CRNOGORSKA PLEMENA
KATUNSKA NAHIJA: Katunska Nahija se dijeli na devet plemena: Cetinjsko Pleme (Bajice;Donji Kraj; Gnjijevin Do; Jabuka; Bjeloši; Očinici; Ugne) Pleme Njeguši (Dugi Do; Herakovići ili Erakovići; Velji Kraj; Kopito; Vrba; Rajičevici; Velji Zalaz; Mali Zalaz; Žanjev Do; Mirac; Majstori) Pleme Ćeklići (Kućišta; Vuči Do; Krajnji Do ili Pod-Bukovicu; Vojkovići; Milijevići; Petrov Do; Dragomi-do; Jezer) Pleme Bjelice (Dub; Prediš; Lješev Stup; Malošin Do; Ublice; Dide; Tomići; Mikulići) Pleme Cuce - Velje i Male (Velje Cuce: Zaljut; Grepca; Trešnjevačka opština)(Male Cuce: Trnjine; Rovine; Pretin Do ili Prentin Do; Vrljerog; Kobilji Do) Pleme Ozrinići ili Kčevo ili Kčevljani (Kčevo; Donji Kraj; Ožegovice; Ubli; Poljane; Lastva; Velestovo; Markovina; Zagreda) Pleme Pješivci (Gornji Pješivci: Stubica; Povija; Cerovo)(Donji Pješivci: Drenovštica; Milojevići; Vitasovići; Bogmilovići; Zagorak i Selišta; Do) Pleme Zagarač ili Zagarače (Gornje Zagarače: Mijogošt; Mušterovici; Đuričkovići)(Donji Zagarač ili Jednoše ili Jednoško Polje: Povrpoljina ili Povrpolje; Osoje; Prisoje; Podnodoljina ili Podnopolje) Pleme Komani (Bandići): Đeđeza; Mokanje; Milate Bandićske; Župa Bandićska; Mugošina Livada ili Livada)("Komani" u užem smislu: Milate "Komanske"; Dolovi; Zeleni Dolovi; Crvena Paprat; Župa Bezdanska; Baloče; Ora'ovica; Ćava ili Ćafa)
LJEŠANSKA NAHIJA: Cijela Lješanska Nahija smatra se kao jedna velika oblasna i narodna cijelina sa nepotpunim plemenskim karakterom. Podjela ide na veća i manja naselja (sa manjim djelovima:"selima" i "seocima") i na dva "plemena", Gradac i Draževinu. Kako ova dva "plemena" nijesu prava plemena to ih stavljamo pod znake navoda. Orasi; Štitari; Releza; Ćepetići; Progonovići; Buronje; Stanisaljići; "Pleme" Gradac; "selo" Gradac; Parci; Župa Gradačka; "Pleme" Draževina; Gornji Kokoti sa Lekićima; Farmaci ili Varmaci; Šteke ili Šteci; Kruse; Beri.
RIJEČKA NAHIJA: Pleme Ceklin Pleme Kosijeri Pleme Dobrsko Selo Pleme Ljubotinj Pleme Građani CRMNICA (ili CRMNIČKA NAHIJA): Pleme Podgor (Utrg; Ovtočići ili Optočići; Orahovo; Kruševica; Braćeni) Pleme Dupilo (Dupilo; Papratnica; Trnovo) Pleme Brčeli ili Brčelo (Gornji Brčeli; Donji Brčeli; Tomići; Brijege) Pleme Gluhi Do (Gluhi Do; Bukovik) Pleme Sotonici (Sotonići; Mačuge) Pleme Limljani Pleme Boljevići ("Boljevići"; Godinje; Vir)
Pleme CETINJE
Ovo pleme je na istoku oivičeno nizom visova, koji ga odvajaju od Riječke Nahije i među kojima su i Granica i Vrtijeljka. Na sjeveru su: najprije najviša tačka zaravni Čekanja na samom drumu za Kotor, pa zatim dalje na istoku visovi Ruda Glava, Sredanova Lazina i Košarice kao međa prema Ćeklićima. A na zapadu u glavnom razvođe preko Lovćena i preko visova na jugu od njega (među njima i Trestanik) odvaja ovo pleme od Njeguša. Na jugu granica prema Boki Kotorskoj ide sve preko visokih planinskih vrhova.
Središte Cetinjskoga Plemena čini Cetinjsko Polje. Njegova pristupačnost s istočne strane, preko Riječke Nahije, činila je bez sumnje, da je još i prije nego što se je Ivan Crnojević nastanio na Cetinju (1481 ili 1482), ovo polje imalo saobraćajni i trgovinski značaj za svoju širu okolinu.
U Cetinjskom Polju i po njegovim stranama su naselja: Bajice (Martinovići), Humci i Donji Kraj.
BAJICE Zahvataju cijeli zapadni dio Cetinjskoga Polja i strane visoko iznad njega. Zovu ih često i po imenu njihova glavnog bratstva: Martinovići. Počevši od sjeveroistočne strane (prema Donjem Kraju) bajička "sela" idu ovim redom: Najprije je Kosanov Kraj sa 4 "kuće" Martinovića Do njega je Brajanov Kraj sa 10 "familija" Martinovića i 5 "familija" Borilovića Zatim nastaje veliko "selo" Donje Selo sa 80 "domova" Martinovića, koji se zovu užim prezimenom Tomaševići, a njini su "manji nazivi po brastava": Stijepovići (Nikolići, Dragovići i Andrići), Vojinovići, Vukosavovići, Đurovići i Latkovići. Uz Donje Selo se računaju i Vuksanovići, zasebno bratstvo od 7 "kuća". Dalje je Gornje Selo, u kome su Martinovići (i to: Ivanovići, 20 "domova"; Markovići, 15 "domova"; Batrićevići, 10 "domova"; Miloševići, 30 "domova") i Musulimovići (6 "domova"). U Bajice spada i nešto udaljenije "selo" ili "zaseok" Dubovik, na sjecerozapadu od Cetinjskoga Polja. Tu su Miloševići (5 "kuća"), Martinovići (3 "kuće"), Vuksanovići (2 "kuće") i Ozrinići (Radovići i Perovići, 5 "kuća"). Takvo je i zasebno bajičko seoce Inogor, na sjeveru od Bajica, pod visom istoga imena, sa 4 "kuće" Martinovića.
HUMCI ili, po narodnom izvoru, "UMCI" su omanje naselje od petnaestak "kuća" uz južnu ivicu Cetinjskog Polja, do varoši Cetinja. Sve su kuće na Tomovoj Glavici osim dvije koje su u Bogdanovu kraju. Svi su Humci jedno bratstvo, koje se zove "Umci" ili Miloševići.
DONJI KRAJ je poveliko naselje, koje zahvata sjeveroistočni dio Cetinjskoga Polja. I on se dijeli na "sela". U svakome od tih "sela" živi samo po jedno bratstvo, po kome se "selo" i zove. Sa jugoistoka najprije dolazi "selo" Ivaniševići, u kome je samo bratstvo istog imena, 18 "kuća". Do njih su Špadijeri, 12 "kuća"; pa Počeci, 4 "familije; Delje, 3 "familije"; Ćeranići 11 "kuća"; Jabučani, 11 "familija"; Lajislavići ili Ivanovići, 17 "familija. Na tri četvrti časa daljine, na sjeveroistoku od Cetinjskog Polja, ima "donjekrajsko selo" : Gnjijevin Do, u kome je naseljeno desetak kuća Ivanovića (5), Ćeranića (3) i Delja (2). A na jedan i po sat daljine na sjeverozapadu je malo "selo": Jabuka ili "Na Jabuku", sa 3 "kuće" Jabučana. Osim toga ima tih Jabučana jos 4-5 kuća od skora naseljenih u cetinjskom Donjem Polju pod brdom Granicom. Na jugu od Cetinjskog Polja je najprije naselje:
Bjeloši - ono se dijeli na dva "sela": 1) Jovanovići, kod crkve, sa 18 "familija" sve bratstva Jovanovića, i 2)Grljevići, jugozapadno od Jovanovića, sa bratstvima: "Lipovina" (11 "familija"), Boškovici (1 "familija"), "Kokot" (6 "familija), "Đajko" (1 "familija") i "Perović" (9 "familija"). Na jugoistoku od Bjeloša su:
Očinići. Dijele se na tri "sela". Najviši i najsjeverniji dio sela, pod brdom, oko crkvice Sv. Nikole, zove se Gornje Selo ili Gornji Očinići, a često se čuje i naziv Borišići po bratstvu koje u njemu sjedi (16 "kuća"). Oko glavne crkve je Srednje Selo sa 26 "kuća" od tri srodna bratstva: Batrićevića, Paovića i Glendža (Petrovića). Dalje je na jugu, nize crkve Donje Selo ili Donji Očinići. Tu žive dva srodna bratstva Marinovići i "Aladin", (zajedno 7 "familija") i malo bratstvo Kažije (3 "kuće"). Na jugu od Očinića su:
Ugne (2. Padež Ugana, 3.p. Ugnima idt., pridjev: uganjski) a još dalje na jugu uganjski zaselak Vrela. Ugne se dijele "na bratstva". Počevši od sjevera pa k jugu najprije su Kape (23 "kuće"), pa "Zuber" (13 "kuća"), zatim Lagatori (7 "kuća") i Mirovići (8 "kuća"). Na Vrelima su bratstva: Kape (7 "kuća"), "Zuber" (2 "kuće"), Lagatori (5 "kuća"), Mirovići (2 "kuće") i Belade (8 "kuća")
Naselja Bjeloši, Očinići i Ugne zovu se u narodu i opstim imenom Konak ili Konadžije.
Pleme NJEGUŠI
Ovo pleme je oko Njeguškoga Polja i po zapadnoj podgorini planine Lovćena, koja se diže nad tim poljem. Istočna granica je prema Cetinjskom Plemenu. Na sjeveru, prema Ćeklićima, granica ide od zaravni Čekanja (koje spada u Ćekliće) najprije na zapad planinom Bukovicom, tako da u glavnom "džada" razdvaja ova dva plemena. Zatim više njeguškog sela Dugog Dola granica skreće na sjeverozapad i ide neprekidno u tome pravcu preko mnogih visova, među kojima su i Vršanj, Koslavina Glavica, Međedski Vrh, Konjski Vrh, vijenac iznad Konjskih Rupa i najzad Ivovo Osoje. Kod Ivova Osoja se sučeljavaju ćeklićska i njeguška granica sa međom Crne Gore prema Boki. A odatle je ujedno ta međa i granica Njeguša kako na zapadu tako i na jugu. Za pleme Njeguše ima Njeguško Polje (ili "Polje", kako ga Njeguši obicno zovu), isti onakav značaj kao što ga ima Cetinjsko Polje za svoje pleme. I Njeguško je Polje srazmjerno dosta prostrano i rodno i zbog toga su u njemu sjedišta najvećih i najglavnijih bratstava njeguških. Osobito mu je pak povećalo vrijednost, što je vrlo blizu Kotora i Kotorskoga Zaliva, sa kojima je od vajkada bilo u vezi, a još je zbog toga preko njega bio najzgodniji izlaz na more i za veliki dio ostale Crne Gore, pa čak i Brda. U Njeguškom Polju i po njegovim stranama su naselja: na krajnjem istoku Dugi Do, do njega u južnom dijelu polja Herakovići (Erakovići) i Kopito, u zapadnom dijelu polja Vrba a u sjevernom dijelu Rajićevići.
DUGI DO se dijeli na manje djelove, jer je cijelo "selo" u grupi. Ima 52 "familije", koje su sve od istog bratstva (Punoševića, sa manjim prezimenima: Miloševići sa Pejovićima, Otaševići, Marićevići sa Pajovićima, Parače, Vodalije ili Vodalovići sa Boratovićima i Đuranovići) osim 2 "kuće" Jovovića sa Stijepovićima, koje su zasebnog porijekla.
HERAKOVIĆI ili po narodnom izgovoru Erakovići su takoođe dosta zbijeno veliko naselje i ne dijeli se na zasebne manje djelove. Samo se u slučaju potrebe čini razlika po sjedištima glavnih brastava. Najzbiveniji dio Herakovića je oko samog glavnog puta za Kotor. Oko njega je s obje strane poređan dosta dugačak niz lijepih kuća, tako da čini utisak palanačke ulice. Zbog toga će se ponekad čuti, da taj dio Herakovića zovu: "Varoš Njeguška". Osim Herakovića tu živi i 1 "kuća" od brastva Padalica (Gačovića) iz Veljeg Zalaza. U Herakovićima živi glavno brastvo istoga imena, koje se dijeli na Petroviće (3 "familije") i Popoviće (43 "familije"); osim toga još i ova brastva: Kustudije - Božovići (3 "kuće"), Kadije (2 "kuće") i Andrići (4 "kuće"). U Herakoviće se računa i seoce Velji Kraj, koje je na sjeveroistočnoj ivici Njeguškoga Polja. U njemu živi brastvo "Veljokrajani", kojega sad ima svega 3 "kuće".
KOPITO je malo naselje, u kojemu žive dva brastva: Bogdanovići (16 'kuća"), i Radovići (Bašovići) - Pende (10 "kuća"), Kovačevići (2 kuće), Mirkovići (2 kuće), Rajkovići (1 kuća).
VRBA (pridjev: "vrbanjski") je takodje omanje naselje i "nema manjih sela". U njoj su brastva: Vuckovici sa Vrbicama (32 "kuće"), Vujkovići (Dejani; 4 "kuće") i Lučići (5 "kuća").
RAJIĆEVIĆI se redovno zovu tako, a vrlo se rijetko čuje oblik Rajičevići. Mada je ovaj drugi oblik pravilniji (od imena Rajič), ipak je onaj prvi uobičajen zbog lakšeg izgovora. Rajićevići su veliko naselje i dijele se na četiri "sela". Najgornje i najsjevernije selo, "za glavicom", zove se Džupane. Južnije od njega, oko obje rajićevićke crkve i niže od njih je Gornje Selo ili Gornjoseljani, a još južnije su "sela" Podubličani i Babuličani. Samo u "selu" Podubličanima živi i brastvo toga imena (25 "kuća", sa manjim prezimenima: Bećiri, Ševaljevici, Markovići, Rauti, Maštrapi i Ćutke), a po ostalim "selima" su izmiješana brastva: Radonjići (67 "kuća", sa sporednim prezimenima: Žutkovići, Stanišići, Radovići, Maroši, Čavori i Palamide), Pende (4 "kuće"), Radnići (8 "kuća") i Popovići (Dželatovići; 8 "kuća"). Podubličani, Radonjići i Pende čine zajedno veliko brastvo Rajićeviće. Dio rajićevićskog zemljišta oko druma za Kotor, na kome su kraj puta krčme i gostionice, zove se Krčme Njeguške ili Hanovi. U Rajićeviće spadaju i 9 "kuća" brastva Čavora, koje stalno žive na "planini" u Koložunju, na krajnjem jugu njeguške oblasti, ali čine u svakom pogledu zajednicu s ostalim Rajićevićima. Na sjeveru su od Njeguškog Polja naselja: Velji Zalaz i Mali Zalaz, a na jugu: Žanjev Do, Mirac i Majstori.
VELJI ZALAZ je omanje "selo", u kome su dvije grupe srodnih brastava: jednu čine Vukčevici (5 "kuća") i Bratićevići (4 "kuće") a drugu Nikolići (12 "kuća") i Đurovići (10 "kuća"). Južnije od ovih brastava čine kao zasebno seoceGačovići Gornji i Gačovići Donji, u kome je brastvo istog imena s užim prezimenima: Dančulovići (2 "kuće"), Kapetanovići (5 "kuća"), Lukrecije (2 "kuće") i Prorokovići (4 "kuće").
MALI ZALAZ čine četiri brastva i svako od njih drži po jedan dio "sela" i svaki se od tih dijelova zove po imenu svojega brastva. Ta su brastva od četiri brata, koji su " tačno na četvoro podijelili cijelo selo". Uz Mali Zalaz ide i "malo selo", "seoce", Vališta, koje je na sjeveru, blizu ćeklićske granice, i u kome ima nekoliko kuća od svih zalažanskih brastava. To su brastva: Perići - Dudići (4 "kuće"), Pejanovići (8 "familija"), Matkovići (5 "kuća") i Ivanovići (16 "kuća").
ŽANJEV DO je malo naselje, koje je podijeljeno između tri brastva. Jedno su Ljesari (5 "kuća"), drugo Vulovići (3 "familije") i treće Perovići (4 "kuće").
MIRAC selo prelazi svojim zemljištem (manjim dijelom) i na bokešku stranu. Glavni i najveći dio sela je grupisan i zove se samo Mirac, a izvan njega ima još samo "naziv" Zagređani (jer su za gredom) i Za- krš. Ali nijedno od tih naselja nije zauzeto samo ovim ili onim brastvom, nego su veća brastva nastanjena u svakome od njih. Brastva su: Kašćelani (25 "familija"), Vujaši (2 "kuće"), Peraši (7 "kuća"), Maroši (3 "kuće"), Milaši (2 "kuće"), Ćorović (Bogdanović; 1 "kuća") i Perović (1 "kuća").
MAJSTORI su seoce na krajnjem jugu njeguške oblasti. U njima živi samo jedno brastvo, Kustudije, od 13 "kuća".
Pleme ĆEKLIĆI
Pleme Ćeklići se na jugu granici sa Cetinjskim Plemenom i zatim dalje na jugozapadu Njegušima. Na zapadu granica im ide od Ivova Osoja pa preko visokih brda Gomilica, Radaljeva Vrha i Visoke Glavice dolazi do Gnjilova Ždrijela. Odatle nastaje sjeverna granica Ćeklića prema Cucama. Ona prelazi preko visoke, prostrane, zaravni Puhalovih Krša i izlazi na vijenac planine Kurjanika, koja je na tromeđi Ćeklića, Cuca i Bjelica. Od Kurjanika nastaje velikom dužinom sjeveroistočna granica Ćeklića, prema Bjelicama. Ona ide sve preko visokih brda i planina: najprije preko Debelog Brijega i iznad Šijoca, pa visokom i prostranom presjedlinom Simunjom, iznad koje se diže na planinu Crni Vrh i dalje ide sve vijencima visokih planina Čelinca i Oporca do na Radojev Brijeg. A odatle granica skreće na jug, na planinu Sinsić, koja je na tromeđi Ćeklića, Bjelica i Kosijera (plemena u Riječkoj Nahiji) i završava se još dalje na jugu, na Latkovu Ždrijelu prema Kosijerima. Ćeklićska oblast čini vrlo dobru geografsku cjelinu, jer je sa svih strana ograđena visokim brdima i planinama, a po sredini spuštena, tako da je stanovništvo cijele te oblasti samom prirodom zemljišta upućeno na uzajamne veze i odnose. Osobito je pak srednji i najniži dio ćeklićske oblasti - u kojemu su naselja: Kućišta, Vuči Do, Krajnji Do i Vojkovići - bio od značaja za stvaranje i održavanje plemenske zajednice kod Ćeklića. On je u geografskom središtu plemena i podjednako pristupačan za sve djelove ćeklićske oblasti; ima najrodnije zemljište i najbolje planine za stočnu pašu (na istoku Crni Vrh i Čelinac a na jugu i zapadu cijelu prostranu planinsku oblast prema Njegušima); a nesumnjivo je od uvijek bilo od značaja, što je i najbliže velikoj saobraćajnoj arteriji ovih krajeva, onome starom putu za Kotor, koji baš prolazi južnom ivicom Ćeklića prije nego što počne silaziti ka Njeguškom Polju. Sve te tako povoljne prilike bile su uzrok, da su u naseljima toga središnog dijela ćeklićskog od uvijek sjedjela najznatnija i najveća bratstva, koja su prikupljala oko sebe sve ostalo stanovništvo ćeklićske oblasti. Šta više ogranci tih brastava širili su se i po ostalim djelovima plemenske oblasti. Od pomenutih glavnih naselja ćeklićskih, koja su u plemenskom središtu, razmotrićemo najprije:
KUĆIŠTA koja su od starine bila plemensko središte. U njima je Zborna Glavica, kod koje se "okupljalo pleme". Selo je zbijeno: kuće su prikupljene oko crkve i oko rečene Zborne Glavice. U selu živi samo brastvo Kaluđerovići. Njegovi su ogranci: 1) Radnići (2 "kuće"); 2) Popovići, Pajovići i Đurovići (ukupno 15 "kuća"); i 3) Nikolići i Latkovići (svega 2 "kuće").
VUČI DO je sjeverozapadno od Kućišta, takođe omanje, nešto razređenije naselje. I u njemu je nastanjeno samo jedno brastvo, koje se po svom selu zove imenom "Vučedoljani" (dvadesetak domova). Ono se dijeli na tri glavne grane: jedno su Gvozdenovići (Rajičkovići i "Gvozdenovići" u užem smislu); drugo su Proročice ili Proročići (Vukosavovići i Markovići); i treće, Vickovići ("Vickovići" u užem smislu, Radulovići i Vojinovići).
KRAJNJI-DO je na jugu od Kućišta ili, kako se rijetko kad zove, "Pod-Bukovicu". Kuće su zaista po dolu istoga imena. U selu zive dvije grupe srodnih brastava: jedno su Ramadanovići (5 "kuća") i Muhadinovići (5 "kuća"), a drugo dva ogranka onih Kaluđerovića iz Kućišta: Matanovići (4 "familije") i "Kaluđerovići" (5 "kuća").
VOJKOVIĆI su na jugoistoku od Kućišta sa kućama po ivici jednoga dola ispod velikog brda Inoka. Vojkovići su "selo" od 20 "kuća". Dijele se na tri "dijela", za koje narod nema naročitog termina, nego ih samo označava njihovim imenima: Džakovići, Polačani i Glađani. U selu živi samo jedno bratstvo, Marojevići, čiji su ogranci ovako raspoređeni: u Džakovićima su Džakovici i Sinanovići, u Polačanima su Ivanovići i Vuksanovići sa Jovetićima, i u Glađanima Mitrovići i Mijuškovići. MILIJEVIĆI je selo na jugoistoku od Vojkovića, čije su kuće po južnoj strani pomenutog brda Inoka, a niže njih dalje na jugu nastaju lijepi, rodni djelovi. U Milijevićima žive 13 "familija" sve od brastva Marojevića, koje su se razgranale na tri manja roda: Stankoviće, Markoviće i Jovoviće.
PETROV-DO je "selo" na jugu od Milijevića, najjužnije ćeklićsko naselje. Kuće su mu poglavito po ivicama dolova Ponora i Velje Zgrade. Selo se dijeli na dva brastva: 1) Domazetovići - Kaluđerovici (8 "kuća"), i 2) Petrovići, čiji su rodovi: Mirkovići (15 "kuća") i Pavlićevići (10 "kuća").
UBAO je "selo" na sjeveru od Vučeg Dola u vrlo dubokom dolu kotlasta oblika, koji se zove Ubaljski Do. U "selu" zive tri brastva zajedničkog porijekla: Dragutinovići (6 "familija"), Vujovići (11 "familija", sa rodovima: Tomovići, Velovići i Jokovići) i Vujoševići (5 "familija"). - Kako se po skoro odsječnim stranama Ubaljskog Dola ne mogu podizati seoske kuće, a u samom dolu već nema više mjesta za naseljavanje, morale su se odijeljene porodice iseljavati izvan glavnog sela i osnivati manja naselja po raznim djelovima seoskog zemljišta. Za ta naselja nema naročitog termina, nego se svako od njih samo označava imenom zemljišta na kome je podignuto. Na istoku su od glavnog sela: Sladkovići (1 "kuća" Dragutinovića), Stara Kućišta (1 "kuća" Vujoševića) i Valuga ili Aluga (2 "familije" Vujovića i 1 "familijom" Dragutinovića).
DRAGOMI-DO je "selo" na sjeverozapadu od Ubla. Ono je u srazmjerno plitkom i nevelikom dolu istog imena, i kuće su mu po ivicama nekolikih manjih dolova i "dočića". Pošto tu nema dovoljno ni mjesta ni zemlje za obrađivanje, odijeljene porodice su se naselile izvan glavnog sela na tri mjesta, koja se zovu po svome zemljištu. Na zapadu je do Međedovo (sa 1 "kućom"), na sjeveroistoku Varikašin Do (sa 1 "kućom") i na istoku Paprati (sa 2 "kuće"). - U Dragomidolu živi samo jedno brastvo, Pavićevići (ukupno 13 "familija"). - Stanovnike Dragomidola Ćeklići zovu samo imenom "Dragomiljani".
JEZER je najsjeverniji i vrlo prostrani dio ćeklićske oblasti. Njegov glavni dio je po ivicama i po stranama dva oveća, susjedna dola: Jabuke i Dugog Dola. Taj se glavni dio Jezera dijeli na dva "sela": na zapadu kod crkve Donje Selo (9 "kuća") a na istoku Brijeg (11 "kuca"). Iz Donjeg Sela, koje je najstariji dio Jezera, "dizale su" u vremenu od prije 90 - 60 godina "idući za zemljom na stanove gdje je više gore i vode" pojedine porodice, te su tako postala tri odvojena, mala naselja. Najveće od njih, Jasikovicu (6 "kuća"), koja je na sjeveru ispod Puhalovih Krša, Jezerani označavaju kao "selo", dok druga dva, koja imaju samo po 1 i 2 kuće, zovu samo njihovim imenima bez toga označenja: Blizna (2 "kuće"), još dalje na sjeveru od Jasikovice, do cucke granice, iGorin Do (1 "kuća"), na zapadu, pod Radaljevim Vrhom. - U tih pet jezerskih naselja stanuju dosta izmiješana četiri brastva, koja su zajedničkog porijekla: Jovanovići (9 "familija"), Pajovići (9 "familija"), Radulovići (4 "kuće") i Nikčevići (7 "kuća").
Pleme BJELICE
Ovo pleme se velikom dužinom graniči sa Ćeklićima, na jugu i jugozapadu. Na sjeveru, najprije prema Cucama, bjelicka međa polazi od pomenute tromeđe ćeklićske, cucke i bjelicke na planini Kurjaniku, pa ide sve preko visokih brda i glavica (među kojima su Vilinjak, Ljubina Gomila, Strmoglavnice, Milunova Borina i Šiškov Brijeg) i izlazi kroz Planiničko Ždrijelo na planinu Planinik. A sa Planinikom nastaje sjeverna bjelička granica prema plemenu Ozrinićima. Od Planinika dalje na istok ona se nastavlja preko brda i visova Miokova Osoja, Mrguda i Grujina Prisoja i izlazi na veliko brdo Dos vise Kčeva. Zatim skreće na jugoistok i na jug najprije na vrh Potočine i na Lisačke Lake, pa preko planina Čevskog Lisca (njegovom "osojnom bandom") i Pješivca i pored planine Kosače (koja je bjelička) na veliko brdo Kosmaticu, od kojega počinje granica prema Lješanskoj Nahiji. Kosmatica je dakle na tromeđi Bjelica, Ozrinića i Lješanske Nahije. Južno od Kosmatice nastavlja se granica istočnim vijencem planine Stavora pa zatim preko visova Točila (Veljeg i Malog) izlazi na veliku "gredu" Crnijelj. Južna strana Crnijelji je na tromeđi Bjelica, Lješanske i Riječke Nahije. Odatle nastaje južna međa bjelička, prema Kosijerima (u Riječkoj Nahiji). Ona ide cijelom dužinom preko visokih brda i glavica (od kojih su najglavnije: Šumeračka Glavica, Gola Glava, Malo Počivalo, Cer i Suhoploče) i izlazi na planinu Sinsić, na tromeđu Bjelica, Ćeklića i Kosijera. Najglavnija od bjeličkih naselja su:
DUB On se dijeli na tri "sela" i na nekoliko manjih naselja od po jedne i dvije kuće, koja Dubljani ne označavaju naročitim terminom, nego ih zovu prosto njihovim imenima. "Sela" su podignuta po ivicama od nekoliko manjih dolova i dolaca, koji su neposredno jedan do drugoga, a ostala su naselja vezana za pojedine manje dolove i novijega postanka: naseljena iseljenicima iz glavnih sela. Na sjeveru je najprije "selo" Dub (sa 8 "kuća"), a u njegovoj blizini mala naselja: Gvozd (1 "kuća"), Jasen (1 "kuća") i Ornice (1 "kuća"), koja se takođe računaju u "selo" Dub. Dalje je na jugu "selo" Brijest, Gornji i Donji (6 "kuća"). Još je dalje na jugu selo Rešna (Bjelice samo tako izgovaraju, mjesto Resna), sa 12 "kuća", a južno i jugoistočno od nje su mala naselja koja takođe spadaju u "selo" Rešnu (u širem smislu): Donji Do (1 "kuća"), Pod Miloševu Stranu (1 "kuća"), Popanjska Laka (1 "kuća"), Klonšora (2 "kuće"), Milatkov Do (1 "kuća") i Duga Dolina (2 "kuce"). U cijelom naselju Dubu stanuje samo jedno brastvo, Milići, koje se dijeli na dvije glavne grane. U "selima" Dubu i Brijestu sjedi grana "Milići" u užem smislu (sa ograncima: Popovićima, Todorovićima i Ivanovićima), a u Rešni grana Vukčevići sa užim prezimenima: Perovići ili Kostovići, Vujadinovici ili Martinovići i Bogdanovići.
PREDIŠ je drugo glavno bjeličko naselje, na sjeveroistoku od Duba. Dijeli se na tri "sela", koja su isto onako kao i "sela" u Dubu poređana oko dolova i dolaca, koji čine grupe od susjednih ulegnuća. Najdalje je na sjeveru "selo" Pejovići sa 26 "kuća"; jugozapadno su od njega Abramovići (16 "kuća"), a na jugu "selo" Andrići sa 20 "kuća". U Andriće spada i malo naselje Ovsišta (4 "kuće"), koje je na jugu od njega. - U svima ovim naseljima žive brastva, koja su zajedničkog porijekla (od dva brata) i "sela" se zovu svako po svome bratstvu. U Pejovićima živi samo brastvo toga imena, čiji su rodovi: Jovanovići, Boškovici i Nikolići. U Abramovićima pored bratstva Abramovića (15 "kuća") ima i 1 "kuća" malog brastva Milinića. U Andrićima s Ovsištima samo je bratstvo Andrići, koje se dijeli na Vukoviće, Crvenice (Crveničane) i Mrvaljeviće.
LJEŠEV STUP je "selo" na sjeveru od Prediša, najsjevernije bjeličko naselje. Kao i druga do sada pomenuta bjelička "sela", i ono je razmješteno oko povećeg broja dolova, koji su sve jedan do drugoga i u tijesnoj vezi među sobom. U selu stanuju dva srodna brastva: Popivode (20 "kuća") i Kuzmani (3 "kuće").
MALOŠIN DO je "selo" na sjeveroistoku od Prediša. Sve su seoske kuće "na jednom mjestu, krajem dola koji se zove Malošin Do". U selu su tri brastva različnog porijekla: Mrvaljevići (1 "kuća"), Vujoševići (6 "kuća") i Bekovići (5 "kuća").
UBLICE su na zapadu od Duba i nalaze se između dva velika brda, Gaja i Debelog Brijega. Kuće su im po ivicama i stranama dva susjedna dola: Ubličkog Dola i Dolova. Po tome se i dijele na dva "sela": u prvom dolu su Ublice (sa 4 "kuće" Ćetkovića i 10 "kuća" Pravilovića) a u drugome Dolovi (sa 1 "kućom" Pravilovića). Oba su ublička brastva, Ćetkovići i Pravilovići, jednoga porijekla, starinom Mileševići. Neki od Pravilovića zovu se i užim prezimenima: Bajovići i Vukićevići.
DIDE su, kao i Ublice, na zapadu od Duba. Dijele se na dva "sela". Glavno "selo" su Dide i za njih se redovno kaze "selo", "u selo su zemlje…" itd. U tome "selu" su 2 "kuće" Draškovica i 8 "kuća" Vujića. Drugo je "selo" (za koje se rijetko kaže da je "selo") na jugozapadu od prvog, Stankova Kamenica, sa 2 "kuće" Draškovića. Oba bratstva, Draškovici i Vujići, istog su porijekla i takođe, kao i Ubličani, imaju staro zajednicko prezime Mileševići.
TOMIĆI je južno bjeličko naselje i zahvata cijelu sjeveroistočnu podgorinu planina: Čelinca, Oporca i Sinsića. Dijele se na osam "sela", koja su sva po dolovima ili kraj neke grupe od manjih dolova i dočića. Gotovo u sredini je "selo" Tomići (3 "kuće" Ivanovića i 5 "kuća" Vušurovića) kod crkve. Uz njega se računa i mjesto Ljug Gornji sa 1 "kućom" Ivanovića. Na sjeveru je od "sela" Tomića Pustaš sa 2 "kuće" Ivanovića i 2 "kuće" Vušurovića. Još dalje su na sjeveru Lisački Dolovi sa 4 "kuće" Vušurovića i 1 "kućom" Ivanovića. Ispod Čelinca su: najprije i sjevernije, Podlunjic (9 "kuća" Ivanovića), a južnije Čelinački Dolovi (2 "kuće" Vušurovića). Još dalje su na jugu, ispod planine Oporca, Oporački Dolovi (3 "kuće" Vušurovića), do njih na jugoistoku Kamenice (3 "kuće" Vušurovića), a najdalje na jugu, ispod Radojeva Brijega, Vlaške Rupe (2 "kuće" Ivanovića). - Kao što se iz navedenog vidi, u Tomićima žive dva bratstva, Ivanovići i Vušurovići. Ona su među sobom blisko srodna, jer vode porijeklo od zajedničkog, poznatog, pretka.
MIKULIĆI su na sjeveroistoku od Tomića, između planina Stavora i Crnijelji. Imaju dva "sela": Mikuliće ispod Stavora i Predojevicu ispod Crnijelji. Oba su po ivicama i po stranama od po nekoliko dolova i dolaca. U "selu" Mikulićima sjede: 17 "kuća" Vujovića, 4 "kuće" Vukčevića, 6 "kuća" Bracanovića i 2 "kuće" Šaranovića; a u Predojevici: 9 "kuća" Vujovića i 1 "kuća" Vukčevića. - Svako od imenovana četiri brastva, Vujovići, Vukčevići, Bracanovići i Šaranovići, zasebnog je porijekla.
Pleme CUCE (VELJE I MALE)
Ovo se pleme graniči na jugu: Bjelicama od planine Planinika pa do Kurjanika, a odatle pa do Gnjilava Ždrijela Ćeklićima. Od Gnjilava Ždrijela nastaje zapadna granica cucka, prema Boki (Krivošijama). Ona ide sve preko visokih brda i planina, među kojima su najviši Kosman, Bukovica i Bjeloš. Sjeverno od planine Bjeloša je Trnovo Ždrijelo na tromeđi Cuca, Krivošija i Grahova. Cucka granica prema Grahovu - a to je i dalje zapadna granica - ide preko visoke zaravni Poda i brda Vjetrošića i dolazi preko Gornjeg Pinjića Dola do planine Droškorice. Dalje ide sve vijencem planine Droškorice, pa niz tu planinu silazi do "obreška" Lješevice kod sela Jabuka. A odatle nastaje sjeverna granica cucka, prema Rudinama (Bijelim ili Nikšićskim), i ide najprije vijencem planine Nenade a zatim sjevernim vijencem velike planine Pustoga Lisca i dolazi do Dragova Ždrijela, koje je u toj planini. Od Dragova Ždrijela cucka međa skreće pravo na jug. Odatle počinje istočna granica, prema Kčevu (Ozrinićima). Ona ide najprije istočnim vijencima Pustoga Lisca, pa zatim dalje preko Obadovicke Aluge i planine Vrljeroga na visoki Stožerski Vrh, pa na Baričke Rtove i Boračku Glavicu i malo se spušta duž Dolovskog Korita, iz kojega se opet penje na Rude Prljine i zatim još više na Mrdin Brijeg i najzad na Planinik. Ova dosta velika oblast koju zahvataju Cuce ograđena je, dakle, sa svih strana visokim brdima i planinama. Samo je na jugoistočnoj strani njena granica dosta niska: čine je srazmjerno niži visovi, pa čak i dolovi - Dolovska Korita. Ta je niska granica posledica novijih promjena plemenske oblasti: oko sredine 17. Vijeka raselile su udružene Cuce i Čevljani nekolika cucka sela na toj strani i njihovo je zemljište pripalo Kčevu. Inače je u ranije vrijeme cucka međa, koja je išla istočnije, prelazila većinom preko znatno viših brda. - Ali i kada se uzme u tome obimu, zapaža se, da cucka oblast ipak ne čini sasvim jednostavnu geografsku cjelinu. Vrlo dugačka i visoka planina Tisovac (sa visinama od preko 1200 metara), na koju se na sjeveru nastavljaju Guka, Krotinja i Vite Stijene, provlače se kao vrlo dug niz planinskih vijenaca skoro kroz sredinu cucke oblasti, od sjevera na jug, i odvajaju najveći dio oblasti Malih Cuca, na istoku, od Veljih Cuca, na zapadu. Prema tome bi se dakle činilo, da geografske osobine cucke oblasti nijesu bile povoljne za stvaranje plemena i za održavanje plemenskog jedinstva. Ali taj dio svoje oblasti, koji je pregrađen tako reći zidom od planina, Cuce su naselile tek u novije vrijeme, poglavito od početka 19. Vijeka, a u ranije doba on im je služio gotovo samo za ljetnje izdizanje sa stokom i šta više jedno je vrijeme cijeli veliki predio od Trešnjeva i Kobiljeg Dola na sjever do u Grahovo i u Rudine bio sasvim pust. Zbog opasnosti od Turaka i od četnickih napada niko se nije smio po njemu ni preko ljeta nastanjivati. Dakle cijeli taj veliki dio - skoro dvije trećine - današnje cucke oblasti nije imao nikakve uloge u stvaranju plemena Cuca. Predjeli, u kojima je i sad glavno sjedište ovoga Plemena i u kojima je ono i postalo, čine južnu trećinu sadašnje cucke oblasti. Tu su tri velike grupe od naselja: Zaljut, Grepca i Male Cuce u užem smislu (sa naseljima: Krugom, Trnjinama i Rovinama). Sva tri ova predjela odlikuju se velikim mnoštvom dolova sa vrlo rodnom zemljom. U njima je dalje vrlo pogodan klimat, najpogodniji ne samo u cuckoj oblasti, nego vjerovatno i i cijeloj Katunskoj Nahiji. Osobito se Grepca odlikuju vrlo blagim klimatom i pitominom. Dok su od okolnih plemena odvojeni visokim brdima i planinama, dotle su među sobom ova tri predjela u vrlo tijesnoj vezi nizovima od dolova sa niskim pregradama između njih. Osobito je ta veza podesna i jaka na jugu, prema najnižem dijelu Grebaca, tako da se u njima sučeljavaju saobraćajni pravci i iz Zaljuti i iz Malih Cuca. Uz to su Zaljut i Grepca uvijek bili sjedišta vrlo velikih i jakih brastava cuckih, tako da su i brastva iz Malih Cuca, pošto su već geografskim prilikama upućena na njih, sasvim prirodno tražila oslonca u njima. Svi su ti činioci skupa uticali, da se u najjužnijem dijelu sadašnje cucke oblasti stvori jednostavno pleme Cuce, čije jezgro i sada sjedi u tome kraju u pomenuta tri predjela. Podjela na Velje Cuce i Male Cuce samo je geografska i ne predstavlja nikakvu podvojenost plemenske zajednice. Male Cuce su odvojene od Veljih Cuca, kao što smo već pomenuli, počevši sa sjevera najprije nizom planinskih vijenaca, koji čine Vite Stijene, Krotinja, Guka i osobito Tisovac, zatim se dalje na jugu ta međa u glavnom nastavlja preko drugog brda Guke, pa na Ostojin Brijeg, Bojanje Brdo, Gradinu, Trnove Krše i Velju Bobiku i završava se južno od Mrdina Brijega. Opšta je odlika cuckih naselja, da su prema prirodi samoga zemljišta vezana za omanje dolove, kojih ima u cuckoj oblasti ogroman broj. Iz glavnih "sela" na jugu Cuca postala su iseljavanjem u dolove na sjeveru mnogobrojna "raselja", seoca od vrlo malog broja kuća, upravo od onolikog, koliko u kome dolu može opstati. Kako su ta "raselja" novijega postanka, narod još nije svuda stvorio za njihove grupe opštije nazive, kao što ih je dao onima u starom plemenskom sjedištu, nego se većinom svako od "raselja" računa kao zasebno naselje pod svojim imenom (a to je ime njegova dola). Takav je slučaj sa svima mnogobrojnim seocima Veljih Cuca od predjela Zaljuti i Grebaca na sjever sve do planine Pustoga Lisca. A kad ih kogod hoće da označi opštim imenom, on ih obuhvati novijim administrativnim pojmom: kao trešnjevačku opštinu. U Malim Cucama pak, kao što ćemo dalje viđeti, narod je uslijed podesnije prirodne podjele zemljišta već stvorio opštije nazive za pojedine veće ili manje grupe od novijih "raselja".
VELJE CUCE se dakle prema rečenome dijele na dvije velike predione cjeline (i ujedno grupe od naselja) na jugu - a to suZaljut i Grepca - i na jednu administrativnu koja obuhvata sva ostala naselja Veljih Cuca dalje na sjeveru i zove se trešnjevačkom opštinom po svome središtu, "selu" Trešnjevu.
ZALJUT Čine sva "sela" i "seoca" od ćeklićske granice (Puhalovih Krša i Gnjilava Ždrijela) na jugu pa do velikih brda Graca Ržišnog i Krsta Dobrogorskog na sjeveru. Na istoku je u glavnom omeđena brdima: Gukom, Ostojića Brijegom, Bojanjim Brdom i Veljom Glavicom. U predjelu Zaljuti ima 30 zasebnih "sela" i "selaca". Počevši s juga pa k sjeveru ona idu ovim redom: Najprije su Kućišta s Obodom i Bratišem. Kao opšti naziv za sva tri ova naselja čuje se ponekad ime "Kućišta". Zato smo ih i uzeli zajedno. Inače se svako od njih za sebe označava kao "selo".
"Selo" Kućišta je najstarije naselje u Zaljuti, i u njemu su se razvili zameci najglavnijih i najvećih cuckih brastava: Krivokapića i Preobrežana. Sada u Kućištima ima svega 5 "familija" Krivokapića. - Na jugu je prema ćeklićskoj granici "selo" Obod sa 5 "kuća" Krivokapića. Na sjeveru je pak "selo" Brateš, koje se dijeli na Brateš(6 "familija"), Jabuku (4 "kuće") i Đinđinu (1 "familija"). Od tih 11 porodica u Bratešu 4 su Prebrežana - Perovića i 7 Krivokapića.
Dobronjež-Do je "selo" na sjeverozapadu od Kućišta sa 7 "familija" Krivokapića. - Na sjeveru i sjevrozapadu od njega su "sela" Kruška i Podaždrijelo sa ukupno 20 "kuća" Ivanovića, nazvanih "Krivokapića" (dijele se na Mijatoviće, Zukoviće, Mirkoviće i Đukanoviće) - Na zapadu od Dobronjež- dola je "selo" Hrpavac ili po narodnom izgovoru Rpavac sa 5 "kuća" Krivokapića. - Još dalje na zapadu, do cucko - krivošijske granice je "selo" Grubin-do sa 3 "kuće" Krivokapića. - Zapadno od Grubin-dola je Kutlečeva Rupa, "selo" sa 6 "kuća" Krivokapića. - Na sjeveru od toga sela je "seoce" Masni Do sa 2 "kuće" Krivokapića.
Sjeverno od pomenutih "sela" Kruške i Podaždrijela je "selo" Vodni Do (6 "kuća" Preobrežana - Banićevića). - Istočno od njega su Miokove Doline sa 6 "kuća" Preobrežana (Perovića i Đurovića). - Na sjeveru su od njihJabuke i Lastva sa 6 "kuća" Preobrežana - Perovića. - Sjeverozapadno od Jabuka je Krivuljina Dolina s 1 "kućom" Preobrežana - Perovića. - Dalje su na zapadu Brčki Do sa 2 "kuće" Preobrežana - Banićevića i Stražištasa 3 "kuće" Krivokapića. - Sjeverno od njih Mali i Velji Lipovac sa 2 "kuće" Krivokapića, 6 "kuća" Lipovaca (4 Ivanovića i 2 Ilića) i 3 "kuće" Preobrežana - Banićevića. - Istočno su od Lipovca Zagonac, Slamica i Jaseni sa 5 "kuća" Krivokapića. Sjeverno od Lipovca je Vukodo sa 6 "kuća" Krivokapića. - Na sjeveru od toga dola je Ublica(2 "kuće" Krivokapića) a na zapadu od nje Zecke Aluge (2 "kuće" Krivokapića). Dalje na sjeverozapadu je "selo"Djinov Do (4 "kuće" Krivokapića i 2 "kuće" Preobrežana - Banićevića), koje se dijeli na Đinov Do, Ljeskovi Do iLipov Do. - Još dalje su na sjeverozapadu ispod planine Bukovice: Grandov Do (1 "kuća" Krivokapića), Careve Doline (1 "kuća" Krivokapića) i Borina (1 "kuća" Krivokapića).
Od pomenutog starog sela zaljutskog, Kućišta, na sjeveroistoku, preko brda Bjelila, je "selo" Bata (2 "kuće" Zvicera, 3 "kuće" Krivokapića i 1 "kuća Vukasovića). Ono je saobraćajno (a zbog toga i upravno) središte ne samo Zaljuti, nego i svih Cuca, pošto je na raskrsnici putova sa svih strana. Na sjeveru od Bate Nerin saPresjekom (1 "kuća" Miljenovića, 1 Popovića, 1 Perišića - Grabljana i 3 Krivokapića) a još dalje je na sjeveruDobra Gora ili Zovina sa Selištima (4 "kuće" Popovića). - Na zapadu je od Dobre Gore Bratićev Do (3 "kuće" Krivokapića). Dalje je na sjeveru Prijeko Počivalo (1 kuća Jovanovića - Grabljana) a na sjeverozapadu, ispod Krsta Dobrogorskog, Vukov Do (1 "kuća" Preobrežana - Perovića) i još dalje na sjeverozapadu Pusta Rupa (1 kuća Jovanovića - Grabljana, 2 kuće Preobrežana - Perovića i 3 kuće Krivokapića). Sva naselja od Nerina pa do Puste Rupe, računajući tu i ova dva, zovu Cuce često i opštim imenom ZOVINA.
GREPCA Zahvataju trougao između Zaljuti, Malih Cuca i južne cucke granice. Jasno su ograđena sa svih strana visokim brdima i planinama, a kako su uz to i najniži dio Cuca, razumljivo je, što su i najžupniji kraj u njima. Počevši od Bate na sjeverozapadu pa k jugu i jugoistoku naselja grebačka idu ovim redom: Čelina, Krug, Grab, Gradina (sa Platama), Ržani Do, Proseni Do i Lipa.
Čelina je oko dola istoga imena. Ima 8 "kuća" brastva Zvicera.
Krug je takođe oko jednog velikog, kružnog dola. U njemu su 6 "familija" Todorovića (Drceta ili Trčeta).
Grab je po ivicama dola istog imena i nekoliko susjednih manjih dolova. I u njemu živi samo jedno brastvo, koje se obično po svom selu zove "Grabljani", a dijeli se na: Jovanoviće (8 "kuća"), Perisice (7 "kuća") i Vuletiće (7 "kuća").
Gradina se dijeli na "sela" Gradinu i Plate. Selo Gradina je na stranama velikog brda Gradine i u njemu su 7 "familija" (6 Miljenovića i 1 Boškovića), a Plate su kraj niske zaravni istoga imena a naseljene su sa 4 "familije" Miljenovića. Oba su brastva, Miljenovići i Boškovici, zajedničkog porijekla.
Ržani Do se po dva velika dola u kojima su kuće dijeli na "sela": Ovsine (3 "familije" Pejovića i 1 "kuća" Živkovića) i Ržani Do (11 "kuća" Živkovića i 4 "familije" Vujadinovića). - Svako je od imenovanih "ržedoljskih" brastava zasebnog porijekla. - Stanovnici Ržanog Dola označavaju se imenom "Ržedoljci".
Proseni Do ima svoje glavno "selo" u dolu istog imena i ono je Proseni Do u užem smislu (10 "kuća" Markovića i 4 "kuće" Tomaševića), a na jugozapadu i jugoistoku od njega su njegova "raselja": Sjenokos (2 "kuće" Markovića), Kruškovac (1 "kuća" Markovića), Lipovac (1 "kuća" Markovića), Dobra Voda (3 "kuće" Markovića i 1 Tomaševića) i Planinik (1 "kuća" Markovića). - Brastva "prosedoljska", Markovići i Tomaševići, vode porijeklo od istoga pretka. - Za stanovnike Prosenog Dola Cuce imaju samo naziv "Prosedoljci".
Lipa ima glavno "selo" istoga imena u dolu Veljoj Lipi, sa 10 "kuća" Popovića i 1 Markovića (od onih iz Prosenog Dola), a dalje su većinom na sjeverozapadu redom "raselja": Pod Brijeg sa 1 "kućom", Vrbica (na istoku) sa 2 "kuće", Jabučki Brijeg sa 3 "kuće", Radekuša sa 1 "kućom", Okolišta sa 1 "kućom", Gnjilava Dolina sa 1 "kućom",Ravna Strana sa 1 "kućom", Zaselje sa 3 "kuće", Dugi Do sa 1 i Jama Vojvodina sa 2 "kuće" - sve od brastva Popovića. - Kao što kod nekih i sama imena pokazuju, ima među tim seocima i takvih, koja su po stranama od brijegova ili i na samim, istina onižim, brijegovima (Pod Brijeg, Jabučki Brijeg, Okolišta, Ravna Strana, Zaselje). - U Lipi ima samo jedno brastvo, Popovići, i osim toga samo još jedna kuća Markovića.
TREŠNJEVAČKA OPŠTINA Ona zahvata veliki dio Veljih Cuca, od Graca Ržišnog i Krsta Dobrogorskog pa do krajnje sjeverne granice cucke u Pustome Liscu. Ona čini samo administrativnu cjelinu, da se taj dio Cuca razlikuje od ostalih njihovih djelova. - Počevši od Krsta Dobrogorskog najprije dolazi "selo":
Gornji Izvor u dubokom ulegnuću, iznad koga se dižu planine Guka i Tisovac. Po stranama su mu 10 kuća sve Preobrežana - Petrovića.
Na sjeveru je od Gornjeg Donji Izvor u još dubljem ulegnćcu, iz kojega izbija jak izvor. U samom "selu" ima 5 "kuća" Krivokapića, a na zapadu od njega, na brdu Zukovici, još 1 kuća Krivokapića.
Zapadno su od Donjeg Izvora, a pod brdom Gradac Ržiški, dolovi Velja i Mala Ržišta. U Veljim Ržištima ima 1 kuća Krivokapića. - Još dalje su na zapadu, pod planinom Bukovicom Jabukovac i Kopitov Do, svaki sa po 1 kućom Krivokapića.
Sjeverno od njih, a između planina Bukovice i Bjeloša, je "selo Pod Bukovicu" (ili Podbukovica) sa 2 "kuće" Krivokapića. - Na sjeverozapadu od Podbukovice a pod planinom Bjelošem, su "sela" Kalačka Prodo i Radin Dosa 3 "kuće" od brastva Pešikana. - Na sjeveru su od njih Tospude, "selo", koje po upravi spada u "grahovsku kapetaniju", ali po stanovništvu u Cuce. Tu su: 1 "kuća" Preobrežana - Perovića (Kosovića), 2 "kuće" Preobrežana - Mijajlovića (Banićevića - Šakića) i 2 "kuće" Zvicera.
Na jugoistoku od Tospuda su seoca: Crnioni Do sa 3 "kuce" Pesikana; Bogojev Do sa 1 "kućom" Milovića ("Graovljani"), 1 Preobrežana - Perovića (Kosovića) i 1 Preobrežana - Mijajlovića (Banićevića - Šakića); iPrapratni Do sa 4 "kuće" Pešikana.
Dalje su na istoku Doline Trešnjevačke sa Bašinom Prodoli. U njima su 1 "kuća" Preobrežana - Perovića, 2 "kuće" Krivokapića i 1 "kuća" Manojlovića (ova je u Bašinoj Prodoli). - još je istočnije Kameševo sa 1 "kućom" Preobrežana - Perovića.
Jos dalje na istoku je glavno "selo" ove opštine Trešnjevo. Ono zauzima prostrano polje toga imena ("od 120 rala zemlje"), a dijeli se prema samoj zemljišnoj podjeli toga polja na: Gornje Polje, koje je na jugu, i Donje Polje, na sjeveru, a u Donjem Polju kao zaseban dio "sela" još i Barojević - Selo. Brastva su trešnjevačka sva porijeklom iz glavnih sjedišta cuckih na jugu, a počela su se naseljavati na Trešnjevo pred kraj 18. vijeka. Do toga je vremena i Trešnjevo, kao i sav ostali sjeverni dio sadašnje cucke oblasti, bilo većinom sasvim pusto zbog opasnosti od turskih četa. Ali tada se po nagovoru mitropolita Petra I nasele na Trešnjevu od jednom 33 od najimućnijih cuckih domaćina, po 11 od Krivokapića, Preobrežana i Grepčana. Poslije su pridolazili doseljenici i od drugih cuckih brastava, i sa Trešnjeva su se širile Cuce i po mnogim naseljima dalje na sjeveru do krajnje sjeverne cucke granice. U samom "selu" Trešnjevu žive sada: Miljenovići - Simovići (9 "kuća"), Krivokapići (6 "kuća"), Preobrežani - Perovići (8 "kuća"), Zviceri (3 "kuće"), Pešikani (3 "kuće"), Grabljani - Vuletići (1 "kuća"), Lakovići - Stevovići (Malocuce; 1 "kuća") i Inkovići (1 "kuća").
Na sjeverozapadu od Trešnjeva iza uzvišenja Međugorja su Dolovi sa 2 "kuće" Preobrežana - Mijajlovića (Šakići), 2 "kuće" Preobrežana - Perovića (Kosovića) i 1 "kućom" Živkovića (Ržedoljaca). - Na sjeveru su od Trešnjeva Rokoče ili Rokoč, Mali i Velji, sa Rokočkim Dolom. U Rokoču su 3 "kuće" Preobrežana - Perovića, 1 Grabljanin - Perišić i 1 Miljenović - Simović (ovaj treći u Rokočkom Dolu). - Na zapadu su od Rokoča Omari sa 2 "kuće" Preobrežana - Perovića. - Na sjeveru je od Rokoča Stanojev Do sa 1 "kućom" Preobrežana - Mijajlovića (Banićevića). - Dalje je na sjeveroistoku od toga dola Dugi Do sa 1 kućom Krivokapića.
Sjeveroistočno je od Dugog Dola Sladojev Do sa 1 "kućom" Grabljana - Perišića i 2 "kuće" Miljenovića - Dževerdanovića. - Na sjeveru je od toga dola Mala Rakita sa 3 "kuće" Krivokapića, a još je dalje na sjeveruVelja Rakita sa 1 "kućom" Krivokapića u "mjestu" Veljoj Aluzi. - Na istočnoj strani od Sladojeva Dola je "selo" Pod Rakitu (4 "kuće" Miljenovića - Simovića i 1 "kuća" Grabljana - Perišića), a istočno od tog sela su Prodoli Kobiljskesa 1 "kućom" Miljenovića - Simovića.
Sjeverno je od Trešnjeva, preko Krotinje planine, Mali i Velji Kovačev Do sa 4 "kuće" Miljenovića - Simovića. - Između Kovačeva Dola i "sela" Pod Rakitu je Maševski Do sa 1 "kućom" Miljenovića - Dževerdanovića.
Od Stanojeva Dola k sjeveru je Milov Do i sjevernije od njega Meka Lokva. U njima su 3 "kuće" Grabljana - Vuletića, 2 "kuće" Preobrežana - Banićevića i 4 "kuće" Preobrežana - Perovića. - Zapadno od Meke Lokve, a u planini Droškorici je naselje Droškorica sa 3 "kuće" Preobrežana - Banićevića i 1 "kućom" Preobrežana - Perovića.
Na sjeveru je od Meke Lokve Meki Do sa Ponornim Dolom i u njima je 1 "kuća" Zvicera i 4 "kuće" Preobrežana - Perovića. - Dalje je na sjeveru do granice cucko grahovske "selo" Jabuke (dio grahovskih Jabuka), u kome su 5 "kuća" Preobrežana - Perovića i 2 "kuće" Miljenovića - Simovića.
Daleko je na sjeveroistoku, među planinama Nenadom i Pustim Liscem, "selo" Repiske Aluge, na granici prema Rudinama, i u njemu 4 "kuće" Krivokapića.
MALE CUCE Najstarija su sjedišta Malih Cuca naselja Trnjine i Rovine, na krajnjem jugu malocucke oblasti. Iz njih su se Malocuce, isto onako kao i Veljocuce, od kraja 18. vijeka počele širiti dalje na sjever i zahvatile su cio veliki prostor do planina Tisovca, Guke i Krotinje na zapadu, pa dalje zapadno od Vitih Stijena i od vrha Pustoga Lisca, a na sjeveru do granice cucke prema Rudinama.
Veliki broj malih naselja, koja su u tom prostoru postala, obuhvata narod predjelnim imenima u tri veće grupe: sjeverno i sjeverozapadno od Trnjina je Pretin Do, a sjeverno od njega Kobilji Do i Vrljerog.
TRNJINE Ovaj se predio prostire od blizu Planinika na jugu pa naporedo sa cucko čevskom granicom do Šesteline Grede i Vukova Brijega na sjeveru. U sredini mu je glavno "selo" Trnjine, čije su kuće po stranama dvaju dolova, od kojih je jedan sjeverno od crkve a drugi zapadno i jugozapadno od nje. Stanovnike trnjinske naziva narod izrazom Trnjinari. U ovom "selu" živi samo brastvo Lakovići, i to njegovi rodovi: Roganovići (5 "kuća"), Markovići (4 "kuće") i Bigovići (1 "kuća").
Sjeverozapadno od "sela" Trnjina su Poljane sa 1 "kućom" od brastva Popovića iz Lipa. - Dalje je, na sjeveru,Prokov Do, u kome su 6 "kuća" Lakovića - Markovića. - Sjeverozapadno je od njega Kosmati Do sa 4 "kuće" Lakovića - Roganovića. - Sjeverno je od Kosmatog Dola Viti Jasen sa 4 "kuće" Lakovića - Markovića, od kojih je jedna podalje na sjeveru, pod Šestelinom Gredom.
Krug je južno od "sela" Trnjina i drugo je glavno "selo" ovoga predjela. I njegove su kćce grupisane poglavito po stranama dvaju dolova, Gornjeg i Donjeg Dola, samo je jedna kuća podalje na jugozapadu, u mjestu Rupama (opet do). U Krugu su 10 "kuća" brastva Mijanovića i 1 "kuća" od Popovića sa Lipe. Podaleko na jugu od Kruga je prostran, stupnjevit predio Lastvice sa 1 "kućom" Popovića iz Lipe. - Na istoku je od Lastvica Prapratljiva Dolina sa 1 "kućom" Mijanovića.
ROVINE Su malo "selo", čije su kuće podignute na dvije omanje, stupnjevito postavljene, zaravni. Po njihovu međusobnom položaju i "selo" se dijeli na Gornje Rovine i Donje Rovine. U Rovinama žive 5 "kuća" brastva Đuričića i 1 "kuća" zasebnog brastva Tomanovića.
PRETIN DO ili pravilnije, ali mnogo rjeđe, Prentin Do. Ovo je prostrani predio, koji zahvata cijeli srednji dio Malih Cuca od planine Presjeke na jugu do Kapavice na sjeveru i od planine Tisovca na zapadu pa do Pretinske Ljuti i do Vrh Melaca na istoku. U ovome predjelu, koji je pun dolova sa rodnom zemljom i "planina" zgodnih za ispašu, ima veliki broj malih naselja, koja su sva osnovala brastva sa Trnjina i Rovina.
Počevši s juga, od Presjeke, prvo je takvo seoce Lipovi Do sa 1 "kućom" Lakovića - Stevovića. - Na sjeverozapadu su od njega Danave sa 3 "kuće" Đuričića i 3 "kuće" Lakovića - Stevovića. - Još su dalje na sjeverozapadu, a ispod velikog brda Guke, Mrke Ploče ili Pod Gukom sa 2 "kuće" Lakovića - Markovića i 1 "kućom" Lakovića - Stevovića. -Sjeveroistočno je od Lipova Dola Lačev Do sa 4 "kuće" Lakovića - Roganovića i 2 "kuće" Lakovića - Ćosovića. - Istočno od toga dola su Žgljebine sa 1 "kućom" Lakovića - Stevovića. - Sjeveroistočno od Lačeva Dola i od Žgljebina, a preko Vukova Brijega, su Meoca, "selo", čiji je glavni dio, koji se zove Meoca, oko povelike ravnice istoga imena, a drugi dio je u strani više te ravnice i zove se Na Vrh Melaca(h)ili kako se u stvari po narodnom izgovoru kaže: Na Vrh Melacah. U " glavnom selu" Meocima su 1 "kuća" Tomanovića, 6 "kuća" Mijanovića i 2 "kuće" Lakovića - Roganovića. A Na Vrh Melaca su 2 "kuće" Mijanovića i 1 "kuća" Andrića (Bjelica iz Prediša). - Na zapadu su od Melaca Borovi Do sa 4 "kuće" Lakovića - Bigovića iPretinska Prisoja sa 1 "kućom" Lakovića - Roganovića. - Južno su od njih Velji Do sa 8 "kuća" Lakovića (5 Roganovića i 3 Markovića) i Brvenik sa 1 "kućom" Lakovića - Stevovića. - Zapadno su od Veljeg Dola Pretinska Prla, u kojima su 3 "kuće" Lakovića - Markovića. - Sjeverozapadno je od Pretinskih Prla Mušterski Do sa 5 "kuća" Tomanovića.
VRLJEROG Tim se imenom zove i planina i predio oko nje, a njime se obuhvataju i oba mala naselja, koja su u tome predjelu. Južnije od tih naselja, koje je od Melaca i od Pretinskih Prisoja rastavljeno Žarmeskom Ljuti, zove seŽarme. Ono se dijeli na Žarme, koje su na jugu, i na Marinu Rupu, koja je dalje na sjeverozapadu. Na oba mjesta stanuju ukupno 5 "kuća" Lakovića (4 Roganovića i 1 Markovića). - Podalje su na sjeveru od ŽaramaRasove sa 1 "kućom" Lakovića - Roganovćca.
KOBILJI DO Tako se zove cijeli ostali dio Malih Cuca na sjeveru od Pretina Dola i od Vrljeroga, koji se proteže do sjeverno od glavnoga vrha Pustog Lisca i do granice cucko - rudinjske. Glavno je naseljavanje ovoga predjela izvršeno u početku 19. Vijeka doseljenicima sa Trnjina i Rovina. Oni su se najprije naselili u "Polje", tj. U ravnicu između planina Tisovca, Kapavice, Čumojevice (ili Čumovice), Krotinje i Guke. Ta se ravnica i cijeli do oko nje zove Kobiljim Dolom u užem smislu. Iz toga "Polja" raširili su se poslije ti doseljenici i po ostaloj oblasti Kobiljeg Dola.
Glavno je "selo" ovoga predjela i sad Polje ili Kobilji Do (u užem smislu). U njemu žive 24 "kuće" Lakovića (Roganovića, Bigovića i Stevovića), 6 "kuća" Đuričića, 1 "kuća" ustaša Ćetkovića i 1 "kuća" ustaša Samardžića. - Na jugu je od glavnog "sela" Ozebli Do sa 2 "kuće" Lakovića, a na istoku, pod planinom Kapavicom Kapavica Do sa 2 "kuće" Lakovića. - Sjeverno od "Polja" je Prijeki Do sa 5 "kuća" Lakovića. - Još dalje je na sjeveru Tojički Do sa 4 "kuće" Lakovića. - A sasvim je daleko na sjeveru, pod Pustim Liscem, Pod Lisac sa 3 "kuće" Lakovića. - Na sjeveroistoku je od glavnog "sela" planina "Čumovica i pri njoj 3 kuće Lakovića". - Kao što se iz navedenog vidi, glavno stanovništvo predjela Kobiljeg Dola čini brastvo Lakovići (43 "kuće", od kojih 15 Roganovića, 15 Bigovića i 13 Stevovića).
Pleme OZRINIĆI ili KČEVO ČEVLJANI
Sva tri ova naziva imaju potpuno istovjetno značenje u cijeloj staroj Crnoj Gori: znače pleme toga imena. Osim toga nazivi Kčevo i Čevljani imaju i uži smisao: njima se označava i dio istoga plemena koji je u polju Kčevu i u njegovoj široj okolini. U narodu ovoga plemena, a tako većinom i po ostaloj Crnoj Gori, redovno se upotrebljava samo oblik Kčevo i za pleme i za polje i kako bez predloga tako i sa predlogom: "u Kčevo", "na Kčevo", "iz Kčeva" itd. Radi lakšeg izgovora odomaćio se oblik Čevo umjesto pravilnoga: Kčevo. Da bismo izbjegli nesporazume, redovno ćemo upotrebljavati za označavanje cijelog plemena samo naziv "Ozrinići", a ime "Čevljani" uzimaćemo samo u njegovom užem značenju, kao naziv za stanovnike predjela Kčeva. Međa plemena Ozrinića prema Bjelicama i prema Cucama već nam je poznata. Ona je na jugu i na zapadu. Na sjeveru su granica prema Rudinama (Bijelim ili Nikšićkim) najprije Ruda Brda, zatim vijenac planine Ligunara cijelom svojom dužinom, tako da je južna polovina Ligunara ozrinićska a sjeverna rudinjanska. Na istočnom kraju Ligunara se sustiču međa ozrinićska, rudinjanska i pješivačka. - Odatle pa dalje na jugoistok ide međa Ozrinića prema Pješivcima. Ona prolazi najprije istočnom ivicom ozrinićskog predjela Poljana, pa se zatim penje do na vrh planine Troglava. Dalje ide sve velikim visinama i preko uzvišenja, među kojima su najglavnija: Borački Kom, Gola Brda, Tisovi Kom, Kom od Jasikovca, Vragomet i Stolački Vrh. Sa Stolačkog Vrha silazi pravo na visoku Komnenovu Dolinu, od koje zapadni dio pripada Ozrinićima, zatim prolazi zapadnom ivicom Brezova Dola (koji je pješivački), pa se penje na planinu Lupoglav, najprije na visoki Kom od Lupoglava. Granica ide dalje sve vijencem Lupoglava, tako da njegova jugozapadna strana ostaje Ozrinićima a sjeveroistočna Pješivcima. Sa Lupoglava silazi međa u visokom valu Studeno, pa se zatim penje na ogranke planine Veljega Garča, Kraljičin Uljanik i Vitu Laku, i dalje izlazi na vrh velikoga brda Svinje Glave. Tu se završava ozrinićska granica prema Pješivcima i nastaje dalje medja prema Bjelopavlićima. Ta međa ide najprije niz Točila i silazi dalje na izvor rijeke Sušice. Zatim je sama Sušica međa ozrinićska prema Bjelopavlićima sve do Jame Oraške, južno od ozrinićskog sela Orašja. - Odatle pak nastaje granica Ozrinića prema plemenu Zagarču. Ona se penje preko Ladova Duba do na vrh Maloga Garča, pa ide zatim njegovim najvećim visinama i dalje u sjeverozapadnom pravcu "u Dolove među Garčeve" (tj. Između Maloga i Veljeg Garča) i poslije se opet penje sve vijencem Veljega Garča do njegova najvišega grebena između vrhova Male i Velje Bobije. Odatle silazi Veljim Garčem na jug do na Vilin Do, koji je po dnu Garča, pa zatim skreće na jugozapad i ide preko Idskog Dola izlazi na vrh Skočke Strane u planini Tvrdošu. - Od južne strane Tvrdoša nastaje ozrinićska granica prema plemenu Komanima. Ona ide pravo na jug, a čine je u glavnom brda Popova Glavica i Semolj. - Dalje je međa prema Lješanskoj Nahiji, poglavito u zapadnom pravcu, preko Kozje Glavice, pa preko visoke glavice Mramorja i istočnog vijenca planine Kosmatice do tromeđe ozrinićske, bjeličke i lješanske, o kojoj smo već govorili. Kao što se prema navedenim granicama vidi, pleme Ozrinići okruženo je sa svih strana visokim planinama i brdima. Male izuzetke čine samo jugozapadna granica prema Cucama i ona na krajnjem jugoistoku, prema Bjelopavlićima. I jedna i druga su poznije tvorevine. Slično Cucama i Ozrinići imaju glavno i najstarije plemensko sjedište na jugu svoje oblasti, u predjelima Kčevu a to je polje Kčevo sa širom okolinom, Velestovu i Markovini. U njima i sada sjedi jezgro ovoga plemena. Pored povoljnih klimatskih i zemljišnih prilika ovi su najjužniji djelovi ozrinićske oblasti bili jos vrlo podesni precima ovoga plemena i kao dobro sklonište, jako zaštićeno od turskih napada. Oni su zavučeni iza cijeloga niza visokih planina i prostranih planinskih predjela: na sjeveru, da bi se do njih došlo, moraju da se pređu planine Ligunar i Sedlo i prostrani predjeli Poljana, Ubala i Ožegovića, a na sjeveroistoku bedemi od planina Ligunara sa Veljim Garčem, Lastve i Kopitnika. Naselja ovoga plemena raspoređena su po velikim predjelnim cjelinama, koje su dosta jasno odijeljene jedna od druge i svaka ima svoje od starine utvrđeno ime. Tu dolaze najprije, najdalje na jugu plemenske oblasti, tri pomenuta predjela, koji su glavna sjedišta plemenska: najdalje na jugozapadu Kčevo, do njega istočno Velestovo, a još dalje na istoku Markovina. Istočno je od Markovine predio Zagreda. Od Kčeva na sjeverozapadu su predjeli Donji Kraj i Ožegovice a još dalje na sjeverozapadu Ubli. Na sjeveru od Kčeva, Velestova i Markovine je veliki predio Lastva, a sjeverno od nje Poljane (sa Sedlom). Predjeli se dijele na manje djelove, naselja, koja se u ovome plemenu označavaju nazivima: "selo" i "seoce". Za najmanje naselje, od jedne ili dvije kuće, obično ce se upotrijebiti označenje "seoce", ali se taj termin ponekad čuje i za naselje od 6 - 7 kuća, za koje se inače redovno kaže, da je "selo". Dakle nema baš sasvim jasne razlike između ova dva izraza. - Najprije ćemo se zaustaviti na glavnom i najstarijem sjedištu plemena Ozrinića, na njegovoj matici, Kčevu.
KČEVO Ovaj predio obuhvata polje Kčevo i njegovu širu okolinu na istoku i osobito na sjeveroistoku, u podgorini planine Kopitnika. Na jugozapadnoj ivici polja Kčeva je seoce Zaljuće, koje čine svega 3 "kuće" brastva Draškovića. Zapadnom i sjeverozapadnom stranom polja i predjela Kčeva prostire se "selo" Vojinići, koje se dijeli na "Vojiniće" u užem smislu sa 13 "kuća" brastva Ivanovića i na Prapratni Do sa 6 kuća Ivanovića i 1 kućom Draškovića. Prapratni Do je na zapadu od polja Kčeva. U sjevernom uglu polja Kceva i po stranama oko njega je "selo" Križev Do. Njegove su kuće raspodijeljene na nekoliko omanjih dolova. Glavni i najveći od njih, koji je kod saborne čevske crkve, zove se upravo Križev Do, i u njemu su 5 "kuća" brastva Damjanovića. Do toga dola je do Kotarine sa 1 "kućom", pa zatim dalje na sjeverozapadu Prijeki Do opet sa 1 "kućom" i još dalje u tom pravcu, pod Ožegovim Vrhom, Brestovi sa 2 "kuće" - sve takođe od brastva Damjanovića. Istočno od Križeva Dola, u krajnjem sjeveroistočnom kutu polja Kčeva je "selo", koje se po svome mjestu i zove Kuta. U njemu su po stranama od polja 2 "kuće" Damjanovića i 2 Ivanovića (Đukanovića). Cijeli jugoistočni dio polja Kčeva sa stranama više njega zahvata "selo" Miške. Kuće su po ivici polja i po omanjim dolovima više njega. U selu žive 20 "familija" brastva Vukotića. U Miške se računa i seoce Prvete na sjeveroistoku od njih, više polja, sa svega 1 "kućom" brastva Vulaša. Na sjeveroistoku od Mišaka, u pravcu ka planini Kopitniku, ređaju se "sela" i "seoca": Mitarca sa 2 "kuće" Vulaša; Dubravice, ispod Kopitnika, sa 1 "kućom" Vukotića; i Jankova Katuništa, pod samim vrhom Kopitnika, sa 1 "kućom" Vukotića. Na istoku i na jugoistoku od Mišaka su najprije Tolići ili Toljići pod velikim brdom Grguljem, sa 1 "kućom" Vukotića, a dalje, takođe pod Grguljem, Ćireš sa 1 "kućom" Vukotića. Još dalje na istoku Duboki Do sa 1 "kućom" Vukotića i Dolovi sa 2 kuće istoga brastva. Najzad, podaleko na jugoistoku, u podgorini Čevskog Lisca, Gumnište sa 1 "kućom" Vukotića.
DONJI KRAJ se proteze duž granice prema Cucama. Dijeli se na dva "sela". Donji Kraj, koji je na jugu, i Cucki Do koji je sjeverno od njega. - "Selo" Donji Kraj se dijeli na "seoca", koja su po većim ili manjim, zasebnim dolovima; u sred "sela" je Vrba sa 2 kuće, a oko nje su počevši s juga pa ka zapadu: Miokove Doline sa 6 kuća, Mirosalj-dosa 1 kućom, Kučinov Do sa 2 kuće, Sjeverovo selo (do cucke granice) sa 1 kućom i Polećela sa 1 kućom. U ovom "selu" je samo brastvo Draškovići. - U Cuckom Dolu je samo 1 kuća Draškovića.
OŽEGOVICE se dijele na tri "sela": na jugu, pod Ožegovim Vrhom su Ožegovice u užem smislu, sa 6 kuća; na sjeverozapadu od njih je Bašino Selo sa 3 kuće, a podaleko na sjeveru Dodoško Korito sa 6 kuća. Sve su to kuće brastva Vujovića.
UBLI zahvataju dolove i "padine" (strane) na sjeveroistoku od velikih brda Stražišta i Stažerskog Vrha, koji su prema cuckoj granici. "Sela" ovog predjela su uokrug oko Prvetske Glavice, kao središta, na kome su crkva i škola. Na zapadu, pod Stažerskim Vrhom, je Stažer sa 13 kuća brastva Gardaševića. Sjeveroistočno je od njega Koljevac sa 5 kuća Vujovića; dalje je na sjeveroistoku Nogaševica sa 3 kuće Gardaševića; još dalje u tom pravcu Ubaljski Do sa 6 kuća Gardaševića i 3 kuće Draškovića. Istočni dio Ubala čini "selo" Bijelo Polje sa 26 kuća Vujovića, a jugozapadno su od njih Padine sa 5 kuća Vujovića. - Podalje na sjeveru od cijele ove grupe "sela" su Presječki Doli (ili Presječki Dolovi) sa 4 kuće Vujovića i 1 kućom Draškovića.
POLJANE (sa SEDLOM) Ovaj je predio između Ubala na jugu, planine Ligunara na sjeveru, Pustog Lisca na zapadu i Troglava i Lastve na istoku. U njemu su četiri "sela", od kojih je najdalje na jugozapadu Studenac, sa 2 kuće Gardaševića. Na sjeveroistoku je od njega, pod velikim brdom Sedlom, Pod-Sedlo sa 3 kuće Gardaševića. Dalje su na sjeveroistoku Bijele Poljane sa 5 kuća Vujovića i 1 kućom Gardaševića, a na sjeveru od njih, pri Ligunaru, Ravna Aluga ili Aluga od Poljana sa 5 kuća Vujovića.
LASTVA Na jugu od Poljana i od planine Troglava pa sve do Kopitnika proteže se veliki predio ili "planina" Lastva. Po njoj su rasijana mnogobrojna stalna i privremena naselja čevskih brastava. Počevši s juga, ispod glavnoga vijenca planine Kopitnika, pa ka Lupoglavu stalna "sela" i "seoca" ovoga predjela idu ovim redom. Najprije je, pod najvišim vrhom Kopitnika (Jelovom Glavicom), Ćudanovica sa 1 kućom. Sjeverno je od nje Miokovica sa 1 kućom a još dalje na sjeveru Cauševac sa 4 kuće. Istočno od njih, ispod brda Stražnice, su Šatorišta sa 1 kućom, a dalje na sjeveroistoku Grabova Vlaka sa 2 kuće. Od nje su na sjeverozapadu jedno za drugim:Kamiševo sa 3 kuće, Ždrnarevine i Leškovo Razdolje sa po 1 kućom. U svim ovim naseljima stanuju porodice brastva Vukotića (u Cauševcu Tatari ili Kešići - "Vukotići"). Ali u Lastvi, i to u njenom zapadnom i sjeverozapadnom dijelu, ima još jedan niz "sela", koji počinje sjeverno od polja Kčeva pa se završava u najsjevernijim okrajcima Lastve. U tim "selima" živi samo brastvo Ivanovići. Na sjeveru je od čevskog sela Vojinića prvo naselje u Lastvi Jama sa 9 kuća. Dalje su na sjeveru redom jedno za drugim:: Virla sa 1 kućom, Leta sa 7 kuća, Bus sa 2 kuće, Meoca sa 20 kuća i najzad Tutini Doli, koji zahvataju prostran predio prema pješivačkoj granici, sa 7 kuća. Na istoku je od Melaca Carevski Do, pod Lupoglavom, sa 6 kuća; a na jugozapadu, prema Ublima, pod brdom Kašerom, Kašeska Laka sa 5 kuća.
VELESTOVO je poveliki predio na jugu od planine Kopitnika. U njemu ima sedam "sela". Najdalje je na zapadu "selo" Bečići. U njegovom glavnom "selu" istog imena su 2 kuće brastva Stanojevića, a u "seocima": Popovim Dolinama, Čapurovinama i Trubjeli ima po 1 kuća Vukotića. Na jugoistoku od Bečića je Ravan Velestovačka sa 15 kuća Stanojevića. - Na jugu su od nje Jabuke, pod Čevskim Liscem, sa 6 kuća Stanojevića - Vučinića. - Još dalje na jugu i jugoistoku je poveliko "selo" Barjamovica. Ona se dijeli na mnoga manja "sela" i "seoca", kojima su kuće po dolovima i po stranama od brda. Počevši sa zapada, od planine Pješivca, ta seoca dolaze ovim redom: Dugi Do (2 kuće); Ljeskovi Do (2 kuće); Barjamovica kod seoske crkve (10 kuća); Lunjevice (2 kuće); Glade (2 kuće); Katuništa (1 kuća); Ceklin Do (4 kuće); Skočki Do (1 kuća); Jasika (5 kuća); Kreševac (1 kuća); i Lisiča Dolina (2 kuće). - U Barjamovici žive porodice brastva Radičevića - Mrvaljevića i još jedna kuća Katnića. Na sjeveru je od Barjamovice "selo" Velestovo kraj glavnoga puta kod opšte crkve svih Velestovaca. U njemu su 5 kuća Stanojevića i 1 kuća Radičevića - Mrvaljevića. Još je dalje na sjeveru "selo" Makljen, takođe kraj glavnoga puta. U njemu je glavno i staro "seoce" Makljen sa 2 kuće; više njega su, na sjeveru, Kruška Lalevića sa 2 kuća i Breškov Do sa 2 kuće; a na istoku je, pod velikim brdom Vučićem, Krivi Do sa 1 kućom. U "selu" Makljenu stanuju samo Radičevići - Mićunovići. Na zapadu je od Makljena Vukov Pod, opet kraj glavnoga puta. I on se dijeli na dva "seoca"; Vukov Pod sa 6 kuća i više njega Stražnica na brdu istoga imena sa 2 kuće - i u jednom i u drugom od brastva Radičevića - Abramovića.
MARKOVINA je ograđena sa zapada planinama Lastvom i Kopitnikom i velikim brdom Vučićem a s istoka Veljim Garčem. Ima četiri "sela". Na sjeverozapadu je, pod Lastvom, "selo" Kruškovac sa 3 kuće Vidnića - Mandića i 1 kućom Krivoglava. - Istočno je od njega "selo" Krivoglavska Glavica ili Krivoglav sa 19 kuća brastva Krivoglava. - Južno je od njih "selo" Crkvina sa 21 kućom Vidnića - Mitrovića. - Krivoglavi i Crkvina zovu se opštim imenom Gornja Markovina. Najdalje je na jugu "selo" Donja Markovina, u kome su 6 kuća Vujovića, 3 kuće Vidnića - Mitrovića, 1 kuća Vidnića - Mandića, 1 kuća Vidnića - Pavlićevića i 1 kuća Vasiljevića ("Zagarčana").
ZAGREDA zauzima uzani jugoistočni okrajak ozrinićske oblasti, koji se kao kakav jezik isturio među tuđe plemenske oblasti i samo preko Veljega Garča ima veze s ostalim djelovima svoga plemena. Okružena je sa svih strana vrlo jasnim prirodnim granicama: Veljim i Malim Garčem (Garčićem), rijekom Sušicom, Točilima i Svinjom Glavom. Zagreda ima sedam "sela". - Najdalje su na sjeveru Dubrave u velikom dolu istoga imena, sa 4 kuće brastva Burića. Na jugoistoku je od njih Donja Velja Njiva kod glavne zagredske crkve (Sv. Arhanđela) sa 13 kuća Burića, a dalje je na juguGornja Velja Njiva sa 6 kuća Burića. - "Sela" Gornja i Donja Velja Njiva zovu se zajedničkim imenom Velja Zagreda. Dalje je na jugoistoku "selo" Lazareva Glavica pod visom istoga imena i po njegovim stranama, sa 3 kuće Kaluđerovića i 5 kuća Popovića. - Na jugu je od toga "sela" Oselina sa 3 kuće Popovića, 10 Burića i 3 Milića. - Još je južnije, pod Malim Garčem, Mala Zagreda sa 8 kuća Popovića, a na istoku je od nje "selo Orašje taman na Sušicu do brdske granice" sa 4 kuće Popovića, 1 Domazetovića i 1 Burića.
Pleme ZAGARAČ ili ZAGARAČE
Oba oblika imena ovoga plemena se podjednako upotrebljavaju. Ime su dali stanovnici Zetine doline, jer je njima glavno sjedište ovoga plemena iza planine Garča ili iza oba "Garača" (Veljeg i Malog). Ko hoće da označi, da je ono iza Veljega Garča, on kaže "Za Garač", jer se obično pod imenom Garač razumije samo Velji Garač, dok se Mali Garač uvijek naziva tim cijelim svojim imenom za razliku od Veljeg Garča (a kod samih Zagarčana redovno se Velji Garač zove imenom Garač, a Mali Garač opet samo imenom Garčić). Ko pak hoće da označi, da je ovo pleme iza oba "Garača" on će reći:"Za- Garače". I jedan i drugi oblik imena imaju istu promjenu, samo što je ona dvojaka: Zagarača ili Zagarča, Zagaraču ili Zagarču itd. Stanovnici se zovu Zagarčani; pridjev glasi: zagarački. Zagarač se velikom dužinom granici s Ozrinićima, i tu smo granicu već ranije naveli. Ona se završava na istoku kod Jame Oraške, prema ozrinićskom selu Orašju, pa zatim nastaje dalje zagaračka granica prema Bjelopavlićima ("Brdima"). Ona ide preko Tijesne Kamenice i silazi na rijeku Sušicu kod mosta prema mjestu Kovaču (koje je u Bjelopavlićima). Odatle ide sve Sušicom do Mosta na Međicu, a tu prelazi preko Sušice i skreće na istok. U tom pravcu dolazi do na vrh Debeloga Kopita, uzvišenja koje je iznad "brdskog" (bjelopavlićskog) sela Begovine, i nastavlja se još dalje "povrh Begovinah taman iznad kuća njihovijeh". "Otolenaka prepriječi preko Sušice na Grobnicu, zemljište među selima Planom ("brdsko") i Bilećom (zagaračko), pa otolenake na vrh sela Plane, pa na vrh Munjega Ždrijela, pa na Gašovu Pećinu, koja graniči sa Sukom (velikim brdom) i sastavlja se sa Kraljičinim Okom". Prema Kraljičinu Oku dopire zagaračka granica najdalje na istok. Od Kraljičina Oka na zapad nastaje zagaračka granica prema plemenu Komanima. Ona ide preko Ćepurske Glavice u velikom brdu Sađevcu (u njegovu sjevernom dijelu, tako da najveći dio Sađevca ostaje Komanima), pa više južnih ivica Bogojeva Dola i Šlijepčeva Groba, zatim preko uzvišenja Škrbine i Ostaša, pa više Ostaških Dolova. Potom se nastavlja više dolova Grope i Patanjskoga Dola i izlazi na vrh Magrivog Osoja, pa se penje još dalje do na vrh Skočke Strane. A odatle počinje, kao što smo viđeli, granica prema Ozrinićima (prema Barjamovici). Prema razlici u zemljišnim osobinama oblast plemena Zagarača se dijeli na Gornji Zagarač i Donji Zagarač. Gornji Zagarač je visoki, sjeverozapadni dio plemenske oblasti, a Donji Zagarač je niže njega: obuhvata Jednoše ili Jednoško Polje i strane oko njega. Zato se sva tri imena za Donji Zagarač upotrebljavaju podjednako, a vrlo često se kaže i samo: "Polje" (U narodu se često označava Gornji Zagarač kao Gornje Selo a donji Zagarač kao Donje Selo).
GORNJE ZAGARAČE U njega spadaju tri naseljena predjela, od kojih je najdalje na sjeverozapadu Mijogost; u sredini suMusterovići; a na jugoistoku Đuričkovići.
MIJOGOST Za stanovnike se kaže:"Mijogoštani"; pridjev glasi: "mijogoški". Mijogost je između Veljega Garča na sjeveroistoku i granice zagaračko-komanske na jugozapadu. Glavno mu je naselje "selo" Mijogost, koje je u nekolikim dolovima po sredini ovoga predjela, a osim toga ima još nekoliko kuća na jugu od glavnog "sela", na velikom, djelimično krševitom, zemljištu Rujištima, koje je manjim dijelom mijogoško i mustersko a većim dijelom pripada Đuričkovićima. U ovom predjelu žive tri bratstva, koja su zajedničkog porijekla i ujedno blizak rod sa glavnim bratstvima susjednog predjela Musterovića. Jedno su mijogoško bratstvo Kekovići (28 kuća), drugo Rajičevići (22 kuće) i trece Đurišići (3 kuće). Često se ova tri bratstva obuhvataju opstim imenom "Mijogoštani".
MUSTEROVIĆI Stanovnici se zovu isto tako, a pridjev glasi: "musterski". Musterovići zauzimaju predio, koji ima najveću širinu na sjeveroistoku, između vrhova Veljega Garča i Garčića, pa se k jugozapadu postupno sužava, i to tako da samo malim dijelom upire u pomenuta Rujišta. Glavni je dio Musterovića dakle ispod obje imenovane planine i po stranama koje su između njihovih vrhova. U ovom predjelu ima samo jedno "selo", Musterovići, čije su kuće po ivicama i stranama nekih šest dolova, što su poređani jedan do drugog, sve u supodini obeju Garčeva. U Musterovićima ima četiri bratstva. Tri su od njih porijeklom "od jednoga" (pretka) i u bliskom srodstvu sa Mijogoštanima. To su: Stojanovići - Lulaši (25 kuća); s užim prezimenima: Grujičići, Markovići i "Stojanovići", Todorovići (7 kuća) i Vasiljevići (7 kuća). Zasebnog su porijekla Đurovići (2 kuće).
ĐURIČKOVIĆI zahvataju sami skoro polovinu (jugoistočnu) Gornjeg Zagarača, od Malog Garča na sjeveroistoku pa do zagaračko-komanske međe na jugozapadu. Osim glavnoga "sela" Đuričkovići, koje je pod samim Garčićem, oko crkve (Sv. Jovana) i glavnoga puta, ima u ovom predjelu još pet "sela" i "selaca", dosta rasturenih i udaljenih od glavnog "sela" i jedno od drugoga. Najdalje je na zapadu "seoce" Patnje u Rujištima; istočno od njega Njegule a još dalje na istoku takođe "seoce" Miškovac. Na jugu je od "sela" Đuričkovića, prema granici sa Donjim Zagaračem, "selo" Potok, a nedaleko od njega, na sjeveroistoku, "selo" Popratine. U predjelu Đuričkovićima živi bratstvo Đuričkovića sa glavnim užim prezimenima: Vuksanovići, Vučinići i Rasaovići (prezime skraćeno od prvobitnog Raslavovići) (ukupno 60 kuća; sa nekoliko još užih prezimena, koja ćemo navesti u naseljima Donjeg Zagarača) i osim toga malo bratstvo zasebnog porijekla, Filipovići, od 4 "ognjišta".
DONJI ZAGARAČ ili JEDNOŠE ili JEDNOŠKO POLJE ili prosto "POLJE" Sva ova imena imaju isto značenje i gotovo se sva i podjednako često upotrebljavaju. U Jednoško Polje se računaju i visoke a široke strane, koje se na zapadu i na sjeverozapadu dižu više njega i po kojima se naselio dosta veliki broj Zagarčana. Osim toga i samo je polje nagnuto od zapada ka istoku. Usled tih razlika, koje je dala sama priroda zemljišta, narod je podijelio Donji Zagarač na Povrpoljinu i Podnopoljinu (ili, rjeđe, Povrpolje i Podnopolje). Po Donjem Zagaraču bratstva su jako izmiješana, a to je posledica postupnog zauzimanja Jednoškog Polja i njegova dijeljenja među razna zagaračka bratstva.
POVRPOLJINA ili POVRPOLJE zauzima pomenute široke strane Jednoškog Polja i najviši dio toga polja koji je pod njima. U njoj se razlikujuOsoje i Prisoje.
OSOJE čine strane okrenute sjeveru i sjeveroistoku. U njemu je "selo" Crna Strana, koje se dijeli na Kuće Pešića, sa 12 kuća od bratstva Radmanovića - Dubravljana - Pešića, i na Kuće Miloševića, u kojima su 8 kuća Radmanovića - Đurića - Stamatovića ("Miloševića") i 5 kuća Radmanovića - Dubravljana - Vujovića.
PRISOJE se dijeli na četiri "sela", koja od juga k sjeveru idu ovim redom: Kuće Stamatovića sa 14 kuca sve Radmanovića - Đurica - Stamatovića; Kuće Vujovića, sa 12 kuća sve Radmanovića - Dubravljana - Vujovića; Kuće Živaljevića, u kojima osim 5 kuća Đuričkovića - Živaljevića ima i 1 kuća Radmanovića - Đurića - Šćepanovića; Kuće Purovića sa 11 kuća Đuričkovića - Purovića i 4 kuće Radmanovića - Đurića - Ćupića. PODNOPOLJINA ili PODNOPOLJE Zahvata sav ostali, mnogo veći, dio Jednoškoga Polja i zagaračko zemljište preko rijeke Sušice. U Podnopoljini se razlikuju: Osoje, "Polje" i Prisoje.
OSOJE ima slijedeca "sela", počevsi od sjeverozapada pa k jugoistoku: Ratkova Šuma ili Kuće Nikolića sa 5 kuća Radmanovića - Dubravljana - Nikolića; Rasaovića Ober sa 6 kuća Đuričkovića - Rasaovića; Malenza sa 16 kuća Radmanovića - Đurića - Velimirovića, 2 kuće Radmanovića - Đurića - Šćepanovića i 3 kuce Dubinića.
"POLJE" se sastoji, niže Osoja, od "sela": Mijogoški Ober sa 10 kuća Mijogoštana i Dračice sa 2 kuce Radmanovića -Đurića - Ćupića. Dalje je na jugoistoku, "u dno Jednoškoga Polja selo Vrage" sa 4 kuće Mijogoštana, a na istoku od njih "pri Sađavcu", Katunina sa 6 kuća Radmanovića - Đurića - Otaševića i 1 kućom Radmanovića - Dubravljana - Nikolića. Na sjeveru je od ovih "sela" seoce Ljubičići sa 1 kućom Mijogoštana, a još dalje na sjeveru oveće "selo", Bileća, koje se dijeli na četiri "manja sela" ili "seoca". Od jugoistoka pa k sjeverozapadu ona idu ovim redom: najprije dolazi "seoce" Grobnica sa 4 kuće Musterovića i 2 kuce Radmanovića - Dubravljana - Ičevića; zatim "seoce" Selimovina sa 3 kuće Radmanovića - Đurića, sa 1 kućom Mijogoštana i 4 kuće Radmanovića - Dubravljana; dalje je Bileća (u užem smislu) s 8 kuća Radmanovića - Đurića; i najzad, "pod stranom kod mosta na Sušicu selo Na Međicu" sa 6 kuća Radmanovića - Dubravljana i 1 kućom Radmanovića - Đurića.
PRISOJE Od Mosta na Međicu pa ka sjeverozapadu nastaje Prisoje. Ono čini južnu i jugozapadnu stranu dugačkog uzvišenja, kojim je Jednoško Polje oivičeno prema rijeci Sušici. U Prisoju ima dvanajest "sela" i "selaca", koja su u glavnom od juga k sjeveru poređana ovako: Jabuke sa 6 kuća Radmanovića - Dubravljana i 1 kućom Mijogoštana; Gaurin-do sa 1 kućom Radmanovića - Đurića; Sukeza sa 2 kuće Radmanovića - Đurića i 1 kućom Radmanovića - Dubravljana; Kuće Otaševića sa 7 kuća Radmanovića - Đurića - Otaševića; Boljeradski Ober sa 4 kuće Radmanovića - Đurića ; Lazarev Krst sa 20 kuća Radmanovića - Đurića ; Skale sa 4 kuće Radmanovića - Đurića ; Ćeret sa 1 kućom Radmanovića - Đurića ; Gropa sa 4 kuće Radmanovića - Đurića ; Krsti sa 3 kuće Radmanovića - Đurića ; Podškalje sa 1 kućom Radmanovića - Đurića ; Vuše sa 1 kucom Radmanovića - Đurića. .
Pleme KOMANI
Ovo je pleme takođe malo, ali je ipak za priličan komad veće od Zagarača. Njegovu granicu prema Ozrinićima (prema Velestovu) i prema Zagaraču već smo upoznali. Od istočnog kraja brda Sađavca, đe prestaje komansko-zagaračka granica, počinje međa prema zemljištu grada Spuža. Ona ide najprije na istok do glavice Banove Gomile, pa zatim skreće na jug i dalje na jugozapad, tako da Kraljičino Oko sa zemljama oko njega ostaje Komanima. Dalje nastaje granica prema lješkopoljskom zemljištu. Ona ide najprije zapadnom ivicom brda Lužnice (koja je cijela lješkopoljska), pa kad ostavi to brdo, skreće pravo na jugoistok, te izlazi na rijeku Maticu. Na taj nacin cijela zapadna polovina polja Luznice (Vukov Lug) pripada Komanima. Maticom se produžava ova granica sve do mosta na toj rijeci, na istoku od brda Zelenike, prema lješkopoljskom selu Tološima. Od toga mosta počinje komanska granica prema Lješanskoj Nahiji. Ona ide najprije preko južnih visova velikoga brda Zelenike, pa zatim južnim krajem "ždrijela" Cave (ili Café), preko velikog zemljišta Gruna (Grune), pokraj tamošnje "pandurice" (stražare), pa se penje na planinu Busôvnik. Dalje ide poglavito "razvršjem" (vijencem) Busôvnika, a glavne su tačke preko kojih prelazi: vis Gorgoman, Relješki Vrh, Konjeva Glavica (tu je "mednik i krst"), južna strana "vode Dubočice", Kunova Glavica i vrh Kosmača. Između Busôvnika i planine Siljevice međa se nastavlja Miračinskim Ždrijelima, koja su na jugu od velike komanske "gore" Miračina. Zatim se granica penje na veliku i vrlo dugačku planinu Siljevicu i ide u glavnom njenim "razvršjem", a glavnije su tačke preko kojih prelazi: Suknića Pećina, Babina Pećina, "vr' Mrkućine Glavice", Dobrogledine Prîsoje, "razvrsje povrh Rudenicah" (a Rudenice su velika komanska "gora" s pašnjacima i radnom zemljom), Vidovo Prisoje, Tropina Glavica, Samokovska Pećina, "breg Vodne Jame" i Siljevički Kam. Sa planine Siljevice prelazi granica na planinu Bratoš (na zapadu od Siljevice) i ide na Bratošku Glavicu, na kojoj se i završava. Komanska oblast je jedino s istočne strane otvorena i pristupačna. Na svima ostalim stranama je dobro zatvorena i zaštićena planinama i visokim brdima. Prema razlikama u visini zemljišta i sad se ponekad u Komanima čini razlika između Gornjih i Donjih Komana. Put ("džada") koji dolazi s juga, iz Lješanske Nahije, i prolazi zapadno od Busovnika (preko Miračina), pa ide dalje preko Bijelih Rudina (u sredini Komana) i zatim ispod velikog brda Kuka na sjeveru, odvaja Gornje Komane, koji su zapadno, od Donjih Komana, koji su istočno od toga puta. Prava je i glavna podjela plemena na dvije velike grupe bratstava, od kojih se sjeverna zove Bandići a južna "Komani" u užem smislu.
BANDIĆI Ovim se imenom zove cijeli predio od komansko-spuške granice na istoku pa do Velestova (Ozrinića) na zapadu. U njemu su počevši od zapada pa u glavnom k istoku ovih pet "sela": Đeđeza, Mokanje, Milate Bandićske, Župa Bandićska i Mugošina Livada (ili Livada). U svima ovim selima glavno stanovništvo čine porodice jednog velikog bratstva (ili upravo jedne velike grupe srodnih bratstava), koje je sebe po starom imenu ovoga predjela prozvalo "Bandićima". A osim njega ima još samo tri sasvim mala bratstva (Stanišići, Pavićevići - Dragomidoljci i Martinovići - Bajići). Posto Bandići čine skoro jednostavnu bratstvenu cijelinu i uslijed toga su vrlo tijesna srodnička zajednica, njihov se opšti naziv, "Bandići". Mnogo češće upotrebljava i mnogo više ističe nego imena pojedinih njihovih "sela". Mora se gotovo uvijek naročito pitati i za "selo", pa da se i ono pomene.
ĐEĐEZA Je zavučena između planine Siljevice i visokih brda i glavica (među kojima je i pomenuta Škrbina) na komansko-zagaračkoj granici. U njoj su izmiješana razna bandićska bratstva: 4 "ognjišta" "Bandića" - Vukotića, 2 "ognjišta" "Bandića" - Vukadinovića, 4 "doma" "Bandića" - Barovića, 3 kuće Stanišića, 1 kuća Pavićevića - Dragomidoljaca i 4 kuće Martinovića - Bajića.
MOKANJE Taj je oblik množina; 2. Padež glasi Mokanja, 3. Padež Mokanjima itd. - I Mokanje se prostiru, naporedo sa Đeđezom, iznad planine Siljevice i komansko-zagaračke međe. Imaju glavno "selo" Mokanje, koje je u sredini toga predjela, blizu crkve (Sv. Jovana), i dva "seoca", od kojih je jedno, Rupljani (ili Rupe), na zapadu, "u osojni kraj od komuna Siljevice", a drugo, Puzalovina, na istoku, na glavicici istoga imena. U Mokanjima je nastanjeno 28 kuća sve "Bandića", i to: 18 kuća Vukotića, 2 kuće Vukadinovića, 1 kuća Barovića, 4 kuće Sekulića i 3 kuće Radonjića.
MILATE BANDIĆSKE Se zovu tako za razliku od Milata "Komanskih", koje su odmah do njih, na jugoistoku. Bandićske Milate zahvataju samo mali prostor, oko stare crkvice Sv. Petra i Pavla i na zapadu od nje. U njima su samo 3 kuće "Bandića".
ŽUPA BANDIĆSKA Zahvata dosta veliki predio u sjevernoistočnom dijelu Bandića, od Mokanja pa do pod Sađavac. U njoj ima pet manjih naselja, koja narod označava nazivima "selo" i "seoce" ili "zaseljak" (ovo dvoje posljednje za sasvim mala naselja). Najdalje je na zapadu, blizu mokanjske granice, "seoce" ili "zaseljak mali" Gornje Braćane. Sjeveroistočno je, a niže njega, Donje Braćane, a još niže su Doljani. Dalje na istoku, a još niže od Doljana, je "selo" Pod-Kuk, više koga je velika, stjenovita glavica Kuk. Najdalje je na istoku Frijeska Glavica, "seoce" na glavici istoga imena. U Župi Bandićskoj glavno stanovništvo čine rodovi bratstva "Bandića": 40 kuća Sekulića (čiji su "zagranci": Ćirakovići, Petrovići kojih je najviše, Pavićevići i Milutinovići), 3 kuće Barovića, 2 Radonjića, 1 Dragutinovića, 14 Vukadinovića, 7 Vukotića. Osim toga ima 6 kuća zasebnog bratstva Pavićevića-Dragomidoljaca.
MUGOŠINA LIVADA ili LIVADA Zove se tako, jer joj glavni dio zaista čini "Livada", veliko zemljište pod jugoistocnom stranom Sađavca. Po ivicama te "Livade" i ostalih obližnjih zemalja podignute su kuće ovoga "sela". U njemu žive od bratstva "Bandića": 6 kuća Sekulića, 8 kuća Barovića i 8 kuća Vukotića; a od ostalih bratstava: 2 kuce Pavićevića - Dragomidoljaca i 2 kuće Stanišića.
"KOMANI" (u užem smislu) Oni čine južnu polovinu plemenske oblasti. Ovo ime ostalo ima je nesumnjivo iz onog vremena, kad je živjelo neko znatno bratstvo, koje se prozvalo "Komanima" zbog toga što mu je kolijevka bila ispod velikog brda Koma, koje je na jugu plemenske oblasti. Toga je starog bratstva odavno nestalo, a na njegovom su se mjestu razvila dva nova bratstva zasebnog porijekla, Radulovići i Bezdanovići. Uslijed toga se dosta često, upravo mnogo češće, mjesto naziva "Komani" ističu u ovoj polovini plemena imena tih dvaju novih bratstava i njihovih "sela". Počevši s juga, ispod pomenutog brda Koma, pa k sjeveru, prvo su od tih "sela" na redu Dolovi, zatim Zeleni Dolovi, pa Crvena Paprat i najzad Župa Bezdanska. Zapadno od tih "sela" su Milate "Komanske". Istočno pak od Crvene Paprati i od Župe Bezdanske su Baloče. Južno od Baloča je Ora'ovica, a istočno od Baloča - Ćava (ili Ćafa).
MILATE "KOMANSKE" Se protežu jedino na jug i na jugoistok, pošto odmah na sjeveru i na sjeverozapadu do njih nastaju kuće bandićskog "sela" Milata. U Milatama "Komanskim" ima 11 kuća Radulovića i 19 kuća Bezdanovića.
DOLOVI Su zaista sve po dolovima, koji su jedan do drugog. Glavni su od njih, u kojima je središte i najveći dio sela, oko crkve: Vuče Doline, Špilice, Ledi i Komanjevina (prozvana po rečenom velikom brdu Komu). Izvan tih dolova su još samo nekolike kuće na "oberima", koji se zovu Kozomore, sjeveroistočno od glavnog "sela". U Dolovima su sve Radulovići (20 kuća).
ZELENI DOLOVI Su takođe, kao što im i samo ime kaže, sve po dolovima, koji su jedan do drugog. U njima žive 11 kuća Bezdanovića i 3 kuće Radulovića.
CRVENA PAPRAT Ima župno zemljište, okrenuto istoku i jugoistoku, kao i pomenute dvije Župe: Bandićska i Bezdanska. U njoj su 9 kuća Bezdanovića i 3 kuće Radulovića.
ŽUPA BEZDANSKA Kuće su joj u njenom gornjem dijelu, koji čine: Podi (a to su zaista "podi", stupnjevi), Duboki Do i do Rupice. U ovoj župi ima svega 4 kuće Bezdanovića i 3 kuće Radulovića.
BALOČE (BALOČA, BALOČIMA itd.) Počinju ispod velikog brda Željeve Glavice, koja je na sjeveru od njih, pa se pružaju u jugoistočnom pravcu sve do na Busovnik. Seoske kuće su u sjevernom dijelu toga predjela, po stranama i po ulegnućima oko velikoga zemljišta Orahove Ljuti. U Baločima žive 33 kuće Radulovića i 8 kuća Bezdanovića.
ORA'OVICA Zauzima cijeli predio na sjeveru od srednjeg dijela planine Busovnika, koji se zove Podi. Glavno je "selo" u nekolikim dolovima kod crkve, a osim njega ima dva manja seoca: na zapadu Kopila na velikom zemljištu i gori toga imena, a na jugozapadu Popova Glavica po uzvisenju toga imena. U Ora'ovici ima ukupno 32 kuce Radulovića i 9 kuća Bezdanovića. ĆAVA ili ĆAFA Ima dosta svojeg zemljišta i u velikom "polju" Lužnici, na sjeveru, pa se njeno zemljište prostire dalje na jug, sve do u "korijen" (donje djelove) Busovnika. Osim toga ovome "selu" pripada i sve komansko zemljište dalje na istoku u "ždrijelu" Ćafi i na velikom brdu Zelenici. Seoske su kuće sve po ivici "polja" Ćavskoga Luga. U Ćavi ima 15 kuća sve Radulovići.
LJEŠANSKA NAHIJA
Granice ove nahije idu prema plemenima: Bjelicama, Ozrinićima i Komanima. Od mjesta Širokog Broda, kraj rijeke Sitnice a ispod brda Zelenike, đe se završava lješanska granica prema Komanima, počinje granica između Lješanske nahije i Lješkopolja. Ona ide rijekom Sitnicom do njenoga ušća u Moraču. A zatim nastaje lješanska granica prema zećanskim selima: najprije prema Grbavcima, a zatim prema Vukovcima. Ona ide najprije malo duž Morače, na jug, pa zatim skreće na jugozapad, te prelazi preko Vranjske Grede i zatim izlazi na sjeveroistočnu obalu jezera Gornjega Blata. Preko samoga jezera ide ta međa i dalje u istome pravcu, prolazeći istočno od ostrvca Kosmače (tako da ono ostaje u Lješanskoj Nahiji), pa zatim okreće na zapad. - A odatle nastaje granica prema Riječkoj Nahiji. Ta se granica jezerom produžava u zapadnom pravcu do preko njegove zapadne obale, pa zatim okreće na sjeverozapad, i prelazi sve preko visokih brda i glavica, među kojima su najglavnije: Omerova Glavica, Brestoločka Gomila (prema riječkom selu Brestoloku), Gola Rudina, Čelina Glavica i Bijela Glavica. Dalje ide granica "na dno Treštenika", tj sa zapadne strane toga velikog brda, pa na Gogoljev Uba', na Crnu Glavicu, na Golubnju Jamu i Plitku Kamenicu i prolazi zapadno od mjesta Krnjičke Kamenice, koje je kraj glavnoga puta. Zatim, ponovo prelazi međa sve preko raznih uzvišenja, od kojih valja pomenuti kao glavnija: Krst više Mramorja, Obaljeni Kam više Gospoština (Gospoština su selo i zemlja u Riječkoj Nahiji), prisoje od Marneta opet više Gospoština, Carev Laz, glavica Vranj, Pešina Glavica, Mali i Velji Gusar i Debeli Brijeg. Zatim ide na Suho Korito, na Obaljeni Kam više Zagore, pa na Koraćevo Ždrijelo, koje je na zapadu od velikog brda Velje Gore ("tu je usječena granica, krst"), među obje nahije). Dalje izlazi "pod Igrišta više Topolove Rupe (tu je isječena granica među Lješanskom i Riječkom Nahijom)", pa se preko Medoševe Glavice penje na vrh brda Klobučnika. Odatle ide pravo na zapad preko brda Oštre Glavice, pa zatim preko visova: Čeline Grede, Kunja i Mokre Ploče na vodu Međeđu ("pô nje je riječko a pô nje štitarsko") i sa nje pokraj brda Sokola ili Ivanova Grada (koji je sav u Lješanskoj Nahiji), pa na Krš kod Golubinje (Golubinja je jama s divljim golubovima) i preko Gologa Obera na pomenutu tromeđu lješansku, riječku i bjeličku. Sa ovakvim svojim granicama Lješanska Nahija čini vrlo dobru geografsku cjelinu. Takve zemljišne prilike su činile da su se stanovnici cijele Lješanske Nahije navijek osjećali kao cjelina i da se je njihovo opšte ime "Lješnjani" svakad isticalo iznad svih ostalih, posebnih. Lješanska Nahija nema podjele na prava plemena, kao što je imaju sve ostale nahije stare Crne Gore.Doduše, postojala je ranije nekakva 'podjela' Lješanske Nahije na tri 'plemena': Draževina, Gradac i Štitari, ali je to bila samo administrativna podjela. Dokaz da je to tako jeste i to što je ta podjela kasnije napuštena, dok se u drugim djelovima stare Crne Gore i dalje vrlo brižljivo vodilo računa o narodnoj podjeli na plemena. U kalendaru "Orliću" za 1865 i 1866.godinu se kaže:" Sve se nahije dijele na plemena osim Lješanske, koja se dijeli na gornju i donju nahiju", i dalje svuda navodi starješine:"od donje nahije" i "od gornje nahije". U narodu se pamti da su se nekad u Lješanskoj Nahiji razlikovala tri "Komuna": Gornji, Srednji i Donji. U Gornji Komun su spadala naselja: Orasi, Štitari, Ćepetići, Releza i Progonovići; u Srednji: Buronje, Stanisaljići i Gradac sa Župom Gradačkom; a u Donji Komun: Draževina, Gornji Kokoti (s Lekićima), Beri i Kruse. Prema toj podjeli je vladika Petar I ustanovio i tri parohije u Lješanskoj Nahiji, svaka na po jedan "komun". - To je dakle bila podjela po zajednicama u gori i paši. Prema tome je svaki od ova tri "komuna" imao taj jedan elemenat plemenskog života. Ali osim njega nije imao nijednog drugog takvog elementa. A kako je ubrzo, već u početku 19.vijeka, počelo nestajati komunskih zajednica, i ova se podjela na "Komune" dosta rano izgubila. U novijim događajima, poglavito od kraja 17.vijeka, narod Lješanske Nahije se je u borbi za svoje oslobođenje od Turaka svagda javljao kao jedinstvena cjelina. Ujedno vidimo, da se kako u narodu same Lješanske Nahije, tako i po ostaloj Crnoj Gori svi stanovnici Lješanske Nahije smatraju pod svojim opštim imenom "Lješnjani", kao posebna grupa u sastavu Crne Gore. A da je ta narodna grupa imala donekle i plemenski karakter, vidi se osim po onome, što smo već kazali o vrlo tijesnom geografskom jedinstvu njene oblasti, još osobito i po tome, što je gotovo uvijek cijela Lješanska Nahija imala i svojega zajedničkog starješinu: vojvodu ili kneza. Zato ćemo i mi smatrati ciielu Lješansku Nahiju kao jednu veliku oblasnu i narodnu cjelinu sa nepotpunim plemenskim karakterom. Držaćemo se one narodne podjele na veća i manja naselja (sa manjim djelovima:"selima" i "seocima") i na dva "plemena", Gradac i Draževinu. A pošto ova dva "plemena", kao što smo kazali, nijesu prava plemena, mi ćemo redovno, kada o njima govorimo, izraz "pleme" stavljati pod znake navoda. Cijeli sjeverozapadni ugao Lješanske Nahije ispunjava veliko naselje Orasi. Južno od njega su Štitari a istočnoĆepetići. Još dalje je na istoku veliko naselje Progonovići, a na jugozapadu od njih malo naselje Releza. Istočno su od Progonovića dva manja naselja: Buronje (sjevernije) i Stanisaljići (južnije), a dalje na jugoistoku "pleme" Gradac. Istočno od Buronja, Stanisaljića i Graca je "pleme" Draževina. Sjeveroistočno od njega je seloKruse a dalje su na sjeveroistoku Beri. Južno od Beri a više Sitnice su Šteke (ili Šteci), još dalje na jugu Farmaci(ili Varmaci), pa zatim Gornji Kokoti sa Lekićima.
Orasi imaju četiri glavna naselja, a osim toga ovdje-ondje još po koju zasebnu kuću, koja je u novije vrijeme podignuta na imanju. Glavno je "selo" Orasi, čije su kuće poglavito po ivicama i stranama velikoga "meteha" Dolova. Istočno od glavnog "sela" a niže njega je "seoce" Radomilj, blizu crkve. Više "sela" Oraha na sjeveru je "seoce" Lipe a na sjeverozapadu Jasikovi Do. Po tim naseljima su izmiješane porodice od tri bratstva, koja su inače jednog porijekla: od Pejovića (23 kuće), Đurovica (23 kuće) i Stojanovića (14 kuća).
Štitari su samo jedno "selo" u dosta prostranom a dubokom ulegnuću, prema kome se sa svih strana spuštaju planina Stavor i okolna visoka brda (Soko, Vardišta i dr.). Kuće su po donjim stranama tih uzvišenja i po ivicama nekolikih dolova i manjih ulegnuća, na koje se dijeli to veliko ulegnuće. U Štitarima žive tri bratstva, koja su porijeklom od istoga pretka: Vujovići (20 kuća), Perišići ili Čičari (15 kuća) i Čelebići (40 kuća). Osim toga ima još samo jedna kuća zasebnog bratstva Vujovića (kovač).
Releza je takođe samo jedno "selo" sa nešto malo odvojenim jednim svojim dijelom, koji se zove Kućiška Gomila. Osim toga su crkva i škola na zasebnom mjestu, Jardanu, sjeveroistočno od "sela". - U Relezi ima samo jedno bratstvo, Đujovići, s užim prezimenima: Dumovići, Đurovići, Markovići i Kojovići (ukupno 20 kuća).
Ćepetići (vrlo rijetko: Šćepetići) su, isto onako kao Štitari, u podubokoj (samo manje dubokoj) kotlini, koja je okružena sa svih strana visokim brdima. Kuće su po ivicama i po stranama te kotline i čine samo jedno "selo". - Oba bratstva, Vukićevići (9 kuća) i Vuksanovići (12 kuća), su porijeklom "od jednoga" pretka.
Progonovići su veliko, ali dosta grupisano "selo" sa kućama po raznim položajima jedne velike grupe ulegnuća, koja su među sobom u vezi. - U njima žive tri razna bratstva: Radunovići (60 kuća), Radonjići (4 kuće) i Roganovići (2 kuće).
Buronje se dijele na glavno "selo" Buronje i na manje "selo" Markoviće ili Markovićsko Selo, koje je istočno od glavnog "sela" a zove se po svome glavnom bratstvu. I jedno i drugo "selo" su oko povelikog broja dolova i "baština", što su pod "korijenom" Busovnika. - Bratstva su, svako zasebnog porijekla: Radusini (34 kuće), Markovići (18 kuća) i Kunice (13 kuća).
Stanisaljići su "selo" u plitkoj, prostranoj vali, koja se blago spušta od jugozapada ka sjeveroistoku. Kuće su u strani te vale. - U selu su bratstva Popovići (6 "dima") i Bogojevići (20 kuća) istog porijekla, a zasebna su bratstva: Kneževići (9 kuća) i Davidovići (3 kćce).
"Pleme" Gradac se sastoji iz tri glavna dijela: jedno je "selo" Gradac, drugo je "selo" Parci i treće: veliki naseljeni predio, Župa Gradačka. "Selo" Gradac je najsjevernije od tih naselja. Ono je kolijevka sviju bratstava, koja su naseljena po oblasti ovoga "plemena". Kuće su mu po ivicama jednog ovećeg ulegnuća i po prisojnim stranama, koje se spuštaju od planine Velje Gore. U ovom "selu" žive bratstva: Kažije (Kažići; 10 kuća), Kovači (8 kuća), Radovići (3 kuće), Marovići (2 kuće) i Rajičkovići (4 kuće). Ostali "Gračani", tj. seljani "plemena" Graca izvan samog "sela" Graca zovu u govoru one u samom Gracu (Gračane u užem smislu) Seljanima. "Selo" Gradac je za njih pravo i staro "Selo" njihovo, a ostala naselja, koja su iz njega postala, to su njegova "raselja". Parci (stanovnik: "Parčanin"; pridjev "parački"), drugo "selo" "plemena" Graca, razmješteni su po stranama i dočićima ispod planine Velje Gore s njene južne strane. Tu žive 20 kuća Đurišića i 12 kuća Rajičkovića. Župa Gradačka je treći naseljeni predio "plemena" Graca. Ona je zaista župan predio, a prostire se velikom dužinom od visa Grobovlja na sjeverozapadu (granica prema "selu" Gracu) pa sve do obala Gornjeg Blata. U njoj ima poveliki broj "sela" i "selaca". Počevši od sjeverozapada, od Grobovlja, najprije dolazi "selo" Pribojevići. Južno je od njega "seoce" Rasnik a još južnije, više glavnog puta, "seoce" Crni Brijeg. Na samom glavnom putu je mjestoKrinjička Kamenica (neki izgovaraju: Krnjička Kamenica) sa tri hana. Dalje je na jugoistoku "seoce" Potkrši, a još dalje u tome pravcu "seoce" Grubani. S druge (južne) strane Otskoga Ždrijela nastaje "selo" Briđe(stanovnici: "Briđaši", pridjev: "briđaški"), koje se prostire dalje do Gornjeg Blata. U njemu je glavno "selo" Briđe, kod crkve, u povelikom dolu ispod Otskog Ždrijela, a na istoku je od njega "seoce" Oblun na prisoju uzvišenja istog imena. Sjeverno i malo sjeverozapadno od Otskog Ždrijela pa dalje i za priličan komad preko glavnog puta pruža se "selo" Brežine, koje se dijeli na četiri "seoca": najdalje je na jugu Na dno Brežina, a nešto sjevernije od njega Prokos, zatim dalje naviše, ka zapadu, Kažijin Brijeg, a od njega sjeveroistočnoSijačevina. U Župi Gradačkoj su bratstva: Bojanići (30 kuća), Kažije (13 kuća), Brnovići (21 kuća), Kovači (9 kuća), Vukčevići (3 kuće, od velikog bratstva Vukčevića u "plemenu" Draževini) i kovač Krstović (1 kuća).
"Pleme" Draževina (čuje se, ali rjeđe, i to poglavito od starijih ljudi, i oblik:"Dražovina" i "Dražovljani") čini najveću grupu naselja u Lješanskoj Nahiji, a u njemu je i najveće bratstvo te nahije, Vukčevići. Draževina se pruža od Busovnika na sjeveru pa sve do Gornjeg Blata na jugu. U predjelu ovoga "plemena" ima osam "sela": Gornja Draževina, Popratnica (Papratnica), Kornet, Bigor,Podstrano (Pod Stranom), Liješnje, Goljemadi i Begova Glavica. - Najdalje je na sjeveru, pod samim Busovnikom, "selo" Gornja Draževina, najstarije sjedište četiri bratstva lješanska: Vukčevića, Uskokovića, Burzana i Globara. Odatle su se ona raširila po cijeloj Draževini i još po drugim mjestima. "Selo" Gornja Draževina je po stranama i po docima pod samim najvišim vrhom Busovnika. Dijeli se na dva glavna dijela, koji se po međusobnom položaju zovu Gornje Selo i Donje Selo. Osim toga na zapadu od glavnog "sela" ima seoce "Stoci", a još dalje na zapadu, blizu granice prema Buronjama, Naplatnice sa svega jednom kućom. - U Gornjoj Draževini ima 17 kuća Vukčevića, 3 kuće Uskokovića, 4 kuće Globara i 6 kuća Burzana. Popratnica (rijetko: Papratnica) je "selo" na jugoistoku od Gornje Draževine. Dijelom je po stranama (po najnižim nagibima od velikih brda Spasa i Velje Strane) a dijelom po ravnici niže njih. Po tome se i dijeli na Gornju i Donju Popratnicu. - U Popratnici ima samo Vukčevića (8 kuća).
Kornet je na jugu od Popratnice i gotovo u sredini "plemena" Draževine. Zato je u Kornetu "saborna crkva sve Draževine". A kako je on ujedno i u sredini najvećeg i najšireg dijela Lješanske Nahije, postao je i njenim upravnim središtem. Glavni je dio ovoga "sela" po ivicama i stranama ovećeg dola, koji se zove Doline Kornetske. - U Kornetu su: 7 kuća Vukčevića, 6 kuća Uskokovića i 2 kuće Burzana. Bigor (2.p. jedn. Bigra, 3.p.j. Bigru itd, ali se čuje i: Bigora, Bigoru itd; stanovnici:"Bigoraši"; pridjev "bigoraški"). Ovo je "selo" na jugozapadu od Korneta. Kuće su mu po nekolikim omanjim dolovima, koji su sve jedan do drugoga i u međusobnoj vezi. Sjeverniji od tih dolova su viši nego južniji, te se po tome "selo" dijeli na Gornji i Donji Bigor. - U Bigru su sve Vukčevići (26 kuća). Podstrano ili Pod Stranom Prvi je oblik imena promjenljiv (2.p.jed. Podstranog itd), a drugi je oblik nepromjenljiv i kad se hoće njime da izrazi kakav odnos, pred njega uvijek dolazi rijec "selo", koja se tada meće u potrebni padež. Podstrano je na istoku od Korneta, i kao što mu i samo ime kaže, kuće su u pod stranom (i po njenim nižim nagibima) velikoga brda, koje se i zove Velja Strana (sjeverno od sela). - U Podstranom ima 15 kuća sve Vukčevića (Vojinovića). Liješnje (stanovnici:"Liješnjani"; pridjev "liješanjski") je na jugu od Korneta. Jedan je dio "sela" na Površu od Liješnja ("Površe od Liješnja"), tj na prostranoj zaravni, koja se proteže velikom dužinom sjeverno od glavnoga puta, a drugi je dio opet u ravni niže od prvoga, u "Sredini od Liješnja". - U Liješnju ima 11 kuća Vukčevića i 2 kuće Uskokovića. Goljemadi su na jugu od Liješnja. Jedan je dio "sela" po velikom, plodnom polju, koje se takođe zove Goljemadi; drugi je dio po Uskočkim Dolinama na zapadu od prvog, a treći je po starom selištu Šakularu, koji je po prisoju od brda i po dnu toga prisoja, a sjeverno od prva dva. - U "selu" Goljemadima žive 40 kuća, sve Vukčevića. - Osim toga na komunskom zemljištu, koje je na istoku od "sela" Goljemada a zajedničko je Goljemadima i zetskim selima Grbavcima i Vukovcima, naseljene su još 3 kuće Vukčevića. Begova Glavica je najjužnije selo "plemena" Draževine. Zahvata veći dio zemljišta, a imenom Sinjac se zove cijeli predio što je na sjeveru i na sjeverozapadu od Gornjeg Blata u Lješanskoj Nahiji. "Selo" Begova Glavica je pod glavicom istoga imena i po njenim najnižim stranama. - U njemu ima 12 kuća sve bratstva Globara.
Gornji Kokoti sa Lekićima čine jedan naseljeni predio zapadno od rijeke Sitnice i od Morače niže Sitničina ušća. Glavno su "selo" u tome predjelu Gornji Kokoti, a manje "selo" čine Lekići. Gornji Kokoti su oko velikog brda Bogomolje (na kome je crkva Sv. Nikola) i po njegovim donjim stranama, a Lekići su pod Lekićskom Stranom u ravnini kraj Morače. U oba sela sjedi jedno bratstvo, Kukavčevići, koje se dijeli na četiri ogranka: tri ogranka (Novakovići, 7 kuća; Pejovići, 13 kuća; Stojanovići, 7 kuća) su u Gornjim Kokotima, a jedan (Lakovići, 6 kuća) je u Lekićima.
Farmaci ili Varmaci su "selo" u ravnici, koja je zapadno od rijeke Sitnice. Kuće su po ivici te ravnice, a niže njih su "zemlje" (za rad) i vinogradi. - U Farmacima žive 13 kuća Vukčevića, 3 kuće Radunovića, 3 kuće Krlagana, 1 kuća Rajičkovića (od onih na Gracu) i 1 kuća Borosana (čuje se i "Borosan" i "Borozan").
Šteke ili Šteci su selo visoko iznad Sitničine doline na ivici valovite visoravni, koja se prostire dalje na zapadu. Kuće su po nekolikim docima i po stranama iznad njih. - U Štekama su sve Vukčevići (14 "ognjišta").
Kruse su "selo" pod Busovnikom. I stanovnici su "Kruse"; pridjev "kruski". Jedan dio "sela" je po samim donjim stranama (po "korijenu") te planine. To su Gornje Kruse. A drugi je dio "sela" po valovitoj zaravni oko glavičice (Kruske Glavice ili Gomile Kruske) na kojoj je crkva (Sv. Paraskeva). Za taj drugi dio "sela" obično se kaže: "Selo" ili "Kruse" (rijetko: " Donje Kruse"). Glavno stanovništvo Krusa čini jedno bratstvo, koje sad nema zajedničkog prezimena - osim opšteg imena po selu: "Kruse" - nego mu se pojedini ogranci zovu zasebnim imenima: Ćetkovići (5 kuća), Bojanovići (7 kuća), Rajićevići (5 kuća), Perovići (3 kuće) i Rackovići (2 kuće). Osim ovog ima još samo jedno zasebno, malo bratstvo, Miškovići (ranije: Bjelogrlovići, 3 kuće).
Beri su "selo" po stranama iznad rijeke Sitnice. Samo je mali dio u njenoj ravnici, kod crkve (Sv. Đurđa). I stanovnici se označavaju imenom "Beri". - U "selu" ima 42 kuće od onog istog bratstva, čije smo ogranke imenovali u Krusama (Ćetkovići, Perovići, Rajičevici, Bojanovići i Rackovići).
RIJEČKA NAHIJA
Njenu zapadnu granicu, prema Katunskoj Nahiji, i njenu sjevernu granicu, prema Ljesanskoj Nahiji dali smo u opisima ove dvije nahije. Na istoku, prema Zeti (ravnici), granica joj ide najprije sredinom Gornjeg Blata a zatim u jugoistocnom pravcu ka Moraci. Blize Moraci skrece na jugozapad i zatim ide sve Moracom do njena usca i dalje Skadarskim jezerom najprije na jugoistok, pa zatim na zapad i na sjeverozapad, tako da obuhvata veliko ostrvo Vranjinu sa susjednim ostrvcima. Zapadno od Vranjine granica je Skadarskim jezerom prema Crmnici. Ona ide sredinom Fuckog Blata do "Veljije' Krsti" (a tim se imenom zove "utok matice od Rijeke Crnojevica") i zatim skrece na zapad, pa se zavrsava na obali juzno od Poseljanskog Luga, na mjestu Gardicu. Dalje ide "na Plocu na Osca; otolenaka na vr' Gvostine (glavice), otole na Plocu pod Ucak pa na vrh Svinjstika (planina)". Odatle okrece granica na jug, te izlazi na vrh velikog brda Golubara, pa se dalje nastavlja preko visa Trsljake i preko "Korita pri Malom Lastiku" i zatim se penje "na vr' Gologa Brda, pa redom na Mrku Stijenu, na Raj- Krs, na vr' Baljeve Rupe, na vr' Veljega Krsa, na vr' Velje Glave i na Pavlov Krs", sa kojeg slazi na rijeku, koja se zove Velja Rijeka, a jedan je od izvornih krakova rijeke Oraostica. Veljom Rijekom ide medja do usca Potoka Smokovjenackog, koji joj pritice s desne strane (a dolazi od cesme Smokovjenca), a dalje prelazi preko mnogih uzvisenja, medju kojima su najglavnija: Rajetin Krs, Konj (glavica i grede), Rajkov Krs, Za-Police, vrh Laleva Brijega, vrh Male Skale, vrh Kosmate Glavice, vrh Veljeg Vilina, Tatinje i Tatarija.
Rijecku Nahiju dijeli narod na pet plemena. Sredinu nahije i cijeli njen sjeveroistocni dio zahvata najvece pleme, Ceklin. Zapadno od njega su dva mala plemena: Kosijeri (sjevernije) i Dobrsko Selo (juznije). Juzno je od Ceklina veliko plemeLjubotinj, a opet juzno od njega pleme Gradjani. Za jedinstvo Rijecke Nahije i za tjesnje veze njenih plemena jednoga sa drugim nego sa plemenima izvan njihove nahije, od najveceg je znacaja bio odnos ove oblasti prema dolini Crnojevica Rijeke. Ova je rijeka, koja je bogata vodom i plovna, predstavljala od uvijek veoma mocan cinilac u zivotu stanovnistva ovih predjela, tako oskudnih i najpotrebnijih kolicinama vode. A cijela je oblast Rijecke Nahije bas nagnuta ka dolini te rijeke, te je ona njeno prirodno srediste, sabirna oblast svih odnosa, koje njeno stanovnistvo ima i medju sobom i sa spoljasnjim svijetom. Usled toga je cak i pleme Gradjani, cija oblast inace cini izuzetak, jer je najvecim dijelom nagnuta prema Crmnici, ipak uvuceno u sferu Crnojevica Rijeke, narocito i zbog toga, sto je glavno i staro sredistve ovoga plemena na sjeveru, blizu Ljubotinja. Od kolikog je znacaja dolina Crnojevica Rijeke, vidi se i po tome, sto je u njoj dosta rano postala varos Rijeka, koja je zadugo bila glavno trgovinsko srediste cijele stare Crne Gore.
Pleme CEKLIN
Današnja oblast ovoga plemena zahvata cijelom svojom istočnom polovinom niske i otvorene predjele oko Crnojevića Rijeke i kraj Skadarskog Jezera i Gornjega Blata. Za vrijeme turske vladavine u ovim krajevima pleme se u tako pristupačnim predjelima ne bi moglo održati. Ono ih zaista tada nije ni imalo, nego su mu novija tekovina. A najstarije sjedište i matica ovoga plemena je daleko na zapadu, u krajnjem uglu njegove oblasti, koji je dobro zatvoren visokim brdima i planinama. Među njima su najznatniji: na jugu Ceklinštak i Strajište, na istoku Crni Vrh, na sjeveru Mekavac, na zapadu Prijevor. U tome, srazmjerno malom, predjelu su se začela i razvila moćna bratstva ceklinska, Gornjaci i Donjaci, koja su se poslije raširila na ovu veliku oblast, koju danas ima njihovo pleme. To je širenje počelo poslije onih teških borbi, kojima su Ceklinjani (vjerovatno u drugoj polovini 17.vijeka) uspjeli istisnuti pleme Bjelice iz cijelog velikog predjela, koji je na istoku od pomenutog starog središta ćeklinskog do granica Lješanske Nahije, do Gornjeg Blata i do blizu Žabljaka. Nije prošlo mogo vremena poslije toga osvajanja, a Ceklinjani su zadobili i na jugoistočnoj strani novo veliko zemljište: već u početku 18. vijeka protjerali su poturčenjake sa Riječkog Grada i zatim u toku prve polovine toga vijeka i iz ostalih predjela svoga plemena i iz cijelog sliva Crnojevića Rijeke do samog Skadarskog Jezera, tako da su svoju oblast i na tu stranu jako proširili. Vrijedno je istaći, da stari ili pravi Ceklinjani nijesu dopustili svojim novijim saplemenicima, Bokovljanima i Ulicima (pošto im i inače nijesu pomagali u ratu sa Bjelicama), da se naseljavaju po novozadobivenom zemljištu, nego su se tamo jedino smjele naseljavati porodice od starih bratstava ceklinskih. Iz pregleda po naseljima vidi se da u nekim naseljima toga novoga ceklinskog zemljišta sami Gornjaci i Donjaci čine jedino ili skoro jedino stanovnistvo (u Djalcima, Prevlaci, Dujevi i u selima oko varosi Rijeke), u drugima da su velika većina (u Češljarima, Rvašima, Drušićima, Bobiji i Dodošima), a u Žabljaku i u Vranjini bez malo polovina od svega stanovništva. Tako su Ceklinjani uspjeli, da taj svoj veliki dobitak u zemljištu održe u zajednici sa svojom ranijom oblašću ne samo snagom svoga plemena, nego i time, što su po njemu zasnovali naseobine, čije je stanovništvo ogromnom većinom u nejtešnjem krvnom srodstvu sa glavnim ceklinskim bratstvima. Ova je tijesna krvna zajednica cinila i cini, da je novo zemljiste spojeno sa starom plemenskom oblascu u vrlo čvrstu cjelinu. U plemenu Ceklinu ima sada 19 koje većih koje manjih naselja, odkojih svako čini zasebnu predionu cjelinu sa zasebnim imenom. Najmanja od njih, koja se ne dijele na manje djelove, narod naziva prosto "selima"; a za veća od njih, koja imaju i manje djelove, narod nema naročitog termina, nego ih - kao što smo vidjeli da to cini i po drugim plemenima stare Crne Gore - naziva samo njihovim imenima, a njihove djelove označava kao "sela" ili "seoca". Tako je isto i po ostalim plemenima Riječke Nahije. Velika većina naselja po ovoj nahiji dijeli se na veći broj (neka i na desetak i više) takvih "sela" i "selaca", a vrlo je malo takvih, koja čine sama sobom svega jedno "selo". Najdalje je na zapadu plemena Ceklina njegovo veliko naselje i njegova kolijevka Ceklin. Njegove su kuće pri stranama planine Ceklinštaka, a djelovi su i po njegovoj supodini i na krševitim brežuljcima. One su uopšte vrlo ublizu, ali se ipak u Ceklinu jasno razlikuju osam sela i selaca, u kojima stanuju porodice od trinaest bratstava, gotovo sve sami Gornjaci i Donjaci - ukupno 99 kuća. Sjeverno od Ceklina su Strugari, u kojima žive 28 porodice velikom većinom Donjaka. - Sjeverno su od Strugara su Ulici sa 35 domova, od kojih najviše dolazi na bratstvo Đikanovice sa Vuksanovićima, zatim na Donjake i nešto malo na druga bratstva. - Na sjeverozapadu od Ulica je selo Bokovo. Ima 51 kuću, od kojih većina dolazi na bratstvo Borozane s Lomparima, a manji dio na Mudreše s Marotićima. Istočno od Ulica su Jankovići sa 28 kuća, od kojih 20 dolazi na samo bratstvo Jankoviće. - Istočno od Jankovića su Meterizi sa 62 doma, koji su sve Donjaci. - Sjeverno od Meteriza su Češljari: 20 kuća, od kojih su 16 Gornjaci. - Sjeverno od Češljara su Đalci: 10 kuća sve Gornjaka. - Istočno od Đalaca je Zagora: 21 dom, od kojih 16 Božovići. - Jugoistočno od Zagore su Rvaši: 78 domova, a od toga 43 Gornjaci, ostalo Donjaci (15) i razna druga bratstva. Južno od Rvaša su Drušići: 79 kuća (36 Donjaci, 30 Gornjaci, ostalo razna mala bratstva). Jugoistočno je od Drušića Bobija: 35 kuća (12 Donjaci, 8 Gornjaci, 8 Brnovići, ostalo razna druga bratstva). - Južno su od BobijeDodoši: 96 domova (44 Gornjaci, 15 Donjaci, 9 Gazivode, ostalo razni). - Jugoistočno od Dodoša je gradićŽabljak: 45 kuća od mnogo raznih bratstava (među njima 16 Gornjaci i 5 Donjaci). - Daleko je na jugu od Zabljaka ostrvo Vranjina sa naseljem istog imena od 45 domova raznih bratstava (16 Gornjaci i 5 Donjaci). - Južno je od Drušića Prevlaka: 27 kuća (25 Gornjaci). Zapadno od Prevlake i od Drušića, a s desne strane Crnojevića Rijeke, je velika grupa od naselja s opštim imenom Dujeva. Ona se opet dijeli na tri manje grupe od naselja: na jugu su Mihailovići, u sredini Trnovi Do i na sjeveru Riječani. U Dujevi ima 65 kuća (52 Gornjaci). - Na zapadu i na sjeverozapadu od Dujeve, oko varoši Rijeke, ima sedam omanjih sela i selaca, koja Jovićević obuhvata opštim imenom Riječka Okolina sa ukupno 53 doma (46 Gornjaci). U pleme Ceklin spada i varoš Rijeka, u kojoj živi 88 porodica od raznih crnogorskih bratstava (18 Gornjaci i 7 Donjaci), a osim toga i priličan broj privremeno nastanjenih katolika i muslimana iz Skadra.
Pleme KOSIJERI
Kosijeri su najmanje pleme u Riječke Nahije, na njenom krajnjem sjeverozapadu. Nastanjeni su u nekoliko dolova i uvala, koje su sa svih strana zatvorene planinskim bedemima i velikim brdima: sa sjevera i sa zapada onima što su na granici prema Lješanskoj i Katunskoj Nahiji, a s juga osobito Debeljakom i Ćukovcem i s istoka Vodnikom. U tom tako dobro ograđenom, zaštićenom i sklonjenom predjelu Kosijeri su se mogli razviti u jako plemensko jezgro, koje bi se odatle raširilo na mnogo veću oblast, i postati moćnim plemenom, da su prilike u njihovoj okolini bile za to povoljne. Ali su oko nji od starina bila mnogo jača plemena, koja su ih ne samo sa svih strana stješnjavala, nego su ih i u samoj njihovoj kolijevci progonila i jako im remetila cio život i razvitak. Osobito su Kosijeri mnogo prepatili od svojih zapadnih susjeda, Bjelica. Sa njima su imali u 18.vijeku dugotrajne borbe i krvne zavade, pa su morali napustati i svoja sela i Bjelice su im bile preotele najveći dio njihove plemenske oblasti. Tek na zauzimanje mitropolita Petra I izmirili su se sa njima i kupovinom povratili svoje izgubljeno zemljište. - Ali kako su i dalje ostali sa svih strana stiješnjeni i nijesu imali izlaza ni na koju stranu, Kosijeri su i do danas zadržali iste granice, koje su imali od starine. A suvišak stanovništva, pošto se na malenoj plemenskoj oblasti nema đe nastanjivati, mora se raseljavati na sve strane. U Kosijerima je glavni predstavik plemena jedna grupa od srodnih bratstava: Rajkovići (14 kuća), Radovići (27 kuća) i Latkovići (18 kuća). Pošto u cijelom plemenu ima svega 111 domova, ova grupa bratstava, kao što se vidi, obuhvata sama više od polovine porodica u plemenu. Ovo pleme ima svega dva velika naselja: Kosijere na zapadu i Đinoviće na istoku. Oba se dijele na poveći broj sela i selaca. - U Kosijerima od 74 doma dolazi 39 na Radoviće i Rajkoviće, 16 na Đurkoviće, 14 na Marićeviće, ostalo na dva mala bratstva. - U Đinovićima: 37 domova (18 Latkovići, 16 Adžići, ostalo manja bratstva)
Pleme DOBRSKO SELO
Njegovo je glavno i staro sjedište predio istoga imena, koji čini duboku i prostranu kotlinu, okruženu sa svih strana brdima i planinama, među kojima su najviši: na zapadu Granica i Vrtijeljka, na jugu Ceklinštak, na istoku Mekavac i na sjeveru Dobrštak. U ovoj svojoj tako zatvorenoj oblasti i stiješnjeni sa svih strana velikim i jakim plemenima - Cetinjanima, Ceklinom i Ljubotinjem - Dobrljani su bili u istim prilikama kao i Kosijeri i ne bi se mogli širiti ni na koju stranu. Ali se desio osobit slučaj, koji im je pomogao, da ipak svoje pleme povećaju povelikim komadom zemljišta. U vrijeme onih velikih borbi (u 17.vijeku), koje su vodili Ceklinjani sa Bjelicama (vidi pleme Ceklin), Dobrljani su pomagali Ceklinjanima, i kad se poslije, pošto su Bjelice prognane, dijeljeno oteto zemljište, Dobrljani su dobili predio, koji je podaleko na sjeveroistoku od njihove plemenske oblasti i sa svih strana okružen naseljima plemena Ceklina. Oni su taj predio odmah i naselili, i on se po njima prozove imenom Dobrska Župa. Ali ma da su Dobrljani u Dobrskoj Župi tako reći u sred plemena Ceklina i daleko od svoga plemena, oni se ipak u svakom pogledu i svakad drže "u zajednici sa svojim plemenom, samo što sa okolnim selima ceklinskim imaju u zajednici popa; crkvu imaju posebnu, i ne daju, da se pred njom sahranjuju Ceklinjani..." Tako imamo ovdje sasvim osobit primjer: da se dio plemena, koji je od svoje plemenske oblasti sasvim odvojen tuđim plemenom, i dalje drži u tijesnoj zajednici sa svojom maticom i čini potpunu plemensku cjelinu sa njom. - Razumije se, da je ovakav, sasvim neobičan, odnos između matice i njene odvojene naseobine bio jedino moguć usled vrlo povoljnih i izuzetnih prilika: jedno usled toga, što su Dobrljani bili stalno u prijateljskim odnosima sa plemenom Ceklinom, te ono nije pravilo nikakve smetnje takvim odnosima; a drugo, što su već u prvoj polovini 19. vijeka nastale sređenije prilike u Crnoj Gori kao državi, te su i manja plemena i bratstva bila obezbijeđena od nasilja svojih jačih susjeda. Tijesnim vezama između Dobrskog Sela i Dobrske Župe vrlo je mnogo doprinijelo i to, što glavnu masu ovoga plemena čine dva velika bratstva, koja su ujedno i njegovi najstariji stanovnici. To su: Gornjevučani (51 dom) i Dobrilovići (61 dom). Od 168 domova, koliko ih ima u cijelom plemenu, oni sa svojih 112 domova čine skoro tri četvrtine. U predjelu Dobrskom Selu ima 124 doma (od toga: 42 Gornjevučana i 34 Dobrilovića), a u Dobrskoj Župi 44 doma (od toga: 27 Dobrilovića i 9 Gornjevučana).
Pleme LJUBOTINJ
I ovo je pleme, isto onako kao i Ceklin, bilo najprije ograničeno na krajnji jugozapadni dio svoje današnje oblasti. Njegovo je najstarije sjedište bilo u Viranj-rupi pod velikim i visokim brdom Viranjem, na istoku i jugoistoku od njega. To je povelika kotlina koja je sa svih strana ograđena planinama i visokim brdima (Viranj, Osmin, Svinjštik i dr.). U njoj su i danas glavna naselja ljubotinjska: Boguti i Mužovići u sredini, Prekornica na jugu i Vignjevići na sjeveru. Za njih se i danas čuje, da ih zovu "Ljubotinjem" (u užem ili pravom smislu riječi). U tome je predjelu i kolijevka svih glavnih bratstava ljubotinjskih, koja sebe smatraju za prave Ljubotinjane, pa tako i nazivaju. Ta su bratstva: na prvom mjestu Sarapi, kojih ima danas 107 kuća, pa Radomani sa Džonovima (danas 47 kuća), zatim Vujovići (sada 34 kuće), Pejakovići (27 kuća), Drecuni (24 kuće), Lubarde (21 kuća), Prlje (19 kuća) i Šabani (16 kuća). Ova stara ljubotinjska bratstva imaju sada zajedno 279 domova. A pošto u cijelom plemenu Ljubotinju ima 447 domova, vidi se, da ona sama čine više od tri petine plemena. Ta su bratstva u pomenutom predjelu pod Viranjem i oko njega bila već vrlo rano stvorila jako pleme Ljubotinj. Ovo pleme je još u 16. i početku 17.vijeka imalo toliki ugled, da su Turci iz njegove sredine postavljali "spahije", koje su smatrali starješinama nad svom Crnom Gorom. Moć plemena Ljubotinja uticala je na susjedna naselja na sjeveroistoku - Začir, Dubovu i Smokovce - tako, da su ona prišla ovome plemenu i stupila sa njim u plemensku zajednicu. U borbama protiv Bjelica Ljubotinjani su pomogli Ceklinjanima, i kad su Bjelice protjerane sa riječkog zemljišta (u 17. vijeku), Ljubotinj je prilikom podjele otetog zemljišta dobio predio na sjeveroistoku do brda Kramolina i dalje put Skadarskog jezera. Ali u velikom predjelu Donjim Selima (koji se dijeli na tri velika sela: Njive, Čukovići i Poseljani), što rastavlja Ljubotinj od jezera, sjedjelo je tada staro stanovništvo, koje je držalo sve zemljište toga predjela. Ljubotinjanima koji su se u to vrijeme bili u svome starom sjedištu jako namnožili, ovo je zemljište bilo veoma potrebno, i zato stanu tim starosjediocima činiti mnoge pakosti i neprijatnosti, tako da ih time primoraju, da se potpuno rasele. Već oko sredine 18. vijeka Ljubotinjani su zauzeli cijelo opustjelo zemljište Donjih Sela, a u drugoj polovini toga vijeka počeli se na njemu i stalno naseljavati. Karakteristično je, da i ovdje imamo primjer, sličan onome kod Ceklinjana, i što više još doslednije naveden, naime: što Ljubotinjani nijesu dopustili svojim novijim saplemenicima - onima iz Začira, Dubove i Smokovaca - da se naseljavaju po Donjim Selima, nego su se tamo smjele naseljavati samo porodice od pomenutih starih bratstava ljubotinjskih. Na taj način cio taj veliki predio Donjih Sela ima stanovništvo istovjeto po sastavu ili porijeklu s onim u starom sjedištu ljubotinjskom. Tako je ova naseobina ljubotinjska vezana sa svojom maticom i vrlo tijesnim krvnim vezama i time spojena sa njom u vrlo čvrstu plemensku zajednicu. Poslije osvojenja Donjih Sela Ljubotinjanima se ukazala prilika, da svoju potrebu za zemljom zadovolje i na zapadnoj strani od svoga staroga sjedišta. Oni su tamo kupili od Ceklinjana prostrani predio između Ceklinštaka na sjeveru i Đurđeva Ždrijela na jugu, pa su po njemu podigli mnoga privremena i stalna naselja. U naseljima starog sjedišta ljubotinjskog njegova su glavna bratstva ovako zastupljena: u Bogutima od 75 kuća dolazi 30 na Sarape, 23 na Pejakoviće i 20 na Drecune; u Prekornici od 75 domova 64 na Sarape; uMužovicima od 65 kuća 16 na Šabane, 26 na Radomane sa Džonovima, 14 na Prlje i 8 na Vujoviće; uVignjevićima od 44 doma 10 na Lubarde, 13 na Dapčeviće sa Kambanima i 6 na Radomane. - A u njihovoj naseobini, Donjim Selima, od 69 kuća dolazi 26 na Vujoviće, 13 na Radomane, 11 na Sarape, 11 na Lubarde i po nekolike kuće na Pejakoviće, Prlje i Drecune. U pridruženim naseljima - Začiru, Dubovi i Smokovcima - nalazimo sasvim drukčija bratstva (samo u Začiru nekoliko doseljenih porodica od starih ljubotinjskih bratstava). Tako u Začiru (63 kuće) glavno stanovništvo čine: Kusovci (22 kuće), Kaluđerovići - Milaševići (16) i Đurovići (13); u Dubovi (43 kuće): Šoći (25) i Jovetići (14); a u Smokovcima (13 kuća) cjelokupno stanovništvo čini samo jedno bratstvo Račevići sa Zlotvorima.
Pleme GRAĐANI
Ovo se pleme zvalo nekada Šišojevićima i glavno mu je sjedište bilo u sjevernom dijelu njegove sadašnje oblasti, u kome ima i sad seoce Šišojevići ili Šišovići na zemljištu negdašnjeg velikog naselja s istim imenom. Staro sjedište plemena Šišojevića bilo je u dosta prostranoj vali na sjeveru današnje plemenske oblasti, između Svinjštika i Štrbine na sjeveroistoku i Građanske Stubice i Crnog Vrha na jugozapadu. U tome sklonitom predjelu razvila su se jaka bratstva, koja su se ubrzo raširila na jugozapad, u veliki predio Građane, a odatle na istok, u predio Radomir. Usljed međusobnih borbi u plemenu staro sjedište plemena Šišojevića bilo je skoro sasvim opustjelo. Naprotiv stanovnici Građana su se usled vrlo povoljnih prirodnih pogodaba (i podesnog klimata i povoljnih prilika i za ratarstvo i za stočarstvo) namnožili u jako bratstvo Lipovce, koje je već odavno zadobilo stalno vođstvo u plemenu. Usled toga i samo pleme bude prozvato po njihovom sjedištu: Građanima. Lipovaca ima danas 75 kuća i svi sjede na Građanima, u koje spada i seoce Šišovići (u oba zajedno 99 kuća). - Poslije Lipovaca su najveće građansko bratstvo Vojvodići, koji svi, i samo oni, sjede na Radomiru (28 kuća). - Treće je bratstvo, upravo grupa od bratstava (od kojih svako ima zasebno prezime: Đukanovići, Ukaševići, Đuraševići i Baše; ukupno 17 kuća) u selu Gađima (18 kuća) na sjeveroistočnoj strani plemena. Građani su dakle malo pleme, od svega 145 domova. Onako isto kao i Kosijeri oni se nijesu imali kud širiti ili naseljavati u blizini svoga plemenskog sjedišta (kao što može npr Dobrsko Selo u Dobrsku Župu), nego se višak stanovništva morao i mora raseljavati. Zato pleme ne može osjetno rasti ni brojem, pošto je stalno ograničeno na svoju malenu oblast.
Crmnica ili Crmnička Nahija
Njena sjeverna granica je opisana u Rijeckoj Nahiji. Cijelom svojom zapadnom i jugozapadnom stranom Crmnica se granici sa Bokom, i to sa plemenima Brajicima i Pastrovicima (nesto malo i sa Spicem). Na toj strani se dize tako reci bedem od planina i visokih brda, sa kojim gotovo paralelno ide i drugi bedem na samom crmnickom zamljistu. Glavnije su tacke na toj vrlo dugackoj granicnoj liniji, pocevsi od sjevera pa k jugu: vrh planine Tatarije, koji je na tromedji Crmnice, Rijecke Nahije i Brajica; vis Jabuka; strana vise Dola; vis Krastavi Kamen; vrh brda Giljana; strana "na kraj Duge Njive"; voda Cerovica; Krs od Mijacice; sredina Bobova Doca; "pod Davidov Krs"; visovi Mali Soko, Vidrane, Mali Drazmir, Mala Ostra Glavica; strana "na vr' Dubokoga Dola"; vrh Goca Brda; brdo Krnjak; Krs od Mijovica ("tu je granica usjecena: krst"; Ilino Brdo; Presjeka; Divlji Vrh (neki ga zovu "Din-vrh"; tu je bila nekad tromedja Crne Gore, Austrije i Turske); visovi Triroge, Bobija, Gola Glavica, Krstac i Velja Vrsuta. Dalje nastaje crmnicka granica prema Crnogorskoj Krajini: prema Zupcima, Sestanima i Seocima. - Ona ide najprije planinom Sutormanom, i to na vrh Senteliju, pa na "kom" Grobeljac, dalje na vis Tvrdoc, pa na crkvinu Sv. Romana (rusevine od crkve, koja je od vajkada crmnicka, limljanska), zatim na Sarapof (spram Tudjemila) i na Kitu od Lonca (ovako narod u staroj Crnoj Gori zove najvece uzvisenje medju grupom od visova, koji imaju zajednicko ime i cine zasebni dio neke planine). Odatle nastaje istocna crmnicka granica: najprije "u Glavicu vise Ublica", zatim na "paramidu" na Livade, pa "u Glavicu ukraj Male Siljevice na vr' Zgarba", dalje na Crnu Skalu, pa "povrh Gornjijeh Zgaraba", na planinu Velju Siljevicu, zatim "na vr' Male Siljevice", pa na brda Orvan, Kitu, Plitku Kamenicu, Caukovu Glavicu, Cafu i Brijeg od Ubla, zatim na pecinu Grisu Pavicevu, pa na visove Lijepi Krs pod Jelom i Sopot i onda Pelinskim Potokom sve do selista Kuta, gdje se odvaja od toga potoka i iduci na sjever izlazi na zemljiste Pjesacac kraj "Blata" (Skadarskog Jezera). Zatim "Blatom" izlazi na ostrvce Grmozur, koje obuhvata u Crmnicu, i nastavlja se u pravcu one linije, koja ide zapadno od ostrvca Lesendra i sredinom Fuckoga Blata, te odvaja Rijecku Nahiju od Crmnicke, a zavrsava se, kao sto smo vidjeli, na Gardicu juzno od Poseljenskog Luga. Crmnica je dakle sa svih strana okruzena planinama i velikim visinama, pa cak i na strani prema Skadarsko Jezeru osim u onome nisko dijelu sto je oko usca Rijeke Crmnicke (ovako narod u Crmnici zove glavnu rijeku svojeoblasti, a ne Virstica i Virovsnica, kako je ranije Ducic zabiljezio). U toj zatvorenosti crmnicke oblasti i u njenom odnosu prema dolini Rijeke Crmnicke nalazimo objasnjenje, zasto je Crmnica od uvijek cinila vrlo jednostavnu oblasnu cjelinu. Kad se stane u dno prostrane i duboke doline Rijeke Crmnicke, npr. kod Vira, pa se pogleda svuda unaokolo na susjedne visoke planine, vidjece se sasvim jasno, kako se sa svih strana od tih velikih planina zemljiste vrlo osjetno spusta na toj dolini. Kako dolina Rijeke Crmnicke stoji u neposrednoj vezi sa Skadarskim Jezerom, ona ima za stanovnike svih okolnih planinskih predjela dvostruki znacaj: jedno sto im je ona usled najzgodnijeg silaska k njoj najprirodnije srediste za sve medjusobne veze i odnose, a drugo, sto je zbog sirokog i lakog pristupa ka Skadarskom Jezeru najpodesniji posrednik za veze sa spoljasnjim svijetom. O takvoj ulozi ove glavne Crmnicke doline jasno nam svjedoci i to sto je u njoj, na donjem toku Rijeke Crmnicke, a nedaleko od jezera, na mjestu Viru, od starine bilo srediste prometa i sjediste politickih vlasti. Crmnicu narod dijeli na sedam plemena. Na sjeverozapadu, u gornjem slivu rijeke Oraostice, pocinje plemePodgor, a drugi mu je dio u donjem slivu te rijeke i sjeverno od njega (sjeverno od varosice Vira), prema Skadarskom Jezeru. Izmedju oba dijela plemena Podgora je pleme Brceli. Sjeveroistocno od Brcela i sjeverno od donjeg dijela Podgori je pleme Dupilo. Juzno su od Brcela plemena Gluhi Do i Sotonici; istocno od njihLimljani, a jos dalje na istoku Boljevici. Ponekad se u narodnom govoru cuje i razlikovanje na Gornju i Donju Crmnicu. U Gornju Crmnicu se racunaju plemena: Podgor, Brceli i Dupilo, a u Donju sva ostala. Ali je to razlikovanje vrlo rijetko i nema nikakvog narocitog znacaja.
Plemena Crmničke Nahije:
Podgor Zapadni Podgor: Utrg Ovtočići ili Optočići Istocni Podgor: Orahovo Kruševica Braceni
Dupilo Dupilo Papratnica Trnovo
Brčeli ili Brcelo Gornji Brčeli Donji Brčeli Tomići Brijege
Gluhi Do Gluhi Do Bukovik
Sotonići Sotonići Mačuge
Limljani
Boljevići Boljevići Godinje Vir Pleme PODGOR Podgor (2 pad. jedn. Podgora ili Podgori, 3 p.j. Podgoru ili Podgori itd.; stanovnici: "Podgorani"). Ovo je pleme predvojeno zemljištem plemena Brčela, tako da ne čini jedinstvenu predionu cjelinu. Ovakav izuzetan slučaj, da je pleme sastavljeno iz dvije zasebne oblasti, koje su sasvim odvojene jedna od druge, mogao je i nastati samo na sasvim izuzetan način. Narodno je predanje sačuvalo o tome i sasvim pouzdanu uspomenu. Priča se, kako se najprije Podgorom zvao samo zapadni dio današnjeg plemena, onaj u gornjem slivu rijeke Oraoštice. A u istočnom dijelu današnjeg plemena, i to u njegovu naselju Orahovu, bilo je jako vlasteoško bratstvo Mikovići. Od samih Mikovića bilo je na "70 vlasteličića" a na čelu im je bio kao starješina pop-Šilj (očito da mu je ovo bio nadimak, pr. autora) koji je ujedno bio knez Orahova. Tada je u Orahovu imalo na "300 pušaka". Podgorani se nađu u nevolji od svojih susjeda, i kako su bili slabi da se sami brane, zamole Mikoviće, da ih prime u zajednicu, da budu jedno pleme, te da se zajednički brane od okolnih plemena. Mikovići pristanu na to, i njihov starješina postane zajednički knez cijeloga novoga plemena. Bez sumnje je na njihov pristanak najviše uticalo to, što Orahovo nema svojih "planina" sa ispašom za stoku (nego ima samo Lug u riječnoj dolini niže Orahova, a on je sasvim nedovoljan), dok ih Podgor ima u izobilju. Kako je pak Podgor postao jedno pleme s Orahovom, sve su im "planine" s pašnjacima i sa gorom postale "plemenska komunica", zajednička za sve plemenike. I tako još i sad, ovi ozdo, iz istočne Podgori, imaju pravo napasati stoku po zapadnoj Podgori, kao i obrnuto: oni ozgo, iz zapadne Podgori, imaju pravo pasti stoku po Lugu orahovskom. - Osim toga kad su Crmničani u 18. vijeku dijelom preoteli a dijelom prekupili od Turaka ribolove na Skadarskom Jezeru, pa ih podijelili na plemena, tada je i Podgor dobio za sebe ribolove na tome jezeru, i oni su od tada pa sve do danas ostali zajednička plemenska svojina za obje polovine Podgori. U kom je vijeku bilo ovo spajanje Podgori sa Orahovom u jedno pleme? I tu nam daje narodno predanje dosta pouzdane oslonce za odredbu. Zna se, da se je rat između Crmničke i Riječke Nahije tek onda odlučio u korist Crmnice, kad je došao i stupio u borbu pomenuti pop-Šilj Miković sa svojim Orahovcima. O tome ratu ove dvije nahije bilo je već riječi i rečeno je da je bio negdje u drugoj polovini 17. vijeka. Sada to isto možemo utvrditi i drugom vrstom podataka takođe iz narodnog kazivanja. Kaže se, da su u pomenutom ratu mnogi Mikovići izginuli, a drugi se od njih uskoro poslije toga (iz nepoznatih uzroka) odsele u Primorje (I sad ima Mikovića po Boki Kotorskoj). Poslije odlaska Mikovića starješinstvo nad cijelim plemenom Podgori pređe na drugo jako bratstvo u Orahovu, na Barjamoviće. Prvi knez "iza popa Šilja" bio je knez Ivan od Barjamovića. Poslije Ivana bio je knez Marko, za koga se zna pouzdano, da je knezovao u doba vladike Danila Petrovića. Prema tome je Ivan Barjamović bio knez u drugoj polovini 17. vijeka ili bar u poslednjoj četvrti toga vijeka. A njegov prethodnik, pop Šilj Miković, knezovao je dakle svakako oko sredine 17. vijeka i vjerovatno još i u trećoj četvrtini toga vijeka. Pošto se spajanje Podgori s Orahovom desilo za vrijeme njegova starješinstva, to je dakle moglo biti oko sredine 17. vijeka. Zašto se je novo pleme nazvalo Podgorom, a ne Orahovom, kad je baš Podgor tražio zaštitu od Orahova? O tome se nije moglo dobiti u narodu obavještenje; ali je najvjerovatnije ovo: kako je Podgor već i prije toga bio pleme i tako se nazivao, a Orahovo nije nikad bilo pleme, da je i novo pleme nazvano imenom dotadašnjeg plemena Podgora. Zapadni Podgor, ili "Podgor" u užem smislu, je visok planinski predio, ograđen sa svih strana brdima i planinama. Na zapadu ga odvaja od Paštrovića i Brajića onaj dio crmničke granice, što je između Maloga Sokola na jugu i Tatarije na sjeveru. Sjevernu i sjeveroistočnu granicu ovoga Podgora čini onaj dio crmničko-riječke granice, što počinje od Tatarije a završava se na Sjenokosu prema ušću Smokovjenačkog Potoka u Velju Rijeku. Između Sjenokosa i Malog Sokola je međa zapadne Podgori sa plemenom Brčelima. Ona ide najprije Smokovjenačkim Potokom do na česmu Smokovjenac, pa se penje dalje na vrh glavice Čemerikovca, zatim silazi na Bijelu Rudinu i dalje kosom izlazi na planinu Štrbinu, a sa nje se spušta ka Malom Sokolu. U ovom dijelu Podgori ima sad svega dva veća naselja: jedno je skoro u sredini njegove oblasti, Utrg, a drugo je na jugoistocnom kraju, Ovtočići (ili Optočići). Utrg (stanovnici: "Utržani"). I ako je ovo poveliko naselje i dijeli se na manje djelove, ipak ga narod označava kao "selo", bez sumnje zbog toga što je jako grupisano, jer su mu se kuće morale zbiti pod stranama dvaju krševitih stupnjeva što se dižu jedan više drugoga. Pod višim i sjevernijim stupnjem su Vukmanovići ili Kuće Vukmanovića sa "58 domova" od samog bratstva Vukmanovića (tu je uračunata i 1 kuća Stojanovića, "koji se drže pri Vukmanovića"). - Južniji i niži dio "sela" se zove Skaličani ili Podskaličani. Glavno stanovništvo čini tu grupa od tri blisko srodna bratstva: Hajdukovići (25 kuća; oni čine i zaseban kraj sela pod imenom "Kuće Hajdukovića"), Jovetići (22 kuće) i Strahinje (ili "Strahinja"; 13 kuća). Osim toga ima i dva manja zasebna bratstva: Mijači (8 kuća) i Čalovići (2 kuće). Ovtočići ili Optočići Tako se zovu i stanovnici, a pojedinac:"Ovtočić" ("Optočić"). - I Ovtočiće narod redovno označava kao "selo", jer čine svega jedno poveliko, dosta grupisano naselje. U njemu se ipak razlikuju "četiri glavna dijela", četiri grupe od jače zbliženih kuća, a u svakoj od njih opet pojedina bratstva zauzimaju zasebne krajeve, te se svaki od njih zove po imenu svoga bratstva. Ta su četiri "dijela" sastavljena po bratstvima ovako: 1) Vujačići, 2) Grabovica, Ljutica i Janjevići, 3) "Šćepčevič" i "Tomović" (tako u jednini, i ako ih ima mnogo), 4) "Vukanović" i "Petanović" kao u prethodnom). Od ovih su bratstava "Vujačić" (27 kuća), "Šćepčević" (26 kuća), i "Janjević" (10 kuća) zajedničkog porijekla; "Vukanović" (9 kuća) i "Petanović" (10 kuća) su združeno bratstvo ("Petanović" se pribratio Vukanovićima); a "Tomović" (8 kuća), "Ljutica" (11 kuća), "Grabovica" (6 kuća) i Kosovići (2 kuće) su zasebna manja bratstva. Istočni Podgor je najprije činilo samo veliko naselje Orahovo sa svojim prostranim zemljištem na istoku i sjeveroistoku, do Skadarskog Jezera. Kako je vrlo davno na tome zemljištu postalo i selo Kruševica, i ono je ušlo u sastav plemena Podgori. Međutim malo naselje Braćeni, koje je postalo tek oko sredine 18. vijeka na zemljištu, koje je na neki način bilo postalo privatnom svojinom bratstva Radomana iz Ljubotinja (Riječke Nahije), nije ušlo u sastav plemena Podgora. Ono je istina uvijek stojalo pod upravom podgorskih starješina, ali nije dobilo - i nema ni sad - udjela u plemenskim komunima i ribolovima. I danas u cijeloj istočnoj Podgori nema nijednog velikog i jakog bratstva (najveće su Barjamovići od 20 porodica), a u cijelom tom predjelu ima svega 54 porodice. Međutim su u njegovom susjedstvu velika i jaka plemena - Dupilo, Brčeli i Boljevicć - koja su se zbog rodnosti, pitomine i župnosti podgorskog zemljišta stalno širila na njegovu štetu. Orahovo je glavno i najveće naselje istočne Podgori. Ono zahvata gotovo cijelu južnu polovinu njegova zemljišta. Dijeli se na 'selo' Orahovo i 'seoce; Mikoviće. 'Selo' Orahovo je južnije, dijelom po stranama ispod velikih greda (koje se i zovu: Greda i Gredice) a dijelom kraj dolaca i na pločama (Lista Ploča, Krvava Ploča). U njemu su bratstva: Barjamovići (20 kuća), Mašanovići (6 kuća), Boljani (1 kuća), Mijači (2 kuće od onih iz Utrga) i Kneževići (1 kuća). 'Seoce' Mikovići je sjevernije a niže 'sela' Orahova većinom po stranama od brda i humova (Mikovićski Humaec). U njemu su bratstva: Mikovići (ili 'Đalac'; 2 'ognjišta'); Jovetići (4 kuće, od onih iz Utrga); Vojvodići (1 kuća, od onih iz Građana) i Humaec (1 kuća). Kruševica je malo 'selo' u jednoj srazmjerno plitkoj vali, koju sa svih strana opkoljavaju povisoka brda i planine. Najvećim je dijelom po dnu velikog brda Krušeštaka, koje mu je s južne strane. - U Kruševici živi samo bratstvo Dabovići, koga ima 8 kuća. Braćeni su takođe malo 'selo'. Glavni mu je dio, kao i kod Kruševice, u srazmjerno plitkom ulegnuću, koje je sa svih strana okruženo brdima. Tu su 6 kuća bratstva Radomana. Osim toga ima na jugozapadu od ovog glavnog dijela seockog još dvije kuće pri stjenovitoj strani Na Vrh Polja (orahovskog) ili na Vrhpolju. Jedna je od tih kuća Laković a druga Zagora. Pleme DUPILO
Na sjeveru i na zapadu se ovo pleme graniči s Riječkom Nahijom a na istoku s istočnom Podgori. Ove granice su ranije opisane. S južne strane njegova međa prema plemenu Brčelima ide u glavnom ovako. Počinje od Pavlova Krša, koji je ujedno na međi prema Riječkoj Nahiji, pa ide naniže naporedo s rijekom Oraovšticom ' putom opštinskijem' (tj zajedničkim) preko Mlađenova Guvna do Parca, 'mosta na Rijeci' (Oraovštici), 'onda Rijekom do Maramišina Doca, pa dalje putom na Lokvine' i zatim uz planinu Bjelasicu "na vr' Ilina Grmena, pa na vr' Česminae i na Andrijinu Gredu, dalje pravcem na Debeli Mlin i Debeli Krš, putom opštinskim na Ćipur, s Ćipura na Ćeliju" (manastira orahovskog) i tako dalje granicom prema istočnoj Podgori, kao što je naprijed navedena. Ovo je pleme dobilo ime od svoga glavnog naselja Dupila, koje zauzima najjužniji i najveći dio njegove oblasti. Ono je veoma staro naselje i kako mu i samo ime kaže, zasnovano je u vrlo dubokom i srazmjerno prostranom ulegnuću, koje je sa svih strana zatvoreno visokim brdima i planinama (osim pomenutih još su, na sjeveru, Brljanska Ploča i Fučka - ili Vučka - Gora). U istom je ulegnuću, a sjeverno od Dupila, još i naselje Papratnica, i oba su naselja zajedno od starine činila jako pleme Dupilo, za koje sa raznih strana (i iz "Gorskog Vijenca") saznajemo, da je već u doba "istrage poturica" imalo vrlo veliki značaj među crmničkim plemenima. Pleme Dupilo je još osobito pojačano, kad su u drugoj polovini 17. vijeka stupili u plemensku zajednicu sa njim Trnovo i Komarno. To je bilo poslije rata između Riječke i Crmničke Nahije. I Trnovo s Komarnim čini takođe dobru geografsku cjelinu, jer je sa svih strana - čak i prema Skadarskom Jezeru - zatvoreno planinama i visokim brdima. Ovako pojačano pleme Dupilo moglo se, kao što smo vidjeli, raširiti i na zemlje u obimu istočnog Podgora i gotovo duž cijele njegove obale prema Skadarskom Jezeru. Brljanska Ploča i Fučka (Vučka) Gora odvajaju dosta jasno staru oblast plemena Dupila (na jugu) od njegovih novih predjela, Trnova i Komarna (na sjeveru). Inače se u govoru može i sada čuti, da se razlikuje "Dupilo" u užem smislu - predio starog plemena Dupila, sa naseljima Dupilom i Papratnicom - i "Trnovo" u širem smislu, to će reći cio predio na sjeveru od pomenutih dveju planina, sa naseljima: Trnovom i Komarnom. Ta je podjela zasnovana osim na rečenoj geografskoj podvojenosti, koja je glavni činilac, još i na razlici u porijeklu glavnih bratstava u svakoj od ove dvije plemenske polovine ( u "Dupilu" ima tri jaka bratstva, koja sama čine 125 kuća od ukupnih 164; a u "Trnovu" jedna grupa od dva srodna bratstva sa 62 kuće od ukupnih 90). A ona ima i praktičan značaj, jer npr. u plemenskim ribolovima (ili "gribolovima": "dva gribišta na Modra Oka i jedno na Raduš") "jednu godinu gribe Komarno sa Trnovom, a drugu godinu Dupilo i Papratnica na red". - Ipak su obje polovine, kao što rekosmo, činile čvrstu plemensku cjelinu prema svima svojim susjedima. Razmatranje imenovana četiri naselja ovoga plemena počećemo s juga, sa Dupilom. Dupilo Ono je sa svih strana opkoljeno visokim, strmenitim stijenama i nema nikud izlaza ni lakog pristupa. Jedino je nešto više otvoreno na jugoistoku, ka Orahovskom Polju. Narod ga obično u govoru označava kao "selo" a njegove djelove kao "mahale". Te su "mahale" prilično odvojene jedna od druge, a kuće su im na raznim položajima: po stranama, na brdašcima, krševima i zaravnjacima. U svakoj "mahali" ima po jedno glavno bratstvo (po kome se ona obično i zove), ali pored njega stanuje još i po koja porodica od drugih bratstava. Počevši sa zapada pa ka istoku i sjeveroistoku "mahale" idu ovim redom: Prinje, Dajkovići, Kuće Đurovića, Crnčevići i Vučinići. U Dupilu žive ova bratstva: Đurovići ("put 60 kuća"), Crnčevići (20 kuća), Purlije (15 kuća), Vučinići (5 kuća), Remekovići (5 kuća), Dajkovići (4 kuće), "Pobor" (3 kuće), Petrović (1 kuća), "Vuletić" (2 kuće), "Vulićević" (ili "Ulićević", 2 kuće), Nikotići (1 kuća), Pejanović (1 kuća). Papratnica Ovo je "selo" oko velikoga zemljišta Njiva po stranama i po ivicama omanjih dolova, iz kojih je ono sastavljeno (u sredini je Papratni Do). - U Papratnici su bratstva: Vukoslavčevići (25 kuća) i Mašanovići (20 kuća), koja su zajedničkog porijekla (od dva brata), i malo zasebno bratstvo Miletići (2 kuće). Trnovo U ovom su predjelu danas dva "sela", Trnovo i Komarno, ali ona još i sad čine cjelinu u mnogom pogledu: imaju zajednički "fudut" (udut, hatar) i zajedničke komune i ribolove, zatim i u jednom i u drugom žive većinom ista bratstva i još se i sad često cio predio u kome su ova dva sela zove opštim imenom "Trnovo". U starije vrijeme se i upotrebljavalo samo to ime, a Komarnom se zvalo samo zemljište Komaranskog Polja i na njemu nije bilo nikakva naselja. Tek pošto su od početka 19.vijeka bratstva sa Trnova naselila Komarno, postalo je "selo" sa tim nazivom, i od tada se ponekad staro "selo" Trnovo naziva i Gornjim Trnovom za razliku od Donjeg Trnova ili Komarna. "Selo" Trnovo (Gornje Trnovo; stanovnici: "Trnovčani") se dijeli na dva dijela: glabno "selo" Trnovo, čije su kuće po dnu jugoistočne strane planine Svinjštika; i dalje na jugoistoku, a niže glavnog "sela", Donji Kraj, koji je na strani vale pod brdom Strehom. "Selo" Komarno odvaja od "sela" Trnova glavica Ušitac. Pod tom glavicom, s njene istočne strane, je prvi dio Komarna "Kuće Lekića". Dalje na istoku i na sjeveroistoku, po Komaranskom Polju i do brda Komara(n)štika, su "Kuće Vujovića". Na samom vrhu Komaraštika je seoce Razdolje sa 6 kuća samih Vujovića. A na sjeveroistoku od Komaranskog Polja je drugo seoce, Zaboje, sa 8 kuća opet sve Vujovića. Glavno stanovništvo cijelog predjela Trnova čini dva bratstva zajedničkog porijekla: Vujovići (50 kuća) i Lekići (12 kuca). Od ostalih bratstava zajednickog su porijekla jos i "Planina" ili Planinici i "Zecevi" ili Zecevici (ukupno 6 kuća). Druga su zasebna bratstva: Perovići (4 kuće), Pečurice (10 kuća), Vuksanovići ("Kučine"; 5 kuća), Lješevići (1 kuća) i Bogdanovići (Njeguševići; 2 kuće). Pleme BRČELI ili BRČELO Ovome plemenu već znamo granice na sjeveru: prema istočnoj i zapadnoj Podgori, prema Dupilu i prema Riječkoj Nahiji (prema Građanima). Poznata nam je takođe granica na zapadu, prema Paštrovićima (u Boki Kotorskoj): od Maloga Sokola na sjeveru pa do Krnjka (brdo Krnjak) na jugu. Na jugoistoku, prema plemenu Gluhom Dolu, brčeoska granica ide od Krnjka "na vr' Strane od Krnjka pa preko Grošta na Donje Potoke", zatim na vis Kaliće, pa na Poljice Rasovatačko i dalje na brdo Mali Rasovatac, a sa njega na vrh planine Rasovatca ili Trojice. Dalje prelazi preko visova: Zmijine Glavice, Samoborske Glavice, Smrdeša, Rusopasta i Vrijesa, te izlazi na veliku goru Baline i penje se "na Mićunovu Dubravu na vr' Balina", pa zatim ide na visove: Krstac pod Glibovac, Tijesnu Ulicu i Brbuljački Krš, i time izlazi na planinu Bjelasicu, na kojoj se i završava. Kao što se prema opisanim granicama vidi, oblast plemena Brčela čini vrlo dobru geografsku cjelinu. Ona je istina nagnuta i donekle otvorena prema rijeci Oraovštici (ili Sjenokoskoj Rijeci ili Opačkoj Rijeci, kako taj njen dio često zovu), ali je i na toj strani zastićena visokim i krševitim brdima i stranama. Gotovo u sredini plemenske oblasti je veliko i staro naselje, Brčeli. Zbog svoga vrlo zgodnog i zaklonitog položaja pod visokim planinama i ujedno zbog podesnog klimata ono je privlačilo jos pažnju Nemanjića i zatim Balšića, te su kod njega podizali svoje zadužbine i šta više dvore, u kojima su boravili. Te su zadužbine bile od starine zborna mjesta cijele Crmnice. Uloga naselja Brčela kao plemenskog središta još je osobito bila pojačana i time, što su u njemu od vajkada sjedjela jaka i stara bratstva, koja su uvijek okupljala oko sebe ostalo stanovništvo ove oblasti u tijesnu plemensku zajednicu. Četiri grupe najjacih bratstava u ovom naselju imaju zajedno 160 domova, a to je više od polovine svih porodica u plemenu (u cijelom plemenu ima 299 porodica). Brčeljani su zbog toga zadobili zemljišta i izvan svoje plemenske oblasti, osobito u istočnoj Podgori i u Lugu kod Vira. Glavno naselje ovoga plemena, Brčeli, dijeli se na dva "sela": Gornje i Donje Brčele, koje ponekad u govoru označavaju kao: Gornje i Donje Selo. Sjeverozapadno su od njih "selo" Tomići, a jugoistočno od Brčela "selo"Brijege. Gornji Brčeli su, kao što im i samo ime kaže, viši, a južniji, dio naselja Brčela. Oni su po stranama u dnu planina Rasovatca i Krstca i po dolovima i valama, što su među izdancima tih planina. Usled toga se dijele na četiri "mahale". koje se sve, osim jedne, zovu po svome glavnom bratstvu (a ponekad se naziv "mahala" zamjenjuje riječju "Kuće"). Na južnijim i višim položajima su: Mahala Popovića, u kojoj su bratstva: Popovići (32 kuće) i Špadijeri (3 kuće) iSrednja Mahala sa bratstvima: Boskovici (15 kuca), Aleksici (11 kuca), Knezevici (2 kuce), Tomasevici (12 kuća) i Franovići (1 kuća). Niže ove dvije "mahale" su: Mahala Rolovića, u kojoj su sami Rolovići (s ogrankom Nikaljevićima; 25 kuća), i Mahala Iličkovića, u kojoj su osim Iličkovića (25 kuća) i Subotići (2 kuće). Od imenovanih bratstava jednu veliku grupu srodnih bratstava čine Popovići, Boškovići, Aleksići i Knezevići, a drugu Rolovići i Iličkovići. Ostala su bratstva svako zasebnog porijekla. Donji Brčeli su po nižem i pitomijem zemljištu nego Gornji. Kuće su dijelom po stranama i po ivicama omanjih dolova a dijelom na samim brdima i glavicama (poglavito na Bojkovoj Glavici i na Leverdinu Brijegu). Nema podjele na mahale, nego se razlikuju samo grupe kuća od pojedinih bratstava: Leverde (5 kuća), Kopitovići (14 kuća), Jovanovići (27 kuća) i Gojnići (23 kuće). A neki put se čuju i nazivi: Kuće Gojnića, Kuće Jovanovića itd. Tomici Ovo je "selo" poglavito po dnu brda Strugova a nešto i po dvijema susjednim dolovima. Dosta je zbijeno, i razlikuju se samo donekle grupe od bratstveničkih kuća. - Bratstva su: Đonovići (55 "domova"), Raknići (5 "domova"), Marovići (9 "domova"), Ćetkovići (3 "doma") i Lješevići (6 kuća). Ova su dva poslednja bratstva zajedničkog porijekla. Brijege su, kao što im i naziv kaže, na dva "brijega", na njihovim donjim stranama i nad ivicama dolova i dolaca, kao što su po dnu tih bregova. U "selu" su tri zasebna bratstva: Markovići (15 kuća), Vulićevići (ili Ulićevići, 4 kuće) i Mijovići (5 kuća).
Pleme GLUHI DO
Ovome plemenu znamo sjeverozapadnu granicu, prema Brčelima - od planine Bjelasice pa do Krnjka - i zapadnu i jugozapadnu, prema Paštrovićima, od Krnjka pa sve do Velje Vrsute pred Sutormanom. Odatle nastaje sjeveroistočna granica, najprije prema plemenu Limljanima. Od Velje Vrsute ona se nastavlja "kamivalom na Jakičev Krš" i na Široko Ždrijelo, zatim na Krš od Velje Strane i na Franić-Krš, pa se penje na Krš na Mužica i dalje na Maraš-glavicu, zatim na Kapu ("volat od stijene") i odmah ispod nje rijekom Vranšticom ili Starom Rijekom od njena izvora pa sve do Rajkovića Mosta. - Od toga mosta se Gluhodoljani granice sa plemenom Sotonićima. Ta granica ide rječicom Starom Bistricom i preko visova: Bokanova Brijesta, Kameštice, Zaklopite Kamenice, Na Rast (više sela Mačuga) i preko Vrela Bukovičkog izlazi na planinu Bjelasicu. Možemo reći, da ime ovoga plemena, Gluhi Do, vrlo dobro objelježava zemljišni karakter njegove oblasti. Okružen sa tri strane (sa zapadne, južne i istočne) sve samim planinama od preko 1000 i blizu 1000 metara, a u sredini jako ugnut i spušten ka dolini Crmničke Rijeke, predio ovoga plemena liči na polovinu od ogromnog lijevka i u svome donjem, ujedno srednjem, dijelu čini utisak veoma velike, gluhe dubine i utonulosti. U tako duboko ugnutom i vrlo sklonitom predjelu, kome su na jednoj strani na domaku rodna polja oko mnogih rječica a na drugoj planine vrlo bogate pasom i gorom, razvilo se jako i veliko pleme Gluhodoljani. Jedna velika i veoma razgranata grupa od srodnih bratstava čini ogromnu većinu plemenskih porodica i pravi je predstavnik plemena. Oko nje su se morala okupiti sva ostala manja bratstva u plemenskoj oblasti. Jačina ovog plemena ogleda se i u tome, što je još odavno - od prilike u početku 17. vijeka - uspjelo, da preotme od Paštrovića cijelu planinu Sozinu. Pleme Gluhi Do se dijeli na Gluhi Do u užem smislu i na "selo" ili "mahalu" Bukovik.
Gluhi Do je veliko naselje, koje zahvata cijelo ono veliko ugnuće svoje plemenske oblasti, o kome smo naprijed govorili. Njegove su kuće podignute po svima mogućim položajima, a kako su prikupljene oko najzgodnijih mjesta za život sastavljaju četiri "sela" ili "mahale". A u svakome od tih "sela" jasno se izdvajaju grupe od kuća pojedinih velikih bratstava. Ali inače gotovo nijedno od tih velikih bratstava nije ograničeno samo na jednu "mahalu", nego ima svojih porodica i po drugim "mahalama". - Najdalje je na jugu i ujedno na najvećoj visini "mahala" Donje Selo; sjevernije, a niže nje, Srednja Mahala; na istoku od ove "mahala" Jasen; a sjeverozapadno od Srednje Mahale - Reljići. Izuzevši nekoliko malih bratstava sve ostalo stanovništvo ovog naselja čini jedna velika grupa od bratstava, koja su sva jednog porijekla. Svako od tih bratstava toliko se razgranalo, da se dijeli na mnoge "grane" ili "zagranke", od kojih se neki već stalno zovu i pišu svojim zasebnim prezimenima, tako da u stvari čine zametke novih bratstava. Kao i drugdje po Crmnici, prezimena pojedinih bratstava, a još mnogo češće njihovih "zagranaka", kazuju se većinom u jednini, ma da obuhvataju po veliki broj porodica. Mi ćemo ih tako i navoditi, kako smo ih đe od naroda čuli. Najveće su od tih bratstava Vuletići (90 kuća; "grane": "Bošković", "Đurašić", "Rajičević", "Knežević", Vuksanovići i pribraćeni "Spičanović"), zatim Ivčevići (50 kuća; "zagranci": Vukčevići, Parađini, Marotići, Mišljeni, Mihaljevići, Đuranovići, Jankovići, Mahmutovići i "Ostović"), pa Kumpresi (36 kuća; "grane": "Vojvodić", "Buhić" i "Vučićević"), Masloničići (36 kuća; "grane": "Šarčević", "Savić", "Jovetić", "Đuković", "Vujović" i "Šćepčević"), Gvozdenovići (33 kuće; oni se svi zovu i pišu tako, ali se i među njima razlikuju "grane": "Gvozdenović", "Stanišić", "Pavlićević", "Kiković", "Petranović" i "Radović"), Jovovići (31 "ognjište"; "zagranci": "Jovović", Gradinjani, Pavlovići, "Antović", "Glavičić", "Nikčević" i "Šajinović") i Brankovići - Čarapići (10 "ognjišta"; "zagranci": "Đurišić" i "Branković"). Ostala su bratstva, svako zasebnog porijekla: Dobrilovići - Šušteri (7 kuća; "zagranci": Šušteri i Ćetkovići) sa Drešićima (7 kuća, koji su se njima "pribratili"; Kovačevići (8 kuća); "Ćeklić" (2 kuće); "Zec" (1 kuća) i Nikolići (2 kuće). Dakle od 313 porodica, koliko ima ukupno u ovom naselju, 286 dolazi na samu onu veliku grupu od srodnih bratstava, a to će reći: blizu jedanajest dvanajestina.
Bukovik je "selo" u sjevernom kraju plemena Gluhog Dola. Neki ga označavaju kao petu "mahalu" naselja Gluhog Dola, u toliko prije što je i glavno stanovništvo u Bukoviku istog porijekla sa pomenutim glavnim bratstvima gluhodoljskim. Bukovik zahvata poglavito jedno poduboko i dosta široko ulegnuće, koje rastavlja poslednje izdanke dvaju planina: Bjelasice sa Balinama na sjeveru i Rasovatca na jugu. Dijelom je po dolovima toga ulegnuća a dijelom po donjim stranama planine Rasovatca.
U Bukoviku se razlikuju "krajevi" ili "mahale seocke", svaka sa po jednim glavnim bratstvom. Najdalje su na sjeveru Bokani, u kojima su bratstva: "Bokan" (18 kuća) i Ukmanović (1 kuća). Južnije su Radače sa bratstvima: Kaletićima (9 kuća), Tomaševićem (1 kuća) i Živkovićem (1 kuća). Dalje su na jugoistoku Lekići, a u tom je "kraju" samo bratstvo "Lekić" (16 kuća). Najzad je u blizini "kraj" Rajkovići, u kome su bratstva: "Rajković" (4 "ognjišta") i Đurići (2 kuće; od Jovanovića iz Gluhog Dola). Glavna bukovička bratstva - Bokani, Lekići, Kaletići i Rajkovići - porijeklom su od četiri brata, čiji je otac opet bio rođeni brat pretku cijele one velike grupe srodnih bratstava, što smo je poznali u Gluhom Dolu. Ova četiri bukovička bratstva imaju zajedno 47 porodica, a njima treba dodati i one 2 kuće Đurića Jovovića, koje su istog porijekla sa njima, dakle 49. A u cijelom Bukoviku ima ukupno 52 porodice, dakle svega su tri drugačijeg porijekla nego ostale.
Prema tome pleme Gluhi Do ima i po porijeklu svoga stanovništva vrlo homogen sastav. U cijelom plemenu ima 365 porodica, i od toga broja samo su 30 različitog porijekla, a svih ostalih 335 vode porijeklo od istog pretka.
Pleme SOTONIĆI
Sotonici su malo pleme zapadno od srednjeg toka Rijeke Crmničke. Njegove granice na sjeveru, prema istočnoj Podgori, i na zapadu i na jugu, prema Gluhom Dolu, već su nam poznate. Na istoku se graniči najprije sa plemenom Limljanima, i to Rijekom Crmničkom ili Mrtvicom (tako zovu taj njen dio Limljani i Boljevići) od Rajkovića Mosta - đe u nju utiče rijeka Vranštica - pa do ušća rijeke Limštice, koja joj pritiče s desne strane. Od ušća rijeke Limštice pa do crkve Sv. Gospođe Rijeka Crmnička odvaja Sotoniće od plemena Boljevića, a od Sv. Gospođe nastaje poznata nam granica prema istočnoj Podgori (prema Orahovu). U ovome svome predjelu Sotonići imaju s jedne strane vrlo povoljne prilike za život, ali s druge strane sasvim nepodesno mjesto za razvitak i jačanje plemena. - Oni su u pitomom, župnom predjelu, na južnim stranama planine Bjelasice, koje se blago spuštaju ka dolini rječice Bistrice, koja protiče gotovo kroz sredinu sotonićke oblasti. A s druge, južne, strane te rječice takođe se završavaju oniski izdanci od Rasovatca i drugih gluhodoljskih planina. Na istoku pak u sotonićski predio spada i dosta veliki dio od rodnog "Polja", kako narod svuda u Crmnici zove dolinu Crmničke Rijeke. Prema svemu, dakle, sotonićsko zemljište ima nizak i zaklonit položaj i usled toga blag i župan klimat, a uz to dosta vode i rodne zemlje. U njemu se vrlo dobro mogla održavati jedna omanja grupa od naselja, kakvu i danas imaju Sotonići; ali je njegov prostor i odviše mali, da bi se u njemu mogla razviti i po njemu proširiti kakva velika grupa od srodnih bratstava ili od više takvih bratstava. Osobito je nedostatak "planina", gora i pašnjaka, za Sotoniće veoma osjetan, jer su za svako od ovdašnjih plemena prostrane "planine" jedna od bitnih pogodaba za širenje i jačanje plemena. A taj nedostatak Sotonići nijesu mogli ni na koji način nadoknaditi, jer su na svim stranama oko njih veća i jača plemena, koja su vrlo rano prigrabila sve okolne "planine" u svoje ruke. Tako su sve ove prilike učinile, da su Sotonići kroza sve vrijeme, od kako za njih znamo, bili malo pleme, ograničeno na svoju dosta tijesnu oblast. U njemu se istina razvila i utvrdila jedna dosta jaka grupa od srodnih bratstava (koja sama, sa svojih 76 porodica, čini bez malo dvije trećine od cijelog plemena, koje broji svega 118 domova), ali se ona mogla širiti i jačati samo na račun ostalih svojih saplemenika, koji su se morali raseljavati. U svom plemenu ima svega dva naselja: veliko "selo" Sotonići i na zapadu od njega omanje "selo" Mačuge, koje ponekad označavaju i kao "ma'alu sotonićsku".
Sotonići su po južnim stranama planine Bjelasice, poglavito po dosta širokim zaravnima, kojima se njene kose i izdanci spuštaju ka rijeci Bistrici. Sotoniće obično označavaju u govoru kao "selo", jer su im djelovi dosta grupisani i ublizo jedan drugome. Svaki pojedini dio se redovno obelježava kao "mahala" ("ma'ala"), a samo ponekad i kao "selo". Najdalje je na sjeveru "mahala" Nikolići, u kojoj su glavno bratstvo bili Nikolići (Igumnovići, 3 kuće, i Kraljevi, 3 kuće), a sad većinu stanovništva čine razna druga bratstva Mitrovići (4 kuće), Ulame (1 kuća), Jovetić (1 kuća), Radovići ("Kudini", 9 kuća) i Đurović (1 kuća), - Na zapadu je od Nikolića, pod brdom Rožancem, "mahala" Gornje Selo, u kojoj su glavno bratstvo Mitrovići (Vukosavovići, 18 kuća; Stojanovići, 11 kuća; Gaževići, 7 kuća) i osim njih još samo "Bajković" (2 kuće). - Na jugu je od Nikolića, a više potoka Bistrice, "mahala" Rasalići. U njoj su glavno bratstvo Rasalići (Kojičići, 7 kuća; Damjanovići, 3 kuće; Savićevići, 2 kuće; Markovići, 3 kuće; Popovići, 6 kuća; Stankovići, 10 kuća), a ostala su bratstva: Srzentići (2 kuće), Đuranović (1 kuća) i Todorović (1 kuća). - Istočno je od Rasalića i niže, k "Polju", "mahala" Mirosaljići, u kojoj su Mirosaljići-Boškovići (1 kuća), "Nikić" (2 kuće, od Mitrovića - Vukosavovića iz Gornjeg Sela) i Vlahović (ili "La'ović", 1 kuća). Četiri glavna bratstva - Nikolići, Mitrovići, Rasalići i Mirosaljići - sve su od jednog pretka, a razgranala su se i dobila prezimena od njegova četiri sina. Ostala su bratstva svako zasebnog porijekla.
Mačuge Ovo "selo" po stranama u izvorištu rječice Bistrice. U njemu žive četiri bratstva zasebnog porijekla: Dobrkovići (10 kuća), Đukanovići (5 kuća), Đurnići (3 kuće) i Milić - Bjelica (1 kuća)
Pleme LIMLJANI
Limljani (pridjev: "limski") su pleme u sjevernoj podgorini planine Sutormana. Pokazali smo već njihovu zapadnu granicu, prema Sotonićima i prema Gluhom Dolu; njihova južna i istočna granica, prema Crnogorskoj Krajini (prema Župcima i prema Šestanima), koja je ujedno na toj strani i granica cijele Crmnice, takođe nam je poznata. Taj se dio Limljanske granice završava na Glavici "ukraj Male Siljevice na vr' Žgarba", pa odatle počinje granica prema predjelu Pepićima, koji su "planina" plemena Boljevića. Ta granica ide u pravcu ka sjeverozapadu na Crnu Skalu, pa na Tursku Spilu (ili Tursku Pećinu), dalje "kamivalom na Tor, pa na vr' Pjaž-dola" a zatim skreće na sjeveroistok i izlazi na preslo Ćafu. Od Ćafe se limska "planina" graniči Pelinskim Potokom prema Crnogorskoj Krajini (prema Selčanima) do potoka jele. A odatle nastaje sjeverna granica ovoga plemena prema plemenu Boljevićima. Od jele se ona penje na vrh visoke glavice Stražnice i dalje na južni vijenac planine Gorivuka, pa na visove: Krstac, Šogavu Glavicu i Crni Krš, zatim dalje u sjeverozapadnom pravcu na preslo Ćafu, pa na visove Kaebae i Kamenicu i dalje "kamivalom" dugačkog brda Zelenike na vis Lučino Gumno i sa njega na Mirojevića Krš, koji je nad "Poljem" (dolinom Crmničke Rijeke), i onda preko "Polja" do "u sastav" rijeka Limštice i Mrtvice, odakle počinje poznata nam granica prema Sotonićima. Najveći dio oblasti i sva naselja plemena Limljana su u slivu rijeke Limštice, koja izvire gotovo pod samim grebenom planine Sutormana i teče na sjeverozapad do sastava sa rijekom Mrtvicom (odakle nastaje Rijeka Crmnička). I sa sjeveroistočne i sa jugozapadne strane pružaju se od grebena Sutormanova visoki planinski vijenci sve do crmničke doline (do "Polja"), tako da je sliv rijeke Limštice sa svih strana - osim samo na malom parčetu oko njena donjeg toka - ograđen visokim planinskim bedemima. On čini duboku, a prostranu i veoma zaštićenu planinsku uvalu, bogatu i pašnjacima i vodom i rodnom zemljom, a uz to i sa vrlo podesnim klimatom. Po svemu je, dakle, ta uvala vrlo sklonit i zabačen planinski kraj, koji je za ljudski život ipak vrlo pogodan. Tome treba dodati, da su Limljani među svima crnogorskim plemenima istaknuti najdalje na jugoistoku i da su vjekovima bili u neposrednom susjedstvu Turaka i Arbanasa (muslimanskih i katoličkih) u Crnogorskoj Krajini. Kad se imaju na umu sve ove prilike, onda su razumljiva i ova dva glavna pojava u prošlosti i u razvitku plemena Limljana. Jedan je od tih pojava, da su se usled osobite sklonosti i zaštićenosti plemenske oblasti mogla u njoj vrlo dugo održati stara bratstva (jedno od njih, Klisići, i sad je sa svoja 23 doma najjače bratstvo u plemenu), te uvijek činiti jezgro, oko kojeg su se prikupljala novija bratstva i mnogobrojni uskoci i pridošlice. A drugi je pojav, što su usled te iste sklonitosti i zabačenosti limskoga predjela i još zbog njegove neposredne blizine sa granicom crnogorsko-turskom u njemu tražili i nalazili pribježista nebrojeni bjegunci i uskoci iz sviju okolnih srpskih, a najviše opet iz crnogorskih, krajeva. Ni u jednom crnogorskom plemenu nema srazmjerno tako mnogo porodica, koje su porijeklom od uskoka i od izbjeglica "od krvi", koliko u Limljanima. Ali ma koliko da ih je bivalo mnogo, oni su uvijek, kao što rekosmo, nailazili na jako plemensko jezgro od starih bratstava, koja su ih, kao što tvrdi narodno predanje, šta više i silom nagonila, da stupe u njihovu plemensku zajednicu. Limljani su u cjelini svega jedno veliko naselje, koje se dijeli na poveći broj manjih naselja. Obično nazivaju ta manja naselja "mahalama", a rjeđe "selima", a pošto u nekima od njih živi samo po jedno veće bratstvo ili ono čini glavno stanovništvo, čuje se često za takva naselja i naziv "bratstvo" (i naravno za njim dođe prezime toga bratstva). Najdalje na sjeverozapadu je "mahala" Donji Kraj, a više njega "mahala" ili "bratstvo" Kosovići. Niže njih suPejanovići, a dalje na jugoistoku i naviše Božovići. Još dalje na jugoistoku, ali niže Božovića, su Lalići. Na sjeveru od Lalića su Krstovići i Klisići, a na sjeveroistoku od Lalića najprije Češljari, pa Batke. Najzad su, najdalje na jugoistoku, Karuči (ili Karuč). - Za sva "sela" između Donjeg Kraja i Karuča čuje se ponekad i opsti naziv Sredina Sela ili Srednje Selo. "Sela": Donji Kraj, Kosovići, Pejanovići, Božovići i Lalići sva su po stranama više "Polja" a dijelom i po dnu tih strana i po visinama iznad njih. - Drugu grupu čine Krstovići, Klisići, Češljari i Batke, koji su na znatno višim položajima, pod stranama i na samim stranama visokog sjeverozapadnog vijenca Sutormanova. - "Mahala" Karuči je pak po širokom i valovitom dnu velike uvale pod Sutormanom, o kojoj smo govorili, na onom mjestu đe je ta uvala najšira i đe njeno dno ima najmanje neravnu površinu. Zbog velikog broja dobjeglica i uskoka u Limljanima ima mnogo bratstava, i ona su većinom sasvim mala. Počevši sa sjeverozapada pa ka jugoistoku, onim istim redom kako smo naveli i naselja, bratstva (ili bar njihove glavne grupe) su poređana jedno za drugim ovako:
Cakovići (1 k.), Ivanovići (7 k.), "Krekun" (4 k.), "Svetloća" (11 k.), Špadijeri (3 k.), Andrići (2 k.), Đurovići (1 k.), Kape (2 k.), Pejanovići (9 k.), Kosovići (8 k.), Božovići (10 k.), Vulevići (2 k.), "Darčević" (3 k.), Lalići (2 k.), Krstovići (2 k.), Lorović (1 k.), Klisići (23 k.), Češljari (18 k.), Vukosavovići (3 k.), Bokovci (3 k.), Popović (1 k.), Nikolići (4 k.), Kurtović (1 k.), Jovetić (1 k.), Šorovići (6 k.), Boškovići (4 k.), Milići (16 k.), Vuletići (3 k.), Dragišići (3 k.).
U plemenu Limljanima ima dakle ukupno 154 porodice. Stara bratstva, od kojih su tri (Cakovići, Darčevići i Klisići) "starosioci", a ostala doseljena najmanje prije tri ili četiri stotine godina (Ivanovići, "Krekun", Andrići, Vulevići, Krstovići, Božovići i Bokovci) imaju zajedno 57 porodica. Prema tome ona sama čine blizu tri sedmine od cijelog plemena. Osim toga su za poslednja dva vijeka uz njih činila jezgro plemena i mnoga druga stara bratstva, koja su se poslije iselila ili izumrla i uz njih još i neka veća ili od znatnog roda bratstva, čiji su se preci doselili u Limljane u toku 17. ili u pocetku 18. vijeka ("Svetloća", Pejanovići, Lalići, Češljari, Šorovići i Boškovići). Sa ovima drugim zajedno stariji rodovi u Limljanima čine dvije petine plemena (107 porodica).
Pleme BOLJEVIĆI
Oblast ovoga plemena ima dva zasebna dijela: staro plemensko sjedište na zapadu i "planinu" Pepiće na istoku. Između jednog i drugog dijela uvlači se "planina" plemena Limljana. Predio Pepiće su Boljevići zadobili tek u novije vrijeme, od sredine 18. pa do sredine 19. vijeka, nešto kupovinom a nešto i silom od Šestana, a jedan dio je za njih zahvaćen i prilikom povlačenja granice u vrijeme knjaza Danila. Plemensko sjedište boljevićsko graniči se na zapadu, kao što već znamo, Rijekom Crmničkom prema Sotonićima, a na jugu poznatom međom prema Limljanima. Na sjeveroistoku je onaj dio opšte crmničke granice prema Selcima (u Crnogorskoj Krajini) od Lijepog Krša pod Jelom pa do na Grmožur. Dalje ide granica "Blatom" (Skadarskim) da "u dno Ušća iskraj Vira" (to je ušće Rijeke Crmničke) a zatim samom Crmničkom Rijekom prema Viru do navedene granice prema Sotonićima. - "Planina" Pepići ima takođe granice, koje smo već naveli: na istoku i na sjeveroistoku, prema Šestanima i prema Selčanima, od Glavice (na jugu) preko Velje i Male Siljevice do Ćafe, a na jugozapadu i na zapadu, prema Limljanima, od iste Glavice preko Crne Skale i Turske Pećine opet na Ćafu. Plemensko sjedište čine dva naselja: na jugozapadu "Boljevići" (u užem smislu), i na sjeveroistoku Godinje. Ona su rastavljena jedno od drugoga dugačkim planinskim vijencem, koji počinje na jugu od planine Gorivuka i završava se na sjeveru krševitim poluostrvom u "Blatu", Obidom. Taj je planinski vijenac uopšte znatne visine, a neki se njegovi djelovi dižu i iznad 500 metara nad morem. Godinje je njime sa sviju strana zatvoreno i sasvim jasno odvojeno, tako reći odsječeno, od "Boljevića" (jedino je dosta pristupačno sa zapada, đe su srazmjerno niska "presla"). Pa ipak vidimo, da ta dva naselja zajedno čine jedno pleme sa svima glavnim obelježjima, koja su bitna za takve zajednice. Šta je uticalo na to, da se "Boljevići" i Godinje spoje u plemensku cjelinu? Na prvom mjestu neposredno susjedstvo i vrlo dugačka linija zajedničkog dodira. Godinjani su sa svih strana osim sa sjeveroistočne okruženi "Boljevićima", čije se zemljište savija oko Godinja počevši od planine Gorivuka pa sve do ušća Crmničke Rijeke u "Blato". Već je to tako tijesno i blisko susjedstvo jako upućivalo jedne na druge. "Boljevići" su zbog svoje podesne oblasti - zavučene između planinskih vijenaca - i zbog toga što oni drže najveći dio plodnog crmničkog "Polja", uvijek bili veće naselje i imali više stanovništva i veća bratstva nego Godinje (sad ima u "Boljevicima" 137 porodica, a u Godinju 85). I kako Godinje nije imalo bližih i podesnijih susjeda od "Boljevića", sasvim je prirodno, što je tražilo oslonca u zajednici sa njima. A razumije se, da je i "Boljevićima" ta zajednica bila vrlo korisna, jer su samo pomoću Godinjana - koji su takođe poveliko naselje sa jakim bratstvima - mogli postati moćno pleme i pored ostalih koristi imati i tu, što su bili u stanju odbraniti svoje prostrano "Polje". - Osim toga, kao u svima plemenskim zajednicama, i jedna i druga strana imala je i znatnih ekonomskih koristi od te zajednice. Godinjani su pomoću "Boljevića" održali svoju obalu Skadarskog Jezera i ribolove na njoj, a "Boljevići" su opet preko Godinjana imali najzgodniji i najbliži prilaz k Jezeru i ka ribolovima. U "Virskom Polju" (oko ušća Crmničke Rijeke) zadobili su oni zajedno nove zemlje - svakako poslije izgnanja Turaka - zahvaljujući svojoj sjedinjenoj snazi. Dio tih zemalja i sad je zajednički za cijelo pleme. Od sredine 18. vijeka oni su zajedničkim trudom i požrtvovanjem zadobili cijelu veliku "planinu" Pepiće za svoje pleme, i paša i gora u njoj i sad su zajednica cijelog plemena, a samo je radna zemlja podijeljena, tako da Godinju pripada sjeverozapadni dio, a ostalo "Boljevićima". Naravno da su i plemenske starješine i plemenske skupštine bivale uvijek zajedničke. A vođstvo u plemenu imali su uvijek "Boljevići", i za poslednja skoro tri vijeka redovno njihovo najjače i najznatnije bratstvo, Plamenci (sada 50 kuća).
"Boljevići", naselje u proširenoj uvali između dva uporedna planinska vijenca pravca jugoistok - sjeverozapad. Na jugoistoku je ta uvala zatvorena visovima, a na sjeverozapadu otvorena i silazi postupno ka crmničkom "Polju". Na tu stranu teku i njene dosta obilate vode i potoci. Klimat je blag i podesan kao i u Limljanima. Kako ovaj predio pored zgodnog sjedišta u pomenutoj uvali ima pod sobom i mnogo rodne zemlje u "Polju" i dovoljno vode, on je od starine bio uvijek dobro naseljen. Kuće su po stranama i po dnu njegove velike uvale, a na sjeverozapadu po stranama i uzvišenjima iznad "Polja". "Boljevići" se dijele na "mahale". Počevši od jugoistoka pa ka sjeverozapadu "mahale" idu ovim redom: najprije Gornjaci; do njih Sredina od Sela; više nje Kolat a niže njega Uksanovići; još dalje naniže Jovičići; naviše a bliže polju su Serdarevići i Kneževići; sjeverno od njih Markovići, pa Živanovići i najdalje na sjeveru Zabec. Bratstva su raspoređena po onim "mahalama" nejednako: u nekima od njih su izmiješana razna bratstva a u drugim sjedi samo jedno bratstvo ili čini veliku većinu stanovništva. Istim redom kojim smo naveli "mahale" dolaze bratstva jedno za drugim ovako: najdalje na jugoistoku (u Gornjacima) Marovići (13 kuća), do njih "Jova-Lekić" (ili "Jov-Lekić; 7 kuća) i Stojanovići (1 kuća), dalje Vulekovići (11 kuća), Lukšići (3 kuće), Plamenci (50 kuća), Andruškovići (2 kuće), "Živanović" (8 kuća), Lekovići (6 kuća), Uksanovići (7 kuća), Jovičići (5 kuća), Đurišići (12 kuća), Petranovići (7 kuća), "Semender" (3 kuće), Štiljanović (1 kuća) i Piletić (1 kuća). Od ovih bratstava jednu grupu koja ima zajedničko porijeklo čine: Jova-Lekići sa Lukšićima i Stojanovićima; drugu Plamenci sa Vulekovićima; a treću Đurišići sa Petranovićima i Semenderima. Ova treća grupa je cijela u Zabecu (i osim nje još samo Štiljanović i Piletić), koji se donekle smatra i kao zasebno "selo" boljevićevsko, pošto je ranije zaista i bio zasebno selo i na drugom mjestu, podaleko od sadašnjeg (kraj Skadarskog Jezera, između visa Besca i poluostrva Obide), a ima i sasvim zasebnu grupu bratstava.
Godinje je "selo" sa vrlo zbivenim kućama, koje su podignute po donjim stranama i po dnu jedne velike uvale. Ta je uvala okrenuta prema sjeveru, ka Skadarskom Jezeru, i otvorena jedino na toj strani, a sa svih ostalih strana okružena je i zaštićena planinama i brdima. Usled toga se Godinje odlikuje vrlo blagim klimatom i pitominom i još osobito odličnim vinogradima. Zato se pominje kao selo još u vrijeme Nemanjića, koji su ga bili darovali vranjinskom manastiru Sv. Nikoli (upravo njegovoj filijali na Brčelima). I tek su prije nekoliko desetina godina seljani ovoga sela otkupili svoje zemlje od manastira. U Godinju žive četiri zasebna bratstva: u sredini najveće bratstvo Lekovići (45 kuća); do njih na istoku Perazići (19 kuća), a na zapadu: Velovići (4 kuće) i Nikači (17 kuća). Vir Ova je varošica izvan svih crmničkih plemena, na zasebitom zemljištu, u Virskom Polju, na ravnini s lijeve strane Rijeke Crmničke i s obje strane Oraovštice. Malo je mjesto sa zbivenim kućama. Slično Rijeci Crnojevića i Vir ima većinu stanovništva koje od privremeno nastanjenih zanatlija i trgovaca, većinom katolika i muslimana iz Skadra, koje od doseljenika iz raznih krajeva Crne Gore, a iz Crmnice ima samo srazmjerno malo porodica.