Problematizacija Svjedočenja U Povijesnim Romanima Feđe Šehovića
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
Problematizacija svjedočenja u povijesnim romanima Feđe Šehovića Mikšić Labura, Dijana Doctoral thesis / Disertacija 2020 Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of Zagreb, University of Zagreb, Faculty of Humanities and Social Sciences / Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet https://doi.org/10.17234/diss.2020.7636 Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:131:647785 Rights / Prava: In copyright Download date / Datum preuzimanja: 2020-09-11 Repository / Repozitorij: ODRAZ - open repository of the University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences Filozofski fakultet Dijana Mikšić Labura PROBLEMATIZACIJA SVJEDOČENJA U POVIJESNIM ROMANIMA FEĐE ŠEHOVIĆA DOKTORSKI RAD Mentorica: dr. sc. Julijana Matanović, izv. prof. Zagreb, 2020. Faculty of Humanities and Social Sciences Dijana Mikšić Labura PROBLEMATIZATION OF TESTIMONY IN FEĐA ŠEHOVIĆ'S HISTORICAL NOVELS DOCTORAL THESIS Supervisor: dr. sc. Julijana Matanović, izv. prof. Zagreb, 2020. ŢIVOTOPIS MENTORICE Julijana Matanović roĊena je 6. travnja 1959. godine u Gradaĉcu (Bosna i Hercegovina). Od 1962. godine ţivi u Hrvatskoj. Osnovnu školu završila je u ĐurĊenovcu, a gimnaziju u Našicama. Diplomirala je jugoslavenske jezike i knjiţevnost na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, gdje je jedno vrijeme radila kao asistentica na predmetu Starija hrvatska knjiţevnost. Na Filozofskom fakultetu Sveuĉilišta u Zagrebu pod mentorstvom prof. dr. Zorana Kravara magistrirala je 1989. na temi „Primarna i sekundarna generiĉka obiljeţja u ĐurĊevićevim Uzdasima Mandalijene pokornice te doktorirala 1998. godine obranivši temu „Hrvatski povijesni roman XX. stoljeća―. Od 1993. godine zaposlenica je Filozofskog fakulteta Sveuĉilišta u Zagrebu, na kojem od 2007. do prijevremene mirovine 2018. radi kao izvanredna profesorica na Katedri za noviju hrvatsku knjiţevnost. Od 2014. godine je ĉlanica-suradnica HAZU-a. Objavila je više od tristo znanstvenih rasprava, izvornih ĉlanaka, ogleda i knjiţevnih kritika, sudjelovala na ĉetrdesetak kongresa, simpozija i okruglih stolova te bila suradnica u nizu projekata (Enciklopedija hrvatske knjiţevnosti, Stoljeća hrvatske knjiţevnosti, Leksikon hrvatskih pisaca, Hrvatska knjiţevna enciklopedija itd.). Djelovala je kao urednica knjiţevnih ĉasopisa (Quorum, Knjiţevna revija) i biblioteka (Quorum, Hit), recenzentica suvremenih proznih djela i ĉlanica prosudbenih povjerenstava za knjiţevne nagrade („Ksaver Šandor Gjalski―, V.B.Z.-ova nagrada, „Vladimir Nazor―, „Meša Selimović―...). Osim što se na knjiţevnome podruĉju istaknula kao znanstvenica i kritiĉarka, posebice na temi povijesnoga romana (npr. knjige Krsto i Lucijan i [email protected]), Julijana Matanović autorica je brojnih beletristiĉkih proznih djela (Zašto sam vam lagala, Bilješka o piscu, Tko se boji lika još, I na poĉetku i na kraju bijaše kava...). Dobitnica je niza nagrada za knjiţevni i kritiĉarski rad („7 sekretara SKOJ-a―, „Josip i Ivan Kozarac―, „Julije Benešić―, „Kiklop―, „Anto Gardaš―, „Mali princ―, „Ksaver Šandor Gjalski―). Proza joj je prevoĊena na mnoge europske jezike. SAŢETAK Polazeći od hipoteze kako u kontekstu korpusa suvremenoga hrvatskoga povijesnog romana FeĊa Šehović (1930.) zauzima mjesto autora koji najdosljednije koristi testimonijalni diskurs u svrhu romaneskne izgradnje odnosa prema prošlosti, zbog ĉega se upravo testimonijalna pozicija nameće kao analitiĉko-interpretacijsko polazište, disertacijom se nastojalo problematizirati svjedoĉenje u povijesnim romanima ovoga knjiţevnika. Metodološki okvir predstavljaju studije o ţanrovskim obiljeţjima hrvatskoga povijesnog romana, naratološki instrumentarij, teorija intertekstualnosti i teorija kulturnoga pamćenja, u ĉiju sferu spadaju i postavke o (ne)mogućnosti svjedoĉenju traume te problematika konstruiranja kolektivnih identitetnih predodţbi (imagološka vizura) putem svjedoĉenja. Koncept svjedoĉenja Šehović je zahvatio raznovrsnim narativnim strategijama, osiguravši figuri svjedoka razliĉit status u narativu (svjedoci koji jesu/nisu likovi), kao i razliĉitu pripovjednu i fokalizacijsku poziciju. Svi protagonisti analiziranih Šehovićevih romana reprezentanti su tzv. povijesno slabih subjekata kojima pozicija svjedoka i akt svjedoĉenja predstavljaju mogućnost upisivanja u povijest. I primarni i sekundarni svjedoci pri tome nastupaju kao moralni svjedoci koji modelom pharmakosa / ţrtvenoga jarca upućuju na besmisao ideološke ţrtvenosti. Diskurzivno raznoliki testimonijalni dokumenti inkorporirani su u romanesknu strukturu prvenstveno pozivanjem na zapise u okviru osnovnoga teksta, ali i fusnotama, predgovornom bilješkom te sluĉajem romana koji u cijelosti predstavlja zbir(ku) dokumenata. Zapisi svjedoka u sluţbi su postavke o tekstualno proizvedenoj prošlosti, kontinuirano razotkrivaju svoju intertekstualnu narav te odmiĉu fokus s odnosa zbilja - tekst na odnos tekst - tekst. Testimonijalni diskurs u povijesnim romanima FeĊe Šehovića funkcionira kao modus podrivanja ideološke vizure povijesnoga, pri ĉemu su preokupacije konstativima ustupile mjesto performativnoj moći samog testimonijalnog ĉina, a povijesna faktografija zamijenjena je razinom individualnoga iskustva povijesnoga. Kljuĉne rijeĉi FeĊa Šehović, hrvatski (novo)povijesni roman, svjedoĉenje, svjedok, dokument, intertekstualnost, trauma, identitetne predodţbe EXTENDED SUMMARY Key words FeĊa Šehović, Croatian (new) historical novel, testimony, witness, document, Intertextuality, trauma, identity imagery Historical novels by contemporary Croatian writer FeĊa Šehović (1930.) are only sporadically, and thus not sufficiently systematically, captured in Croatian literary science. Primarily with his attitude towards history (history as cyclicality, returning of same instead of history as a teacher of life), but also with many "building elements" (Matanović), Šehović is placed in the group of those authors of Croatian historical novels (Nedjeljko Fabrio, Ivan Aralica, Stjepan Tomaš, Ivan Supek, Ivica Ivanac, Ludwig Bauer ...), marked by a shift from the traditional historical novel, or the Šenoesque type novel. For some literary scholars (Milanja, Matanović), such a paradigm shift is marked by the terminological determinant of the Croatian new historical novel. Guided by the hypothesis that within the genre of the Croatian historical novel, the act of testimony can be registered as a recognizable poetic designation of the work of FeĊa Šehović, which is why the testimonial position is imposed as an analytical and interpretative starting point, the dissertation was focused on the problematization of testimony in the historical novels of this writer. The analysis included a corpus of those Šehović novels that can be narrowly referred to as the historical novel genre: the ―Dubrovnik trilogy‖ written under the pseudonym Raul Mitrovich (Gorak okus duše, 1983.; OslobaĊanje Ċavola: Kronika, 1986.; Uvod u tvrĊavu: Biblija za nevjernike, 1989.), Ilijasbegović's five books: Cronica travuniana from 2002. (1. Ilijas-beg, kapetan trebinjski; 2. Inšallah; 3. Begovina; 4. Dubrovaĉki intermezzo; 5. Od Mostara do Haaga) and Prokleta ergela (2009.). The concept of testimony in mentioned historical novels of FeĊa Šehović is mostly discussed on the interplay of typology and position problem of both witnesses and documents, while the final chapters of the paper emphasize the constellation of testimony and memory / remembering (presentation of trauma by testimony, testimony in the service of identity representation). The methodological framework is represented by studies on the genre characteristics of the Croatian historical novel, narratological instrumentation, intertextuality theory and cultural memory theory, in whose sphere are included settings about (im)possibility of witnessing trauma and the problems of constructing collective identity representations (imagological vision) through testimony. Although based on a narrative model, testimony is irreducible only to the problem of storytelling (Felman, Derrida), it is inseparable from the categories of responsibility and obligation (Felman) and trust (Derrida). Namely, the witness's speech is always appellate, it is addressed to a certain addressee, who in turn becomes a further witness through a testimonial act, thereby realizing a potentially infinite testimonial chain. In the framework of the theory of speech acts (J. L. Austin), testimony escapes the idea of constatives, in terms of establishing the (in) truthfulness of a testimonial statement. After all, the focus of the testimony is absolutely singular (Derrida), and thus objectively unverifiable. Testimony functions as a performative act — an act by which it acts — whereby the testimony is built on the interaction of its expositive and commissural component. The more visible representation of the mechanism of testimony in modern times may be related to a different attitude of history (in terms of historiography), but also of historical novels toward historiographic material, and thus to the past in general. Although the contemporary Croatian historical novel, including those of Šehović, did not play with history as foreign authors of postmodernist historical novels did, in Croatian literature one cannot but register a different relation to the historical document as an unquestionable authority - this relationship is now based on reevaluation and doubt. Testimonial discourse in the historical novels of FeĊa Šehović primarily functions as a mode of undermining the ideological vision of the historical, whereby preoccupations