petar šimunović / naša prezimena porijek!o, PETAR ŠIMUNOVIČ NAŠA PREZIMENA porijeklo - zmčenje - rasprostranjenost n a k l a d n i z a v o d m a t i c e h r v a t s k e ZAGREB 1985. UVOD Ova je knjiga panoramska obrada hrvatskih prezimena, koja je imala svoje čitatelje i prije nego što je tiskana. Ovi sn tdkstovi i napisani u suradnji s čitateljima. Izlazili su susljedno, kako su to čita- telji u svojiim pismiima tražili, u rubrici Korijeni u prezimena, ikoju sam vodio u mjesečnilku FOKU- dodao sam za ovu knjigu mnoga druga koja su bila s obrađenim u obličnoj ili značenjskoj vezi i dopisao nova poglavlja i dodao druge članke da dopđisao nova poglavlja i dodao druge članke da tematiku učinkn cjelovitom. Jedva da je koji zna- čajniji problem iz prezimenske problemati ke ostao ovdje nedotaiknut. Ne smatram da je teoretski spomo pisati o po- rijeklu prezimena, premda je njihova motiviranost u različnim životnim prilikama često teško uhvat- ljiva. Naš prezimenski fbnd ima prilično ustaljene Lmenske strrulktiire, poznati su uglavnom njihovi razmještaji, čestoća i dijalekatska obilježja. Njihov raspored na ovom jezičnom prostoru i tvorbene pojave omogućuju da shvatimo društveni i kreativ- ni milje u kojem su nastajali poticaji za nastanak 7 upravo ovdje i upravo tih prezimena. Sv v kako dobro istraživano prezime, kao i svak 0> ma đeno porijeklo riječi, ne kazuje nam uvijek °bfa' dano od čega je što postaio, već od čeL - P 0 U z ' moglo postati, a da pri tom ne bude u suprot6 ni s jezičnim, ni sa stvaniim činjenicama n°Sti Znam, bit če prezimena koja u nekojim k vima, kod pojedinih nositelja neće hnati istu »priču« svojega nastanka s ovom ovdje i°SV° čanom, a ipak će većina njih nositi istu jezič^' istimi svojega porijekla. Stoga želirn reći kako ov dje ne pišem o prezimenu svakog pojedimog od njegovih nositelja, već razglabam o prezimemu koje je kao njihovo prezime. Istraživao sam, koliko m i je bilo moguće, moti- ve u prezimenima, prezknenske strukture na razini imenske formuile, preziimena, i elemenata prezime- na i slagao sav prezimenski kompleks poput listova kakve drevne požutjele i rasute knjige u kojoj je sadržana prošlost naroda, ikaiko ju je sam vidio, i i povijest njegova življenja. U ovom vremenu sveopće otuđenosti i nevjero- jatnih zaleta u svemirslka prostranstva i prodora u mikrosvijet atoma nije nevažno (rekao bih: vrlo je važno) isaznati štogod o sebi, o svojoj prošlosti i o vlastitim korijenima. U ovoj knjizi riječ je pretežno o preziimenima u Hrvatskoj. Zadano mi je to bilo pismima čitatelja spomenu- te rubrike u FOKUSU. Pisma su s'tizala uglavnom iz Hrvatske gdje se većim dijelom čitala ta revija. Meni je taikva prezimenska građa olakšala posao. Kao višegodišnji voditelj poSlova na ispisu prezi- mena i kao suurednik Leksika prezirttena SR Hrvat- ske stekao sam priličan uvid u naš prezimenski 8 fond. DugogodiŠnji dijalekatski i onomastički te- renski rad od Lastova i Dubrovnika pa uz primorje do Istre i po Istri, te preko Gorskog kotara, Like, Korduna, Banije do Bjolovara i Grubišnog Polja olakšao mi je u prezimenima prcpoznati lokalne jezićne znaćajke. Konačno u obradi prezimena po- jnogla mi je obilina lektira, u prvom redu radovi Petra Skoka, osobito njegov Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, ali i drugi onomas- tički naslovi ikoje sam u to vrijome rcsdigirao za knjigu Retrospektivna onomastička bihliografija, žto sam je iizradio zajedno s dr. V. Putamcem. Pri- mao saim u to vnijeme priličan broj pisama iz svih naših republika, i želje u injima u vezi s dotičnim prezimeniima uzimao sam s jednaikim marom u razmiatiranje. Posebno mnogo pisaima bi'lo je iz Slo* venije. Ta obilna i meni neobjašnjena, a draga su- radnja sa slovenskim čitateljima ostala mi je u prijatnoj uspomenl. Nastojao saim ovom iknjigom dati što cjelovitiji pregled naše prezimenske problematike, ali pri tom naša prezimena nisu ni približno u cijelosti obra- đena. Morao sam se u izlaganju često svjesno zaus- tavljati ondje gdje bi podrobnija lingvistička tuma- Čenja postala teško čitljiva. Da ne narušim popu- larniji način izlaganja, nisam navodio ni literaturu kojom sam se u pojedinim slučajevima služio. U nas, kao što moji čitatelji znaju, nema o ovoj problematici mnogo znanstveno-popularne litera- ture, pa ni mnogobrojne čitalačke publike. Ovim činom oni i ja pokiušavamo stvarati jedno i drugo. SvaJki razložini opažaj da se što nioglo obaviti bolje (ili drukčije) shvatio bih radije 'kao pouku nego kao vlastiti previd. I zahvalan sam unaprijed na takvoj suradnji. 9 Zclio bih da imamo na umu koliko su mnogo naSa prezimena ukotvljena svojim nastankom u zbilji života, kako su to nepatvorm i sipomenici druš- tvenih prilika koje su ih uvjetovale i koliki se važni jezični i izvanjezični podaci očituju u njima, u nji- hovim obiicima i sadržajima na svim prostorima njihove nelkadaSnje i današnje uiporabe. Prezimena su postojani međaši našeg jezičnog i etničkog protega u prošlosti. Oni su čuvari starijih jezičnih pojava, poklade obiičnih i seomantičkih obi- Iježja, svjedoci inakadašinjeg svjetonaizara. Preziime- na su vjcirodostojni spomenici materijalne i duhov- ne kulture manoda koji ih je /stvorio i Ikoji ih čuva kao izraze neprekinuta pamčenja. Petar Simunović P R V I D I O PREZIME Najčešće o prezimenima ne razmišljamo. Svatko od nas, za razliku od naših davnih predaka, dobio je prezime prije osolbnog imena. Naši davni preoi nisu ga ni imali. Niti im je prezime na ondašnjem stiupnju društvenog razvitka trebalo. U početku bijaše, dakle, samo osobno ime! Kad su društvene potrebe narasle, pokazala se nuž- da za prezimenom koje postupno postaje nasljedno. Ono nam je tako zadano prije našega rođenja. Nji- xne su nas upisali u prve matice, da bi nas mogli upisati u prve škole, da bismo se mogli verificirati u društvu. Njim e se potpisujemo i svjedočimo, obra- ćamo subesjedniku, njime se prepoznajemo. Što pre- zimena znače kao riječi, kaikvu poruku nose, zašto dobivaju takve oblike da mi u tekstu i u govoru, među tisućama riječi, prapoznajemo da je riječ upravo o prezimenima. Na primjer onima na -ić. Ni- je naodmet znati i nije nevažno u kojim se našim krajevima i u kojih naroda pojavljuju upravo takva prezimena (zašto nekih oblika prezimena nema u makedonskom, bugarskom, zašto u ruskom imaju drugu namjenu, zašto su u slovenskom rijetka a u Hrvata, i poglavito u Srba i Cmogoraca, toliko čes- ta, gotovo tipična?). Otkad se javljaju i zašto? ’ Sve Odgovore na ta pitanja nije potrebno znati dok se njima siuiimo u svakodnevnoj uporabi. Zbog toga o prezimenima i ne znamo mnogo! Upisom u matice i svim daljim upisima u služ- bene i neslužbene spise mi se prezimenima uvodimc u dmštvo. Po njima se zna da postojimo, gdje smo i kome pripadamo. Po njirna se zna da smo jednom postojali i komu smo pripadali. A kakvi smo, i kak- vi smo nekoć bili, akumulira se i sabija u sliku, u sadržaj našeg prezimana koje je pohranjeno u me- moriju, u prijatna ili neugodna sjećanja naših iz- ravnih ’ i posredmh poznavatelja. Sve dobre i loše uspomene na nas sadržane ®u u prezimenima. I to je njihova važna odlika. Sveukupna naša znanja o nekoj osobd sabita su u prezimenu te osobe, kao u žarištu. Sto god bolje poznajemo dotičnu osobu, sadržaj njezina prezimena za nas je bogatiji. Nisu dakle u svakoga iste koiicine asocijacija koje cine sadržaj prezimena pri spomenu Gupca, Tesle ili A. G. Matoša, Meštrovića ... Tako je kad je riječ i o svima ostaliima. Frezimenom točno identificiramo (imamo u pa- meti) upravo tu određenu osobu u mnoštvu dmgih osoba. Biva to taiko od rodilišta do radilišta, preko svakodnevnog boravišta do vječnog pocivališta; na grobnoj ploči, u raizredu, četi, momčadi, strukovnom društvu, na kakvoj priredbi ... I te osobe bježe iz našeg pamćenja Ikako blijede tnjihova imena i pre- zimena u našim sjećanjima. Mnoga ne izblijede ni* kada. Nastanak prezimena vezujemo uz feudalni pore- dak, kad se porodica orgainizira kao krvna i proiz- vodna jedinica, uključena u istalež povlaštenih ili u 14 stalež potlačenih. I ti se staleži razli.kuju po prezi. menima. Plemićkna su ona bila poglavito potrebna zato da osiguraju nasljedna prava, da ba&tine ugled poiozaj i imetak, da sačuvaju za potomstvo stečene povlastice. U njih se prezimena i najranije javljaju Istaknuti Jjudi toga doba, da budu u duhu tadaš^ njeg humanizma, svoja prezimena latiniziraju- I Lucius (= Lučić), B. Cassius (= Kašić), M. Flacius (= Vlačić), F. Petricius ( = Petrić ?), G. Crisanio (_ J. Križanić); traže gecnealogije svojega roda u kakvoj uglednoj rimskoj obitelji (Zrinski i Franko- pam), potalijainčuju svoja prezimena da se i u obli- ku izjedmače sa straniima: Lazaneo (= Lozanić) Ni- seteo (= Nižetić), Zuveteo (= Žuvetić), Mladineo (= Mladinić). A mnogo kasnije u doba građanskog društva, kad ise počinju oblikovati nacije, buditi nacionakia isvijest u puku i širiti nacionalni i kul- turni preporodi, mnogi će prvaci tog pokreta u nas svoja strana prezimena prevoditi na hrvatski- U Vukotinović je bio Farkaš (mađarski vuk), V. Lisin- sh je bio Fuchs (njem. lisica), R. Frohlich postaje R. Vesehc (njam. frohlich = veseo), i?. Jorgovanić bto je Fheder (njem. jorgovan) itd. Takva prezime- na ai takve njihove preoblike puku nisu biii dostup m. Njemu su često prezimena nadijevali gospodari svecenicj plemići i zato što je u razvijenijem feu- dalizmu btb sve teže nadzirati je li određena osoba platila štrbm, -tzvršila tlaku, odslužila m ukotoni rad na gahji (Galijotovići). Puku je preostajalo da se sam organizira u razne bratovštine i cehove, SC lakže udružen suprot&tavi moćnicima. Svaki’ upis u takve organizacije vdše nije bio moguć samo s pornocu osobnog imena. Valjaio je dodati još koji pridjevak uz ime (ime očevo: Jurjev; zanimanje: 15 Kolar, Uiar; porijeklo: Zagorec, Preksavec, Među. gorac, Bošnjak). Takvi i slični pridjevci bivali su začetkom budućih prezimena. Crkva je u feudalnom poretku bila najmoćniji i najbolje organizirani feudalac.