Rasprave o
Europe u Europskombudućnosti
2018. – 2019. parlamentu,
Sintezavlada govoraEU-a šefova država ili
DETALJNA ANALIZA EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja Glavni autori: Ralf Drachenberg i Silvia Kotanidis PE 637.948 – svibanj 2019 HR Cilj je ovog dokumenta predstaviti rasprave o budućnosti Europe koje su se održavale na plenarnim sjednicama Europskog parlamenta u razdoblju od siječnja 2018. do travnja 2019. Zajednički su ga sastavili sljedeći politički analitičari Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS): Suzana Anghel, Izabela Bacian, Angelos Delivorias, Ralf Drachenberg, Gregor Erbach, Silvia Kotanidis, Elena Lazarou, Nora Milotay, Anja Radjenovic, Magdalena Sapała, Simon Schroecker, Jana Titievskaia i Marko Vukovic. Grafički su ga priredili Samy Chahri, Giulio Sabbati i autori. Njime se zaključuje niz od četiri kratka izvješća objavljena periodično 2018. i 2019. u kojima se razmatra rasprava o budućnosti Europe: I – lipanj 2018.; II – listopad 2018., III – siječanj 2019.; IV – travanj 2019.. Autorima se možete obratiti na sljedećoj adresi: [email protected]
JEZIČNE VERZIJE Izvornik: EN Prijevodi: DE, FR Rukopis dovršen u svibnju 2019.
IZJAVA O ODRICANJU OD ODGOVORNOSTI I ZAŠTITA AUTORSKOG PRAVA Ovaj je dokument pripremljen kao popratni materijal za zastupnike i osoblje Europskog parlamenta kako bi im pomogao u njihovu parlamentarnom radu. Za sadržaj ovog dokumenta odgovoran je isključivo njegov autor (autori) i mišljenja izražena u njemu ne treba smatrati službenim stajalištem Parlamenta. Umnožavanje i prevođenje dopušteno je u nekomercijalne svrhe pod uvjetom da je naveden izvor, da je Europski parlament o tome unaprijed obaviješten i da mu je poslan primjerak teksta. Bruxelles © Europska unija, 2019. Slika na naslovnici: © Europska unija, 2019. – EP.
PE 637.948 ISBN: 978-92-846-4908-2 DOI:10.2861/755578 CAT: QA-03-19-336-HR-N [email protected] (kontakt) http://www.eprs.ep.parl.union.eu (intranet) http://www.europarl.europa.eu/thinktank (internet) http://epthinktank.eu (blog) Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
Sažetak
Rasprave održane u Europskom parlamentu o budućnosti Europe ponudile su jedinstvenu priliku za čelnike država ili vlada da predstave svoja stajališta o budućem smjeru kojim bi države EU-27 trebale krenuti. Te su rasprave, s jedne strane, pokazale da se stajališta o tome koja su područja politika od iznimne važnosti razlikuju među govornicima te da, s druge strane, oni dijele mišljenja o mnogim pitanjima. Premisa s kojom su se svi govornici složili je dodana vrijednost članstva u EU-u zbog gospodarske ili sigurnosne koristi koja iz nje proizlazi. Svi govornici smatraju da države članice pojedinačno ne mogu riješiti izazove 21. stoljeća, neovisno o njihovoj veličini ili gospodarskom blagostanju. U tom su smislu svi govornici naglasili potrebu za jedinstvom EU-a, pozivajući se i na vrijednosti EU-a koje treba očuvati, čak i ako te vrijednosti dolaze iz različitih izvora.
U želji za priznavanjem dodane vrijednosti EU-a dio je govornika naglasilo potrebu za jačanjem povezanosti između mehanizma EU-a i europskih građana. Neki su govornici željeli da se građani više uključe u postupak donošenja odluka u EU-u, a drugi da ih se bolje informira o postignućima EU-a. Rasprave nisu pokazale veliku želju za reformama Ugovora, stoga bi se poboljšanja trebala temeljiti na sadašnjem pravnom ustroju. Kad je riječ o utvrđivanju potreba politike, govornici su većinom kao prioritet navodili migracije, klimatske promjene i sigurnost. Međutim, kao i kod drugih politika, govornici se nisu slagali u vezi razmjera u kojem bi se EU trebao uključiti. Druga kontroverzna točka bila je odustajanje od načela jednoglasnosti te u kojim bi se područjima ono trebalo ukinuti. Analiza je pokazala i da odabir tema (npr. nezaposlenosti) ponekad ne ovisi samo o političkom opredjeljenju govornika, već i važnim međunarodnim događajima (npr. trgovinski spor sa SAD-om) ili zbog toga što je pitanje na dnevnom redu na razini EU-a (npr. Spitzenkandidaten). Rasprave su također nudile platformu za čelnike država ili vlada da iznesu svoje prijedloge. Nove ideje, iako potencijalno proturječne, dolaze od govornika na području politika kao i širih institucijskih pitanja.
Što se tiče ključnih područja politika obuhvaćenih ovim dokumentom, u području ekonomske i monetarne unije i dalje postoje razlike između pristupa smanjenja rizika (tj. uravnoteženi proračuni i zdrav bankarski sustav) i stajališta u kojima se naglašava potreba za solidarnošću među državama članicama. Po pitanju migracija postoji jednoglasan stav da je to jedno od područja u kojem je potrebna zajednička strategija EU-a, iako i dalje postoje različita stajališta u vezi s reformom zajedničkog europskog sustava azila (CEAS) te pitanjima solidarnosti ili fleksibilnosti. Što se tiče socijalne dimenzije, većina govornika koji su sudjelovali u tom pitanju podržala je europski stup socijalnih prava. Iako je većina poručila da socijalne politike i politike socijalne skrbi trebaju biti prioritet na razini EU-a, neki su predložili minimalnu plaću ili osiguranje za slučaj nezaposlenosti na razini EU-a. Kad je riječ o trgovini, većina govornika koji su se bavili tim pitanjem naglasila je potrebu za sprečavanjem protekcionizma ili nacionalističkih pristupa i bolju zaštitu strateških interesa EU-a te očuvanje socijalnih i ekoloških standarda. Kad je riječ o višegodišnjem financijskom okviru (VFO), otprilike jednak broj govornika želio je smanjiti ili povećati proračun EU-a ili ga općenito prilagoditi potrebama EU-a. Govornici su također bili podijeljeni po pitanju treba li zadržati jednaku potrošnju na strukturne i kohezijske politike. Kad je riječ o sigurnosti i obrani, govornici su pokazali visok stupanj slaganja u pogledu sigurnosti i obrane zbog vanjskih prijetnji s kojima se EU suočava. Iako su transatlantska veza i multilateralizam važni čimbenici, većina čelnika istaknula je i važnost stalne strukturirane suradnje (PESCO) i Europskog fonda za obranu. Međutim, institucionalni aspekti sigurnosti i obrane i dalje su sporni. Stajališta čelnika o klimatskim promjenama i energiji svjedoče o I EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
nadnacionalnoj prirodi tih izazova. O smanjenju emisija ugljika i postizanju ugljično neutralnog gospodarstva do 2050. raspravljalo se zajedno s potrebom za promicanjem obnovljive energije, diversifikacije opskrbe i povećanja energetske učinkovitosti. U pogledu institucionalnih aspekata govornici su kao prioritet naveli potrebu za većom uključenošću građana. Mišljenja o potrebi za „više” ili „manje” Europe su se razlikovala.
II Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
Sadržaj
Sažetak ______I
1. Uvod ______1
2. Trendovi, sličnosti i razlike u raspravama o budućnosti Europe ______2
2.1. Zajedničke poruke ______2
Pitanje članstva u EU-u ______2
Zajedničko suočavanje s izazovima ______2
Očuvanje jedinstva EU-a ______3
Obrana vrijednosti EU-a ______3
Važna uloga građana EU-a ______3
Reforma EU-a u postojećem okviru Ugovora ______3
2.2. Glavni izazovi s kojima se suočava Europa ______6
2.3. Glavne teme i prioriteti ______7
Broj i opseg tema govornika ______7
Ukupna učestalost i pažnja posvećena temama ______8
2.4. Moguće objašnjenje o tome zašto su govornici posvetili različitu količinu vremena određenim temama ______10
2.5. Prilika za sastavljanje novih prijedloga ______11
3. Analiza rasprave o ključnim političkim područjima ______12
3.1. Ekonomska i monetarna unija ______12
Ažuriranje politike ______12
Analiza rasprave u Parlamentu ______14
3.2. Migracije______15
Ažuriranje politike ______15
Analiza rasprave u Parlamentu ______17
3.3. Socijalna dimenzija ______17
III EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
Ažuriranje politike ______17
Analiza rasprave u Parlamentu ______19
3.4. Trgovina ______20
Novosti u politici ______20
Analiza rasprave u Parlamentu ______21
3.5. Višegodišnji financijski okvir ______22
Novosti u politici ______22
Analiza rasprave u Parlamentu ______25
3.6. Sigurnost i obrana ______26
Novosti u politici ______26
Analiza rasprave u Parlamentu ______28
3.7. Klimatske promjene ______29
Novosti u politici ______29
Analiza rasprave u Parlamentu ______30
3.8. Institucijski aspekti ______31
Novosti u politici ______31
Analiza rasprave u Parlamentu ______33
IV Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
Tablica grafičkih prikaza
Grafički prikaz br. 1 – Sudionici u raspravama o budućnosti Europe u Europskom parlamentu (2018. – 2019.) ______1 Grafički prikaz br. 2 – Države članice čiji su čelnici sudjelovali u raspravama o budućnosti Europe u Europskom parlamentu (2018. – 2019.) ______1 Grafički prikaz br. 3 – Glavni izazovi koje su spomenuli govornici ______6 Grafički prikaz br. 4 – Broj tema po govorniku ______7 Grafički prikaz br. 5 – Vrijeme potrošeno na različite teme ______8 Grafički prikaz br. 6 – Učestalost spominjanja tema ______9 Grafički prikaz br. 7 – Vrijeme posvećeno svakoj temi ______9 Grafički prikaz br. 8 – Učestalost i težina tema ______10 Grafički prikaz br. 9 – Tijek pregovora o VFO-u nakon 2020. ______25
Prikaz tablica
Tablica br. 1 – Pregled tema kojima je govorio svaki šef države ili vlade ______4 Tablica br. 2 – Posebni prijedlozi pojedinačnih govornika ______11
V
EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
1. Uvod Nakon što je Ujedinjena Kraljevina donijela odluku o povlačenju iz EU-a, predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani najavio je da će tijekom razdoblja od godine i pol do europskih izbora u svibnju 2019. na plenarnim sjednicama organizirati niz rasprava o budućnosti Europe. Početkom 2018. pozvao je čelnike država ili vlada te druge vodeće europske ličnosti da izraze svoju viziju na demokratskom i otvorenom forumu. Taj je proces dotad bio nezabilježen u institucionalnom životu Parlamenta te je došao u trenutku kada su svi doprinosi i ideje bili vrijedni za ponovno uspostavljanje stabilnosti i jasnoće u pogledu europskog projekta. Na raspravama o budućnosti Europe sudjelovala je većina čelnika država ili vlada EU-a. Oko 20 čelnika država ili vlada prihvatilo je poziv (Grafički prikaz br. 1) i iznijelo svoja stajališta (Grafički prikaz br. 2), nakon čega je uslijedila rasprava sa zastupnicima tijekom plenarnih sjednica Parlamenta. Rasprave koje su prvotno bile predviđene za 2018. godinu nastavile su se do posljednje plenarne sjednice u travnju 2019. One su pružile dragocjene priliku za promišljanje o budućnosti EU-a i za podizanje razine svijesti građana i političara s obzirom na održavanja sastanka na vrhu 9. svibnja 2019. u Sibiuu, u Rumunjskoj i europske izbore krajem tog mjeseca. Grafički prikaz br. 1 – Sudionici u raspravama o budućnosti Europe u Europskom parlamentu (2018. – 2019.)
Izvor podataka: EPRS. Grafički prikaz br. 2 – Države članice čiji su čelnici sudjelovali u raspravama o budućnosti Europe u Europskom parlamentu (2018. – 2019.)
Izvor podataka: EPRS. 1 Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
2. Trendovi, sličnosti i razlike u raspravama o budućnosti Europe Tijekom rasprava o budućnosti Europe u Europskom parlamentu pokrenute su brojne teme i predstavljene mnoge vizije. Govori svih govornika posebno su bili usredotočeni na teme koje su odražavale njihove različite nacionalne interese, stupanj blagostanja ili političku pripadnost. Ova analiza pokazuje glavne sličnosti i razlike između govora te utvrđuje temeljne poruke oko kojih bi se svi mogli složiti.
Prilikom analiziranja govora svih 20 šefova država ili vlada koji su sudjelovali u raspravama o budućnosti Europe1, mogu se utvrditi razne konvergencije, trendovi i razlike. Pregled koji slijedi započinje prikazom zajedničkih poruka oko kojih bi se svi govornici mogli složiti, nakon čega slijedi analiza njihovih stajališta o glavnim izazovima s kojima se EU suočava. U njemu su istaknute razlike koje se odnose na odabir političkih pitanja ispitivanjem učestalosti upućivanja na određena pitanja i razine pozornosti koja se pridaje svakom od različitih političkih pitanja. Primjeri pokazuju zašto neki govornici više spominju pojedine teme nego drugi. Odjeljak zaključuje popis svih novih prijedloga šefova država ili vlada u okviru rasprava o budućnosti Europe.
2.1. Zajedničke poruke Iako su čelnici država ili vlada EU-a često usmjeravali svoje govore na različite elemente ili isticali različita područja politika, u sljedećoj se analizi utvrđuju glavne poruke s kojima su se u osnovi složili svi govornici. Pitanje članstva u EU-u Svi su govornici istaknuli prednosti koje je njihova zemlja ostvarila iz pripadnosti Europskoj uniji. Mnogi su spomenuli poboljšanje gospodarske situacije u svojim zemljama. Većina je naglasila dodanu vrijednost koju EU pruža u pogledu sigurnosti, slobode, demokracije ili vladavine prava. Nizozemski premijer Mark Rutte izjavio je da „sve države članice imaju koristi od jedinstvenog tržišta, monetarne unije i slobodnog kretanja osoba”, no da je „jednako važno da EU jamči sigurnost, stabilnost i vladavinu prava”. Još jedna korist od članstva u EU-u koju spominju mnogi šefovi država ili vlada bila je važnost Unije kao jamca mira. Iako su mnogi razmatrali tu ulogu u povijesnoj perspektivi, hrvatski premijer Andrej Plenković naglasio je da je ona također važna za današnje vrijeme.
Luksemburški premijer Xavier Bettel naveo je da se „te prednosti, koje proizlaze iz članstva države u Uniji, jednostavno uzimaju zdravo za gotovo”. Neki su čelnici, kao estonski premijer Jüri Ratas, također prihvatili dio odgovornosti za to i potvrdili da „moramo govoriti o prednostima jedinstvenog tržišta i jedinstvene valute našim poduzećima, o slobodnom kretanju našim građanima i o programu ERASMUS našim studentima”. Zajedničko suočavanje s izazovima Šefovi država i vlada također su se jednoglasno složili da nijedna država članica nije dovoljno velika da bi se sama mogla nositi s izazovima 21. stoljeća. Portugalski premijer Antonio Costa pozvao je sve
1 Slovenski premijer Marjan Šarec, nakon što je prvotno prihvatio poziv Europskog parlamenta, odlučio je da neće sudjelovati u raspravi. 2 EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
da „shvate da se nijedan od glavnih izazova s kojima se suočavamo ne može bolje riješiti izvan EU-a pojedinačno od strane neke države članice, bez obzira na to koliko bila bogata ili mnogoljudna”. Očuvanje jedinstva EU-a Svaki govornik spomenuo je potrebu za jedinstvom, a neki su je, kao rumunjski premijer Klaus Iohannon, učinili glavnom temom svog govora. Nizozemski premijer Mark Rutte sažeo je taj stav rekavši da je „jedinstvo budućnost Europe”. Jedinstvo se često spominjalo uz solidarnost. Obrana vrijednosti EU-a Druga česta tema bila je važnost europskih vrijednosti i potreba njihove obrane, kako unutar EU-a tako i izvan njega. Španjolski premijer Pedro Sanchez naglasio je da je „sada vrijeme za zaštitu i obranu vrijednosti koje naš projekt čini jedinstvenim te na kojem nam čak zavide u ostatku svijeta”. Europske vrijednosti često su se spominjale zajedno s europskim identitetom. Međutim, dok je poljski premijer Mateusz Morawiecki izjavio da je europski identitet ukorijenjen u kršćanstvu, većina je, kao i rumunjski predsjednik Klaus Iohannis, istaknula da se taj identitet „temelji na načelima, vrijednostima i zajedničkim interesima”. Važna uloga građana EU-a Svi šefovi država ili vlada EU-a koji su govorili u Europskom parlamentu naglasili su važnu ulogu europskih građana. Bolja komunikacija s građanima bila je za većinu ključan odgovor na neke od izazova s kojima se EU trenutačno suočava (vidjeti odjeljak 2.2. u nastavku), a posebno porastom euroskepticizma i populizma. U tom pogledu postoje dvije različite i međusobno komplementarne perspektive: Neki su se govornici usredotočili na aktivnije uključivanje građana u procese EU-a i donošenje odluka preko dijaloga s građanima i drugih oblika izravne demokracije. Drugi su govornici naglasili da je potrebno istaknuti prednosti koje građani imaju od EU-a i ispuniti njihove prioritete. Švedski premijer Stefan Löfven sažeo je taj stav rekavši da EU „mora stalno dokazivati svoju vrijednost za svakodnevni život ljudi i njihove snove o budućnosti”. Irski premijer Leo Varradkar ukazao je na komplementarnost tih dvaju stajališta tvrdeći da „građani trebaju osjetiti prednosti Europe, trebaju je prihvatiti i aktivno sudjelovati u njezinu daljnjem razvoju”. Reforma EU-a u postojećem okviru Ugovora Naposljetku, zajednička je poruka bila potreba za reformom EU-a. Neki su izrazili kritike u pogledu uspješnosti EU-a, dok su drugi istaknuli potrebu za reformom u pogledu izazova s kojima se EU suočava. U oba je slučaja najprihvatljivija opcija koju su podržali čelnici država ili vlada EU-a bila provesti tu reformu u postojećem okviru Ugovora jer je dovoljno fleksibilan za brojne potrebne promjene. Mnogi, kao belgijski premijer Charles Michel, smatrali su da bi promjena Ugovora u ovom trenutku bila „kontraproduktivna”. U tom kontekstu neki su naglasili mogućnost korištenja pojačane suradnje, dok su se drugi suprotstavili Europi s više brzina.
3 Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
Tablica br. 1 – Pregled tema kojima je govorio svaki šef države ili vlade
4 EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
Izvor podataka: EPRS.
5 Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
2.2. Glavni izazovi s kojima se suočava Europa Govornici su podsjetili na brojne izazove s kojima se EU suočava u posljednje vrijeme, posebno na gospodarsku i financijsku krizu, migracijsku i izbjegličku krizu te na povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a (Brexit). Zatim su predstavili glavne izazove današnjice i sljedećih godina (vidjeti grafički prikaz br. 3). Grafički prikaz br. 3 – Glavni izazovi koje su spomenuli govornici
20 18 16 14 12 10 8 6 Number of speakers 4 2 0
Izvor podataka: EPRS. Spomenuti izazovi mogu se podijeliti u tri kategorije: i. izazovi u pogledu politika, ii. politički izazovi i iii. međunarodni izazovi.
Što se tiče izazova u pogledu politika, područja koja se najčešće spominju bila su migracije, klimatske promjene i sigurnost. Riječ je ujedno o trima izazovima koji se najviše spominju u sve tri kategorije (vidjeti gore navedene točke i., ii. i iii.). U digitalizaciji i gospodarskom razvoju zabilježeni su drugi važni politički izazovi. Što se tiče političkih izazova, većina je izrazila zabrinutost zbog sve veće udaljenosti koja je nastala između institucija i građana te zaključila da su potrebne prilagodbe političkih i institucionalnih rezultata EU-a. Belgijski premijer Charles Michel govorio je u „temeljnoj krizi povjerenja” u javne institucije, uključujući europske institucije, kao i u tradicionalne medije. Mnogi su to povezali s porastom populizma. Iako velik broj govornika smatra porast populizma velikom prijetnjom s kojom se treba suočiti, talijanski premijer Giuseppe Conte smatrao je da je riječ o prilici „da se preokrene proces postupnog razdvajanja onih koji vladaju i onih kojima se vlada”. S druge strane, slovački predsjednik Peter Pellegrini izjavio je: „EU nije nekakav neodređeni udaljeni Bruxelles. Mi smo Europska unija.”
Iako su se svi šefovi država ili vlada složili da se države članice trebaju zajedno suočiti s izazovima, stajališta o točnom obliku te suradnje se razlikuju. Neki su tvrdili da je određene odgovornosti potrebno vratiti državama te je poljski premijer Mateusz Morawiecki čak pozvao na „Uniju naroda 2.0”. Drugi su pozvali na više Europe, no samo u određenim područjima. Francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao je na jačanje „europske suverenosti” i veću potporu europskoj razini.
6 EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
Što se tiče donošenja odluka, bilo je i poziva da se ukine načelo jednoglasnosti, primjerice od strane španjolskog premijera Pedra Sancheza, dok su drugi, poput ciparskog predsjednika Nikosa Anastasiadesa, naglasili potrebu za očuvanjem sporazumnog donošenja odluka.
Kad je riječ o međunarodnim izazovima, najčešće su se spominjali nestabilnost u regiji definirana kao geopolitička nestabilnost i/ili sukobi u blizini granica EU-a, kao i izazovi za multilateralni poredak, od kojih su se najviše navodili pogoršanje transatlantskih odnosa i ruska agresija. Osim toga, u kontekstu promjene multilateralnog poretka također se spominjala aktivnija i samopouzdanija uloga Kine te u manjoj mjeri drugih aktera kao što je Indija. Naposljetku, spomenuti su globalizacija kao izazov sama po sebi i njezini višedimenzionalni učinci, kao što su gubitak europske konkurentnosti ili porast društvenih nejednakosti.
2.3. Glavne teme i prioriteti Kad se razmatraju politička pitanja o kojima su govorili šefovi država ili vlada, potrebno je razlikovati sveukupni broj pitanja u pogledu politika i pozornost posvećenu svakoj od tih zasebnih tema. Broj i opseg tema govornika Šefovi država ili vlada spomenuli su u svojim govorima Europskom parlamentu 15 od 27 pitanja navedenih u tablici br. 1. Trend koji se može uočiti prosječno je smanjenje broja tema između prvog govora u siječnju 2018. i kasnijih govora. Grafički prikaz br. 4 – Broj tema po govorniku
22 21 20 19 18 17 16 15 14 13 12 11 10 9 8 7
Izvor podataka: EPRS. Šef države ili vlade koji se bavio najvećim brojem pitanja bio je luksemburški premijer Xavier Bettel koji je naveo 21 pitanje, dok se s najmanje pitanja, to jest njih osam, bavio danski premijer Lars Løkke Rasmussen. No, promatranjem isključivo ukupnog broja pitanja, ne dobiva se cjelovita slika.
7 Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
Grafički prikaz br. 5 – Vrijeme potrošeno na različite teme
2.20 o 3 d
) 2.10
2.00 najniže
1 ( 1.90 )
1.80 najviše ( 1.70
1.60
1.50 Prosječna posvećenost od posvećenost Prosječna
Izvor podataka: EPRS. Uz broj navedenih tema potrebno je razmotriti još vrijeme provedeno na svakoj od tema navedenih u njihovim govorima. Ako se podijele u tri kategorije (tj. mala, srednja i velika količina utrošenog vremena), pri usporedbi ranijih i kasnijih govornika može se uočiti opći trend smanjenja vremena utrošenog za svako pojedinačno pitanje. To znači da su se kasniji govornici bavili manjim brojem pitanja, ali i da su tim pitanja posvetili manje pažnje. Promatranjem pojedinih govornika, mogu se uvidjeti razlike između broja tema i naglaska koji se pridaje tim temama. Tako su, na primjer, i Lars Løkke Rasmussen i Mark Rutte spomenuli manji broj pitanja od prosjeka, ali su relativno dugo raspravljali o svakoj od tih tema. S druge strane, estonski premijer Jüri Ratas bio je jedan od govornika koji su spomenuli najviše pitanja, ali je o svakom od njih relativno malo govorio. Drugi, kao što su luksemburški i poljski premijeri, kombinirali su velik broj tema s dugom posvećenošću svakoj temi. (Vidi grafičke prikaze br. 4 i br. 5). Ukupna učestalost i pažnja posvećena temama Isto tako, usporedbom pozornosti posvećene svakoj temi, moguće je vidjeti korelaciju između učestalosti s kojom se svaka tema spominjala i pozornosti koja joj je posvećena.
8 EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
Grafički prikaz br. 6 – Učestalost spominjanja tema
20 19 18 17 16 15 14 13 12 11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1 0
Izvor podataka: EPRS. Kad je riječ o područjima politika, svaki je govornik naveo pitanje migracija. Ostala istaknuta područja politika bila su klima (90 % svih šefova država ili vlada), VFO (85 %) i obrana (85 %). Usporedbe radi, područja politika koja su najmanje spomenuta bila su razvojna politika (20 %), promet (20 %) te hrana i zdravlje (5 %). Kad se uzme u obzir prosječna pozornost koja je posvećena svakoj od tih tema, grafički prikaz br. 7 pokazuje da su pitanja migracija, socijalne politike, VFO-a i obrane bile teme koje su u prosjeku dobila najviše pažnje. Promet, europski izbori, energija te obrazovanje i kultura u prosjeku su dobili najmanje pažnje govornika. Grafički prikaz br. 7 – Vrijeme posvećeno svakoj temi
) 2.40 2.30 2.20 najviše 2.10
o 3 ( 2.00 d 1.90 1.80
najniže ) 1.70
1 ( 1.60 1.50 1.40 1.30 1.20 Tax MFF EMU Trade Social Brexit Digital Energy Climate Security Defence Transport Migration EU EU History 5 scenarios EU EU elections Enlargement Competitivess Multilateralism EU’sglobal role Prosječna posvećenost od Cohesion policy Internal Market Food and health Institutional issues Education culture & Development policy
Rule of law/press freedom Izvor podataka: EPRS.
9 Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
Kad se promatraju te dvije dimenzije, očito je da su u mnogim slučajevima teme o kojima su govorili mnogi govornici u prosjeku također dobile više pažnje kad su bile spomenute. Teme kao što su migracije, VFO i obrana imale su visoke rezultate, a druge, poput razvojne politike i prometa, niske. Međutim, za druge teme, kao što je socijalna politika, postoji razlika između učestalosti i naglaska. Dok šest govornika uopće nije spominjalo socijalnu politiku, drugi su govornici na tu temu stavili drugi najveći naglasak poslije migracija. Suprotan je primjer klima koja je bila druga najčešća tema iza migracija, ali je dobila manji naglasak od osam drugih tema. Grafički prikaz br. 8 – Učestalost i težina tema
20 2.35 19 2.30 ) 18 2.25 17 2.20 16 2.15 2.10 najviše 15 učestalost 2.05 14 2.00
13 1.95 o 3 ( 1.90 d 12 1.85 11 1.80 10 težina 1.75 9 1.70 8 1.65 7 1.60 najniže )
1.55 1 ( 6 1.50 5 1.45 4 1.40 3 1.35 2 1.30 1 1.25 VFO EMU Klima Porez Brexit Obrana Energija Trgovina Migracije Sigurnost Transport Proširenje 5 scenarija Povijest EU-a Povijest Europski izbori Kompetitivnost Hrana i zdravlje i Hrana Multilateralizam Socijalna politika Digitalna politika Razvojna politika Unutarnje tržište Kohezijska politika Prosječna posvećenost od Globalna uloga EU-a Obrazovanje i kultura Institucionalna pitanja
Vladavina prava/sloboda tiska prava/sloboda Vladavina Izvor podataka: EPRS. 2.4. Moguće objašnjenje o tome zašto su govornici posvetili različitu količinu vremena određenim temama
Naravno, postoje brojni razlozi zbog kojih su neki govornici istaknuli određena pitanja, dok su ih drugi samo spomenuli ili potpuno ignorirali. Neke se razlike mogu objasniti različitim nacionalnim prioritetima te stranačkom pripadnosti. Primjerice, svi govornici s lijeve strane političkog spektra posvetili su velik dio svojih govora socijalnoj politici.
Većina govornika koji su se bavili nezaposlenošću dolazi iz zemalja u kojima je nedavno došlo do velikog smanjenja stope nezaposlenosti, ili obratno, u kojima je nezaposlenost i dalje vrlo visoka. Iznimka tome bila je njemačka kancelarka Angela Merkel koja je govorila o nezaposlenosti, iako Njemačka nije najviše pogođena tim problemom. Pedro Sanchez i Giuseppe Conte, koji dolaze iz zemalja koje još uvijek trpe visoke razine nezaposlenosti, iznijeli su prijedloge o tome kako riješiti to pitanje na europskoj razini. Pedro Sanchez predložio je uvođenje „europskog sustava osiguranja za slučaj nezaposlenosti”, a Giuseppe Conte naglasio da „novo europsko zakonodavstvo mora težiti borbi protiv nezaposlenosti i odlučnije podupirati rast”. Druge se razlike mogu objasniti trenutkom u kojem se raspravljalo o određenim temama (npr. je li se o toj temi upravo raspravljalo ili će se raspravljati u Europskom vijeću ili Europskom parlamentu). Za to su dobar primjer transnacionalne liste. Dok se polovica prvih šest govornika osvrnula na pitanje transnacionalnih izbornih lista, kasnijih 14 govornika ga uopće nije spomenulo, jer je skinuto s dnevnog reda. Isto vrijedi i za
10 EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
upućivanja na postupak Spitzenkandidata. Još jedan primjer je trgovina te je u razdoblju između siječnja 2018. i svibnja 2018. niz govornika iz rasprava u Europskom parlamentu posvetio tom pitanju više pažnje nego većina govornika nakon tog razdoblja. To se može objasniti činjenicom da je u tom trenutku trgovinski spor sa SAD-om bio u kritičnoj fazi i da se na većini sastanaka Europskog vijeća u tom razdoblju raspravljalo o tom pitanju, sve dok šefovi država ili vlada EU-a nisu 17. svibnja 2018. postigli sporazum.
2.5. Prilika za sastavljanje novih prijedloga Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu nisu bile samo forum za raspravu o različitim vizijama za budućnost EU-a, već i prilika za pokretanje rasprave o novim idejama i konkretnim prijedlozima. Više od polovine govornika iskoristilo je ovu priliku i pokrenulo nove prijedloge u različitim područjima politika. Dok su neki predsjednici država ili vlada pozvali na postizanje posebnih ciljeva u pojedinim područjima politika kao što su klimatske promjene, drugi su predložili nove mehanizme istorazinskog ocjenjivanja u području vladavine prava ili kao pomoćni postupak prema gospodarskoj konvergenciji. Iako su se mnogi usredotočili na politička pitanja, neki su također imali prijedloge za poboljšanje institucijskog ustroja EU-a. Ti su se prijedlozi kretali u dva suprotna smjera, pri čemu su neki pozivali na unapređenje institucija EU-a i ukidanje jednoglasnosti u različitim područjima politika, a drugi tražili nadležnost država članica.
Tablica br. 2 – Posebni prijedlozi pojedinačnih govornika Govorili su: Područja Prijedlozi politika/pitanja António Costa Europski semestar Mehanizam konvergencije za pomoć zemljama u poboljšanju njihova potencijala za rast Emmanuel Macron Sudjelovanje građana Savjetovanja s građanima o budućnosti Europe Emmanuel Macron Klima Najniža cijena za donju granicu cijene ugljika Emmanuel Macron Migracije Program potpore lokalnim vlastima za prihvat i integraciju izbjeglica Charles Michel Vladavina prava Mehanizam istorazinskog ocjenjivanja o vladavini prava Mark Rutte Klima Smanjenje stakleničkih plinova za 55 % do 2050. Mateusz Morawiecki Razvojna politika Europski razvojni fond za Afriku Mateusz Morawiecki Institucionalne ovlasti Unija nacija 2.0: redefiniranje ravnotežu između država i suradnje na europskoj razini. Aleksis Cipras Socijalna politika Novi društveni ugovor za Europu Angela Merkel Sigurnost i obrana Osnivanje Europskog vijeća sigurnosti Pedro Sánchez Socijalna politika Obvezujuća strategija rodne ravnopravnosti. Pedro Sánchez Socijalna politika Europska shema osiguranja za nezaposlenost Pedro Sánchez Institucionalne ovlasti Ukidanje jednoglasnosti u pogledu vanjskih poslova, poreza, VFO-a i vladavine prava Juha Sipilä Poljoprivreda Fond za šume EU-a i Afrike Giuseppe Conte Institucionalne ovlasti Dati EP-u moć da poziva ostale institucije EU-a na odgovornost Stefan Löfven Prijevare na štetu Pridruženje Švedske Uredu europskog javnog proračuna EU-a tužitelja Izvor podataka: EPRS.
11 Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
3. Analiza rasprave o ključnim političkim područjima 3.1. Ekonomska i monetarna unija Ažuriranje politike
„Bankovna unija, a u konačnici i europski sustav jamstva za pologe, ovise o prethodnom smanjenju rizika u pojedinim zemljama. Oni su povezani. Europska solidarnost i pojedinačne odgovornosti uvijek su na dvije strane iste medalje.” Angela Merkel
Europska ekonomska i monetarna unija (EMU) pokrenuta je 1992. Ona obuhvaća jedinstvenu valutu i neovisnu monetarnu politiku koju vode Europska središnja banka (ESB), fiskalna pravila i prilično labav okvir za koordinaciju i nadzor ekonomskih politika „Ideja o rješavanju... problema trajnim država članica. Nedavno je donijela jedinstveni pravilnik i fiskalnim transferima nama je jedinstveni nadzorni okvir za financijske institucije u neprihvatljiva. Osiguranje od 2 gospodarskih šokova ostvaruje se europodručju . EMU je imao ključnu ulogu u promicanju uravnoteženim proračunom i niskim stabilnosti cijena, poticanju trgovine i financijske integracije udjelom duga.” te podupiranju jedinstvenog tržišta. Ipak, financijska i Juha Sipilä dužnička kriza pokazale su da je njegovo ustrojstvo nepotpuno. Odgovor Europe na krize bio je višestran. S jedne strane, „Gospodarska sigurnost je jednako važna 3 kao sigurnost granica, a blagostanje Unije poduzete su novčane i fiskalne mjere . S druge strane, ovisi o našoj sposobnosti da osiguramo ojačan je regulatorni okvir za gospodarsko upravljanje u snažnu ekonomsku i monetarnu uniju.” Europi kako bi se, među ostalim, poboljšao fiskalni i Klaus Iohannis makroekonomski nadzor4.
Uz navedeno, rasprave5 o tome kako dodatno integrirati okvire za financijski sektor, proračunska pitanja i ekonomsku politiku, kao i o tome kako povećati demokratsku legitimnost i odgovornost u postupku započele su 2012. godine6. Europska komisija dala je dodatan poticaj u ožujku 2017. objavom Bijele knjige o budućnosti Europe7, nakon čega je „Temeljno obećanje o euru bilo je da će objavila i dokument za razmatranje o produbljenju dovesti do povećanja blagostanja, a ne ekonomske i monetarne unije8. U svojem govoru o stanju preraspodjele blagostanja.” Unije u rujnu 2017., predsjednik Komisije najavio je daljnje Mark Rutte
2 Za uvod u tu temu vidi internetsku stranicu Europske komisije: Kako funkcionira ekonomska i monetarna unija?; internetske stranice Europske središnje banke: 20 godina eura, Nezavisnost i Jedinstveni nadzorni mehanizam; i internetske stranice Europskog nadzornog tijela za bankarstvo Jedinstveni pravilnik. 3 Nekonvencionalne mjere monetarne politike ESB-a, bilateralni zajmovi među državama članicama i stvaranje mehanizama potpore kao što je Europski stabilizacijski mehanizam (ESM). 4 U tom je kontekstu doneseno osam novih uredbi i direktiva EU-a (takozvani „paket od šest mjera” i „paket od dvije mjere” ) te dva međuvladina ugovora (Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju (TSCG) i Pakt euro plus). 5 Izraz „rasprave” koristi se za upućivanje na inicijative Komisije i na razmatranje predsjednika Europske komisije, sastanka na vrhu država europodručja, Euroskupine, Europske središnje banke i Europskog parlamenta. 6 Važan korak u tom procesu bili su komunikacija Komisije iz 2012. godine naslovljena „Nacrt za čvrstu i stvarnu ekonomsku i monetarnu uniju”, izvješće predsjednika Europskog vijeća iz prosinca 2012. „Prema istinskoj ekonomskoj i monetarnoj uniji”, sastavljeno u suradnji s predsjednicima Europske komisije, Euroskupine i ESB-a te izvješće iz 2015. „Dovršetak europske ekonomske i monetarne unije”, koje su sastavili predsjednici četiriju spomenutih institucija i predsjednik Europskog parlamenta. 7 Europska komisija, Bijela knjiga o budućnosti Europe:Daljnji koraci. 8 Europska komisija, Dokument za razmatranje o produbljenju ekonomske i monetarne unije. 12 EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
političke inicijative za jačanje upravljanja ekonomskom i monetarnom unijom. Nedugo nakon govora o stanju Unije, Europsko vijeće podržalo je program čelnika9 te postavilo sjednicu u lipnju 2018. kao rok za donošenje konkretnih odluka o reformi ekonomske i monetarne unije. Na kraju je Komisija u prosincu 2017. predstavila niz prijedloga i inicijativa za dovršetak ekonomske i monetarne unije10, kao i još dva prijedloga u lipnju 2018.11
Tijekom tog razdoblja, Europski parlament pridonio je raspravi o budućnosti EMU-a donošenjem niza važnih rezolucija12. U brojnim preporukama Parlamenta ističe se potreba za pojednostavljenjem postojećeg okvira i povećanjem njegove demokratske odgovornosti, među ostalim osiguravanjem snažnije uloge Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata te uvođenjem Europskog stabilizacijskog mehanizma i Ugovora o „Neuspjeh neoliberalnog stabilnosti, koordinaciji i upravljanju unutar pravnog okvira EU- upravljanja krizom hrani čudovište a; potreba za fiskalnim kapacitetom za konvergenciju i šovinizma i desničarskog populizma.” stabilizaciju europodručja; za jedinstvenim zastupanjem eura u Aleksis Cipras međunarodnim organizacijama (npr. Međunarodnom monetarnom fondu); za boljom usklađenosti fiskalnih politika; za većim ulaganjem u ključne sektore; i za sprečavanjem izbjegavanja plaćanja i utaje poreza.
Međutim, rasprava o budućnosti EMU-a nije bila ograničena na institucije EU-a. U rujnu 2017., tijekom svojeg govora na Sorboni, francuski predsjednik Emmanuel Macron predstavio je reformu ekonomske i monetarne unije kao jednu od šest dimenzija inicijative za Europu. Mjesec dana kasnije, njemački ministar financija Wolfgang Schäuble proslijedio je kolegama iz Euroskupine neslužbeni dokument. Treće je stajalište izneseno u ožujku 2018. u dokumentu o stajalištu koji su izdali ministri financija Danske, Estonije, Irske, Latvije, Litve, Nizozemske, Finske i Švedske.
Raznolikost stajališta13 država članica dovela je do izostanka pomaka na razini Europskog vijeća: umjesto konkretnih odluka donesenih u lipnju 2018., kao što je obećano u Programu čelnika, održani su intenzivni pregovori tijekom nekoliko sastanaka Euroskupine i sastanaka na vrhu država europodručja u lipnju, listopadu i prosincu 2018. Naposljetku su se u prosincu čelnici EU-a usuglasili da bi Europski stabilizacijski mehanizam osigurao zajednički zaštitni mehanizam za jedinstveni fond za sanaciju. Objavili su i svoju namjeru da do 2022. uvedu zajedničke klauzule o skupnim mjerama za državne obveznice europodručja te da uključe tu obvezu u Ugovor o ESM-u. S obzirom na Europski sustav osiguranja depozita (EDIS), napomenuli su da je potrebno dodatno tehničko djelovanje koje će provesti radna skupina na visokoj razini i koja će podnijeti izvješće do lipnja 2019. Osim toga, iako se nisu složili da je potrebna funkcija gospodarske stabilizacije, bili su otvoreniji u pogledu nastavka izrade, provedbe i određivanja vremenskog okvira „instrumenta za konvergenciju i konkurentnost” koji bi bio dio proračuna EU-a (na temelju francusko-njemačkog zakonodavnog prijedloga).
9 Europsko vijeće, Program čelnika. 10 Vidi Komunikaciju Europske komisije „Daljnje mjere za dovršetak europske ekonomske i monetarne unije: plan” COM/2017/0821. 11 Konkretno, Program potpore reformama i Europske funkcije stabilizacije ulaganja. 12 Među ostalim, rezolucije o ekonomskim politikama europodručja (2017/2114(INI)), o reviziji okvira gospodarskog upravljanja: pregled stanja i izazovi (2014/2145(INI)), o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije (2014/2248(INI)), o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona (2014/2249(INI)) te o proračunskom kapacitetu europodručja (2015/2344(INI)). 13 Dok su neke države članice dale prednost mjerama za podjelu rizika (prvenstveno Francuska), druge su zastupale dodatne inicijative za smanjenje rizika (prvenstveno Njemačka). 13 Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
Analiza rasprave u Parlamentu U raspravi je više šefova država ili vlada izričito navelo da „Vjerujem da bankovna unija treba štititi ušteđevinu građana na bankovna unija predstavlja ključni cilj kako bi se ušteđevina paneuropskoj osnovi i smanjiti građana zaštitila na paneuropskoj osnovi te su se čvrsto obvezali izloženost pojedinih država na daljnji rad na njegovu postizanju. Međutim, razlikuju se članica.” Leo Varadkar stajališta o tome kako i kada uspostaviti Europski sustav osiguranja depozita (EDIS). Čelnici iz fiskalno konzervativnih država članica većinom su naglašavali potrebu za čišćenjem bilanci loših kredita prije nego što bi se osiguranje depozita i sanacija banaka mogli osloniti na zajednički europski financijski zaštitni mehanizam kako bi se smanjio rizik njegove upotrebe. Postoje i razlike u mišljenju u pogledu ciljeva novog proračuna europodručja, o kojem će se pregovarati u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2017. Iako se šefovi država ili vlada nisu složili oko toga je li potrebna stabilizacijska funkcija (tj. ublažavanje šoka gospodarskog pada), bili su otvoreniji za osmišljavanje, provedbu i određivanje vremenskog okvira „instrumenta za konvergenciju i konkurentnost” (na temelju francusko-njemačkog zakonodavnog prijedloga od 16. studenog 2018.).
Svi šefovi država ili vlada koji su dosad sudjelovali u raspravi pokazali su potporu dovršetku EMU-a, uključujući premijera Hrvatske, zemlje koja još nije članica europodručja. Svi govornici smatrali su da se jačanjem ekonomske i monetarne unije može spriječiti daljnje krize i poduprijeti povezaniju Uniju. Stajališta šefova država ili vlada dosad su se razilazila u kontekstu rasprave o budućnosti Europe u pogledu porezne politike. Primjerice, digitalno oporezivanje neki i dalje vide kao nacionalni instrument, dok bi drugi željeli da bude dio vlastitih sredstava EU-a. S druge strane, svi čelnici EU-a koji su dosad govorili o toj temi odlučili su podržati zajednički rad u borbi protiv štetnih poreznih praksi, osobito porezne prijevare i utaje poreza te kretanje prema postupnom usklađivanju osnovice poreza na dobit.
„Potreba za istinskom solidarnosti Iako su šefovi država ili vlada izrazili svoju podršku brzom među državama članicama, bez dovršetku ekonomske i monetarne unije (EMU), rasprave su podjele EU-a na različita zemljopisna područja, odražava se u izazovu naglasile njihova različita stajališta o tome kako bi EU trebao dovršetka ekonomske i monetarne ostvariti taj cilj. Oni koji su zagovarali smanjenje rizika inzistirali unije.” su na uravnoteženim proračunima i zdravim bankovnim Giuseppe Conte sustavima koji su očišćeni od loših kredita kao preduvjetu za dijeljenje rizika, npr. u okviru europskog sustava osiguranja depozita unutar bankovne unije. Drugi su stavili veći naglasak na potrebu za jačanjem solidarnosti među državama članicama, čime bi se spriječile financijske krize i zaštitile ušteđevine građana. Zaključci Europskog vijeća i sastanaka na vrhu država europodručja odražavaju te razlike. Ustrajanje šefova država ili vlada da se EU opremi alatima za borbu protiv utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza djelomično je pretvoreno u zakonodavstvo. Međutim, i „Moramo... spriječiti korporacije da dalje je teško postići pravedno oporezivanje poduzeća, osobito izbjegavaju plaćanje poreza. onih s velikim digitalnim otiskom u podatkovnom gospodarstvu. Moramo ih natjerati da dosljedno U nedostatku zajedničkog europskog pristupa, nekoliko je država plaćaju poreze u zemljama u kojima zaista djeluju i ostvaruju dobit.” članica odlučilo uvesti vlastite digitalne poreze. Peter Pellegrini
14 EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
3.2. Migracije Ažuriranje politike „Zakonite migracije imaju pozitivan utjecaj na naš gospodarski razvoj; one imaju ključnu ulogu u sektorima u kojima nedostaje radnika i pridonose ublažavanju starenja stanovništva, koji je jedan od izazova našeg kontinenta.” Pedro Sánchez
Od 2015. Europa se suočava s najvećim migracijskim izazovom od kraja Drugog svjetskog rata. Dosad nezabilježen priljev izbjeglica i nezakonitih migranata u Europsku uniju, koji je kulminirao 2015., razotkrio je niz nedostataka i rupa u politici EU-a u području azila, vanjskih granica i migracija. U svom govoru iz prosinca 2017. Antonio Tajani, predsjednik Parlamenta, izjavio je: „Djelomični odgovori predstavljaju suprotnost od učinkovitih rješenja. Umjesto toga potrebni su nam snažna europska strategija, istinska koordinacija i više objedinjavanja resursa.”
Iako su se rekordni migracijski tokovi koje je EU zabilježio 2015. i 2016. smanjili krajem 2017. i tijekom 2018., migracijski pritisak će se vjerojatno nastaviti te će upravljanje migracijskim tijekovima najvjerojatnije ostati visoko na listi prioriteta Unije. To se odražava i u sve većim iznosima, fleksibilnosti i raznolikosti financiranja EU-a u području politike azila i migracija u okviru i izvan aktualnog i budućeg proračuna EU-a. Ono što Europska komisija naziva učinkovitom, pravednom i pouzdanom migracijskom politikom EU-a koja je prilagođena budućim izazovima, uključuje uspostavu snažnog i učinkovitog sustava azila EU-a, smanjenje poticaja za nezakonitu migraciju, spašavanje života, osiguravanje vanjskih granica EU-a i osiguravanje učinkovitijih zakonitih kanala za zakonite migrante.
Migracijski je pritisak otkrio nedostatke u zajedničkom „Apsolutno je nužno hitno revidirati europskom sustavu azila (CEAS), što je potaknulo Europsku zajednički europski sustav azila i Dublinsku uredbu radi pravednije komisiju na pokretanje reforme. Gotovo tri godine nakon raspodjele opterećenja u pogledu uvođenja dvaju paketa prijedloga (Uredba o kvalifikaciji, migracija i izbjeglica među državama preinačena Direktiva o uvjetima prihvata i okvir EU-a za članicama.” preseljenje) postignut je djelomičan privremeni sporazum Nikos Anastasiades između institucija, ali kasnije nije dobio konačnu potporu u Vijeću. Za još dva predmeta (Dublinska uredba i Uredba o postupcima azila) Vijeće nije moglo pronaći zajedničko stajalište. Rasprave u Vijeću radi utvrđivanja jesu li države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva tražitelja azila (što se često naziva Dublinskim sustavom) već su gotovo tri godine u fazi savjetovanja među državama članicama. Najkontroverznije pitanje uključuje postizanje kompromisa o načelima solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti za tražitelje azila. To je potaknulo Komisiju da predloži privremene dogovore o solidarnosti i odgovornosti za izbjeglice i migrante koji su spašeni tijekom operacija traganja i spašavanja na putu prema Europi, koje još nije u stanju provesti, a koji bi mogli poslužiti kao most do primjene nove Dublinske uredbe i paketa o CEAS-u.
S obzirom na to da je migracija brzo dobila na važnosti u „Za smanjenje nezakonitih migracija ključna je suradnja s trećim zemljama.” programu EU-a, a vlade nisu uspjele postići kompromis o Jüri Ratas unutarnjim aspektima migracijske politike EU-a, Komisija je postupno premjestila pozornost na suradnju s trećim zemljama u rješavanju migracijskih izazova izvan granica EU-a. Uključivanje migracija u politike razvojne suradnje, o kojem je Europski parlament govorio u rezoluciji iz travnja 2017., postalo je jedan od glavnih prioriteta u odnosima EU-a s trećim zemljama i jedan od glavnih instrumenata za
15 Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
smanjenje poticaja za nezakonitu migraciju. U tu je svrhu EU uglavnom usredotočen na tri glavne poluge: partnerstvo s trećim zemljama putem razvojne suradnje i humanitarne pomoći, osiguravanje učinkovite politike vraćanja i ponovnog prihvata te borbu protiv krijumčarenja migranata i trgovine njima. Iako odnos između razvojnih uvjeta i migracijskih tokova ni dalje nije u potpunosti razjašnjen, EU je uspostavio nekoliko financijskih instrumenata i projekata u cilju rješavanja izazova na glavnim migracijskim rutama, uključujući rješavanje temeljnih uzroka nezakonitih migracija, poboljšanje uvjeta prihvata za izbjeglice i njihove obitelji bliže njihovim domovima te pomoć zajednicama koje imaju najveći udio raseljenih osoba. Kako bi se povećala stopa vraćanja nezakonitih migranata, EU se usredotočio na poboljšanje vlastitih kapaciteta za vraćanje, na sklapanje sporazuma o ponovnom prihvatu ili praktičnih aranžmana (trenutačno ih je na snazi 23) te uspostavu dijaloga i partnerstva s ključnim matičnim i tranzitnim zemljama, uključujući Libiju i Tursku.
Dosad nezabilježen dolazak izbjeglica i nezakonitih migranata „Migracijska kretanja sastavni su dio u Europsku uniju otkrio je niz nedostataka i rupa u politici EU-a ljudske povijesti. Ne bismo ih se trebali bojati. Trebali bismo ih razumjeti.” o vanjskim granicama, a utjecao je i na funkcioniranje Charles Michel schengenskih pravila i doveo do ponovnog uvođenja graničnih kontrola od strane nekoliko država članica. Kako bi odgovorila na te izazove, Komisija je započela širi proces reformi čija je svrha učvrstiti vanjske granice EU-a uspostavom snažnije veze između graničnih kontrola i sigurnosti. Mjere za zaštitu vanjskih granica Unije usmjerene su na jačanje pravila EU-a o upravljanju granicama te jačanje i dopunu mandata relevantnih agencija EU-a kao što je Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu. S druge strane, s obzirom na brojne nedostatke u informacijskim sustavima EU-a, uloženi su napori kako bi se poboljšali ti sustavi i tehnologije za potrebe sigurnosti, vođenja kaznenih evidencija, upravljanje granicama i migracijama (Schengenski informacijski sustav, vizni informacijski sustav), uspostavili novi sustavi (europski sustav za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja, sustav ulaska/izlaska) te poboljšala njihova interoperabilnost. EU je također započeo postupak postupne uspostave i provedbe europskog integriranog upravljanja granicama (EIBM) na nacionalnoj razini i razini Unije, što bi trebalo dovesti do ograničavanja nezakonitih migracijskih tijekova te smanjenja organiziranog kriminala i rizika od terorizma.
Migracije nisu samo izazov, već i prilika za EU. S obzirom na buduće izazove u pogledu starenja „Kaotične migracije utječu na povjerenje stanovništva i gospodarstva koje sve više ovisi o radnim koje cijelo društvo ima u prihvat izbjeglica, mjestima za visokokvalificirane radnike, migracije će biti ali najgore utječu na same izbjeglice”. važno sredstvo za poboljšanje održivosti sustava socijalne Stefan Löfven skrbi u državama članicama EU-a i osiguranje održivog rasta gospodarstva EU-a. Komisija je stoga predložila reviziju sustava koji je na snazi od 2009. i čiji je cilj ponuditi fleksibilnije uvjete prihvata, poboljšati postupke prihvata i poboljšati prava visokokvalificiranih radnika. Parlament i Vijeće usvojili su svoja stajališta o tom predmetu, ali su pregovori stali. Unatoč naporima Parlamenta da se nastavi s njima, pod uvjetom da se promijene određena područja u usporedbi s trenutačnim sustavom, mjesecima nije postignut napredak. Prema Komisiji, privlačenje migranata nije dovoljno te bi trebalo biti popraćeno mjerama za njihovu učinkovitu integraciju u društvo zemlje domaćina. U tu je svrhu donijela akcijski plan te osigurava sredstva za potporu državama članicama EU-a pri iskorištavanju gospodarskog, socijalnog i kulturnog potencijala državljana trećih zemalja, uključujući tražitelje azila i izbjeglice.
Komisija je pozvala i na ulaganje napora u poboljšanje zakonitih puteva u Europu u humanitarne svrhe. Cilj je pokazati da postoje alternative nezakonitim migracijama. Kako bi se pružila potpora najugroženijim osobama kojima je potrebna međunarodna zaštita te kako bi im se pomoglo pronaći
16 EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
siguran put prema Europi, Komisija je zajedno s državama članicama uspostavila nekoliko mehanizama preseljenja kao što je hitni program za premještanje, koji je završio 2017. te sadašnji sustav, koji istječe u listopadu 2019.. Međutim, nisu se poštovale sve preuzete obveze te je Vijeće blokiralo prijedlog o uspostavi okvira Unije za preseljenjeokvira za preseljenje na razini Unije. Analiza rasprave u Parlamentu Svi šefovi država ili vlada koji su sudjelovali u raspravama o „Samo na europskoj razini možemo budućnosti Europe u Parlamentu raspravljali su o migracijama riješiti korijene problema migracija koji je promijenio ravnotežu naših i složili se da je riječ o jednom od glavnih izazova s kojima se EU društava.” suočava. Složili su se da se taj izazov može riješiti samo na razini António Costa EU-a. Iako je većina šefova država ili vlada naglasila potrebu za napretkom u reformi zajedničkog europskog sustava azila (CEAS) i po pitanju premještanja, čelnici EU-a na naknadnim sjednicama Europskog vijeća nisu uspjeli postići napredak u pogledu unutarnjih aspekata migracija i politike azila EU-a. Dvanaest govornika pozvalo je na bolju suradnju sa zemljama podrijetla i tranzitnim zemljama te su mnogi od njih pozvali na stvaranje „Marshallova plana” za Afriku. U tom je kontekstu osam govornika naglasilo kontrolu vanjskih granica EU-a i važnu ulogu Frontexa. Međutim, samo su Charles Michel i Pedro Sanchez spomenuli pozitivne aspekte zakonite migracije.
Kad je riječ o migracijama, šefovi država ili vlada pokazali su visok stupanj konvergencije na nekoliko pitanja zbog nastojanja Europskog vijeća od izbijanja migracijske krize 2015. da pronađe zajedničku i sveobuhvatnu strategiju EU-a. Svi su potvrdili da su migracije značajan izazov koji treba rješavati zajednički na razini EU-a. Mnogi govornici također su pozvali na jačanje suradnje sa zemljama podrijetla i tranzitnim zemljama te pozvali na dodatno financiranje migracijske politike EU-a. Međutim, i dalje postoji nedostatak sporazuma o reformi CEAS-a, koju su mnogi govornici opisali kao hitnu. Mnogi su također istaknuli odgovornost i solidarnost kao važne zajedničke vrijednosti. Međutim, Lars Løkke Rasmussen i Mateusz Morawiecki pozvali su na veću fleksibilnost država članica u pristupu migracijskom „Podržavamo fleksibilniji – no obvezan – mehanizam solidarnosti.” izazovu. Jedini koji je govorio o negativnom utjecaju migracija na Lars Løkke Rasmussen same migrante bio je Stefan Löfven.
3.3. Socijalna dimenzija Ažuriranje politike Što je socijalna dimenzija? Koncept socijalne dimenzije Europske unije nadilazi politike zapošljavanja i socijalne politike regulirane glavom IX. i X. Ugovora o funkcioniranju Europske unije(UFEU). Ona ima dugu povijest koja se gradi od Ugovora iz Rima. Dok se u članku 3. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) poziva na visoko „Socijalna Europa je također suverena konkurentno socijalno tržišno gospodarstvo, u članku 9. Europa, ona predstavlja temelj u koji (horizontalna socijalna klauzula) UFEU-a uravnoteženi vjerujemo. Postoje razlike, no moramo izbjeći njihovo poticanje; bit europske gospodarski rast i održivi razvoj stavljaju se na istu razinu s pustolovine je u tješnje povezanoj Uniji.” punom zaposlenošću, visokom razinom socijalne zaštite, Emmanuel Macron jednakosti, promicanjem socijalne pravde i poštovanjem raznolikosti. U njemu se poziva da se u svim područjima politika uzmu u obzir socijalna pitanja. Oba ta članka utječu na sadržaj relevantnih politika i programa EU-a te na postupke u okviru kojih se oblikuju i provode. Provedba se može postići tvrdim
17 Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
(zakonodavstvo, gospodarsko upravljanje) i mekim alatima (razvoj politika kroz uzajamno učenje i smjernice). Potonji prevladavaju u područjima politika koja su relevantna za socijalnu dimenziju. „Novi” naglasak na socijalnoj dimenziji? Nakon zastoja u uredbama o socijalnoj politici od 2004., nakon čega su uslijedile mjere štednje kao odgovor na financijsku i gospodarsku krizu iz 2008., produbljivanje ekonomske i monetarne unije „Europa, međutim, nije ograničena samo (EMU) i jačanje njezine socijalne dimenzije bili su među na zajedničko tržište. Da parafraziramo prioritetima Junckerove Komisije. U Izvješću petorice Jacquesa Delorsa, ne može se zaljubiti u predsjednika (22. lipnja 2015.) izjavljuje se da Europa želi zajedničko tržište. Moramo usporedno raditi na uspostavi europskog socijalnog ostvariti „socijalni rang AAA” kao alat za doprinos modela kojim se promiče uzlazna socijalna pravednom i uravnoteženom rastu, pristojnim radnim konvergencija u svim državama mjestima i zaštiti rada te na taj način ažurirati zakonodavni članicama.” Xavier Bettel okvir tržišta rada i socijalnih država EU-a. Također se predviđa postupak općenitog promišljanja o budućnosti socijalne dimenzije EU-a koji je pokrenut dokumentom za razmatranje o njegovoj socijalnoj dimenziji. Time su ponuđena tri scenarija: i. isključiva usmjerenost na slobodno kretanje radnika ii. razvoj onoga što bi u načelu bila Europa s više brzina i iii. istinsko produbljenje EMU-a u 27 država članica EU-a. Osim toga, u dokumentu za razmatranje o iskorištavanju globalizacije istaknute su snažne veze između gospodarskih i socijalnih politika. Naposljetku, budućnost financija EU-a pokazala je mjeru u kojoj se socijalna dimenzija EU-a može financijski podržati. Važni koraci U ožujku 2017. Komisija je predložila sveobuhvatni referentni okvir, europski stup socijalnih prava („socijalni stup”), kako bi se ažurirala tržišta rada i socijalne države EU-a kao odgovor na novonastale izazove i rizike, uključujući nezaposlenost mladih te povećanje netipičnih ili nestandardnih oblika rada. Nadovezujući se na već postojeću socijalnu pravnu stečevinu, 20 načela europskog stupa socijalnih prava imaju utjecaj daleko izvan uskih granica socijalne politike te se bave jednakim mogućnostima i pristupom tržištu rada, pravednim radnim uvjetima, socijalnom zaštitom i uključenosti. Socijalni stup, koji su zajednički proglasili Komisija, Parlament i Vijeće, pokazuje predanost tih triju institucija.
„Što nam je sada potrebno u Europi nije Provedba načela socijalnog stupa u nadležnosti je država manje solidarnosti i više granica, već novi članica u suradnji sa socijalnim partnerima. EU podupire te društveni ugovor za socijalnu koheziju i blagostanje naših naroda. ... Pravno napore uz istodobno mobiliziranje dostupnih glavnih alata obvezujući europski stup socijalnih politike EU-a: zakonodavstva, usmjeravanja, upravljanja i prava.” financiranja. Kad je riječ o zakonodavstvu i smjernicama, Aleksis Cipras Europski parlament pozvao je na uvođenje novih mjera za modernizaciju svijeta rada, socijalne zaštite i pristupa obrazovanju. Ostvaren je napredak u provedbi socijalnog stupa uvođenjem zakonodavnih i nezakonodavnih mjera na razini Unije i država članica, uključujući poboljšanje socijalnog dijaloga na svim razinama. Za jačanje socijalnih aspekata upravljanja u pogledu sadržaja, u provedbi europskog semestra 2018. i 2019. upotrebljavani su socijalni pokazatelji koji prate socijalni stup. Europski parlament je 2017. ponovio ideju o uvođenju „postupka u slučaju socijalne neravnoteže” u sastavljanje preporuka po državama članicama. Još treba riješiti nekoliko pitanja povezanih s jačanjem socijalnih aspekata europskog semestra, „Jedno od naših postignuća je naš socijalni uključujući važnost demokratske kontrole tijekom model koji treba dodatno poboljšati, produbljivanja EMU-a. Naposljetku, u travnju 2019. Europska istodobno potičući dijalog sa socijalnim partnerima i uzimajući u obzir socijalnu komisija pokrenula je raspravu o prijelazu s jednoglasnog koheziju.” odlučivanja na odlučivanje kvalificiranom većinom u Vijeću u Andrej Plenković
18 EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
određenim područjima socijalne politike s ciljem proširenja ograničenog prostora nadležnosti EU-a, uključujući nadležnost Parlamenta. Kad je riječ o sredstvima EU-a, rasprava o višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje nakon 2020. i njezinim rezultatima bit će utjecajna. Parlament je dao nekoliko prijedloga za osiguravanje financijske potpore za nove prioritete, više gornje granice za plaćanja te uspostavljanje više sinergija između fondova, kao što su Kohezijski fond i ESF+, te veza između potrošnje i uspješnosti. U Dokumentu za razmatranje „Prema održivoj Europi do 2030.” iz 2019. naglašeno je da socijalna ulaganja moraju ostati prioritet. Izgledi za budućnost Tržišta rada i socijalna država izloženi su golemom pritisku zbog globalizacije, demografskih izazova i digitalne transformacije. Te su izazove od 2004. dodatno otežali izbijanje sukoba između zemalja središta i periferije nakon dužničke krize te pojava novog konflikta između istoka i zapada. Odgovor Junckerove Komisije bio je osnažiti socijalnu dimenziju EU-a. Trenutačno se pruža nekoliko obećavajućih mogućnosti koje bi socijalnu dimenziju EU-a mogle dovesti na višu razinu. Neki tvrde da socijalni stup „Rezultat [krize] bila je neravnopravnost, može donijeti novu političku dinamiku. Drugi pak govore da osobito međugeneracijska i ona čije su bi se, uz politike redistribucije, više trebalo usredotočiti na žrtve mladi na našem kontinentu te, naravno, rodna neravnopravnost... oporezivanje, i to ne samo u korporativnom kontekstu. Moramo težiti socijalnoj Europi, Europi s Međutim, još su uvijek prisutna neka temeljna pitanja koja pravima.” je potrebno razjasniti i adresirati, uključujući dogovor Pedro Sánchez između država članica o tome je li socijalna dimenzija EU-a potrebna ili prikladna, kao i pažljivu analizu instrumenata kojima EU raspolaže za izradu i provedbu svojih politika. Zbog složenosti socijalne dimenzije EU-a za njegovo su jačanje potrebni mehanizmi upravljanja14 koji bi omogućili da različiti akteri u različitim sektorima zajednički rješavaju probleme. Analiza rasprave u Parlamentu
„Ne možemo zaboraviti načelo socijalne pravde, na kojemu se temelji naša zajednica. ... Ne možete govoriti o socijalnom razvoju ako se ne bavite isključenjem, siromaštvom i neravnopravnošću. Ambiciozna socijalna politika važna je za borbu protiv takve neravnopravnosti.” Mateusz Morawiecki
Većina čelnika država ili vlada priznaje dugotrajne negativne posljedice gospodarske i financijske krize na živote građana diljem Europe, a osobito njezin nerazmjeran učinak na stanovnike u najugroženijem položaju – mlade ljude. Neki su se osvrnuli na nedostatak solidarnosti u Europi kad je riječ o migracijskim ili gospodarskim pitanjima, što je rezultiralo nemogućnošću stvaranja pravednije i socijalnije Europe. Uzimajući u obzir taj kontekst, neki čelnici EU-a predlažu konkretna europska rješenja za probleme koji brinu stanovništvo, kao što su uvođenje minimalne plaće i naknade za nezaposlene na razini EU-a. Većina čelnika EU-a u svojim je govorima izrazila podršku vrijednostima i načelima sadržanima u europskom stupu socijalnih prava, pri čemu su neki podsjetili da je bit europske „Europski poticaj za te prioritete, uključujući putem hrabrih poteza kao što je zajednice načelo socijalne pravde. Više je čelnika država ili europsko osiguranje za nezaposlene, nije vlada podržalo uzlaznu konvergenciju socijalnih standarda samo najbolji lijek protiv nedostatka te je pozvalo na prioritizaciju društvenih politika i politika radnih mjesta, nego i protiv nacionalističkih struja.” socijalne skrbi nakon godina politike štednje i sve većih Giuseppe Conte neravnopravnosti u europskim društvima.
14 M. Bevir, Governance: A very short introduction, Oxford University Press, 2013. 19 Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
Više je čelnika država ili vlada naglasilo da u doba u kojemu globalizacija i sve veća digitalizacija „Moramo se boriti protiv sve veće mijenjaju svijet postoji potreba za povratkom korijenima društvene neravnopravnosti i u korist europskog društvenog ugovora i njegovom dodatnom učinkovitije preraspodjele bogatstva. nadogradnjom kojom bi se zadovoljile današnje potrebe. Uvođenje europske minimalne plaće bio bi jedan od načina stvaranja socijalne Neki čelnici EU-a upozorili su na formiranje isključivo solidarnosti.” nacionalnih odgovora na pitanja kao što su nezaposlenost Peter Pellegrini mladih jer bi se na taj način prouzročilo dodatno otuđenje i doprinijelo nacionalističkom diskursu, osobito u vrijeme kada su u tijeku političke promjene na kontinentu. Neki su spomenuli „krizu solidarnosti” u Europi u kojoj se širi razočaranje među građanima. Sada je, više nego ikad, potrebno zalagati se za ambicioznu socijalnu politiku Europe sutrašnjice.
3.4. Trgovina Novosti u politici
„Međutim, vrlo je štetno ako glavni akteri Međunarodna trgovina postala je važna tema na dnevnom nastave graditi trgovinske zidove. Moramo redu EU-a. Pregovori o novim sporazumima o slobodnoj učiniti sve kako bismo spriječili ili srušili te zidove. Šteta bi bila kobna, osobito s trgovini, osobito sa Sjedinjenim Američkim Državama i gledišta manjih zemalja. Moramo Kanadom, doveli su do užarenih rasprava u civilnom društvu. poštovati i pridržavati se zajedničkih Komisija je na ta pravila o trgovini.” zbivanja 2015. godine Juha Sipilä „Odgovor na nepošteno tržišno odgovorila natjecanje nije protekcionizam. Ne bismo trebali zatvoriti svoje tržište i predstavljanjem nove strategije EU-a „Trgovina za sve”. Godine postati sličniji Kinezima. Umjesto toga, 2017. predstavljen je dokument za razmatranje o svladavanju trebali bismo iskoristiti svoj globalizacije. Posljedica toga je da se trgovinska politika kombinirani politički i ekonomski utjecaj kako bismo zahtijevali pravednu svjesnije okrenula prema uključivijem i progresivnijem planu trgovinu pod svojim uvjetima.” koji se više temelji na načelima, kako u trgovinskim Krišjānis Kariņš sporazumima tako i u zakonodavnim instrumentima. Trgovinski sporazumi Od objavljivanja strategije „Trgovina za sve” EU je radio na više (novih ili ažuriranih) sporazuma o slobodnoj trgovini s trgovinskim partnerima diljem svijeta „Ako želimo biti u stanju djelovati i (Kanada, Japan, Singapur, Vijetnam, Meksiko, Čile, Australija i odrediti vlastitu budućnost, Europa Novi Zeland). Privremeno stupanje na snagu Sveobuhvatnog mora biti ujedinjena. Sada više nego gospodarskog i trgovinskog sporazuma između EU-a i Kanade ikad. ... Zato pošaljimo snažnu poruku svijetu: vjera Europe u moć (CETA) u rujnu 2017. i stupanje na snagu Sporazuma o multilateralne suradnje i slobodne gospodarskom partnerstvu između EU-a i Japana (EPA) u veljači trgovine snažnija je no ikad.” 2019. predstavljaju ponajveća postignuća EU-a u području Mark Rutte trgovinskih pregovora posljednjih godina. Spomenutim sporazumom između EU-a i Japana uspostavljeno je najveće trgovinsko područje na svijetu sa 600 milijuna stanovnika i trećinom globalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP). Sporazum o slobodnoj trgovini sa „U SAD-u – zemlji snova, sanja se o Singapurom bio je tema mišljenja Suda EU-a u svibnju 2017., manje slobodne trgovine. O manje međunarodnih obveza. O trgovinskim što je rezultiralo odlukom o njegovoj podjeli na Sporazum o preprekama, a možda i o raskidu trgovini i Sporazum o zaštiti ulaganja. Novim se sporazumima međunarodnog trgovinskog sustava koji se temelji na pravilima. Ne smijemo posebna pozornost posvećuje većoj uključivosti trgovine, dopustiti da dođe do toga.” primjerice za mala i srednja poduzeća. Parlament aktivno Lars Løkke Rasmussen
20 EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
obavlja svoju funkciju nadzora i tijekom pregovora kao i prilikom davanja konačne suglasnosti za trgovinske sporazume.
Godine 2018. trgovinski pregovori s SAD-om ponovno su se pojavili na dnevnom redu nakon nekoliko trgovinskih sukoba s Trumpovom administracijom:
• carine koje je SAD uveo na uvoz čelika i aluminija iz zemalja EU-a i drugih partnera, • istraga o carinama na automobile i automobilske dijelove te • blokada SAD-a za imenovanje u Žalbeno tijelo WTO-a. Na temelju dogovora između Junckera i Trumpa iz srpnja 2018. Komisija je u siječnju 2019. Vijeću predstavila dvije pregovaračke smjernice za trgovinski sporazum o (nepoljoprivrednoj) industrijskoj robi te za sporazum o ocjeni sukladnosti u nastojanju da se ublaže trgovinske napetosti s SAD-om. Trgovinska politika koja štiti Kratkoročno do srednjoročno EU će vjerojatno provoditi „Slobodna trgovina pozitivna je pod trgovinsku politiku koja sve više štiti njegove građane, pri uvjetom da je odnos između partnera čemu će poticati uključivu i otvorenu trgovinu. U tom je pravedan. Recipročnost na temelju kontekstu usvojen mehanizam za provjeru izravnih stranih strogih socijalnih i okolišnih standarda mora biti naš cilj.” ulaganja. Cilj je mehanizma osigurati da otvorenost ulaganju Charles Michel ne ugrožava strateške interese EU-a. Osim toga, Komisija je pozvala Parlament i Vijeće da prije kraja 2019. usvoje instrument za međunarodnu javnu nabavu (IPI), koji je u zakonodavnom zastoju zbog otpora država članica. Cilj je tog instrumenta otvoriti prilike za javnu nabavu u Kini uvođenjem postupaka kojima bi EU mogao ograničiti pristup svojim otvorenim tržištima javne nabave u slučaju da otvorenost nije uzajamna. Osim toga, instrumenti trgovinske zaštite modernizirani su te je uvedena nova metodologija za izračun antidampinških pristojbi kako bi se europska poduzeća bolje zaštitila od uvoza robe s preniskim cijenama.
Kad je riječ o zaštiti ulaganja, EU je također aktivno uključen u osnivanje multilateralnog suda za ulaganja kako bi se riješio uzrok zabrinutosti civilnog društva oko mehanizama za rješavanje sporova između ulagača i države (ISDS). Djelomično zahvaljujući zahtjevima Europskog parlamenta, kontroverzni sustav ISDS zamijenjen je stalnim, transparentnim i institucionaliziranim sustavom sudova za ulaganja (ICS). Danas je taj postupak još više napredovao, a u tijeku su aktivni pregovori o uspostavi multilateralnog suda za ulaganja (MIC).
„Suverenitet se odnosi i na Naposljetku, EU je aktivno uključen u reformu Svjetske gospodarstvu i na trgovinu. I u tom smo trgovinske organizacije (WTO) u cilju okončanja moguće području pokazali zajedništvo. Pozdravljam napredak u prijetnje zastojem oko sustava rješavanja sporova do kraja gospodarskom i trgovinskom 2019., jačanja njegove nadzorne uloge te ažuriranja suverenitetu ostvaren u posljednjih međunarodnih trgovinskih pravila kako bi se osigurali nekoliko mjeseci u cilju zaštite naših strateških sektora za ulaganja, na ravnopravni uvjeti u međunarodnoj trgovini tamo gdje inicijativu Komisije.” trenutačno postoje znatni poremećaji. Parlament snažno Emmanuel Macron podupire multilateralni trgovinski sustav i reformu WTO-a, uključujući, prema potrebi, sustav rješavanja sporova. Analiza rasprave u Parlamentu
„Godine 2004. BDP Europske unije iznosio je trećinu svjetskoga. Danas iznosi manje od četvrtine. Trebamo nastaviti sa sklapanjem trgovinskih sporazuma s trećim zemljama jer su takvi sporazumi ulaganje u daljnji gospodarski rast i prosperitet naših građana.” Andrej Plenković
21 Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
Među čelnicima EU-a koji su dosad govorili moguće je prepoznati slična ali i različita stajališta oko smjera buduće trgovinske politike EU-a. Dok brojni čelnici država ili vlada prihvaćaju ulogu trgovinske liberalizacije kao pokretača gospodarskog rasta, drugi je vide kao prijetnju proizvođačima i potrošačima te, općenito gledano, očuvanju visokih socijalnih i okolišnih standarda unutar EU-a. Većina čelnika EU-a prepoznala je da nacionalističke trgovinske politike i protekcionističke mjere predstavljaju prijetnju multilateralnom trgovinskom sustavu te je izrazila čvrstu predanost njegovu očuvanju i zaštiti. Međutim, uslijed sve veće zabrinutosti oko funkcioniranja Svjetske trgovinske organizacije i sve nepoštenijih trgovinskih praksi, brojni čelnici EU-a pozivaju na bolju zaštitu strateških interesa Europe. Neki su naglasili da EU treba i dalje biti otvoren trgovini, ali da ne smije biti naivan.
„Geografska povezanost Europe i naša Većina čelnika država ili vlada priznala je trenutačne globalna međupovezanost kao najvećeg promjene u globalnom trgovinskom okruženju te je pozvala svjetskog trgovinskog aktera nalažu da je bitno imati svijet koji funkcionira. Mi EU da se čvrsto postavi kao relevantan globalni akter na Europljani snažniji smo zajedno te se svjetskoj pozornici. Neki su istaknuli da, kao i mnogo puta nadam da ćemo uložiti maksimalan dosad, promjene koje je donijela globalizacija destabiliziraju napor za osiguranje naših kolektivnih interesa i vrijednosti na svijetu.” status quo, potpiruju Jüri Ratas strah i nepovjerenje u „Jedino EU može voditi trgovinsku politiku europskom društvu te koja će pomoći u reguliranju globalnih tržišta te zaštiti visokih socijalnih i posljedično dovode do odbijanja trgovinskih sporazuma. okolišnih standarda i standarda Međutim, usprkos postojećim neslaganjima među čelnicima sigurnosti hrane koje želimo zadržati, regulirajući pritom globalizaciju koja država ili vlada o tome kako dalje, prema riječima jednog dovodi u pitanje održivost europskog govornika, sama je Europa dokaz da liberalizacija trgovine socijalnog modela.” donosi i prosperitet i mir slobodnim građanima. António Costa
3.5. Višegodišnji financijski okvir Novosti u politici Svake se godine o veličini proračuna EU-a pregovara unutar granica utvrđenih sedmogodišnjim financijskim planom, kojim se daje vizija dugoročnih prioriteta EU-a i koji je poznat kao višegodišnji financijski okvir (VFO). Uz aktualni VFO (za razdoblje od 2014. do 2020.) koji ulazi u posljednju fazu, priprema VFO-a za razdoblje nakon 2020. već je u tijeku. Paket VFO- „Ukupna razina VFO-a treba biti što sličnija sadašnjem a koji je Komisija predstavila 2. svibnja 2018. uključuje prijedloge o relativnom udjelu.” VFO-u 2021. – 2027., o vlastitim sredstvima kojima se financira Juha Sipilä proračun EU-a i o povezivanju proračuna EU-a s vladavinom prava. Nakon toga je uslijedio niz dodatnih zakonodavnih prijedloga za nove i postojeće programe potrošnje i fondove u okviru sljedećeg VFO-a. Prijedlog Komisije: nov i moderan proračun za EU-27 Komisija je u svojem prijedlogu uzela u obzir pokrivanje financijskih obveza preuzetih u izjavama iz Bratislave i Rima, izazova utvrđenih tijekom rasprava o budućnosti Europe te gubitka znatnog doprinosa do kojeg će doći povlačenjem Ujedinjene Kraljevine. Ukupne predložene obveze iznose 1 134 583 milijardi eura u cijenama iz 2018. tijekom razdoblja od 2021. do 2027. Taj iznos odgovara 1,11 % bruto nacionalnog dohotka (BND) skupine EU-27 te predstavlja blago smanjenje u odnosu
22 EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
na sadašnji VFO, u kojemu taj udio iznosi 1,16 % BND-a skupine EU-27 (tj. prilagođeno s obzirom na Brexit).15
Komisija smatra da je prijedlog uravnotežen i da se temelji na poštenoj procjeni resursa koji će biti potrebni EU-u kako bi ispunio zajedničke ambicije. Više je financiranja predloženo za područja kao što su jedinstveno tržište, inovacije i istraživanja (uključujući dodatnih 29,1 % za program Obzor Europa), okoliš i klimatsko djelovanje (+ 46 %), migracije i upravljanje granicama (+ 207 %). Nasuprot tome, predloženi su rezovi za kohezijsku politiku (- 10 %) i zajedničku poljoprivrednu politiku (- 15 %). Po prvi put prijedlog VFO-a uključuje zaseban proračun za sigurnost i obranu te za instrumente kojima se podržava europska monetarna unija. Štoviše, Komisija predlaže nove mjere kako bi se osiguralo da buduća potrošnja EU-a bude zaštićena od rizika povezanih s generalnim manjkavostima u području vladavine prava u državama članicama. S prihodovne strane Komisija je predložila moderniziranje sadašnjeg sustava vlastitih sredstava kojim se postupno ukidaju popusti i uvode novi izvori vlastitih sredstava povezani s politikama EU-a u području klime, okoliša i jedinstvenog tržišta. Prema Komisiji ta bi reforma mogla biti prilika za napuštanje zastarjelog koncepta neto salda država članica ili pravednog povrata. Pregovarački mandat Parlamenta: adekvatna sredstva za suočavanje s novim izazovima Parlament je zauzeo čvrst stav prema izgradnji ambicioznog proračuna EU-a usmjerenog na rezultate koji je u stanju odgovoriti na nepredviđene izazove i „U sljedećem višegodišnjem podržati programe kojima se osiguravaju europska zajednička financijskom okviru [VFO] temeljno dobra. Mišljenja je da plan dugoročnih rashoda EU-a i sustava načelo financiranja treba biti dodana europska vrijednost.” prihoda EU-a treba tretirati jedinstveno te da nije moguće Andrej Plenković postići dogovor o rashodima bez postizanja odgovarajućeg napretka u prihodima. Parlament smatra da je prijedlog Komisije nedovoljan s obzirom na sve postojeće obveze, izazove i nove prioritete te procjenjuje da bi gornja granica VFO-a trebala iznositi 1 324 089 milijuna eura (cijene iz 2018.), što odgovara iznosu od 1,3 % BND-a EU-a te je za 16,7 % više od prijedloga Komisije. Parlament se osobito protivi rezovima u zajedničkoj poljoprivrednoj i kohezijskoj politici. Glasovao je za veću potporu određenim područjima i programima, uključujući jedinstveno tržište, inovacije i digitalnu ekonomiju (npr. udvostručenje sadašnjih sredstava za program Obzor Europa). Podržao je i mjere protiv nezaposlenosti i za pomoć mladima (npr. utrostručenjem iznosa dodijeljenog programu Erasmus+), za okoliš i klimatsko djelovanje (npr. udvostručenjem iznosa za program LIFE+), migracije, upravljanje granicama, sigurnost i obranu. Nadalje, Parlament je predložio da se u VFO uvedu dvije nove stavke: Garancija za djecu (5,9 milijardi eura) i Fond za energetsku tranziciju (4,8 milijardi eura). Nadalje, Parlament smatra da bi doprinos EU-a ostvarenju klimatskih ciljeva trebao iznositi minimalno 25 % rashoda VFO-a od 2021. do 2027. te 30 % što je prije moguće, najkasnije 2027. Kad je riječ o predloženim promjenama u sustavu vlastitih sredstava, Parlament ih smatra važnim korakom prema ambicioznijoj reformi, ali očekuje još ambiciozniji pristup.
15 Za detaljan pregled prijedloga Komisije vidjeti: M. Parry, M. Sapala, 2021-2027 multiannual financial framework and new own resources. Analysis of the Commission's proposal, EPRS, Europski parlament, srpanj 2018. 23 Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
Daljnji koraci u pregovorima I Vijeće je razmotrilo spomenute prijedloge. Ministri rade na pripremi nacrta dokumenta poznatog kao „pregovarački okvir”, koji uključuje brojna horizontalna i konkretna pitanja koja je potrebno razmotriti tijekom pregovora i za koja će najvjerojatnije biti potrebne političke smjernice čelnika EU- a. Međutim, dosad održane rasprave pokazuju da su razlike u mišljenju o mnogim aspektima i dalje značajne. Primjerice, i dalje postoje proturječna stajališta o ukupnoj veličini VFO-a, financiranju ZPP-a i kohezijske politike, uključivanju „Moramo iz temelja promijeniti klimatskih pitanja, vezi s europskim semestrom i novom instrumentu ustroj samog proračuna, i to stvaranjem novih izvora vlastitih koji podupire ekonomsku i monetarnu uniju te o većini elemenata sredstava.” prijedloga o novim vlastitim sredstvima. Emmanuel Macron Postizanje dogovora oko višegodišnjih financijskih planova EU-a nikad nije bilo jednostavno. Odnosi se na gotovo sva područja djelovanja EU-a te zbog toga mora pomiriti mnogo oprečnih prioriteta i podjela među glavnim donositeljima odluka. Usvajanje novog paketa VFO-a uključuje razne postupke s različitim ulogama Europskog parlamenta i Vijeća, „[U kontekstu VFO-a] vrlo je važno uključujući jednoglasne odluke i posebnu ulogu čelnika država povećati financiranje za istraživanje i ili vlada u Europskom vijeću. Premda u skladu s Ugovorima razvoj. Važno je da to dovodi do izvrsnosti diljem Europe, ne samo u Europsko vijeće „određuje generalne političke smjernice i nekoliko odabranih glavnih gradova.” prioritete Unije” te „ne izvršava zakonodavnu funkciju”, Krišjānis Kariņš iskustvo iz prethodnih pregovora o VFO-u pokazuje da ima odlučujuću ulogu u postizanju sporazuma, među ostalim o iznosima i detaljnim aspektima programa potrošnje. Ovaj put postupak pregovora dodatno kompliciraju istovremene promjene u političkim mandatima Parlamenta i Komisije. Namjera Komisije i Parlamenta da postignu dogovor prije europskih izbora u svibnju 2019. spriječena je odlukom Europskog vijeća na sastanku u prosincu 2018. o nastavku rada na razini Vijeća u cilju postizanja dogovora tek u jesen 2019. (grafički prikaz br. 9). Realističnost tog plana ovisi o mnogo aspekata, uključujući postizborni postupak formiranja novih institucija i konačni datum Brexita. U bližoj budućnosti, očekuje se da će važne odluke biti priopćene nakon sastanka Europskog vijeća 20. – 21. lipnja 2019.
24 EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
Analiza rasprave u Parlamentu Grafički prikaz br. 9 – Tijek pregovora o VFO-u Samo tri čelnika država ili vlada nisu spomenuli to nakon 2020. pitanje i nisu istaknuli koji politički prioriteti, prema njihovu mišljenju, zaslužuju financiranje u sljedećem VFO-u. Njih je 14 posebno naglasilo potrebu izrade novih politika (kao što su sigurnost, inovacije i digitalna ekonomija), dok ih je 11 istaknulo doprinos „tradicionalnih” područja (zajednička poljoprivredna politika – ZPP – i kohezijska politika) ili je naglašena potreba za ravnotežom između njih. Polovica se govornika osvrnula na veličinu proračuna EU-a. Troje prethodnih gostujućih govornika posebno je izrazilo spremnost za davanje većeg doprinosa proračunu EU-a. Troje ih je izričito pozvalo na smanjenje proračuna EU-a nakon Brexita ili na njegovu proporcionalnost u relativnom smislu. Drugi su, međutim, naglasili potrebu da se EU-u osigura proračun koji odgovara njegovim potrebama i ambicijama. Četvrtina čelnika država ili vlada, od kojih su svi među prvima održali govore, osvrnula se na uvođenje novih izvora sredstava za EU. Jedan od njih, Emmanuel Macron, pozvao je na ukidanje svih popusta nakon Brexita.
Među govornicima dosad nije bilo jasnog slaganja o sljedećem VFO-u. I dalje postoje suprotna stajališta kad je riječ o financiranju ZPP-a i kohezijske politike. Neki čelnici država ili vlada čvrsto odbijaju bilo kakve rezove, dok drugi pozivaju na njihovu konsolidaciju i modernizaciju. Međutim, mnogi se slažu da treba financirati više inicijativa u području vanjskih odnosa, sigurnosti, obrane i migracija. Leo Varadkar, António Costa i Emmanuel Macron posebno su izrazili spremnost da daju veći doprinos proračunu EU-a. Poziv za dodatnim vlastitim sredstvima EU-a većinom su uputili prvi govornici, dok posljednjih 12 govornika to nije spomenulo.
25 Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
„Uviđamo važnost novih politika i izazova, no njihovo financiranje ne smije biti nauštrb kohezijske politike, koja je temeljna politika Ugovora i sama bit Europske unije.” Mateusz Morawiecki
3.6. Sigurnost i obrana Novosti u politici Posljednjih je godina došlo do znatnog napretka u sigurnosnim i „Iako priznajemo PESCO kao odlučujući korak, naša je vizija i dalje obrambenim inicijativama EU-a. Globalna strategija EU-a iz 2016. vojna autonomija Europe i stvaranje provedena je zahvaljujući provedbenom planu za sigurnost i europske vojske.” obranu, europskom akcijskom planu obrane (EDAP) i Nicos Anastasiades prijedlozima za jačanje suradnje između EU-a i NATO-a nakon zajedničke izjave iz Varšave. Ta su djelovanja poslužila kao temelj za provedbu inicijativa kao što su Europski fond za obranu (EDF), koordinirano godišnje preispitivanje u području obrane (CARD) i stalna strukturirana suradnja (PESCO), kojima je cilj poboljšati i optimizirati obrambene kapacitete EU-a. U lipnju 2017. Komisija je predstavila dokument za razmatranje o budućnosti europske obrane na temelju Globalne strategije kao doprinos raspravi o budućnosti Europe.
„Za postizanje naših globalnih ambicija U okviru EDAP-a Komisija je 2017. predložila uspostavu potrebna nam je snažnija i učinkovitija Europskog fonda za obranu radi potpore europskoj zajednička vanjska sigurnosna i obrambena politika.” obrambenoj industriju sufinanciranjem, po prvi put, Andrej Plenković suradničkih istraživačkih projekata i zajedničkog „Zajednička europska obrana ne samo razvoja obrambenih sposobnosti, uključujući pružanjem da nije u suprotnosti s članstvom u NATO-u, nego mu može biti korisna pomoći malim i srednjim poduzećima i prekograničnim dopuna.” mogućnostima u Giuseppe Conte „NATO će i dalje biti temelj zajedničke opskrbnim lancima obrane u Europi, a naš bi cilj trebao biti obrane. Cilj je Europskog fonda za obranu (EDF) pružiti pomoć uzajamno osnažujući odnos između EU-a i NATO-a.” zajedničkom istraživanju inovativnih obrambenih tehnologija i Jüri Ratas razvoju obrambenih proizvoda koje su zajednički dogovorile države članice. U srpnju 2018. EU je donio uredbu o Europskom programu industrijskog razvoja u području obrane (EDIDP) za financiranje EDF-a do kraja aktualnog proračunskog razdoblja. Cilj je te uredbe poboljšati konkurentnost i inovativni kapacitet obrambene industrije EU-a pružanjem potpore suradnji između država članica. U okviru novog višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) fondu će putem uredbe o kojoj je u veljači 2019. postignut djelomičan politički dogovor biti dodijeljeno više sredstava.
U prosincu 2017. postignut je dogovor između 25 država članica o pokretanju PESCO-a. PESCO funkcionira na temelju konkretnih suradničkih projekata (trenutačno 34) i obveza usmjerenih prema jačanju obrane EU-a. Članovi PESCO-a obvezuju se na povećanje nacionalnih proračuna za obranu i veće ulaganje u istraživanje u području obrane. Projektima su „Naša operativna sposobnost mora obuhvaćena područja kao služiti našim vrijednostima i interesima što su obuka, razvoj „Samo ujedinjeni stalnom na međunarodnoj razini.” strukturiranom suradnjom možemo kapaciteta, operativna pomoći jedni drugima preuzeti veću Charles Michel spremnost na kopnu, moru odgovornost, koja dopunjuje NATO, kako bismo riješili problem nestabilnosti na i u zraku te svemir i svojim granicama koji ugrožava mir i kiberobrana. Nekoliko tih područja usklađeno je s prioritetnim sigurnost.” područjima utvrđenima u posljednjoj verziji Plana za razvoj António Costa
26 EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
sposobnosti, na temelju njegove revizije iz 2018. U okviru svojih napora za jačanje sigurnosti i obrane, EU je usmjeren i na poboljšanje vojne mobilnosti, među ostalim u okviru PESCO-a i suradnje s NATO-om, kao što je navedeno u zajedničkoj izjavi o suradnji EU-a i NATO-a iz 2018. Komisija je predložila omotnicu od 6,5 milijardi eura za vojnu mobilnost u višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje od 2021. do 2027. u cilju poboljšanja strateške prometne infrastrukture. Vojna mobilnost provodi se u okviru Instrumenta za povezivanje Europe (CEF).
Zajednička sigurnosna i obrambena politika (ZSOP), u okviru koje EU ima trenutačno raspoređenih 16 misija, također je imala koristi od osnivanja Službe za vojno planiranje i provođenje (MPCC) u okviru vojnog osoblja EU-a (EUMS) 2017. godine kako bi preuzela zapovjedništvo i nadzor nad neizvršnim vojnim misijama EU-a. Kad je riječ o civilnim misijama, u studenom 2018. Vijeće i države članice donijeli su novi pakt za civilni ZSOP, kojim su pristali povećati doprinose za civilne misije ZSOP-a kao i kapacitete za pokretanje misija upravljanja civilnim krizama. U svojem govoru o stanju Unije iz 2018. predsjednik Komisije Juncker, osvrćući se na budućnost vanjske i sigurnosne politike EU-a, predložio je proširenje područja primjene glasovanja kvalificiranom većinom u određenim područjima ZVSP-a, uključujući režime sankcija, promicanje ljudskih prava i odluke o civilnim misijama zajedničke sigurnosne i obrambene politike. „Europa koju vrijedi graditi Europa je koju Potencijalni dogovor čelnika EU-a o proširenju područja vrijedi braniti. Pokretanjem PESCO-a u prosincu, kojemu Irska rado pristupa, primjene glasovanja kvalificiranom većinom na civilne udružujemo snage kako bismo se na uključiv misije ZSOP-a donio bi veću fleksibilnost EU-a pri način nosili s novim prijetnjama.” odlučivanju i djelovanju u određenim područjima Leo Varadkar sigurnosti i obrane. Nekoliko bi prijedloga, kojima bi se povećali institucijski kapaciteti EU-a za djelovanje na području sigurnosti i obrane, također mogli biti teme daljnjih rasprava, a možda i provedbe, u godinama koje dolaze. Među njima su i mogućnost osnivanja posebne uprave za opću obranu i odgovarajući resor za povjerenika Komisije, europsko sigurnosno vijeće i punopravni odbor za sigurnost i obranu (SEDE) u Europskom parlamentu, kao nadogradnju postojećeg pododbora.
Iz proračunske će perspektive predloženi novi VFO dovesti do značajnog povećanja sredstava EU-a za sigurnost i obranu te će uključivati poseban naslov za obranu koji iznosi 2,1 % ukupnog predloženog proračuna, čime će se obuhvatiti i Europski fond za obranu i projekti vojne mobilnosti. Osim toga, Komisija je u lipnju 2018. predstavila prijedlog za uspostavu izvanproračunskog Europskog instrumenta mirovne pomoći, kojemu je zajedno sa sljedećim VFO-om cilj povećati sposobnost EU-a za sprečavanje sukoba, izgradnju mira i poboljšanje sigurnosti diljem svijeta. Bude li prijedlog prihvaćen, tim će se instrumentom financirati dijelovi troškova obrambenih aktivnosti EU-a kao što su mirovne misije Afričke unije, zajednički troškovi vlastitih vojnih operacija ZSOP-a (koje su trenutačno obuhvaćene mehanizmom Athena) te izgradnja vojnih kapaciteta partnera.
Europski parlament snažno podupire razvoj sigurnosti i obrane kao i cjelovitu provedbu relevantnih „Ništa nas ne sprečava u tome da nas u odredbi Ugovora iz Lisabona u cilju uspostave europske NATO-u zajednički predstavlja europska obrambene unije. Neka od dugogodišnjih stajališta vojska. Ne vidim u tome nikakvu Parlamenta, uključujući njegovu godišnju rezoluciju iz proturječnost.” 2018. o provedbi ZSOP-a, povezana su s pozivom na izradu Angela Merkel bijele knjige EU-a o sigurnosti i obrani, u kojoj bi se definirao „opći strateški pristup europskoj obrani”; poziv državama članicama da povećaju svoje izdatke za obranu, osobito za opremu i istraživanje; bolju financijsku kontrolu misija; usklađenost sigurnosne i obrambene politike s drugim vanjskim politikama EU-a; komplementarnost strateške autonomije EU-a s NATO-om. Ta su stajališta nedavno istaknuta u rezolucijama o, među ostalim, odnosima EU-a i NATO-a, o vojnoj mobilnosti, o Europskom instrumentu mirovne pomoći, kao i u godišnjim izvješćima o provedbi ZVSP-a i ZSOP-a.
27 Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
Analiza rasprave u Parlamentu
„Želimo poboljšati suradnju u području sigurnosti i obrane, povećati svoju sposobnost provedbe zajedničkih civilnih i vojnih operacija za upravljanje krizama te imati Europsku uniju koja surađuje sa strateškim partnerima i zajedno radi na sigurnosti.” Stefan Löfven
Većina čelnika država ili vlada koji su sudjelovali u raspravi o budućnosti Europe istaknula je pogoršanje okoliša globalne sigurnosti te je naglasila važnost jedinstvenog pristupa prilikom rješavanja zajedničkih prijetnji i izazova s kojima su suočeni EU i države članice. Neki su istaknuli važnost povezanosti unutarnje i vanjske sigurnosti u suzbijanju prijetnji i jamčenju sigurnosti građana EU-a, što je cilj utvrđen u Globalnoj strategiji EU-a te u naknadnom Provedbenom planu za sigurnost i obranu. Većina čelnika država i vlada slaže se da je PESCO uspostavljen u pravi čas, ali nitko nije spomenuo pojedinačne projekte u okviru PESCO-a. Potrošnja na obranu važan je element za nekoliko govornika, od kojih su neki pohvalili inicijativu za osnivanje EDF-a i pozvali sve države članice EU-a da što prije ispune cilj potrošnje 2 % svojeg BDP-a za obranu. Više je govornika pozvalo na europsku obrambenu suradnju koju treba nastaviti i dalje od PESCO-a te na uspostavu istinske europske obrambene unije, u skladu s Ugovorom iz Lisabona. Nekolicina je govorila o europskoj vojsci koja bi bila komplementarna NATO-u, kao mogući „Moja zemlja [Latvija] troši 2 % svojeg BDP-a dugoročni pravac u kojemu EU mora raditi, ne ističući na vojsku. Smatram da svi to trebamo činiti. pojedinosti takvog projekta. Agresivne zemlje uvijek će poštovati snagu. Ulaganja su potrebna kako bismo zadržali Doprinosi čelnika država ili vlada u raspravi o budućnosti snagu.” Europe pokazali su visok stupanj usklađenosti njihovih Krišjānis Kariņš pogleda u području sigurnosti i obrane. Primjerice, više njih „Pružit ćemo jasan i čvrst odgovor svojim je govorilo o zajedničkim prijetnjama s kojima se suočavaju sugrađanima: da, mi smo ih u stanju zaštititi EU i države članice, pri čemu se ponajprije govori o „luku i pružiti odgovor na globalne poremećaje.” nestabilnosti” u susjedstvu EU-a, terorizmu, kibernapadima Emmanuel Macron i dezinformiranju. Brojni su govornici istaknuli da EU i države članice moraju razraditi zajednički odgovor na prijetnje koji će uravnotežiti i štititi međunarodne interese EU-a. Većina čelnika EU-a istaknula je važnost očuvanja transatlantske veze. Spomenuli su da su trenutačni napori za unapređenje europske obrambene suradnje, osobito PESCO i EDF, komplementarni NATO-u, koji je i dalje pružatelj „kolektivne sigurnosti” u Europi. Neki su čelnici država ili vlada govorili o predanosti EU-a multilateralizmu, jednom od stupova Globalne strategije EU-a. Istaknuli su važnost holističkog pristupa vanjskoj i sigurnosnoj politici, oslanjajući se na cijeli niz diplomatskih, vojnih, trgovinskih i razvojnih alata kojima EU i države članice imaju pristup. Kad je riječ o institucionalnim aspektima, nekolicina je pozvala na uvođenje glasovanja kvalificiranom većinom u područjima vanjske i sigurnosne politike u kojima je to dopušteno Ugovorom iz Lisabona, dok se jedan govornik, Nicos Anastasiades, usprotivio izmjenama odredbi o donošenju odluka primjenjivim na civilni ZSOP. Angela Merkel, koja je zatražila osnivanje europskog sigurnosnog vijeća, predstavila je jedini drugi institucionalni prijedlog na cijeloj raspravi o obrani. Jedan je govornik, Emmanuel Macron, pohvalio rad Europskog parlamenta na Europskom fondu za obranu.
28 EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
3.7. Klimatske promjene Novosti u politici „Zajedno moramo provesti Pariški sporazum Više od tri godine nakon donošenja Pariškog sporazuma o bez ikakvih ‘ako’, ‘ali’ i ‘možda’ kako bismo povećanje globalnih temperatura zadržali klimatskim promjenama fokus je sada u potpunosti na ispod 1,5 stupnjeva.” njegovoj provedbi. Na međunarodnoj je razini u prosincu Stefan Löfven 2018. na konferenciji UN-a o klimatskim promjenama (COP24) u Katowicama (Poljska) usvojen „pravilnik” Pariškog sporazuma. Na nacionalnoj razini i razini EU-a provedba znači donošenje politika kojima se postižu ciljevi iz nacionalnih utvrđenih doprinosa (NDC). U slučaju EU-a i država članica, taj doprinos je smanjenje od 40 % emisija stakleničkih plinova do 2030., u usporedbi s razinama iz 1990. Klimatska i energetska politika EU-a EU je izradio sveobuhvatan skup energetskih i klimatskih politika, među kojima je i sustav trgovanja emisijama. Na dobrome je putu da ostvari svoje klimatske i energetske ciljeve za 2020. Te su politike ojačane u strategiji o energetskoj uniji iz 2015. te u zakonodavstvu donesenom tijekom osmog saziva Europskog parlamenta. Kako bi krenuo u smjeru društva s niskim emisijama ugljika i ispunio svoje međunarodne obveze (NDC) u okviru Pariškog sporazuma, EU je revidirao svoje zakonodavstvo o trgovanju emisijama, raspodjeli tereta, energetskoj učinkovitosti, obnovljivim izvorima energije i energetskoj učinkovitosti zgrada te je uveo novu uredbu o korištenju zemljišta i
šumama. Parlament i Vijeće usvojili su 2019. zakonodavstvo o emisijama CO2 novih automobila i
kombija, emisijama CO2 teških vozila te o tržištu električnom „Energija iz obnovljivih izvora energijom (uredba i direktiva). Komisija je predložila povećanje postupno postaje cjenovno konkurentnija u usporedbi s fosilnim klimatske potrošnje u sljedećem višegodišnjem financijskom gorivima.” okviru (2021. – 2027.) na četvrtinu proračuna EU-a. Kako bi se Krišjānis Kariņš ocrtali putevi prema budućem gospodarstvu s niskim emisijama ugljika, Komisija je u studenom 2018. usvojila strategiju za čist planet za klimatski neutralnu Europu do 2050. Suzakonodavci su usvojili i ciljanu reviziju Direktive o prirodnom plinu iz 2009., kojom će se osigurati da se energetsko zakonodavstvo EU-a primjenjuje i na plinovode koji ulaze na unutarnje tržište EU-a, uključujući kontroverzni projekt plinovoda Sjeverni tok II. Međunarodni sporazumi i klimatska diplomacija Globalno okruženje postalo je zahtjevnije: osim povlačenja SAD-a iz Pariškog sporazuma, brojne druge zemlje donijele su samo slabe politike u području klimatskih promjena. Ulaganja javnog i privatnog sektora u klimatski prihvatljive tehnologije kao što su energija iz obnovljivih izvora u globalnom su padu, dok se u studijama kao što su izvješće o „Suverenost obuhvaća i klimatsku i odstupanju u emisijama Programa Ujedinjenih naroda za energetsku suverenost. To je ključno. okoliš te posebno izvješće Međuvladinog panela o Moramo brzo započeti raspravu kako bismo povećali doprinos Europske unije u klimatskim promjenama (IPCC) o globalnom zagrijavanju od okviru Pariškog sporazuma.” 1,5°C navodi da bi trebalo povećati napore iznad razina Emmanuel Macron aktualnih nacionalnih utvrđenih doprinosa kako bi se postigli temperaturni ciljevi Pariškog sporazuma. Kad je riječ o zemljama u razvoju, mnoge njihove obveze uvjetovane su dostupnošću klimatskog financiranja, no postizanje iznosa utvrđenog u Pariškom sporazumu, 100 milijardi USD godišnje do 2020., bit će zahtjevno, čak i više nakon što je SAD prestao s uplatama u Zeleni klimatski fond UN-a. EU je i dalje posvećen pružanju pomoći zemljama u razvoju u obliku financija i stručnosti te preuzima aktivnu ulogu u međunarodnoj klimatskoj diplomaciji.
29 Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
Uloga Europskog parlamenta Parlament je istaknuo svoja gledišta o energetskoj uniji u svojoj rezoluciji iz prosinca 2015., u kojoj je ponovno pozvao na ambicioznije ciljeve u pogledu „Moja je snažna poruka da moramo činiti energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije. više i brže. Moramo smanjiti emisije, Tijekom osmog zakonodavnog razdoblja Parlament se povećati ponore ugljika i usvojiti nove uspješno zalagao za snažnije klimatsko i energetsko tehnologije.” Juha Sipilä zakonodavstvo. Zbog toga mnogi doneseni tekstovi znatno nadilaze prijedloge Komisije. Primjerice, doneseni cilj poboljšanja energetske učinkovitosti je 32,5 % „Osjećamo učinke klimatskih (umjesto 30 % koji je predložila Komisija); cilj udjela energije iz promjena.” Angela Merkel obnovljivih izvora iznosi 32 % (umjesto 27 %), te emisije CO2 novih osobnih automobila 2030. moraju iznositi 37,5 % manje nego 2020. (umjesto 30 %). U listopadu 2018. Parlament je usvojio rezoluciju o COP24, zalažući se za cilj globalnog zatopljenja od 1,5°C te za smanjenje emisija od 55 % u EU-u do 2030. Parlamentarno izaslanstvo sudjelovalo je na godišnjim klimatskim konferencijama UN-a u Limi, Parizu, Marakešu, Bonnu i Katowicama. Kad je riječ o „strategiji čistog planeta” Parlament je u ožujku 2019. usvojio rezoluciju o klimatskim promjenama, pozdravljajući strategiju i pozivajući na sveobuhvatan pristup postizanju neto nultih emisija do 2050. Izgledi za budućnost Očekuje se da će rasprava o dugoročnom smanjenju emisija na temelju strategije Komisije za čist planet biti na dnevnom redu u Europskom vijeću u lipnju 2019. Rasprava bi se trebala nastaviti u sljedećem zakonodavnom razdoblju i uključiti u dugoročnu strategiju niskih emisija stakleničkih „Moramo nastaviti s izgradnjom plinova u skladu s Pariškim sporazumom do 2020. Pitanje o europske energetske unije i zajamčiti tome na koji način ostvariti „pravedan prijelaz” na pristup građanima održivoj, sigurnoj i gospodarstvo s niskim emisijama vjerojatno će igrati važnu cjenovno pristupačnoj energiji.” ulogu u raspravi. Suzakonodavci će se morati dogovoriti oko Andrej Plenković višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2021. do 2026., za koje je Komisija predložila da se 25 % proračuna EU-a namijeni klimatskoj politici. Kako bi pripremile provedbu energetske i klimatske politike države članice sastavile su nacrte nacionalnih energetskih i klimatskih planova, kao što je uvjetovano uredbom o upravljanju energetskom unijom. Europska komisija ocjenjuje te planove i može u lipnju 2019. dati preporuke državama članicama. Komisija je započela s pripremnim radom po pitanju budućnosti infrastrukture i tržišta plina u cilju bolje integracije plinskih i elektroenergetskih sustava radi olakšanja proizvodnje vodika i drugih plinova iz obnovljive električne energije i promicanja njihove upotrebe u prometnom i građevinskom sektoru te radi dugoročnog skladištenja energije. Analiza rasprave u Parlamentu
„Predlažem smanjenje od 55 % u emisijama stakleničkih plinova do 2030. Ne samo da bi se ispunile naše obveze nego i zato što je konkurentna Europa usmjerena prema budućnosti ujedno nužno i održiva Europa.” Mark Rutte
30 EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
Većina je govornika spomenula klimatske promjene kao zajednički izazov. Neki su ponovno potvrdili svoju potporu punoj provedbi Pariškog sporazuma i izrazili žaljenje zbog činjenice da ga je SAD jednostrano odbacio. Nekolicina je pozvala na povećanje obveza iz Pariškog sporazuma te pozdravila cilj Komisije za postizanje klimatski neutralnog gospodarstva do 2050. Jedan od govornika, Mark Rutte, istaknuo je da trenutačni cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za 40 % do 2030. nije dovoljan da se globalno zatopljenje zadrži ispod „EU će sigurno morati proći kroz gornje granice od 2°C te je predložio da se letvica podigne na veliku transformaciju prema 55 %. Više je čelnika država ili vlada istaknulo da je energetska klimatski neutralnom gospodarstvu. Potrebna je tranzicija koja je transformacija ključna za EU u trenutačnom geopolitičkom socijalno pravedna prema kontekstu. Nekoliko ih je istaknulo važnost smanjenja energetske građanima i poštena prema poduzećima.” ovisnosti ulaganjem u inovacije, uključujući čistu energiju, Peter Pellegrini oslanjanjem na različite vrste energije, u skladu s gospodarskim ciljem EU-a u pogledu smanjenja emisija te diversifikacijom izvora opskrbe. Nekolicina ih je govorila o važnosti cijena energije i objasnila da je potrebno postići ravnotežu između pristupačnih cijena energije i politika usmjerenih na smanjenje ovisnosti o opskrbi energijom.
U znatnoj su mjeri usklađena stajališta čelnika država ili vlada o „Još je jedan strateški cilj europska hitnoj potrebi za djelovanjem u području klime i energije. Gotovo energetska transformacija, što znači povezivanje konkurentnosti i polovica govornika smatra da EU može imati vodeću cijene s geopolitičkom realnošću.” međunarodnu ulogu u provedbi Pariškog sporazuma. Dio se njih Mateusz Morawiecki složio da je potrebno smanjiti emisije stakleničkih plinova, dok ih je nekoliko, u skladu s prijedlogom Komisije, pozvalo na ugljično neutralno gospodarstvo do 2050. Promicanje energije iz obnovljivih izvora, povećanje energetske učinkovitosti, razvoj strateških energetskih projekata, zadržavanje „Energetska tranzicija prilika je za niskih cijena energije i jamčenje diversifikacije opskrbe teme su na inovacije i transformaciju našeg gospodarskog modela.” koje se više čelnika osvrnulo u svojim govorima. Sve su spomenute Charles Michel teme dio europskog projekta energetske unije, pri čemu je samo jedan govornik, Andrej Plenković, izravno rekao da ga je potrebno nastaviti. Rasprava je također pokazala da među čelnicima EU-a postoje različita stajališta o brojnim pitanjima, uključujući strateške energetske projekte koje bi države članice trebale provoditi. Primjerice, jedan govornik, Mateusz Morawiecki, doveo je u pitanje projekt Sjeverni tok 2, ističući njegovu veliku ovisnost o Rusiji.
3.8. Institucijski aspekti Novosti u politici Brexit i predstojeći europski izbori ponudili su priliku za razmatranje, još jednom, o putu kojim Unija treba krenuti u budućnosti. Započelo je ozbiljno promišljanje ne samo o tome kako razviti pojedinačna područja javne politike nego i o budućem smjeru EU-a kao cjeline, kako reorganizirati institucije, osnažiti demokratsku dimenziju EU-a i potaknuti sudjelovanje građana EU-a u dinamici EU-a.
Iako je rasprava o budućnosti Europe već bila planirana, može „Nakon izbora za Europski parlament, Europsko vijeće treba postići dogovor se reći da ju je odluka UK-a o povlačenju iz EU-a dodatno oko ambicioznog i sveobuhvatnog potaknula. Nakon rezultata britanskog referenduma, izjavom strateškog plana.” iz Bratislave iz rujna 2016., čelnici država i vlada EU-27 odlučili Juha Sipilä su dati jasan signal koji objedinjuje zajedništvo s konkretnim djelovanjem jasno prikazanim u smjernicama, primjerice
31 Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
onima o migracijama ili sigurnosti. U isto su vrijeme poduzeti napori kako se ne bi zanemarila rasprava o razlozima zašto se čini da je popularnost europskog projekta sve manja. Nakon sastanka na vrhu u Bratislavi, na sastanku na vrhu u Rimu održanom u ožujku 2017. na kojemu je obilježena 60. obljetnica Ugovora iz Rima, čelnici država i vlada u svečanijem su se okruženju obvezali na „jedinstvo i solidarnost”. U tom se okviru ponovno pojavila ideja integracije EU-a različitim brzinama i intenzitetom.
U toj je početnoj fazi Europski parlament pružio znatan doprinos u pogledu ideja koje se kreću od manje invazivnih do dalekosežnijih prijedloga reformi s dvije rezolucije usvojene 16. veljače 2017. Prvom je rezolucijom Parlament namjeravao nadograditi „neiskorišteni potencijal” Ugovora iz Lisabona, i to, primjerice, ograničavanjem međuvladinog pristupa, prijedlogom prelaska s jednoglasnog odlučivanja na sustav glasovanja kvalificiranom većinom upotrebom prijelaznih klauzula Europskog vijeća, „Postoji element koji nas ujedinjuje: češćom upotrebom vlastitog prava na zakonodavnu inicijativu, naš europski identitet koji se temelji na načelima, vrijednostima i osnaživanjem vlastite funkcije političkog nadzora nad Komisijom zajedničkim interesima.” te smanjenjem broja konfiguracija Vijeća i njegovim Klaus Iohannis pretvaranjem u istinski zakonodavni dom. Drugom je rezolucijom Parlament predstavio dalekosežnije prijedloge za aktualni institucionalni ustroj, od kojih bi većina zahtijevala izmjene Ugovora, primjerice transformacija fiskalne i ekonomske politike u podijeljenu nadležnost, veća uključenost u ekonomskoj i monetarnoj uniji, stvaranje funkcije ministra vanjskih poslova EU-a, čime bi se transformirao ured visokog predstavnika / potpredsjednika Komisije, davanje ovlasti Komisiji za pokretanje postupaka radi utvrđivanja povrede vrijednosti Unije, češća upotreba glasovanja kvalificiranom većinom u Vijeću, odobravanje ovlasti podnošenja zakonodavnih prijedloga drugim akterima osim Komisiji, kao što su Vijeće, Parlament i nacionalni parlamenti.
Tijek europske integracije povijesno je, ali ne isključivo, povezan s razvojem odnosa između Francuske i Njemačke, pri čemu su u izjavi iz Meseberga iz lipnja 2018. spomenute dodirne točke između stajališta predsjednika Macrona i kancelarke Merkel o nekolicini pitanja kao što su migracijski plan, jačanje sustava azila, uspostava istinske granične policije te uvođenje proračuna europodručja. Nakon izjave iz Meseberga uslijedio je Sporazum iz Aachena, potpisan 22. siječnja 2019., čime je potvrđeno njihovo slaganje u različitim područjima.
„Veliki su pomaci uvijek bili plodovi rada Komisija je na konstruktivan način doprinijela raspravi avangarde: europodručje, zajedničko svojom bijelom knjigom iz ožujka 2017. u kojoj je tržište, Schengen... Europa više brzina nije Europa više razina.” predstavljeno pet metoda rada za budućnost. Radi poticanja Charles Michel rasprave i bez nuđenja konačnog rješenja, Komisija je predložila pet različitih scenarija prema kojima se integracija EU-a može odvijati. Ti su scenariji sljedeći: i) „Nastaviti po starom”; ii) „Samo jedinstveno tržište”; iii) „Oni koji žele više, rade više”; iv) „Raditi manje, ali efikasnije”; i v) „Zajedno činimo mnogo više”. U govoru o stanju Unije iz 2017. tom je popisu od pet scenarija dodan i šesti, na temelju jačanja Europe vrijednosti koju čine sloboda, ravnopravnost i poštovanje vladavine prava.
Premda Europsko vijeće nije službeno reagiralo na bijelu knjigu Komisije, dalo je nekim državama članicama ili skupinama država članica priliku da izraze svoja „Europska suverenost ne može značiti stajališta. Zemlje juga Europske unije izrazile su svoju viziju o izgradnju Unije na štetu snage država određenim područjima javnih politika, dok su druge skupine članica jer snaga suverene Europe zemalja, primjerice, Italija, Francuska, Španjolska i Njemačka, na proizlazi iz snage država članica.” sastanku na vrhu u Versaillesu izrazile jasan stav u korist Europe Mateusz Morawiecki više brzina. Višegradska skupina na svojem je sastanku u
32 EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja
Varšavi izrazila skepsu prema takvom pristupu. Osim govora o stanju Unije koji svake održava predsjednik Komisije, Komisija je u svojoj komunikaciji od ožujka 2018. također dala podršku posebnim institucionalnim aspektima kao što su postupak vodećeg kandidata, revidiran sastav Parlamenta, mogućnost uvođenja transnacionalnih lista i reforme institucionalnog vodstva Europskog vijeća i Komisije na najvišoj razini uvođenjem „dvostruke funkcije” koja bi obuhvaćala obje sadašnje.
Nedavno, 13. veljače 2019., Europski parlament donio je rezoluciju o stanju rasprave o budućnosti Europe u kojoj se osvrnuo na više aspekata, od javnih politika, kao što su izgledi za ekonomsku i monetarnu uniju te gospodarsko upravljanje, pa sve do institucionalnih pitanja. Tom se rezolucijom prepoznala potreba za demokratskijim i transparentnijim postupcima odlučivanja u EU-u, potvrđena je važnost metode Zajednice u usporedbi s međuvladinom metodom te je potaknuto brže odlučivanje većom upotrebom glasovanja kvalificiranom većinom, među ostalim primjenom prijelaznih klauzula. Parlament je u toj rezoluciji također izrazio potrebu za poštovanjem ravnoteže između diferencirane integracije i ravnopravnosti država članica, pozvao je na aktivniju ulogu nacionalnih parlamenata, osobito kad je riječ o nadzoru nad djelovanjem njihovih vlada u europskim institucijama, te je ponovno predložio da se Vijeće pretvori u istinski zakonodavni dom. Također je istaknuo potrebu za intenzivnijom političkom integracijom koja bi obuhvaćala poštovanje ljudskih prava, temeljnih sloboda i demokratskih načela.
Rasprava o budućnosti Europe uključivala je ne samo institucije i čelnike EU-a i države članice, nego i građane. Dijalozi s građanima koje je Komisija započela 2012., ali koje je predsjednik Juncker revitalizirao kako bi „vratio povjerenje građana”, značili su stalan kontakt između građana EU-a u državama članicama i visokih predstavništava institucija EU-a. Cilj je bio razmijeniti stajališta, obrazložiti politike EU-a, prikupiti ideje, primiti kritike i razmisliti o njima. Taj je postupak uključivao i internetsko savjetovanje s građanima EU-a koji su imali priliku izraziti svoje mišljenje o bijeloj knjizi Komisije.
Među različitim stajalištima koja su izrazile institucije EU-a i skupine zemalja, Europsko vijeće usvojilo je novu metodu rada, program čelnika, čija je namjena potaknuti raspravu i odlučivanje u okviru Europskog vijeća u cilju veće usmjerenosti prema rezultatima. U okviru načina funkcioniranja programa čelnika plan je bio posvetiti sastanak na vrhu u Sibiuu 9. svibnja 2019. pripremi strateškog plana za 2019. – 2024. i ocjeni programa čelnika. Analiza rasprave u Parlamentu
„Potrebno je ukinuti pravilo jednoglasnosti; ne samo u vanjskim pitanjima, nego i u važnim područjima kao što su oporezivanje, višegodišnji proračun i mehanizmi kojima se provjerava poštovanje vladavine prava i ljudskih prava.” Pedro Sánchez
Postupak određivanja vodećih kandidata i transnacionalne „Uvedimo stalan sustav vodećih liste spomenula su samo tri govornika – Leo Varadkar, Andrej kandidata i demokratizirajmo odabir kandidata za druge vodeće položaje u Plenković i Xavier Bettel – koji su bili među prvih šest govornika EU-u.” pred Europskim parlamentom. Dok su samo Leo Varadkar i Leo Varadkar António Costa izričito spomenuli bijelu knjigu Komisije o budućnosti Europe, drugi su se neizravno osvrnuli na neke od pet scenarija na način da su istaknuli svoje preferencije kad je riječ o podjeli nadležnosti između EU-a i država članica. Neki su tvrdili da se određene odgovornosti trebaju vratiti državama članicama, dok su mnogi pozvali na veći utjecaj Europe, iako samo u određenim područjima. Francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao je na veću europsku suverenost i podizanje Europe na višu razinu. U mnogim je govorima istaknuta
33 Rasprave o budućnosti Europe u Europskom parlamentu, 2018. – 2019.
važnost demokracije i vladavine prava, osobito s obzirom na to da je Europa suočena s rastućim populizmom i autoritarizmom. U tom je kontekstu osam govornika izravno spomenulo predstojeće europske izbore.
Mnogi su govornici izrazili zabrinutost zbog sve veće udaljenosti koja je nastala između institucija i građana te su smatrali da je potrebno prilagoditi politički i institucionalni rad EU-a. Charles Michel govorio je o „temeljnoj krizi vjere” u javne institucije, „Ne skrivam od vas da sam pomalo podozriv prema institucionalnim uključujući europske institucije, kao i u tradicionalne medije. raspravama. Te rasprave, koliko god bile Većina čelnika koji su sudjelovali u raspravi o budućnosti važne, ne uzbuđuju naše građane.” Europe, osobito oni koji su kasnije održali govor, odlučila je ne Xavier Bettel zadržavati se previše na institucionalnim reformama jer smatraju da pozornost treba posvetiti slušanju građana i ponovnoj uspostavi njihova povjerenja. Svi su se govornici osvrnuli na ulogu građana, ili u kontekstu ostvarivanja rezultata za njih i/ili njihove aktivne uključenosti u EU-u, primjerice putem savjetovanja s građanima.
34
Ovaj dokument uključuje četiri brifinga o raspravama o QA - budućnosti Europe u kojima su obrazložena stajališta 03 - različitih čelnika država ili vlada koji su govorili na 19 - plenarnim sjednicama Europskog parlamenta od 336 -
siječnja 2018. do travnja 2019. Prvi dio ovog dokumenta HR
opisuje opće točke u kojima se govornici slažu i u kojima - N
se razilaze, trendove u pogledu tema koje se spominju, kao i iznesene prijedloge. U drugom dijelu dokument sadržava dijelove najznačajnijih izjava govornika, kao i detaljniju analizu različitih stajališta oko sljedećih ključnih područja javnih politika: ekonomska i monetarna unija, migracije, socijalna dimenzija, međunarodna trgovina, klimatske promjene i energetika, sigurnost i obrana, sljedeći višegodišnji financijski okvir i institucionalna pitanja.
Ovo je publikacija Službe za istraživanja za zastupnike EPRS | Služba Europskog parlamenta za istraživanja Ovaj je dokument pripremljen kao popratni materijal za zastupnike i osoblje Europskog parlamenta kako bi im pomogao u njihovu parlamentarnom radu. Za sadržaj ovog dokumenta odgovoran je isključivo njegov autor (autori) i mišljenja izražena u njemu ne treba smatrati službenim stajalištem Parlamenta.
PE 637.948 ISBN 978-92-846-4908-2 doi:10.2861/755578