija, Kranj, Novo Mesto! . ^ , ^ V'jiCa»' SPENDE

132 Izvorište je u visokoniem-.At,,^ o »sjeekanje tanka smoiasta drvca (h Pa>u///sP«nc//e se bavi tim poslom (Spandlhauer), m ’ ‘>°na-i koJ» kom nije osobito često prezinie. 1 u njemač-

VAJDA I ERO

Prezime VAJDA rasprostranjeno je „ • Hrvatskoj oko Bjelovara, Bcloa M-.n o SJevern°j va, Osijeka, Podravake Slatine Oralm nStir.a' ValP°- -Brega. Baš kao i prezime v Z m c ^ ’ Varaždin' Prezime je mađarskog porijekla, ^ T u Z T ' skom jeziku sJaveuskog. Nastalo ' i U mađar‘ imenice vojvoda stezanjem zbog istih ° d slavenske gova: voj(vo)da u oblik vojda 5°četnih sl°’ sovninn prilagodbama — vajđa slič” 3 f rskim gla* druge slavenske riječi u mađarsk °0 1 neke « ■ * m Pa„ > U L > đa. od koje je nake (vlaSko?) prezimj VO D A ^ v £ Imenica vojvoda najvjerojatnhV t , osnova voj(e) (koja je u vojnik) i L / ^ ° ŽeniCa od glagolu voditi). Imenica vojvoda notv 1° ^ J’e U vatskom od sredine X. stolieč ? rđena Je u hr- vodvodos. Od nje su J 3 U grĆkoj Srafiji VOJVOD.C, v S evo o ,M A c f T " V° JV° DA' -oje- u i nastalo je prošireno i skuPlne VODA, koje je potv, de„0 ved VI- tarskom razvodu. To Drezim^ ,• U' ,stoIjecu u Is-

ji. Za imenicu vojvoda drži $ 7 ^ ° ** * “ SIoveni' njemačkog Herzov ij, ic, da Je Preyevdenica s iu Političku terminologiju^! Značenju)- k°ja je u na-

P -k° ntađarsk7 ^ 7 Z t " * ^ ^ izvođenju ninogih ton • T JC mieiuca Poslužila u vodina),J//m ^ w r r a: »***«**»* ( » voj- 4 ° Vl 1 Prezunena (H)ERCEGOV'AC.

133 (H)ERCEGOVIĆ, (H)ERCEGLIJA, HERCIGONJA, a prdko hipokorističnog »ercego- vac) nastala su prezimena ERIC, ERAC i sl.

n a t r a g u prezimenskim t v o r b a m a

Čiitatelj JOVANOVAC iz Zupanje osobno me po- tražio da raspravi sa mnoin nekoliko pitanja: I, ,p0- riidklo svojega prezimena, 2. njegova veza s prezi- monom JOVANOVIČ i 3. razmještaj svojega prezimena On zna da JOVANOVAC ima u nekoliko slavonskih sela, i Hrvati su po narodnosti, čak se i neka sela u istočnoj Slavoniji zovu Jovanovac. To ime ponavlja se i južno od Kragujevca Po£et đonio od inastavka ~ac/~cc (-ovclc! ~cvac, -inac) u prezirnemima i od njegova množinskog lika -ci (-ovci!-evci, -inci) u imenima naselja. Sufiks -ac koji u imenima označuje kategoriju malenog (stol: stolac; Una: Unac), a u imenicama za živa bića i kategoriju mladog (bratac, junac), po- činje vrlo rano u prezimenima označivati kaitegoriju srodnosti, potomstva, patronimičnosti: Jurac (= mladi Jure), pa Jurinac ( = sin Jure). Upravo kao i -ić koji je u toj službii stariji i mnogo prošireniji. Sufiks -ovac na osobnom imenu (JELOVAC), ili imenici sa svojstvima jake individualnosti (BANO- VAC: ban; PAPEC: mađarski pap »svećenik«, »po- pac«) dolazi u našim prezimenima i imenima naselja od X III. st. U prezimenima se već vrlo rano poni- štava razliičit srodstveni odnos jednostavnog (-ac/ec) i složenog sufiksa (-ovad-evac, -inac), pa se IVEC (= mladi Ivo) i MlHALJINEC (= Mihaljin sin) po- činj-u osjećati kao patronimička prezimena. Na tu neutralizaoiju utjecali su više fonetski nego sa žajno-strukturalni razlozi. Imona koja su nipr. svr-

134 iavala na -v, -n, -r uzimala su čežče -ad-ec TOMIS- lAVAC, IVANEC, CRNOMEREC), a ona na -ko — .ovad-ovec itd. (JANKOVAC, DOMINKOVEC). Du- ža imena tvorila su prez.imena kraćim sufiksom! Tu je na djelu princip jezične ekonomije. Patroni- iflici na -ad-ec već vrlo rano postaju toponimi, uzi- jnaju množinske likove i odnose se isključivo na naseljena mjesta. Navedimo ih nekoliko nasumce j obratimo pažnju na njihov razmještaj: Beravci, Buranci, Ivanci, Čajkovci, IlijaSevci (oko Osijeka), Andrijevci, Banovci (Slavonski Brod), Batinci, Ra- doslavci (Podravska Slatina), Jakovci (Bjelovar), Ma- rijanci (Donji Miholjac), Pribislavci (Cakovec), An- drijaševci (Vinkovci), Benkovci (Ivanec), Bertolov- ci Mihaljevci (Slavonska Požega), Dimitrovci (Sri- iernska Mitrovica), Hrkanovci (Đakovo), Bjelajci (Bosanska Dubica), Dejanci (Leskovac) itd. Prvotno je njihovo značenje bilo »Ijudi (zato tnnolinski oblik) koji pripadaju (zatto posvojni nastavci -ov-l-ev-, -in-) rodonačekuku (zato osobno ime __ Cernomer-ci), osnivaču ili patronu naselja (Vin- kovci, Petrovci)«. Taj tip toponima dolazi zajedno s takvim prezimenima od X III. stoljeća, a u Hrvat- skoj se razbujao u XVII. i XVIII. stoljeću za jakih migracija i naglog nastajanja novih naselja i salaša, i to naročito po sjevernoj, ravničarskoj Hrvatskoj. Taj tip toponima na -ci zovemo podunavskim ti- pom. Zastupljen je jako u Slovačkoj, u međurječju Save i Drave, po Vojvodini, u sjevemoj Bosni i u gomjem porječju Morave, pogotovu na Kosovu i oko Leskovca (gdje su toponimi pretežno na -ce: Begun- ce, Dobrojce itd.). Spomenimo da se toponimi na -ci (-ovcil-evci, ■inci) u novije vrijeme sve češće izgovaraju u oblicima jedninc: Miholjac, Ćrnomerec, Miroševec, Križe- uostaIom kao i Kragujevac, Kride. vec, Jova” ™“C' koji »u u početku zasigurno imali vac> ^ es ijjcove. množmsk ban problem, koji ovdje nećemo No to Je P° načinjati! Drezimenima n a -ac. O na su rasuta sjevernoj Hrvatskoj, i to više na zapadu najvise Pu J za raznku od toponima na -ci, koji nego na . slavoniji kudikamo brojn iji nego u 5X1 U - i Međimurju. I ovaj problem čeka svoju Zagorju j

“^in ion a na -ac česta su »namo gdje je -id u •rvi^nima (i topotnimima tnpa Unešićt, Perušići, ) slabije zastupljen (Zagorje, Međimur- rrni^u't'ipićna onamo gdje je -td vrlo frekventan Irrna Gora, istoena Bosna, jugozapadna Srbija i pr^tor Dinarida). Kažemo: ovi su sufiksi komple- mentarno distribuirani. Rekao bih: -ac je tipičan na rubovtma našeg je- zičnog prostora, a prevladava u centru Snomcnimo i to da uza nj ide paralelno patro- nimSo-hipokoristiiki sufiks -akl-ek: BWŽEK, PA. V p k ' SINCEK, FUCAK, POSINAK, dok uz sufvks T t e Paralelno -ica: BOROVNICA MALEMCA, VUČIOA, BIBICA, LETICA, KURAJICA itd. Sufiksi -ec/ek iza sonanata u slovenskom i u hrvatskim dijaloktima uz slovensku gramcu i u slo- dijalektima MARINC’

SREMEC),

r N O RCh r da ukr it— ^ - bno Lmc. pored patronimijskih sufikasa -ac i -ić, s njihovim prošircima, javljaju se u pojedinim arealima, npr. u šibensko-zadarskom području i u Vojvodini’ oravi patronimici na -ov/-ev i -in kao u Rusa i Bu’. gara: M ARINOV, JURJEV, SKORIN, te na -skit-cki kao npr. općenito u Makedoniji te djelomično u Vojvodini, i to u patronimičkom z.načenju uglavnom kod Srba, a tek neznatno u Hrvata: MIRONICKI jvialagurski, TIKVICKI, RADVANSKI, ZAJACKl’, VELICKI itd., jer su Hrvati (Bunjevci i Sokci) u Vojvodinu došli iz Li'ke, Dalmacije, Bosne i Herce- govine sa svojim ustaljenim porodično-zadružnim prezimenima na -ić: ANDRAŠIC, BARIŠIC, GABRIC. ĐURINOVIC, i v a n i c , lipošinovic , m a r c e t i c , NIMCEVIC, RUDIC, SEVCIC itd., na -ac: BUDI- MAC, GALAC, ILO VAC . . . i na -ov/-ev i -in: CU- U N , DUJMOV, KUBATOV, MUSIN, PAVLOKOV, ROGANOV itd.

BARAC

Prezime male arealne proširenosti. Uglavnom po tzv. Hrvatskom primorju oko Crikvenice (Barci 93, Franovići 14, Grižane i Kamenjak 7, Mavrići 9), na Rijeci 15, u Jurandvoru (Krk) 17, te u Karlovcu 27 i Zagrebu 70. Uzlazni naglasak upućuje na vezu s osobnim imenom Bdro. Bdrac je u prvotnom zna- ćenju »Barov sin«. Bdro/Bdre uobičajeni su hipokoristici od Bartholomeus, imena armenskog porijekla i znači »bar ( = sin) Thomaya«. Grčki je lik Bartholomaios. Ime se širilo osobito u X. i XI. sto- ljeću preko Bizanta. Vrlo je frekventno u Italiji, osobito u Veneciji, a u nas u Istri i po Rrvatskom primorju. Temeljno ime dalo je velik broj hipokoristika, od kojih je izvedeno mnogo prezimena. To prezime nosio je Antiun BARAC (1894— 1955) naš poznati knjižetvni historičar, koj iz Kametnjaika na Primorju. 1 Je Potjecao

BENCAK

Nije prečesto prezime, ali je jako koncentrirano u križevačkoj općimi: Križevcd 17, Seljanec 67, St' panovići 8, Vinarec 17, Majurec 17, M. Polo'čec 4 Zabilježili smo ga još u Brestju (Zagreb) 46, Gareš- nici 11, Križicu (B jelovar) 6 i Novakima (Vrbovec) 16. U us-koj su vezi s ovim prezimenom BENČEK koje je rasprostranjeno po Zagorju i Slavoniji, | prezime BENČEC, opet oko Križevaca, Zagreba i Kutine. Prezime BENCHAK potvrđeno je 1647. u Stubici, 1659. u Zagrebu, 1740. u Varaždinu i 1825. u Popovcu. U osnovi je ovoga imena svetačko ime Bene- đictus, latinskog porijekla, a znači »blagoslovljen«, »posveđen«. To je jedno od najomiljenijih imena u zapadnom kršćanstvu. Sveti Benedikt iz Nursije (480— 547) osnovao je red benediktinaca, koje je Trpim ir, dux Chroatorum (845— 864), doveo sredinom. IX. stoljeća u Hrvatsku. Taj je propovjednički red, šireći kult sv. Benedikta kroz više od jedanaest stoljeća, podigao u ovim krajevima mnogobrojne samostane, koji su u srednjem vijeku biii prva i prava žarišta duhovne i svjetovne kulture. Od imena Benedikt razvili su se m nogobrojni hipokoristici: Beneda, Benac, Beneto, Bene, Benja, Benša, Btn- čola, Beneš (koje je jako češko prezime), Benko (koje je jako mađarsko prezime) itd. Od osobnog imena (i prezimena) Benko i Benac tvoreno )e pre zime BENCAK stifiksom -'ak, kao npr. pre

138 jURČAK, JANCAK ( : Janko), PAVUAK. Ovaj j€ tip prezimena rasprostranjen pretežno na kajkavskom p0(j.mčju i u Sloveniji. Od osobnog imena Benko f sl. tvorena su slovenska prezimena BENCEK, BEN- CEC, BENČAN u Ljubljani, Celju, Litiji, Postojni i Sežani, ali je moguće pomišljati i na etnik Bbnetb- ci. Toponim i u Istri: Benčići, Beneši, Benići ... i drugdje: Benkovac, Benkovec (Ivanec), Benkovo (Krapina) itd.

CERMAK

U Hrvatskoj je vrlo ograničeno prezime. Vjero- jatno i nije brvatsiko. Nalazimo ga u Iloku 14, Pisa- nici (Bjelovar) 6, Zagrebu 31, po Slavoniji rijetko i pojediinačno. Varijanta ČRMAK samo u Busovcu (Velika Gorica). U prezimenu je općeslavenski pridjev črbmbm> koji znači »crven«, a u srodstvu je s imenicom čt>r- tnT> »crv«, od 'kojega se dobiva(la) purpuma (crvena) boja. Promjenom suglasničkog skupa mn u vn kao primjerice u riječima vnogo, guvno (od gumno), Crv- nica itd. nastao je današnji pridjev črvenlcrvenlcrv- Ijen i prezimena ČRVENEC, ČRLJENKO, CRUE- NAK, CRLJENKOVIĆ, CRVENJAK itd. Stari oblik ovoga ipridjeva potvrđen je u imeinu hrvatsikog bribirsikog župana g. 1070. Cermenico breberscico (Črmnik Bribirsiki). U XV. st. zabilježen je toponim Crman kal u Vinodolu (= Crvena ka- ljuža), u starih hrvatsikih pisaca pridjev črman »cr- vein« vrlo je čest, a u čalkavštini i danas živi imenica č'rmanj za zemljiu crvesniou. Poput imena župana Črmnika iz X I. st. nastalo je osobno ime ČERMAK u ftmkciji prezimena. Ono je vrlo často u Čeha (ČERMAK), a slične inačice nala-

139 zim u slovenskim prezimonima ČERMAC (Mar'K ČERMAK (Celje, Ljubljana), ČERMELJ (L o g 1, Krško, Ptuj, Smarje, Ljutomer, Maribor, p0sf^tec' Gorica, Idrija, Sežana, Tolmin) kao i oblik ČERm c ' NEK i ČERMENŠEK. Pridjevski oblik čbrnn, šao se s pridjevom čbrm, »čm « što je vidljivo „ 'JC‘ zivu vrste trešanja črmce i u nazivu crnog lufa /] cepulla > kaputa), gdje je očito da se radi o crveno' boji. J Pored oblika Čbrnrb postojala je i dubleta čbrvb od koje je imenica črv/crv koja u nekim našim dijalektima ima opče značenje »crv« ali i »boja«. Crvenkastom bojom (kose i puti) motivirana su strana prezimena: njem. ROTHE, ROTHER, mađ VOROS, tal. ROSSI, ROSSELLINI, ROSSETI itd Vrlo su česti toponimi motivirani crvenom bojom : Crvenik (u Srbiji), Crmnica (Crna Gora), Cr- veno jezero (Imotski), Crvena Hrvatska u Ljetopisu popa Dukljanina, pri Čemu boje crvena i bijela (Hr- vatska) imaju, čini se, orijentacijsko značenje.

MIHOLEK

Vrlo rijetko prezime: Đurđevac 19, Pitomača (Đurđevac) 3, Svibovec (Varaždin) 6, Zagreb 3. Izrazito kajkavsko prezime od osnovnog imena Mihael, a znači »onaj koji je kao Bog«. Mnoga he- brejska imena imaju u sebi dotičnu skupinu -el koja znači »bog«: Daniel »Bog je moj vođa« (prezimena: DANIJELIC, DANIĆ, DANČUL, DANČUO, DANOJLIĆ itd.), Samuel »od Boga uslišan« (prezimena: SAMUILOVIĆ, SAMOJLOVIĆ), Gabrijel »Bo- žji ćovjek« (prezimena: GABRIJELIĆ, GABR1 - ' BKICEVIĆ, GABRIJELĆIĆ itd.), Emanu^ ”" i Mđne »Bog s nama« (prezimena: MANOILOVIt,

140 MANIĆ, MANOLIC itd.), Rafael »Bog o/dravli-i (prezimona: RAFAELIC, RAVIJOLIC RAFIOi ,c inle vilc Ravijole itd.), Natanel ( = Jonalhan) je dao« (ime vile Nudanojle u hrvatskim namduim pjosmama kao i naša: BoRumil, Ho^ostav, iloii- dar. ■ ■)■ Kul t arhanđcla Mihacla s vagorn »dobra i zla« u ruci i sa zmajem, inkarnacijom sotone pod nogama, bio je vrlo prošircn u Slavena, jer su ele- mcnli dualizma bili prisutni i u siavenskom paganstvu. Vrlo rano nastale su rnnoge varijanle iinena Mihacl. Prijelaz a u o i nastanak likova, Mihoel, pa Mihoil zasvjedočeni su od XIII. sto- Ijeća. Od lika Mihoil nastao je, umctanjem -v- da se izbjegnu dva samoglasnika za redom (hiat), oblik Mihovil, ili se, na jednom dijelu našcg jezičnog po- dručja, završna skupina -il prcko -jl stegla u -l, pa je nastao oblik Mihol. Od ovog oblika nastala su mnoga prezimena. U kajkavskom npr. deminutivni oblik MIHOLEK, pa dalje MIHOLCAN (od g. 1793. u Križevcima), MIHOLĆIĆ (od g. 1645. u Varaždi- nu), MIHOLIĆ (od g. 1685. u Vinici), MIHOLCEK po Zagorju i osobito u Međimurju, a oblik MIHOLIC u Sloveniji oko Donje Lendave, Ptuja i Murske So- bote. Arcal prostiranja ovih liikova zatvoren je hr- vatsikim sjcverozapadom i slovemskim sjeveroisto- kom. U povijesnim potvrdama nalazimo još i ova prezimena: M IH AC (X V I. st.), M IH ANIĆ (X III. st.), MIHANOVIĆ (XIV. st.), MIHATOVIĆ (XV. st.), MI- HOĆ (XIV. st.) itd. Ne treba pomišljati, kako moja čitateljica to po- kušava činiti, na češko porijeklo. Među češkim prezimenima nisam našao oblika na -ol (Mihol), ali je potvrđan isti tvorboni tip sa sufiksom -ek: Michdlek i Pomichdlek. Njihovi nositelji nisu u srodničkoj vezi s navedenim prezimenjacima.

141 ŠKOPLJANAC

U Hrvatskoj nije jako iprezime: Gračin (Slav sOki Brod) 3, Kaštel-Stari 4, Radošić (Split) 52 u °Tl] s njim su ŠKOPIJANC Zagreb 1, ŠKOPLJANEC dko Dugog Sela, a iz Bosne iimam potvrde SKOPLJANIM i SKOPLJAKOVIĆ. Neće biti dobro vezati ta prezimena uz make donsko Skopje mi uz glagol škopiti (ŠKOPLJANAC) Njihov areal, povijesne potvrde i toponimi vežu ova prezimena za Bosnu. Ondje se .u dolini gomjeg toka Vrbasa prostire dugodolina, polje i naselje — Vskop. Ije. Danas se itaj gradić zove Bugojmo. Pučka etimologija, kažu mi, tumači Uskoplje po zeinljopisnoj konfiguraciji 'kao Usko polje > Uskoplje. Lingvis- tički bi se takva preimaka mogla protumačiti. Vjerojatna je pretpostavka da je u imenu bivšeg Bugojna topomim Skoplje sa sraštenim prijedbgom u kao u imenu Ugljan (: insula Gyllano), u istarskom Valtura ( = va »u « Altura), pošto se izgubila veza sa značenjem, jednako kao sto će nekajkavci (neka mi bude dopušteno i oprošteno) poslati koga u vrit, ne znajući da je ono v zapravo starije, odnosno dijalekatsko Etimologija je bosamskog Skoplja nejasna, jer za nj nemam kao za makedonsko ime povijesnih potvrda. Da je ipak riječ o Skoplju (ne Vskoplju) po- tvrđuje nadimaik SkopUanin, dan Sulejmanu paši bosanskom, ktetik (pridjev od skopljanski (ne skopski). ime mahale Skopljanct gračainičkom kraju itd. To sve posredno ^ mena etničkog postanja SKOPUANC i NAC na terenu štokavske H^atske^KOP ^ SKOPLJANEC ma kajkavskom p

142 kom -ec (kao stariji etnik Zagrebec) i bosansko prezime ŠKOPLJAKOVIĆ s nastavkom -'ak (kao u Tuz- l&k, Livnjak, Bošnjak itd.). Uskoplje je bio selilaćki (»Sav svijet naseli, a sebe ne raselii«) Navede- na prezimena pokazuju samo na dio novih zavićaja nekadašnjih skopljanskih stanovnika.

-IĆI — TO SU »JUGOVICI«

Oni koji nas po prezimenima na -ić identificira- iu nisu sasvim u pravu. Takva prezimena nemaju Makedonci (nemaju ih ni Bugari), a i kod Slovenaca njihov broj nije veći od 25®/o sveukupnih prezimena. Ona su, dakle, obilježje Srba, Cmogoraca i Hr- vata. Promotrimo pojednostavljenu genezu ovoga nastavka, koji nosi u sebi nekoliko sadržaja. U praslavenskom glasio je *-it-jo, a osnovno je njegovo značenje »umanjenost«, »deminucija«: stolić »mali stol«, otočić »mali otok«, a u vezi s tim prisutna je i značenjska kategorija mladog: kozlić, djetić, Dra- gić, Draiić »mali Drago«, i onda kad je dodan imenici, i onda kad poimeničuje pridjev: mlad-ić. Paralel- no s potonjim značenjem počinje -ić vrlo davno ozna- čavati vezu roditelj — djeca: Boiić je prvo mladi Bog pa onda i sin Božji. Takav je bio začetak patronimika i kasnijih prezimena. U Srbijanaca, Cmogo- raca, Makedonaca i Bugara, rekli smo već, sve do XIX. stoljeća nije bilo ustaljenih, nasljednih prezimena. Oni su se služili (kao i mnogi Hrvati u slič- nim dmštvenim uvjetima) pravim patronimicima, pa su sufiksi -ovf-ev, -in: Petrov, Matejev, Mđrin označivali pripadnost ocu Petm , Mateju, majci Mari, a -ić je bio dodatni znak patronimičkog slijeda. Tako tvoreni patronimici m ijenjali su se od oca na sina

143 «rba i Crnogoraca ustahli u X IX . sto- dok se nisu u ^ Tako zatečeni patronimici po. Ijeću kao PreZ Crn0goraca kudikamo najbrojnija staju u Srba i regijama prezimena na -ov ić f prezimena; u nc ^ apsoiutna. Ona su uglavnom j.e v ić , ~inić,80^iienika po Vojnoj krajini i drugdje takva i u doseij p 0 Hrvatskoj- rezimena ustalUa mnogo ranije U Hrvata sU bnije u članku »Imenska formula (o eemuvidipo_ su tvorbe vrlo raznolike. Ona u Hrvrata«) t M Kordunu, Baniji i u Lici, ma- s .ić najčešca ^ nadošlog pučanstva, i ondje hom na - o v ic i- trećine cjelokupnih prezime- ona saćinjavaj slavoniji i Dalmaciji čine pre- na- prezim ena, a ona na -tć u sjevemoj k0 p o lo v ic e s na primjer, iznose manje Hrvatskoj, u ih prezimena; otprilike ono- od če^ in\ S^ f u SlovLca. Statistika je u pre- lik° k° “ a ° H ~ a i važna. Zime k ić (-ović/-ević, -inić) vrlo je star kao NaStaVčki nastavak, ali njegovo širenje u prezi- patronimtok , đ Najproduktivmji je u sre- menlma T o ^ v s C f e - L m prostoru, odakle se

1 u hrvatskim prezimeuima’ on„i šSšSiHassMs sljedna i ustaljana priaunona. Doista vara dojam kako su »svt -ta i i kako su »samo -ići — Jugovići«.

144 BIĆANIC

Ovo je prezime nastalo od toponima Bihać (ge- nitiv Bišća). U Bosni ima mnogo, najčešće muslimanskih/ prezimena od imena gradova: GRADACE- VlC (: GradaČac), KRUPIC (: Krupa), TUZLIC (: Tuzla) • • • Označavala su ona u tursko doba kape- tane koji su se nazivali po gradu u kojem su kape- tanovali. Isto je po značenju, a različito po tvorbi, prezime MAGLAJLIC (: Maglaj), koje je podomaćeno od turskog etnika Maglajlija, stezanjem turskog sufiksa .(l)i(ja) i hrvatskog -ić u današnji lik MAGLAJLIC (s dugim V• Tako su prezimena BUDIMLtC (: Budim), BIOGRADLIĆ (: Biograd), KANIŽLIC (: Kanjiža) itd. prezime iz naslova ima još jednu, bosansku varijantu: B IŠCEVIĆ i u njegovu sadržaju treba pod- razumijevati Bihać-kapetan, jer se nastavci -ović/ /-ević dodaju samo osnovama koje podrazumijevaju neku osobu (Županović/Carević — i samo su tada patronimici), a ne zemljopisnom imenu. Sličnog je porijekla, odgovaram preko reda na još jedno pismo, prezime OHMUĆEVIĆ, zapisano već u XV. sto- ljeću, ako je točna pretpostavka da je u vezi s topo- nimom Chmuć (danas Muć u splitskoj Zagori). Vratimo se ponovno BIĆANIĆU. Danas ga nalazkno Bišću u susjedstvu: u Bića- nićima (B rinje) 39, u Lipici (B rinje) 58, u Lugu (Otočac) 115, i u slunjsikoj općini (Čatrnja 83, Drež- ničko Selište 34, Grabovac 19, Ljuštinova Draga 39, Smoljanac 123), u Zagrebu 16 i u manjem broju po Slavoniji. U Lici su BIĆANIĆI »zgusnuti« oko Prozora, Pemšića i Brinja, gdje se do danas sačuvalo stari- načko, čakavsko pučanstvo. U Prozoru se ovo pleme

10 nasa prezimena u r niHĆANlĆ, u kojem liku lako . •, iS40. ka 0 D »nimoiu Bihać. Naziv za sp(!m)7.'u‘i°,n° v" “ UiomPi/- lUšća glasio je mhća,‘> pli'P., tko jc p°rlick prcv.ime oko Pemšića. k 'T ic ctnik p0 'Sl°biik-‘ BUIĆANIĆ gubitkom .su- . ‘l p,v/.inK'iwkog ° 1 n;)joanostavljivanjem suglas- £ j.ik a h, ^rm lsČANlC). koji se kod ćakavaca uičkog skupa - jobivcno je dana,nje pre- osobdo •/iiuo BICANIC.

POMIC/MBNCETIC

odsluženju vojmog roka u Zagrebu Lastovac na ptwiinona DOMIC.

•/aninia se 7.a poU , oriti i na neka druga pita- Prigoda je usplU Jy& iducu pre/.imena izvode se nja ćitaUica. Ova 1 \ D o lu i ,t(us) + -ic u s ) sa zna- iz latinskog Do» ‘ Ime se raširilo pretežno ćcujem *GosP° ” ^^tovanjem svcca Dominika kat0,l6kOn' nivača dominikan.kog reda na prijelazu Gt"J IJ” XU stoljećc. Na pfimorju se rano proS.no W \ KHk m m iw l»om em z°, ^kle u nas

1 >0 M,C.C/DU»AICIC 1 n.iihov J,

arral pivtdto « iuU.oj Hrvotsko,. „ p a J a n j« protpottljotlnjcB ncnaglnScnog voka- ,a -i- nastaio jc into Dtmtinto i od njcgu pnccnnc dominković. I, romanskim jcicima, pogotovu u španjolskotn i taliianskom, hipokoristici se mogu tvorvti tspad«- njem prvih. ncnaglaSenih slogova u o s n o v n o m i nu: (Miko)U to , (Vi)C'ĆM:o, (Marga)RHa i«td. Tako od imena D o m e n e g o dolaze u nas prije X . s

146 ;.neiia Mcnefto (prozimc MENEGIĆ), Menfco (prezi- nlC MENKOVlC), Mengo alias Domonic (pre/.ime MENGIĆ), Mence, -cta (prezimc MENCETIC, kako se /.vao jcdain od prvih hrvatskih pjcsnika SiSko MENCETIĆ, Dubrovčanin, 1457— 1527), Mene/Mcno (prc/.i'inc MENAC) itd. Prozimona MENEGHETTI (u l.siri), MENEGHELLO (u Hvaru i Spl.itu od XIII. st.) MHNEGO (na Rijeci) hrvatskom su neadaptirana ta- Ujaiiska (mietačka) prczimena. Rcduoiranje vokalao u starohrvatski stra/.nji poluvokal (v>) i njegovo gu- bljcnje u siabu položaju, od imena Donieniko nastaje vr|o rano oblik Dtninko, kraći hipokoristik Dtnine i od njih prezimena DMINĆIC i DMINIC (gublje- njcm prvog plozivnog suglasnika i oblioi MINCIC i MtNlC). L dnigim prilikama ispao je drugi plozivni suglasnik iz počctne skupinc d(m)-: Dminko, pa je tloliiveno u XIV. st. ime Dinko i prezime DINCIC i DINKOVIC. 1 vraćam ise ponovno vojniku s Lastova. Njego vo sam piczime ondje pred petnaestak godina za- bilježio s neobičnim akccntom DOMIC, ali lastov- ski nadimci Ddmo, D6nko imaju pravilne vokativ- ne naglaskc, smatram stoga da je lastovsko prezime isto kao i druga preztmena DOMTĆ (Ložišća, Suti- van na Braču, Slatine na Čiovu) odnosno DOMIĆ, kako je u Lovrecu u Imotskoj krajini. I/.vedenicama od Dominus po semantičkom polju pripadaju prezimena DESPOT, DESPOTOVIĆ (vidi pod lom prezimenskom natuknicom) i prezime KURJAK, KURJAKOVIC od grčkog osobnog inte- 11a Kyriakćs koji od X V I. st. u nas glasi Kirjak i Cir- jak, Cirko (ČIRIC), a u vezi je s grč. kvrios »gospodin« (vidi prezime KRLE2A).

10* 147 meninio da je među ovim mnogo Na kraju spome . prezimena od osnov- Urvvinim varijant**" motiv po danu rođe- n0g imena Dotnm'«■« (Dominica), na »dan Gos- nia djetetova u nedj J naša imena Nedjelj. NEDEUKOV. NEDJEU- Nedjehko, P r e z U 1 1 KOVIĆ itd-

G O lC / GOJI^ istoea porijokla. Oblik GOIC Oba su prezime morje; Dubrovnik 12, Jelsa pretežno je vez^_ f 53 SpUt 17, Supetar 9, Vrane- 6, Pražnice na 46 0blik GOJIC je na sje- ševci (Zadarj osobito frekventno osim u Bre-

Venl' t "Kordunskom Ljeskovou 23 u slunjskoj op-

S t Vraneku (Podnrvska Slatina) 29 • su izvedena od osobnog imena od mi- imena GojsU*. Goj.voj, Go„mr Osnova goj- u mačenju »mu'« potvrđona je na pranorju• , Jod x iII stostoljeća, , ali je ^to znacenje je danas ,a.

kođer°zaboravljeno. Sačuvalo se, međutim, do danas na Cresu u glagolu gojiti -lijediti«, »učimt, zdravtm«, koja su znaćenja, uostalom, potvrđena , u zapadnoslavenskim jezicima. U puku je sinonim z ra J^ izgled debela, jedra iovjeka. Odatle nova znaeenja Jebeo«, .tust« u pridjeva goj'ati, ugo,en . ziiacenje »njega« u imenici ogoja. Teško je danas znati koje se značenje sačuvalo u imenu Gojo i prezimemma IĆ/GOJIC. U imenu Mirogoj očito oba clana ne o- laze u sinonimnim značenjima.

148 LOUĆ

Prilićno je jako prezime, osobito u splitskom ok- rugu (Postira 11, Prugovo 12, Zmovica 80 i Split 27), u Lici (Lipice kod Brinja 34, Dabar kod Otočca 36)- oko Grubišnog Polja (Mala Peratovica 23, Brđa- nl 43) i oko Đakova (Beravci 70). Pojedina gmpira- nja u tako golemu arealu teško dopuštaju svesti sve LOLIĆE na isti motiv nastanka. Naime u šibenskom kraju ime (ili nadimak) Lole ^abilježeno je već godine 1386, a prezimena LOLICA ( A n d r e a s ) i LOLIĆIN (Marcus) godine 1586. Kao opća imenica lolo/lola znači »visoka i mrša- va čovjeka, koji je izgledom smiješan«; on je svoje- vrsni »bećar«, »lero«: »Zovu me — neko lolo!, a neko budalo!«. To znaćenje nalazimo vjerojatno u izrazi- ma: lolo rakijaš, lolo bekrija u našim bećarskim pjesmama. Usporedi i cigansko značenje lolo »crveno- kos«. Međutim prezimena LOLIĆ, LOLIN daju pravo na suponiranje osobnog imena Lćlo/Lola, i to kao imena odmila, kako je zabilježeno u dobrom »Reč- niku ličnih imena kod Srba« dr. Milice Grković. Ta imena harmonijom glasova i ponavljanjem slogova (kao ma-ma, ta-ta) upravo su prilagođena djećjem tepanju. To osobno ime dodavalo se kao ime od dragosti uz već postojeće službeno ime, kako to znamo iz imenske formule legendamog Ive Lole Ribara (1916— 1941), k oji je ime Lolo (tako su ga zvali u obiteljskom krugu) dobio kao dječak. Slično je npr. i R adivoje Lola Đukić, ovdje prvo osobno ime nije hipokoristik, jer drugo ime Lola pre- uzima tu funkciju, osobito u obiteljskim, prijatelj- skim i vršnjačkim sredinama. navedenih prezimena pretpostavljam

PETRANOVIĆ NTove Gradiške pretpostavlja da je nje- Slikar iz raSprostranjeno na terenu hrvat- aovo prezime vr o nose predstavnici ka- rtog ili konfiije. » njegov rod „ No. » « * ' ‘ f wf da t doseljen Iz Delnica. voj Gradi&*-i aa j 1 u pravu je* k vm vTćA ima mnogo i po Hrvats-fcoj. Gm- PETRANOV čk kraja (Crni Lug 5, Del- pirao bih one (Gornja Jelenka 21, nice 94), onev ~ 44 N. Gradiška 18), Orahovi- Novi Varoš 10, '2g Brestanovec 18), Peru- ce (N ovoPetrovo P^J ’ 28), Drniša 43 i šića (Rudinka 30, losina

Zagreba 62 N0VIĆI potvrđeni su u tamoš- Delnicki u Deinicama i Starom Lazu, njim maticama • Zalesini. Cesti su f a' ^BANJAKOV, CEBANOV,

L" » “ u osohnnn, t a enu Osnova je prezimen „ridievak koii je (s.aro groko “ f f^ ^ v a v T g ~ 9U KrM “ rnU), i-o . njecju kepha(s) u isto ^ 136L u Crnoj koristiku Petran koji J P . j^j-kjavi. Gori u imenu bratstva, a ceat je b.o u Ltc Kult sv. Petra proširen je po svemu krscansm i svugdje je to ime i prezime od njega tvoresio bo 1 SVUg J J lT se od toga imena razvilo gato zastupljeno. U nas se oa tog više od 500 varijantnih oblika, od koj.h mnog. že danas kao temeljno ime.

150 RALJEVIĆ

Majviše je nositelja ovoga prezimena u Salima Dugom otofcu (129). Odatle mi j e stigla zajmolfca T a . objasnim njegovo porijeklo. Ima ga još u okoli- . Splita (38) i Spli'tu (17), u Sibenifcu (5) i u Lufca- f /gi. požega) (14). U vezi je s njim kmji oblifc rezimena RALJ u Gorjaku fcod Sinja (23) i RALJU- ŠIĆ u Pletem ici (9). Oblik RALJEVIĆ potvrđen je 1498. na Pelješcu, r A L J E K O V IĆ ma Prviću 1562, a RALJIĆ i RAUE- VIĆ nekoliko puta u Šibeniku u XVI. st. 0 Sobno ime Ralj{o), od kojeg se izvode ova prezimena, potvrđeno je u požeškom kraju 1702, a u Srbiji već u XV. stoljeću. No ono je mnogo starije, kako pokazuje tip takve tvorbe, i nastalo je od dvo- članih imena Radomir, Radoslav i sl. Svojem Saljaninu odgovorio bih još da su njegovi preci došli na otok u X V II. stoljeću s kopna. Ta- kvo prezime na -ić nije karakterističan tip saljskih prezimena, koja su pretežno pridjevski hipokoristici na -ovl-ev, i -m: BURIN, GRANDOV, GRBIN, PU- HOV itd. Toliko je tafcav tip prezimena uvriježen, da će Saljani i. za one koji imaju prezime na -ić reći npr.: »to su M IH IN I«, a ne MIHINIĆI. Stratigrafski gledano, iskljueuj.ući pojedinačne slučajeve, na cje- lokupnom šibenskom i zadarskom otočju i primorju prezimenski tip na -ovićl-ević mlađi je import, koji je nadslojio starinske patronimike na -ov/-ev i -in: GREGOV, BLAŽEV, LUKETIN itd. n,mI VEĆ O BABIĆIMA. NI po bAbu. koie sroo izgovorili bile su riječi ob- PrVC rtditeliima (mama, tata/ćaca/papa ...) i naj- raćanja rod _J djedo/dido, deđa, dundo, teta, ba- bližima (braco, i ^ i lUnhd babo itaj. Lako'ie primijetiti. o «. ito lingvisti odavna Lf t j riieči imaju suglasruke koji pn izgovoru ju, da te r J J t> d> č> m> v . Ti su suglasnki prT k š dzaPizgovor i njima se sriču u mnogim jezi. najlakši z g obraćanj a roditelj,ima i najbližima. cima prve njo- . ik i Provjerite i za druge jezike. J • tenkvim riiečima m otm rana su nasa prezr ‘ SS?TS e TATIC, BRATIC, DIDIC/D& " „ S t a o so b ito često i posvoda u nas ras.

o BABICIMA rije« Nevolja je s njtaa što imaju dva jeztcna vrela. Jedno je u turskom bdbo »otac«, od pemjskog i,J. M u istom značenju i u prasrodstvu s papa »otac. od turske posudenice bdbo ,otac.:< b* ba (na istoku) nastala su prezimena BABOVIC, BA- BOJIC. a oblik od milja za oca BABAJA i u ftrnkct. I prezimena, kojih ima (da usput odgovoruno jol I « ćitaocu) najvISe » bovcu 65; odatle su zagrebački BABAJE (15), dok oni u Makarskoj i Sinju ne moraju imati zajednič- ko krvno porijeklo. Za očevu (= babovu) majku govori(lo) se osobito u zapadnoj Bosm baha^ a' * od tog su naziva prezimena BABAJKO na Istu (Z ■ dar) 59, na Olibu 8 i pojedinačno na Rijeci u Za- dru i Zagrebu i BABAJIĆ u Blatu na Cetini 19, Ka- niži (Slavonski Brod) 7, Lipovcu (VmkovcijZl kanovcima 21. U Srbiji, i drugdje, naziv babo (u jek s dugim uzlaznim akcentom) dodavao

152 nu starijeg muškarca u obitelji. Tako su nastala složena prezimena BABODUDIĆ, BABOMILIĆ itd. Drugo je jezično izvorište BABIĆA u slavenskom baba (s kratkim akcentom) sa značenjem »baka« Cusporedi prezime BAKIĆ), »primalja« i »stara že- „a«: BABlN, BABINSKl, BABUNJIĆ, BABNIK, BA- BEC, koja prezimena po akcentu svrstavamo u ovu potonju skupinu BABIĆA. Ovamo spadaju nadimač- ka prezimena DRNBABA, BABUDER u okolici Za- greba, a u samom Zagrebu XV. stoljeća zabilježe- no je humorističko prezime (nadimak) BABOJEB, kako je već prije navedeno. Baba je bila motivom u narodnim pripovijetka- ma (Babaroga). Babamarta je naziv za promjenljivo ožujsko vrijeme, babaluška se zove žuti lijer itd. Prezime BABIĆ valja čuti, i po naglasku mu odrediti porijeklo, jer ono može biti turskog (s osnovom bđbo) i našeg porijekla (s osnovom baba). Prezimena koja su nastala i koja su grupirana po- dalje od tursko-muslimanskog utjecaja slavenskog su porijekla, kao i oni BABIĆI kojih su prezimena potvrđena do XV. stoljeća, dakle prije islamskog utjecaja. U Bosni po popisu pučanstva katoliokih žu- pa iz g. 1743. čini se (a valjalo bi temeljitije provje- riti) da su BABIĆI u župama Sutiska, Majdan, Foj- nica, Grabovica, Vitina i Gradačac, a BABIĆI u Sli- vnu, Duvnu, Komuštini i dr. U vezi s baba »stara žena« smatralo se da su toponimi Babin zub (Zadar), Babin vrh (Velebit), Babin kuk (Dubrovnik), Babino jezero (Velebit), Ba- bina glava (istočna Srbija), Babljak (Cma Gora) itd. Novija istraživanja takvih toponima: Babuna (planina u Makedoniji), Babina (u Slovačkoj), Babo- ve (u Albaniji), tal. boba/bova »kamena ruševina«, kao i staro predromansko ime Bavo/Bua za naše

153 Ćiovo pokazuju da su na tako golemom pro ova imena koja imenuju kamenite morfološkeS ke tla mnogo starija i upuouju na staro, viei-0- no ilirsko ili još starije porijeklo. ’ °Jat'

NAHOD

Ovo je jako i zanimljivo prezime. Ima ga u Jer tovcu (Zelina) 22 i u Sjeničaiku Donjem (Vrginm0st) 21. S njim su u vezi češko prezime NAHODIL Lipovljanima, NAJDEN oko Daruvara, NAJDEK p0 Zagorju, NAJDENAC oko Jastrebarskog i NAJDE- NIC .u Turopolju. Oduvijek je bilo neželjene djece, djece vanbrač- ne ljubavi. A živjela su bez ljubavi s posprdnim nazivima mulaca i kopiladi. Nekad su u našim gradovima bila nahodišta, pred čijim su vratima, ili na oknu, ostavljana ta djeca bez imena i prezimena. Ulazila su tako od rođenja u svojevrsna geta izdvo- jenosti, dobivala neuobičajetna imena i navedema prezimena kao biljege svoje društvene izopćenosti. Pri- je je takve vanbračne i neželjene djece bilo mnogo više nego danas, kad nerođeni fetusi stručnim i ne- stručnim pobačajima, nažalost, često završavaju u ikloakama. To je ružna ... i nije onomastička tema. Povijesna vrela spominju i u starotn Zagrebu Najdiš varoš, nazvanu upravo po tome što su se tamo nahodili i odgajali nahodi. U Karadžićevu »Rječniku« nalazimo »kako je ne- kakav iguman poranio na Dunav na vodu da se umi- je, pa našao pod obalom malo dijete u sanduku te ga donio u manastir i nadio mu ime Nahod Sime■ un«. Spometnimo da su Nahod, Najdan, Najda zabi lježeni i kao osobna irnena »tužne« motiviranosti.

154 Sličnih prezimana bilježim i u Sloveniji: NAJ- pEK (Maribor), NAJDENEK (Celje), NAJDENIC (La- ško), NAJDIC (Maribor i Ljubljana). No ne mogu se isključiti i druikčiji motivi navedenih prezimena.

p a n j k r e t ic

Neka su prezimena motivom »ružna«. Srećom jnotivi se u njihovih kasnijih nositelja zaborave. pa i kad se ne zaborave, ne valja zaboraviti da nam imena i prezimena nadijevaju drugi u različitim ii- votnim situacijama, te da često ime i prczime više karakterizira nadjevatelja prezimena od onoga kojemu je ono nadjenuto. Promotrimo razmještaj ovih prezimena: PAN- KRETIĆ Gaj (Vrbovec) 49, Veliki Bizovec (Vrbovec) (y PANJKERT Zagreb 1, PANJKRC Obrež (Zelina) 4' Toplioka Gomja (Zelina) 12; PANJKRET Kleni- ce (Pregrada) 8, Našice 2; PANJKRTIĆ Vrbovec 2 i BANKARD Belišće 8. Sva ta prezitnena prostim se po Zagorju i u is- točnoj Slavoniji. Izvor im valja tražiti u njemač- kom jeziku. U osnovi im je njemačka posuđenica panjkrt (Bankert) sa značenjem »vanbračno dijete«, »kopile«, »mulac« i sl. Potječe iz srednjonje- mačkog banc-hard., bankart »baštard«, odnosno iz niskonjemačkog bankaard u slobodnijem prijevodu, i po šatrovačku, »vanbračni (na klupi uševljeni) potomak nekog plemenitaša«. U njemačkom je kao prezime Bankhard navedeno od g. 1315. Prilagodba posuđenice pankrt i sl. od njemačkog Bankert jezič- no je lako protumačiva. Apelativ panjkrt je, osim u sjevemoj Hrvatskoj, poznato i u Slovesniji, a osobi- to dobro kod gradišćanskih Hrvata.

155 c tirntim prezimenima — prezimena . . KOPI- U v e z i SU S I KOPlLOviC, vjerojatno od alb. LAŠ, K0PILAV orefiksom k o - + P f M i sažimanjem p je ll »rođen« s p iUObičajano u albanskom , kao d v o g la s a ie u *' nastalo od glagola v je l » o b r a t i n p r . vile »gr o z u (grožđe)«. . n„ nude građu za zanimljive so- Takva preznn ciološke studije.

POVRZANOVIC

, rA7ime Potvrde su samo s Rijeke 4 Nije J^ko prf L ie nrezime POVRŽENIC, naro- i iz Zagreba j J trebarskog 40; u samom Pre- to u selm z o k o Č1 . nko 130 nositeija! jcrizju nna o . . ko ime Povrien, a nastalo " °SMVir «„ at S PGOVAN. NEDOKLAN, OMR- je kao prezimena DubrOTniku g. 1190. i u

—

đe°To jjPi ‘Smo‘k fcroKtoktiiko) ime i nadijevalo se dietetu da se ne bi povrglo. Odgovara kasnolatm. s t a muškom taonu Proiectus s tattm znaeMtjen. V /VI. stoljeće) i kenskom imtmu P ro te ^ « hrvatskoj antropontaiji na Krku u X I. stoljecu. Ovakve motivacije u raalićttun jeztcuna, koje se očituju u istom sadržaju imena, važne su za tipolo- fiir« nrončavanie takvih etooloških motiva.

POŽNJAK i POZNIĆ

Narod je iskorištavao mnogobrojne pojave u ži votu kao motiv imena i prezimena. Prvo prezime iz naslova nalazimo u Crkveni (Križevci) 2, Kraljev Vrh (Donja Stubica) 5, Osijek 5, Zagreb 23. Njego ve su varijante POZNIK Dolci (Orahovica) 5, Troje-

156 lava (Daruvar) 8, a POZNIĆ je jako prezime u sav- jko-đravskom međurječju i, osobito, u Međimurju.

Iz Međimurja bilježimo zmačenje imenice poljak i motiv zbog kojega je ona postala prezime. :e »dijete 'koje se rodi poslije predviđenoga ro- ° »zakašnjenik«, »dijete koje je majka pozno, ^oslije uobičajenog roka od 9 mjeseci, rodila«. U Slavoniji p ožnjak može biti »posljednje rođeno di-

jete« • Slično bih odgovorio i svojem čitatelju iz Slove- .. u njih je prezime POZNIČ vrlo frekventno. 2 abilježen° je Kamniku, Ptuju, Laškom, Dravogra- d,u Celju, Litiji, Šmarju, Slovenj-Gradecu, Brežica- ma, Mariboru, Ljubljani i Kočevlju, a prezime PO- ZNIK u Ljubljaini, Novom Mestu i Ptuju. Pleteršnik svojem velikom »Slovens'ko-nemškom slovaru« navodi da poznič može biti kasno rođeno dijete, ali i mladunčad u životinja koja se kasno izleže ili okoti, ali je samo prvo značenje prisutno u navedenim p rcz im ©Tiiiniži.

PRODAN

Prodan je staro osobno ime. Potvrđeno je u Spli- tu u XI. stoljeću, u Zadru u XII., u Dubrovniku u XIII. - • ■ Žensko ime Prodana gotovo je iste starosti, 1205. i 1289. god., također u primorskim gradovima. Stare su i priče o tom imenu, i to kod mnogih naroda. U zakarpatskoj Ukrajini, gdje se smatra da je bila pradomovina Slavena čuvao se drevni obi- čaj: obred prodaje djece. Djeca su u pojedinim obiteljima hametice ttmirala. Zlodusi su se otimali za njihove duše. Valjalo je i zloduhe nadmudriti. Ro- ditelji bi tobože prodali novorođenče čovjeku koji je već odgojio odraslu djeou, kojega je bič zloduha

157 mimoilazio. On je uzeo dijete, platio si-mboličn svotu, izgovorio magične riječi: »Ni otac ni maik1 neđe imati nikakve veze s tkn djetetom ni na ovo 3 ni na dirugom svijetu«. Zatim je postavio dijete stol govoreći mu: »Rasti, jer odsad si moj!«^ a ^ diteljima je rekao: »Odgajajte mi ga!« Tim ’činom dijete je dobilo ime Prodan (V. A. Ivaško), u Gru ziji npr. djeca su se zbog istih razloga kupovala i tada im se nadjevalo ime Neskid (= Otkupljen). Prodan je, dakle, zaštitno, profilaktičko ime. Vr- lo rane potvrde u nas upućuju da je taj magijski obred živio i u našem srednjovjekovlju zajedno s ikugoim i drugim kužnim pošastima koje su kosile najviše novorođenčad. Ne bi inače toga imena bilo toliko u našim starim poveljama! Po njemu su nastala imena naselja (Prodani) i mnoga preziimena: PRODAN u selima oko Buzeta 233, od toga u selu Prodanima 127 nositelja, oko Poreča 58, u Janjini (Pelješac) 11, Osijeku 20, Posavskim Bregima 26, oko Pazina 41, na Rijeci 54, u Velikom Brdu (Ma- karska) 19 i u Zagvozdu (Imotski) 61. PRODANIĆ: Buzeta (Glina) 57, Mali Pašljan (Gareš- nica) 17, Ostrovo (Vinkovci) 15, Šibine (Glina) 7. PRODANOVIĆ: Antunovac (Pakrac) 13, Bijelo Br- do (Osijek) 17, Brezovljani (Orahovica) 19, Bačje (Pakrac) 29, Cerovac (Gračac) 42, Grahovljani (Pa- krac) 22, Latinovac (Slavonska Požega) 13, Mali Bu- dići (Pakrac) 36, Mrlovlasi (Slavonska Požega) 15, Nadvoda (Beokovac) 11, Oicgovidi (Pakrac) 45 Po- povac (NovSka) 19, Šeovica (Pakrac) 45, Ten)a Osi- iek) 43, T o va m lk (V u kovar) 28, Trojvrh (Ognl_ 20, V elik i Budići (Pakrac) 59, V reli (Gračac) , greb 42. .s Mahom je to potonje prezime: srpskog s»nc™*- tva u Hrvatskoj, a prezime je jako i u ) •

158 „a je istaknuti srpski publicist i književnik Jaša fjodanović (1867-1948). Usporedi tim prezimenima antonimna (po zna* čenju suprotna) slovenska prezimena KUPLEN, KU- P L E N I K , K U P U E N IK koja su vrlo rasprostranjena.

P R V A N i TRINAJSTIC

Javio mi se prezimenom OSMEC, ali neka priče- ka svoj broj. Počet ćemo od PRVANA, a svršiti s TRINAJSTICEM. Po brojevima! Već smo spominjali kako su Rimljanke bile bez jjnena i nazivale se često po rednom broju kojim su dolazile na svijet u dotičnoj obitelji. Odatle Pri- ma (Prvana), Secunda (Drugana), Quinta (Peta) ... Octavia (Osma) itd. I u našem pu!ku, dok su još bila u običaju narodna imena, djeca su katkad nazivana brojem kojim su redorn rođena. Ta su imena, kao i mnoga druga, preuzimala i službu prezimena, a onda se •kao prezimena ustalila. Evo ih:

PRVAN: Rijeka 3, Split 44; njegova je proširenija varijanta PERVAN u Kokorićima (Metković) 112, Kričkama (Drniš) 35, Kučiću (Split) 11, Lučkoj (Met- ković) 16, Osijeku 25, Otoku (Vinkovci) 11, Splitu 8, Tijarici Gornjoj (Sinj) 82, Vinkovcima 8, Zad- varju (Split) 14, Zagrebu 13. Pretpostavljam da su u vezi s njim PERVANJA, s malim brojem nosilaca oko Đurđevca 3 i Varaždina 1; PRVIC ako Kopriv- nice 70 i PRVNJAK u Kolanu na Pagu 8.

CETRTEK: mije jalko prezime i uglavnom je razmje- šteno oko Varaždina ... PETAK: jako prezime u savsko-dravskom međurječ- ju; dopunjuje se s inačicam PETEK po Zagarju.

159 .»ncrAK- iako prezime u istom arealu kao i PETAK n S f f u varijantama: SESTEK oko Siska, SEs. ti°/HA u Slavonskom Brodu, a najčešće kao SES- llć o k o Kostajnice, Slavonskog Broda i Makarske. SFDMAK: jednako frekventno kao i dva prethodna. o 7 m po Zagorju i Slavoniji, nahod/ se oko Velike | y«/| roctroharskog, po Istn i » . Sinja. OSMAK' nije freikventno i nalazi se oko Pakraca (18) i Delnica (5). Njegove su inačice: moj OSMEC, koii je povod ovom nabrajanju, a nahodi se u Osi- ieku Sisku i Zagrebu, njegova još kajkavskija Va. riianta VOSMEK potvrđena je oko Garešnice (13), a iskrivljeni oblik VOSMEG isto tamo u selu Ladi- slavu U Gunji su OSMIČEVIĆI. Za često hrvatsko kajkavsko prezime OZMEC valja pretpostaviti da vuče porijeklo od *o-zinb/*o-zinm »čarobnjak«. Usp. slovenski ozim »mbra« (F. Bezlaj) i s tim u vezi slovenska prezimena OZIM, OZINC, OZMIC, OZIMEK, hrvatsko kajkavsko prezime OZIM EC itd. Osmica je svojim magičnim sadržajem češća u prczimenima kao npr. OSMOKROVIĆ po Slavoniji i SMODLAKA u Splitu (i Klisu), koje je prezime Jo- sip Smodlaka, koji je inače dosta pisao o splitskim prezimenima, protumačio kao Osmodluhu, kako je njegovo prezime zavedemo u matice s kraja XVIII. stoljeća. DEVETAK: jako prezime po Slavoniji, osobito oko Donjeg Miholjca.

DESETAK: prezime u Novoj Rači kod Bjelovara (5). DVANAJSĆAK: oblikom je kajkavsko prezime i nahodi se po Zagorju.

TRINAJSTIĆ: vrlo frokventno prezime na suženom arealiu tzv. Hrvatskog primorja i na Krku.

160 pretpostavljam da je većina prvotnih nositelia ovih prezimena bila u starim patrijarhalnim zadrn gama motivirana rednim brojem rođenja u obitelii' No neki brojevi, i prezimena od njih tvorena imali su određene razloge ovakva imenovanja, u koje se ovdje nećemo upuštati. Usporedi nesretnog »Desetag brata« Josipa Jurčiča, četvrtak kao dan usjeva (vi di Perun), štovanje sv. Petke (Paraskeve) u vezi s petkom, magično značenje broja 3, 8, 13 itd.

r o r a

Rijetko je prezime, a čini se da mu je ishodište u Sibeniku (20). Nalazimo ga još u Bapskoj (Vuko- var) (12) i u Zagrebu (4) i nose ga vjerojatno šiben- ski doseljenici. Nije sasvim jasno porijeklo, ali je jasno znače- čenje. Rora je »muž koji je došao ženi u kuću na njezino imanje«. Prezime je nastalo od nadimka poput prezimena koja imaju isto značenje, a ovdje ih spominjemo: DOMAZET, koje je veliko i posvuda rasprostranjeno; drugi su likovi DOMAZETA i DOMAZETOVIĆ (»zet koji je došao u dom ženi«), Podrugljiva značenja imaju prezimena ULEZIĆ Pu- la (28), Otok (Zagreb) (1), PRIPUZ Ričice (Imotski) (23), Osijeik (1), PRIPUZIĆ B. Lug (Orahovica) (7) Potravlje (Sinj) (4) i sl.

STRIKA

Areal je ovog prezimena: Dračevac Ninski 4 Lu- koran (Zadar) 19, Ogulin 13, Stupovača (Garešnica) 14 i Zlariin 34. S ovim su prezim enom u vezi STRI- KIĆ Bisko (Sinj) 37, Orubica (Nova Gradiška) 11, Sakulinci (Podravska Slatina), Trilj (Sinj); STRIKO Lovinac (Zadar) 50, STRIKOMAN Vodice (Sibenik)

11 nasa prezimena 161 u o s n o v i je prezimena rodb»nski naziv s tr ik o , p r e z im e STRIKO (S t n c u s ) potvrđeno je 0 1254' STRICOUICH go* 1352 U 1 S k O A L 4 N O V u Vodicama istom u XVIII. 8t 3 W z i m a n a P ° nxibinskoj pripadnosti česta su- CTRJCEVK. B « rlC' S1N°VCI5 '.SINC1C. ZETIC, noMAZET itd. Zanim ljivo je uočiti kako se otočko, 7Ja r in s k o prezime STRIKA u%-uklo u prim orski are- alediesa uobičajene tuđice: barba (BARBIC), dun- d o (DUNDIC/DUNDOVIC). No upravo su šibenski otoci vrlo mnogo infiltrirani stanovm cim a s kopna, koji su u nakad jedro i kom paktno čakavsko jezično tkivo unosili i unose sve više štokavske jezične na- trixhe. No naš zlarinski STRIKA i m a i drugo p r e z im e __ VUKOV', tipično zlarinsko prezim e, koje je svx> jom pridjevskom patronim ičkom form om vrlo sta-

ro i ondie starinačko.

SURJAK I DEVERIC Rodbinska i svojbinska prezimena

Primoran sam dodati podnaslov, Riječi iz naslova provocirale bi jak i jednoznačan onomastički sadržaj u poklooika nogometne lopte. A ja ne govo- rim o nogomeitašima! Evo još jedan fenomen prezimena! Njegov je radijus prepoznatljivosti veći, što je osoba koja ga nosi poznatija određenom krugu Ijudi istog inte- resa, istih socijalnih, dobnih, profesionalnih sredina, kao što je npr. sportska, politička, teatarska, estrad* na itd. Dok smo živjeli u golemim seoskim patrijarhalnim zadrugama, po nekoliko brakova i nekoliko ge- neracija zajedno, te se ispomagali sa svojtom, rod-

162 binski i svojbinski nazivi bili su mnogobrojni i w iQ ^ferencirani. Bih su nužni. Vjerojatno je i prezi me današnjeg austrijskog kancelara F. SinoWtZa bi 1 o motivirano rodbmskim nazivom u golemoj pat- rijarhalnoj zadruzi gradišćanskih Hr\ata. Raznovrsni rodbinski i s\x>jbinski termini ži\-e i danas u našim selima centralne dinarske i slavonske zone gdje su i mnoga imena naselja nastala po rodonaćelniku: Slakovci, Mikatiovci, Bratinci An- drijevci; Krašići, Perušići, Perkovići, Vnešići, Lišane \lrdane, Borane itd. U gradovima, u drukčijem načinu života, nazivi za rodbinu i svojtu naglo nestaju, uklapaju se u skupni (komulati\-ni) termin stric, tetka, rođak i sl. U kontaktnim jezičnim zonama, gdje je utjecaj stranih jezika koji nemaju tako razvijen sustav rod- binskih i svojbinskih naziva, i naš je rodbinsko- -svojbinski sustav termina m nogo pojednostavljen. Sjetimo se koje nam sve nazive pokriva šogor(ica) Pa sjeveru, ili barba na jugu. Naše lateralne zone, koje se uglaraom preklapa- ju s čakavskim i kajkavskim narječjem, mnogo su siromašnije rodbinsko-svojbinskim nazivima od cen- trakie štokavske zone. Ali tako nije bilo oduvijek. Prezimena od rodbinsko-svojbinskih naziva to najbolje pokazuju. Od naziva stric (očev brat) rasprostranjeno je prezime STRIČEVIČ uglavmom na štokavskom području i STRIČEK na kajka\-skom. Naziv strtna (stričeva žena) u osnovi je prezimena STRINIČ, STRINKO, STRINKOVIĆ, također u što- kavskom kraju. Od sinovac (bratov sin) nastalo je prezime S IN O V Č IĆ u kopnenoj Dalm aciji, a prezime SINOVČEVIĆ manje je često, i to oko Slavon- skog Broda.

11* 163 Nazive tet(k)a (majčina sestra) i tetakltetac (t kin muž) ne nalazimo u mnogo prezimena: TECEr na južnom rubu kajkavskog narječja, TETEc C zapadnoj Siavoniji i Prigorju, TETKIC i TETKOvS po istočnoj Slavoniji- Sin majčme sestre je nac/bratanić/bratić, a kći je bratanica. Od tih na * va tvorena su prezimena BRATANČAK (vrlo r ije ^ " prezime), BR.4TANIĆ na otoku Hvaru, BRa t a n a ° VIĆ po Slavoniji, BRATIČEVIĆ oko E>ubrovnika BRATIĆIĆ po Istri, BRATIĆ O'ako prezime) posvud ’ rasprostranjeno. Mnogo je prezimena s osnovn3 brat: BRATKO, BRATKOVIĆ, BRATOK, BRATn NJA, BRATOŠ, BRATOŠIĆ, BRATOVIĆ, BRATUŠA itd.

Nazivi ujak/ujac (majčin brat) i njihovi hipok ristički likovi nalaze se u mnogim prezimenim^ UJAKOVIĆ oko Knina, UJĆIĆ osobito često U lstri UJEVIĆ na Braču, Korčuii i u Imotskoj krajini je zavičaj najvećeg hrvatskog pjesnika Tina UJEVl! ĆA (1891— 1955). U vezi s tim prezimenom neki drže (D. Alerić) da ga treba izvoditi od imenskog hipokoristika Vujo i da je nekada glasilo (V)UJEVIC Tak vo tumačenje ima uporište u obiteljskoj predaji da su oni doseljenici iz Cme Gore gdje je prezime VU JEVIĆ često i vrlo prošireno. Valja reći i to da prezime VUJEVIĆ supostoji s prezimenom UJEVlć i u Imotskoj krajini. Prezime UJIĆ nalazi se oko Grubišnog Polja, a kajkavska prezimena VUJĆEC oko Jastrebarskog i VUJEC oko Zlatara.

Nazivi svek a r (muževljev otac) i s v e k r v a (mužev- Ijeva majka) poslužili su za tvorbu prezimena SVEK- RIC oko Velike Gorice i Vrbovca. Od imenice snaha nema prezimena, a od n e v je s t a (sinovljeva i bratova ^na) nastala su prezimena NEVESTIĆ od Zagreba do Belog Manastira, NEVISTIC oko Imotskog i Vin- 164 Jcovaca i NEVJESTIC oko Dubrovmka pa s područjima ekavskih, ikavskih i ’• t° SC pok]a- vora. jckavskih go Za naziv J/ever (suprugov brati « . . prezime DEVERIĆ oko Velike Go a2.lm° ^ n o Naziva za jetrve (žene braće) nema^u6 * Kar,OVca- kao ni svaća (snahina sestra) Od na • prezilnenima, ževljev rođak) navodimo prezimena!VB ^ p (T Jastrebarskog, BRAJEC oko Đurđev T T oko oko Dnaiša i Dubrovnika, BRAJIč n rf^’ “ RAJICA voniji, BRAJILO oko Drniša, BRAJKO o f l T Sla’ ca, Varaždina i na Braču, BRAJKOVIĆ BRAJO oko Ćazme, BRAJOVIĆ i BRatT tT ^ ^ mariji, BRAJSA u Zagrebu, BRAJUHA ^ f U.Dal- u tim prezimenima mogu biti i hipokoristiH D° Brat/Bratica i sl. stlCl 3rnena

Od naziva svak (stegnuto od svojak i » „ v trin muž« drugim njezinim sestrarrT ™ Č1 *ses' da je prezime SVAĆIĆ u Delnicama

fr^ c u ^ m Prim°riu’ u

Oblici šurjak/šuro/šurelšurja (ženin K o žili su za tvorbu prezimena SURA * brat) P°sIu- Ift fl»BC okoV T & J %j£cU*Ž0i S W ^ r ju , SURINA ni i u Splitu, SURKO i SURKnvto , na Hva- itd. iako je u a z i v ^ l / u ^ 0 V IC ° k° D“b™vmka

ponijeli u Italiin i a * a g *x&]em X\. stoljeca Hnati. J * d° danas moiiški

Od imenice snahafsnnt„ ru *”*) 1 (muževljeva s e s t l T ^ * S1DovIj ev’a Naziv odu/i (maičin m ^ ^ a ) nema prezimena. (majčm muz) nema prezimena. a m a ć'h a

163 (očeva supruga) je možda u prezimenu MACEdT osobito često oiko Vojniča. Imenica pastorak . ili muževljev sin) zabilježena je u prezimenim ^ STOREK u Cakovcu i PASTORĆIĆ po Mosl • ' u Istri. aVlQ^ * Iz ovog ikrnjeg pregleda uočavamo kako se ženski svojbinski nazivi te oćuh nisu nametn 1- kao prezknena, što je zainiimljiva pojava izvan * • nog zanimanja. J^zič*

Danas mnogi od inavedenih (i nenavedenih) n ‘ va za rodbimi i svojitu sve više nestaj.u u urba^" sredinama, što sociologija imože lako objasniti ^ perifernim jezičnim zonama što lako objašnjava lin gvistička geografija. A mi preko prezimena pcrikazu- jemo areale njihove nekadašnje uporabe i u ^ krajevima. Pokazujemo taikođer da strani nazivi onkl, kunjad, zio itd. nisu zabilježeni u prezimenima što dakazuje njihovu skorašnju prisutnost u hrvatskim dijaleiktima, dok su strani nazivi dundo, barba šogor, babo, stariji i prva dva prisutna su u prezimenima na primorju, a ipotonji u prezimeniina sjeverne Hrvatske. Navedimo na kraju da su neki od spomenutih naziva potvrđeni vrlo rano kao osobna imena: Brat- ko, Bratić, Striko itd. Mnoga i danas funkdoniraju kao osobna imena: Brajo, Braco, Seka, Neva (nevjesta?), Snaša itd. Ona često nastaju u intimnoj obiteljskoj sredini (Neva, Snaša) i vezana su s uzrastom osobe (Braco, Seka). Kad se društveno-obi- teljs/ke priiike izmijeine, ili kad dobna starost njihovih nositelja više ne odgovara sadržaju imena (diđa Braco?), česta su preimenovanja, koja se očituju u čestim smjenama hipokorističnih oblika temeljnim neutralnim imenom. Te m ijene imena uvjetovane su socijalnim miljeima i uzrastom osoba. Eto još jedan 166 aSpekt sociostilističkog proučavanja imena koji je vrlo prisutan u suvremenoj sociolingvistici, a pogotovu u znainosti o osobnim imenima (antroponomas- tici), kao izrazito sociolingvističkoj disciplLni.

DRUG 724-18-ML/4484-7

Nadijevanje imena poznato je u svih naroda svijeta, ali ima iiarođa, čak i u Evropi koji nemaju prezimena. Ime i preziime čiine imensku formulu koja je s pravnog gledišta za svakog od nas obvezatna. U imenu i prezimenu skrivaju se mnoga puč'ka obilježja, običaji, simboli, legende, anegdote, mitovi koje na- stojimo otkriti pri tumačenju prezimena. U početku je (i danas kod naroda na prknitivnom stupnju civilizacije) svaki društveni poticaj mogao pobuditi motiv za ime i svaka ga je riječ 'mogla oblikovati. Mnogo kasnije s pojavom kristijanizacije odbacivala su (se pučka narodna imena, a repertoar svetačkih imena bio je suviše oskiudan, pogotovu stoga što su se iz tog broja izdvojila samo nekoja fretkventna imena koja su nosila mnoge osobe, a poslužila su i za tvorbu prezimena. Tako npr. iu Švedskoj prezimena ANDERSSON JOHANSSON i KARLSON nosi više od milijun Šve- đana, više od osonine cjelokupnog pučanstva. Prezi- mena NOVAK i NOVOTNY najčestotnija su prezimena u Cehoslovačkoj. Hrvatsko najfrekventnije ime HORVAT (sa preko 20.000 nositelja) nije u toj usporedbi ni približno često prezime. Zbog sve večeg broja istih imena i prezimena raienska formula postaje sve manje funkcionalna za laentifikacijiu osoba (koliko je Petara PETROVICA!).

167 N„ Ivl.-uulu, pitvinu-uj, ()rry|. infiiii mlminisliiifivuiiu ft’ sf |»ulfin uskoit, iiU»pi't[ u vi.V/nninonkasti hir>j. P fi-i kihfiiiftikf, iuloniiiitikf, u tlt>|,;, * h UUi(k.,

sv.tkoiT.siiih jHHlnlnkii h r / f i U h' i k ' ol»avi jfs,i o osohj iijtviimj sliinviti, sih»Iu , in jfs tu it *i1o h jn l s |. U iuiu\H i st' kiio piijokii im > .m > si, l'in i s r ilti jt> n m io m jtsstak hliuliiih hivjiikii /.n najintim nijf r i j t \ 'i k o jim u 's,, tvoivna tiaJiii imc'tia i p if/ itu fiia , /.ii onu j kit'iitt,rskj miljo u ohitf.ljskoj intimi i u niiitfrinskom itliomn koji so /ivalf u mi&jm imoiiima i ptv/.inifiiiuin skoi;i l'Utlufnost. ti Danskoj npr. novoiruttMKV tlohivu tlrsrh,/„,u inoiikasti hroj kojim fo sr itlfiififici, ,,|j „ <1, u^tvt\ Ktvimo: tS 1-1508-2541! I’ rvo tlvijo /iianu'uk.f o/nu't|. i" ''oilt'iijti (10)81; tVtiri .'jiinnoukf iz dru- jic skupiiu' o/.nm'uju đnn i mjostv iM(1 onj„ (|s, kolo- vo/a). prvr tii /.namf.vkf iz 'ptKsljt\lu jo skupi’no „/' natujn mlni l„x,j ,,otl kojim jo iu.vorotl.uV uvv- ifno tojia ilana n mjfsnu »matifu riuVnllm (254), ;l posljt\ltij;i /Iiamcnka, ako jo I, ozuiiv'iijo inuvUvi, ( ako jo 0 , iouski spt>I đjoiola. Slu'no so provotli I „ Zapml.u.j N jom afkoj. Ni> zii't!,,11 '‘° 5 UV° koIit' i,u’ potlataka, unosi 12 znamouaka. II i.jih hrojka I kraju „/„m'ujf ,„„i. ItvS K*»vrt " MX. Ntoljtvu. luo|k1( ’ . „ lo,o stoljoou. tlok uoporuo hrojkn < o/u.v.,1 ko.vu. rt l»o|Kn 4 .,ko su nuVnl u'xx stoli«VU. ,U “ X V Suilhiuu iuu-usko lortnulc ,u| ,{H|, osohuoK l.uouu u p.utluvuim d v l l i ,rt;.M.,lll„ , ^ h h n . j u i niHiiivn s ko.U|>IIVUlU10SOU Ol-glUll/iUijo Ijutlskoj. ,l,niL II toj posti.ulustnjskoj 0 , 1. „ kojoj 0c l kou.pjutori I điKitmul. kolk'i,,,, iuionuuolin !' ,rtuo nistc. n ujthovn u,vnuhu svo jr nJsln\\\T'u lom vrtloK" ohuvljcst iuom hiti ki ,tkn t .1 \

...... |ov"l"i“- „ k»*t. „, "

„ ,1|„siv.„,j,: i„ivil, m.,M j.. „ , ;; novjh hix>jnknl naunk Jc jo koji .vmo /tuMjclo (il'ulii t>Voln v,x. 1011,1 ,.*0,,,1,° iivu " t'jcScnjiuu I hivi.n iu lot iiutcijnma kojc cc ,,a*u osohuosl ,,a „soju.iu, k , tnm« pmmc'fuuti u hrofko. 1

Vi\ ipak pivziiiuMia m vr ia\stati 1 h«u

, IHWluk. >ivi(.„ 111 . " “ " V i,,^ li‘V"ti il» tiasljcitu kao spomcnikc Pamoouja. lako jc hilo oduvijok i tako oc hhi j

OlKARA OIKARA

Ntjo jnko pic/imc. Ja v lja st* „ .i. •; . ‘■'KAKA „ Siuju i ,,k„ NX .;' “

, v i. L , t V; •u S|,li,u s- ' k .* n u ,u U IVtkoVi'u (lVfri)ii ^ ) > • l"""S“ „ J„s„„kil.„,k„iS.t. M> • Sikara »šalica«, »fildžan«. Kao riječ Osnova je e predmot kućne uporabe došla »za kasno ud^ mletačikog taćkog cndijalekta jai^ ^ v-rimorje, ^ gdje bilježimo različite je uglavnom ou p. ki) difcara (štokavsko-čakav- izgovo« (XVII. st.), M ski) i dubrovadK toslkanski izgovor (chicche- Sto je vjerojatno utjecao

GL02IC / GLOGOVSEK

GL02ICU iz Viinikovaca i M. GLOGOVSE- K U ^ k g ro b a da f jih° V? Pr“ imona lma' KU chorlište — U općeslavenskoj tmemoi glog ju lsto 1 ii0§kom srodstvu s igla, jer je u dndo- k0ja J kom *glogl nosio znaćenjski biljeg šiljatog, Z mPL ie korijena i grčka riječ glotta »jeziik« (usp. is r jikTH op«lm JKMZVik M izdužene, Si. Ijate rtove). hrvatskog A i r r t ,C11 GLOZIĆA iima u AindrijaŠovcijrna 15, Anjtiniu 2, Vinkovcima 2, a GLOGOVSEKA u Zagrebu 44, Klo- štru 4, Sisku 9 ... Ostala su prezimena iste motiviranosti- GLOŽINIĆ oiko Ludibrega (Apatija 5, Kapela 4 Rasinja 2, Sekiilk 1, Sesvete 15, Sigetec 5, Slbkovec 60, Struga 3, Sveti Petar 3), GLOG u Trebovou (Dugo Selo) 12, GLOGAČ u Brezju (D. Slitbica) 1S, Bizovcu (Valpovo) 7, Grabercu (čazma) 7 (daklc i u mjestima kojih je ime motivirano biljkom). Prezimena GLO- GOSKI nalazimo u Brczju (Klanjee) 12, Cesarslkoj Vesi (Klanjec) 2, Prisitavi (Klaujec) 13, Proseniku (Klanjec) 31, Jovainovcu (Osijek) 34 i Zagrebu 44, GLOGOVEC u Vumovcu (Zagreb) 40 i Mačincu (Ča- ikovec) 11, GLOGOVIC u okolici Zagreba (Laduč 27, Sveti Križ 48) i u Zagrebu 38, a GLOGOVSKI satmo

170 „ G orn joj GareSnici 21. U Zagrebu je g. 1631. po- tvrđen GLOGOVEC, g. 1706. GLOGOUA, a g. 1711. g l o g o v s z k y .

GLOZICI su vjerojatno iz Bosne došli u vinkovač- lou oko'licu. U Bosni su zabilježeni g. 1743. u župi Broćino, a bilo iih je 50 obitelji. U Srfoiji su u XIX. st zabilježeni GLOGIĆI, a danas je jako prezime g l o g o v a c . G lo g (Crataegus) smatra se kultnim drvom. On itna zaštitnu moć. Stitio je od vampira, vukodlaka, mora, vještica, koje jašu na glogovu ko(l)cu. U mno- eim našim krajevima da se mrtvac ne povampiri za- badali su mu u puipak tm crnoga gloga. Glogove grame držale su se uza zipku da odgone zloduhe, a pod glogovu krošnju slklanjali su se od groma. Glog ulazi i u inarodine poislovice: »Ako zima ne dođe o Boliću, doći će o g l o ž i ć u « (makar i onda ikad glog procvjeta, ali doći će). Taikve biljke redovito su bogato zastupiljene u prezimenima i u toponimima, kao npr. G l o g o v ik , Glogovica, Glože, Gložnice itd. Prezi- me GLOGOVSEK, ikao i mnoga druga kajkavska i slovenska prezimena na -šek, etničko je prezime i zmači ljuide ikoji su potekli iz mjesta čija se osnova nalazi u prezimenu. Usporedi prezimena: GABER- ŠEK (: Gaberje), TRNOVSEK (: Trnovlje), PLETER- SEK (: Pleterje), VIMPOLŠEK (: Vimpolje), pa dalje JAZBISEK, LESKOŠEK ... (da spomenemo jednom i nogometaše).

HRUNĆEV I KRONJA

Cesto sam »usrećen« rijetkim i zagonetnim prezimenima. Evo prim jerice H RU NĆEV se nahodi sa- tno u selu Savru tna Dugom otoku (18/4). Pođimo od početka. U osnovi je latiinska posuđenica corčna i 171 (s pnjelazom dugoga 5 > u) koruna, te ispadanjem prednaglasnog d: kruna »vijenac«, »zmija«, krunac »vrsta graha«, krunica »brojamca«. Od osnove krUn nastala su osobna imena Kruno(slav) i KrunijalK.ro nija. Od potonjeg li'ka nastalo je fuzijom nenaglaJe-' nog -i- prezime KRONJA na zadarsko-šibenskorn podmčju, a osobno ime nije se sačuvalo. Neki su nositelji ovoga prezimena potalijančili. U doba ta Iijanske iredente poznati Iingvist Arturo CRONlA* (= KRONJA) u svojim je radovima fcražio talijanske elemente u jezilku ovoga kraja i tako poticao ireden- tistioke aspiracije Italije i na krajeve izvan anekti-' ranih Rapalskim ugovorom (1920). Prezime KRONJA (CRONIA) izrazito je hrvatski tvoreno. Početkom XIV. stoljeća na ovom terenu ima oblik hrvatskog patronimika KRUNKOVIC Prezime KKUNKUVIC v,runcouicg 1321) izvedeno je od osobnog imena Krunko, a stariji, oblikom tipičniji patronimik ovoga kraja -J HRUNCEV vjerojatno je postalo od osobnog imena Krunac. Sto se tiče prijelaza k u h, usporedi u thn govorima hrušva (= krušva), nbhat (= nokat) hliP mav ( - klimav), haštriti (= kljaštriti), a vidi ovdfe i prezime HARLOVIC. J

KADMENEC

B J?° hrvatsk°g sW a. Nalazi se „ Bjelovaru 4, Vukovaru 7, Vinkovcima 8, osobito u

dlevtm23rJDo°k0n rK °ga (SVeta Marija 74’ Donji Vi' kod BeW M Ja ^ 13> Kotoriba 5> i u Kozarcu Kod BelogManastira 10 u Peterannt r : 7 1 Kraći oblik KEDMFN L i 6terancu f 1 Zagrebu 16. Mamstiri i t / i r naiazi se 11 selu L ugu (Beli ma j ’ a KEDMAN u Kneževim Vinogradi-

172 I razmještaj prezimena upućuie r,, rijeklo. U osnovi je mađarska i m e n i c ^ T ^ 0 po' ja je u hrvatskom kajkavskom i k°- zeta kao keđmen, a znači »kožuh« T j°Skom preu- vacije u mađarskim prezimenima uob č6' ^ m0ti'

KROT

Vrlo rijetko prezime, i to u Bač menskom Zagrebu 48. Oblik KROtTU U podslJe- Buzeta i u Opatiji 9. Ovom zagrebačkonfT^ ° k° nalazimo potvrde iz g. 1676. KROTTiP i L ? 1" 161111 T*CZ, 1654. KROTICZ u • « • w1 . Njemačkog je porijekla, ali ;e ; nn . govornom području priJično riietkn n njemačk°m te »žaba krastača«; ulazi u skunin snova je Krd- viranih po životinjama kao Vuk K a T T T ^ T m0ti' « • K° mar’

LEVAK

Drug Maurizio iz Pule interesir* i-EVAK, koje u Livacima kod I S J T Za .prezime seljana (loi). LEVAK ie iako l. °Si m"°8° silaca je u BlaguSi » S r S i w T j ’ “ " ajViŠe ci) 30, Dubrovici (h S I7 r KriŽev- CU (Vrbovec) 3], Jakiiucu \d Stubica!*°m,Pavlov-

v“j “ > 2 “

LEVAKOVIC^ a LEVAClC 1 raspored ovih prezim/ SUi,U lst° m arealu- Upravo kod Pazina 7 prezimena. kao i LEVAK u Livacima ' 11211113 padručJ'e hrvatskih ekavskih go-

173 vm-a- kai'kavskog u Hrvatskom zagorju i čakavskog r.redižnioj Istri (Livaci). Gndje pretpostavljam da e selo prije dolaska ikavaca u Istru nazivalo Leva- S- Usporediti valja upravo u tom kraju osobno ime CLe m c Tapisano 1273. u Istarskom razvodu! Ova prezimena u ikavskom obliku glase LIVAK, LIVAKOVIĆ, LIVAĆIĆ i razmještona su po ilkavskoj Hrvatskoj oko Splita, na zapadnom Pelješou (LI- VAK), po Dalmatinskoj zagori i po Slavoniji (LI- VAKOVIĆ), odnosno u Milni na Braču, od ikojili je LIVAĆIĆA majka Tina Ujevića. Jekavskih oblika UEVAK UEVAKOVIĆ malo je u Hrvatskoj, i to uglavnom u Lipiku (101). Takva jezična obUježja u našim prezimenima imaju go'lemo značenje za na- šu dijalektologiju. Takvi pridjevci (koji su kasnije postali prezimena) davani su Ijevorukim ljudima. Negdje je Ijevak značio »nevješta čovjeka«, »štogod neuobičajeno«, »nenoranaino«, 'kao što kazuju izrazi: biti (tko) na lijevu, ustati na lijevu nogu i sl., kao što dešnjak, desni’znače »obilježja sreće«, oznaouju »vješta čo- vjeka«; desnicom se očituje vjera, njome se ipozdrav- ]ja, rukuje, ikrsti... Zanimljivo je navesti da je, upravo zbog goleme manjine ljevorukih ljudi koji se lako izdvajaju i pogodni su za identifikaciju, ovih prezimena kudikamo više. Njima treba pridodati prezimena ŠUJ, ŠUJICA, ŠUJEVIC, KRŠNJAVI itd. ikoji su se nadijevali Ije- vorukim ljudima (i o kojima smo već pisali u ovoj knjizi). Motiviranost pridjevom desni gotovo je zanemar- ljiva (DESNIĆ, DESNICA; takvo je prezime nosio književnik Vladan DESNIClA, 1905— 1967), jer je njime teško identificirati jediuku (većina je desnoru- kih). Pridjev desni je uz to uglavnom naša, južnos a

174 venska tvorevina i nije uobičajen u drugim slavenskim jezicima ikoji kao opreku za lijevi imaju pridjev pravi (»desni«). Za razliku od naslijeđenog razvrstavanja: lijevi »nevješt, zločest, pakleni«; đesni »vješt, dobar, ne- beski« u našoj današnjoj poiitičkoj diferencijaciji lijevi oznaouje »progresivno, radikalno, revolucio- narno«, a desni »konzervativno, natražno, tradicio- nalno«. U navedenim prezimenima ovu poruku ne valja tiražiti.

PRICA

Tipiono ličko prezime. Rasprostranjeno je oko Otočca (Drenov Klainac 44) i osobito oko Titove Ko- renice (Failkašić 16, Kalebovac 28, Klašnica 24, Mi- haljevac 59, Novo Selo 30, Ponor 36, Rešetar 15, Va- ganac 8, Vranovača 37, Vrpile 49), a odatle su se seli'ii u Slavoniju. Mnogo ih je i u Zagrebu (41). Prezime je nastalo od slavenskog korijena pbr-, koji nalazimo u glagolu prčti se »prepirati se« po- tvrđenom od XII. stoljeća u Povaljskoj listini i u imenici pra = »raspra(va)«, kaiko je u Vinodolskom zakoniku. Od toga je Ikorijena stvoren priličan broj starih hrvatskih pravnih termiina: spor, poprište, rasprava, koji su nastali prijevojem istog korijena. Od istog je korijena (pbr + ica) imenica prica 1 značila je »tužitelja«, »prizvanika« (kasnije i »od- vjetnika«). Prezime PRICA, dakle, motivirano je zanimanjem, vjerojatno u vezi sa slavenskim običaj- mim pravom. Taj stari slavenski korijen (psr-) nalazimo u ime- mici parac sa značanjem kao i prica. Od nje je prezime PARČIĆ, ako nije od imenice parac »vršnjak«, kako je u Splitu. Na isti korijen nastavkom -uš na- , ^rcka imenica peruš »optuženiik« i pre. stala je a , zlatara i Karlovca, PERUSA oko zime PERU5 ba p e R U Š E K oko Cakovca, Vr. Dl'g0g S virovitice, a'dijelom i prezime PERUŠIC bovca i vu tumačili j hipokoristikom od osnov- (koja se b»°PJ Navedimo još jedan pravni tor- n0g korijena ^r-tpar-) parnica, koji je u fflin ku potvrđen i kao prezime PARNICA oko Novske i odnedavno u Zagrebu. N o timena nječima pravne nomen- prezimena motiviranih c _ SUJA_ SUJIC < ^

klatSUDEC SUDNIK, PRAVICA, SUDINJA, KAZ- 5 ciiĐEVIĆ, ROTKIK) u nas i u drugih naro- d čija je prezimenska motivika bitno drukčija od

»RODILO SE DITE!«

Recimo još koju o žens'kim imenima. Potaklo me na to pitanje o prvotnom značenju i o razmještaju prezimena STANlC. Odgovorimo odmah na drugi dio pitanja. Prezime je vrlo jako u svih naših naroda i posvuda rasprostranjeno. Uzalud mu je tražiti korijen i rodoslovna stabla, jer bismo se izgubili u šiimi. . A što se tiče prvotnog značenja? — Počnimo radije od prvih ženskih imena. U mnogim patrijarhal- no uređenim društvima ženska su djeca bila teret, zlodar, manje korisna bića. U mnogih naroda nisu im se ni imena nadijevala. Cak ni u Rimljana. Zva- la su se po ocu: Livija (:Livius), Mesalina (:Mesa- la), ili po redu rođenja Prima (»prvorođena«), Se- cunda (»druga«) itd. Pa i stara slavenška ženska imena nosila su u sebi u prvom redu želju da se ostvari u djetetu sa-

176 dr2aj imcna: Dobra, Njela, L(ij)epa, Tolja (»tje- šiteljica)«. Njegoja . . ili pak da se imenski sadr- 2aj otkloni s djeteta: Gruba, Boja, Huda ... To su profdaktička poimanja i magijska uporaba imena. jstini za volju, kršćanstvo nije bilo sklono žon- skini imenima. Zakljuokom Tridentskog koncila, narodna se imena zamjenjuju svetaćkim, a svcta- ca je bilo ikiudikamo više nego svetica, pa je izbor ženskih imena bio skučen na samo nekoUko frok- ventnih imena, od kojih se, doduše, razvilo mnogo hipokorističnih oblika. U našim patrijarhaLnim sredinama i dan-danas neopisiva radost, pucnjave, pijanike prate rođenje muškog djeteta (ta, rodio se — sin!), a pokunjcnost i tuga rođenje djevojčice. »Rođilo se ditd«, kažu. Upotrijebio sam namjerno ikavski oblik (dite = j^ći) stoga što sam izreku slušao na istraživa- njima u patrijarhalnim sredinama Dalmatiniske zagore. Upravo se ondje mogao začeti i živjeti mit o djevojačkoj želji po kojoj će ako protrči ispod duge postati dječakom, obrađen u pripovijeci »Duga« Din- ka Šimunovića. A svaki mit ima svoje prapočelo u zbilji života i svoje trajanje u izdancima današnji- ce. Nisu li, pitaim se, muški oblici ženskih imena u Žumberku: Štefić, Janec, Barek ... ili u Muslima- na zapadne Bosne (baš u injih!) ženska imena Fate, Ajko. .. nesvjestain prežitalk iskonske želje za mu- škim djetetom, koje raste i oistaje u obiteljskoj zadruzi kaio 'proizvođač i svojim prezimenom produ- žuje koljeno rodoslovlja, a djevojčica raste i odla- zi iz zadruge kao nevjesta s mirazom i rađa djecu kojima su 'korijeni u tuđem rodoslovnom stablu? Ali vratiimo se STAN IĆ IM A. Prezime je izvedeno od ženskog imena Stana. Imena kao Slana, Stanka (STANCIĆ), Stojka (STOJ- 12

12 nasa prezimena 177 ^TOJNIC), D osta (DOSTAL), Dostana

ClC)’< f!T ć ) i sl nastajala su u obiteljima gdje su (DOSTANIJ djevojčice, a njima se (magijsfcim se rađale s ^ q §tati sa »ženskinjem«. Nije to djelovanjem; . slavejnski običaj u nadijevanju ta- isključivo n GrJ(a 1SU to s t a m a t e , kod Talijana hvih r S ' Albanaca, S h k u r t e i Sose »zadnja«, a u Ferm ’ k , na Kavkazu nadijevali su u tim prigoda- Dagestan (»Dosta s djevojkama«), Baš kao ma nne Kyt-tam t _ Dosta! i u nas ženskim unenom Pnviiest društvenih shvacanja i odnosa, te jezik kaoTraz tih odnosa, zrcale se u ženskim imenima do danas. I danas! Nemamo, na primjer, mogućnost jezikom izraziti posve ravnopravnost koju je zena postigla u dru- “ yu Sve više je žena boraca, vojmka, pedagoga (Sic)i sudaca, biologa, dekana... bez jezicne ozna- ke da se ta zanimanja odnose na ženu. S druge stra- e sve više je raspuštenica, a nema raspustemka (u takvu pogrdnu značenju). I te dvije krajnosti imaju ipak nešto zajedničko. Oba su na uštrb žene! Uvrije- ženi otpori pojavljuju se čak i u žena! Pročitao sam kako se dotična drugarica, voditeljica jednog od re- publičkih sekretarijata, usprotivila kad su je nazvali sekretaricom, jer ona je, kaže sekretar, a ne kuha- ri/'n 1 / n t f P I Naše je društvo u stjecanju prava za žene išlo mnogo, mnogo brže k progresu nego što su se pre- živjela, tradicionalna poimanja o ženi prepuštala zaboravu. I danas se m nogo od te tradicije održa- lo u društvu (npr. žena udajom kudikamo česće mi- jenja prezime od muškarca; mi i nemamo u jeziku »muškog« pamjaka terminu djevojačko prezime). U jeziku je ženino prezime nesklonjivo (Ivana Ivića,

178 .. tfade Dimić), a prije kad se mijenjalo, dobivalo a11 idjevski oblik po ocu ili mužu (Mile GOJSA.. LI^- Dora KRUPIĆEVA, Giga BARIĆEVA, ili is- kl'učivo po mužu: Hasanaginica). Kao i prije tisuću dina u Prvim poznatim zapisima kad se f a identificirala po ocu, inužu, bratu ili sinu, već ^rtna tome koji je od tih muškaraca stekao dru- ftveno uglednije ime. Nedavno, u povodiu nagrađenog romana »Pirej« »pirika«), izjavio je makedonski autor Petre An- dreevski, kako u njegovu kraju (jugozapadna Make- j između Bitole, Kraševa, Kičeva i Ohrida) fene udajom mijenjaju i prezime 1 osobno ime. Vidi w iu ovom monologu iz toga romana: »Nisam više Stojna Resulovska... odavno nisam Stojna Re- salovska. . . sad se zovem Veljanica Parmakeska, po tnuiu Veljanu...« Da ne povjeruješ! Na ženskim imenima, nažalost, izražava se, vi- še nego na muškim, roditeljska taština, hirovi tre- nutka, pomodnost i malograđanski ukus. Uz velik broj skladnih, estetski harmoniranih, upravo maš- tovitih imena, tvorenih na najboljim hrvatskim je* zionim tradicijskim uzusima, im a m nogo pravih imenskih nagrda. N o to je druga tema, pa zasad valja učimiti — stanku.

DANIČIĆ

Dva su areala ovoga prezimena. Jedan je u juž- noj Hrvatskoj: Dubrovnik (11, Čepikuće 7, Ošlje 24), Knin (Strm ica 27, V rb n ik 26), Zadar (Stankovići 36, Donji Zemunik 12), a drugi areal u S lavon iji (Petrič- ka kod Bjelovara 27, Bazije kod Podravske Slatine 10, Sibenik kod Grubišnog Polja 13). Prezime nosi

12* 1*70 katoličko i pravoslavno .pučanstvo. Jako j e u CrnoS Gori, Srbiji, rijefko u Siovoniji, a za Bosnu iman potvrda za poc'etak XVIII. st. ti katalika. Prezime je izvedeno od osobnog imona DaniCa k0 fe je u nas potvrđeno od XIV. stoljeća. Prezime NICIC' zapisano je prvi put upravo kod Hrvata 1561: Juraj DANIĆIĆ, knez. 8‘ Onomastieka su polazišta u imenu zvijezde Da,/i- ce. Taj astronim (ime zvijezde) zabilježen je u XIII stoljecu, ali je postojao već u praslavenskom, kak0 nam posvjedoćuju ruski {Denica) i češki (Dennice) Do danas se ovo ime sačuvalo jedino na slavenskom jugu s naknadno usvojenim imonom Venera. Taj blještavi planet imenovan je vrlo davno u mnogirn jezicima. Kako se vidi jutrom i večerom puk je smatrao da su to dvije zvijezde, ,pa ih zOVe-’ Večernjača/Večemica i Zomjača/Zornica. Stari praslavenski oblik *đbnbnica izveden je od imenice dan (dbtib), koji ona jutrom najav]juje — »nagovjestiteljica dana«, »danonositel jica«: » ,. j0$ zorica ne zabijelila ni Danica pomolila lica«. ćesto se u puku personificira. Smatraju je kćerkom Sun- ca i Mjesečevom sestrom. Osim Večernjača i Zor- njača zovu je još i Prehođnica, je r prehodi s jednog kraja svoda na drugi. No to je ime mlađe, nastaJo kad je puk shvatio da se doista radi o jednoj zvi- jezdi. Prezime DANICIĆ uzeo je poznati stpski jezikoslovac Đuro DANIĆIĆ (1825— 1882) po prezimenu junaka senjskog uskočkog ciklusa DANIĆIĆA, a dotad se prezivao POPOVIĆ.

DORCIC

V ec po poštanskom žigu Baškc na Krku na omot- nici pisma predmnijevao sam da ćemo razgovaraii o prezimanu DORCIC. Tamo ih je poslije 2. rata

180 bilo 129 nositelja. Ali toga prezimena ima i „ . okolici: Bakar 8, Baška Nova (Krkj 12 (Krk) 6, te u Pazinu 19, Dubraviei (kođ Pazina) ir i na Rijcci 69. U vezi je s njim talijanizirani oblik DORINI: Veli Lošinj 2, Opatija 2, Pula 3 i t i nORlCIC: Opalija 4. Rij„ki, M U Ćicanji 101 1 dalje od ovog areala: u Petrinji 16 Od njih je najjaći i najrasprostranjeniji oblik DORIC razmježten u tri areala: a) po Slavoniji- oko Osijeka 33, Slavonskog Broda 76, Podravske Slati ne 7, Slavonske Požege 33, Đakova 20, Valpova 50 Novske 31, Orahovice 9, Virovitice 82, Županje 31* u Zagrebu 27; b) u Splitu i okolici (Slatine) 83 i c) u Ližnjanu kod Pule 35, u Bakarcu 7, koji ulaze u primorski areal prije spomenutih prezimena/ U osnovi navedenih prezimena su osobua hipo- koristička imena Dora (DORIC), Dorka (D O RClć) i Dorica (DORICIC) od ženskog imena Doroteja koje je grčko složeno ime Dorothea od doron »dar« i thećs »bog«. Bila bi to, dakle, naša Boiidarka. Odgovara također grčkom, od bizantskih vremena vrlo proširenom imenu Theodora (obmutim spa- janjem navedenih sastavnica theos i doron) koje je ime nosila čuvena bizantska carica (iz V. i VI. st) supruga cara Justinijaina I. (koji se rodio u Make- doniji pa su ga naši stari povje&ničari Orbini, Mma- vić, Lukart, Resti i drugi proglasili Slavenom i zovu ga Upravda (lat. jnstus »pravedan«), Od osobnih r™ m enŽ 0r,'Tt0d0ra nastala su Pre2i” »na TEO- URCEVIC (uglaTOom Slavonija), TEODOROVIC (uglavnom Vojna kraj.ina), TODOR, TODORCIC TO ĐORIC TODOROV, TODOROVIC rasprostranjena na štokavskom dijelu Hrvatske kod katolika i pravoslavaca i TUDOR, TU D O RIĆ, TUDOROVIC koja se prezimena prostiru osobito po čaJcavskom po-

181 dručju u Dalmaciji, na Kvarneru i u Istri, gdjg nekoć prostlrao bizantski temat. e Od tipicno ruskib oblika Fjodor(a), Fedor(a), pe dor(a) od temeljnog imena Theodor(a) u nas Su tvrđeni jedino prezimenski obUci FEDOR u istoča? Slavomji, FEDORAN samo u Ceriou (Vinkovci) 4 FEDOROVSKY (Vuikovar 2 i Zagreb 3), pa va’ ljalo istražiti nisu li to možda unesena prezimgjj ili izravni rusinski utjecaj u tom kraju, jer su u n;jf takva prezimena (i nadimci) potvrđeni. I opet o Doroteji. Kult svetice, koja je živiel u III. i IV. st., 5irio se u srednjem vijeku kršćan- stvom, a štuje se 4. veljače. Tada jo j je, po legendi' u času smaknuća prišao dječak k oji jo j j e doni * kotaricu rajskih ruža i jabuka. Zbog toga se smatra zaštitnicom vrtlara. Prezimena s imenom Dorka i Dorica n nao t*t iicib SU osobito »jaka« na primorju i u Zagrebu. Ondje su krajem XIX. i početkom XX. st. nastala dva meni draga Iiterarna lika: Dorica Krupićeva iz Šenoina »Zlatarovog zlata« i Tito Dorčić, naslovni lik romana Vjenceslava Novaka.

MADUNIĆ

Ovo je prezime prošireno od Blata na Cetini 67, preko Pletemice 22 do Osijeka 8 i Vrpolja 11 Ali najviše ga ima u selu Cista Provo u Imotskoj krajini, čak 388 nositelja. Cini se da mu je ondie ža- rište.

U liku MADONIC ovo je prezime potvrđeno od XIV. stoljeća (Georgius Madonich) i kasnije u XVI. 1 XVII. stoljeću u Šibeniku, ali ga danas više nema na tom području.

182 Kao imenica madona!maduna znači 1 »Gos ' nu sliku«, 2. »svećenikovu majku«, 3. »žensko ime," 4. »sliku na kovanu novčiću«. Izvodi se iz lat do- ,nina »gospođa«, u čakavskom »gospoja«, fcoji jč lik stezanjem dao gospa/Gospa (Madona). Latinski dominus »gospodin« dodavao se u primorju pred svećenikovim imenom i kao titula glasi don « dom- /inus/) ili dum (u Dubrovniku). Svećenikovoj majci govorilo se mea domina (^> mea donna) ( = moja gospa), Pa j e stezanjem dobiven lik madona, kao u francuskom madame. Promjenu o u u (maduna) nalazimo u prilagođenoj imenici dumna »časna sestra«, takođe od lat. domina. Žensko ime Madona!Maduna isto je što i žensko ime Despa na istoku (od grčkog despotes »gospodin«) u istom značenju kao i hrvatsko ime Gospe. Sva tri imena sudjeluju i u tvorbi prezimena' MA- d u n ić /d e s p i c /g o s p i c . U Cisti Provo (u kojem je toponimu danas već teško prepoznati rijetki ikavski refleks za imenicu cesta, a u pridjevu Provo stariji pridjev Prhovo, nastalo neizgovaranjem glasa h u tom kraju) sjetit će se stariji izraza madunati igrati kovanim novči- ćima na kojima se aversna strana zove maduna (ili gospe), a druga, reversna marko. Maduna je prežitak iste imenice koju prepoznajemo u prezimenu MA- DUNIĆ.

SARIĆ

Prezime tvori dva areala. U sjevernoj Hrvatskoj: Banovct (Slavonski firod) 14, Dugo Selo 8, Đakovo ’ , °.^aŠ S avonski 19> Vagovina (Cazma) 10, Za- fc 1-a J na jugu: Dubr°vnik 12, Knin 6, Prugovo (SplU) 61, Trilj (Sinj) 30, Zadar 10. Ondje na jugu

183 miieša se sa prezimenom ŠARIC (koji može biti od šam isto što i Sara: »Sara mater Izakova«, ali je češće od pridjeva šar »šaren«, ođnosno od nadimka ili osobnog imena Saro/Šare, Šar(ko), Šar(ac) i s] ) U preziimenu SARIC nalazi se biblijsko ime Sa- ra (Sarah) i na hebrejskom znači »gospodarica« »kneginja« (usporedi prethodno prezime MADUNIC)' Po Bibliji je Sara supruga Abrahamova i rodona- čelnica Izraela. Zbog toga je često žensko ime u Židova. U nas je osobito jaiko prezime u Dalmatinskoj zagori (Prugovo, Trilj). Ondje je to osobno ime ušlo u hrvatsku literatum. Nosi ga djevojka Sara u Simunovićevoj »Dugi«.

SOKIC, SOKAĆ i SAKIĆ

Za prezime Sokić tpitaju me iz Zagreba, a ono nije zagrebaoko prezime. Nahodi se oko Nove Gra- diške (u Brđanima 2 i u Cemiku 118!) i oko Ben- kovca (Tinj 16). U vezi s njim je rijetko prezime SOKNIĆ u Jagodnjaku 2 (u Baranji) i ŠOFIĆ, osobito gusto oko Križevaca (17). U sva su tri prezimena hipokoristični oblioi osobnog imena Sophia, grokog porijekla i znači »mud- rost«, »duhovnost«. Njoj je posvećena čuvena cari- gradska »Hdgia Sophia«. Osobno ime širilo se kultom rimske mučenice ;iz II. stoljeća. U nas je ime Sofija rasprostranjeno i kod katolika i kod pravoslavaca, iako je hipokoristik Soka (od Sofija) češći u pravoslavaca. Usporedi i osobno ime Sosa, koje se s humorističkkn nabojem etnificira za »Voj- vođanku« i Sofka, glavno lice romana »Nečista krv« Bore Stankovića. Hipokoristik Sofe zabilježen je u Žumberku, vjerojatno kod unijata. Cernički SOKI-

184 £j s obzirom na akcenat Sokić mogli bi se izvoditi 0& imenice soki> »prokazivač«, »tužilac«, odnosno od imena (i prezimena) Soko u visočkoj nahiji »gdje ima i Sokića koji su muslimani«, ili pak od S d k ( a č ) , o čemu nemam potvrda. Za jaka prezimena SOKAČ i SOKAČIČ (kad smo ih već spomenuli) po sjevernoj Hrvatskoj, osobito p0 Međimurju, smatra se (ali ne jednodušno) da su izvedena od slavenske osnove sdk »sok«, »smok, mliječna jela s jajim a čime se pojačavaju druga j€la«, »snaga i jedrina« sa sufiksom -ač (kao kiihač), pa sokač u tim krajevima znači »kuhara«. Tu riječ posudili su Mađari i prilagodili je svojoj fonetici szakacs »kuhar«, te se u pomađarenom liku vratila opet k nama na sjever gdje se, kako prezimesnski likovi SAKAČ i SAKAČIĆ pokazuju, rasprostranila u savsko-dravskom međurječju, i po Međimurju, ne prodirući (kao prezime) u Sloveniju. S ovim potonjim prezimenima opet nije u vezi prezime SAKIĆ koje se prostire uglavnom oko Bem- kovca i potječe od turske riječi saka »vodonoša«, »vodar«. Prezime SAKIĆ »vodar« nastalo je, dakle, za turskog zuluma; ono je u krševitu i žednu kame- njaru Bukovice bilo vrlo markantmo prezime.

VIOLIĆ

Ovo je prezime dubrovačkog područja: Dubi 24, Kuna na Pelješcu 10, Osojnik 65, Prijevor 6, Zaton 11. Kraj koji je imao toliko trgovačkih i kultumih veza s Italijom primao je uz mnoge romanizme i Pokoje romansko prezime: VIOLI, LAVIOLA, VIO- LINI, VIOLANTE itd. — sve izvedeno od naziva cvijeta viola »ljubica« koji se smatra simbolom lje- pote, osjećajnosti i čednosti.

185 Ovom prezimenu odgovara naše prezime LJUBl. CIC rasprostranjeno u nas uglavnom po južnoj Hr vatskoj: Aržano (Imotski) 161, Runovići (Imotski) 288, Dubrovnik 11, Knin 6, Nadvode (Benkovac) 2] Krupa (Benkovac) 33, Nin 48, Split 14, Zadar 14’ Letaj (Pazin) 13, Rijeka 26; te manje u srednjoj Hrvatskoj: Oblaj (Glina) 87, Pješčanica (Vrginmost) 34 i po Slavoniji: Rogulje (Pakrac) 20, Tenja (Osi- jek) 19, oko Nove Gradiške 11 i u Zagrebu 31. u osnovi je prezimena LJUBIČIĆ osobno ime Ljubica, jedno od najstanjih i najčešćih ženskih unena n nas. U vezi s njim je jako prezime LJUBIČ koje su nosila dva istaknuta Hvaranina: Sime LJUBlč (1822—1896), naš znameniti historičar, arheolog i numizmatičar, i Pere U U B IĆ (1901— 1952), istaknuti čakavski pjesnik, te prezime LJUBISA, koje je nosio pisac samouk Stjepan Mitrov LJUBISA (1824— 1878). Razumljivo je to stoga što je pridjev Ijubb značio »drag«, »mio«, »Ijubak«, koji su izuzetno pogodni atributi za motiv imena: Ljubivoj, Ljubmir, Ljubomil, Ljubomisl, Ljubibrat, Ljuban Ljubo, Ljubiša, Ljuba, Ljubica; Bogoljub, Drago’- Ijub, Rodoljub... od kojih su neka potvrđena vrlo rano u spomenicima. Konačno od osnove Ijub- tvorene su, između ostalih, imenice: Ijubav, poljubac, naziv Ijupkog pro- Ijetnoga violetnog cvijeta Ijubice, latinski viola.

SRZIĆ i SRZENTIĆ

SRZIĆ je u prvom redu makarsko, a onda i du- brovačko prezime. Današnjih je nosilaca u Makar- skoj 145, a u Dubrovniku samo 2 , te u Splitu 9. Najvjerojatnije su to doseljenici. Ovo prezime vezujem uz osobno ime Sergius, une omiljenog sveca u starim dalm atinskim (bizant-

186 skim) gradovima. U starom dalmatskom jeziku glasilo je to ime Serzius/Sercius, po pravilnoj promjeni glasovnog skupa -gi (Sergius) u -z-, u Dubrovniku je potvrđen lik Srz (usp. Serzulus, što je hipokoristik u dubrovačkom dalmatskom, tzv. raguzejskom, obliku na -ulus). Odatle staro dubrovačko prezime SRZOVIC, potvrđeno 1253. godine. Od osnove Srz- nastalo je deminutivno ime/prezime SRZIC. Palata- lizirana starija imenska osnova Serg dala je kasnije u tom kraju rasprostranjeniji imenski lik Srđ (

Prezime SRZENTIĆ ne valja vezati uz prezime SRZIĆ, kako hoče moj čitalac, iako se otprilike nalaze u istom arealu: Dubrovnik 2, Podgora (Makar- ska) 5 i Gdinj na Hvaru 26. Prezime SRZENTIĆ je nastalo od talijanskog vojničkog naziva sergente »na- rednik« (slično kao prezime KAPURAL od tal. ca- porrale »mlađi oficir«). Prezimenski oblik SERZEN- TO potvrđen je u makarskoj Podgori u XVII. sto- ljeću.

Ni prezime SRZUVAN u Blatu na Korčuli ne pnpada po jezičnom srodstvu SRZIĆIMA. Njega tumačim vezom s(o)r (tal. signor »gospodin«) Zuvan sto Je pohrvaćeni romanski oblik imena Johannes »Ivan«. Shčno je po tvorbi prezime DONJERKOVIĆ (don < dominus) u susjednoj Veloj Luci na istom

1517 T.4VRA TAFRA TAVRIC — MIMICA

Različiti oblici prezimena u naslo\-u imaju Za nimljiv razmještaj. TAFRE su u Kaptolu (Si. pože_‘ ga) 42, Afovakima (Podr. Slatina) 7, Omišu 17, Splitu 4. Zagrebu 11, a osobito ih je mnogo u Snuišću (Split) — čak 166! TAVRE su u Babinoj Gredi 5j Ričicama (Imotski) 41... Ka Braču u Sutivanu ima ih 15 i onamo su došli s. 1876. iz Svinišća. 0\-0 s Bračem napominjem da pokažem kako su ta prezimena mijenjala grafijski lik u doseljenom kraju Zamjena suglasnika f (TAFRA) sa v (TAVRA) vr]0 je uobičajena, kao npr. u prezimenima \'RANIC i PRAN’IC koja potječu, uglavnom, od prezimena FRA- SlC. Glasa f nije biio u slavenskim jezicima i u njih je unesen iz drugih jezika (često upravo preko imena) ili je f nastao oponašanjem zvukova (onomato- pejom) npr. frftjaii i sl. Prezime TAVRIĆ (s uobičajenim završetkom -ić) nalazimo u Krešeui (Split) 9, Osijeku 8 i u Spiitu 0\o prezime s različitim oblicima (koji su raz\ili službu posehnih prezimena) nije često. Po svoj prilici je stieio iz Bosne i ukonilo se u splitskom zaleđu. Riječ tafra je turskog porijekla i znači »drs- kost, naprasitost«. T.AFROV je često prezime u Bu- gara i istog je postanja. Predaja govori da su prebjeglice iz okolke Foče i da su se ovamo doselili u početku stolječa. Kao što u Svinišču pored najvećeg broja nositelja prezimena TAFR4 (166) ima mnogo prezimena MI.MICA, u Mimicama, i drugdje u Makarskoan primorju, pored najveceg broja ljudi koji imaju prezitne MIMICA (296) mnogi nose nadimak TAFR4. Pogrešno se misii da su prezime M IM IC A dobiK po pretku koji je zbog tepanja (mucanja) mi-mi-mi

188 t3ko prozvan. U osno\-i je prezunena MIMICA hipo- korisiik osobnog imena Alime od Miho\il (Miovil) s nastavkom -ica, koji je nastavak \t ! o čest u tvorhi upravo dalmatinskih prezinaena: MAROJICA RADI CA, SKARICA. N'APICA, SIKIRICA. PAPRICA itd. Predaja govori da su TAFRE pod \xxist\om ro- donačelnika Miovila došli iz Bosne. te su ih prozvali po njihovu rodonačelniku. kao što su to drurn uradili sa SL\VTC.AMA (: Slave), PERICAVU (: Pe- re)f BARTULICAMA (: Bartul) itd.

OD NAJKRACIH d o N A JD U 2 IH

Xakupi se u ovim našim razgovorima mnogo pitanja o prezimenima i oko prezimena, te koja su pna, koja najćešca, te koja su izrazito naša iii izra- ziio tuđa, pa eto i takva: koja su najduža, a koja najkraća.

Takva me pitanja manje zanimaju. Kao višego- dišnji voditelj poslova i suurednik Leksika prezimena SRH nailazio sam na priHčno dusa i na izuzetno kratka prezimena, ali kako te neobičnosti ne pripadaju znanstvenoj pmblematici, nisam ih posebno bilježio. Učinili su to u dokoUci drugi po mojoj knjizi. Evo najkraćih: AGG, AGH, EH L. E K L IS \ KIE. ° H L- F0 - - • i ona kraća, fonetski ptsana: AC, AC, BU. CE, EK. ER, FA, IL. IM, JO,

h P°' U - L L L's- VE ... kao da

“ ''' “ '■ ^

“ °™ ° mno*°- Mahom s“ anna. m W aaa a njihova fonouka stika još ih je a™ la i odmkla od izvomon korijena Najduža još nitko nije istražio. Cini mi se da Lh vaJia tražiti u jnuslimanskim prezimenima kad su sastavljena od udvojenog imena (ABDULHALIMO- VIC) od koje riječi za oslovljavanje kao mula »gospodar«, koja se dodavala imenu učena čovjeka (MUL.4IBRAHIM0VIĆ), od titule npr. hadži, koja se dodaje imenu onoga koji je izvršio hadž ( = ho- dočašče u Meku) i postane hadžija (HADŽIMEHME- DALIJIC). Sin hadžije zvao se hadzić »mladi hadži- ja«, koje je \t ! o često muslimansko prezime.

C0L.4K / KOLAK

Uz dva prezimena iz naslova prokrijumčarit će- mo i treći lik SOLAK. Ali redom. N ajprije ČOLAK. Prilično jako prezime. Najjače oko Knina (Golubić 54, Ljubae 20), Dmiša (6, Žitnić 8), Sinja (Ogorje Gornje 52), a ima ga u Površu (Zadar) 17 i p0 Sla- voniji (Betina 5, Đakovo 6, Jakobac 8, Novaki 12, P. Slatina 13). U vezi su s njim prezimena COLA- KOVIC: Gradište kod Županje 79, Vrbnik kod Kni- na 40 i po Slavoniji oko Vinkovaca (Otok 16, Pod- građe 75, Prkovci 18, Vinkovci 41) i Valpova (Šag 31). S obzirom na isti areal prostiranja, pretpostavljam da su u etimološkoj vezi prezimena hipokoris- tičkog postanja: ČOLO (oko Sinja 40), ČOLIC (po Slavoniji, naročito u Rajinu Polju 37), COLOVIC (oko Knina, a naročito u Tepljuhu 253!). Sva se prezimena izvode od turskog golak »koji je kljast, sakat u ruku«, »jednoruk« (usp. turski topal »čovjek kljast«, »jednonog« i prezimena TO- PALOVAC/TOPALOVIČ i sl.). U srodstvu je turcizam kolak (od kol »ruka«) sa zuačenjem »čovjek kojemu je koji od (nevidljivih) organa odstranjen«. (Usporedi u Podgori čuluk »čovjek u kojega je sa-

190 jedno mudo« i proširenije čtila »ovca malih i ,rezanih ušiju«.) Tim značenjem su motivirana hr- tska prezimena u Lici KOLAK (BrLnje 4, oko Pe- mšića 65, Lešće 118, Otočac 12, upravo tamo gdje , jjmas žive starinci čakavci), u Sinju 16 i okolici 20 te po Slavoniji i u Zagrebu, KOLAKOVIC u Pro- ’ 36 i po Slavoniji. Usporedi naša prezimena BEZRUK, KUAIC, HROMIC, (h)RONCEVIC, ŠE- pONJA, ŠEPIC . . . Turcizam solak u značenju »pripadnik janjičar- skog gardijskog korpusa« i »ljevoruk« nalazi se u prezimenima SOLAK oko Vojnića i po Slavoniji, dok je Hk SOLAKOVIC isključivo u Slavoniji. Uostalom i sva navedena prezimena razmještena su u krajevima s dugovjekim turskim doticajima.

DODIC

DODICI su manjim dijelom u istočnoj Slavoniji, a većim dijelom u Istri. S tim slavonskim DODIĆI- MA dovodim u vezu imena u službi prezimena: DODO oko Našica, DODOJA u Dugopolju (Split) 52, DODIŠ u dvorskoj općini i DODOŠ u Baniji. Ta imena iz- vodim od titulame hipokoristioke imenice dodo/ Iđoda, kojom se titulira stric u Dalmaciji i Herce- govini ili od odm ilice dodola u istočnoj Slavoniji. Dodo, Doda i sl. vjerojatno su nastali pr\im srica- njem djeteta, onomatopejski, a potvrđeni su i kao osobna imena u hrvatskim spomenicima već od XI. stoljeća. Spomenuti valja i osobno ime Dodovit u Hrvata i Dodoše, pleme u Cmoj Gori, toponim od osobnog imena Dodomir u Srbiji itd. Sva ta imena potvrđuju slavensko porijeklo prezim ena DODIC. S rezervom navodim kako su na istarske DODIĆE mogla utjecati mletačka imena Doda i Dodo (kasni- u naiim ispravama od XI. sto. j e D u o d o ) , zapisana ljeća, a naslanjaju se na langobardsko osobno ime

D o d o .

d o d i g

Nahodi se u Dalmatinskoj zagori: Ceranje (Ben- . 3 J- ćaćevina 16 i Košute 64, u sinjskoj

192 CAPAN se nahodi u Capu (Vukovar), Capaću mielovar), u Capanima (Ogulin) 120, u D. Rcsi 14, u 19/ u slunjskoj općini 71, u ogulinskoj općini te po Vojnoj krajini i Slavoniji. Prezime je stalo od rumunjskog apelativa \ap »jarac«, koji 113 u sve balkanske i zapadnoslav. jezike (vje- je proaro u ^____ t _,r .u i w ^ i : • tno preko karpatskih Vlaha). Usporedi u nas r°Ja, , : ova ___ prezimena:TAP CAPAC. CAP, CAPAJ. CAPAC, CAl CAPAJ, CAPAK r aPALIJA, CAPANDA, CAPARA, CAPIC itd„ i to ‘ u krajevima, %,:ma ftdgdje \ e jeie i prezime CAPAN, i gdje inaiinače nalazimo vlaška prezimena. SUGAR prezime je stiglo kretanjem rumunjskog . ,j sve do Istre, koji se do danas tamo očuvao 'ćićariji i još govori svojim rumunjskim jezikom. Prezime je potvrđeno oko Pazina (Cvitići 35, Dolica 28 Gorica 28) i u Kolanu 30 (Pag). Navedimo usput j neka druga rumunjska prezimena iz Istre kao npr. POROPAT (od rum. fđra pat »beskrevetnik«), VOR- KAPIC (rum. fđra cap »bezglav«), FARAGUNA (rum. fđra gunđ »koji je bez gunja«) itd. Prezime SUGAR potječe od mm. sugare »trzc«, »mladunac«, »kasno ojanjeno janje«. Sva navedena prezimena, kao i prezime DODIG, rasprostranjena su po krajevima s jakim stočarskim gospodarenjem.

JUZBASIC i B U U U B ASIC

Ova su prezimena u nas orijentalnog porijekla. BULJUBASICA je najviše u imotskom kraju: Zag- vozd 215, Krstatice 11, Zupa Donja 37, Kamenmost 14, a onda u Brečićima (Metković) 25 i po Slavoniji: Blizovac (Valpovo) 18, Jovanovac (Osijek) 9 itd. Prezimenska imenica pripada turskoj vojnićkoj terminologiji i sastavljena je od buljuk »puk« i baša

13 kasa prezimhna 193 »zapovjedniik«, a označuje predvodnika bul' z- Crnoj Gori nastala je varijanta buljumbaša r>a ^ le prezime BULJUMBASIC oaa Korčuli, Hvam * Dubrovniku,rVnhrnvniilm na 'knieTnkojem je ie područjunrvdrmriii bilo 1 ^ doseljeniika. Nerazumijevanjem značenj kasnije- i druge - izopake BULIMBAŠIC — na Braču oko Splita i po hrvatskom sjeveru oko Varažd' ’ Ludbrega i Đurđevca. Iz istog pojmovnog i leksičkog polja nastalo • prezime JUZBAŠIĆ, a nahodi se, što je i razuimljiv^ po nekadašnjoj Vojnoj krajini: Županja 43 i b 0°’ njaci (Županja) 120, Vinkovci 12, Oriovčić (Slavon ski Brod) 11, Jašavica (Petrinja) 43, te oko Slun' u Služnici 15 i Tržiću 4. Potječe od tur. Yusbasi ( = juzbaša) u značeniu »kapetan«, »satnik«. U obliku JUZBAŠA nalazim0 ovo prezime Krajišnika oko Vrginmosta, Vojnića i Grubišnog Polja. U Vojnoj krajini je mmogo prezimena motiviranih vojničkim časništvom.

TUČAN

Bilježim o ga u Bjelovaru 7 i u Zagrebu 12, gdje se s obzirom na etimološko postanje pogrešno piše TUĆAN. Prezime je pridjevskog postanja: tučbm »pun masti«, »debeo«, »tust«, »pretio« od imenice tuk.T> »mast«, »tustoća«. Prezime u kajkavskom liku TUCHEN potvrđeno je u Zagrebu 1363. S tim u vezi su prezimena TUĆAK u Zorkovcu (Karlovac) 32, TUĆEK oko Grubišnog Polja i u Zorkovcu 50 (u kojem se miješaju s TUĆEK i TUĆAK). Iste su motivacije prezimena DEBELJUH, TUSTEC itd., pa i rusko prezime TOLSTOJ (= tusti). Prezime TUČAN nosio je (naslijeđenom grafijom sa -ć-) istaknuti hrvatski prirodoslovac Fran TUĆAN (1873—1954).

194 • da je prof. Tućain znao, i govorio, kako je -Jio pogrešnu grafiju svojega prezimena (pra- oasuj»"TUCAN^ pa ipak se tako potpisivao. Očituje vilno J®oine još ’jednom osnovno pravilo vlastkih SC U • njihova je pravno verificirana forma nadre-

'Z T a jezičnoj normi.

UROŠ(EVIC) i JUROŠ(EVIĆ)

UROŠ je duibrovaoko osobno ime u funkciji pre- ■mena (Bamići 14, Lovom o 19, Šumet 7), a URO- čEVIĆ je njegov patronimik, koji je rijetko raširen S naseljima Slavonije. Pogrešno se ctnisli u nas da f ° uroš isključivo srpsko ime. U Hrvata je potvrđe- J£ od X III- stoljeća kao Orosius ( = Uroš). Izvodi se od mađarskog ur »gospodar«, »gospodin« i slavenskog sufiksa -oš. U nas je imenica ur dobila znače- •e »junak«, 'koje se u imenu Uroš, kao vladarskom feudalnom imenu, lako stapalo s prijenavedenim značenjima. Od osobnog imena Uroš nastao je hipokoristični liik na -ko: (U)roško i prezime ROŠKO kod pravo- slavnog pučanstva u Bukovici. Vuk Karadžić je na svojim terensikim istraživa- njima ime Uroš čuo i kao Juroš, što je vjerojatnc nastalo dodavanjem suglasnika j- riječi koja poči- nje vokalom (prejotacija npr.: justa, joko, juho), pa neki dovode ime Uroš u vezu s Juraj (lat. Geor- gius). Ovu bi tvrdnju valjalo još istražiti. Ne bih sasvim isključivao vezu osobnog imena Juroš i prezimena JUROŠEVIĆ s imenom Georgius, koja je u nas, uglavnom na katoličkom zapadu (kod Hrvata i Slovenaca), promjenom ge, g j u ; dala oblik Juraj i druge izvedenice: Jure, Juras, Jur- ko, Jurek, Jurić, Jukan, Juroš, Juraš, Jurina, Juko,

13* 195 , „ i Jurađ (XVI. s promjenom samo Jukman J . dok se drugo gi reflektiralo u đ) Prr C n astala prezimena: JURIC, JURJEVIC, JU H ?rC JURKOVIC, JUKIĆEVIC, JURAKOVIC, JU r a NAC j u r a n ić , JUREKIC, j u r k ic , j u k ic , ju r 2 ć kod Slovenaca: JURANKO, JURASEK m FS/lC ' JURC, JURCA, JURĆAK, JUREC, JURJC k o juS e c , JURJAVEC, JUREJ, JUREŠ, JUROC, JURŠA, JURŠNIK . ■ • (mnoga su od njih proširena i na hrvatskom području). U Dubrovniku (i drugdje na primorju kod katolika) skup g e /g i iz G e o r g iu s dao je suglasnike z/ž/dl Odatle imena (i prezimena) ZORE, ZORETIC, ŽURA, ŽURANČIĆ, D z o r e (DRŽIC, hrv. pjesnik, 1461— __1501) itd., sliono kao Rudie (BOŠKOVIĆ, 1711— 1787) od R o g e r io ; Dian (XII. st.) i Di&no od imena G idnni, rasprostranjenog u srednjem vijeku po sjevernoj i srednjoj Italiji. Na našem istoku, ugiavnom kod pravoslavaca (Srba, Crnogoraca i Makedonaca), po grčkom izgovoru Gedrgios nastala su učenim (crkvenim) utjecajem imena Georgij/Georgije. Taj nedovoljno prila- gođen lik našim jezicima ostao je u krugu duhovni- ka (vladika i kaluđera). Prezimena od njega izvedena jesu: GEORGIJEVIĆ, GEORGIJEV, GEORGI- JEVSKI. Prijelazom grčkog skupa ge u naše đ nastali su imenski likovi: Đorđe, Đorđije, Đoko, Đolo, Đorgo i prezimena ĐORĐIC, ĐORĐIJEVIĆ, ĐOKIĆ, ĐOLOVIC, ĐORGOVIĆ itd., a prijelazom naglaše- nog o u u nastali su paralelni likovi Đurde, Đurđija, Đuko, Đukić, Đulo, Đurgo, Đurak, Đuran, Đuras, Đurđen, Đurok, Đuroka, Đukan i mnoga prezimena koja je lako izvesti od navedenih imena i koja su obilato potvrđena.

196 jjavedimo još i oblike prezimeana ĐERĐ u alban- h pravoslavaca i katolika, odnosno ĐERĐA u ^hovih potomaika u zadarskim Arbanasima. ^ad nas je već asocijacija na ime Juroš odvela . daleko, spomesnimo da georgćs znači na grč- * »ratar«, »seljak«. Ime se širilo kultom sveca Turia, vjerojatno porijeklom iz Kapadocije, koji je , y’itez poginuo na glasu svetosti početkom IV. st. Oko njega su se isplele mnoge legende u vezi s bor- bom sa zmajem. Proučavajući našu toponimiju i rt'alektologiju diljem Hrvatske, nalazim da nema sveca kojemu je u nas podignuto više crkvica nego sv Jurju (isključivši, naravno, crkve posvećene Gos- j) Toponimi: Sućuraj, Sućurac, Suđurađ, Svićuraj (od sanctus Georgius), Jurjevo, Jurjevac, Đurđeno- Vac itd. nastali su svecu Jurju u čast. Tim je selima i patron, a patron je, koliko je meni poznato, otoka Brača i nekadašnje Poljičke kneževine. Upravo tamo gdje su prisutni ostaci slavenskog dualističkog vjerovanja, sačuvani i u toponimima Perunsko, Perunić, Perun (bog gromovnik), Vidova gora, Sutvid ( = Svevid, Svetovid »bog sun- ca«). A u Jurjevoj legendi inkarnirana je borba dobra i zla (u liku zmaja). Svetkuje se 23. travnja. Taj Đurđevdan/Jurjevo!Zeleni Juraj vuče korijen iz pra- slavenskog, poganskog vjerovanja. Tada je po puč- kom shvaćanju početak proljeća, buđenje prirode; proklijale su zelene trave (travanj), a sv. Juraj je i zaštitnik stoke sitnoga zuba. Uzim aju se tada ovce na pašu, obavlja prva muža, odvajaju janjci od ovaca, kolje se žrtveno janje, naplaćuje daća (»jurjev- šćina«), započinju tlake i čine mnogi drugi kultni obredi vezani uz pojam Jurjeva i Zelenog Jurja.

197 RIJEKE I LJUDI

V°da je neophodna ljudima Postojanje kakva vrela, iloikve, zdenca^’ ^Sjevima. nastanku svakog naselja. Mnoga su na5 ; jet Je Ja ,uz riJeke 1 «moga su imena motivira^ Takva imena zovemo hidronimima ° Hidronimi su najstariji jezioni spomenici i obavijesti o etničkim i kultumim civiiizaciiam ^ kako, to važi i za drevne hidronime u naškn krat' vima. Po imenima rijeka, uz koje se odviiao r pratimo mijene i smjene raznih naroda i razliS jeznka na ovom području. Imena najvećih i nai^ čajnijih zemljopisnih objdkata potječu iz preii™ ske i predgroke jezione (i etničke) prisutnosti u ovkn krajevima, ialko su ta imena zapisana ipretežno u latinskim i grčkim vrelima: Savus ( = Savai n™,, < = Drava), Basanus (= Bosna), Colapis (= Kupa) Urbassus (= Vrbas), Oeneus ( = Una), Battinus (=’ Bednja), Sanus (= Sana), Jader ( = Jadro), Naro (= Neretva), Arsia (= Raša) itd. Ta im ena turnače se predriimskim, ne uvijek dovoljno pouzdano definirainim jezičnim (ilirskkn) sup- stratom . Mcihom su to najznačajnije rijeke s najdužim tokovim a. Da b i se oblikovalo na tako dugom prostoru, koje često mije ni etnioki ni jeziono jedinstveno (Dunaj/Dunav npr.), i da bi se ime ustalilo i op- ćeprihvatilo, trebalo je proći mnogo vremena, pa su navedeni, i mnogi drugi nenavedeni hidroinimi, nekoliko stoljeća stariji od njihova prvog zaipisa u spomanicima. Da m lađa im ena rijdka, makar i rnnogo kraće- ga toka, zbog neustaljena imena, imaju nek°li o inačica, pokazuje pritoka Drine koja se u različitun

198 , rr,* svoieea toka zove: Ćajetina, Čehotina, člk o u U Ceotina, Ćaotina, Ćehotina, Ćekotina, Će- nfifld 0 \ :e tek bilo u davno vrijetme loših ikomuni- , f s imenima velikih rijeka, uz čije su tokove hitavala mnoga plemena različitih jezika i unutar t zilka različitih dijalekata! J prva obitavališta susrećemo na rijeonim delta- a na utocima, ustima rijeka gdje je bilo plodnog ^mliišta, g^jg su životni uvjeti bili ikudikamo po- eodniji i za nastanak naselja, ikako to pokazuju na- ša ne tako drevna naselja: na ustima (ušćima) rijeka- Ustirama, Ustikolina, Ustiprača, Ustisana, Usti- bar, Ustičmec itd. Signmo je ida ni drevni N il ni naša Neretva nisu dobiii imena na izvorištu, već na delti gdje je nastala stara egipatska civilizacija, kada je o Nilu ri- ječ, odnosno stari iilirski grad Norin kod današnje- ga Svetog Vida, kad govorimo o Neretvi, uz čiju su deltu naslagane različite vrlo duboke etničke kulture, sačuvane u arheološkim spomenicima i u imenima. A svako ime, ako se pravilno objasni, ima snagu arheološkog spomenika. Prastari gradovi nastaii su na našim rijekam a: Emona (= Ljubljana), Poetovia (= Ptuj), Andauto- nia (= Šćitarjevo kod Zaigreba), Siscia (= Srsak), Cibalae (= Vinkovci), Mursa (= Osijek), Sirm ium (= Mitrovica), Singidunum (= Beograd), Naissus (= Niš), Scupi (= Skopje), itd. I ušća naših jadran- skih rijeka biila su zinačajni trgovački punktovi. Tr- govački putovi išli su tokovima rijeka ili planin- skim usjecima (npr. Kliška vrata) duboko u usniu- trasnjosti, a s njima i mnoga ktiltuma dobra s Medi- terana na sjever i sa sjevera na Mediteran: Arsia ( = Kasa), Phlanona (= Plomin), Aenona (= Nin), Scar-

199 dona (= Skradin), Salona (= Solin), Narona Norin). Rijekama je stizaJa i hrvatska koIoni2 -

200 ne; černomerec, lijevi pritok Save, Radobolja Đri tok Neretve itd. ' primjeoujemo kako je u imenu osobe od koi«. ga je izveden hidronim osobno ime, a ne prezime. j to dokazuje da su takva imenovanja stara sva kako iz vramena prije sveopćeg nastanka nasljkdnih prezimena, jer bi se radije bilo uzelo prezime koie je stalno nego ime koje živi i uuiire s osobom koja ga nosi. O borbama za vodu u hrvatskom srednjovjekovlju obaviještemi smo u raznim raizvodiima ze- mljišta. Vode (potoci, lokve) redovito su međaši se- oskih okruga sa zajedniokim pravom pojenja blaga Dosadašnja građa pokazuje da prezime nije uo- bičajen motiv u nastajanju hidronima. Ali obratno bi se moglo reći: hidronimi bivaju motivom prezimena. I to prije svega golemi hidronimi. Pri tome valja razlikovati dva načina nastanka prezimena.

1. Onaj posredni, kad a) hidronim imenuje kra- jinu kao zemljopisnu regiju: Međimurje, Pounje, Po- savina, ili kraj uz rijeku: Cetina (= Cetinska krajina), Neretva (= Neretvanska krajina), Sutla, Toplica, ttidia (= vrelo) i b) kad hidronim imenuje admi’- nistrativnu jedinicu, kakve su npr. bile stare Župa- nije imenovane po hidronimu: Lika, Krbava Gac- ka, Usora, Vrana (= Vransko jezero), Lašva Ra- ma, Resava, Zeta, Travunija itd. Takva su imenovanja vrlo pogodna jer obuhvaćaju cjelokupno por- ječje dotične rijeke.

2. Onaj orijentacijski, kad hidronim s prefiksom Ii kojim atnbutom pokazuje gdje živi dotični nosi- nTdij^mena S °n0ga tk° takvo Prezirae

201 Prva skupina predočuje nam etnička prezim koja su obično izvan dotične regije motivbEm dronimom. (Davati u Međimurju međusobno ^ ■ mena Međimurec ne bi imalo smisla, jer o n ^ daje da bi se dotiona osoba izlučila kao jediink ^ time idantificiirala, a to se ne može tamo gd' & * svi Međimurci.) Prezimena ovoga tiipa najčešće6 &U kazuju odakle su došle osobe koje ih nose u ,P° dinu koja ih je tako obilježila: Međimorec u Z a ^ bu, Ludbregu, Koprivnici, Hlebinama (ne u Mećh murju), Krbavčić u Buzetu, Krbavac u Pazinu Rijeci, Vrpolju itd. (ne u Krbavi). ' na Duvnjak oko Knina, oko Sinja, u Zagrebu ( ne raa Duvainjstom polju). • * • va Takva su prezimena: BOSNIC, BOSNAR BCK NJAKOVIĆ, CRMNIČANIN, PIVAK, RAMLJAK VR- LIČAK, POSAVAC, POTARAC, PODUNAJEC, PRi MORAC i cminoga druga, od kojih su neka kao CE- TINA, BOSNA bez ikakva mastavka, nadimačkog ili imenskog porijekia i nisu osobina slavenskih prezimena, kao što su to romanska: Santiago, Sal- vador; i germanska London, Washington, Sidney, Payton, Bolz, koja su jednaka zemljopisnim imenima, bez obzira na to je li mpr. grad dobio ime po osnivaču (Payton), ili osoba prezime po gradiu ,uz koji je bila nekim načinom vezana u vrijeme nastanka prezknena (London). Ova skupina prezimena nastaje posrednim putem i od poznatih hidronima. Druga skupina nastaje izravmo od hidronima op- čepoznatih, beznačajnih, ili samo od hidronimijskih apelativa {potok, lokva, jezero, mlaka, bara itd.). Prezimena ove skupine pokazuju gdje dotičnik boravi u času nastanka prezimena s obzirom na onoga tko prezime daje: PREKSAVEC (prezime u

2 02 Zagrebu) bio je preko Save vjerojatno oniima s Gra- deca i Kaptola, a ne onima iz Remetinca na desnoj savskoj obali. PREKOPEC je, ako je hrvatsko prezime, bio u Sloveniji, PREKOMOREC je bio s one strane Mure, a me u Međimurju itd. Ovo su, dakle, etnička i orijentacijska imena i uvijek upozoravaju kome su to njihovi nositelji iza, onkraj ili preko. Takva su prezimetna: PREKUPEC, PREKODRA- VEC, ZAKUPSKI, ZAREĆKI, ZAPOTOCKY, ZALO- ICAR (= ZALUKAR), POTOKAR, POTOĆNJAK, PO- TOĆANEC, o b r e z n i k , j e z e r k i ć , m l a k a r , b A- RAC itd. Pobuda da pišem o ovim prezimanima, koja u našem prezimenslkom fondiu ne čine jaku skupinu, našao sam u nekim ovdje spomenutim prezimeni- jna iz pisama svojih čitalaca, ali i u jednom nedavno održanom našem znanstvenom skupu, gdje je o ovim prezimenima govorio M. Lukenda, na kojem je uvaženi slovenski antroponamastičar Franc Jakopin pitao: kako to da imamo jako prezime ZA- DRAVEC, a uapće nemamo prezimena *ZASAVEC, a zacijelo ije znao odgovor, koji sam onda u disku- siji iizložio. Doista ZADRAVEC je češče prezime u Slovena- ca (Ptuj, Maribor, Murska Sobota, Kranj), a i hrvatski areal toga prezimena prostire se na kajkavskom sjeverozapadu. Jasno je, dakle, da je motiv prezimeoa potekao s naše desne strane Drave (a ne s austrijske ili mađarske), jer je i naša tvorba; jasno je da označuje ljude s one (lijeve strane Dra- ve), koja je, osim toga, bila donekle administrativ- na, jeziona i etnioka grainica, pa je takva motiviranost logiona.

203 Za pretpostavljeno prezime *ZASAVEC ne Jcvih uvjeta. Sava nije granica ni zemlj0pisn™a ta' jezičnog, ni biio kojeg drugog razloga koji bi f ’ .ni tovao takvo prezime. Kome bi takvi Zcisuvci a da se to samo po sebi razumije kao što •1 očito kod ZADRAVCA?! Je Navedimo na kraju da irnena voda (i uopće mljopisna imena) sve više dolaze i kao osobna^ ^ na. Več sam davno pisao ikako je Ivan Rendić taknuti hrvatski kipar (1849— 1932), svojim sinQ*S' ma dao imena Dunaj i Velebit, a kćerkama Sav Drina. Neki su borci koji su preživjeli strahate s ‘ tjeske dali svojim kćerima ime Sutjeska H U" opet Korana ili Soča, oni u zbijegu na sinajskoj ^ stinji opet Sinajka. Ćini se da takva imena sve više dolaze u modu.

KORITNIK

Nije ni veliko ni raspršeno prezime u Hrvatskoj Osim u Svetoj Klari (8), uglavnom je poznato u Gorskom kotaru, i to u Prezidu (6), i u Ćabru (10) Odande su i najstarije potvrde toga prezimena: Ja- cobus Coritnich (1709) i Koritnik Georgius — Csa- bar (1816).

Za ovo prezime radije bih rekao da je slovensko. U Sloveniji je ono i jako i rasuto: Kamnik, Li- tija, Kranj, Krško, Laško, Brežice, Šmarje, Maribor, Ljubljana, Radovljice, Kočevlje, Postojna, Gorica! Sežana, Tolmin... Nije stoga nužno, odgovaram na pismo, porijek* lo ovoga prezimena dovoditi u vezu s imenom pla- nine Koritnik na makedonsko-albanskoj međi, niti s angiosaskim rudarima u kovnicama i ljevaonica- nia Zrinskih u Gorskom kotaru.

204 Frezime K O R ITN IK tvori se od osnove korito nastavkom -nik, odnosno sufiks -ifc poimeničuje pridjev koritn-(-l, a, -o). Ova riječ materijalne kultu re: u kući (»naćve«), dvorištu (»pojilo«), mlinu (»do- vodnik vode na kolo«), na polju (»zbiralište vode«) itd. poslužila je motivom mnogim toponimima K o - rita, Koritna, Koritnica, a osobito često Koritno i Koritnik, upravo po Sloveniji. Od njih je postalo prezime KORITNIK. To je omiljeli tvorbeni tip slovenskih prezimena. Tim sufiksom tvore se poglavi- to u slovenskom (i zapadnoslovenskim jezicima) mnoga prezimena koja nose ideju a) vršitelja rad■ nje: SUDNIK (— sudac), R O TN IK ( = prisežniik), ŠTIBERNIK (: štibra), POTNIK, STANOVNIK, RUP- NIK (= rudar), SENOŽETNIK itd., b) nositelja osobine: HUDNIK, VERNIK, HUDOVERNIK, POCl- VALNIK (= ljenčina i sl.), te iskazuju koju drugu osobinu u vezi sa sadržajem osnovne riječi: POGA- CNIK, KVATERNIK (: kvatre), c) porijckla: POTO- ČNIK, JEZERNIK, VOGELNIK, ZAVRSNIK (: Za- vršje), PLETERNIK (: Pleterje), CEROVNIK (: Ce- rovje), VRHOVNIK (: Vrh), DOBOVICNIK (: Dobo- vica), ERŽISNIK (: Eržišče) itd. Na hrvatskom po- dručju, izvan zapadne kajkavštine, taj sufiks nije čestoitan.

VRDOLJAK i VRLIKA

VRDOUACI su uglavnom iz Dalmatinske zagore, iz okolice Sinja (Bisko 21, Gala 12, Grab 35, Neorić 77, Otok 81, Suhac 14, Udovičići 26) i Imotskog (Gra- bovac 75, Medov dolac 11, Slivno 86). Odatle su došli u Spl'it 156, Zagreb 26 i u Slavoaiiju.

Ovom su prezimenu slična VRLIKA u Lečevici (Split) 23, VRNOGA u Vidonju (Metković) 43, VR- DOLJAC u Boćinu (Kostajnica) 13 ,, (Dvor) 22 i Đakovu 8. ’ Umć^ninia VRDOLJAK je etničko prezime* jude koji su živjeli u vrhu dola, a doS a'° Je cjene krške oaze obradiva tla uz koie dra8<> naseija,naseJja, običnoobićno na početku udolineudolm* kvT* o i^ nastaJaIa ' . vana, nepiodna, posna, ali pogodna y j JC “ ro' koje ne »kradu« zemljište plodnoga tla T*?tambe prezimena VRLIKA i VRUICAK, rapravo trZ\* (Ijudi s izvora rijeke) s disimilacijom r — r > ka (kao lebro za rebro). VRNOGA je ista tvorba'7* noga u zemljopisnoj terminologiji označuje jak zemlje«, a naravno i VRPOUAC, koie ie n me uglavnom po Baniji. ' J prezi' Zemljopisni termin vrh koji u imenovaniu uočljivo obilježje (vidljivo, izdvojeno, visoko...W lo je ćest u prezimenima: VRHARA po Zagorju VR HOVEC po Zagorju, VRHOVNIK po Zagorju i’ Slc^ veniji, VRLJAK po Slavoniji, CRNOVRŠANIN no Cmoj Gori itd. Nisam siguran bi li trebalo ovamo pribrojiti li- ćka prezimena VRKLJAN i VRKUANIN, ako se u njima zbila inaće Ćesta zamjena grlenih suglasnika h i k. Usporedi lićki klapac (od hlapac). R ije ć vrh ima još jedno zanimljivo znaćenje — orijentacijsko i znaći »istok«. Vrhmljeće je ime za is- toćni dio otoka Mljeta, Vrhbrača do u X IX . stoljeće bilo je ime za Sumartin, najistočnije braćko nase- Ije, Vrdolja su na mojim terenskim istraživanjima redovito bili istočni dijelovi dolaca, dolina, udola. Vrhovnjaci su otoćići Lastovu na istok, a dijele se na gornje i donje (dijalekatski: Gdrnji i Ddvnji škd- ji) pri ćem u g o rn ji znaći također istoćni, a donji za- padni. Etnolozi drže da je to u vezi s pućkim poima- njem Sunćeve putanje koja na istoku ide gore pre-

206 ma vrhu, a na zapadu dolje prema podanku. Ne treba se stoga iznenaditi ako ćujemo od kakva starijeg pomorca da plovi gore u Duhrovnik i dolje put frsta. Naše iskrivljene zemijopisne predodžbe gore) /doljer stećene optičkom varkom na izvješenom ze- pjljovidu, daleko su od onih iskustvenih orijenta- cija starih pastira, težaka i pomoraca, koje su, na ialost, već daleko odmakle na putu u zaborav. Usp. refiks vrh u imenima mjesta: Vrhbosna (srednjo- vjekovno ime za Sarajevo i podrućje oko izvorišta Bosne), Vrhbosanje, Vrhrika, Vrgorac, Vrpolje, Vr- peć, Vrhslemen itd.

OD GLAVE DO SMOKVINA LISTA

Naslagalo se nekoliko pitanja o prezimenima ko- ■ pripadaju semantićkom polju određenu anato- mijom ljudskog tijela. Skupio sam ih zajedno radi cjeiovitosti priloga u kojem su ona, s drugim prezi- rnenima, obuhvaćena. U osobnim imenima i prezimenima najćešće je u osnovi opća imenica iz opažajnog svijeta. Prijelaz opće, konkretne imenice iz apelativnog polja, gdje ima funkciju oznaćavanja, u imensko polje, gdje ima funkciju imenovanja, može biti izravan: mlinar je MLINAR, ćovjek iz Ljubuškog — LJUBUSAK, a onaj jednooki — ĆORIĆ; ili posredan, temeljen na dugotrajnom iskustvu i opažanju. Imena i prezimena posređnog postanja nerijetko su imenske metafore. Metafora se zasniva na pored- bi i u njezinoj osnovi uvijek je slika. Zaustavimo se na imenskim metaforama nastalim na asocijativnim sličnostima oblika i funkcija anatomskih dije- lova ljudskog tijela viđenim u obilježjima koje dru-

207 ge osobe. Imena i prezmiena takva postanja imala su u davno doba magijsko značenje, a nazivi 2a dijeiove Jjudskog tijela bogatili su pojmovni sadržai magičnim i kultnim značenjima. 0 tom je prij^ mene u srpskoj i hrvatskoj onomastici piSao Tolega dr. V. Mihajlovič (1970). m°J Imena i prezimena ovoga ieksičkog polja nasta jala su u raznim vremenima i kod svih naroda. Oi^ nisu ni hrvatska ni slavenska specifionost. Njih0va je motiviranost izvanjezična kategorija, ali je njihov obJik određen stupnjem jezičnoga razvitka. Ovakva prezimena pripadaju najstarijem sl0ju hivatskih prezimena. Kao osobna imena mnog0 su starija i ranije zabilježena. Na samom početku, imenovanja koja ne znamo vremenski odrediti, oblici Nozdra, Oko, Glava bili su u svemu jednaki imenicama. S vremenom počinju služiti kao nadomjesci osobnih imena; dobivaju nastavke, prestaju ozna- čavati sve predmete istih obilježja (oko) i sve više imenuju jedinke (Okoje). Zrcali se u tim davnim imenima i značaj osobe kojoj je ime bilo nadjenuto i odnožaj nadjevatelja imena preana toj osobi. Iako su naši preci zacijelo več davno upoznali svoje tijelo i znali namjene unutrašnjih organa (jed- njak : jesti; dušnik : disati, pluća ; plutati itd.), imena i prezimena, uz rijetke izuzetke BUBREg ' SRCIC, UTROBIČIĆ (utrobica = jetra, »ono što je’ unutra«), tnotivirana su uglavnom v i d 1 j i v i m tje- lesnim organima. Nazivi za giavu i dijelove glave našli su se često u osnovama prezimenskih metafora. Glava: GLAVA (po Slavoniji), GLAVAC (u Zagorju i SJavoniji), GLAVACEVIĆ (istočna Slavonija), GLA- VAK (sjevema Hrvatska), GLAVAN (oko Zadra i drugdje uz primorje), GLAVANIC (po Slavoniji),

208 CLAV (pretežno Slavonija), GLAVASlC i r i VIC (posvuda), GLAVATI (oko NašicaL KRIVOHLA VEK (oko Daruvara), GLAVICA (do 7 * ^ - VICIC (oko Labina i po SlavonijGLAVIć/™ ^ da), GLAVINA (Dalmacija, Istrl,' m S m NJEGLAV (= »tvrdoglav« u Lici i no CLAVOSBK (Ludbreg), GLAVURDIC P(oko 'j

Raznovr&nost semantidklh motiva .glava. 1 * • • . • 1 | y * J a. siguran odgovor koji je motiv, u kojem času i na kojem pockučiu potaknuo nastanak dotičnog prezimena. U traganiu za 'tim, više od jezika mogu nam pomoći ostale društvene znanosti.

Lubanja: usporedi ovdje prezime LUBINA i sl. Celo: ČELAK (oko Velike Gorice), ČELIN (Dalm zagora) ... Imenice čelo i (p)čela djelomično se poklapaju (CELAR, CELARIC), a izdvaja se jasno turski pridjev gelebi »gospodski« s prezimenima CELEBIJA i CELEBIC (oba po Slavoniji).

Nos: NOSO (oko Zadra), NOSE (oko Karlovca), NO- SIC (Daimatinska zagora, Hercegovina, Slavoniia) NOSKOVIC (Zagreb), NOSOVIC (u SlžvoninTm- SEK (Zagorje i Slovenija).

Nozdr(v)a: osobna imena Nozđra (u Zadru 1144) i

Nozcire (1199), Nozdrača (ime u Dubrovniku u XIII. st.), NOZDRONJA (prezime u ispravi X III __XV. s t ) a danas u Hrvatskoj jedino prezime NOZDROVICKL

Oko: osobno ime Okomir potvrđeno je na slavenskom jugu (VI. Georgiev) već u V III. stoljeću. Stara su lmena: Okoje, Okan; nadimci: Muhooča, Rako- ? Y*^s° oča; a današnja prezimena OČIČ, OKA- (Rijeika), OKANOVIC (Slavonija), OKICIČ (oko Karlovca), OKIC (oko Ludbrega)...

14 nasa prezimhna ^no uho- osobna imena: Ušoje, Ušat, nadimak Rogouh, nrezimena: UHAC i USAK (oko Rijeke, ali može •rrrfurskog ušak/usak ’malen'), UHAN i UŠA- NOVIC (Zagreb" USIC (Istra), USKOVIC (oko Za- ?ra) VUHaJi (V. Gorica), VUHINEC (Zagorje), BE- ZUH (u Splitu g- 1315, a danas oko Siska i Petri- nie) U semantičkoj je vezi imenica čulo »čovjek rnaienih uški«, nadimak Cule, osobna imena Čuljko, Culjen, potvrđena u nas od X IV. st., i današnja prezimena CULIC i CUUIC. Usta- USNIK (N. Gradiška), USTIC (oko Sinja i u istočnoj Slavoniji), MILEUSNIC (starinačko ličko prezime, prošireno odatle po Slavoniji i među gra- dišćanskim Hrvatima). Guba/gubica/gubec: GUBAN, GUBEC, GUBIC, GU- BINA, GUBICA (Hrvatska); GOBNIK, GOBOVŠEK (Slovenija). Moguća je veza s guba/goba »šuga«, »gljiva« i sl. Laloka: »čeljust« — . istooblično prezime (ili nadimak) nočetkom XV. st. u Zagrebu. Zub. osobna imena Zub, Zuban, Zubac i prezimena: ZUBA (istočna Slavonija), ZUBAC (posvuda), ZU- BAK (posvuda), ZUBATIC (Istra), ZUBALJ (Rijeka), ZUBAN (uz primorje i po Slavoniji), ZUBANOVIC (Dalmacija, Slavonija), ZUBĆIC/ZUPĆIC (posvuda), ZUBEC i ZUBEK (Zagorje), ZUBIĆ (Zagorje i Sla- vonija), ZUBIN (Istra), ZUBOJEVIĆ (oko Bjelovara), ZUBOVIC (posvuda). Jezik: JEZIK (Pregrada), JEZIKOVIĆ (Virovitica). Vrat: VRATONJA (oko Poreča), VRATOVIC (Istra), VRATUSA (Zagreb). Šija: DUGOŠIJA (Vrginmost), KRIVOŠIJA (posvuda). Grlo: imena Grljak, Grljan; prezimena GRLAŠ (Ri- jeka), GRLAĆ (Kutina), GRLE (Makarska), posred-

210 no i GRLICA (Slavonija), GRLICIC (Vukovar); GRU (Rijeka), GRLJEVIC (Dubrovnik), GRUUŠIC (Met- ković), TROGRLIĆ (oko Splita i po Slavoniji). Usp. dalje pod prezimenjačkom natuknicom KRKLEC. Rame: bez sigumih potvrda. pleća: PLECAŠ (ličko prezime raseljeno i po Slavo- niji), PLECKO/PLECKO (po Zagorju), PLECKOVIC (Drniš). Rebro: REBRAĆA (Banija), REBREK (Zagorje), RE- RRICA (Slavonija), REBROVIC (Vojna krajina), LEBAR (Međimurje). Sisa: SISEK (Ludbreg) (?). Dojka: DOJCIC (Istra, zap. Hrvatska, a prezime se tnože i drukčije tumaoiti), DOJKIC (Slavonija). Ruka: RUCEVIC (Slavonija), RUCICA (oko Varaždi- na), RUČIĆ (oko Siska i Splita), RUKAVINA (Lika i drugdje). Šaka: ŠAKA (posvuda), ŠAKAN (Knin), ŠAKIĆ (posvuda), ŠAKO (Muć), ŠAKOTA, ŠAKOTIC i ŠAKO- VIĆ (po Slavoniji). Prst: PRSTAC (Jastrebarsko), PRSTACIĆ (Zagreb, Slavonija), PRSTEC (Zagorje) ... Palac: PALAC (Slavonija), PALEC (Zagorje), PAL- CEC/PALČEK (Zagorje), PALCIĆ (posvuda) ... Lakat: LAKTAŠ (Grubišno Polje), LAKTAŠIC (Pe- trinja), LAKTIĆ (Lika). Koljeno: KOLENO (P. Slatina), KOLENAC (Karlo- vac), KOLENC i KOLENIĆ (Zagorje), KOLENKO (Slavonija), KOUENOVIĆ (Đakovo).

Kuk: KUK (Zagreb), KUKIĆ (posvuda) moguće su kolizije s imenicom kuka, kukec »insekt i sl.« npr. u prezimenu KUČIĆ, KUKEC (Zagorje) i sl.

14* 211 Nć)ga: NOGALO (Imotski), NOGALJ (Čazma) N q GIĆ (Imotska krajina); prezimena NOŽIČ, NO ž'i N i c i sl. mijGŠaju se s osnovom nđ£. Sciila: »cjevanica«: SĆULAC (Istra).

Pupak: PUPAK (Pakrac), PUPAC (Zagreb), PUpAčlc (Poljica), PUPIĆ, PUPIN i sl. križaju se sa znače- njem u pu p »pupoljak«, odnosno sa značenjem koje je u glagolu pupati, a svi su oblici u istoj etimolož- koj vezi. Trbuh: TRBIĆ (Split), TRBIČ i T R B U A N (Slavoni- ja), TRBOJEVIĆ (Lika i drugdje), TRBUHAČ, TRBU- HAR (Slovenija), TRBOVIĆ (Krajima), TRBUH (Vim kovci), TRBULJAK (Zagorje), TRBUSlć (Zagorje i Slavonija), TRBONJAĆA (Sibenik). Neka od ovih prezimena mogu se i drukčije tumačiti. Drob: DROBAC (Dubrovnik, Lika, Slavonija), DRO- BEC (Zagorje), DROBINA (Slavonija) ... Iz tih prezimena valja isključiti jako prezime DROBNJAK (po Vojnoj krajini), koje dolazi i kao piemensko ime u Crnoj Gori, i od njega izvedeno prezime DROBNJAKOVIĆ (Petrinja). Njima je u osnovi poimeničen pridjev droban »sitan, malešan«. Imenica drobnjak znači »majušaiog, debeljuškastog čovjeka«. Ista su značenja u prezimenu DROBNIĆ (po Slavoniji) i u češkom prezimenu DROBNI/ DROBNY (Daruvar, Novska, Grubišno Polje). Kulo »crijevo«, kulj »

212 Guz: »zadnjica«; GUZINA (Dubrovnik SnliD rir ZANOVie (Sl. Požega), GUZEJ (ZagnŽ (Bcnkovac), GUZOBAD (Zadar), GUZOVlĆ (Dosvn. da). GUZARDO (Sibenik), a u XIII. st. u D u b r l ku nadimci CESIGUZ, GORIGUZICA i PECIGUS Dup(li») »šupalj«: DUPALO (Dvor), DUPAN (Virovi tica). Prkno: vjerojatno PRKNJAČA (Bcnkovac). Supak: SUPAK (Rijeka) i mctatezom (prcmješta- njem glasova) PUSAK, odakle zadnožno ime selu PUSKI u Istri; ŠUPE (oko Sibenika. Neki hoće da je to prvotno prezime kompoziitora Frane Suppća) SUPEK (Zagreb) ... Rit: R ITE C (Bjelovar), RITONJA (Đurđevac) nadimci SUHORITEC, GOLORITEC i sl.

Iz navedenih prezimena moguće je rekonstruira- ti velik broj osobnih imena i nadimaka koji su im u osnovi: Glavaš, Glavina, Glaveš, Noso, Nosko, No- sonja, Okac, Ušac, Ušan, Uško, Cule, Culjko, Zub, Zuboje, Zubac, Vratonja, Vratuša, Grlaš, Grljo, Gr- Ijuš, Plećko, Šakota, Šako, Nogalo, Kolenko, Prstak, Palček, Pupac, Trboje, Trbac, Trbuša, Drobo, Kulo- nja, Kuljača, Guzan, Ritonja ... Da je ovaj imenski fond star, svjedoči obilje imenskih i prezimenskih likova od iste osnove i neki već davno u jeziku neproduiktivni tipovi tvorbe. Razmještaj tih prezimena s obzirom na areal njihove čestoće pokazuje da sinonimne osnove (guz~ — dup-) i iste osnove s različitim sufiksima (GLA- VINA — GLAVICA) imaju posve različit prostomi razmještaj. Ni sav leksik koji se odnosi na anato- miju tijela nije podjednako zastupljen u prezimenima. Unutar tipično hrvatskih prezimena (GLAVINA, GUZINA, RUKAVINA) javljaju se pretežno srpska

213 „ lč RANJEGLAV), s lo v e n s k a (TRBUHAR, (PLECAf^ ® eška (HLAVATI, KRIVOHLAVEK), u k - GLAVNIK), * hrvatsko-talijanska (TRIPA- ra jin s k a (R ,p0CAK » k u lja « , HAS »trbuh«) itd. LO), m^far . ih prezimena u nas je vrlo indikati- Razmještaj va nastanka pokazuje slijed i po- van, a mo metaforike. Imenica glava im a u svudasnjo semantiku: glava znači osobu (mu- fkaTSnska glava, po glavi stanovnika), život (iz. tiielo (sačuvaj glavu), glavom se pri- sežSiprisega’ na glam), glavom se strada (odrubiti Z v u ) Od te su osnove i mnoge izvederuce: glavar fseoski župan«, glavarina »porez na glavu«, nazlvi iilT a k a (giavka), životinja (glavoc »vrsta nbe«, Tunoglavac). Mnogim izričajima tzrazavaju se zna- čajke osobe: tvrdoglav, bezglav, tupoglav itd. Glava i glavni iste su osnove. Glava i jest glavni i gornji dio tijela, jer pri ovim imenovanjima svugdje i uvijek ima se na umu uspravno Ijudsko tijelo. Glava rijeke je lzvor rijeke, glava na pismu je u gornjem uglu, kao i Žive glave u rječnicima. Tako j e i s čelom (čelo stola = gornje, počasno mjesto: čelo nogu = donji dio), upravo kao što glavica i podnoije u zemljopisnoj terminologiji odslikavaju usnravnost Čovićčjeg tijela. Imenice nogaf lakatt pedalj, šaka, stopa, palac oznaouju vrlo stare mjere (» lakat je šest šaka po četiri palca«). Okof uhos usta česte su metafore u zemljopisnoj terminologiji. Oko je »izvor«, »svjet- lije mjesto na površini vode«r »bistrije dno u vodi«, a navedimo usput bozje oko »sunce«, kurje okof zle oči (= urokljive oči) itd. Po uhu su nazvaine neke školjke (uho sv. Petra, na primjer). Usta su utoci rijeka: usti Lonje, usti Maje, Ustiprača, Ustirama (hidronimi u Bosni), od istog etimona kao i uŠće.

214 Termini usta/usti, kao i tal. boka (= bocca); Buka senjska, Boka kotorska, Boke false, upućuju na pro- matranje zemljopisnog objekta izvana prema unutra. Imena i prezimena, kao i metafore nastale na anatomiji Ijudskoga tijela, ne valja mjeriti današ- njim predodžbama naziva koji pojedine dijelove tijela označuju. Poimanje lika i funkcije nije ni kod svih naroda isto. Uloga nosa (pri pozdravu, na primjer) u nekih afriokih naroda bitno se razlikuje. Oblik i veličina nosa u narodu se povezuje s muš- kim spolovilom (» koliki ti nos, toliki ti ... ponos«) a usta kod žene s oblikom njihova spolovila. Ćesta imena i prezimena motivirana zubom, ne valja uvijek tumačiti čovječjim zubom. Onaj životinjski bio je mnogo važiniji, jer je bio dio oruđa, a amuleti sa zubom u mnogih naroda do danas svjedoče o magič- nom značenju zuba. Zar mi još danas ne dijelimo blago (prava narodna riječ za stokul) na ono velv koga i tnaloga zuba! Koliko god nam se činila muška imena Trboje, Trbonja, Drobac, ili žensko ime Kujava, ružna s asocijacijama koje ne ulaze u naša današnja estet* ska mjerila, mi s gledišta tadašnjih imenovatelja nismo u pravu. Ugojenost, tustoća, pretilost bile su istoznačnice zdrava, uhranjena čovjeka, što se na- ročito očitovalo trbuhom. Tako se imenom uspos- tavljao stari predodžbeni odnos uzroka i posljedica. Zbog toga su imena i prezimena s osnovom guz u značenju »obal« češća od onih s osnovom dup(lj) sa značenjem »šupalj«, »dupljast« ili s riječi prkno, u kojoj je značenje kao u glagolu prdjeti (usporedi nadimak u X IV . st. u Dubrovniku: Prdikobila). U vezi s tim dotičem se jednog problema, koji je tabu u našoj pisanoj rijeci. Naime među imeni-

215 • »,irnenima ne nahodimo ona koja bi bila 'S S S ln im organima. A biio ih je, be! mT ? Z , l Vec u XI. stoljeću (1085-1095) spo. SVakC 1 Biogradu svjedok Zadranin Dobrica NA- mTrLpKO i to u drevnoj rečeničnoj strukturi pPoput naziva biljke pustibabakonjukrv, a u XIV. sto- S među zagrebačkim prez.memma nalazimo i jednog PIZDECA. Takvi nadimci, imena i prezimena u srednjovje- kovnom društvu nisu imali tako opsceni prizvuk. Sietimo se usput drevnih umjetnika iz pretpovijes- nog vrmena, koji u modeliranju ljudskog lika nagla- šen0 hipertrofiraju spolna obilježja. Goleme gmdi, jaki bokovi, nabrekla rodnica pomštavaju real- nost lika i ističu ideju materinstva, simboliziraju plodnost Falos je do kršćanskih vremena bio simbol plodnosti. Njegov se lik u Grčkoj i Rhnu nosio u povorkama za Bahovih, odnosno Dionizijevih sve- čanosti. Nekad je prikazan kao golo žensko tijelo (La dame de Sireuif) i odražava polaritetni način mišljenja u kojima se prividne suprotnosti vide i prikazuju jedinstveno (usp. pica »piplica«? : ku- rac »kokotić« koji su pučkom metonimijom nazivi ženskog i muškog spolovila). Ni u Slavena nije bilo drukčije: spolnost, materinstvo, plodnost nisu bili tabuirani, niti su nazivi genitalija bili opscene riječi (rodnica, porod, roditelj, narod ... od istog su ko- riiena!). Dogodilo se da su zapisi hrvatskih imena usli- jedili nakon pokrštavanja. A s kršćamstvom slične se riječi biljeguju kao stidne, sramotne, bludne, opscene ... Odbačene, već stoljećima žive u pučkoj predaji skrivene, kao što je i likovna estetika te predmete pokrivala smokvinim listom.

216 Protivnik sam zlouporabe tih riječi u svakidaš- njem govoru, u filmskim i kazaUšnim dijalozima itd., kao što se protivim da ih znanstvena leksiko- grafija goni iz rječnika i gura u opsceno i stidno (stidnica = vulva). Ova vrsta riječi, živi danas (kao št0 je živjela i u prošlosti) u raznim izričajima, kao što je odnedavno npr. p'ičkin đim, koji je stigao iz mađarskog i obuhvaća nevjerojatno širok značenjski i prostomi krug vezan uz »uzaludnost«, »ništavnost«, »nemogućnost« i sl. Žive dalje ovakve riječi u na- dimcima, u nazivima životinja (kurcej, pizdin po- krivač) i biljaka, a osobito mnogo u zemljopisnim imenima. Ondje takvi izrazi nemaju »sramna« zna- Čenja. Oblici reljefa poslužili su motivom slikovitih metafora, kao npr. Kuruzeb (= kameniti vrh u Lici), Kurozeb (= vrh u Cmoj Gori), Pizđica (= vrelo u Komiži i naziv za dagnju u Pučišćima na Braču) i mnogi dmgi, od kojih neki iz XIV. i XV. stoljeća u mađarskoj toponimiji (Pyzd, Pizda(d)laka itd.), što svjedoči i o njihovoj starosti na terenu gdje se hrvatski jezik nije sačuvao. Po muškom spolovilu imenovani su i neki otočići u zadarskom otočju, ali se »pristojni« istraživači nisu usudili zapisati njihova imena, ostavljajući ih dalje usmenoj predaji, a zanemarujući pri tom da su i takva imena, kao uostalom i svaka stvorena riječ, odgovor na potrebe koje su ih proizvele. Metaforička imena uvjetovana građom čovječ- jeg tijela našla su mnogobrojnu primjenu u imenovanju konfiguracije tla. Reljef svojega tijela i reljef kraja u kojem i od kojeg živi, čovjek je u svim vremenima i u svim krajevima dovodio u odnos, kojega su posljedica ove metafore. To su bhski poredbem sadržaji tijela i prirode. Glava znači »uzvisinu«, »izvor«, »gornji tok rijeke« (kao i vrh: Vrlika = vrh

217 • l... 1 rhbosn«). *P‘,v,'Ainu »vr,-. [ ,jl : tL e l o *!>i>ni>r«. s / W « » v i r . . / V = , X » r t « , Krlu i\J>Uu*.r<<*‘ha »»iilitbljonosl nicčiMMi, kori- “"^n'dT/i « ’ • » topoiH.m, Slurn /‘nr.or,! (g. l72o. “Otok vodc i/. rijeko«, tV/op,* , pri. r//K«'W4 ' , , * 4 |m * Mv* * . u\'riiM i'i'iif.k sirmak izložon siim-u«, tivmc »vrli«, rcbro »kusi ... ,vlU . uz mnojio drug.li /.nnljopi.snil, te,.. nina i toponima: Trbovtca ( dulnika jtuiuO. />. bniica ( potok), Koudvoske slse (ohli grcbeni u dubrovac\koin otoiju) ... sve do’ ...... on.h’...... ' im.nor.stkvkih ' kil kao Ato su AhH'ignđca na Mvaru i Ih'ibmntlz na Ve- k Ve Irthifll

VLADARSKO IMK l POKOJE (KNJlZEVNlCKO) PREZIME

Pivda mnom su dva pistna. Pišu STEVINOVIC iz Zagreba i ŠTEFIĆ iz Beliiča. Oba navedona prezimcna imaju zajedničko poaijcklo u grČkom imeni. Stephanos, koje kao i istooblićna imcnica znači »vi- jonac«, »kruna«. Ono se stoga, po nekima, u srednjovjekovnih Srba smatralo vladarskim itnenom: Stefan Nenmnja (1114— 1200), Stefun l’rvov enčaiti (?— 1227), Stefan Uroš 1, II, 111. Dečanski (?— 1331), Stefan DuŠan Silni (1308— 1355), Stcfan Lazarcvič (1370— 1427). I u hrvatskoj vladarskoj diuastiji kraljevi su često uzlmali to ime: Stjepan Drtislav (%9 —997), Stjepan 1. (1030— 1058), Stjepan 11. (1089— — 1091), Stjepan III. Arpadović (1163— 1172) ... Bilo js tih imona i u Bosni: Stjepan Dabtša (1391— 1395), Stjepan Totnaš (?— 1461), Stjepan Tonmšević (sin Stjepana Tomaša, ?— 1463) ..., pa i u Crnogoraca: Sćepan Mali (vladao 1767— 1773).

218 I’okuzuje se u lim iuu-uimu je/.iOnu /.ukonilosi Nu iine. Sluveui uisu imuli jsla.su /. 1 dnuus jt« /,, t j,nV/.l- ciinu ujsluvnom sumo u tuđienmu, u stinnim rijc-činm ; „ om.nialopeja.mu. CVlus / 1 pl,) „ ^.vkom inu-- iiu Stfphon- cloživljnvu u nus ove piomjene: u) ostajo „ lilurgijslvoin je/.iku pravoslnvne crkve, pa tako i ,, iineuima srpskili vliulara koji su projslnjinvuiii .sveeinia, b) prela/i od nnjstnrijih vivmeim u -p-: Stipnn'iitil'lMI1’ k a k o -i1-' I,;' za p iu lii kocl katolika, u Hosni i Urvatskoj, a u pcK\-tkii je la zamjena / p: Stt'pam, hila posvuda, pa i na teritoriju stare Srbije, i to vrlo česlu, rano i ninogo potvrdcMia, c) prcla/.io je u -v-; Stevun na istoku u pravoslnvucu, kako je u Srhiji, Vojvodini, ali i drugdje, d)

(prcznmc 1 0 i v/\i\ iw ;o i ic; prcic/ju) je u Podraviui i doSlo je iz. madurskog, kao i hlpokoris- tik Piita koji počmje značit.i u etnonimskom smislu Mactara, kao Sto npr. Ivtnt znadi Rusa, Lala Vojvu- đanina, Pepek kajkavca, Janez Slovenca itd. Zanir.simo Stefanovo klupko joS dalje. Korigirati valja ono mi&ljeuje kako je u Srba oblik Stefau bio predodredeu za vladare, a Stčpatn, za puk. Na- itue soljacLnui ni tanvoknja crkva ni vlast nisu za- branjivalc da sc nazivajm Stefanhna. A slavisl R. Zett pakazao je nodavno kako se n uporabi (ne u i/.bouu iinena Stefan/Stčpan očitovala zapravo raz.- lika u đruštvenoj hijorarluji. Ime Stefan nije vla- dai’sko ime, već se uno davalo iz počasti: kralja Uroša 1. zovu Stefanotn, a njegova brata Stčpationi. KraJj je Stefan, a sin tnu je Stčpan. Dušan Silni je

219 . , stefan, a u tekstu mohtve Bogu naziva na potpi^ . ottu Na novcu nekih srpskih vla- se P01112" je strane (aversa) lik sveca imenom darf S f na drugoj, stražnjoj (reversu) lik vladarev f £ - S tip a n - Slidno j « bito i na poćaiima. z a. „i^va je 10 t Napi'avin.o malu digresiju . spomeiumo kako bi Triiedno istražiti nisu li dvojna vladarska imena u Hnala: Sl/epuu D rlis l^ .J e ta , Krešin'ir Dml. Z z ^ i m ir . . . bilu u takva. h,]crarh.jskom odnosu tnnribi samo narodnog, sanio svetačkog iinena ii? o S u imenskih likova? Pogotovu što se takvi cklonovi i podudaranje zbivaju čak u istoj ispravi. Navedimo ipak ovaj zanimljiv opažaj Naš istaknu- n ooznavatelj ilirske onomastike akad. D. Rendič- Miočević zapaža kako u doba starohrvatske kra- lievske dinastije knezovi nose samo jedno ime, i to obično narodno (Višeslav, Trpimir Brammir) 2a razliku od krunjenih hrvatskih vladara, koji su s krunom primali još jedno ime, i to svetačko: ego Suitiimir qui et Demetrius (ja, Zvonimir, koji sam i Dmitar), ego Demetrius qui et Suinimir nuncupor (. ..koji se i Zvonimir prezivam), ego Cresimir qui clio nomine vocitor Petrus (ja, Krešimir, -koji se drugim imenom zovem Petar). Naizmjenično se, dakle, kod krunjenih hr\fatskih vladara redaju narodno ili svetačko ime na prvom mjestu imenske formule [Zuoinimir seu Demetrius), Vladar je često označen samo jednim imenom, sad narodnrm (kao npr. Zvo- nimir u hrvatskom natpisu na Baščanskoj pločit kmhi hrhvat'bck'b — 1100). sad svetač- kim (kao piimjerice Mihovil i Stjepan u latinskom natpisu kraljice Jelene u Solinu). Sličnu pojavu za* paža D. Rendič-Miočević na ilirsko-rimskoj onomastici, npr, u natpisima vojnika ilirskog porijekla, gdje

220 Jon'»c'a ihrska 'o'cnu dolazc uz riiuska u višočlanoj jmenskoj formuli, kao primjerice imc llira Batona Scenobarbova sina: Caitts Ravonius Celer qui et Bato Scenobarbi. Tu analogiju na ovom tlu u llira vojnika i hrvatskih krunjenih vladara teško je dovesti u jzravni utjecaj, jer dotičnu sličnost imenskih for- juula dijele duga stoljeća, ntakar ih povezuje isto pođmčje. Sve je to budući posao hrvatske diplo- ntatike i hrvatske onomastike. Vratimo se ponotmo Stjepanu, čiji je kult u krš- ćanskont svijetu započeo sa Stjepanom Prvomučeni- koni, koji je kamenovan pred vratima Jeruzalema. Kult svečeva intena pomogli su vladari svetitelji u pravoslavlju, a u sjevernoj Hrvatskoj i sv. Ištvan (975— 1038), prvi ugarski kralj, kojemu je, usput spontenimo, posvećena zagrebačka katedrala. Kad je mnoštvo ljudi s istim imenom, u zatvore- nim se društvenim, nacionalnim i jezičnim sredinama stvaraju imenske varijante. Od ovog imena iz- dvojio sam ih ravno 300 (sic!), od kojih mnoge inačice imaju status posebnog imena. Mnogi su se hipokoristični likovi sačuvali samo u prezimenima: STEFOK, ŽEFIČ/2EPIĆ (: Žefa od Stefanija), STE- JIĆ (: Ste- + -jo), ŠTEKIĆ (: Steko, g. 1198: Steca Lopate), STESIĆ (: Stešo), STIKIĆ (: Stiko), STIFI- ĆIĆ (: Stifo), SĆEKIĆ (: Sćeko) itd. Gotovo smo zaboravili pisma o prezimenima spomenutim na početku, koja su nam dala povod za raz- govor o Stjepanima ( = Vjenceslavima, Krunoslavi- ma). Odgovorimo im: STEVINOVIĆA je vrlo malo u Hrvatskoj. Samo u Gomjem Varošu kod Nove Gradiške. Nema toga prezimena ni kod katolika u Bosni. Potječe od osobnog irnena Stevin (s nastavkom -in kao u Davorin, Vukašin) i prvu potvrdu iz g. 1799. imam iz Šida: Proka Stevin. Navodi se da

221 je biio rašireno po Lioi i Krbavi. ŠTEFICl su gru pirani u Međimurju (Donja Dubrava 82, Sveta Marija 49). NastaJi su od osnove Štef(an) patroni. mičkim nastavkom -«?, i prvu potvrdu koju imam jest S/e// in Ivanych 1506, dakle baš kako valja _ na kajkavskom području.

GALOGAŽA

Nije jaiko prezime, a gnijezdo mu je u Vrginjpo. stu 26 i obližnjem Slavskom Polju 33. Nalazi se još u Briinjanima (Kutina) 7 i u Zagrebu. Drugi (ji0 složenice gaža znači »glib«, »blato«, kao i gaška/ /kaška (od gac- + -ska — gačka > gaška /> kaška) kao vjerojatno i značenja koja se malaze u imenicama naselja u kojima se prezimena javljaju (brinja »glib«, slav- »protok«, »kaljuža«, ako ih ovako bez terenskih podataka ispravno tumačim). U prvom je dijelu prezimena pridjev gal- »orn« »garav« »gnjusan«. Usporedi toponime Galovica i Galovača za bare u Srijemu. Navedimo još Galo ime iz XIII. i XIV. stoljeća, Gala ime za nečistu že- nu, Galin ime cmu, vranu ikonju, Galonija, ime volu i prezime itd. Lako je objašnjiva fonetska promjena galo- u kalo- u nazivu koločilo »ovan s crnim kolu- tom oko očiju«, kalušica »ovca s cmim ušima« itd. Od osnove gal nastala su osobna imena i prezimema: GALEŠ (u Splitu i Sibeniku), GALEŠA (1345. u Os- trovici i Sibeniku 1383), prezime GALEŠIĆ u Raš- tanima (Zadar) 116, u Neoriću (Sinj) 23, a GALETIĆ i GALOVIĆ posvuda po Hrvatskoj. Ovakva su imana i prezimena najčešće motivirana cnnom kosom ili cmijom puti njihovih nositelja. Iz navedenih primjera m oglo bi se -samo naga- đati o motiviranosti prezimena GALOGAŽA; jedino

222 značenje koje sam našao za imenicu galogata iest »posrednik u žemdbenim vezama«, »provodadžiia« i to u Slavomji, ah ga ne znam dovesti u vezu sa’ značenjima sastavnica gal i gaža. Ovo prezime nosio je naš lijevoorijentirani knii ževnik i publicist Stevan GALOGAŽA (1893— 1944)

HRGOTA i HERGESIC

Nabrojimo najprije prezimena za koja smatramo da pripadaju skupini u kojoj se nalaze prezimena iz naslova. HRG (oiko Bjelovara, Križevaca i drugdje po nekadašnjoj Vojnoj krajini), HRGA (oko Đakova, Splita i Drniša), HRGAR (oko Varaždina) HRGOVIĆ ( u selima Biteliću 376 i Stariću 164 kod Sinja, u Gajiu ikod Obrovca 25, u Novakima kod P. Slatine 31, u Taborištu kod Gline 28, u Zagrebu 84), HRGIĆ ( u istočnoj Slavoniji). U krajevima gdje se h ne izgovara nastala su prezimena RGOVIĆ (istoč- na Slavonija) i ona s popratnim vokaiom e da se olaikša izgovor početne suglasničke skupine: ERGIĆ (Gaćelezi kod Šibenika 166), ERGOVIĆ (po neka- dašnjoj Vojnoj krajini, osobito u Slavoniji). U prezimenima VRGIĆ, VRGOVIĆ početni h zamijenjen je sa v, a u prezimenima KRGIĆ, KRGOTIĆ, KR- GOVIĆ početni h izgovara se kao k. Naime, sva su ta prezimena na novoštokavskom području koje ne poznaje fonema h. Prezimena HERGOVIĆ (oko Čakovca) i H ERG EŠIĆ (na prostoru od Zagreba do Siska) rastavila su početnu suglasničku skupinu umetanjem vokala e. Takvo prezime nosio je naš književni historičar i teatrolog Ivo HERGEŠIĆ (1904 1977). Svaka od tih glasovnih pojava podudara se s osobinama dijalekatskog pejzaža u kojem je prezime nastalo i bilo u uporabi.

223 Osobno ime Hrg pom đeoo je <1 makedo„skoj „trop on im iji X V I. et. (M - Grkonc), a Hrgota (Cher. ,I/kao prezime u Sibemiu dva stoljeća ranije (I oitojić) Danas je to vrlo rijetko prezime. Imenice hrg, rg, rgača, rganj, vrg znače »različite nosude« i za Ijuštenje ječma (Dalmacija), 2a Smaka^je kože (Slavonija), »probušena tikva kao posuda« (Slovenija). P. Skok te imenice izvodi iz lat. orca »posuda«. Ovome tumačenju samo dijelom proturječi hrga/kvrga < ktrga, koja znači upravo »oblu izraslinu«, pa bi se to značenje moglo dovesti u vezu s trbušastom posudom kakva je tikva, am- fora i sl Usporedi prezimena slične motiviranosti: CUPIĆ, ĆUPO, ČUTURA, PEHARĆEK, KUPICIC, VRGA (: Vrginmost), VRĆIĆ (< lat. urceus, kao i orca > 'hrg), HRGOTA, HRGETIĆ, HRGOVIĆ, HR- GAN itd.

VRZIĆ

Mladić VRZIĆ bio je uporan. Često me pohodio da odgonetamo njegovo prezime. Nismo stigli. Onda sam iz vojske dobivao tnolbe na razglednicama. Vaijalo mi je upasti u to Vrzino kolo. VRZIĆA ima samo oko Slavonskog Broda i u Lici. Pod Velebi- tom se nalazi selo Vrzići sa 122 V R ZIĆ A u 26 obitelji. Tamo su srpski naseljenici kao i VERZIĆI oko Grubišnoga Polja. Iznad ovih ličkih na velebit- skom vrhu zna se za m jesto uz koje se veže legenda o Vfzinu k'dlu, koje plešu vještice i vilenjaci (gra- bancijaši). Prezime je očito od osobnog imena Vfzo/Vfza, kako se to vidi i u sintagmi Vfzino k'olo. Prezime (Mathias) WERZYCH, kmet, zapisano je g. 1567. u Brdovcu, a onda mnogo kasnije to je prezime zapi-

224 gano u Pakracu (1898) i u ličkim selima: Brlogu, Lučanima i Melnici. Osobno ime V rzo ©timoiozi dovode u vezu s imenom Vergilius. V. Mažuranić pjje: »Od starijih svojih upamtio sam. da Vrza, Vrga nije nitko drugi nego rimski pjesnik Vergilij, po srednjovječnoj nauci vještac, prorok, poglavica u čaranju i magiji«. Te je atribute dobio kao čarob- njak i voditelj Danteov kroz pakao. Jezično ne znam objasniti vezu Vergilius ->- Vfza (Vrzino kolo), odnosno Vfga (Vrginmost). O porijeklu toga imena pisao je mnogo meritor- nije francuski slavist A. Vaiflant, koji u imenskoj sintagmi Vrzino kdlo vidi iskrivljeno ime za Belze- buba (sotons'kog poglavicu), potvrđeno u starosla- venskom kao Versiul i Vrzil, od kojih su likova na- stal'i hipokoristici Verza (VERZIĆI oko Grubišnog Polja) i Vrza (VRZIĆI u Lici). Vrzino kolo je, prema tome, vražje kolo, povezano s vješticama i demoni- ma koji »u paiklenu ritmu plesa i orgijanja nanose štetu ljodim a«. Vrzino kolo izvodi se obično na gum- nima (koja također imaju kultno značenje) o ljet- nom solsticiju. S tim vjerovanjem uputno je povezati starogermanske Valpurgine noći (od 30. travnja na 1. svibnja) kad u razbludnim plesovima također orgijaju vještice s nekromantima.

KRKAN i KRKLEC

Imenica krk (ktrk'b) tvori golemu porodicu prezimena. K R K A Jabuika (Sinj) 31, KRKAČ po Zagor- ju i Slavoniji, a osobito u Doljancima (Glina) 46, Jakovlju (Donja Stubica) 771, Dardi 16, Zagrebu 51, KRKAŠ oko Garešnice, KRKIĆ oko Petrinje, KR- KOČ oko Dubrovnika i po Sloveniji, KRKOVIĆ oko Velike Gorice itd.

15 NASA PREZIMENA 225 Krk je stara, u hrvatskom pomalo zaboravl' imenica, koja je zamijenjena sinonimom grlo. redi krčag, kojemu izduženo grlo postaje ffloti f naziva. Stariji će se sjetiti imenice krkača ko znaći »ramena«, »Ieđa«, noženje koga na krke Ja krkeč npr. dijete za vratom i sh Imenica krk s’adr žana je u glagolu krkljati »ispirati grlo«, a s ovJt ' glagolom u vezi su prezimena KRKLEC po cjeloku nom kajkavskom terenu, a osobito oko Krapin Pregrade i u susjednoj Sloveniji, KRKLJEC u Cazm- i Vukovaru itd. Prezime KRKLEC nosio je istakn r hrvatski književnik Gustav K R K LE C (1899__1977)' Ljudsko tijelo, dijelovi tijela najdrevniji su mo. tivi za tvorbu imena i nadimaka. Svaki upadniji dio izravno je obilježavao i individualizirao čovjeka' GRBIĆ, BRCIC, BRADIĆ, PLEĆAS, GUZINA, GRLIC GRKLJANIĆ ... Nije stoga čudno da se stara iTOe- nica krk (od prakorijena u indoevrop. *(s)qUer- »ok. retati se«) sačuvala od zaborava u navedenim prezimenima.

KRLEŽA

Ovo prezime dugo m i se nameće kao izazov. Ovako ću ga protumačiti:

Mnogi su izrazi crkvene liturgije za trinaeststo- Ijetnog kršćanstva u nas dobili profana značenja: njegov je kredo . . . Jcasno je popodne na misu zna to kao očenaš, nije to sveto pismo itd. Taiko je i češka imenica krleš; a slovenska kerlejš, potvrđe- Gospodine, pomiluj!) već davno u njemačkom izgo- varana kirleis i značila je »molitvu molbanicu«, kao i češka imenica krleš; a slovenska kenejš, potvrđe- na vec u XVII. stoljeću, značila je »znamenje pri kojem se sprovod zaustavi radi molitve«. Turopolj- ski kireleš značio je refren u narođnoj pjesmi. (Us- poredi u nas razvitak značenja Kirchweihe kirbai -* »posvećenje crkve« »proštenje« »vašar« ~ prezime KIRBAJER.) Unutar slovenskcnkajkavskog kerlejš i njegovih značenja »sakralnog znamenja«, »molbenice« valialo bi tražiti motiv prezimena KRLEžA. Napomenimo da to prezime valja lzvomo izgovarati s dugim uzlaznim akcentima na e (e), što se sasvim poklapa s ishodišnim oblikom kerlejš. Navedimo također da je gnijezdo tog prezimena upravo uz slovensku gra- nicu oko Krapine i Pregrade (Borovje 4, Klokovec 5 , Lazi 13, Mikaljekov Jarek 5, Polje 9, Radobojsko Strahmje 9) te oko Varaždina, Zlatara, u zapadnoj Podravini, a ranije i na jugu oko Jastrebarskog, gdje nalazim toponim Krleščak, vjerojatno iste motivacije po znamenju, kao i prezime. Ovakva nadimaoka prezimena imaju redovito vrlo uski areal prostiranja. Potvrde prezimena KR- LEŽA (koje znarn) počinju sredinom XVII. stoljeća (u Krapini 1644: Kerlessa Ambrosius i mnogo kasnije, u Zagrebu Kerlesa Johannes 1658. i druge, a onda oko Varaždina i Jastrebarskog) susljedno do danas, do njihova najčuvenijeg nositelja Miroslava KRLE- ŽE (Zagreb 1893— 1981). Slično su motivirana prezimena: KIRBAJER (Osijek), OČENAŠEK (Narta) ili PIŠTULIČ (Korču- la) i, što mi je vrlo važno, dvaput KYRJELEJSON u Stonu krajem X V III. stoljeća, a prezimena s pater noster poznata su i u drugim jezicima. Kako se u molbenici imenica kerlejš ponavlja (usp. značenje »re fre n « u Tu ropolju ) siično kao ave Maria u molitvi krunice, lako je objasniti dubrovač- ko kralješ »krunica«, kralještar »onaj koji načinja

1C* ■>r7 krunice« i metaforu kraljež/kraliž, isto što i kralje. žtiica koju zbog tnizamja kralješića zovu u naširn di- jaieictima očenaši. Ove južne potvrde potječu iz romanskog, točnije daimatskog jezika: kerlesu!krialesu (usp. tal. Cria. leso), a sjeveme potvrde krleš/kerlješ/kiraleš, kao i prezime KRLEŽA, došle su najvjerojatnije njćmač- kim posredništvom, ali su od istoga grčkog iZVOr. nika.

MATIŠIN / MATOŠ / MATOŠIC / MATKO / MATKOVIĆ

Prezime MATIŠIN nalazimo u Virju (11) i u Za- grebu. Izvedeno je iz osobnog imena Matiša, koje dolazi i kao prezime u Koprivnici i Virju. Od njega je izvedeno ukrajinsko prezime (patronimik) MA- TIŠENKO, potvrđeno u Novoj Gradiški i MATIŠEV oko Đurđevca. Vrlo razvijeni likovi imena i prezimena imaju ishodište u hebrejskom imenu Matt- hias sa značenjem »Božji dar«. Ime ovoga apostola evanđelista, ikoji je bio ždrijebom izabran ma fbnk- ciju Jude Iškariota, prodnlo je rano s kršćanstvom u svih Slavena. Na mjegov dam 24. II. započinju u nekim krajevima proljetmi poljski radovi. U mmogim našim krajevima čuo sam izreku: Sveti Matija led razbija. Po tom bi bio, kao na sjeveru sv. Valen- tin (= Zdravko), vjesnikom proljeća. Najčešće su imenske forme MATKO (oko Naši- ca, Zagreba i Zlatara), M ATOŠ (po istočnoj Slavo- niji, odakle je i veliki hrvatski iknjiževnik Antun Gustav MATOŠ, 1873-1914, te po Međimurju i Dalmatmskoj zagori). Od imema Matoš izvedeno je prezime MATOŠIĆ, koje se osobito razgranalo u P itu, gdje su 182 nositelja u ipedesetak obitelji.

228 Nahodi se još oko Jastrebarskos , Broda (44), Crikvenice (37). Bcnkovci (2 0 °i” Z grebu (38). Osnovna imena Matić, Matuš, Matan, Matas Matek, Matok, Matula, Matun i dr. susreću se i kao prezimena. Od njih. se opet izvode i mn0ga druga prezimena, od kojih navodimo; MATTTA^P VIC, MATIJEVIĆ, MATANOVIĆ, MATUSIC MATE ŠIĆ, MATASOVIĆ, MATETIĆ, MATULIĆ MATULO VIĆ, MATAVULJ, MATKOVIC, MATOKIĆ MATO ŠEC, M ATEKALO itđ.

PALAVRSIĆ / MEDOVIĆ

To rne rijetko prezime mnogo namučilo. Ovo je pokušaj tumačenja kako je i od čega mogao nastati današnji oblik. PALAVRŠIĆA danas ima samo u Splitu i Zagrebu. Stariji oblik prezimena PALAVER- SIĆ nahodi se u Jelsi na Hvaru (34), ,u Splitu (7), Omišu (6) i Sutivanu na Braou, a ondje su se doselili iz Jelse g. 1743. Ćini se da je Jelsa ishodište. Onamo nalazim zapisano prezime PARAVERSICH g. 1730. i 'kasnije 1767. kao posjednike kuće na tom mjestu. Uz ovo prezime, zbog zajedničkog porijekla, navodim prezime VERŠIĆ/VERSIĆ na Rijeci (49), oko Zadra (114) i u Splitu (10), VERSA i VERSI po Istri (19), VERSAJKO u Puli (4), VERSALJKO u Nadinu (133) i Podgori (24), URAVIĆ u Dobrinju na Krku i VRSALOVIĆ na Braču (164).

Svima je njima, pretpostavljam, u osnovi staro i često romansko ime Ursus »Medvjed, Medo, Me- dak« itd., od kojeg su od starine nastali vrlo različiti oblici, D Orsi, D'Urso, Ursich, Orselli, Orsoni, i stara pohrvaeena im ena — Urso, Uršula, Orseolo, Or- solo/Orsola, Urša, Ura/Ure, Urava (prezime URA-

n n VIĆ), Orsat (u starom Dubrovniku i poznato ]• prvog dijela Vojnovićeve Trilogije: »Allons enfants^ U starom romanskom jeziku u Dalmaciji por d Ursus u uporabi je bio hipokoristik Ursaicus fo L tvrđen u XIV. stoljeou), od kojega su nastala naved na prezimena VERSAJKO i VRSAUKO s prijelaj^ romanskog početnog u u hrvatski spirant v popm Urbassus > Vrbas, urceus > vrč, urbanus > vrba nac i sl. Tako je od osobnog imena Ursolo/Ursalo hrvatskiml______/v,,f1jUe/-krn sufiksom 70 nrP 7 zatmftno prezimena -ović nastaJo_____ pre. zime VRSALOVIC, odnosno od imena Urso prezim VERSIĆ/VERSI/VERSA. Glasovno, akcenatski, prQC stomo i vremenski ta su izvođenja moguća i lako objašnjiva. Prezime URAVA, URSIĆ {: Urso), URIC (• Ure), URSULIĆ (: Ursula) mlađe su tvorbe i Sve se zbivaju na primorju u arealu dugovjekovne je zične simbioze romanskog i hrvatskog življa. Na Braću i Hvaru supostoje prezimena URSIĆ i VRSALOVIĆ, u Jelsi čak i MEDVED, ali je ono »doseljeno«, tj. nije ondje autohtono, dakle upravo tamo gdje je nastalo prezime PALAVERŠIĆ. Ali kako je nastalo? Starijim ćlanovima uglednih dalmatinskih obitelji, a takva je bila ova u Jelsi, dodavala se ispred imena mletačka titula paron (od rom . parun, lat. pater), koja se onam o pretvoriia u nesklonjiv pridjevak para (para Matij, para Zuvan) poput barba, š(jo)r i sl., koja se slijevala s imenom. Slično su nastala prezimena BABODUNIC, POPJORDANOV, KALOPEROVIC, BELAMARIC, a u tom sklopu va- Ijalo bi istražiti i prezime KALITERNA. Na Braču se javlja PARAFIJANOVIC i na Pagu PARAVIDU- LIN. Pretpostaviti valja da je i u Jelsi tako bio para Verso (= Urso), od kojega je nastalo prezime PA- RAVERŠIC. U ovom prezimenu našla su se dva

230 suglasnika r u daljem susjedstvu, te se jedan ukla- nja disimilacijom r r > l — r kao u riječima lebro ( = rebro), levorver (=revo/ver), pa je na taj naćin dobiven današnji lik PALAVERSIC. Predaja po kojoj je PALAVERSIĆ tvorenica od pala ( = mać) i Vrh valja otkloniti, jer takvi tvorbeni tipovi nisu uobićajeni u hrvatskim prezimenima. Valja odbaciti proizvoljno izvođenje parla versi (»govoriti stihove«), jer takvih prezimena nema m u talijanskom, niti je pogodna motivacija u seoskoj, nepismenoj sredini za stvaranje takvih prezimena, a niti se mogu valjano protumačiti jezične promjene. Vaija također odbaciti legendu o š.panjolskom pus- tolovu slična prezimena, uza sve to što je naš ugled- ni novinar Joško PALAVRŠIĆ prezime slično svojemu našao u madridskom telefonskom imeniku. Nje- govi su preci u rodoljubnom zanosu, za automaštva na tim otocima, sudskim putem iz prezimena izbadli samoglasnik e uz r, zatirući tako trag talijanske grafije, pa odatle ioiačica PALAVRŠIĆ. Jak talijanski trag ostao je u istarskom prezimenu VERSI (= VERŠIĆ) iz vremena potalijančivanja hrvatskih prezimena u Istri između dva rata. Predmnijevaim da je plemenitaško prezime OR- ŠIĆ u sjevemoj Hrvatskoj nastalo »učenim« putem, a krčko prezime ORŠIĆ kroatizacijom talijanskog lika ORSI. Iste denconinacije česte su i u nas: Medo (PUCIĆ) i (Celestin) M E D O VIĆ .

VIDMAR

Za ovo prezime interesiraju se Slovenci. S pravom. Ovo je u prvom redu slovensko prezime. Nala- zi se posvuda (Celje, Brežice, Novo Mesto, Kočevlje, Radonjica, Kamnik, Litija, Krško, Logatec, Lendava, ->n Ćrnamelj, Laško, Dravograd, Ljutomer, Sloveni -Gradec, Maribor, Ljubljana, Gorica, Tolmin, Ilirslc Bistrica, Idrija, Ptuj). U Hrvatskoj je jako ok® Delnica (Ravna Gora 48, i druga sela), oko Slavon ske Požege (Koprivnica 16, Lukašje 9), Oko n ' Gradiške, u Maloj Rudinki (Perušiđ) 98(!) i u Za grebu 81. Prezime VIDMAR objasnio sam prije desetak K0 dina u radu o toponimiji Istarskog razvoda, naše® vrlo opsežnog glagoljskog teksta iz g. 1275., svojevr^ ne krštenice hrvatske Istre. Tamo se spominje t0- ponim Vidam sv. Petra, koji nisam smio povezati sa slovenskim imenom Vidam za tal. Udine (stari Utinum), već sam mu izvor našao u njemačkom Wit- tum, odnosno inačicama Widum i Widam, a znače »darovnica crkvi«, »crkveni posjed stečen darovni- com, legatom i sl.«. Imenice su u vezi s gIagoloin widmen »posvetiti«, »(opomkom) predati, ostaviti« Nije dalje bilo teško ni tvorbeno (-ar) ni značenjski protumačiti da je vidmar »kmat na takvu crkvenoan imanju«. Imenica s tim značenjem živa je u slovenskom, a često je u feuđalno doba postojala motivom i u susjednoj Hrvatskoj, vrlo čestog preziimena.

OD ANTIGONE DO ŠTEFICE CVEK

Dopustite da jednom razgovaramo o imenima i prezimenima za koja me nitko ne pita. Njihovi nositelji u najčešćem broju slučajeva nisu ni postojali, a ipak o njima znamo mnogo, često i više nego o mnogim znancima s kojima smo svakodnev- no u doticaju. Riječ je o imenima i prezimenima u književnim djelima: Odisej, Antigona, Don Quijote, Hamlet, Fa-

232 ust, Evgenij Onjegin. Nije mi moguće u hrvatcV • književnosti ni naslove nabrojiti: Tudita (M Mam lić); Mtle Gojsahća; Dundo Maroje (M Dr?ić\- n u ravka, Osman (I. Gundulić); Segrt Hlapić (I BrUć -Mažuranić); Prosjak Luka, Prijan Lovro, Branka (A. Senoa); Pavao šegota, Posljednji Stipančići (V Novak); Olga i Ltna, Gospođa Sabina (E. KumičićV Janko Borislavich (K. S. Đalski); Đuka Begović (I Kozarac); Tena (J. Kozarac); Rudica, Muliika Pn. rodica Vinčić (D. Simunović); Rose Mary (I. Voino- vić); Giga Banćeva (M. Begović); Gordana (M Jurić- -Zagorka); mnoga Nazorova djela (Živana, Perun Arkun, Šarko, Pastir Loda, Dedek Kajbumščak, Ga- lijot Ilija i orač Dragonja, Ante Pivalo, Sjora Niko- letina . ..), mnoga Krležina djela, od kojih spominjemo: Adam i Eva, Gospoda Glembajevi, Leda, Are- tej, Balade Petrice Kerempuha, Povratak Filipa La- tinovicza (!), a zanimljiva su i indikativna sva imena i prezimena likova u njegovim djelima od kojih su mi u sjećanju ona iz Banketa u Blitvi. Nije druga- čije ni u poslijeratnoj književnosti: Kurlani (M. Božić), Proljeća Ivana Galeba (V. Desnica), Orfej u maloj bašti (P. Segedin), Heraklo (M. Matković) Badessa madre Antonia (S. Novak), Lisinski u Pragu (S. Mihalić), Cangi (A. Majetić), Štefica Cvek (D. Ugrešić), Kamov — smrtopis (S. Šnajder) itd. Na- vedimo usput i naslove nekih opera: Porin (V. Lisin- ski), E r o ..., Morana (J. Gotovac) i dr. Sve sami naslovi s imenima i prezimenima! Pronaći prikladan naslov književnom djelu, i umjetoini uopće, nije jednostavan stvaralački čin. Naslov je i uvod, i sažetak, i poruka djela; prva bitna i sabita obavijest o djelu. Uvid u umjetnikovu radionieu pokazuje kako je teško nadjenuti priklad-

233 u djelu. Nekad je lakše, tvrde velijcj 00 napisati stotine redaka nego smisUtj uta. ' rx^ viastitih imena i njthova mnogoznaćoa , r ^ a u iiteramom izrazu ostaju u našim knji- auaiizama ćesto neprimijećene i gotovo sasvim neobrađene. Osobna imena i prezimena obavijaju u knpiev. ^ djelu identifikaciju osoba i njtma se one raz-

’inaa. N.8dje se iatmska poslovjca Nomen Z t om en Ome odgovara obilježju imenovanog) ne očituie toliko kao u ovoj vrsti unenske uporabe. Imena i prezimena sadržavaju i druge obavijesti: iea Ć D e (Kajbutnšćak , Pivalo, Joze, Ero, Đuka, Rose, UarV Hamlet iz Mrduše Donje, Stefica. C vek ...) i izvanjezićne (dundo Maroje, illustrissimus Batorich, Latinovicz, Badessa madre Antonia, Floda von R e l - ,:u __ c .mazadnim ćitanjem naslova — C a n g i itd.). Nadijevanje i odabir imena uvijek su povijesno uvjetovani i u svakom razdoblju nahodimo vrlo indikativan repertoar imena: od onih u srednjovjekov- nhn crkvenim skazanjima i J u d ite, renesansnih sluga i kurtizana, romantićarskih panslavenskih (P o rin , Morana, Strihor), slavenskih mitoloških likova ( l i - wtna, Utva Zlatokrila, Perun, Svevid, Palunko) do imena nacionalnih (Osman, Hasanaginica, Heraklo; Ero; Glembajevi, Lalinovicz, Im bre Futać, Dubrav- ka, R a d m io ) i dijalekatskih obilježja (d e d e k Kaj- bumšćak, vra Krste, šjora Nikoletina, Pivalo, Ste- fica C ve k itd.) Iznenski i prezimenski likovi, strukuira imenske fonnule, atributi oslovljavanja uz imena 1 prezunena omogućuju stnjestaj fabule literarnog djeia

234 u vrijem e i prostor — jezićzu i đrukvcni. ^ zuaćenjski slojevita. Nisu određena konlekslom kao zjiaćenja svake druge rijeći, jer su lmenska znaćenja autooomna, lj- postoje iz\an komeksta. Imena i pre- zjjjjena kudikamo viie stnnuliraju iskaz oego ostale vTste leksika. Ona sudjeluju u akumulativnoj funk- cijj jezika, jer sadržavaju u sebi koncentriranu i fc.onde»ziranu obavijest, \t 1o bitnu i izvan jezićnog zaniroanja. Mnoga su djeca dobila imena po Senoinoj Bran- ki, Kumićićevoj Nedi, Zagorkinim Damirima, Sini $on%a, Gordanama ... U svakom se izboru i obliku imena odražava stav njegova nadjevatelja. Svako ime svrstava lik u od- redene socijalne okvire (Pomet, Petrunjela, SiaruSa uiogli su biti samo shižinćad!). U s\akom socijal- aotn polju imeno\anih likova (imena Glorija — Siagdalena — Jagoda za istu osobu u Marinkoviće- voj »G loriji«) ocrtava se stilističko polje imena. Iz- bor oblika imena (Antonia ili Antica), imena i pre- yjmena (Imbre Futač) ili atributa i apozicija uz ime ili prezime ovisi o ođnosu likova u određenoj situa- ciji, što se u djelu vidi iz njihovih međusobnih od- nošaja i po oslovljavanju osoba na istoj (neutralnoj), višoj ili nižoj drust\enoj Ijestvici, što se kao otklon od neutralnog doživljava afektivno. Klasni, vremenski, prostomi i afektivni biijeg iTTwnima literamih djela daju jezićni elementi a) izborom imena (Segota, Glembaj, Batorich itd.), b) grafijskim, fonetskim i dijalekatslrim znaćajkama (Mery, Latinovicz, von Reltih, Angelo, Pivalo itd j, c) tvOTbenim modeliina (Joze, Petrica, Sikoletina, Pilipenda itd.), d) semantićkim znaćajkazna (Hlus~ trissimus Batorich, badessa Antania, pastir Lod a » Kerempuh »drobina«, »prepredenko« itd.). Ogkda

235 se tako u imenima i prezimenima osim antropQ„■ mijskog sadrtaja (identifikacija Ukova) i etimo} * 1' značenje (Pomet, Pivalo) i onaj vrlo važan Sve*° (enciklopedijski) sadržaj zadan uspjeSnom karakt * rizacijom lika i njegova odnosa u sustavu ]ikoVa C djelu, te naše osobne predodžbe o dotičnom U Ta tri sadržaja koja se aktualiziraju u rmeninta11-’ prezimenima stvaraju u nama individualne psih 1 loške, emocionalne i ideološke pobude po k o ji^ smo afektivno vezani s likovima koji nisu postojalf a koji preko svojih imena i prezimena žive u nama životnije od rnnogih drugih. Svaka epoha, pa i svako /književno razdoblje, Po sjeduje karakterističan repertoar imena, U gran^ čnim razdobljima uočavamo smjene i promjene re' pertoara. Tako je i u umjetnidkim đjelima. U ime.' nima je sadržan duh epohe u kojoj su imena u uporabi i jezične značajke određenoga razdoblja i odre- đenoga kraja. Imena se začinju u različitim socijalnim, intimnim sredinama i ostvaruju se u zavičaj- nom idiomu. Motiv imena je izvanjezična konstanta Izbor imena je društve/no-povijesna konsta/nta, a oblik imena je jezična stvarnost obilježena prostornim dijalekatskim značajkama i vremenskim, jezičnoraz- vojnim značajkaima. Imena, imenski obrasci, stmktura imena i imem- ske formule omoguouju zato Iako smještavanje li■ terarne fabule u prostor i vrijeme, i obratno: s po- moću imena lako rasproznajemo prostor i vrijeme u kojemu se ta fabula zbiva.

Ime je, rekli smo, značenjski slojevito u svojim sadržajima, koji se ne ostvaruju iz jezične orgami- zacije diskursa, već izravno vezom imena s osobom ili zemljopisnim objektom na koje se imena odnose.

236 Kažemo stoga đa je ime autonomno , dikamo više stirmdiraju iskaz » ego ostale k Z u t s.ka , č.ja se značenja tek aktualiziraju u ditlV Imena se, rukama, očituju na tri plana: J p a) na M sičkom planu — etimološki sadržai b) na onomastičkom planu - uz idemifikaciju lika iskazuju sveopct poznati sadržaj imenovanog ka u primatelja konkretne onomastičke poruke c) na asocijativnostilističkom planu — afektivn' dmoj koji se «o ri veZom imonovanog lila s drugim onomastičkim (i neonomastičkim) sadržaii- ma. J Za funkcioiiiranje imena jedino je bitan onoma. sticki sadrzaj, ali se u literarnoj onomastici često ostvaruju i onaj leksički [ Nomen est omen ] a poeo- tovu onaj afektivni, kad je dotični lik imenovan imenom koje druge osobe, predjela i sl ili je u vezi s kojim drugim leksičkim sadržajeni, te nosi tom dodatnom vezom izvjesni afektivni naboj, pa je taikvo ime najčešće predmetom onomastičke sti- listiike. Onomastička stilistika najprisutnija je upravo u književnim djelima. Dobri pisci umiju variranjem obl'ika polučiti jači umjetnički efekat. Petar Kočić, na primjer, čiji su likovi vrlo plastični i po jeziku vrlo originalni, u pripovijeci Mračajski prota preo- blikama osnovnog hipokoristika Diibo tvori augmentativ i deminutiv istoga imena Čija se afektivna hi- pokorističnost promeće u posprdnost: »Ama kakva si ti vjera?! Sta ćeš ti od mene? A kud si ti pošo Džibiću — pisnu kao da ga nešto ujede za srce kad ugleda Steviou iza svojih leđa. Je li te poslo kujavi Diibo da se malo, znaš, rugaš kod prote: da vidiš je li krepo? Ako nije krepo, biva, da ga upitaš kad će, a?

237 Dlibovino, Diibovino, šjeme ti se umelo ! .. -

238 Postoji i onaj treći, etknološki sadržaj knen« On je zadan samkn knenom. Bio je jasan u ć a s u T a '. stanka imena 1 zaboravljen vezivanjem imena za određenu ličnost, kad se etimološki sadržaj prome će u osobni (onomastički). y Pokušat ćemo da upravo njega otkrijemo i da prosudimo, svaki za sebe, koUko su pisci grabili s toga vrela pri izborn imena i prezimena svojib likova i koliko se ti etimološki sadržaji podudaraju s našiim predodžbama o likovima koje smo nasumce izabrali iz spomenutih posve proizvoljno navede, jiih naslova u uvodu.

ANTIGONA. Glavno lice Sofoklove tragedije (V. st pr. n. e.). Mitološko biće kći kralja Edipa i Joka- ste, koja unatoč službenkn zabranama kralja Kre- onta, po sveopćoj etici, polkapa ubijena brata, zbog čega biva sama zakopama. Znacenje imana iskazuje se grčkim prijedlogom anti »umjesto«, »iprotiv« i imena gonos »potomak« — »izrod«. Predodžba drevnog mitološkog lika često obra- đivamog u literaturi i p rije Sofakla izblijedila je sasvim vezu s etimološkim zmačenjem, a sve naknadne obrade Antigonina motiva do dana današnjega i u hrvatskoj iliteraturi (D. Ivanišević) oslanjaju se ne na etimološko značenje imena, nego na Sofoklov lik.

ARETEJ. Naslovna lionost Krležine drame iz njegova posljedmjeg razdoblja. Aretej je povijesna lionost: liječnik iz Kapadooije (II. stoljeće), koji je želio pomoći čovječanstvu istražujući i suzbijajući kužne bolesti. Značenje imena Aretaios izlazi iz osnovne imenice arete »plemenitelj«, »dobročinitelj«.

239 BADESSA MADRE ANTONIA. Glavno lice pripovi.

iesti SL Novaka. od imena autoru su vazne apoziaje uz ime. u i^/uiu da je Antonia opatica i da je sta- °ešina sValnostana (časna inajka). da je riječ o p.ri. rJ V rr, samostanirna u kojima je kao razgovorni m°rtt^ru jezik bio talijanski. Opatice prilikom re- * Imi/niuju svoje krsno ime redovničkim, obi. f nJ* kiv o j svetici. To redovnioko ime uvijek je službenom liku bez ikakvih hipoko- l? S ih oznaka, desto ni sasvtm pohrvaceno. Uz redovničko ime nema m prezitnena. Etimološki sadržaj takva imena nema nikakva udiela jer je sadržaj imena određen karakterom, vetošću sveca ili svetice čije ime nasljeđuje. Anto■ ia ie ženski oblik od Antonius, koje je starorim-

Z porodično ime. U kršćanstvu je proširen kui- tom sv. Antuna Opata (III/IV. st.). Slavi se 17. siječ- nja Uz njega se vezuju mnogi poljski radovi: »Sve- ti Ante opat, vatmi motiku i poj kopat« (početak okopavanja vinograda). U nas na primorju (i drugdje po katoličkom svijetu) poznatiji je kult sv. An- ____ D^/l/vtranclcnor rX II./ X IIL st.) Želio bih istaći da je sve ovo domišljeaio sadr- žaao već u naslovu pripovijetke: i mjesto zbivanja radnje, i vrijeme kad se radnja zbiva i m ilje u kojem se radnja odvija, te; konaano, i glavna ličnost toga zbivanja, okarakteriziraina mmogim obilježji- ma. Golema je to količina obavijesti već u naslovu umjetničkoga djela zgusnuta u imenu osobe.

BENITO FLODA VON RELTIH. Naslovna ličnost Marinkovićeve novele. Izmišljeno ime kombinacijom talijanskog i njemačkog imenskog inventara. Kao

240 j^mišljesno ime ono nema nikaskva etknološkog sa- d ržajn » om° nije ni napisano sasvim u duhu njemač- ke pravopisne norme (završetak -ih umjesto -ich), ali jjjja izuzetno jak onoanastički sadržaj. Ime Benito podsjeea na italijanskog fašističkog vođu (duce B. jViussolini), a njemačko prezime svojim umazadnim čitanjetn HITLER NOV ADOLF vezuje se smislov- no na ličnost njemačkog fašističkog firera.

dEDEK KAJBUMŠCAK. Glavno lice Nazorova teksta. Izmišljeno ime. Sastavljeno je od samih kajkavskih jezionih. obiiježja: deminutivno-hipokoristički rodbinski naziv dedek s eikavskim izgovorom {deđ) j tipičnim kajkavskim nastavkom -ek. U osobnom prezimenu najmarkamtnija kajkavska riječ — za- mjenica kaj (»što«) i bum (prvo lice svršenog oblika prezemta glagola biti . . . buš ... bu... bumo.. .) te na kraju složeni kajkavski sufiks -šćak od odno- snog sufiksa -ski, koji je u izmišljenu pridjevu kaj- butnsk(i) (kraj) i njegovo poimeničivanje imenskim sufiksom -jak u -ščak. Takvi su toponiimi npr. Medveščak »potok koji se odnosi medvedski (grad)«, prezime Polonjščak »čovjek iz Polonje« ili Pantovščak »predio koji je pripadao Pamteleju«, »pantovski predio« itd. Kaj- bumščak je daMe »djed iz kajbumskog (kajkavskog) kraja«.

DON QUIJOTE DE LA MANCHA. Naslovno lice Cer- vantesova (1547— 1616) romama, vitez tužnoga lika, sanjar i zanesenjak bez razumijevanja za stvarni ži- vot. Jedan od najslavnijih literamih ličnosti, obra- đivana i u drugim umjetnostima.

16 NASA PREZIMENA 241 Značemje je .titiuJe don (od lat. dominus) goSp<> din, a značenje imena Quijot jest »fantast«, »2a^ senjak«. Mancha je pokrajina u srednjoj Spanjol. skoj, pa an zapravo nosi etnidki pridjevak ikao Leo. nardo da Vinci, Jeam d’Arc, Grgur Ninski, Juraj Dal matinac ili Petar 'Zrinski. Don Quijotov antipod je Sancho od lat. sanctus »svet«, »nedužan« (usp. tal imena i prezimena: Santo, Sante, Santulo; naiše adap- tirano Santo i SANTIC; hrvatsiko ime Svetin, Sveto prezime SVETIĆ itd.), dok Panza znači »trbuh« a kao preziime je nadimačikog postanja »onaj koji kna trbuh«, »drobonja«. Takav se miotiv imetna sliugu uklapa u širi renesansni Ikonitekst.

FAUST. Naslovno lice Gotheove (1749— 1832) drame. Faust je povijesna liičnosit. Bio je vrač, pusto- lov. Ismijavali su ga kao hvastavca, vašarskog ča- robnjaka, zazivača duhova. Legenda o njemu sple- la se u XVI. st. iibila česlto lliteramo obrađivana. Ia- ko je, dakle, Gotheov Faust imao predložak u le- gendnoj osobi, nije sasvim utmuta veza s rimskun kognomenom (nadimkom) 'kod Komelijevaca, a po- tječe od lat. pridjeva faustus »piem enit«, »srećo- nosni«.

GLORIJA. Naislovtna uloga u Marinkovićevoj drami. Glavna junakinja ima tri osoibna imena, koja se u draimi nadahnuto isprepleću: obiteljsko ime Jago- da, narodno ime nadjenuto od majke, vrlo omilje- lo i tipično djevojačko ime; oirfcusko ime Glorija »slava«, obljubljeno ime u cirkuskih i filmskih diva (Gloria Swanson, Gloria Davy itd.) i redovničko ime Magdalena (»žena iz Magdale«). Manipulirana cirkuskom cmašinerijom pod svo- dom crkve i cirkuskog šatora, na oltaru i na trape-

242 zu, ipostaje za druge sve manje Jagođa a sve Glorija i Magdalena. N i jcdno od ova dva potonla imena ne treba vezivati uz njihove etim oW ije ved s atributima »fikna« i »cirkusa« uz ime Glorija od nosno »pokomica«, ^pokajnica«, koji se pridodaju »grešinici« Magđalenu J

G O R D A N A . NasJovno lioe Zagorkina romana Ime je ^rlo rašireno u Makedoniji, a u nas tdk u novije vrijeme, zahvaljujući upcavo Zaigonkimoj Gordani Neki ovo ime dovode u vezu s grčkkn imenom Gor- diakćs. Ja smatram da je to na&a južnoslavenska tvorenica, naše tzv. željeno ime, koje se daje djetetu da bi imao sadržaj izražen u imenu. Gordana bi morala

GOSPOĐA SAiBINA. Naslovna ličnost Kumičićeva romana. Im e se izvodi od etiimona Sabinius (»Sa- binjanin«). Sabini su pripadali starovjekom ratnič- kom pleonenu u središmjem dijelu Apeninskog polu- otoika. Sabina se širila ikršćanstvom kao svetačko ime ramaktfšćamske (rimske) mućenice. U Njemačkoj i Francuskoj došlo je u modu sredinom XIX. stoJje- ća. 'S dnugim iiteraimim idejama s kraja XIX. stolje- ča (naturalizam, npr.) Kunmčić je vjerojatno uzeo i itne Sabina, k oje se, međuitkn, u nas nije proširilo.

HAMLET. Naslovma iičnost Shakespeareove (1564__ 1616) tragedije. Zacijedo jedna od najpoznatijih literamih ličnosti. Biblioteike su napisane o tom liku, tom iucidnom umu, melarikoliku, tom strastve- nibu i kolćbljivou ... 'jednom riječju neobuhvatlji- vu liku. Ime potječe od stairogermanske imenice ham, heim »dom«, »domovnik«. Mislkn da je ta eti- mološka veza s imenom Hamlet sasvim prekinuta.

16* 243 jjaime Hamlet je saouvan u drevnim skandinavskim legendama, koje su do Shakespearea (i poslije Sha- kespearea do u nas i u naše vrijeme - I. firežan) bile često literamo obrađivame. No pravi oaioma- stički sadržaj knena Hamlet dao je W. Shakespeare

g. 1 6 0 1 .

HERAKLO. Naslovna uloga Matkovićeve drame. Ime potječe od grčkog >imena Herakles, a sastavljeno je od imena (boginje) Here i pridjeva klećs sa znače- njem »slavain«. T-u mitološku ličnost zaoela je boginja Alkmena sa Zeusom, doik joj je muž bio odsu- tan. Heraklo je postao simboilom nadljudske sna- ge i bio motivom umjetničkih obrada osobito u knji- ževnosti (Sofoklo, Euripid, O vidije, Vergilije itd.) te u kiparstvu i slikarstvu. Pozmat je toponim Heraklovi stupovi, starogrč- ko ime za Gibraltar, gdje je prestajao antički svijet.

JANKO BORISLAVICH. Naslov i ime glavnog lica pripovijesti K. Š. Gjalskog. Osobno ime Jan -f -ko hipokristični je oblik imena Johannes (Ivan), a prezime je sastavljeno od dvočlanog osobnog imena Borislav sa značanjem »boriti se za slavu«, »tražiti slavu«. Na slavenska dvosložna imena redovito dolazi prezimenski sufiks -ić, a ne -ovićt-ević. Ovdje je on dan u stranoj grafiji.

JUDITA. Naslovina ličnost M arulićeva (1450— 1524) poznatog spjeva »u versih hrvacki složena«. To je biblijsko ime. Izvodi se iz hebrejskog yehudith i znači »žena iz Judeje«, »Judejka«, tj. »obraniteljica Judeje«. Biblijska su se imena različito prilagođivala u pojedinim jezicima. Tako Judita u engleskom glasi Judith, u njemačkom Judith, u franouskom Judith,

244 u talijanskom Giudiita U nas je dožla vjerojatno učenim putem kao osobno ime Juda, toponim deja, koji su u etimološkoj vezi. U početku su izrav no Preuzeta imena i riječi iz latinskog , takvom postavom glasova (kao nPr. judaeus, jc ju n iu Z glasile: Židov (prezime ŽIDOVEC), žeiin »poSt pred blagdanom«, »uočidne«. Motiv Judite koja zavodi ubija neprijateljskog vojskovođu Holoferna obrađt van je mnogo u različitim umjetnostima. Teško je reći 'koliko je pod tim utjecajem poljička legenda (gotovo na predgrađu Marulićeva Splita) o Mili Goi- salića (i spašavanje -kneževine od Turaka), koja je obrađena u opemoj umjetnosti (J. Gotovac), u kiparstvu (I. Meštrović) i drugdje.

KAMOV — smrtopis. Naslovni lik drame Sl. šnaj- dera. Riječ je o osobnom irnenu, a ne patronimič- kom prezimenu, kako pokazuje crtica u naslovu (Kamov, to je smrtopis, odnosno smrtopis na Ka- movljev način, a ne Kamovljev smrtopis). Uporište imenu Kamov u Snajderovoj drami ne valja tra- žiti u etimologiji imena Kamov, već u tragičnoj li- čnosti hrvatskog književnika Janka Polića KAMO- VA (1886— 1910, dvadesetčetverogodišnjeg pisca »Tragedije mozgova«, »Isušene kaljuže« i »Psovke«), te uklete ličnosti u kojoj je inkamirana anabaz^ hrvatskog imtelektualca onoga vremena. Pridjevak Kamov, koji Janko Polić uzima kao dio svojega prezimena odgovara biblijskom Hamu ili Kamu, jednom od trojice Nojevih sinova, koji je ismijavao očevu golotinju, umjesto da je prekrije kao njegova braća Sem i Jafet. Zbog toga ga je otac prokleo, i on to prokletstvo nosi kroz povijest. Naš rano preminuli književnik negdje u Španjolskoj g. 1910. uzima patronim Kamov za svoje prezime kao

->41; predodžbu ukletosti. Tako je u J. Poli<5a izravni u SI. Snajdera posredni sadržaj KAMOVA. ’ a Zadržimo se, zbog jezićnih kurioziteta, j0§ m lo na toj biblijskoj braći. Kam ili Ham smatra praooem afričkih naroda. Odatkle naziv hamitski jezici kojima govore Berberi, Kopti, stari Egip^ n i... (tada se znalo samo za sjevemu Afriku). Sent je praotac semitskih naroda, z’oog toga do danas sačuvan termin semitski jezici: babilonski, asirski starohebrejski, fenički, armenski, neki etiopski jezi’ ci i arapski, a Jafet je praotac Indoevropljana i 1^. doevropskih jezika, kojima pripadaju gotovo svi evropski jezici i mnogi jezici jugozapadne Azije.

LEDA. Naslovno lice Krležine drame iz ciklusa o Giembajevima. Grčko mitsko ime. Nosila ga je žena spartan- skog cara Tindareja, koja je svojom ljepotom oča- rala boga Zeusa. Smatra se da je ime iz likijskog jezika na kojem leda znaći »žena«. Izvan literature u nas se to ime nije uvriježilo.

LELIJA. Djevojaćki lik u ranim Tadijanovićevim pjesmama. Tako se zove liljan (Laelium) u kraju oko pjesnikova Rastuija (moj je podatak iz Brodskog Varoša). Taj bijeli, mirišljavi, proljetni cvijet simbol nevinosti, nježnosti, mladosti, djevojaoke jedri- ne ... sabija toliko sadržaja u zavićajno ime.

»Srce je moje skršeno, a tebi je ime Lelija.«

ODISEJ. Glavno lice Homerove Odiseje. Mitska lič- nost. Borac pod Trojom, lutalac, zavođen od nimfa, gonjen od Posejdona, dugo godina čekan od vjerne Penelope. Zbog slićnog starog imena otoka Melita, za naš Mljet, i Malte, u nas se vjerovalo (i pisalo)

246 da le ° disej ^io našao sv°je utočište na Mliet., (Mljećani su tek sada iskomtili tu legendu i n a W vijem hoteki u Pomeni nadjenuli hne »Odisei« ) GrT ko Odysseas vjerojatno je u vezi s glagolom o L s o - mai »razjaritt se«, »rasrditi se«. Latinski je oblik Ulixes. Dogodovštine iz Odisejeva lutanja bile su če- gto motivom umjetničkih obrada.

OLGA I LINA. Naslovna lica Kumičićeva romana Ime Olga ima svoj predložak u skandinavskom imenu Heilga, od čega je njemačko ime Helga. U osnovi je zapravo imenica heila sa značenjem »sveta«, »svetica«. Olga i Oleg istog su porijekla i oba vrlo frekventna imena u Rusiji. U nas se to ime proširi- lo tek u novije vrijeme. Nema ni jednog primjera da je ime postalo osnovom za koje naše prezime. Lina je osamostaljen diugi dio imena od Ange- lina, Malina, Mirandolina i najčešće od Karolina ( = Dragica). Smatramo ga, dakle, hipokoristikom od onih ženskih imena koja svršavaju na -lina. Mon- deno ime.

OSMAN. Glavno lice spjeva I. Gundulića (1589?— — 1638). Gtmduiićev Osman je povijesna lićnost. Bio je turski sultan (1604— 1622), Gundulićev suvreme- nik, kojega su vojsku Poljaci potukli u boju kod Hotina (1621).

Ime potječe od arap. Utman »mlada zmija«, »dro- pljino mladunće« i davalo se djeci kao zaštitno ime. Ovo se ime širilo islamom od samog poćetka. Nosio ga je Muhamedov zet, treći kalif (Muhame- dov nasljednik), ubijen g. 556. To ime nosio je ta- kođer Osman I (1254— 1326), osnivać turske države i njezin prvi sultan. Po njemu se prozvalo Osmanlij- sko carstvo, a Turci Osmanlije. Nije to prvi put da

247 se p o jerfooj Pcaeove država grad- n arod. p 7 ^ je Mzvasia /<•&/« i Židovi C/iLicuj), ® odainrs mjesto za. p ad koji se zove R o rj f p ^ v i Alcksenđriia. dobiva ime po .U,£.ts

P.ASTIR LODA. Glavno lice istoimenog Nazorova romaca. lr to-m liku prikazao je VL Xazor povijest zaji- ćajnog otoka Braća. U poćetku je imao ime B r d i jer je stigao iz grćke Abrahije donljerši na otok k> zu. masliru i cvrćka. Kasnije je, za dugovjeke mle- taćie okupacije, taj satir bivao izrabljivan, pociža- ▼an. proeonjea. Uvijek bez imena i bez prezimena isključen iz društva i nepoznat od moćnika. K ršte - njem se ž d i približiti Ijudima. Tada mu nadijevajn EeuoO:ča>eno ime L o d o v ik o . Takva neuobićajeca 115 pnmorju nadijevali su svećenici nezako- mto; djeci i oooj ostavijenoj po nahodišđma. Ne- uobicajano, nametrmto ime takvoj đjeci znaćilo je za sav život bujeg društvene izopćenosti. U p ra v o

24« J jo d o v ik o , starogennaasko irrw> značen' bor«. značilo je u toj mediteranskoj s « S ^ .izopćarajuce« ime. Zato ea je ajegw hrvntskTo^ suobiićk) srojern hjpokorisoćkom modefa i r r c n Z , L o d o m , pastirom toga stoćarskoea otoka.

PERUN- Nasios pjesm VL Nazoru. Penm - ^ no sJavensko božanstro na oskudnom »slavenskom CHirapu«. Bog grocna. plodnosn : Cinai se da se štovao prilićoo dugo u nas. upravo na oroj najjuž- nijoj slavenskoj periferijL Tragcne toea štovan;a oalazimo u ircenima istaknutth brda (^dje stokiju graoovi) P e r u m ć u i P e ru n u u Poljkirna. gdje se inaće đuao ćuvaio sLavensko obićajno pravo kodifi- cfrano u ćuvenom PoIjičk«n starutu, u rr r^ , ^cda P e ru n rta Ućki i brda između Sutjeske i Vareša u Bosm. i brda u Makedoniji, u imenn vrela ispod planice Ozrena. u magijskoj mod biljke p e rm d k e (koju zovu i bogtšuj, u mnogsni brdima po sv. Iliji Gromovnikti (SuiUifa i Suzulifa ), u kojeg se kršćanskog sveca prometnuo knlt pogacskog vrbovnog boea gromovnika. Bogovi gromovnici bili su Z e u s kod Grka, J u p it e r kod Rimljana, D o rm e r ( — gtomj kod Germana. L sp. D o rm e rs ta g za ćetvr- tak i štorvanje cetvrtka koji cuva usjeve od nevre* meca u rtašem puku. Ime nlje sasvim etimok>ški jasno. N'eki etimoio- zi (Brukner ; dovodi ovo baJtoslavensko božanstro u vezu s litavskom imenicom perkunas sua ttcvH *dub«, »hrast«. P e r u n u je doista p*osvecen hrast. koji se u Slavena smatra kulmim drvf n U spome- ratrirT1 Poljicima dugo se ćuvao običaj biranja pod hrastom. Tragovi takva vijećanja ćuvali su se na Braću i drugdje.

249 PETRICA KEREMPUH. Lik Krležinih »Balada p trice Kerempuha«. U starijim potvrdama pojavl-6 je se apelativ ikoji dobiva fkinkciju prezimena k ^ kerepuh, kerapuh i znači »drobo«, »drobina« nutrica«. O toj se etimologiji mnogo pisalo. Najvje- rojatnije je da potječe iz mađarskog kerep »snažan i glomazan čovjek« i našeg nastavka -uh, koji nalazimo u konjuh, pastuh, potepuh, trbuh itd. Cdni mi' se da ta etimologija nije prisutoa u Krležinu Kereni puhu (nazaJni m umeće se često ispred usnenih p • b (usp. Dumbović, glumbok i sl.). Taj domišljat, prepreden lik živi u pučkim legendama poodavno. Knjigu o Petrici Kerempuhu napisao je gotovo stoljeće prije Krleže Jakov Lov- renčić (1787— 1842), zove se » Petrica Kerempuh ili. ti čini i iivljenje človeka prokšenoga«, a nastala je kao loša prerada njemačke pučke legenide o Tillu Eulenspiegelu.

PILIPENDA. Naslov i lik Matavuljeve pripovijefike Iz obliika toga imena zapažamo da je ime uzeto iz štokavskog dijela Zagore ikoja nema suglasnika f već ga zamjenjuje sa p. Ondje se ime Filip (od grč- kih imenica philos »prijatelj« i hippos »kornj«, pa je Philipp »prijatelj komja«) izgovara Pilip. Odafile prezimena PILIPIC, gdjekad i PILIC. Uočavamo ta- kođer uz osnovno ime aogmentativni sufiks -enđa, koje dodano imenima i maziviima osoba ima u tim dinarskim krajevima često umiljato (hipokoristič- no) značenje. Oni će tamo gdje bi k oji put kajka- vac rado upotrijebio dva hipokoristična sufiksa: Lojziček, Kovačiček, mamičica i sl. reći: Ivanda, Lu- kenda, matetina s približno istim afektivnim nabojem. Taj tip afektivnih imena sa sufiksima -etina Nikoletina, -deka Jovandeka, -ina Jurina, -dura Mi-

250 landura itd. tipičam je dinarski tip imesna s opisa- nim zmačemjem. Pojavljuje se »negjdje od Neretve i proteže prema sjeverozapadu« (M. Pešikan). Lička imena Jakdvina i Jdsina (iz kazali&nih djela P. Bu- daka) glasila bi na priimorju Jakica ili Bepino, a u kajkavskom kraju Jakec i Pepek. I !taj regionakno- -zemljopisni utjecaj na oblik, i preko oblika na afek- tivnost imona gotovo je meprimiječen i sasvim neo- brađen u tnašoj onomastici. Neki u tom tipu »augmentativnog« imena vide na tom području gdje su živjeli Illyri proprie dicti (Iliri u pravom srnislu ri- ječi) prežitke suipstratnog, ilirskog, jezičnog utjecaja (D. Brozović), a valja misliti i na vlaški utjecaj. Bolji ipoznavatelji jezika prepoznali bi i po akcentu Lukčnda, Iv&nda, Pilipenda, Nikoletina... da je riječ o imanima i prezimenima iz ddnarskog kraja. Jednako se italko rnože u imenima Tuba, Cvtka, Mtća, M ika... s brzim akcentom u Kočićevim djelima (na ikojima autor inzistira kao na važnim obi- lježjima) prepoznati ekspresivnost, hipokorističnost i dijailekatslka obilježenost imena. Uostalom i samo autorovo prezime KOCIĆ nastalo je od taikva obi- lježena hipokoristika Koča (ne: Koča) od temeljnog imena Kostantin. Ovdje, dakle, za onomastioko-stilsku anaiizu nije bitna etimološka obavijest, koliko drugi jezični (dijalekatskii) sadržaji koji se inače ogledaju gotovo u svakom knenu i svalkom iprezimenu.

RUDICA. Lik i naslov Šimunovićeve pripovijetke. Jedino od mnogih Šionunovićevih likova koji nose tešku kob koja je u njiima i izvan njih, uvjetovana surovošću prirode i žiivota: Sara (»Duga«), Muljika, Rudica. Im e Rudica znači »crvenokosa« (rud »crven«), no meni se neodioljivo nameće veza s ukle-

251 , . nrrt koia se pojavljuje s olujom kao toro jjugih prirodnih nepogoda, pa je predznak graaa .. hiii Rudica, / mafer fi ;e p0.

S ® * " * ž.v. u jjaju gdje je nastala Simuno- vićeva »Rudica«-

n t a m k TM Ime glavnog lika iz novele »Prah« I X M ^oviča. ime i ***** "Ji- X,primorskog raamjeStaja. Jlkad se i&korištavanjem ^afcje rmeaa mogu K l.nredni umjetnički efekti. U ovoj psiho- r t M » asocijativnogrotesknim i psihološko- loskoj prozi .šljalljkna autor ulazi u psihu pla- -anahticknn ^ mladića Tonka u času kad tonski gSVoje Ane, k oja ga je napu-

»Ah poznaje ga, poznaje ga! To je ono oblo, pra- * o » rt tk o “rUje M iu , Japanac. On je Jankin Tonko pje- Liti Tankin a ne neki tamo Touko Jau-kiu, Ktu- m čijj tfiicu zavojevaČ kineske pokrajine Vrag- ^ “ ovom'o o ije » h . neki akcen,. neki mig, nešto rečeno, a neizgovoreno. Oh, n, n, kakve uspomene! Anu, neokaljano biće svoje platonske ljubavi, Tonko opisuje atributima bjeline. » Bila je bijela Ana. Bijela gospa od snijega, od šećera, od oblaka, bijela od tlapnja, od iluzija, od njegove bijele poboztte tjubovL A onda ste se odjednom istopili, gospo, pted m jim očima. Ostala su samo bijela mjesta, bijele P

252 * e bijete* tepršave uspomene što domahuju iz Jćtjine bijelim rupčićima odlaska.« Miie li to onomatopeja bojom, krcata sadriajima * se sabijaju u ime i daju imenu uz onaj ono- k° jatićki i onaj estetski, umjetsnioki sadržaj?!

253 d r u g i d i o d r u š t v e n i a s p e k t onomastičkih istraživanja u h r v a t s k o j

0. Suvremeni postulat onomastičkih istraživanja oslanja se na društvenu uvjetovanost imena i njegovo funkcionirainje u jeziku i druStvu pri prijenosu anomastičke poruke. Takva proučavanja u Hr- vatskoj iimaju dugu tradiciju. Na našem su terenu obitavali mnogi narodi, govorili se različiti jezici, preslojavali se raznovrsni spomenici materijalinog i duhovnog života i ukršta- vale se raznorodne kulture. Svjedočanstva tih utjecaja, jezičnih i društvenih, pohranjena su u zemljopisnim i osobnim imenima (onimima). 1. Onimi — u izrazu lingvistički, a u sadržaju sociolingvistički zmakovi — najstariji su i vrlo po- uzdani podaci jezika iz drevnih vremena kad drugih jezičnih spomenika nije bilo. Velik dio tih potvrda nalazi se u grČkim, latinskim, dalmatskim, mađarskim, turs>kim, njemačkim diplomatičkim i drugim ispravama, djelomično neproučesnim,1 pa su

1 Mnogo je još diplomatičkih isprava, notarskih spisa, turskih deftera, povijesnih rječnika itd. neizdano u kojima sc nalazi vrijedna onomastička građa.

17 NASA PREZIMENA 257 stoga mnogi onimi još neofikriveond, premda su č prven n r p potvrdenntTn-'de hrvatsikogahrv&tslkoera jezika. ieziika T Ta a imena nose Oe- procjenive jezične i sociološke obavijesti vrlo važ i za naš jezilk i za jezike s kojima je naš puk bio ^ izravnom doticaju. Imena se izgovaraju i zapis U pojedinaono, nose onomastičku obavijest izvan ko^ teksta u kojem se javljaju, izluouju i razlučuju ob' jeikte na koje se odnose pojedinaono, kao jedinke '' klase objekata iste vrste, i to ne leksičkim znače njem nego zvukovnom postavom svojega lika. Zb0 toga se imena zapisuju kako se čuju, prenose se dz koljesna na koljeno fonijsiki, na njih ne utječe pisar- ska tradicija, koja je, uostalom, redovito u zaostat- ku za jezionim razvitkom. Lesksički sadržaj i m otiv nastamka imena uvijek su društveno uvjetovaini, etim ološki i u motivira- nom poticaju jasni. Uvijek je svjesno vaijalo odab- rati objekat, ocijeniti njegove značajike i status, valjalo je, dakle, znati čemu, kako i zbog čega dati ime. Ti prvotni sadržaji na etimološlkoj granici rije- či i na proprijalnoj grainici konzervirani u imenkna, izražavaju ondašnji tnazor na svijet puka koji je imena dao, pa imena koliiko god karakterizirali ob- jekte, karakteriziraju i njihove imenovatelje. U tome je njihovo goleano povijesno, sociološko i sociolingvističko značenje. Korijeni sociolingvisitiokog objašnjavamja imena zamjetljivi su u hrvatskoj onomastici već krajem XVII. i početkom X V III. stoljeća, i to u Pavla Ritte- ra Vitezovića (1652— 1713), specijalno u djelu Lexi- con nominum proprium et festorum apud Illyricos celebrorum. Vitezović je u to djelo unosio imena ži- va narodnog govora, onako kako se imena upotreb- ljavaju u društvenom općenju u različitim socijaJ- nim sredinam a i s ob zirom na osobu, njezin uzrast, rodbinstvo, bračnu i drugu krvnu, emocionalnu ili uopće društvenu povezanost s korisnikom imena kaiko je to pokazao dr. V. Putanec.2 Gotovo da nitko do danas u Hrvata nije tako zapaiao, bilježio i tumacio bogatstvo imenskih pre- oblika, kako je to radio Vitezović prije tri puna sto- Ijeća. Tumačeći taiko osobno ime Agata, on zna i luči jezičnostilistički naboj, hipokoristiani lik uvjetovan društvenom potrebom i dijalektom sredine koja ga upotrebljava (Jagica) inačice pridjevskih likova (Jd- gin, Jagičin), akcenatske dvojakosti (Jagin, Jagin), metronimike (Jagić, Jagić, Jagičić), oblik za supru- gu prema mulevljevu prezimenu (Jagioka) i prema očevu prezimenu (Jagićeva). On je razumio značrnj- sko-tvorbenu struikturu imena uvjetovanu društve- mim faktorima i oblikovanu u govornoj (dijalekat- skoj) sredini po jezičnim zalkonitostima sredine i za- htjevima dotionog imenskog sustava s obzirom na društvo (stalež, klasu, vjeru) i s obzirom na jezik (domaća, strana imena, imena jezičnomiješanih ko- lektiva; standardna, supstandardna imena). Uočava tako Vitezović kako su imena poseban leksički podsustav, ikoji nosi dijalekatska, sociolo- ška i nacionalna obilježja, kako od društvenog ko- lektiva i njegova jezika na tom stupnju razvitka ovisi oblik imena, kako se dijaiekatske (Antun/Janton), akcenatslke (Jagić/Jagić), sociološke, dobne i druge razlike očituju u imenima kao njihovo bitno razli- kovno obilježje u prijenosu onomastioke poruke. Ta Vitezovićeva spoznaja od prije 300 godina osta-

2 Vidi podrobnije u radu V. Putanec, Pavao Vitezović (1652—1713) kao onomastičar. I. Antroponimija u Lexicon latinoillyricum, Rasprave Instituta za jezik JAZU, I, 1968, 45—88. Idući podaci temelje se na Putančevu radu.

17* ■ ilcakva odjeka. Njegov je rječnik još Uvi. la,JC Stavovi kakvi su onda Vitezoviću bili }€k ” nrisutni su u suvremenoj onomastičkoj teo- jaSI11’ ■proučavanju onomastičkog značenja (deno- nJi Ptnu vlastitih imana, koje je zadano imenova- 1 im obiektom, a sadržano je u motivu imenovanja , u drušlvenoj fonkciji taena. 7 Drugo razdoblje vezano za onomastička istra- ania u Hrvatskoj započelo je upravo prije sto g0- ? JDošao je tada do izražaja odrešit stav Đure ^ničića u Ogledima za veliki Akademijski rječnik ć 1878) Tamo je napisao: »Imena vlastita, ljudska, miesna imena brdima, rijekama ne mogu se izostaviti iz Rječnika za to što nijesu ničim manje važna od drugih kojih mu drago riječi, da pače, mnoga su za poznavanje jezika bescjeno blago«. Akademijski rječnik to največe leksikografsko djelo u slavistici, jedno je od rijetkih leksikografskih djela koje je ravnopravno donosilo i obrađivalo vlastita imena. Taj rječnik je naša (i slavenska) najveća poklada vlastitih imena. Na takav stav Daničićev utjecala su dva tri de- setljeća ranije tiskana fundamentalna djela Franje Miklošiča (Die Bildung der Ortsnamen aus Perso- nennamen, 1860. i Die slavischen Ortsnamen aus Ap- pellativen, 1872— 1874), koja su djela zaglavni ka- meni slavenske onomastike. U hrvatskoj onomastici, zbog svmuća u proučavanju imena na teren supstratne onomastike, nisu izvršila golem utjecaj izvan Akademijina rječnika i na njegova dugogodi- šnjeg obrađivača Tomu Maretića. Ovo razdoblje koje će vrhunac doživjeti u radovima prof. Petra Skoka imalo je obilježje mlado- gramatičarske škole.

260 Provodili su u prvom redu analizu jezičnog izraza i tumačili promjene u njemu djelovanjem »be- ziznimnih« glasovnih zakona. Istraživala se etimologija imena (uvijek je to bila etimologija imenske osnove) i formalna apelativna a ne imenska tvorba. I 'tu nije bilo mnogo specijalno onomastičkog. Mnogi lingvis'ti po usmjerenju mladogramatičari, a po naobrazbi neslavisti, obrađivali su prije svega supstratnu, neslavensku građu, osobito romansku i grčku, gdje je etimologija (zbog poznatosti latinskog i grčkog) omogućivala prilično vjerno iznala- ženje etimološkog porijekla osnova sadržanih u imenima. Takva istraživanja imaju malo zajedničkog s onomastičkkn istraživanjima. U analizi onima (vlastitih imena) ne polazi se od njegove društvene motiviranosti, od socioloških obilježja koja ime nosi i koja dobiva u društvenoj komunikaciji, ne obazi- ru se na njegov onimijski sadržaj, na splet paradig- matskih i sintagmatskih odnosa kojima je ime kao sociolingvistički znak definiran i uvršten u imenski sustav. Ne uzimaju oni ime kao slitinu leksičkog i tvorbenog morfema. Ime im je jezični podatak, kao i apelativ, i u njemu supstitucijskom fonetikom istražuju promjene koje su nastajale dugovjekim prožimanjem jezika u kontaktu. Dijalektologija je onomastiakim podacima pola- zila također utilitarao. Uostalom golem broj ono- mastičkih radova pisali su upravo dijalektolozi.

3. Paralelno s ovim i ovakvim radom etnolozi (Pilar, Nodilo), geografi (Modestin, Rubić), histori- čari (Sabo, Cuk) uočavaju da onimi nose i druge poruke. Slična istraživanja bez lingvističke podloge i metodologije nužno su završavala u onomastičkom naturalizmu, u vulgarizaciji onomastike, kao i ona lingvistička istraživanja koja su iz sumnjivih sups- tratnih relikata principom obscurum per obscurius stvarala nevjerojatne zaključke i vodila u onomas- Učku fantastiku ili u anegdotiku. K tome su naši naiistaknutiji slavisti A. Belić (a donekle i S. Ivšić) omaJovažavali onomastiku i gotovo sprečavali njezin razvitak, zbog naravnih izopaka imena, 'njihova proizvoJjnog tumačenja i nesustavnog slijeda jezi- čnog razvitka, dijaloktalnih i aloglotskih primjesa u imenima. Srećom je uz nj-ih djelovao golem lingvistički autoritet Petra Skoka, romanista po naobrazbi, iz- vrsnog ućenika Meyer-Lubkea, 'koji je sa svojint radovima hrvatsku onomastikiu između dva rata uz- digao u sam vrh evropske onomastike i dao biljeg čitavom jednom razdoblju u inas. On se bavio ug- Javnom etimologijom irnena supstratoog porijekla, metodom škole kojoj je pripadao. U teorijskim iz- laganjima međutim upozoravao je kako se onomas- tičar pri objašnjavanju imena mora obraćati real- nom svijetu, prirodnom i društvenom, u kojem ime nastaje i djeluje. On je god. 1949, prvi u nas, a vje- rojatoo i u slavistici, upozorio na sinikronijski pri- stuip u obradi onomastičke građe. U svojim radovima međuitim ostao je izraziti dijakroničar. 4. Šezdesetih godina javljaju se novi metodolo- ški pristupi u onomastici, od kojih mi se čine zna- čajnima: a) Metoda geografskog razmještaja imena. Pri- mijenio ju je R. Katičić u istraživanju ilirske an-

J Petar Skok, La linguistique đe F. đe Saussure et la toponymie, 111“"“° Congres International de Toponymie et d'Anthroponymie, Bruxelles 1949. Actes et Memoires II, 125—132. Podrobnije o sinkronom pristupu u toponimiji v. u knjizi P. Simunović, Toponimija otoka Brača, Brački zbornik, Supetar 1972. Osobito str. 4—6.

262 troponimije na spomonicima nađonim na golemom prostoru za koje je iliriologija uglavnom smatrala da pripada kompaiktnom ilirskom je/Aku.4 Proučava- jući imana na raizini imona, imenskih olemenata i imenske formule dobivcna su geografski pojodina jezgrona podiručja i područja unonskog raspršava- nja. Razimještajem pojedinih imcnskih tipova pokazao je da tzv. iilirski etnos nije ni izdaleka bio tako jedinstven kako su ga tretirale starije škole, kao što siu to, uostaloim, pokaizivale i druge društve- ue discipline u prvom redu otnografija i arheologija. b) Statističko-strukturalnom motodom obrađivao je 2. Muljačićs osobna imona XIX. stoljeća u Dub- rovniku. Usporedbom inekolilko imonskih razina prema njihovim distinktivnim obilježjiima, slično kao u fonologiji, kontumacijom i distribucijom otkriva varijante (alonime). Imenski ipodaci svakog sinkroiiiog sloja upozorili su na razlike u repertoaru imena (alonima), a uvjetovaini su sociolingvističkim faktorima, što se ogleda u prožimanju domaćih i stranih (narodnih i svetačkih) imena. c) Struikturalno-isemaintički pristup onomastič- koj građi predstavlja zaokret u tumačenju porijekla imena. Umjesto tradicionalnog objašnjavanja imona na razini izraza, pažnja je usmjerena na studij imenske struikture i onomastičkog sadržaja imena. Kako i zašto se javlja upravo to i takvo ime. Objašnjava se

4 R. Katičić, Suvremena istralivanja o jeziku starosjedi- laca ilirskih provincija. Izdanje Centra za balkanološka is- traživanja 1, Sarajevo 1964, 1—58. Usp. moj prikaz: Ono- mastica XII, WrocIaw-Krakćw-Warszawa 1966, 371—374. 1 Ž. Muljačić, Osobna imena u Dubrovniku (tupa Grad) od 1800. do 1900. god. Prilog strukturalno-statističkoj analizt naših antroponima, Filologija IV, Zagreb 1963, 111—129 Usp. moj prikaz: Onomastica XII, 1—2, Wroclaw-Krakćw- -Warszawa 1966, 376—377. 263 i.-rf*itorski milje, kojim je uvjetovano ime i dru . ip^vo soajalni uzroci koji ,u .uvjetovall i dali im! Z ls (i motiv) takvu .menu za dotičm objekt. Umje. cto iskliučivo na irraz, pažnju usmjeravamo na Sa. d žai to znači objokt imcmovanja. Primjerice ime Morava u kršu, nakon proučavanja objekata u 2a. tvorenu morfološkom pejzažu, neće nas zavesti na povezivanje ovoga mikrotopomma s poznatini hidronimima Morava, na širokom evropskom arealu. Bit će jasno da je to propnjalizacija zemljopisnog teimina murava 'Wiesengras', ’Rasen', 'tratina'. j a. sno če biti da je na promjenu izraza utjecao opće- poznati hidronim Morava, nakon što je naš mikro- toponim počeo da označuje samo lokvu u tom oko- Jišu, u doba razvitka stočarstva, kada taj objekat u bezvodnom kršu dobiva na značenju. I kad se uz tu Jokvu mnogo kasnije stvaraju još dvije umjetne vode, konceptualizira se onomastički sadržaj i one dobivaju imena dviju naših najpoznatijih rijeka Du- naja i Save. Iz zbira podataka na planu izraza i sa- držaja moguće je objasmiti spone i utjecaje, motiv i porijekio imena po formalnoj bliskosti i sadržajnoj sličnosti.6 d) Ovakav metodološki postupak primijenjen je u istraživanju ustrojstva imena i njihove međusobne uvjetovanosti u geografskoj regiji, gdje se sličnosti i razlike imenskih osnova i topoformanata javljaju kao distinktivna obilježja sa socijalnom funkcijom identifikacije i diferencijacije objekata u zatvorenoj onomastičkoj regiji.7

* Za ovakvu vrstu istraživanja usp. rad V. Vinja, Antro• ponimi u ihtionimiji, Onomastica Jugoslavica VII, Zagreb 1978, 3-25. ' P. Simunović, Organiziranost naziva u geografskoj regiji, Onomastica Jugoslavica I, Ljubljana 1969, 212—216;

264 e) Metoda generativne Hngvistike u onomastici javlja se tek sporadično. Indikativan je rad Dore Rili'er-Maček u časopisu ONOM/\STlCA JUGOSLA- VICA, u kojem tom metodom pokušava tumačili nadimke u funkciji onomastičke poruke.1 5. Onomastika kao humanistička disciplina i onim, koji kondezirano akumulii-a tri plana sadrfa- ja: leksički, vrednovanje objekata u čas.u nastanka iniena i sadržaj koje ime dobiva u govornoj komunikaciji — počivaju na društvonim /.načajkama. U imenu je na svojevrstan način kodiran niz povijesno-kulturnih informacija. Otkriti i opisati ih, znači dešifrirati te bitne i sabite poruke, otkriti struktu- rirani modol njihova porodajnog procesa. Iz tih okol- nosti i sprege objašnjava se stmktura imena, jczič- no ustrojstvo koje na određenom stupnju razvitka uobličuje ime, kondezira sadržaj u prikladan, eko- nomičan izraz, koji je zapravo implicitni koncept, a ne eksplicitni opis. Ime se tako raskriva kao naj- vjerodostojnija, jezična i društvena, poklada ljud- skoga pamčenja.

6. Tako se krug zatvara. Od Vitezovićevih poku- šaja da u imenima vidi viŠe od jezične etikete, prcko etim ologije u onomastici, onomastičkog natura- lizma i onomastičke fantastike, do današnjih radova u kojima se metodama sociolingvistike otkriva prava bit i funkcija, jezična i izvanjezična, onomastika se očituje kao izrazito jezična znanost s vlas- *

Isti, Ustrojstvo topouima u starim listinama i njihova rc- ambulacija, Zbornik peđagogiskej l'akult.v v Prcšove Univer- sity P. J. Šafarika v Košiciach, roč. XII, zvtvzok J. Slavisti- ka. Bratislava 1973, 103—108. * Dora Riffer-Maček, O prevođenju staronordijskih nadimaka na hrvatski ili srpski jezik, Ononiastica Jugoslaviea VI, Zagreb 1978, 145—156.

265 titim metodama, s vlastitim predmetom istraživa- ; višestmkim vezama s drugim društvenirn dis- j»J < W interdisciplinami biljcg.

POMODNA OSOBNA IM ENA I NJIHOVO PUM PONASANJE U JEZIKU

Svaki jezični standard uključuje u sebe mnoštvo iezičnih podsusitava (teritorijalinih, socijalnih, profesionalnih) vezanih uikuipnošću rječnickog fonda i amatiokih praviJa. Vlastita imena su takav podsustav. Ime je socijalni čin, a njegovo ponašamje u jeziku nije istovjetno s ponašanjem imenica. Ono je teritorijaiLno, dijalekatsiki određeno. I ne trebaju se jezični čistunci bojati tog dijalekatskog obiljež- ja, Jkao ni drugih arhaičnih biljega ikoji su petrefici- rani u imenu. To su vazne jezične i društvene poruke ikoje zrače iz maših imema i prezimema, a ona su toliko više naša, ikoliko su nam te njihove poruke spoznajnije. Pitanja su to naše kulture i našeg stava prema tim spomenicima vlastite prošiosti. Osobna imena imaju u jezilku i drugu važnu dru- štvenu funkciju: da imenovanjem pojedinih osoba vrše njihovu identifiikaciju. Pri izboru osobnog imena često je u svijesti prisutna motiviranost taikva imema (Bratoljub) ili karakterizacija osobe { Vuk). BiJo je tako u početku kad su sva osoibna imena bila značenjisiki prozima i nadijevala se a) po izgle- du: Črnko, Bilić, Rudo, Malik, Veljko ... b) po zna- čaju: Dobronja, Njeia, Hrabar, Bojan, Gruban, Zlo- ba, Nenad... c) u vezi s rođenjem: Prvan, Osmak; Ukraden, Prodan, Povrten, Nenad, Željko ... itd. Me- đu takvim imenima bilo je minogo zaštitnih (profi-

266 laktičkih): Vuk, Mrđan, Grdan, N eljcp ... jer teško je pretpostaviti da su roditelji u nadjevenom ime- nll tražili defektnost. Ime je doista bilo u službi za- štite od zlih duhova u daivnim vremenima jakog po- juora novorođončadi. Takva uinutrašnja, etimološka značenja imena s vrenienom su 'blijedjela i nestajala. lmenski se repertoar mijenjao i bogatio, te osobno inte postaje jezični znak koji se ističe osnovnom onomastičkom službom imenovanja (čime se odlikuje od apelativa) i redukcijom značenjske funkcije (po čemu se razlikuje od apelativa). Zbog tih svojstava osobno ime lak° prelazi iz jezika u jeziik i za razliku od op- ćih imenica lako je podložno raznovrsnim preina- , ikama, koje za obavljanje njegove onomastičke funkcije najčešće tneimaju gotovo nikakva značenja. U slavanskih naroda postojala je lijepa i duga tradicija njegovainja narodnth imena. Njih su naši preci donijeli iz pradomovine. Tu tradiciju često je sputavala kristijainizacija namećući svetačka imena. S 'kris'tijanizacijom, i zbog nje, narodna su imena od vremena pokrštavanja poćela uzmicati. U svakom stoljeću bilo ih je sve manje, a od već spomi- njanog Triidentskog koncila nisu se ni službeno smje- la nadi'jevati. U Poljaka npr. do X. stoljeća gotovo su 100% prevladavala narodna imena. Njih je u XI. stoljeou bilo 71,4%, u XII. — 61,8%, u XIII. — 46,8%, u XIV. — 19%. Taj postotak narodnih imena u korist svetaćkih u XV. i XVI. st. pao je na 11%, a u XVII. stoljeću taj je postotak iznosio oko 5% u fondiu osobnih imena. U Hrvata takva istraživa- mja nisu provedena, ali uvid u povijesnu antropom- mijiu naših primorskih gradova nameće zaključak da bi se više-manje ponovila sllka kakvu nalazimo u poljskoj antroponimiji. Djeci se često pored sve-

'ttn tačkog imena nadijevalo i narodno ime, kojim je , . ]a izraiena stvarna želja davalaca imena. To naroH no ime obićno je preuzimalo pravu onomastiok službu. Posljednje jače posezanje za narodnim U nom bilo je početkom ovog stoljeća, što je im ,e' svoje političke i nacionalne razloge.1 10 U današnje vrijeme kao da je presahlo vrel neiscrpnih narodnih imena. Razlozi za to su višg struki, najčešće vrlo banalni i pogoduju malogra' đanskom shvaćanju jednog dijela roditelja i mlade' ži koji se povode za nasljedovanjem pomođnih ime' na stranog porijekla. Oni u takvim imenima kao da vide osvježenje domaćeg »demodirainog« imenskog repertoara. Pomodnost je oduvijek bila prisutna i pri nadi jevanju imena i pri prilagodbi prezimena. Cesto su to bila ugleđanja na stari imenski repertoar. Na sjeveru je bio najčešće njemački: Gottfried ( = g 0 gumir), Florijan (= Cvjetan), Adolf (od adal »ple! menit« i Wolf »vuk«, u nas krivo preveden kao Bra toljub ugledanjem na groki adelfos »b ra t«), na jugu talijanski: Deziderija ( = Željka), Domenika ( = Ne- djeljka), Feručo (= Gvozden), Silva (= Dubravka) a s islamom preuzimaju se i tzv. orijentalna osobna imena.

Shčno je bilo i s prezimenima. Ona su se prevo- dila na latinski: Lupis « Vukić), ili su se latinizira- la: Cassius (< Kašić od Kašo < Cassianus, usp. Su- kosan), ili su se kod patronimičkih prezimena sufiksi. -tć, -čić, -ovl-ev, -ovićJ-ević, -ićević i dr. zamjenji- Va!. stran™ a ~eo> ~i, -ig, -iggi, -fi, ili se pak samo vršila grafijska prilagodba na -ich i sl.

Vidi o tome u članku M. Hraste, Vlastito ime u Jugo- slavena, Jezik, IX, str. 33-40.

268 u XIX. st. imiogi hrvatski uglednici svoja stra na prezimena pohrvacuju: Frohlich > Vescli^ r ? taš > VAotmovli Fuoks > Lisinski, W ie s„ '« . > Livadid, Flieder > Jorgovanid itd.

Puk je uglavnom bio isključen iz takvih pom od- nih prilagodbi.

Navedene i druge prilagodbe bUe su uvjetovane društvenim prestižem, političkim i nacionalnim razlozima, a to nisu jezični razlozi.

Takve se promjane zbivaju kad je repertoar imena ogramčen, kako je to bUo u doba smjene slavenskih narodnih rniena svetačkim, kojih nije bUo mnogo, a od njih samo manjina frekventna Tada se šire tvorbene mogućnosti da se od ograničenog broja imenskih osnova tvori golem broj imenskih likova.

U razdobljima kada je izbor imena bio slobodan, kao danas, bogati se repertoar imenskih osnova, što je s onomastičkog gledišta neekonomično, i u imenski fond prodiru mnoga pomodna imena. U prvom slučaju raste broj imenskih sujiksđ, u drugom broj imenskih osnova. Prva je pojava kre- ativnija u tvorbenom smislu i donosi u jezik nove imenske tvorbene modele; druga unosi bogatiju motiviku. Prva je izrazito jeziona kategorija vezana tvorbenim mogućnostima na jezični razvitak (u od- ređenom vremenu) i proširenošću te tvorbene pojave (na određenom prostoru). Druga s bogatijom mo- tivikom i novim imenskim repertoarom posve je iz- vanjezicna kategorija; ne ovisi ni o prostoru ni o vremenu. Prva je odraz jezične zbilje. Druga je og- ledalo društvenih prilika. Ona je pomodna i u jezik unosi mnoga strana imena, pogotovu u današnje doba.

269 NaS Zakon o osobnom imenu2 zaista daje rodi- teliima punu slobođu izbora imena za svoju djecu. RoditeJji su, dakle, odgovomi kakvo će ime cijelo- ea života nositi dijete, koje ne može imati nikakva udjela u tom izboru. Odgovomost roditelja prilić- no je velika, a oni katkad, nažalost, toj zadaći nisu dorasli. , . . , . Naime, kako se modini 1 pomodm utjecaji šire na različita područja Ijudske djelatnosti, tako je moda, u svijetu i u mas, utjecajnija nego ikada prije i pri nadijevanju osobnih imona. Naši se mladi roditelji pri odabiranju imena za svoje dijete iprilič- no često odlueuju za osobmo ime po ugledu na strane junalke iz ffl-ma, televizije, sporta, estrade, politi- ke3... već prema sklonostima. Oni irnena svojih Ijubimaca uzimaju izravno i žele ih sačuvati u imenu svojega djeteta u izvornom liku, izgovoru, grafiji; ne osvrću se na mogponosti vlastita jezika da ta imena primi i prilagodi svojim pravilima. Osobna imena trebalo bi da se bez teškoća sklanjaju u jed- nini i množini kao primjerice: Vlado — Vldde — Vlđdi ili Vlddo — Vldda — Vlđdu (kako je npr. u dubrovačkom području i drugdje), da oblikom oba- vijeste radi li se o rnuškoj ili ženskoj osobi (o doti- čnom Vladanu ili o dotičnoj Vladani), da se od njih mogu izvoditi hipokoristici (Vladić, Vladek, Vlat- ko . . .), posvojmi p rid jevi ( Vladin, -a, -o — Vladov, -a, -o), te da im glasovi, glasovne skupine i akcenatski tip odgovaraju glasovnim pos/tavama, morfološkim i akcenatskim normama jezičnog stamdarda.

2 Službeni list, br. 8 od 24. II. 1965. 1 U povodu smrti predsjednika SAD Johna F. Kennedyja nckoliko je roditelja nadjenulo djeci ime Kenedi. Već prije su kod nas postojala imena Lenjin, Nehru, Naser i dr., zapravo prezimena stranih državnika u funkciji našeg osobnog imena.

270 Ne radi se avdje o imenima koja nam dolaze iz svijeta i kojima smo se prisiljemi služiti, nego o imemima koja sami biiamo vlastitom djetetu, kojim će se ono služiti u vlastitom jeziku. Nije novost da pri izboru imeua važnu ulogu igra ielja za originalnošću. (Takvo ime još nitko nije imao u mjestu!) Moda je hirovitošču promjone kra- tkotrajina u usporedbi sa životom imena koji traje čitav ljudski vijok, dok sc polUičke simpatije roditelja poinekad tnezgodno osvečuju djetetu (usp. osobno ime Stuljinkd). Tako nastaje neželjena obiiježe- nosl čitava života, tako počinju admimstrativnc ne- ugudinosti p ri siužbenoj prom jeni imena ili prekra- janja imenskih oblika, što stvara uz nougodnosti i jezi'čtne teškoće. Jezična je praksa zbog komunikativnih razloga oduvijek zahtijevaia da se što pogodnijim oblikom iinena označi osoba koja se knenuje. Za takvu slu- žbu nisu sva imena podjednako prikiadna. Ovdje ćemo se baviti imonima koja se danas svc češće nalaze u uporabi u nas, a svojim se porijeklom i oblikom teško uiklapaju u naš onomastički sustav. U tim imenkna zainima nas u prvom rodu njihov iz- govorni oblik, potvrđen u svakidašnjom ophođenju u raziičitiim gcografskim srodinama4 i različitim socijalnim slojevima. Ovdje nećemo govoriti o fono- loškoj prilagodbi takvih imena (npr. Majkel od engl. Michael ni o fonološkoj prilagodbi naših prezimena u stranim jezioima, kad npr. maš Bujas postajc u francuskom otprilike mesje Bii.ii, a naš Pleše u američkom cngleskom mister Pliz), jor za vršenje onomastičke službe to nema posebne važnosti, nego o njihovoj morfološkoj prilagodbi, njihovu fun- *

* Pojave u imenima o kojima pišem pratio sam na hrvatskom jezičnom području.

271 kcioniranju kao u ctifikom sustavu našega jezika. rr eovoru, međutim, onomastički dobro funkci- if, mnoga imena koja ne pnpadaju jezičnoj ^ S a P°modna im£na: ElU BiSy’ Agnes‘ norm unront imena s t-deklinacijom: Niko S m ' m ’ontoi tipa Cehi, Bregi,■ toponim ij* tip >ane (u nominativu množme muškoga roda: 5a- nr leiane Neviđane, prezime s tzv. stupčanim Tčidk - Tštaka - Telaku, Kbnčar - a^ enira __ Kbnčaru (nasuprot apelativima: teiak - teidka- kbnčdr - končdra — končđru), akcenatski nrezimenski tip: Obrenović, Mannkovtć, pored ono- ea preina akcentu osobnog imena: Obrenović, Md- rinković, prezimena s »nepropisnom« grafijom: Kad- čić Djamić, Gjadrov itd. Prodiru mnoga strana imena sa suglasničkim skupinama kojih nema u stan- dardnom jeziku: Nkrumah, Nguen... s mjestom akcenta kakav je nedopustiv u jezičnom standardu: Picasso, Hugb itd. Jezik takve i slične pojave u tu- mnara (v'Atervolo, bdzen; asistent) prilagođuje normi potpuno ili djelomično. S imenima prilagodbe su teže. Ostaju ona često u okviru govora, a ne u domeni jezika. Ako osoba, ili grad, koji nose takva imena (dakle designati) postanu od osobite važno- sti, i njihova imena vrlo frekventna, mogu slomiti otpor jezične norme, kako se to upravo zbiva s ne- postojanim kajkavskim e u sufiksu -(e)c: Vrbovec — Vrbovca — vrbovečki, Gubec — Gupca, s plura- lom toponima muškoga roda na -’ane itd. koje pojave zahtijevaju promjenu jezične norme. To će se morati sankcionirati u našim gramatikama.5 *

* Vidi o tom problemu podrobnije u radu P. šimunović, Daničić onomastičar (prilog problemu standardizacije mjes-

272 Razvitkom sredstava informacije osobna imena drugih jezika, ulazeći sve više u naš imenski fond, prestaju se osjećati stranim i postaju sastavni dio naših tmena, jer za funkciju osobnog imena u jeziku nije toliko presudno njegovo porijeklo, koliko moguonost da se ime prilagodi morfološkim i akcenatskim osobinama jezika u koji ulazi. NajčeŠća muška osobna imena stranog porijekla koja sve više i sve češće ulaze u onomastički fond našeg jezika jesu imena koja svršavaju na -i: Fredi, Rudi, Dzoni, Bili, Zorzi, Luiđi, Dragi... Takva se imena na onom dijelu našeg jezičnog teritorija gdje je njihovo stvaranje najjače mijenjaju tako da se između osobnog i sufiksalnog dijela umeće suglasnik -/-, dok se na uskoj čakavskoj areji, gdje je i prije takvih imena bilo više, mijenjaju po staroj t- -deklinaciji6, tamo gdje je ta deklinacija živa, ili po tipu naših hipokoristika s prvotnim akcentom na osnovi. U prilično razgraničenim onomastičkim arejama imamo ove tri promjene: Tonči — Tončija — Ton- čijev II Tonči — Tončeta — Tončetov II Tonči — Jonča — Tončev, 11 Riki — Rikija — Rikijev // Riki __Riketa — Riketov II Riki — Rika — Rikov.

nih imena na hrvatskom i srpskom jezičnom području), Zbomik o Đuri Daničiću, Zagreb — Beograd 1981, 433—446. 6 U ovoj areji — koja obuhvaća mnoga mjesta srednjo- dalmatinskog otočja — f-deklinacija, po kojoj se u starim hrvatskim tekstovima deklinirao velik broj osobnih imena i danas je vrlo živa, pogotovu u hipokoristicima muškog roda na -e (Rade — Radeta). Za tim imenima poveli su se i hipokoristici na -o (Mirko — Mirkota), imena stranog porijekla na -i (Zorzi — Zorzeta) ili na -e (Tone — Toneta). Vidi o tome M. Strašek, T-osnove u hrvatskom jeziku i u drugim slavenskim jezicima. Nastavni vjesnik 43, Zagreb 1935, 178—185.

18 nasa prezimena 273 h jmena ipak nije potpuna. U priiagodba taf v roorfemska i prozodijska njima su neutr^ je vokativnog od nommativ- sredstva za razlik ^ QSt daije tvorbe hipoko- nog o b l i k a ^ e a zbog istih oblika u rfstika nemoguee razlikovaU rod (nne nominativu ^esto j . žene)- jeziona praksa, Tottči npr. nose mdodatna obavijest, takva hnena ako je osigurana uobičajeni ovakvi prkn- obično ne nujenja kritieki osvrti E li Fin- jeri: preda«n,e Kramera itd. U tim cija, sporteti *1°“ ' . Drezimena ozna& n je gonitiv primjerima oW* ne w bilo dodatno obavi- jednine t rtanoraI1i aklanjati ime. jer bi

S »taijes,i u vew 5 osobo,n

Tre sp j_rtnnn nlazila iu naš jcaik, ali j€ nji- kom ma -t vec o _ ge jak0 uklapala u naš h° V brl bkl°s“ t r 'T a k o su npr. u c M i c i Vareša onoinastiicki su • (došla vrlo rano, sasvim u Bosm, kam binokoritiekim oblicim a na -o frilaC u a S . D ^oS bn a uuena ua -i Pro- dira' pored ujemaćkog, i it engleskog jezika (B,h' D i o i u Tedi, Miki, Diimi, Dieki itd.) i njihov je pn- S l na strukituru naSih imena u nekim krajevuna tako velik da narušavaju ustaljene norme u nekrn domaćim osobnim imenima. Takav je slučaj nima tipa Dragi, Mili koja ima pridjevsku promjenu, ali pod utjecajem promjene koju lmaju strana imena na ~i prelazi u imesn&ku ddklinaciju. 1 1 Miliia umiesto Mili — Miloga?

7 Cini se da će imenička kategorija kao jača pobijediti pridjevsku: Jasna-Jasni (ne: *Jasnoj). Tako se to ve na zrijeva u toponimima: Milna—Milni (ne: Milnoj), Ba a

274 Iz ove djeloaiučne analize izlazi da su se u naš jjnensk-i sustav dobro uiklopila samo ona imena koja su davno i u ograinioenom broju ulazila u naš imenki fond (tip Ruđo

— Bački (ne: Bačkoj), Primošten—Primoštenu (ne: *Primo- štenom) itd. 8 Ta »originalnost« pogotovu je krivo shvaćena kad se i tuđim grafemima oponaša strano ime: Gaby, Ely, pa se ponekad uz malograđansku taštinu pokazuje i nepisme- nost: Kity umjesto Kitty. Te pojave označuju zapravo da- vatelja ili nositelja imena i nemaju nikakva utjecaja na funkciju takva imena u jeziku.

18* 275 ania dodatnih obavijesti lak- m ^ ćn° St, 1 V u poslovnom, novinskom ili r u su ■ »»» mkon ek.° “ mić- p r io ^ v “ J“ M ” OZe d0pU'

“ttti'nkvu •raskoi“; . fcnskih imena: Dolores, Velika ‘ “ ' ^ T Z e r , Ines, KUn, Nioes, Roz- Rut Loret, Mtrab^ ’ - v i id, Gabi... i njihovo sva- mak Suzi, M an^M ^ o d n i repertoar ženskih kodnevno Prlt^ J s opiru se deklinacijskim pro- osobnih imena koa ukočena, nesposobna za mjenama. Ta ? struktura jezika omoguouje višestruku službu koju osobnimjfflemma- ukJapanja i prila-

<+ = - * ./ — = »izostaje«).

T v o r b a T v o r b a R azliko- R a zlik o - Padeži h ip o k o - p o s v o jn ih f u n k c ij a v a n ie v a n je r is tik a p r id je v a rod a b r o ja vokativ ostali IME u n °m - + + *T — + 9 Dolores — + + — + Karmen + + — — Denis — — + — — — Viki — — + — — — EH

Prilagodljivost tih i takvih imena strukturi jezika i sustavu naših osobnih imena gotovo je neznatna. Posljednje tri mogućnosti u tabliei pokazuju samo prividno veću strukturiranost u sustavu, jer pretpostavljaju naše prethodno znanje da se tu radi 9

9 Po potvrdama kojima smo raspolagali ime Dolores odnosilo se uvijek na žene, dok ostala imena u tablici nose muškarci i žene, pa se rod može odrediti iz konteksta ili u izravnom doticaju s osobom koja nosi takvo ime.

276 o ženskim imenima. I tek ako to znamo, mogli bismo, iako praksa to jedva potvrđuje, za neka od tih irnena imati oblik množine, hipokoristik ili posvoj- jii pridjev, koji se, međutim, radije izražavaju opisn^ • . . . j . Zaniniljiv je i ovdje primjer ženskih imena iz kla- sičnih jezika kojima je završetak neuobičajen u na- ših ženskih imena (Venus, Juno, Artemis itd.). Njih nam je jezik uklopio u svoj onomastički sustav preko osnove kosih padeža (Venera, Junona, Artemida it-d.). To je redovita pojava kada je broj takvih imena malen, a njihovo ulaženje u jezik dis- kontinuirano. Međutkn danas već u selu i u gradu ulaze podjednako često i podjednako štetno za jezik ženska imena na -i ili na suglasnik. Jezik ih prima kao tuđ manos koji je u takvu neudomaćenu obliku nesposo- ban za vršenje imenske službe. Zbog toga se u jeziku javlja težnja da se talkva iimena prilagode strukturi domaćih ženskih osobnih imena na -a. Morfo- loška prilagodba vrši se dodavanjem nastavaka imenu ili imenskoj osnovi:

Karmen -f-a Ket(i)+-a 2u ži+-ka Gab(i) + -ica 2an+-a E l(i)+ - a Ines+-ka Vik(i) + -ica M ooik+-a K it(i) + -a Denis+-ka Rob(i) + -ica B rižit+-a B ib (i)+ -a Iris + -ka Val(i) + -ica M erlin+-a E t(i)+ - a Nives + -ka Mer(i) + -ica

Oblici takvih imena dolaze naročito u kosim pa- dežima, gdje je i pritisak za njihovo prilagođivanje bio najjači. Prilagodba je ipak najlakše provedena u prvoj grupi, jer su strana imena tipa Brizita imala uzora u im enim a kao što su Karmela, Margarita, a imena tipa K eti u domaćim hipokoristicima (Jela, rita Eta) I ostali tipovi kao Niveska također su na domaća imena izvedena od

S S S na susIasnild l I m n : k \ D ‘ - r , Ank se tip poveo za domacim hipo- r S a lm oHicla fMaric«. *«ri«>. lako je iz. S v " o primljcH »l>lik stra” ° 6 rn>“ a <>b‘ć" 0 ht^ loristiku jeziku iz kojega je uzet kod nas se redovito ne osjećaju ti mutrašnji strukturalm clementi koii sudjeluju u njegovoj tvorbi i takav je obhk, s obzirom na tu afektivno-ekspresivnu varijantu imena prilićno neutralan. Cak se i nastavci -ica, -ka, ko- iima se u našim imenima tvore hipokonstici, lakše mogu objasniti strukturalno. Oni tu i imaju strukturalnu funkciju (obilježuju žensko ime), dok su kao hipokoristički nastavci obično prazm. Spomenimo da i pri ovako izvršenoj prilagodbi strana osobna imena ne pružaju potpunu obavijest, jer se iz kosih padeža ne možemo obavijestiti o obliku nominativa, koji — unatoč morfološkoj prilagodbi imena — redovito ostaje u svome izvornom r>hliku. Ulaženje ovakvih imena u naše matice rođenih danomice je u porastu. Jeziona struktura nastoji da ih usvojili, ali je takvo usvajanje ipak polovično i ne zađovoljava davatelje i nositelje imena, kojima je preinaćavanjem imenskog oblika prigušena afektivno-ekspresivna motiviranost, a ona je upravo i uvjetovala baš takav izbor imenskog oblika. Tako i ta činjenica priječi imenske prilagodbe i nastoji saču- vati prvotni oblik imena i njegovu nepromjenljivost. Bilo bi vrlo zanimljivo ispitati čestotu, odrediti areje i gustoću prostiranja i doznati iz kojeg se so- cijalnog sloja građanstva (malograđanstva) regruti- raju ova imena. Takva ispitivanja pokazala bi i pu- tove razvitka naših osobnih imena.

278 ćuvanje ustaljenih normi koje dobro funkcioni- raju zadatak je svakog književnog jezika. Ali za oču- vanost sustava osobnih imena potreban je udio iz- vanjezičnih, društvenih čimbenika. Oni bi morali davatelje imena (mlade roditelje) i mladež, sklonu izopačivanju osobnih imena, uputiti na bogat i ne- iscrpan izbor narodnih imena. Ta bi imena već danas došla kao pravo osvježenje u zamućenu mozai- ku našeg imenskog fonda. Trebalo bi, dakle, slobo- du u izboru imena koju nam daje Zakon o osobnom imenu usmjeriti na novu sadržajniju kvalitetu, jer pomodna pošast koja se očituje u oblicima osobnih imena očito je loš omen i za nadjevatelje imena__i za jezik.10

RAZVITAK IM ENSKE FORMULE

U H R V A T A

Od pamtivijeka su se Ijudi identificirali osobnim imenima. Osobno ime tvori jednoimensku formulu. I u Hrvata je ona baštinjena iz općeslavenske za- jednice. Zadržala se u puku, sporadično doduše, do XVII. stoljeća. Najstariji repertoar osobnih imena činili su antroponimni apelativi: Glava, Oko, Rak,

10 Kada je ovaj članak već bio napisan, izašla je u Vjesniku od 5. III. 1965, str. 6. zanimljiva bilješka »Za- virili smo u matične knjige rođenih«. Novinar P. G. s pravom se čudi velikom broju pomodnih stranih imena u na- žim maticama, tako da su se »narodna (ili 'obična') imena utopila među inozemnim junacima filma i zabavne gla- zbe«. Žalosna je činjenica da su imcna zapisana i stranim izvornim pravopisom jezika iz kojega su uzeta (Mirabell, Suzy, Rosemarie, Anne-Marie i dr.). Sve to pokazuje da problem o kojemu je riječ nije samo jezične naravi. 0 njemu bi i drugi odgojni i odgovorni faktori imali što reći. I bilo bi potrebno.

279 Zloba dvočlana imena: Goj- . Utjeha, uPrf d“' dvočlana imena: Bratko, H vP’ Tagotnir, P°kra da kršćanska imena s vrlo t hite Padonia‘ 3 ?, nrbenih formanata. Tako je

J.%” mo. lo je udovoljiti potrebama iden- Osobno uue mog* >1 primitivne orgamzactje tifikacije osoba pleinensko-seo^hja djelovanja u najstan- Istaknute licn° r j aćim . gtranim> im aju uz oso- jim spomenicuna, do sredstvo identifika- bno ime dod.tke kao ^ ^ Te j takve

ISztemosobno ta* zoverno PridJevcuna- U t0 dodatke uz prezimena. doba još mje u borbi protiv hereza Papa Gr^ r d' v( ernika da na krštenju umjesto zahtijevao je od J .leci biblijska imena i - - t a 'S S r J S fa Zajedno 3 M- imena kršcanskih sveta hrvatski imen- uporabljuju se dvojna ski repertoanN J ^ Suinimir nuncupor« imena: vego ^ m^ ivaju . ^ g i hrvatski kra-

H e v f ' S ^ i Petar Krešimir, Stjepan Driislav iJtd u njima se očituju socijalni uvjeti nastanka t uporabe takve formule od dvaju osobmh imena koje su se članovi mogU razdružiti i upotrebljavati samostalno. v Etnička simbioza hrvatskog i romanskog zlvlJa' naročito u gradovima primorske Hrvatske, og e a se u imenima hrvatskim i romanskim koja po je nako nose Hrvati i Romani: Petrus ego Zerni qui est Gumay filius (1080) i sl.1

' V. Novak i P. Skok, Supetarski kartular, Zagreb 1952. 271. i dalje.

280 Spomenimo uzgred da su imena starih hrvatskih rodova potvrđena rano, i to u množinskom obliku: fCcičićh KukuTi, Subići, Cudotnirići, Snačići, Mogo- rovići, Lapčani, Tugom irići... Ona kao dodatak osobnom imenu podrobnije identificiraju osobu i upo- zoravanju na njezinu krvnu vezu s rodom, a ne porodicom, što je značajka prezimena. Nisu staina ni nasljedna, jer rasapom roda na porodice, te porodice nose drukčija imena.2 U vezi s tim zanimlji- vD je navesti patronimičke ojkonime (imena nase Jja) na -ići' Krašići, Perušići, Perkovići, Unešići, Met- kovići, Orebići (tzv. dinarski tip) i one na -ci: Stan- kovci, Slakovci, Mikanovci, Ladimirovci, Petrijevci, Borinci, Banovci (tzv. podunavski tip) koji su po postanju stari i rano potvrđeni. Kao pluralia tan- pnn u svojem nastanku, ne služe za identifikaciju pojedinačnih osoba kao prezime: upućuju na krvnu vezu s rodonačelnikom čijim je osobnim imenom motiviran ojkonim i nemaju obilježja prezimena. S vremenom društveno organiziranije porodice stječu privilegije. Iz takvih se porodica vrlo rano regrutira hrvatski patricijat, koji baštinjenjem posjeda, stečenih prava, privilegija i ugleda u društvu baštini i ime, kojim to iskazuje. Tu pojavu zamje- ćujemo već ranije i u jednoimenskoj formuli kad se je osobno ime pretka nasljeđivalo {Krešimir III, IV) ili se uzimalo za ime roda ime zajedničkog sveca zaštitnika. Paralelno s tim javlja se filijacija po neposrednom pretku. Bio je to put u višečlanu imensku formulu: Tomidrugo filio Naiezde (1080), knez Krbnja sinb Krasimirb (1184/1250).1

1 P. Rogić, Lična i porođična imena u jeziku, Rad JAZU 303, 1955, str. 225.

281 Prijelaz iz jednočlame u višečlanu imensku for. mulu uzrokovale su složenije društveno-ekonomske prilike. U klasifikaciji pridjevaka koji se dodaju osobnom inaenu radi pobliže identifikacije zapazamo ove skupine: a) staleški pridjevak: biskup Mikula, knez Br£. ko, majstor Radonja, pop Ratko, župan Prvoš, pri. stav Petriha, brašćik Ćrneha (Povaljska listina, 1184/ 1250); Dmitar škof pićanski, Cezari, sudac iz Vodnja- na (Istarski razvod, 1275), Lucas subdiaconus (Zadar, 1183). b) topički pridjevak: Boledrugo de Tugari, Use- mir de Subbenzani (Split, 1080), Mirscia Ramlianin, Tolleni Camenianin, Bratim ir Dlamocianin, Lubas- cius Lapciani (Zadar, 1194). Takav tip pridjevaka kao prezime preuzimaju mnogo kasnije plemićke obitelji kao oznaku svojih posjeda, pa tako od roda Subića postaju familije Zrinski, Peramski, Bri- birski... c) etnički i etnonimski pridjevak: Petrus Slavus (1176), a u srednjovjekovnim burgovim a u kojima su žitelji različitih narodnosti, kao npr. u Zagrebu od XIV. stoljeća, bilježimo pridjevke: Gallicus, Hun- garius, Teutonicus, Bohemus. Slični pridjevci jav- Ijaju se kasnije u istaknutih ljudi kao npr. Flacius Illyricus, Georgius Daltnata. Takvi etnonim ici postaju zatim prezimena u zem ljam a druge etničke pripadnosti i u krajevima tuđe državne administraci- je. To potvrđuje prezime Horvat, jedno od najfrekventnijih prezimena u Sloveniji, Mađarskoj i na teritoriju nekadasnje Slavonije. d) kognomenski pridjevak: Petrus Zerni, Draga- na Tilstocosse, Dobrun Platihlebi, Formino Platimis- se, Petrus Piscenica, Martin Locarda, Dominico Magi-

282 tvrđeni krajem XI. stoljeća u Splitu, ali bilo ca P° | drugdje: Varikaša u Zadru, Garbašić, Hrom- ' Slipčić u Šibeniku, Hudolepec i Babojeb u Za- CtC\yU itd. Mnogi su individualni nadimci upravo Koe svojeg afektivnog naboja bili vezani uz osobu ^tuniraii s njom, a mnogi su, osobito obiteljski, snagom zapisa postajali nasljedni i postali prezimena. e) uslužni pridjevak: Kovač, Zlatarić, Klobuča- rfć Lokotar, Malinar^ Soštarić itd. javljaju se kasnije s razvitkom obrta u srednjovjekovnim tržiš- tima. 0 tome svjedoče i imena uLica u srednjovjekovnim burgovima kao npr. Zlatarska u Dubrovni- ku Užarska u Rijeci, Soštarska ves u starom Za- grebu. f) patronimički pridjevak pripada najstarijoj i najbrojnijoj skupini. Ti pridjevci označuju filijaciju po neposrednom pretku: Bratazo filio Chudine, Sta- no filio Petrici, Damiano filio Matana (1080); Desu slav sin Grubenin, Krnja sin Kresimir (1184/1250), Mikola Radomirić, Dragonja Hranotić, Dragota Vlči* nić, Draško Dlgonić (Povaljska listina, 1184/1250), Jakov Glavunić, Levac Krizanić (Istarski razvod,

* Ta tzv. uslužna prezimena Mlinar(ić), Malinar(ić) itd. neobićno su ćesta i zastupljena u mnogim jezicima: tal. Molinaro, Mulinaro, mađ. Molndr (vrlo često i po sjevernoj Hrvatskoj), njem. MUller, španj. Molinero, rus. MeVnik, polj. Mlynarz, ćeš. Mlyndr itd. Nije to samo zbog kulta brašna, kruha, koji npr. u Rimijana pređstavlja svrhovi- tost življenja (panem et circenses), a u kršćana i jest krub života. Mlinar se u srednjem vijeku, kad nastaje ovaj tip prezimena, bogati prisvajanjem bez rada, u obliku ušura, tuđi kruh od gladnih koji su ga znojem proizveli. Zato izaziva na sebe gnjev, ukletost; stanuje izoliran daleko od Ijudi na rijekama i pustarama, u savezu je s vampirima. Dovoljno se prisjetiti tih slika mlinova s paučinora i vampirima davno prije romantizma kad su takvi prizori u modi. Mnogo je motiva bilo da se mlinar i prezimenom izdvoji. n l kolk'inu i oblik takvih pri-

kfK •** da so p.ozm.00,. Maio.io ... a?o.l lamthijek.'.' «"n::;*uii .*■ *»x«- -**■ **■ limona u HnaIa m . osobno ime nisu bili ni Ti > <-lkvi r’r‘d;t ,>ni ‘vsto s osobnim imonima stalm ni nasljovtm. .. Manih imotiskih tormuUr. xin0 nekoliko tjp o ^ . kftez Kntja si„ Kre. Tolimir fthus ♦ / r l(,NtdH/„. gdje su osobnom

At; nridjevak itd- . . JL'aji jo poloiaj .. đnrft«. b“ “S''- , f m to a **"'»10 » u» osohno imc pnđjovak * ^Xom in»." n.»»o. Ui b">t». P"«""""* £ S L m ik roditolj«. Da so leno podmbmje o» i r m o m « " . opotiobljavala ska formula: Stdod /«■'" f r 'S " T a ' u r a r Steoani đe Blasio (Calcma), (Zađar 1 J * 3 ) , H a tina (Hotina) soror Gah'inne htađii, uxor dc Vartcas- sis (Zadar, 1300). Kad je patroninuk opcepoznat i nasljedan, imenska formula bivala jc jednostavmja. itvntMana: Clara de Bototio (Zadar, 1274).

i x. Maretić, 0 narodnim imenima i prezimenima u Hr- vata i Srba. Rad JAZU 81, t&Sc*. 84. • Za ovr i drugc primjere usp. V. Jakić-Cestanć, Zrm a osobm imena i hrvatski uđio u etnosimbiotskim P «* '«1* ma u Zadru do kraja XII. stoljeia, Rađovi Centra JAZU u Zadru, sv. 21, 1W, 291—337, Bogata onomastička građa, koju u srodujovjekovnoni Zadru lstraiujc dr. Vesna JakitSCestarid, pokazuje kako ja u XIII. stoljecu u Zadru od cjclokupno potvix1enih ien- skih imena MH hrvatskoga porijekla. PuCankc, xa razliku Jc u ûnkeiji ptvr.inu'na ust;v (jt*tuji * po/natiji. imenska je formula kruea i pri« klaJnija* ptv/imona se javljaju kao ix>stulat ra;vijenog tlru^tvenog u\vi1cnja, nastankotn centralizirane vla- ^ti s ra/vijei\om upravnom služhom, jaânjem so sn ei jalnoeônomske strukuuv i ulogom u vlasti po cij vla^tcnogvla^tenog staleia. stjevanjem i C'uvanjem ■'— pvivilogi- ja koje pojeđmei povlaštenog staleža dobivaju. Takve prilike nastaju u gradovima primorsk Hrvatske od kntja XI. stoijeea.'

pleinktnja, poixxl hn’atskih nose i kvVanska imona. £to sc objašnjava sloWnijitn i/.hoivtn i nepriđriavanjem ukusa o nasiitsiovanju intena. kako je to bito ko mule i njczinih dijelovu . . uoCitt fko> kada, fcako i kak\\> imc nadijeva. pt\xior kr^eanskc onomastike i njezina jezi- iina prilagodba — sve je to važno za objainjenje statusa htvatskog življa u sivvlnjovjekovnim tvnnanskim gradovi- nm i za upoz.navanjc drugih druilvenih i gospodai'skih pi' tanja. i to u onim svakodnevnim intimnim oblieima ii\w ta o kojinui sc ne gvtvori u javnim spisima. * 0 tont su ranimljiva opa>aivia u K.. JitvOvka. Dic mcžrcenen in den Stddtett Datmatiens \\Hhrend drs MittthL t€T$t Sitzungsberiehte der Akademie der \Sissensehaftcn. 1—1U, 48. 49; 4. 1904 unvnvvieno i tzdano u Beogradu izdiutje SANU, d3c). u takvim pravno uređenim zajednicama čuvala se i dalje tradicija nasijedovainja osobnih imena, što smanjuje imen&ki fond. S dmge strane, broj sita- novnika u gradovima sve je veči i onomastička entropija (sve veči broj Ijudi nosi isto ime) značajni- ja. Filijacijom po neposrednom pretku, pridjevcima ipo funkciji iii zanimanju biio je onomastički nepouzdano identificirati osobe u sve složenijim društvenim priiiikama. Veze različitih namjena s ljudima drugih ikrajeva, sve sioženiji administrativni i diplomatički poslovi zahtijevali su čvrst, s t a- ian i neprom j enl ji v imenski sustav. P0- vlašteni staleži, u prvom redu plemstvo i svećen- stvo, znaju da je za baštinjenje ugleda ikoji su ste- kli i povlastice koje su prisvojili važno baštiniti ime kojim će biti obilježeno 'krvno srodstvo koljena kojemu pripadaju. Svi su uvjeti bili zreli za nastanak prezimena kao diugog stalnog, neprom jeeljivog i nasljednog člana imenske formule. Upravo ta obilježja razlikuju prezimena od pridjevaka. Međutim, sva motivacijska i mnoga tvorbena obilježja ikoja se javljaju u pridjevalka prisutna su i u prezimenima. Prezime kao dopunsko sredstvo identifilkacije i legalizacije osobe u društvu odnosi se na pojedinca, a ne na porodicu. Porodica za feudalizma postaje proizvodna jedinica, ona osniva i vodi vlastito go- spodarstvo i prisvaja sebi mnoga nasljedna prava. Njezimm mteresima podvrgavaju se svi njezini čla- novi. Identifikacija se provodi preko porodice,6 ali se prezimenom identificira osoba kao jedinka. Seman- ttka prezimena: Kovač, Ban, Petrić »mladi Petar« __Jakođer pokazuje. Prezimena uz to označavaju komise ČSAV’, god.^VIl, ^.9^ s”r g1pravodaj Mlst0Pisnfš

286 .-ncjju6a i pripadnost jedinke porodici. Ne- deSXZ o je prezime zvati porodičnim imenom milienname). Prezimena zapravo i nisu porodič- 1 imena po porijeklu — ona su od pojedinca {kon- T ) prešla na porodiou (Končar). Porodica se ozna- auie imenom u množini: Sršeni, Hajdići, Dabetići. U počefcku su prezimena kao i pridjevci dopunska obilježja osobnim imenima, kako to sugerira semantika naših termina: ime — prezime. Osobno ime du- g0 je biio glavni član imenske formule. Recidivi takva gledanja ouvaju se i danas u imenima božan- stava, papa, 'kraljeva, u obitelljskom krugu i u seoskim sredinama, gdje se odreda svi poznaju i gdje je prezime doista bilo nepotrebno. Smjena socijalno-ekonomskog poretka u srednjo- vjbkovoim gradovima uvjetovala je izmjenu imenske formule. Zbilo se to upravo pojavom prezimena. U hijerarhiji članova imenske formule prezime

“ Patronimičnost je zajednička mnogim prezimenima. U hrvatskom ili srpskom najtipičnije je njezino obilježje sufiks -ić, u makedonskom -ski (Stamatoski), u bugarskom -ovl-ev, -in (Duridanov, Georgiev, Dečin), u češkom -đlc (Ben- čak), u poljskom -()icz, -()ski (Mianowicz, Cienkowski), u ruskom -ov/-ev, -in (Nikonov, Alekseev, Filin) i -ovo (Dumo- vo), -ago (Živago), u ukrajinskom -uk, -iuk (Nimčuk, Litvi- niuk), u engleskom -son, -ton, -s (VVilson, Charlton, Jenkins), u skandinavskim jezicima -sen, -son (Svensen, Olafson), u htavskom -aitis (Petraitis), u grčkom -ades, -ides (Georgia- S?ez) T n - deS)^ U španj ° lskom (Perez, Nunez, Mar- S f i p mfma k°m ’S (Peters>’ u mađarskom -fi »sin« L U gVUZ'iST m -ŠViU (Džugašvili), u armenskom skom /L BS?;i (Hačaturian, Karajan, Saroyan), u arap- Hur B?” T " IbnSaud>’ u hebrejskom Ben »sin« (BeL U škotsV .i°n ' u irskom Fitz »Sin« (Fitzgerald, Fitzrov) " f L f (Mac Cau,y’ Mc Ck” i“ - «* p -T p : 94-95. ’ S k tl imion wlasnych, Warszawa 1965, str. poslaie glavni člM. Ono dobiva vod, radijus prepo- La.Mivosli i drukčiji paranJe.ar soc.jalne ..po.rc bc Oaako kako se .0 iskara.je redosl.jedom u fra-n- Sskim i njcmadkim .ern.mima: m m - p r c o m , N a n ie — V o rn a m e . Dvoimenska formula od osobnog imena i prczimena povećala je razUkovne mogućnosti u ident.h- kaciji osoba u usporedbi s jednoimenskom formu- lom gdje se razlikovnost postizavala tvorbemm preinakama osobnog imena. Stoga u krajevuna gdje se sustav od samog osobnog imena zadižao dugo pre- inake osnovnog oblika osobnog imena kud.kamo su brojnije i bogatije od onih u dalmatmskim gradovima i primorsko-otočkim komunama, gdje su prezimena rano ušla u javnu upoiabu. Upravo ustaljivanjem imonske formule nekada- šnji pridjevci oo đe Ragusa, co Zerni, 00 filius Pe- trage, (Radica) Blaškova itd. prostaju biti podređe- nim članom imenske sintagme od osobnog imena i pridjevka. Poprezimenjavanjem: Ragut, Petračić, Blaškov postaju glavni članovi sintagme koju čine osobno ime i prezime. U tom prijelazu pridjevka u prezime nastaje promjena funkcije pridjevka u kojem se gase značenja »odalcle je«, »kakav je«, »čiji je«. Prezimena koja postaju od priđjevaka jedino se zvukovnom postavom fonema vežu uz osobu koju identificiraju. Ta se prezimena u dvočlanoj sintagmi ponašaju drukčije od apelativa ili pridjeva istog fonemskog sastava (usporedi: nepromjen- Ijivost prezimena uz žensko osobno ime, imenska deklinacija patronimika na -ovl-ev i -in, ortografija, ortoepija, akcenat itd.). Modelom dvočlane imenske formule identifikacija osobe je lakša i preciznija, a informacijska su obilježja bogatija: ona se očituju u identifikaciji

288 Dsobe kao takve, u prepoznavanju spola (što se oči- tuie pretežno iz osobnog imena), u prepoznavanju rodbinske veze iU krvnog srodstva (što se oČituje . prezimona), a ime 1 prezime zajedno vrše dru- vfveiio-pravnu legalizaciju osobe.7 Gramatički gleda- o u sintagmi dvoimenske formule nema nadređe- oog i podređenog člana.8 S onomastičkog gledišta u nj0j je prezime nadređeni član, koji ima širi krug prepoznatljivosti u društvu (»Vaše ime?« — »Petro- vić!«) osobnog imena kojemu je sfera upotrebe u specijalnim, mnogo užim socijalnim poljima (seos- ) neravnomjeran u pojedinim evropskim zemljama i hrvatskim krajinama. Iradijacija prezimena započela je u gradovima sjeverne lta lije u X I. stoljeću.’ U njim a su držav- nopravno uređenje, ekonom ska moć i duhovna kul- tura bili na visokom slupnju razvitka. Val širenja prezimena zahvatio je ubrzo Provansu, prelio se preko Reine i La Manchea, prodirući na istok i sjever. Taj se proces nastanka prezimena u XII. i XIII. stoljeću silno razmahao po zapadnoj Evropi, ali su bUa potrebna stoljeća da se do kraja završi. U Hrvatskoj, osobito u primorskoj Hrvatskoj, gdje su Mleci zarana zavladali gradovima i uvodili državnopravni poredak po uzoru na svoj, patricijat

’ V. Blanar, Vyskum designutivnej strdnky iivych osobnjch mien, Slavica slovaca, 10, 1975, 20—37. 1 P. Trost, Unika a vlasni imino, Zpravodaj Mistopisnć komise ČSAV, god. XIX, 1978, 343—345. ' Fieischer, Die deutschen Personennamen (Geschi- chte, Bildung und Bedeutung), Berlin 1968, str. 75 i d.

19 nasa prezimena 289 je već bio stekao privUegije koje je baitinio zajedno J imenom, koje mu postaje stalno i nasljedno . dobiva tako pravni status prezimena. Prezimena koja se nasljeđuju zamjetljiva su, vr- Jo rijetko doduše, u povijesnim vrelima X II stolje- ća Prezime Zlurad i druga prez.mena u Zadru pratimo od polovice XII. stoljeća. Krajem XII. . poćet- kom XIII. stoljeća prepoznatijiva su stalna i nas- Jjedna prezimena i u Dubrovniku. Kriteriji za od- ređivanje statusa prezimena jesu: aj praćenje istog prezimena u nekoliko genera- cija istoga roda* (Goce, Gondola, Ranina itd.j b) utvrđivanje nose li braća isti pridjevak, koji onda ima status prezimena: u Dubrovniku je g. 1207. zabilježen Pascalus Thcodori dc Crosio, a g. 12.>4. njegov brat Goyslavus Thcodori dc Crosio. Znaćajan je datum u nastajanju prezimena za- tvaranje Veiikog vijeća u dalmatinskim gradovima u toku XIII. i osobito u XIV. stoljeću. Ođ tada su Veliko vijeće saćinjavali samo vlastelint. U Dubrov- niku ih je bilo preko 300 ćlanova, svi muškarci od *i

H 2a tip prezimena Gondola, Marulo, Stigora itd. it&ko je uvijek istražjti kad dobivaju »trukturalni prezimenski sufiks -ić. Poznata je u novije vrijeme i suprotna pojava: da se iz prezimena odbacuju sufiksi -ić, -ović, -ević i dobivaju prezimena nalik na osobna imena. Tako se po- hrvaćuju: Harasović u Aras, Cdarević u Ćelart Koitanović u Koštan, Halaburić u Labura, Slavćići u Siaviea, Tam- baćevtć u Tamboća, Šupković u šupuk fvidi A, Supuk, O prezimenima, imenima i jeziku starog Sibenika, Sibenik 1981, «r. 29). Ta pojava pmutna je, osim u Sibeniku, i drugđje, ocobito u Daimatžaskoj zagori, gdje prezimena nisu biia dugo fiksirana pismom i gdje je imenski fa ne prezinsenski tipj ostao giavnim ćlanom imenske formule, po kojem se tvorbenom tipu oblikuje i prezime; Pezp, Law, Supe, Skare, Ostoja, Cvitan, Leko (: Aleksanđar), Ghgo f . lal Gligori, od grć. Ghećrg}'/*), itd.

2% 20. godina starosti. Preko 150 ćlanova pripadalo je jjtaknutim dubrovaćkjm plcmcnitaikim lozama- hittfola, Sorgo, Uersa, Go^e, Crotto' Hanina, Petrana i Gondola* Stroga cvidencija koja »e Vfxlila medu plemićima koji w a4li u v ')***’ ‘l k°i‘ to već nisu moglj, ućini- la je njihove dotadaAnje pridjevkc neomjenjivirna j nasljednima, pretvarajući ih tako u prezimena. pre'/.imena na taj naćin u nas dobivaju staieiki jcarakter. Uklanjanjc pućana i/. vijcća dovodiJo je do ne- mira. Od kraja XIV. stoljeća i oni se poćinju raslo- javati na građane (cittadini, pf/polo grosvjj i puća- ne Cpopulares, poprjlo m inutoj. Pućani su se Jvjrili za svoja prava u strukovnim organi/acijama i bra- tovštinama. 1/ popi-sa danova tih organizacija te- §ko je iz imenske formule odrediti status prezimena. Slićne pojave druitvenrjg i onomastićkog zna- ćcnja može se od XIV. stoljeća pratiti i u sJrjbod- nim kraJjevskim gradovima sjeveme HrvaLske.u Iz mnoitva kombinacija ćlanova u imenskoj formuli najćeiće se ostvaruje troćlana ftroimenska) ovjbno ime + oćevo ime + prezime: Matheus filius Vilalis Badatie (1219). Oćito je, kako dobro zapaža I. Mahnken “ da ni ta najćeića imenska formula u Dubrovniku nije bila ćvrsta tvorevina, jer u drugoj poJovki XIV. stoljeća dobiva preobliku: osobno ime + prezime + oćevo ime: Martinus de Regnina videlicet qwjndam Grabe 11382). To je nova kvalile- ta. Osoba se više ne identificira prjsredno poznatoi-

* I. Mahnken, Dubrovaćki patricijat u X IV veku. Po »ebna tzdanja SAhiU, CCCXI, Odcljenje druitvcnih nauka 36, Beograd 19#>, Mr. 10. i d. 11 P kojpć, o. c„ str 219. ° 1 Mahnken, o. c., str, 12. ću imena ili pridjevcima druge osobe

u Usp. V. Cvitan, Matice u Dalmaciji iz 16. stoljeća, Radovi Instituta JAZU u Zadru 2, Zagreb 1955, 79—86; I. Kaiaman, Zbirka matićnih knjiga Drzavnog arhiva u Za■ grebu, Arhivist, VI, sv. 2, Beograd 1956, 2&—34.

292 ska formula, u kojoj nadimak, obiteljski i indivi dualni, obavlja funkciju prezimena. U tim sredinama luči se i danas domaća imenska formula od one »po pismu«. Izrazi » zovem se . . a pišem se . ..« podrazumijevaju dva načina imenovanja: neslužbeni domaći i službeni. Imenska je formula bila dugo staleški obojena Plemići su raznim genealogijama tražUi svojem ple- menu dolično p orijek lo u uglednim evropskim ro- dovima. Porijeklo Frankopana, na primjer, vezivali su na rod rimskih Anicija i nadovezivali na rod Mi- chelija u Mlecima.14 Plemićka i svećenička prezimena često se latiniziraju (Lucius, Cassius), dobivaju romanske dočetke na -eo: Lasaneo, Mladineo, Toma- seo, Nisiteo, Zavoreo itd.15 Izuzmu li se izvanjski knjiški utjecaji i oponašanja, ne nalazimo u Hrva- ta izrazito posebni fond osobnih imena koja bi se vezala uz pojedini stalež, niti prezimena koja bi se onomastičkim diskriminantama mogla staleški di- jeliti.16 Dihotomija između povlaštenih staleža i pu-

“ Usp. M. Kurelac, Prilog Ivana Luciusa — Lucića po- vijesnosti roda Zrinskih i njegove veze s banom Petrom Zrinskim, Zbomik Historijskog zavoda JAZU, 8, 1977, str. 109. i dalje. u V. Putanec, Prezimena s dočetkom na -eo u hrvat■ skoj antroponimiji, Rad JAZU 315, str. 287. i dalje. “ Ipak se može primijetiti da mnoga imena koja su bila nadjenuta puku: Kmet, Uhoda, Zloba, Rob, Zec, Dub, Bura, Hahod itd. nisu dolazila kao imena kraljeva hrvatske dinastije, niti kasnije u plemenitaša. Iz renesanse dram- ske književnosti lako je uočiti podvojenost imenskog fonda koji se odnosi na uglednike, gospodare, s jedne, i na slu- žinčad, s druge strane. Nahočadi se, npr., nadijevaju rijetka, neuobičajena imena, kao da se s njima htjelo dati biljeg stanovite društvene izopćenosti njihovih nositelja. Opčenito se može reći da su povlaštenom sloju mogućnosti izbora lmena i prezimena bile skučenije društvenim obzirima i drugim razlozima.

OQ-X ka očitovala se u tome što je plemstvo dvoimensku formulu imalo od XII. stoljeća, a puk je u mnopm kraiinama, i u manje razvijemm sredinaana, ostao ednoimenskoj formuli do XVII. stoljeca. Završna etapa razvitka hrvatskih P ^ m e n a okončana je tzv. jozefinskim patentom g. 1780. Od tada je službena dvočlana imenska formU‘a bnog imena i prezimena ozakonjena i obvezatna Pravna norma nadređena je imensko-prezimenskoj formi a imensko-prezimenska forma mjc potcinjena jezičnoj normi. Naime dijalekatska sredina, zavicaj- ni idiom ostaje i dalje kreativni milje imena 1 prezimena i sva nastojanja jezičnih normiraca s kraja XIX. i početka XX. stoljeća da se imena i preznnena jezično standardiziraju nisu uspjela, jer su s ono- mastičkoe i pravnog gledišta bila pogrešna. Upravo dijalekatsko šarenilo našega jezičnog pejzaža čini u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj vrlo zanimljiv razmještaj prezimena s obzirom na njihove formante. Tu je pojavu na temelju nekoliko ispitivanih punktova po Leksiku prezirue- na SR Hrvatske17a izvršio sovjetski onomastičar V. A. Nikonov.17b Prikazat ćemo, uz nužna pojednostav- ljenja, zaključke do kojih je došao. Najčešća su prezimena na -ić (-ovići-ević, -inić) patronimičkoga tipa. Postotak takvih prezimena na 17

17 P. Šimunović, Đaro Daničić onomastičar (prilog problemu stanđardizacije mjesnih imena na hrvatskom i srpskom jeziČnom području), Zbomik o Đuri Daničiću, Zagreb — Beograd 1981, 433-446. 174 Leksik prezimena Socijalističke Republike Hrvatske (uređnici: V. Putanec / P. Simunović), Zagreb 1976, izd. Institut za jezik i Naklađni zavod Matice hrvatske, 772 str. 17b V. A. Nikonov, Horvatskie familii v statističkogeogra- fičeskom osvješčenii, Onomastica Jugoslavica 9, Zagreb 1982, 257—266.

294 Kordunu, Baniji i Lici iznosi oko 2/3, u Sloveniii i Dalmaciji oko 1/2 svih prezimena, a u sjevernoj Hr vatskoj, npr. u Međimurju jedva 1/4 svih prezime na. Taj postotak od 25% gotovo je isti kao u slovenskom gdje je manje od 1/4 svih prezimena na -ič Postotak prezimena na -ović/-ević od 75% u tzv. Voj'- noj krajini još uvijek je manji od onoga u zapadnoj Srbiji, gdje su prezimena na -ović/-ević gotovo monopolna. U nekim regijama od 1000 prezimena preko 950 svršavaju tim sufiksima.

Druga su po frekvenciji prezimena sa tzv. sufiksom -k :-ak/-ek (-ak, -šek, -ščak, -ček itd.) kao npr. Špiljak, Novak; Režek, Maček, Podgoršek, Polanščak itd. Prezimena na -ak vežu nas sa Slovencima pa s Cesima i Slovacima gdje su takva prezimena tipična i frekventna. U prezimenima sufiks -ak (kao uostalom i drugi sufiksi o kojima smo već govorili u ovoj knjizi) nosi nekoliko sadržaja: izražava a) karakter: Poštenjak, Divljak, b) osobinu: Ljevak, c) etnič- nost: Bošnjak, d) pripadnost, patronimičnost: Lo- vrak, e) zanimanje: Teiak, f) položaj u društvu: Cr- kovnjak, Plemenščak, h) redni broj rođena djeteta: Devetak itd. Prezimena na -ek osim znaćenja koja su u -ak ima d jako deminutivno-hipokoristično znače- nje: Cerček, Jurek, Kovačiček. Pružaju se ova kajkavska prezimena duboko u istočnu Slavoniju i mi- ješaju se s prezim enim a na -ak. U Međimurju 7% od sveukupnih prezim ena svršava na -ek, što je dvaput više od onih na -ak. U Dalmaciji takvih prezimena nema. Prezimena na -ek čine u Ceha oko 12% prezimena: Sedldček, Šrdmek, Havranek, čak 4 puta više od onih na -dk (Bildk, Poldk, Simčdk). Sufiks -ik u prezimenima nosi iste sadržaje kao 1 -ek. Prezimena na -ik (-nik) vrlo su rijetka u Dal- maciji (D vom ik) i u srednjoj Hrvatskoj, česta su _ si,vt>niji j osabito na kajkavskom podmc'ju. rn^hov je „«.l 1» K° " " " k‘ Blazrtik, Vodnik, Kersnik. Op^Uo bi * nu>gl" ««» * Pr«'"'0"" ’» suliksom iino u fondti hr.atsk.h protmona 4- 8«, sui ikm> kajkavskom svoukuptuh prezmiona, od *(>ga sredifinioi području taj postotak penje do 1596, a u ssrcd.šn.ioj Hi-vatskoj snizuje na 196. Prcz.in.ena na -uc {Lisac, Bolac, Sarac) prost.ru se posvuda u Hrvatskoj, ali su rijetka na kajkav skoin podrućju, gdje prevladava var.janta na -cc, koja sc djclomično pruža i u Slovemju. Su iksft -ac (<-) i -afc (-k-) ima nekoliko s obziroin na njihovo porijeklo, »pa se ne inože govoriti da je samo lo- neiitka određivala areal, nego upravo lormauti«.

Te tri skupine suiiksa -ić (-ovićl-cvič) -k, -c-, obu- hvačaju gotovo 2/3 do 3/4 cjolokupnog pučanstva Hi'vatske. Ako bi se uzela isključivo hrvatska naselja, taj bi postotaik bio još veći. Od ostalih preziniena samo su noki tvorbcni tipovi češći od 1%. Spomenut ćemo najprije patro- nimička prozirnena na -ov, -ev, i -in: Ricov, Blatev, Grgin, čiji je razimještaj u zadarsko-šibonskom okru- žju, gdje jc njihov postotak doininantan. Druga su prezimcna na -ar koja nose sadržaj vršioca raduje: Opančar, Rešetar, Ptular, a u manjcrn broju i tlru- ga značenja: Dolinar. Mnogo je i njemačkih prezimena s liTn lormantom: Malar, Pintar, i to na sjevem. Manje od \% čine prczimena ~ica (Skarica, Ra- dica, Perica, Lakomica). Ta su prczimena mahom proširena na dalmatinskom kopnu gdjc njihov postotak prelazi 3% sveukupnih prezimena. Prilično je imnogo prcziinena sa sufiksoin Dragaš, Jakaša, Radeš, Ivaniš, Radiša, Radoš, Mrk~

296 #,!. GraSo. Matu.i. Januša, MatuSko iul. Ovlnia se \,, iileiltHn pridi užuju mađnrska pi'ezimeiia kao npr CikoS »kočijaS«, Sckcrcš »vo/.at«, Vcreš »ervcn« farkaS *vu,k« iid. Piv/.imena sa suliksom k jaka’ su Ji« kajkavskon, pIH|.riu'ju1 pa oiula u Slav.miji i Baraiiji- Suiiksi tipa -š- sipadaju u najpmduktivui- je suiikse slavenskih osohuih iniena. Navedena pre- J.inieuia i jesu osobna iinena. U/. ove sponuvmt ou sufiks -as ( Vujas, ililas, Milas, Matas, Uadus, Vi- tas) kojc pratim dinurskim masivom od istnka do jstre, uglavrunn pulovima srcdnjovjokovnih Vlaha. jVlnogo je ■preniiinona 11a -'anin. Mahom su to pre/.i- miena s etničkim sadržajem: Orcščanin, (.'r.ie.mm, fcuprcšanin . .. a nala/.e se mnogo po l.iei i Slavo- niji, dakle u regijamia inten/.ivnog useljavauja, a ncma ih znaćajmije upr. u Zagur ju i w , printoi je. Etnički sadržaj iiinaju i prezimena na -ski: Slunjski, Gajski, Dvorski, llrastinski i protežu se uglavnom po hrvatskom sjeveru, i to etničkog postauja. Ovaj suiiks -ski u makedonskim pre/.inienima ima mahom patroniinički sadržaj: Starnatoski, Koncski, Vi- doeski, Dimitrovski itd. kao i neka prc/.imena Srha i Hrvata u Vojvodini (Mušicki).

Ovakav arealni sludij valja nastaviti na cjelu- kupnoj gradi Loksika pie/.imena SR llrvalske i do- ći do preciznijili rezultata za svaku regiju. To ce biti ntoguće kad se tiska I.eksik pre/.imena SR llr- vntske po naseljima, koji npriivo ledigirii'in. ()d takvih će proučavanja iuuiti koristi mignieijska is- traživanja. dijaloktologija, povijest, etnologija i druge znanstvene discipline, kojima je hez ovih spome- nik;i kojima smo se bavili u ovoj knji/.i ncmoguće doći do dua istine.

~~IJ diiiiiišnjoj službenoj imenskoj lormuli u Hr vatskoj naj.ešće je zastupljen osnovni oblik osob-~~

-•rrf •imema patroniimijskog porijekla na nog imena i prezonen P imenu bez posesiv- -ić, vrlo to to doctoo ■ vrlo je raširen na nog infiksa. Takav ^ L v s k o g dijalokta, a dolazio terenu čakavskog i * J _ u najstarijim povajes- je u patronimijS'Koj nim potvrdama. fornTUle, službene i nesluž- Proucavanje m imenske sintagme, na beoe, na tvorbeoih motfe- ratini " ‘ ^ fon„ ule jedva da su načeta. V ma nnutar oian lučiti povijesni razvi- takvu proucavanju v imenski'h for- ^ S S ^ ^ e n u od r,esl?be„e fonnule i sodološka polja njihove uporabe. Pro- osobna imena. iprerimena i nadm.ke na kksičkoj razini kao oboezatne đanooe tmenshh sm- , Z ,, usluzbenoj i nesluibenoj uporabt uocavamo dihotomiju otvorenosti i zatvorenost.. Osobna ,mena i prezimena ratvorene su stmkture nepodvrgnu. te smjenama (u pmlstavljanju mora -se inavesti osobno irne i prezkne), dok su nadimci otvorene (om se mogu izostaviti ili nadomjestiti drugima). Na mor- fološkoj razini prezimena i nadimci su u sebi neiz- mjenljivi, zatvoreni (izmijenimo li glasovm sastav, formante — onemogućili smo onomastičku obavijest), a oso'bna imeaia otvorena (s bogatom lepezom hipokorističkih tvorbi u različitim socijalnim po- Ijima i dobnim razdobljima osobe na 'koju se ime odnosi). Na obiim razinama prezime se pokazuje najstabilnijirn ćlanom imenske formule, u rodoslov- lju pojedinih porodica jedino ono ostaje nepromjenljivo. Na semantioko-stilistiokoj razini prezime je

~~11 P. Simunović, Društveni aspekti onomastiČkih istra:* tivanja u Hrvatskoj, Referat na 8. međunarodnom slavisti- čkom kongresu, Zagreb 1978.~~

298 najneutral'nije i zbog toga u onomastičkom smislu najfunkcionalnije. Osobno ime, naprotiv, podvrgnu- t0 je u Ijudskom vijeku tvorbenim preinakama, koje irrau dajiu izvjestan stilistički naboj i određuju polja uiporaibe. Nadimak je obično s neutrnutim lek- sičkim znaćonjem, ikoje je vezano uz karakter osobe koja ga nosi, ima vrlo jaka afoktivna obilježja i s onomastičkog gledišta najbliži je klasi non propria. S obzirom na ipovijesni razvitak u hrvatskim imenima i prezimenima jedva je zamjetljiv adstratni utjecaj. On se očituje u prvom redu na izbor i fo- nološku prilagod'bu imenskih osnova. Najfrekvent- niji strukturaLni tip patronimiokog prezimena na -ić ne pripada genetski isiključivo hrvatskim prezimenima. Zastupljen je bogatije u Srba, Cmogora- ca a mnogo manje u Ćeha, Slovaka i Poljaka. U pojedinih slavenskih naroda nastao je neovisno o genetski njima zajedničkim elementima tvorbe. Sa sociološkog gledišta najznačajnije su tipolo ške podudarnosti19 (motivacijska obilježja, dvoimenska formula, raspored članova u imenskoj formuli i sl.),20 koje su podudarnosti u različitih naroda na-

19 Usp. biiješku 6a. * 0 razmještaju članova u imenskoj formuli i njihovoj hijerarhijskoj uporabi postoji više mogućnosti. I. Javlja li se u đvoimenskoj formuli od imena i prezimena još koje ime hipokorističke, etničke ili druge motiviranosti obično je u Hrvata takvo ime na drugom mjestu u formuli: Ivo Lola Ribar, Ivan Goran Kovačić. U takvu se slučaju obično mijenjaju oba osobna imena (Ivana Go* * rana Kovačića). To drugo, neslužbeno, ime mnogo je češče u svakodnevnoj uporabi, jer ima golem radijus prepoznatljivosti. Dodavanjem drugog imena u krajevima gdje je prvo osobno ime obično rezervirano kao službeno ime ugledanjem na djedovo, kumovo ili koje drugo ime osobe do koje je roditeljima stalo (dijete o tome ne može ođlu- ■ r^ ih sodialnih prilika koje su stale neovisno iz sličmh soaj ih uvjetovale. „ ^ t k e nalazimo u XII. Hrvatska prezimena, J • - nego u drugih stoljeću, čim se da su sp]et izvanlingv-istićkih slavenskih naroda. Uz Povlašteni sta- znaćajki, u prvom imanje i povlastice, lež njima je pravno ovodila regrutacijsku, s r

njom ulogom crk* neizmijenjeno i na- zapisanog da P °s‘ . u razvijenoj društvenoj sljedno mogh su p J , . prometnuti u pre- sredini tdsoke taltu n * S t u r i i i^ a n zimena prepoznatljiva po tipu p imenske formule. Za nastanak hrvatskih prezimena moguce se s pravnog i onomastičkog gledišta sponti o nekohko /-l r« r-i im!l *

tivati) otvara se kanal kojim prodirn ta druga neobicmja imena i bogate imenski repertoar doucnoga kraja. Nikola NinoslavšTmkola Neven š. itd. Ta druga imena prakti- čoo su jedina u svakodnevnoj, neslužbenoj uporabi. II. Poznate su također imenske formule od dvaju osobnih imena uz prezime, koja se imena u slijedu upotreblja- vaju: Antun Gustav Matoš, Antun Branko Suntc. U dotić- nim primjerima u govoru se stvara novo mdeklinabilno ime inicijalima obaju imena Age Matoš, Abe Simić; rje- đa je, makar u muških imena, složenica Mark-Antun Do- minis, koja se izgovara kao Markantun D. III. Ako je imenu i prezimenu pridodan pridjevak, koji postaje općepoznat u neslužbenoj (a djeloimćno i u služ- benoj) uporabi, onda taj pridjevak dolazi na treće mjesto. Josip Broz Tito, Svetozar Vukmanović Tempo, Marin Dr- lić Vidra, Vladislav Petković Z>£s... Takav se pridjevak upotrebljava vrio ćesto samostalno i obično ne postaje osobnim imenom.

300 __ doba kad ih tek sporadički prepoznajemo kao »asljedna (XII. stoljeće), _ razdoblje zatvaranja vijeća u dalmatmskim gradovima kad plemstvo kao povlašteni stalež do- 5va stalna i nasljedna prezimena (XIII. i XIV. sto- Ijeće), __uvođenje matica poslije Tridentskog koncila kad prezimena dobivaju svi staleži (XVI. stoljeće), __ pojava jozefinskog patenta kad prezimena za- fconski postaju obvezatna (X VIII. stoljeće). U svakom od tih razdoblja moguće je naći valjane razloge kojima se može pravdati nastanak prezimena. Međutim, taj proces bio je dug i difuzan i nejednako se očitovao u pojedinim staležima i u pojedinim hrvatskim krajinama. Hrvatska prezimena sjijedila su nastanak i razvitak prezimena u naj- razvijenijim evropskim pokrajinama. Primorski gradovi u prvom redu, prolazili su slićan društveno- -ekonomski, državnopravni, crkvenoadministrativni

IV. Ako se imenu i prezimenu radi točnije identifikacije dodaje očev, ženin, muževljev, mjesni ili koji drugi pridjevak, takvo ime u Hrvata obično dolazi na treće mjesto u imenskoj formuli: Nikola Ban Lukin (Split 1358), Rikard Katalinić Jeretov, Janko Polić Kamov, Ivan Matetić Ronj- gov, Viktor Car Emin, Lovro Ivanovič Markov, Marko Ma- rulić Splićanin, Juraj Matijev Dalmatinac itd. U Cmogo- raca, Srba, Rusa... ako se navodi očevo ime (očestvo), ono se umeće između imena i prezimena, dakle na drugo mjesto imenske formule: Petar Petrović Njegoš, Stjepan Mitrov Ljubiša, Vuk Stefanović Karadzić, Petar PetrovU Karađorđefvić), Nikola Sp. Radojčić, Miodrag S. Lalevic, Miloš S. Moskovljević itd. Ove navike nisu, naravno, jezič ne naravi, već su u vezi s pojavom prezimena u pojedimh naroda, tradicijskog uzusa, konfesijskog i drugih utjecaja. One i nisu bile zapažene, pa i nisu strogo podvojene, usp. kod Hrvata: Tonči Petrasov Marović, Slobodan Prosper^ovn Kovak itd. sličnoji društvono-ideološkoj r i,aV P dovima primorske Hrvatske ^ ^ njima. Romandu, PoglaV kudikamo više po- matinskim gradovima svakako j službenu spiicšio razvitak hrvatskih prezimena i slu^ ^ u * • J ^ ip uzrokovao nasta- dvoimonsku formulu nego što je uzro nak nrezimetna.

~~HORVATI U SJEVERNOJ HRVATSKOJ~~

1 Etnonimi često postaju prezimena. Nastaju redovito izvan etničkog i jezičnog područja, kao što prezimena nastaju izvan porodično-zadruzne zajed- nice. Njih u oba slučaja nadijevaju drugi radi lakše identifikacije. Ona i jest glavna svrha nastanka etnonima i prezimena, i uopće vlastitih imena. Rijetka je pojava, kao u Hrvata, da etnonim (liorvat!llrvat) postane kudikamo najbrojnije pre-

V. česta je imenska formula od osobnog imena i udvo- jeiiog prezimena Stjepun Konzul Istranin, Hrvoje VukČić Hrvatinić, Franjo Horvat Kiš itd, U takvim imenima mijenjaju se oba dijela za razliku od udvojenih prezimena kad se ona vezuju crticom. Takva su ženska udvojena prezimena koja nastaju udadbom i zadržavanjem djevojačkog prezimena. Ta su ženska imena uglavnom indeklinabilna. No takva prezimena mogu nosili i muškarci: Ante Tresić-Pa- vićić, Duje Rendić-Miočević, Kosta Angeli Radovani, Ante Marinović-Uzđac, Ante Topić Mimara itd. (pa im, kažu mi neki od njih, koji put đođe naslovljeno pismo s madame). Postoje, naravno i mnoge druge kombinacije poretka ctanova u imenskoj formuli, ta kombinatorika vrlo je če- sto iskorištena u literarnim djelima kao stilska kategorija, ali je ona u nas neobrađena. zime.' Ono je za nekoliko tisuća nositelja ispred svih drugih prezimena. Nosilo ga je 1948. godine 20 714 žitelja2. U nekim područjima Međimurja prezime llorvat čini ćelvrtinu svih prezimena3. Postavljaju se pitanja: jesu li prezimena Hor- vat, Hrvat, Hrvatinić itd. isključivo etnonimskog postanja i što pokazuje njihov vrlo indikativan raz- mještaj u Hrvatskoj (i drugdje izvan Hrvatske). Prije odgovora na to, navedimo da je etnonim llrvat u grčkim i latinskim vrelima potvrđen vrlo ćesto i vrlo rano: od IX. do XII. stoljeća. Spomi- nje ga npr. bizantski car Konstantin Porfirogenet sredinom X. stoljeća: %QO)^d%ia (i ot). Nje- gova najranija potvrda je u u natpisu kneza Trpi- mira: Terpimirus dux Croatorum iz g. 852. Potkraj IX. stoljeća spominje se na Branimirovu natpisu dux Crvatorum.

~~U tom natpisu prvi put je zasvjedočeno hrvatsko ime u domaćem, hrvatskom množinskom liku: Hr- vati. To je, koliko mi je poznato, najranije zapisan etnonim u svih slavenskih naroda u domaćem liku.~~

~~Naime, latinizirani oblici Croata (i Croatia) s neizgovorcnim suglasnikom -v- (od Hr-bvatb) i dočet- kom kao u etnonimu Dalmata (i Dalmatia) nastali~~

1 Usp. Vesna Zečević, Najčešća prezimcna u SR Hrvat- skoj, Onomastica jugoslavica X, Zagreb 1982, 269—275. Drugo prezime po frekventnosti nositelja je prezime Kovačević. čestoća toga prezimena jc razumljiva. Ono je poput mnogih drugih prezimena motivirano zanimanjem. Svako selo imalo je kovača, a kako su se obrti nasljeđi- vali, tako se ustaljivao pridjevak i postajao prezime. V. A. Nikonov, Horvatskie familii v statistiko-geogra- lčeskom osveščenii, Onomastica jugosluvica IX, Zagreb *’ 82, str. 263. su prero* i2eo.o™ " ^ — em u“ re: Bjovjekovnim vre m ^ splitskih sabo.

~~V° \f8 inrer Bulgaros et Croatos; u KreSimirovoj ” i:ij?g: 950:~~

~~rUm2 v efte^ fp X rd e poka.uju da jc etnonim~~

■ u:xr>n nnct'iki vo imenu najnioorujeg pttmcna nirm obično J oblikuje državnost odredenom područjn koje oou^j^ ^ m Z u > Ui P° U »»» i»°i“ iin°8 l’.lomm0 koJC, “ invmetne vlai°u i asimilira s pokoremtn e.nosom ( « . “ B„le„ms et Croatos), ili po intonu semlje (U, piemena) u kojoj tlotiini emos ostvaruje svoju dr. Javnost (rex Dalmalimrum; mare nostrum d a lm a -

Množinski oblici etnonima (Hrvati, Bugari, Ugri, Vlasi, Srblji, Arbanasi itd.) za oznaku zemlje zadr- žali su se u Hrvata dugo u uporabi, čak do X V III. stoJjeća. Pokazuju to mnogobrojne potvrde, kao primjerice g. 1410.' po Hrbvatčh... dobri Ijitdc sc imenuju odb Bosne i od Hrbvatb i od Bnetka. . . g. 1415: na Ugre ili u Hruvate ili drugoj d e . . . g. 1433: Vlasi v Hrvatih... g. 1436: Hani Frankopan ban Dalmacije i Hrvat... g. 1446: Štefan TomaŠb kra\b Srblenib, Bosni ... Herbvatom . . . g. 1470: mnogim crikvam po Hrvatih i Dalmaciji . . . zapo- vidnik svega Hrvata ... itd.4 5

4 Elnonime, u pravilu, nadijevaju drugi, pa ih sloga i prilagođuju svojim gtasovnim sustavinia:X(U0/7d?0£, Croata, Horvdt itd. 5 Usp. Akademijin rječnik, knj. 111, str. 713; V. Mažu- ranić, Prinosi za pravno-povjesini rječnik I, Zagreb 1908— 1922, str. 407—414.

304 Etnonim Hrvati potvrđuje se kontinuirano i na ograničenom teritoriju Daknacije. Like, Bosne do Pive, južno od Gvozda po području koje ie ioš Porfirogenet u »De administrando imperio« naveo da j e u sastavu Hrvatske: od Liburnije na zanadu do Cetine na jugoistoku. Kraj oko Zadra. na prkn jer, joS g- 1527. zove se Hrvati. U krajinama koje su južnije od navedenog područja prevladava lik Slovinci (i = 0, a u onim sjevernije od spomenutog područja dolazi lik Slovenci (& =e)\ Na prostor^ starohrvatske države, i izvan tog područja, nalazimo sve do u X VIII. stoJjeće etnonim Hrvati ža oznaku zemlje kao npr. Blagaj na Hrvatih, te u narodnoj pjesmi:... pa ti zovi u Hrvate ravne/pobratima od. Hrvata Matu1.

Semantički n ije moguće u svaikom primjeru to- ćno razlučiti kad iik Hrvati valja shvatiti kao narodno ime, a kad kao ime zemlje Hrvata, odnosno hrvatske pokrajine (provincijalne Turske, Hrvatskog primorja, Vojne granice itd.). Nužno je ovdje istaknuti da se hrvatsko ime (za narod i zemlju) pojavljuje uvijek na teritoriju južno od Gvozda, a ne sjevernije od te granice. Takav način imenovanja naroda i zemalja prisutan je i u drugih slavonskih naroda. Tako se još danas u Ceha upotrebljava etnonim Chechi u zna- čenju »Ceška«. U Poljaka još žive prežici takva imenovanja: Chechy (= Ceška), Niemcy (= Njemačka), W?gry (= Mađarska), Wlochy (= Itaiija). Oni su ostali u uporabi jer se u XVI. stoljeću, kad takvi etnonimi postupno prestaju označivati zenilju, a oz-

~~Usp. P. Skok, Etimologijski rje^nik hrvatskmst ili srp- skaga jczika, I, Zagreb 1971, 690—692. ’ ARj, ibidem.~~

20 NASA rKl-ZIMl-NA „.u'uiu siuiu) narmlf. usvajnju imona ziinalja ,1,,,. ■h 0sm»va ili dniRi* tvorbc: Hohcnua, Cernumi„, Hiui&iria, Italia*, pa etnoniini u »"'inlja« u paralvlnoj uporahi. SluNu. jr d» dauas i u n i's n uporabnim otnoninuun Hnicn/MUvi (u zna- i'i'nju »MlctaOka«), u/. odavna postupno ukorjonjl- vanjc inu'iia Vctiecijti. Imr Hrratska ilola/.i u latini/.iranom tvhliku CV«. atia (P ‘W4) s otuoni'inoni Croatae/( roati; a oiula i u kroali/i'anon. ohliku Hrvaeija. narMnjcnu prr.ua l ilinskoin tVouftu, ili lalijanskom Croaaa, i to spo- radii'iki od XV. stoljoea: . . . MaliS kral Dahnacic i ftrvacic (g. 147*). Pi itljov hrvalski /.asvjrdor'cn jc od H a S č a n s k c plo^c g. 1 100: . . . Zto'hiiimir krah hri’Vathskh, vinodolskog /.akonika g. 1288:... r.ovn

,sr hrvatski malik, a vlaSki macurol, Islnrskog raz- viula i/. g- 1275: . . . pisaSc listi jczikom latiuskim i hrvackim itd., i to uglaviumi kao na/.iv jc/.ika, d29), o d n o s n o firvacka zcmlja u u p o r a b i do X V III. stoljcvfa. Tc.k tada po- javljujc sc cHptićno imc llrvatska.* 3. Likovi llrvat, odnosno Hrvatiu, potvrdcni su kao osobna itncna od XI. stoljcča: (/<’< ln diaj’o filio Chroatini10 ... ct>o Chrohati cnm fratre meo Lnth■ s t r a h o kao prczitnc

* K. Ziciholfer, () Pnrnlolnvch na/.vvach knijovv na -,v/-i oni/. -yjat-ija, in Symbotac pltitolORicuc iu lioncrcm WitoUii laszvcki. VVrodavvWarszavvtt-Kiakow l%8, str. 405. ' tlsp. ARj. III, str. 714. 10 Diplomatii'ki zhornik I, Zugroh \'M, str. 157 (iz «• 1076). " DiplomatU'ki zbornik I, o. c., str. 121 («• 1070), sli. 150 ((i„ 1070 -76). irtfoviVv'M Aupaniji m 1475V* i Urvaiht u i\r0;u\ O' N i • ..... Wft >kii" t)j t.,kvili ;iiilloponima poljiV,u umopi loponimi,

~~, i5lo su solu Horvatt \ lUnviitovrv u MciUiuui ju, firvtivv 'koil Siuj;i, llrvttti kml Tu/lu i KUuluju, llr K~~

11 jjuuiSujiMU Zanri'l’ii, ol.prilikr iu>.uijo ««| ilmiasuj«' H orm '«"skc’ i t's lt '> k<>.i°.i j"- puk- imo i/.voilono «ul Miiika llorvtu'tini, kako «,u so /.vali stnnovuicl sola H«)i'valA. Plnis'ki oblioi Hrvat'tini/Horvačtiiti zapisn- ni sii kao iinona soln m Hosui1' i kno prilično cVslo •o/.inu’, unlavnoni i/.van Hrvatskc. llpravo laino sli la i lakva pix’i/.inu'aia ra/.lo>jniin uiolivoni postanja i lakSo iilontiliikacijc. Sli^no jo i s pio/.iinoniinn /{obt/tjk' >i Hostnitic, koja su nuulu ina.jirokvouMiijin\ pio/.inioninia tijn'avo u Hrvatskoj,"' kao i prc/.iinona $,c,nt)c/Sri'im'C u Srbiji i sjcvornoj llrvalsikoj, l'ti

~~Ijiz, Pntji&vte ,al- " Ibilniaciji' 7 iul.~~

u AnltoponimijskiV nrivđa i/- iulviva Cn/manskoKiv kapti> la. Cuvn sc ti Zavoilu /.» jo/.ik, Zitp.tvlv. '*• Miltcu CirkovkS Intata tt tlvi\utskitn hrisovutiama, Novi Stul 1^83, 121. i» jtulcK »n/cMccr, sltowing plncc unmcs on 1 : UX)AXW nmp. sctics. YlKiOSl.AVIA, vol H A( Cairo l°44, sir, 373. i 384. l* P. Skok, !h>lcli sc katki.ui Inkvim topontmimn, ilnlckim oil luvnlskih /vin;t Ija, trn>ili ctnii'kc populacijc po l:.piru, IVlopouc/.u, Ktclv itd., Mo jc nc/unnstvcno i, tmiavno, uctoCno. luđcx gu/.cllcer# o, e.( stt. 384. u l*?ksik prtzitnaut SR Htvufskv (tnvMnu i V l’utuiu'C i 1*. AiuutnoviO), Za^rch 107(>. snlv vvh c. w /zrA..viA. ptfzimctta, o. cM snh vikc.

20* .307 »lcverne Hrvatske. na 4 Na veliku odnosno na cje- cjeWupo«n k»J'“ v8ke'SjSnju Slu.u-ii«. ,'’rv!‘“'l“' lokupnom prostoru i^ X žilo i u »rcdnjovjckov- nacionalno ime mje se uvnj^ nim vrelima n.|e eten^ ^ la ^ Ta je pokrajma kr J 92g) postajale su ođ- ređene politićke poveMn * i»to“ 7natnc r‘kon’ trgovm- Hrvai' »kom- Poznate su u u XIII. »toljeću. ske i prometne veze t pMlije,

~~1 1 "Sfcjlavoma ’■ to£Ci i s~~

“ •fc 'lilU £ . Itoriuu,' ' pretp'/.u,'*« h" * ' ,k- . " T f '" ’; snt kAiiževDDstL Sr^dia slavics hun^artca XXV, Akadćmuxi Kiz&j. b’Mlzpe%t 1979, *tr. 219. i d * *;%p npr i%pravu Anđri>c II. iz *. 119?, /igrcbs>ć»c/>;ft bttkupu a M i»vodi; tam Jfun&tnt quam seu Sctevi:.. , ili S taiuta captiidi yxfiruhxen*A% uiet, XIV, gdic vt oavođi__ vtfte m ttlevko wei vrjcatur 1, K> Tlcat Ć3č, P'/vtjcsm tpomemct zAZrzbaćVe hakuptfe, II, «T74, «r 31. r ic, Zett, Zur Oe^chkbte de% Kroatenna/nrm. bch**«v Bettrd&e ?j*m VIU. InurnattrmaLm SlaviMenrs/n- uooraba općc* *lavcn*kog imcna a i rn kao Slavcri«, i^dnako kako jc to (x.%Ui ćiriila Vcnecija za Mrvatc nTjugu (Ualmati, Ualmatini, Schiavoni i *1,), Iz Slavoriijc optiri//rn jcziku, i/. A jgg »e jaanr/ razlik-uje hrvatkk»/ i njcg//vo vlovcn- *ko (' kajkavakoj imc. U »Kroriici« A, Vramca 157S, iie da jc spravljena slovemkim je?Jbjm, On razli- Wiie imena zcrnaija (na Urvateh i na SU svenich ) i jjjjgna naroda (Vogri, Slovenci i H r v a t i). I. Pergoiić 1579. prcvodi mi sUrvemki je7.tk te razlilcujc h//r- vatski i slovenjski orm%, N. Krajaćeviću je g. 1651: ctrkva mgrebaćka slovenska. J. Habdelić g. 1670. piie »Uikcvjnar ili reći slovemke* ( - kajkavkke), t* razlikuje slovenski i hrvatski narod,a Sjedinjavanjem hrvatnkim imcnr/m južnih lirvat' *kih pokrajina »a Slavonij//rn rrntajc u drugoj po- lovici XVII. *U/ljcća za Zrinakih i Frankopana, koji fu i *vojim po*jcdima od Scnja do Cakovca ukljući- vali hrvauki jug 1 ajevcr, oaobito u litcraturi i jeziku, koji komplcka problema ukJjućujenv/ dana% u ozaljtki krug. Tako *e u *Putnom lovaruiu• Katan- ne Zrinvlcc (Venccija 1661) nav»xii kako je to djcLf/ « nimikoga na hrvacki jezik iuomaćeno i tpravljc- fto, a bsuaovac B, Mik/vcc iz Mcđimurja g. 1664 u

trcu m Zagreb und Ljubljana, Scpteosbcr 1V74. Vcr Pcte* Un*. Bern 197*, %tr. 2*3—293. * VkJi p//tvrđe i litcraUiru u »-itp.a.i .u^.cdcnoj u pret- hodDoj btijciki, »tr 292- 309 molitveniku »Dn5ni vrt« naziva prvi put kajkaviski jezHk hrvatskim*. Tek povlačenjom Turaka od kraja X V II, stoljo- da širi se hrvatsko iirne i na Slavoniju upravo iz Za- greba kao iradijacijskog srodišta tzv. civilne Hr- vatske. 5. Znači li nepostojanje hrvatskog imena za narod, zcmlju i jezik u Panonskoj Hrvatskoj duista da je ona bila naseljena slavcnskim življem koje nije uspjelo učvrstiti svoje etničko ime? Jc li doista kod njihovih susjeda, Mađara i Slovenaca u prvom redu, bilo nopoznato hrvats'ko nacionalno imc za .taj »bezimeni« puk u savsko-dravs-kom međurjcčju, a kod njega samog nerazvijena svijest o pripadnosti hrvatsfkom etnosu? Na ta pitanja odgovara prezime Horvat i prezimena u vezi s njim. Prezime Horvat, spomenuto je na počelku, sa 20714 nositelja kudikamo je najbrojnije hrvatsko prczime. Ono je bilo najbrojnije hrvatsiko prczimc i u prošlosti. I što je osobito važno: rasprostranje■ no je isključivo na kajkavskom području, odnosno na području nekadašnje Slavonije. Nemanje je va- žno da je Horvat i njegova inačica Hrovat najfrekventnije prezime u SR Sloveniji i jcdno od najfrekventnijih prezimena u Mađarskoj. Njegovo porijeklo gotovo je isključivo etnonim- skoga postanja24. Od oblika imena Horvat, strukturalnim sufiksom •ić za tvorbu prezimena, tvoreno je prezime Horva- tic sa 2.800 nosatelja, a rasprostranjeno je po Hr-

~~a R- Zett, o.c., 293. Usp. Istvdn Kniezsa, A magyar nyely sildv jovevč nyszavai 1/1, Budapest 1955, str. 218.~~

~~310 vatskom zagorju, u okolici Samobora i Jaskc~~

“ Usp. Začasni slovar slovenskih priimkov (urednik akaH, F. Bezlaj), tzd. SAZU, Institut za slovenski jezik, Liublia- na 1974, 208—209. i 212—213. * Vidi ARj III, str. 713. " P. Skok, Etimologijski rječnik, o. c., str. 690—692. Cadastre national de l'Istrie d'aprćs le recensement ®ctobre 1^45. Supliment: lndex patronymique, Sušak 1946, str. 61. i 62.

~~312 6. Već sama potvrda hrvatskog prezimena etno nimskoga postanja u kraju za koji se utvrdilo da se onamo gotovo nulenij nije rabilo hrvatsko ime~~

i » 56 *7 ° ^ °nfje U PUku niJe Postojala' svijest pnpadnosti hrvatskom etnosu — značila bi mnogo. Prezime Horvat i druga prezimena u vezi s njim onamo su ne samo naša najbrojnija prezimena nego su ona tamo vrlo rano i vrlo obilato potvr- đena. Iz bogatog arhiva nekadašnjega Čazmanskog kaptola, koji je jurisdikcijom obuhvaćao sjevem u Hrvatsku, ekscerpirana je vrlo obilna antroponimii- ska građa, koja se čuva u Zavodu za jezik u Zagre bu. U toj su građi prezinaena Hrvat i sl. potvrđena od XV. stoljeća, što je za prezimena rano razdoblje M Ona su dakle postojala i mnogo prije Tndentskoga koncila, kad se m noga prezim ena stvaraju. Ona su autohtona i po narječju svojih nositelja. Svako pravo prezime ispunjava tri uvjeta: ono m ora biti stalno, nepromjenljivo i nasljedno. Upravo prezime Horvat s tolikim brojem povijesnih potvrda na istim lokalitetima gdje ga i danas nalazimo pokazuje svoj dugi povijesni slijed i stalnost svojega lika. Njegov sadržaj, upravo u pomađarenom liku, dokazuje da je svijest tih političkih vladara či- ja je civiina i crkvena uprava izbjegavala hrvatsko ime, biia načistu kojemu etnosu taj puk pripada kad ga je najbolje, jednoznačno i brojno, i u S W mji, 1 u Mađarskoj, i u Sloveniji mogla identificirati etncmimskim prezimenom Horvat i prezimenima od njega izvedenima.

~~ta SimUnOViĆ' Razvitak im^nske formule u Hrva- ’ 0nomast™ jugoslavica IX, Zagreb 1982, 28J-292. NAPOMENA~~

Članci o prezimenima iz I. dijela ove knjige bili su objavljeni u prilično izmijenjenom obliku u rubrici K orijen i iz p re z im e n a u mjesečniku FOKUS od 1. srp- nja 1980. do 3. ožujka 1982. Članci iz II. dijela djelo- mično su prerađeni radovi, i >to: Pomodna osobna imena i njihovo ponašanje u jeziku, Jezilc, XII/5, 1964. Društveni aspekt onomastičkih istraživanja u Hrvat- skoj, Makedonski jazik, X X X III. 1981/82. Zbornik radova o šezdesetoj godišnjici života akad. B. Ko- neskog. Razvitak imenske formule u Hrvata, Onomastica ;ugo- slavica, IX, 1982. Zbomik radova o sedamdesetoj godišnjici života akad. F. Bezlaja. Najbrojnije hrvatsko prezime Horvatt Zbornik za narcb dni zivot i običaje juznih Slavena, XLIX, 1983. Zbor- nik radova o sedamdesetoj godišnjici života akad. A. Mohorovičića. KAZALO PREZIMENA I OSOBNIH IMENA U PREZIMENIMA*

A -ak/-ek 90, 136 Alaga 79 Abadžić 190 Alagić 79 Abdulkalimović 190 Alajbeg 18 %c 18, 27, 63, 134, 137, 296 Albanac 63 -ac/-ec 134— 135 Alba 34 -ac (-ec/-c) 136 Albert 66 Ač 189 Albreht, F. 86 Ać 189 Alekseev 77, 287 Adam i Eva 233 Alerić, D. 168 -ades 287 Alfirević 18 Adolf 268 Ali- 79 -ak 27, 94, 295, 296 Ali 80 Adrovac 102 Ali, M. 79 Adrović 101, 103 Aliaga 79 Agata 18, 38, 259 Alibegović 79 Agg 189 Alihodžić 79 Agt 189 A lija 79 Agić 38 Alipašić 79 Agnes 272 Aliyy 79 -ago 287 -ain 287 Aljinović 79 -aitis 287 Am broz 22 -aj 82 Amerika 32 Ajduković 19 Ana 18, 37, 38, 252 Ajko 177 Andersson 167 -ak 27, 94, 295, 296 Andrassy 82 -ak 287, 295 Andrašić 137 ^ 54' 55' ^0' 138' 14: Andreas 101 Andreevski, P. 179 su^obiađene S kurzivnim brojkama podrobnije Anđrija 28 ArtemLs 277 Andri jaševci 135 Arzona 45 Andrijevci 135 -as 91, 297 Andro 101 Asanović 59 Andrović 101 Atanas 66 Ane 38 Augustin 66 -'ane 272 Avram 66 Aneta 38 Angelus 128 Anica 37 Aničić 37 Đ Aničin 37 Anić 18, 37 Baba 153 -'anin 297 Babac 123 Anita 38 Babaja 152 Anka 38 Babajić 152 Anne-Marie 279 Babajko 152 Ante 28 Babamarta 153 Ante Marinović-Uzelac Babaroga 153 Babec 153 302 Babić 150, 153 Ante Pivalo 233 Babić 22, 153 Ante Topić Mimara 302 152f Babić 152f 153 Ante Tresić-Pavičić 302 Babin 153 Antić 22 Babinski 153 Antigona 232, 239 Babnik 153 Antoš 86 Babo 152 Antun 259 Babodundić 153, 230 Antun Branko Šimić 300 Babojeb 121, 283 Antun Gustav Matoš 300 Babojić 152 Anzul 128 Babomilić 153 Anzulović 128 Babovac 83 Anže 128 Babović 22, 152 Anžek 128 Babuder 24, 121, 153 Anžić 128 Babunjić 153 -ar 233, 296 Bačac 192 Arambašić 51 Bačaj 192 Arap 58 Bačak 192 Arapin 58 Bačani 192 Arapinec 58 Bačić 192 Arapov 58 Baćina 192 Arapović 57, 58 Bačko 192 Aras 290 Baće 22 Arbanas 30, 56 Badaga 291 Arctej 233, 239 Badessa madre Antoma Arižona 46 233, 240 Arkun 233 Bajdo 28 Amautin 312 Bakić 22, 135 Amautović 25 Bakmaz 69 Bakonja 73, 105 Batinci 135 Batinica 22 B S t . M J ) " Batinić 22 galenović 86 Bato 221 Balota 28 Bedrina 23 Ban 286 Begović 18 Banda 46 Begunce 135 Bandur 110 Bčla 34 Barikard 155 Belamarić 230 Banovac 134 Belić 35 Banović 8 Belić, A. 262 Banovci 135, lo l Belosava 35 Baniakov 150 Belzebub 225 Banjeglav 209, 214 Ben 287 Bara 103 Benac 138 Barac 203 Benchak 138 Barac 26, 137 Benčak 138, 287 Barac, Antun 138 Benčec 138, 139 Baranyai Bene 138 Barbara 103 Beneci 139, 306 Barbarić 103 Beneda 138 Barbić 22, 162 Benedictus 138 Barek 34, 103, 177 Benedikt 66, 138 Barica 103 Beneš 138 Baričević 103 Beneša 138 Baričić 103 Beneto 138 Barić 103 Ben Hur 287 Barićeva, Giga 35, 179, Benito Floda von Reltih 233 240 Barišić 137 Benko 138 Baro 137 Benkovci 135 Bartholomaios 137 Benzija 123 Bartholomeus 137 Benja 138 Bartulica 85, 189 Bepino 251 Bartulić 22 Beravci 135 Bartulović 27 Bcrigoj 17 Barunić 18 Berioiovci 135 Basariček 27 berloša 86 Bastaić 112, 113 Eevilacqua 24 Bastaja 112 bez- 23, 24, 122, 191, 210 Bastajić 112 Bezjak 122 Bastalić 112 Bezlaj, F. 160 Bastašić 112 Bezroćlnik 24 Bastiani 80 Bezruk 23, 29, 191 Bastijan 80 Bezub 23 Bastijanić 80 Bezuh 210 Bašica 81 Bezumić 122 Bašić 51, 80, 81 Biba 277 Bolat 49 Boledrugo de Tugari 282 BiOica 136 BoUca 35 Bićić 105 6 Bolonia 123 Bicaiuć /,7a Bibća.mć ^6 Bona 34 Bijedić 18 Bor 23, 127 Bijelac u Borinci 281 BijeiJĆ 23 Borislav 47 Borivoj 47 Bili 27.3^27 Bilak 295 Boroje 47, 48 Bilas Borojević 47 BilČa 35 ^ Borojevići 48 Bilić 19,23,35, 26o Borota 86 Bilokosić 1/ Borovnica 136 Bilopavlovići 32 Bosanac 25, 59, 136, 307 Biluš 23 201 Bosiočić 127 Bincoia 138, 2Vi Bosna 202 Biogiadić 14a Bosnić 25, 57 Bisi 272 Bosnjak 16, 56, 59, 143, Bišćamć 146 295, 307 Bišćević 145 Bošniakovdć 25, 202 Bizumić 122 Bou 105 BiŽa 271 Bovari 105 Bielajci 135 Bovero 105 Bjelas 197 Bovetto 105 Bjelica 23, Božac 296 Bjelobrk 23 Božiček 27 BJandr, V. 25V Božić 27 Blaškova 288 Božićevdć 27 Blaškov 288 Božićna 35 Blaznik 296 Božddar 141 Blaž 113 Božidarka 181 Blažek 85, 86, 136 Biažeković 85 Braco 166 Bradić 23, 226 Blažev 25, 151 Brahms, J. 86 Bnetić 56 Braje 165 Bo 105 Bogdanica 85, 200 Braicc 165 Bognar 110 Brajević 165 Bogner 110 Brajica 165 Bogobojša 17, 29 Brajić 165 Bogoljub 186 Brajilo 165 Bogoslav 141 Brajko 165 Bogumil 141 Brajković 22, 165 Bogumir 268 Brajo 165 Bohemus 114, 282 Brajović 165 Boi 105 Brajša 165 Boja 177 Brajuha 165 Bojan 266 Bralić 22

320 praiiimir17' 220 Bui 104p 105 Branka 233 Buiac 104 Bujak 104 g S J S i l 6 4 Buian 105 0 ratanić 22 Bujančić 104 Bratanx3Vićl64 Bujas 86, 104, 105, 271 Bujić 104, 105 »**^ 6 4 ’ 164 Bujinac 104 Bujko 105 % * $ * % • i « . i « . Bujmir 105 Bratiniir Dlamocianin Bujo 105 Bujol 104 Bujslav 105 BnS®Bratković v 4164i’648° Bujša 105 Bratok 164 Bulat 49 Bratol.iub 266 Bulatov 49 Bratonožići 32 Bulatović 49 Braton.ia 164 BuLimbašić 194 BratoŠ 164 BuljubaŠić 193 Bratošić 164 Buljumbašić 194 Bratovic 164 Buna 34, 35 Bratuša 164 Bunjevac 25 Brčić 226 Buo 105 Brđar 48 Bura 293 Brdarić 48 Burbur 89 Brečko, Jcnez 282 Burburan 89 Brešćak 56 Burin 151 Bribirsk 282 Burniaz 69 Brižita 277 Butadeo 121 Brodarac 109 Ružinski 31 Brodarić 109 Bbnetbci 139 Broz 22, 86 Brozović, D. 251 Bruno, G. 86 C Bu 189 Bubreg 208 Cagalupi 121 Bucefal 248 Cacaunti 121 Bucefaiija 32 Cajzek 120 Budak 22. 104 Cajzler 120 Cap 193 Budimac 137 Capać 193 Budimlić 145 Capak 193 Bue 105 Capalija 193 Bugar 56 Capan 193 Bugarčić 25 Capanda 193 bugarin ('vrtilar,) 25 Capara 193 Bugarski 25 Capić 193 Đui 104, 105 Car 129

21 nasa prezimena 321 Carasio 71 Cincarić 56 Carević 145 Ciprijan 28 Carić 129 Clara de Botono 284 Caroselli 71 Cotić 29 Carusi 71 Crepulja 49, 50 Caruso 71 Cresimirus 304 Caruso, E. 71 Crisanio, G. 15 Carusone 71 Crjenko 23 Carusus 70 Crkovnjak 295 Cassianus 268 Crljenak 139 Cassius 268 Crljenković 139 Cassius, B. 15 Crmničanin 202 Cassius Clay 80 Cmčević 23 Catarina 40 Cmec 58 Ce 189 cmi Moro 58 -ce 135 Crnić 23 Celer 221 Cmko 68 Cerovnik 205 Crnković 58 Cesarec 129 Crnobori 58 Cesari, sudac 282 Crnobmja 23 Cesarić 129 Cmogaća 22 Cestar 109 Cmovršaniin 206 Cesitarić 109 Cronia, A. 172 Cestnik 109 Grosso 291 Cetina 202 Crvenjak 139 Chaterine 40 Cvika 251 Chechi 305 Cvita 34, 35 Chiara 41 Cvitan 290 Chroatin 306 Cvitan, V. 292 Chudina 283 Cvi'tić 34 -ci 135, 281 Cvito 34 Cienkowski 287 Cvjetan 268 Cacerar 124 Ciceron, T. M. 124 Cicvara 124, 125 Cdcvarić 124 Č Giglar 109 Ciglarić 109 Čamgi 233 Cigler 109 Čauš 22 Cik 125 Čaušić 18 Cikač 125 ČavaTkapa 122 Ciko 125 čavčić 50 CiEkoja 125 Čavić 50 Cikojević 125 Čavići 51 Cikojić 125 Čavka 50 Cikovec 125 Čavo 50 Cimermančić 109 Čebanov 150 Cimermainović 109 Čedo 114

322 čedomil 114 Crepnjak 49 Črepić 49 čeh Črlenec 139 čenak 113 Črljenko 139 čehac l l J Črmak 139 Cehko 113 čehov 77 Črmnik 139 CehovMi us Črneha, brašćik 282 lj-5 čm ko 23, 58, 68, 266 Cehun 114 Čmomerec 135 -cek 295 Črnota 58 Celak 209 Črnja 19, 30, 68 čelar 290 Čubrijan 28 Ćelarevac 29U Cučković 121 Ćelanić 209 Čudomirioi 281 Ćelebić 209 Čule 210, 213 čelebija 209 Čuilić 210 čelin 209 Čulin 137 Ćerček 55, 173, 295 Čuljen 210 Ćermac 140 Čuljić 210 Ćermak 140, 139 Čuljko 210, 213 Ćenmak 139 Čutura 22, 104, 229 čermenek 140 Čuvalo 24 čermenšek 140 Čermelj 140 Ćemohlavek 23 ćemomerec 201 ć Čemomerci 135 ćesmički, I. 31 Cešiguz 121, 213 čaće 152 Češko 113 Čarina 41 će&ković 113 Ćelić 24 Četrtek 159 Ćelo 24 Čezmurec 25 Ćesedžija 116 čdčak 23 Ćes-ko i 16

324 Dobrala 35 Dominiko 146 Dobre 34 Dominkovec 135 Dobrrca 35, 36 Dominković 146 Doriiić 35, 38 Dominus 147 Dobrić 27, 35, 37 Domitar 67 Dobrojce 135 Domo 147 Dobronia zeo Donjerković 187 D o b r o s ila 33 Donko 147 Dobroša 35 Dotnnar 249 don Quijote 31, 42, 232, K S l 205 241 K m n Platihlebi 282 Dopržen 24 Doda 191 Dora/Dorka/Dorica 181 Dodid 191 Dorčić 180, 181, 182 Doclig 2?2 Dorčić, Tito 182 Dodigovac Dorica Krupićeva 182 Dodiš 191 Doričić 181 Dodo 191 Donić 181 Dodoja 191 Dorini 181 Dodomir 191 Dom 127 Dodoš 191 Dorner 127 Dođovit 191 Doroteja 181, 182 Dojč 312 D'Orsi 229 Dojčić 211 Dositej 67 Dojkić 211 Dosta 178 Dolanc 72, 136 Dostal 178 Dolenc 25 Dostana 178 Dolinar 25, 296 Dostanić 178 Dolores 276 Došen 86 Doma 146 Dragan Tilstioossa 282 Domagoj 17 Dragaš 296 Domazet 22, 161, 162 Drr.gaš Toljajna 284 Domazetović 161 Dragi 273, 274 Dombac 82 Dragić 85, 143 Dombi 82 Dragićević 27, 85 Dombaj 81, 82 Dragna 35 Domc 90 Drago 143 Domenego 146 Dragočaj 200 Domenic 147 Dragoljub 186 Domenika 268 Dragoslava 35 Domeniko 147 Dragoša 35 Domica 146 Dragošić 35 Domičić 146 Dragota Vlčinić 283 Domić 70, 146 Draguna 35 iDom'ić/Dćmić 147 Drakul 132 Dominicus 146 Draško Dlgonjić 283 Dominik 66 Draža 35 Dominico Magica 282 Dražić 143 325 Drenko 126 D'Urso 229 Drenovac 23, 126, 127 -duva 250 Drina 204 Duvalo 73 Drnas 126, 127 Duvnjak 25, Drnasin 126 Dvanajščak 160 202 Drnbaba 126, 153 Dvornik 22 Dmesina 126 Dvomilković 22 DrneŠ 126, 127 Dvorski 297 Dmetić 126 Drnić 126, 127 Drobac 212 Drobec 212 DŽ Drobina 23, 212 Drobni 212 Džan 196 Drobnić 212 Džano 196 Drobny 212 Džeki 274 Drobnjak 212 Džibić 237 Drobnjaiković 212 Džibo 237 Drobo 213 Džibovina 238 Drža 290 Džimi 274 Drže, M. 86 Džoni 273, 274 Držić 79 Džore 196 Držislav 17 Džugašvili 287 Dub 293 Dubravčić 115, 127 Dubravka 234, 268 Đ Dugački 24 Dugošija 210 Đerđ 197 Duje Renđić-Miočević Đerđa 197 302 Đokić 196 Dujmov 137 Đoko 196 Dukljanin 31 Đolo 196 Duma 146 Đolović 196 Dumbović 82 Đorđe 196 Dumica 85, 146 Đorđić 196 Dumičić 146 Đorđiije 196 Dumić 146 Đorđijević 196 Duminig 146 Đorgo 196 Dumitar 67 Đorgović 196 Dunaj 204 Đuka 234 Dundić 22, 152, 162 Đuka Begović 233 Dundo Maro je 233 Đuko 196 Dundović 162 Đukan 196 Dunja 43 Đukić 196 Dupan 213 Đulo 196 Dupalo 213 Đurac 27 Duridanov 287 Đurak 196 Dumovo 287 Đuran 196 326 nuranci 135 F puras 196 purđe 196 Fa 189 JJurđen 196 Fabianus 83 Durđija 196 Fabdjan 83 Đurgo Fabijanac 83 j)uxinovic I j i Fabijančić 83 nuro 27 Fabijanec 83 Đurok 196 Fabijanić 22, 83 Ouroka 196 Fabijanović 83 Fabijevac 82 Fabius 83 Falkner 54 E Falkoni 54 Faraguna 193 .ec 18, 27, 143, 272 Farkaš 15, 269, 297 Ehl 189 Fate 177 Flc 189 Faust 232 S 27, 95, 141, 241, 295, Fedor 182 311 Fedora 182 -eka 95 Fedoran 182 Ekl 189 Fedorovsky 182 .el 140 Ferma 178 Eii 272, 274 Feručo 268 Emanuel 140 -fi 268, 287 Emin 28 Filin 287 -enda 250 Fdilip 250 -eo 268 Fiilip Latinovticz 233 Er 189 filius Petrage 288 Erac 134 Ergegović 59, 223 Firentinac, N, 31 Ergić 223 Fištarić 109 Erić 134 Fišter 109 Erjavc 136 Fdšterek 109 Erkman 64 Fištrović 109 Ero 114, 233, 234 Fitz 287 Erstić 59 Fitzgerald 287 Ervaćanin 59, 60 Fjodor/a 182 Eržišnik 205 Flacius Illyricus 15, 282 Ester 276 Fleischer, W. 289 Flieder 15, 269 Estonac 63 Floiujan 268 Eta 272 Fo 189 -etina 250 Foča 200 *ev 27 Fočak 25 Evgenij Onjegin 233 Forenze 61 ■ević/-ovi'ć 18, 85—87, Forenzić 61 145, 230, 268, 295 Foretić 61 •ez 287 Formino Platimissa 282 327 Gjađrov 272 Franić 22, 188 Frankel, E.114 Gjivoje 44 Frankopan 15, u i Glad 18 Franjo Horvat Kiš 302 Gladikosa 121 Fredi 273, 274 Glamočlija 25 Frdhlich 15, 269 Glav 209 Fuchs 15, 269 Glava 208, 279 FuČak 136 Glavač 208 T?. « / S Glavaćević 208 Glavak 208 Glavan 23 Glavanić 208 G GlavaŠ 69, 213 Glavašević 209 GaberSek 171 Glavašić 209 Gabi 276 Glavati 209 Gabričevdć 140 Glaveš 213 Gabrić 137, 140 Glavica 209 Gabrijel 140 Glavičić 23, 209 Gabrijelić 140 Glavić 209 Gabriielćić 140 Glavina 23, 69, 73, 209 Gajski 297 213 Gala 222 Glavnik 214 Galac 137 Glavočević 23 Galeš 222 Glavosek 209 Galeša 17, 222 Glavunić 283 Galešić 222 Glavurdić 209 Galetić 222 Gligo 290 galijot Ilija 233 Glog 170 Galijotović 15 Glogač 170 Gal.in 222 Glogdći 171 Gallicus 282 Glogolja 171 Galo 222 Glogoški 170 Galogaža 222, 223 Glorija 242 Galon ja 222 Glogovac 171 Galović 222 Glogovec 170, 171 Garbašić 283 Glogović 170 Gastrapeli 52 Gazibob 22 Glogovski 170 Generalać 18 Glogovszky 171 Georgiev 287 Glogovšek 23, 170, 171 Georgij/Georgije 196 Gložić 170 Georgijev 196 Gložići 171 Georgijevski 196 Gložinić 170 Gećrgios 196 Gluhak 30 Georgius Dalmata 282 Glušac 30 Giknni 196 Gmitar 67 Giga Barićeva 35, 179, 233 Gobac 24 Giovanni 96 Gobnik 210

328 Gobovšek 210 Grdan 30, 89, 267 Grdenić 29 Grdić 24 Goge 291 Gregov 151 Goić 148 Greta 42 Goia 35 GojčjcaJ5 Gretić 42 Grgur de Nona 280 Goiić 248 Gojivoj 148 Grgurić 22 Gojmir 148 grk (’trgovac') 25 Gojoa 35 Grk 64 Grkljanić 226 ^js^ića. Mile 35 179 Grković 25, 64 G o js la v 17, 14o, zoU Grković, M. 36, 224 G o js la v a 35 GrlaČ 210 Goloritec 213 Grlaš 210, 213 G o n d o la 290, 291 Grle 210 G o r a n in 115 Grlica 211 G o ra id ca 42 GriLičić 211 G o rd a n a 233, 243 Grlić 226 Goriguzica 121, 213 Girlj 210 Gorjanović 25 Grljak 210 G o r n ja k 25 Grljan 210 G 6 sp e 183 Grljević 211 G o s p ić 183 Grljo 213 Gospoda Glembajevi 233 Grljuš 213 Gospodnetić 18 Grljušić 211 Gospođa Sabina 233, 243 Gross 69, 127 Gottfried 268 Gruba 35, 177 Govedić 105 Gruban 266 Grabar 23 Grubena 283 Grabovac 25 Grubić 35 Gračan 31 Grubiša 24, 29, 280 Graćanin 31, 297 Grubišić 24 Grada 35 Grubula 35 Gradačević 145 Grža 17 Gradin 17 Gubac 14 Grande 69, 127 Guban 210 Grandes 127 Gubec 210, 272 Grandeso 127 Guberina 28 Grandić 127 Gubica 210 Grandini 127 Gubić 210 Grandis 127 Gubina 210 Grando 127 Gumay, filius 280 Grandov 727, 151 Gundulić 28 Grašo 296 Guzan 213 Grbac 29, 136 Guzanović 213 Grbić 17, 24, 29, 30, 226 Guzardo 213 Grbin 151 Guzej 213 329 (iu/ic 213 Miirnmijti 5/ (rii/mn 23, 213, 220 Mnnmvićni' 1/5 Guzo^ul 213 Mariisovlč 290 (Ju/oric 213 MnrnAič 129 Gvoziloit 49, 268 Marlo 129 Gvttzilonov.iif 49 Mmrlovio /29, 172 Ilus 214 llnsaunKiinicn 35, 233 MnvrOnolv 295 II Mcdcrvnry 82 Mcrnkk\s 244 HiuNitiifHnii 287 I lcmkJo 233, 244 llniiur 10 2 (M)cmcKUjn 134 Hmlcr 103 (M)civcKovnc 133 llnilorldu 103 (H)crccKović 134 Mmtonitnin 103 llciviKonju 134 Matlonvr 103 llorKcSić 223 Mmlru 102 UorKc&ić, I. 223 Mmlrns/ok 102 HorKović 223 KI;uLix> 1 0 1 , 1 0 2 (M)cro 134 Hudmić 103 llcMvog 133 Miulix>s/t'k 102 lliitlcr von Acloli' 241 Hmimvnc 1 0 2 Hlap 18, 117, 280 Hmlmviđ 101, 102, 103 KlUipnc 118 Ihulrvs 1 0 2 Illapdć 117 hmlži 190 Hlapcc 117 Huilžić 119, 190 lllapon 118 Hmlžitnchmodalijić 190 Hajdnr 102 Hlapojc 118 Hnjditrhodžić 102 Hlapotn 118 Hnjdurov 102 lilapotić 117 Hlnpov 117 Hnjđomvić 1 0 2 HajdicM 287 Hluvnti 214 Hnlabuinič 290 lUubinu 73 Holeer 115, 121 Hnmid, 1 1 . 8 6 Mnmitii 32 llolzcr 116 Hamiz 102 Horvuć 312 Hnmlct 232, 243, 244 llorvnćić 311 Mans 128 Ilorvat 25, 30, 59, 77, 167, Han/ 128 282, 302, 303, 310—313 Hujnza 123 HarvM 66, 312 Hnn/.ol 128 Horvntcc 311, 312 Hun£ 12H llorvuitc-k 311 Haužok 128 HorvatiĆck 311, 312 Mnn2vković 128 HorvmUć 25, 39, 310 Hunžcvučki 128 llorvutinčić 312 Hunžić 128 Horvntimmč 312 Hununhu&ić 51 llotn 35 Harambuftić, A, 51 Huttič 35

330 Itudi 88 Ilolinvu 20« llrabAk «» I liuliČ 8 8 llnibar .17, 266 Hmlić 88 llraba., crm.r.Mu 8« lliutiiun 8 8 Bmlisluv 8 8 HnibrJC »J llrabivv »/ Htultvik 88, 205 llra.vilov.c . oviui l‘> lltulo 8 8 Hiuloba 8 8 iK S*? .4 -J . »■' lhulolopcc 283 ’lrasU'. M. M Ikulolclnjak 8 8 11t’iistiiIS'Ki 82, 2v7 lludovcnnik 205 223. 224 lluđa 8 8 HrKa 223 Ituđan 8 8 Hr««r 223 lluđck 8 8 ll-rgau 224 lluđin 8 8 lliKOticJ 224 Butfo 272 Ilrgit? 223 Huko, V. 86 llraota 223, 224 lluimić 25 Ilrgovit? 223, 224 HumKairicus 282 llribar 48 llrkanovci 135 llrkman 64 303 I Hromac 68 283 -i 82, 268 Hromič 17, 24, 29, 191 Ibn 287 Hrovat 311 Ihn Saud 287 Hrx>vatin 311 ,ica 27, 43, 85, 136, 189, Hrunčcv 77/, 172 278 HrvatMč 311 4ch 268 Hrvućun 60 •icz 287 Hrvaćaiiim 59, 60, 311 -ič 295 Hrvat 60, 302, 303, 306, -ić 18, 27, 36, 48, 77, 78, 310, 313 Hrvatck 311 82, 87, 134, 136, 137, Hrvati 305 145, 151, 188, 222, 244, Hrvatin 25, 59, 60, 306, 268, 287, 290, 297, 310 307. 312 -ić (*-it-jo) 143 -lć (-ovitV-ević) 151, 294 ILrvalinič 25, 59, 60, 303 Hrvutović 60 -tićević 268 Hrvojc Vuikčič H. 302 •4ći 143, 144, 281 Hud 88 287 Huda 177 -i« 268 -itfgi 268 lludac 88 Iglić 109 Hudan 89 4k 205, 295 Hudc 89 U 189 Hudoc 88 llijaševei 135 Hudei 88 llijić 22 331 Illyricus, F. 15, 282 J lioČJd 31 -j 88 liovac 137 Jablanka 43 Im 189 Imanuel 140 Jablanović 23, 127 Imbre Futać 234 Jabuka 43 -in 27, 36, 77, 78, 135, Jačimović 124 221, 312 Jadranka 42 -ina 250 Jafet 245, 246 -inac 134 Jaga 18, 38 -inci 134 Jagačić 38 Ines 276 Jagata 28 JLriska 277 Jagatić 38 Jagec 38 Isa Istranin, Konzul 31 Jagica 38, 259 Ištvan 219 Jagičić 259 Ištvan, sv. 221 Jagić 18, 38, 78, 259 Iitvanić 219 Jagić 259 Ištvanović 219 J£gić 259 -iuk 287 Jagić, V. 39 Ivac 19 Jagićeva 259 Ivan 18, 28, 44, 96, 219 Jagićka 259 Ivan X X III 17 Jaglika 43 Ivan Galeb 233 Jagoda 38, 39, 43, 242 Ivan Goran K. 299 Jagodić 39 Ivan Mazuranić 68 -jak 241 Ivan Ronjgov 301 Jakaša 296 Ivana 35 Jakec 251 Ivana Đrlić 68 Jaki 24 Ivanci 135 Jakica 251 Ivanda 250 Jakić 69 Ivanec 135 Jakić-Cestarić, V. 36, Ivanić 22, 137 284 Ivaniš 296 Jakopin, F. 203 Ivanov 27 Jakovci 135 Ivanova, O. 36 Jakovina 251 Jalža 38 Ivanović 26, 27 Jamar 48 Ivec 19, 22, 27, 134 Jamarić 48 Ives 96 Jamometić 24 Ivetac 22 Jan 96 Ivić 18, 37 Jana 38 Ivić, P. 19 Janćak 139 Ivo 34, 79 Janec 177 Ivo Lola Ribar 299 Janek 34 Ivšić, S. 262 Janes 96 Ivulić 22 Janez 219 Izidora (Sekulić) 67 Jank 136

332 janko 139, 244 Josip Broz Tito 300 j J3eo Bonslavich 233, Jovan 19, 96 Jovandeka 250 janS> Polić Kamov 300, Jovanovac 134, 136 Jovanović 134 jankovac301 133 Jovićević 18 Janoš 96 Jože 234 janton *3* Juan 96 januša 296 Juanita 38 janže 128 Juba 35 janžek 128 Jubić 19, 68 janjanin 25 Judaeus 44 jasenka 43 Judeja 32 jasminka 43 Judita 233, 244, 245 Jasna 274 Jugovići 143, 144 Javor 23, 1^/ Juhan 96 Javorka 43 Juhane 96 Jazbišek 171 Jukan 195 j->ž- 44 Jukas 92 Jean 96 Jukić 196 Ječmenak 124 Jukićević 196 Ječemenica 124 Jukman 196 Ječmenik 124 Juko 195 Ječmenjak 124 Junak 89 Ječminek 124 Jimaković 89 Jekaterina 17, 40, 122 Junašević 89 Jela 277 Junc 90 Jelena 28 Junek 22, 89 Jelovac 134 Juničić 89 Jezerkić 203 Junić 90 Jezemik 205 Junk 90 Jezik 210 Junko 90 Jeziković 210 Junković 89 Jireček, K. 285 Juno 277 Jo 189 Junoša 90 Joao 96 Junuš 90 Johanan 44 Junušić 89 Johann 96 Jupiter 249 Johannes 44, 96, 128 Juppanus 44 Johansson 167 Jurac 27, 85, 134 John 96 Jurađ 196 Johny 96 Juraj 28, 196 Jonas 96 Juraj (Križanić) 68 Jonathan 141 Juraj Matijev Jonke 90 Dalmatinac 301 Jorgovanić 127, 269 Jura j Zeleni 197 Jorgovanić, R. 15 Juraković 196 J6sina 251 Juranac 196

333 Juranić 196 Juranko 196 Kaćuša 40, 122 Kadčić 27i Juras 92, 195 Kžtdić 106 Jurasek 196 Juraš 196 Kadiijić 106 Jurašić 196 Kadmenec 172 Juravić 196 KajbumšČak 234 Kalafunež 46 Jure 34, 195 Kalčić 26 Jurca 196 Kaileb 173 Jurćak 139, 196 Kalegari 68 Jurčević 85 Kalifornijac 46 Jure 34, 195 Kalivoda 24 Jurec 196 Kaloper 23, 127 Jurej 196 Kaloperović 230 Jurek 22, 195, 295 Kam/Ham 245, 246 Jurekić 196 Kamov 28, 245 Jureš 196 Kamov, PoLić, J, 245 Jurica 85 Kamov — smrfopis 233 Juričko 196 Kanižhc 145 Jurić 37, 195 Kapotanić 22 Jurićeva 36 Kapular 18, 187 Jurićka 36 Karabogdan 58 Jurina 195, 250 Karadža 23, 58, 130 Jurjavec 196 Karadžiić 23, 58, 130 Jurjec 196 Karadžić S. V. 130 Jurjev 15, 157 Karadžole 58 Jurjević 27, 36, 196 Karađorđević 58, 130 Jurka 35 Karaklajić 23, 130 Jurkić 196 Karaman 130, 292 Jurko 195 Karaman, I. 292 Jurković 196 Karaman, Lj. 130 Jurmanić 196 Karamarković 130 Juroč 196 Karamatić 130 Juroš 195 Karamehmedović 130 Jurošević 195 Karapešić 130 Jurša 196 Kairašević 130 Juršnik 196 Karašić 129 Jusufbegović 18 Karloviić 129 Juzbaša 194 Karlson 167 Juzbašić 193, 194 Karmela 277 Karmenica 277 Karolina 32 Karlo 129 K Karuc 70 Kairuđić 70 4ta 278 Karuza 70 Kaćić 79 Karuzić 70 Kaćići 32, 281 Karuzo 70

334 Karužac 70 Kirbajer 227 Kasarov W Kirjak 147 Kasarović 5/ Kiss 84 Kiš 24, 128 g S £ o & 57, 52 KiŠević 24 Klapac 118 K a s tro 51 Kastropeh 51, 52 klapac/hiapac 118, 206 Kastropil 51, 52 Klara 40, 41 Kašić 15, 79 268 Klara Asiška 41 Klarić 40 KašoKa!ić' 2682?8 Klarin 41 Kaštola 52 Rlein 84, 128 Kaštelan 52 Klemenčić 22 Ka&telamc 51 Klen 23 Kata 35 Klobučar 26 Katalin 40 Klobučarević 26 Katalimc 4U Klobučairić 283 Katarina 40 Klobuček 22 Katairina Aleksanđn jska Kljaić 17, 29, 191 40 Kljonak 127 Katarina Sijenska 40 Kmet 117, 293 Katarina Zrinska 309 Kmetić 18 Katharina 40 Knap 116 Katherine 40 Knapček 116 Katiči<$ 39 Knapek 116 Katičić, R. 262, 263, 308 Knapi 116 Katičin 39 Knapić 116 Katić 39 Knegić 91 Katinčić 40 Kneginič 91 Katnić 40 Knego 90, 91 Kaizimiira 35 Knez 91 Kaznac 176 Knezac 91 Kećanović 69 Knezetić 91 Kedman 172 Knezić 18, 22 Kedmen 172 Knezoci 91 Kerlessa, Ambrosiius 227 Knezović 91 Kha 189 Knežević 91 Kenedi 270 Knežić 91 Kenjo 73 Kniezsa, I. 310 Kerempuh 250 Knjaz 91 Kersmik 296 knjaz Miloš 67 Kesedžija 116 Knjaževac 91 Kesedžija, Musa 116 Knjažević 91 Keser 116 Knjego 91 Keserić 116 -ko 74, 135, 195 Kie 189 Kobiiiđ, M. 122 Kim 176 Koča 251 Kdrac 25 Koča 251 335 Kovačević 26, 32, 111 K&čić 251 303 Kočić, P- 237 Kovačiček 27, 250, 295 Kokeza 69 Kovačić 26, 32, 111 Kokotiček 27 Koviljika 43 KoJak 190, 191 Kozak 72 Kolaković 191 Kozak, Juš 72 Kolar 26, 109 Kozarac 25, 72 Kolarić 26 Kolenc 211 Kozarac, I. 72 Kolenac 211 Kozarac, J. 72 Kozairčanin 25, 72 Kolenič 211 Kolenko 211, 213, 214 Kozarčanin, I. 72 Koleno 211 Kozarić 72 Kolesar 26 Kozina 71 Kolesarić 26 Kozinc 72 Koluđrović 18 Koziinec 72 Koljenović 211 Kožar 16, 109 Komar 173 Kožarec 109 Končar 26, 109 Kožarić 26, 109 kćnčar 272 Kragujcvac 23, 136 Končarević 26 Krakul j 23 Koneski 297 Kiraljević, M. 116 Konjar 109 Kraljiić 121, 122 Konjarević 109 Kranković 129 Konjevod 24, 109 Kranjac 30 Kopilanić 156 KranjČević 25 Kopilaš 156 Kranjec 25, 56, 136 Kopilić 122 Krasimir 281 Kopilović 156 Krašići 281 Krbavac 25, 56, 202 204 Korana Krbavčić 25, 202 Trrf^nifnik 704 Krbavski 31 Korkut 131 Krcšimir 17 Korkutović 131 Krešimir III, IV 281 Kos 23 Krešimir, P. 280 Kosić 23 Krgić 223 Kosinoga 24 Krgotić 223 Kosmač 24 Krgović 223 Kosor 22, 28 Knivec 24, 29 Kosovac 25, 26 Knivobrk 23 Kosta Angeli Radovani Krivoglavek 209 302 Krivohlavek 23, 214 Kocnstaintin 251 Krivokapić 22 Koštan 290 Krivokuća 24 Koštanović 290 Krivošiijja 23, 210 Kotarac 25 Križanić 79 Kotrulja 123 Križanić, J. 15 Kovačevci 32 Križevec 135 336 Kuljiš 23, 212 Krlać225Krka 225 Kunica 35 Kuplcn 159 KrkaC 225 Kuplenik 159 KrJtaJ? Kupićić 229 KrkaŠ 2 . 226 Krldee 211. 225, 220 Kupljen 24 Krltlec. G.226 Kupljenik 159 Kuprešunin 295 KrklifL*26 Krkoč 2ZS Kurajica 189 Krković 225 Kurolac, M. 293 Krleža 226, 227 Kurjak 71, 147 Krleža- M- 227 Kurjaković 147 Krnia 281, Kurlani 233 Kroni ja. v. Croraa 172 Kuspilić 122 jCronja u U l /z Kušpilić 122 Krot 173 Kuzmainović 22 Krota 173 Kuznjec 111 Krotacz 173 Kuznjecov 32 Krothe 173 Kvaternik 205 Kroticz 173 Kyriakćs 147 Krstićcvić 78 Kyrillos 147 Krsto (Frankopan) 68 Kyrjelejson 227 Krstul 132 Kyz-taman 178 Kršnjavi 108, 174 Krunac 172 Krunija 172 L Krunković 172 Kruno(slav) 172, 221 Krupić 145 -1 132 Krupićeva, Dora 35, Labinjan 25 Krupićeva, Dora 35, 179 Labura 290 Krvatin 312 Ladimrirovci 281 Krvavac 45, 52 Lajtašić 211 Krznar 106, 109 Lakomica 296 Krznarcvić 109 Laktaš 211 Krznarić 106, 109 Laktić 211 Kubatov 137 Lala 114, 219 Kutić 211 Laloka 210 Kuk 211 Lap 117 Kukari 281 Lapaš 117 Kukec 211 Lapčani 281 Kukolj 23, 127 Lapčcvić 117 Kulat 212 Lapić 117 Kulonja 212, 213 Lasaneo 293 Lćska 73 Kulovec 212 Latas 91, 92 Kuljača 212, 213 Latas, M. 92 Kuijak 212 LateŠ 91 Kuijcš 212 Latić 91

22 NA&A PREZIMENA 337 Lise 126 L a t if 92 Lisić 126 L a t if ić 92 LisičaiT 23 Latin 30, 64 Lisinski 269 Latinčić 25 Li'sinski, V. 15 L a t in k a 64 Lisinskii u Pragu 233 Latinović 64 Liso 73 Lato 91, 92 Litviuk 287 L a t o š 91 Livačić 174 L a t o v ić 91 Livadić 269 L a v 102 Livak 174 L a v X III l^ Livaković 174 Laviola 185 Livija 176 Lazaneo Livnjak 25, 143 Le 189 Lo Grande 127 Lebar 211 Loda 248, 249 Leda 233, 246 Lodoviko 248, 249 Lek 114 LojziČek 250 Leko 290 Lokotar 109 Lelija 246 Lokvar 48 Lenjin, Iljič, V. 27, 270 Lokvičić 48 Lole 149 Leo 102 Leon 102 Lodica 149 Leonardo 102 Loiičin 149 Leone 102 Lolić 149 Leonides 102 Lolin 149 Lepa 176 L61o/L6Ia 149 Leskošek 171 lolč 149 Leskovac 136 Lončar 26, 109 Letica 85# 136 Loaičarec 109 Leto 146 Lončarek 110 Levac Križamić 283 Lončarević 26, 110 Levaćić 173 Lončarić 26, 110 Levak 29, 108, 173 Laret 276 Levaković 173 Lovorka 43 Lew 102 Lovrak 295 Ličima 56 Lozana 43 -iija 145 Lozamić 15 Lijić 23 Lozica 27, 85 Lina 247 Lozo 27, 290 4ina 247 Lubaš 73 lion 102 Lubin 73 Lipošinović 137 Lulbina 72, 73, 209 li/povac 23, 127 Lubinović 73 Lis 126 Luburić 73 Lisa 126 Luoius, I. 15 Lisac 23, 296 Lučdć 15, 79 Lisak 126 Lučić, J. 308

338 Madoraić 182 17 Maduna 183 LUJ ia 79 Madunić 182 iM a 24, 79 Madžar 65 Mađar 56 Mađarević 25, 56 Mađarić 25, 312 t £ l M. » » < « • Luketin 151 Mađer 65, 312 Magda 41 Lukić 78 Magdalena 41, 42, 242, Lupić 73 243 Lupis 268 Lutovac, V. 101 Magdalene 41 Lužanić 115 Magdalenić 18, 41, 78 Magdić 18, 34, 41 Maglajlić 53, 145 Mahnken, I. 291 U Majar 25 Ljevak 174.295 Majka Margarita 43 Ljevaković 174 Majkel 271 Malaguirsiki 137 Ljiljana 43 Malar 118, 296 Ljuba 34, 35 Malarić 119 Ljuban 186 118, Ljubušak 56, 207 Malec 84, 128 Lju bibrat 186 Malecki 84 Ljubica 186 Malenica 85, 128, 136 Ljubičić 186 Maleš 17 Ljubić 34, 35, 68, 85, 186 Malešević 128 Ljubić, Sime 186 Malić 128 Ljfubić, Pere 186 Malik 266 Ljubićević 85 Maiik, A. 86 Ljubislava 35 Mailinar 283 Ljubiša, Mitrov 186 Malinarić 283 Ljubivoj 34, 186 Maiinka 43 Ljubo 34, 186 Mdmić 152 Ljubomisl 186 -man 69, 130 Ljubomir 186 Manda 41 Ljudevit (Gaj) 68 Mandailena 41 Mandalanić 41 Mandić 41, 42, 141 M M andina 41 Mamdinić 41 Mac 287 Manduševac 42 MacCanthy 287 Mšne 140 Mačak 68, 73 Mani 276 Maček 55, 68, 173 Manić (: M&ne) 141 Maćešić 166 Manoilović 140 MadJena 41 Manon 275 Madona 183 Marčetić 137 22* Maretić, T. 284 Matešić 229 Margarita 42, 43 Mateiić 229 (Marga)Rita 146 Matić 85, 229 Marget 42 Matija 28, 34 Margeta 42 Matijašević 229 Margetiđ 42 Matijević 229 Margita 42 Matiša 228 Margitić 42 Matišenko 228 Margot 42 Matišev 228 Margotić 42 Matišin 228 Marica 35 Matko 85, 228 Marihna 34 Matko 85, 228 Marija 122 Matko, Janko 87 Marija iz Magdale 41 Matković 228. 229 Marijanci 135 Matok 229 Mšrin 27, 86 Matokić 229 Marin Držić Vidra 300 Matoš 85, 227, 228 Marinc 90, 136 Matoš, A. G. 14 Marin dvor 106 Matošec 229 Marinić 36 Matošić 85, 228 Marinković 272 Matthias 228 Marinov 137 Matula 229 Marislava 35 Matulić 229 Mark-Antun Dominis 300 Matulović 229 Markantun D. 300 Matun 229 Marko 28 Matuš 229, 296 Marko Manrlić Splićanin Matušić 229 301 Matuško 296 Marković 22, 36 Maura 34 Maroje 48 Mažuran 127 Marojica 189 Mažuranić 23 Martić 33, 78 Mažuranić, V. 225, 304 Martin Lokarda 282 Medak 229 Martinez 287 Medečja 123 Marulić 79 Medenica 85 Maruio 86, 290 Medo 229 Marx, K. 86, 130 M edović 227, 231 Masni 24 Medimorec 202 Mast 17 Medved 19, 230 Matan 229, 283 Medvjed 229 Matanović 229 Međer 65 Matas 85, 92, 229, 297 Međimorec 59 Matasović 229 Međimurec 25, 53, 202 Matavulj 229 Međugorac 25 Mate 79 Međugorec 16 Matek 229 Meh 114 Matekalo 229 Mehmedović 18 (Ma)Teo 146 Meister 120

340 Mel'nik 282 Mika 251 M e^c 147 Mikan 27 ]Vfence 147, 191 Mikanovac 27 jVlence 291 Mikanovci 281 MenčeUć 74đ, 147 Mikas 92 Manegheilo 147 Miki 274 Mrvica 24 Mikica 85 Meneghetti 147 (Miko)Leto 146 Menego 147 Mikula, biskup 282 Men(Gazza): Goge 147 mil- 43 Mengo 147 Mila 35 Meničan 53 Milaj 200 Menko 147 Milandura 251 Menković 147 Milanovići 43 Meno 147 Milas 297 Menica 277 ivuie uoisaJLića 233, 245 176 Mesalina ^ 17, 23, 210 Meštrović 14 M ili 274 Metikoš 18, 24 M ilica 43 Metković 281 Miličani 43 Mayer-Lubke, W. 262 Miličić 43 Mianowiicz 287 Miličići 43 Michdlek 141 M ilić 43, 85 Mića 251 Milićević 78, 85 Mihac 141 M ilići 43 Mihael 140 M ilin 4 3 Mihajlo 280 Milinović 43 Mihajlović, V. 208 Miloslava 35 Mihaljevci 135 M iloši 43 Mihaljinec 134 Mihanić 141 Milutdinović, Ivan 19 Mihanović 141 Mimara 28 Mihatović 141 Mime 189 Mihoć 141 Mimi 276 Mihoel 141 Mirnica 188 Mihoil 141 Minčić 147 Mihol 141 Mimić 147 Miholčan 141 Mira 35 Miholček 141 Mirabel 276, 279 Miholčić 141 Mirgambo Miholek 77, 140, 141 121 Miholič 141 Mirić 35 Miholić 141 Mirko 276 Miholjac 135 Mirkovec 26 Mihovil 77, 220 Mirković 22 MihoviJić 77, 78, 79 Mirogoj 148 Mihovilov 77 Mironicki 137 Mihovilović 77, 78, 79 Miroševec 135 Miroslav 17 MisJeva 35 Mušicki 297 Miše 93 MutikaŠa 24 MSula 17 Mutimdr 17 Mitan 67 Mitar 67 Mtiitić 67 N Mitko 67 Mito 67 Naćvar 73 Mrtre 67 Nadalina 93 Mitulj 67 Miadiineo 15, 293 Nađalini 93 Mladiniić 15 Nadanojle 141 Mlakar 203 Nadar 109 MJatiSuma 24 Nadežda (Petrović) 67 Mleoi 306 Nađ 24 Mlinar 207 Nagy 69, 128 Mlynaf 283 Nahod 154, 293 MJynarz 283 Nahod Simeun 154 Moačanin 56 Nahodil 154 Moćibob 18, 24 Najda 154 Močivuna 24 Najđan 154 Mogoroviići 281 Najdek 154, 155 MoJiorovdć 91 Najđen 154 MoJinairo 283 Najdenac 154 Molinero 283 Najdenek 155 Mollova, M. 36 Najdenič 155 Molnar 283 Najdenić 154 Morana 233 Najdič 155 Moro 58 Najezda 281 Morović 23, 58 Napica 189 Moslavac 25 Napić 116 Motika 22, 104 Napizdimeko 216 Mrđan 267 Napoličar 18 Mrđen 30 Naser 270 Mrkša 89, 296 Natailia 93 Mudak 23 Natanel 141 Mudri 29 Natlačen 24 Mudronja 29 Neam t 52 Muhoberac 29 Nećak 22 Muhooča 209 Neda 235 mula- 190 N ed jeljk a 148, 268 Mulailbrahimović 190 Nedjeljlko 148 Muic 136 Nedeljkov 148 Mullar 283 Nedjeljković 148 Nedoklan 24, 25, 156 Muljika 233, 251 Nehru 270 Muijačić 104 Neljep 267 Muijačić, 2. 263 Nem anja 19, 79 Musin 137 Nemanja, S. 86 l/n Nižica 35 Nem£f? 3 0 62 Nižić 35 Nern6«i iU' 3l2 Nkrumah 272 Nem«! 62, ^ Nodi'lo, N. 261 Mćmet 62, 63 Nogalo 212, 213 Memeth 62 Nogalj 212 Nogić 212 tjemu*Nem.eM » v , Nemitzoi 62 Norc 136 Nose 209 Nenad 266 Nenadic 22 Nosek 209 Nosić 209 Neva 166 Nosko 213 Nevenka 4J Nosković 17, 209 Nevest'f 164 NevistJĆ 164 Noso 209, 213 Nevjestic lo3 Nosotnia 213 Nosović 209 Neža 35 Novačić 22 Nežić 35 Novak 86, 87, 167, 295 Nguen 272 Niemcy 305 Novosel 26 Niger, T. 58 Novoselac 26 Nigojevac 22 Novotny 167 Nijemac 62,, t>3 Nozdra 208, 209 jiik 205, 295 Nozidrača 209 NAko 272 Nozdre 209 Nikola 28 N ozdronja 17, 29, 209 Nikola Ban Lukrn 301 Nozdroviiolđ 209 Nikola Neven S. 300 N ožar 110 Nikola Ninoslav S. 300 Nožarić 110 Nikola Sp. Radojčić N ožić 212 Nožinić 212 301 , . T Nikolajevič Tolstoj, L. 27 Nikoletina 250 NJ Nikonov, A. V. 287, 303 Nimac 29, 30, 62 N jam co 62 Nimčuk 287 Njegoja 177 Nimčević 137 Njegoje 27 Ninco 62 Njegojević 27 Nincogna 62 Njegovan 156 Ninčević 62 Njegul 132 Ninić 22 N jem ec 62 Ninko 62 N ježa 177, 266 Ninski 31 Ninski, G. 42 O Niseteo 15, 293 Nives 276 Obaljen 24 Niža 35 Obilić 122 Nižetić 15 Oblizalo 29 Obrenović 272 Osmodlaka 160 Obrežmk 203 Osmokrović 160 Obran 24 Osmičević 160 Obućina 22 Ostoja 290 Och 189 -oš 195 Octavia 159 o v 26, 27, 144 Očenašek 227 Oćić 209 Odisei 232, 24<5, 247 -ov/-ev, -in 137, I43 Odžaković 26 15L 287, 296 ' Of 189 -ovac/-evac 134 Ogrin 65 -ovci/-evci 134 Ohl 189 -ović/-ević 18, 85 *>-, Ohmućević 145 1 « . 230, 268, 295 6’ !7' -oje 48 -ovic/-ević, -inić 144 Okac 213 -ovo 284 44 Okačić 209 Ozim 160 Okan 209 Ozimec 160 Okanović 209 Ozimek 160 Okićdć 209 Ozmič 160 Okić 209 Oznić 160 Oko 208, 279 Ozren 76 Okoje 208, 209 Ozrin 76 Okomir 209 Olafson 287 Olga 247 P Olga i Lina 233 Olivova Libuše 36 Omrčen 24, 156 Palac 211 Opačić 29 Palas 73 Opančar 26, 111, 296 Palašić 73 Oralić 23 Palašika 73 Oreb 23 Palaversić 230, 231 Orebići 281 Palavršić 229, 231 Orešćanin 297 Palavršić, J. 231 O rfej 233 Palčec 211 Orlić 23 Palček 211, 213 Orsat 230 Palčić 23 Orselli 229 Palec 211 Orseolo 229 P alfi 287 Orsi 231 Paloš 73 Palošek 73 Orsolo/Orsola 229 Palošić 73 Orsoni 229 Palošija 73 Oršić 231 Palošika 73 Osmak 160, 266 Palunko 234 Osman 234, 247 Pandur 110 Osmanlija 25, 247 Pankretić 155 Osmec 159, 160 Panjkert 155

3 4 4 Peharček 224 Panikrc 15fc Peharek 22 panikrej. ,15?Sc Peić 16 paaiH ^ C 155 Pejan 16 panikrt«' 155 Pekan 16 S A » 0 Peko 16 S S « « 229 220 Pelagija 66 Parav'idulin 230 Pem 114 Parčić 175 Pemac 114 Pannca 176 Pemec 312 Parojčic 92 Penturić 119 Pasteiko 107 Pepek 219, 251 Pastorčic loo Perak 16 Pastuh 107 Peramski 282 Pastuhov 107 Peran 16 Pastir Loda 233 Peras 92 Pastorčić 22 Peraš 16 Pastorek 22, 166 Perče 16 Pastuović 107 Perez 287 Pašić 22 Perica 16, 85, 189 Pandurović 110 Peiičić 16 Panonius J. 31, 92 Perić 16, 22 Panza 242 Periša 16 Pauius 84 Prerišin 16 Paun 23 Perkan 16 Paunović 23 Perkanović 16 Paval 84 Perkiš 16 Pavao 28, 84 Perko 16 Pavao Šegota 233 Perković 16 Pavas 92 Perkovići 281 Pave 84 Pero 16 Pavica 85 Peroje 16 Pavić 83, 84 Peroš 16 Pavlek 136 Perota 16 Pavliček 78 Peruč 16 Paviokov 137 Perun 233, 249 Pavlović 33 Perunić 197 Pavlović Zvezdana 36 Perunsko 197 Pavljak 137 Peruš 176 Peruša 176 .nin 63 Perušek 176 Pažanin 53 Perušić 27, 176 Peak 16 Perušići 281 Pecić 16 Pervan 159 Pecigus 213 Pervanja 159 Pedkozić 24 Pešo 16 Peco 16 Petaj 16 Pećo 16, 22 Petak 159

3 4 5 Petan 16 PJaninc 25 Petar 16, 28, 150 PJazibat 24 Petar Krešimir 220 PJebanuš 18 Petar P. Karađorđević Plečko 211 301 ™ » i Petar P. Njegoš 301 Plećko 211, 213 226 Petek 159 Plećković 211 Petofi 287 Plemenščalk 295 Petrač 16 Plesknlova Jana 3( Petrača 16 PleŠa 24 Peljračić 16, 288 Pleše 271 Petraitis 287 PJeternik 205 Petran 150 Pleteršek 171 Petrana 291 PJetikosa 22 Petranović 150 Plis 271 Petras 92 Pločar 25, 28, 48 Petrica Kerempuh 233 Po 189 Petnioiius, F. 15 Pocak 214 Petrrić 15, 86 Poornja 23 Petriha, priistav 282 PočivaLnik 205 Petrijevići 281 Pođgoršek 295 Petriš 16 Podoljskaja, N. 36 Petrišević 16 Podrug 94 Petronija 122 Podrugač 69 Petrovcd 135 Podinigović 94 Petrović 86 Poduje 93 Petrovski 55 Podunajec 202 Petrunjela 122, 235 Pogačnik 205 Petrus Piscenica 282 Poganica 252 Petrus Slavus 282 Pokupec 25 Petrus Zemi 282 Polak 295 Petruša 35 Polanščak 295 Pezo 290 Poldrug 94 Picasso 272 Poldrugač 94 Piccoli 128 Polivalca 73 Piculić 24, 84 Polonjščak 56, 241 Pilić 250 Poljak 25 Pilip 250 Poljanec 25 PiLipenda 250 Pom et 235 Pilipić 250 Pomichalek 141 Piljuh 17 Ponikvarić 25, 48 Pintar 296 Popivoda 24 Pintorić 119 Popjordanov 230 Pišta 219 Popović 180 Piš-tulić 227 Popović, Ivan 19 Pivak 202 Ponim 233 Pivalo 234 Porodica Vinčić 233 Pizdec 216 Poropat 193

3 4 6 posavac 202 Prodana 157 posinak 136 Prodanić 158 FoSteniak 295 Brođanović 158 potarac 2U/ Porodanovtić, J. 159 potjeha 1/ Prohdska 73 Potknežići 91 Proieota 156 potočanoc 203 Proiectus 156 Potočnik 205 Prosjak Luka 233 potoćniak 203 protojerej Matiij 67 potokar 20J Prstac 211 Potnik 2°5 Prstačić 211 Potrebic 21 Prstak 213 povrtško 156 Prstec 211 povrbžent 15o iPrvan 159, 266 povrzanovic 150 Prvić 159 Povržen 266 Prvtnjak 159 Povržemc lao Prvoš, župan 282 Poznič 157 Frvuil 132 Poznič 150, 151 Pudar 110 Pozni'k 156 Pudarić 110 Požnjak 156 Puhov 151 Pranić 188 Pujiz 71 Pravica 176 Puljiz 25, 71 Pražen 24 Puljizević 25, 71 Prdikobila 121, 215 Fuipac 212, 213 Prehodnica 180 Pupačić 212 Prekodravec 203 Pupak 212 Prekomorec 203 Pupić 212 Prekopec 203 Pupiin 212 Pii'eksavec 15, 25, 59, Pušak 213 202 Puškar 26, 110 Prekuipec 203 Puškarčuk 110 Premiia 25 Puškarec 110 Priba 34, 35 Puškarević 110 Pribica 35 Puškarić 26, 110 Pribić 34, 35, 37 Puškin 77 Pri'bislavci 135 Putanec, V. 9, 293, 294 Pribislavić 27 Putar 109 Pribo 34 Putarek 109 Prica 175 Puzigaća 24 Prijan Lovro 233 Prima 159, 176 Primorac 25, 202 Pripuz 161 Q Pripuzić 161 Prknjača 213 Q u in ta 159 Prodan 24, 157, 158, 266 Ouijote v. don Ouijote Raljeković 151 R Raljević 151 Raljić 151 Rabar S7 Raljo 151 rad- 94 R dacius 95 Raljušić 151 3 Ramić 57 Radak P4, 95 RadakoviC 95 Ramljak 25, 57, 202 Ranina 290, 291 Radas 297 Ram&dan 57 Rade 273 Radechius 95 R&mo 57 Radek 94, 95 Rastresen 24 Radeka 95 Raša 132 Radeković 95 Rašan 132 Radica 22, 35, 85, 189 Rašica 132 RadiC 22, 79 Rašić 132 Radiša 296 Raškoje 132 Radman 64 Rdšo 132 Radmio 234 Rašoje 132 D a/)n 04 Rašuj 132 Radobolja 201 Rašul 132 Radogoj 94 Rašula 131, 132 Radoje 48 Rašuo 131 Radoljub 94, 186 Ratko, ipop 282 Radomil 94, 132 Ratković 22 Radomir 64, 94, 151 Ravijolić 141 Radomirić 283 Re 189 Radonja 200, 280 Rebrača 211 Radonja, majstor 282 Rebrek 211 Radoslav 74, 94, 132 Rebrica 211 Radoslava 35 Rebrović 211 Radosiavoi 135 Remenar 26 Radoš 296 Remetić 112 Radovan 17, 132 Rendič-Miočević, D. 220 Radul 132 Rešetar 26, 296 Radula 35 Rešetarović 26 Radvanski 137 Režek 295 Rafael 141 Rgović 223 Rafaelić 141 Ribar 26, 109 Rafiolić 141 Ribarić 26 Raguž 25, 288 Ribnikar, Jara 36 Rajko 74, 75 Riffer-Maček, D. 265 Rajković 74, 75 Rjhtar 78 Rak 279 Rikad Katalinić Jeretov Rakar 110 301 Rakarec 110 Riki 273 Rakarić 110 Ritec 212 Rakooca 209 Ritonja 213 Ralj 151 Ristić 59

348 Rudže 92, 196 Rkač 64 Rukavina 36, 211 Rukavina, M. 36 Rob 118 Runje 93 Rodunir 92 Rodoliub 92, 94 Runiić 30 Rupnik 205 Rođ- 93 Rut 276 Rođen 92 Rzetelska, Ewa 36 Rođo 92 Roganov 137 Rogei-io 92 S RogiC, P. "1 Rogožar 110 -$ 287 Roić 92 $aban 75 Sabe 80 Roi 92 Rojalc 92 Sabić 80 Rojc 92 Sabini 80 Roie 92 Sabinius 243 Rojević 93 Sabljak 74 Rojić 92 Sabliar 26 Rojin 92 Sabljić 74 Rojko 92 Sabljica 74 Roimk 92 Sabo 26 Rojša 92 Sabo, Gj. 261 Roma 248 Sabolić 78 Romac 19, 68 Sabolović 68 Rončević 24 Sakać 185 Rora 161 Sakačić 185 Rosana 34 Sakić 184, 185 Rose Mary 233 Salaj 82 Rosemarie 279 Samiti 32 Rossellini 140 Samojlović 140 Rosseti 140 Samsarov 119 Rossi 140_ Samšalović 119 Roško 195 Samuel 140 Rothar 140 Samuilović 140 Rothe 140 Sancho 241 Rotnik 176, 205 Sante 241 Rovinar 48 Santo 241 Rozmari 276 Sara 251 Rubić 261 Sarah 184 Ručević 211 Saric 183, 184 Ručica 211 Sarovan 287 Ručić 211 Sartori 68 Rudeš 296 sas ('rudar') 25 Rudi 274 Satrapić 22 Rudica 233, 251, 252 Saul 84 Rudić 135 Sava 204 Rudo 266 Schmiđt 32, 111

3 4 9 Skopljaković 142 Schuarz 58 Skopljandn 142 Sean flf) Skorin 137 Sebastijan 80 Secunda 159, 176 Slabinac 24 Sedi&ček 295 Slakovci 281 Sedmak 160 Siana 33 56 Slava 35 Segedinac Slavac 17 Seka 166 Slave 27 SekereŠ 297 Slaven 63 Sekul 132 Sem 245, 246 Slavica 22, 27, 85, 189 O :— 17 290 SlaviČek 55, 78 •

350 Stanovnik 205 Stari 28 Starovina 35 StaŠo 93 Steff 222 -son 287 Stefan 19, 130, 218, 220 So^ 291 Stefan Dušan 218 Songo Stefan Lazarević 218 S6sa 184 Stefan Nemanja 218 Sosc 1/8 Stefan Prvovenčani 218 Stefan Uroš 218 £ 2 f i » Spandle 133 Stefanić 68 Spandlhauer Steja 35 SpUlak 54 Stejić 35, 221 Stella 34 Spdna 12/ Stenzel 93 S9&&. {%t Spmelli 127 Stcnzlavv 93 Srbijanac 60 Stepan 219, 220 Srbin 60 Stčpanii 18, 219, 220 Srčić 208 Stepani de Blasio 284 Srdarevic 22 Stepanov 19, 68 Srđ 187 Stešić 221 Sremac 56, 59, 307 Stešo 221 Sremec 25, 136, 307 Stevan 19, 66, 219 Sriiemac 25 Stevin 221 Sršeni 287 Stevdnović 218 Srzentić 186, 187 Stevović 18, 19 Srzić 186 Stifičić 221 Srzović 187 Stifo 221 Srzuvan 187 Stikić 221 Staljinka 271 Stilco 221 Stamata 178 Sfcipan / St epan / Stj epan Stamatoski 287, 297 219 Stana 33, 35, 177 Stipančići 233 Stana filia Crste 284 Stipica 85 Stanac 93. 233 Stipić 19, 68 Stanoić 177 Stjepan 28 Stančići 281 Stjepan I, II, 218 Stanka 177 Stjepan Dabiša 218 Stanko 93 Stjepan Držislav 218, Stankovci 281 220, 280 Stanković, B. 184 Stjepan Konzul 302 Stankovska, Lj. 36 Stjepan Mitrov Ljubiša Stanić 35, 176 301 Stanislavv 93 Stjepan Tomaš 218 Stano 93 Stjepanić 18 Stanoje 93 Stjepanović 19 Stanova 35 Stjepković 19

351 Stofčio 177 Svebor 47 Stojina 35 Svekrić 164 Stojka 177 Sveslav 17 Stojna 178 Svetić 242 Stojnić 178 Svetin 242 Stojslava 35 Svetislav 17 Strelar 110 Sveto 242 Stnibor 234 Svetovid 197 Strico 162 Svevid 197, 234 Stricouich 162 Szabo 68 StriČek 163 Szalai 82 Stiičević 22, 162, 163 Striika 161, 162 Strikiić 161 Striko 161 Š Stiikoman 161 Strikoananov 162 -š- 296, 297 Strinić 163 Šaban 75 Strinko 163 Šabanagić 75 Strinković 163 Šabanić 75 Striško 24 Šabanović 75 Strižak 24 Sah 53 Strižek 24 Šahić 53 Strižić 24 Ša(h)in 53 Strižirep 24 Šaho 53 Strugar 110 Šain 53 Strugarić iJO Sajnović 53 Stupar 109 Šaka 211 Subašić 80, 81 Šakan 211 Sučić 176 Šakić 23, 211 Suđar 26, 109 Šako 211, 213 Sudarević 26 Šakota 211, 213 Sudec 176 Šakotić 211 Sudinja 176 Šaković 211 Sudnik 176, 205 Šamsalović 119 Suđević 176 šamšalović 119 Suhodolčev 25 Šantić 242 Suhoritec 23, 213 Šanto 242 Suinimir 220, 280 Šara/'Šare 184 Suja 176 Šarac 184, 296 Sujić 176 Šare 93 Sulejmpašić 18 Šarić 184 Superanskaja, A. 36 Šarko 233 Sutjeska 204 -ščak 241, 295 Sutvid 197 Ščitar 110 Suzi/y 276, 297 Ščitarac 110 Svačić 165 šćekić 221 Svatović 165 Šćeko 221

352 Škuljar 48 Sćepa*1 21^.. *10 Škvorc 173 Šnajdar 26, 68 -Šo 132 Šokac 25 šo'kČević 25 SoPil ?’ > „ Seponja 1V1 Šop 25 šoštar 110 Ser?Šerbovic ° v oo«A Soštarac 110 šoštarček 110 SestakSestek 160 šoštarec 110 Sestić 160 šoštarić 110, 283 gestuha 160 Span 91 Sestinc 72 Španec 91 Silo 22 Špend 132 Siljak 24 Špendal 132 Simčak 295 Špendalj 132 šime 34 Špende 132 šimiin 28 Špendić 132 Šimunović 18 Špendl 132 Šimunoviić, D. 184 Špiljak 54, 55, 295 Šimunović, P. 262, 264, Špirijun 28 272, 294, 313 Špolderaci 123 Šincek 136 Štamek 295 Šinko 90 Štef 219 šifptar 110 štef(an) 219, 222 Šiptarić 110 Šitefanov 150 Siša 24 Štefek 19 šišak 24 Štefica Cvek 232, 233 šišakov'ć 24 Štefić 34, 177 šišait 24 Štefok 221 šišić 24 Štekić 221 šiško 24 Šteko 221 šišković 24 Štencel 93 šišoje 24 Štencl 93 šišulj 24 Šubići 281 Šivic-Dular, A. 36 Šugar 193 šižgora 29, 290 Šuj 105,107, 174 Šižgorić 24 Šujarić 107 šjora Nikoletina 233 Šujević 105, 107, 174 škare 290 šujica 107, 174 Škarica 189, 296 Šupak 213 Šupe 213, 290 škopljanac 142 Šupek 213 škopljanec 142 Šupuk 290 Škrbić 17 Šupuković 290 Skrinjar 26 Šurec 165 Škrinjarić 26 Šurić 165

23 nasa prezimena 3 5 3 Surina 165 Tobolčar 110 Surjak 22, 162, 163, 165 Tobolčarić 110 Surjaković 22 Todor 181 Todorčić 181 Surko 165 Todorić 1S1 Todorov 181 Suster 68 Svabo 114 Todorović 181 Svarc 58 Tolimir filius Stefani 284 -Švili 287 Tollen Camenianim 282 Tolstoj 194 Tolja 35, 177 Toljić 35 T Toma 27 Tadija 34 Tomaseo 293 Tafra Tombaća 290 Tafrov 188 Tombačević 290 Tatić 152 Tomek 27 Tavra 188 Tomidrugo 281 Tavrić 188 Tomislav 17 Tečec 164 Tomislavac 135 Tedi 274 -ton 287 Tena 233 Tonči 273 Teodor/Teodora 181 Tonči Petrasov Marović Teodorčević 181 301 Teodosi je 66 Totne 273 Tepavac 30 Tonko Jankin 252 Terezija, sestra 17 Topalovac 190 Terpimerus, dux 280 Topalović 190 Terzić 68 Torbar 110 Terzija 26, 68 Torbarac 110 Tesla 14, 22, 104 Torbica 23 Tetec 164 Toth 30, 312 Tetkić 164 Trbac 213 Tetković 164 Trbčić 212 Teutonicus 282 Trbić 212 Težaćki 110 Trbljan 212 Težak 110, 295 Trboje 213 Tćžak 272 Trbojević 212 Theodor/a 182 Trbonjača 212 Tbeodora 181 Trbuhac 212 Tihi 24 Trbuhar 212, 214 Tikvicki 137 Trbuljak 212 Tilić 84 Trbuša 213 Tiljak 24 Trbušić 212 Tkaiac 136 Trbušinović 23 Tkalci 32 Tridentski koncil 292 Tkalčić, I. K. 308 Trinajstić 159, 160 Tkalec 26 Tripalo 214

354 Trnovšek 56, 171 Ujčić 22, 164 Trobec 110 Ujević 164 Trobentar 110 Ujević, Tin 164 Trogrlić 211 -uk 287 Troskot 23 -ulja 50 Trost, P. 286, 2oV Ukraden 24, 266 Trpimii 220 *ul 132 TOba 251 U1 189 Tuchen 194 -ulus 187 Tučak 194 Unešići 281 Tučan 194 Ungar 312 Tuček 194 Ungaro 65, 312 Tućak 194 Unić 90 Tućan 85 Unešić 90 Tućan, F. 194 Unetić 90 Tudor 28, 181 Upravda 181, 280 Tudorić 181 Ura/Ure 229 Tudorović 181 Uroš 1. 219 Tugomir 280 (U)Roško 195 Tugomirići 281 Urava 229, 230 Turćin 56 Uravić 229 Turćinović 312 U iić 230 Turk 30, 56, 90, 136 Uroš 195 Tustec 194 Urošević 195 Tusti 24 Ursaicus 230 Tustić 84 Ursich 229 Tuškan 25 Ursić 230 Tuzlak 143 Urso 229 Tuzlić 145 Ursolo/Ursalo 230 Tvrtko, kralj 17 Ursul 132 Ursulić 230 Ursus 229, 230 U Urša 229 Uršula 229 Ubiparip 24 -us 175 Ubrica 35 Us 189 Udina 89 Usemiri de Subbenzani Udovčić 22 Udrug 123 Ustić 210 Ugrin 25, 56, 65, 312 Usnik 210 Ugrina 65 UŠac 213 Ugiinčić 25 Ušan 213 Ugrinići 65 Ušanović 210 -uh 107, 250 Ušat 210 Uhan 210 Ušić 210 Uhoda 293 Uško 213 Uj 189 Ušković 210 Ujaković 169 Ušoje 210 23* 3 5 5 Versa 229 Utjeha 280 Versajko 229, 230 Utrobičić 208 Versaljko 229 Utrobić 23 Versi 229 Z M M n ’ .234 Versić 229, 230 Veršić 229 ž ii°o Verza 225 Verzić 224 Verziul 225 V Vesela 35 Veselica 36, 85 Vajda 133 Veselić 269 Vajdić 133 Veselić 269 Valčić 19 Veselić, R. 15 Valica 227 Veselinić 22 Valpot 110 Valpotić 110 Vica 35 110 Vice 34 Valputić (Vi)Cčnzo 146 25 Varešak Vidinar 232, 232 Varga 68 Varićak 23, 104 Vidoeski, B. 297 Varikaša 17, 29, 283 Viki 276 Vasojevići 32 Vikica 277 Vaupot 110 Viktor Car Emin 301 VminrrtiĆ 110 Viktorija 32 Vimpolšek 171 Ve 189 Veber 26 Vinkovci 135 Većernica 180 Vinković 22 Večernjaća 180 Vinja, V. 264 Veka 35 Viola 34 Vekić 131 Violante 185 Velebiit 204 V ioli 185 Velicki 137 Violić 185 Velikanović 22, 69, 127 Violini 185 Veliki 127 Višeslav 17, 220 Velikić 127 Višnja 43, 44 Velikonja 127 Višnjevac 44 Veliković 127 Višnjica 44 Velikotaborski 31 Višnjić 39, 43 Veijač 127 Višnjići 44 Veljačić 127 Vitas 297 Veljko 266 Vitezica 22 Veljković 127 Vivoda 133 Veneti 139 Vjenceslav 221 Venus 277 Vlačić 15 Vereš 23, 140 297 Vladan/a 270 Vergilij 225 Vladarić 22 Vemik 205 Vladek 270 Veronese, P, 31 Vladić 270

% 356 Vrčić 23, 224 Vladigoj 17 Vrdoljac 205 Vrdoljak 205, 206 « 5 , v >- Dis 300 Vrga '224, 225 v K ” ?o 2S Vrgić 223 viah (’stofiar) 25 Vrgović 223 Vrhara 206 3.2 Vrhovec 206 Vlainić 25 Vrhovnik 205, 206 Vlastelmic 18 Vrkljan 206 Vlašić 312 Vrkljanin 206 Vlatko 270 Vrličak 202 Vnuk 22 Vrlika 205t 206 Vodanović 133 Vrljak 206 Vodnik 296 Vrljičak 206 Vodopija 24 Vrnoga 205, 206 Vodopivec 24 Vrpoljac 206 Vogelnik 205 Vrsalović 229 Vogrin 65 Vrsaljko 230 Vogrinc 65 Vrtirep 73 Vogrinec 5o, od , jiz Vrza 225 Vohinja 35 V rzić 224 Vojslava 35 V rzil 225 Vojvoda 133 V fzo/V rza 224, 225 Vojvodić 133 Vučica 23, 136 Vojvodinac 133 Vučić 22, 23 Volar 26 Vučina 102 Vnlarić 26. Vučko 22 Volf 23 Vuger Volislava 35 Vugrek 25 Voloder 105 Vuhan 210 Volujić 105 Vuhinec 210 Voranc 72 Vujadin 102 Vorkapić 193 Vujas 102, 297 Vrsalović 230 V ujčec 164 Vosmeg 160 V u jec 164 Vosmek 160 V u jo 164 Voros 140 (V)Ujević 164 Vouk 23 Vuk 67, 89, 173, 266, 267 Vrabec 173 Vuk S. Karadžić 301 Vračarić 111 Vukas 86 Vragooča 209 Vukašin 102, 221 Vrančić 79 Vukbratović 22 Vranić 188 Vukić 23, 268 Vratonja 210, 213 Vukićević 27 Vratović 210 Vukman 64 Vratuša 210, 213 Vuko 102 Vrbovec 272 Vukoniir 64 Vukotinović, Lj. 15, 269 Zielihsky 55 Zierhoffer, K, 306 Vukov 25, 162 Zjajvuk 24 Vule 27, 102 78 Zlaitarić 283 Vulić 23, 27, Zlina 89 Vuzdar 110 Zloba 30, 89, 266, 280 Vuzdaric nu Zlodej 29 Vužar 110 Zlomislić 29 Zlokolić 122 Zloković 122 W Zlurad 17, 29, 290 Zmajević 23 W?gry 305 Zmajić 23 Werzych 224 Zmajko 23 Wiesner 269 Zorančić 79 W*ochy 305 Zore 196 Zoretić 196 Zorica 85 Zomjača/Zomica 180 Zorzi 273 Z Zovko 86 Zadravec 203 Zrinić 76 Zrinović 76 Zagorac 25 Zagorec 16, 59 Zrinska, K. 35 ZrinSki 15, 31, 32, 53, 55, Zagorka 42 Zagrebec 56 76, 282 Zajacki 137 Zrinski, N. 76 Zaicupski 203 Zrinščak 76 Zalokar 203 Zrinšček 76 Zalukar 203 Zrinušić 76 Zapotodcy 203 Zriny Miklos 76 Zarečki 203 Zrinjski 76 Zavoreo 293 Zub 210, 213 Završnik 205 Zubac 210, 213 Zdeslav 17 Zubak 210 Zec 23, 293 Zubali 210 Zečević 23 Zuban 210 Zečević, V. 303 Zubanović 210 Zečdć 23 Zubatić 210 Zeisler 120 Zubčić 210 Zeković 23 Zupćić 210 Zelinski 55 Zubec 210 Zemijak 25 Zubek 210 Zemi, P. 280 Zubić 210 Zetić 22, 162 Zubin 210 Zetović 22 Zuboje 213 Zett, R. 308, 210 Zubojević 210 Zeus 249 Zubović 17, 210

358 7uciniinir seu Demetri Žinko 90 US 220 Živago (=Živoga) 287 Zuveteo 15 Živana 233 Tuzoric, Živko 86 Zvelf 123 Živković 22 Zvaaar Žnidar 26, 68 Zvoanarek 112 Žudij 44 Zvonar^^ 11Z Župan 22 7'^nimir 17 Župančić 22 Županov 18 Županović 145 Ž Žutić 23 Zuva 44, 196 žaear 120 Zuvanić 196 žagarac 120 Žuvela 44 Žager 120 Žuvetić 15, 44 Zagmeister 120 Žuvica 44 ZagmeŠtar 120 Zuvić 44 Zanko 44, 86 Žuvo 44 2efa 221 Zužinka 277 Žefić 221 Žvan 86 Želibor 48 Žvanić 44 Željka 268 Željko 266 Žepić 221 Y Židov 44, 245 Židovec 44 -y 76 Žilinski 55 -yan 287 Žinić 90 KAZALO ONOMASTICKIH I DRUGIH POJMOVA

alonim 261 hrvatskoga kajkavsko- aintroponomastika 167 ga narječja astronim kognomen 242 ktetik 142 brojike uz prezime 37 metafora 105, 207, 217 dalmatski 196 metaforičko ime = ime deminucija 27 zasnovano na metafori deminutiv 27 metateza 213 = premje- denotacija 260 žtanje glasova designat 272 metonimija = prenoše- disimilacija 206, 231 > nje imena na drugi de- diskurs 97 signat (osobu) 105 entropija, onoanastička me tonimi j sko ime 105, 216 286 etimologija 45, 261 m etronim (ik) 26, 33, 34 etiologija 45 morf em = neraščlanj ivi etničko ime 42, 56 oblik s određenim zna- etnik 30, 48, 56, 60 čenjem (npr. korijen, etnonim 30, 56, 60 nastavak i sl.)

hidronim 198 ojkonim 281 = ime na- hijat 141 seljenog miesta hipokoristik 37, 78 onim 257, 261 homonim 212 onimija 238 onomastički naturalizam ime od milja, v. hipoko- 261 ristik onomastika 42, 257 imenska fonrmla 221 osnova (prez)imena i sl. = riječ (ili dio riječi) kajkavsko prezime = koja je poslužila za prezime na području tvorbu (prez)imena turska ime(nica) = pod- patronini(ik) 26, 33, 44 razumijeva ovdje imenicu koja je porijeklom iz turskog ili drugih »orijentalnih« jezika, a došla je k nama sovd; vrlo rano u aas turskim posredništvom izjednačeni /*•/• Otpa* dali su u tzv. slabu značenje prezimena = položaju (npr. na kra- teksičko značenje riječi ju riječi). a u jafcuP«- od koje je izravno ili ložaju postajali /a/: posredno nastalo pre- dbrvb, sT>m>. Ova se zime »zamjena« zbivala uglavnom do lcraja A ill. Znakovi nad samoglasni- stoljeća. cima: prejotadja (j•) 38, 195 ” = kratki akcenat kao u imenima Bratko- Lju- $ S L f 30, 88, 89, bica 177 * = dugi uzlazni akcenat profilaktičkoime = zaš- kao u: Braco, Juko titnn tme 30, oy, lil ^ = dugi silazni akcenat kao u: Marko, Lwka samoglasnik č = postajao je u nekim hrv.-srp- - = taj se slog izgovara skim govorima /ef dugo. (ekavci), u nekima Ji/ (ikavci), a u nekima Ostali znakovi: /ije/je/ (djekavci). Ove : = prema, u usporedbi su se promjene zbivale s • • • uglavnom od kraja^XI. do kraja X III. stoljeća / = i, ili, također semantika 207, 210, 286 - = spojni znak = znaČenje riječd. Zna- * (gore i ispred imena) nost o značenju iiječi = pretpostavljeni, ne- sintagma (imenska) 298 ovjereni oblik sonantni suglasnici: v, /, () = glas u zagradama I lj, r, m, n, nj 136 obično se ne izgovara supstrat = stariji jezični < i = izvedeno od... sloj koji je preslojen drugim jezikom 198 > i = prelazi u ...

~~362 BIUEŠKA O AUTORU~~

Petar Simunović je istaknuti onomastičar. Njegova kniiga »Toponimija otoka Brača« (1972) klasičan je pri- 'er mikrotoponimijske regionalne obrade, visoko oci- ienjena u domaćoj i inozemnoj onomastičkoj literaturi Bio je suurednikom »Leksika prezimena SR Hrvat- sice« (1976), članom uredničkog i autorskog kolegija za- jedničke knjige »Osnoven sistem i terminologija na slovenskata onomastika« (1983). Suosnivač je i član uredništva časopisa »Onomastica jugoslavica« i autor stotinjak rasprava i članaka iz onomastičke problem ati- ke. Clan je Međunarodnog komiteta za onomastiku (Leu- ven), član Međunarodne komisije za slavensku onomastiku (Krakovv), član i tajnik Međuakademijskog odbora za onomastiku SFRJ i predsjednik Onomastičkog odbora pri Razredu za filologiju JAZU. Drugo područje njegova djelovanja jesu dijalekto- Ioška istraživanja. Obradio je, među ostalim, četrdese- tak dijalektoloških punktova za »Općeslavenski ligvi- stički atlas« (OLA) i »Srpskohrvatski dijalektološki atlas«. Autor je nekoliko fonoloških opisa s punktova za OLA u zajedničkoj knjizi »Fonološki opisi...« u lzdanju ANU BiH .(1981). Izradio je »Hrvatsko-srpsku onomasticku bibliografiju« (s V. Putancem) i »Bibliogra- Jt)u radova o čakavskom narječju i radova na čakav- skom narječju«.

~~Cla™ mU Je djel° tril°gija »Čakavski rječnik« (Cakavisch-deutsches Lexikon), K oln 1979 (knj. I, s M.~~

3 6 3 Hrastom), *Kx&lo* fDeutscbes Wortregister# Koin \9%\ t o j. n. sR . 04escfaotn» i »Cakavski tekstovU (Cakavi- scfae Tcsxe>, Koin, 19«3 (in j. II. s R. Ofescfaocni. Te knjC gt saćfnjavaju riajopsežniji dijalektokrski rječnfk u sJa- \ensl:oj dijaiekioSogijL koji je dosad vrio pozitivno re. cenzeraii u deserak istaknunh inozemnih slavissičkih ća- sopisa. P. Sinraucrvić je u prvom reda terensid istrazivač. \a srojiiD nmogobrojnrn istraih-anjima d3jem Hrvar- ste otrgao je zaboravu vrijeđnu dijalektolosku I ono- mastićku erađu. Razvio je gotenu organizacijsku dje- iaraost na popularizirariju ooomastirke manostL Ak- thmo je prisutan u rrmogrm stračnim i strukovriira drustviina. urednik je aekoliko edicija, sudjehije na dorruićTrr. i znoeemniir: znanstvenirn skupovima i ukiju- čen je u lažne lingristićke projekie iz đijalektoloGiie i ooomasuke naciooalnoe i interaacionalnog znaćenja. Treće pođrueje njegov'a djelovanja: prooćavanje kulturae i jezićae povijesri zavićajnog otoka. Ta nepre- kinura istražhnćka veza sa zavićajem. odakle mu. VaVf> 00 kzze, sve poćinje i eetnu se stalno navraća. dafa je dosađ uz oekoliko rasprava : ćlanaka. đvije zapažene kn ige: monografijti »Brač* (s I. Eterovićetm 1975. i 1982, te »Brač — vođič po otoku c (1972) u hrvatskom, 1 njemaćkom i engleskoc: izđanju. Xagrađen je »Nazm- dom oslobođenja« Općinske skiipštine Brać »za naro- čxte uspjebe i osrvarenja na znanstvenom polju«.

~~364 SADR2AJ~~

~~Vfod 7~~

?R\1 DIO ? « č s ...... 13 Xa drastTeoim vreiima . 21 Mbirfno prCZŽTDC ...» 32 itoje je prezkoe prića . 44 £n3ćan? 1 Uari ..... 56 Kzs pr^zinaenski maTaij . 66 Iip hrvatskog prezimeoa . 77 Frczfzreca nalik oa osobna 85 Popis poćanstva .... 95 ZTocari...... 108 Izxr*ike aagrđe I krabulje . 121 Xć iragu preziiDeas3ciui tvorbam a 134 4CI — to su »Jugovići< . 143 po baba... reć o BahVrrma 152 i Dererić . 162 It-os 724-1 g-ML. 44*4-7 *&»S d se dite!« 167 176 najkraćih do aajđužih i Ijudi . 189 198 ^^dosm otvinaiiste.' . 207 218 232 365 d r u g i d io

Društveni aspekt onomastdčkih istraživanja u H rvatskoj...... Pomodna osobna imena i njihovo ponašatnje u j e z i k u ...... Razviitak imenske formule u Hrvata . Horvati u sjevemoj Hrvatskoj . . , . *

~~N a p o m e n a ......~~

~~KazaJo prezimena i osobnih imena u p rezim en im a ......~~

~~Kazaio anomastičkih i drugih pojmova ,~~

~~Điiješka o a u to m ......~~

14*