Farma Pisaca Thomas Bernhard Razgovor

ISSN 1331-7970

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 19. ožujka 2,,9., godište XI, broj 253 cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 1,6 €

Razgovor – Mario Kovač

Razgovor – Ralph Fiennes

Boris Beck i Igor Rajki – Farma pisaca

Thomas Bernhard

cmyk 2 XI/253, 19. ožujka 2,,9. info/najave Gdje je što? Jelena Ostojić

Info i najave Jelena Ostojić 2

U žarištu Život stoljeća Nataša Petrinjak 3 Neobuzdana kupovina Biserka Cvjetičainn 7 2. Subversive Film Festival: Kina 1949 – Srebrno doba Nenad Perković 8 2009 Esej Apsolutna sumnja Louisa Paula Boona Annie van den Oever 4-5 Mi i Oni Višnja Pentić 14-15

Satira Čudovišta u škole! The Onion 6

Film Etika i estetika holokausta Mario Slugan 9 Razgovor s Ralphom Fiennesom Radmila Đurica 10 pred kraj svog koncerta emitirao snimku govora Nataše Glamur i stara slava Radmila Đurica 11 Čekajući Sonyja Izetbegovića Ajla Terzić 12 Kandić o žrtvama u Srebrenici. Takva njihova akcija iza- zvala je negodovanje dijela publike, a potom je uslijedio Vizualna kultura govor mržnje i pokušaji fi zičkog obračunavanja s članovi- Linija originala Nataša Petrinjak 13 ma benda, koji su ostali stajati mirno na pozornici. Bend Umjetnost u vrtu Galerije Antun Maračić 16 Ne preporučuje se mlađima od 18 godina Boris Greiner 17 je i inače poznat po naglašeno angažiranim pjesmama i Slika govori više od tisuću riječi? Silva Kalčić 18-20 kao takav je rijetkost u Bosni i Hercegovini, ali i na ovim prostorima gdje je angažirana umjetnost nerijetko na Kazalište rugi Subversive Film Festival održat će se u kinu Razgovor s Mariom Kovačem Suzana Marjanić 31 Europa u Zagrebu od 15. do 23. svibnja 2009. marginama društva. Transparentnost vlasti!? Slava joj! Suzana Marjanić 32 godine. Tema ovogodišnjeg Festivala jest Kina Simpozij i radionica dizajna interakcija Razgovor s Pravdanom Devlahovićem Iva Nerina Sibila 33 1949 – 2009. Polazeći od burne povijesti suvremene Djevojčice naprijed, dječaci – stoj! Iva Nerina Sibila 34 Kine, preko i dalje kontroverzne Kulturne revolucije, U Splitu će se 19. i 20. ožujka na Odsjeku za dizajn Tema: Beton X/2 prateći ekonomske reforme i društveno-kulturnu tran- vizualnih komunikacija Umjetničke akademije, u surad- Emirovi nemiri – rađanje srpstva iz duha paganstva sformaciju Kine tijekom 60 godina, cilj je Festivala propi- nji s Centrom za dizajn interakcija Sveučilišta Napier Aleksandar Pavlović 35 tati Kinu ne samo kao kulturni imaginarij Zapada, nego i u Edinburghu i pod pokroviteljstvom programa British Želudac humanosti Saša Ćirić 36 Council International Networking for Young Scientists, Kuda leti bumerang? Tomislav Marković 37 njeno maoističko nasljeđe, Kinu kao poprište kontradik- Handke, Peter Redakcija Betona 37 cija između socijalizma i kapitalizma te kao novu velesilu održati međunarodni simpozij dizajna interakcija s te- Lirika utoke Predrag Lucić 38 u kontekstu aktualne svjetske fi nancijske krize. Za devet mom “Istraživanje i izobrazba”. Kako prihvaćamo sve dana Festivala bit će prikazano više od 60 fi lmova. Glavni više novih uređaja? Kako tehnologija posreduje u našim Glazba odnosima s ljudima? Kada nam takvo posredovanje od- Od kovitlaca do snoviđenja Trpimir Matasović 39 program donosi kultna ostvarenja iz kineske, tajvanske i Tradicija profesionalnosti Trpimir Matasović 39 hongkonške fi lmske povijesti kao i vrhunce suvremene govara, a kad nam smeta? Kakav je naš stav prema stva- produkcije, od arthousa i undergrouda do popularnih rima koje razmišljaju i prostorima koji osjećaju? Dizajn Socijalna i kulturna antropologija interakcija bavi se upravo tim pitanjima. Plamjani – gorštaci otoka Hvara Ana Perinić 40-41 žanrovskih fi lmova. U popratnom programu bit će predstavljene tematske i autorske selekcije uz niz predavanja, Na dvodnevnom simpoziju okupit će se dvadesetak vode- Kritika okruglih stolova, umjetničkih akcija i izložbi. Festival će ćih mladih europskih stručnjaka, istraživača i nastavnika Rađanje vodvilja iz duha travestije Dario Grgić 42 iznova ugostiti 20 domaćih i inozemnih zvijezda fi lmske, u području dizajna, arhitekture, umjetnosti te informa- Zabavnije je biti gej Bojan Krištofi ć43 intelektualne i umjetničke scene. Obilježavajući 60. cijskih i telekomunikacijskih tehnologija, koji se bave Proza obljetnicu Kineske revolucije, Subversive Film Festival istraživanjima najnovijih digitalnih tehnologija i komu- Farma pisaca Boris Beck i Igor Rajki 44 otvara drugačiji pristup pravu na kulturne razlike i identi- nikacijskih procesa te njihove kreativne primjene. Cilj je tete, učvršćujući veze grada Zagreba s prijateljskim gra- događanja defi nirati recentne trendove u polju i njihove Poezija dovima Šangajem i Pekingom. veze s obrazovnom praksom te stvoriti nove mreže za Odnosi s Rudolfom Haris Rekanović 45 buduće projekte i suradnju. Na konferenciji će sudjelovati TEMA BROJA: Thomas Bernhard stručnjaci s prestižnih europskih sveučilišta kao što su: Priredio Boris Postnikov Napier University – Edinburgh, Royal College of Art Razgovor s Andrejem Nikolaidisom Boris Postnikov 21 – London, Royal Institute of Technology – Stockholm, Izlaženje Barbi Marković 22-23 Hodanje Thomas Bernhard 22-23 Chalmers University of Technology – Gothenburg, Iz vile na Wannseeu Daša Drndić 24-25 University of Dundee – Dundee, Limerick School of Art Književna nagrada slobodnog i hanzeatskog grada Bremena and Design – Limerick, University of Applied Sciences Thomas Bernhard 26-27 – Potsdam, Umea Institute of Design – Umea. Prvi dio Razgovor s Anicom Tomić i Jelenom Kovačić Nataša Govedić 28-29 simpozija, jutro 20. ožujka, koji sadrži prezentaciju rada i Teškoće s Bernhardom Sead Muhamedagić 30 prakse sudionika i sudionica, bit će otvoren za sve zainteresirane. Simpozij se popodne nastavlja okruglim stolom sudionika. Osmi RAF Najveći festival amaterskog fi lma u ovom dijelu dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja Europe, RAF, održat će se u zagrebačkom kinu Grič od adresa uredništva: Vodnikova 17, Zagreb 29. ožujka do 4. travnja. U Griču će u sedam dana u glav- telefon: 4855-449, 4855-451, fax: 4813-572 nom programu biti prikazano bez ikakve selekcije svih e-mail: [email protected], web: www.zarez.hr oko 175 amaterskih fi lmova koji su pristigli na natječaj RAF-a iz Hrvatske, Srbije, BiH, Slovenije i Makedonije. Jedini žiri bit će, kao i dosad, publika, a takvim pristupom uredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 sati organizatori RAF-a žele stvoriti mjesto na kojem se mla- nakladnik: Druga strana d.o.o. dim fi lmašima pruža prilika da se njihovi radovi javno za nakladnika: Andrea Zlatar predstave te mjesto okupljanja gdje su granice između v.d. glavne urednice: Katarina Luketić publike, autora i organizatora posve izbrisane. U suradnji zamjenici glavne urednice: Nataša Govedić, Srećko Horvat s fi lmskim akademijama u regiji RAF će se u idućim i Marko Pogačar godinama, uz amaterske, fokusirati i na niskobudžetne izvršni urednik: Nenad Perković fi lmove mladih talenata. Posjetiocima će biti predstavljeni poslovna tajnica: Dijana Cepić između ostalih i Four river festival Karlovac, Festival uredništvo: Dario Grgić, Silva Kalčić, Trpimir Matasović, mini fi lma Novi Sad, Restart laboratorij, GEFF i Suzana Marjanić, Nataša Petrinjak, Boris Postnikov, Hrvatski fi lmski savez. Srećko Pulig, Zoran Roško, Gioia-Ana Ulrich Dubioza Kolektiv Bosanskohercegovački bend Dubioza Kolektiv nastu- grafi čko oblikovanje: Studio Artless pit će u Zagrebu, u dvorani Pauk, u subotu, 21. ožujka, s lektura: Dalibor Jurišić namjerom da promovira svoj zadnji album Firma Ilegal. priprema: Davor Milašinčić Bend je formiran 2003. godine od članova zeničkog tisak: Tiskara Zagreb d.o.o. benda Gluho Doba i sarajevskog Ornamenti. Svojim ranijim nastupima u Ksetu i SKUC-u bend je u Zagrebu stekao već stalnu publiku, a njihov hit Blam s novog al- Tiskanje ovog broja omogućili su: buma držao se jedanaest tjedana na domaćoj top-ljestvici Ministarstvo kulture Republike Hrvatske na Radiju 101. Dubioza Kolektiv posebno je zanimljiv i Ured za kulturu Grada Zagreba zbog toga što je na festivalu Exit u Novom Sadu 2005. cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 3 u žarištu

Život stoljeća

Nataša Petrinjak da je sedam puta rodila bez medicinske gajaju troje djece koje im je kći ostavila pomoći, da je u prostoru punu štakora pred vratima, onih koji nisu postavili s troje djece koja nikada nisu vidjela pitanje o količini hrane ili lijekova koje vanjski svijet preživjela i smrt jednog je kupovao, onih koji ne provjeravaju Treba se bojati onoga što će se čuti u sina te odvođenje troje djece, a zlostav- kakve su osobe koje organiziraju, po- svjedočenju Elizabeth. Treba se bojati ljaču je počelo suđenje pred sudom u državaju i konzumiraju “seks-turizam” obližnjem St. Pöltenu. U trenutku na Tajlandu… u svima njima čuče mali onog što neće moći biti opisano, objavljivanja ovog teksta zbog tih za- Fritzlovi, djelići bolesti sposobne po- objašnjeno ni na jednom jeziku badala koja postavljaju nezgodna pita- ništiti drugo ljudsko biće, svesti je na svijeta, jer vokabular za takav užas još nja i svojom prisutnošću nerviraju mir- manje od stvari, na ništavilo. ne susjede, a putem internetskih porta- sposobno za najsurovija djela kakvih je nismo izmislili. Treba se bojati nemoći la, najvjerojatnije će biti poznati prvi u ljudskoj povijesti već bilo, on pripada Riječ za neizrecivo zamišljanja kakav će biti njen daljnji stravični detalji zločina mirna, uvažena i zajednici drugih ljudskih bića, koja se Da, treba se bojati onoga što će se brižna susjeda iz ulice. sada moraju suočiti s tamnom stranom čuti u svjedočenju Elizabeth. Treba se život. Kakvi će biti životi djece koje ljudske vrste koja pridavanjem naziva bojati onog što neće moći biti opisano, je rodila. Ono čega se ne treba bojati Suđenje stoljeća “monstrum” ne napušta ljudsku zajed- objašnjeno ni na jednom jeziku svijeta, Svjedočanstvo 42-godišnje Elisabeth nicu. jer vokabular za takav užas još nismo jest iskazati divljenje i odati priznanje dano prije početka suđenja 18. ožujka Diskusija o dužini, težini i vrsti izmislili. Treba se bojati nemoći zami- njenu preživljavanju; dostupni dugo je jedanaest sati i osmeročlanoj primjerene kazne je otvorena, prve psi- šljanja kakav će biti njen daljnji život. poroti bit će izloženo postupno – za- hološke i psihijatrijske analize već su Kakvi će biti životi djece koje je rodila. izvještaji govore da je upravo ključeno je, naime, da je riječ o užasu objavljene na mreži svih mreža, no šok Ono čega se ne treba bojati jest iskazati nevjerojatno kako nije poludjela, koji normalna osoba ne može percipirati i trauma ljudske vrste neće moći biti divljenje i odati priznanje njenu preživ- kako je uspjela zadržati odnos prema odjednom. To upućuje na to da će tuži- premošćeni, s ciljem da se takvo što ne ljavanju; dostupni izvještaji govore da je teljica Christiane Burkheiser bez mnogo ponovi, ako ne objasnimo i tamnu stra- upravo nevjerojatno kako nije poludjela, vanjskom svijetu i čak ga djelomično muke uspjeti dokazati sve elemente nu (ne)postupanja koja su Fritzla mogla kako je uspjela zadržati odnos prema prenijeti djeci optužbe – silovanje, incest, prisilu, robo- zaustaviti. Onih koji su znali da je Fritzl vanjskom svijetu i čak ga djelomično vlasništvo, ubojstvo… priznao ih Josef već bio osuđen za silovanje, da je za to prenijeti djeci. Pa i imenovati tu hra- Fritzl ili ne. Prema dosadašnjim postup- u zatvoru proveo devet mjeseci, onih brost, dodati rječnicima nove jedinice; cima policije, gradskih vlasti i pravosuđa koji su ne postavljajući suvišna pitanja neka uz njeno novo i njeno staro ime čini se da će predsjednica suda Andrea prihvatili da baka i djed “normalno” od- stoji objašnjenje – život stoljeća. “ edva čekam da suđenje završi” – Humer u sudnici uspjeti održati atmos- izrekao je vlasnik prodavaonice u feru hladna i racionalna postupka, kakav Ybbsstrasse u austrijskom gradu se od pravosuđa očekuje i usprkos ime- Amstettenu. Vidljivo iznerviran prisut- novanju tog slučaja “suđenjem stoljeća”. nošću više od 200 novinarskih ekipa Da ovaj put nije riječ o pretjerivanju, koje su posljednjih dana narušile idiličan valja iščitati iz kratke izjave branitelja spokoj nešto više od 50 tisuća stanovni- Rudolfa Mayera kako je njegov zadatak ka Donje Austrije, požalio se i novinari- dokazati da je Fritzl “ljudsko biće, a ne ma Spiegla da su snimke njegove proda- monstrum”. Prema prvim odgovorima vaonice objavljene čak i u Japanu. koje je Fritzl dao pred sudom, o tešku Strašna žrtva koju mora podnijeti zbog djetinjstvu u kojem je i sam zlostavljan, suđenja Josefu Fritzlu, 74-godišnjem Mayer je za potrebe obavljanja dužnosti susjedu koji je nekoliko desetaka metara time u prvom redu imao na umu prika- dalje u vlažnu i prljavu podrumu bez zivanje Fritzla kao poremećene osobe danjeg svjetla 24 godine u zatočeništvu uslijed trauma koje je i sam proživio. držao kćer Elizabeth. Strašna žrtva koju No tu izjavu može se iščitati i kao upo- mora podnijeti jer je otkriveno da je zorenje, kao iskaz koji će u potpunosti jedna žena 24 godine svakodnevno silo- opravdati naslov “suđenje stoljeća”; Josef vana, premlaćivana, iscrpljivana glađu, Fritzl jest ljudsko biće, ljudsko biće

Josef Fritzl jest ljudsko biće, ljudsko biće sposobno za najsurovija djela kakvih je u ljudskoj povijesti već bilo, on pripada zajednici drugih ljudskih bića, koja se sada moraju suočiti s tamnom stranom ljudske vrste koja pridavanjem naziva “monstrum” ne napušta ljudsku zajednicu. Šok i trauma ljudske vrste neće moći biti premošćena, s ciljem da se takvo što ne ponovi, ako ne objasnimo i tamnu stranu (ne)postupanja koja su Fritzla mogla zaustaviti

cmyk 4 XI/253, 19. ožujka 2,,9. esej

Apsolutna sumnja Louisa Paula Boona

Annie van den Oever Ferdydurke također “nezreo” i “neoblikovan”, bez uvjerenja i čvrstih principa. Ta obilježja čine navedene likove igračkama “modernog” društva i njegovih neshvatljivih sustava koji oduzimaju moć. U opasnosti su da svakog Boon, možda najvažniji belgijski književnik 20. trenutka postanu slučajnim, beskičmenim žrtvama stoljeća (koji je pisao na regionalnom belgijskom bizarnog, zločinačkog, političkog, birokratskog ili privatnog režima, kojem takvi likovi uvijek lako podliježu. nizozemskom), koristio se dvama posve različitim Bespomoćni, postaju žrtvama čvrstih i snažnih likova izvorima te u svojim inovativnim romanima stvorio koji ne sumnjaju – žrtvama svojih suprotnosti u grotes- knoj književnosti. Boontje, Plume, Gregor – svi su oni hibridan spoj dviju tradicija - filozofske (ničeanske) i neprilagođeni stranci u suvremenom svijetu u kojem se književne (groteska) pokušavaju održati na površini. Doimaju se “čudnima” kad ih se promatra iz pozicije psiholoških konceptu- alnih okvira koji su takvim likovima i književnosti u kojoj se pojavljuju zapravo strani.

ačelni skepticizam – načelo sumnje u sve kao Tradicija groteske stvar načela – načelo je koje su Boonovi čitatelji Boon je dobro poznavao književnu tradiciju gro- već prepoznali kao fi lozofsko stajalište koje je teske. Rano je čitao groteskne pripovijetke i novele dominiralo dvadesetim stoljećem. Prethodnih je deset- Paula van Ostaijena. “Gdje je književna povijest koja ljeća to stajalište bilo toliko često citirano da je postoja- bi Ostaijenovoj knjizi Bende van de stronk pružila la opasnost da će početi zvučati kao postmoderni klišej. pozornost koju ona zaslužuje?” zapitao se Boon 26. No ipak uvjerenje da ni jedno uvjerenje (uključujući i listopada 1945. u novinama De roode vaan. Također samo to uvjerenje!) ne zavređuje da se u njega beskom- je rano pročitao i počeo cijeniti Kafkinu grotesknu promisno vjeruje nekad je bilo radikalno. Vjerojatnost prozu. Poznavao je prijevode Kafkinih djela, koji su da je Boon razvio takvo stajalište iz pomodnih ili trivi- proizašli iz pera samog Paula van Ostaijena, velikog Nietzscheov imperativ Ne vjeruj u jalnih pobuda je mala, osobito zato što se to načelo Kafkina obožavatelja i prve osobe na svijetu koja je pojavilo ubrzo nakon rata i bilo posve oprečno poslije- prevela njegova djela. Boon se sprijateljio s Gastonom ništa i sumnjaj u sve! za Boona je ratnom pritisku obnove i svemu ostalom što je obnova Burssensom neposredno nakon rata i prepoznao po- postao i poziv na otpor, poziv na zahtijevala te političkim načelima i programu rada sebnu snagu njegova grotesknog djela Fabula rasa Boonovih prijatelja koji su bili komunisti i socijalisti. (1945), “objektivnog dnevnika”. Kasnije je Boon tako- odupiranje svim oblicima okupacije, Netom nakon rata subverzija nije bila princip od kojeg đer upoznao Gusta Gilsa, koji je pisao iznimno kratke se moglo preživjeti. Nesumnjivo su joj nedostajala trivi- groteske koje su bile objavljene u raznim antologijama moći i opresije, odupiranje svim jalna obilježja koja su “načelnu sumnju” učinila popular- “paraproze”. I naravno, Boon je čitao Gogolja, strastve- nom među njegovim kasnijim postmodernim čitatelji- no poput Richarda Mime, svojeg prijatelja i pisca. drugim imperativima, uključujući ma koji su odrasli u blagostanju. Boonova je sumnja Boon je sama sebe vidio kao kariku u lancu. Posudio ničeanske, nihilističke vrste. Nietzsche je pisao o svojoj je lik Boontjea, u kojem su njegovi prijatelji toliko imperative romana volji za sumnju u Radosnoj znanosti te je jasno da “ra- žarko željeli vidjeti Boona, iz tradicije groteskne proze dosno” u ovom slučaju ne znači “veselo”, a sumnja koju koja se do tada sastojala prvenstveno od pripovijetki zagovara – kako ironično! – apsolutna je i radikalna. i kratkih te veoma kratkih priča. Boon je postavio taj groteskni narativni lik u središte svojih velikih romana. Bez uvjerenja i čvrstih principa Pomalo groteskni “Boontje” i njegov pseudoprimitivni Uvjerenje koje potkopava sva druga jest: Ne vjeruj pripovjedni stil rođeni su otprilike u isto vrijeme. Nisu ničemu! Sumnjaj u sve imperativ je koji je na trenutak proizvod, kao što se pretpostavlja, Boonova karaktera uzdignut iznad opće sumnje. U stoljeću u kojem su ili njegova znanja o vlastitim slabostima, već su proi- uvjerenja izgubila razlog svojeg postojanja kolebljiv zvod dva posve različita izvora. Moja je pretpostavka pripovjedač “Boontje” vrlo je vjerojatno izrastao iz da su oni hibridan spoj dvije tradicije, od kojih je jedna Nietzscheova fi lozofskog imperativa, postavši “čovjek fi lozofska (ničeanska), a druga književna (groteska). koji sumnja bez stava”. Kad se njime pobliže pozaba- Boonov neobičan pseudoprimitivni govor kojim vimo, također je vjerojatno da kao lik (zato što bi se je “rastvorio” konvencionalni roman potekao je iz ta trebao takvim smatrati), “Boontje” nije blizak svojem dva izvora. Zbog toga ni po koju cijenu ne smijemo stvaratelju Louisu Paulu Boonu, nego drugim knji- podcijeniti složenost Boonova veoma uspješnog po- ževnim rođacima u nesvjetovnom svijetu groteske. kušaja uvođenja inovacija u roman. Njegovo “rastva- Naposljetku, groteskna je književnost prepuna likova ranje” zatvorene strukture romana i pisanje ilegalnih poput Boontjea: iznimno nekarakternih i nesvjetovnih knjiga ne uključuje samo nekoliko trikova i smicalica tipova, naivaca, budala, poniznika, ljudi bez Fallhöhe ili primijenjenih na tradicionalni roman zapadnoeurop- tragične propasti junaka, koji su obično svjesni da im ske tradicije; to je također povezano sa shvaćanjem nedostaje veličanstvenosti. Više nego svojem stvarate- pisca kao neovisnog subjekta. Boon je napustio ideju lju Louisu Paulu Boonu, “Boontje” nalikuje Plumeu, o sebi kao o “autonomnom” piscu (kakvi su Tolstoj naivcu kojem nema premca, književnom liku Henrija ili Flaubert) koji savršeno vlada jezikom i vlastitim Michauxa. Također pomalo nalikuje Gogoljevu ranji- mislima i koji je izdvojen iz konteksta i vremena u vom, jadnom činovniku kojeg određuje samo njegovo kojem živi. skromno radno mjesto i kabanica koja jača njegov status i koji se, nakon što izgubi kabanicu, osjeća golo i Boon i Nietzsche dehumanizirano u ovom birokratskom svijetu u kojem Nemojmo više “Boona” odnosno “Boontjea” je status važan. Ta je činjenica bila dovoljno poznata smatrati malim, skeptičnim, prilično nesigurnim i Gogoljevim čitateljima da bude istovremeno i bolna i nesvjetovnim piscem iz Aalsta; nemojmo ga smatrati smiješna. Čak pomalo nalikuje i Gregoru Samsi, tom svačijim prijateljem koji nije mogao odoljeti da nam jadnom i mnogo mlađem zaposleniku u Preobražaju ne ispriča o sitnicama iz svog života. Umjesto toga, Franza Kafke (1915) koji je – kako njegova majka uvje- zato što je to mnogo produktivnije za dubinsko razu- rava prokurista – doista veoma savjestan mladić koji mijevanje razvoja romana i ovog romanopisca, Boona svake večeri nakon što se vrati s posla sjedi kod kuće i je bolje smatrati velikim inovatorom romana koji se pobožno rezbari. jednog jutra tjeskobno probudio iz stravične noćne Svi ti bespomoćni likovi u opasnosti su da podlegnu more rata, odbacio aspiracije “velikog romanopisca” “formi”, kao što je napisao Witold Gombrowicz, poljski i stvorio bespomoćan, jadni lik Boontjea, groteskni pisac groteskne proze. Njegov je glavni lik u romanu karakter u tradiciji Kafke. cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 5 esej

Ne možemo sa sigurnošću reći u kojoj je etapi Tako je govorio Zaratustra, naslov Nietzscheova podijeliti na tri djela, tvrdoglavosti novinskih urednika života Boon otkrio Nietzscheova djela, koje je knji- najpoznatijeg djela u Belgiji i Nizozemskoj, znači ne- (i ljudi koji su upravljali tiskarskim pogonima), njihovo ge čitao i kojim redoslijedom. No znamo da je do što slično ovom: zbog toga ili kao posljedica (odnosno, nerazumijevanje njegova neortodoksnog rada te pre- nedavno Boonov sin Jo u starom ormaru svojeg oca posljedica proglašavanja Boga mrtvim: zbog toga će se drasuda kritičara. čuvao dva Nietzscheova djela: prijevod na nizozem- u sve od sada sumnjati); zato je Zaratustra govorio – s Itekako je vjerojatno da je s obzirom na te okolnosti, ski Nietzscheova najpoznatijeg djela Tako je govorio obzirom na to da je Bog proglašen mrtvim, oni koji ne u ratnim godinama, Nietzscheov imperativ Ne vjeruj Zaratustra (koji datira iz 1950) i djela Antikrist (koji vjeruju ili su prestali vjerovati moraju posumnjati ne u ništa i sumnjaj u sve! za Boona dobio na važnosti te datira iz 1973). Postoje i drugi dokazi da je Boon čitao samo u postojanje Boga, nego i u cijelo zdanje kulture čak postao i poziv na otpor, poziv na odupiranje svim Nietzschea u prvim godinama rata, vjerojatno i gutao u kojoj je uvjerenje da Bog postoji toliko ukorijenjeno. oblicima okupacije, moći i opresije, odupiranje svim njegova djela, da upotrijebimo riječ koju je Boon stavio Neka se to zdanje uništi kako bi se moglo iznova iz- drugim imperativima, uključujući imperative romana. u usta jednog lika iz djela Abel Gholaerts. I u ovom slu- graditi. “Oni koji razaraju također i stvaraju”, napisao Pobunivši se protiv romana, Boon je stvorio antiroman. čaju Boon spominje dvije knjige koje su dugo ležale u je Boon, vjerojatno nadahnut Nietzscheom. Iz smrti Kad se odrekao spisateljske ozbiljnosti i dostojanstva, njegovu ormaru – Antikrist i Tako je govorio Zaratustra, Boga logično proizlazi smrt svemoćnog pisca koji je i postao je Boontje; riječima Paula van Ostaijena, po- koje se smatraju Nietzscheovim ključnim djelima. neovisni stvaratelj (ta je fi gura oblikovana prema slici stao je radikalno “neozbiljan”. Kao što navodi Marc Ako ga gledamo u svijetlu Gogoljeve groteskne samog Stvoritelja). Iz toga pak logično proizlazi dekon- Reynebeau, nizozemski kritičar i esejist, taj se pojam pripovjedne tehnike, Boonov “ilegalni” stil uključuje strukcija starih načina razmišljanja i zastarjele forme “može shvatiti kao manje patetičan ekvivalent pridjeva uporabu primitivnih oblika usmenog pripovijedanja građanskog romana. disidentan ili subverzivan”. Čini mi se da je pritisak rata koji – zahvaljujući obrascima koji su u svojoj biti di- i Nietzscheova imperativa (Sumnjaj u sve!) stvorio ne- jaloški – rastvaraju tradicionalno monološki roman. Poziv na otpor ozbiljnog “Boontjea”, koji je pak zatim stvorio mnoge Novi dijaloški stil bolje odgovara autoru koji sumnja Postoji mogućnost da je Boonov umjetnički, knji- Boonove ilegalne “romane otpora”. Ključ tih romana je iz principa od monološkog (ili didaktičnog). “Boontje” ževni, spisateljski “program razaranja”, pokušaj Abbaua lik uvijek vedrog “Boontjea” i njegov neobičan, neozbi- se kreće u svijetu u kojem su svi zaključci upitni. On ili uništenja, bio usmjeren protiv poslijeratne obnove ljan stil pripovijedanja u kojem se koristi zamjenicom ne dovršava slijed svojih misli, pripovijetki ili knjiga, jer je i u Belgiji postojala opasnost da će se sve vratiti “ti”. već uvijek odlaže konačni završetak. Ne predstavlja na staro. Također je moguće da je snaga Nietzscheova Naravno, tako znači i ovako ili na ovaj način. Drugim svoje mišljenje kao zaključke koji se ne mogu uzdrmati imperativa utjecala na Boona ranije, tijekom godina riječima, ovako je govorio Zaratustra. To ima uzvišen, (što je prikladnije učitelju), nego kao proces mišljenja. rata, nakon što je bio ratni zatvorenik, u godinama kad biblijski prizvuk (Tako je govorio Isus…), kao i sva- Njegov način razmišljanja predstavlja se čitatelju kao se morao osloboditi svega: okupacije Nijemaca, belgij- kodnevni, žargonski prizvuk – poput provokativnog, svijet u kojem sve neprestano sazrijeva. Stil odražava skih kolaboracionista, snage belgijskih katolika, pritiska iznimno nebiblijskog uzvika okej! Ili no dobro! što znači razmišljanje, promišljanje, hotimičnost, samoispravlja- svojih prijatelja i belgijske komunističke partije (KPB), nešto poput ovoga: Bog je znači mrtav? Okej! No dobro, nje, određivanje, kao da pripovjedač razmišlja naglas siromaštva zbog kojeg je za ručak jednog sleđa morao što ćemo sad? Pa što! Ako je Bog mrtav, tada ni pisci više i dok to čini, bez prestanka nastavlja izravno govoriti nisu neovisni ili svemoćni. I onda se sad mogu opustiti svojim čitateljima. Boon se iz tog razloga koristi likom i govoriti neozbiljno! Mogu radikalno prijeći s ozbiljnog Boontjea. Nietzsche je u mnogo slučajeva između sebe pisanja na fantastično zezanje. Nagovaraju nas, razmi- i čitatelja postavio pripovjedača (Zaratustru) kako bi šljaju na glas, počinju ispočetka ako treba, ispravljaju se. izbjegao izravno obraćanje. U svakom pogledu taj je Više ne zvuče uravnoteženo, razumno, superiorno, već lik oprečan konvencijama fi lozofskih i didaktičnih se koriste jezikom koji je pun uzvika, jezikom koji je tekstova u kojima uglavnom pisci vode riječ. Upravo raskošan, nepredvidljiv, neobičan, besmislen, primitivan lik Zaratustre oslobađa Nietzschea stilskih, retoričkih i i poetičan. Ostavljaju mjesta marginalnom, trivijalnom, didaktičkih okvira unutar kojih se kreću konvencional- ekscentričnom, frenetičnom i potisnutom. Svojim ni fi lozofski argumenti. pseudoprimitivnim stilom dijametralno su oprečni Nietzsche povjerava proces mišljenja liku Zaratustre, “konzervativnom, književnom jeziku knjiga”. Iz tog su baš kao što to Boon čini s “Boontjeom”. Ono što su ta Boona treba smatrati velikim razloga Ejhenbaum i Vinogradov smatrali da ti pisci ne dva pisca predala tim likovima koje su stvorili u prvom pripadaju ni primitivnoj pripovjednoj tradiciji, kojom je redu njihovo mišljenje i pisanje u fazi nastanka te inovatorom romana koji su se, naravno, slobodno koristili, ni velikoj tradiciji fragmenti osobnih, autobiografskih informacija; od realizma, već da oni umjesto toga pripadaju velikim toga se sastoji taj “dodatak” koji su oni iz nužnosti pri- se jednog jutra tjeskobno inovatorima pisane kulture i književnosti. dali svojim djelima s obzirom na to da su se namjerno pozdravili s bestjelesnim, ahistorijskim mišljenjem. probudio iz stravične noćne Sofi sticirano primitivan jezik more rata, odbacio aspiracije Ono što Boonovo djelo čini novim jest njegovo ko- Pripovjedač bez ikakve kontrole rištenje arhaičnog i primitivnog krompraata, neobičnog Primarna je uloga Zaratustre, kao i Boontjea, da “velikog romanopisca” i stvorio govora. Iako njegov jezik na prvi pogled djeluje jedno- predoči sam nastanak misli. (On stoga nije tradicional- stavno, izgled vara. Oksimoron sofi sticirano primitivan ni pripovjedač čija je glavna funkcija predočavanje za- bespomoćan, jadni lik Boontjea, najbolje opisuje jezik kojim se on koristi. Boon je po- tvorene povijesti ili zatvorena pripovjednog svijeta.) To pularan, neslužbeni jezik pretvorio u jezik koji je u svo- što se predstavlja kretanje svijeta znači da je taj lik (te groteskni karakter u tradiciji Kafke joj biti savršena konstrukcija, vrhunska književna tvore- stoga i njegov tvorac, pisac) odbacio privid da ima ne- vina, “estetska superstruktura lingvističkih konstrukcija” ovisan pogled na svijet. Pripovjedač ne upravlja tokom (kako je ruski lingvist Vinogradov opisao Gogoljev misli sa samopouzdanjem; on se umjesto toga prepušta stil). Sve u svemu, Boonov lucidni krompraat stvorio je valovima svojih misli u razvoju te nikad ne prikriva temelje majstorskog stilskog sustava koji je otvorio činjenicu da to razmišljanje nikad neće biti završeno. vrata novoj vrsti otvorenog romana kao što je De O toj se osobini romana i načinu na koji se ona razvija Kapellekensbaan. Svojom stilskom superstrukturom neprestano raspravlja i u samom romanu, čime se po- (Überbau) Boon je uzrokovao Abbau, ili uništenje u kazuje da mišljenje ne samo da ima vlastitu dinamiku, ničeanskom smislu, koje je pogodilo prvo neovisnog već da je ima i proces pisanja, te da je ona neukrotiva pripovjedača, a zatim tematski organiziran, zatvoreni s obzirom na to da se dinamike pisanja i mišljenja ri- narativni svijet, time poljuljavši dva kamena temeljca na jetko u potpunosti preklapaju. Nekad neovisan pisac kojima je izgrađen tradicionalni roman. U srcu njegova namjerno se predaje tih silama. To znači da se napušta otvorenog romana nalazi se “Boontje” i njegov otvoreni, tradicionalna retorička pozicija koja uključuje kontrolu intencionalno upitni stil. Boonova upotreba zamjenice nad konačnim značenjem teksta i učinkom koji on ima “ti”, o čemu se već često raspravljalo, iznimno je sofi sti- na čitatelje – a to je upravo ono što je pisac tradicio- cirana i iz mnogo razloga iznimno sretno izabrana, nalno shvaćao kao dio procesa pisanja. Napuštanje tra- osobito zato što je, koristeći se tim zamjenicama (ge, gij, dicionalnog stajališta i poznatih književnih postupaka gijzelf), Boon uspio zagrabiti u neiskorišten potencijal nije mala žrtva za pisca. Boon se odriče autoriteta koji primitivnog usmenog pripovijedanja i intimnog dijalo- mu kao piscu tradicionalno pripada: napušta zamisao da ga. Zbog tog zahvalnog postupka jednostavna pitanja ima potpunu kontrolu nad procesom pisanja i da može kao što je “a ti, što ti?” istog trena potiču na razmišljanje potpuno kontrolirati učinak koji njegovo odijelo ima na govori li Boontje ili razmišlja, govori li samom sebi (i o čitatelje. Odbacuje plašt velikog pisca i nastavlja pisati sebi) ili nama (i o nama) ili svojim likovima (i o njima). kao bespomoćno, bijedno i smiješno stvorenje, igračka Kod Boona je zamjenica “ti” ponekad običan oblik snažnih i nepredvidljivih sila koje ne može kontrolirati oslovljavanja, ali često je i varljivo autorefl eksivna. Od (što užasava, ali je i smiješno!). mnogih osobitosti tog novog književnog, pripovjednog Ta je novost radikalno kršenje strogo monoloških stila, najiznimnije je to što njegova intencionalna, upit- okvira koji upravljaju povijesnim oblikom didaktičnog na priroda u Boonovim djelima zamućuje i briše kon- i fi lozofskog pripovijedanja i tradicionalnog romana. vencionalnu granicu između tri (zapravo, četiri) kritički Koristeći se majstorskom tvorevinom pripovjedača različita književna pogleda – pisca, pripovjedača, lika i koji razgovara izravno s čitateljem, Boon – poput čitatelja. Nietzschea – izlazi izvan konvencionalnog okvira pisane kulture. To je pripovjedač koji ne piše, već doslovno S engleskoga prevela Monika Bregović. govori te time odbacuje ograničenja monološke pisane Objavljeno u časopisu Context www.dalkeyarchive. kulture. Tako! Zaratustra govori. A govori i Boontje. com/article/show/292

cmyk 6 XI/253, 19. ožujka 2,,9. satira

Čudovišta u škole! “U doba informacija lakše je nego ikad prikupiti znanje o stvarima koje ne bi trebale postojati, ali ipak postoje, a takva The Onion Westovi prijašnji prijedlozi uključuju bi mudrost mogla učiniti zahtjev da sred- njoškolski glazbeni naše učenike boljim Član školskog odbora i obožavatelj sastav izvodi neme- Lovecrafta uvodi ludilo u nastavni lodične pjesme za građanima koji bauljaju fl autu slijepog boga plan; striptizeta se bavi tim poslom idiota Azatotha te ruševinama potopljenih samo zato što nema drugo rješenje i ponudu da učenike gradova zaraženih ne misli se njime baviti dulje nego što likovnog poučava rezbarenju morbid- gomilom proždrljivih to bude moguće nih i opscenih fetiša iz izvanzemaljskih nadutih štakora” svjetova. Nekoliko roditelja koji su bili RKHAM, Massachusetts – na sastanku nije Tvrdeći da bi se učenici trebali impresionirao u čovječanstvo odlaziti Kelleru samo dok vratiti temeljima koje poučavaju Westov ispad. “Prošlog je mjeseca htio od beskrajnih plesova u krilu. “Bolje vam se ponovno ne osovi na vlastite noge i ne Pnakotički rukopisi i Necronomicon kako da promijenimo srednjoškolski moto iz je da vjerujete kako letim odavde onog odjuri s drugom striptizetom, najvjerojat- bi razvili vještine potrebne da bi dose- Mnogo izvrsne djece u Ph’nglui mglw’nafh trenutka kad ili umrem ili postanem tako nije s jednom od bliskih prijateljica. gnuli granicu zdrava razuma, član škol- Cthulhu R’lyeh wgah’nagl fhtagn”, rekla je stara da nijedan muškarac neće platiti da “Samo pomažem Jimmyju dok me ne skog odbora u Arkhamu, Charles West, članica Udruge roditelja i učitelja Cathy me vidi golu.” napumpa i ode živjeti sa svojom majkom nastavio je zagovarati svoj luđački plan Perry. “Upitala sam je li to latinski, a on “Moji su snovi mnogo veći od ove rupe”, nastavlja Meyer. “Radim ovo samo u Oklahomu”, rekla je Meyer. “Nakon što na općinskom mjesečnom sastanku u je rekao da je to eldritch, jezik Shub- zato što nema šanse da se ikad približim prebrodimo tu krizu, ostat ćemo samo ja utorak. “Budale!” rekao je West, stisnu- Niggurath Crne koze iz Šume tisuću ostvarenju tih snova.” i njegovo kopile koje će mi uništiti svaku tom šakom udarivši o katedru pred so- mladih. Ne poznajem eldritch jezike, ali Meyer (24) prihvatila je svoje sadašnje mogućnost hodanja s nekim pristojnim bom. “Moramo pripremiti današnju nisam sigurna da je to dobra ideja.” mjesto prije tri mjeseca kako bi “skupila tipom kao i naš jedini izvor prihoda, mladež za svijet čiji su užasi urezani na “Već smo promijenili ime škole iz nešto dodatne love” za hranu, odjeću i moje utegnuto, mršavo tijelo.” glinenim pločama gdje se prepričavaju Srednja škola Abrahama Lincolna u smještaj. Rekla je novinarima da joj ski- Oni koji posjećuju klub Otmjene grozničavi snovi drugih bogova – a ne Akademija Nyalrothotep”, dodala je danje daje slobodu da barem malo smanji lutkice za gospodu navodno su podržali puniti im glave trivijalnostima poput Perry. “Što još hoće?” svoj ogroman dug dok još ne uspijeva Meyerin životni plan. Bo Lewiston (42), matematike i engleskog. Naši učenici Neposredno prije glasovanja o pri- uštedjeti apsolutno ništa za budućnost. dvaput rastavljen vlasnik trgovine auto- moraju znati za one koji leže pod ze- jedlogu, koji je odbačen s osam naprama “Radno je vrijeme fl eksibilno, a lova dijelova koji često krši pravila noćnog mljom čekajući da se zvijezde poravnaju jednom glasu, West je iznio svoje poje prilično dobra za curu koja pokušava kluba gurajući ruke u Meyerine tange, kako bi se mogli vratiti na svoja zakoni- sljednje komentare o tome kako su djeca platiti osnovne potrebe i nastaviti disati”, izjavio je kako ne sumnja da će predivna ta mjesta kao naši gospodari i povesti naša budućnosti i da je obveza školskog rekla je Meyer. “Vjerujte mi, bolje od 24-godišnjakinja ostvariti minimalne rat protiv Elder Th ingsa i Shoggotsa!” odbora osigurati upućenost učenika u ikoga znam koliko zahtjevan ovaj posao planove za svoje uzdržavanje koje si je Kontroverzni član školskog odbora užase koji tek dolaze. “U doba informa- može biti, ali također znam da je to samo postavila. navodno je prekinuo vatrenu raspravu cija lakše je nego ikad prikupiti znanje o način spajanja kraja s krajem. Naročito “Nina je super cura sa super glavom o uvođenju svježeg voća u školski ručak stvarima koje ne bi trebale postojati, ali kraja moje prolazne mladosti i sposobno- na ramenima”, rekao je Lewiston opasno kako bi iznio svoj prijedlog. Pomoću ipak postoje, a takva bi mudrost mogla sti da ikada više ikomu vjerujem”, dodala gledajući u Meyericu. “Kvragu, ako se tabele West je u šest točaka predstavio učiniti naše učenike boljim građanima je Meyer. dovoljno potrudi i postane ovisna o me- svoj plan krajnjeg ludila koji uključuje koji bauljaju ruševinama potopljenih Iako se Meyer mora nositi s nepresta- tadonu, mogla bi se fatalno predozirati i posjete Odsjeku za srednjovjekovnu gradova zaraženih gomilom proždr- nim zlostavljanjima svog odvratnog šefa izletjeti iz Otmjenih lutkica već za nekoli- metafi ziku na Sveučilištu Miskatonic, ljivih nadutih štakora”, rekao je West. i seksualnim napadima pijanih ili opsjed- ko mjeseci.” predavanja o čarolijama Yog-Sothotha i “Također vjerujem da školski psiholog nutih gazda, ostaje uvjerena da će zbog maratonsko hodanje koje bi mjesna pone bi trebao dijeliti kontracepcijska prirodne smrtnosti naposljetku moći duzeća sponzorirala kako bi se prikupio sredstva.” ostaviti svoje striptizetske dane iza sebe. S engleskoga prevela Maja Klarić novac za košarkaški program za brucoše. Svi preostali Westovi prijedlozi izne- “Možete li zamisliti “Naše su škole uredna, higijenska seni su na dnevni red kako bi odbor kako bi odvratno mjesta u kojima učenici žive u blaženu mogao raspraviti o popravku rupe u bilo reći nekome neznanju o kaosu koji ih čeka”, rekao je zidu svlačionice jer je petero učenika da ste 40-godišnja West. “Trebaju li se naši objekti popra- nestalo u susjednim katakombama s striptizeta?” rekla je viti? Ne, mora ih se sravniti sa zemljom lubanjama otkad je pukotina otkrivena Meyer. “Nema šanse i ponovno izgraditi u obliku kiklopskog prošlog tjedna. da ću dopustiti da stana bogova Elder, zbog čijeg će ih se to meni dogodi. oblika opsjedati vizije drugih sfera.” Zato namjeravam West je član školskog odbora od s godinama početi 1997. godine kada je pobijedio 89-go- Striptizeta se sama lagati da sam kono- dišnju dužnosnicu Doris Pesce obeća- barica, medicinska njima da će uvesti uniforme i uputiti sestra ili nešto slič- nedisciplinirane učenike ka gorućem uzdržava no.” oku s tri mozga. Otad se natječe bez Osim što se sama protivnika. “Charles svakako voli uda- uzdržava u tmurnoj rati o taj ludi bubanj”, rekla je kolegica i beznadnoj egzi- iz školskog odbora Danielle Kolker. UPITER, Florida – Nina Meyer, stenciji narušavajući “Nisam sasvim zagrizla za njegov plan mlada odlučna egzotična plesačica svoj ugled svake dopuštanja da se majmunska poluformi- u klubu Otmjene lutkice za gospodu, noći, Meyer također rana bića iz kojih kaplje sukrvica hrane u ponedjeljak je obavijestila svog gazdu uzdržava svog na- mesom i strahom naših učenika. No on kako namjerava nastupati gola samo silnog nezaposlenog uvijek na vrijeme stiže i pomaže pripre- onoliko dugo koliko bude potrebno da dečka, 34-godišnjeg miti naše večere sa špagetima, a njegova preživi ostatak svoje egzistencije na ze- Jamesa Kellera. je ponuda kolača među najpopularniji- mlji. Meyer tvrdi da će ma. Moram priznati da je jako uvjerljiv”, “Gle, neću zauvijek biti striptizeta”, većina njezina novca dodaje Kolker. rekla je Meyer dok je odrađivala još jedan kao i preostala vjera cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 7 kolumna

izrazita kao danas, u doba neoliberalnog Novi potrošački trendovi Kulturna politika kapitalizma i postindustrijskog društva. Hromadžić ostavlja otvorenim pita- Kao odgovor na tu situaciju u posljednje kakve su perspektive suvremenog njih dvadesetak godina formirao se niz konzumerizma. Krajem devedesetih društvenih pokreta protiv konzumeriz- godina prošlog stoljeća i početkom ovog ma kao životnog stila i pogleda na svijet. stoljeća neka istraživanja pokazuju da Umjesto opsesivnih potrošačkih želja dolazi do novih potrošačkih trendova u oni se zalažu za bolju edukaciju, racio- Europi u pravcu uravnoteženije potroš- nalno korištenje resursa itd. nje (pri tome ne slabi “strast” prema sve Pozivajući se na Gabriela i Langa sofi sticiranijim tehnološkim uređajima, Neobuzdana kupovina (Th e Unmanageable Consumer, 1995), au- osobito u digitalnoj domeni). tor Konzumerizma ističe da u aktualnom Ekonomska/fi nancijska kriza i recesija stanju potrošačkog društva postoje poja- kojima je izložen svijet, sve prisutnija vih dana, točnije 19. ožujka, otva- ve potrošačke fragmentacije i individua- egzistencijalna nesigurnost, zabrinutost ra se 43. zagrebački salon primi- lizacije potrošačkih praksi, “neukrotivost potrošača, trebale bi djelovati u pravcu jenjene umjetnosti. Tema salona potrošačkog društva”, ali istodobno promjena, u pravcu novih promišljanja jesu Trajne alternative, a predstavlja opsjednutost potrošnjom, kupovanjem i potrošačkih praksi koje prezentiraju kritiku konzumerizma. S obzirom na to dalje intenzivno raste. Hoće li je svjetska identitete potrošača, njihove životne da se konzumerizam duboko ukorijenio kriza zaustaviti? Neke zemlje forsiraju stilove, interese i poglede. U svakom u suvremenim društvima, da je nedvoj- potrošnju, u drugima potrošači naglo slučaju, eksplicitan je Cook (2005), biti beno općedruštveni fenomen, možemo počinju štedjeti, više ne kupuju na kredit potrošač više nije opcija, nego neizbjež- tu temu salona shvatiti kao kritiku aktu- i slično. na aktivnost. alnog vremena. U vrijeme ekonomske krize koja je zahvatila cijeli svijet, pitanje konzumerizma nameće se kao prvo- razredno pitanje. Dva modela razvoja u Ministarstvo kulture Republike Hrvatske na temelju članka 9. Biserka Cvjetičanin tržišnoj (kapitalističkoj) ekonomiji u Zakona o fi nanciranju javnih potreba u kulturi (“Narodne novine” br. 47/90 ovoj sadašnjoj krizi doživjela su slom. i 27/93) te članaka 2. i 3. Pravilnika o izboru i utvrđivanju programa javnih Anglosaksonski model je građen na potreba u kulturi (“Narodne novine” br. 137/08) Nakon što su dva modela razvoja ogromnu dugu, jakoj unutarnjoj potra- u tržišnoj (kapitalističkoj) žnji i često veliku budžetskom defi citu objavljuje (Velika Britanija, SAD). Takav tip ra- ekonomiji doživjela slom, knjige zvoja naglašavao je osobne potrošačke poput Konzumerizam. Potreba, slobode i poticao individualnu potroš- Javni poziv za podnošenje ponuda životni stil, ideologija Hajrudina nju, konzumerizam. Drugi model jest za otkup knjiga u 2009. godini model državnog upravljanja i stimulira- Hromadžića važan su doprions nja ekonomije, osobito izvoza, često s suočavanju s pitanjem pred kojim podcjenjivanjem vlastite valute (Kina, Južna Koreja), ili stimuliranja jaka izvo- 1. smo svi još bez odgovora – kakve za, a manje domaće potražnje Ministarstvo kulture otkupljivat će izdanja domaćih izdavača i to: su perspektive suvremenog (Njemačka). Kako su oba modela doži- • djela od temeljne vrijednosti za nacionalnu kulturu, znanost i umjetnost vjela slom, otvaraju se brojna pitanja o • djela suvremene domaće književnosti i publicistike konzumerizma? budućnosti konzumerizma. • domaća i prevedena djela koja predstavljaju opća kulturna dostignuća • sabrana, odabrana i kritička izdanja - djela hrvatskih autora. Stapanje proizvođača i Knjige otkupljene putem ovog Javnog poziva namijenjene su fondovima potrošača narodnih knjižnica u Republici Hrvatskoj. Ministarstvo kulture neće otkupljivati U ovo vrijeme dilema i rasprava o udžbenike, priručnike te ponovljena i komercijalna izdanja. Otkupljivat će se suvremenom konzumerizmu značajna izdanja koja zadovoljavaju standarde kulture knjige objavljena tijekom 2008. i je pojava knjige sociologa Hajrudina 2009. godine, a koja Ministarstvo kulture dosad nije otkupilo. Hromadžića Konzumerizam. Potreba, Vijeće za knjigu i nakladništvo razmatrat će izdanja samo onih nakladnika koji se životni stil, ideologija (Biblioteka pridržavaju Sporazuma o jedinstvenoj cijeni knjige. Znanost u džepu, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2008) koji fenomene ma- sovne potrošnje razmatra u povijesnoj 2. perspektivi ukazujući na transformaciju Pravo podnošenja ponuda na Javni poziv imaju pravne osobe koje su registrirane potrošačkih praksi, od onih primarno za obavljanje nakladničke djelatnosti u Republici Hrvatskoj i autori vlastitih rukovođenih elementarnim egzistenci- izdanja koji su državljani Republike Hrvatske. jalnim potrebama i uporabnim vrijednostima proizvoda i usluga do potrošačke želje, pri čemu “potrošačka kultura i 3. konzumerističke navike direktno sudje- Uz ponudu za otkup treba dostaviti: luju u kreiranju identiteta i životnog sti- • prijavnicu la pojedinca, odnosno potrošača”. Uloga • primjerak objavljene knjige marketinške, reklamne industrije u tom • podatke o knjizi, autoru, prevoditelju te priređivaču i/ili uredniku. procesu enormno raste. Sve snažniji medijsko-reklamni mehanizmi (u službi korporativnih profi tnih interesa) potiču 4. ljude na neobuzdan konzumerizam. Ponude sa svom traženom dokumentacijom mogu se poslati poštom ili osobno Dok je u industrijskom kapitalizmu predati u Ministarstvu kulture, Zagreb, Runjaninova 2. karakterističan model proizvodnje bio Prijavnice se mogu preuzeti u prijamnom uredu Ministarstva kulture i naći na “tvornička tekuća vrpca”, u postindu- internetskoj adresi www.min-kulture.hr. strijskom kapitalizmu simbol postaje Razmatrat će se isključivo one ponude koje sadrže sve podatke tražene u Javnom mreža, koja vodi deteritorijalizaciji pozivu i prijavnici. i virtualizaciji proizvodnje i usluga. Konzumerizam se širi na sva područja privatnog i javnog života. Potrošnja 5. postaje svojevrsna proizvodnja: potrošači su zapravo “pogonska snaga suvreme- Ponude za otkup knjiga mogu se podnositi od dana objave do 16. studenoga nog postindustrijskog kapitalizma”, jer 2009. godine. činom kupovine proizvode određenu vrijednost, kupovanjem postaju produk- tivni. Već su Toffl er 1970. i McLuhan 6. 1972. vizionarski pisali o tome da će se Knjige dostavljene u prilogu ponude neće se vraćati podnositeljima, već će biti proizvođač i potrošač stopiti unutar glo- upućene narodnim knjižnicama u Republici Hrvatskoj. balnog tržišta standardiziranih proizvoda, odnosno da će potrošač putem elek- Zagreb, 12. ožujka 2009. troničke tehnologije postati proizvođač. Veza između proizvodnih mehanizama i Klasa: 612-10/09-02/0001 potrošačkih praksi nikada nije bila tako Urbroj: 532-07-01/2-09-0

cmyk 8 XI/253, 19. ožujka 2,,9. kolumna

kazali kako je ovo naftno doba, što je prilično prljav spoj kamena škriljevca i Čudna šuma blatne kaljuže, dakle još gore. Treći bi rekli da je ovo atomsko doba, što je isto kao da smo rekli – Ništa. Držimo se zato osobnog ranga. Svi mi sa sijedima u kosi ili brku u svom smo srebrnom dobu. Što bi inače u tome bilo dobro za čovječanstvo, sad je dobro za nas. Blagoslov srebra štiti nas od straho- vlade mladosti. O, ima palih, ima i izda- Srebrno doba jica. Ne vjeruj onima koji boje kosu, čak ako ćeš i oprostiti ženama. Neka farbaju, duvijek sam vjerovao u alkemij- glupani, sebe farbaju! Što će u svom ži- sku moć srebra. Pa ako je riječ votnom kovčegu predati idućoj generaci- “moć” možda malko nadobudna, ji? Kremu protiv bora? Kad mladi ostare, svakako sam vjerovao u njegovo alke- lijepo će im zahvaliti, bez ostavštine. mijsko svojstvo. Nema te kozmetike, kirurške plastike ni To se najbolje vidi kod sijedih vlasi. ﬁ tness-industrije koja bi nadomjestila Još kao nepodojen mladac osjećao alkemiju srebra. sam intuitivno poštovanje prema si- I glup, i lud, i prekasno, ipak sam ne- jedim glavama. Netko je mogao biti kako pripremio barem jedan srebrnjak potpuna budala, raspikuća, glupan, la- za nekoga tko dolazi. Potajno se nadam komislen, glup, što god hoćete, ali ako je mladu alkemičaru sa srebrnom niti skri- bio sjedokos, ili u sjedokosim godinama, venom u vlastitoj nutrini. (Kojem Paolo nešto bi u meni reklo: čekaj malo! Neka Coelho nije ni rod ni pomoz’ bog, jer ako Nenad Perković je budala, ali je sijeda glava, poslušaj što itko to samo spomene, odmah se može govori. Treba li uopće napominjati čega tornjati u neki fashion guru beauty hair sam se sve u životu naslušao? Samo od Čovječanstvo je tek color studio gdje je i magarac Zlatouhi Moram odmah reći kako sam slab toga dala bi se napisati omanja biblioteka previše biskupski uzvišen da bi uopće alkemičar, ali moram reći i kako vrlo blesavih knjiga. Što me opet upućuje nešto više od pojma. njuškom zavirio...). I kojem ću predati na moguće rješenje zagonetke kako je srebrnjak jer poznaje vrijednost srebra. me intuicija spasila da spasim i nastala suvremena “stvarnosna proza”. Poput sjećanja, ili Pa što ne ide na velikoj skali, neka se ovo malo srebra što je ostalo. Bio To moje čudno ponašanje bilo je, velim, mogućnosti. Nema ga održi na maloj. sam glup, i da se mene pitalo, ne neplanirano i instinktivno, i tek kad su se na mojoj glavi i u mojoj bradi pojavile u realnosti, nema ga od Rastureni čopori bih spasio ništa. Jer bio sam mlad, prve srebrne vlasi, razjasnio mi se alke- A zašto na maloj? Pa, velike više panker, hipik, bitnik, buntovnik, mijski smisao. Talio sam silne vagone zlata, ni od srebra, pa nema. Čovječanstvo je tek nešto više od šljake kako bih dobio sasvim malo srebra. pojma. Poput sjećanja, ili mogućnosti. revolucionar, i sve što sam mogao čak ni od željeza. Ovo Nema ga u realnosti, nema ga od zlata, ni misliti bilo je kako smisliti da Alkemičar amater od srebra, pa čak ni od željeza. Ovo malo Moram odmah reći kako sam slab malo tehnologije što smo tehnologije što smo smislili drži nas prekinem srebrnu nit koja je već alkemičar, ali moram reći i kako me smislili drži nas na okupu na okupu da se ne rasturimo u čopore. i tako napola pukla negdje kod intuicija spasila da spasim i ovo malo Danas više ni gospodina Boga ne bi mo- srebra što je ostalo. Bio sam glup, i da da se ne rasturimo u gli prodati za trideset srebrnjaka, tolika predaka se mene pitalo, ne bih spasio ništa. Jer je devalvacija. Judu ne bi imali čime pot- bio sam mlad, panker, hipik, bitnik, čopore. Danas više ni platiti, taman se sve sijede glave skupile... buntovnik, revolucionar, i sve što sam Juda je bio apostol, i znao je, koliko god mogao misliti bilo je kako smisliti da gospodina Boga ne bi kobna i kriva procjena bila, da dobiva prekinem srebrnu nit koja je već i tako nešto vrijedno. Nekom današnjem Judi napola pukla negdje kod predaka. Neki mogli prodati za trideset mogli biste podastrijeti čitav svijet, no komadić srebra skriven negdje duboko kakvu bi naknadu dobio za svoj zločin? u meni ipak je čudotvorno djelovao: da srebrnjaka, tolika je Naše kameno doba već je toliko mračno slušam, i da s vremenom naučim slušati. devalvacija da nitko čak i ne vjeruje kako tamo vani Tako sam ipak čuo koliko-toliko srebrne uopće postoji neki Bog, pa makar da bi ljude i sad sam koliko-toliko srebrni ga se izdalo. čovjek. Ne može se objasniti što to točno Kome onda, i kako, objasniti vrijed- znači. Podsjeća na ranu jesen. Može se nost srebra? samo naznačiti da ima veze sa sazrelim, plodonosnim, blagim, svježim, slasnim, sočnim, ugodnim, razboritim, bistrim, vedrim, obilnim... Nad prolivenim mlijekom ne valja plakati, pa tako ni nad prosutim sre- brom. Sada znam. Stari su bili pametniji. Uštedjelo bi mi silna prosijavanja gluposti da sam bio poslušan, a ne buntovnik. Koliko je to bilo moguće, jer su već moji roditelji bili generacija prilično blesava i buntovna. Djedovi, pradjedovi, od njih se još dalo puno naučiti o životu, pravom životu, bez stvarnosne proze i prozaične stvarnosti. Srebro je još teklo. Ako baš ne potocima, mlaz je bio konzistentan. Smisao tradicije i učenja od starih je praktičan. Umjesto taljenja vagona šljake, elegantno preuzmeš gotov kovčeg pre- pun srebrnine. S kojim, naravno, radiš što želiš, obogatiš ga i predaš dalje. Ali netko je, tko zna kada, umjesto da postupi tako kako je jedino razumno, započeo s ra- sprodajom obiteljskog escajga... Devalvacija Kako živimo u mlađem kamenom dobu, srebro uopće nije na cijeni. Neki bi rekli da je ovo zlatno doba, jer volimo novac, ali dobro znamo kako novac više nema nikakve veze sa zlatom. Drugi bi cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 9 film

Etika i estetika Holokausta Ovaj film nije o Holokaustu, barem ne u prvom redu. Ovaj film Mario Slugan bila upravo Hanna. Ona je zajedno s ostalima optužena da je odgovorna za je o neprežaljenoj prvoj smrt velikog broja zatvorenika tako što se za vrijeme jednog od njihovih ljubavi, toliko snažnoj Kontroverzni favorit iz utrke za premještaja oglušila na njihova prekli- Akademijinu nagradu suočen je s njanja da otvori vrata goruće crkve u da dominira životom do koju su ih smjestili netom prije zrač- ozbiljnom “moralnom” kritikom, ali nog napada. Kada Hannu prozovu da te mjere da, ma koliko i žučnom apologijom umjetničkog je upravo ona bila glavni stražar, ona strašno to zvučalo, tri djela kao estetskog fenomena odbije priliku da dokaže suprotno jer bi se time otkrilo nešto što je za nju stotine karboniziranih mnogo strašnije od njene upletenosti Stephen Daldry, Žena kojoj sam čitao, u sudbinu zatvorenika – činjenica da leševa blijede pred ne zna čitati. gl. ul. Kate Winslet, Ralph Fiennes, David Tu je Rosenbaumu naprosto pre- sjećanjima na trenutke Kross, USA/Germany, 2008. kipjelo i tu je mjesto gdje započinje svoju hajku na fi lm prozivajući ga provedene s tom ženom, oportunističkim smećem te najgorim tom ubojicom, njegovom fi lmom o Holokaustu ikada. U nje- ena kojoj sam čitao posljednji je govu viđenju fi lm ne samo da poku- su postupka koja vidi promašenim na jedinom ljubavi fi lm Stephana Daldryja, još jedan šava stvoriti sliku o tome kako običan estetskom i logičkom nivou. Prvi se tiče u nizu koji mu je donio nomina- Nijemac u ratu nije imao pojma o tome eksplicitne golotinje, koje ima u znat- ciju za Oscara za najbolju režiju (ali ne i što se događa sa Židovima, već je i nim količinama, a drugi promjene koju sam kipić). Ovome su prethodili Billy potpuno promašen u tome što stvara fi lm poduzima spram originala – knjige Elliot i Sati te ako ništa drugo, mora se simpatije te pokušava iskupiti ubojicu Bernarda Schlincka. Što se golotinje priznati da Daldry održava zavidnu pitaj boga koliko Židova. Što se prve tiče, ona se shvaća kao “manipulativno razinu umjetničkog rada, posebice ako tvrdnje tiče, Rosenbaum je potpuno oruđe iskorišteno da stvori intimnost, se ima na umu da su to njegovi jedini u krivu. Iole ozbiljnije gledanje fi lma a time i empatiju za masovnu uboji- dugometražni fi lmovi. Na prvu loptu (jedno koje bi se moglo okarakterizirati cu koja ne pokazuje nikakvo kajanje” naroda koji je bio “nepismen” poput moglo bi se reći da Žena kojoj sam čitao nespavanjem i osrednjim obraćanjem (Rosenbaum). Treba imati na umu da Hanne, tj. nije znao što se događa sa igra na sigurno – Daldry se napokon pozornosti na sliku i zvuk) jasno daje golotinja ovdje i ne može biti ništa židovskom populacijom, već se o tome, poželio ovjenčati Oscarom te se udru- do znanja da ovdje nitko ne poriče doli manipulativno oruđe dočaravanje kao i ona, tek naknadno educirao. No žio s velikim producentom Harveyjem svijest o Holokaustu u Nijemaca za intime, jer što drugo i može biti, ako kao što Rosenbaum kaže, to nije slučaj Weinsteinom i napravio fi lm o vrijeme rata. Citat iz sredine fi lma će se fi lm shvati iz perspektive iz koje je i s fi lmom. U čemu je onda problem? Holokaustu, kakav uvijek dobro kotira dostajati: “Ljudi naokolo diskutiraju prikazan – Michaelove. Za njega je problem u tome što ako kod Akademije (Spielberg i sam nije koliko se znalo? ‘Tko je znao? Što su Odrasli Michael jest taj koji se tije- Hanna u zatvoru ne čita Levija, nego dobio Oscara prije negoli je napravio znali?’ Svi su znali! Naši roditelji, naši kom fi lma kontinuirano vraća svojim Čehova, tada fi lm ne predstavlja kohe- Schindlerovu listu, a slično je bilo i s učitelji. To nije pitanje. Pitanje je ‘kako sjećanjima o Hanni i naposljetku, na rentan odgovor na Holokaust. Ono što Polanskim, kojemu Pijanist nije značio ste to mogli dopustiti?’’ samom kraju, on pripovijeda čitavu prije valjda neshvatljivo Rosenbaumu, a samo hvale Akademije, nego i povratak ču svojoj kćeri kao još jedan čin prisje- ujedno i blisko blasfemiji, jest kako fi lm u milost javnosti nakon čitave afere oko Etika i estetika ćanja osobe osjećaja prema kojoj se nije koji je tobože o Holokaustu može na optužbi za silovanje maloljetnice). No Što se druge tvrdnje tiče, Rosenbaum mogao riješiti čak i kada je otkrio sve tako sporedan način tretirati Holokaust. ako se stvar tako protumači, zanimljivo također promašuje, no ako je prva izjava što je učinila. Ako fi lm želi biti uspješan Stvar je u tome, da ponovim, što ovaj je da je Daldry ipak otišao kući praznih bila slučaj propusta, druga je slučaj ko- u dočaravanju te perspektive i ako nas fi lm nije o Holokaustu, barem ne u ruku. Ako ništa drugo, to mora da je ketiranja sa starom, nadao sam se pre- želi smjestiti u Michaelovu kožu, onda prvom redu. Ovaj fi lm je o nepreža- barem koliko-toliko razveselilo Rona vladanom, idejom da umjetničko djelo je golotinja zasigurno legitimna proce- ljenoj prvoj ljubavi, toliko snažnoj da Rosenbauma – fi lmskog kritičara i au- treba odražavati etičke ideale. Dakako dura, jer što bi više moglo zarobiti misli dominira čitavim životom do te mjere tora Objasniti Hitlera – što je njegova da je bilo kakav pokušaj ekskulpacije neiskusna adolescenta od naga i putena da, ma koliko strašno to zvučalo, tri kampanja protiv fi lma donekle uspjela. Holokausta u etičkim terminima u ženskog tijela. Rosenbaum čitavo vrije- stotine karboniziranih leševa blijede najmanju ruku vrijedan zgražanja, no me zaboravlja da je fi lm u prvom redu pred sjećanjima na trenutke provedene Od Homera do Čehova valja razlikovati takve tendencije od ljubavna priča, a ne fi lm u Holokaustu, s tom ženom, tom ubojicom, njegovom Ono što Rosenbauma najviše muči umjetničkih ostvarenja čija je namjera tako da previđa da o osobi spram koje jedinom ljubavi. (tekst možete vidjeti ovdje: http:// stvoriti simpatije prema osobi koja je se gradi intima isprva ne znamo ništa Ukratko, možda je Akademija i no- www.slate.com/id/2210804/pagenum/ objektivno govoreći vrijedna krajnjeg kao što to ne zna ni Michael. Intima je minirala Ženu koju sam čitao jer je misli- all/#p2) jest navodni revizionizam prezira. U tome što se ovo djelo ne libi dakle formirana spram, možemo slo- la da se radi o fi lmu o Holokaustu koji Holokausta koji se odvija u fi lmu. takva projekta, već i uspijeva u njemu, bodno kazati, osobe o kojoj nemamo se tretira na politički korektan način, Ukratko, priča prati mladog Michaela trebali bi ležati glavni argumenti za lau- razloga misliti ništa loše. Ono što jest možda se nakon toga predomislila kada Berga (igra ga David Kross, a njegovu de, a ne za pokude, kako to Rosenbaum, problem, a time se fi lm bespoštedno ju je Rosenbaum uvjerio da tu nema odraslu inačicu Ralph Fiennes) koji koji bi vjerojatno prozvao i Flauberta bavi, jest kako organizirati vlastiti stav ničega politički korektnog, no bilo kako započinje svoju prvu ljubavnu vezu, i ili Baudelaiera, želi. Netko bi mogao nakon što se ispostavi da je ta osoba za- bilo, treba imati na umu da su oboje u to ni s kim drugim doli odraslom že- ustvrditi da je jedna stvar “pozitivno” služna za smrt nezamisliva broja ljudi. krivu. To nije fi lm o Holokaustu, već o nom koju zna samo po imenu Hanna prikazivati nevjernu ženu ili nekoliko tome kako se nositi prema voljenoj (glumi je briljantna Kate Winslett, prostitutki, a drugo izazivati suosjećanje Film o neprežaljenoj prvoj osobi za koju se ispostavi da je počinila za što je i zasluženo dobila Oscara prema osobi koja je voljno sudjelovala ljubavi više zala negoli je to zamislivo. No čak makar ništa gora nije bila ni u Putu u eksterminaciji 300 ljudi, čisto zbog Ovdje dolazimo do druge ni njen odnos prema zlu nije toliko oslobođenja). Osim u tjelesnim užicima razlike u težinama i opsegu. Ipak, bo- Rosenbaumove točke. On priznaje da jednostavan, nego bi ga možda bilo par vrijeme provodi tako što Michael jim se da to ništa ne mijenja stvari što fi lm ne upada u stupicu moralnog isku- najbolje opisati u terminima banalnosti Hanni čita književni kanon od Homera se tiče odnosa estetskog djela i etičkih pljenja Hanne kao što to knjiga čini, zla, nečemu o čemu govori Arendt u do Čehova. Nakon što joj je ponu- nahođenja. time što djela koje Hanna u zatvoru Eichmannu u Jeruzalemu. Hanna nije ni đen uredski posao, Hanna odlazi ne Valja ipak priznati da Rosenbaum čita nakon što se sama podučila čitanju antisemit ni psihopat, ona ne pokazuje ostavivši ni glasa, Michael je dakako nije toliko blesav da stane na gornjoj nisu one o Holokaustu (Primo Levi, ni krivnju, ni mržnju, ni odgovornost, a shrvan, no donekle preboli i nastavi, tezi, tj. osudi fi lma čisto na temelju Hannah Arendt), nego lijepa književ- razlog svemu tome jest to što je napro- upisuje pravni fakultet te za vrijeme evociranja simpatija spram bad guya nost. S pravom se tada može ponoviti sto činila svoj posao. Ako se takav opis jednog seminara koji se bavi aktualnim (u ovom slučaju girl) a da ne ponudi za Cynthiom Ozick i reći da knjiga u mogao primijeniti na stvarnu osobu, suđenjem stražarima koncentracijskog barem neke dodatne argumente. Ono tom slučaju uistinu djeluje kao meta- ostaje nejasno zašto bi onda fi lmski lik kampa shvaća da je jedan od stražara što Rosenbaum navodi u nastavku dva fora za ekskulpaciju čitava njemačkog izazvao toliko zgražanja.

cmyk 10 XI/253, 19. ožujka 2,,9. razgovor

Ralph Fiennes Glumac je advokat lika kojeg igra ilm Stephena Daldrya za takvu ulogu jako važno. Jer Radmila Đurica drazumijeva ulazak u duh i kad kada dođeš kući na kraju još je jedan fi lm koji se glumac je advokat svojoj ulozi. glavu druge osobe. Glumac naporna dana, zaista ne znaš bavi temom Holokausta. Posao glumca jest ukazivanje je advokat liku kojega igra. tko si. To je vjerojatno rizik Michael je kao 15-godišnji dje- na aspekte uloge bez obzira na Poznati glumac Ralph Objektivno, svjestan sam da posla. Bio bih vrlo postiđen da čak imao seksualnu vezu s to što su likovi u fi lmu, po- Fiennes, koji je posjetio bi publika trebala odreagirati o sebi govorim u javnosti. Hannom Schmidt, ženom koja trebno je pokazati potpunost na tu ulogu. Želim da reakcija poslije Drugog svjetskog rata lika koji se glumi. Takve uloge ovogodišnji beogradski bude što je moguće komplici- Projekt u Srbiji biva optužena za ratne zločine poput Hannah uznemiruju pa filmski festival FEST, govori ranija. Jer želim pokazati pot- Uskoro počinjete snimati nad civilima u koncentracij- ih gledaoci pogrešno tumače, punost lika kao i mogućnosti fi lm u Beogradu, koji ćete sami skom logoru. On za Hanina kao pokušaj da se ona pokaže o svojoj ulozi u hvaljenu bilo kojeg ljudskog bića. Moj režirati. Recite nam nešto o suđenja biva zgađen njenim dopadljivom. Michael je vrlo filmu Žena kojoj sam čitao, lik u Schindlerovoj listi ima tome? djelom. Što Vas je motiviralo da traumatiziran Hannah, a opet Holokaustu, pozivu glumca, bizaran smisao za humor, ta – Volio bih snimiti fi lm u prihvatite ulogu u fi lmu Th e je u poziciji da je drži na dis- uloga bila je izazov za mene, Beogradu. U pitanju je adap- Reader (Žena kojoj sam či- tanci. On je uznemiren njenim kao i novom filmskom uživao sam u njoj. Naravno tacija Shakespeareova komada tao)? činom. U isto vrijeme on je projektu u Beogradu da svaka osoba reagira na Koriolan, a događa se u mo- – Scena koja mi se svidjela također iskusio njenu drugu moj lik u tom fi lmu. Taj lik derno vrijeme, u modernom u scenariju Davida Harea i stranu tokom svoje ljubavne uznemiruje i izaziva emocije, gradu. Nadam se da ću skupiti koja me je motivirala da glu- afere i ne može se oprostiti posebno jer smo fi lm snimali novac za snimanje u ovo vrije- mim u fi lmu jest kada Michael od te druge strane. Film ne u Krakovu. Svi smo burno me sljedeće godine. Igrao sam smogne snage da popriča s govori o liku Hannah, nego emotivno reagirali na scene. u istom komadu prije devet Ilinom, bivšom logorašicom također o njenu utjecaju na godina i mislim da je to jedan koju glumi Lena Olin, i njena Michaela. Ukratko, namjera Tko je zapravo Ralph od opasnijih Shakespeareovih rečenica: “Ne idite u muzeje je bila da se likovi pokažu kao Fiennes? komada jer je u biti politički bivših koncentracijskih logora, ljudska bića. U svojoj karijeri igrali triler. Taj komad čak i u 20. tamo nema ništa, samo crna ste različite uloge. U fi lmu stoljeću izaziva kontroverze rupa. Idite u kazalište, čitajte Glumac kao advokat Bernard i Doris izgledali ste jer prikazuje socijalističku literaturu, nema prosvjetljenja Kakve su bile reakcije kao da ste se potpuno predali vladu i društvo. Taj je komad u opsesiji Holokaustom.” Taj njemačke publike s obzirom ulozi koju ste tumačili? i dan danas aktualan. Ali u Michaelov kontakt s Ilanom na to da se fi lm bavi krivi- – To je bio malen nezavisni suštini to je komad o odnosu prvo je mjesto u fi lmu gdje se com Nijemaca zbog učinjena fi lm i uživao sam u njemu. Za majke i sina. To je jedan dobar upućuje na to da one možda Holokausta u Drugom svjet- mene je to fi lm o hrabrosti socijalni portert nezadovoljnih razumiju njegov problem. skom ratu, i kakve su bile reak- čovjeka da bude ono što jest. građana, a mislim da danas Tako da je to njegov emotivni cije uopće druge publike na fi lm To je priča o ekscentričnoj, refl ektira mnogo stvari. početak procesa iscjeljenja. Žena kojoj sam čitao? usamljenoj multimilijarderki Snimate li u Srbiji jer je Na kraju fi lma on o tome raz- – Ne znam kakve su bile i veoma alkoholiziranu Ircu, jeftinije ili zbog nekih drugih govara s kćerkom, a razgovor reakcije Nijemaca na fi lm, dan homoseksualcu i batleru, koji specifi čnosti? o vezi s Hannom Schmidt poslije premijere u Berlinu je također usamljen. Svidjela – Kada tražite lokaciju početak je ozdravljenja i iz- čuo sam od nekih prijatelja mi se priča o prijateljstvu i in- za snimanje, prva stvar koju lječenja. Sve me to podsjeća novinara da su kritike fi lma Ako se ulozi predaš timnosti, a ne ljubavnoj aferi, radite jest proračun. Jedna je na Komisiju pomirenja i bile dobre. Jasno je da su kri- nego o dubru prijateljstvu iz- od važnih stvari praktičnost istine u Africi, gdje su žrtve tike u Engleskoj i Americi sa srcem, dušom, među dviju osoba. Predao sam snimanja. U Rumunjskoj Holokausta razgovorom o različite, odgovor publike bio tijelom, ponekad se ulozi, osjećao sam da sam smo pronašli više dobrih počinjenim ratnim zločinima je različit. Film je izazvao veli- dospio do podsvjesnog, i uži- lokacija, ali su se nalazile na dolazile do izlječenja. I to je ku debatu. Mislim da je dobro kada dođeš kući vao sam u toj ulozi. Kada smo međusobno udaljenim mje- na osobnom planu Michaelov kada postoji kontroverzna snimali fi lm, nismo imali nov- stima, tako da su troškovi početak procesa izlječenja. reakcija na fi lm. na kraju naporna ca da ga završimo i mislili smo putovanja postali bitan faktor. Je li Vam uloga u fi lmu da će fi lm nestati. Međutim Arhitektonski miks koji smo O liku i glumi Kate Schindlerova lista teško pala dana, zaista ne fi lm je prepoznao HBO i dao zatekli ovdje jest miks koji Winslett s obzirom na to da glumite na- nam novac da ga završimo. Do sugerira historiju grada, a Ulogu Hanne Schmidt igra cista i da fi lm ima puno potre- znaš tko si. To je sada je dobro prošao. lokacije koje smo odabrali za Kate Winslett, recite nam ne- snih scena iz koncentracijskog Kako birate uloge koje igra- snimanje u Beogradu jesu na što o glumi s Kate Winslett? logora? vjerojatno rizik te? normalnoj distanci jedna od – Uvijek sam bio velik fan – Svaka je uloga različit posla – Pratim instinkt, osjećaj u druge. I kreativno i estetski Kate Winslett, još otkako izazov. Ne bih rekao da je želucu, good feeling, tako mi to su nam odgovarale. Tu može- sam je vidio u fi lmu Razum ta uloga izazovnija od uloge zovemo u Engleskoj. Često je mo stvoriti svijet koji nam je i osjećaji, i mislim da je njena Hamleta. Ili uloge u fi lmu izbor povezan sa scenarijom, potreban, a da u isto vrijeme uloga u ovom fi lmu nevjero- Brižni vrtlar. Gluma po- likom, režiserom i ostalim snimanje bude fi nancijski jatna. Nažalost, s njom sam glumcima oko mene. To je isplativije. igrao samo u jednoj sceni, kombinacija stvari koje sudje- Recite nam nešto o surad- pred kraj fi lma. Volio bih da luju u većoj ili manjoj ulozi, nji Vaše sestre Sophie sa slo- sam imao više važnih scena s osjećaj koji je često povezan sa venskim fi lozofom Slavojem Kate. Kako sam fi lm gledao željom da probam nešto razli- Žižekom u fi lmu Pervertitov tri puta, svaki put vidim više čito, nešto drugo. Za mene ne vodič kroz fi lm. slojeva glume Kate Winslett i postoji problem prihvaćanja – Iako je podijelio kritičare, mislim da je imala velike ra- uloge. Igrao sam u mračnoj to je jedan sjajan fi lm. Žižek je zloge za osvajanje Oscara. komediji lik mafi jaškog bossa improvizirao svoju fi lozofi ju u Mislite li da je režiser u Engleskoj. To je uloga koju fi lskom mediju, a ima konfl ik- Stephen Daldry pokušao da ne bih ispustio mada sam je tne emocije prema fi lmu. Hannah u fi lmu učini dopad- prihvatio s oklijevanjem. Žižek istražuje vezu fi lma sa ljivijom, i na taj način opravda Tko je Ralph Fiennes za- seksualnošću, fantazijom i njen zločin? ista? podsvjesnim. Sophie i Slavoj – To je interesantno pitanje. – To je pitanje na koje planiraju više Vodiča u bližoj Nikada nije bila namjera reži- nemam odgovor. To je nešto budućnosti, kao npr. sera Daldrya da Hannah pri- što će vam odgovoriti svaki Pervertitov vodič kroz ideologi- kaže dopadljvijom. Mislim da glumac. Ako se ulozi predaš sa ju i Pervertitov vodič kroz ope- je angažiranje dobra glumca srcem, dušom, tijelom, pone- ru. cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 11 film

Glamur i stara slava

Radmila Đurica Filmovi iz ex-Jugoslavije ne uspijevajući od tog posla prikazivanja Dakle, FEST po glamuroznosti scena eksplicitnog seksa napraviti neku gostiju i količini prikazanih fi lmova održivu ekonomiju. Preokret nastupa Ovogodišnji FEST iznova se pokazao, ostaje jedna impresivna stavka grada kada dobivaju ponudu od jednog bivšeg Beograda, gdje ipak važnu ulogu igraju čije uže žanrovsko određenje, (porno- ratnog reportera da snimaju snuff -fi lmo- ne samo po glamuroznosti, nego fi lmovi s područja ex-Jugoslavije. Tako grafski fi lm) ne pripada mainstream ve. Taj misteriozni tip koji je dovodio i odabiru filmova, kao najvažniji smo neizostavno imali prilike pogledati kulturnim žanrovima niti želi imati razne vrste izopačenih ljubitelja rata i fi lmove Ničiji sin Arsena Ostojića, od- direktne veze (sudeći po izjavi samog psihopata – vikend-ratnika iz bijelog beogradski, ali i regionalni ličan politički triler solidna hrvatskog autora) s bilo kakvom aktualnom poli- svijeta na ex-yu prostore i poprišta međunarodni filmski festival režisera u vrhunskoj izvedbi glumaca tikom. ratnih operacija tokom devedesetih op- (kao npr. Mustafe Nadarevića) koji Jesu li takvi “antipolitički” stavovi au- skrbljuje svoje klijente tom vrstom fi lma gledaoce drže prikovane za sjedište od tora posljedica zagađenosti nad samim kao nekom vrstom “proizvoda za uži- FEST – Internacionalni filmski festival, početka do kraja. Zatim Buick Rivieru aktualnim političkim životom ili neke vanje” made in Balkan, nakon završetka specifi čne strategije zavaravanja kultur- ratova. Beograd, od 20. veljače do 1. ožujka Gorana Rušinovića, dobitnika Srca Sarajeva, sa svojom nevjerojatnom fi lm- nog (političkog establišmenta) u ovom Porno banda nerado, ali ipak pristaje 2009. skom ekipom i realistično opipljivom, slučaju je nebitno jer navedeni fi lm čita dati (velik) novac za tog poslodavca koji vizualno snažnom sinematičnom fi lmu, se kao par excellence politički. Svako je razvio tu vrstu biznisa, a snima snuff - aka nestvarnom road movie. Zatim bo- drugo čitanje gotovo da je besmisleno fi lmove. On im nabavlja žrtve, odnosno sanskog kandidata za Oscara, Kabilov (osim za fundamentaliste/fanove samog “glumce”, koji se brutalno egzekutiraju fi lm Čuvari noći itd. žanra) jer je dramaturški, redateljski, pred kamerama (malj, motorna testera). vogodišnji FEST, Beogradski Jedna novina FEST-a ove godi- glumački, produkcijski itd. fi lm na rubu To su uglavnom ili suicidalni tipovi ili internacionalni fi lmski festival, ne, nekim čudom, jesu čak dva slo- kreativnog “diletantizma”. U slučaju sudionici/ubojice i u isto vrijeme žrtve nekadašnja meka fi lmofi la stare venska fi lma: Pokrajna št. 2 Vinka Porno bande taj je “diletantizam”, između rata (snajperist s ex-yu ratišta) ili siro- Jugoslavije, danas podsjeća na jednu Mederndorfera i Prehod Borisa Palčića. ostalog, i posljedica niskobudžetne pro- mašni i nesretni koji novcem dobivenim grandiozan marketinški stroj za fi lmo- Film Prehod napisao je čuveni sloven- dukcije ali i kreativne strategije autora i za svoju smrt pred kamerama očajnički ve koji po uzoru na velike festivale u ski autor Franci Slak, koji ga je trebao njegove fascinacije tradicijom američkog pokušavaju riješiti neki od egzistencijal- Beograd dovodi velika imena poput i režirati, ali je, nažalost, preminuo horora B-produkcije, jugoslavenskog nih problema svoje obitelji. Naručitelj Ralpha Fiennesa, Jerzyja prošle godine. I bez obzira na pad slo- crnog vala, japanskog pornografskog posla povezan je s lokalnim vlastima i Skolimowskog i Dominique Blanc. U venskog fi lma posljednjih godina, tu fi lma i trash-fi lma i fi lmske estetike policijom kao što i porno-biznis kontro- usporedbi s bilo kojim drugim festiva- i tamo potkrade se po koji slovenski Johna Watersa, Poula Morrisseya, ali za liraju neki od korumpiranih policajaca lom u Srbiji FEST prodaje uvjerljivo fi lm A produkcije, u crnoj rupi jedne čudo ne i tradicijom političkog fi lma u (porno-fašisti) koji su, usput, zaduženi najviše karata. Na ovogodišnjem 37. male državice koja manjka fondovima pornografskom žanru. za suzbijanje te vrste industrije. FEST-u za više od 270 projekcija fi l- za snimanje fi lmova. Moćna vizualnost Simbolička transgresija aktera fi lma mova, od kojih je 70 prikazano premi- fi lma i fantastična scenografi ja uspješno Porno-aktivizmom do slobode iz prostora “čiste” pornografi je (javnog jerno, prodano je ukupno 92.486 ula- je potpomogla natprirodan i ezoteričan, i natrag do industrije porno- pokazivanja spolnih organa) i komo- znica. čak i okultan aspekt ove poprilično seksi fašizma difi kacije seksa i tijela (pretvaranja u Najveća atrakcija festivala bez sum- priče. Naravno da je ekipa potpomogla Život i smrt porno bande jest priča o robu) da bi se preživjelo u sudionike nje bio je gospodin Fiennes, koji u realizaciji fi lma. U prvom redu scena- fi lmskom redatelju, ljubitelju pornogra- porno-fašističke industrije pretvaranja Beogradu režira svoj novi fi lm. Festival rist fi lma, pokojni Franci Slak, kao i fi je koji ne može “regularno” ostvariti bijede, siromaštva, gladi, očaja, depresije, je otvorio fi lm Stephena Daldrya Žena gluma mladog slovenskog glumca Jure svoje umjetničke ambicije i s grupom smrti (proizvedenih lošom politikom) kojoj sam čitao (Th e Reader), još jedna Ivanušića, koji ovdje tumači ulogu Vlade glumaca LGBT-orijentacije osniva u medijsku, zabavnu robu za psihopa- impresivno izrežirana i emotivno an- gotovo šekspirovski, potpuno zasjenivši porno-kabare, kazališnu trupu koja te, industriju perverzije i organiziranu gažirana adaptacija romana, scenarista ostale glumce, uključujući iskusna srbi- kombijem kreće po Srbiji izvoditi svoje ekonomiju uz pomoć institucija druš- fi lma Sati, koja se bavi Holokaustom janskog glumca Svetozara Cvetkovića. performanse. Slično Žilnikovu fi lmu tva – najsubverzivnija je i najkreativnija i istražuje krivicu poslijeratne Cvetković neuvjerljivo igra ulogu Rani radovi iz sedamdesetih kada grupa ideja fi lma. Deviza producenta snuff a: Njemačke. Film koji nepovratno upa- Engleza Turnera koji u fi lmu govori gradskih intelektualaca kreće na selo “Snimaćemo najgore nakaze i mon- da u zamku još jednog fi lma tog tipa, bezobrazno loš engleski. propagirati duhovno i seksualno oslo- strume po Srbiji i uvek ćemo naći one ipak ne zasjenivši Fiennesa u fi lmu bađanje među seljaštvom, i Porno banda koji će drkati na to”, provocira, ne samo, Schindlerova lista. Festival je zatvorio Razgolićavanje tranzicijskog koristi jedan po sebi subverzivni žanr, ali kontroverze oko suvremene tabloidne i novi srpski fi lm Tamo i ovde, slatka Balkana sada u sasvim drugačijim okolnostima. medijske scene “žedne krvi i nasilja” (na mala priča srpskog redatelja Darka Film koji je bez sumnje potpuno U tom fi lmu ceste po selima i šuma- Balkanu i šire) i generalno osjećanje da Lungulova o emigrantima u Americi, šokirao gledaoce i u političkom svje- ma iskreni i autentični seksualni radnici živimo u duboko poremećenu svijetu u s Davidom Th orthonom u glavnoj tlu predstavlja festival i Srbiju jest i seksualnui otpadnici bivaju progonjeni kojem se više ne odigrava sukob između ulozi, zatim njegovom proslavljenom fi lm Život i smrt porno bande (redatelj i šikanirani od lokalnih, seoskih seksu- zauvijek datih pozitivnih i negativnih ženom, pop-divom iz osamdesetih, Mladen Đorđević, produkcija BašČelik) alno zaostalih administracija i policije vrijednosti, nego između bespomoćne, Cindy Lauper i Mirjanom Karanović. osobne, pojedinačne ljudske patnje i U pitanju je fi lm koji ima potencijal za globalno/lokalno cinično-ravnodušna američko niskobudžetno tržište, po- društvenog, političkog i vrijednosnog gotovo ako uzmemo u obzir činjenicu kaosa nasuprot njoj. da je glavni producent Jim Stark, ču- Pa kako s tim izaći na kraj? Kako se veni njujorški producent fi lmova Jima oduprijeti općoj ravnodušnosti, cinizmu, Jarmusha. licemjerju i eskapizmu? Do it yourself. Tu su zatim i pomoćni pro- “Uradi sam.” Možda na onako kako to grami, npr. izložba slika Jerzyja čine autori fi lma Porno banda, destrukci- Skolimowskog, svrhotno preseljena jom žanra porno-fi lma, pretvaranjem s ovogodišnjeg festivala u Cannesu, očekivane (fi lmske) porno-utopije u poljskog režisera koji je na FEST-u socijalnu distopiju. Uostalom kao i su- imao premijeru svog novog fi lma bkultura punkera sedamdesetih godina Četiri noći s Anom, kao i izvođenje ka- 20. stoljeća, koja je hipijevsku utopiju o zališne predstave po tekstu Marguerite svijetu ljubavi i “djeci cvijeća” dekonstru- Duras Bol, u režiji Patricea Chéreaua i irala estetikom nasilja i radikalnim poli- glavnoj ulozi gošće festivala, besprije- tičkim stavovima o surovoj realnosti korne glumice Dominque Blanc, koja suvremenog urbanog života. je na ovogodišnjem festivalu imala premijeru čak dvaju fi lmova: L’Autre i (Tekst pisan u suradnji s novinarom Plus tard, tu comprendra. Draganom Jovanovićem)

cmyk 12 XI/253, 19. ožujka 2,,9. film

KNJIŽEVNA REPUBLIKA 11-12/2008. studeni-prosinac, godište VI

Sadržaj:

- Petko Vojnić Purčar: Pjesme, 3 - Vesna Biga: Pjesme, 7

OBLJETNICE: Čekajući Sonyja Izetbegovića SLAVKO GOLDSTEIN I MARKO GRČIĆ - Velimir Visković: Otvaranje prostora slobode i kreativnosti, 17 - Vesna Pusić: Slavko Goldstein, 22 simum i nevješt režiser bi lako upao - Andrea Zlatar: Književnost Ajla Terzić svjedočenja: osobni iskaz i povijest, u zamku natrpavanja događaja (ili bi, 25 recimo, u skladu sa političkom korek- - Marko Grčić: Škola povijesti Slavka tnošću učinio da se glavni junaci zovu Goldsteina, 29 U hiperprodukciji senzacionalističkih Fadil i Vinko!). Osim tendencioznih - Antun Vujić: U povodu osamdesete ostvarenja nalik na fast-food, film one-linera fi lm je nepretenciozan, i to obljetnice rođenja Slavka Goldsteina, u smislu jednostavne i vrlo korektne 33 Namika Kabila, koji je svjetsku - Predrag Matvejević: Što Goldstein ispričane priče. smije a drugi se ne usuđuju…, 42 premijeru imao na Venecijanskom Ne samo zbog toga što se radnja - Nenad Popović: Slavko Goldstein, dešava većinom noću, atmosfera izdavač, publicist, citoyen, 46 filmskom festivalu, zagovara tzv. povremeno povuče na Scorcesejev - Denis Kuljiš: Institucija hrvatskoga sporo vrijeme After Hours ili barem daje diskretan javnog života, 50 linčovski zaokret čitavom fi lmu. No - Ivo Škrabalo: Slavko Goldstein i fi lm (uz nešto malo politike), 57 elementi suspensa nisu vezani samo - Velimir Visković: Marko Grčić – Čuvari noći, režija Namik Kabil, za policajca. U zgradi vis-a-vis salo- erudit, pisac, prevoditelj i novinar, 62 glavne uloge: Milan Pavlović, Mahir na namještaja i trgovine sa bijelom - Slobodan P. Novak: Marko Grčić u Piralić, Namik Kabil, Haris Alić, Mediha tehnikom živi Specijalac kojeg glumi suvremenoj hrvatskoj književnosti, sam redatelj Namik Kabil. Specijalac 67 Musliović, Belma Lizde-Kurte i dr., 2008. je još i funkcionalan kada sa Brizlom - Tonko Maroević: Markova dilemma, uspoređuje veličinu mobitela (i ovaj karakteri, toliko ih određuju i tipovi 70 zvona na mobitelima: kod Mahira je - Zvonimir Mrkonjić: Marko Grčić, lirski fi lm potvrđuje da je premjeravanje mo- epik, 75 bitela surogat za uspoređivanje muških to Šehidski rastanak (dok se na vijesti- - Lidija Vukčević: Poetska posvećenja prethodnom fi lmu Namika reproduktivnih organa!). ma govori o osposobljavanju fabrike u Marka Grčića ili pjesništvo kao Kabila Dino Šaran je pjevao: Međutim nakon nekoliko sarajki Trnovu, Mahir testira razna zvona, da univerzalni dokaz boga, 79 Prije rata prije rata, čuvar kombi- na svom balkonu koje pije uz glasnu bi mu se na kraju najviše dopala neka - Slaven Letica: Novinarsko evanđelje nata/ poslije rata, poslije rata na četiri muziku, taj susjed iz pakla postaje ono vrsta uspavanke), kod Specijalca je po Marku ili Tajni opus Marka Grčića, sprata. Suradnja sa Šaranom nastavlja se, zvono štektanje mašinke, nalik onima 87 zbog čega, uostalom, i pije te sarajke: - Igor Mandić: Riječ o Riječima, a spomenuta pjesma kao da je anticipi- ojađeni PTSP-ovac sa homicidnim u u fi lmovima Veljka Bulajića, a ga- riječima, riječima Marka Grčića, 92 rala temu ovog fi lma. No glavni likovi u tendencijama. U jednom od takvih nutljivom Brizli svira bosanska himna. - Slavko Goldstein: Marko Grčić kao ovom slučaju ipak nisu takvi čuvari. Na nastupa Specijalac Mahira i Brizlu Također, pored sportskih rezultata na novinar, 96 periferiji Sarajeva Mahir (Vahid Piralić) proziva zbog kredita i upravo u toj kladionici, mobiteli su uobičajena tema - Joško Belamarić: Grčić i hrvatska čuva namještaj, a Edin a.k.a Brizla sceni uvodi skoro pa mitskog Sonyja za razgovor; na samom početku Mahir kulturna baština, 100 (Milan Pavlović) ono što se popularno Izetbegovića, kojeg će jednom dovesti kaže da je Specijalac kupio novi mobi- - Josip Bratulić: Grčićevo zanimanje za staroslavenske tekstove, 106 zove bijela tehnika. Japanci da zamijene našu dugovima tel, model 80-20, da bi se Edin kasnije - Milana Vuković Runjić: Ekskluzivno: opterećenu djecu! A satire ima i u ka- raspitivao kol’ko je izvalio za njega. Vjenčanje visokog i niskog u Marka Kad bi nas zaključali u Ikeu drovima samog interijera, konkretno Grčića, 109 Mahir ima lažne simptome trudnoće u campy dišanovskim scenama gdje Borba za goli život – bez - Ante Armanini: Dante i Ezra Pound, (osim povraćanja, dok hoda po salonu, kamera polagano prelazi preko uredno spektakla očima T.S. Eliota, 112 namješta jastuke u dječjem krevetiću), poredanih WC-školjki dok u pozadini U hiperprodukciji senzacionalistič- DNEVNIK IGORA MANDIĆA a Brizla muku muči sa svojom kilažom. - Igor Mandić: U sjenci groblja i doma, ide melankolična španjolska narodna kih ostvarenja koja za potrebe ovog 125 Pažljiv neki tip, i taj Edin zvani Brizla: pjesma. prikaza možemo poistovjetiti sa fast- KLOPKA ZA USPOMENE noću pokriva Mahira dok spava, s tim foodom, ovaj fi lm zagovara tzv. sporo - Aleksandar Flaker: U Zagrebu, da se brine da mu se drugi prijatelj uve- Sve se vrti oko mobitela vrijeme, ono vrijeme o kojem govori udomljavanje, 138 čer na balkonu ne prehladi. Između po- U masi glumaca sa sarajevske ASU, skandinavski profesor Tomas Hylland NOVA PROZA vremenih mučnina, odnosno miksanja čija dikcija u većini slučajeva zvuči kao Eriksen. Ukratko, sporo vrijeme je ono - Ante Armanini: Saxofonija, 154 čudesnih napitaka za mršavljenje, dvojica - Iva Šakić Ristić: Vlastiti glas, 164 solilokvij Jasminke Šipke (a ne kao vrijeme koje je suprotstavljeno jurca- TEORIJA prijatelja vrijeme uglavnom provode stvarni govor stvarnih ljudi), pojava nju između evenata i team buildinga, - Ljerka Schiffl er: Razgovor Hansa motajući se između hrastovih komoda, naturščika kao što su Vahid Piralić i vrijeme koje ne uslovljava svakodnevna Georga Gadamera i Silvija Vietta, 171 tuš-kabina i povremeno u telefonskim dojmljivi Haris Alić, koji kao da je či- dostupnost i prezaposlenost (i još pre- - Jadranka Brnčić: Ricoeurov razgovorima. Noć je duga i mobiteli tav život vršio zapisnike po Švrakinom, tvaranje toga u nekakvu prednost) i, hermeneutički poststrukturalizam, su neophodan dio opreme za preživ- uveliko doprinosi uspješnosti i zaokru- konačno, vrijeme koje postoji još samo 184 ljavanje: dok Mahir vodi beketovske ženosti samog fi lma. Također, svatko u nekim pjesmama Leonarda Cohena, KRITIKA razgovore sa svojom ženom legendarnog tko je u bosanskim pekarama u sitne rijetkim knjigama i tišini koju ne re- imena Žeraldina, Brizla se sa svojim sate kupovao kifl e mora priznati da meti zvonjava telefona. (Uostalom, - Miroslav Šicel: Pisac univerzalnog life-coachom konzultira da li da poveća scena kada Mahir odlazi po pecivo nije li i Cohena, kao umjetnika sasvim formata; (Vladan Desnica: Igre dozu praška za mršavljenje. ima mnogo šarma: tu srećemo pomalo nedoraslog kapitalizmu i ljudskoj ćudi, proljeća i smrti), 201 Sam setting raspiruje maštu, jer tako grintavog pekara kojeg glumi Alban nedavno opelješila najbliža suradnica?) - Ljiljana Marks: Nezaobilazno velik prostor ispunjen namještajem na- Ukaj koji, kao i svaki radni čovjek, Dva prijatelja su uobičajena forma- folklorističko štivo; (Ivan Lozica: prosto je idealan za fi lmove strave (sje- Zapisano i napisano: folkloristički briše brašnjave ruke o pregaču (vrlo cija koju imamo u najranijim pripo- spisi), 203 timo se fi lma sa Ewanom McGregorom bitan realistički detalj, naročito imamo vjednim oblicima: od pikarskih romana - Branislav Glumac: Povratak i na sličnu temu). Također, ovakvo mjesto li u vidu poslastičarski fl uorescentne čiji su najpoznatiji protagonisti Don literaturi; (Miroslav Bertoša: Kruh, – isto kao i plazma koju Žeraldina hoće zidove u savremenim sit-comima!) i Quijote i Sancho Panza, preko likova mašta & mast), 205 da kupi – predstavlja vječni fetiš srednje zenovski komentira život i mačke. koje su proslavili Laurela i Hardyja pa, - Nikica Mihaljević: Površno o tamnom klase. Dok smo bili djeca, maštali smo Iako samo čujemo glasove supruga ako hoćete, sve do viceva o vilajetu; (Jure Krišto: Riječ je o Bosni), da nas greškom zaključaju u Krašu, da- 207 glavnih protagonista, ženski likovi su Sulji&Muji. Međutim, pored toga što - Nikica Mihaljević: Pogled kroz esej; nas bismo radije da prenoćimo u Ikei. daleko od jednodimenzionalnosti: njih ovaj fi lm nema takve tendencije, (Vlatko Pavletić: Soba – roba – osoba), Upravo to glavni junaci i rade: Mahir dvije se razlikuju koliko i Mahir i Edin uspješno je izbjegnuta upravo ta opozi- 208 gleda španjolsku sapunicu zavaljen na i svaka od njih ima specifi čan odnos cija o naočitom junaku i njegovom - Filip Hameršak: Mrtvi kutovi udobnom bračnom krevetu koji, vrlo prema osobi sa kojom dijeli krevet (i trapavom pomoćniku. Prvenstveno sveznajućega pripovjedača; (Nikica moguće, nikad neće imati a Edin, dok nešto više). Ali, isto tako, fi lm govori zato što možda u ovakvom fi lmu (ali i Mihaljević: Hrvatska enciklopedika), sluša svoju self-help kasetu, čuči u pra- i o odnosu dva muškarca prema očin- u ovakvoj Bosni i Hercegovini) i nema 210 - Marina Protrka: Umjetnost kao znom jacuzziju. stvu, potencijalnom i stvarnom. takvih junaka, tih koji se spektakularno institucija; (Peter Bürger, Teorija Pored mačeta koje Mahir povre- bore protiv suvremenog zmaja tranzi- avangarde), 214 Diskretni linčovski zaokret meno traži po salonu, značajan motiv cije. Samo onih koji se svakodnevno - Snježana Kordić: Principi znanosti; Imajući, dakle, u vidu sve to, od li- fi lma su i mobiteli. Jer koliko protago- – nipošto spektakularno! – bore za goli (Michael Schmidt-Salomon: Manifest kova ali i same radnje je izvučen mak- niste fi lma određuju, dakako, njihovi život. des evolutionären Humanismus), 216 cmyk vizualna kultura XI/253, 19. ožujka 2,,9. 13

Linija originala

Nataša Petrinjak Tragom geste Izbor reprezentanata pojedinog, prvo bijenalnog, a potom trijenalnog izda- Izložbama iz fundusa crteža i nja te izložbe, autorski je odabir radova koji su ih na neki način obilježili – bilo plakata zaokružuje se proslava umijećem, tehnikom, izričajem, kontro- dviju obljetnica Muzeja moderne verznošću, autorskom prepoznatljivošću. idejnom tvorcu izložbe i dugogodišnjem Za potpun doživljaj zavirivanja u prošlost ravnatelju Borisu Vižintinu. Glavnu i suvremene umjetnosti u Rijeci, u zasebnim mini-dvoranama prikazuju izložbu pratile su tri tematske – Drawing čime se istovremeno otvaraju i se snimke otvorenja, pregledi medijske against Method, Zidovi i prostori i Kaos- recepcije te podaci o iznimnoj posjeće- Art. Branko Franceschi 2005. godine pitanja o smjeru razvoja kako same nosti izložbi. U potrazi za odgovorom na odlučio je “otjerati” tradicionalnu crtačku institucije tako i o sudbini poznate i uvodno naznačeno pitanje nesumnjivo će podlogu i šesnaestero studenata i stu- se posegnuti za katalogom gdje se nalazi dentica Akademije likovnih umjetnosti prepoznatljive izložbe crteža neuobičajeno iscrpan i sveobuhvatan Princip općeg poziva u Rijeci ponudio – zidove galerije. Danas povijesni pregled. “Crtež se željelo tretirati za sudjelovanje uz mnogi žale što ne postoji zabilježen trag Sav taj crtež – 40 godina Međunarodne kao ciljani i fi nalni proizvod autorske kre- višednevna nastajanja radova, ali odsustvo acije, a ne kao počelo, prvi korak prema bu- posebno pozvane autore, tradicionalnog arhiva možda se pokaže izložbe crteža (1968 – 2009), MMSU dućoj umjetnini. Pri iznalaženju naziva za kao izvor neke nove prakse bilježenja. Rijeka, 26. veljače – 19. travnja / novu veliku izložbu trebalo je točno odrediti načini ocjenjivanja i Tema animiranog crteža, kojom je zapo- (Su)život, Mali salon, 4. – 22. ožujka što će prikazivati pa je odlučeno da to bude čela ovogodišnja svečanost, aktualizirala Međunarodna izložba originalnog crteža, žiriranja jedanaest su je pitanje – što je crtež? Pred izazovom aludirajući riječju ‘originalan’ na jednokra- kompjuterski generirana crteža od pomo- tan i jedinstven crtački rad (za razliku od godina bili više-manje ći bi, možda, bila i obrada odgovora koji umnožavanja grafi ke). Odlučeno je da će se su sakupljani nakon treće izložbe. Ništa to i kako dalje? Da li uopće dalje? pri određivanju djela za izložbu prihva- nepromijenjeni, no sve ne bi trebalo posebno iznenaditi – retros- – logična su pitanja koja ovih dana ćati sva umjetnička djela koja sami autori pektiva pokazuje da kada je o crtežu riječ, postavlja izravno uključena i ne- slabija kvaliteta i sve veći smatraju i proglase crtežom, bez obzira na ne postoji nikakav trend, ne postoje “stru- izravno zainteresirana stručna i šira jav- tehniku ili podlogu crtanja. Prihvaćat će se je” određenog razdoblja, svim teorijskim nost sumirajući četrdeset godina i društveni i strukovni radovi u kojima prevladavaju glavni ele- i tehnološkim pomacima usprkos crtež je Međunarodne izložbe originalnog crteža menti crteža – crte, linije – kao čitljiv i jasno prijepori iznjedrili su izrazito osoban autorski čin. Muzeja suvremene i moderne umjetnosti uočljiv trag geste i kretanja autorove ruke” – Održavanje Međunarodne izložbe u Rijeci. Slavlje te obljetnice kojoj se pri- piše Glavočić o temeljnim premisama na 1989. godine potrebu crteža od samih početaka pratilo je po- družila i 60. godina od osnivanja Muzeja kojima je 1968. godine koncipirana nova mno promišljanje proizvodnje pratećih pomalo se primiče kraju – nakon 17. manifestacija, rezultat “planske strategije za radikalnim zaokretom. proizvoda – kataloga, plakata, pozivnica, međunarodne izložbe crteža pod naslo- razvoja kulture” bivše države. Premda letaka. Karakterističan “kvadrat”, 20 puta vom Do posljednjeg crteža, pratećih pro- Na inicijativu muzejskog većina izvještaja u prvi plan ističe izlaga- 20 centimetara, osmislio je Joži Brumen, grama poput samostalne izložbe Regine nje crteža slavnih autora poput Piccasa, a nakon deset godina grafi čki dizajner Pessoa, animacijske improvizacija Daniela inovatora Pontusa Miroa, Vedove, Manzua… jer time se Predrag Spasojević odlučio je zadržati Šuljića, prikazivanja fi lmova u Art-kinu doista potvrđuje značaj tadašnje Moderne temeljne elemente, a svoj pečat utisnuti Croatia, radionica i predavanja, u galeriji Hultena usvojena je galerije na kulturnoj mapi Europe, sasvim novim rješenjima rasporeda sadržaja. MMSU-a 26. veljače otvorena je retros- osebujnim i važnim doprinosom, među- koncepcija “jedan Konceptualni zaokret 12. izložbe donio je pektivna izložba Sav taj crtež, a u Malom tim, pojavljuje se detaljno izvještavanje o i novu, raskošnu publikaciju u boji Luke salonu od 4. ožujka prati je (Su)život, usvojenim stručnim i umjetničkim kon- selektor – jedna tema”, Gusića, Glavanovu selekciju pratio je izložba plakata kojima su izložbe crteža ceptima te organizacijskim prijeporima, Mirko Ilić, a Aljoša Brajdić autor je kata- najavljivanje i praćene. Iz fundusa Zbirke preprekama i rješenjima koja ih prate. koja je omogućila i loga posljednjih dviju izložbi. crteža od više od tisuću crteža njih nešto Tek zajedno, naime, mogu ostvariti onaj više od 250 stečeno je otkupom ili daro- prijelaz s prezentacijskog konačni umjetnički doživljaj koji struka Reklama s potpisom vanjem slijedom sudjelovanja na hvali ili odbacuje, publika zadovoljno A prateća izložba plakata, koja obu- Međunarodnoj izložbi. Za obljetnički na problemski pristup pohodi ili zaobiđe u široku luku, a orga- hvaća 29 plakata međunarodnih izložbi i kronološki pregled kustosica Daina nizator usavršava postojeće ili radikalno popratnih programa, pokazuje da se naj- Glavočić izabrala je njih 106. izdvojivši u uvodi novine. Princip općeg poziva za češće izbjegavala uniformiranost plakata i posebnu grupu neke od dobitnika Grand sudjelovanje uz posebno pozvane autore, kataloga, što je polučilo kolekciju izni- Prixa – Ipousteguya, Baillyja, Massae, načini ocjenjivanja i žiriranja jedanaest su mnih ostvarenja reklamnih materijala s Šuteja, Walsha, Ćelića, Vrankića… godina bili više-manje nepromijenjeni, no potpisima: Picelj, Brumen, Kržišnik, sve slabija kvaliteta i sve veći i društveni Arsovski, Kuduz, Bučan, Šitej, Šutej, i strukovni prijepori iznjedrili su 1989. Gusić, Ilić, Propadalo... Kustosica Ljubica godine potrebu za radikalnim zaokre- Dujmović Kosovac tako će zapisati: “Za tom. Na inicijativu muzejskog inovatora plakatnu produkciju koja je pratila ove me- Pontusa Hultena usvojena je koncepcija đunarodne izložbe može se reći da je nasto- “jedan selektor – jedna tema”, koja je jala naći nove učinke kojima bi privukla omogućila i prijelaz s prezentacijskog na pozornost primatelja informacije i dovela problemski pristup. publiku u svoje prostore”. Premda se od nekadašnjih sudionika žirija, organizatora Tema i selektor u fokusu i kustosa ovih dana mogu čuti i negativne Tako je Hulten za 12. izložbu izabrao kritike na pojedine izložbe, smjerovi u skulpturalni crtež i ukupno trideset auto- kojima se razvijala, konceptualnim i orga- ra iz cijelog svijeta. Usprkos ratnom okru- nizacijskim propustima ove dvije izložbe ženju, koje je umnogome otežalo daljnje svjedoče o potencijalu promišljanja organizacije, novi se pristup u nekoliko umjetnosti koji se razvijao i ostavio upe- sljedećih godina pokazao punim pogot- čatljiv trag u posljednjih četrdeset godina. kom. Uslijedila je izložba s temom dizaj- Bilo bi šteta, a najvjerojatnije i nemoguće, nerskog crteža u selekciji Stane Bernika, potrti ga – bez obzira hoće li se krenuti u strip-crtež u selekciji Darka Glavana, a pronalaženje tek novih žarišta okupljanja za 15. izložbu nakratko se vratilo sta- crtača ili okrenuti sasvim drugim izričaji- rom konceptu kao svojevrsni hommage ma.

cmyk 14 XI/253, 19. ožujka 2,,9. esej

Mi i Oni

Višnja Pentić Perspektivno čitanje fotografi je poziva nas na detekti- ranje njenih prostora i struktura u koje su pozicionirani. Tu nastupa ono što Barthes naziva studium i punctum Autoportreti June i Helmuta Newtona fotografi je. Prepoznati studium znači fatalno uvidjeti namjere fotografa, uskladiti se s njima, odobriti, ili uvijek shvatiti, raspraviti u sebi, jer je kultura (iz koje proizlazi studium) ugovor između stvaralaca i potrošača. You can push as hard as you want (Svijetla komora, 35) on this outside side. Na Helmutovu autoportretu iz 1997. godine prikaza- ne su čak četiri osobe: on sam, dva potpuno gola ženska Drugi element pridolazi slomiti (ili razlomiti) studi- It stays limited modela te Helmutova supruga June Newton. Fotografi ja um. Ovaj put ne tražim ga ja (kao što prožimam svojom to a single face. se zove Autoportret s June i modelima. Fotografski auto- nadmoćnom sviješću polje studiuma), on dolazi iz prizora, (Wall, Robert Creeley) portreti po defi niciji sadrže zrcalo, ono ga omogućuje kao strelica, i probada me... Taj drugi element koji dolazi kao takva. Međutim ta činjenica i dalje ostavlja fotogra- ometati studium nazvat ću dakle punctum: jer je punctum Bit je snimke da je sva vani, bez intimnosti, a ipak je fu mogućnost izbora i manipulacije. Ono što defi nira također: ubod, rupica, mrljica, zarezić – a i bacanje kocke. nedostupnija i tajnovitija od misli savjesti;bez značenja, ali svaku fotografi ju jest pluralizam prostora koji uključuje. Punctum neke snimke je slučaj koji me u njoj tiče (ali me i prizivajući dubinu svakog mogućeg smisla; neotkrivena, a (“Shvatiti, ne znači li to razdvojiti sliku, uništiti ja, oholi ipak očigledna, s prisutnošću-odsutnošću kakvom privlače i organ neznanja?”, Fragmenti ljubavnog diskursa, 63) tuče, udara). očaravaju Sirene. Helmut se odlučio za tri prostora koji su na fotografi ji (Svijetla komora, 34) (Maurice Blanchot) vertikalno razmještena. Njihov je raspored i linearan (priziva čitanje), i prostoran (priziva slikarsku perspekti- Sva tri prostora koja smo detektirali linearnim čita- We live together in a photograph of time. vu). Linearno čitanje fotografi je kreće od lijevog prema njem fotografi je sada stupaju u simboličku igru. Svaki od (A.H.) desnom. Prva točka čitanja jest golo tijelo modela koje njih predstavlja jedno zasebno značenjsko polje, a relacije je najbliže “plohi” fotografi je. Golo tijelo prikazano od tih polja čine jedinstvo fotografi je kao pluralna prikaza ramena do koljena zauzima prvu trećinu fotografi je i nije “jednote” motiva koji fotografi ja prikazuje. Koji je, dakle, Dvoje obrubljeno nikakvim daljnjim prostorom. Druga točka motiv fotografi je Autoportret sa June i modelima? Motiv Fotografi ja iz zimskog vrta bila je bitna za mene jer je, lineranog čitanja jest samo ogledalo. U njemu vidimo taj je “Mi i Oni”. Te dvije riječi jesu deiktici, stoga isključivo utopijski, ostvarivala nemoguću znanost o jedinom biću. isti model od naprijed, no sada u manjem omjeru (dakle kontekstualno odredive. Kontekst fotografi je uvijek je (Roland Barthes, Svijetla komora, 90) u potpunosti). U fotografi ju je ušao prostor. U zrcalu još pluralan, dakle neodrediv. Oni se mogu započeti ispiti- vidimo noge drugog modela, i to od koljena do stopala. vati, ali ne postoji nijedna točka do koje možemo stići Alice Springs postala je June Newton. Helmut je To je dio ženske anatomije koji nedostaje u prvoj točki – prostorno čitanje. Možemo mijenjati perspektivu, no uvijek bio Helmut. Životni suputnici. Fotografi . Partneri. čitanja. Zrcalo mora sadržavati i autorsku instancu – nijedna nam neće ponuditi povlašten “Pogled”. Oboje su fotografi rali autoportrete. Svaki Helmutov fotografa. On je prostorno još udaljeniji od modela, pa Zamislimo da je “Mi” jednako June i Helmut autoportret ujedno je i Junin portret. Svaki njen autopor- stoga također prikazan u potpunosti. Njegovo je lice iza Newton, a “Oni” stoji za modele. No da li su to dva tret portretiranje je Helmuta. Fotografi ja im je omogući- kamere. Njegovo je tijelo pognuto. Lice modela pozi- modela na fotografi ji ili svi modeli, ili bilo koji modeli... la san o savršenu sjedinjenju. va naš pogled, izazovno zuri samouvjereno pozirajući. Zamislimo da je “Mi” jednako “mi koji gledamo fotogra- Helmut je u dugu baloneru. Ona je naga. Kontrapunkt je fi ju”, a “Oni” jednako “oni koji jesu na fotografi ji”. Može Union/Sjedinjene. San o potpunom sjedinjenju s voljenim savršeno potpun. Napokon, treća točka čitanja: June. li onaj koji gleda fotografi ju ikada biti “mi” ako je sve što bićem. Ona gleda u “nas”, gleda u plohu fotografi je. Iznad nje o bilo kojoj fotografi ji znam proizvod jednog “ja”? Mogu En sa moytie, ma moytie je recolle – “S njezinom polo- je prozor kroz koji se jasno vidi ulica, njena ruka pridr- li “Oni” na fotografi ji biti jedni “oni” kada fotografi ja vicom ja svoju polovicu spajam”. Žudnja se rađa kada nam žava lice, noge su prekrižene. Dimenzijski ona je veća govori o tome kako postoje “i oni (Helmut i June), i oni nedostaje ono što imamo – i dajemo ono što nemamo: žudnja od Helmuta, a manja od oba prikaza modela. Od nage (modeli)”? je stvar dopune, a ne dodatka. pozadine mladog modela s početka čitanja “romana” (Roland Barthes, Fragmenti ljubavnog diskursa, 197) fotografi je stigli smo do kraja – stare žene s velikim nao- Označavajući te kao takvog, pomažem ti da izmakneš čalama koja žuri u našem smjeru, ali nas ne gleda. smrti svrstavanja, otimam te Drugom, jeziku, želim te U mediju fotografi je oboje su pokušali uhvatiti “jed- besmrtnog. Takvo kakvo jest, voljeno biće više ne dobiva ni- no” svog odnosa. Analizom dvaju autoportreta, jednog Estoy a oscuras: tu sam, jednostavno i spokojno sjedim kakvo značenje, ni od mene, ni od sustava u koji je uhvaćeno; Helmutova i jednog Juneina, pokušat ću pokazati kako u tamnoj nutrini ljubavi. (Fragmenti ljubavnog diskursa, ono je još samo tekst bez konteksta; ne osjećam više ni potrebu dvije polovice “Jednog” različito vide jedinstvo koje sači- 155) ni želju da ga odgonetam; ono je na neki način dopuna njavaju. vlastitog mjesta. Da je samo mjesto, mogao bih ga jednog Točka u koju se lijeva cijela fotografi ja Juneino je lice, dana zamijeniti, ali dopuna njegova mjesta, njegova takav, San, ekscentričan (skandalozan), pokazuje suprotnu sliku. njen je pogled zamućena točka značenja. Iznad njene ne mogu ničim zamijeniti. U dvojnom obliku koji zamišljam, želim da bude jedna točka glave, tamo gdje prostorno zamišljamo njene misli, na- (Fragmenti ljubavnog diskursa, 194) bez drugdje, čeznem (to nije osobito moderno) za nekom lazi se prozor; njoj pripada stvarnost izvan fotografi je. usredištenom strukturom, kojoj ravnotežu daje postojanost Ono što je Helmut fotografi rao uključivši toliko motiva Istog: ako cjelina nije u dva, zašto da se borim? Mogu se zapravo je lice starije žene, lice nezainteresirana izraza. Ona vratiti u trku za mnogostrukim. Fotograf je onaj koji odlučuje što ćemo na fotografi ji In a fi eld (Fragmenti ljubavnog diskursa, 198) gledati. Gola tijela nestaju pod jednim jedinim izrazom I am the absence lica koje se ne trudi i stoga nadvladava. of fi eld. Th is is On Budući da fotografi ja (to je njezin noem) ovjerava po- always the case. I breathed enough to learn the trick, stojanje voljenog bića, ja ga želim pronaći cijelo, to će reći u Wherever I am And now, removed from air, biti, “takvo kakvo u sebi”, s onu stranu jednostavne sličnosti, I am what is missing. I simulate the breath so well, građanske ili nasljedne. Tu plošnost snimke postaje bolnija; When I walk Th at one, to be quite sure jer može odgovoriti mojoj ludoj želji samo nečim neizreci- I part the air Th e lungs are stirless, must descend vim: očiglednim (to je zakon Fotografi je), a ipak nesigurnim and always Amonf the cunning cells, (nečim što ne mogu dokazati). To nešto jest izraz. the air moves in And touch the pantomime himself. (Svijetla komora, 135) to fi ll the spaces (Emily Dickinson) where my body’s been. We all have reasons Represija: želim analizirati, znati, izraziti nekim dru- Oni i Oni for moving. gim jezikom, različitim od svojega; želim sebi predočiti svoje …to takvo mi je bolno, jer nas odvaja i jer se, još jedan- I move bunilo, želim “gledati u lice” onome što me dijeli, presijeca. put, opirem priznati podjelu naše slike, drugost drugoga. to keep things whole. (Fragmenti ljubavnog diskursa, 62) (Fragmenti ljubavnog diskursa, 193) (Keeping Th ings Whole, Mark Strand) cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 15 esej

Na fotografi ji koja pokušava ne biti pluralna postoji Et tu me diras : “Cherche!”, en inclinant la tête, procjep, dvojnost. Na njoj su dvije osobe. Jedan muška- - Et nous prendrons du temps à trouver cette bête rac i jedna žena. No ova fotografi ja svojim punctumom - Qui voyage beaucoup... nadilazi tu dvojnost. Jer oni su možda dvije fi zičke (Rêve pour L’Hiver), Arthur Rimbaud realnosti, ali jedna spoznajna. Na fotografi ji ne postoje (napor tišine) “oni i oni”. Jedini “oni” za nas su June i Helmut, a za njih jedini “Oni” jesu svi koji nisu njih dvoje. Junina U biti – ili na kraju krajeva – da se neka snimka do- fotografi ja jest san o jedinstvu. Njeno lice je Helmutovo bro sagleda bolje je dignuti glavu ili zažmiriti. “Uvijek lice, mi vidimo oba lica koja ih sačinjavaju. Kroz prethodan slici jest vid”, govorio je Januch Kafki. A Kafka Helmuta vidimo fi zičko lice, kroz June vidimo njihovo se smiješio i odgovarao: “Stvari fotografi ramo da ih istje- “jesam”, crno oko fotoaparata. Junino tijelo, Helmutovo ramo iz svog duha. Moje su pripovijesti način žmirenja.” lice, crno oko aparata, spušten Helmutov pogled – sve Fotografi ja mora biti tiha (ima gromoglasnih snimki, je to jedno sastavljeno od dvaju tijela i dviju osoba. ja ih ne volim): to nije pitanje “diskrecije”, nego glazbe. Helmut je rekao: “Oni”, June je prošaptala: “Mi”. Ona Apsolutna subjektivnost doseže se tek u stanovitom stanju, je pokazalo njihovo jedno, on njihovo dvoje. Oboje su uz stanovit napor tišine. Zažmiriti znači pustiti da slika snimili podvajanje svog jednog. Subjekt je jedno onda govori u tišini. Snimka me dira ako je izvučem iz njezinog kada postaje dvoje. običnog brbljanja: “Tehnika”, “Stvarnost”, “Reportaža”, “Umjetnost” itd.: ne govoriti ništa, zažmiriti, pustiti da se A... Elle pojedinost sama uzdigne do afektivne svijesti. (Svijetla komora, 70) L’hiver, nous irons dans un petit wagon rose Avec des coussins bleus. Literatura Nous serons bien. Un nid de baisers fous repose Barthes, Roland, Fragmenti ljubavnog diskursa, (prijevod Dans chaque coin moelleux. Bosiljka Brlečić), Naklada Pelago, Zagreb, 2007. Barthes, Roland, A Lover’s Discourse Fragments, (prijevod Tu fermeras l’œil, pour ne point voir, par la glace, Richard Howard), Vintage, London, 2002. Barthes, Roland, Svijetla komora, bilješka o fotografi ji, (prijevod Grimacer les ombres des soirs, Željka Čorak), Antibarbarus, Zagreb, 2003. Ces monstruosités hargneuses, populace Creeley, Robert, Windows, New Directions Books, New York, De démons noirs et de loups noirs. 1990. Dickinson, Emily, Selected Poems, Dover Publications, Inc., Puis tu te sentiras la joue égratignée… New York, 1990. Un petit baiser, comme une folle araignée, Rimbaud, Arthur, Poesies, Editions Mille et une nuits, Paris, Te courra par le cou… 2004.

Ono što želim je jedan mali kozmos (sa svojim vremenom, svojom logikom, u kojem ćemo živjeti samo “nas dvoje” (naziv jednog sentimentalnog magazina). Sve što PHOTONIC MOMENTS IV dolazi izvana je prijetnja: bilo u obliku dosade (ako sam prisiljen živjeti u svijetu u kojem je drugi odsutan), bilo u EAST AND SOUTHEAST EUROPEAN SALON OF CONTEMPORARY PHOTOGRAPHY obliku rane (ako mi taj svijet govori o drugom na indiskre- tan način). (Fragmenti ljubavnog diskursa, 128) MAGACIN U KRALJEVIĆA MARKA, BELGRADE

Junein autoportret snimljen je 1998. godine. Na March 17 - March 31 2009 njemu vidimo samo June i Helmuta i apstraktan sivi OPENING: Tuesday, March 17 at 8 p.m. in Magacin - Belgrade! prostor. Nema drugog bića, druge fi zičke realnosti. Samo dvoje ljubavnika i bezimen prostor. (“…ne živim Artists: Maša Bajc, Mania Benissi, Vanja Bučan, Ektor Dimissianos, diSTRUKTURA, Marko Ercegović, ni u jednom drugom prostoru osim ljubavnog duela: Angelos Gavrias, Nilbar Güres, Peter Herendi, Gabor Kerekes, Ivan Petrović, Valentino Bilić Prcić, nema nijednog atoma izvana, dakle, nijednog atoma Katarina Radović, Aniko Robitz, Erinç Seymen, Špela Volčič, Ivan Zupanc. pripadnosti čoporu…”) (Fragmenti ljubavnog diskursa, 112) Za razliku od Helmutove, Juneina fotografi ja sa- Selectors: Gulsen Bal (Turkey), Saša Janjić (Serbia), Hercules Papaioannou (Greece), Balint Szombathy drži samo jedan prostor. Ona jest zrcalan prikaz. Nema (Hungary), Sandra Vitaljić (Croatia), Miha Colner & Dejan Sluga (Slovenia). udvajanja, svaki procjep pokušava se dokinuti. Ona drži aparat koji joj prekriva lice. Njeno tijelo prekriva Ektor Dimissianos, from the series Black Dust, 2004 / 2007 Helmutovo tijelo. Njegovo lice izranja iznad njena, to je jedina stvar na fotografi ji koju možemo pročitati: PHOTONIC MOMENTS, a Salon of Contemporary Photography, is an annual exhibition of young and emerging Helmutovo lice i Juneine staračke ruke koje drže apa- artists from Middle and Southeastern European region, taking place for the fourth time in Ljubljana. This rat. Ostatak fotografi je jesu apstraktne sive, crne i bijele year we gathered artists from 6 countries (Croatia, Greece, Hungary, Slovenia, Serbia and Turkey) based on plohe. Helmutovo lice vidimo iz profi la, njegov pogled the selection of local experts and curators. This time, Photonic Moments had again the status as the offi cial spušten je negdje u stranu. Junin pogled jest pogled exhibition of the Month of Photography Festival in Ljubljana. fotoaparata, to je crno oko koje nas gleda i koje gledamo. Crno oko koje je proizvelo fotografi ju. Ono je bilo As a representative exhibition of this festival, Photonic Moments will be hosted throughout Europe in this na početku te mu se stoga vraćamo na kraju. Ono pro- year, starting with exhibition in Belgrade. We hope that with projects like Photonic Moments and Month izvodi imanentnu cjelovitost prikazanog motiva. Ono of Photography Festival we can achieve greater public awareness and investments of more funds into što vidimo na fotografi ji jest “Dvoje”, dvoje ljudi, dvoje contemporary creative photography, both in the public as well as in the private sector. With the expansion of fotografa, dvoje ljubavnika. A opet, motiv te fotografi je this event into the international dimension, we wish to increase the possibility of the promotion of artists from nije dvoje, nego “Jedno”. these regions in the international photography scene. In 2005, Ljubljana’s Photon Gallery for the fi rst time organized an exhibition to establish a new model of Želio bih Povijest Pogleda. Jer je fotografi ja pojava presenting contemporary photography. Regular international exhibitions on an annual basis were to bring mene kao drugoga: neprirodno podvajanje svijesti o iden- contemporary photography closer to the interested public in Slovenia. In this eff ort, priority was given to titetu. works drawn from the broader Central and Southeast European region, a forum in which artists of similar (Svijetla komora, 18) provenance can be compared. Another signifi cant objective was the ongoing placement and presentation of such exhibitions in venues across the continent. Fotografi ravši se s Helmutom, June nije podvojila svoj identitet, ona ga je spojila. Noem njene fotografi je jest uskrsnuće. Ujedinjenje koje poništava svaki identi- Magacin gallery is opened every day from 10 a.m. to 7 p.m. tet. ------Jedno Je est un autre. Photon Gallery (Rimbaud) Poljanska 1 1000 Ljubljana Posljednjih sto godina za ludilo se (književno) smatra Slovenia da se sastoji u sljedećem, Ja je netko drugi: ludilo je doživ- [email protected] ljaj depersonalizacije. Za mene, zaljubljeni subjekt, upravo T: +386 59 977907 je suprotno: ludim me čini to što postajem subjekt, što sebe T/F.: +386 12302071 ProArtOrg ne mogu spriječiti da budem subjekt. Ja nisam netko dru- M.: +386 31 354843 Jurija Gagarina 193/131 gi: to konstatiram s užasom. www.photon.si Beograd (Fragmenti ljubavnog diskursa, 111) www.mesecfotografi je.si www.proartorg.com

cmyk 16 XI/253, 19. ožujka 2,,9. vizualna kultura

Umjetnost u vrtu Galerije

Antun Maračić listička akcija (primjerice: uzimanja žlice brašna i gutljaja vode) obavljena. Svakim svojim pokretom umjetnik kao da izriče želju za zauzimanjem što Vrtne grablje autor je ostavio u manje pozornosti, vremena, mjesta; kao praznu hodniku Galerije, anonimno, da se ispričava što je uopće prisutan. Štoviše, u jednom radu na svoje golo izvan popisa izloženih radova, dok tijelo, koje leđima okrenuto publici se u izložbenom odvojku Galerije miruje u kutu prostora, udarit će pečat s riječju “rashod”, koji se upotrebljava (“slijepo crijevo”) reproducira pri otpisivanju hotelskog inventara. U ubacivanjem što većeg broja artefakata dokumentarna drama (fičer) Eveline porivu da pribjegne umjetnosti kao jedi- treba maksimalno iskoristiti. Naprotiv, Turković o umjetniku, pod naslovom nom mogućem načinu prenošenja svoje ovdje je golem prostor, gotovo drsko, teme/problema Burđelez osjeća nelago- naznakama minimalnih uradaka, tek Paskovi vrtovi du zbog istodobna suprotna poriva za mjestimično punktiran. Rekli bismo ne-izrazom, za ostankom u “golom ži- u šali: Pasko ne pati od horrora vacui. votu”. Opirući se tako konvencionalnoj, No u stvarnosti čini se da, ma koliko Izložba Paska Burđeleza U Galeriji, artističkoj stilizaciji, njegovi radovi isto- autorova težnja bila tek spritualizirati Umjetnička galerija, Dubrovnik, od 18. dobno su korektivni prema društvenom prostor oslobađajući ga materijalnih veljače do 22. ožujka 2009. koliko i prema umjetničkom kontekstu. viškova, on i gestom ovakva postava (kao I u jednoj i u drugoj domeni Burđelez i u pojedinim radovima) vrši korektivni želi izbjeći višak institucionaliziranosti, zahvat, latentno kritizirajući instituciju prazne reprezentativnosti, ugroženu (muzeja, galerije, umjetnosti uopće); sadržajnost. Pozicija je to usamljenika nastojeći stvari de-alijenizirati, vratiti ih ve izražajne pojavnosti vrtlara- na granici dvaju oblika bivanja: onom izvoru. Tako poniznost o kojoj je bilo umjetnika Paska Burđeleza (re- egzistencije i onom kreacije. “To rezulti- riječi pokazuje sada svoje naličje, snagu ady-made objekt, instalacija, per- ra nezgrapnim, čudnim radovima teško stava. A govoreći o povratku izvoru, ov- formans, videozapis) krajnje su jedno- uklopivim u isprobane umjetničke kon- dje nalazimo još jednu simboličnu gestu. stavne i jednosložne. Riječ je o skromnu cepcije jer su većim dijelom još u životu”, Zarađujući za život kao Naime, vrtlar Pasko nije odolio a da predmetu, malo materijala (koliko je reći će sam autor. svojom izložbom ne izađe i izvan zatvo- potrebno da se naznači tema), o jednoj vrtlar u hotelu, umjetnik renog prostora Galerije, u njezin vrt! I ili dvije geste unutar jednog kadra čija je Izložbeni obred to s radom u kojem ponovno pokušava scena neatraktivna, neuglađena, s krajnje U slučaju ove izložbe ta tanka, lomna, Pasko izložbom je izašao stvari prizemljiti, a zapravo privesti ih svrhovitim minimumom podataka; vide- granica između života (koji uključuje u galerijski vrt, na dan njihovu počelu. Simbole dvaju religija, osnimke učinjene su amaterskom kame- profano kruhoborstvo) i umjetnosti kršćanstva i islama, Burđelez u obliku rom, katkad iz ruke, drhtavo, u jednom doživljava svoju uzbudljivu simboličku otvorenja pokriven zvuka mujezinova pjevanja i crkvenih kadru, bez montaže. inkarnaciju: tek crta ulice dijeli mjesto zvona smješta u svoj matični ambijent Burđelezov rad višestruko (iako nipo- svakodnevna radnog boravka Paska snijegom vrta, vršeći istodobno i ekumensku, u što manifestno i s prioritetno vizualnim Burđeleza i mjesta njegove izložbe. još jednom obliku objedinjujuću, gestu. interesima) evocira arte povera poetiku, Naime, Pasko radi neposredno preko Zvučnici postavljeni u vrtu Galerije, pri tipičan repertoar primarnih tvari (ze- puta Umjetničke galerije, kao vrtlar dnu oluka kuće (ezan) i u vrtnom grmlju mlja, voda, brašno...), sirovost artefakta, Hotela Excelsior. Stoga i naslov izložbe (zvona). neuglednost prezentacije... Ipak kao da (U Galeriji), istaknut na transparentu prvenstveno (spontano i prešutno) adop- iznad galerijskih vrata, neodvojiv od P.S. tira sam naslovni atribut te umjetnosti imena autora, ima karakter obavijesti Na dan otvorenja izložbe Dubrovnik – siromašna; bez želje za afi rmacijom svima onima koji ga traže na suprot- i okolicu pogodila je rijetka vremenska šarma i snage učinka emanacije rudi- noj strani ceste, upućuje ih da je Pasko nepogoda, snijeg koji je od jutra sve jače mentarne materije... što su bila nagnuća Burđelez upravo – u Galeriji! Zapravo, padao. Snijeg i jak vjetar blokirali su imanentna navedenom pokretu s kraja objedinio je on sada svoje dvije vokacije promet i život u Gradu i okolici. Samo šezdesetih godina. Burđelez zapravo i svoje dvije lokacije! Dosljedno svim najhrabriji i najvjerniji odlučili su se na ne afi rmira tvar, nego tek njezinu ideju, navedenim činjenicama i podudarnosti- muku probijanja kroz snijeg i mećavu, gestu koja sugerira odricanje od količine ma ni sama ova izložba ne spada u one uglavnom pješice jer su gradska pro- i veličine; u srži je autorova rada, čini se, rutinske priredbe u kojima galerijski metala stala ili su se kretala uz najveće upravo franciskanska ideja poniznosti i prostor služi kao kontejner čiji se kapa- poteškoće. Oni međutim koji su se na siromaštva kao polazna moralna premisa. citet, u svrhu što raskošnije prezentacije, otvorenju pojavili, osim što su svojom U svojim radovima u prvom licu, u akci- malobrojnošću ponovili i potvrdili jama i performansima, pojava autora na minimalizam izložbe, njezinu sveopću sceni redovno je u stavu pognutosti, kle- redukciju količine i prisutnosti, imali su čanja, raspetosti; stanju nijemosti i nago- jedinstvenu priliku, posve izuzetnu sreću, sti. Lice mu je mahom skriveno, zagnju- boravka u snježnu galerijskom vrtu kao reno u zemlju ili okrenuto prema zidu. dijelu prostora izložbe. U njemu su se, Kada je vidljivo, onda je to svrhotno i iz zvučnika s dna oluka kuće i njegova kratkotrajno, s uključenom mogućnosti grmlja, kroz gustu vijavicu, usred pripa- eliminacije svjetla nakon što je minima- dajuće bijeline probijali zvukovi zvona pomiješani s glasom mujezina. asko Burđelez rođen je 1969. Zadovoljstvo malobrojnih sudionika godine u Dubrovniku, gdje zbog složene senzacije posljedica meteo- završava Srednju rološkog ekscesa i premještenih zvukova poljoprivrednu školu. Po zanimanju religioznog predznaka i podrijetla poje vrtlar i multimedijalni umjetnik- sebno je obuzelo samog autora, koji je autodidakt koji se formirao u umjesto osjećanja hendikepa zbog “pro- okružju dubrovačke Art radionice pala” otvorenja tako “dovršen” ambijent Lazareti. Godine 2005. bio je jedan svoga rada doživio kao poseban dar – od hrvatskih predstavnika na 51. štoviše, kao znak potvrde smislenosti i venecijanskom bijenalu. Živi i radi u svrhovitosti svoje specifi čne umjetničke Dubrovniku. geste. cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 17 vizualna kultura

Ne preporučuje se mlađima od 18 godina

Boris Greiner

Santiago Sierra, Crta duga 160 cm istetovirana na leđima četiri žene i 10 ljudi plaćeno da masturbira, videodokumentacije performansa određen broj ljudi kojima se koristi želi istaći mjerljiva je pak kategorija, koja U povodu međunarodne izložbe Gledati kao provoditeljima apsurdnih akcija. ga svrstava u red ne samo odgovornih “Dogovaram se kao i svi drugi, pokuša- Umjetnost na vrlo nego i vrlo kvalitetnih autora i pozici- druge, Umjetnički paviljon, Zagreb, od 12. vam potrošiti što je moguće manje. Kad onira u svijet umjetnosti, a ne uličnih veljače do 15. ožujka 2009. bih plaćao velike svote novca, to bi zna- osjetljivoj liniji koja barikada. čilo da ne progovaram o njima, nego o razdvaja djelatan Djelovanje koje uočenu devijaciju ne sebi samome.”* Osim što te akcije same kritizira, nego potpuno nepromijenjenu po sebi nemaju smisla, posao koji zadaje socijalni angažman od izmješta iz njena perifernog, getoiziranog istajući vrlo impresivan pregled iznajmljenoj radnoj snazi uglavnom je domicila i ponavlja na javnoj pozornici, radova Santiaga Sierre (www. fi zički naporan ili intimno ponižavajući, onoga što se nastoji na središnjem pijedestalu, kojega osvaja santiago-sierra.com – podatak ovisno o socijalnoj dimenziji koju umjet- sličnim poduhvatima, može biti doživlje- navodim uvjeren da je predstavljene fi l- nik želi podcrtati. Primjerice, na nekoliko predstaviti takvim no kao skandal i proglašeno nemoralnim. move moguće točnije razumijeti sagleda- sati zatvara ljude po kojekakvim improvi- Poigravanje s objavom konkretne sudbi- vanjem njegova opusa u cjelini), gotovo ziranim rupama ili kartonskim kutijama; ne, to jest nečijeg poraza, instrumentali- mu je šok koji viđeno izaziva i pitanje da se postavlja znak jednakosti između koristi se njima kao živim karijatidama zacija, odnosno kapitalizacija tog istog koje kod gledatelja logično slijedi: Što je osviještena suvremenog umjetnika i ma- – pravokutni objekti od aluminija i asfal- kao autorskog proizvoda, svakako je vrlo ovo? Zašto ovo gledam? skirana revolucionara koji se služi umjet- ta na jednoj su strani naslonjeni na pot- sklizak teren. Sierra, međutim, preuzima Ukoliko smo dovoljno isprovocirani, ničkim incidentom, a ne oružanim poranj u zidu, a na drugoj se izmjenjuju odgovornost za takav prigovor, u sebi ga pronaći ćemo formalno objašnjenje: žene ustankom poput legendarnog ljudski nosači; natiskuje ih u potpalublje momentalno odbacujući, jer je procijenio su prostitutke/narkomanke i njihova Subcomadera Marcosa. Iako sam za sebe barke koja pluta nadomak luci. da će efi kasnije podići primateljevu svi- kaže da je “proizvođač luskuzne robe, je plaća za nastup jedna doza heroina. jest izravnim uključivanjem u svjedočan- Muškarci su pokupljeni s ulice i za prodavač ogledalaca i dima bez sposob- Unajmljivanje radnikova tijela i vre- stvo nečije nevolje. “Postoji određeni dio deset dolara pristaju masturbirati pred nosti da djeluje u društvenoj praksi”, u mena javnosti koji možda promatra moje djelo petnaestak godina njegova javnog djelo- kamerom. “To uistinu i jest akt nasilja, kao društvenu kritiku, ali mnogi drugi je ali molim vas da imate na umu kako čin vanja gotovo da se ne može naći nijedna Dva rada Santiaga Sierre, oba nastala shvaćaju kao moje vlastito luđačko zado- masturbacije, tetoviranja ili izolacije u akcija ili rad koji nije potaknut nekom prije desetak godina, predstavljena u voljstvo. Ako im to što me tako vide prostoriju jesu nasilje na koje objektivi- klasnom, rasističkom ili sličnom neprav- okviru izložbe Gledati druge autorice pomaže da shvate određene situacije, to zirana osoba pristaje: aspekt koji užasava dom. Radmile Ive Janković u Umjetničkom mi ne smeta. Ono što ja radim je insceni- jest taj da su sve te stvari plaćene. U tome Unatoč činjenici da se na udaru nje- paviljonu drastičniji su ali i karakteri- ranje incidenata, i time se zadovolja- je brutalnost. Unajmljivanje je sustav gove kritike često nalaze kulturološke stični primjeri njegove prakse. 10 ljudi vam.”*** Kao što je demistifi kacija ugra- koji omogućuje kupnju radnikova tijela i strukture i umjetničke institucije (ili plaćeno da masturbira i Crta duga 160 đena u njegovo ne-opravdavanje vlastitih vremena. Tražio sam učinkovit način da možda baš zato), iznimno je tražen: u cm istetovirana na leđima četiri žene postupaka, ona se nalazi i u temelju tih to pokažem, i vjerujem da sam u tome posljednje dvije godine svojim je projek- podnaslovljena su kao videodokumen- postupaka. Jer ono što naziva “incidenti- uspio.”** Kao i u većini Sierrinih akcija tima djelovao u petnaestak zemalja širom tacija performansa. Međutim, u oba ma”, to zapravo i nisu, jer se u njima zanemaren je mjerljiv atribut umjetnič- svijeta. U pravilu detektira problematične slučaja performansa zapravo i nema. uvijek ogleda društvena praksa; stoga bih kog rada u konvencionalnom smislu, teme lokaliteta u kojem nastupa, provodi Videodokumentacija je samo dokaz da je rekao da Sierra svojim akcijama, koje forma je potpuno podređena sadržaju, ih kroz svoj specifi čni kreativni prostor i akcija uistinu provedena. U prvom se fi l- poput apstraktnih injekcija ubada u tkivo dominira provokacija “dobrog ukusa” poput izazova vraća natrag toj istoj sre- mu pred kamerom svakih desetak minuta građanskog društva, zapravo postavlja gledatelja/svjedoka – mutna slika, ne- dini. Takav postupak nije neuobičajen na izmjenjuju muškarci koji masturbiraju ogledalo. A druga je stvar što raskrinkani pomičan informativni kadar, dinamike suvremenoj art-sceni; međutim naročit na stolici, raskopčanih hlača, a u drugom društveni kontekst takvo ogledalo možda nema, neprestana repeticija, trajanje pre- izraz koji karakteriziraju besmislene rad- pratimo proces izrade tetovaže na leđima doživljava agresivnim i tretira kao inci- dugačko. No upravo je ta dokumentarna, nje, dosljednost a ponajviše radikalizam četiriju djevojaka. Nema publike, nema dent. Upravo shvaćanje konteksta i pri- neugledna slika loše kvalitete u skladu s izdvajaju ga u unikatnu fi guru. izvođača, posjetiteljima izložbe video- hvaćanje svoje pozicije u njemu (“proi- predstavljenim zbivanjem. Mučan do- U principu koristi se sljedećim proto- zapis o tome se ne da gledati jer poslije zvođač luksuzne robe”) postavlja ga na- življaj na neobičan je način pomiješan s kolom: putem odgovarajućih socijalnih prvih minutu-dvije to postaje posve suprot veliku broju onih koji idealiziraju dojmom o svojevrsnoj “maštovitosti” koja ustanova – raznih institucija za zapošlja- neinteresantno. Sierri je, međutim, očito vlastiti umjetnički doprinos pridajući leži u korijenu te ideje – raskrinkati so- vanje, imigracijskih ureda (ali nerijetko nebitno kako će posjetitelji izložbe vred- značajnu ulogu onome što je zapravo tek cijalni kontekst koji dovodi do činjenice i na ulici), po tržišnoj cijeni angažira novati umjetnički dojam, u prvom planu crtica u njihovoj biografi ji. Sierra se ne da netko pristaje na nasilje nad svojim zaluđuje pomišlju kako je moguće pomo- tijelom za jedan šut heroina. Nasilje koje ći konkretnim pojedincima koje angažira, je u konačnici materijalizirano apsurdom: ne nastoji izgraditi vlastiti opus mistifi - crtom na leđima koja ostaje zauvijek. I kacijom svog fi lantropizma. Odricanjem taj apsurd, koji sam po sebi ništa ne zna- od te mistifi kacije i, naravno, efi kasnim či, ta utjelovljena neobjašnjivost zapravo dijagnosticiranjem bolesna stanja ap- je njegov kreativni prostor, materijalizaci- surdnim, ali vrlo ubojitim umjetničkim ja besmislice jest sredstvo izraza u službi postupkom, između ostalog uspijeva raskrinkavanja negativna i za mnoge ne- materijalizirati i vrlo osjetljivu liniju koja podnošljiva konteksta života. Apsurdna razdvaja djelatan socijalni angažman od tema postaje naslov rada, vidljivost koja onoga što se nastoji predstaviti takvim. se događa na sceni doima se poput sonde izbačene u neki prostor, ili poput stranog Emitirano u Triptihu III. programa tijela ubačena u postojeći kontekst, uljeza Hrvatskoga radija koji detektira ili refl ektira cjelokupnu prizemnost, to jest proizvodnju brutalnih Bilješke: okolnosti života. Distanca između be- *, **, *** ulomci intervjua O ekonomiji, objav- smisla te ideje i mogućnosti da ona kao ljena u časopisu Život umjetnosti 67/68, takva precizno govori o onome što Sierra 2002.

cmyk 18 XI/253, 19. ožujka 2,,9. vizualna kultura

Slika govori više od tisuću riječi?

Silva Kalčić, selektorica i vilice za Barillu – jer njegova je nacionalna kuhinja temeljena na mesu, što kustosica 43. zagrebač- potvrđuje lokalni krajolik pašnjaka – u kog salona kontradikciji s načinom jedenja špageta motanjem). Ako je korisnost po defi niciji odgovaranje na potrebe, koje su to uistinu prave potrebe? Što to nepogre- Izložbom pratimo momentalne šivo svrstava artefakt u vrijeme i prostor, transformativne dinamike koji su novi oblici nematerijalnog oblikovanja; te kako oblikovanjem ne samo suvremenog društva, jer dizajn je sudjelovati u duhu vremena “sada” nego ponajprije proces. Izložba se referira i ga učiniti aktualnim (suvremenim) i u na vrijeme, trenutak “sada”, ali i na vrijeme koje neposredno nadolazi (kao trend i kao stil)? mjesto, kontekst Izložba Salona u organizaciji ULUPUH-a jest posljednja u nizu suk- cesija “velikih” revija dizajna na hrvat- 43. zagrebački salon – primijenjene skom prostoru, ZGRAF-a, te “bijenalne” umjetnosti i dizajn, izložba uparkirana izložbe 07 08 Hrvatskog dizajnerskog u Javnu garažu Kvatrić, Zagreb, od 19. društva; kako razlučiti ovu izložbu od prethodnih, koncentriranih na “dobar ožujka do 6. travnja 2009. dizajn” te pokrivajući isto produkcijsko razdoblje? Dajući joj za temu Trajne alternative u oblikovanju u smislu načina organiziranja i artikuliranja nove razine lika koja je polazište za izložbu dinamizma i kompleksnosti suvremeno- 43. zagrebačkog salona – primije- ga društva, ne ograničavajući izložbu na njene umjetnosti i dizajna, jest jednoobrazne radove (mišljenja sam da Th e Bag, fotografi ja nizozemskog foto- “usko” defi niranom temom kustos po- grafa Hendrika Kerstensa iz 2008. godi- ziva ili navodi autore da naprave njegov ne. Postoji sloj pojmova koji je zajednič- rad). ki umjetnosti i društvu, a to je povije- Rad na izložbi jest pjesma Ziđan snost jezika kojim umjetnost govori i Sinesteta – aproprirajući tradicionalan kojim se služi. Kerstens uvijek fotografi - melos Dalmatinske zagore. Također ra isti model, svoju kćer Paulu, ozbiljnu Zagrebački tramvaj, jer riječ je o izvan- gospođicu, koja ovdje, na način tradicio- rednom slučaju produkt-dizajna toga nalnog nizozemskog slikarstva portret- mjerila u Hrvatskoj: u nas dominira 2D nog žanra, nosi kao oglavlje bijelu naj- (grafi čki) dizajn dok je premalo (dobra) lonsku vrećicu, bartovski puncum, koji se dizajna implementirano u svakodnevni- tiče promatrača; u domaćem kontekstu cu, koja ostaje “nedizajniranom” (kao što bijela najlonska vrećica za Mladena je “dobra” arhitektura eksces u urbanom “Komunikativna” lokacija izložbe, Javna garaža Stilinovića (izložba Cinizam siromašnih, krajoliku; problem je gradnje na razini Kvaternikov trg, izabrana je u dogovoru s MSU Zagreb, 2001/2002) jest vizualna kuće i zgrade, kao party arhitektura s ve- parabola za siromaštvo: kada ljudi s vreći- likim budžetima za kapitalne projekte i Organizacijskim odborom Salona zbog zauzetosti cama okreću leđa (odlazeći sa zagrebač- brzom, često nepromišljenom gradnjom kog buvljaka nakon što su kupili kakvu koja je “opustošila svijet”; i na razini malobrojnih adekvatnih izložbenih prostora u gradu u jeftinu robu koju sada nose u jeftinoj gustoće i programa). Temom izložbe plastičnoj vrećici), oni okreću leđa ciniz- Salona priželjkuje se nova (nepredvidi- isto vrijeme. No takav je izbor i svojevrsni stejtment mu vlasti iskazujući rezignaciju i nemoć, va) antireakcija na sadašnje stanje, iako ali i otpor manipulaciji, potrebu da se se osobno opirem postulatu “više nije sačuva privatnost ili ravnodušnošću manje” Roberta Venturija, u temelju for- iskaže prezir. malnih i svjetonazornih obrazaca pos- Fotografi ja Th e Bag jest slika koja tmoderne. Anti-dizajn je bio humorna govori više od tisuću riječi, referira se na i ludička reakcija na mainstream, tada prošlost i vezuje uz aktivističku i eko- lošku praksu u sadašnjici umjetnosti i oblikovanja. Nažalost, fotografi ja nije na Salonu, kao ni priželjkivana ambijenta- lizacija radova: kad sam ugledala sliku iz on-line časopisa UNZINE, željela sam da nije riječ o vizualizaciji, nego o artefaktu. Anti-dizajn kao šareni šminkerski predmeti Primijenjena umjetnost i dizajn imaju zajedničko svojstvo korisnosti, utilitarnosti, za razliku od umjetnosti, čiji smisao nije praktičan. Izložbom pratimo momentalne transformativne dinamike suvremenog društva, jer dizajn je ponajprije proces. Izložba se referira i na vrijeme, trenutak “sada”, ali i na mjesto, kontekst – Genius Saeculi/ Genius Loci (primjer je danski dizajner pribora za jelo koji je oblikovao kratke cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 19 vizualna kultura

nice kako bi učili, dizajnirali i ostvarivali beni prostor velesajamskih dimenzija cestovne signalistike vodi prema mjestu svoje ideje. (tri i pol tisuće kvadratnih metara). izložbe (aproprijacija standarda ozna- Osim što je riječ o veliku i relativno čavanja i ugovorena simboličnog jezika Neboder za svinje neutralnu prostoru za izložbu u centru ostvarena je jednostavno: plakatima SuperStar je benevolentan virus koji grada, garaža je i simboličko mjesto po savijanim u strelice koji se pristupom oslobađa nepoznatu energiju između sebi: neke, poput garaže ispod obližnje gerilla-oglašavanja lijepe na javne pla- neprincipijelnih promjena i principijelne tržnice neadekvatno su izvedene (u katne površine preko ostalih plakata, postojanosti. On je samoodrživ: uzgaja nju je ulazak vozilom zabranjen), neke na zidove i kontejnere, usmjerenim vlastitu hranu, ne trebaju mu resursi druge su poluprazne, treće su markantni prema Kvaternikovu trgu kao svojevr- grada-domaćina i reciklira sav svoj ot- landmarks ili ishodišta za nadgradnju sna “signalistika siromašnog čovjeka”). pad; to je mjesto za život s autentičnom niza kulturnih i trgovinskih sadržaja. Zanimljivost plakata/smjerokaza proi- kineskom prirodom, centrima zdravog Boravljenje i događaji na njemu nešto su zlazi iz višeslojnosti takva oblikovanja: života, sportskim terenima i jezerima s što defi nira gradski trg: prostorno-zvuč- istodobno plakata i vizualnog identiteta. pitkom vodom; to je putujuća olimpij- na instalacija Božidara Katića, koja na U garaži se nije smjelo intervenirati ska zabava, koja može posjetiti grad-do- praznu plohu trga aplicira sjene dječjeg na uobičajen način postava izložbe: maćin svake četiri godine. Postoji čak i igrališta izrezane iz tepisona, uz nasni- nismo smjeli bušiti nijednu stijenku, digitalno groblje kako bi se odala počast mljen dječji smijeh i pjev ptica, ostat će svih šest stranica etaže (koja je zagra- mrtvima. neizvedena radi brige o sasvim novom đena: jedini način posjeta izložbi jest Nizozemski arhitekti napravili su popločanju trga. liftom), niti ičim oblijepiti zidove: što zastrašujući projekt Grad svinja. Naime, Skupina UIII akcijom dijeljenja je razumljivo jer garaža je nova i pod godine 1999. u Nizozemskoj je živjelo prigodnih novina na trgu podsjeća na garancijom. Također se nije smjelo 15,2 milijuna svinja i 15,5 milijuna ljudi. nekad moguću implementaciju su- ništa vješati o omniprezentne crvene postbauhausovski dizajn “crne kutije” Slijedeći regulative Europske Unije o vremene umjetnosti u javni prostor, protupožarne cijevi (“crvena nit”), iz (black box): grupa Memphis u duhu an- organskom uzgoju i uzimajući u obzir na modernističko pročelje Narodnog razumljivih sigurnosnih razloga. Jedino ti-dizajna radi šminkerske projekte kao nedostatke postojećeg sustava, MVDRV magazina na Kvatriću: svjetlosnu insta- je bilo moguće upotrijebiti postojeće što je polica za knjige nalik na indijanski je projektirao osnovnu organsku farmu laciju Vladimira Bonačića: “Galoisovo perforacije masivnih potpornih pilona, totem; Karl Lagefeld oprema svoj stan svinja. “Ta je farma rješenje za problem polje“, sistem pseudo-random algoritma i na njima “isplesti” mrežu, grid. Prostor u Monte Carlu Memphisovim proizvo- smještaja, jer svinje imaju više prostora, nazvan je po matematičaru Evaristeu garaže uzima se kao ready-made/nađen dima. Ivan Rupnik tematizira stvarnost okupljene su u skupinama prirodne Galoisu (1811 – 1832). Umjetnički radovi prostor i poštuje u svojoj prostornoj gradnje u Zagrebu okruglim stolom veličine i imaju bolje životne uvjete.” redovno su napravljeni po egzaktnoj ma- organizaciji parkirnih mjesta i smjera na temu Aktivizam ili/i Projektiranje: Zamislite čitav izvor svinja koncentri- tematskoj metodi čiji je algoritam sadržan prometa. Umjesto automobila, promet je naime posljednjih godina može se pri- ran na jednom lokalitetu s 44 tornja u u nazivu rada. Promatranje radova do- pješački, a na parkirna mjesta smješteni mijetiti nagao rast broja aktivističkih kojima je smješteno preko 4 milijuna vodi do kognitivnih spoznaja percepcijom su izložbeni radovi. Aleje parkirnih mje- skupina koje se u nekom smislu bave svinja: pravi svinjski grad. Platforma sekvenci vizualiziranih simetričnih ili sta mogu se vidjeti i kao ulice; kretanje gradogradnjom, u pokušajima sprečava- 9,81 (Dinko Peračić) svojim interdis- asimetričnih kompozicija matematičkog u prostoru određeno je postojećom nja nekih projekata i privatnih i javnih ciplinarnim projektom Turističke tran- algoritma. Uz 15 radova postavljenih na prometnom organizacijom, obilježenim investicija. Na drugoj strani postoji niz sformacije bavi se kulturnim, društvenim, izložbi u Galeriji suvremene umjetnosti u parkirnim mjestima, a grafi čki u skladu mladih arhitekata koji se bave ugrađiva- prostornim, ekonomskim promjenama u sklopu manifestacije Tendencije 4, godine sa standardnom prometnom i parkir- njem dodatnih vrijednosti javnih sadr- lokalnom kontekstu potaknutima tu- 1969. postavljena je i 36-metarska kom- nom signalizacijom: grafi čki dizajn le- žaja unutar sklopa privatnih stambenih rizmom. Razvijeni pristup testiran je na pjuterski generirana svjetlosna instalacija gendi za radove prilagođen je grafi čkom projekata, što su dva pristupa stvaranju Lofotskom otočju na sjeveru Norveške, DIN. PR 18 na pročelje robne kuće Na- dizajnu parkirnih mjesta. javnog prostora u Zagrebu i Hrvatskoj. u polarnom krugu. Promjenom prosječ- Ma (Narodni Magazin) na Kvaternikovu U ime ekonomizacije budžeta, rav- MAD arhitekti na Salonu izlažu ne temperature mora i pomicanjem jata trgu u Zagrebu. Instalacija se sastojala od najući se pragmatičnim ekonomskim SuperStar_A Mobile China Town, projekt riba prema Sjevernom polu polako se 18 elemenata, od kojih je svaki izveden parametrima i načelom skromnosti, predstavljen na izložbi Uneternal City mijenja primarna ekonomija. Turizam i u rasteru od 5 x 3 svjetlosnih elemena- dizajner postava Darko Fritz odabi- na 11. bijenalu arhitekture u Veneciji, nekretnine postaju dominantno pitanje ta. Instalacija je izvodila light-show rao je materijale i rekvizite (kao što su kustosa Aarona Betskyja. Na izložbu je ekonomije, urbanizma i stanja okoliša, bljeskajući geometrijske uzorke algebre postamenti i vitrine) za postav prema pozvano 12 mladih arhitekata iz cijeloga zamjenjuju ribarstvo. Fokus svih tema nedjeljivog polinominala 18. stupnja. U kriteriju mogućnosti sponzorskih naba- svijeta kako bi predložili intervencije na projektu Turističke transformacije jest to doba Kvaternikov trg je bio slabo osvi- va (posudbi), a ne unaprijed osmišljenu u anonimno predgrađe Rima, koje će stvaranje struktura/sistema/objekata/ jetljen, tako da je instalacija djelovala i dizajnu (ekonomski je faktor važniji iskoristiti i predstavljati nove prostore i narativa koji na valu turizma podižu kao dodatna javna rasvjeta. Povjesničar nego dizajnerski, odnosno postaje pre- urbano tkivo Rima u budućnosti. Poput kvalitetu lokalnog života. Na Lofotima umjetnosti Želimir Košćević u Vjesniku misa za dizajn). Postav radova kreće se trgovačkih centara, benzinskih stanica i smo prepoznali vrijeme i meteorologiju je pisao recenziju rada kroz prizmu kri- između strogo organiziranih parkirnih McDonaldsovih restorana, stari China kao element koji najbolje može pove- tike konzumentskog društva u kojoj se mjesta, i upotrebe slučaja koji proizlazi Town čini sve naše gradove dosadnima i zati lokalni život i nadolazeći turizam. pozitivno osvrnuo na estetsku “poruku” iz načina korištenja garaže; naime, raz- jednakima. Tu nema ničeg drugog osim Prijedlog se sastoji u stvaranju mreže tog svjetlosnog displeja, suprotstavljajući mještaj radova po parkirnim mjestima ulica s restoranima i lažnih tradicional- naprava i ambijenata kojima se poja- ga komercijanim svjetlosnim reklamama slijedi random logiku svakodnevne par- nih zgrada koje nude sliku kiča iz su- čavaju doživljaji meteoroloških pojava. koje su se u to doba tek počele javljati po kirne situacije – slučajna odabira mjesta vremene Kine, a u njima nema stvarnog Sustavna meteorološka mreža postaje ulicama Zagreba. Također je naglasio za ulazak automobila. Videoprojekcije života. Superstar je potpuno integrirana, oznaka naselja i veza lokalnog stanov- nastavak ideje demokratizacije umjetnosti su na originalnim ekranima od cerade koherentna i prije svega moderna verzija ništva s aktualnim vremenom. Ujedno proklamirane kroz NT. (Darko Fritz u (iz dućanske ponude, namijenjene za Chinatowna 20. stoljeća za 15 tisuća i atraktivno prikazuje meteorološke novinama Umjetnost s Nama u okviru digitalni ispis), koji se prosvjetljavaju sa ljudi. To je mjesto u kojemu se može pojave turistima. Objektna dimenzija projekta PIPIPP: Kvaternikov trg kao stražnje strane. uživati u kineskoj hrani, kvalitetnim sustava jest naprava koja funkcionira urbani laboratorij) Bonačićevu instala- proizvodima i kulturnim događajima; kao barometar koji svijetli crveno kada ciju načelno restituiramo korištenjem Svjetska kriza potiče modnu to je mjesto za stvaranje i proizvodnju, se vrijeme kvari, ili plavo kada se pobolj- postojećeg svjetlosnog monitora na trgu improvizaciju gdje se građani mogu uključiti u radio- šava. Energiju mu daje snaga vjetra. U (prema projektu uređenja Miroslava Interdisciplinarnost, cross-over, od- manjem mjerilu objekt postaje kućanski Genga). Ideja garaže Kvaternikova trga nosno ukidanja podjele na discipline uređaj, a u većem vremenski svjetionik. kao poprišta izložbe nije inventivna: u (metodologije i medij) dat će se iščitati Bez obzira na mjerilo, je li vremenski njoj je već bila pokazana jedna izložba iz ovog kataloga, gdje su sučeljene dvije svjetionik, priručna naprava ili suvenir, domaće suvremene umjetnosti u orga- ovaj sustav veže vrijeme, informacije o nizaciji Lea Katunarića (Max Art Fest, vremenu, prostor i ljude koji u njemu 3 – 5. listopada 2008). žive ili ga posjećuju. “Komunikativna” lokacija izložbe, Random logika svakodnevne Javna garaža Kvaternikov trg, izabrana parkirne situacije je u dogovoru s Organizacijskim odbo- Vizualni identitet Zagrebačkog sa- rom Salona zbog zauzetosti malobroj- lona, autora Nikole Đureka i Damira nih adekvatnih izložbenih prostora u Bralića, počiva na korištenju asocijativ- gradu u isto vrijeme. No takav je izbor i nog plavog kolorita, koji je boja grada svojevrsni stejtment: garaže i parkirališta Zagreba (ne i doslovno “zagrebačka su najvažnija arhitektonska i urbanistič- plava”), ali i nivoa garaže u koji je “upar- ka tema u Zagrebu i Hrvatskoj posljed- kirana” izložba te kao odjek upotrebe njih godina (najveća se planira graditi u boje u cestovnoj signalistici (poglavito Splitu, a trenutačno je to gotovo dovrše- za markiranje parkirališta). Signalizacija na dubrovačka garaža na Pilama, prema se izložbe za njezina trajanja stapa s ce- projektu Krunoslava Ivanišina). Izložba stovnom, obje “služe istoj svrsi”. Naime, Salona (nimalo salonska) spuštena je reinterpretacija garaže u izložbeni prona najnižu, -3 etažu, koja postaje izlož- stor prizvala je rješenje koje nas jezikom

cmyk 20 XI/253, 19. ožujka 2,,9. vizualna kultura vrlo uzbudljive, vidljive i sveprisutne dizajneri oblačili uživo. Model Maggie Modeli, čim zakorače u vrt, osjećaju discipline vizualne kulture, i efemerne Rizer stigla je na pozornicu odjevena u određenu nelagodu. Svijest o tome da svakodnevice: dizajn i umjetnost, biva- prvu kreaciju, kratku haljinu izrađenu se nalaze u tuđem intimnom prostoru jući načinom izražavanja, komuniciranja od grubo pletene jute i svilenog sate- stvara određenu tenziju te vremenom, identiteta – osobnog, političkog, reli- na, i uskočila u par cipela na okretnoj između ta dva entiteta, počinje se razvi- gijskog ili kulturalnog. Iako različiti u platformi vrteći se poput fi gurice u jati dijalog. Vrtove proživljavamo preko veličini, procesi koji vode do nastanka glazbenoj kutiji. Zatim su je dizajneri čovjeka koji u njima stoji, a ljude putem odjevnog predmeta ili objekta zgrade polako odijevali u osam dodatnih slo- vrtova u kojima se oni nalaze. Vrtovi mogu biti, i jesu, isti ili slični, začeti na jeva haljina visoke mode, od kojih je gotovo da postaju manifestacija njihova dvodimenzionalnoj plohi papira ili ekra- svaka bila raskošno izvezena kristalima unutarnjeg stanja. Odabrati pogodan nu te oprostoreni, postajući tijelom. i čipkom, a prema svakoj su se odnosili vrt za specifi čnu osobu nije lak zadatak. Na izložbi je prisutna skupina kao prema “podlozi” za sljedeći sloj. Određene je ljude moguće snimiti samo Eko dizajn: Damir Bedalov i Mladen Pripreme su izgledale poput dijelova u određenim vrtovima. Ljudi svojom Donadini radom Imitacija života iz slagalice, svaki je novi sloj upotpunja- pojavom, body languageom, načinom na 2008. Eko-dizajn zasniva se na kupovi- vao ili zrcalio detalj ili element prijaš- koji su odjeveni, frizurama, godinama... ni već postojećih odjevnih predmeta ili njeg. Jednom kada je jedan sloj dovr- govore o sebi isto kao što to čine vrtovi modnih dodataka proizvedenih masov- šen, okretna platforma bi se zarotirala o svojim vlasnicima. Projekt je uvid u nom proizvodnjom, redizajniranju istih i dizajneri bi donijeli sljedeću kreaciju, kulturu vremena u kojem živimo, modu, te njihovu ponovnom plasmanu na trži- stvarajući babušku natraške. Kreacije tradiciju, osobnu estetiku… šte. U procesu redizajna koristi se odjeća su izrađene uglavnom od jute, jednog ili modni dodaci iz outlet-dućana, odjeća od najdostupnijih prirodnih tekstila, Bosanci, van! koja se prodaje na sniženjima, odnosno tradicionalno korištenim za pakiranje tepih istkan na tradicionalni način upi- Japanska umjetnica – koja živi u proizvodi koji bi u protivnom završili robe. suje u sebe svoju stvarnost: u naizgled Zagrebu – Akiko Sato na Salonu izlaže u spalionici ili u smeću. Novi proizvod apstraktnoj ornamentalnoj mustri, pri djelo umjetnosti koje se služi jezikom nastaje procesom rezanja, prekrajanja, Vrtovi govore o svojim pogledu izbliza prikazani su tenkovi i eksperimentalnog dizajna, šator od le- šivanja, spajanja više proizvoda, spajanja vlasnicima vojnici s kalašnjikovima. Snagu kon- poglavske čipke što su ga tri godine sastavnih dijelova starog proizvoda na Netko iz publike opisao je posljednju vencije pokazuje svakodnevna praksa u plele čipkarice na preko tisuću batića drugačiji način, bojenja, otiskivanja – fazu performansa u kojoj je manekenka Engleskoj: voda iz odvojenih slavina s koje su načinili kažnjenici. Zvuk udara- kompletne transformacije u vizualnom nosila na sebi više od sedamdeset ki- toplom i hladnom vodom pomiješat će nja batića pri radu reproduciran je s i funkcionalnom smislu. Redizajnirani lograma izvanredne visoke mode: “Na se tek u napunjenu umivaoniku. Vrtovi CD-playera retailera Muji (na japan- proizvod donekle je neprepoznatljiv kraju joj je odana počast vijencem bije- je naslov serije fotografskih portreta skom u značenju “no logo”), što ga je u odnosu na svoj izvornik. Kolekcija log cvijeća koji joj je bio pod nogama, a Sofi jeSilvie (Silvia Potočki Smiljanić). dizajnirao Naoto Fukasawa (“It’s not Imitation of life konceptualno i stilski ona je sama bila zamotana u jednosta- Fotografi rani su meni bliski ljudi koje about making things thin just because naslanja se na 1940. godine, pogođe- van ogrtač koji je začahurio njen nateče- sam upoznala tijekom godine studija u you can”); uređaj se fi ksira na zid, samo- ne recesijom uslijed globalnog rata. ni oblik i okrunio joj ramena divovskom Londonu. Vrtovi u kojima su snimljeni dostatan je (zvučnici su ugrađeni u kući- Proizvodnja tekstila bila je blokirana. prenapuhanom ružom.” njima su nepoznati vrtovi koje sam za šte), jednostavan za uporabu te nalik na Upravo se u tom desetljeću omasovljuje Svaka je umjetnost proizvod vlastita njih odabrala. Ideja je projekta prika- kuhinjski ventilator na koji je Naota recikliranje odjeće, žene širom Europe i vremena, vremena u kojemu nastaje i zati dva međusobno nezavisna svijeta u podsjetila vrtnja medija u nekom CD- Amerike prekrajaju stare odjevne pred- u kojemu jest. Ako dizajner polazi od jednoj fotografi ji/prizoru. U monotonu playeru u koji je u nekom trenutku gle- mete ili spajaju više tekstilnih komada potreba naručitelja, a umjetnik od po- arhitektonskom ponavljanju istih ulica dao. Ikonički objekt Mujija u stalnoj je u sasvim novu formu: haljine se šiju od trebe samoiskazanja, tijekom povijesti i kuća londonskih četvrti do izražaja kolekciji Museuma of Modern Art u zastora, suknje od jastučnica, donje ru- umjetnosti lavirajući između fi gurativ- dolaze vrtovi, odnosno živ aspekt, biljke New Yorku: gdje je 1932. osnovan Odjel blje od svilenih padobrana, bluze od voj- ne, preko apstraktne do nepredmetne koje su uzgajane unutar tih zadanih za dizajn, što ga je učinilo neizostavnim nih karti, šeširi od novinskog papira – umjetnosti, do slike bez svijeta odnosno struktura, one su uvijek različite. Pri dijelom povijesti umjetnosti otada. svjetska kriza potakla je totalnu modnu umjetnosti bez slike, dizajner slijedi pogledu na vrtove počinjemo nagađati Društvena odgovornost autora podrazu- improvizaciju. Eko-dizajn se poigrava postulat Louisa Sullivana oblik slijedi tko se iza njih krije. U taj privatni i in- mijeva shvaćanje činjenica trenutka formom 1940-ih te povlači konceptu- funkciju, ili ga u svom radu naprotiv timni svijet, a na kraju i zatvoren, iako “sada” i djelovanje u skladu s njima. alnu paralelu na današnje ekonomsko razgrađuje, dovodi u inverziju i “razvo- govorimo o eksterijerima, dovela sam Dokidanju razlučivanja disciplina i me- stanje i današnju recesiju. Zasnovana na di” funkciju i formu, oblik i sadržaj; ljude “izvana” te snimila dijalog koji dija svjedočimo istodobno s proturječ- jednostavnijim: kišobrana u haljinu, ili Označitelja i Označeno. Afganistanski nastaje između ta dva neovisna svijeta. nom tendencijom u oblikovanju – da složenijim oblicima redizajna: T-shirt ono postaje zasebna vizualna kategorija majice u haljinu, hlača u haljinu/jaknu, odvojena od proizvodnih i društvenih jeans-hlača u ženski komplet – kolekcija procesa te – strategijom obećanja – sve ima limitiranu ediciju koja je uvjetovana brže generirajući stalno nove potrebe. količinom “konfekcijskih originala”, Andreja Kulunčić na Salonu izlaže city- ili samom koncepcijom. Kolekcija light plakate Bosanci van! (Radnici bez Hommage à Remington modne kreato- granica), iz 2008: “Pozvana od Moderne rice koja se naziva Patrizia Donà dio galerije u Ljubljani da sudjelujem na je kolekcije aksesoarija Objects to wear. izložbi Muzej na cesti, željela sam novim To su, kako samo ime kaže, predmeti projektom spojiti dvije stvari: činjenicu (objekti) za nošenje inspirirani i izrađeni da je Moderna galerija željela razviti od ready-made predmeta, ili samo po- projekte koji se tiču marginaliziranih, jedinih dijelova istih. Kolekcija je proi- nevidljivih, različitih načina samoorga- zašla iz fascinacije visokoestetiziranim i niziranja života u Ljubljani, i trenutnu kompleksnim mehaničkim predmetom: situaciju u kojoj su ti isti ‘marginalizira- pisaćim strojem. Ime Remington, iz ni’ ljudi izvodili građevinske radove na naziva kolekcije, odnosi se na jedan od zgradi Moderne galerije. Razvila sam najstarijih brandova pisaćih strojeva, projekt u suradnji s tri građevinska rad- a datira iz 1874. godine. Kolekcija se nika iz Bosne koji su upravo izvodili može gledati i kao work in progres, pro- radove na galeriji. Sve četvero potpisali ces u kojem svaki dio stroja biva ponov- smo autorski ugovor, pod istim uvjeti- no upotrijebljen, recikliran, s implicit- ma, s Modernom galerijom i radili na nom ili eksplicitnom namjerom. Iz tog projektu u prostorijama dislociranog procesa nastat će “predmeti za nošenje” Muzeja. Cilj mi je bio da radnici koji su od kojih neki funkcioniraju samo kao već mjesecima radili na zgradi Muzeja eksponati, dok su drugi u potpunosti budu autorski uključeni i u izradu sadr- uporabni (nosivi). Ti predmeti u proce- žaja Muzeja kao i otvoriti radnicima su dekonstrukcije-rekonstrukcije gube drugačiji kanal za aktivan dijalog s jav- svoju prvobitnu funkciju i oblik te stav- nošću njihovoj situaciji u Ljubljani. ljeni u novi kontekst dobivaju sasvim Krajnji produkt projekta bila je city-li- nov identitet. Haute couture kolekcijom ghts kampanja u centru Ljubljane. Russian Doll za jesen i zimu 1999/2000, Radnici su odabrali četiri glavne teme Viktor & Rolf kreirali su svoju uvjerljivo – uvjeti rada, život u samačkom domu, najupečatljiviju i istinski najoriginalniju nekvalitetna prehrana i odvojenost od reviju dotad. Izbjegavajući konvenciju obitelji – kao i direktan ton kampanje, modne revije gdje svaki model nosi po koji s jedne strane osvještava stereotipno jednu kreaciju u nizu, revija je sadržavala mišljenje o Bosancima u Ljubljani, a s jedan model koji je nosio cijelu kolekci- druge nudi takve ‘dobre’ uvjete života i ju – odjednom. Štoviše, čak su je i sami rada Slovencima”. cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 21 Thomas Bernhard

Andrej Nikolaidis Svijet je podnošljiv samo kroz umjetnost jednom od ranijih inter- gažman, sve moje, reakcija je na Boris Postnikov kopču sa Camusovim Strancem, Bernhardove smrti. Obljetnice vjua rekli ste: “Bernharda činjenicu da sam živ, i činjenicu jer Sin jeste i nekakva varijacija poput te uobičajen su povod za stavljam ispred svih pisa- da ne znam kako se nositi sa egzistencijalističkog romana. konvencionalne javne izraze ca”. Zanima me kako je počela ta tom činjenicom. Moji razlozi su Andrej Nikolaidis govori Dalje: Sin je apokaliptični poštovanja, ali čini se da “na literarna ljubav. Možete li se dakle sve samo ne ekskluzivni i o iskustvima čitanja narativ, neki njegovi djelovi či- ovim prostorima”, “u regiji” ili prisjetiti osobnih čitateljskih uzvišeni. taju se kao alegorija. Osim toga, kako ćemo već nazvati područje iskustava? I što su vam ona for- Thomasa Bernharda, mnogo je fantastičnog. Sve to je, u kojem se čitamo bez prevođenja mativno značila – u izgradnji Što ako predstoji njegovu značenju za autore recimo, vrlo nebernhardovsko. postoje snažni razlozi da se o vlastite poetike, ali i, generalno, vrijeme varvara? s ovih prostora, vlastitim Mislim: lava teče ulicama, potom piscu razgovara i razmišlja intelektualnog angažmana? Inače, vezivanje javljuje se Đavo... puno više nego što nalažu “bolji – Prva Bernhardova knjiga Bernhardova imena uz vaše kao književnim posvetama običaji”. Njegov opus jedno je od koju sam čitao bila je Gubitnik. da je već postalo stvar papagaj- austrijskom piscu... i ponešto Sin zatvara mogućnost referentnijih mjesta ovdašnjeg Ne mogu vam ništa reći o, na ske navike, dio nekog površnog spasa kritičkog, angažiranog pisanja: primjer, svojoj prvoj ljubavi, “brendiranja” po inerciji ma- o Beatlesima Na razini svjetonazora, dovoljno je baciti pogled na djetinjstvo je priča u kojoj je smedijske proizvodnje tekstova. međutim, Sin donosi i značajno tekstove Daše Drndić, Barbi sve tako krivo postavljeno, pa se Kako se nosite s tim? Smeta poetičko razilaženje: iako pro- Marković, Davida Albaharija, čini kako ostatak života proveli Vam taj tip etiketiranja ili, žet pesimizmom i nihilizmom, Igora Marojevića, pa Vaše… Što demo pokušavajući da nekako možda, laska? Koliko Vam se čini završnim stranicama otvara Vam se čini ključnim razlozima ispravimo taj prosto pogrešno opravdan? mogućnost ljudskog spasa. Je li tako “uzburkane” recentne re- i beznadno ograničavajuće za- – Hvala onome ko je prvi, radikalnost Bernhardova nihi- cepcije Bernharda baš ovdje i baš početi narativ... Ali Gubitnik, pišući o meni, ukucao riječ lizma ipak nepodnošljiva? Zašto sada? Može li se čak govoriti o trenutak kada sam prvi put “Bernhard”. Ako ćete već biti odabrati da se u njoj ne istraje? trendu? zavrtio ploču Th e Stone Roses brendirani, nije li “Bernhard” – Da ipak kažem nešto u – Ovo je onaj trenutak kada ili čuo Th e Smiths – to ne samo krasna opcija? Ovo sam već svoju odbranu. Pred kraj knjige ja ispadnem glup. Ne znam. da pamtim, svaki detalj, nego pričao: uz Oasis, recimo, uvijek junak doživi blackout. Kada Moguće da je naša takozvana sjećanja na tih nekoliko privile- ide Th e Beatles. To je sjajno. Ali dođe svijesti, on se budu u dru- stvarnost bila tako brutalna da govanih knjiga, fi lmova i ploča u uskoro ćemo svjedočiti Britpop gačijem svijetu. Kao, prošao je je zahtijevala brutalan književni mom privatnom kosmosu imaju revivalu... U posljednjih nekoli- augustinovsku transformaciju, odgovor. Ali stvar je u sljede- funkciju sunca – sve se vrti oko ko godina već su odradili čitave Odakle ta odluka, što mislite da sada vjera treba da stvari postavi ćem: odgovor Bernhardovih njih. Ako bih vam sada dao osamdesete, prodaja nostalgije ste dobili “skidajući” Bernhardov na svoje mjesto... Ali u tom junaka je uvijek bespoštedan, ali listu deset najvažnijih događaja ide dalje... Uskoro će, kažem, na ritam? svijetu nema ljudi, osim starice oni su na koncu uvijek gubitnici. u svom životu, vjerovatno bi red za novu eksploataciju doći – Sin počinje citatom iz koja, poput njega, ne želi blizinu devet prvih mjesta zauzimala grunge i Britpop. I odjednim Bernharda, da bi se, pred kraj, drugih ljudskih bića. Onaj koji Kafka i Lacan umjesto razna umjetnička djela. Svi mi ćete imati gomilu grupa uz stiglo do citata iz svetoga je ljude doživljavao kao smetnju, Bernharda doživimo mnogo ugodnih stvari čije ime će, pokušavajući da ih Augustina. Ideja je bila da se kao (pre)nosioce traume, sada Pretpostavljam da imate i mnogo tragedija, ali ja na sve brendiraju, stavljati riječ “Oasis”. bernhardovski junak izloži traži ljude, ali njih nema. Više dobar uvid u zbivanja na suvre- to gledam kao na nešto što se, Živimo u takvom svijetu: po- transformaciji koju je doživio puta sam pročitao kako Sin ima menoj crnogorskoj književnoj eto, mora. Podrazumijeva se stoji gomila mladih ljudi koji ne sveti Augustin. Šta će se desiti happy end. Ima li? Čovjek ode sceni. Postoji li možda tu neki da bi se, još kako, moglo i bez znaju za Th e Beatles. Možda su onda, nakon što čuje glas koji u očevu kuću, ne bi li porazgo- zanimljiv moment recepcije toga. Umjetnost je najbolje što čuli Wonderwall, ali sigurno nisu mu kaže uzmi i čitaj...? Kažem: varao sa njim, ne bi li razriješio Bernharda, neki pisac ili spisate- ima od ovoga svijeta. Svijet je čuli A Day In Th e Life. Na pje- bernhardovski junak. Ali kako svoj konfl ikt sa ocem. Ali nalazi ljica koje biste apostrofi rali? podnošljiv samo kroz umjet- vačkom natjecanju, gledali ste, za nekog junaka znamo da praznu kuću, svu pod paučinom – Jedan, uz čije ime obično nost. Recimo: posljednje dvije Operacija Trijumf, trijumfovao je bernhardovski? Po onome i prašinom. I pronalazi očeve ne pominju “Bernhard”. Ognjen rečenice su dosljedno u duhu je mladić koji nije čuo za Th e što čini? Ali Bernhardovi ju- dnevnike, iz kojih saznaje da Spahić. U njegovoj sjajnoj Bernharda. Ali mora da sam Beatles. Jebote, da se to dešava naci ne čine ništa: eventualno je sin bio očeva najveća trau- Hansenovoj djeci nailazimo tako mislio i kada sam imao 14 kod Watersa ili u nekoj indie- izvrše suicid. Znamo po vrlo ma. To teško da je hollywood na doista plodotvoran uticaj godina i zatvoren u svojoj sobi komediji sa Sundancea, kidali specifi čnom načinu na koji ending. Sin govori o tome da Bernharda. On ima i hommage slušao svoje u crno obojene Th e bismo se od smijeha i govorili o misli i govori. Misli i govori – i nas ni religiozne konstrukcije dragom Th omasu: priču Muva, Cure kasete, u vrijeme kada, “mizantropskoj poetici”... Ko će eto nas kod sintakse, eto zašto ne mogu izbaviti. Sin ne otva- koja zatvara njegovu knjigu kako nisam bio vunderkind onda znati za Bernharda. Ja se bernhardovska sintaksa, zato ra, nego zatvara mogućnost priča Zimska potraga. nego nesretni – doduše čudesno stalno žalim, neprekidno ku- što bernhardovska sintaksa ljudskog spasa, ako ja tu mogu Znate već kako glase šablonski nesretni – tinejdžer, nisam čitao kam, ali zapravo sam imao, za- jeste bernhardovski junak... i nešto otvoriti ili zatvoriti. Ako završeci intervjua s piscima: “A Bernharda. Čovjek je, hoću pravo smo imali sreće... Mi ipak obratno. Znate zašto mislim tu ima kakvog optimizma, to je na čemu trenutno radite?” Pa, reći, uvijek otvoren za ono što govorimo o nekom kontinuitetu da Sin može da istrpi taj hom- onda kalvinistički optimizam – da probamo to prilagoditi ovoj će, kasnije, u nekom trenutku, mišljenja i poetika, to je očito mage o kojem govorimo? Zbog uvjerenje da je ljudska priroda temi: kakvu ulogu Bernhard igra “snažno uticati na njega”. privilegija. Što ako predstoji konteksta, zbog moći rekontek- beznadno korumpirana i da nas u vašim najnovijim tekstovima Pravo govoreći, ni do danas vrijeme ignorantskih imbecila, stualizacije. Bernhardovskim može spasiti samo jedan Bog, da i onima koji tek nastaju? Slutite ne znam šta je Gubitnik sve zna- varvara koji će stvarati original- je junacima vrlo neugodno u citiram svetog Martina... Kako li smjer kojim će se kretati Vaša čio za mene. Znam jedino da je na umjetnička djela? srednjoevropskoj kulturi i kada čovjek ne voli kalvinizam? recepcija njegova djela, ima li značio puno. Ali značio je puno Nekakav “utjecaj” Bernharda toličkom okruženju. U Sinu je Sjećate se genijalne scene iz tu, možda, nekih zanimljivih i Dostojevski, iako sam ga dugo u vašem opusu sigurno je naj- bernhardovski junak smješten u Schraderovog Hardcorea, u kojoj pomaka? strasno mrzio. Ili Kafka... mo- lakše detektirati u posljednjem orijentalni grad, u prostor isla- kalvinista nesretnoj prostitutki – Uskoro će u izdanju guće više od svih. A njega nisam romanu, u Sinu. Tamo se on već i ma. Šta se dešava sa njim u tom objašnjava svoju vjeru? Na što Algoritma izaći moj novi ro- ni pročitao kako treba. Recimo: formalno javlja na brojnim razi- kontekstu? Njegov unutrašnji mu ona kaže: “A ja sam mislila man, Dolazak, fi nalni dio vrlo- njegove Sinove pročitao sam tek nama: od citata iz Podruma, koji monolog najednom postaje vrlo da je moj život sjeban...” Junak uslovno-uzevši trilogije koju ove godine. A napisao sam ro- je odabran za moto djela, preko kolonijalan, iznimno politički Sina doduše kaže kako mu je čine još i Mimesis i Sin. To je man Sin, koji je tako kafkijanski. niza aluzija i referenci, pa sve nekorektan. Mislim, danas je sada sve “apsolutno prihvatlji- apokaliptična varijacija noira, Kafkina Presuda, na primjer – do ritma rečenice, koji evidentno dozvoljeno slobodno pljuvati još vo”, ali šta mu je prihvatljivo? nadam se ne nezanimljiva. Ja kakav trijumf! Ta priča je, iako nosi pečat karakteristične bern- jedino po bijelim hrišćanima, Apsolutna samoća i praznina, mislim da je detektivski žanr je, kažem, do nedavno nisam hardovske sintakse. Taj posljednji još ako su konzervativni i makar on na terasi i u fotelji svoga oca, apokaliptički, o tome, između čitao, presudno uticala na sve što element naročito mi je interesan- malo rasisti – milina. Koji bi bez predaka i bez potomaka. U ostalog, govori Dolazak. Prilično sam napisao. tan: čini se da je vrlo riskantno se čovjek od ukusa time želio Sinu nijedan čovjek nije spašen: sam siguran da će nakon Moj intelektualni angažman provući hommage sve do razine baviti, to je očito za mediokrite- grješan sam, jesam, ali za to me Dolaska uslijediti rebranding... nema nikakve uzvišene, još ma- sintaktičke konstrukcije, kao da te? Smjestivši bernhardovskog se ne može optužiti. Pa će umjesto “Bernhard” biti nje društveno korisne motive ili ste u opasnosti da se stvar jedno- junaka u orijentalno okruženje, Prošlog mjeseca, inače, obi- “Kafka” i “Lacan”... Ili neće, jer ciljeve... Moj intelektualni an- stavno pretvori u “lošu kopiju”. napravio sam, računam, nekakvu lježeno je dvadeset godina od nikoga prosto neće biti briga.

cmyk 22 XI/253, 19. ožujka 2,,9. Thomas Bernhard

svoje navike i to da ih izmeniš na tebi verovatno neve- rovatan način, kaže Milica.

Dub come save me\10-roots_manuva-witness_dubE- insturzende neubauten 2\Sound\1996 Ende Neu\03 – Die Explosion im Festspielhaus anna morozova – the bottom Hodanje line. DJ Kruch – Back In Th e Base\12 DJ Vadim – Call Izlaženje Me. dj hell – ebhm cd1 – 09 – smith n hack – for disco play only. tuxedomoon\Divine\08. Queen Christina Martini Bros_ﬂ ash (Tiga’s acid ﬂ ashback mix) Gutbucket – Live in Vienna\09 – Tango Abstractions.

Ali to je dobro, kaže Milica i kaže to nepokolobelji- Barbi Marković Thomas Bernhard vo poučnim tonom, veoma važno za organizam, s vremena na vreme u manjim vremenskim razmacima me- njati navike, i ona ne misli pri tom na menjanje, nego na radikalnu izmenu navika. Ti si svoje navike izmenila, Ulomak iz istoimenog remix-romana Barbi Prvi hrvatski prijevod iz romana Hodanje Thomasa kaže Milica, jer sada ne izlaziš sa mnom samo subotom, Marković, kojega je 2006. objavio beogradski Rende Bernharda; Gehen, Suhrkamp Verlag, Frankfurt am nego i nedeljom, a to znači naizmenično sa mnom u Bejsment (– subotom) i Idiot (– nedeljom), dok ja svoju Main, 1971. naviku menjam utoliko što sam do sada subotom uvek izlazila s tobom, nedeljom međutim s Bojanom, ali sada nedeljom i subotom i dakle i nedeljom izlazim s tobom i dakle s tobom subotom u Bejsment (koji je fensi) a omas Bernhard Hodanje nedeljom s tobom u Idiot (koji je treš). Reč je o vikend- [rmx] navikama. Naravno da smo i ostalim danima izlazile u Barbi Izlaženje različitim kombinacijama, već prema ponuđenom, ali ja Stalno misliti između svih mogućnosti ljudske glave i govorim o krutim vikend-navikama, koje smo nekako osećati između svih mogućnosti ljudskog mozga i razvlačiti stvorile. Osim toga s tobom nesumnjivo i po prirodi se između svih mogućnosti ljudskog karaktera. stvari izlazim drugačije nego s Bojanom, kaže Milica, Skreč. jer se u Bojaninom slučaju radi o sasvim drugom čo- Počinjem: Stalno je mišljenje između svih mogućnosti ljudske veku nego u tvom slučaju i stoga u slučaju izlaženja Stalno misliti između svih muzičkih stilova, drogirati glave i osjećanje između svih mogućnosti ljudskog s Bojanom (i dakle drogiranja) o sasvim drugačijem se između svih mogućnosti ljudskog mozga i razgovarati mozga i bivstvovanje rastezanja i stezanja između svih izlaženju (i dakle drogiranju), kaže Milica. Ona, Milica, između svih mogućnosti ljudskog karaktera. mogućnosti ljudskog karaktera. spasla se zahvaljujući meni, nakon što se Bojana zasitila i sela je, Milica kaže, verovatno konačno sela ispred Dok sam, pre nego što se Bojana zasitila klabinga, Dok sam, prije nego što je Karrer poludio, samo tevea, od užasa, prema njenim rečima, da nedeljom izlazila s Milicom samo subotom, sada, nakon što se srijedom hodao s Oehlerom, sada, nakon što je Karrer izlazi sama; onda uopšte ne bih izlazila nedeljom, kaže Bojana zasitila, izlazim s Milicom i nedeljom. poludio, hodam s Oehlerom i ponedjeljkom. Milica, jer ne postoji ništa užasnije, nego da izlaziš sâm nedeljom. Nedelja, kaže Milica, i mora izlaziti sam, to Pošto je Bojana nedeljom izlazila sa mnom, ti sada, S obzirom da je Karrer sa mnom hodao pone- je nešto naujužasnije. Nezamislivo mi je, kaže Milica, nakon što Bojana nedeljom više ne izlazi sa mnom, djeljkom, Vi, nakon što Karrer ponedjeljkom više ne da ne izlaziš sa mnom nedeljom. I dakle da nedeljom izlaziš sa mnom i nedeljom, kaže Milica, nakon što hoda sa mnom, sa mnom hodate i ponedjeljkom, kaže moram da izlazim sama, što mi je potpuno nezamislivo. se Bojana zasitila i odmah se zakovala ispred tevea. I Oehler, nakon što je Karrer poludio i odmah otišao u nisam odugovlačila, rekla sam Milici, dobro, hajde da Steinhof. I bez oklijevanja rekao sam Oehleru, dobro, Electic Musc\02-Esperanto 1993\07-Esperan- izlazimo i nedeljom, nakon što se Bojana zasitila i pred hodajmo i ponedjeljkom, nakon što je Karrer bio po- to Goldn Boy & Miss Kittin-Ensturzende neubauten teveom je. Dok smo subotom uvek izlazile u Bejsment ludio i sada je u Steinhofu. Dok smo srijedom uvijek 2\ Sound\1998 Odysseus 7 (Original Motion Picture (koji je fensi), nedeljom izlazimo u Idiot (koji je treš), hodali u jednom smjeru (prema istoku), ponedjeljkom Soundtrack)\02 – Talkshow Tau Ceti. Beastie Boys\Some upadljivo je da nedeljom izlazimo mnogo ranije nego hodamo prema zapadu, i začudno je kako ponedjelj- Old Bullshit\01 – Egg Raid On Mojo Interpol-next_exit subotom, verovatno je, ja mislim, Milica s Bojanom kom hodamo puno brže nego srijedom, i po svoj je Dirtbombs Sun_Is_Shining. Dave Clark_world servi- uvek izlazila ranije nego sa mnom, jer ona izlazi subo- prilici, mislim, Oehler s Karrerom uvijek puno brže ce_elctro mix Frank Zppa – We’re Only In It For Th e tom mnogo kasnije, nedeljom mnogo ranije. Navikla hodao nego sa mnom, s obzirom da srijedom hoda Money\04 – Mom & Dad. sam, kao što vidiš, kaže Milica, da nedeljom izlazim puno sporije, a ponedjeljkom puno brže. Vidite, kaže mnogo ranije nego subotom, jer sam s Bojanom (dakle Oehler, iz navike hodam ponedjeljkom puno brže Dok Milica po navici uvek nosi košulju s podignu- nedeljom) uvek izlazila ranije nego s tobom (subo- nego srijedom, s obzirom da sam s Karrerom (dakle tom kragnom, ja nosim haljinicu. Što se, rekla bih, kod tom). Budući da ti, nakon što se Bojana zasitila, više ne ponedjeljkom) uvijek puno brže hodao nego s Vama nje može objasniti hroničnom nadrkanošću i strahom izlaziš sa mnom samo subotom nego i nedeljom, ja ne (srijedom). S obzirom da Vi, nakon što je Karrer po- od toga da će izgledati manje kul u haljinici, a kod moram da menjam svoju naviku da izlazim nedeljom i ludio, sa mnom ne hodate više samo srijedom, nego i mene se može objasniti hroničnim strahom od toga da subotom, kaže Milica, ti si doduše, pošto sada izlaziš sa ponedjeljkom, nemam potrebu mijenjati svoju naviku ću biti manje seksi u košulji s podignutom kragnom. mnom subotom i nedeljom, svakako morala da izmeniš hodanja ponedjeljkom i srijedom, kaže Oehler, dok Vi I tako se Milica stvarno hronično plaši izgleda koji je manje kul, dok se ja hronično plašim toga da izgledam manje seksi. Dok Milica nosi duboke puma patike do članaka, ja nosim PLITKE baletanke jer ništa ne mrzim više nego duboke patike, kao što Milica ništa ne mrzi više nego PLITKE baletanke. To je čista glupost, stalno govori Milica, izlaziti u PLITKIM baletankama, to je besmisleno, izlaziti u takvim dubokim, teškim patikama, kažem ja. Milica nosi crnu kožnu narukvicu s nitnama, ja roze znojnicu sa zvezdom. Kad bi samo navikla da nosiš jednu ovakvu kožnu narukvicu s nitnama, kakvu ja nosim, kaže Milica često, dok ja često kažem Milici, kad bi se ti samo navikla da nosiš jednu ovakvu roze znojnicu sa zvezdom, kao ja. Njenoj ruci ne pristaje znojnica nego kožna narukvica s nitnama, kaže mi Milica, dok ja kažem Milici, tvojoj ruci pristaje samo znojnica, a ne takva kožna narukvica s nitnama, kakvu nosiš.

speedball baby – blitzkrieg bop dj hell – ebhm cd1 – 04 – the juan maclean – you can’t have. Dj Kicks- Stacey Pullen\Kosmic Messenger- the death march. DJ Deetron – Promo mix for Music Man rcd\Track 13.

Dok Milica nosi Frajtag torbu, uvek uvek istu crnu Frajtag torbu, koju joj je poslala sestra iz Berlina, ja nosim providnu tašnicu, malu, lepu disko-tašnicu, koju mi je poklonio XY lično. Samo s Frajtag torbom možeš da izgledaš nadrkano, kaže Milica stalno, samo s malom disko-tašnicom i samo s ovakvom lepom malom cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 23 Thomas Bernhard

disko-tašnicom, kažem ja, možeš da izgledaš ovako svakako, s obzirom da sada sa mnom hodate srijedom toplo, kaže uvijek iznova Oehler, samo su u rukavica- fensi i seksi kao ja. i ponedjeljkom, morate dosta promijeniti svoju navi- ma s prstima, i to u ovakvim udobnim kožnim rukavi- ku, i to promijeniti na način koji vam se po svoj prilici cama, kažem ja, ruke tako pokretne kao moje ruke. Mathias Schaﬀ hauser_lido hotel_2000 Force Tracks\11 čini nevjerojatnim, kaže Oehler. desaster (couch mix).

Milica nosi crne uske farmerke, dok ja nosim pru- Oehler nosi crne hlače bez manšeta, dok ja nosim gaste grilonke do kolena. Ali mi više ne možemo da sive hlače s manšetama. Ali ne možemo se odreći se odreknemo svog stila tako da je besmisleno reći svoje odjeće i stoga je besmisleno reći da bi Oehler da Milica treba da nosi providnu tašnicu, grilonke do trebao nositi šešir uskog oboda, hlače s manšetama, ne kolena, ne tako zatvorene košulje, kakve nosi, etcetera, tako uske kapute i tako dalje, kao što nosi, a da bih ja jer mi od svog stila više ne možemo, kada izlazimo, jer trebao nositi rukavice bez prstiju, teške visoke cipele Ali, dobro je, kaže Oehler, i kaže to nedvosmisleno furamo ga već više sezona, kada izlazimo, svejedno, gde i tako dalje, jer se odjeće koju nosimo kad hodamo, i poučnim tonom, od najveće važnosti za organizam, izlazimo, više ne možemo da ga se odreknemo, jer smo koju nosimo već godinama, nosimo desetljećima, kad s vremena na vrijeme i u ne prevelikim vremenskim na ovaj stil tokom nekoliko sezona konačno navikle i izlazimo, više ne možemo odreći, jer nam je ta odjeća razmacima, mijenjati naviku, i pritom ne misli samo dakle to je postao naš konačni stil oblačenja. tijekom desetljeća postala konačnom. na mijenjanje, nego na radikalnu promjenu navike. Vi mijenjate svoju naviku, kaže Oehler, time što sada sa Kraftwerk\Expo Remix\04 – Expo 2000 mnom ne hodate samo srijedom, nego i ponedjelj- (Underground Resistance Mix) gwei-lo\gwei-lo\04- kom, a to znači da sada sa mnom idete naizmjence u annoy.ogg Susumu Yokota – Grinning Cat\13. Lost Child. jednom smjeru (onom od srijede) i drugom (onom od Broken Wings dj hell – ebhm cd1 – 07 – justus kohncke – 2 ponedjeljka), dok ja svoju naviku mijenjam time da after 909. kruder + dorfmeister_dj kicks\Track 10. sam dosad uvijek srijedom hodao s Vama, a ponedjeljkom s Karrerom, dočim sada hodam ponedjeljkom Slušamo muziku, ispitujemo šta to slušamo i ispituje- Čujemo li nešto, kaže Oehler u srijedu, ispitujemo i srijedom, i pritom sada i ponedjeljkom hodam s mo šta slušamo do trenutka kada moramo da kažemo – to što čujemo, i ispitujemo što čujemo toliko dugo, sve Vama, i s Vama hodam srijedom u jednom smjeru što slušamo nije sjajno, to je osrednje, to što slušamo. dok ne moramo reći da je ono što čujemo neistinito, (prema istoku), a ponedjeljkom s Vama u drugom da je lažno to što čujemo. smjeru (prema zapadu). Osim toga, s Vama, nedvojbe- Gledamo video-radove, ispitujemo to što gledamo, no i prirodno, hodam drukčije nego s Karrerom, kaže do trenutka kada moramo da kažemo da je to što vi- Vidimo li nešto, ispitujemo to što vidimo, tako Oehler, jer je Karrer posve drukčiji čovjek od Vas, pa dimo glupo. Tokom celog noćnog života više nikada dugo dok ne moramo reći da je to što vidimo uža- je kod Karrerovog hodanja (a time i razmišljanja) riječ ne uspevamo da se izvučemo iz glupog i osrednjeg, sno. Tako čitavog života ne možemo više pobjeći od o posve drukčijem hodanju (a time i razmišljanju), kaže Milica. Drogiramo li se, mi razmišljamo o tome užasa, neistine i laži, kaže Oehler. Činimo li nešto, kaže Oehler. On se, Oehler, kroz činjenicu da sam ja, čime se drogiramo, do trenutka kada moramo da ka- razmišljamo o tome što činimo, tako dugo dok ne nakon što je Karrer poludio i otišao, kaže Oehler, po žemo, to je nešto sasvim obično, nešto bezveze, nešto moramo reći da je to nešto obično, nešto prizemno, svoj prilici konačno otišao u Steinhof, izbavio, kaže besprizorno, to je nešto užasno neutešno, to čime se nešto besramno, nešto strašno nepouzdano, nešto on sâm, od užasa da bi ponedjeljkom morao hodati drogiramo, a da je po prirodi stvari pogrešno, to što beznadno, to što činimo, i sâmo se po sebi razumije da sâm; tada ponedjeljkom više uopće ne bih hodao, se drogiramo, samo se po sebi razume. Tako nam se je naravno pogrešno to što činimo. Tako nam se svaki kaže Oehler, jer nema ničeg užasnijeg, nego morati svaki izlazak pretvara u pakao, hteli mi to ili ne, a ono dan pretvara u pakao, htjeli mi to ili ne, i ono što mi- ponedjeljkom hodati sâm, ponedjeljkom, kaže Oehler, što progutamo se, kada promislimo o tome, ako smo slimo postaje, ako o tome promislimo, ako u to ulo- i hodati sâm je najužasnije. Jednostavno mi je nepoj- dovoljno kul i dovoljno šarp, u svakom slučaju uvek žimo nužnu hladnoću duha i oštrinu duha, u svakom mljiva pomisao, kaže Oehler, da Vi sa mnom ne ho- pretvara u nešto sasvim obično i bezveze i suvišno, slučaju uvijek nešto obično i prizemno i suvišno, što date ponedjeljkom. I da ponedjeljkom moram hodati što nas tokom cele večeri najpotresnije deprimira. Jer nas kroz čitav život deprimira na najpotresniji način. sâm, što mi je posve nepojmljivo. sve što se misli je suvišno. Klabingu nije potrebno Jer sve što se pomisli je suvišno. Prirodi nije potrebno razmišljanje, kaže Milica, samo naša taština nepre- mišljenje, kaže Oehler, u prirodi samo ljudska oholost kidno ubrizgava svoje razmišljanje u klabing. Ono što neprestano misli o svom mišljenju. Ono što nas skroz nas svakako malo po malo deprimira, jeste činjenica naskroz mora deprimirati jest činjenica da smo tim da mi ovim besprizornim razmišljanjem upadamo u besramnim mišljenjem u prirodi, koja je prirodno klubove koji su po prirodi stvari potpuno imuni na to, posve imunizirana od tog mišljenja, došli samo do još i u depresiju, još težu od one u kojoj već jesmo. Stanje veće deprimiranosti od one u kojoj već jesmo. Stanje u kom se nalazimo postaje po prirodi stvari, kaže će prirodno tim mišljenjem, kaže Oehler, postati još Milica, još nepodnošljivije. Ako mislimo da nepod- nepodnošljivijim stanjem. Mislimo li da činimo ne- nošljivo stanje činimo podnošljivim, uskoro moramo podnošljiva stanja podnošljivim stanjima, moramo uvideti da nepodnošljivo stanje nismo učinili podno- brzo uvidjeti da nepodnošljiva stanja nismo učinili Dok Oehler ima naviku nositi kaput potpuno za- šljivim niti podnošljivijim (niti smo ga mogli učiniti podnošljivim, a ni podnošljivijim stanjima (niti smo kopčanim, ja svoj kaput nosim potpuno otvorenim. takvim), nego smo ga učinili još nepodnošljivijim. A to mogli), nego samo još nepodnošljivijim stanjima. Ono što je, mislim, kod njega rezultat stalnog straha za naš izgled važi isto što i za naše stanje, kaže Milica, A s okolnostima je kao i sa stanjima, kaže Oehler, i s od prehlade i smrzavanja zbog otvorenog kaputa, i isto je i sa selfrispektom. činjenjicama je isto. kod mene je rezultat stalnog straha od gušenja u za- kopčanom kaputu. I tako se, zapravo, Oehler stalno Čitav životni proces izlaženja je proces pogoršava- Čitav je životni proces proces pogoršavanja, u ko- boji smrzavanja, dok se ja stalno bojim gušenja. Dok nja u kome se stalno, a to je najužasnija zakonitost, jem se stalno, ta je zakonitost najužasnija, sve pogor- Oehler nosi visoke cipele, koje mu sežu do gležnja, sve pogoršava. šava. ja nosim niske cipele, jer ništa ne mrzim više od visokih cipela, kao što Oehler ništa ne mrzi više od S njemačkoga preveo Trpimir Matasović niskih cipela. Nepristojno je (i glupo!), uvijek iznova kaže Oehler, hodati u niskim cipelama, besmisleno je hodati u takvim visokim, teškim cipelama, kažem ja. Dok Oehler nosi crn šešir širokog oboda, ja nosim siv šešir uskog oboda. Kad biste se samo mogli navići nositi ovakav šešir širokog oboda, kakav ja nosim, kaže Oehler često, dok ja Oehleru često kažem, kad biste se Vi mogli navići nositi ovakav šešir uskog oboda, poput mene. Na vašu glavu ne pristaje šešir uskog, nego samo širokog oboda, kaže mi Oehler, dok ja Oehleru kažem, na vašu glavu pristaje samo šešir uskog, a ne širokog oboda, kakav Vi nosite.

Dok Oehler nosi rukavice bez prstiju, uvijek iste rukavice bez prstiju, debele, nespretne vunene rukavice bez prstiju, koje mu je isplela njegova sestra, ja nosim rukavice s prstima, tanke, ali podstavljene ru- arbi Marković rođena je 1980. u Beogradu. kavice od svinjske kože, koje mi je kupila moja žena. Izlaženje je njen prvi roman. Samo Vam u rukavicama bez prstiju može biti stvarno

cmyk 24 XI/253, 19. ožujka 2,,9. Thomas Bernhard

Iz vile na Wannseeu

Daša Drndić est milijuna eura, samo mi dajte tu vilu, a vlada je rekla, nema šanse. U vili su boravili mnogi znameniti pisci i mnogi dobri pisci, neki su još živi, neki su se ubili, neki su poginuli, a neki umrli od bolesti ili sta- Ulomci iz romana u nastajanju rosti: Elias Canetti, Günter Grass, Heinrich Böll, Lawrence Ferlinghetti, Ingeborg Bachmann, Hans Magnus Enzensberger, Uwe Johnson, “moj” Th omas Bernhard, Heinrich Böll, Paul Celan, Max Frisch, Ernst Jandl, Heiner Müller, “moj” Wolfgang Hilbig, odine 1885. danas književnu vilu na Wannseeu Oskar Pastior, W. G. Sebald, Susan Sontag, Eugene sagradio je neki bogati industrijalac, poslije je Ionesco, Dos Passos, Steinbeck. Ali, u vili na vilu kupio neki znameniti bankar, nije bitno Wannseeu boravili su i neznameniti pisci čija su djela koji, svi su oni i onako mrtvi, a onda se 1934. u nju zaboravljena jer, s piscima (i čitačima) nikad se ne uselio Paul Rosin, inženjer i Židov, odnosno prevas- zna. hodno Židov pa tek onda inženjer, jer se već 1935. iz nje, te svoje vile, pod hitno morao iseliti jer je vila …Opet su u modi blage rasprave o angažiranoj i “arijanizirana”, pa je Rosin – emigrirao, a i on je vje- neangažiranoj književnosti. Neki koji pišu o odrasta- rojatno već umro. U oblasti Wannsee ima mnogo nju, o svojim i tuđim ljubavima, o smrtima i o prirodi, takvih vila iz kojih su njeni vlasnici iseljeni, u koje se vjeruju kako to nema veze s angažiranim pisanjem, nakon rata nisu vratili jer je nakon rata Berlin bio misle da angažiranost mora biti izravno politička ili razrušen pa su se u neke od tih vila prvo uselile bol- društvena, kao da je angažiranost u umjetnosti i u nice, onda dječji vrtići, onda jahting klubovi i veslački životu općenito kakva predizborna kampanja. Kaže iz dana u dan, ljeti i zimi, a da većina tih krasnih klubovi, zbog blizine vode, i kako bi nova mladež Wisława Szymborska i važnih zgrada zapravo oteta je od njenih bečkih novog doba jačala svoja tijela, kako bi bila zdravog židovskih vlasnika. I da to se onim hordama koje duha, kako se one svinjarije iz Drugog svjetskog rata Čak i kad ideš putem, šumom, trče za žutim kišobranima svojih vodiča, uglavnom ne bi ponovile. Tokom rata u tu danas književnu vilu ideš političkim korakom ne spominje. Zato su napisali tu knjigu Unser Wien, useljavaju se članovi Nacionalsocijalističke partije, po političkom tlu. kažu Stefan Templ i Tina Walzer. U knjizi se nalazi odnosno članovi Ministarstva pomorstva koji u njoj poglavlje pod nazivom Topografi ja pljačke, koje je pri- instaliraju bazu za ispitivanje podmornica iako je vila Apolitične pjesme također su političke, lično uznemirujuće poglavlje, pogotovo ako se čita uz na jezeru a ne na moru. Jezero se ipak pokazalo pre- a nad nama svijetli mjesec kartu Beča, za vrijeme opuštenih šetnji gradom. Ta malenim za ispitivanje podmornica, a podjezernice ne ne više mjesečast… knjiga, Unser Wien, podsjetila me je na moju nikada postoje, pa je vila prenamijenjena u hotel sa sobama dovršenu slikovnicu, znači nisam luda. za zabavu i adekvatno preimenovana u Hotel Casino. U međuvremenu, ljudi su nestajali, Stefan Templ i Tina Walzer kažu da danas mnogi Poslije rata u Hotel Casino, u taj otmjeni bordel, use- životinje krepavale, Austrijanci svoj uspjeh, svoje bogatstvo, svoj renome, ljavaju se Amerikanci jer vila se nalazila u kuće gorjele svoje ime, duguju novcu i imovini koje su pokrali prije Američkom sektoru, tako da se u njoj, nakon nacista, i polja zarastala, više od šezdeset godina. Nakon 1938. životni stan- razonođuju i Amerikanci. Od sredine šezdesetih vila kao u vremenima davnoprošlim dard brojnih političara, odvjetnika, sudaca, liječnika i je u vlasništvu grada i u njoj dulje ili kraće borave i manje političkim umjetnika, znatno se poboljšao, kažu Templ i Walzer. pisci i prevodioci pa pišu, prevode, čitaju i druže se; Ali, to je poznata priča koja još uvijek traje. Ona se pisci i prevodioci rijetko kada imaju priliku boraviti u za koju mi nedavno jedan pjesnik reče da joj je odvrtiljela i u Hrvatskoj 1990-tih, samo što su hr- takvim vilama i raditi na miru, uz pogled na jezero i opus nikakav, što me je štrecnulo. Dobro, nekim se vatski lopovi uglavnom bili kamiondžije, skladištari, na visoka stabla koja šûme. Nedavno je kod gradona- piscima besmisleno klanjamo, ali to je bogohulno jav- konobari, sve takve mustre i mufl juzi. čelnika Berlina došetao neki šeik s punim koferima no reći, odmah se teoretičari propnu i zaržu. Recimo, Adolf Schärf, odvjetnik i predsjednik Republike novca i rekao, evo pet milijuna, deset milijuna, petna- Th omas Mann. Th omas Mann… Austrije od 1957. do svoje smrti 1965., prvo je, u Znaš što? vrijeme nacističke okupacije, kao protivnik režima, Bernharde? znači kao politički zatvorenik, dvaput odležao u za- Ne možeš više otvoriti novine a da ne naletiš tvoru, onda je valjda uvidio da od takvog angažmana na Manna. A on je već pedeset i kusur godina nema vajde pa je počeo gledati svoja posla. Već 1938. mrtav. Postaje neizdrživo. Mann je bio malo- arijanizirao je ured odvjetnika Arnolda Eislera. Ja ću građanski pisac, grozan i nenadahnut pisac koji preuzeti tvoju fi rmu, blagonaklono je Eisleru rekao se obraćao svojim malograđanskim čitačima. Schärf, a tebi, Arnolde, bilo bi pametno da napustiš Ono što je napisao može zanimati jedino klaj- zemlju. I Arnold je otišao. Ta odvjetnička kancelarija nbirgere… taj njegov milje, totalno nepoticajan naravno nikada nije vraćena Eislerovim nasljedni- i glupav, onaj njegov profesor koji svira na vi- cima. Adolf Schärf se onda zanio, svidjela mu se ta olini i stalno nekamo putuje, ili ona obitelj iz nekažnjiva otimačina, pa se uključio i u službenu Lübecka, krasno, ali to je kao da čitaš Wilhelma arijanizaciju Beča. Poslije rata prvo se učlanio u au- Raabea. A tek gluposti, same besmislice koje je strijsku Socijaldemokratsku stranku, onda je postao nadrobio o političkim pitanjima, pa ona nje- predsjednik Republike Austrije. gova pohlepna žena, tipično njemačko-spisa- Dirigent Karl Böhm kupovao je židovske kuće po teljska kombinacija: iz pozadine uvijek vreba bagatelnim cijenama. neka žena, bila to Mannova ili Zuckmayerova Pisac Heimito von Doderer arijanizirao je kuću u žena, koja vodi računa da se ti tipovi smjeste do koju se potom uselio. nekog državnika bez obzira na to otvara li se Eduardu Steineru, vlasniku čuvenog Riesenrada, izložba skulptura ili novi most. Što pisci uopće onog u Prateru na kojem turisti i djeca skiče i vri- traže na takvim mjestima? šte dok im tamo dolje, sa zastrašujuće visine pod nogama klizi uspavana panorama grada, nacisti su …U Beču je objavljena knjiga Unser Wien. U njoj prvo oteli njegov Ferrisov kotač, onda ga otpremili u piše da su Austrijanci naprosto navalili na židovsku Auschwutz gdje je 1944. i umro. imovinu u Beču, čak prije nego što su ratifi cirani Samuelu Schallingeru, suvlasniku i danas otmjenih rasni zakoni. U toj knjizi koja se ironično zove po bečkih hotela Bristol i Imperial, nacisti su rekli, slušaj bečkim turističko-informativnim novinama, piše da Samuele, odrekni se svojih dionica, poslat ćemo te na su Austrijanci za šest mjeseci, od ožujka do rujna odmor u jedno lijepo mjesto, pa su ga 1942. poslali u 1938., od Židova pokrali onoliko koliko Nijemci za Teresienstadt iz kojeg se nije vratio. šest godina. U toj knjizi koja se lokal-patriotski zove Čuveni Café Mozart, na Albertinaplatzu, odmah Naš Beč, piše da Vijena živi od turizma, da svoje zna- iza Opere, okupljalište glumaca i pjevača, arijaniziran menite atrakcije s ponosom pokazuje svojim gostima, je. cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 25 Thomas Bernhard

modu i tih godina istom brzinom posve propao. zapravo niže srednje klase. Kad čitamo tu litera- Uvijek sam mrzio bečku kavanu i uvijek odla- turu vidimo kako činovnik piše, odnosno kako zio u omražene bečke kavane jer sam, iako sam piše činovnik iz niže srednje klase koji u krajnjoj uvijek mrzio bečke kavane i baš zato što sam ih instanci svoju inspiraciju crpi iz kancelarijskog uvijek mrzio, u Beču patio od bolesti posjećiva- registratora. Jedini izuzetak, naravno, je Kafka, nja kavana, više sam patio od bolesti posjećiva- koji je zapravo i bio činovnik, premda nije pisao nja kavana nego od bilo koje druge. činovnička djela, ali oni ostali mogli su pisati isključivo činovničku književnost. Činovnik …Dakle, Lesung koji su u vili moderatori i kritičari Kafka jedini je pisao nečinovničku književnost, ne baš moderativno moderirali, pretjerano hvaleći ono pisao je veliku književnost. A to se ne bi moglo što su predstavljeni pisci napisali i pročitali, ponovno reći ni za jednog takozvanog velikog njemač- me je bacio u dilemu – tko je tu lud. Pitala sam Vesnu kog pisca dvadesetog stoljeća, naravno, ukoliko kakva je literatura koju slušamo, ona je rekla – nika- se čovjek ne želi priključiti milijunima piskarala kva. Poslije je bio mali koktel, ljudi su kružili, pušilo koji pišu za novinske kulturne rubrike i koji to- se sve u šesnaest, točilo se odlično no name vino s kom proteklih stotinu godina pretvaraju novine naljepnicom LCB-a (Literarisches Colloquium Berlin), u pučke kuhinje, rigajući svoje zastrašujuće za- razmjenjivale su se posjetnice, a autori su sa zani- blude ad nauseam. Prost, Gombrowiczu. mljivom ozbiljnošću potpisivali svoje uratke. Bugarski Nisam uspio pošteno pročitati Kafkin Proces, pisac zalijepio se za Ilmu kako bi produbio kontakte iako sam nekoliko puta pokušavao. Zasjenjuje sa Zapadom, kako bi za svoje knjige izvidio situaciju me sunce genijalne metafore koje se probija u Švicarskoj. Tako, malo je gledao u Ilmine oči, malo kroz oblake Talmuda, ali da čitam stranicu po u Ilmine noge. Došla je Katja Lange-Müller, valjda da stranicu, to premašuje moje snage. Zašto je u se ponovno uvjeri u globalno potonuće književnosti našem stoljeću toliko velikih umjetnika napisalo koja se poput princeze pretvara u žabu krastaču i koju toliko nečitljivih knjiga? Ali, nekidan, čitao sam očajnički prinčevski poljupci više ne mogu oživjeti. Kafkin Dnevnik i zaspao sam oko tri. Ovo vam Onako mali i nikakav, ali zato skupni, ujedinjen u kažem da biste znali kakav sam u svojoj svakod- površnosti i logoreičnosti, u doslovnosti i ispraznosti, nevici. A što se tiče vaših milijuna piskarala koji u nemuštosti, taj literarni kargo kao kakva otrovna pišu za novinske kulturne rubrike, oni žele su- gusta mrlja klizi prema tržištu, uvlači se u sad već diti umjetnosti. Samo, do te umjetnosti najprije rastresite, rupičaste umove današnjice, briše njihove moraju dospjeti, a oni su u predsoblju, nedostaje vijuge i kliče, evo nas, dolazimo, mi mislimo za vas. im pristup do duhovnih stanja iz kojih umjet- Katja Lange-Müller piše dobro i nije na top-listama, nost nastaje, i ništa ne znaju o njenoj napetosti. njene knjige nisu bestselleri. Ali, Katja Lange-Müller Sve više raste posramljujuća uloga impresarija… ima priču, istočno berlinsku priču, a u njoj onu vla- književnost iz koje je izbačen individualni duh Dok su se pojedini obespravljeni i pokradeni stitu, prkosnu i buntovničku. Zbog “nesocijalističkog” pada u ruke izvanduhovnih društvenih činilaca. Židovi ubijali, druge su nacisti proglašavali poreme- ponašanja izbačena je iz srednje škole, radila je kao Nagrade. Natječaji. Akademije. Profesionalna ćenima i zatvarali u ludnice, kao što su to učinili s novinarka, potom kao pomoćno osoblje u berlinskim udruženja. Nakladnici. Tisak. Politika. Kultura. Wilhelmom Franklom samo da bi mu uzeli onu ču- psihijatrijskim klinikama za žene, onda je krenu- Ambasade. Kongresi. I tada, u okvirima te biro- venu zgradu Otta Wagnera, Majolika Haus, u kojoj se la studirati književnost i putovati. I čitati. Godine kracije o kojoj pričate, lošiji počinje vladati i go- danas nalazi banka. Tako vodiči svojim turistima da- 1984. Katja Lange-Müller prelazi u Zapadni Berlin, niti boljega. Pokornost! Nema govora da se du- nas kažu, ovo je čuvena zgrada čuvenog arhitekta Otta u njemu živi i danas. Dobila je Nagradu Ingeborg hovi pozivani, nagrađivani, čestvovani, ugošća- Wagnera. Vodiči se ne upuštaju ni u kakve detalje, jer Bachmann, Nagradu Alfred Döblin i za svoj grotes- vani, zaglupljivani – pobune i zainate. Recimo, turisti nemaju vremena, turisti žele što više vidjeti u kni humor, Kasselerovu književnu nagradu. Bore na Borges. I on se pretvorio u trgovačkog putnika. što kraćem roku. Ono što vide, obavezno fotografi raju, njenom licu svjetlucaju. U Hrvatskoj nije prevedena. To je književnost za književnike, kao posebno a i onako zaborave što su čuli. U Hrvatskoj obilato se prevode “svjetski vladari knji- pisana za članove žirija, to je kandidat baš kao Trećina tezgi na Naschmarktu arijanizirana je, ževnih top-ljestvica”, John Grisham, J. K. Rowling, što treba, apstrakcionist, skolastik, metafi zičar, polovina bečkih apoteka arijanizirana je, oteta su se- Patricia Cornwell i Paulo Coelho. I još mnoge male i dosta neoriginalan da bi našao već ugažen put, damdeset i četiri kina, lanac pekarnica Anker i čuvene velike sapunice sapuničara contemplative, meditative, dosta originalan u toj svojoj neoriginalnosti da trgovine muških odijela češkog Bečlije Knížea, koje je refl ektive, spekulative, i tako dalje, što bi rekao Mirko bi postao nova i čak stvaralačka varijanta nečeg projektirao njegov sunarodnjak Adolf Loos iz Brna, Kovač kad ga gnjavi budalama objašnjavati ono što poznatog i priznatog. I prvoklasan kuhar! Kuhar pale su u nacističke ruke. budale ne mogu shvatiti. za sladokusce. Oh, ali mene ne ljuti Borges, ja Znamenito Loosovo ostvarenje, zgradu Goldmana Oko ponoći, saloni su se ispraznili, svjetla se poga- bih se s njim i njegovim djelom nekako mogao & Salatscha na Michaelerplatzu, 1938. godine preu- sila. Otišla sam u zimski vrt da malo gledam u jezero dogovoriti u četiri oka. Nerviraju me borhesovci, zima tvrtka Opela. Templ i Walzer donose fotografi ju kako pod mjesečinom treperi, jer treperava jezera ta armija estetâ, cizelatora, znalaca posvećenih u Loosove građevine na kojoj se vidi ime automobilske pod mjesečinom smiruju. Za malim okruglim stolom tajnu, urara, metafi zičara, mudracâ, sladokusa- kompanije i četiri njena stupa obmotana nacističkim nazirale su se siluete dvojice muškaraca. Obojica su ca. Taj čisti umjetnik ima nemilu sposobnost da zastavama. podigli svoje čaše. Prost, rekao je jedan, onaj puniji, na mobilizira oko sebe ono što je najgore i najviše Populistički desničar Jörg Haider živio je u vili zdrowie, rekao je drugi, onaj stariji. eunuhovsko. Na zdrowie, Bernharde. smještenoj na parceli od 4.000 ari koju je njegov pra- Treba pretjerivati. Pretjerivanje je tajna veli- stric po smiješno niskoj cijeni prinudno kupio od Književnost drtavi iz godine u godinu, ako ke umjetnosti i velike fi lozofi je. Svi ti pisci koje Giorgia i Mathilde Roifer. ne u pogledu djelâ, ono u pogledu svojih ljudi. sam otkrivao, koje sam čitao, danas mi izgledaju Većina bečkih kinematografa i polovina njenih Doduše, ako autentičnih kompozitora ne mo- kao vulgarne, glupe individue koje su postigle ljekarna arijanizirano je. Svim liječnicima Židovima žemo nabrojati na svijetu, u jednom pokoljenju, stupanj književne slave ali bez čijeg društva zabranjen je rad, privatne ambulante oduzete su im i više nego pet ili šest, teško je tražiti da autentič- mogu, jer nemaju mi što ponuditi osim svoje arijanizirane. Novinske kuće u vlasništvu Židova kon- nih pisaca bude više. Ostali, to jest, recimo onih osrednjosti. Sve u vezi s njima je osrednje. Sve fi scirane su. nekoliko desetina gospode iz prve kategorije, u vezi s njima miriše na običnu zloću i prize- Arijaniziran je restoran svjetskog renomea, Zu den koji duhovno nisu na visini zadatka, iako su, da- mni konformizam koji se hrani na mitomaniji. drei Husaren, što posebna je priča za neku drugu zgo- bome, znani, priznati, čak slavni i s perspekti- Svi su oni u biti tupavi, kao i knjige koje pišu du. vom da poslije smrti dobiju spomenike, trgove, pa onda plasiraju na tržište. Kao da već stotinu Čuveni Bräunerhof, do 1938. znan kao Sans Souci, ulice? …ne, oni već nisu književnost dobre vrste. godina njemačku literaturu zlostavljaju provin- kavana u kojoj, tvrdi Bernhard, trućaju onih tri četvrt, Pogledajte stravičnost koja izbija iz tog zaključ- cijalci. Danas nam je ostala samo provincijalna polu- i četvrt obrazovanih Bečana koji tamo oko pod- ka. S tim maslom umjetnosti stvar stoji tako da književnost. neva ispuštaju svoju društvenu paru, samo je još jedan ako nije ekstra, apsolutno najbolje kvalitete, ono Da, uvijek i najglasnije govori onaj tko od mnogih arijaniziranih caféa. zaudara na margarin. Na zdrowie. se želi pokazati, onaj iz provincije. Ali zato Ma, da. U Bräunerhofu, nad kojim je moj Literatura nikada nije bila toliko patetična, Montaigne i Rabelais, dragi Th omase, za njih prijatelj stanovao već desetljećima prije no što danas je maksimalno patetična. Nijedno doba dignimo čaše. Na zdrowie! sam ga upoznao, i danas mi još smetaju loš zrak nije proizvelo toliko bespomoćne, patetične li- Za Montaignea i Rabelaisa, dragi Witolde, prost. i svjetlo stalno smanjeno na minimum iz razlo- terature, toliko ridikulozne kancelarijske litera- (krpice, odlomci) ga perverzne štednje, pri kojem mi nikad nije ture, kao ovo naše. Tako mi se bar čini kad čitam bilo moguće ni jednog jedinog retka pročitati neku nedavno napisanu knjigu. Sve te knjige be- bez napora; u Bräunerhofu ne volim ni sjedala skrajno su patetične. Pišu ih autori čijim životi- Bernhardova djela u hrvatskom prijevodu jer ona, ako ih se koristi i na kraće vrijeme, bez ma totalno dominiraju kancelarijski fascikli, re- iznimke strahovito oštećuju kralježnicu, da sa- gistratori. Tako da danas imamo malograđansku Imitator glasova, Meandar, Zagreb, 2003. svim zanemarimo penetrantni miris kuhinje u činovničku književnost. Ovo čak važi i za velika- In hora mortis, Durieux, Zagreb, 1991. Bräunerhofu koji se uvuče u odjeću… ne njemačke literature, za Th omasa Manna, čak Midland na Stilfsu; Da, Meandar, Zagreb, 2005. …No, u osnovi, Bräunerhof je, upravo jer je i za Musila, koji je po meni najbolji od svih tih Podrum, Meandar, Zagreb, 2004. protiv svega što se svakoga dana usudim traži- eksponenata činovničke književnosti. Ali čak je Trg heroja, Meandar, Zagreb, 2003. ti za sebe, baš bečka kavana, upravo kao Café i Musil pisao mračna činovnička djela. Sva ta li- Uzrok, Meandar, Zagreb, 2007. Hawelka koji je posljednjih godina ušao u teratura skroz naskroz literatura je srednje klase, Wittgensteinov nećak, Meandar, Zagreb, 2003.

cmyk 26 XI/253, 19. ožujka 2,,9. Thomas Bernhard

Književna nagrada slobodnog i hanzeatskog grada Bremena

Thomas Bernhard bio je satiričar Lec - koji je čuvene svoje aforizme jent proveo više godina – osamsto metara nadmorske zapisivao u knjigu recepata njegove žene. Lec me je visine i vanredno idealan položaj trebalo je da nas često pozivao u svoj dom, i, povrh svega toga, pokat- preporodi od grada. Jednog ranog jutra moja tetka, kad platio kafu na Novom Swiatu. Bio sam zadovoljan i ja – družbenik na njenoj grbači, započesmo naše Miloš Bajović izvorno je niz prijevoda iz knjige svojom knjigom, koja je izašla šezdeset treće - istovre- planinsko putovanje sa Westbahnhofa. Moram li da Meine Preise namijenio blogosferi. Objavljuje ih na meno sa celostranim osvrtom Zuckmeyera u Zeitu. kažem, kako sam već u trenucima dok je voz napuštao Ali, kada je opšta oluja osvrta prošla, neobično žestoka zapadni kolodvor, selo proklinjao, i u mislima čeznuo vaseljena.blog.hr-u, odakle smo preuzeli i ovaj tekst i načisto kontroverzna – bilo je tu svega, od najtegob- za gradom Bečom? Kako se voz više od Beča udalja- nijih pohvala do najzločestijih kritika – postadoh na- vao, bivao sam sve tužniji: mislio sam da grešim što mah utučen i kao propao u jednu na užasavajući način Beču okrećem leđa i sa tetkom odlazim na selo, ali Ulomak iz knjige Meine Preise (Moje nagrade), za koju beznadežnu raku. tu grešku više ne mogadoh popraviti. Ja nisam seoski se pretpostavlja da je nastala 1980. ili 1981. godine, Verovao sam da ću se ugušiti od zablude kako je tip, ja sam gradski čovek, rekoh sebi. Ali, više nije bilo a objavljena je ove godine; Meine Preise, Suhrkamp- literatura moja nada. Nisam želeo ni da čujem više za povratka. Po prirodi stvari, na selu nisam našao svoju Verlag, Frankfurt am Main, 2009. literaturu. Ne samo da me ona nije usrećila, već me sreću: ljudi su mi dosađivali, i čak sam ih se i gnušao; je gurnula u smradnu i sparnu jamu, iz koje mi više, priroda mi je bila dosadna pa sam se i nje gnušao, i pobojavah se, nema izlaza. Proklinjući i književnost i konačno započeh da mrzim i ljude i prirodu. Pretvorih moj razvrat sa njom, otiđoh na gradilišta i dadoh se u se u snuždeno premišljalo, koje je hodajući tamo-ova- akon što pet godina nisam napisao ništa i onda službu kao šofer kamiona kod ﬁ rme Christophorus, mo, preko i između livada, spuštene glave kroz šume samo 1962. u Beču roman Frost (Mraz), moja čije je sedište bilo u ulici Klosterneuburger. Mesecima prolazeći, na kraju poče da odbija svaku hranu. I tako, budućnost bila je neutešnija nego ikada do tada. sam onda razvozio pivo za čuvenu Gösser-pivaru. dok me je pritajena opozicija seoskom i planinskom Frost sam poslao jednom prijatelju koji je bio lektor u Pritom, ne samo da sam vrlo dobro savladao uprav- životu gonila izravno u katastrofu, i u najvećoj sam Inselverlagu i rukopis je prihvaćen u roku od tri dana. ljanje kamionom, već i upoznah grad Beč, na način na meri bio tek žalosna karikatura samoga sebe, zaka- Ali kada je već jednom bio uzet, uvideh da je rad ne- koji ga do tada nisam poznavao. Živeo sam kod tetke tančen u svoju grozomornu egzistencijalnu nesreću - potpun i u ovoj formi nikako za objavljivanje. Čitavu i zarađivao kao vozač kamiona. O književnosti nisam pojavi se književna nagrada slobodnog i hanzeatskog knjigu prepravih i dopisah u frankfurtskom pansionu, želeo da znam ništa više - sve što sam imao u nju sam grada Bremena! Ne sama nagrada je bila ta koja će me koji je ležao na jednoj od najprometnijih ulica u blizi- uložio, a ona me je zauzvrat odgurnula u čamotnu izvući iz moje egzistencijalne katastrofe i turobnog ni Eschenheimskog tornja i bio jedan od najjeftinijih jamu. Od literature mi se gadilo: mrzeo sam sve iz- raspoloženja, već pomisao da sa nagradnom sumom u koji su za mene dolazili u obzir. Ustajao sam u pet davače i izdavačke kuće, baš kao i sve knjige. Činilo iznosu od deset hiljada maraka još jednom mogu da izjutra, sedao za mali sto do prozora, i kada bih oko mi se da sam napisavši Frost pao kao žrtva prevare se vratim u život, da mu zadam radikalni zaokret - da podneva ispisao pet, osam ili čak celih deset stranica, čudovišnih razmera. Srećan bih bio kada bih se u moga ponovo učinim mogućim. Nagrada je, dakle, objav- odlazio kod moje lektorke u Inselverlag i sa njom joj kožnoj jakni bacio na vozačko sedište i u starom ljena, suma poznata i imao sam priliku da sa novcem razmatrao gde bi se naknadno napisane stranice u Steryrer kamionu tutnjao gradom. Sada se pokazalo postupim što razumnije mogu. Moja želja oduvek rukopis mogle uneti: čitava knjiga se za tih frankfurt- koliko je samo bilo dobro još pre više godina savladati je bila da imam kuću samo za sebe, a ako ne i pravu skih nedelja potpuno izmenila; mnogo - verovatno vožnju kamiona, što je bio preduslov jednog namešte- kuću, onda barem zidove oko mene, zidove među ko- oko stotinu stranica - odbacio sam, da bi knjiga, kako nja u Africi, do kojega, ipak, kako danas znam, sple- jima bih mogao da radim ili ne radim šta mi se hoće, verovah, ipak postala prihvatljiva i mogla otići u slog. tom upravo srećnih okolnosti nije došlo. Ali, naravno, među kojima bih mogao da se zaključam. Odlučio Kada su slogovi bili odštampani, pošao sam u Varšavu, i ta sreća da kao vozač služim Gösser-pivari, imala je sam stoga da sa nagradnom sumom obezbedim sebi gde sam išao u posetu prijateljici koja je tamo studira- svoj kraj. Odjednom zamrzeh svoj posao; prekidoh takve zidove i stupih u kontakt sa jednim trgovcem la na akademiji umetnosti. U najhladnijem godišnjem ga od jednog do drugog dana i zabih se pod jorgan u nekretninama, koji je odmah na to doputovao u Sankt dobu smestio sam se u takozvanoj Dziekanki, jednom mojem kabinetu u stanu moje tetke. Ona je bila vero- Veit i predložio mi par objekata. studentskom domu u neposrednoj blizini zgrade vla- vatno prozrela moje stanje, i jednog dana me pozva da Svi su oni, dakako, bili preskupi: ja sam, sa nade; nedeljama sam čitajući slogove obilazio lep i uz- na par meseci otputujem sa njom u brda. Oboma će gradnom sumom u rukama, imao samo deo prodajne budljiv, a zlokoban grad Varšavu. Ručavao sam u tako- nam dobro učiniti da na par meseci odbacimo apso- cene. Ali, zašto da ne? pomislih i zakazah za početak zvanom Klubu književnika, a večeravao kod glumaca lutnu surovost i štetnost velegrada po nas, i predamo januara sastanak sa trgovcem nekretninama u Gornjoj - gde je hrana bila još bolja. U Varšavi sam proživeo se prirodi. Austriji, gde je on u blizini svoje kuće raspolagao jedno od mojih najsrećnijih vremena: u džepu mantila Njen cilj bio je mestašce Sankt Veit u salcburškom objektima za prodaju – radilo se prevashodno o sta- svuda sam sa sobom nosio slogove, moj sagovornik zaleđu, u blizini plućne bolnice u kojoj sam kao paci- rim, i delimično već propalim seoskim gazdinstvima koje mi ima ponuditi, reče, sve sa cenama u rasponu od sto do dvesta hiljada šilinga. Ali moja nagradna suma iznosila je samo sedamdeset hiljada. Možda i za sedamdeset hiljada mogu naći odgovarajuće zidine kako bih se mogao među njima zaključati: kada sam razmišljao o objektu za sebe nisam mislio na kuću – mislio sam na zidove i to zidove među kojima bih mogao da se zaključam. Zaputih se u Gornju Austriju; tetka je bila sa mnom i posetismo trgovca nekretninama. Čovek je na mene delovao upečatljivo i odmah mi se dopao: bio je to valjan čovek i njegov karakter učini mi se bez premca. Stigosmo u snežni predeo, sa metarski visokim snegom, i zaprtismo stazu do kuće trgovca nekretninama. On nas posede u njegov auto i uz pomoć jedne cedulje objasni gde se objekti nalaze, kao i koju ćemo rutu od jednog do drugog prevaliti. Notirao je bio ukupno jedanaest ili dvanaest gazdin- stava koja su bila na prodaju. On zalupi vrata automobila i obilazak je mogao da otpočne. Gusta magla već se bila spustila na čitav predeo, tako da nismo videli ama ništa, pa čak ni put po kojem nas je trgovac nekretninama vozio do prvog objekta. Ni on pred sobom nije video ništa osim magle, ali kako je put poznavao, mi se u njega uzdasmo. Moja tetka bila je radoznala, kao i ja sam. Oboje smo ćutali - ja nisam znao šta je njoj na pameti, ona nije znala šta meni – trgovac nekretninama nije znao šta se nama oboma vrtelo po glavi i samo je ćutao, kada najednom zaustavi auto i reče kako treba da izađemo. U magli pred sobom cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 27 Thomas Bernhard zaista sam video jedan ogroman zid, sazidan od veli- razmišljati o tome šta se, zapravo, dogodilo, u šta sam posudio novac, mislio sam, uvek iznova, a nije ni tako kih kamenih blokova. Trgovac nekretninama otvori se samo upustio - jer bio sam se, shodno svojoj priro- davno kako me je spasio pred jednim od mojih fatal- jednu golemu i iz šarki ispalu drvenu kapiju i uđosmo di, uvalio u užas. Provedoh niz besanih noći, u kojima nih ﬁ nansijskih posrnuća! u dvorište. I u ovom dvorištu je ležao metarski sneg: mi, prirodno, nije moglo postati jasno, šta sam za- Neposredno nakon svečane dodele održan je ručak izgledalo je kao da su vlasnici objekta sve za sobom pravo načinio i šta potpisao, i gde uopšte da nabavim u jednom otmenom bremenskom restoranu, koji sam ostavili i gazdinstvo napustili glavom bez obzira - takozvani ostatak od sto dvadeset hiljada šilinga. Ali, odmah u dva napustio, da bih sa mojim prijateljem pomislih da ih je zadesila teška nesreća. Objekat već doći će dan dodele nagrade u Bremenu, kada ću imati otišao do banke i unovčio ček koji sam dobio za Frost. godinu dana stoji prazan, reče trgovac i pođe ispred prvih sedamdeset hiljada, a onda sam spašen, mislio Iz Bremena i tako idem u Gießen, gde je trebalo da nas. U svaku prostoriju u koju bi stupili, on bi rekao sam. Moja tetka uzdržavala se od bilo kakvog komen- održim predavanje u jednom takozvanom evangeli- da se radi o vrlo lepom prostoru, uvek iznova ponav- tara. Po prvi put od samog početka mojeg druženja sa stičkom obrazovnom domu, dotirano sa dve hiljade ljajući dve reči - izvanredne proporcije; nimalo mu nije njom nisam poslušao njen savet. maraka. Onda ponovo imam barem sedam hiljada. smetalo to što je svakog trena propadao kroz truli pod Otputovah dakle u Bremen, koji nisam poznavao. Ova pomisao smesta me je opet razgalila. Idućeg dana i onda veštim skokom morao da se spasava iz dubine Hamburg sam poznavao i uvek ga, kao i danas, voleo, posetio sam drugog prijatelja u Bremenu, koji je tu truleži. Trgovac nekretninama nas je predvodio – ja dok sam Bremen, jedan malograđanski i neizdržljivo živeo u jednoj mansardi; uz dobar čaj i sa pogledom sam išao iza njega, a za mnom moja tetka. Hodali smo sterilan grad, prezirao od prvoga trena. Odmah pre- na olovnosivu reku Weser, odlično sam sa njim popri- kroz sobe kao po daskama preko kojih je trebalo da ko puta kolodvora bila je za mene naručena soba u čao o teatru – razgovarali smo o Artaudu. Neposredno prekoračimo neku mutnu i smrdljivu baruštinu - po- jednom novoizgrađenom hotelu - kako se hotel zvao, nakon ovog razgovora otputovah natrag u Beč. I, sa- nekad bih se osvrnuo za tetkom, koja je međutim bila ne znam više. Zabih se u moju hotelsku sobu, kako svim prirodno, nisam mogao da sačekam da se uselim vrlo spretna - spretnija i od mene i trgovca nekretni- grad Bremen više ne bih morao da vidim i tu dočekah u svoje novokupljene zidove - u Nathal. Kako sam ih nama. Jedanaest ili dvanaest prostorija koje smo imali sutrašnju dodelu nagrade. Trebalo je da bude održana kasnije uspeo srediti i - manje ili više - sopstvenim pogledati bile su sve u potpuno zapuštenom stanju, a u staroj zgradi bremenske opštine i - tu i bi održana. rukama preuredio i izgradio, a povrh toga, kako su zrakom se širio zadah stotina, ako ne i hiljada isuše- Moj najveći problem beše što mi naloženo da pred godine prolazile, i isplatio – za to ovde nema mesta. nih strvina od starosti krepalih miševa i pacova. Čitav skupom održim govor, a ja sam već bio u Bremenu a No, svakako je bremenska nagrada bila podstrek ovom parket bio je satrulio, dok su okviri prozora uglavnom da još uvek nisam imao ni barem ideju za govor, za priuštenju zidova - bez nje bi verovatno sve sa mnom bili izvaljeni od vetra i hladnoće. Dole u kuhinji, u koji sam već nedeljama znao da treba da održim; ni uzelo drugi tok i razvoj. kojoj je stajao jedan veliki, prljavštini odolevajući i te noći u hotelu, a ni izjutra nije mi padala na pamet U Bremen sam u vezi sa takozvanom bremenskom potpuno zarđali emajl-šporet, nije bio zavrnut dotok ideja za jedan ovakav govor. No, sada je bio krajnji čas. Književnom nagradom putovao još jednom, i nikako vode - voda je curila po, ali i ispod parketa: trgovac Za vreme doručka dosetih se da je Bremen poznat ne želim da prećutim svoje iskustvo ovog drugog bre- nekretninama reče da su vlasnici, koji su kuću napu- po svojim gradskim muzikantima. Ispih čaj i smesta menskog putovanja. stili još pre godinu dana, zaboravili da zavrnu česmu i odoh u svoju hotelsku sobu gde napravih jednu ski- Bio sam takozvani član žirija za odabir sledećeg ode do nje kako bi je zavrnuo. On sâm nije imao prili- cu. I napravih drugu, i treću skicu. Onda sam morao lauerata i otputovah u Bremen sa nepokolebljivom ke da objekat već pogleda: mi smo bili prvi kojima ga da uvidim da je moja ideja bila loša i da moram da namerom da svoj glas dam Cannetiju, koji, kako veru- pokazuje, i on je naprosto očaran izvanredno uspelim iznađem novu. A vreme je odmicalo. U međuvreme- jem, do tada nije bio dobio ni jednu jedinu književnu proporcijama. Moja tetka držala je pred ustima mara- nu, već su me tražili telefonom i raspitivali se tom nagradu. Svejedno iz kojih razloga, niko drugi sem micu kako bi se zaštitila od smrada koji se prostirao prilikom koliko je moj govor dugačak. Nije dugačak, Cannetija nije za mene dolazio u obzir - sve drugo čitavim objektom – i to ne samo od zadaha lešina: u rekoh na telefonu, nimalo dug, to rekoh, iako još uvek smatrao sam smešnim. Za dugačkim stolom, čini mi štalama su svuda još ležale ogromne gomile balege, nisam bio našao ni početnu ideju za govor. Pola sata se, u jednom bremenskom restoranu gde je održano neuklonjene od strane prethodnih vlasnika. Trgovac pre početka svečanog čina u opštini, sedoh na krevet zasedanje žirija, sedeo je niz takozvane za glasanje nekretninama uporno je ponavljao izvanredne propor- i napisah rečenicu ”za studeni pridolazi bistrina”, i po- ovlašćene gospode – među njima i senator Harmsen, cije i što je češće on to zaključivao, postajaše mi time mislih da sada imam prihvatljivu ideju za govor pred sa kojim sam se izvanredno razumevao. Mislim da su jasnije da je u pravu – na kraju nije on više bio taj koji skupom. Sa ovom rečenicom u centru, brzo se razvi svi već bili imenovali svojeg kandidata, koji se nika- je govorio kako objekat ima izvanredne proporcije, već još nekoliko drugih i nakon nekih deset ili dvanaest ko nije zvao Canneti, kada na red dođoh ja i rekoh ja, i to svaki čas. Stihijski sam se unosio u ponavljanje minuta imao sam ispisano barem pola stranice. Kada Canneti. Bio sam za to da se Cannetiju nagrada dode- reči izvanredne proporcije u sve kraćim odstojanjima su došli da me iz hotela odvedu u Rathaus, govor sam li za Blendung, genijalni mladenački rad, nanovo izdat i konačno bih ubeđen da čitav objekat zaista ima baš bio upravo dovršio. Sa hladnoćom jasnoća se pojačava, godinu dana pre ovog zasedanja. Ime Canneti izgovo- sasvim izvanredne proporcije. Od jednog do drugog pomislih, dok me je nekoliko gospodina sprovodilo rio sam u više navrata, i svakog bi se puta lica za du- trena postadoh opsednut čitavim objektom i kada smo do opštine: imao sam osećaj kao da me odvode pred gačkim stolom sa bolnom grimasom razvukla. Mnogi ponovo bili pred kapijom, kako bi se odvezli do sle- sudski proces. Uzeli su svog uhapšenika u sredinu, i, za stolom uopšte nisu ni znali ko je bio Canneti, a dećeg obilazišta – trgovac je nekretninama sada žurio, iz hotela u gradu, zašli sa njim u zgradu opštine, koja među malo onih koji su za Cannetija čuli, bio je jedan jer smo ispred nas imali još deset ili dvanaest objekata je bila krcata i zauzeta do poslednjeg mesta, ispunje- koji je, nakon što sam Cannetija nanovo spomenuo, - ja mu rekoh, da me svi ti objekti više ne zanimaju, i na uglavnom školskim odeljenjima. I ova bremenska iznenada rekao: “Ali taj je takođe Jevrej, ne!”. Tada se da sam za sebe već jedan našao, ovaj ovde naime, jer zgrada opštine je jedan čuveni Rathaus: i ona me je začulo još samo kratko mrmljanje i ime Canneti je ima baš sasvim izvanredne proporcije, kao stvorene za pritiskivala u grudima, kao što su me i inače sve druge palo pod sto. Ja ovu rečenicu Ali, taj je takođe Jevrej, mene, i da sam spreman da sa njim smesta zaključim čuvene zgrade opština ispunjavale zebnjom. I ovde je ne! još i danas imam u uhu, iako ne bih mogao reći ko potreban ugovor. Od početka obilaska do ovog mojeg isijavalo ordenje i svetlucali su lanci ravnatelja gra- ju je za stolom izgovorio. Ali, i dan-danas vrlo često iskaza nije bilo prošlo više od četvrt časa. Moja tetka da. Svečano sam onda sproveden u prvi red i zauzeo čujem tu rečenicu – doprla je ona, znam, iz posve se prepade, reče mi da ne činim gluposti, i kako je ona mesto pored gradonačelnika. Jedan čovek stupio je na sablasnog ugla, pa iako ne znam od koga tačno. Ona ove zidove, sasvim prirodno, našla užasnim, a kada podijum i govorio o meni. Doputovao je iz Frankfurta je svakako u klici zatrla svaku dalju raspravu o mom smo ponovo sedeli u autu, ne bi li se vratili domu tr- kako bi pola sata govorio o prvoj mojoj knjizi proze. predlogu da se nagrada dodeli Cannetiju. Ja sam tada govca nekretninama i napravili ugovor, neprestano mi Govorio je vrlo ubedljivo i, koliko se sećam, sve same radije odlučio da u daljem toku rasprave uopšte ne je za leđima ponavljala, da bi o čitavoj stvari trebalo pohvale - ali od svega toga nisam ništa razumevao. učestvujem i samo sam ćuteći sedeo za stolom. No dobro da porazmislim, da je prespavam, reče. Ali, moja Čitavo vreme pred sobom sam video zidove Nathala i vreme je odmicalo i, iako je u međuvremenu bilo odluka beše čvrsto doneta. Našao sam svoja četiri razmišljao o tome, kako ih isplatiti. Da se uvek toliko nabrojano beskrajno mnogo užasavajućih imena, zida. Predložih trgovcu nekretninama da u januaru, odugovlači, pre nego što novci konačno poteku! Kada koja sam sva mogao da dovedem u vezu isključivo sa dakle nakon dodele nagrade u Bremenu, za njega iz- je moj pohvalitelj završio i pre svih školska deca, kako brbljanjem i diletantizmom, nagrađeni još uvek nije vršim uplatu u visini od sedamdeset hiljada, a ostatak je izgledalo, počeše oduševljeno da tapšu rukama, da- utvrđen. Gospoda su već pogledala na sat, a uz to je i položim u toku godine. Ipak je taj ostatak bio iznos doše mi znak da stupim na binu. Tu mi je onda uru- kroz krilna vrata nadirao miris pečenja. Tako je skup od preko sto dvadeset hiljada šilinga, pa iako uopšte čena povelja, za koju više ne znam ni kako je izgledala jednostavno morao da donese bilo kakvu odluku. Na nisam znao otkuda sa svim tim novcem, nisam se ni niti gde se nalazi, kao što danas ne posedujem niti moje najveće zaprepašćenje, jedan od gospode, opet ne najmanje uzrujavao. Razmisliti, prespavati, ponavljala jednu od svih ostalih povelja, u toku vremena izgu- znam ko, izvuče iz gomile knjiga na stolu, i, kako mi je moja tetka neprestano, dok je trgovac nekretninama bljenih. Sada sam dakle imao svoj ček u ruci; priđoh se učini - nasumice, jednu Hildesheimerovu i začudno već sastavljao ugovor. Meni se dopadao stil trgovca govorničkom pultu i pročitah svoje zapise o jasnoći naivnim tonom, već ustajući za ručak, reče: “Uzmimo nekretninama: kako je pisao, šta je govorio, čitava nje- koja pridolazi na hladnoći. Upravo kada su slušaoci ipak Hildesheimera, uzmimo ipak Hildesheimera”, dok gova okolina. Sa moje strane, ponašao sam se kao da počeli da se u moj govor upuštaju, on je već bio gotov. upravo ime Hildesheimer tokom čitave ove višesatne novac uopšte nije problem, a to je dodatno impresio- Ovo je zasigurno bio najkraći ikada održan govor debate niti jednom nije pomenuto. No sada je ime niralo trgovca nekretninama, dok nam je njegova žena od strane jednog laureata bremenske nagrade, pomi- Hildesheimer naglo bubnuto! u kuhinji pripremala vrlo ukusnu kajganu. Pola časa, slih, što mi nakon svečanosti bi i potvrđeno. Stajao Svi mrdnuše u svojim foteljama i laknu im - sagla- dakle, nakon što sam Nathal (tako su se moji zidovi sam tako tu i onda bih primoran da se za fotografe siše se oko imena Hildesheimer i za svega nekoliko zvali) prvi put video, iako ne potpuno jasno, jer su, kao još jednom rukujem sa gradonačelnikom. Napolju u minuta Hildesheimer bi određen za novog laureata što rekoh, bili načisto potonuli u maglu, i sasvim za- hodniku, najednom i potpuno neočekivano, stajao je bremenske nagrade. Ko je bio Hildesheimer, verovat- nemarivši to da nikada nisam video bilo šta od onoga preda mnom moj stari prijatelj - lektor koji je u roku no niko među njima nije znao. Istog trenutka je izdato što je zidove okruživalo, već o tome samo nagađao, od tri dana uzeo Frost za štampu - i, kada je bio sigu- i saopštenje za štampu: nakon duže od dvočasovog potpisah takozvani predugovor. Pojedosmo kajganu, ran da smo nasamo, reče, takoreći u poverenju: ej, daj zasedanja kao novonagrađeni odabran je još neko vreme razgovarasmo sa trgovcem nekretni- mi, molim te, pozajmi pet hiljada maraka, prêko mi je i Hildesheimer. Gospoda ustadoše i zaputiše se u bla- nama i onda ga napustismo. On nas je dovezao do hitno potrebno. Da, uzvratih ja samorazumljivo, i bez govaonicu. Nagradu je dobio Der Jude (Židov) polazne stanice i tetka i ja odosmo natrag u brda. Za toga da sam i na tren razmislio o posledici; rekoh mu Hildesheimer. Za mene je to bila poenta nagrade. vreme ove vožnje, tokom koje moja tetka u zloj slutnji da ću odmah nakon 14 sati, kada banke u Bremenu Nisam je mogao prećutati. ni reči nije prozborila, već su mi se dobrano po glavi opet budu otvorene, sa njim u jednu otići, ček unovčiti počeli rojiti žmarci groze: sada sam najednom počeo i dati mu pet hiljada. Koliko je samo puta on meni S njemačkoga preveo Miloš Bajović

cmyk 28 XI/253, 19. ožujka 2,,9. Thomas Bernhard Anica Anica Tomić i JelenaKovačić Bernhard ili odluka da ne podlegneš šutnji anima me kako je bilo najsnažniji dijelovi predstave Nataša Govedić u zamku pričanja o njima Često nije bitno kojoj se naciji igrati Bernharda u kon- nakon kojih je publika s punim samima. Ovdje smo se bavile pripisuje, jer se pripisuje gotovo tekstu hrvatskog porica- suosjećanjem izlazila iz dvo- istinskom potrebom artikula- svakoj. nja građanske odgovornosti za rane. To je predstava o dugo S Anicom Tomić i Jelenom cije konkretnih trauma, koja u ratne zločine? Što ste dobili od prešućivanim stvarima, ali i o Kovačić dotičemo sebi ima potencijal neke vrste Protiv spektakla i publike, kakvu vrstu reakcija želji da se probudi zaboravljeno oslobađajuće boli, koja bol čini “samodovoljne” (koliko je Imitatora glasova međusobno suosjećanje, da izvedbeno iskustvo igranja vidljivom. No ovu je predstavu umjetnosti uopće odigrano; u kojim grado- se dopusti plač kao produkt Bernhardovih Imitatora vidio prilično malen broj ljudi, Tako šutnja, ali i zona brisa- vima; pred otprilike koliko gle- pretrpljene i proživljenje boli. glasova kao i potrebu odigrana je, kako je Anica već nog pamćenja, opstaje gotovo datelja)? Možete li s time uspo- Nažalost, predstava se nakon rekla, tridesetak puta, igrala se uvijek kad se u društvu pojavi rediti reakcije kritike i stručne tridesetak izvedbi polako ugasi- stvaranja kazališta koje samo u Zagrebu s izuzetkom potpuno usmjerenje na sebe, javnosti, u smislu stava kazališ- la. Upravo se preko njene “male se usuđuje progovoriti o jednog gostovanja u Zaprešiću. to jest ona prokleta zaoku- nih kolega? Na što se najbolnije sudbine” metaforično prelomio Predstavu je po izvedbi moglo pljenost vlastitim opstankom reagiralo? kontekst poricanja kulturne političkim i osobnim tabuima gledati pedesetak ljudi jer se kao jedinim smislom življenja. – Anica Tomić: Kontekst odgovornosti prema onome o hrvatskog poraća igrala na stepenicama i očeki- Unutar takve opsesije sobom tog i takva poricanja za mene čemu ona upravo govori, a to je vala je priličnu bliskost publike lako se zaboravlja na drugo- je osobno bio i najvažni- poricanje svega što se dogodilo i glumaca na sceni. Publika je ga, a još lakše na njegovu bol. ji razlog odabiranja samog na ovim prostorima, ali i pori- iz dvorane redovito izlazila po- Naposljetku, taj potpuni nedo- Bernharda kao onoga koji će canja želje da mlađa kazališna tresena, ponekad se događalo statak odgovornosti (šutnja, za- “dati glas” nama, ali i onima generacija progovori o toj temi. da je na kraju predstave pljesak borav) posljedica je jednog već koji ga pokušavaju pronaći, Drugim riječima, čak je i njena uslijedio tek nakon nekoliko dugo osamljenog, izgubljenog i kako bi se progovorilo o toliko “iluzija” bila previše istinolika/ sekundi potpuna muka. Neki praznog čovjeka koji zasigurno dugo prešućivanim temama. istinita da bi joj se dopustilo da su za vrijeme izvedbe plakali tražeći sebe često zaboravlja Odrastanje u prostoru gdje se svojim opstajanjem/igranjem istinski suosjećajući s onime da ne može bez drugog, ali ga istinu poricalo, a neku drugu dalje svjedoči, pa je samim tim što su gledali. Mislim da se ipak zaboravljajući i koristeći indoktriniralo, bilo je i više simbolički potvrdila da je pori- najveći uspjeh predstave očito- se raznim manipulativnim nego dovoljno da se kod mene canje ono što u našem društvu vao u tom međusobnom pre- metodama (laž, ucjena, kalkula- razvije svojevrsna frustracija najduže i najuspješnije opstaje. poznavanju publike i glumaca. cija) postupno dovodi do onih unutar koje ne pronalaziš one – Jelena Kovačić: Imitatori Bez obzira na osobne povijesti najstrašnijih scenarija (logora, koji bi barem pokušali dijalo- glasova za nas su zasigurno bili svakog pojedinog gledača, ljudi mučenja, silovanja, ubojstava) gizirati o mogućoj istinitosti ili neki pokušaj artikulacije vla- su nam redovito govorili da za koje je samo, i samo zaslužan lažnosti onoga što se dogodilo. stitog mišljenja o onome što se ih se predstava intimno tiče. isti taj čovjek. Sve to što se do- Sam osjećaj manjka odgovorna ovim prostorima događalo Ono što su gledali pokrenulo gađalo (ali i što se trenutačno nosti da se o tome progovori devedesetih, ali i o situacijama je nekoliko vrlo zanimljivih događa) upravo je pokazatelj postalo je nešto što mi je cijelo u kojima su se ljudi pogođeni razgovora, ljudi su imali potre- te najveće izdaje čovjeka protiv odrastanje otežavalo da se poč- tim istim događajima na ovaj bu s nama iskomunicirati svoj čovjeka s najgorim posljedica- nem osvještavati kao političko ili onaj način morali snalaziti. doživljaj predstave. No, naža- ma, koja je opet samo repriza biće koje se pokušava artikuli- Htjele smo prije svega preki- lost, život Imitatora glasova bio niza međuljudski izdaja i po- rati sagledavanjem onoga čemu nuti vlastitu šutnju, a nju je je prilično kratak i neredovit. niženja već toliko puta viđenih smo poučavani te u odnosu na moguće prekinuti tek kada ti Od premijere je prošlo nešto i proživljenih u povijesti. A to počne razvijati i iznositi neki netko otvori prostor da o ono- više od dvije godine, a glasovi opet, na kraju svega, za sve je osobni stav. Pokušaj govora me o čemu želiš progovoriti tih likova su izgleda zauvijek odgovoran čovjek koji sve češće u Imitatorima bio je ustvari napokon progovoriš. Krenule Naši su likovi zašutjeli. zaboravlja na pravo značenje pokušaj otvaranja prostora za smo od naslovne Bernhardove Kako korespondiraju au- te riječi. dijalog s nama samima, ali i pripovijetke o čovjeku koji je neumorno i strijska i hrvatska “utaja” – Jelena Kovačić: “Brisanje s publikom koju je predstava mogao savršeno imitirati tuđe fašižma? Na koji su način pamćenja” nešto je čemu sva- pozivala na dijalog o onome što glasove, ali ne i svoj. Nju smo spremno pričali usporedive teme nacionalnih kodnevno svjedočimo, to je su vidjeli. U cjelini predstava je pročitale kao simptom nečega “brisanja pamćenja” i žudnje da jedan vrlo siguran i već bezbroj ostavljala okus tuge i tjeskobe što se vrlo intenzivno događa o drugom, ali im građanska šutnja nadomjesti puta iskušan obrazac koji je jer se njenim likovima ne može na ovim prostorima, kao ne- je bilo gotovo bilo kakav antidiskriminacijski gotovo nepogrešiv u svojoj pomoći drugačije osim da ih se mogućnost artikulacije vlastite aktivizam? učinkovitosti, ali istovremeno sasluša. Traumatiziranost u ko- istine, osobne priče. Naši su nemoguće pričati – Anica Tomić: Građanske kada jednom dođe do njegova joj ih nalazimo za nas je postala likovi neumorno i spremno su šutnje nužno vezane uz onaj puknuća, ostavlja za sobom trauma generacije, ali i društva pričali o drugom, ali im je bilo u svoje ime, no nedostatak ljudskosti koji se, razarajuću prazninu. Suočiti koje na tu istu traumu pristaje gotovo nemoguće pričati u nažalost, u raznim modelima se sa zločinom, u kojem god ne želeći ni na jedan način o svoje ime, no upravo ih je to upravo ih je to te manjim ili većim oblicima ratu i s koje god strane on bio njoj govoriti. Najbitnije je bilo pričanje o drugom uhvatilo ponavlja na ovim prostorima. počinjen, vrlo je težak i bolan da likovi progovore puninom pričanje o drugom zadatak. Danas se još raspravlja svog bića koje pati, koje je za- o strahotama Drugog svjetskog boravljeno, koje nitko više ne uhvatilo u zamku rata, a njihovo nerješavanje ili priznaje jer se na empatičnost pričanja o njima pak njihovo ignoriranje produ- odavno zaboravilo. cira nove ratove i nove zločine. samima Ne mislim da bi se umjetnost Buđenje i ušutkavanje trebala baviti popisivanjem glasova bitaka, ali vjerujem da bi se Upravo nas je Bernhard trebala baviti pojedincem koji ohrabrio, dao nam poticaj da živi posljedice vlastitih i tuđih likovi počnu izgovarati reče- bitaka. Uvijek si postavljam nice o broju stradalih, njihova pitanje u odnosu na što gradim puna imena, godine rođenja, ono što jesam, osobno smatram sve ono što je u svakodnevnici da čovjek svoju puninu dostiže svedeno tek na broj za nas je tek kad se u potpunosti odredi postala dramska rečenica kojoj prema onome što se oko nje- dajemo na značenju. Dijelovi u ga događa i što se prije njega kojima se koristimo ﬁ ktivnim događalo. To je vrlo težak, du- dokumentarizmom postali su gotrajan, bolan i rizičan proces cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 29 Thomas Bernhard i on očekuje gledanje širom jim statusom u općoj kulturnoj iskustava. Ono što je sigurno se da je suvremena mogućnost otvorenih očiju. Ne znam kada slici, sve češće postaje dovoljno simptomatično jest želja da se tragičnosti sakrivena u toj meni on završava i da li ikada završa- samo sebi. Istovremeno teško obrasci koji su kulturno nasli- jezivoj i groznoj stvarnosti va, i u krajnjem slučaju, koje su priznaje svoje greške, ali i ri- jeđeni i nametnuti bar donekle potpune nezainteresiranosti njegove konačne posljedice. jetko preispituje svoj status, ne počnu mijenjati. Isto je tako za bilo kakvu patnju koju je Od svih Bernhardovih prilagođava se novonastalim važno da smo mi ona genera- drugi prošao – jer uživljanje u citata najdraži mi je onaj iz prilikama, nego insistira na cija koja je među posljednjima tuđu bol, ali i razumijevanje te Wittgensteinova nećaka u ponavljanju već odavno umrtv- primana u pionire, da je u iste, traži jako puno strpljenja i kojem autor objašnjava kako se ljenih formi. našem sjećanju iz djetinjstva ljubavi za koju danas više nitko vozio preko čitave Austrije kako još vrijeme u kojem korpora- ne želi imati vremena. Iz tog bi pronašao novine sa strani- Monolog & vapaj cijske reklame nisu izlazile iz razloga smatram da je kazalište com svog omiljenog glazbenog Bernharda je moguće čitati asfalta, u kojem smo recitirali možda zadnje mjesto u kojem kritičara. Danas se jako puno i u kontekstu velikih “mono- neke druge himne i zakletve, se čovjek može početi učiti raspravlja o smrti svakog dnev- logista” ili istražitelja mono- da bi se vrlo brzo napravio strpljivosti, i to putem najedno- nog tiska koji nije petparački, loške partiture, poput Célinea, nagao prekid koji je rasuo sve, stavnije radnje da sjedne, za- dakle o smrti tiska koji objav- Becketta ili Camusa. Koliko je i doslovce odnio neke ljude iz tvori oči i samo pokuša, pokuša ljuje i stranice posvećene kul- monološki izričaj također pove- naših života. Ali ni o tome se čuti ono što onaj drugi tamo turi te kritici. Znači li to da je zan s političkim osjećajem izoli- nije pričalo, kao ni o onom što negdje na sceni govori. Bernhard, kao čitatelj koji traži ranosti, radikalne usamljenosti? je bilo kasnije, i ta neispričanost – Jelena Kovačić: novinu sposobnu za analizu, bio – Anica Tomić: U društvu i nekomunikacija morali su Najkritičniji i najtragičniji jedan od posljednjih europskih apsolutne neiskrenosti i ma- negdje puknuti i raspuknuti se: trenutak suvremenog čovjeka intelektualaca? Živimo li u nipulativnosti, u kojem vlada gnjev je možda prvi mehani- zasigurno je onaj u kojem se doba “preminulog” tiska? Što to masovna histerija iskrivljavanja zam obrane, ali i vapaj. Jedan donosi odluka o šutnji, jer znači za kazalište? To posebno stvarnosti, monolog možda dio ove generacije odrastao je šutnja za sobom povlači apa- pitam zato što duboko vjerujem uistinu ostaje zadnja forma vapeći, drugi je pak potpuno tiju, nezainteresiranost, nepo- u potrebu publike i za umjet- koja preostaje (s obzirom na to otupio ne želeći više ništa. kretnost, nespremnost za bilo nošću scene kao i za umjetnošću da se zdrave dijaloške situacije Može li se i Elfride Jelinek kakvo djelovanje. Ali uvijek se kritike. gotovo svode na tabu ili ek- U društvu gledati kao Bernhardova “se- postavlja pitanje koji su razlo- – Anica Tomić: Spektakl u sces), pa je logično da monolog apsolutne stra” po pitanju neprihvaćanja zi ljudske stagnacije. S jedne posljednjih desetak godina u ostaje zadnje mjesto istine, ali socijalne apatije, odnosno sestra strane to zaista jest nezainte- Hrvatskoj intenzivno postaje i čistoće, zadnji prostor iskaza neiskrenosti i po pitanju svjesna izazivanja resiranost, s druge strane to su proždiruća mašina koja pred koji pokušava očuvati vlasti- (interpretacijske i ideologijske) i strah, povrijeđenost i krajnji sobom gotovo nezaustavljivo ti prostor etike i moralnosti manipulativnosti, krize? gubitak povjerenja u drugog. uništava sve. Bojim se da pisani pritom pristajući na ponekad – Anica Tomić: I Jelinek Dok smo radile predstavu mediji sve više zaboravljaju na potpunu izoliranost i osamlje- u kojem vlada i Bernhard beskompromisno Oprostite, mogu li vam pričati..., njihovu svrhu i pretvaraju se nost. Unutar toga Bernhard je iznose sve tabuizirane i nepro- koja je postala treći dio naše u poslušnike spektakla koji, sigurno jedan od tih posljed- masovna histerija bavljene teme, što ni jednom ratne trilogije, u više nam je puneći ih, prazni sve ono što je njih velikih usamljenika koji su iskrivljavanja građanskom društvu ne od- navrata postavljeno pitanje za- duhovno ili manje spektakular- progovarajući i nama ostavili govara jer samim tim zadiru što se ponovno bavimo ratom no. S druge pak strane postoji u zadatak da progovorimo u stvarnosti, u onaj dio s kojim se društvo i koga to danas uopće zanima; i velika opasnost da se potpuno kulturi gdje svi samo govore i nije spremno suočiti. Upravo koliko god nam se takva i slič- uništi kultura bilo kakva čitanja govore, ali nitko zaista ne go- monolog možda se tu vraćamo na Vaše pitanje na pitanja činila zapanjujućim i koje se ne svodi na žutilo. No vori i progovara. o konstantnoj šutnji i negaciji poražavajućim, nismo ih mogle stalno potenciranje i podrža- – Jelena Kovačić: uistinu ostaje koja dovodi do idealizacije i ignorirati. U tom smislu pred- vanje tog istog zasigurno će Monološka forma za mene je zaborava koji se pak prenosi na stava Oprostite... nije više samo ugasiti želju i interes za bilo uvijek nekako vezana uz neu- zadnja forma generacije koje to prihvaćaju predstava o šutnji, nego i o čim drugim. Kazalište nije i ne taživu potrebu za govorenjem, kao jedini modus življenja. I nezainteresiranosti za tu temu, može biti samo sebi dovoljno, ali istovremeno i uz neutaživu koja preostaje, s Bernhard i Jelinek, izvlačeći koja je i danas toliko prisutna, ono je konkretna komunikacija, potrebu da te se čuje. Ona obzirom na to da ono o čemu nitko ne želi go- te o neodgovornosti ne više za komunikacija prema publici, ali implicira izoliranu poziciju, ali voriti, postaju osamljenici koje ono što se događalo na ovim njegovo komuniciranje ovisi i o redovito očekuje onog drugog se zdrave dijaloške se kritizira jer jedan glas je prostorima 90-ih, nego za ono kvalitetnoj i odgovornoj pisa- kojem je riječ upućena, svaki dovoljan da probudi zaborav što se događa danas. noj kritici kao možda zadnjem čovjekov iskaz svoj puni smi- situacije gotovo s kojim se nitko ne želi ba- Suprotno uvriježenoj tezi o mjestu u kojem će kazalište sao dobiva tek kada ga čuje viti. – Kao što i sama Jelinek nihilizmu Bernhardova ruko- živjeti i onda kada predstave netko drugi, pa makar ti na svode na tabu ironično kaže, ...u Austriji će se pisa, što se je s njegovim potpu- više ne bude. to nitko ništa i ne odgovori. uvijek obožavati skijaš Hermann no nepriznatim optimizmom? – Jelena Kovačić: Danas je Istovremeno monološka forma ili eksces. Pa je Maier, kao i nogometaši koji ne Recimo s onom rečenicom kako na cijeni kratkoća i površnost čuva i otvara prostor krajnje logično da monolog postižu nikakve rezultate, čak ni je “svaki čovjek u potpunosti informacije, ljudi više nemaju iskrenosti, monolog je mjesto prolaz kvaliﬁ kacija za europsko jedinstven, u svakom detalju strpljenja za čitalačke procese u kojem se priznaje tvoje pravo ostaje zadnje prvenstvo. Zbog toga sam napi- najveće remek-djelo ikada stvo- jer se njihov način mišljenja na govor, u kojem ti se daje sala Sportski komad. Ovdje će reno”? kao i način življenja nepresta- mogućnost da se govorenjem mjesto istine, ali i uvijek vladati ono što je Th omas – Anica Tomić: Mi smo u no ubrzava. Isto tako ljudi sve ostvariš. Bernhard nazvao “neprijatelj- Bernhardovu pesimizmu pre- rjeđe odlaze u kazalište, pa o čistoće stvom duhovnosti”. A sport će poznali možda najveći optimi- njemu i čitaju rijetko. S druge Kazalište ili prostor uvijek ostati Bog. zam ikad napisan, jer iza svih strane, u dnevnom tisku pro- strpljenja U predstavi Oprostite, tih tragičnih, pesimističnih, stor posvećen kulturi sveden je U tom smislu kazalište je mogu li vam ispričati... ta- suicidalnih izgubljenih likova na, u najboljem slučaju, nekoli- zaista prostor u kojem ti je kođer se vraćate temi nespre- ipak negdje između redaka ko stranica. Možda zato jer se dana mogućnost da govoriš u mnosti javnosti da čuje pune proizlazi krik i želja da netko pretpostavlja da ih se redovito istom prostoru i istom vremenu razmjere ratnog užasa koji se negdje prepozna i nađe čovjeka. preskače. O kazališnoj se kritici s onime kojem se obraćaš. Stati zbivao i zbiva oko nas. Rekla I čini mi se da Bernhard ustvari pak više ne razmišlja kao o na scenu, stati s onu strane bih da je to i jedna od stalnih kroz taj krajnji pesimizam vapi sastavnu dijelu kazališnog živo- rampe, pretpostavlja izuzetnu Bernhardovih tema. Čuva li taj i želi naći/pronaći čovjeka u ta. Istovremeno pravi analitični hrabrost, izloženost i ranjivost, nesmiljeni fokus na “zabranje- svoj njegovoj veličini, jedno- ton kazališnih kritika danas je ali i odgovornost, a u tome je nu” bol, na neiskazivu povredu, stavnosti i ljepoti, i dati mu rijetkost, ali smatram da to po- možda još jedino sačuvana po- suvremenu mogućnost tragič- možda još jednu šansu da se nekad nije stvar kritičara, nego svećenost kazališne umjetnosti. nosti? ostvari, kako on i sam kaže, u premalo prostora koji im je dan Koliko i kako vam je važ- – Anica Tomić: Mislim svakom svom detalju postajući za pisanje. Naravno da se to na temeljna intoniranost da u svim našim predstavama tako najbolje ikad stvoreno na kazalište loše odražava, jer Bernhardova opusa – uzmimo likovi postaju predstavnici, djelo. je i njemu, kao i svakoj drugoj da je riječ o potenciranju ne- prikazivači onog malog obič- – Jelena Kovačić: umjetnosti potreban medijski smirive političke tjeskobe kao i nog čovjeka kojeg danas nitko Destruktivnost njegova nihiliz- prostor, medijska vidljivost i o svjesno izabranu, nesmirivu više ništa ne pita, koji jedino ma zapravo je jedini preduvjet medijska relevantnost, ali tu se gnjevu: vidite li tu ikakve pa- u svom malom svijetu može neke konstruktivne promjene. možda radi o jednom začara- ralele s domaćim autoricama i podnositi velike nepravde i Istovremeno njegov nihilizam nom krugu. Kazalište se počelo autorima? trpiti sve što mu se događa, moguće je pročitati i kao kraj- zatvarati u sebe jer zaboravlja – Anica Tomić: Gnjev je jer kao što sam već rekla, koga nje i potpuno razumijevanje dvosmjernost komunikacije o sigurno nakupljen i akumuliran je uistinu briga za drugoga, a čovjeka takva kakav jest i takva kojoj ovisi. Nezadovoljno svo- kao posljedica niza proživljenih kamoli za bol drugoga. Slažem kakav bi trebao biti.

cmyk 30 XI/253, 19. ožujka 2,,9. Thomas Bernhard

Teškoće s Bernhardom

Sead Muhamedagić Izlomljena rečenica Osebujan ritam Bernhardove rečenice unutar dramskih monologa predstavljao mi je permanentne O svojim čitateljskim i stručnim iskustvima piše teškoće u svim dramama koje sam preveo. Radi se, naime, o razlomljenim rečenicama, podijeljenim na Sead Muhamedagić, koji je na hrvatski preveo više redaka, tako da se u retku nalaze po dvije-tri ri- Bernhardove drame sabrane u knjizi Trg heroja ječi, pri čemu nema nikakvih interpunkcija. Početak rečenice markiran je velikim početnim slovom. Prilikom pripremanja izvedbe Trga heroja (hrvatska praizvedba u zagrebačkom kazalištu Gavella 7. studenoga 2003.) s problemom rascjepkanosti teksta vrijeme mog studija germanistike u Zagrebu koja podsjeća na stihove suočili su se i sami glumci, (1973. – 1977.) o Th omasu Bernhardu kod nas na što su se kasnije izvrsno navikli. Nedostatak toč- još nije bilo govora. Jedini usamljeni glas o ke na kraju rečenice djeluje kao pomanjkanje čvrsta njemu bio je glas tadanje urednice na Trećem progra- izričajnog uporišta. Teškoće su se sastojale u tome mu Radio Zagreba Snješke Knežević. Pa ipak sam što se zbog sintaktičkih razlika Bernhardova izlo- prvi oduševljen osvrt na Bernhardovo stvaralaštvo mljena rečenica ne da shematski preuzimati u prije- čuo u osobnom razgovoru s neprežaljenim nestorom vodu kao da se radi o metrički određenim stihovima. naše znanosti o književnosti Zdenkom Škrebom. Bilo je potrebno Bernhardovoj “hrvatskoj” rečenici Stari profesor govorio je čitateljski zanosno i fi lološki prispodobiti specifi čan bernhardovski ritam. Jedini argumentirano, a ja sam, upijajući, napeto slušao. I već način da to postignem bilo je glasno izgovaranje su u tom trenutku nastupile moje prve teškoće s pis- teksta s pripadnim cezurama. cem čiju sam literarnu veličinu tada još samo naslući- Toj se teškoći redovito pridruživala još jedna: vao. Nije mi kao slijepom čitatelju bio dostupan. Tu i Bernhardova osobita sklonost ponavljanju. Isprva tamo uspijevalo mi je tijekom osamdesetih u književ- – priznajem! – nisam bio kadar dokučiti čemu to nim emisijama Austrijskog radija (ORF) čuti nešto iz služi i što pisac time želi postići. No s vremenom njegova opusa. sam uočio da Bernhard u svoj literarni stil nastoji ugraditi što više glazbenih sastavnica. Shvatio sam ta Bernhard u Bosni ponavljanja kao varijacije na temu, uočavao sam sad Nakon praizvedbe Trga heroja u studenom 1988. veća sad manja odstupanja, a nakon dubljeg uranja- godine stvar se stubokom promijenila. Nečuven skan- nja u tekst osjećao sam kako me tekst opija svojom dal što ga je ovaj komad proizveo u Austriji, silovito neodoljivom magičnošću, uvlačeći me nerijetko i u uzburkavši javno mnijenje Alpske Republike koje neizbježnu depresivnost iz koje se danima ne bih uopće nije bilo spremno na tako radikalan obračun s uzmogao izvući. Najteže sam tu depresivnost pro- nedavnom nacionalsocijalističkom prošlošću, motivi- življavao prevodeći Svečanost za Borisa. rao je njemačke izdavače tzv. zvučnih knjiga, pa su se tako i u knjižnicama za slijepe ubrzo pojavile vrpce sa Strah od depresije snimljenim Bernhardovim pripovijetkama, romanima Dok pišem ove retke, pripremam se za prevođenje i dramama. Premda sam gorljiv protivnik slušanja Bernhardova romana Brisanje (Auslöschung). Riječ je koje bi trebalo zamijeniti čitanje (napominjem to o posljednjem autorovu romanu nastalu 1986. godi- s obzirom na ovogodišnju 200. obljetnicu rođenja Osebujan ritam Bernhardove ne. Više od godinu dana odvažavam se prevodilački Louisa Braillea, izumitelja pisma za slijepe zvanog zaroniti u kompleksno prozno tkivo tog romana za brajica), posegnuo sam za zvučnom tehnikom, a knji- rečenice unutar dramskih koji je jedan njemački recenzent u feljtonu dnevnika ge koje nisu bile snimljene dao sam snimiti u vlasti- Frankfurter allgemeine Zeitung rekao da se radi o tom aranžmanu. I tako sam s vremena na vrijeme na monologa predstavljao mi je Bernhardovu “bezuvjetnu daru svjetskoj književno- razne načine bivao u prigodi širiti vlastite spoznaje sti”. Priznajem: bilo me je strah te proze u kojoj se o Bernhardu te s vrsnim znalcima njegova opusa permanentne teškoće u svim glavni lik bespoštedno obračunava sa svojim srodni- razmjenjivati dojmove i mišljenja o autoru koji se u dramama koje sam preveo. Radi cima i podrijetlom. Nisam se bojao dugih, katkada međuvremenu postumno vinuo na pijedestal nespor- naizgled nepreglednih rečenica koje pri prevođenju na klasika suvremene svjetske književnosti. S užitkom se o razlomljenim rečenicama, djeluju još kompliciranije nego što stvarno jesu. S sam “čitao” njegovu prozu, liriku i drame iako sam se obzirom na iskustvo s dramama bojao sam se de- nakon te lektire često osjećao nevoljko i depresivno. podijeljenim na više redaka, tako presivna djelovanja Bernhardove proze. No u me- Sredinom devedesetih uspjelo mi je nabaviti ra- đuvremenu sam ipak postao imun. Ne baš u potpu- čunalo prilagođeno za slijepe, uz pomoć kojega sam da se u retku nalaze po dvije-tri nosti. I dobro je što je tako! Moja osjetljivost spram napokon bio u stanju čitati književna djela, služeći se književnog djela kojim se prevodilački bavim jasno genijalno izumljenom brajicom. Snimljene audioka- riječi, pri čemu nema nikakvih mi govori da je književno prevođenje mnogo više sete pale su u zaborav, a na njihovo mjesto došle su od puka premetanja (prebacivanja) teksta iz jednog skenirane knjige. Temeljitu bavljenju Bernhardom za interpunkcija. Početak rečenice jezika u drugi. mene više ništa nije stajalo na putu. markiran je velikim početnim U ovom trenutku intenzivno iščitavam roman koji Moje prvo prevodilačko iskustvo s Th omasom se spremam prevoditi. U stanju sam istinski uživati Bernhardom bilo je u najmanju ruku neobično. slovom. Prilikom pripremanja u njegovoj nespornoj literarnoj kakvoći. Prijevodna Radilo se o drami Popravitelj svijeta. Austrijski kaza- rješenja polako se slažu u glavi, a za koji dan dijelovi lišni i fi lmski režiser Joseph Hartmann namjeravao izvedbe Trga heroja s problemom teksta naći će se u računalu. je tu dramu postaviti u Sarajevu. Obratio mi se mo- Bavljenje Bernhardom potiče me na moje vlastito lbom da dramu prevedem na bosanski. Premda sam rascjepkanosti teksta koja pisanje. Smatram to nadasve dragocjenim iskustvom. rodom iz Cazinske krajine, tu sam mogućnost doživio Pretjerivanje kao jedno od najvažnijih piščevih stil- kao svojevrstan izazov. Standardni jezik u Bosni i podsjeća na stihove suočili su se i skih sredstava mentalno me razgibava. Nadam se da Hercegovini u to je doba još bio u nastajanju, a taj sami glumci ću do konca ove kalendarske godine dovršiti svoj proces ni danas nije okončan. Postupno sam se uživ- prijevod Brisanja. A onda ću se opet vratiti drama- ljavao u tu novu jezičnu situaciju. Šteta što tekst nije ma kojima me Th omas Bernhard uvijek iznova na- doživio scensku izvedbu. Neke povratne informacije vodi na onu vrstu katarze koja je kadra razbijati uč- bile bi mi silno zanimljive. Prevodilačke teškoće bile malost i obnavljati ljudskost. su, međutim, potpuno istovjetne s onima koje sam imao prilikom prevođenja triju Bernhardovih drama na hrvatski (Vidi: Th omas Bernhard, Trg heroja, Temat pripredio Boris Postnikov. Meandar, Zagreb, 2003). cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 31 razgovor

MarioKovač Kompromis ili kako vlast kompromitira umjetnost kazališta a samom početku: s obzi- Poziv građanima na Suzana Marjanić Anegdotalno o Gavelli o zasićenosti pozicijom koja rom na vrlo malen broj akciju Isto si tako u projektu ista- mu se nameće. Devedesete su gledatelja na predstavi Vjeruješ li da tom svojom Razgovor s Marijom knuo kako u cijelom tom sustavu sigurno bile kreativnije razdo- kojom si demistifi cirao proces transparentnom predstavom, obrazovanja na ADU o Gavelli blje zato što je tada ideološki fi nanciranja kazališnih proje- za koju si istaknuo u samoj Kovačem u povodu nisi mogao naučiti ništa osim “neprijatelj” bio znatno jasniji: kata u Zagrebu, pojasni kako je izvedbi da je fi nancijski i idejno autorskoga projekta O anegdotalnih priča i zgodica kleptokracija vladajuće stranke nastala ideja kazališnoga do- najtransparentnija predstava koje su se temeljito i sustavno ukrašena folklorom devetnae- gađanja O iskrenosti ili od- u povijesti hrvatskog glumišta, iskrenosti ili odgovornost prenosile s koljena na koljena. stostoljetne kulturne politike govornost kapitala, a čije smo kao što nam je poručila i dječja kapitala, Kazališna družina Je li situacija danas bitno dru- i spregom s podzemljem. Iz naznake mogli uočiti na ne- predstava Grašak na zrnu kra- gačija, kvalitetnija nakon što revolta prema tome rodio se davno održanoj drugoj po redu ljevne (u kojoj glumiš Grašak) KUFER, Gradsko dramsko su Marin Blažević i Nikola FAKI kao i mnoge druge druš- Kazališnoj srijedi u KIC-u na u režiji Anice Tomić, da nešto kazalište Gavella, Zagreb – Batušić objavili Gavellinu tvene i umjetničke organizacije, temu alternativnoga kazali- tako maleno poput zrna graš- Teoriju glume: od materijala udruge i pokreti. Danas živimo šta? ka može promijeniti ne samo premijera 5. ožujka 2009. do ličnosti (Zagreb, CDU, u jednom prividno sređenu – Protekle dvije godine bio tren, nego i cijelu povijest ili 2005) kao novo, prošireno te re- društvu gdje se vlast naizgled sam član Vijeća za urbanu pak kao što navodi antropolo- digirano izdanje knjige Branko bavi rješavanjem gorenavedenih kulturu i kulturu mladih pri ginja Margaret Mead: Nikada Gavella: Glumac i kazalište, rak-rana društva. Gradskom uredu za kulturu nemojte sumnjati da mala objavljeno u nakladi Sterijina Izbjegavam se koristiti te sam osjetio potrebu da skupina zainteresiranih gra- pozorja 1967. u Novome Sadu? terminom “alternativan” zato dio svojih iskustava tijekom đana može promijeniti svijet. – Nisam dovoljno često na što smatram da težnja svakog tog rada “teatraliziram”. Doista, to ga jedino i mijenja, ADU kako bih znao jesu li te iskrenog i dobronamjernog Angažman putem okruglih čiji citat kod nas više citiraju promjene osjetne, no smatram “alternativnog” pokreta mora stolova, tribina, članaka i aktivisti za prava životinja od kako je određena skupina tea- biti ta da postane “mainstream”, sličnih akcija smatram uvijek političkih antropologa/antropo- trologa i teoretičara izvedbenih da postavi nove standarde raz- potrebnim, no činilo mi se loginja? umjetnosti okupljena oko ča- mišljanja i življenja. Smatram da, kao kazališni praktičar, – Naravno da vjerujem. sopisa Frakcija učinila velik dio da suživot raznih “alternativnih” zajedno s okupljenom ekipom Odgajan sam u tom duhu i posla na tom području, posla spolnih, rodnih, političkih, možemo cijeloj priči dati i čitav život vjerujem da poje- koji je još osamdesetih i deve- svjetonazorskih, kulturnih i jedan zanimljiviji oblik, formu dinac može i mora pozitivno desetih trebala učiniti Katedra inih opredjeljenja više ne smije angažiranoga kazališta kakvim djelovati unutar svoje zajedni- za dramaturgiju, ali nije. pristajati na rubnu ulogu (a sam se više bavio devedesetih ce. Onoga časa kada u to pre- Gavella je ostavio bogato prihvaćanje termina “alterna- sa Schmrtz teatrom. Ideja je stanem vjerovati mislim da više teoretsko nasljeđe, no godina- tivan”, tj. zamjenski, upravo je bila pretvoriti riječi (vječno neću biti funkcionalno ljudsko ma su studenti ADU umjesto to), već se mora truditi postati zanovijetanje uzrokovano biće. Ironična opaska kaže da čitanja i vlastitog prosuđivanja norma po kojoj se sve ostalo nezadovoljstvom kazališnom je politika bavljenje javnim ostavštine Branka Gavelle bili mjeri. Možda je to naivno, situacijom) u djela (konkretan poslom za osobnu korist, a osuđeni na slušanja anegdota o donkihotovsko razmišljanje, no kazališni čin). ja je volim parafrazirati tako njegovim vrckavim dosjetkama, iza njega stojim. Da, zbog čega je bilo tako da tvrdim kako je umjetnost dok je njegovo promišljanje I završno: koji si projekt ili malo publike i je li to prvi slu- bavljenje osobnim poslom za kazališta svedeno na teror izlaganje prijavio za ovogodiš- čaj u novijem hrvatskom ka- javnu korist. pravilna naglašavanja riječi nju zagrebačku konferenciju zalištu da nakon svečane pre- Nadalje: vjeruješ li da je do- kao ultimativna glumačkog Performance Studies internati- mijere predstava u tom istom ista namjerno, tzv. odozgora, predložio rad na Camusovu umijeća. Zbog toga je najčešće onal, kojoj su ponajviše pridoni- kazalištu neće biti održana iz cinički ukinuta tvoja kolumna Kaliguli ističući kako ne mo- pitanje koje prosječan gledatelj jeli Marin Blažević i Lada Čale fi nancijskih razloga, s obzirom na portalu www.javno.com, žeš raditi predstavu s čijim se pita ljude iz kazališta: “A zašto Feldman, a koja će se održati na to da ste za najam dvorane kojom si nastojao taj mistični svjetonazorskim konceptima svi naši glumci govore tako na temu Kriva izvedba: neu- DK Gavella morali platiti proces fi nanciranja kazališnih razilaziš. Međutim nisi li kao neprirodno?” spjeh, neprilagođenost, krivo 13.405,00 kn, što je, naglasimo, projekata u Zagrebu učiniti redatelj mogao upadom real- Vratimo se na nedavno odr- čitanje? i popust od stvarne – vrlo viso- transparentnim? Osim toga, nog vlastitih životnih stavova žanu drugu po redu Kazališnu – Nisam prijavio nijedno ke cijene najma? nakon iznenadna ukidanja te učiniti odmak od Molièreove srijedu u KIC-u na temu izlaganje. Imao sam namje- – Publike je vjerojatno bilo kolumne na portalu koji poziva fatumske ideosfere? alternativnoga kazališta gdje ru prijaviti seminarski rad s malo jer smo, donekle i svje- građane na novinarsku praksu, – Mogao sam, ali nisam si istaknuo kako ti pojam al- područja kulturologije koji sno, zanemarili onaj dio rada zašto nisi nastavio razotkrivati htio. Iako ironiju smatram ternativno kazalište ne znači sam napisao u sklopu pona predstavi koji očito postaje navedene mistifi kacije na ne- zanimljivim i poticajnim sred- apsolutno ništa i kako se ne osje- slijediplomskoga studija na sve važniji i važniji: promidž- kom drugom portalu ili pak u stvom komunikacije i iznošenja ćaš da se baviš alternativnim Filozofskom fakultetu, no bu. S druge strane, na sam dan nekim od novina? stava, tada sam imao želju i po- kazalištem. Nadalje, izjavio si nisam bio siguran je li rad izvedbe čitav je niz poznanika – Vjerujem da je ukinuta trebu (kao i danas, uostalom) da se ljudi koje poznaješ ne bave dovoljno kvalitetan za javno otkazao dolazak u zadnji čas namjerno, ali nemam nikada radim samo stvari koje že- kazalištem da bi bili alternati- objavljivanje. Naslov rada jest zbog bolesti. Očito gadan vi- kvih dokaza za to. Što se tiče lim, tj. da režiram samo ono iza va, alternacija nečemu, već se Kravata kao dio izmišljenog rus kruži domaćim glumištem. “razotkrivanja mistifi kacija”, čega mogu stati. Prije pet, šest kazalištem bave iz unutarnje- nacionalnog identiteta i bavi Što se tiče daljnjih neizved- shvatio sam da mi puno bolje godina napravio sam nekoliko ga poriva, potrebe mimo toga se dekonstrukcijom pokušaja bi, naša predstava nije specifi č- leži praktičan kazališni rad kompromisa i pristao režirati institucionalnoga kazališta. dijela domaćih znanstvenika da na u tom smislu. Nemalen broj nego istraživačko novinarstvo tekstove iza kojih nisam stajao Međutim zbog čega danas na- prisvoje Hrvatskoj zasluge za predstava nezavisnih produk- za koje nemam ni talenta ni 100 posto i s postavama iza vedeni pojam doživljavaš pod- “otkriće” kravate te time pri- cija održi premijernu izvedbu volje ni strpljenja. Produkt toga kojih nisam stajao 100 posto. cjenjivačkim, a krajem – čini mi kažu cijeli narod kao vjesnika u “uglednijem” kazalištu da bi je ova predstava koju, na trošak Tada mi se činilo da su ti kom- se daleko kreativnijih, devedese- civilizacije, a sve putem me- svoj život nastavile po fi nan- Gradskog ureda za kulturu, promisi nužni kako bih opstao tih (1998) – upravo si bio jedan galomanskih projekata poput cijski dostupnijim mjestima. planiramo igrati što češće. u svijetu kazališnih profesi- od inicijatora FAKI-ja (Festival Kravate oko Arene i Kravate Grad, doduše, sa svakom svo- Nadam se da će ona potaknuti onalaca. Mislim da sam sada alternativnog kazališnog izri- oko Hrvatske. jom kazališnom kućom ima novinare i zainteresirane gra- dovoljno zreo da vidim kako čaja), za koji bih rekla da danas No, kao što rekoh, činilo mi ugovor o besplatnu ustupanju đane na akciju. su ti kompromisi bili greške i uz pulski PUF fi gurira kao se da rad nema dovoljnu znan- određenoga broja termina za Kada si demistifi cirao način kako se nije isplatilo žrtvovati jedina promocija tzv. alterna- stvenu težinu za takav skup pa, nezavisne produkcije, no ti su rada u institucionalnim okvi- umjetnički integritet za “sitne tivne produkcije na ovim našim za sada, skuplja prašinu u ladici. termini, u pravilu, rezervirani rima kazališne prakse, naveo pare”. Volio bih kad bi moji majušnim i duhom skučenim No, poznavajući sebe, kad-tad po godinu dana unaprijed za si kako si jedne godine odbio malo mlađi kolege mogli iz tih prostorima? bi od tog rada mogla nastati određene festivale i manife- raditi Molièreova Amfi triona mojih grešaka nešto izvući i ne – Ne mislim da je riječ o duhovita predstava ili hepe- stacije. za Dubrovačke ljetne igre i ponoviti ih. podcjenjivanju tog pojma, nego ning.

cmyk 32 XI/253, 19. ožujka 2,,9. kazalište

Transparentnost vlasti!? Slava joj!

Suzana Marjanić strukturi koja takvu kazališnu (est)etiku i cinički promovira. Demistifi kacijski U povodu autorskoga projekta Marija I kao što je razotkrio prvi kompjutorski Kovača O iskrenosti ili Odgovornost fi le projiciran na videozidu, točnije, na stražnjem zidu Gavelline nevelike i ne Grašak na zrnu kraljevne) saznajemo i neke da demistifi cira proces raspodjele novca iz kapitala, Kazališna družina KUFER, tako duboke scene, kazališno događanje osobne podatke o glumačkoj družini te gradskoga proračuna za kulturu. Međutim, Gradsko dramsko kazalište Gavella, O iskrenosti ili Odgovornost kapitala (dra- kako se glumci snalaze u toj povuci-potegni iako je rečeni portal oblikovan s pozivom maturg i redatelj: Mario Kovač) “želi defi nancijskoj mašineriji kazališnih projekata. građanima da djeluju, objavljuju kao novi- Zagreb – premijera 5. ožujka 2009. mistifi cirati proces fi nanciranja kazališnih Tako doznajemo da Ana Franjić, koja nije nari, upravo nakon članka Moja prva javna projekata u Gradu Zagrebu, prateći na- diplomirana glumica, zarađuje 50 posto funkcija (2. dio) Kovaču više nije bilo omo- Kovač je navedenim razgovorom s stanak jedne atipične kazališne predstave manje od svojih kolegica glumica, i to gućeno izvještavanje o aktualijama kojima od ideje do premijere”. Naime, projicirani svega 300 kuna po izvedbi. Zrinka Kušević je nazočio u Vijeću za urbanu kulturu i izvođačem i izvođačicama nastojao je dokument, među ostalim, pojasnio da isto je tako iskreno priznala kako je gluma kulturu mladih. Naime, cinička moć cyber- skrenuti pažnju na činjenicu kako se želja sudionika toga projekta nije da pro- u sapunicama, za razliku od angažmana u prostora više mu nije dozvoljavala logiranje čitava jedna kvalitetna generacija duciraju najbolju ili najgledaniju predstavu. dječjim predstavama, fi nancijski isplativa, u vlastitu kolumnu. Dakle, članak Moja Postavili su si, naime, znatno niže kriterije: a ugovorom je obavezana da ne govori o prva javna funkcija kaže na početku sljede- mladih redatelja (Frljić, Tomić, “Žele napraviti fi nancijski i idejno najtran- tom veličajnom honoraru. Napomenimo, će: “Po prvi put u životu našao sam se na Kurspahić, Harjaček) nalazi u sparentniju predstavu u povijesti hrvatskog sa sestrom Majom Mario je uspostavio vi- nekoj javnoj ‘funkciji’. Naime, saznao sam formativnim umjetničkim godinama, glumišta.” I završno u tom idejnom i mo- deovezu preko Skypea, koja je u krajnjem da sam (ne znam od strane koga) odabran a nema priliku okušati talent i znanje tivacijskom tekstu stoji sljedeća napomena: razočaranju sa stanjem u hrvatskom glu- za člana Vijeća za programe urbane kul- “Predstava je fi nancirana isključivo sred- mištu nedavno i napustila rečeno učmalo ture i kulture mladih (u daljnjem tekstu u prestižnim kazališnim kućama te stvima Gradskog ureda za kulturu grada okružje te se preselila u Bilbao. Naime, Vijeće) pri Gradskom uredu za kulturu (u veći dio svog kazališnog opusa radi u Zagreba. Slava mu!” Da je doista riječ o Kovač je navedenim razgovorom s izvo- daljnjem tekst GUZK) grada Zagreba.” kazalištima za djecu i mladež atipičnoj, rekli bismo, nesvakidašnjoj, a đačem i izvođačicama (Ana Franjić, Dean Znači, na osnovi odluke Vijeća GUZK je time svakako i alternativnoj predstavi (ko- Krivačić, Zrinka Kušević, Maja Kovač) trebao odlučiti kako će rasporediti cca 3,6 liko se god Mario ne slagao s navedenom nastojao skrenuti pažnju na činjenicu kako milijuna kuna namijenjenih tim programi- atribucijom), svjedoče i estetika i etika toga se čitava jedna kvalitetna generacija mladih ma. Međutim GUZK uglavnom ne poštu- projekta koji završava proračunom pred- redatelja (npr. Oliver Frljić, Anica Tomić, je odluke Vijeća te se sredstva dodjeljuju asvim sažeto: jedna od boljih predstave, kada je na scenu završno i stupila Miran Kurspahić, Dario Harjaček) nalazi logikom “po babi i po stričevima”, kako je stava koju sam uspjela odgledati u Franka Perković kao producentica rečeno- u formativnim umjetničkim godinama, istaknuo Kovač u drugome dijelu članka svom već dobrano utabanom životu. ga projekta, i to s točnim ciframa koje su a nema priliku okušati talent i znanje u Moja prva javna funkcija. Ilustracije radi: I stoga, eto, uvodno i čestitam Mariju na udijeljene projektu (koji je, istaknimo, izve- prestižnim kazališnim kućama te veći dio među ostalim je naš autor te nasilno pre- iskrenosti i odgovornosti kao kazališnom den bez prethodnih proba). Sumirajmo svog kazališnog opusa radi u kazalištima kinute kolumne istaknuo kako navedeno praktičaru socijalnih tendencija. Naime, njezin izvještaj, što ga je na Gavellinoj za djecu i mladež. I nadalje, Kovačevim Vijeće odlučuje zapravo o vrlo maloj svoti kao što je to Th eodore Shank utvrdio u pozornici i pročitala. Radi se o početnom riječima: “Ako se netko od njih i probije jer npr. kazališno će vijeće (Vijeće za kaza- svojoj drugoj knjizi o američkom alterna- budžetu od 50 tisuća kuna, koliko je pro- do rada u ‘važnijoj’ kazališnoj kući, tada je lišnu djelatnost) podijeliti oko 14 milijuna tivnom kazalištu Beyond the Boundaries: jekt dobio od Gradskoga ureda za kulturu, to na nekakvoj off ili maloj sceni tog kaza- kuna, a za fi lmsko (Vijeće za fi lmsku dje- American Alternative Th eatre (2002), u a troškovi su sljedeći – najam Gavelline lišta (izuzev &TD-a kao časne iznimke) latnost), kako ističe, nije se usudio ni pitati. kojoj pokriva alternativnu kazališnu praksu dvorane: 13.405,00 kn, kostimi (koji su dok su svjetla glavnih pozornica isključivo Nadalje, način distribucije novca Mario od osamdesetih pa nadalje, dakle, nakon kupljeni nekoliko sati prije same svečane rezervirana za već uhodana imena srednje je kao voditelj cijele te demonstracije izlo- inicijalnih alternativnih šezdesetih supo- premijere, a iskorišteni za svečanu pre- i starije generacije, koje već godinama žio na primjeru dokumenta Program jav- stoje dvije idejne vodilje alternativnoga mijeru): 4.500,97 kn, rekviziti: 166,00 kn ne nude ništa novo i svježe. Iako sam, u nih potreba u kulturi za 2009. godinu kazališta – jedna socijalna, a druga intros- (pizze i nekoliko konzervi pive) i honorari: prosjeku, tek pet, šest godina stariji od Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i pekcijska. I dok npr. Anna Deavere Smith 6 puta 5.321,20 kn (Mario Kovač, Ana spomenute generacije, imao sam prilike šport (http://www.zagreb.hr/default. i Guillermo Gómez-Peña usredotočuju Franjić, Dean Krivačić, Zrinka Kušević, proći jako sličan redateljski put i bojim se aspx?id=630) gdje je lijepo vidljivo kako je svoje izvedbene energije prema raskrinka- Maja Kovač, Ivan Golić). Da, valja nada će mnogi od njih, ako nastave inzistirati HNK (ili Kovačevim riječima – velebna vanju društvenih tema i dilema, Richard glasiti da su se pritom Franka Perković i na svojoj beskompromisnosti u kazališnom zgrada boje senfa) dobio za 2009. godinu Foreman i Elizabeth LeCompte usmjera- Dora Ruždjak Podolski kao producentice radu, uskoro ostati bez javnog prostora za 48 milijuna kuna, DK Gavella cca 2,5 vaju se na introspekcijsko propitivanje (produkcija: KUFER – Kazališna udruga djelovanje, što bi bilo poražavajuće. Ako milijuna kuna, Komedija 4,5 milijuna vlastite psihe i intuitivne misaone procese frustriranih redatelja) odrekle honorara. se već tijekom moje generacije (od kojih kuna itd. Odnosno, kad se sumira: javna koje nastoje direktno izraziti kazališnim rijetko tko još kontinuirano aktivno djeluje gradska kazališta u Zagrebu, centri za formama. Osobno, priznajem, uvijek me je Angažirano u kazalištu) nisu našli dovoljno hrabri rav- kulturu i glazbene ustanove, Teatar &TD i privlačila, osvajala ta socijalna dimenzija, i I nakon uvodnih songova iz predstava natelji da riskiraju s tom novom energijom, Lado (po kojoj su logici te dvije institucije to ne samo tzv. alternativnoga teatra. A što kojima su se glavni likovi, izvođači, pred- nadam se da se povijest neće ponoviti.” postavljene zajedno, na prvi, a i na drugi se tiče sintagme alternativno kazalište, stavili uslijedio je intervju Ane Franjić, Naravno, osim upitnih strategija fi nan- pogled nije jasno), kazališne družine, udru- jasno mi je da je riječ o prežvakanoj strate- sada u “stvarnoj ulozi” (funkciji) novinarke ciranja kazališnih projekata nije mogao ge, profesionalni plesni ansambli, kazališni giji ili, kao što je to nedavno sjajno rekapi- Transfera, s Marijom Kovačem kao re- biti zaobiđen ni sustav školovanja na projekti po viđenju, kazališni amaterizam, tulirao Zlatko Burić Kićo: “Uzdah ‘Ja sam dateljem i dramaturgom predstave kojim ADU, pa je tako Dean Krivačić izvedbeno festivali i manifestacije, udruge i centri, alternativac’ postao je u želatinoznoj tole- je pojasnio poticaje nastanka predstave. rekapitulirao studij glume u tom našem gostovanja prema odabiru selektora i sti- ranciji neoliberalizma Zapadne Europe Naime, na samom početku projekta, koji jedinom moćnom rasadniku glumaca/ica i mulacija pokriveni su s cca 34,5 milijuna izgovor za novu vrstu malograđanskog prati nastanak predstave od ideje do sveča- redatelja/ica, a pritom je vrlo vjerno rašča- kuna, dok je samo HNK-u (valja ponoviti konformizma i intelektualnu lijenost.” ne premijere, izvođači izvode inserte triju rao i dočarao jalovu atmosferu koja vlada usporedbe radi) dodijeljena i više nego Ipak, bez obzira na negacije kvalitativnih predstava kao što promoviraju i njihove nad mladim glumačkim entuzijastičnim lijepa svotica svežnjića – 48 milijuna kuna. proboja sintagme alternativno kazalište, simboličke kostime: riječ je o predstavi dušama, a pod korektivnim profesorskim I pritom je naš voditelj pri kraju te demi- Kovačevu novu predstavu promatram kao Carstvo radosti Mirana Kurspahića, pred- dubokim glasom iz svemoćne dubineee stifi kacijske projekcije naglasio kako po- alternativan projekt jer njime ne oponira stavi Zvrcan i Džepan entuzijastičnoga mrkloooga gledališta npr. Joška Ševe. sljednjih pet, šest pa čak i sedam sezona u samo glavnoj kazališnoj matrici, koja se u kazališta za djecu Tigar teatar u režiji HNK-u nije bilo nijednoga projekta koji većinskom slučaju debeljuškasto uljuljkala Ive-Matije Bitanga i predstavi Grašak na Dokumentarno bi zadovoljio sve kriterije struke. Uslijedio u vlastitu svrhotnost zabavljačke ili pak zrnu kraljevne Anice Tomić, u kojoj Mario I nakon projicirana dokumenta o moti- je Kovačev zaključak koji se može primije- prosvjetiteljske prakse (što je i više nego (podsjetimo) glumi Grašak. Zatim u ma- vaciji stvaranja predstave uslijedio je nešto niti na sve grane, grančice, korijenja i pa- “dobrodošlo” u ovom, dakako, kako za niri televizijskih emisija “miljenica tablo- poduži članak Moja prva javna funkcija, njeve našega dobrano korumpiranoga koga, pritegnutom i skliskom dobu eko- ida” (razgovor je s izvođačima vodio dra- koji je Kovač objavio na portalu www. društva: “Mehanizam odlučivanja je u nomske krize stegnutih remena i trulih maturg i redatelj toga poštenoga projekta, javno.com, i to u svojoj kolumni za koju rukama ljudi koji iz privatnih razloga do- banana), nego oponira i samoj fi nancijskoj a odjeven u kostim Graška iz predstave kaže kako ga je na pisanje potakla odluka nose odluke kakve donose.” cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 33 razgovor

Pravdan Devlahović Ratnički kult vs. plesačka kultura plesu si petnaestak godi- Mogućnost plesnih Iva Nerina Sibila grupe, ali budući je moj back- umjetnosti u Hrvatskoj. A na. Na sceni si se prvi studija ground – ples, a u grupi postoje svaka bi nagrada trebala biti put pojavio u predstavi Što misliš kako će visoka ško- S plesnim umjetnikom i i plesači i koreografi i dra- shvaćena kao priznanje za Suncobrani Mare Sesardić i od la promijeniti tu percepciju? maturzi i fi lozof, vjerojatno u minuli i zalog za budući rad, tada si bio član Zagrebačkog – Mislim da će se svijest koreografom Pravdanom situaciji kolektivna rada moraš poticaj nekim novim plesačima plesnog ansambla, pa onda i percepcija javnosti prema Devlahovićem razgovaramo zapravo doći do rezultata, do i, na koncu konca, jedna dobra BADco.-a. Surađivao si s broj- plesačima i koreografi ma pro- izvedbe uzimajući u obzir zna- zabava. nim koreografi ma, radio vlasti- mijeniti na bolje ako se zna da o pritisku dominantne nje, interese, želje i očekivanja S BADco. nastupaš više u te solo-predstave, predaješ scen- su oni akademski obrazovani ideologije na tijela muških svih članova kolektiva. Tako je inozemstvu nego ovdje. Možeš ski pokret na ADU, a i izuzetno građani. Uostalom, otvaranje i rezultat ovog kolektiva jedna li mi reći zašto je to tako, i s ob- si aktivan u Udruzi plesnih plesnih studija garantira veći plesača, plesnim studijima, puno neustaljenija izvedbena zirom na tvoj radu u UPUH-u, umjetnika. Zanima me kako si protok i veći nivo znanja i nagradama i naporima forma nego kada Pravdan može li se to promijeniti? Može zapravo ušao u ples, jer koliko ideja, a samim time i veću Devlahović sam radi ili izvodi li ples u Hrvatskoj izroniti na znam, nemaš formalno plesno količinu plesnih produkcija. solo. Kod sola je ipak samo površinu kazališne javnosti, obrazovanje. Temeljem iskustva na ADU jedan izvođač na sceni, samo imamo li za to uopće publiku (s – Pohađao sam srednju mogu tvrditi da bi Akademiju jedno tijelo, a ono je moja prva obzirom na to da su predstave kemijsku školu i logičnim sli- upisivali i mladići, i to gotovo ljubav. prilično zahtjevne za gledatelj- jedom upisao studij kemijske sku konzumaciju)? u istom broju kao i djevojke. Ples nije gost tehnologije. Međutim tada, a Stvar je u tome da do sada nisu – Ovdje se radi o dvije pa- to je bilo na prijelazu 1980- imali takvu opciju, pa nisu ni U nedavno premijerno izve- ralelne stvari. Nepostojanju ih u 90-e, primijetio sam dva razmišljali o tome. denoj predstavi OK kolektiva izvedbenog prostora za ples nova festivala na zagrebačkoj S obzirom na tako malen OOUR naročito je “odskočila” i količini publike. Ples je još sceni – Tjedan suvremenog broj muških profesionalnih ple- scena koja je citat videoklipa gost u našim kazalištima, plesa i Eurokaz. Jednostavno sača, imaju li uopće dječaci/mla- Jamesa Blunta. Tvoje “izvlače- još nemamo taj Plesni centar. sam se zaljubio u tijela iz tih dići “pravo” na ples, jer tečajevi nje” iz sebe i ponovno uvlačenje Mene prijatelji pitaju gdje se predstava i načine na koje su i škole suvremenog plesa eksklu- učinilo mi se zaista izuzetno mogu vidjeti plesne predsta- se izvođači njima koristili, ta zivno su “za curke”? Čini mi se izvedeno i promišljeno. Možeš ve? Otvaranje plesnog centra su tijela bila drukčija, kretala da su za dečke dozvoljene sve li nešto reći o procesu? jamči, ako ništa drugo, onda se drugačije, nosila drugačije vrste kompetativnih tjelesnih – Taj je videoklip uzet kao činjenicu da u gradu postoji ideje, od tijela kakva sam do aktivnosti, ali kreativne va- ready-made. U smislu da izvo- “kazalište” za ples; pa kad otvo- tada navikao gledati u kon- rijante ne. Stanje broj 2, kako đač na sceni izvodi nešto što rite novine ili neki web-portal, vencionalnom teatru. Ubrzo sam ga doživjela, pokušava je samo po sebi zaokruženo znate da je to mjesto gdje nakon toga upisao sam se na izazvati upravo takve ustaljene određenim značenjem, što je možete vidjeti ples. Postoji satove plesa u “Studio Mare”, rodne kanone. već netko prije njega izveo. mjesečni program, najave za koji je vodila Mare Sesardić. – To je opet kulturološko A takvo skidanje zapravo je cijelu sezonu, sustavni PR. Budući da je broj muških ple- pitanje. Čini mi se da smo obred svlačenja i skidanja svih Pojednostavljuje se čitav obred sača i tada bio puno manji u uvjetovani mjestom gdje živi- predmeta sa sebe kod samuraja odlaska na (plesnu) predstavu. odnosu na plesačice, meni se mo. Muškarac kod nas malo- prije nego će izvršiti samou- Sada to funkcionira tako da je vrlo brzo pružila prilika i bio malo pa mora ići u neki rat. bojstvo. Takvim postupkom ples zapravo svugdje i nigdje. sam pozvan plesati u predstavi A tamo baš i nema koristi od pokušali smo staviti naglasak Svaka izvedba traži PR ravan Suncobrani. Kratko nakon toga plesa. Ali od borbenosti i brza na pitanje autentičnosti sa- onome za premijeru. Ako ni- prekinuo sam studij kemije i trčanja ima. Sve se svodi na mog čina izvedbe. U predstavi ste previše uporni u traženju odlučio se posvetiti plesu te pitanje prihvaćanja drugog i Činjenicu je da na nakon skidanja ne idem izvr- informacija, propustite puno sam pohađao niz seminara i drugačijeg od sebe, a to je opet šiti samoubojstvo, nego ideju toga. Što se tiče publike, na radionica. Tada je u Zagreb pitanje obrazovanosti. otprilike dvadeset skidanja transferiram dalje na tome treba poraditi. Nju treba stigla Kilina Cremona, koja je U Stanju br.2 u jednom svoje tijelo, pa tako pokušavam kontinuirano odgajati, organi- bila pedagog cijeloj tadašnjoj trenutku igram nogomet, ali plesačica dolazi skinuti i svoju kožu, svoje tije- zirati, recimo, matineje za škol- generaciji naših plesača jer je loptom za pilates. Zanimao lo, sa sebe samoga. Zanimljivo ske uzraste, pa onda razgovore imala otvorene treninge za me kako rezultat takve akci- tek jedan plesač, je da je ta scena nastala prak- ili radionice s plesačima... To je sve, bilo da ste početnik ili je, činjenica da se zbog (ne) tički na jednoj probi. Kasnije se neko ulaganje koje će pokazati profesionalac. S njom sam, mogućnosti igranja nogometa odnosno nas je samo dorađivala u smislu traja- rezultate tek za, recimo, pet kako u Zagrebačkom plesnom s tako velikom loptom u tom (prema podacima nja i nekog fi nog pročišćavanja godina. Naravno da postoje ansamblu tako i nakon njega, trenutku iz moga tijela pojav- izvedbenog materijala. zahtjevnije i manje zahtjevne proveo četiri godine učeći ljuje slika jednog drugog tijela, dviju strukovnih Kako si doživio Nagradu predstave, ali publika nikad Cunningham-tehniku. odnosno postaje vidljivo ono hrvatskog glumišta koja ti je nije glupa. Ponekad je najintri- Često se govori o stereotipima drugo čime je “pregnantno” udruga) u dodijeljena za najbolju mušku gantnije ono što ne razumiješ u veznim za plesačice, no postoji li moje, izvođačko tijelo, ona že- plesnu izvedbu? potpunosti. uopće neka građanska, opća slika lja koja izbija na površinu, tako Hrvatskoj manje od – Dodjeljivanje nagrada i Kako bi se mladići mogli ak- plesača (u muškom rodu) suvre- i jasno izazivati rodne kanone suvremenom plesu u kontekstu tivirati za ples? Koje bi mjere u menog plesa kod nas? o kojima govoriš. dvije stotine hrvatskog kazališta potez je smislu pedagoškog ili edukativ- – Čak bih rekao da ne po- Tvoje solo-predstave Walk koji sigurno radi na promica- nog programa plesna zajednica stoji nikakva slika, što je u biti this way i Stanje broj 2 odskaču nju i populariziranju te vrste trebala osmisliti? tužno i porazno. A to mislim od većine produkcija BADco.-a – Teško mi je odgovoriti na da je vezano uz činjenicu da po tretmanu plesnog tijela. U to pitanje. Nisam siguran koli- na otprilike dvadeset plesačica smislu da, čini mi se, razvijaš ko bi bilo dobro praviti neka- dolazi tek jedan plesač, a nas svoje ideje širim plesačkim i kve posebne grupe za dječake. je (prema podacima dviju stru- koreografskim spektrom, nego Time bismo opet naglasili kovnih udruga) u Hrvatskoj veće produkcije od BADco.-a, razliku i na neki način izdvaja- manje od 200. Ali svi stereotipi kao što su Memories ili li dječake. A s druge pak stra- i sve slike vezane su uz pitanje Siromašan 1, pa i Nikolinine ne, možda bi više dječaka kre- nepostojanja visokog obrazova- Promjene. nulo plesati ako bi postojale nja u plesu, što se počelo po- – Sigurno postoji razlika takve grupe. Ne znam. Kad lako mijenjati jer je osnivanje kada radim na solo-projektu i sam ja počinjao, nije mi bilo plesnih studija na zagrebačkom kada radim kao dio kolektiva. bitno ima li u grupi više dječa- Sveučilištu u tijeku. A u vezi s Naravno, i u prvom slučaju ka ili djevojčica. Bio mi je bi- tim sam optimist. u procesu sudjeluju autori iz tan ples.

cmyk 34 XI/253, 19. ožujka 2,,9. kazalište

Djevojčice naprijed, dječaci – stoj!

Iva Nerina Sibila je natjecanje, odnosno stremljenje prema savršenstvu u vrlo određenom tjelesno- mentalnom sklopu, što je opet pedagoški upitno. S druge strane, natjecateljski Od najranije dobi do profesionalne plesovi, osim tog vida, podržavaju i karijere u plesu muško tijelo kao rigidan, površan i kičast rodno/spolni identitet. Edukacija putem suvremenog objekt pogleda i dandanas mora plesa ili kreativnog pokreta temelji se biti junačko, sportsko, ratoborno i na individualizaciji tjelesne imaginacije, istraživanju i samootkrivanju što uniformirano, ono mora podlijegati šireg opsega načina kretanja u odnosu shemi Citius, altius, fortius na prostor, vrijeme, dinamiku, emociju, dramatičnost, vizualnost, glazbenost (za razliku od sporta, koji sužava vokabular kako bi se došlo do virtuoznosti jednog kinetičkog idioma). Zatim, u plesnoj a Susretima plesnih i baletnih škola edukaciji razvija se maštovita i kreativna Republike Hrvatske u zagrebač- suradnja s ostalima u grupi, za razliku od kom se kazalištu Trešnja, u stude- razvijanja kompetitivnosti ili konfron- nom 2008, okupio impresivan broj od tacije sa suprotnom momčadi. Na koncu, devet škola. U dvadeset točaka i jednoi- plesno je kretanje djeci toliko prirodan Matsa Eka, Forsythea, Kiliana, Duata... polsatnu programu vidjeli smo razne način učenja i otkrivanja svijeta oko sebe, pa do najrecentnijih zvijezda i milje- plesne žanrove te pedagoške i koreograf- mogućnosti tijela i samoekspresije da je nika plesne zajednice poput Akrama ske pristupe. Redom, nastupili su učenici zaista neobično da se već u predškolskoj Khana, koji probija sve tržišne, medijske, škola iz Zagreba, Rijeke, Zadra, Osijeka, dobi takav razvoj i pristup svijetu putem žanrovske, rasne ili nacionalne barijere. Velike Gorice i Čakovca. U dinamičnu i plesnog pokreta rodno zatvara. Pitanje je Drugim riječima, iako je ples, možda dobro organiziranu programu tko “bolje što dječaci ali i djevojčice gube takvom više nego i jedna umjetnost tijekom 20. pleše” ili čija škola ima više uspjeha ka- segregacijom i gubitkom interakcije te stoljeća, svojom neverbalnom prirodom i snije na profesionalnom planu nije se zašto je to tako. višeslojnim propitivanjem tijela i njegove pokazalo kao relevantno pitanje, već je reprezentacije uspio artikulirati femini- jedini vidljiv kriterij bio koliko djeca Rod plesa!? stičke stavove te nemjerljivo utjecati na pokazuju veselja, slobode i maštovitosti u Iako me ovdje u prvom redu zanima rekonfi guraciju ženskog identiteta, ples pokretu i scenskom izrazu. Sve su škole edukativni potencijal plesa, taj je rodni nije isključivo ženska umjetnost. suvremenog plesa svojim pristupom odnos vidljiv i u profesionalnom plesu. Ni po kojim uvjetima pokazale visoku razinu poštivanja eduka- Trenutačno je na suvremenoj plesnoj “Moćne” i “nemoćne” socijalne tivnog vida plesa, koji ne stremi isključi- sceni u hrvatskoj aktivno desetak muških ne priznajem pravo uloge? vo proizvodnji profesionalnih plesača, plesača, a muške ansamble u baletima No, čini mi se, u društvenom zazoru nego širokim edukativnim spektrom HNK-ova u velikoj većini čine “uvezeni” muškarca da pleše u od muškaraca koji plešu postoji jedan crpe iz onoga što ples nudi. Da nabrojim muški plesači iz Istočne Evrope. U čemu javnosti, napisao je zaokret. Iako izgleda da društvo ne trpi samo neke elemente: koordinacija poje problem? Zar da povjerujemo da deč- muško plesno tijelo, suština problema leži, kreta, tjelesna kondicija, holistička krea- ki ne vole plesati, a da se vole, recimo, baletni kritičar Jules paradoksalno, u tretmanu ženskog plesač- tivnost, pristup glazbi, tjelesna imagina- mlatiti? Ili da su zaista biološki deter- kog tijela, odnosno u ustroju pogleda na cija, suradnja, samosvijest, pozitivan pri- minirani za (mekše ili tvrđe) varijante Janin u Journal des tijelo koje pleše na pozornici (i na tijelo stup tijelu. No u cijelom programu, u militantnih struktura. uopće). Tako je društveno prihvatljivo kojem je nastupilo stotinjak djece, zami- Ples je oduvijek bio sastavni dio ljud- Débats 27. srpnja da je žensko tijelo gledano, a pogled na jetila sam samo dva dječaka. Pitanje je… skog života, a tako je i danas. Pogledamo njega u muškoj je domeni. U trenutku gdje su i što rade ostali? Prema li organske, društvene plesne forme, bilo 1832. Što se otada kada muško tijelo postaje objekt pogleda Susretima, a promatrajući i širi kontekst, ruralne bilo urbane, muškarci svugdje ono mora biti junačko, sportsko, rato- izgleda da su u hrvatskom edukativnom i u svako povijesno doba – plešu. Od promijenilo? borno i uniformirano, ono mora podlije- sistemu tečajevi kreativnog pokreta ili afričkih plemenskih rituala, preko azijski gati shemi Citius, altius, fortius. Ono ne suvremenog plesa neprihvatljivi za dje- duhovnih formi, nama bliska evropskog smije biti meko, razigrano, imaginativno čake. Ili obrnuto, edukativni sistem krea- folklora do pa do hip-hopa – dečki ple- i nepredvidivo, ne smije se preliti u mo- tivnog pokreta teško prihvaća dječake. šu i plesom iskazuju razne vidove svog, gućnost histerije i emocije, u eksces koji muškog života. A dobri plesači uvijek je rezerviran za feminino. Za drugo. Aparthejd na pozornici su “na cijeni”. Od Freda Astairea, preko Tako je plesno prosječno (ne)obrazo- Dok je većina ostalih aktivnosti rodno Genea Kellyja do Travolte ili Michaela vanim roditeljima neprihvatljivo dječaka inkluzivna te dječaci i djevojčice zajedno Jasksona – najveće su plesne zvijezde po- usmjeriti u ples jer ga moraju pripremati uče engleski, idu na solfeggio, trenira- pularne kulture – muškarci. Unatoč “ma- za društveno “moćne” uloge, za preživlja- ju gimnastiku ili karate, na ples idu trijarhatu” modernog plesnog pokreta ra- vanje u ovoj društvenoj, ekonomskoj i samo – djevojčice. Odnosno, dječacima nog 20. st. (Isadora Duncan, Loie Fuller, političkoj shemi. A ples u svojoj “pokazi- su pristupačne sportske inačice plesa, Mary Wigman, pa do Marthe Graham), vačkoj” i “zabavljačkoj” maniri upravo joj kao što su društveni plesovi, akrobatski ne treba smetnuti s uma pred-pionire je suprotan. Nacionalna histerija Plesa sa rock and roll te u novije vrijeme break koji su otvorili teren za razvoj plesa zvijezdama tu nimalo ne pomaže kao ni dance i hip-hop, koji zasigurno razvijaju kao što su Francoise Delsarte, Jacques- plesna edukacija koja, ma koliko vrsna i visoku artikulaciju tijela, ali izmješteni Dalcroze i, naravno, Rudolf Laban. I promišljena, egzistira tek kao dio susta- iz svog konteksta i kontaminirani MTV nadalje, pitanje je bi li Margot Fontayn va. Uz sve ostale napore koje plesna za- i rap industrijom, posjeduju vrlo upitan postala toliko planetarno poznata da nije jednica poduzima kako bi se izvukla iz edukacijski potencijal. Dječake sklone bila partnerica karizmatična Rudolfa margine, pitanje vidljivosti i demistifi ka- kompleksnu tjelesnom izrazu upućuje Nureyeva, koji je pak samo nastavio tra- cije plesa u edukaciji nužan je poduhvat. se u borilačke vještine, gimnastiku ili diciju velikih ruskih plesačkih zvijezda, Tečajevi plesa i ritmike, u startu se, dakle u rijetkim slučajevima u umjetničko počevši s Nijiskim, Massienom, preko već u vrtićkoj dobi, identifi ciraju s indu- klizanje. No svim tim praksama (uz sve Baryshnikova pa danas do Vladimira strijom neodoljivih minijaturnih oprema dužno poštovanje prema sportu kao Malakhova. Dodajmo još i neprekidan za male balerine, vile i princeze. U kasni- vrhunskoj tjelesnoj specijalizaciji koja niz koreografskih zvijezda počevši od joj školskoj dobi tu je sliku više nemogu- osim tjelesne spreme razvija i koncen- Joosa, pa Limóna, Teda Shawna, Alvina će promijeniti. Tako princeze i dalje traciju i samostalnost itd.) u podtekstu Aileya, Erica Hawkinsa, Cunningahma, plešu, a junaci se, htjeli-ne htjeli, bore. cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 35 beton X/2

Mixer

Emirovi nemiri – rađanje srpstva iz duha paganstva

Aleksandar Pavlović vješanje i Crna mačka beli mačor u centar profi tera, ima narkomana i trgovaca stavljaju drugi etnos – Rome. oružjem, ali rat je, u osnovi, viđen samo Urbano se sada povlači pred kaljuga- iz jednog ugla – srpskog. Život je čudo, ma, kartonskim kućama i kamp-priko- dakle, dovršava ovaj proces sužavanja traumama. Pomenuti proces Kusturičine Razvojni put Emira Kusturice nije licama. Posebno je zanimljivo okretanje percepcije (i recepcije) na tematskom individuacije predstavljao bi privatnu tekao pravolinijski, više liči na paganstvu, vidljivo u vračanjima, pogreb- planu, ali i na planu lične identifi kacije stvar autora koji je štedro nagrađivan nim običajima i, naročito, u đurđevdan- i uspostavljanja identiteta samog autora najprestižnijim međunarodnim nagrada- parabolu koja je dotakla dno u skom slavlju u Domu za vješanje. Ova sce- koji poslednjih godina jasno stavlja do ma za fi lmove čija je umetnička vrednost trenutku kada se slavni reditelj na obnavlja sličnu prethrišćansku prosla- znanja: “Ja sam Srbin pravoslavac”. neosporna, kada u tom procesu ne bi pojavio na predizbornom skupu vu proleća iz Andreja Rubljova, i to tako I ako je time Kusturica svoj proces in- bilo prisutno nastojanje da se sopstvena što jasnu etničku, istorijsku i geografsku dividuacije doveo do kraja, on je isto tako interpretacija uspostavi kao nacionalni ekstremno desničarske “narodnjačke” lokalizaciju kod Tarkovskog (period “dvo- opisao pun krug i vratio se na početak – identitet čitavog naroda – “Mi smo paga- koalicije verja” u Rusiji, nasilno pokrštavanje pa- prirodno okruženje likova fi lma Život je ni”; “Ja sam Srbin pravoslavac”; ergo, Srbi ganskih mužika od strane hristijanizova- čudo je planina, gradsko i urbano je pot- pravoslavci su pagani. I upravo u toj tački, nih boljara) uzdiže na univerzalni i meta- puno nestalo. Na terenu na kom je sni- a nikako zbog zajedničkih umetničkih ili fi zički plan. Kod Kusturice praznik slave mao fi lm reditelj je podigao Drvengrad muzičkih sklonosti, nastaje preklapanje Romi, koji su svuda i nigde, a Đurđevdan (koji okolno stanovništvo zove Emirati) i između Kusturice i Koštunice (i Velje, spesi i priznanja pratili su Emira se odvija negde između stvarnosti i preselio se u planinu, daleko od svetlosti Matije, Cece, Bore Čorbe i Ramba) de- Kusturicu od samog početka nje- Perhanove imaginacije. Ova paganska i Cannesa, velegrada i civilizacije. Ali, iz monstrirano na SrbNG Poselu. gove karijere – venecijanskog gargantuovska ekscesivnost kulminiraće perspektive njegovog fi lmskog opusa, taj Ono što Kusturicu legitimiše kao po- Zlatnog lava za režiju dobio je već za prvi u Undergroundu, gde je sve hiperboli- povratak brdima (ne više sarajevskim) željnog i ravnopravnog u tom društvu su dugometražni fi lm Sjećaš li se Dolly Bell, a zovano, prenaglašeno, uvećano, iskari- može se shvatiti samo kao regresija. Jer, briga za kolektivni identitet i zasluge za nagrada ga je zatekla još kao vojnika u kirano – Marko i Crni se prežderavaju, paradoksalno, kreirajući sopstveni identi- širenje “srpskih” vrednosti diljem globa JNA. Da se ne radi o sineasti kratkog prepijaju i prejebavaju do iznemoglosti. tet on je retrospektivno sužavao mogući koje, dakle, ne mogu biti opšte, univerzal- daha pokazaće i naredni fi lmovi, ovenčani Neizbežni trubači, koje je Kusturica recepcijski prostor sopstvene kreacije – ne, nego po nečemu posebne i svojstvene slavom i priznanjima: Zlatna palma za vodao sa sobom po crvenom kanskom “Cigani” nisu više univerzalna metafora, samo “nama”. To što se te “vrednosti” režiju i najuži izbor za Oscara (Otac na tepihu, sada su ne samo instrumentalna metafi zika se pretvara u istoriju, Dom za svode na divljaštvo, violentnost, ekscesiv- službenom putu), Zlatna palma za najbolji pratnja i dekor nego subjekt, integralni vješanje post festum postaje samo etapa nost i iracionalnost ne smeta ništa; na- fi lm (Dom za vješanje), berlinski Srebrni deo radnje. Na nivou imenovanja, od- na putu uspostavljanja kolektivnog iden- protiv, to nas oslobađa svake, kolektivne medved (Arizona Dream) i, napokon, još nosno na nivou Kovačevićevog teksta, tifi kovanja tog supstrata kao “srpskog”. ili pojedinačne, krivice i odgovornosti, jer jednom kanska Zlatna palma izbegnuta su etnička određenja – Marko Đurđevdansko slavlje iz Doma za mi smo prosto takvi, “totalno drukčiji od (Underground), a spisak uglednih festivala i Petar mogu biti bilo ko od exYU-ova- vešanje, dakle, ima pandan u slovenskom drugih” i nepodložni opštim normama. A, na kojima su prikazivani njegovi fi lmovi ca. Ipak, radnja se odvija u Beogradu, a obredu koji je prikazan u Rubljovu. Romi što se tiče globa, Evropa i svet su u nje- predug je za ovaj tekst. Pomalo paradok- mnogobrojni elementi, poput uplitanja koji su u Srbiji prihvatili pravoslavlje pre- govim fi lmovima videli (i to naročito važi salno, međutim, autorovu individuaciju i dokumentarnih sekvenci koje pokazuju uzeli su i slavu, i to najčešće Đurđevdan za pojavu Undergrounda u posleratnim formiranje identiteta pratili su dugotrajni trijumfalan doček nacista u Ljubljani i (moguće jer je postojala obredna i kalen- godinama) ono što su želeli da vide: bal- procesi i potresi, sve više se odražavajući i Zagrebu i pustoš u Beogradu, svedoče o darska sličnost sa nekim njihovim tradi- kansko bure baruta, buku i bes, i ujedinili na njegovo stvaralaštvo. Kako je, dakle, pomeranju fokusa sa Bošnjaka i Roma na cionalnim praznikom). Ali, upravo izvo- ih sa tradicionalnim zapadnim antro- tekao taj vrtoglavi uspon od Sarajeva do Srbe. Uprkos promeni etnosa i povratku deći rubljovljevski Đurđevdan iz jednog pološkim predrasudama o prelogičkom Cannesa, a zatim i pad od Cannesa do gradskoj sredini (doduše, samo delimič- kulturnog miljea, Kusturica širi mogući biću i romantičnom divljaku kojeg treba Mokre Gore i do završne konvencije nom pošto se najveći deo fi lma odvija recepcijski horizont. Odustajući od meta- civilizovati, potvrđujući i opravdavajući “narodnjačke” koalicije? u podzemlju), paganski duh ovde je još fi zike, i vraćajući to slovensko paganstvo tako i svoju politiku prema Balkanu (u vidljiviji i dominantniji nego u Domu za u etnički i istorijski još uži krug nego što poslednjih par godina/vekova). S brda na brdo, od Emira do vješanje. Ovaj prelaz prate na ličnom pla- je to srednjovekovna Rusija u Rubljovu, Bratimljenjem sa “narodnjacima”, Nemanje nu rediteljeve izjave iz tog perioda – na smeštajući ga, dakle, u savremenu Srbiju, Kusturica je svoju regresiju sproveo do U fi lmu Sjećaš li se Dolly Bell Kusturica premijeri Undergrounda u Centru Sava, Kusturica umanjuje ne samo recepcijski kraja. Postavljajući još u mladosti pitanje pripoveda o porodici koja je, silom prilika, koja je trebalo da izgleda holivudski ali se potencijal Undergrounda nego, retroaktiv- sopstvenog etniciteta (“Kada sam počeo nastanjena na ruralnoj i brdskoj periferiji organizacija pretvorila u anarhiju a puno, i Doma za vješanje, u kom sada Romi da razmišljam o svom poreklu, shvatio Sarajeva. Silom prilika je ključni pojam blika u rulju, Kusturica oduševljeno kliče: ne funkcionišu više kao univerzalna, nego sam da ono može biti samo srpsko”), on pošto se, tokom čitavog fi lma, iščekuje “Mi smo pagani!” Underground, ipak, nije kao lokalna i etnička metafora. Na taj je najzad došao do “konačnog rešenja” i povratak u njihovo prirodno okruženje, samo priča o određenom narodu, nego i o način, i slavlja iz ranijih fi lmova, za koja oživeo Srbe iz korena njegovog porodič- u grad, u Sarajevo, odakle su uostalom jednoj višenacionalnoj zemlji, i Kusturica je karakteristično preterivanje svake vrste nog stabla, posekavši one koji su se nala- i došli. Otac u međuvremenu umire, a ovo paganstvo još nije etnički sasvim u piću i dertu, atavizirala su i regresirala zili u krošnji. Tako su na dobitku svi – završni kadrovi fi lma pokazuju upravo specifi kovao – “Mi smo pagani”. To “mi” na nivo paganskih svetkovina. Rečeno Emir se vraća kući, svet nam oprašta što odlazak ostatka porodice iz udžerica i lebdi na tankoj granici između srpstva i jezikom binarnih opozicija, recepcijski nas je tukao (kao što i mi opraštamo tu- blatnjavih ulica ka soliterima na horizon- reliquiae reliquiaruma jugoslovenstva. opseg njegovog imaginarijuma sve se više čenima svojima), a Guča postaje srpski tu i, dakle, dugo željeni povratak u Grad. okretao od pojmova apstraktno, složeno, brend i neverending Undergrounda. Ali, U narednom fi lmu takođe je u središtu Nemanjini Emirati implicitno, mnoštveno, odloženo znače- to opšteprihvaćeno srpstvo je sadašnjost jedna porodica koja, sada, živi u Sarajevu, U svom fi lmskom putovanju kroz nje, karakterističnih za proizvode visoke samo po scenografi ji, a zapravo je ne ali će biti primorana da ode, opet preko religije, ideologije i etnose, Kusturica se, kulture, ka pojmovima konkretno, jedno- samo pre-islamsko (nasuprot orijental- blatnjavih i poplavljenih drumova, u vidimo, sve više približavao paganstvu stavno, jednoglasno, neposredno značenje, nom turbo-folku koji je srpstvo posebne Zvornik, jer je otac, prethodno uhapšen, i srpstvu (u sopstvenoj interpretaciji). tipičnih za popularnu kulturu. vrste i problem per se), nego i pre-hrišćan- sada delimično rehabilitovan ali mu je Svojim poslednjim fi lmom, Život je čudo, sko, pre-balkansko i, in ultima linea, pre- zabranjen povratak u matični grad. I za on neke od ovih postavki izvodi do kraj- U ime naroda – od Zlatne ljudsko. Otišavši u šume Dažbogove, i završetak Oca na službenom putu vezan je njih zaključaka – ljubavna priča Srbina palme do TV palme sužavajući sve više svoj fi lmski svet, katarktički comeback porodice (ovog puta i muslimanke ispričana je iz srpske per- Ratovi i događaji iz devedesetih go- Kusturica nije postao, kao što veli, borac neokrnjene) u Sarajevo. Obe porodice iz spektive, a dokumentarnost je ponovo dina nisu uticali na promenu samo u protiv globalizacije, već borac protiv civi- sarajevske faze su islamske veroispovesti, uvedena kao neopozivi dokaz – junaci Kusturičinom fi lmskom opusu; čitava lizacije. Njegovo prisustvo na konvenciji a uočljiva je tenzija između islama i po- gledaju vesti koje nam nedvosmisleno srpska, ali i hrvatska i bosanska kinema- “narodnjaka”, dakle, samo je potvrda i rodičnog porekla sa jedne, i komunizma- saopštavaju ko je kriv za početak rata, ko tografi ja (književnost, umetnost) tog doba legalizacija prethodne samoskrivljene ateizma sa druge strane. Filmovi Dom za je prvi zapucao u Sarajevu. Ima ratnih obeležena je ratom i istorijskim temama/ nezrelosti i regresije.

cmyk 36 XI/253, 19. ožujka 2,,9. beton X/2

Anticement

Želudac humanosti Knjigom Predator Saša Ćirić kome su likovi prepušteni sami sebi i Vladimir Arsenijević disperzivne naracije koja ostavlja dovoljno praznine između pojedinačnih je napravio iskorak iz života, dopušta da zaključimo kako intimnog i konceptualnog Na srpskoj književnoj sceni nije baš se roman osipa iako priče teže jedna sve tako crno, što pokazuje i nova drugoj. Što nije nedostatak Predatora. ka fikciji kao konstrukciji Naprotiv. prozna knjiga Vladimira Arsenijevića. Savremena srpska književnost referencijalnog. Time je Pošto je rubrika Cement bila doima se neizlečivo provincijalnom: i pisci slabo putuju, prošlost mami preskočio zloduh kobi rezervisana isključivo za negativnu jurodive i mitomane, proza kaska za kritiku, za ovu priliku smo skovali novi publicistikom u katarktičkom razot- autora koji obećava i naziv – Anticement krivanju traumatičnog i u obračunu preporučio se kao pisac sa ur-fašizmom. Predator iskoračuje i u imaginarne prostore srpske litera- Da se kojim slučajem za mišljenje od koga se nešto ozbiljno Vladimir Arsenijević, Predator, Samizdat ture uvodi Kurdistan, repetirajući po- pita kanibal Nihil Musa Baksi, čiju je vlašćeni areal egzila i teme emigracije i enigmu nemoguće svesti na običajni može očekivati B92, Beograd, 2008. – Algoritam, Zagreb, narkomanije. Na bezbednoj udaljeno- milje porekla ili veroispovesti, ali ni 2008. sti, u pozadini Arsenijevićeve naracije na nihilizam (Kruno Lokotar) ili na stoji model avanturističkog romana čudovišni potencijal razornog u nama kod koga je geografski i kulturni pro- (Vlada Arsenić), dakle, čija enigma stor pripovedanja neutralan, irelevan- ostaje očuvana uprkos ovim izrazima ostojala je opasnost da bude tan i lako zamenjiv dekor. humanističke zastrašenosti, on bi se zapamćen kao pisac jedne knji- Ipak, dinamika radnje jeste skriveni možda saglasio sa olfaktivnom asocija- ge, koju je dalekovido fi nansirala motor ove knjige. Brzi kadrovi zlo- cijom kritičara Blica. Ali, dodao bi da njegova tašta; kao najmlađi i najmanje čina na Kosovu, emigrantskog kam- je sklon pečenju tek kad ima vremena sporan dobitnik najznačajnije domaće pusa u Danskoj, levičarskih protesta da ga pripremi, neuznemireno posve- nagrade kada su se sa brvna žirija su- u Berlinu, masovnog iračkog terora ćen ispunjavanju ambisa svoje gladi. Amanpour. Zašto se jedan kritičar, koji novratila dva velikana, jedan klasik nad Kurdima, raskida veze i rastanka Inače preferira sirovo (meso), konzu- inače po pravilu piše pohvalno i nein- ovenčan cvetom tikve i jedan pročet- ljubavnika u Engleskoj, smrti narko- mirajući ga halapljivo i kao u nekom ventivno, odvažio da sa nama podeli nički luft-pisac. Postojala je opasnost mana u Barceloni predstavljaju apartne magnovenju. svoju malicioznost – ne znamo. Ono da u Londonu orošen kapljicama par- kompulzije sveta koje u našoj recepciji Na ovogodišnjem Sajmu knjiga u što znamo jeste da u ime Ministarstva fema postane Jamie Oliver pre Jamie izazivaju mučninu: nasilje i zločini Beogradu M. Vesković je obnarodo- kulture predstavlja našu zemlju na saj- Olivera; da u uličnim prizorima sastavni su deo svakodnevice, štaviše, vao fi nansijsku podršku Ministarstva, movima knjiga od Toronta i Chicaga Ciudad de Mexico neprimetno sraste oni su njen tamni krvotok i genetska između ostalog i “konstruktivnoj kri- do Frankfurta i Sofi je. Ne znamo da li sa “šetačima, čistačima ulica, policijom, mapa. Žrtve su slučajne ili dobrovolj- tici” (!). Iako u afi rmativnom maniru se na našem štandu na ovogodišnjem uličnim prodavcima koji nikada ne ne: gine se pod točkovima automobila pokajnički sadim svoj cvetni antiCe- Frankfurtskom sajmu služilo pečenje, zatvaraju štandove, transeksualcima, organa reda ili za smotuljak novčanica. ment, neću se prijaviti na konkurs (?) ali da se naš poslenik i kritičar nije kurvama, prevarantima” ili da sa pank Staviti sebe, svoje telo, svoje meso na Ministarstva za konstruktivnu kritiku. vrnuo doma infi ciran “vladajućim za- bendom Th e Arm Strings bude trajno pladanj rudimentarne gladi ne označa- Ko zna, možda molioce-namernike po padnim sistemom vrednosti”, u to, kao angažovan u klubovima Ex-Teresa i va perverzni trijumf animalnog; to je holovima i kabinetima Ministarstva što vidimo, ne treba nimalo sumnjati. Lulu. Mogao je da postane počasni momenat ekstaze banalnosti, banalno- služe “mnogim aromama fi no začinje- građanin svih ex-Yu država, kao jedini sti koja oslobađa. Po pravilu, kao kod nim pečenjem” (toplim, ne vrelim, ta- Još malo tocila za oštrača poznat i čitan uz estradno-medijske Kafkine porodice na kraju Preobražaja, man da se topi u ustima), ali treba vaz- noževa vedete i pesnike na etničkom splavu vitalnost onog čiji će želudac intimno da imati na umu basnu o lavljoj pećini: Arsenijevićev problem jeste što Meduza ili profi -promoter NVO akti- upoznati tela trojice ljudi rezultiraće mnogi putevi vode do Ministarstva, a je on autor koji se još uvek traži u vizma u zemlji gde se borba za vredno- iskorakom ka ozdravljenju. Iako u nijedan van. literaturi. Žongliranje beogradskim sti građanskog društva doživljava kao sudbini Oahu Džima, popularnog te- I još malo od istog degustatora. argoom ili korišćenje drugog lica jed- uvezeno pomodarstvo ili (antiratno) levizijskog voditelja, dobrovoljne žrtve Mladen V. u svojoj kritici dodaje da nine u naraciji; sklonost da detaljno, profi terstvo. Mogao je da se posveti Nihil Muse Baksija, možemo lako je knjiga Predator, kao i prethodne brendolatrijski opiše kako je odeven samo izdavanju i promovisanju knjiga iščitati svojevrsnu kulturološku ironi- Arsenijevićeve knjige, “previše politič- njegov junak; da dočara doživljajni vrsnih regionalnih autora, seksualnih ju – čovek iz zemlje izobilja i svetske ki korektna, to jest puna standardnih svet gledalaca koji se po prvi put preko manjina, degenerika koje su nacisti tre- hegemonije biće doslovno pojeden od CNN pogleda na svet” da “lazi u idejni video rekordera susreću sa fi lmskom tirali farenhajtima, a mogao je da bude predstavnika Trećeg sveta, degradira- kliše” dok su likovi lažni buntovnici, iluzijom; jednosmerna epistolarna for- tek turistički vodič, svetski putnik, hro- nog, obespravljenog i gladnog. “navodno se konfrontiraju sa vladaju- ma: ćerka obolele od AIDS-a piše ocu ničar bombardovanja, novelista-grafi - ćim zapadnim sistemom vrednosti, a koji ne odgovara; humoreskna priviđe- čar, kolumnista Politike. Od svega, O stereotipima, “ladnom zapravo baštine njegove vrednosti”. nja Bogorodice, čiji lik je odštampan postao je autor još jedne prozne knjige. pečenju” i malicioznim Dakle, ovako, da popišemo zbi- na kesi koja lebdi kao balon, sve su ignorantima tija u Predatoru: jedan Amerikanac to izrazi autorske graditeljske pasije, Mesoždersko klupko “Kada bi ova knjiga imala ukus”, se svojom voljom prijavljuje da bude ponegde bez željenog efekta ili pripo- “Sedam poglavlja zajedničke pove- kaže novi kulinarski dodatak Blica, pojeden, jedan Kurd postaje kanibal, vedne svrhe. sti” u Arsenijevićevom Predatoru rađaju “osetila bi se kao mnogim aromama jednog Albanca sa Kosova u Berlinu Prva dva dela polilogije Cloaca zapitanost: zbirka pripovesti, noveli- fi no začinjeno pečenje koje se prebrzo usmrti automobil nemačke policije, Maxima behu deo privatnog i ličnog stički ciklus, roman; šta je knjiga koju ohladilo”, odgovara Mladen Vesković, u Danskoj jedan bosanski narkoman narativa o propadanju i “mrcvarenju” čitamo? Od svega ponešto. Poglavlja su činovnik u Ministarstvu kulture, gro- maltretira jednog a ubije drugog nar- života u Srbiji devedesetih, meksički odelite celine koje teško funkcionišu bar edicije “Albatros” i, u slobodno komana iz Srbije, jedan kosovski pe- ratni dnevnik – dokumentarno svedo- potpuno samostalno; tek ulančana vreme, kritičar, književni. Roman koji snik na tribini u Berlinu stiče simpatije čanstvo i odbrana od stvarnosti, Išmail otkrivaju motivacioni mehanizam minuciozno i živopisno tretira kani- nastupajući pomalo kao maneken-žr- – kolektivna stilska vežba i intermedi- radnje ili dopunjuju biografske lakune balizam, u kome se ljudsko telo “prvo tva a potom provodi noć sa srpskom jalni pokus. Knjigom Predator likova. Niti pojedinačnih sudbina osta- seče, secka, melje, lupa, zatim marinira, pesnikinjom sklonoj alkoholizmu, Vladimir Arsenijević je napravio isko- će neupredene – kratkotrajni kontakti, začinjava, špikuje, podvezuje, panira, jedna danska lezbijka dobija sidu, rak iz intimnog i konceptualnog ka obnovljena poznanstva, slučajni susreti onda kuva, prži, peče, gratinira, pa jedna beogradska emigrantkinja posle fi kciji kao konstrukciji referencijalnog. i nesigurna sećanja čine okvir neu- garnira, preliva, poslužuje i – konačno višegodišnje veze ostavlja svog partne- Time je preskočio zloduh kobi autora korenjenih egzistencija koje promiču – jede, jede, jede, jede, jede” (236), kri- ra u Engleskoj i vraća se u domaju... koji obećava i preporučio se kao pisac ispred nas s jednog meridijana na dru- tičara asocira na fi no začinjeno ali pre- Kao što vidite, sve CNN headline do od koga se nešto ozbiljno može očeki- gi. Upravo spoj ravnodušnosti sveta u brzo ohlađeno pečenje. Fascinantno. headline-a, sa potpisom Christiane vati. cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 37 beton X/2

Štrafta Bulevar zvezda

Kuda leti bumerang? Handke, Peter

Tomislav Marković glavnih kreatora nacionalističke ideologije Redakcija Betona je Handke pronašao novu formu za koju je Milošević prigrlio krajem osam- svoju literaturu. Tako je nastala knjiga desetih, čovek koji je ubedio Radovana Zimsko putovanje uz reke Dunav, Savu, Karadžića da stane na čelo SDS, i bio s Moravu i Drinu: Pravda za Srbiju Veliki Župan Nemanja i lelek sebra njim u stalnoj telefonskoj vezi tokom rata, U ovom izdanju Bulevara gostuje (1996) kojom se Handke obračunavao dok je Rašo humano preseljavao i etnički internacionalna zvezda književne sa zapadnim medijima, braneći Srbiju čistio po Bosni, sprovodeći u delo ideje kao žrtvu balkanskog rata. Godinu Dobrice Ćosiće i njegove sabraće po peru i političke scene, jedan od retkih dana kasnije je izašao nastavak ove i tituli akademika. Upravo je Ćosić jedan zapadnjačkih intelektualaca koji je knjige pod naslovom Letnji dodatak vega ovoga ne bi bilo da je Emir od najprilježnijih tvoraca sveta u kojem su zimskom putovanju. Kusturica održao obećanje koje je izlivi verske i nacionalne mržnje mogućni i zdušno podržavao politiku Slobodana Braneći svoj novi stil, Handke je dao daleke 1992. godine – da će se poželjni. Kremanci su u odbrani od osione Miloševića jednom prilikom rekao kako to niko spaliti u znak protesta protiv rušenja države posegli za oružjem koje im je u ruke ne bi čitao da je samo pisao o tome Sarajeva. Obećanje je, doduše, imalo i jedan tutnula srpska intelektualna elita. Da su u “kako su ulice puste i kako je Drina mali uslov – ako se satiranje Sarajeva oduži. javnom govoru proteklih decenija domini- hladna”. Ovako je išlo lakše na tržištu. Ili Kusturica nije baš goreo od želje da rale ideje građanskih prava, nepovredivosti Handke je 2000. godine dobio nagradu postane bosanski Jan Palah, ili opsada privatne svojine i građanske neposlušnosti, ANDKE, Peter (Griff en, Fondacije Braća Karić. Tom prilikom je Sarajeva nije trajala dovoljno dugo, bar po seljani bi se pozvali na njih i time ozbiljno Kernten, 6. 12. 1942), austrijski pozdravio Bogoljuba Karića kao čoveka njegovim kriterijumima. Osetljiviji nos je utemeljili odbranu svojih prava. Nije teško kontroverzni pisac, apolitični koji “neguje tradicije koje nam daju odmah mogao da nanjuši kako u zamisliti da bi se u Kremnima na sličnom postmodernista, politični “otkrivalac” moralnu snagu za odbranu svega što je Kusturičinom zavetu nešto smrdi, ali ne na skupu pre tridesetak godina pozivalo na Balkana. Školovao se najpre u katolič- sveto čoveku”. Handkeova privrženost spaljeno ljudsko meso, već na pokvarena bratstvo i jedinstvo koje treba čuvati kao ze- koj muškoj školi u Tanzenbergu, potom Miloševiću dovela ga je u vrlo nezgod- jaja. nicu oka, a ne na progon inoplemenika. U u Klagenfurtu. Studirao je prava na nu poziciju kada mu je grad Düsseldorf međuvremenu, moda se malo promenila, Univerzitetu u Grazu. Još tokom studi- dodelio nagradu “Heinrich Heine” (50 Miris promašaja a poznati modni kreator Dobrica Ćosić, ja, zajedno sa Elfride Jelinek, pripadao 000 EUR). Sličan miris promašaja širio se pre koji je skrojio maskirne uniforme po meri je angažovanoj književnoj Grazer gru- Zbog učestalih napada, Handke se nekoliko meseci srpskim medijima iz ver- srpskog čoveka, sada bi da se odrekne svojih pi. Posebnu pažnju je privukao nakon odrekao nagrade ali ipak nije ostao bez balnog okršaja žitelja sela Kremna, Bioske, modela iz kolekcije “Proleće-leto-jesen- izvođenja njegove drame Psovanje pu- nje. Berlinska inicijativa za alternativnu Stapara i Vrutaca sa direktorom parka zima odavde do večnosti”. blike u SAD 1968. Bio je i fi lmski sce- nagradu “Heinrich Heine”, obezbedila prirode Mokra Gora Emirom Kusturicom. narista. Naročito uspešnu saradnju mu je istu svotu, koju je on u društvu sa Seljačka buna je počela na zboru seljana Mačke i mišomor imao je sa Wim Wendersom, tokom Klausom Paimanom odneo Srbima iz 11. septembra u Kremnima, sazvanom Ni Kusturica nije imun na širenje ra- njegove nemačke faze (Nebo nad Velike Hoče. “Volim ovu decu ovde i povodom uredbe Vlade Srbije da se park znih oblika mržnje. Njegovi proevropski Berlinom). Neki danas porede ovu kre- Veliku Hoču”, izjavio je pisac tom prili- prirode Mokra Gora proširi za 5500 kva- branitelji kao da su zaboravili šta je ovaj, ativnu saradnju sa fi lmskim dvojcem kom. Iste godine, Handke je predseda- dratnih kilometara. Pošto u tu površinu kako rekoše radikali u svom pismu podrške, Sidran – Kusturica. Zanimljivo je da će vao žirijem na Kusturičinom ulaze i njihova imanja, meštani su se po- “iskreni patriota i poznati antiglobalista” se u potonjim godinama, Handke i Kustendorfu. Budući da ga je oduševio bunili braneći neprikosnovenost privatnog urlao na mitingu “Kosovo je Srbija” pre Kusturica prikloniti srpskoj strani rata. planinski krajolik, odmah je dobio po- vlasništva. Problem je nastao kad su neki godinu dana, stojeći rame uz rame sa Inače, njegov književni opus bio je op- nudu da postane novi žitelj rodnog učesnici protestnog skupa u legitimnoj pomahnitalim Koštunicom i razularenim sesivno usmeren na problem jezika i mesta kremanskih proroka. Ostaje pi- odbrani i zaštiti svojih interesa posegli za Nikolićem. Tada je Kusta svoje političke limitiranost komunkacije. tanje da li će Handke podići brvnaru u teškom šovinističkom artiljerijom, poručivši neistomišljenike nazivao miševima koji Moglo bi se reći da je Handkeovo “želucu Evrope” (kako je nazvao Kusturici da ide u Novi Pazar ili Istambul. se kriju u mišjim rupama. A miševi se ne političko “buđenje” tokom devedese- Kremnu) i da li će proći bolje od svog Posredstvom starog dobrog RTS-a, vest o proteruju, ni u Novi Pazar ni u Istanbul. tih predstavljalo transformaciju jedne druga Kusturice. Srpski intelektualci šovinističkom ispadu u Kremnima odje- Miševi su štetočine koje treba pomoriti postmodernističke poetike koje je ćute mada im prija kada Handke u knula je snažnije od prve ustaničke puške. svim sredstvima – mišolovkama, mačkama zahvatilo mnoge pisce njegove gene- svom časopisu Schreibheft objavi pone- Na nesrećne Kremance obrušile su se to- i mišomorom. Kusturica bestijalizuje svoje racije: jedni su krenuli ka političkom kog srećnika, kao što je to slučaj sa pro- povske salve žestokih osuda sa svih strana. protivnike, čime ih ekskomunicira iz prav- konformizmu a drugi ka literarnom zom Igora Marojevića. Bolji je ikakav Brojne javne ličnosti ustale su u odbranu nog poretka i stavlja na tacnu podivljaloj avanturizmu. Kod Handkea se mogu izlazak na nemačko govorno područje ugroženog direktora, od novopečenog gomili koja je tih dana svetila Kosovo de- naći elementi jedne i druge struje. od nikakvog, rezonuju srpski pisci. U to ministra kulture Nebojše Bradića, preko vastirajući i pljačkajući Beograd. Ovaj ispad Handke je osvojio velike simpatije srp- ime je priređena knjiga kritičkih tek- Mikija Manojlovića, estradnih umetnika slavnog reditelja nije nikakvo iznenađenje. ske političke i kulturne javnosti, ali je stova pod naslovom Treba li spaliti Seke Aleksić i Neleta Karajlića, pa sve do U tekstu I Kusturica je kriv (u knjizi Bodež u navukao gnev zapadnih intelektualaca. Handkea (2006). majstora za pozorišnu rehabilitaciju kvi- srcu) Mirko Kovač navodi Kusturičine reči Svraćao je mnogo puta slinga, dramskog pisca Siniše Kovačevića. objavljene u pariskom Liberationu 21. ok- u Beograd (Radoman Šlag na tortu stavio je Dobrica Ćosić, tradi- tobra 1991. godine, gde on Slovence naziva Kanjevac je ispevao cionalno osetljiv na izlive netolerancije, koji “austrijskim konjušarima” koje su “naši preci pesmu: Peter Handke je prvo pružio podršku Kusturici usmenim, za vreme Prvog svetskog rata izvukli iz dolazi u Beograd.../ telefonskim putem, a potom je u Večernjim bečkih govana”. U istom tekstu Kovač citira Domaćice gledaju nje- novostima objavio pismo emotivno obo- i Kustinu predratnu, proročku izjavu “Sve govu sliku u novinama/ jenog naslova Stidim se psovača. Ćosić je, će njih Slobo srediti”. Kusturica se čudi što Dive se tim negovanim između ostalog, napisao da su ga kremanski mu se bumerang, koji je bacio ciljajući ko- brkovima/ I brižljivo govornici “ponizili kao Srbina i pisca”, da njušare, miševe i ostalu izdajničku gamad, odabranom okviru za su “neki ljudi prostački, mrzilački, “srpski”, sada vratio i tresnuo ga pravo u lice. naočare...). U vreme rata “pravoslavno”, vređali Emira Kusturicu, Svega ovoga ne bi bilo ni da je, recimo, u Bosni, na početku velikog umetnika i velikog patriotu, i pretili direktor parka prirode Mokra Gora iza- bombardovanja 1999, mu progonom u turske zemlje”, te da je bran na regularnom konkursu. Teško da bi posetio je Miloševića Kusturica čovek koji štiti “patrijarhalnu Kusturica tu prošao kao najbolji kandidat, u Haagu 2004, a go- kulturu užičkog kraja koja nestaje”. osim ako ga za to mesto ne kvalifi kuju vorio je i na njegovoj Da su mi mokrogorske vrane mozak ljubav prema prirodi i mržnja prema sit- sahrani u Požarevcu popile, pomislio bih da je Ćosić zakleti nim glodarima. Srećom po Velikog 2006. Handkeova česta borac za prava manjina, a da je Kusturica Župana Nemanju, u Srbiji se vladari ne putovanja, sada mnogo čovek koji je spreman da velikodušno drže zakona kao pijan plota. Ipak, nije sve manje egzotična nego žrtvuje svoju rediteljsku karijeru e da bi tako sjajno kao u ona zlatna vremena kada ona iz osamdesetih zaštitio prirodu u užičkom kraju. Međutim, su kraljevi poklanjali dvorskim umetnici- ( Japan, Aljaska), uslovi- činjenice su malo drugačije. Ćosić je autor ma velike posede. Danas ih daju samo na la su i osobiti političko- teze o humanom preseljenju, jedan od upravljanje. putopisni žanr u kome

cmyk 38 XI/253, 19. ožujka 2,,9. beton X/2

Vreme smrti i razonode Ruska autonomna oblast “Naftna industrija Srbije” raspisuje

Lirika utoke KONKURS

Predrag Lucić Vikne Iš! za gorostasa iz Gasne Poljane Za njega si Mali miš. pod sloganom “Ili jesi ili nisi Lav” Zaštitni znak Betona, britka politička Ala je trend satira, ovog puta je servirana kao Hepiend: Gazda Emir dupla rafalna doza Lucićeve lirike Ima frend, Pošto su njihova gasna prevashodstva navikla da na njihovom utoke Drug Dobrica svetom tlu odlično uspevaju pisci, pogotovo ruski klasici, čija Kalemar dela zauzimaju sav prostor na policama za knjige u njihovim da- Mokrogorsku čama i spahijskim kućama (pod uslovom da se boja poveza slaže Brani stvar. Početak bune protiv Tahija sa ostatkom nameštaja), baćuškama iz Gaspromnjefta je neop- (Iz Pesmarice Emira Kusturice) Vreme smrti, hodan pisac koji će ovekovečiti njihove poslove i dane, i učiniti Vreme dna, da se u Srbiji osećaju kao na domaćem terenu. Na konkursu će Vreme trti, imati prednost spisatelji koji su se već oprobali u državotvornim Ala je lep Vreme zna, Ovaj svet: Grešnik, vernik, poslovima, zatočnici nacionalnog inženjeringa, profesionalni Ovde rendžer, Otpadnik, Srbi koji bi da promene profesiju i postanu Rusi po zanimanju, Onde kmet, Pišnik, sernik, oni koji toplinu porodičnog doma podgrevaju hraneći kamin Eno turist, Mećavnik. Evo keš, delima Vladimira Sorokina, pisci koji veruju da svi putevi vode u Pobuni se Vreme vlasti, Treći Rim, kao i svi oni kojima je milija ruska babuška od Duška Ako smeš! Vreme zla, Dugouška. Vreme krvi, Ala je lep Vreme tla, Uz CV i motivaciono pismo, kandidati treba da dostave i portfo- Ovaj džep: Vreme novca, Ovde lova, Imanja, lio sa sledećim radovima, u pisanoj formi: Onde štep, Vreme lažnih Tu buđelar, Nemanja. • Žitije živog KGB-sveca, Velikog Plinara Vladimira, pod Pun ko nar, naslovom Putin kojim se ređe ide, koje treba da prati razvoj- Gazda – ﬁ lmski Vreme da se Kata-star. Mećavnik ni put ruskog premijera – od malih nogu do velikog vladara. Pospremi u Podrazumeva se da se kandidat za gorostasa ne mora pridržavati Ala je klet Novčanik, biografskih činjenica kao pijan plota, jer biograﬁ ja je tek građa za Ovaj svet: Vreme da se žitijsko oblikovanje, a realnost je ionako precenjena. Neće kmet da Novi Srb Bude kmet, Na bosanski Da opsluži Metne grb. • Poemu o duhovnoj suštini gasovoda koji stvara spirituelnu vezu Džet i set, među narodima i prevazilazi razlike između udaljenih civilizacija Ala je klet Ovaj svet! (radni naslov Ispod Istoka i Zapada).

Ala je lep Outlaw blues • Roman Rat i nemir u kojem bar jedno poglavlje nosi naziv Živ Ovaj Park, pečen Čečen. Samo kmet je (Iz pesmarice Emira Kusturice) Mnogo dark, Pa će rendžer Oduvek voleh samo odmetnike, • Bajku za decu sa elementima pornografi je; radni naslovi: Sa svoj gan Sve begunce od zakona, parije: Medvedev i tri Zlatokose i Grupni portret s animir-damom. Kmet da stvori Generale, pandure, predsednike Nasmejan. I Republike Srpske i Srbije. • Roman južnog toka svesti pod potencijalnim naslovom Boris Ala je slep Drug iskren bejah onih mučenika Tadić, ili gospodin Gasovej. Uzorak za uzor: “Ko kaže da NISmo Ovaj kmet: Što vlast drže ko da služe robiju, na prodaju? Mi Rusima NIS, oni nama niš. Uz golemu proviziju. Ne zna kome Što ne mare ni za broj podanika: Džepovi mi puni kao ruska duša. Bremenit osećanjima. Rodiću Kaže Njet! Osam hiljada za dan ih pobiju. Sva užička gas na Božić. Puj, gas za sve nas! Miris ruske stepe u srpskom Nahija Duša mi jeca plačem prognanika: radijatoru. Milina... Šta je sad ovo? Hladno, hladnije, najhladni- Vrišti: Dole Radovan, Ratko – sve go outlaw, je, Sibir u grejnom telu. Nema gasa, nema plina, oj, Putine, baš Dahija! Ko i ja, siroti boss s Mećavnika, si slina! Psssst! Stišaj misli, Borise, telepate iz KGB-a vrebaju Davljenik vezan lancem za cash-fl ow. Ala je jak na svaku tvoju buntovnu pomisao. Prekrsti se tri puta. Taaako! Nuvoriš: Diego mi drug, a brat Manu Chao, Hladno. Jeza. Drht-drht. Cvok-cvok. Zubi mi se pretvorili u Protiv njega Idoli Bećković i Che Guevara... udaraljke. Za sve je kriva Ukrajina. Mamicu im pokvarenu. Govoriš, Uvek sam stranu odabrati znao: Zavera. Republika Srpska U-krajina, san svakog gasovodnog Šalje rendžer, Sam protiv svih koji ruše vladara. Srbina. Šta ću sad? Sfi nga! Pardon, eureka! Ćebence. Uviću se i zamišljati oči čornije. Pogledom greju. Toplo, toplije, tonem, usi- Beton sava me topla ruska cev...” Kulturno propagandni komplet

Redakcija: Miloš Živanović, Saša Ilić, Tomislav Marković, Saša Ćirić • Konačno, da bi zaslužio status srpsko-ruskog klasika kandidat Grafi čko oblikovanje: Olivera Batajić mora napisati obradu čuvenog hita grupe Mudhoney pod zdrav- Autor fonta Mechanical: Marko Milanković stveno zaštićenim naslovom Touch me, I’m clasick. Web adresa: www.elektrobeton.net E-mail: [email protected] cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 39 glazba

karnevala (koji su i najuspjeliji segment općenito kvalitetne kostimografi je Irene Sušac). Rafi nirane komorne Od kovitlaca do snoviđenja situacije Tradicija profesionalnosti Takav scenski okvir bio je sasvim sigurno dodatan poti- Trpimir Matasović vetnaestom stoljeću. caj i Nikši Barezi za njegovu Trpimir Matasović U gradnji dramaturške glazbenu interpretaciju. Na strukture Kica ne razapinje svoj već prepoznatljiv način, Pronašavši čvrsto uporište lûk između dviju Violettinih Bareza je djelo izveo bez uobi- Za razliku od Zagrebačkih arija – Sempre libera iz prve čajenih kraćenja, čime je opera negdje na pola puta slike i Addio del passato iz če- neznatno produljena u trajanju, solista, Zagrebački tvrte, nego zbivanja prikazuje ali je dobila i kraćenjima inače između “tradicionalnih” i u koncentričnim vremenskim kvartet, uza sve svoje izgubljenu glazbeno-dramatur- krugovima, smještenima oko “osuvremenjenih” režijskih šku konzistentnost. U suradnji mane, ipak njeguje barem središnje osi druge slike. Za s odlično pripremeljenim Philips na unutarnjim dioni- čitanja, Janusz Kica svojim razumijevanje svo troje prota- elementarnu razinu riječkim orkestrima, dirigent cama, a slabiju Goran Končar i stiliziranim viđenjem gonista – Violette, Alfreda i glazbene profesionalnosti i je i inače iščitao Traviatu za Martin Jordan na prvoj violini Germonta – Kici nije ključan Traviate odbija svaku hrvatske standarde neuobi- odgovornosti prema djelu, ali i violončelu, dok je u gudačkim ljubavni par, nego Germont, čajeno temeljito. Pritom je kvartetima inače obrnuto. To pretjeranu doslovnost, koji je na pozornici znakovito i prema publici posebna pozornost posvećena znači da bi se u najistaknutijim ali i ideju suvremene i zlokobno prisutan već i u dionicama mogla poželjeti viša prvoj slici, iako tada još ne su- rafi niranim komornim situacijama, kao i nizu inače skrivenih razina ekspresije, pa čak i tona, kontekstualizacije pod svaku djeluje aktivno u zbivanjima. Koncert u povodu 90. obljetnice ali, s druge strane, do izraza No, njegov duet s Violettom detalja, koji u ključnim trenu- cijenu cima diskretno, ali učinkovito Zagrebačkog kvarteta, više dolazi fi no međutkanje zapravo je pravo tumačenje Koncertna dvorana Vatroslava druge violine i viole, što gudač- čitave drame. U tom trenut- potcrtavaju određene dramske momente. Lisinskog, Zagreb, 14. ožujka ki kvarteti često zanemaruju. A, Giuseppe Verdi, La Traviata, ku razotkriva se profi l svih u krajnjoj liniji, ti odnosi ipak protagonista – Violette, koja Bareza je imao sreće i s pje- 2009. Hrvatsko narodno kazalište vačima. Riječki je zbor u po- nisu u prevelikom neskladu, želi pobjeći od svijeta kojem tako da je čitava izvedba bila Ivana pl. Zajca, Rijeka, 12. pripada, ali je Germont gura sljednje vrijeme, otkad ga vodi Igor Vlajnić, sve kvalitetniji, a obilježena, ako ništa drugo, ožujka 2009. natrag u tu neželjenu prošlost, vrlo ozbiljnim i profesionalnim ali i sadašnjost; Alfreda, koji u ansamblu postoji i niz uglav- z Zagrebačku fi lharmo- nom vrlo solidnih epizodista, odnosom prema odabranoj želi pomiriti nepomirljivo, niju i Zagrebačke soliste, partituri. konkretno ljubav prema ovdje predvođenih Kristinom još jedan reprezentativni Kolar, čija je Flora jedna od vaka operna kuća koja Violetti i društvene konven- glazbeni ansambl nosi isti pri- Promišljena njenih dosad najuspjelijih krea- za opernu režiju angaži- cije koje mu nameće otac; i djev u nazivu – Zagrebački i proživljena cija. Riječkom ansamblu pripa- ra primarno dramskog Germonta, koji se prikazuje kvartet. S prethodna dva sasta- interpretacija da i tenor Davor Lešić, umjet- redatelja mora biti svjesna kao čuvar ugleda svoje obitelji, va Kvartet dijeli i prilično slič- nik koji manje vokalne nedo- I dok bismo u slučaju rizika u koji se upušta. Jer, dok a u svojoj dvoličnosti istovre- nu sudbinu. Naime, i on ima Šostakovičeve skladbe još i s jedne strane takav redatelj u meno pokušava i fi zički isko- statke uspješno kompenzira respektabilnu tradiciju, dugu svojom proživljenom, uvjerlji- mogli govoriti o igranju na pravilu veću pozornost pridaje ristiti Violettu. već devedeset godina, ali i pro- sigurnu kartu standardnog dramskim odnosima među Ta gradnja koncentričnih vo, a na trenutke i potresnom bleme proizašle iz činjenice da interpretacijom Alfreda. U repertoara, Monteverdijevim su likovima i glumačkoj interpre- krugova odvija se, među- ne može doseći umjetničku Dvobojem Tancredija i Clorinde taciji pjevača, on, istovremeno, tim, paralelno s linearnim ulozi Germonta pojavio se razinu kakvu je imao u svojim Vitomir Marof, vokalno uobi- članovi Kvarteta pokazali kako i prečesto nije dovoljno upo- tijekom drame, koji se kreće zlatnim godinama. su spremni i na rizik hvatanja u znat sa specifi čnosti procesta od raskalašenog kovitlaca čajeno profesionalan i rutini- ran, ali scenski bitno sugestiv- Kolektivna koštac s njima ne osobito bli- izvođenja glazbeno-scenskog prve slike (u kojoj odlična skim stilom. U toj je točci, do- djela, što dovodi do opasnosti scenografi ja Marka Japelja u niji nego što smo to od njega odgovornost inače navikli. Naposljetku, u duše, zvijezda ionako bio tenor da režija bude proturječna nedogled kruži i kruži pred Ipak, postoje i neke bitne Krešimir Špicer, čija je duboko naslovnoj se ulozi pojavila so- glazbenoj partituri i/ili ele- gledateljem), do fantazma- razlike, koje su odraz činjenice promišljena, ali i proživljena pranistica Margareta Klobučar, mentarnim zakonitostima gorične završnice. Čitanjem da je ipak riječ o bitno manjem, interpretacija bila vrhuncem mlada pjevačica koja je osvojila postavljanja pjevača na pozor- četvrte slike kao Violettinog tek četveročlanom sastavu. Jer, čitave koncertne večeri. No, i publiku kako svojom scenskom nicu. Tih je rizika zacijelo bio samrtnog snoviđenja Kica je dok i Filharmonija i Solisti Zagrebački je kvartet izvedbi pojavom, tako i suverenom svjestan i ravnatelj Opere ri- riješio i problem nedosljed- mogu barem dio odgovornosti pristupio iznimno odgovorno, vokalnom tehnikom, premda ječkog HNK Ivana pl. Zajca nosti karakterizacije Alfreda svaliti na svoje šefove-dirigente, pokazujući se, ako već ne ide- bismo u nastavku njene karije- Ozren Prohić (i sâm operni i Germonta. Oni u ovoj odnosno umjetničke voditelje, alnim, onda barem dostojnim re mogli poželjeti nešto manje redatelj!) kada je za novo po- predstavi, naime, preokret ne odnos snaga u Kvartetu je bitno Špicerovim suradnicima. proračunatosti, a više saživlja- stavljanje Verdijeve La ostvaruju u realnosti, nego drukčiji. U njemu je prva vio- Nešto sasvim drukčije ponu- Traviate angažirao Janusza samo kao najednom idealizi- vanja s likom kojeg tumači. No, lina, konkretno Goran Končar, dila je završna točka programa, Kicu, kojem je, nakon niza rane utvare Violettine agonije. u cjelini je nova riječka tek prvi među jednakima, što Elgarova Introdukcija i Allegro zapaženih dramskih predstava, Jer, ona, zapravo, na koncu Traviata, ponajviše zahvaljuju- podrazumijeva ne samo manji za gudački kvartet i gudače. ovo bila prva operna režija u ostaje sama, i to ne samo u ći Januszu Kici i Nikši Barezi, teret voditelja, nego i veću su- Ovdje su se Zagrebačkom Hrvatskoj. prenesenom smislu, nego i predstava koja je svojom kvali- odgovornost svih drugih člano- kvartetu u izvedbi pridružili u doslovnom, smještena na tetom posve iznimna u našim va, a to su, poimence, Davor i Zagrebački solisti, i upravo se Koncentrični krugovi jezivo ispražnjenoj pozornici, okvirima, i koja bi mogla (i Hrvoje Philips i Martin Jordan. kroz tu suradnju vidjela ipak Rezultat je Traviata koja, na kojoj se (i opet kružeći!) trebala!) poslužiti kao uzor i Svečani obljetničarski koncert, vrlo bitna razlika u profesional- u hrvatskim okvirima, donosi pojavljuju sablasti drugih li- drugim hrvatskim opernim održan 14. ožujka u Koncertnoj nosti dvaju ansambala. Članovi netipičan prsitup opernoj kova i anonimnih sudionika kućama. dvorani Vatroslava Lisinskog, Kvarteta ozbiljno su prionuli na režiji, podjednako odmaknu- pokazao je još jednom kako ta svoje nimalo jednostavne dio- ta od “tradicionalnih” čitanja iz formacije sastava proizašla nice, dok su Solisti svoj dio u stilu, recimo, Petra Selema, kolektivna odgovornost dovodi posla odradili na, nažalost, vrlo ali i “osuvremenjivanja” do umjetničkih rezultata koji, prepoznatljivo nonšalantan i na način, recimo, Ozrena ako i nisu vrhunski, ipak imaju površan način. Tek bi krajnje Prohića. Pronašavši čvrsto bitno višu razinu od one koju ciničan promatrač mogao za- uporište negdje na pola puta nude Filharmonija i Solisti. ključiti kako su članovi između tih dvaju, uvjetno Najviše je to do izražaja Zagrebačkog kvarteta i rečeno, ekstrema, Kica svo- došlo u izvedbi Šostakovičevog Zagrebačkih solista zaslužili jim stiliziranim viđenjem Gudačkog kvarteta u F-duru. jedni druge. Jer, za razliku od Traviate odbija svaku pretje- Riječ je o partituri kojoj treba Solista, Kvartet, uza sve svoje ranu doslovnost, ali i ideju pristupiti minuciozno, s osobi- mane, ipak njeguje barem ele- suvremene kontekstualiza- tom pozornošću prema svakom mentarnu razinu glazbene pro- cije pod svaku cijenu. Jer, da pojedinačnom glazbenom fesionalnosti i odgovornosti bi drama bila svevremena, ne detalju, ali i njegovom mjestu prema djelu, ali i prema publici. mora nužno biti i suvremena, unutar čitave cjeline. Donekle A dok je tome tako, i za a Verdijeva je opera ipak je paradoksalno da jaču polovi- Zagrebački kvartet ima neke ponajprije ukotvljena u decu Kvarteta predstavljaju braća nade. A za Soliste baš i nema.

cmyk 40 XI/253, 19. ožujka 2,,9. socijalna i kulturna antropologija

Plamjani – gorštaci otoka Hvara

Ana Perinić stanovnike; pojavljuju se nazivi Plamjani, Plômjani, Plôvjani, Plami, Plamusi, Plamusori, Plonke (žene s Plama), koji upotpunjuju oblikovanje predodžbe o Odnos “mi” i “oni” autorica prati u “tuđem” prostoru i “drugačijim” otočani- konstrukcijama i reprezentacijama ma. Stanovnici naselja koja se nalaze na Plamama sami za sebe neće upotrijebiti lokalnih identiteta i regionalnih bilo koju varijantu naziva koji ih pove- specifičnosti u književnim djelima zuju s tim otočnim prostorom, često će Stanovnici istočnog dijela otoka, takve nazive smatrati uvredljivima. Ime pastiri, opisani su jednim pridjevom u hvarskih autora ranog novovjekovlja. su kreirali otočni “starosjedioci” za svoje komparativu: suroviji od ostalih stanov- Posebno su zanimljivi iskazi o “druge” koji su se doselili u njihovo ne- nika otoka Hvara, čime su stavljeni u egzotizaciji doseljenika s kopna posredno susjedstvo. Prepoznali su ih kao opoziciju svim otočanima, jasno označe- stanovnike kopna i zaleđa Dalmacije za ni kao otočni “drugi”. Hvarska komuna kreiranjem “lika gorštaka” kao koje su imali već ustaljen, nizom stereoti- sa svim svojim staležima opisana je kao Drugog u mediteranskoj kulturi i pa obogaćen naziv Vlah/Vlaj, ali su zbog skladna, jedinstvena, idealna zajednica. njihova doseljenja i života na otoku od Pastiri i njihovih pet sela na visoravni civilizaciji te realizacija i djelovanje te njih napravili novu stereotipnu katego- isključeni su iz te kolektivne reprezenta- predodžbe u kulturnom kontekstu u riju – otočni, hvarski gorštaci. Pojava toga cije, iz njezine samopredodžbe. Izbačeni hvarskog, lokalnog, otočnog stereotipa su iz mediteranskog okvira u kojemu se kojemu se javlja. Različita perspektiva može se pratiti u književnim djelima nalaze svi ostali Hvarani. Oni su doselje- otočana i došljaka dokaz je otočne autora rođenih na otoku Hvaru i svojim nici s kopna, pobjegli pred turskom opa- književnim radom vezanih za hvarsku snošću, svojom su drugačijom kulturom policentričnosti Hvara, gdje zapadni sredinu: humanističkog latinista Vinka i poviješću stranci u primorskom svijetu. Djelomično određen i istočni dio Hvara funkcioniraju kao Pribojevića, renesansnog komediografa U Pribojevićevo vrijeme ti su novi oto- pojam Vlaha, koji je dva svijeta, dva otoka na otoku Martina Benetovića i dvije anonimne čani prvi masovniji kopneni doseljenički hvarske komedije. Stereotipi se najče- zbjegovi koji su na njihovu otoku pro- otočanima pokrivao šće defi niraju kao vremenski postojani našli sigurnost i novi dom. Naseljeni u i nepromjenjivi. Na primjeru hvarskih krškom, klimatski neatraktivnu dijelu svakog kontinentalca, “drugih” vidljiva je njihova temporalna otoka s limitiranim mogućnostima eg- toljetna dihotomija primorskog i perzistentnost, ali i njihova varijabilnost. zistencije, slabo povezani s razvijenom sada je dobio bliskiju i kontinentalnog, priobalja i zaleđa, hvarskom komunom, njezinom kultu- mora i planine u hrvatskoj je kul- “Surovi” Hvarani rom i naslijeđem, zapravo su nepoznati realniju konkurenciju na turi i civilizaciji stalno mjesto izrazita Jedno od najpoznatijih djela hrvatske stranci o kojima se priča, neki čudni, kontrasta i istodobna prožimanja. Ta dva latinističke književnosti, De origine su- tuđi, možda i neprijateljski kontinentalci. samom otoku. Hvarani različita geografska i kulturna entiteta ccessibusque Slavorum, govor je hvarskog Pozitivne je stereotipe u svome su u imigrantima s kopna spojena su migracijama i kontaktima dominikanca Vinka Pribojevića održan govoru Pribojević upotrijebio za repre- svojih stanovnika. Otok Hvar ima sve 1525. na latinskom jeziku u gradu Hvaru, zentiranje Hvarana, koristeći se svim dobili svoje vlastite, tipične sredozemne karakteristike – nala- a 1532. tiskan u Mlecima. Pribojević je raspoloživim povijesnim, jezičnim i zi se u središtu glavnih pomorskih puto- tim govorom prešao uzak ideološki okvir kulturnim znanjima. Negativnu je ste- otočne gorštake va, najduži je i najsunčaniji jadranski komunalnog srednjovjekovlja unoseći reotipizaciju primijenio za određenje otok. Dolaskom doseljenika s kopna općeslavenske ideje kako bi dao povijesni doseljenika određujući ih kao surove. nakon turskih ratova, od 16. pa sve do 18. legitimitet svome Hvaru, Dalmaciji i Surovost je svojstvo koje su već građani stoljeća, postaje na mikrorazini paradi- uopće Slavenima, preplićući povijesno i Atene i Rima pripisivali barbarima, gmatskim primjerom sraza kontinental- književno. Posljednji je dio govora naj- drugima i drugačijima s kojima su se nih došljaka i otočnih starosjedilaca. zavičajniji, posvećen je Hvaru, gradu i susretali. Hvarani se ne određuju prema Imigranti s kopna naseljavaju prostor otoku. Hvarski je ulomak jedinstven, riječ Mlečanima, onima koji njima vladaju, istočnog, krškog, ne odviše plodna dijela je o jedinom opisu Hvara prije turskog već se, naprotiv, nastoje što više običaji- otoka koji je već u Hvarskom statutu iz napada, pljačke i paleža 1571. u kojem ma i vrijednostima približiti stanovnici- 1331. poznat pod nazivom Plame. je uništena većina izvornih građevina, ali ma Italije, tako da su doseljenici zapravo Teritorijalni pojam Plame često je mije- i podataka čuvanih u hvarskom arhivu i idealna “kontrastivna” grupa. Djelomično njao svoj opseg zbog administrativnih biblioteci dominikanskog samostana. U određen pojam Vlaha, koji je otočanima podjela. Čak je i etimološko objašnjenje njemu Vinko Pribojević opisuje rodni pokrivao svakog kontinentalca, sada je njegova naziva nedorečeno i nejasno, dok otok od istoka (dijela najbližeg kopnu) dobio bliskiju i realniju konkurenciju je vrlo lako pronaći objašnjenja i priče o prema zapadu. Hvar je podijeljen na tri na samom otoku. Hvarani su u imi- Parosu, Pharosu, Lesini i Hvaru. Plame geografska područja kojima su pridruže- grantima s kopna dobili svoje vlastite, su oduvijek bile prostor rezerviran za ni stanovnici i gospodarske grane kojima otočne gorštake. pastire, za doseljenike koji su bježali s se bave: istočni dio otoka – pastiri, sre- “Surove Hvarane” Pribojević izravno kopna pred turskom opasnošću, za sve dišnje hvarsko polje – težaci i ribari te ne uvrštava ni u jedno glorifi cirano “drugačije” i “druge”, udaljen od urbanog, grad Hvar – plemići i građani. Pribojević rodoslovlje koje navodi i ovjerava svo- nizinskog, starosjedilačkog dijela otoka. se izjašnjavao kao Hvaranin, član hvarske jim govorom: slavensko, dalmatinsko Venecija je poticala naseljavanje novog otočne zajednice; unatoč činjenici da i hvarsko. Naprotiv, iz hvarskog ih stanovništva, posebno nakon Kandijskog je vrlo obrazovan s obzirom na ostatak slavnog rodoslovlja eksplicitno izba- i Morejskog rata, o čemu doznajemo iz stanovništva, u njegovu opisu nalazimo cuje kao različite od svih otočana ne mletačkih sindika. lokalne stereotipe o pojedinim stanovni- navodeći nijedan objektivan pokazatelj cima hvarskih naselja koje je vjerojatno istaknute različitosti, nego jednoznačnu “Drugačiji” otočani – otočni, dijelio sa zajednicom kojoj je pripadao. karakteristiku surovosti. Hvarska se hvarski gorštaci Uz humanistički ton opisa hvarskih zajednica određuje i defi nira u odno- “Novi stanovnici” nisu bili pravi staleža i stanovnika različitih dijelova su na tu drugu i drugačiju zajednicu. članovi komune, ali su uživali posebne otoka iz teksta se mogu iščitati lokalni Hvarani su potvrđeni prostorom povlastice, poznatije kao “privilegije animoziteti srednjovjekovnih Hvarana. (mediteranski otok, more), poviješću i Paštrovića”, koje su trajale do 1802. i Podjela stanovništva u govoru podudara baštinom. Doseljenici su isključeni iz rezultirale razdvajanjem, čak i namjer- se s geografskom podjelom otoka, a u svih kategorija, došli su na otok s ko- nim izoliranjem došljaka na istoku i opisu Hvarana i njihovih odlika uočljive pna koje je otočanima uvijek bilo mje- starih stanovnika na zapadu otoka. S su podjele koje odgovaraju i nekim danas sto drugosti kao neimenovan kolektiv vremenom se ime prostora prenijelo i na raširenim otočnim stereotipima. bez pisane povijesti i opipljive baštine. cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 41 socijalna i kulturna antropologija

Hvarani “zlatnog doba” otoka ograđuju sloja: Plamjani – seljaci s Plama i Vlasi ismijavanja Hvarana, ali u ovoj komediji je zatrudnjelo i očekuje se porod veli- nove otočne stanovnike ne imenujući – seljaci koji dolaze iz Makarskog pri- nema likova iz drugih dijelova otoka koga novorođenčeta, umjesto kojega se ih, niti iskazujući potrebu za njihovom morja/Krajine. Vidljiva je hijerarhizacija Hvara, smijeh se ne zasniva na staleškoj porodi tek miš koji pobjegne u dvorište integracijom ili asimilacijom u otoč- seljačkih slojeva: Plamjani jesu “drugi”, ili intelektualnoj nadmoći i seljačkoj vlastelina (vlastelin je svojim karikiranim ni život. Usporedimo li Pribojevićevu udaljeni od komunitarnih prava i pravila, inferiornosti i nemoći. Komedija od opisom i izmišljenim imenom očito podjelu s onom Ive Rubića u njegovu ali koliko god zadržali gorštačke običaje, Raskota jest komedija o Plamjanima i za također ciljana meta poruge ove farse). opisu otoka Hvara i Hvarana u djelu jezik i tradiciju, ipak žive na otoku, dok Plamjane, što je vidljivo u nekim repli- Na brdu Križišću (404 m), istočno od Naši otoci na Jadranu, vidljivo je da su su Vlasi seljaci s kopna, došljaci kojima kama pojedinih likova. Bogdan u svojoj Zastražišća na području Plama, sasta- i nakon pola tisućljeća žive predodžbe je strana ne samo gradska sredina, nego pouci Rasku naziva Plame domom u koju se tri Plamjanina: Rasko, Bogdan i otočnog prostora i njegovih stanovnika i sam otočni život. Seljaci i služinčad jemu se svi poznaju i znaju sve o svima, Sarhoj. Rasko lovčar započinje razgovor kojima se koristio hvarski dominikanac. s Plama, komični likovi određeni za gdje nitko ne može glumiti da je netko o trešnji i njezinim uzrocima u dijalogu Rubić otok dijeli na zapadni dio (naselja ismijavanje, u susretu s Vlasima prestaju drugi ili bolji nego što uistinu jest. Rasko s Bogdanom, a Sarhoj, koji se vraća iz od Staroga Grada do Jelse) gdje žive biti objekt smijeha i postaju subjekti koji se nakon tučnjave s Duklinom, u kojoj grada kao izravan sudionik događaja, “starinci, čakavci, boduli, zemljoradnici”, se zajedno s ostalim otočnim staležima je izgubio, boji sramote zbog poraza, a izvješćuje o samom događaju i njegovim “pravi farski puk” (Rubić 1952: 121), pridružuju poruzi i stereotipizaciji se- ozlijeđenu ruku planira namjestiti kod posljedicama. Sudionici u razgovoru zatim na južno otočno podgorje (s dva ljaka s kopna. Plamjani su, iako i sami lokalnog vidara. Bogdanov komentar o prostor Plama kojim se kreću i na kojem naselja: Sveta Nedjelja i grad Hvar) podrijetlom s kopna, Hvaranima manje Plamama i Raskovo aludiranje na vidara, žive nazivaju “naše Planine” ili “naše gore”. gdje veliča Hvar kao “grad aristokratskog “drugi” od Vlaha. U kontaktu s Vlasima čije su ime i usluge očito dobro poznate, U Prigovaranju se prvi put Plamjani, sjaja, u kome su vladali plemići” (Rubić oni postaju ravnopravni članovi otočnog markiraju prilično snažnu povezanost sa stanovnici istočnog dijela Hvara, ismi- 1952: 123) s njegovim trgom koji je kolektiva, suvereno preuzimajući hvar- životnim prostorom autora ove komedi- javaju i poruguju seljanima sa zapad- “sastajalište Hvarana, pučana i plemića” ski kolektivni imaginarij i otočni prezir je, ali i publike kojoj je bila namijenjena. nog, dotada porugom i karikiranjem (Rubić 1952: 123) i na istočni dio otoka prema kontinentalcima. U Hvarkinju je Pojavljuje se obrnuta perspektiva netaknuta otočnog svijeta. Uz Komediju (Plame, područje jugoistočno od Jelse) uz predodžbe hvarske komune o svojim od one u Hvarkinji gdje se stanovnici od Raskota, koja se također događa na čiji su stanovnici “gotovo svi doseljenici “drugima” utjelovljenima u likovima zapadnoga, izrazito mediteranskoga i Plamama, i u Prigovaranju je promije- iz obliže Neretvansko-makarske Krajine Plamjana te posebice Vlaha, unesen i pretežno urbanog dijela otoka poruguju njena lokalna otočna perspektiva u kojoj i Hercegovine. Razlikuju se od centralnog jedan “vlaški” stereotip o stanovnicima seljacima i pastirima s područja Plama. sada istok gleda zapad otoka. Hvarskim otočnog dijela otoka Hvara i nekad poluari- otočnih i primorskih gradova. Likovi Zapadni dio otoka sa svojim urbanim “drugima” pružena je prigoda da istupe stokratskog grada Hvara. Ne govore čakav- podrijetlom iz kopna, Radoj i Barbara, životom i različitim staležima kao da ne iz pozicije drugosti i ismiju one koji su štinom, u načinu života, izgledu, rasnom nazivaju Hvarane Latinima smatrajući postoji, u ovoj komediji mjesto radnje u njima gledali druge i drugačije oto- tipu više liče primorcima nego starincima njihove običaje i kulturu “latinskom”, uopće nema obilježja primorskog, otoč- čane. Hvaranima” (Rubić 1952: 123). tuđom. nog i mediteranskog prostora, rijetko Za razliku od Hvarkinje, u kojoj liko- Hvarski komediograf u svoje je kose spominju more i otok. Sredina u vi pripadaju različitim staležima i dolaze Benetovićevi Plamjani – medije unio lokalne, hvarske stereotipne kojoj se odvija radnja sličnija je seoskim iz različitih dijelova otoka, čak i s kopna, stereotipi o “dobrom divljaku” predodžbe svoga vremena, čime potvr- prostorima dalmatinskog zaleđa nego u Komediji od Raskota i Prigovaranju Djelo Hvarkinja ili Komedija od đuje suživljenost s prostorom i speciﬁ č- primorskom otočnom krajoliku. Likovi likovi pripadaju seljačkom staležu (osim Bogdana jedina je od triju rukopisno nom otočnom zajednicom kojoj pripada. u komediji u dijalozima koriste se ste- lika remete Miklete di Zorzija aliti sačuvanih hvarskih renesansnih kome- reotipnim predodžbama o pokvarenosti Jurasovića i don Jadrije iz Komedije od dija, s potvrđenim autorom, svestranim “Plamska” komedija 1: urbane mladeži iz Staroga Grada te ka- Raskota) i nastanjuju plamska sela istoč- hvarskim pučaninom i komediografom Komedija od Raskota rikiranim opisima Turaka u kojima se uz nog dijela hvarskog otoka. Martinom Benetovićem. Radnja i likovi Druga renesansna hvarska komedija smijeh iščitava i sveprisutan strah nakon Dva analizirana teksta vjerojatno su zapravo su odraz prilika, društvenih i poznata je pod naslovom Komedija od stvarnih turskih napada na otok. nastala po uzoru na Benetovićevu ko- staleških odnosa i života grada u kojemu Raskota. Franjo Fancev ju je u podna- mediju, a ne kao Benetovićeva slabija se i za kojega se komedija prikazuje. slovu žanrovski odredio kao jelšansku “Plamska” komedija 2: komediografska produkcija. Plod su Hvarkinja u sebi čuva lokalne stereotipe seljačku komediju s kraja 16. stoljeća. Za “Prigovaranje” među potrebe hvarske publike za scenskim povezane uz određene otočne zajednice. razliku od Hvarkinje, koju je potpisao Plamjanima izvedbama u pokladno vrijeme i izvan Budući da je renesansna komedija vrsta njezin autor Martin Benetović, ovoj je Farsa, burleska Prigovaranje pod urbanog svijeta hvarske komune te želje koja stvara tipove, a ne individualizira- komediji autor nepoznat. Mjesto radnje Kresisćen u Plamah meu Bojdanom i neimenovana Benetovićeva epigona, ili ne likove, stereotipne predodžbe važan Komedije od Raskota jesu Plame, točnije Raskotom lovčarom varhu Brušanih za- više njih, da zadovolji gledateljski inte- su dio oblikovanja i karakterizacije selo Poljica ili kao što se u dijalektu na- snovana je na nekoj lokalnoj rugalici res plamskih Hvarana. U hvarskim su pojedinih likova. Martin Benetović u ziva Pojīca; time komediju eventualno proizašloj iz međuseoskih nadmetanja o komedijama surovi i bezimeni pastiri Hvarkinji prvi put u književnosti unosi možemo nazvati “poljičkom” ili točnije porodu brda Vela glava (373 m), lokali- Pribojevićeva Hvara postali Plamjani, ime za stanovnika istočnog dijela oto- “pojiškom”, kako i danas ktetik, pridjev tetu između grada Hvara i sela Brusja, koji u Benetovićevu Hvarkinju ulaze kao ka koje je ostalo u govoru Hvarana do od naziva svoga sela, tvore stanovnici gdje stanovnici Brusja, Grabja i Selca jedni od glavnih likova predstavljajući danas: Plamjanin. Jedno od glavnih lica Poljica, a nikako ne “jelšanskom” kako na nagovor lokalnog bogataša ubijaju posebnu kategoriju snalažljivih otočnih komedije – Bogdan Plamjanin dolazi je određuje Franjo Fancev. Većina likova svoju stoku za obrok dolazećem novo- gorštaka. U komedijama koje možemo u grad Hvar iz Gdinja, tako da u ime- jesu Plamjani: Rasko, Duklin, Cvita, rođenčetu. Ako Hvarkinja obuhvaća nazvati “plamskim” gotovo su svi likovi novanju i predstavljanju lika vidimo da Bogdan, Sladoj (Cvitin otac), uz iznimku život i različite društvene slojeve hvarske Plamjani, a radnja obuhvaća životni su u Benetovićevo vrijeme kategoriji lika remete Miklete de Zorzija. Radnja komune, Komedija od Raskota stanov- prostor, stereotipe i tradiciju tih “drugih”, Plamjana sigurno pripadali stanovnici se zasniva na sukobu između Duklina nike sela Poljica, Prigovaranje zahvaća od otočnih starosjedilaca marginalizi- toga sela. Od ostalih hvarskih naselja iz i Raska za Cvitinu naklonost. Niz ko- mikrorazinu otočnih sela istočnog ranih i karikiranih Hvarana. Upravo istočnoga dijela otoka spominje se još i mičnih situacija i zapleta utemeljen je (Poljica, Zastražišće) i zapadnog (Brusje, plamske komedije, nastale pod utjecajem Zastražišće. Goja i Dobra, likovi sluški- na Raskovu angažiranju Bogdana kao Grabje, Selca) dijela otoka. Cijela radnja komediografske tradicije hvarske komu- nja u komediji, također su došle iz Plama ljubavnog pomagača, koji zapravo nizom konstruirana je oko poslovice-pričice: ne, ali prostorom i radnjom udaljene od i u gradu pronašle službu. Plamjani su spletki ismijava Raskov kukavičluk i pra- Tresla se brda, rodio se miš. Brdo Vela njezinih pravila i izmaknute od njezinih u renesansi predstavljali izvor komike i znovjerje. Plamjani su predstavljali izvor glava između Brusja i Hvara iznenada stereotipizacija, pružaju viđenje hvarskog pošalica u hvarskoj sredini. U komunika- otoka i otočana iz pozicije kolektivne ciji likova vlastelina i građana s likovima predodžbe njegovih “drugačijih” i “dru- slugu i seljaka vidljivo je poistovjećivanje gih” stanovnika. seljaka s divljacima, isticanje animal- Primjeri tih diskurzivnih tvorbi otoč- nog i primitivnog u njihovu ponašanju nih stereotipa o drugosti kroz vrijeme s naglašavanjem njihove tjelesnosti, (od 1525. do polovice 17. st.) pokazuju nagonskog i naturalnog u seksualnosti, svoju trajnost, ali i varijabilnost. proždrljivosti i sklonosti nasilju. Stereotipi o hvarskim gorštacima s vre- U svemu navedenome vidimo kori- menom postaju soﬁ sticiraniji i precizniji, jene stereotipa o “dobrom divljaku” koji umnažaju se, obuhvaćaju nove odnose, će uz Plamjane vezati prosvjetiteljski stvaraju nove klišeizirane osobine i pro- hvarski autori. Dok Vinko Pribojević pisuju nove uporabne kontekste. Unatoč doseljene stanovnike plamske visoravni svojoj varijabilnosti, njihova postojana uopćeno određuje kao pastire “koji su su- trajnost sastavni je dio hvarskog, otočnog roviji od ostalih stanovnika otoka Hvara”, identiteta. Martin Benetović za njih već upotrebljava naziv koji stanovništvo istočnog dijela * Ulomak članka Dva otoka Hvara Ane Hvara povezuje s prostorom Plama, Perinić koji će u cijelosti biti objavljen u predmet su karikiranja i ismijavanja, ali zborniku Destinacije čežnje, lokacije smijeh obično obuhvaća ono što je po- samoće: Uvidi u kulturu i razvojne znato, što više nije strano, nego ogoljeno mogućnosti jadranskih otoka, ur. Ines blisko. Prica i Željka Jelavić, Zagreb: Hrvatsko Likovi seljaka u Benetovićevoj etnološko društvo, Institut za etnologiju i Hvarkinji mogu se jasno podijeliti u dva folkloristiku, 2009.

cmyk 42 XI/253, 19. ožujka 2,,9. kritika

Rađanje vodvilja iz duha travestije

Dario Grgić okružju konstatira u pjesmi Čoha: “Slutim da biva. I Stvarno se desi./ Nad tobom pokrov. Odeća u kesi./ Dan možda prođe. Al minuti tuku./ Beogradski filolog i teoretičar u Sedativ meni, dok ruža sanduku./ proznom dijelu ove knjige nastoji Majka je jedna. I retko prava./Slutim da biva. Plačem, Miroslava.” No kad vratiti satirsku književnost pod svjetla sjedne pisati prozu, Maričiću nije do pozornice suza, nego do brzine; pa i ako pusti suzu, pusti je hitro. Devojka koja nedostaje sva se događa krvavih devedese- Gordan Maričić, Devojka koja nedostaje/ tih, čija politička nakaradnost odjekne Nesmir; Mono & Manjana, 2006, Beograd povremeno u pozadini vodviljski brzih obrata između nekoliko likova u kvazitipičnim muško/ženskim kroz očinsku fi guru psihoterapeuta, relacijama. Glavni je lik Ivan, mlad čime se dodatno ojačavaju infantilnost vo što zapisuje Zamarovsky o profesor opsesivno posvećen potrazi i persifl azičnost situacija kroz koje satirima: “Bili su obijesni, pre- za “devojkom koja nedostaje”, iz čega prolaze njegovi likovi. Koji bi htjeli predeni, razuzdani, nametljivi i ne treba brzopleto zaključivati kako Maričić je, kako se kaže, odrasti tako da ostanu zauvijek mladi, uvijek veseli. Bilo im je stalo jedino on djevojaka nema: ima on djevojke, medijski osviješten, očito i kojima možda naslada i nije najvaž- do vina, žena i užitaka koji vino i žene baš kao što i djevojke imaju njega, a i nija na svijetu, ili barem nije važnija pružaju”. I onda dalje nabraja: zabav- one koje ga nemaju mogle bi ga imati. je da se nagledao filmova od averzije što je osjećaju spram svija- ljali su se plesom i glazbom, svirali u Satirsku osudu neshvatljivih ženskih nja gnijezda, ili, još gore, spram stare- frulu, siringu, cimbal; ljude voljeli postupaka Maričić navodi u spome- i načitao knjiga; iza na nja. Biti slobodan, ali uz nekog vraški nisu: ponekad su ih plašili, ali uglav- nutome teorijskom djelu, citirajući privlačnog. Zamjenjivog za nekoga nom su ih izbjegavali. U antici je na- Euripida, kod kojega satiri uzdišu: prvu ruku uhvaćene još privlačnijeg. Preko toga su torte stalo podosta slika i kipića satira, je- “Na svetu ne smeju rađati se žene... emocija. Arhetipske situacije iz fi lm- dan je kipić u Narodnome muzeju u osim ako nisu stvorene za mene”. jednostavnosti njegova skih klasika. Kadrovi u kojima je u Beogradu, zove se Satir koji svira na prvom planu boca. Rečenice od kojih frulu. Da satira, što se Beograda tiče, Torte emocija stila krije se prilično staje dah: kada Ivana na tuču izazove nema samo po muzejima, dokaz je Maričić je, kako se kaže, medijski stroga dramaturška bivši momak djevojke koja povremeno jedan pisac. Ime mu je Gordan osviješten, očito je da se nagledao pokazuje tendenciju da nedostaje, on Maričić, beogradski je pisac, drama- fi lmova i načitao knjiga; iza na prvu struktura, a stvari izvodi ga gleda i u glavi izgovara: “Imat ćeš turg i fi lolog iza kojega je gomila pri- ruku uhvaćene jednostavnosti njegova i druge devojke. I one će te ostaviti.” jevoda s latinskoga, jedna zbirka pje- stila krije se prilično stroga dramatur- brzo – on piše kao da Ali promrmlja nešto drugo. Nešto sama, studija Satirska drama danas: ška struktura, a stvari izvodi već spo- kao “ništa”. Maričić je inteligentan i teorija ili teatar? (NNK Internacional, menutom brzinom – on piše kao da snima dokumentarac na benevolentan. Radi se o piscu eruditu, Beograd, 2008). Predaje antičku knji- snima dokumentarac na čiju je mon- koji dobro sažimlje stvari i koji piše s ževnost na tamošnjem Filozofskom tažu potrošio sto puta više vremena čiju je montažu potrošio punom sviješću da je umjetnost veća fakultetu, a davne 1990. dobio je nego na snimanje; kamera ide s točke sto puta više vremena od života, da stvari koje izgovaramo u PEN-ovu nagradu kao najbolji mladi A na točku B odmah, bez međupri- glavi, koje prešućujemo, jedine vrijede prevodilac s latinskoga. jelaza, a nekoliko umetaka između nego na snimanje da budu zapamćene. monologa čija je interludičnost jedina Nastrani underground naznaka postojanja nekakva vanjskog, Urbani satir Izdanje koje je pred nama iz dva je “objektivna” svijeta, izgovorene su Ljudi se dijele na one koji samo dijela, proznoga Devojka koja nedostaje žive i na one koji konstantno zami- i pjesničkoga Nesmir (kojim se neće- šljaju paralelnu, veliku, pravu realnost. mo posebno baviti). Da prispodoblja- Čije glave ječe od velikih replika. vanje Maričića u satirskome ruhu nije Ovdje imamo lik urbanoga satira koji samo jeftina zamjena čovjeka s na- izbjegava ljude, ali tako da se stalno slovom njegova rada, dokaz je drama druži s njima, okružen svojom eki- koju je napisao i objavio u sklopu svo- pom, dvojicom, možda trojicom prija- ga teorijskog djelceta posvećena sati- telja, i stvarnost je to propuštena kroz rima: dramolet se zove U Hefestovom fi ltar antičke lapidarnosti koja je do- domu – satiri svjedoci preljube, koji daje voljno duboka da odgovori na rastre- na kraju rada Satirske drame danas kao sene, razasute zapte suvremenoga rječit dokaz da je taj literarni žanr u svijeta. Rukopis mu je sinoptičan, obliku prilično nastrana undergroun- telenoveličan, gotovo da ga je moguće da i danas živahan, ili da ga Maričić “čuti” izgovarana s dasaka kakva tea- nastoji vratiti pod svjetla pozornice, tra, što bi možda bio njihov prirodni smatrajući da je kao verbalna ponor- ambijent. Robert Crumb suvremene nica ionako prisutan u bezbroj oblika srpske književnosti, predvodnik zani- na literarnoj sceni (gdje uglavnom mljive generacije fi lologa (Boris nakon nekog kalambura nestane iza Pendelj, npr.) koji su do Sofokla došli kulisa). Međutim Maričić, koji je kao preko Johna Forda, poštapajući se autor očito sržno fokusiran malte- Jean-Lucom Godardom i pateći s ne do mentalne predodređenosti za Wongom Kar Waijem. A kad smo već skliske osobenosti satirskoga, već u kod Johna Forda, evo za njim i Johna prvim objavljenim pjesmama naginje Waynea: on drži rekord kao glumac silenskome, od ljudi i bogova pod- koji je odigrao najviše glavnih uloga u cijenjenu zovu što vonja na ovoze- povijesti fi lma, čak 142 puta bio je maljske, nimalo sublimacijske bludne prvi na špici. I kaže profesor i vinske radosti . Marcijal u njegovu Sušilović: “Stara bitanga. Uz toliki (i Nedeljkovićevu) prijevodu kaže: broj pokušaja mogao je bar naučiti “od mene čitaš/stihove pitke/stihove hodati...” Što je Maričiću uspjelo ot- britke”. Pa on u sličnu meditativnu prve. cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 43 kritika

Virtuozan, karikaturalan crtež i izvanredan osjećaj za dijalog glavne su kvalitete Ralfa Königa, Zabavnije je biti gej a bilo kakvo radikalnije poigravanje formom Bojan Krištofi ć imena, posvetit ćemo radije pozornost toj tematici u domaćim izdanjima stra- stripa samo bi naštetilo nih stripova, pri čemu je lako uočiti niz djela koja se seksualnošću bave zrelo, Osviještenima, čija je Osviješteni su svjež i nesputan prikaz provokativno, istodobno kritično i du- seksualnih fenomena, ništa ljudsko hovito, i najvažnije, potpuno neopte- tematska provokativnost rećeno i bez ikakvih predrasuda. Ističu nije im strano i plijene prije svega se Ljubav i rakete braće Hernandez, sasvim dovoljna da svojom uvjerljivošću gdje seks i nimalo platonska ljubav pršte doslovno sa svake stranice, kao privuče i zadrži pažnju osnovni predmeti komunikacije među čitatelja Ralf König, Osviješteni, s njemačkoga junacima, i From Hell – Pakao Alana prevela Tatjana Jambrišak; Mentor, Moorea i Eddieja Campbella, gdje je mračan prikaz seksa u kontekstu vik- Zagreb, 2008. torijanskog Londona važno sredstvo priliku ispitati u čemu se krije relativna potresne kritike nemoralnih društve- predvidljivost heteroseksualnih obrazaca nih odnosa. Potonjem nije stran ni ponašanja, da bi lakonski zaključili kako otvoren prikaz homoseksualnosti, i u “biti straight i nije baš zabavno”. No, povijesti domaćeg stripa rijetko se tom je smislu najprovokativniji strip kako strip odmiče, i oni će početi sum- koji autor eksplicitno bavio sek- do sada objavljen na domaćem tržištu. drasude vezane uz obje orijentacije, te njati u takav zaključak… sualnošću, a da pri tome nije upao I dok su u Paklu osobe homoseksualnog rušeći spolne i rodne stereotipe čitatelju u zamku pornografi je (ili barem tvrde opredjeljenja tek sporedni likovi, u stri- pruža autentičnu sliku ljudskih seksual- Virtuozan crtež erotike), već se usredotočio na realistič- pu Osviješteni njemačkog autora Ralfa nih avantura i dilema. Ton stripa nagla- Ukratko, Osviješteni su svjež i nespu- niji, promišljeniji prikaz ljudske spolno- Königa oni imaju glavne uloge. Riječ je šeno je humorističan, i premda pojedine tan prikaz seksualnih fenomena, ništa sti. Klasični stvaraoci poput Andrije o još jednom hrabrom izdavačkom po- situacije prikazuju seksualne nesigur- ljudsko nije im strano i plijene prije Maurovića i Waltera Neugebauera spo- duhvatu sveprisutna Darka Macana, koji nosti koje bi bile pogodan materijal i za svega svojom uvjerljivošću koja proizlazi radično su se bavili seksualnošću u svo- već nekoliko godina u svojoj Biblioteci znatno mračniju, teže probavljivu priču, iz autorove uživljenosti u tematiku, što jim djelima, Maurović u razigranim, Q (sadržajnom i konceptualnom produ- autor svoj svjetonazor dosljedno pro- se, naravno, temelji na realnom život- “mekim” porno-stripovima objavljenima žetku istoimenog strip-časopisa) objav- vodi od početka do kraja stripa i time nom iskustvu. Pojava takva stripa na u albumu Kandaul, a Neugebauer u ljuje vrijedne stripove stranih i domaćih homoseksualce, kao još diskriminiranu domaćem tržištu pokazuje kako su izda- kultnim porno-obradama dječjih bajki. autora, dosad uglavnom manje poznatih manjinu u nekim europskim državama, vači dovoljno zreli da se uhvate ukoštac Sličan duh posjedovali su erotski stripo- hrvatskim čitateljima. a u Hrvatskoj pogotovo, prikazuje bez s takvim temama, kao i čitateljstvo da ih vi Stanka Bešlića, autora tzv. treće gene- odmaka i bilo kakve autocenzure, prido- prihvati i štoviše, poistovjeti se s njima. racije, dok je ozbiljniji tretman seksual- Ironično o seksualnosti noseći na svoj način širenju tolerancije. Stoga je jasno da se u Hrvatskoj stripovi nosti zaživio tek u stripovima njegovih Takav je i Ralf König, jedan od ista- U središtu je priče Axel, dvadeset konačno poimaju kao zahvalan i rele- generacijskih srodnika iz grupe Novi knutijih njemačkih strip-umjetnika, čiji i nešto godišnji Nijemac, koji nakon vantan medij izražavanja. kvadrat, ponajviše Mirka Ilića, te u ne- je uspjeh tim značajniji što je većina mučna prekida s dugogodišnjom djevoj- Formalno gledano, Osviješteni ne kim Kordejevim i Zimonićevim stripo- njegovih stripova naglašeno homosek- kom (a ona ga je ostavila zbog njegova predstavljaju pretjeranu inovaciju, već su vima. Ninoslav Kunc, također član te sualne tematike, ali su svojom prijemči- često primitivna, sirova macho-pona- uspješna sinteza različitih utjecaja, među proslavljene grupe, u nekoliko svojih vošću i čitljivošću uspjeli nadići klišeje šanja) igrom slučaja dolazi u doticaj s kojima su najuočljiviji, u pogledu stiliza- kratkih ranih stripova ponudio je ironi- specijalizirana gej-tržišta i osvojili vrlo pripadnicima dizeldorfske gej-subkul- cije ljudske fi gure i kompozicije table, čan pogled na seksualne frustracije pro- širok krug čitatelja. Königovi rani stri- ture – Walterom, Norbertom i njihovim stripovi francuskih autora Jean-Marca sječna malograđanina. povi, namijenjeni prije svega gej-popu- prijateljima, te u druženju s njima krene Reisera i Claire Bretécher, koji su se Od Crnog Popaja do Pakla laciji, objavljeni su u brojnim fanzinima preispitivati vlastite seksualne porive, analizom ljudskih etičkih i emotivnih širom Njemačke, a upravo su Osviješteni ali i predrasude koje se obično vežu uz odnosa bavili na vrlo sličan način. U kasnijim godinama seksualno označili njegov komercijalni proboj ka pripadnike ove ili one seksualne ori- Virtuozan, karikaturalan crtež i izvanre- eksplicitniji stripovi mogli su se čitati mainstream strip-sceni, kao i dostizanje jentacije, pa i žene i muškarce općenito. dan osjećaj za dijalog glavne su kvalitete na stranicama brojnih fanzina, posebno umjetničke zrelosti. U Osviještenima, U nizu urnebesnih epizoda Axel će Ralfa Königa, a bilo kakvo radikalnije Stripoholica, među kojima se Crni Popaj koji funkcioniraju poput beskrajno iskusiti brojne probleme s kojima se poigravanje formom stripa samo bi na- Štefa Bartolića isticao kao posebno lucidne humoristične TV-serije, autor homoseksualci susreću u svakodnevnom štetilo Osviještenima, čija je tematska radikalan, žestok i vulgaran, ali također se i prema homoseksualnosti i prema životu, dok će oni putem svoje žudnje provokativnost sasvim dovoljna da pri- upečatljiv i slojevit strip. Isti je autor heteroseksualnosti odnosi s potrebnom za rasnim pripadnikom istog spola, ali vuče, a potom, zahvaljujući talentu auto- nadaleko poznat po zabavnom erot- dozom ironije, relativizirajući tako pre- suprotne seksualne orijentacije, dobiti ra, i zadrži pažnju čitatelja. skom serijalu Dick Long, prisutnom u domaćem izdanju Playboya, koji unatoč svojoj popularnosti, ponajprije zbog briljantna crteža, nije uspio dosegnu- ti snagu i originalnost Crnog Popaja. Mnogo poetičniji i rafi niraniji pristup ljudskoj seksualnosti predstavila je Magda Dulčić u nizu svojih ranih stripova, primjerice Gradu žena, u kojem se tema spolnosti promatra iz dominantno ženske perspektive, što je u domaćem stripu posebno rijetka pojava. Još je rjeđi izravan prikaz homoseksualnosti, i jedini primjer koji mi s tim u vezi pada na pamet jest strip Do gole kože, dio serijala Svebor i Plamena Darka Macana i Matije Pisačića, koji govori o maloljet- nu homoseksualnu skinheadu i njegovoj krizi identiteta potaknutoj sukobom seksualne orijentacije s predrasudama neposredne okoline. Premda bi se uz seksualnost u doma- ćem stripu dalo spomenuti još nekoliko

cmyk 44 XI/253, 19. ožujka 2,,9. proza

natpisom ISPLATA, neće imati čak ni kvaku. Našao se pred raskrižjem u hodniku kraj kante za otpatke iz koje će na po- bacanim didaskalijama viriti nedovršena misao: Ne griješi dušu, Farma pisaca Svjetlost će ga odvesti u uzan hodnik u podrum. Na stepeništu dvoje ljudi, izme- đu sebe, poskrivečke, dilat će bonove za metafore, no kada će prolaziti mimo njih, pravit će se da pričaju o svakodnevlju: Jesi čula za 0:0? Da, a ti za 1:1? U podrumskoj ostavi u tijeku će biti Boris Beck i Igor Rajki mučenje nekog autora za djecu, vezanog za kamere, pa će se mučitelji dignuti i zatvoriti vrata spazivši Rajkija. Začut će se karikaturalnost. Čim će ga vidjeti, ući će može, upali cigaretu jer njemu neobično toliko mukli udarci po glavi, da će njemu Ulomak iz romana Ne bih o tome koji u sobu FORMATERINA specijaliziranu drhte ruke. Upravo je bio napisao tri nove samom, beskrajno osjetljivom na fi nese, uskoro izlazi u izdanju zagrebačkog za izdavanje autorskih viza za zemlje ma- epizode na eks, ali ne bi o tome. biti teško neodgonetljivo potječu li od nje od Hrvatske, kako bi se autori osjećali Januar Siječanj, obnovitelj moralizma kompleta udžbenika nižih razreda, kakvog Jesenskog i Turka i Hrvatskog društva nadmoćnije i dva puta se zaključati. i protivnik drugačitosti, velikoseljačke godišnjaka ili kvara fotokopirnog stroja. pisaca Još će uvijek strahovati da je se traži orijentacije, pisac koji voli ljude, ali ne i Nasuprot bit će otvorena, no prazna, zbog nikad uvraćene ljubavi. čovjeka po čovjeka, će se buditi. Bio se za- ostava za sistematski pregled članova i U sljedećoj sobi Nedjeljka Sunday, pu- pisao noćas pa je ostao prespavati u PIK-u ustanovljavanje količine Bizanta u krvi. topiskinja i pjesnikinja, čim će ga ugleda- na tipkovnici. Na čelu će mu ostati još još Zadnji uzorak će se pretakati preko pečata ti, počet će se praviti kako miluje šuškave v, b, n, m. Samo će Rajkiju kimnuti gla- na radnom stolu i obrazaca za intoksika- manje će se prostirati iza šumarka, vrećice, a ne da, kao obično, stvara poezi- vom. Toliko tetovaža jedne preko drugih ciju lažima. utvrdastih grmova ambrozije te ju. Još uvijek će mu zamjerati nešto, iako da se samo vidjela posljednja, fl omićem, Istovremeno je Beck istrčao četvero- više utvrda naveženog smeća zbor- joj je dao da novu zbirku pjesama napiše Tek me od loze, ostavljaju nebuloze. Krmelje noške iz Akademije na Zrinjevac i krenuo nika. Kanalići za navodnjavanje će žubo- na svježe natopljenim ulošcima menstru- će skupiti u dlan, pokušati ih otresti mi- za nekim nejasnim osjećajem. Njušeći riti između poslaganih enciklopedija i alne krvi. Na trenutak će ga pogledati kao mikom aplauza, a potom stršeće cjevčice Rajkija trčao je kroz grad, pa kroz pred- antologija. Časopisi u funkciji ograde bit da će mu oprostiti, a potom kao da će ga iz zaslona računala poubadati sebi u glavu, građa, između šoping centara i divljih će uzorito poslagani. pitati za posudbu novaca, ali će se vratiti ruke i noge, priključujući se na Main naselja, trčao je daleko izvan grada sve Nad široko otvorenim vratima, na šuškanju vrećica. Na njenom duguljastom Stream koji će zaklokotati kanalizacijom dok nije došao do žutog natpisa Isušena natpisu nedostajat će slovo: PIK manje vratu neće biti moguće ne dočitati Jebo prema glavnome gradu. Kaljuža. Sada je ondje pisalo Farma pi- Najbolja hrvatska perad. Najvjerojatnije, mene moj lijepi tata, vidi što mi je ostavio Niz hodnik dva mladca, dekon- saca - industrijska prerada sentimentalnih pomislit će Rajki, zaigrana djeca kritičara oko vrata bolnu tetovažu. struktivista, hihotat će se i razmjenjivti sjećanja. Prošao je kraj portira koji ga je i pisaca su skinula I da bi ga upotrijebila U pokrajnjim prostorijama, podno citatne kurtone. Rajki ih nije volio, imao potapšao, a kad mu je Beck liznuo ruku, iz u označavanju infantilijade svijeta, ali će stubišta, nalik na smočnicu, naš književ- je jednom loša iskustva s njima. Hodnik porte je izvadio kutiju s kostima hrvatskih spaziti da je vokal postavljen kao mostić nik tuđeg podrijekla, kojemu je Rajki će imati odjele Autori-novinari, Autori- pisaca i dobacio mu Krležinu potkoljenicu kako bi se prešao mutan, začudo, nabujali zaboravio ime, ali ne i tetovažu Zatvori urednici i Urednici-autori, pa Rajki zbog da je glođe. potok na ulazu. mi citat draga, bilo sprijeda ili straga, klaustrofobije neće ući, već će skrenuti k Beck je krenuo dalje kroz gužvu. Bilo Kućica za portira, rađena kao omanja Anu Lizu je oblagao njenim isprintima vratima iznad kojih je netko od revoltira- mu je teško jer je vidio samo noge, sve replika HNK, bit će prazna kad će Rajki s bloga. Bit će to pregršt raspoloženja i nijih napisao Pizde. Ili kao podržavatelji je bilo crno-bijelo i mutno već nakon ući pitati za odjel. Rajki će izaći i uputiti htjet će od toga napraviti jedinstven stav. objektivne stvarnosti nisu htjeli brisati kao dvadeset metara. Na jednom su mjestu se prema kompleksu zgrada. Usput, iz Uzdahe će joj podvlačiti kitom te će se dokument ili kao većinski vlasnici nisu dodjeljivali godišnju nagradu Farme za otvorene septičke jame pred ulazom, Rajki odmaknuti i uspeti na kat. Dizalo niti primjetili sitničave primjedbe. Ili je najdebljeg pisca, na drugom je krdo kri- izronit će netko i veselo ga pozdraviti. neće raditi jer će biti posuđeno za snima- čistačica dobila na igrama na sreću. Ili je tičara pilo mutnu vodu iz potoka koji je Rajki ga neće prepoznati pod dihalicom nje nekog fi lma. to tek bila kratica za skupnu im ideologiju prolazio posred farme, a zvao se Main i maskom te tetovažom pod govnima, ali Studeni Novembar će pijano bauljati Pišući Iskreno Zaslužuješ Dugu Efemernost, Stream. Nekoliko najrasnijih književnih će uljudno odzdraviti ulazeći u zgradu. stubištem, rubac oko vrata grlit će mu Rajki to neće htjeti istraživati. grla malo dalje uzvodno pišalo je u taj isti Ostarjela administratorica, struktu-na- Nemam klik za ženski lik. Sve će mu kre- Nadalje, bit će tribina Jesu li potrebne Main Stream. Čitatelji su se gurali pred tu-ralistkinja, no još uvijek ružna, čija je nuti nizbrdo otkad se obogatio i počeo tribine ili su važnije istine? voditeljice Fri sex shopom u kojem su se prodavale lutke davna tetovaža na čelu SFRJ nakon estet- raditi tv-serije. Rajki je cijenio njegovo Petak. Zalagateljica za zbližavanje na s likovima hrvatskih pisaca. U salonu s skog tretmana produljena u Sve Frajere odbijanje stvarnosti. Tako će i sada apsolutnom obostranom nerazumijevanju, pokućstvom za pisce nudio se novi model Rado Jebem, još i više će podcrtavati tužnu Studeni pijan izreći da mu Rajki, ako kako u literaturi tako i u braku, podržava- kožne fotelje s ugrađenom tastaturom teljica sućuti, ali prema sebi, i praktičarka ondje gdje inače sjeda guzica. Tekstovi su mini suknji, sramit će se i pred praznom se tako mogli proizvoditi jednostavnim Popularnost je zapisana u genima dvoranom. To što će nekoliko postavlje- meškoljenjem. Ispod jednog šatora održa- nih napuhanih lutaka gledati šutke bez valo se natjecanje nakladničke kuće Profi t prestanka, teško će podnositi. Jedna će u brzom čitanju knjiga koje su napisali hit zgužvana lutka bila načinjena čak i po pisci - čija se knjiga pročita najbrže, taj gor Rajki i Boris Beck jedini su hrvatski pisci blizanci uključeni u Rajkijevom izgledu. Slutit će da se u zim- će biti hit pisac iduće godine. Trenutno harvardsku studiju u kojoj je proučeno 1100 parova blizanaca književnika ske dane na njemu najvjerojatnije sjedi, a se najbrže čitaju knjige pisca Minute iz cijelog svijeta. Studija je pokazala da ako niste među piscima koji su poneko i jebe. Sekunde, a u sklopu nagrade dobio je uvijek u centru pažnje, teško da ćete to moći promijeniti. Pisci koji su popularni Produljit će hodnikom. i vlastito leglo kritičara koje će uzgojiti ili naginju tome da budu na vrhu top lista vjerojatno to imaju u genima, tvrde U sljedećoj prostoriji vanjski suradnici posebno za njega.Krunu mu predaje proš- znanstvenici. će dotjerivati najnovije, svježe napuhane, logodišnji rekorder, Dan Sat, dok je pret- Ta je studija pokazala da je položaj pisaca na književnom tržištu najvećim još neodjevene, tek proizvedene lutke. prošlogodišnji Mjesec Tjedan već potpu- dijelom određen još prije njihova rođenja i da pisanje zapravo ima malo veze s Srdačno će ga pozvati da malo potimari no zaboravljen. I u tom je trenutku Beck tim. Znanstvenici su otkrili da se pisci jednojajčani blizanci, koji dijele isti genski lutku Augusta Kolovoza, no nije htio. Više prepoznao dobroćunog portira, bio je to zapis, obično u povijesti književnosti nalaze na istoj poziciji, bilo u centru bilo će mu se sviđati prekrasna lutka Marte Eon Era, najveći pisac koji je ikad živio na rubu. Za razliku od njih dvojajčani blizanci, koji ne dijele iste gene, pokazuju Ožujak, zalagateljice za progon simbolike, u Hrvatskoj. Možda bi i pošao k njemu, i različiti stupanj popularnosti unutar književnosti u kojoj pišu. “Uspjeli smo biografkinje svojih muževa od sportaša do ali na rep mu je stao Desetinka Stotinka, pokazati da je određena pozicija u književnim odnosima utemeljena na genima. političara, ali oko nje su se već bili oku- pisac pobjednik u juniorskoj kategoriji, Zapravo divan i kompliciran sustav povijesti književnosti ovisi u određenoj mjeri pili iz marketinga i napravili gužvu pa će šampion recitiranja u vrtiću i ozbiljni kan- o genima”, tvrdi Nicholas Christakis s Harvarda. Rajki produžiti. didat za krunu najbržeg sljedeće godine. Možemo očekivati da će geni utjecati na književnost, no veza između gena i U sobi do, prepisivatelji će kritika raditi Na vagu je stao Maj Svibanj, malen pozicije unutar književne grupe je toliko čvrsta da pokazuje da se radi o svoj posao. Neće im htjeti smetati jer su ih rastom, ali ogromne kose i brade kojima snažnom utjecaju. Znanstvenici vjeruju da su pisci evoluirali tako da zauzmu predano, spretno i brzo morali kopipejstati je navodno mogao podići i više stotina različite književne pozicije. Nagađaju da su u evoluciji književnosti postojala i još još iste sekunde odaslati u sve dijelove kilograma ugovora. Sol Sticija se tako razdoblja kad je uistinu bilo važno biti glavni pisac u grupi, kao kad su se dijelile domovine. napila vode iz Main Streama da se valjala nagrade i mjesta u akademijama, ali da je bilo i razdoblja kad je bilo bolje Na kraju hodnika, pred skladišnim u kaljuži... nalaziti se na rubu društva, kao recimo za vrijeme epidemija estradizacije. “Ova prostorijama za spremu arhetipova, bit će Odakle kaljuža? studija nam otkriva da su društvene mreže i odnosi unutar njih jedan od natpis Ne ulazi, sve prodano Penisu d.d.! Tek je u tom trenu Beck shvatio da je fundamentalnih dijelova ljudskog naslijeđa”, kaže James Fowler sa Sveučilišta u Probat će otvoriti, ali bit će zaključano. Bit potpuno mokar i da tone u blato do kolje- Kaliforniji u San Diegu, koji je također sudjelovao u studiji. “Izgleda da prirodna će zaključana vrata za dobivanje potvrda na. Mnoštvo je teturalo pod naletima kiše, selekcija ne utječe samo na činjenicu hoćemo li ili nećemo pokupiti prehladu, KURVANJE, u sobu KOREKTUM neće padalo u mulj i gacalo u vodi što se preli- već i na to koga ćemo čitati.” htjeti niti ući, dočim vrata zabrtvljena, s jevala iz Main Streama. cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 45 poezija

Odnosi s Rudolfom

Haris Rekanović

* * zvjezdice s toplom vodom i kablov- nekoliko pjesama da li je djed jebao semafor u crvenu glava skom i toliko slika rupu? nos televizijom u sobi i šta sad oko vrata ogrlica šiljatih nitni kurac me Agnješka upoznala sa najve- šta sad imaš jednu ribu na stolu ćim živućim razmišljam ﬂ aše si odložio prilazim poljskim pjesnicima 10 godina iz mraka izlazim inače ne pušiš ali si popušio nekoliko od čega se braniš pitam kurac sam nastupio na manifestaciji... jebo te osjećam se kao bosna i hercego- od ljudskih pit bul terijera i kurac sam čitao po Vjecborgovim gi- vina sutra je božić mnazijama tiho pucaju šavovi i putuješ odličan odgovor ljubim ruku mojim smješnim engleskim a vodim se kao cjelovit rukuješ se s njenim tatom ispred face mi je šaka oivičena šiljcima i kurac sam jednu pjesmu pročitao na 10 godina gledam u isti grad rukuješ se s njenom mamom prsti teških prstenja poljskom i krijem se deset godina sporednim uli- i baka je tu jeziku cama zamalo si prošao smije se i kurac su se srednjoškolci tome smijali i dalje misle da sam narkoman i jelka puna sjaja je tu kurac sam odradio performans i dalje misle da smrdim njen brat sa dječicom koji su ti simpa- kod kuće kurac sam držao godišnjak u rukama u i dalje misle da sam neuredan tični selotejpom na kurčev nagovor lijepim kojem su iako se kupam kad zatreba i pun je grad ljudi koje poznaje rajsnegle prevedene moje pjesme i šta sad kita mi izgleda kao jež kurac sam sa bilo kojom poljakinjom šta sad a ti se pitaš da li si vrijedan svega toga ušao u da uradim da li je grad vrijedan tebe mislim na nju hotelsku sobu 10 godina je mnogo dana gdje ćeš proslaviti novu drkao bih i kurac smo se karali deset godina prevelike muke i da li djed mraz a ne smijem kurac me zaljubljeno milovala dok sam umoran od zvjerskih pogleda ako postoji pio pivo i i njihovog destruktivnog razmišljanja ima seksualne odnose gledao tv 10 godina neprekidne torture sa rudolfom kurac smo tako proveli preostala dva teturajući ispred predrasuda ako takav postoji * dana ispred glava punih tuđih problema gazeći punu liniju moj kurac je mahala na željezničkoj ispred glava punih govana i žvaćući asfalt gumama iščekivanja stanici dok je i šta sad kretao sam se prema tebi voz ubrzavao prema Varšavi sa šta sad * Agnješkom i sa jebi ga imao sam najviše drva (neiscjepanih) u onda smo sjedili na klupi slušajući kako mnom u svom želudcu i evo me dvorištu vjetar dodiruje more kurac me Agnješka dva dana vodala nakon deset godina imam nove cipele iako nisam bio bogat zaslijepljeni blicevima foto-aparata uz- Varšavom nakon 10 godina ni kiša ni snijeg noge malenu kuću buđenih turista i kurac sam posjetio muzej suvremene mi ne uznemiruju i najveću ženu u karijeri gledali smo u svjetleći križ na koji je umjetnosti i nepravedno kurac sam pio po varšavskim klubovima i mnogi su mislili da neću uspjeti razapeta naša potreba jednog za dru- i slušao i nakon deset godina i dalje teturam bez sa toliko drva gim varšavske pankere obzira na u tako maloj kući kurac sam još dirao obraz na koji je nove cipele sa tolikom ženom dok si nastojala ispuniti sve moje želje Agnješka jebeš ga šta god uradili ja sam se trudio biti pored tebe priljubila usne izlazeći iz kupea koji neki ljudi su obilježeni i: biti na tebi sam uprljao i uvijek smrde došlo je proljeće biti u tebi ulaskom dok voz nemilosrdno grabi i uvijek su narkomani imam još drva grabi preko uvijek su primjeri onog što ne treba kuća je jednako mala što tebi nekoliko zamišljenih granica uvijek osuđeni na linč koliko je žena velika čini se i kurac sam sanan sišao u Zagrebu ..... nije smetalo moj kurac sam se vratio doma sretan ..... jebi ga i kurac sam ljudima na pitanje kako je ne žalim se sad vas stvarno molim bilo danima nije mi krivo da prestanete sumnjati u moje odgovarao odlično jebo te nije mi žao sposobnosti * smije mi se Agnješki i kurac sam bio u Poljskoj ha ha jer jebo te ha ha ha dobio sam kurac umjesto vize ha * dobio sam kurac umjesto vize fuj ha dobro veče i kurac sam se vozio vozom 30 sati ha ja sam pijani svetac koji stoji na babi- i kurac sam uživao u krajoliku kroz smij se sa mnom lonskoj kuli i mutno i bit će nam lakše jede nebeske naranče staklo prozora kupea 2. klase cirkaju- * možda svjesna da sutra ujutro kad se probudi ći pivo 10 godina hodam gradom mokrih nogu najmanje kurac sa šetao Varšavom s polucilinde- 10 godina trule čarape u cipelama što će biti jest svetac rom na i deset godina siječem nokte gledajući zato noćas bacam narandžaste kore i glavi kojeg sam laštio danima samo ono crno ispod njih razbijam glave za tu priliku i deset godina to crno mi se smije onima koji ne misle kao ja kurac sam sjedio na trgu pio pivo i po- u tih 10 godina imao sam dvije žene aris Rekanović (Bihać, 1974), svetac koji leži na leđima i pali ugasle smatrao svaku po četiri u tih deset godina objavio je šest zbirki poezije; zvijezde varšavljane šta sam radio ostalih dvije godine posljednju, naslovljenu kurac sam upoznao Agnješku koja je e pa imao sam još po neku Teturanje ispred predrasuda, 2008. puno je ljepše leći kao pijani svetac prevela moje i šta sad godine. Preveden je na slovenski, nego se probuditi kao mamurni smrtnik pjesme na poljski češki i slovenski šta sad češki i poljski jezik. Sudjelovao je u umoran od snova kurac smo se zajedno odvezli u Vjecborg pitam se više međunarodnih umjetničkih mjeseca kurac sam inzistirao da putujemo vo- 10 godina sam pio manifestacija, a svoje je likovne i zvukova noći zom 10 godina blato u glavi njegovao radove izlagao na nekoliko skupnih laku noć kurac sam odsjeo u bilo kojem hotelu s deset godina pogled mutan i samostalnih izložbi. četiri nisam razabrao ništa važno

cmyk 46 XI/253, 19. ožujka 2,,9.

cmyk XI/253, 19. ožujka 2,,9. 47

Raspored emisija Trećeg programa Hrvatskog radija

Treći program HR, četvrtak, 13:30 SIMFONIJSKI KONCERT: 09:30 NA OBZORIMA DUHOV- BBC-a 19.03.2009. Folklor u simfonijskoj glazbi (Lalo, NOSTI 01:00 PET MINUTA POEZIJE U 00:00 EUROCLASSIC Kodaly, Mendelssohn, Korsakov, 10:30 GUBITAK SREDIŠTA: JEDAN NOTTURNO - noćni program Smetana) Gerard Wajcman – Prozor, kronika 01:05 EUROCLASSIC BBC-a 16:00 ZNAK TOČNOG pogleda i intime NOTTURNO - noćni program 06:00 ŠEST MINUTA POEZIJE U VREMENA I NAJAVA 11:00 PRO MUSICA BBC-a ŠEST PROGRAMA 13:00 SATURNOVA DJECA: Ta 06:00 KLASIČNI KROJ 06:06 U APOLONOVU OKRILJU: 16:03 DOBA ZNANOSTI soba puna riječi 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I Forqueray, Telemann, Gluck, Haydn, 16:35 ŽIVOT GLAZBE: 7.nastavak 13:30 SEDAM DANA GLAZBE NAJAVA PROGRAMA Fils ciklusa ulomaka iz autobiograﬁ je 14:30 POSLIJEPODNE JEDNOG 08:05 JUTARNJI KONCERT 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I francuske operne dive Regine SKLADATELJA. Jean Baptiste 09:30 RADIO-ROMAN: Simo NAJAVA PROGRAMA Crespin Lully Mraović – Konstantin bogobojazni 08:05 JUTARNJI KONCERT: 16:00 ZNAK TOČNOG 18:00 PORTRET UMJETNIKA U 09:55 VOKALNA SUZVUČJA Weber, Mozart, Beethoven DRAMI VREMENA I NAJAVA 10:30 POD POVEĆALOM 09:30 RADIO ROMAN: Dalibor 19:00 U HRAMU PJEVA PROGRAMA 11:00 PRO MUSICA - ODRAZI Cvitan: “Ervin i luđaci” 20:00 KLJUČEVI STOLJEĆA: 16:03 Interpress: Novi očevi VREMENA 09:55 IZ BAROKNIH ODAJA: Eurofest 16:35 ŽIVOT GLAZBE: D. 13:00 POGLED U SUTRA Biber, Buxtehude, Handel 22:00 GLAZBENA NAJAVNICA I Buxtehude: udovi Isusa Krista našega 10:30 RIJEČI I RIJEČI NAJAVA PROGRAMA 18:00 ZOOFON 13:30 OPERNI KONCERT 11:00 KLASIKA I OKO NJE: Yanni 22:03 GLAZBA I OBRATNO: 18:45 GLAZBENI INTERMEZZO 16:00 ZNAK TOČNOG 12:00 KULTURA DEMOKRACIJE Rođendan umjetnosti 09. - Safe and 19:00 FONOARHIV: Iz produkcije VREMENA I NAJAVA 12:45 SLIČICE ALBUMA: Chopin, sound: Stefano Giannotti: Shelters Hrvatskoga radija PROGRAMA Zemlinsky, Mahler and Trps (Baden Baden) 20:00 MUSICA VIVA 16:03 TRIPTIH: 13:00 ELEKTROSFERA: Stuart 22:30 EBU-JAZZ: EBU koncerti 22:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 16:35 ŽIVOT GLAZBE Moulthrop - Hipertekst i zakoni NAJAVA PROGRAMA 18:00 DOKUMENTARNA RADIO medija 22:03 ITALSKE MUZE: Kantate i DRAMA: Tomislav Guščić – 13:30 OPERNI KONCERT: de sonate Antonia Caldare Kontrapunkt – kultura različitosti Falla, Barbieri, Cabllero, Penella, Treći program HR, subota, 21.3.2009. 22:30 ZNACI VREMENA: 19:00 VRIJEME ZA JAZZ Guerrero, Serrano, Balaguer, Breton, Razgovori s O. Pamukom i M. 20:00 OD PODIJA DO PODIJA Torroba, Mozart, Smetana 00:00 EUROCLASSIC Atwood 21:00 Poslije zvuka 15:30 U SVIJETU OPERE NOTTURNO - noćni progr am 23:00 GLAZBENI ATLAS 22:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 16:00 ZNAK TOČNOG BBC-a 06:00 šEST MINUTA POEZIJE U 23:25 AVANT-POP: Department of NAJAVA PROGRAMA VREMENA I NAJAVA Eagles PROGRAMA šEST 22:03 VEČERNJE HARMONIJE 16:03 KAZALIŠTARIJE 06:06 KODA OD SNA 22:30 DNEVNICI I PISMA: 16:35 ŽIVOT GLAZBE: Lirska 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I Andrzej Bobkowski . Dnevnik s NAJAVA PROGRAMA putovanja glazba (Slavenski, Respighi, Treći program HR, ponedjeljak, 23. Papandopulo, Berg) 08:05 JUTARNJI KONCERT: 23:00 GLAS, NAJLJEPŠI 3.2009. 18:00 RADIO DRAMA: Alfred de 09:30 BAŠTINA, MI I SVIJET: INSTRUMENT 00:00 EUROCLASSIC Musset: “Lorenzaccio” 10:00 MILJENICE MALENIH 23:25 OGLEDI I RASPRAVE NOTTURNO - noćni program 19:00 PJESMA ZVIJEZDAMA U MINUTA BBC-a MENI ZVONI 10:30 SKRIVENA STRANA 06:00 ŠEST MINUTA POEZIJE U 20:00 OD PODIJA DO PODIJA - DANA ŠEST: SADA I NEKADA: Repordukcija 11:00 PRO MUSICA 06:06 CONCERTO DA CAMERA Treći program HR, srijeda, koncerta Zagrebačke ﬁ lharmonije 13:00 FILMOSKOP 25.03.2009.. održanog 21. studenog 2008. u 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 13:30 SOLO-TUTTI NAJAVA PROGRAMA 00:00 EUROCLASSIC KDVL i… 16:00 ZNAK TOČNOG NOTTURNO - noćni program 22:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 08:05 MATTINATA VREMENA I NAJAVA 09:30 RADIO-ROMAN: Simo BBC-a NAJAVA PROGRAMA PROGRAMA 06:06 Šest minuta poezije u šest 22:03 ZVUKOPIS: Kazališna glazba Mraović – Konstantin bogobojazni 16:03 BIBLIOVIZOR 06:00 JUTARNJE HARMONIJE Frane Đurovića ((8): Bakhe 09:55 PARTITE ZA JUTRO 16:35 žVOT GLAZBE: literatura u 10:30 RAZGOVOR S POVODOM 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 22:30 POEZIJA NAGLAS: Charles operi Olson “Otvoreno polje” 11:00 POZIV NA KONCERT NAJAVA PROGRAMA 18:00 FORUM TREĆEG 13:00 EUROSTORIJE 08:05 UMIJEĆE JAZZA 23:00 PROBRANICE PROGRAMA 23:25 OGLEDI I RASPRAVE 13:30 DIRIGIRA MAESTRO 09:30 RADIO ROMAN: Simo 19:00 Izravni prijenos iz 16:00 ZNAK TOČNOG Mraović – Konstantin bogobojazni Metropolitana – Bellini: VREMENA I NAJAVA 09:55 GLASOVIRSKA „Mjesečarka“ PROGRAMA MAŠTANJA 22:30 Antologija pripovjetke: F. 16:03 EPPUR SI MUOVE 10:30 PITOMA MISAO: Treći program HR, petak, 20.03.2009. Kafka – Zidanje 16:35 ŽIVOT GLAZBE 11:00 SVIJET GLAZBE – live 00:00 EUROCLASSIC 23:00 GLAZBENA NAJAVNICA I NOTTURNO - noćni program 18:00 RADIO – IGRA: Lana Šarić 13:00 HRVATSKI IDENTITET NAJAVA PROGRAMA BBC-a – Neboder 23:03 DJECA PONOćI 13:30 SA SVIH STRANA SVIJETA 06:00 ŠEST MINUTA POEZIJE U 19:00 TRADICIJSKA GLAZBA 16:00 ZNAK TOČNOG ŠEST 23:25 ALTERNET: David Handey 20:00 EUROPEUM – - Što bih rekao Marsovcima; Cecil VREMENA I NAJAVA 06:06 U DUHU EPOHE: Grieg, EURORADIO: Mendelssohn, PROGRAMA Helman – Druga strana sna Haydn, Beethoven Sibelius 16:03 DRUŠTVENI OBZOR: 22:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I Reprodukcija i stigmatizacija NAJAVA PROGRAMA NAJAVA PROGRAMA 16:35 ŽIVOT GLAZBE 08:05 MUSICA MUNDANA: 22:03 VOX HUMANA Treći program HR, nedjelja, 22:30 HRVATSKA PROZA 18:00 FANTASTIKA U RADIO Tveitt, Grieg, Svendsen, Lalo DRAMI: 09:30 RADIO ROMAN: Dalibor 22.3.2009. 23:00 ART OF THE STATES 19:00 TUMAČI GLAZBE Cvitan: “Ervin i luđaci” 00:00 EUROCLASSIC 23:25 OGLEDI I RASPRAVE: H. 09:55 KONCERTANTNA NOTTURNO - noćni program Peričić – Rene Wellek ili pobuna 20:00 IZLOG SADAŠNJICE: NADMETANJA: Janaček, BBC-a protiv pozitivizma izraelska skladateljica Rachel Galin Papandopluo 06:00 ŠEST MINUTA POEZIJE U 22:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 10:30 ŽIVOT PROSTORA ŠEST NAJAVA PROGRAMA 11:00 PUTOVI HRVATSKE 06:06 NADAHNUĆA: Slike iz 22:03 NA RAZMEĐI STILOVA GLAZBE prirode Treći program HR, utorak, 22:30 SVJETSKA PROZA: Tim 13:00 PROJEKT: 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 24.03.2009 Davys – Amberville BROADCASTING: Sarai Media NAJAVA PROGRAMA 00:05 EUROCLASSIC 23:00 OPUSCULA MUSICA Lab: Sjene budućnosti 08:05 SAČUVANE GLAZBE NOTTURNO - noćni program 23:25 OGLEDI I RASPRAVE:

cmyk Pozivamo vas na nezavisnu produkciju:

Doc Hihót i tajanstvene supstance

Autorski tim predstave: Nataša Govedić (tekst), Branka Trlin & Vilim Matula (izvedba)

Vrijeme: 3. i 4. travanj 2009, 20h

Mjesto: Kazalište Vidra

Rezervacija karata i prodaja ulaznica: Kazalište Vidra Tel. 48 10 111

DONKIHOTIZAM?

Imati ideale znači stvarati neprijatelje (Walt Disney). Šteta što se politikom bave ljudi bez ikakvih ideala. Šteta što se idealisti ne bave politikom. (Albert Camus) Idealisti su dovoljno neoprezni da im uspije ono što se odmjerenima, primjerenima i smjernima čini nemoguće. (Emma Goldman) Idealizam je otmjena toga koju političari prebacuju preko vlastite volje za vladanjem. (Aldous Huxley) Karta svijeta koja ne sadrži utopiju nije vrijedna niti da na nju svrnemo pogled. (Oscar Wilde) Svaka je ovisnost loša, svejedno govorimo li o alkoholu, morfi ju ili idealizmu. (C. G. Jung) Čuvamo svoje ideale, unatoč svemu. Ne mogu graditi na temeljima zabune, bijede i smrti. (Anne Frank) Samo mi nemojte koristiti strane riječi, poput recimo „ideala“. Točnije je tu stvar nazvati lažima. (Henrik Ibsen)

„- Onda su valjda, opet će krčmar, moje knjige heretične ili fl egmatične, kad hoćete da ih spalite? - Šizmatične, hoćete reći, valjda, prijatelju - ispravi ga brijač. - Šizmatične, a ne fl egmatične.“

Miguel de Cervantes Saavedra, Bistri vitez Don Quijote od Manche

cmyk