Namigivanje Zvijezdama

drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 129

Namigivanje zvijezdama

129 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 130

Mi{o MARI] - Mostarenje

130 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 131

Namigivanje zvijezdama

Januara 1986. iz banje Junakovi}, gdje je na lije~enju, Mika Anti} mi telefonom najavljuje, pa onda {alje »Besmrtnu pesmu«. Primjerak rukopisa stiè sa Zup~eve adrese: Ravani~ka 10, Novi Sad, s posvetom: »Mome bratu Mi{i, preko na{eg brata Pere, od njegovog brata Mike.« U toj »Besmrtnoj« Mika obja{njava da nije odavde, odnekud je sa zvezdâ, smrt je povratak kosmi~kom zavi~aju i, kad ponovo bude zvezda, moli: »Namignite mi malo.« Krajem juna 1986. i{ao sam u Novi Sad da ga ispratimo. Oti{ao je dalekom suncu, uz stihove »Besmrtne« i melodiju ciganske tugovanke »Piro man|a korkoro.«. Septembra, Zubac je do{ao u Mostar. U Drap{inovoj 15, duboko u zlatnu no}, listali smo sje}anja na Anti}a i »Besmrtnu«. Onda smo se naslonili na prozor i }utke namigivali zvijezdama. Ne~iji odocnjeli koraci zaustavljaju se u tami staze pod jablanovima, nad Radoboljom. Hrapav, mokar glas pozdravlja i pita: - [ta pjesnici rade na prozoru u pozni sat? - Namigujemo zvijezdama! - odgovaramo neznanoj sjenci. Sutradan smo i{li na jutarnju kafu, na Rondo. Znân narod nas je pozdravljao ljubazno, a gledao sumnji~avo. ûjem {apat: - Zubac i Mari} proradili. Po svuno} namiguju zvijezdama. Prvih dana januara 2001. na adresu: 14. Widecombe Way, Exeter, Devon, England, stiè mi Zup~eva novogodi{nja ~estitka s »Besmrtnom«. îtam, ne da mi se usniti, pro{eta}u. Nebo ozvjezdano, mostarsko. Stanem na vrh brijega uz glavnu ulicu, okrenem jugu, na|em najsvjetliju me|u zvijezdama, pa namigujem. I pono} je oti{la na po~inak, pusto je i tiho. Ustavljaju se policijska kola. Izlazi mlad policajac, u~tivo pozdravlja i pita: - Je li sve u redu, gospodine? - Hvala, sve je u redu.

131 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 132

Mi{o MARI] - Mostarenje

- Lijepa no} za posmatranje zvijezda? - Namigujem zvijezdama. - Sigurni ste da vam ne treba pomo}, gospodine? - O, ne, hvala lijepa, gospodine. - Hladno je, a vi ste u ko{ulji, gospodine. Bilo bi dobro da idete na po~inak. Pozdravili smo se ljubazno. Dok ulazi u kola zbunjeno vrti glavom, a onda ka`e: - Good night, sleep well, sir! No} nije bila dobra, spavao sam lo{e. Sutradan sam po~eo pisati sje}anje na svog brata, Icu Voljevicu. Nastavio, potom, o ljudima koji su mi ukrasili `ivot. Ve}inom su ve} odavno zvijezde. Ili su daleko. Na stranicama koje slijede ja njima namigujem.

132 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 133

Mostarac de Luks

» Mostar, Rondo, sa Icom Voljevicom, Perom Zupcem i Mi{om Mari}em, 1968. To {to {umori vetar, to {to `ubore vode, to {to se osipa li{}e, to su boje mog glasa rastvorene u stvarima. Na{e je ume}e u tome {to uvek nekom drugom poma`emo da ume«. (Miroslav Anti}: Sabrana djela, Knjiga Peta, »Oslobodjenje«, 1989.)

Prije tri godine, pri slu~ajnom susretu u Londonu, Knjigu Petu, »Izdajstvo lirike«, pokloni mi ljubazan momak iz Tuzle, Zrinko Bakovi}. Veli: - Tu ste i vi, s prijateljima. Prelistavam i nai|em na gornji zapis. Pa mu obja{njavam kako je Rondo mu~ki ubijen, kako su Ico i Mika oti{li zvijezdama, Pera mi se javlja iz daleka, a ja sam tu`no umoran i dru`im se sa sje}anjima.

I, odjednom mi se odvrti ta 1968. Anti} je, u vozu kroz no}nu Bosnu, dru- govao s »Rubin« unu~i}ima. Bija{e veseo, Pera neispavan, Ico sino}nji, a po bijelim stolovima Rondoa an|eoski be{umno osipalo se li{}e s platana. Rumena i blaga mostarska jesen. Mika je rajsneglom od osmrtnica zaka~io sako za pla- tan. Do~eku{a, pa krenusmo na teku}a pitanja, za odrasle. Odmah na po~etku Mika se `alio kako nije u~estvovao u izboru rodnog grada, pa je ro|en uz

133 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 134

Mi{o MARI] - Mostarenje

Dunavo, a ne kraj Neretve. I, da bi bar umreti voleo u Mostaru. Koji je, veli, ~udo. Vi{e pesma, nego grad. I da je njemu, Anti}u, najlep{i u prole}e. Zubac se zalaè za jesen, s modrim ki{ama. Meni je Mostar, dodajem, uvijek lijep. Ico dokraj~i lozu i temu: - Meni je najljep{i kad sam u Sarajevu! Za{to je Anti} ba{ tad zapisao to o umije}u, nikad nisam doku~io. Ali se sje}am, negdje oko pola pi}a, prilazi Risto Janji}, voza~ u »Slobodi«. Neki mu pravoslavni crkvenjak prodaje sat. Pa }e Icu, jer nema Emira Bali}a, stru~njaka za satove, a urar Benco daleko, upitati vrijedi li. Ico pogleda, kaè: - Kupi, odli~an! Pogledam i ja, pa kaèm kako kasni dobrih 30 minuta, ne valja. - Odli~an je sat - ustrajava Ico - sve }e on to do ve~eras nadoknaditi.

Taj osje}aj za situacionu dosjetku, sem u vrhunskoj literaturi, nisam sreo. [to je uzgredan razlog ovog prisje}anja na prijatelja, drugara, slikara, kozera, vjen~anog kuma...Na brata, Mustafu Icu Voljevicu, za kojim 26. januara ove 2001. punim 20 godina Nezaborava... 17. maja 1986. glasnogovornik generacije sjajnih umjetnika i ljudi, Anti}, u pero biografu, Dra{ku Redèpu, vapi: »Ogromno mi nedostaje Ico Voljevica!« Oti{ao je za njim 26. juna 1986. A ja, evo, prièljkujem da u postojbini dalekih galaksija zbilja ima ne{to. I da je i Rondo prognan tamo, s bijelim stolovima, za kojima njih dvojica, sad, ispijaju male loze i druè se veselo.

S po~etka sedamdesetih, u Umjetni~kom paviljonu uz Titovu, u Sarajevu, pomagah mu da postavi slike za samostalku. Tu su Ico, Vlado Dijak, Esad Veli}, tek otvorena, druga fla{a »Hepokovog« vinjaka, i ja. Ico }e do otvorenja da malo odmori, pa pita Vladu dokle on i Eso misle ostati. Vlado se smje{ka i pokazuje dno fla{e: - Dovde! Ico ode, ka~im legende ispod slika. Vr{e, }o{kovi Mostara, ciklus crnih Neretvi od I do VI. U to }e Mak Dizdar. Dugo, }utke razgleda slike, a onda veli: - Otvaram ovu izlo`bu, a jo{ ne znam {ta re}i. Nikad mu nisam vidio ovo- liko slika na jednom mjestu. Poneku tek, u ateljeu. Ozbiljan je slikar Voljevica, svoj. Ali, {to su mu ove Neretve crne!?

134 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 135

Mostarac de Luks

Ico Voljevica

- Sestra Icina, Zehra - ka`em - odlu~ila se za Neretvu. Nikad je nije prebolio. - Uh, bogati! - uzdahne Mak – Pa, ja to nisam znao! Par sati kasnije, pred tim slikama i reprezentacijom kulturnog i sveko- likog Sarajeva, Mak je izgovorio slovo stameno kao zapis sa ste}ka u Radimlji. Po prvi put ~uh da ima jedna modra rijeka i kako svima nama valja preko rijeke. A zavr{ili smo pored Titove, u restoranu kod »Amerikanca«. Izlo`ba je pobrala sjajne kritike, platna otkupljena. - »Sve do ko{ulje«, rekao bi Maestro Sefi}.

On i Ico su se uva`avali i voljeli. [to im nije smetalo da se {ale jedan na ra~un drugog. I crnomanjasto, ali bez hile. Kad po|emo iz redakcije s Rondoa »kod Bali}a«, tako je zvao kino »Zvijezda«, redovno bismo i{~itavali taze osmrtnice na platanu kod Kluba

135 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 136

Mi{o MARI] - Mostarenje

javnih i prosvjetnih radnika. Znao je svakog od pokojnika i rahmetlija, o svakom izgovorio poneku rije~ sje}anja. Jednom, pred tim osmrtnicama, pita: - [ta }e pisati, Mi{el, kad ti skikne{? Samac sam tada, deklamujem mu davno zapisano: - »Umro je Mi{o Mari}.« A u potpisu: »O`alo{}eni Mi{o Mari}.« - [ta }e, Mujo, pisati na Maestrovoj? Odgovara na prvu: - Umro je Meha Sefi}. D`enaza }e se klanjati u hotelu »Neretva«.

Svratimo u »Neretvu«. Tamo, mada je jutro, Maestro igra simultanku za pet-{est stolova. Na svakom konjak, {eta okolo, pa pijucne. Ispri~am mu malo- prija{nju. On, po adetu, odmjau~e. Bila je to faza kad je crtao ma~ke i odazivao se sa »Mjau!«. Velim mu da se javi u velja~i. Posla me u materinu. - Jo{ }e od tebe, Mi{el, i biti ne{to - bodri me Ico preko Musale. - Ova ti je maloprije prolazna za prvi razred Liske.

Na putu do Emira i matinea u 10, kad za`egaju Pulji}evi ilin{taci, svratili bismo kod Muje, na bozu. Dok to~i, Ico provjerava : - Je li ledena? - Ja{ta je, ve} ledena! - odbrusi Mujo, a glavu ne okre}e. - Ipak, pusti da malo ote~e - insistira Ico. Mujo prolije naliveno, gurne pare nazad i izbaci nas na 40ºC...

Avgust je, podne je, u »Pozori{nu« banu \apo, znojan. - Ja {to je pripeklo, skuva’ se! Ima preko ~etrdeset u hladu! - A ko te tjera u hlad, Merinac? - do~eka ga Ico. Sulu je zvao Merino ili Merinac, zbog kao runo bijele kose.

S Icom od Rondoa do pod Kujundìluk, s poglavljima: Redakcija, Dom kulture, Galerija, Klub javnih i prosvjetnih radnika, Bristol, Neretva, ûle, Majka Bojana Staj~i}, Oslobo|enje, Pozori{na, Evropa, Pe}ina, Ateljei Juse Nik{i}a, Mladena Solde i Bobe Samardì}a, do pod ârdak, a kad je svugdje fajront do Pobri}a, Buli}a, Smaje Kljake i Lire - rahmetli Evlija bi ispisao putopis debeo i zanimljiv kao onaj od Stambola do Stare }uprije. U toj ~udesnoj

136 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 137

Mostarac de Luks

MO-karavani putovahu jo{ ~udesniji ljudi, od kojih svaki, na svoj na~in, bija{e knjiga. Marljivi Asim Hadàjli}, koji otklju~ava ICM u pet ujutro i sjeda za ma{inu; Himzo Polovina i Zaim Imamovi} na sceni velike sale Doma kulture; Karletova, Kuja~i}eva, Gvozdenovi}eva, Maestrova, Pezina, Nik{i}eva, Soldina, Ledi}eva, Pulji}eva, Mièkovi}eva, Boki}eva, Cucina, Dadina, Pravi~ina i ko zna ~ija sve samostalka u foajeu i susjednoj Galeriji; s ograde Pe{kine ku}e, preko puta Rondoa, fudbalski zanesenjak Zlatko-]ona Miladin drì miting nakon utrakmice, a me|u pa`ljivim slu{aocima je i Muhamed Muji}, fudbalski ~arobnjak; na Rondou sijed i }utljiv Skender Kulenovi}; predsjednik SIV-a Dèmal Bijedi} u kratkim pantalonama; YU olimpijac Kruno Radiljevi}, radnik Rudnika mrkog uglja; inènjer Sloba Mari}, sjetan; fotograf Franjo Ani~i} usnuo; sinovi narodnog heroja Lea Bruka, Miro i Tvrtko, jedno vrijeme podstanari u ulici s o~evim imenom; tihi profesor Nihad Beribak, autor njema~kog rje~nika za drvnu industriju; darovit srednjo{kolac Gradimir Gojer, s knjigama iz biblioteke i rukopisom za »Slobodu«; Jole Musa, od ~ijeg smije- ha opada li{}e s platana, a kombinat koji vodi prvi je na listi deviznih izvozni- ka u Republici; Drago Markoti}, prvi poratni majstor za opravku radio-aparata u Mostaru i sin mu @eljko, tehni~ar Radio Mostara; Osman Pirija, agrarni refor- mator koji, nakon hercegova~kog kr{a, pravi Misir i od libijske pustinje; dr Zvonko Tolj s aktovkom krenuo na festival u Rio - ranoranioci i no}obdije na jutarnjoj kafi i lozi pod platanima Rondoa, najljep{e vizitne sobe svih Mostaraca, gdje su se do~ekivali i gostili prijatelji sa sve ~etiri strane svijeta; »Bristol« s nasmijanim konobarom Matom Barotijem, narodnim herojem Mehom Trbonjom i partizanskom desetinom pod sjedinom; s raspjevanim Edom Pandurom; s Ismom Kresom, Kaòm Jel~i}em, Tvrtkom [ulenti}em- [ulom; »Neretva« s Maestrom i sobom 101 u kojoj je Crnjanski dopisivao Komentare uz Itaku, Andri}a budila svijetlost, a ]opi} slju{tio gajbu «Vlahova« za 3 dana; Kafana kod Tome ûle (niko ga nije vidio nasmijanog, pa ga Ico zvao Vedran), s Dragom Trojkom, rudarom, slikarom i Orkestrom, svira na svemu {to dotakne, od ~e{lja do vrata; s Vukom Vrdoljakom, Mahom Kokanovi}em, obojica Simfonijski; sa slikarom i {armerom Jusom Nik{i}em; s Vladom Pulji}em, pobratimom {ipaka ljutunaca, glava{a i vinskih mu{ica; s doktorom maksiofaciale Nedàdom Imamovi}em; s arhitektom Sulom \apom; sa oslijep- jelim Romeom Tiberiem (pri ukrcavanju na brod u Zadru za Anconu, Ico ga pri-

137 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 138

Mi{o MARI] - Mostarenje

javio kao »slijepog putnika«); s Tihomirom Staj~i}em Cucom, ~ija platna kupu- ju Yul Bruner i Carlo Ponti, a tijesna mu planeta; s poetama Milivojem Mrki}em, Radom Budali}em i Ivanom Kordi}em; s gostuju}im Adijem Mulabegovi}em, Enkom Mehmedba{i}em, Vladom Dijakom; s redovnim Zukom D`umhurom, koji hodoljubi svijetom, a bivakuje u Mostaru i - nigdje kraja doma}im, a dobrodo{li iz daleka svakodnevno su se mijenjali. - Svi se oni mijenjaju, samo ti, sine, ostaje{ isti! - korila majka Mustafu.

Zasjeli u kafani kod ûle Ico, Vlado i Maha Kokanovi}. Gazda nikad ne sjeda s gostima, stoji kraj stola. Ico veli: - Upisao sam Adija u Muzi~ku, na trombon. - I ja sam Denisa na klarinet i saksafon - dodaje Maha. - Mora}u i ja Validana - kaè Vlado. - Vala }u i ja onog svog, nek u~i ne{to - uklju~uje se ûle. - Tvoj ne moè - kaè Ico. - [to to va{i mogu, a moj ne moè!? - Tvoj ne moè, jer nema odsjek za gangu - uzvra}a Ico.

Od jetinjstva se druìo s Dejanom ]upinom, koji nam je u radno vrijeme direktor u Informativnom centru, a u neradno dru{tvo kod ûle. Dejana Ico zove po francuski de Jean, a Dejan pije samo mlako crno vino, jedina boljka koje se pla{i je promuklost. Kad se obra}a pravoslavcima i katolicima po~inje sa: pokoja ti o~eva; kad se obra}a Muslimanima sa: rahmeta ti babina. Nikad ne pobrka... Ina~e obrazovan, neobi~an ~ovjek, Dejan. Sjedimo, jednom, pri~a kako mu je supruga oti{la u bolnicu, treba da se porodi. - Taman fino - kaè Ico - ima{ sina, sad je red da dobije{ i k}er. - Ne}u k}er - kaè Deàn - neka opet bude sin. - A {to to fali k}eri? - pita Ico - [ta }e mi k}er! Do|u sa {esnaest-sedamnaest godina pa mi vele: eno ti. Dejane, malu nateù u parku! - Bolje je da ti kaù: eno ti, malu nateù, nego: eno ti malog nateù u parku! ozbiljan je Ico.

Slasne, dvori{ne ro{tiljijade kod milosne Cucine majke Bojane; pa Oslobo|enje s Emininim unukom, gospodstvenim urednikom Mugdom Kara- begom; s britkim, rasko{nim Gojkom Beri}em; s tihim, ljubaznim Zdravkom

138 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 139

Mostarac de Luks

Kokotovi}em; s raspjevanim i uvijek pomalo sjetnim Alijom Kebom; s radinim Salkom Dizdari}em; s tek zasjalim, zanesenim Minjom Bojani}em; s dobro- du{nim foto-reporterom Ifetom Kapid`i}em - i tako sve do ^ardaka i jo{ vi{e, do neba, putovah sretan u toj karavani s Icom Voljevicom. Bez kojeg bi to putovanje bilo dozlaboga zamorno i dosadno...

Sanjali smo danju, a ìvjeli no}u. Kad se proglase fajronti i pogase sva svijetla od »Buli}a« do »Lire«, non-stop je radio podrum tamo gdje prestaje Liska, a po~inje Bulevar, u ateljeu Icine ku}e. Tu se pilo mukte, Fika bi u 2 popono}a sluìla buredìke, \apo tanka sluha pjevao Himzi »Eminu« na uvo, Cuco Velji Milo{evi}u i gostuju}im prijateljima poklanjao Icine slike…

Nikad ga nisam pitao je li ro|en u toj Avdagininoj i Zejninoj ku}i ili u porodili{tu. Enko Mehmedba{i}, koji se razumije u mnogo {ta, a posebno u humor, tvrdio je da Icina dosjetka kako je ro|en kao lijepa beba, ali su ga za- mjenili u porodili{tu, mo`e u svjetsku antologiju humora. Anti} je od nje sa~inio pjesmu, a ja sam uvijek govorio: da je s vana kao iznutra, Ico bi bio Rudolf Valentino. Po{tena, meka du{a mostarska, koju je nerado otvarao. Ni drugarima, a rijetko Fiki, ro|enima (sem onih pod bijelim Brijegom) osje}anja prijateljstva i ljubavi nije ogla{avao. On je to, jednostavno, }utke, ~inio. Dolazak djece, Lejle i Adija, proslavljen je sve~anije nego da su mu »Vr{e« u{le u Luvr. Nisam ga vidio da gura kolica, vodi u nedjeljnu {etnju, teto{i...Ali sam ga vidio neispavanog, zabrinutog, svaki put kad bi ih uhvatio krzamak ili kakva druga, bezazlena dje~ija boljkica. A pri~ala mi Fika kako se posva|ao s Adijem. Do{ao kasno, legao uz Adija. Ovaj ga u snu klepi nogom u bradu. Bunovan, po~ne da galami. Fika se probudi i ospe po njemu. Pravda se, veli: - On je prvi zagrizn’o. Adi je imao nepune tli.

Dolje, u ateljeu, gledao sam ga kako slika, a i pozirao za portret. Brzim, gr~evitim potezom nabacivao je boju na platno, udarao {pahtlom, a milovao kistom. Ustajao, odmicao se, mjerkao naslikano, onda ponovo vra}ao, napadao. I ~itavo vrijeme bolno grizao jezik u uglu usta. Ici se uvijek stra{no ùrilo. Sve {to je radio, radio je strasno i brzo. I ìvot je ìvio tako svaki dan, i svaki sat u tome danu, kao da sutra ne postoji. Pa smo i mi iz karavane nastojali da drìmo korak...

139 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 140

Mi{o MARI] - Mostarenje

Posmatrah ga dok prelama »Slobodu«, pregleda slog po {tamparijama Mostara, Sarajeva i Splita, ilustruje knjige, ~asopise, skicira scenografiju za Narodno pozori{te, glumi u »Abra{evi}u«, a u Londonu, nedavno, kupim staru »@ilavku«, na kojoj je preìvio njegov »Most«. Slu{ao sam ga u ba{ti na stadionu »Veleà«, pod Mehinim golubarnikom, kako pred \emom i dvadesetak raje pri~a: - Po~nem raditi, fisnem nave~e s Benkom (Vu~kovi}) i Borisom (Birjukov), a mati me, Zejna, budi. Govori: »Mustafa, sine, hajd’ na ra|u, podne je. Eno i \ema ode.« U vrijeme sje}anja Dèma bija{e predsjednik Sreza, u vrijeme pri~e je bio predsjednik SIV-a. Vrti pal~eve, smije se grohotom, kaè: - Furdo, {to si se mene dopovez’o!? Dèmu je posebno volio i po{tivao, a nije propustio priliku da ga javno potka~i. Predsjednik Savezne vlade otvara novi pogon Fabrike duvana u Mostaru. Prije sve~anog ~ina, s kratkim govorom i makazama, obilazi i razgleda u prat- nji vode}ih ljudi Fabrike, Op{tine, Regije, Republike. Bljeskaju blicevi, radio reporteri se tiskaju s mirkofonima, tv-ekipa prati svaki korak, biljeì se svaki pokret, svaka rije~. I Ico je tu. Uzme cigaretu s pokretne trake, nudi Dèmu: - Uzmi, predsjedni~e, ova je dàbe! Dèma ga gleda preko oka, uzme cigaretu, stavi u ugao usta. Ico izvadi upalja~, ho}e da mu pripali. Dèma odmi~e glavu: - Zna{ da vi{e ne palim. - I pali{ i àri{ od ~eterespete! - Furdo, |e me na|e pred kamerama! - smije se Dèma...

Jutro je, u redakciji sam, zvoni telefon. Javlja se Zdravko Ostoji}, sekretar OK SK : - Mi{el, jel’ ti onaj Voljevica tu? - Ostavio sam ga na Rondou, popravlja se. - Slu{aj, daj ga dovedi dok se skroz ne popravi, imam mu ne{to re}i. Ako si besposlen, do|i i ti s njim. Odem na Rondo. Ve} je, vidim, pripalio no}a{nje. Te }emo kod Zdravka. Sekretarica nas najavi, Zdravko primi. Nudi kafom. - Ja bih jednu SK lozu, dobra je i d`abe je - ka`e Ico. Tu malo prokenj~ijamo, a onda Zdravko ustaje, odjednom je veoma

140 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 141

Mostarac de Luks

ozbiljan i sve~ano po~inje: - Druè Ico, pripala mi je ~ast i radost da ti saop{tim da si, na prijedlog drugova Branka Mikuli}a, Hamdije Pozderca i Raifa Dizdarevi}a, za izuzetan doprinos umjetni~kim i kulturnim dostignu}ima Grada i Republike, na sino}njoj sjednici Predsjedni{tva Op{tinskog komiteta jednoglasno primljen u Savez komunista. Sretan sam da ti mogu prvi ~estitati. Zdravko mu pruà ruku, on se ne diè sa stolice, osloni desni lakat na sto, pokazuje Zdravku srednji prst i veli: - A lova? Zdravko je zabezeknut, gleda u njega, pa u mene, traì pomo}. Nemam pojma o ~emu se radi, Ico ne spu{ta prst, Zdravko pita: - Koja lova!? - Za prelaz. - Kakav prelaz? - Iz Socijalisti~kog saveza u Partiju - ozbiljan je Ico. Fri{kog ~lana, i mene s njim, sekretar sve~ano izbaci iz kancelarije...

Malo iza toga Ico prisustvuje prvom sastanku Osnovne organizacije SK u Informativnom centru. Sastanak je hitan i vaàn. Na dnevnom redu samo jedna ta~ka: problemi sa SSSR-om. Bre`njev je bio u posjeti da potvrdi dogo- voreno s \okom Jovani}em oko prelijetanja sovjetskih aviona preko teritorije SFRJ i kori{tenja Kotora za remont flote. Tito ga odbio. Jedan brod moè u Kotor u slu~aju kvara, jedan avion moè koristiti vazdu{ni prostor ako prevozi humanitarnu pomo} za gladne u Africi, drugi }emo ru{iti, saop{tio Bre`njevu. \oko nema pravo da obe}ava ono {to ni on kao predsjednik dràve ne moè po Ustavu, \oko ima da ide u penziju. \oko je kasnije oti{ao u penziju, Bre`njev je odmah pobjesnio, prekinuo posjetu. I tako Asim ~ita tu strogo povjerljivu informaciju Predsjedni{tva CK SKJ, sat vremena. Kad zavr{i obra}a se: - Drugarice i drugovi, ima li ko {ta da pita? Drugarice i drugovi }ute, samo Ico digao dva prsta. - Izvoli, druè Ico! Nikad ga niko u redakciji, niti bilo gdje, nije oslovio s »druè«. A drug Ico, koji je na sastanak do{ao s Rondoa, lijepo namiren, ozbiljno pita: - [ta je pisac s time {}eo re}i?

Bugojno, 2. april 1977. Desetak najeminentnijih bh. slikara portreti{e

141 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 142

Mi{o MARI] - Mostarenje

Tita. Mario Mikuli}, Mersad Berber, Safet Zec... Od Mostaraca Maestro i Ico. Maestro je elegantan, Ico je sino}nji. Branko ga predstavlja Titu: - Druè Tito, ovo je onaj {to je traìo za prelaz. Stari se smije, pruà ruku, veli: - No, znam, bogati, Voljevica, Bosanac de Luks. Branko se volio druìti s Icom. Dolazio je maksuz u Mostar, sijelili bi kod Mladena u ateljeu il’ kod Ice u ku}i i tu bi pokupio taze mostarske, posebno Icine. Prepri~avao ih je Titu. O~ito mu je prepri~ao i Enkin dijalog s Icom: - [ta je Hercegovac? - Hercegovac je Bosanac de Luks. A ako bi mene sada pitali »[ta je to Mostarac?« odgovorio bih: »Hercegovac de Luks. Iliti Mustafa Ico Voljevica! «

Spu{tamo se s Makljena u Gornji Vakuf. Pun autobus »Mostarskih ki{a«, idemo na sve~anost 90-godi{njice Osnovne {kole. Branko me molio da pozovem i Icu. Negdje kod Voljevca, sela pred Vakufom, pita voza~a, Vakuf- ljanina ro|enjem, {ta i koga Branko ima u rodnom Vakufu. Ovaj veli da vi{e nema ni{ta, sve je prodao, a od rodbine ima {logiranu, nepokretnu tetku i da je pazi… Zavr{i se program, ru~ak je. Puno je zna~ajnih gostiju. Sje}am se Nike Mihaljevi}a, ^o~eta Vujovi}a, narodnog heroja, komandanta Prve proleterske, koja je prvi put oslobodila Vakuf. Sitan ~ovjek taj ^o~e, ni nalik na Crnogorca, heroja. Pri~a kako mu je otac Brankov, kasnije vije}nik ZAVNOBiH-a, doveo sina i zamolio da ga povede sa sobom. Onda Ico pita Branka: - Ima{ li ti jo{ {ta ovdje? - Nemam. Sve sam prodao kad sam odlu~io da gradim u Bugojnu. - Jel’ ostalo i{ta od nekretnina? - Nije ni{ta. - A tetka? Nelagodna ti{ina, pa smijeh.

U ljeto 1980, na poziv likovnih umjetnika Finske, gostuje u Helsinkiju mjesec dana. Vratio se s fasciklom pohvalnih kritika, neobi~nim utiscima i fizi~ki prepolovljen. O bolesti nije govorio. Polovinom jula, s Fikom i s djecom odlazi na more. Po~etkom avgusta s Cucom i slikama, po ko zna koji put, kre}e za Italiju. Vra}aju se bez slika, sa »Zlatnim amforama«, najvi{im priznanjima s

142 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 143

Mostarac de Luks

tradicionalne me|unarodne likovne smotre u Gabicce Mare. Ico je iskopnio, o~i upale, poùtio. Operisan je 2. septembra na Rebru, u Zagrebu. Stiè mi razgled- nica iz bolnice: »Dragi Mi{el, operisana mi je ù~. Vra}am se uskoro. Pripremi karte, otrijezni Merinca, pa }emo baciti partiju remija. Al’ nema vi{e ù~nih diskusija. Tebe i Azru prijateljski pozdravljamo. Pozdravi svu raju, Ico i [efika.« Prije njega, u Mostar je stigao glas da je tamo, u Zagrebu, »otvoren i zatvoren«. Vratio se krajem septembra. Pripremio sam karte, Sule se otrijeznio, pa u stakleniku ku}e na Bulevaru remijamo. Tu partiju nikad nismo zavr{ili. Stalno neko na vrata, zvone telefoni iz cijele Jugoslavije, obilaze ga Sarajlije, Novosa|ani, âpljinci, Trebinjci, Bugojanci... Ne àli se, duh ga jo{ drì, ku}om se razlijeè smijeh, a Fika u kuhinji priprema kafe, to~i pi}a, sokove i pla~e. 24. januara, idem u redovnu posjetu. Jutro je, on leì na kau~u, upaljen tv. êstitam mu Orden za rad, uru~en dan ranije. - Jedan za jastu~eta… - kaè tiho, te{ko. Zate~e me. - Kakvog jastu~eta? -Zna{, ono, kad umru borci, pa im nose odlikovanja na crvenom jastu~etu. - Daj, bogati, Mujo, mani se budala{tina, kakvo jastu~e i kakvo umira- nje! Pro}i }e. Po prvi put skida o~i s tv-a, gleda me, pa kaè: - Mene je, Mi{el, rakonja pojeo. Pripazi mi malu raju. Zaustih, a on se okrenu tv-u, pa doda: - Kad vidi{ Budali}a (Rade, glavni urednik TV SA), reci mu da su im dje~iji programi najbolji. [teta {to ih prije nisam gledao. Umro je dva dana kasnije, 26. januara 1981, drè}i Fiku za ruku... 28. januara, na komemoraciji u sali Sindikata, opro{tajno slovo po~eh kako se kami~ak sa Starog mosta zauvijek odronio u Neretvu. Kako je s njim oti{ao i najljep{i dio nas i kako je i Mostara manje... I kako Ico nije umro od smrti, kao {to se obi~no umire. Kako je umro od ìvota... Na [ari}a haremu, pod bijesnom burom, ispratio ga je Mostar i gradovi koje je s daljina premjestio u mostarske ulice i sokake... Malu raju nije trebalo paziti, ili sam se ogrije{io. Sad su velika raja. Lejla i Fika, prognanici u Holandiji. Adi, u podrumskom sobi~ku, u Mostaru. Ku}a Voljevica na Bulevaru, oplja~kana, pa spaljena 16. maja 1993, zjapi prazna,

143 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 144

Mi{o MARI] - Mostarenje

mrtva... Kao jedini melem stigo{e mi Fikine rije~i da Paja Omeragi}, s desetak te{ko prikupljenih slika, priprema retrospektivu za 26. januar, da je Fiko Novalija, kao i prije 20 godina, najavio spomen tv-emisiju i rije~i Alije Kebe, kad mu ponudih da objavi sje}anje na Icu u »Mostu«: - Imam na stolu 15 kilograma rukopisa, Mi{o, ali tekst o Ici mora i}i.

I evo me, na kraju djeli~ka sje}anja. Siguran da ni to malo nisam uspio re}i kako `eljeh. I jo{ sigurniji da, ma kako i ma koliko rekao, Mustafa Ico Voljevica zaslu`uje vi{e i ljep{e. Zato {to mi je bio brat. I zato {to je bio Mostarac de Luks.

2001.

144 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 145

Primarijus prijateljstva

Bio sam pacijent, a i druìh se s mostarskim ljekarima. Ovo drugo ~e{}e i ra|e. Bilo me strah boljki, bolnica, bolni~kih mirisa i ljekara. Kako sam stariji, strah je sve ve}i, a sje}anja na mostarke ljekare sve draà i sve sjetnija. Jer, uz rijetku iznimku, bijahu stru~ni, dragi i neobi~ni ljudi. I te iznimke, do epi- demije nacionalizma, bilo je te{ko dijagnosticirati. Danas se, dakako, sve zna. Kome je Mostar grad s jednom obalom. Ko je od mostarskih ljekara u ratu izgubio glavu, ko obraz. Ko je objesio o klin i steto- skop i Hipokrita, pa se {epurio bolnicama oki}en pi{tolj~inom k’o Doc Holiday po OK Coralu. Ljekar u maskirnoj uniformi s coltom, taman kao [tela Martinovi} u bijelom mantilu sa stetoskopom. A vi|ao sam i takve ljeta 1992. na Bjelom brijegu, koji se crvenio od stida. S tom sortom ne bih se bavio ni u sterilizovanim rukavicama. Pi{e mi se o Milanu i Dani Pe}anac, Dragutinu Hlubni, Hami Dra~e, Petru Rafaeliju, Muhamedu Mahi}u, Mehmedu Muji}u, Dragutinu Arasu, Ko~i Mileti}u, Ti}u Marinkovi}u, Nusretu Veli}u, Stipi Ravli}u, Boèni Lu{ickoj, Daroslavu Mr|anu, Rifi Pavlovi}u, Mirzi Vili, Ne|i Kosjerini, Anti Hercigu, Dèvadu Halilhodì}u, Nijazu Topuzovi}u, Melihi i Ekremu Rizvanbegovi}, Draènu Rude{u, Ibri Dragni}u, Marku Ruì}u, Pinji [unji}u, Dèmilu Pezi, ]erimu Divanovi}u, Stjepanu Dragoju, Oliveri i Brani Ivanovi}, Salki Spahi}u i Salki Terzi}u, Nijazu ôhadì}u, Omeru Karabegu, Neri i Faruku [abanagi}, Nadi i Ahmi ]uri}, Tusi i Almiri âmdì}, Sumi Kajtaz, Muliji Dùdì, Melihi Imamovi}, Milosavi Rundo, Amri Pa}uka, Nuri Piriji, Elizabeti Ivankovi}, Snjeàni Savi}, Emici Potur, Zagi Bojani}, Vesni Oborina, Mirjani ^voro, Safi âmpari, Heleni i Nadi [kobi}, Nadi Zulovi}, Savi Bjelogrli}u, Muhamedu

145 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 146

Mi{o MARI] - Mostarenje

Obradovi}u, Snjeàni i Ivi ]uri}u, Vlatku Vladi}u, Anti Ivankovi}u, Izudinu Pintulu, Ivanu Knezovi}u, Mehi Zubovi}u, Hasanu i Gagi ûstovi}, Asimu Sadikovi}u, Koki Repovi}u, Radoslavu Lon~aru, Miri i Fejsi Vejzovi}, Zvonku Tolju, Hasi [ehi}u, Mehi Memi}u, Nijazu Seferovi}u, Zlatku Cari}u, Din~etu Ustamuji}u, Amili i Predragu Puzi}, Edi i Vildani Alikalfi}, Snjeàni i Draganu Milavi}, Emiri i Zlatku Skiki}, Rami Omanovi}u, Todoru Panti}u, Zaimu Sari}u, Braci Hajdarevi}u, Emiru Fazlibegovi}u, \ini Kajtazu, Mustafi Hadìomerovi}u, Borisu Maslovu... O Zvonku So~i, Fahri Puzi}u, Refi Eminagi}u, \okici Kuli{i}u, \aniju Salkovi}u... Profesorima Isidoru Papi i Nedi Zecu, koji nisu lije~ili u Mostaru, a kojima je do kraja ìvota Neretva tekla krvotokom i Mostar bio prestonica na kardialnoj karti svijeta. A davno sam pisao, s du`nim po{tovanjem, o Isidoru, Nedi, Hlubni, Mahi}u, Topuzovi}u, Lu{ickoj, ]uri}u... Pred rat, izgovorio dva tu`na slova na Sutini, opra{taju}i se, u ime prijatelja, od Mehmeda Mehe Muji}a i Dènana \anija Salkovi}a. Sve prije toga, bija{e ìvot.

Deùrah u Hitnoj sa staìstima-ljekarima, Zvonkom, Fahrom, Refom, \okicom i \anijem. Slani i âvar su vozili, Ilija domario, Mustafa previjao i udarao injekcije, a ja sam se druìo. Za lijepa vremena, dok je Mostar boktao ìv i zdrav, hladovah na klupi ispred, sa Sretom Srdanovi}em, Nedàdom Imamovi}em, Mirzom Alikalfi}em, Tomom Topi}em, Hamdijom Palfijem Dedi}em; stomatolo{ko... Nagledao sam se lomova, bubre`nih i sr~anih napada, pse}ih ujeda, posjekotina i otoka, naslu{ao bola i zahvalnosti, a dosta toga iz prvih usta ~uo o operaciji dvice, Tominim duhovitim prilozima u sljede}em broju »Svijetove Vrte{ke« i Palfijevom li~nom herojskom doprinosu u pobjedi nad fa{izmom i doma}im izdajnicima, ~ega su se u~esnici NOB-e te{ko mogli sjetiti. Bili smo mladi, razdragani i sve je pucalo od zdravlja i veselja. Te smo Hitnoj i svim odjelima Krankase tepali: »Dom zdravlja i veselja«. Dok nas ìvot, po lo{em obi~aju, nije razjurio. Staìsti su oti{li na specijalizacije, Slani na ahiret, ja kod Ahme i Mulije na vitaminske infuzije, da se trijeznim...Samo je Mustafa ostao s generacijama mla|ih. Koji su nicali kao gljive. Godio im onaj mrak... Zvonko So~e je specijalizirao ginekologiju; Refo Eminagi} op{tu s pla- ninarstvom, Ruji{tem i Prenjom; \okica Kuli{i} o~nu i {ah; Fahro Puzi} neu- ropsihijatriju, ènsku kardiologiju i mali fudbal; \ani otorinolaringologiju ({to

146 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 147

Primarijus prijateljstva

D`enan \ani Salkovi}

je pote{ko i izgovoriti, a kamoli specijalizirati), dje~iju poeziju, gitaru, kom- ponovanje, pjevanje i letenje. A dru`enje - svi zajedno, davno, u onom krugu Krankase, gdje sam poha|ao Visoku {kolu drugarstva i liskaluka. U klasi s \anijem Salkovi}em, primarijusom svestranih talenata i prijateljstva.

Dènan \ani Salkovi} bija{e od onih Mostaraca kojeg je svugdje bilo i sve mu je i{lo za rukom. Violina u Niòj muzi~koj u Sarajevu i Mostaru, stara Gimnazija, medicina u Beogradu, odakle se vratio s diplomom ljekara i kantau- torskim singlom. Izme|u dvije operacije krajnika stizao je da pokupi i Mali i Veliki {lager sezone i prvu nagradu Saveza kompozitora Jugoslavije za »Jefimiju«. I Zmajevu nagradu za zbirku »C-ciklama«, prvu nakon ~ika-Jove ljekovitu dje~iju knjigu poezije. Lirski recept za bezbri`no i sretno odrastanje. Pa je i{ao dvaput u Libiju i Irak na duè, kao ljekar. Maja 1985, kao kompozi-

147 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 148

Mi{o MARI] - Mostarenje

tor, solista, ljekar i tata Lejle, biserne kapljice »Mostarskih ki{a«, jo{ jednom u Irak. Prevodio nam je u Babilonu pri~u o kamenom lavu i biljeìo fo- to–uspomene na +50º Celziusa. Vodio kapljice u {oping po Zlatnom suku, ujutro pripremao vitaminske koktele da averti Davora Popovi}a i osvjeì Kemicu Montena. A ve} s jeseni druìli smo se s gastarbajterima po Njema~koj, pod snjegovima, i jo{ ga ~ujem kako prebira gitaru i po~inje »[e{ir moj, {e{ir moj, pod kosor«. Lalinske, be}arske, a posebno tu, pod {e{irom, neobi~no je volio. Umio gospodski da donese. Kao {to je mnogo toga umio. Bio je ku}ni ljekar svih svojih prijatelja, a bija{e to vakat kad je Mostar bio Osnovna organizacija ljudi dobrih namjera i takvih du{a. Maltene, jedna porodica. I{ao je u vizite mostarskim Kosovarima i ~asnim sestrama u Bijelo Polje; sa Sankom [ehi}em i veselom bratijom na svirke u Li{ticu i Gradac; s Goranom Matovi}em prire|ivao poetske praznike; u Narodnom pozori{tu postavio »Slavujev poj«, prvi i jedini autorski mjuzikl u istoriji Mostara; ljutio se, pjesmom, na Almu Sefi}, {to sa njim vi{e ne razgovara... Podizao s Jadrom Lejlu, \anu i \anija. Djevoj~ice muzikalne, premile, umiljate, a \ani neuh- vatljiv, buntovan. Uvrgnuo se na ujaka @eljka Markoti}a–Pin|u, koji sada peri udice uz neki norve{ki fjord, pod {arafom na globusu, a du{a mu ostala u ~oka- nju loze na Rondou… Polemisao je \ani s dobrim Dadom Miladinom o Gvozdenovi}evom uticaju na njegove »Rondoe« u ulju. U pono}a, nakon automobilske nesre}e u libijskoj pustinji, s nogom u gipsu do kuka, dolazio da pogleda krajnike zavatrile Milene Mari}, a za njen drugi ro|endan u mom rodnom Petrovcu, doletio s ]i}om, s tortom iz ABC-a i dvije svije}ice...Zidao je, godinama, ku}icu u Malom Polju, pod ~ijim prozorima, kao sevdalinka, te~e Buna. Ni vikendica, ~ak. î~a Tomina koliba s gitarom na zidu dnevne i s ro{tiljem uz rijeku. Ni{ta nam vi{e nije ni trebalo od onakve rijeke, onakva ro{tilja, onakve gitare i onakva \anija. Kojeg je neko od prijatelja od milja nazvao Fratelo, a mi redom prihvatili i orodili se. Dènan Salkovi} je svakodnevno njedrio bar jedan razlog da mu se divi i da se voli.

Kad mu nije bilo do zemlje, odlazio je s Bazom i aero-drugarima u Jasenicu i hvatao se neba. Gore, visoko nad Vele`om i Humom, od kumulusa i plaveti izma{tao je svoju zemlju, a nebo spu{tao kraj Neretve i Radobolje. Pa je bio vlasnik svoje zemlje na nebu i svoga neba na zemlji. Tre}e, mostarsko nebo, nosio je unutra, pod ko{uljom i pod rebrima. Li~no stanarsko pravo dijelio s prijateljima. Svakom od nas okolo uru~io komplet klju~eva i mogli smo

148 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 149

Primarijus prijateljstva

svratiti kad nam se }efne, ili skloniti na sigurno ako nevolja natjera. Stra{ljiv od visina, vje~iti pje{ak kakvog me bog dao, kao vjernik u bogomolju sklanjah se u zemaljska dva, a u tre}e \anijevo nebo, sem u njegovim pri~ama i stihovima, nisam nikad zavirio. Za to je trebalo imati krila. I kura`i. S kojom bijah kratak. Uvjeravao me :

»Opasno je, opasno, stavit’ sve na kec, al’ je jo{ opasnije `ivjet’ kao zec.«

U knjizi »Ljubavi i molitve«, ~ija mostarska promocija marta 1989. nije mogla bez njega, odgovorih mu, s divljenjem i zavi{}u, pjesmom u kojoj stoje i stihovi:

»Volio bih tako kako ti se mo`e, Pustinje, Gitare, Klinci i Oblaci... Bilo bi mi lak{e ispod tvoje ko`e, Od mojih su mek{i, lak{i tvoji lanci.«

A Dotore je letio, letio, letio... - Mo`da je pevu{io, visoko u nebu i onda kada je odlazio, u trenu, beskona~nom trenu. Mo`da je mislio o nama ovako toplo kako mi mislimo o njemu. Vratio se u nebo, na{ Mali princ, isto ono nebo kojim je krstario otac «Malog princa» Sent Egziperi, u nebo se vratio veliki leta~ i istraìva~ Dènan Salkovi}. Leti, \ani, neka ti je {iroko i mirno nebo... - tje{io se Pero Zubac onog pomra~enog jula 1989. Toga jula, kao i svake godine, u~io je odva`ne klince na Glamo~kom polju kako ima jedna divna zemlja ti{ine, gore, me|u oblacima. Gdje Sunce i Mjesec nikad ne zalaze. Gdje si rod ptici... Nevje{t dje~ak povukao pogre{nu komandu. Pro{ao sa strahom i ogrebotinom; \ani prevezen u Split. Od 2. jula 1989. Mostar je u mislima presjedio uz njegov krevet u split- skoj bolnici. âsne u Bijelom Polju govorile su molitve, po ljetnjim ba{tama i

149 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 150

Mi{o MARI] - Mostarenje

kafi}ima isklju~eni mikrofoni i poga{ena muzika, a do dugo u no} telefon na intenzivnoj, na Firulama, davao znak zauze}a. S Nihom Beribakom, suprugom \anijeve setre Srebrenke, @eljkom Markoti}em, bratom \anijeve supruge Jad- re, s Dadom i ]onom Miladin, Izudinom ]i}om [ahovi}em, Emirom Kosom, @eljkom Samardì}em, Zlatkom Kljaklja{em Taslamanom i s Hamicom Lizde ispijah }utke gorke kafe na Rondou. 20. jula 1989. pri slu~ajnom susretu na Lenjinovom, Titovoj, Feji}evoj i utihlim sokacima Luke, Carine, Brankovca, Balinovca, Donje Mahale - Mostarac je Mostarcu pruào ruku i izraàvao sau~e{}e. A Zubac se pitao: - Kako }e Mostar bez \anija Salkovi}a, kako }e kad \ani nije umeo bez Mostara? ûvati uspomenu, kao na Hamzu, Karla, Icu, Mehu; mnoge koji su oti{li. Kako }emo mi, koji se sve vi{e okruùjemo uspomenama? Ta~no tako, moj Piero. Okruìti se i ~uvati uspomene. Kakvi bismo ljudi bili bez toplih sehara po du{ama u kojima, kao u svetim urnama, ~uvamo svoje drage. Nesretni {to ih nema, a sretni {to su bili. I {to smo izabrani da se u beskraju vremena dogode ba{ tu, pored nas. Zato ovo sje}anje na Fratela, \anija Salkovi}a. Kao spomenak nezaborava i prilog biografiji Grada. Saputnicima podsjetnik kakvi smo bili, mladima kakvi bismo trebali biti. Straàriti nam je strpljivo i ponosno nad uspomenama, da ne utrnu.

2001.

150 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 151

I Hanifa je majka Kne`opoljka

Dobih od Edina e-mailom tekst iz »Oslobodjenja« o pripremama za ovo- godi{nje »Skenderove dane« u Bosanskom Petrovcu, iz pera biha}kog dopisni- ka K. Coce. Edin je moj prijatelj koji u Birminghamu radi s bjelosvjetskim izbjeglica- ma, k’o {to sam i sâm. Edin je sin meni o~inski dragog Ahmeta Hromadì}a. Ahmet je pisac i crta~ novih zemljopisnih mapa. Ahmet je sve od Bjelaja do Petrovca i od mog djetinjstva, pa do danas, upisao kao Labudovu poljanu. Ahmet boluje u Sarajevu, a ro|en je u Petrovcu. K’o {to sam i sâm. Oboje. I bolan i Petrov~an. K.Coco je – Kemal. Novinar, pjesnik, moj drugar iz banjalu~ke gimnazije. I baraba. Novinar je od vremena kad smo ispod vrata »Mladog Kraji{nika« gurali prve tekstove, pa bjeàli da nas ko ne vidi; pjesnik je po svim zbirkama i po srcu mekom i blentavom. A samo mi je ta baraba, ukraj davnog ljeta, za petrova~kog va{ara, na kojem je prodavao babine |in|uve, mogla oban|ijati curicu, Esmu, s kojom sam ljubovao. Ne zlopamtim, a i kako bih. Pokúsao sam vi{e kod njegove matere u bijeloj ku}i preko Vrbasa, nego u gazdarice Bala- banke. A vodio me i u Gornji [eher, da se banjam. Ovo ne}e biti pri~a o Edinu, Ahmetu i Kemalu, mada je, ponaosob, svaki na divan na~in zasluùje. Ovo je pri~a o Skenderu, ~ije »Dane« Petrovac priprema. I no}i. Jer za petrova~ke mjese~ine vele da su najljep{e na Balkanu. Laù da je Mersad poharao zlato s ki}ane ergele Velaskezove. Ne bi to Muhamedov sin i Petrov~an. Nego se po ormama kraji{kih konji}a, {to se svakog ljeta utrkuju na Medenom polju, otrunilo zlato petrova~ke mjese~ine. S posljednjeg, predratnog uranka na tom polju, Medenom, brat moj, Jovica,

151 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 152

Mi{o MARI] - Mostarenje

sa~uvao fotos s kojeg se, u objektiv, smije{e dva zgrljena, lijepa momka. Mersadov Muhamed i moj Uro{. Otac mi je oti{ao u jamu, ne znam gdje, Berberi u muhad`erluk, u Banju Luku. Stanovali su u Gospodskoj. Komotno je po njima mogla dobiti ime. Al’ ovo ne}e biti pri~a ni o Berberima, koja me grije od kad znam za sebe, a ne vene k’o runolist s Osje~enice i Klekova~e. Ovo je pri~a o Skenderu. Mnogo je snjegova od mog djetinjstva popadalo i okopnilo po Osje~enici, Klekova~i i Grme~u; zelenom ramu Petrovca, sva{ta je bilo - ne bilo ga, a na zlatnom konju Berberovom, kroz stihove moga brata Pere Zupca i kroz tamnu paprat kraji{kih {uma i mojih sje}anja, jezdi Skender.

Skendera sam upoznao u porodi~nim pri~ama, ~itanci i recitacijama s pozornice petrova~kog Doma kulture. A sreo u Mostaru, s po~etka {ezdesetih. Oba smo do{li iz Beograda. On iz razo~arenja, u potrazi za ribom i samo}om, ja nakon prve godine prava za majkom i bratom. Bili smo jedini Petrov~ani u Mostaru. U Petrovcu smo bili kom{iluk. Najljep{i zemljopisni toponimi na kojima sam uzrastao zvali su se Alibegova i Salihbegova ku}a, Alibegov park i Skenderbegovo brdo. Rat je stao, u Petrovcu se jo{ pu{ile ru{evine. Salihbegova ku}a je zarastalala u korov, pred Alibegovom su rasli borovi. U parku, u kolicima, sjedio bi Alibeg, bez noge. Izgubio u lovu. Ljubih mu ruku kojom bi me pomilovao po glavi i davao kocku {e}era, suvu smokvu, cukricu... Brdo i pjesnik su dobili ime po djedu Skenderovom, Skenderbegu. Liguranje u zimu, pe~urke u prolje}e. Skender ih nije dugo brao. Oti{ao je u gimnaziju u Sarajevo. Nakon godinu dana za porodicom u rodni Travnik majke Hanife. Tamo su ocvale prve Skenderove primule... Djed Skenderov je bio beg i dobro~inilac. Jovana Bijeli}a je poslao na {kole, da slika Bosnu mrkih ku}eraka pod {indrom, gorostasnim planinama i zvijezdama. Otac, Salih, Jovanov pobratim, osiroma{eni beg s najve}om bib- liotekom u Krajini. U na{oj ku}i i u ~ar{iji se govorilo: »Taj je na~itan i pametan kao Salihbeg.« U knjizi »Skenderova trajanja«, Vera Crven~anin - Kulenovi}, Skenderova supruga, citira i moja sje}anja. Kako su k}eri Skenderovog amid`e Alibega, Namka i Adila, kad su mi 1941. odveli oca i djeda, ojadili porodicu, do{le kod moje bake. »Poslao nas babo, Olga, da kravu prevede{ kod nas, odve{}e ti je zlikovci.« S tom Smiljani}a kravom u Kulenovi}a {tali, baka je pre`ivjela rat. Poslije kojeg sam tr~ao kod mojih teta, Namke i Adile, da mi peku koku. O tome, o Srbima koje je spasio Alibeg i jo{

152 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 153

I Hanifa je majka Kne`opoljka

Skender Kulenovi}

koje~emu, pri~ah Skenderu u Mostaru. Govorio je: »Pi{i, Mi{o, knjigu, bar felj- ton o Petrovcu.« Gledao sam ga odozdola, bio je ljudina, svi su ga uzgor gledali, i mislio: koji klinac neko ima ne{to pisati o Krajini nakon njega, Branka i Ahmeta? Skender je o Petrovcu rado slu{ao, a ni{ta govorio. Ne znam ko, ali neko ga je morao povrijediti. Nagovarao sam ga da idemo zajedno, ne}kao se. Prvi put je oti{ao 1965. Bijah u inostranstvu. Tad se vani i{lo dobrovoljno. Poslije smo u Petrovcu bili skupa. I{li na Bent, na jezeru, pod àbokre~inom, gdje je u~io plivati. Umalo se utopio...Sje}ao se sestre ]amke i bra}e Muhameda i Muzafera. Sestra je tad ìvjela u Zagrebu, Muhamed poginuo bjeè}i iz Kerestinca, Muzafer strijeljan na Banjici... [etali smo petrova~kim parkom »22 narodna heroja«, pod tu`nim vrbama. Znao ih je skoro sve prije nego su pre- selili u bronzu. A sjedio je pred hotelom, preko puta, s ]opi}em, s komandan-

153 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 154

Mi{o MARI] - Mostarenje

tom Hamdijom, s preìvjelim iz stroja. Tabire sje}anja. Pa }e Branko: - Sje}a{ li se, Skendere, kako nismo smjeli strugnuti u ratu. Bruka ako uteknu pisci, svi }e za nama. Nego ~ekamo da nas pri~epe sa svih strana, pa da neko vikne: «Ute~e komandant!», a mi brè-bolje za njim! Unjka Branko kroz nos, a komandant, general i heroj Omanovi}, poblije- di, pa se zajapuri. Skender smiruje. Bogami, da ne bi Skendera, radio bi prijeki ratni sud. - Pusti, Branka, Mi{o, sve okrene na sprda~inu. Hamdija je bio hrabar borac i dobar komandant - objasnio mi Skender, koji, za boravaka u Petrovcu, bija{e sretan. Na svakom }o{ku, u zasjedi, ~ekao ga nesta{ni »Salihbegov mali«. Tako su ga u djetinjstvu zvali. Pripovijedao je o svemu, s }eifom i natenane. Dvoumih se ispri~ati sljede}u, nije poetska, ali je petrova~ka, a Skenderu mila. Kako je bio neki Ale. Kri{om su ga zvali: Ale Govnar. Jer je »kidao« }enife. - Ale je bio va`na i po{tovana li~nost. - prisje}ao se Skender. - Kad bi do{ao vakat za »okidati«, tako se zvalo ~i{}enje, otac bi izlazio u ~ar{iju. Zna u kojoj kafani Ale sjedi, pa }e tamo. Upita}e je l’ slobodno za sto i Ale }e odobriti. Upita}e je l’ po volji kahva i {ta uz nju, Ale }e prihvatiti. Razgovara}e o obi~nim stvarima sat-dva, a onda }e otac pomenuti »posao«. Ale }e zakazati posjetu. Pa }e do}i, pa }emo ga do~ekati i ugostiti, pa }e opet pri~ati s ocem sat–dva, dok ne odlu~i da »vidi posao«. Ode do }enife, zaviruje, razgleda i zaklju~uje: »Puno, Salihbeè, puuuno! Do{’o vakat... Eto mene za heftu od danas... Dinar ti je, Salihbeè, po ku}nom ~eljadetu. A musafire ti ne ra~unam...« - I tako Ale - smije se Skender - iskazuje po{tovanje i ~asti oca.

U Mostaru je Skender prihvatio mjesto dramaturga u Narodnom pozori{tu. Prijateljevao je veoma prisno sa Safetom ]i{i}em, direktorom. Druìo se s glumcima, sa slikarima i ribarima. U »Neretvi» bi popio koju s Omerom Mesihovi}em, zvanim Rampa. Rampa je bio nosa~, Skender akademik. Sve je dijelio s ljudima, a {etao sam, u predve~erja, ispod platana, ravan njima. Li~io je na ìv spomenik. Mostarci su ga pozdravljali s po{tovanjem. Bio je »na{ Skender«. U grad su, sve ~e{}e, k njemu hodo~astili umni i znani ljudi. Na ~a{icu loze, »ìlavke«, mudra razgovora. Il’ u ribu. I{ao sam na Bunu s njim i s Ahmetom, navazdan. Ostavio sam ih na vodi kad je po~eo padavac. Vratili su se praznih torbi. A ve} je kraj dolapa bio serviran sto. Na stolu se rumenila vru}a pastrmka i zlatila ledena »ìlavka«. Neki mi bunski ribari, bolje sre}e, poklonili. Za mene, koji, sem dva {pari}a, nikad ni{ta nisam upecao, govorio je:

154 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 155

I Hanifa je majka Kne`opoljka

»Moj Ahmete, ovaj na{ Mi{o je bolji ribar od obojice nas.« Legle mi te njegove, kao da sam kita digao. Skender je u Ahmetu na{ao mla|eg brata, Muzafera. Mlad Ahmet Hromadì} u Skenderu uzor i u~itelja. Poku{avao je Skender i od mene ne{to napraviti, ali nisam bio od Ahmetovog materijala. No, ipak sam pone{to nau~io. Prvu lekciju o toleranciji i demokratiji. Pri~a: - Osuli po meni {to sam u Beogradu, u »[umatovcu«, s \ilasom popio kafu. Jer je on sad narodni neprijatelj. A ja \idu znam iz studentskih, ratnih i poslijeratnih dana. Nikako im objasniti da to {to sam podijelio kafanski sto, ne zna~i da dijelim i njegova politi~ka uvjerenja. Satima je u dru{tvu mogao sjediti da ne progovori. A kad progovori: alim. Svaka misao jasna, isklesana kao sonet o Kara|oz-begovoj dàmiji, kao ste- }ak...Pozni septembar, vreo u Mostaru. Pod Kujundìlukom, na terasi nad vodom, Skender, Nika Mili}evi}, Hamza Humo, Zuko Dùmhur, Mak i Hamid Dizdar. I ja se pri{lepao, da mi je koju pametnu ~uti. Krenulo se u ak{am, s lozom, a mezi {ipak, glava{. Pijuckaju i {ute. U neko doba }e neko reci: »Ja lijepe li no}i!« I neko }e potvrditi, ili ne potvrditi. Zrno po zrno - ode {ipak, ~a{ica po ~a{ica - ode par litara loze, sat po sat - okruni se no}. Vra}am se sa Skenderom preko Titovog mosta, pa }emo zastati nad no}nom Neretvom, iz koje bije svjeìna. Pitam, kako mogu sjediti ~itavu no}, a tri re~enice razmije- niti. Kaè: - Mi se poznajemo i druìmo ~itav ìvot. Davno smo jedan drugom rekli {to smo imali re}i. Pa sad lijepo {utimo. Shvatih da i {utke prijateljuju prelijepo, al’ su od svega ljep{e govorili.. Skender je u Mostaru izgovorio »Sonete«. Ostavio u amanet »Tarih za Kara|oz- begovu dàmiju«. Da nije ni{ta drugo, po tarihu je Mostarac. - U Petrovcu se, Mi{o, lak{e di{e, a u Mostaru lak{e pi{e - govorio mi.

Mostar je Skenderu dao prvu nagradu imenom »Aleksa [anti}«. Niko je od Skendera nije vi{e zasluìo. Da je ìv Aleksa, ove bi mu godine Petrovac trebao uru~iti »Skenderovu«. Bolnijih i plemenitijih lirskih vapaja od »Ostajte ovdje« i »Stojanke majke Kneòpoljke« u na{oj poetici nema. I ovom zlehudu vremenu zaborava ljudskosti, potrebnijih. U Petrovcu se spremaju za »Skenderove dane«, u Mostaru za »[anti}eve ve~eri«. U Banjoj Luci je Ulica Skendera Kulenovi}a bila preimenovana u »Stojanke majke Kneòpoljke«. Skender je i njen i Sr|anov i Mr|anov i

155 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 156

Mi{o MARI] - Mostarenje

Mla|anov roditelj. Bronzani Aleksa leì na dnu Neretve. Skenderovi zemni ostaci u Beogradu. Aleksu je na dno vode gurnuo izrod naroda kojem je pjevao: »ostajte ovdje«. Al’ vi{e je Alekse u Aleku - Aliji Kebi i has-Mostarcima, no u ledenoj bronzi na dnu Neretve. Smrtni Skender je pod kamenom na Novom groblju, u biv{oj zajedni~koj prestonici. Onaj {to se di~io: »Sve je moje iz Bosne« jo{ slu{a cvrkut {eve nad Medenim poljem, u travni~kom }evapu miri{e travu s Vla{i}a, zabacuje u Bunu i Bunicu i ìv je ìàk u krvlju poga{enim ognji{tima Potkozarja i Kozare. - Poslije Kozare za mene nema poraza, nema smrti, nema podivljale ìvotinje koja ru{i sve {to je ljudsko! - govorio je ]opi}u 1942. Bilo je, naàlost, opet na Kozari, 50 godina kasnije. Samo {to Srbi, nakon Alekse, nemaju svog Skendera da napi{e »Hanifu majku Kneòpoljku«. »Jedini koji bi mogao, da ne kaèm i morao, to je Matija Be}kovic - razmi{ljao je Kiko Sarajli} u Sarajevu, pod granatama. - Samo {to on ne}e. Osim talenta, za tako ne{to je potrebna i Skenderova ljudska {irina.« Mene je zaboljelo, pa sam poku{ao. Ali, nemu{t sam i smrtan sam, tako kao Skender, ne umijem. Zato }e samo Skender Kulenovi}, dok je Osje~enice, Klekova~e i Grme~a, jezditi na zlatnom konju Berberovom kroz mirisnu paprat kraji{kih {uma. I po{tenih sje}anja.

2002.

156 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 157

Drug \ema

Gledao sam ga na televiziji i uìv'o. S istom rado{}u. Slu{ao sam ga s govornica i preko puta, za bijelim stolovima jutarnjeg Rondoa, popodnevnih Konjusa i ve~ernje terase hotela »Neretva«, opet, s istom rado{}u... Prisustvovah kad je polagao kamen-temeljac tvornici kraj Gacka, neke godine. Poslije je govorio: - E, nek' sam i u Gacku ne{to uradio, da se oduìm ~oku. Jo{ da su mi Bajram-aga i Adem ìvi, pa da vide ovo! Bajram-aga je dedo, Adem otac, koji se sa suprugom Zarifom doselio iz Gacka u Mostar 1914. Dèmal je ro|en 1917, a Adem preselio na ahiret godinu i ne{to potom. Gledao sam ga na televiziji kako predsjedniku USA, Geraldu Fordu, uru~uje Mehin »Stari most« i ne{to ozbiljno razgovara s jo{ jednim, Niks- onom... Sa premijerom SSSR-a Kosiginom, sa Indirom Gandi, Huari Bumedijanom, Kenetom Kaundom... S predsjednicima dràva, sultanima, kra- ljevima, {eicima u 42 zemlje svijeta. [ta je razgovarao - ne znam, sje}am se da je imao obi~aj sklopiti prste i vrtiti pal~eve.

Traìm ga u Konjusima, jutro, nema ga. - Sigurno je kod kom{e. - vele i pokaù ku}u s onu stranu ceste. Odem tamo, ~ujem razgovor iz {tale. U {tali kom{o ~u~i, muze kravu, predsjednik vlade jedne veoma ozbiljne i uvaàvane dràve sjedi na trono{cu, ~a{ica loze u ruci i pita ga koliko litara krava daje. Kad kom{o odgovori, zaklju~uje: »Odli~an prilog za Zeleni plan!« Pa mu nazdravi.

157 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 158

Mi{o MARI] - Mostarenje

Gledao sam ga s Titom u krugu »Sokola« u Mostaru, na smotri jedinice Teritorijalne odbrane, dok rezervni kapetan Jole Musa predaje raport. Deset dana kasnije, pred Belim dvorom, opet je s Titom, do~ekuje u~esnike Samita nesvrstanih. - Kad je Idi Amin stupio na crvenu stazu, Tito mi {ap}e: »No, bogati, D`emale, pogledaj ovog. Ovaj jednako krupan, al' gadniji od onog tvog kapetana u Mostaru!« - pri~a pred Jolom i rajom, u Konjusima. Jole se nije ljutio, kasnije je i sam ~esto i rado prepri~avao zgodu. Bilo je nekog o~insko - sinovljevskog odnosa izme|u ta dva po svemu velika Mostarca...

Gledao sam ga na Musali, davno minula pono}, prati na spavanje Avdu Omba{i}a penzionisanog konobara, drugara iz djetinjstva, kojem su {e}er i loza udarili u noge. - Samo me ti, [ice, uhvati pod ruku i ni{ta ne brini. Smjesti}e tebe \emac u krevet!

Gledao sam ga preko Titovog mosta, ide s predsjednikom Libije, Gadafijem. Ki{a. On je gologlav, Gadafi u kabanici, pod kukoljom. - Skinu mu, \ema, tu kukulju da ga vidimo! - dovikne neko sa strane. Skine. Gadafi ga gleda za~u|eno, on {iri ruke, pokazuje na narod natiskan po trotoaru, pa se smiju obojica... Zamolih ga, pa mi ugovorio intervju s Gadafijem. Sjedimo u salonu vile »Neretva«, ~ekam intervju. Ulazi Muharem, {ef op{tinskog protokola. - Predsjedni~e, Pukovnik je izrazio èlju da ide klanjati u Kara|oz- begovu dàmiju. - Nek' ide, organizujte to. Al' gledaj, Muhareme, da ne u|e u praznu dàmiju. Nek' bude naroda. - Slabo }e ga biti, predsjedni~e. Mostarci se ne pretrgo{e klanjaju}i. - Slu{aj, uzmi autobus i pravac Podvele`je. Napunite Mumina, svi znaju klanjat'. - U redu! Muharem krenu, a on ga ustavlja na vratima: - Stani de, malo, Muhareme. Kad ih dovezete u Mostar, prvo ih vodite u banju, nek operu noge. Ne operu li, kad skinu opanke, utu{i}e ga…

Gledao sam ga na fotografiji: stavio unu~i}e na koljena, ko{ulja kratkih

158 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 159

Drug \ema

D`emal \ema Bijedi}

rukava, nasmijan. Umio je da se smije i pamtim ga tako, a uz jedan 14. febru- ar, Dan oslobo|enja Mostara, gledao sam i kako pla~e uz pjesmu »Mostarskih ki{a« o tom danu, do kojeg mnogo njegove skojevske raje nije stiglo. Gledao sam ga kako se vatri pod Bijelim brijegom, kako zdu{no aplaudira momcima u crvenom {to jure fudbalsku loptu.

Gledao sam ga na Petrovoj Gori, X smotra izvi|a~a Jugoslavije, desetine hiljada momaka i djevojaka, od Vardara pa do Triglava, na poljani, sa zastavama i u uniformama, kao cvjetovi. Po~asni predsjednik Smotre sjedi u prvom redu, s vo|ama me|unarodnih delegacija, rukovodstvom Hrvatske i izvi|a~kim starje{inama na drvenoj dasci polo`enoj na dva panja. Do njega je Mostarac, Radmilo Braca Andri}, predsjednik Saveza izvi|a~a Jugoslavije, a s druge strane ruski heroj s tridesetak odlikovanja. Na pozornici sam, vodim program.

159 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 160

Mi{o MARI] - Mostarenje

Malo-malo, diè palac, ohrabruje me. U jednom ~asu ona daska pukne, svi se strovale na zemlju. Neugodna situacija, muk. Prokomentari{em u mikrofon: - Pala nam je vlada, nadam se bez ve}ih posljedica. Sjedi na zemlji, prijeti prstom, a smije se. U planinskoj ku}i, na prijemu, zove me: - Sve si kupio od onog ~ar{ijskog banalizatora, Voljevice. To je samo njemu nalik. Slu{aj, haj'mo na terasu da popri~amo. Reci ovim mojim iz protokola da nam po{alju po {ljivu, dobra im {ljiva, i malo meze, a nek' kaù onim poljskim harcovima da }u ih poslije primiti. Na terasi pita {ta ima novo u Mostaru, kaè da »Ki{e« moraju imati ljep{e kostime, a tjera me da jedem : - Suv si, brate, k'o grana. Mora{ jesti. Gledaj u mene socijalizma! - tap{e se po stomaku.

Gledao sam ga u vrh sve~anog stola, u ba{ti Doma JNA, na ru~ku s dru{tveno-politi~kom i ekonomskom Hercegovinom, a na dnu stola smo Ico i ja, kao neka kultura. Skida kravatu, otkop~ava ko{ulju, pripeklo. Prilazi mu Mate Baroti, konobar u sve~anim gradskim prilikama, pita: - Dru`e predsjedni~e, izvolite, {ta }ete popiti? Ico ga preduhitri: - Viski, {to mu je i rahmetli babo pio! Neugodan muk. Kad se on po~e smijati, ostali prihvate. - Furdo mostarska! - veli.

Nedjelja je, jutro je, ljeto je. Sjedimo na Rondou, prva jutarnja. Masa svijeta, dosta mlada, prolazi Rondoom i okre}e prema Balinovcu. Pita gdje }e taj svijet tako rano. - Na misu. - kaèm -Uvijek isto. Onih poratnih godina postave me za predsjednika Narodnog odbora Sreza. Najavi mi se grupa Mostaraca, Muslimana. ûo sam ve}: ho}e mejtef. Te se ba{ pripremim. Evo ih zorom, pet-{est njih, stariji ljudi, sve ih znam. Kako na vrata, ustanem, pozdravljam: »Dobro jutro, drugovi, izvolite!« Odzravljaju, recitatorski, uglas: »Sabahajrulos, \emaga!« Gdje me na|o{e, }a}a ih njihov, nikad me niko nije zvao \emaga. Rukujem se sa svima, ponudim da sjednu, pitam je li kafa po volji? Vele da su prvu ve} popili, ali »moè jedna predsjednikova, na dràvni tro{ak.« E, sad }u i ja malo po njihovu,

160 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 161

Drug \ema

pa se pravim nevje{t, pitam: kojim hairom, drugovi? Kaù. Pa ja po~nem, o novim vremenima, o obnovi i socijalisti~koj izgradnji, o prioritetu obdani{ta, osnovnih i srednjih {kola, a nakon finih dvadesetak minuta poentiram s brat- stvom i jedinstvom. [ute. Mislim: evo ih, legli. Na to }e najstariji: »Dina ti, \emaga, jesi li ti i{ao u mejtef?« Opet me na|e. Zna da sam mu sa sinom i{ao, te {ta }u, kaèm: jesam. Do~eka me na prvu: »Pa, {ta ti fali, eto bi dva dobra Vlaha od tebe mogli napraviti !« Propade mi pri~a. Eto vas tamo, i vas i mejte- fa, velim...Ne moè{ ti ni{ta narodu na silu nametnuti, a Mostarcima pogotovo! Gledao sam ga kako se veseli s Mostarcima, privatno, u Crvenom salonu hotela »Neretva«. Par iz umjetnosti, par iz novinarstva, par iz njegovih {kolskih klupa; gradski svijet...Tabire se sje}anja, pri~aju vicevi, gemi{ta...U neko doba pita: - Zna li iko gdje je ona Romina, Kari}, da ga zovemo i kompletiramo. Telefonom s recepcije na|em Fadila u âpljini, u »Mogorjelu«. Taman zavr{ili svirku, pakuju instrumente. Velim, tako i tako, \ema pita za tebe. Obradova se. Nakon pola sata ~ujemo harmoniku niz stepenice, a onda se pojavlju- je Fadil i po~inje: »A moj Aljo, crne o~i.« On ustaje, podiè ruke, ide prema Fadilu, ljubi ga, pa pjeva sa njim, zagrljen... Ostalo se do pred zoru. Govorio je: - Nema pjesme nad »A moj Aljo, crne o~i.«

Gledao sam na tv-u 17. janura 1977. krhotine aviona na snijegom popr{anim padinama planine Inac, kod Kre{eva. Nije mu{ki - plakao sam. Nisam zbog funkcije, ona je nadomjestiva. Plakao sam za finim ~ovjekom, Dèmalom Bijedi}em, koji je bio jedan i jedinstven. Za Razom, za svih osam nastradalih... Nad tugom onih koji su ih ~ekali, a ne}e im do}i... Sutradan me odrede da vodim program Radio Mostara. Svi jugoslaven- ski tv i radio centri, od republi~kih do lokalnih, emituju klasiku, posmrtne mar{eve. Suva, deprimiraju}a pogrebna muzika, bez pjevanja. Red muzike, red telegrama. Od Titovog iz Tripolija, do kamarata iz Rudnika mrkog uglja u Mostaru...Onda zamolim \emu [unju, tonca, da pripremi »A moj Aljo, crne o~i.« U najavi kaèm sje}anje na onu veselu no} u hotelu »Neretva«, pa krene pjesma. Prvi se uspio javiti jedan drug, zvani~no. Da me pita jesam li poludio. A onda je zvao obi~an narod. Njihova tuga nije bila oskrnavljena. Jeste Dèmal Bijedi} bio Vlast. Ali jeste, uz Mujagu Komadinu, najpo{tovaniji i najobljubljeniji narodni tribun kojeg je Mostar rodio. Jer su uvijek, i prije svega, bili Mostarci...

161 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 162

Mi{o MARI] - Mostarenje

Zato i danas, ako u Mostaru pomenete ime Mujaga il \ema, prva, neizostavna asocijacija je: Gospodin gradona~elnik, Komadina i Drug predsjednik, Bijedi}. Ne dâ ih Mostar.

2002.

162 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 163

Posljednji bogumil

Ima jedna dekada i pride masovne pomame za bogumilima. Nekad su se sudbinom tih nesretnika, patarena, bogu milih a vlasti nemilih, bavili pametni, mudri i probrani. [to iz nau~ne è|i, {to iz merhameta. A onda su navalili politi~ari. Nisu bez neke. Mora da je silan {i}ar iza toga. Istorija, magistra vitae, tvrdi da su se pojavili u Bugarskoj, polovinom IX vijeka, kao jeres; otpadnici od pravoslavne crkve, na ~elu s popom Jeremiasom - Jeremijom, zvanim Bogumil. U~ili su, vele, narod, da ne treba pla}ati porez, i}i u vojsku, zidati crkve; kom’ je do boga nek’ se moli u dvori{tu; da se ne treba klanjati ikonama, ni duhovnim, ni dràvnim, da se vjera ne name}e ro|enjem, nego prihvata ili ne prihvata s punoljetstvom da su materijalna dobra prolazna... Po{to je to u~enje, gledano i odavde, kombinacija nevjere, neposluha, maltene »komunjarsko«, vlast kao vlast, namah ih je po~ela tamaniti. Pa su bjeàli u Srbiju. Tu ih je car Du{an Stefan do~ekao doma}inski, zakonom: »I ko se na|e kao jeretik ìve}i me|u hri{}anima, da se oèè po obrazu i da se izagna, a ko ga bude tajio, i taj da se oèè.« Ni UNHCR-a da se smiluje, ni SFOR-a da za{titi. Do Desanke Maksimovi}, koja sa zaka{njenjem od finih 600 godina traì pomilovanje i bosanskog bana Kulina, koji 1199. prigrli vjeru za li~nu i dràvnu, a Ninoslav Humski nije mimo njega. Pravoslavlje s Istoka i katoli~anstvo sa Zapada preo- bra}ali su bogu mile, po milosti boìjoj, krstom, krièm i ma~em... @ivjeli su, vele, i zlopatili bogumili od Bugarske, preko Srbije, Bosne i Hercegovine, do Dalmacije. Stigli su daleko, a misao im je jo{ dalje doprla. Do Italije, Ju`ne Francuske, Bohemije i Flandrije, ~ak preko La Man{a, do Engleske...

163 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 164

Mi{o MARI] - Mostarenje

Umirali su, ~ini se, samo u Hercegovini. Od Duvanjskog polja do Kifina sela kod Nevesinja i od Popova polja do Bora~kog jezera, nekropola je do nekropole. A se leè, vijekovima, bogu mili kameni spava~i, pod te{kim ste}- cima, s rozetama i prepla{enim jelenima... »A se leì Tvrtko Vukas, a si bileg se~e unuk mu Ivanko i pisa«, kaè mramor, na Sikimu{i, kod Ljubinja. Najznameniju i najo~uvaniju bogumilsku nekropolu Radimlju su klesali i pisali kova~i i dijaci Semorad, Miogost i Gruba~ u XIV i XV vijeku, a ovjekovje~io Mak u XX...

S po~etka {ezdesetih godina toga vijeka upoznah Maka Dizdara, pjeva~a - pisara mrtvih i Lazara Drlja~u, slikara - kova~a, jedinog ìvog bogumila, koji se tada tako pisa. Maka upoznah kao student. Poslao me profesor Safet Burina da Maka i brata mu Hamida odvedem do ateljea maestra Mehe Sefi}a. Maestra nismo na{li. Na vratima ateljea u Pothumu sa~ekala nas je poruka: »Ja sam oti{ao da se napijem.« Hodih na Bora~ko jezero, da mi je vidjet slikara Lazara Drlja~u, o kojem se u Mostaru ~esto pri~alo, u anegdotama. Ni njega nisam na{ao. Nije oti{ao da se napije, oti{ao je u ribu. Dok traìm ko }e mi pokazati put do Neretve, nabasam na mlade i vesele Francuze, koji kampuju uz jezero. To jezero Bora~ko ~abar je ~ista, modra neba, stropo{talog u dolinu, me|u gudure Prenja. Idem s Francuzima kao prevodilac u prve ku}e. Kupe jaja i mlijeka, a poklone mi {e{ir, slamnat, provansalski. Zatim }e mi dokon {umski radnik od Zavidovi}a pokazati put do mjesta gdje slikar peca. Dok hodimo svjeòm i tamnom {umom, pripovijeda kako ga je »gospodin Lazo slik’o«. Pri{ao mu na gradili{tu i rekao: »Ja }u tebe slikati.« Pa ga je slikao, danima. Nije ni{ta govorio, samo ga je slikao. A onda mu je tu sliku, »pljunuti ja«, poklonio. Odnio je ku}i, kod Zavidovi}a, uokvirio, pa stavio na zid. A nakon pola godine banu slikar na gradili{te. Da mu vrati sliku. Da ne{to na njoj nije dobro. Zapucao je, za vikend, u Zavidovi}e i donio. »Gospodin Lazo« je dugo razgledao i sliku i njega. Onda mu je vratio zaklju~iv{i: »Ni{ta ovoj slici ne fali.« Jo{ mi pri~a vodi~ iz Bosne kako je »dobar, a prijek ~ojek, slikar.« Kako su ga za rata pretukli ~etnici, jer im je jurio sna{e, dok su oni i{li ginuti za kralja i otad`binu. - Pri~a se - {ap}e mi usred one puste {ume -i druga je Tita zaharlais’o s vrata ’43.

164 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 165

Posljednji bogumil

Lazar Drlja~a

A kad ga ugledasmo, ~ovjek iz Bosne me ostavi. Sjednem na bre`uljak iznad i posmatram ga nad zelenom i razgovorljivom vodom. Stoji tamo visok, tanak i suv, kao osu{eno drvo. Okrene se, veli: - [ta si se ti tu na~e~e~io? - Posmatram kako pecate, ~ika Lazo. Ne okre}e se, veli: - Nisam ja za tebe ~ika Lazo. Ja sam za tebe gospodin Drlja~a. - Mi smo kom{ije...- zaustim. Presje~e me: - Nismo mi nikakve kom{ije. - Jesmo. Vi ste iz Krupe, a ja iz Petrovca. Pa pote`em najja~i argumenat: - S porodicom Jovana Bijeli}a po maj~inoj, Smiljani}a liniji, mi smo kumovi. Vadi prvu pastrm~icu, polako skida s udice, nati~e na prut kroz {krge.

165 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 166

Mi{o MARI] - Mostarenje

Zabada prut u obalu, da je riba u vodi. Dok stavlja nov mamac, govori: - Nikakav je ~ovjek i nikakav slikar taj tvoj kum Jovan. [utimo, zvizdan je. U neko doba, ne mene, kao da rijeku pita: - Ho}e{ mi prodati taj {e{ir? - Dobio sam na poklon, pokloni}u vam. - Ko si ti da meni poklanja{? Vadi jo{ jednu pastrmku, a nikad nije pecao nakon druge; jednu }e ispri- gati, drugu su{iti; stavlja na prut, prebacuje mlat preko ramena, pa kre}e. Idem za njim }utke, na rastojanju. Negdje pred ku}om }e: - Da}u ti ribu za {e{ir. Trampili smo. Ribu sam poklonio Francuzima i oti{ao za Mostar...

U Mostaru, u Radni~kom univerzitetu, imao je samostalnu izlo`bu. Motivi Prenja, poneki portret. Planinu kod nas tako silnu i tako silno, ni prije ni poslije, niko nije slikao. Kameni vrhovi Prenja na njegovim platnima, veli~anstveni, tajnoviti i sveti, li~e na ste}ke. Nisu slikani, isklesani su... U Mostar, sem na tu izlo`bu, rijetko je silazio. Od ljudi je zazirao jo{ od dolaska na Borke 1931. U tom pustom kraju, daleko od svijeta, ìvio je svoj vijek isposni~ki, samotnja~ki. U Konjicu je imao prijatelje An|eli}e, u Mostaru doktora Hlubnu, predsjednika sreza Franca Novaka, u~itelja u penziji Mirka Bruka i majstora - bakropisca, Sulu êlebi}a. S Hlubnom je razgovarao, italijanski, francuski i njema~ki, Franca je natjerao da slika motive Prenja, kod Sule uìvao u srnama sa ste}aka prepisanim u bakar, a Mirku Bruku je pisao dopis- nice: »Dragi Mirko, Kupi mi masline i radio aparat. Masline kupi opuzenske , nipo{to barske, a radio «RR Ni{», a ne «Rudi âjavec», jer ne hvata Keln. Barske masline i banjalu~ki radio govneta ne valjaju.« »Dragi Mirko, Kad umrem, ostavite me na vrhu Prenja, da me orlovi cuckaju, ili me sahranite na nekropoli, na Borcima. Natovarite veliki ste}ak na mene, da kauri ne seru po meni. « Sretnem ga kod majstora Sule ’65. U dugoj pelerini, s dugom sijedom kosom, bradom; {tap pored njega. Vi{e je li~io na Mojsija iz pustinje, nego slikara s Boraka. ]utao je i razgledao neki bakar. Kao da me nije primijetio. Tek kad Sule upita jesam li za kafu il’ limunadu, ne diù}i pogled s bakra, preduhitri me:

166 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 167

Posljednji bogumil

- Limunadu, {ta }e mu taj otrov. Onda podi`e glavu, veli: - A umrije Jovan? - Lani, - potvrdim. - Znam - veli. - Bio je dobar ~ovjek i dobar slikar, Jovan. ^estitog si kuma izgubio.

Jula, 13. 1970. umro je u bolnici, u Konjicu i Lazar Drlja~a, ro|en 1882. u zaseoku Blatno kod Bosanske Krupe. Sarajevski |ak, be~ki student, pari{ki slikar, zato~enik na Sardiniji u Prvom svjetskom ratu, portretista italijanske kraljice Jelene, dok ga je posje}ivala u bolnici i posljednji bogumil XX vijeka. I{ao sam da ga ispratim. Pred [anti}a ku}om, u kojoj su ostali nedovr{eni portreti \ordana Bruna, Kopernika il’ Galileja, dvojice od njih, nisam vi{e siguran kojih, ali njegovih miljenika op~injenih, kao i on, univerzumom – okupio se neobi~an svijet. Narodna vlast iz Konjica, Mostara, Krupe i Sarajeva, prva postava bh.likovnjaka, novinari, Sule, Franc, dr Hlubna, Mirko, An|eli}i, radni- ci sa {umskog radili{ta i seljaci s Boraka u jedinim sve~anim bijelim ko{uljama i suknenim hla~ama, od kojih zapahnjuje miris loja i bosioka. Prido{lice stoje po grupicama, razgovaraju tiho, jedan seljak i onaj moj davni vodi~ udaraju krampama po dnu grobnice iz koje pr{ti kamen i sijevne iskra. Seljaci ~u~e ili stoje, a svi pu{e }utke il’ motaju {kiju. Njihova lica s koòm od hrastove kore ni{ta ne govore, njihove {ake, ogromne i pune oìljaka, kazuju sve o tim potom- cima Semorada, Miogosta i Gruba~a. Kasno je popodne, iznosi se kov~eg... Plitka i kratka raka, ne moè stati. Visok je ~ovjek bio Lazar Drlja~a, a smrt ga produìla. Poloè kov~eg pored rake, pa nastave dubiti ìvac - kamen, a nad Borcima se sno}ava. Mrak ne pada sa zalaskom sunca. Modar je i leden, kao da jezero narasta i potapa sve okolo. Samo vrhovi Prenja, gordi kao ste}ci, jo{ dugo blje{te, osun~ani. U tom mraku na zemlji i svijetlu na planini spu{ten je u kamen i vje~nost slikar Lazar Drlja~a. U ime ULUBIH-a, podru`nice za Hercegovinu, opra{tao se dostojanstveno mlad kolega Jusa Nik{i}. U ~ijem slikarstvu ima poetike, u ~ijem govoru ima slike. U jednom trenutku nadahnu- to uzvikuje: - O, i vi vuci planinski, si|ite s vrhova Prenja, da se oprostite! U mrzloj ti{ini kraj groba, jedan }e seljak: - Ne prizivlji, jebli te vuci, sve }e nam ovce poklat! Na spomeniku slikara i isposnika pi{e: »LAZAR DRLJAÂ – BOGUMIL«.

167 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 168

Mi{o MARI] - Mostarenje

Bogumili su u tami minulih vijekova bili prva bosanskohercegova~ka dijaspora. Po sudbini, ova dana{nja, jedini je njihov istinski, punopravan nasljednik. [to nije tema ove, nego jedne druge, op{irnije, a jednako tu`ne pri~e.

2003.

168 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 169

Nije oko doratovo prkno

Malo – malo, Ameri usre}e Britance. Nedavno su im utrapili jedan rat »u potrazi za oru`jem za masovno uni{tenje«. Oru`je jo{ nije na|eno, a nafta jeste. Blair mora na}i odgovor pred Parlamentom: za{to je zemlju uveo u rat s la`nim razlogom? U me|uvremenu, kako ih je bog dao uvijek dobronamjerne i {iroke ruke, Blairovi prekoatlantski prijatelji nude novo dobro: GM food, tj. genetski modificiranu hranu, kod koje ima jedna mala zaka~ka. Sjeme se ne ubire sa ètvom. Za svako sijanje treba kupiti novo. Treba li re}i ko mu je vlasnik? GM je glavna tema na BBC2. Stru~njaci vode}ih USA giganata za proizvodnju GM hrane tvrde da je to zdrava i sita budu}nost ~ovje~anstva. Elita britanskih eksperata uzvra}a da nisu 100% nau~no uvjereni u pun stomak u zdravom tijelu, ali jesu u pomor malih farmera, koji se kod nas, prosta~ki, zovu seljaci. Onda Ameri poteù argument GM »golden rise«, tj. genetski proizvedene »zlatne riè«, koja pobolj{ava vid. Britanske kolege se u potpunosti slaù, s napomenom: samo u slu~aju da se jede 6 kilograma »zlatne riè« dnevno. Toliko, u prosjeku, pojede jedno gladno selo u Se~uanu. I njih, Ameri, namje- ravaju usre}iti, jer imaju uvid u kineski jelovnik i broj konzumenata, koji je poprili~an. Li{i}e ih gacanja po riìnim poljima, a u{tedje}e na cvikama... Posmatram i slu{am tu tv debatu, ravnodu{no. A sje}am se, s drago{}u i s neobi~nom toplinom, doktora Dragutina Hlubne koji je prije Amera i »golden rise« zasluàn da su Mostar i Hercegovina bar 1% bolje vidjeli...

Sretnem, u zimu, ta~no prije 30 godina, Bracu Komadinu. Braco je moj prijatelj, sin Salkin, a unuk Mujagin. Salko je bio stomatolog. Mujaga je bio jedan. Salko se bavio zubima, Mujaga gradom, a Braco je zabrinut. Vodi majku

169 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 170

Mi{o MARI] - Mostarenje

na operaciju. Treba joj probiti novi suzni kanal. Nimalo ugodna stvar. Pitam ga gdje }e s majkom? - Kako gdje }u, pa kod Hlubne! Nemam ja rezervnu mater! - Ali Hlubna je u godinama. Zar jo{ operi{e? - Napunio je 80. A naravno da operi{e! Zovem Hlubnu u bolnicu. U sali je. Kad se ~ujemo, kaèm mu kako bih volio porazgovarati za novine. Pita: »A za{to?« Objasnim. Misli da se tu nema {ta posebno razgovarati, ali da razumije da je to moj posao. U bolnici nije zgod- no. Tamo je zauzet. Ali, da se na|emo kod ku}e. Pa smo razgovarali. Sje}ao se kako je medicinu po~eo studirati u Be~u. Pa, onda, u Rimu jednu godinu. Onda je do{ao Prvi rat. Oti{ao je u Solun, dobrovoljno. Pa u Albaniju, kao pilot. Imao je i spomenicu koja se zvala Albanska. A iza rata odlu~io se za Bern. U Bernu je diplomirao 1923. Pa je i doktorirao u Bernu. Tamo je upoznao Hedi. Pa su 1931. u Mostar do{li zajedno. On je brinuo o ljudskim o~ima. Hedi je brinula o njemu. A godi{nje su provodili u Bernu. îtav mjesec. Voljeli su Bern. - Sretnem se tamo sa svojim starim kolegama, ba{ se fino odmorimo u Bernu - govorio je, smje{kaju}i se neobi~no plavim, toplim o~ima. Gospo|a Hedi je govorila: - Znate, kad do|emo u Bern, Dragi prvo jutro ode na kliniku. Tamo ga do~ekaju prijatelji. Popiju kafu. Popri~aju o novostima u struci. Onda mu obuku bijeli mantil, stave masku i daju skalpel. I tako on ~itav mjesec odlazi svako jutro da vidi prijatelje i po cijeli dan operi{e. Kad se vratimo u Mostar, veli: »O, ba{ smo se lijepo odmorili u Bernu!« Sljede}eg dana, zorom, ve} je na biciklu. Bicikl je italijanski, marke »[tirija«, s punjenim gumama iz 1924. Mostar je i{ao na posao kolima i pje{ke. Ra|e kolima. Doktor Hlubna biciklom i stizao na O~no uvijek prvi, ta~no u 6. Zove jednom gospo|a Hedi Radio Mostar, uspani~ena. - Ne znam {ta da radim. Dragi je odlu~io da umre. Leì u sobi, okrenuo se zidu, ne}e da jede, da razgovara. Odem. G|a Hedi {ap}e da su mu ukrali bicikl. Onaj s punjenim gumama... Kolega i prezimenjak moj, Drago, sa~ini i na radiju objavimo vijest. Ujutro, sabah, zovu iz Stanice milicije: »Evo je neko no}as prislonio nekakvu harabatiju uz zid Stanice. Bi}e da je doktorov bicikl.« Na toj harabatiji nastavio je odlaziti na posao. Do penzije. Penzionisan je kad su se stekle zakonske godine, kao {ef O~nog odjeljenja Medicinskog cen-

170 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 171

Nije oko doratovo prkno

Dr Dragutin Hlubna

tra »Dr. Safet Muji}«. Kolege su mu priredile ap{id, s poklonima. Kolege su ga voljele. Bilo je dirljivo i trajalo je dugo u no}. Sljede}eg jutra zatekli su ga u bijelom mantilu, na radnom mjestu. Pozdravili: »Dobro jutro, [efe!« On je odzdravio. Pa su odr`ali uobi~ajeni sastanak, uz kaficu. Pa je, uobi~ajeno, mada nepu{a~, svakoj kolegici pripalio cigaretu. Pa je svako krenuo ne~ijim o~ima... I tako je, s 80, uradio novi suzni kanal majci mog prijatelja, Brace Komadine. Uspje{no. Pitah ga, za{to je odbio primamljive ponude iz [vaj- carske, Njema~ke, Italije, Austrije... Govorio je: - Mene je uvijek vukla rodna gruda. Ja sam sretan {to sam radio u Mostaru, jer sam ovdje ro|en. Sretan sam {to sam radio ono {to volim da radim. Moj posao je vrlo lijep posao, to je filigranski posao. Svaki rez mora biti ta~an i odmjeren. U milimetrima.

171 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 172

Mi{o MARI] - Mostarenje

Pisah o tom poslu i dr. Hlubni te 1973. Ponedjeljka, kad je tekst objavljen, idem na Rondo na ugovoreno kafendisanje sa Zukom. êka ve}. Suva je zima u Mostaru, on sjedi preko puta pe}i, u uglu. Crna kovrdàva kosa, crna, uredna brada, crna rolka, crne somotke, crni |ubretarac, crne ~arape i crne zepe. Zuko Dzumhur je bio lijep ~ovjek. Zuko je li~io na mladog Omara [arifa. Zuko je ujutro pio kafu iz fildàna, limunadu i ~itao novine. Prvo »Politiku«, u kojoj je primao platu za nedeljnu karikaturu, onda »Oslobo|enje«. Sad je ~itao »Slobodu«. - Naru~i kafu dok zavr{im, upravo ti ~itam ovo o Hlubni. Ostavi}u nas sada tako dok sjedimo u toploj kafani Rondoa. On ~ita, ja strepim {ta }e re}i kad sklopi novine.

Doktora Hlubnu sam susretao godinama kasnije, s mikrofonom, pred tv kamerom, na redovnim godi{njim balovima mostarskih ljekara u »Bristolu«, potom u »Ruì«, koje je otvarao sve~anim valcerom, na koncertima Simfonijskog, na pozori{nim premijerama, na poetskim ve~erima, likovnim izlo`bama, na sahranama, na sve~anostima Grada... Bio je gradski ~ovjek, od {irokih interesovanja i svakog reda – svugdje ga je bilo... Gledam ga kroz staklo operacione sale, pod maskom, sa skalpelom. Nagnut je nad o~i tek ro|ene bebe. Kad ot{krinusmo vrata da ga kamerman TV SA Emir Koso snimi, ~ujemo kako ispod one maske pjevu{i uspavanku. Poslije smo pili kafu u njegovoj ordinaciji. Dok je prinosio fildàn ustima, ruka mu je drhtala. Pitam mladog okulistu, dr. \or|a Kuli{i}a, kako moè operisati a ruke mu se tresu. \okica se smije, veli: - Ne brini za [efa. îm uzme skalpel, ruka mu je mirnija nego moja. I da zna{: ne znamo {ta bismo bez njega. To {to nau~imo ne treba pominjati, mogao je dràti katedru na bilo kojem univerzitetu u svijetu, a na|e nam se u svakoj prilici. Kolege bi ljeti vikendom na more, zimi na planine, a obavezna deùra. Ne brinemo: [ef }e uvijek deùrati umjesto nas. Takvu ljudsku dobrotu ni u dje~ijim bajkama ne}e{ sresti. Za jedne od deùra svratim. Zdrav je dan, nema pacijenata, sjedimo na klupi u dvori{tu ispred O~nog. Sje}a se gimnazijskih dana, prijatelja... Fale mu prijatelji, àli se. Njegova generacija je pomrla i mada se mladi trude da se ne osje}a sâm, osamljen je. - Boè, kako ovaj ìvot brzo pro|e! - re~e s uzdahom i sa smje{kom. Imao je, tada, 80 i ohohoho. Sestra do|e, hitan slu~aj, veli. Oti{ao je u operacionu salu.

172 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 173

Nije oko doratovo prkno

Operisao je, a bliìo se 90-oj. îm je prestao, iskopnio je veoma brzo i veoma tiho. Nije umro. Njegov vid se ugasio. Dr. Dragutin Hlubna je jednostavno sklopio o~i i utonuo u tamu. Koju je poraàvao jedan dug ljudski i dva radna vijeka...

Pred rat, svratih na O~no. [ef je bio dr. ]ustovi}, jedan dostojan nasljednik Hlubnin i jedan Mostarac od formata. Vodio me na tavan, da mi pokaè [efovu bistu. Bistu je uradio Numan, maestralno. Bio je to dr. Hlubna kakvog pamtim. âk su se i njegove o~i u tom bijelom hladnom kamenu ~inile ìvim, neobi~no toplim i neobi~no plavim. Govorio mi je tada dr. ]ustovi} kako }e bistu sve~ano postaviti u dvori{tu O~nog. Da je [ef vazda tu. Onda je bio rat. Je li dr. Dragutin Hlubna si{ao s tavana u dvori{te, ne znam. A nepravda bi bila dràti u mraku ~ovjeka zbog kojeg Mostar, Hercegovina, dio Dalmacije, puno nekog svijeta u [vajcarskoj, a s ratom i dalje, i danas bolje vidi.

Za kraj ovog kazivanja, evo }u se vratiti Zuki i sebi na Rondo, u onu suvu zimu ’73. Zuko sklapa »Slobodu«, pa veli: - Fina ti je, topla i ljudska pri~a o Hlubni. Taj je gospodin svaku ovu rije~ zaslu`io. Porastao sam na onoj stolici. Zukina mi je iznad svih uredni~kih. A on ~e{ka bradu, imao je taj obi~aj dok smi{lja pravu, pa dodaje: - Samo ti naslov ne valja. Ubi me. Ja na naslov posebno ponosan. U tom »Dobro jutro, doktore Hlubna!« vidim izlazak iz mraka, radost rasko{ne svijetlosti koju je vra}ao ljudima...Nesretan, pitam: - A kako bi ti naslovio? - Ja bih naslovio - govori polako i skroz ozbiljno – »Nije oko doratovo prkno.«

Tri sam desetlje}a i za jednu beskrajnu, ìvu tugu daleko od prvog zapisa o dr. Dragutinu Hlubni. Sad mi ga zlatna rià prizva u sje}anja, pa mostarih s njim. I sa Zukom. Nezaboravom na dr. Dragutina Hlubnu zabiljeìh sje}anje, a Zuki za hator promijenih naslov.

2003.

173 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 174

Mi{o MARI] - Mostarenje

174 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 175

Franjo s obje strane

Na uglu Cernice i Korza bio je prvi mostarski »Zdravljak». Burek, sirni- ca, jogurt, kokta, napolitanke... Valjda je bilo jo{ pone{to, ~ega se vi{e ne sje}am. Sad tu Zela dr`i kafi} u kojem se okupljaju Mostarci. Sabiram se s ge- neracijom. Jutro je, bura je, lijepo }utimo. Vani projure pokoja kola i promakne pokoji prolaznik. Posmatram kako se bura poigrava s plasti~nom kesom. Na- duva kao balon, podigne, a onda tresne o zid Revije. Kesa splasne, sklizne na trotoar, umiri... Prebaci je na sred ulice... Pregaze je to~kovi... Ona opet o`ivi, posko~i. Spetlja sa stranicom novina, pa se, zagrljeni, kao ljubavnici, zalijepe za prozor kafi}a. - Boga vam, zna li ko {ta bi s Franjom? - pitam. - Kojim Franjom!? - - Franjom Federmanom? - - Ko ti je, pa, Franjo Federman!? - Franjo s kolicima i s metlom. - - A Franjo, ~ista~! – neko }e. Odjednom se svi trznu{e. Svi ga se sje}aju, svako ima pone{to re}i i niko ne zna sudbinu Franje Federmana. Je li se izgubio pred rat ili mnogo godina prije? Sad se sje}aju da nikad nisu pro{li od Musale do HIT-a, il’ obrnuto, a da ga nisu susreli. Ponekad protabirili koju, ponudili cigaretom... »Bio je fin ~ovjek, Franjo.«- govore. Govore sve lijepo, kao {to se govori o mrtvima. A kad je i{~ezao s Korza i iz Mostara niko se, zapravo, ne sje}a.

Davne jeseni, pitome i aljkave, prznila je opalim li{}em, pozvah ga na kafu, pred »Jagnjetom«. Parkirao je kolica s metlama uz Ribi}ev taxi, »Mer-

175 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 176

Mi{o MARI] - Mostarenje

cedes«, skinuo oran` kapu s plavim {iljtom, odloìo na stol. Zamolih ga da mi pri~a o sebi. ûdio se: »Za{to!?« Za novine, velim. Brani se da on nije za novina, a da je na radnom mjestu. Pitam, ima li pauzu za ru~ak? Veli, ima. Ne kad je gladan, ve} kad je besposlen. Pa je govorio: - Ja sam ro|en u Gospo|ince, Vojvodina, srez @abalj, kod Novog Sada. Tamo, u Gospo|ince, srez @abalj, nemam nikog, sve je davno pomrlo. Nemam tamo nikog, ni brata, ni sestre, niti me {ta vu~e u Gospo|ince. Svejedno mi jesam li ovde ili tamo, raditi moram svugde po{teno. Od svojih nikog ne pamtim, ni majku, ni oca, samo staru babu pamtim. Stara baba je umrla ’44. u Gospo|ince. Kada je bio rat ja sam bio u logoru, u mestu Aleksa [anti} i bavio se poljoprivre- dom. Radio sam najvi{e kao ko~ija{, jer sam dobro znao oko konja. Vi{e sam bio s konjima, nego s ljudima. Onda sam radio na berbi kukuruza i tada sam se oènio od 14 godina. @ena mi je Vegar Stoja iz âpljine, selo Tasov~i}i. I Vegar Stoja je tako|e bila na berbi, a ona je osam godina starija. Ja sam dvadesetosmo, pa vi sra~unajte. Imam petoro dece, a u mestu Aleksa [anti} se rodilo ~etvoro, sve ènske. Jedna se zove Anica, druga Kristina, tre}a Kata, a ~etvrta An|a. Sve su se poudale. Tri u Nema~koj, a jedna ovde, za Uzeira Kapetanovi}a, koji radi na utovaru u »îsto}i«. Kristina mi se vratila iz Nema~ke, razvela se i do{la gola i bosa. Ni u{te|evine, ni ni{ta. Jadan ja {njima, pa to ti je... Pripali »Zetu«, povu~e dva dima i nastavi : - A ja sam prvo do{ao raditi u âpljinu, kod Tasov~i}a. Onda ~ujem da u Mostaru ima posao s konjima. Ja sam vazda bio ko~ija{ i tamo preko, u Vojvodini, pa sam do{ao u Mostar, u »[pediciju«, kad je Remza Puzi} bio direktor. [est godina i pet meseci sam bio ko~ija{, dok nisu prodali konje i ukinuli radno mesto ko~ija{a. Tih {est godina i pet meseci, to je bio ìvot! A od kad nisam ko~ija{, vazda sam u »îsto}i«. I sin mi Franjo radi u »îsto}i«. On je jedini ro|en u Hercegovini. Kad sam njega dobio, nakon ~etiri k}eri, rekoh: dosta sada. Tako nisam imao vi{e dece, samo petoro. Franjo je mogao u {kolu, ali mu nije i{la. Nije mu i{la, {ta ja znam. Nije {}eo, ne{to mora da je bilo u toj {koli kad nije {}eo. Sad ìvi s nama. Imam stan, Put za Opine, jednosoban. Tu smo èna, ja, mala Kristina, ona {to se vratila iz Nema~ke. One druge dve male su tamo, one se ne}e valjda, vra}ati. A i kuda bi? Posao mi je: ~ista~ ulica. Korzo... Jel’ se zove Korzo?... Od Musale, pa do HIT-a, sve je moj rejon. S obe strane Neretve i s obe strane ulice. Meni posao nije teàk, ja sam nau~io raditi, ~itav ìvot ni{ta ne radim, nego samo radim. Sad malo teè, jer sam oboleo. Ali, to ne pije vode i radi se svakako. Dok mi doktori nisu rekli, nisam znao da sam

176 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 177

Franjo s obje strane

Franjo Federman

oboleo. U bolnici vele: oslabilo ti srce, ima{ tlak. U dispanzeru vele: ima{ sjenu. I{ao sam u Sarajevo, na vojnu komisiju, da me oslobode rezerve. Oslobodili me. Vele: ima{ sjene s obe strane. [ta je to ta~no, taj tlak i sjene, ja ne znam. Slabo se razumem u bolesti, ja se najbolje razumem oko konja, samo su ih ukinuli u »[pediciji«, pa ih vi{e nema. To mi je ostalo ào, jer je ko~ija{ jedan dobar posao, ako se ~ovek razume oko konja. Zaka{lja se, ugasi cigaretu, opu{ak spusti u kolica. - Ove godine me dobro po{lo, da mi ne na|o{e te bolesti. Bolje bi bilo da mi ih nisu na{li, pa da i ne znam za njih. Ovako mi je teè kad znam. A kaèm vam, dobro me po{lo. U preduze}u sam dobio sat za deset godina rada. Dobili su i drugi, ali dobio sam i ja. Evo ovaj. Radi k’o sat. A za Dan ustanka, 27. juli: opet nagrada. To vam je kad ~oveka dobro po|e. Dobio sam od Socijalisti~kog saveza nagradu za najbolje odràvanje ~isto}e u Mostaru, 250 hiljada. Veliko je to kada meni, iz

177 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 178

Mi{o MARI] - Mostarenje

Vojvodine, u Mostaru daju nagradu za najboji rad. Nisam dinara potro{io. @ena potro{ila. @ene dobro znaju potro{iti. Milion da im dadne{, one bi potro{ile. âs posla i para vi{e nema. Plata nije velika, sva{ta mi se nakupilo. Od Nove godine nisam platio ~isto}u. To mi nije ào dati, jer je mome preduze}u. I mome zetu Uzeiru, onom {to radi na utovaru...Ako bude sre}e, ovde }u i u penziju. Bogami, ne znam koliko mi je do penzije. Ima to negde zapisano. Moje je da odràvam svoj rejon, Ulica Korzo, s obe strane, a drugi sve u knjige pi{u... Svak svoj poso nek radi, tako je najbolje...Po{teno da vam kaèm, meni je svejedno. Kadgod mi padne na pamet, a kadgod ne padne, ona preko, Vojvodina. Nisam nikad i{ao, ne}u nikad ni i}i. Nemam nikog i nemam ni{ta tamo. Dve su mi k}eri u Nema~koj, a sve ostalo mi je u ovom Mostaru, ko da sam se ovde i rodio. Nemam ni velikih èlja, ali da vam kaèm ne{to otvoreno. Rekli su mi da sam bolestan ~ovek, toliko su mi rekli da se ~udim kako sam uop{te ìv. Pa me nervoza fata, deca ne}e da me slu{aju, svako na svoju stranu, a malo mi je i èna bolesna. Mene je sramota iskat’ u preduze}u, dali su mi stan i sat jo{. Na sat se ne mogu potuìti, na stan se ne mogu potuìti. Jednosoban, a ne treba mi ve}i. Samo, ~etvrti sprat. Dok se popnem, du{a mi na nos iza|e. Da mi je bliè zemlji, pa da je i manji, stisnu}emo se nekako... Ja sam poslom zadovoljan i svojim rejonom, samo gra|ani malo vi{e bacaju svega i sva~ega. Kad ih opomenem, uglavnom prestanu. Nekim ne sme{ re}i. A ti su, kao i ja, do{li odnekud, iz preka. Ja njih, kao i vi mene, po govoru poznam. Njima }utim. Kaèm li {ta, po{alju me, da prosti{, u neku stvar. Jo{ kaù: Ja te pla}am da ~isti{ i }uti{. Istinu govore, takvo mi je radno mesto. Al’ ja to njima ne govorim samo zbog ~isto}e i zdravlja il {to mi je te{ko o~istiti, nego zbog ugleda grada. Ipak je ovo centar Mostara, Korzo. Ko god odkud krene, mojim rejonom pro|e...Izvinite me sada, dosta sam pri~o, ~eka me poso...

Puste li su godine otplovile Neretvom, nizvodno i nepovratno. Pusti li su ljudi otplovili s njima... Sad posmatram kako vjetar bezdu{no vitla plasti~nu kesu. Podigne u vis, tresne o zid Revije...Kao da i mene vitla, mrcvari sa njom, odjekne pod rebrima. Takav, nikakav, sr~em ohla|en espresso i sje}am se kako je govorio Franjo Federman. A ne sje}am se koje. Znam samo da je bila Godina Kad Ga Je Dobro Po{lo...Kad je jedan Franjo bio na Korzu, s obe strane. I jedan Mostar u Mostaru. S obje strane.

2003.

178 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 179

Molitva za baku Penavu{u

Po~etkom 80-ih upoznam slikara Zvonimira Perka. Bio je bole}iv od djetinjstva, a slikao je ~udesno. Majka Zvonkina mi pri~ala kako je u njihove Dobrkovi}e neko od gastarbajtera donio trubu, pa trubio u predve~erje, u dalji- ni. A njen Zvonko rekao: - Majko, neko svira crveno. On je zvuke ~uo u boji, na platnima slikao skulpture, uklesavao sonete. Profesor njegov, Alija Ku~ukali}, }e zapisati da talentovanijeg u~enika od Perke nikad nije imao. Ni Hercegovina posna kr{a likovnog hroni~ara, dodao sam tih godina, kad je silazio u Mostar s mapama crteà i pokojim uljem. Prodavao u bescijenje, il’ poklanjao. Stidljiv i tih, o slikarstvu je govorio kao o jedinoj ljubavi. Bolest ga je vratila sa studija iz Sarajeva, ìvio je s majkom, ubogo. Slikao je kad bi mu bra}a, privremeno vani, poslali za materijal, pje{a~io 7 kilo- metara do Li{tice, kad je imao za kafu. - Najvi{e me mati i baba razumiju - govorio je. Baba nije bila njegova. Bila je Sofija Naletili}-Penavi}, kra}e i znameni- je: baka Penavu{a. Odveo me da je upoznam, u ljeto. Uz put za Dobrkovi}e, u Oklajima kod Li{tice, pod bijelom kamenom ku}om, garaà. Nasred, u hladovini, na trono{cu, diljala je puna~ka starica u crnini, duvanskom dimu i s nao~arima ispod ~ijih debelih stakala motre uve}ane, blage o~i, a sa èljeznih stalaà, il’ udobno posjeo po podu, neobi~an svijet. Ptice doma}e i grabljive, vukovi i jaganjci, zmije s kr{a i amazonske, lavovi, tigrovi i majmuni - sve je baka pripitomila pod budne o~i Mojsijeve, koji na jednoj skulpturi »~uva pun~eve ovce«. U }o{ku brkat Mijat Tomi}, do njega jo{ jedan, isto brkat, Crnogorac, nekolike Gospe @alosne i desetak raspetih Isusa, ispod ~ijih ~avala

179 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 180

Mi{o MARI] - Mostarenje

kaplje krv, a s dna oka, kao kod El Grekovog Sv. Tome u tole|anskoj katedrali, otkida suza. Svijet Biblije, Brema, Grimovovih bajki, La Fontenovih basni i »Vesele sveske«. Svijet bake Penavu{e, ~ije iskustvo upu}uje na blagost i ljubav. U~i pomirenju i pra{tanju. U~i ~ovje~nosti, na primjeru zvjerinja. Bazao sam od Uficija, Luvra, Prada, Ermitraà i Tejta - do ne znam koje sve riznice evropske likovnosti i kiparstva, divio se priznatijoj umjetnosti, ali nigdje takvu milosnu i svetu dobrotu nisam na{ao.Te njene figure, u bojenom drvetu, nisu li~ile na Mikelan|elove, Rodenove, Murove... Li~ile su na molitve. Od ljeta ’81. godinama dragocjene sate provedoh u toj garaì. A kad god se sjetim bake, uvijek je to prvi susret. Poklonila mi je »Ticu ov~aricu«. - Zvonko je lipo pripovido o tebi, a Zvonka treba pomo}, jako je dobar Zvonko. Bila je ve} slavna, imala izlo`be i kataloge, a Josip Depolo, najugledniji hrvatski kriti~ar, nakon prve samostalne u Zagrebu, zapisao: »îtavom svojom natprosje~nom darovito{}u i osjetljivo{}u Penavu{a pripada najvi{im kiparskim dostignu}ima novijeg razdoblja hrvatske, a time i jugoslavenske skulpture.« Bilo joj tada 69 godina.

Za odlazaka u Oklaje, zaticao sam je u gara`i: dilja i pu{i. - Ovdi me ni{ta ne boli. Kad sam gori, u ku}i, zaboli me {togod. Od onog {to mi je pri~ala o sebi pamtim: ro|ena 6. sije~nja 1913. u Mokrom. Djetinjstvo: zlehudo. [kole: nikakve. Pismenost: samouka, u desetoj. [kiju nau~ila motat’ sa {est, pu{iti u osmoj. Rodila {estoro, `ivo i zdravo troje. Sin Vitomir umro ’77.Te godine unuku Draganu iz likovnog zadali doma}u: drvena koko{. Padala ki{a, stra’ je da se unuk ne pre’ladi, pa na{la drvo i izdiljala. Ocjena: vrlodobar. Draganov razred navalio da im dilja. Tako joj se omililo. Broj samostalnih i kolektivnih izlo`bi: ne zna. Gdje je izlagala: ne zna. Na otvorenje: nije i{la. Kritike: ne ~ita. Kad je pitah zna li da su joj u Zagrebu »dali sobu« - zaseban prostor u Muzeju umjetnosti - veli: - Ja je nisam vidila, a govori se da jè. Pripovjedat’ o sebi nije voljela. O onom {to izdilja, jeste. Skulpture je zvala imenom, »komad« ili »drvo« Kad }utanje potraje, na~eo bih pri~u od neke. - Lijep ovaj nov lav, bako, isti kao prvi. - Nije isti. Prvi grabi, a drugi se smije, zar ne vidi{? Zagledam se, zbilja se nov lav smije. Pitam:

180 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 181

Molitva za baku Penavu{u

Sofija Naletili} - Penavi}

- [to se, bako, lav smije? -[to se smije!? Pa, vidi kako onaj prvi grabi, pa mu smi{no. Onda tiho dodaje: - Ne volim vri|at’ ljude, al’ ljudi danas puno la`u, pa se zato lav smije. Ne}emo dalje. Nastavi diljat’, pa se sama zasmije. Voljela se smijati, a smijala se rumeno, prelazno. Izdiljala psa i zeca. Jedno tijelo, glave na suprotnim stranama. - [ta je ovo, bako? - Ovo se zove: »Ne mogu se sti}i«. Jer, ovako cuko nikad ne mo`e sti}i zeku. Pokloni mi sovu. - Budi mudar k’o sova. - veli.

181 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 182

Mi{o MARI] - Mostarenje

Milenoj za polazak u {kolu pokloni veliku kornja~u. - Da ima na {to sjest’ kad obuva cipele. A kornja~a je dugovje~nost. Nek ti k}er dugo i sretno ìvi. Do|em jednom, lakira »komad«. Ma~ka i mi{, zagrljeni. Ina~e bi izdiljala, obojila temperom, ostavila da se osu{i, pa lakirala. - Ljube li se ovo mi{ i maca, bako? - Ljube se, jà! Ovo sam nazvala »Bratstvo i Jedinstvo«. Sve {to do|e na ovaj svit, moj sinko, treba da se voli. Pitah, {ta najvi{e voli izdiljat’? - Od svega najvi{e volim Isusa, vidi{ kol’ko je tamo raspéla, a jo{ ih je vi{e oti{lo u svit. On je svakom oprostijo, tako i mi treba da oprostimo. Zato njega volim najvi{e. I Gospu @alosnu isto volim. Napravila sam je da zamoli sina Isusa da se smiluje i da bude mir me|u ljudima. Priznah joj da sam nevjernik. ûdila se. Pravdah se kako boìji predstavnici nisu ~emu, kako svako moli svoga Boga, kako bih mogao vjerovati da je Jedan, a ispada da ih je vi{e. Pomenuh slu~aj kolektivnog rukovodstva na zemlji, pa ako je na nebu ista stvar, kako vjerovati? Nije me poku{ala u~initi vjernikom. - Bog je jedan i pravedan - zaklju~ila je.

Vremenom smo se sprijateljili. Ako ne odem, nazovem, ili sin njen, Niko, zove: - Zove te baba (tako je zvali svi u ku}i) da u nedjelju s Azrom i malom do|e{ na ru~ak. Ja bih si{ao po vas. Odlazili smo porodi~no nedjeljom, obavezno za Bo`i}, Uskrs il’ onako. Trpeza je bila mirisna i ukusna, a obitelj bakina hercegova~ki gostoljubiva, vesela i prisna. Hodo~astio sam do bake i s prijateljima: [ibom, Zupcem, Perom Radovi}em... Svakom je pone{to poklonila. Radovi}u, zbog porijekla, izdiljala »Crnogorca«. Postavio sam bakinu i Perkinu izlo`bu u hotelu »Neum« uz dane JRT ’87, a njenu samostalnu uz otvorenja Vara`dinske banke u Li{tici. Govorila su dva predsjednika gradova i direktor banke. I ja sam govorio. Prva je bila: - Novinari i pjesnici u pravilu ne otvaraju banke, sem u krajnjoj nu`di. Niko joj prepri~ao, dopalo joj se. - Belaj si ti! - smijala se. Svijet bake Penavu{e prostirao se od Mokrog do Oklaja i od gara`e do {krto obrasla kamenjara, po kojem je »usicala drvo« dok je mogla, i do crkve.

182 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 183

Molitva za baku Penavu{u

A voljela je slu{ati o putovanjima, stranim zemljama, galerijama i muzejima. Najvi{e o »svetoj umjetnosti«. S istom pa`njom i po{tovanjem pratila je povr{na sje}anja na baziliku Sv. Petra u Rimu, hram Vasilija Blagorodnoga u Moskvi i Zlatnu dàmiju u Bagdadu, koja joj kazivah po povratku... Od tog {to je »izdiljala« najdraè »komade« sklanjala je u ku}u. Raspe}e, Gospa @alosna, Golub mira, Sv. Franjo kako besjedi pticama. Njima se naj~e{}e vra}ala, a nikad ponavljala. Pripovjedah joj kako sam, hodaju}i Italijom, instiktom vinske mu{ice za vinima toskanskim i umbrijskim, nimalo svetim povodom, zabasao u Asizi. Gdje je ro|en i po~iva Sante Francesco - Poverello. Znala je da se oènio udovicom Kristovom, Sirotinjom, besjedio pticama i ribama, bratimio s Mjesecom i zvijezdama, vuka zvao bratom. Traìla da joj u detalje opi{em ma- nastir i donju baziliku, sazidanu na njegovom grobu. Sje}ao sam se tro{nih fres- ki îmabueovih i u~enika mu, \ota. \otov Sv. Francesco je crn, plav i ljubi~ast. înilo mi se, govorih baki, da na tim freskama Sv. Franjo slu{a ptice, a ne one njega. I kako je na njenoj skulpturi obrnuto. I jo{ joj govorih da mi se njene Gospe ~ine àlosnijim od Boti}elievih, u Ufi}i, u Firenci. Ljutila se, bogohulim, kako me nije sramota lagat’ staru babu. Nju nisam mogao lagati. Jedna moja baka je ubijena u zbijegu ’42, druga umrla u Petrovcu ’53, a da se njihovih milo{ti nisam nauìvao, tre}u, majku Emira Bali}a, zvao sam majkom. Tako mi je od baka samo ona ostala, o ~emu joj nikad nisam govorio. Mo`da i bih, ali su me preduhitrila zla vremena i zli ljudi.

Sami smo u gara`i, s kraja 80-ih, a ona {ap}e: - Sinko, bi}e rata! Tje{im da ne}e. Il’ }emo se sami, il’ }e nas neko dozvati pameti. - Puno su se politi~ari, fratri, popovi i hod`e zajedno usprometali po televiziji, slu{aj ti staru babu: bi}e rata. Jesen po~ela, bakrena i zlatna, ’91. Do|em, zavr{ava bojenje »komada«. Brko neki, li~i na jednog od ranijih »Crnogoraca«, podupire drvo sa zubatom pticom na vrhu. Ispod ptice pi{e: »Ne idi dalje«.

Mjesec kasnije bombardovan je Dubrovnik. Jo{ sam par puta navratio u Oklaje. Baka je diljala Gospe. Nije se vi{e smijala. Njene velike, blage o~i ispod te{kih dioptrija bile su pune tuge, kao prazne kolijevke. Izgledala je umorno, a Gospe `alosnije nego ikad prije. Shvatih da ne dilja Gospe @alosne. Diljala je autoportrete. Mostar je bombardovan po~etkom aprila ’92. no}u. U podrumu smo,

183 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 184

Mi{o MARI] - Mostarenje

zvoni telefon. Javlja se Niko: - Mi{o, baba ti poru~uje da odmah spakuje{ Azru i Milenu, eto me po vas. Dirnut sam, zahvalim se, a velim kako sam obavezan gradu i televiziji, ne mogu. Sutradan je neki lete}i lu|ak istresao bombu na Oklaje. Zvah, bili su dobro. A objavih na tv da je poginulo troje. Me|u njima djevojka prezimenom Gali}, studentkinja. Baka je prvi put u `ivotu oti{la u svijet. Koji se zvao izbjegli{tvo. Ni mene nije zaobi{lo. Po iskrcavanju na Ostrvo, poku{ah par puta zvati, linije nisu radile. Po humanitarcu, Davidu Furneaux, punica mi spremila bakinu »Sovu«. Nju jedino spasila od desetak bakinih skulptura i stotinjak ulja, crte`a, grafika... Skupljao k}eri.

U Exeteru, prije par godina, upoznam Neboj{u Batu Toma{evi}a, jednog od najuva`enijih znalaca naivne umjetnosti u svijetu. Kad prvi put do|e u posjetu, s vrata veli: - Otkud ti Penavu{a!? Bio je predsjednik `irija u Bartislavi ’94. koji je Sofiji Naletili} - Penavi} dodijelio Grand Prix - najve}e priznanje na smotri svjetskog naivnog slikarstva i skulpture. Baka Penavu{a, po obi~aju, nije bila prisutna.

Ubrzo nakon povratka iz izbjegli{tva prestala je silaziti u gara`u gdje je ni{ta nije boljelo. Kad je prestala silazit’ i diljat’, prestala je `ivjeti. Oti{la je svome Isusu, Gospi @alosnoj i Sv. Franji 22. lipnja ’94. Tamo, ako sam kao ateista u krivu, a volio bih da jesam, razgovara s pticama. Od te ’94. svratim u exetersku katedralu, zapalim joj svije}u. A ovo zapisah kao molitvu za pokoj du{i Svete Bake Penavu{e.

2004.

184 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 185

Kako je zborio [iba

Jula ’89, na povratku iz Trebinja, svratim u Ston na kamenice. Pred Kapetanovom ku}om zateknem Borisa Dvornika, Miljenka Smoje i Tita Kirigina, dugogodi{njeg predsjednika »Hajduka«. Pred njima brdo praznih kamenica, gemi{taju. Boris me s nogu pita: - Di mi je pape, kako je? Ka`em da je u Semizovcu, u E{refinoj vikendici, rashla|uje se kraj vode. Smoje mu~i, kad objeduje il’ pije taj ne progovara, a Kirigin se interesuje: - Koga to Boris zove pape? - [ibu Krvavca. - As ti Gospe, on ni ro|enog }a}u ne zove pape! - ~udi se Kirigin. - Vi{e mi je od }a}e - veli Boris. Smazali smo jo{ par duzina kamenica, zalili, oni za Split, ja u Mostar. Uve~e, [iba zove iz Trebinja. Mimoi{li se, u »Leotaru« je, tek se raspakovao. - Mari}u, klin~e lipovi, zovi E{refu, zaboravio sam ko{ulje. Organizujem, proslijedim. Nosio je samo svijetle ko{ulje, zimi dvaput, a ljeti i po nekoliko puta tu{irao se i mijenjao ih. Bio je neobi~an ~istunac i pedantan ~ovjek, [iba...

Vra}amo se iz mog Petrovca, porodi~no, ru~a}emo. Zaustavimo se u Jezeru. Razgleda restoran, veli: -Ne}emo ovdje, }enifa blizu kuhinje, Iza Jajca: - Ne valja scenografija. U Donjem Vakufu:

185 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 186

Mi{o MARI] - Mostarenje

- Kockasti stolnjaci. Ve~erali smo u Mostaru, u Drap{inovoj 15, a poslije okrenuli po doma}oj »ìlavki«. Nakon svake druge ~a{e obavezno je govorio: - Azra, sunce moje, osvjeì mi ovu ~a{u. Svijet Hajrudina Krvavca, od ko{ulje, preko ~a{e, do filmskog scenarija, morao je biti blistavo ~ist i sve na svom mjestu. Prvi dokumenarac smo uradili zajedno ’78, a svake godine do rata jo{ poneki. On bi s Draganom Reisnerom i ekipom snimio, montirao, prebacio na beta-kasetu i onda bi vrtjeli, pa slagali tekst. Zaka~i se za jednu rije~. - Ima bolja, klin~e lipovi, al’ se ne mogu sjetiti. Sat vremena se ne moèmo sjetiti. Le|a mi pucaju pred onom »Betom«, ne ide, pobudalim. - Nema - kaèm, prekinemo... Nakon dva dana zove, pono}: - Zna{, na vrh mi je jezika ona rije~. Nije odustajao dok ne na|emo.

A pri~ao mi Refik Be{irevi} kako je, kao mlad organizator, do{ao u ekpipu »Valtera« : - Jedno ve~e pravimo dispoziciju za sutra, [iba nervozno lupka prstom po stolu i veli: »Refi~e, Refi~e, ubijte ga s le|a.« Zate~e me, nemam pojma koga treba ubijati. - »Acu Mi~i}a, koknite ga s le|a i }ao |aci«! Aco je dva dana kasnio na snimanje, [iletu je to bilo nezamislivo, izbezu- mio se i mada je Aco imao du`u ulogu sutradan smo ga u prvom kadru koknuli s le|a i tako je iza{ao iz filma.

[ibu sam upoznao s kraja 60-ih. Pred mostarsku premijeru »Valtera« ’72. bilo je rije~i da }e re`irati »Mostarski bataljon« po Skenderovom scenariju. Jutro nakon premijere, sa~ekam ga na recepciji »Bristola«. Mostarci su »Valtera« prihvatili nezapam}eno dugim aplauzom, ali njega interesuje reakci- ja boraca. Ka`em da su ve} u restoranu, sabiraju se Meha Trbonja, Vasa Maslo, Tofa Sefi}; desetak njih. Kako se pojavimo, zovu za sto. Svi su bili na premi- jeri, ali pri~aju o utakmici popodne. Ko igra, ko ne}e a trebao bi, glavni sudija je lopov, ni pomo}ni nisu bolji, koliko }e »Ro|eni« zavaliti gostima... Tek nakon pola sata, kao uzgred, neko }e: - Odli~an ti je ovaj Valter, Krvavac. Al’, jebi ga, mi smo u Mostaru imali

186 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 187

Kako je zborio [iba

Hajrudin [iba Krvavac

~eteres Valtera. - Mari}u, nikad ne}u re`irati film o Mostaru. - veli ~im smo iza{li.

Film o Mostarskom bataljonu nije snimljen, ’92. smo imali rat bez partizana. Kokali su nas s brda, a ni oni iznutra nisu teto{ili. 11. jula, bolnije od granate, strefila me vijest s Radio Sarajeva: umro [iba. Uz pomo} radio-ama- tera probio sam se u program da E{refi, rodbini i Sarajlijama izrazim sau~e{}e. Od tada do danas Hajrudin [iba Krvavac je moj najve}i neprebol u ratu. Stotinu puta sam se nakanjivao da zapi{em bar poneka sje}anja na njega. Nisam. O majci svojoj, Desi, kojoj je rat pokupio dva mu`a i ostavio dva sina i o [ibi Krvavcu nisam se usudio pisati. Uvijek isti strah: ne}e li~iti na ono kako ih osje}am, kakvi su bili. Godinu po Mileninom ro|enju, ’82. kupio sam kameru «osmicu» da sa~uvam kako nam raste. Tu kameru i petnaestak filmova spasio

187 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 188

Mi{o MARI] - Mostarenje

mi je prijatelj s Li{tice, Milan Ivankovi}. Na svakom filmu k}er je ve}a, »Mostarske ki{e« raspjevanije, a [iba umorniji i tu`niji. Snimano u Drap{inovoj prizemno, u Mostaru, na VIII spratu u Vojvode Putnika u Sarajevu, u Semizovcu, na O{trelju, u Tu~epima... Ide juli, ju~e sam vrtio trake, skinuo pone{to. Jutros sam obukao jedinu bijelu ko{ulju, istu{irao se, obrijao i sjeo za PC. Le|a mi za{tekala, ve} je sedmica, kljukam se tabletama, ali moram vam prenijeti bar dio onog {ta je i kako je zborio [iba.

O djetinjstvu :

- Sje}a{ li se one slasti~arne na Pilama u Dubrovniku? Mali prhki kola~i, ~ajni. Ba{ su bili dobri kola~i. Ti su se kola~i u svoje vrijeme mogli kupiti u Sarajevu, u »Du{eku«. A mi djeca nemamo para, pa kupimo za dinar kore, zna{ ono {to se odbacuje? Te su kore najljep{i kola~i moje mladosti. A sad, kad je pun sto, ja ne smijem. [e}er. Jeb’o sve kola~e kad ima{ {e}er!

O nadimku:

- Bio sam mr{av k’o prut i zato su me nazvali [iba.

O ratnoj mladosti:

- Ja sam ~etiri puta izlazio iz okupiranog Sarajeva u partizane, po speci- jalnom zadatku. Slao me i Valter Peri}. Onda sam oti{ao u zatvor i jeb’o im majku fa{iti~ku. To zna cijelo Sarajevo. Bili smo zanesenjaci. Najvi{e izginulo. Da se sad podignu, rekli bi: ponovo nas zakopajte da ne gledamo u {to se izvr- gava ona ideja u koju smo vjerovali i za koju smo ginuli.

O Golom otoku:

- Kako ne zna{ za{to me na{ prijatelj Ismet Kreso zove dvomotorac!? Dvomotorci su ibeovci. Mene je rezolucija zatekla u Beogradu, bio sam student prve generacije Vi{e diplomatsko-novinarske {kole. Okupe nas u amfiteatru, do|e \ido. Optu`e mi cimera da je za Staljina. Svi }ute, ja ga branim; sto odsto sam ubije|en: nije kriv. Sutra pokupe i njega i mene i na Goli otok. Dr`ali nas tamo {est mjeseci, puste. Vratimo se u Beograd, on se isto ve~e ispari. Nakon tri dana javlja se na Radio

188 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 189

Kako je zborio [iba

Budimpe{ti: pljuje po Jugoslaviji i Titu. I mene popljuje...

O filmskom po~etku:

- Kad sam se vratio iz Beograda, tumaram po Sarajevu. Jednog dana sretne me Finci, bio je ministar za kulturu, pita: »Bi li ti, Krvavac, radio na filmu?« »O filmu znam ono {to sam vidio na platnu, ne bih.« - rekoh mu. »Mlad si, nau~i}e{!« - veli i tako sam po~eo na filmu.

O Titu:

- Stari je na{ volio cugnuti. Svi pravi d`ekovi su volili cugnuti.

O ku}noj pomo}nici:

- Ja ti ka`em, nije oprala ove bidone, ostao je deterd`ent, sve }e se vino pokvariti. Ostarila je, ni{ta vi{e ne radi, snaha nekad pospremi. Ali ona jo{ uvijek ima klju~eve, ostavim joj pare svakih petnaest dana... Kako }u je otpustiti kad sam je od rahmetli matere, Mejre, naslijedio?

O muzici:

- Najvi{e volim {argiju. [argija ima dvije ìce. Jedna se zove zujalica, druga basiralica, je si li to znao, Mari}u, klin~e lipovi? Na toj zujalici i basirali- ci sve svoje sanje, sve svoje ljubavi, sve svoje skrivene èlje za ènom, sve svoje tuge ispjevali su bosanski ~obani ljep{e nego svi ovi sada{nji koji komponuju gledaju}i kroz dinar. Prijatelj si im, nemoj im ovo slu~ajno re}i, oni su glavna ideologija zemlje i mo}niji su od CeKa... A i violinu volim. Samo su {trajh vio- line i jecaj {argije muzika.

O poeziji:

- Krle`u sam volio: »Vidio sam daljine maglene i kalne...« I Pu{kina sam volio i jo{ sam volio pjesnika koji nikad nije napisao pjesmu, Turgenjeva. I Vitmana sam volio. I Izeta Sarajli}a: »Bilo ih je 28... Bilo ih je vi{e nego {to je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi...« Ja znam kad je ta pjesma nastala. Tada smo

189 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 190

Mi{o MARI] - Mostarenje

se Kiko i ja dru`ili svaki dan i sad smo prijatelji... I Skendera, velikog Skendera od primula do soneta. I tvoje petrova~ko rodoljublje volim, jer ne nosi divi- dende u dolarima i {oka Zupca, koji je isto moj brat i pravi d`ek. I tebe, E{refa, volim. Ti nisi pjesnikinja, ti si meni ono {to je Danteu bila Beatri~e Portinari...

O kameri:

- Zuma{, Mari}u, jel’ de ? Do~epao se Kraji{nik kamere, boli ga plajvaz. Vidim ti po tom so~ivu kako se otvara i zatvara taj zum. Gledaj kako pulsira ta kamera! Svaka je kamera, ustvari, srce koje pulsira. A moje srce pulsira stotinu otkucaja u minutu. Kad ti bolni~ari izmjere takav puls, onda te stave na drvenu klupu i vele: lezi i miruj, bog te jeb’o!

O infarktu:

- Letim za Moskvu na premijeru »Valtera«. Slije}emo na [eremjetevo, osjetim bol u grudima. Sjetim se kako kod Andri}a umire Alihod`a, sve u bobu isto. Pomislim: zdravo diko!

O najdra`oj sceni i Kini:

-Najdraà scena mi je ona u sajdìnici iz »Valtera«, s Radom Marko- vi}em. Sve sam satove po Sarajevu pokupio...Onda volim onu iz »Mosta« s Borisom i pjesmom »Bela, }ao.« Kad smo sletili u Peking na reviju mojih filmova, na aerodromu nas je do~ekao hor od nekoliko hiljada Kineza s »Bela, }ao.« Vele: svi|a nam se ova jugoslavenska partizanska pjesma. A kad nas je ministar kulture pozvao na prijem, insistirali smo da bude prisutan i glumac koji je sinhronizovao Valtera. Leào je u zatvoru od kulturne revolucije, ali su ga doveli.

O Partiji:

- Ne}u vi{e niukakvu partiju. U koju god po|em oti{la je u materinu.

190 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 191

Kako je zborio [iba

O dvije ovce:

- Gasi tu igra~ku, ~eka nas D`avid (Husi}) u Klubu, a moramo jo{ svratiti do mesara da platim ovce...Ma, za kurban, klin~e lipovi. Ide kurbanski bajram, nek’ istran`ira dvije, pa po{alje... Rahmetli Dervi{, stari moj, slao nekoj sirotinji; i nisu vi{e sirotinja, ali ja nastavio...

O ku}i u Trebinju:

- Napravio sam tu ku}u kraj vode; bo`e moj, {to je lijepa Trebi{njica! Prvo ve~e zano}im, ne da mi se zaspati. Razmi{ljam: stalno }e{, [iba, morati u isti krevet. Obu~em se, pa u »Leotar«. Uzmem sobu, a ujutro sam oti{ao u Op{tinu i prodao im ku}u. Nisam se cjenjkao. Koliko rekli, prihvatio. Pla}ali su u mjese~nim ratama. Nekad je to ne{to vrijedilo, a kako je sad ova inflacija dobijem za kutiju cigara i {ibicu. A davno sam prestao pu{iti.

O doma}im izdajnicima (sav zajapuren, otresa rukama od sebe):

- Nemoj mi, nemoj mi pominjati taj olo{! Usta{e i ~etnici nisu klasni neprijatelji, to su {uftovi... [to ih nema u mojim filmovima? Zar tu najve}u bruku u na{oj istoriji da pokazujem svijetu? Fuj!

O bur`oaziji:

- Uni{tili smo jednu bur`oaziju, a sad se stvara nova, govnarska!

U pola pjesme »Zapjevala sojka ptica«:

- Bebo, Azra, E{refa, prestanite pjevati, treba plakati. Tri sata pla~a svaki dan. Prvu investiciju koju bih napravio u Jugoslaviji bilo bi 8 zidova pla~a, da budu najunosnije investicije za sljede}ih 50 godina. Druga investicija bi bila: sve po{kopiti. Da ni{ta ne rade, nego samo da rade. Tre}a: uzeo bih zajam od 20 milijardi dolara i napravio konkurs da svako pravi svoj film. To bi bilo bolje, nego za ove lopove koji su potro{ili sve. Bar bismo imali filmsku industriju, ovako imamo klinac.

191 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 192

Mi{o MARI] - Mostarenje

O penziji:

- îm se do~epaju vlasti, ovi Alijini }e mi uzeti penziju, jer sam pravio film o skidanju zara i feredè. Ovo {to mi je dala socijalisti~ka vlast pojela inflacija, pa kad mi ovi uzmu ne}u imati za ~im àliti.

O smrti:

- Sva mi je u{te|evina 14.000 dolara na trebinjskoj banci. Kad pan- drknem, nek’ uzmu koliko treba za skroman pogreb. Ne èlim nikakvih oficijel- nih govora, neka me sahrane po muslimanskom obi~aju. I kada oni zadnji ~u~nu i kaù: »Ho}emo li mu halaliti – halalolsum«, pa svi odu, a ostanu hodè da se mole, da tada grune »Internacionala«. Ponovo da se svi vrate i oproste se sa mnom po komunist~kom obi~aju. A pod zelenim pokrovom u tabutu bi}e lutka koju }e poloìti u mezar. Kad se ta komedija zavr{i, da moji snimatelji i prijatelji uzmu moj stvarni prah, pospu po Hutovu blatu i zdravo diko!

Telefonom:

- Sad sam provjerio, jo{ sutra ide autobus iz Mostara, pakuj Azru i Milenu i {alji ovamo. Ako ti mora{ ostati, ostani i ~uvaj tu glavu, sve je poludi- lo. Ja ne}u iz Sarajeva. Zvao me Bato (@ivojinovi}) iz Beograda, Murat (Kusturica) iz Herceg Novog, da mogu lak{e do Kamenice i Radovanovi}a, ovo me srce zajebava. Odlu~io sam: ne}u nigdje! Nisam dezertirao pred fa{istima u onom, ne}u ni u ovom ratu. E{refa je namirila torbu lijekova, {ta bude s ostalima, bi}e i sa mnom.

U predsmrtnom intervjuu na Radio Sarajevu:

- Nedavno sam govorio sa prijateljima ovdje, da pri`eljkujem da se, kao iz magnovenja, javi neki pokret obnove Sarajeva i Bosne i Hercegovine, jer njegovi ljudi su uvijek znali da naprave ~uda. I ne sumnjam ni jednog trenutka da se ~uda napraviti ne}e i da }e se sve rane Sarajeva na najljep{i na~in zalije~iti i da }e Sarajevo, po onom svom starom istorijskom obi~aju, uvijek iza}i novije i ljep{e.

192 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 193

Kako je zborio [iba

Novo i ljep{e Sarajevo nije do~ekao. Dok su mu ugra|ivali pejsmejker 11. jula ’92. srce nije izdr`alo. Ve} dugo se utrkivao sa `ivotom, znao je da je privre- men, a nikad nije prestao biti sarajevski skojevac. Antifa{izam je za njega bio religija. Obra~un s fa{izmom nastavio je u filmovima. [esti igrani, »Konvoj za El [at« nije snimio, a vjerovao je da }e biti najbolji. O kolegama, i ljudima ina~e, sem fa{ista, nacionalista i kriminalaca, za preko 30 godina nisam ~uo da je izgovorio ru`nu rije~.

Dva sam ~ovjeka sreo u `ivotu koji su od mana napravili vrline: Miku Anti}a i [ibu. Mika je tako lijepo, zarazno mucao, [iba psovao. Njegove psovke su bile nevine. Posljednjih godina ostalo mu je jo{ samo to ~ulo nevinosti, potre- ba da voli ljude i mu~nina pred dolaze}om ne~ovje~no{}u. Das ist [iba.

2004.

193 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 194

Mi{o MARI] - Mostarenje

194 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 195

Maestro

Van Gogh je i{ao u Arles, Dürer u Veneciju, u potragu za suncem. Mostarski slikari nisu trebali nigdje i}i, njima je sunce dolazilo na noge. Podru`nica ULUBiH okupljala je petnaestak akademskih slikara, a samo je Meha Sefi} bio - Maestro. U gimnazijskim klupama naslutio ga je profesor Antun Motika, zaljubljenik u behar i ba{te, a u Beogradu odnjegovao Petar Dobro- vi}, vjernik u renesansu, Cesanne-a i masoneriju... - Kad je Motika preporu}io mom starom, Aliji, da upi{em Likovnu akademiju, stari me sjeo pred sebe i ka`e: «Ni govora, Meho! Tamo se {koluju boemi i p'janci!» Nije ga poslu{ao. U Beogradu do '41, a u zagreba~kom «Ritzu» i baru «Gril» od '41. uspje{no je u{ao u tajne slikarstva i bábinih slu}enih strahova...

Po dolasku u Mostar, s po~etka 60-ih, svra}ah kod majke da mi dâ novac za Tepe. Moja je Desa bila pomo}nik direktora PBS – filijala Mostar, preko puta Narodnog pozori{ta. Jednog jutra zateknem u kancelariji, za tada{nje mostarske prilike neobi~no otmjenog gosta. [e{ir na stolu, prekrstio nogu preko noge, pu{i na dugu, pozla}enu mu{tiklu, fild`an kafe polako prinosi ustima i otpija polako, s }eifom. Svaki pokret odmjeren, elegantan. Kao da je si{ao s Moneovog, Maneovog ili Renoarovog platna mondenskog Pariza iz druge polovine XVIII vijeka. Kao da je u »Moulene Rouge«, a ne u kancelariji filijale PBS-a. Majka nas upozna. Pita {ta radim, ka`em kako sam za majkom i bratom do{ao iz Beograda nakon prve godine prava. Zainteresova se: studirao je u Beogradu. Prekinu nas slu`benica. Nosi novac, broji i spu{ta na stol. Najkrupnije nov~anice – visina maj~ine mjese~ne plate. Ne obra}a pa`nju na

195 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 196

Mi{o MARI] - Mostarenje

slu`benicu, razgovara sa mnom, onda non{alatno pokupi; hvala lijepa, ne}e kontrolisati, smota i gurnu u stra`nji dèp od pantalona. Zahvaljuje majci i slu`benici {to nije morao u red pred {alterom. Ne voli, veli, da mu Mostar pu{e za vrat i zaviruje preko ramena koliko napla}uje, a mene zove da svratim u »Pozori{nu kafanu«, na nastavak razgovora o Beogradu i na limunadu. Rukuje se s majkom i slu`benicom s blagim naklonom glave, jo{ se jednom, dublje, nakloni na vratima. Kad je iza{ao, majka mi veli da je to ~uveni mostarski slikar, Meha Sefi}. I jo{ mi veli da ni za ìvu glavu ne svra}am u »Pozori{nu«. - Tamo se, sine, okupljaju mostarski boemi i pijanice. Nisam je poslu{ao. I nisam se pokajao. Maestro me ~astio »Courvasie- om«, ja njega pri~om o Skadarliji, gdje sam jednom i{ao s ujakom. Interesovao se kako je uve~e na Terazijama i Kali{u? Znam li ko pjeva kod »Tri {e{ira«, ko sjedi u »Maderi« i »Maèstiku«? Pojma nisam imao, pri~ah mu o igrankama u »Bra}i Stamenkovi}«, na Kalemegdanu i na Karaburmi, gdje je subotom pjevao prvi roker Beograda, Mile Lojpur. - Drekavci - veli. - Nema pjesme nad {ansonom, romansom i {lagerom... Samo je Nada Kneèvi} dama, Du{an Jak{i} gospodin, a Cicvari} muzika... Ho}emo li jo{ po jedan? Ne mogu odbiti ~ast, a i volim popiti, pa smo jo{ po nekoliko. Onda su po~eli dolaziti glumci s probe. (Mostarsko Narodno je imalo probran ansambl. »Idem u Lov« po Fejdou prva je pozori{na predstava u Jugoslaviji koja je stigla na male ekrane). Kako ko od glumaca na vrata, tako uo~i Maestra. Milo{ Tripkovi}, Uro{ Kravlja~a, Dragan [akovi}, Pero Lasta, Selimir Simi}, Bogdan Devi}, Ante Vican, Vaso Zorki}, Jozo Lepeti}... Prilaze stolu da ga pozdrave. Nudi ih stolicom i pi}em. Kaju Grganovi}, Danu Kurbaliju, Sa{u Seleni}, Sonju Pov{i}, Franku Ba~i}, Mekremu Vukoti} – glumice - pozdravlja podiù}i se sa stolice, rukoljubom. Mekremin rukoljub je poduì. Mekrema je bila najrasko{nije ènsko jugoslavenskog glumi{ta. Gina Lolobrigida. Pred njenim vratima u [anti}evoj, na stepeni{tu, pri~ao je Vican, kojem se moglo i nije moralo vjerovati, Jozo se vra}a nakon {to je uru~io buket, a sre}e Skendera koji donosi ruè... Maestro je sanjao da portreti{e Mekremu. Ne znam je li, ali je tada poslao konobara da njoj i ènskom dijelu ansambla ponudi pi}e... I konobara je ~astio – ~itava je »Pozori{na« pila na njegov ra~un. Tako sam upoznao i po~eo se druìti s Maestrom. Isposlovao mi je ~lanske karte za »Pozori{nu« i »Klub javnih i prosvjetnih radnika«– jedina dva ugostiteljska objekta u Mostaru gdje je pristup bio selektivan, a ~lanska vrijed-

196 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 197

Maestro

Meha Sefi}

nija od li~ne. »Pozori{na« i »Klub« su bili rezidencijalni objekti za okupljanje doma}e i jugoslovenske umjetni~ke i boemske elite. Skender je bio dramaturg od ’57, a kad je i Zuko do{ao za gostuju}eg scenografa, nakon ve~ernjih proba i predstava, u »Pozori{noj« se osvitalo. Upravnik kafane s du{om pjesnika Milan Kandi}–[o zaklju~avao je vrata, priklju~ivao dru{tvu. Milovan Ala~ uzi- mao gitaru i basom monaha iz Zagorska po~injao na ruskom »^apajevo mrtvo tijelo Volga je odnijela«. Kad je Milovan oti{ao u Split, zamijenio ga je mlad i talentovan Safa Mehi}. Gdje god je bio orkestar, Maestra su molili da zapjeva. Rijetko, za dru{tvo koje mu je bilo po volji, prihvatao se mikrofona. A kad prihvati, obavezno je bila »Sesibon«.

U »Bristolu« mu prilazi Edo Pandur, jedan od rasnih izdanaka muzi~kog Mostara, koji svira u Simfonijskom, komponuje, aran`ira, pjeva i simpati~no

197 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 198

Mi{o MARI] - Mostarenje

zamuckuje. Moli: - Mm-maestro, ho-ho}emo li ba-baciti je-jednu u du-duetu? - Haj' ti, mali Pandur, po}ni, sti}i }u te na drugoj kitici. Maestrov humor je ~esto bio »crnomanjast«. A vrije|ao se lako i pamtio kratko. Hvatam mu{tuluk Ici da je Maestro dobio nacionalnu penziju. - Koja mu je budala dala nacionalnu, dana radnog sta`a u `ivotu nema!? - A ratni? - Kakav ratni? Sklonio guzicu u \a~ku ~etu u Zagrebu, pjevao u »Ritzu« visokim oficirima Wermahta na uvo. - A diverzije? - Kakve jebene diverzije!? Ta nije Ilija Gromovnik! - Fal{ im pjevao. Deset minuta kasnije zateknemo ga u »Bristolu«. Ico mu prepri~a. - Mali Mari}u, ne znam ko te doveo u Mostar, al' ja }u te udariti nogom u guzicu i vratiti pod Grme}!

Jedno vrijeme me ignorisao. Kad nismo bili u dobrim odnosima bio sam »Mali Mari}«. Kad je bio dobre volje, bio sam »Maestro«. Zvoni uve~e, kasno: - Jesi li }uo da je Ivo Andri} dobio Nobelovu nagradu? - Dabome da sam ~uo. - Zna{ li ko }e ga prvi portretisati nakon uru}enja? - Znam. - Ko? - A ko bi to drugi mogao, osim tebe? - Uvijek sam, Maestro, govorio raji kako si plaho nadaren i pametan. Nakon sljede}eg intervjua u »Slobodi«, iz kojeg sam u naslov izvukao »Slikar iliti vinska mu{ica«, kako se sâm u razgovoru nazvao, pokloni mi »Montblan« olovku.

Maestro je dragocjen likovni hroni~ar Mostara, u kojem je proslikao i proliskao vijek. Maestrov Mostar se prostirao od Podhuma do Rondoa i od Rondoa do Starog mosta. Jednom je bio u staroj, dvaput na Bijelom brijegu, u novoj bolnici. Dvaput se vra}ao ku}i, tre}i put na gradsko groblje, Sutinu. Po~etkom 70-ih krenem u redakciju. Po~elo ljeto. Na stepeni{tu pred starom bolnicom, sretnem doktora Dra~u, iza{ao da zapali. Razmijenimo dobro-

198 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 199

Maestro

jutro, a on veli: - Mari}u, no}as smo ti primili prijatelja, nije dobro. - Koga? - Maestra. - [ta mu je? - Prokrvario, gore je na intenzivnoj, ~ekamo nalaze da vidimo ho}emo li ga otvoriti. Ne bi me ~udilo da mu je jetra eksplodirala. S recepcije zovem redakciju da javim Ici, vele iza{ao na Rondo. Zovem Rondo, popio par loza, oti{ao niz Lenjinovo. Zovem ûlu, niko se ne javlja. Pretr~im do ûle, sjedi s \apom i Cucom, ve} pripalili. Kaèm za Maestra, potrpamo se u \apin »Spa~ek«, u bolnicu. Dra~e kaè da moèmo samo po minut, jedan po jedan, s praga baciti pogled. Prvi }u. Dra~e polako otvori vrata. Maestro leì go do pasa, sklopljene o~i, podignut na uzglavlje i prikop~an na infuzije. Pod prigu{enim, bledunja- vim svijetlom i s mirisom medikamenata - slika smrti. Oàlo{}en sam i prepad- nut, }utim. On otvori o~i i pro{apta: - Mjau! Ico se progura pored mene, zakora~i u sobu. Maestro jo{ jednom mjauknu. - Go-to-vo je, go-to-vo! - skandira Ico, kao da je na tribinama pod Bijelim brijegom. Maestro {ap}e: - Gdje su prtokale hasti? (Protokale – mandarine, naran~e - prim. aut.). - Nema prtokala, donio sam ti konjaka! - kaè Ico. Dra~e zatvori vrata, posjeta je zavr{ena. Prati nas do izlaza i kori Icu. - Nije mu ni{ta, presaugovao - dijagnosticira Voljevica.

Drugi put je leào u Novoj bolnici. Posjete je mogao odobriti samo doktor Mahi}. Kad god je odobrio, i{ao sam da ga posjetim. Ili sâm ili s Icom. Idem jednog popodneva, posjeti}u njega i Skendera Kulenovi}a, koji je u predinfark- tnom stanju. Skendera zateknem kako sjedi u hodniku. Pitam: kako je? - Odli~no. Osje}am se kao u »Pozori{noj kafani«. Ma{o Topi} i [ice leè u susjednoj sobi, svratim do Mehe da zapalimo, svaki dan mi daju par ~a{ica konjaka. Dobar je za krvne sudove, zato se ovaj »Zve~evo« i zove medicinal. (Ma{o Topi} je glumac, Avdo Omba{i} - [ice upravnik »Pozori{ne kafane«, a obojici ~a{ica bila neobi~no draga). Maestro je leào na spratu, u ju`nom krilu, sama~ka soba na dnu hodni- ka, desno. Prvih nekoliko dana zaticah ga u krevetu: bolesni~ka pidàma, plas-

199 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 200

Mi{o MARI] - Mostarenje

ti~ne papu~e. Poslije je bio u ku}nom haljetku, s monogramom, i ko`nim papu~ama, ku}nim. Prvo bi mi ispri~ao ko ga je sve posjetio. Profesor Papo mu, veli, dolazio. Zuko Dùmhur... Na stoli}u buket ruà, korpa s vo}em, sok od nara, a pored sloène novine i telegrami sa èljama za brz oporavak - od Dème Bijedi}a, Branka ]opi}a, Me{e Selimovi}a, Cvijetina Mijatovi}a, Enke Mehmedba{i}a, Vlade Dijaka, Affana Rami}a, Udruènja likovnih umjetnika BiH, redakcije »Oslobodjenja«, »Ve~ernjih novina«... Pokazuje mi telegrame i pri~a kako je svakoj bolni~arki uru~io buket cvije}a. - Ostanem li mjesec, traì}u od Pirije postotak. Vi{e je HEPOK cvije}a prodao otkad sam ja ovdje, nego za Osmi mart. @ali se kako mu je Hami} (doktor Mahi} po mostarski) udario reìm. - Ne smijem mokrom glavom mrdnuti. Ne smijem na hodnik, ne smijem zapaliti, uvalio me u samicu, k'o da sam u zatvoru, u ]elovini, nemam s kim prdokla}iti. »[ta ti fali, slikar, soba ti okrenuta jugu, more ti zapljuskuje pod pro- zore, uspavljuje te {um talasa«, zajebava me. Ju}e u|e, za}epi nos. »[ta ovo smrdi na duvan, slikar? Ovo je bolnica, a nije restoran »Neretve« iza pono}i. To ti pu{i{?« Pravdam se da ne pu{im. Otvori prozor, opet za}epi nos.»A odakle ovi opu{ci ispod?«, pita. »Treba}e zovnuti »Parkove« da se po}isti, a tebi }emo ispostaviti ra}un.« E, tu sam ga }ekao. »Ne trebaju «Parkovi», doktore, plima }e ve}eras, sve }e more odnijeti!«, velim mu. »Nalet te bilo!«, kaè, pa preko vrata.

Maestro je promijenio je tri stana - ateljea, vi{e dama, »Neretvu« za »Bristol«, »Ruù« za »[iraza«. Nije mijenjao prijatelje, bijelu boju, motive grada i ma~aka, ljubav prema poeziji, bijelim odijelima, {e{irima, svilenim kra- vatama i {alovima, italijanskim mokasinkama, »Duppon« i »Cartie« zlatnim upalja~ima, »Courvoasieu« i Privrednoj banci Sarajevo – filijala Mostar. Mostarci su uvaàvali slikare. Posje}ivali izlo`be, naru~ivali slike, dari- vali ljekarima, sretnicima koji idu u novi stan, brak il' penziju. Mostarci su voljeli }o{kove grada, ba{te, a nadasve Stari most useliti u dnevne boravke i spava}e sobe. »Ima Mehu i Karleta«, govorilo se s puno po{tovanja i ne{to za- visti. Umjetni~ka vrijednost eksponata i autora isticala se re~enicom: »On ìvi da bi slikao.« Budala{tina! Mostarski slikari su slikali da bi ìvjeli. Radili po {kolama, kojekuda, a slikali u dokone sate. Samo su Maestrovi sati, odreda, bili dokoni. Raspore|ivao ih je izme|u {tafelaja i kafanskog stola. »Slikam kad imam inspiraciju«, govorio je. »Slika{ kad nema{ love«, zagrizao je Ico. Maestrovo likovno interesovanje kretalo se od Starog mosta do kula Po~itelja,

200 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 201

Maestro

od portreta ljudi koje je po{tivao, do maca. Njegovi pejsaì su ode gradu i suncu. S njih grije bjelina i svijetli rafinirana, sentimentalna jednostavnost... Portretisao je austrijskog glumca Hansa Mozera, italijansku glumicu Silvu Ko{}inu, portretisao (i ljubio) beogradsku glumicu Irenu, Avdu Humu, Blaù Jovanovi}a, Lazu Drlja~u, Dèmala Bijedi}a, Ivu Andri}a, Tita... I mene je portretisao. Zuko i on u tehnici crte` na po~etnoj strani prve zbirke, Maestro samostalno u tehnici »Polaroid«. Bio je zadovoljan: »Niko ti vjerniji potrtet nije uradio!«, uvjeravao me. Najra|e je portretisao mace. Stotine crteà u stanu. Na no}nom stoli}u, na friìderu, po podu – gdje god se okrene - maca. Njegove mace nisu ku}ne mezimice i mi{olovke. Njegove mace su iz Davi~ove pjesme {to u ènskom struku predu i drijemaju. One su note, dale bi se odsvirati. Maestrovo slikarstvo pjeva. Ono je vjera da je svrha ìvota uìtak i slast. Maestrove izlo`be su otvarali Hamza Humo i Me{a Selimovi}, biljeìli ih najugledniji likovni kriti~ari Jugoslavije. Kritike su bile pozitivne, a kad mu ih pominjah, kao u pov- jerenju je govorio: - Maestro, slikarstvo je veliki blef.

Najavi mi se bu~ni beogradski poeta, Brana Petrovi}. Niska rasta, krupne glave, govori basom [aljapina, a salijeva è|u ruskih muìka na svadbi. Onaj {to pjeva: »Ja sam u Banatu svoju ludu glavu na{ao u blatu.« Pi{e tada duple- ricu u »Expres politici« o zna~ajnim Yu li~nostima. - Burazere, eto me dole. Moè{ li mi ugovoriti intervju s tim ~udom od ~oveka, s tom ìvom legendom Mostara, Mehom Sefi}em? Ugovorim. Branu sretnem ujutro, u »Neretvi«. Agregatno stanje normal- no; ~itavu no} je prepio u vozu i uspje{no nastavio. Razmijenimo koju zbrda- zdola, ulazi Maestro. Sav je u bijelom kao katoli~ka djevoj~ica na krizmanju. Bijeli {e{ir, odijelo, {al, bijele cipele. Vidim: i Maestro je sino}nji, a sigurno je u »Bristolu«, usput, »odigrao simultanku«. Predstavljam ih. Brana ustaje, {iri ruke, ljubi Maestra triput i veli: - Je li mogu}e, legendo, da ste to Vi, li~no!? - Mjau! ]ast mi je da vas upoznam, }itao sam va{e pjesme i reportaè, genijalno! - uzvra}a Maestro. Zasjedne se. Brana je pri »Rubin« vinjaku, Maestro pri »Curvoasieu«. Intervju se ne pominje, jedan drugom dijele komplimente, pri~aju viceve. Odem u redakciju, vratim iza ru~ka. Za istim su stolom, sa istim pi}em. Maestro se raskomotio. Skinuo sako i {al, raskop~ao ko{ulju. Raspituje se o Ireni, koja se

201 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 202

Mi{o MARI] - Mostarenje

iz Mostara vratila u Beograd. Brana pojma nema ko je Irena... Opet ih ostavim i vratim nave~e. Bogini su. Nakon fajronta odlu~ni su da Brana pogleda slike i prave intervju. Pljusak je, taxiem }emo do stana iza Suda, u Cernici. S vrata u papu~e, takav adet. Maestro se presvu~e: ku}ni haljetak sa zlatnim monogramom »M.S.« na dèpu. Ponavljaju pi}e i komplimente. Kad dokraj~e start- no, pre|u na »bife za pi}ke«. Tako Maestro zove polupune fla{e »Vermuta«, »Aer konjaka«, »Mentola« i »Kru{kovca«. Prazne ih. Ta kombinacija je prete~a goriva za Space-shutle... Uveliko pro{la pono}, vilena ki{a lupa u okna, Maestro }e Brani sve~ano pokazati slike koje sprema za beogradsku izlo`bu. U dilemi je ko }e otvoriti: Rodoljub ôlakovi}, Cvijetin Mijatovi} ili Branko ]opi}. U|emo u atelje. Par »Starih mostova« na zidu, jedan na {tafelaju, tek na~et, nekoliko bijelih motiva Mostara i Po~itelja prislonjeno uz zidove. Brana tetura, razgleda, pa me veoma ozbiljno pita: - Burazere, ko je poslikao sve ove jogurte? Maestro pobijeli: - Mali Mari}u, pi}ka ti materina, koga si mi ovo doveo? Izvolite napustiti stan! Pravdam Branu: pijan je, izruìm ga. Izvine se pokorno. Maestro gentl- menski prihvati izvinjenje. Vratimo se u dnevni boravak. Likeri su kraju, oni opet pri komplimentima. Onda kunjaju. U neko doba Brana se prene: - Burazere, ja ipak mislim da su sve ono jogurti. I Meha se prene, ~uo. Izbaci nas iz stana. Dva je popono}a, ki{a jo{ plju{ti, jedva dovu~em Branu do »Neretve«...

Ujutro }u tamo, da provjerim je li ìv. Za ju~era{njim je stolom, pri »Rubinu«, popravlja se. Taman naru~im kafu - eto Maestra. Isto izdanje, u bijelom. Prilazi sa smije{kom. Ne reaguju jedan na drugog. Skontam, pa izbi- flam ju~era{nje predstavljanje. Brana ustaje, {iri ruke, ljubi Maestra triput i veli: - Je li mogu}e, legendo, da ste to Vi, li~no!? - Mjau! ]ast mi je da vas upoznam. ]itao sam va{e pjesme i reportaè, genijalno! - uzvra}a Maestro. Ostavim ih. Nakon tri dana Brana zove da provjerim je li platio ra~une. Nakon sedam zove Meha da uzmem »Expres politiku«. Ima genijalna reportaà o njemu na dvije strane, veli. Bio je u pravu. Maestra portreta niko nije tako vjerno i s po{tovanjem portretisao, kao Brana. Maestro je bio krhke konstrukcije. [etao je, milio gradom kao bonik, prozra~an i elegantan. Prijatelje je pozdravljao s »Mjau«, sugra|ane ljubazno,

202 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 203

Maestro

sa smije{kom, a Mostarke dodiruju}i obod {e{ira s blagim reveransom. Imao je be~ke manire, a umio je biti ters, po mostarski. Volio je re}i da je najbolji pjeva~ me|u slikarima i najbolji slikar me|u pjeva~ima. Da je snimio prvi fonetski zapis na Radio Zagrebu '45. Bio je jednako ponosan kad se pojavio u enciklo- pediji Yu slikarstva i intervjuu Ive Robi}a. Ivo je bio prvi YU pjeva~ koji je na Zapadu prodao milion singlica »Morgen«, a potom izjavio da ga je pjevati u~io - Meha Sefi}. Kad mu je Dubravka Zubovi} uz pratnju Simfonijskog izvela kompoziciju »Mostar se smije{i« bio je ve} bolan, ali razdragan kao da je priredio samostalku. Bolovao je dugo, rijetko se pojavljivao. »Samo s onom mahalu{om, Emirom Bali}em, iza|em u {etnju, oko lifta!«, govorio je. S Emirom, kojeg je volio, trgovao i druìo se, dopratih ga na otvorenje Zukine izlo`be slika i crteà, krajem aprila '87. Bio je slaba{an, nije mogao da stoji, sjedili smo sa strane. Kako je ko ulazio u Galeriju, prilazio je da ga pozdravi. Pozdravi su li~ili na opro{taje. Nakon {to je Affan Rami} izgovorio sve~ano slovo otvorenja, Zuko se obratio prepunoj Galeriji: - Nije adet da autori govore na otvorenju izlo`bi, ali ja èlim da posebno pozdravim Maestra Mehu Sefi}a, koji me je uzeo za ruku, odveo kod Petra Dobrovi}a i upisao na Likovnu akademiju u Beogradu. U Zukinom glasu je titrala neobi~na toplina, publika je bila dirnuta, a u toj ti{ini, dugoj kao minuta }utanja, oglasi se Maestro: - [to sam se zajeb'o!

To je bilo posljednje Maestrovo pojavljivanje u javnosti. Dvaput sam ga te zime posjetio s Azrom, ~uli bismo se telefonom, radio sam na pripremi seri- je i filma o [anti}u, malo me bilo u Mostaru. Po~etkom maja dolaze mi Emir i Alica Jakirovi}, koji uokviruje i slika. Nose upakovano, poslao mi Maestro. Raspakujem. S crte`a na kartonu posmatraju ugasle o~i, sve ostalo brada. Pitam Emira koga je to Maestro portretisao, Emir odgovara: - Nije portret, poslao ti je autoportet i poru~io da je jo{ `iv. Jo{ mi ispri~a Emir da je donedavno mogao na noge i kako je prijatelja, doktora Mahi}a, do~ekao na vratima: - Ne pú{i, doktore, u mene. - Nisam prehla|en, nemam virus. - Nije zato, no da ne pa'nem. Pojede me stid, zaboli. Isto ve~e idem da ga posjetim. Sestra, Fija, otvori vrata. On je na francuskom krevetu, pod baldahinom, fizioterapeut, Zovko, ga razgibava.

203 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 204

Mi{o MARI] - Mostarenje

- Ako vam dokundi{e, Maestro, samo vi recite - govori, a on {ap}e: - Meni je dokundisalo ima ve} pet godina!, a kad me primijeti, pozdravlja: - Mjau, Maestro! Znao je da je putnik, al nije bio prepla{en. Sje}ao se »Bristola«, »Neretve« i prijatelja. Ljubavi nije pominjao. Krivo su ga tuma~ili, àlio se, njegova bijela boja nije anemi~nost, nego svjetlost Mostara, koju je nastojao ovjekovje~iti. Onda je traìo da mu iz dvotomne hemeroteke, {to je ukori~io i poklonio mu Petrov~anin, Fikret - Fi}o Ibrahimpa{i}, ~itam zapise i intervjue koje sa~inih s njim. - U pravu si, Maestro, ja sam u du{i pjesnik i bio sam tuàn }ovjek - govorio je o sebi u pro{lom vremenu. Pro{la davno pono}, Fija hekla, opominje da je vrijeme za po~inak. Sklapam hemeroteke, a on veli: - Ti }e{ mi i onaj zadnji sknaditi. Okre}em na {alu: vi|a}emo se jo{ na {alteru PBS-a, kad svrne po lovu. Kao pla~nim glasom insistira: - Molim te, sknadi ga ti, uvijek si lijepo pisao o meni. Nemoj da mi ga sknade Lala (Mastilovi}) i Veno (Dìdi}), pa da me na kraju zajebu.

Maestro je umro 2. juna '88. dan nakon 69. ro|endana. Do|e Dado Miladin, direktor Galerije i predsjednik Podru`nice ULUBiH, zapjenio. Odvede me na Rondo. Tamo na svakom platanu bijela osmrtnica s velikom crvenom petokrakom na vrhu, kao da je umro narodni heroj Meha Trbonja, a ne najve}i likovni lirik Mostara, Meha Sefi}. A Lala i Veno mu sknadili. Bili su fini ljudi, a zvani~ni gradski ceremonijal–majstori u raznim, pa i posmrtnim prilikama. U ime SO, dru{tveno–politi~kih organizacija i gra|ana pi{u ga: »sestri} lijepe Emine« (nije sestri}, nego brati}, ako je uop{te va`no kome je odlaze}i sestri} ili brati}), te: »1941. iz Beograda prelazi u Zagreb, gdje uz mikrofon zabavlja ljubitelje {ansoni i romansi« i sve u tom smislu. Odem s Dadom u Galeriju i tamo u ime likovne Podru`nice ispisah opro{taj s jedinim Maestrom u istoriji mostarske likovnosti, koji je od lijepih razloga {to sam zauvijek ostao zarobljenikom grada.

Maestro je imao jedan `ivot i dvije smrti. Ljeta '92. pogo|en je gelerom, na autoportretu, na zidu moje sobe. Ovo sje}anje je skroman doprinos `eljama neraz- mostarenih Mostaraca da ga sa~uvaju tre}e i najstra{nije od svih smrti – zaborava. 2005.

204 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 205

Lice s marke i razglednice

S putnim nalogom sultana Sulejmana Veli~anstvenog, a s poetskom vizijom o okamenjenoj dúgi nad vodom, mimar Hajrudin je do{ao u Mostar 1557. Izvje{taj o devetogodi{njem boravku ostavio je na lijevoj nozi mosta. Njegovo je da zi|e, a ne da zapisuje, pa je bio slu`beno kratak: »Gradnja mosta je dovr{ena 947.« (Datum je, shodno vaktu, pisan po Hid`ri, a odgovara A.D. 1566). Hajrudin je oti{ao da se nikad ne vrati. Onda je u }elopek-ljeto 1664. do{ao Evlija. Volio je da se zove Evlija Muhamed Zilli, sin Dervi{ev, sejjahi alem – svjetski putnik. Njegovo nije bilo da zi|e, nego zapisuje, pa je bio op{irniji: »Eto nek’ se zna da sam ja, bijedni i jadni rob boìji, Evlija, do sada vidio i pro{ao {esnaest carevina, ali tako visokog mosta nisam vidio. On je preba~en s jedne na drugu stijenu, koje se diù do neba... Ovaj most je sagra|en potpuno kao luk dúge. Ima li mu sli~na u svijetu, boè moj!?« Kasniji putopisci su mu odgovorili da sli~nog u svijetu nema, a jo{ je sva{ta lijepog i pa`nje vrijednog prvi od njih, Evlija, pribiljeìo u putni tefter. Kako grad ima vrlo mnogo u~enjaka, {ejhova, imama, pisaca, pjesnika i golotrbe djece. Nije smatrao potrebnim obja{njavati {ta rade u~enjaci, {ejhovi, imami, pisci i pjesnici; zna im se opis posla, ali je utefterio kako preplanula, golotrba djeca ska~u s pe}ina u Neretvu tranguze, a s lûka mosta na glavu i na noge. Vremenom su skokovi dobili opisna imena: riblji, }upica, {tanga, prevoj i lasta, a putopis Evlije êlebije valjanost dokumenta da je Mostar prvi Disneyland na svijetu. Kad je uz Radobolju i Neretvu, pe}ine uz potonju, a rasp- jevane ba{~e uz obje, uz poljan~ad za klisa i obronke Veleà i Huma za fa{e, bakatine i {tigli}e grad dobio i skakaonicu - zaokruèn je pra-projekat zabavnog

205 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 206

Mi{o MARI] - Mostarenje

parka za mla|ariju iz veselih mahala i sokaka. Ispucalim, bosonogim tabanima mostarske sirotinjske djece vi{e je radosti ~inila izgla~ana tenelija mosta, no njegovani travnjaci i meki tepisi nasljednicima evropskih kraljevskih kruna u cipelama sa zlatnim kop~ama. Ti dje~aci, i poneka djevoj~ica, {to su se kroz stolje}a otiskivali s lûka, i umjetnici koji su ga pjevali i slikali, dozidali su most. Udahnuli mu du{u i u~inili ga ~ovjekolikim. Bez njih bi bio samo lijepa kamena pre~ica s jedne obale na drugu. Da se ne tabana naokolo i pre|e suvih ga}a...

Pod Veleòm i Humom ìvot je i{ao svojim tokom. Neretva je, po navici, hitala moru, mladost Neretvi, vijekovi beskraju, a most, podmla|ivan ljubavlju mostarske djece - besmrtnosti. Nije uvijek kako ljubav èli, nego mr`nja presudi. Oni {to nisu imali petlje da zakora~e na brvno nad zavi~ajnim potokom, zamanta im se od visine, zla novembra 1993. sorgali su starca na dno Neretve. Mostarcima se kraj mosta ~inio kraj svijeta. Svijetu se kraj mosta ~inio kraj Mostara. Onda sam na televiziji ~uo Emira Bali}a kako lamentira nad uto- pljenikovim mezarom. Govorio je pobo`no kao da moli i glasno kao da doziva. Rije~i su mu se slagale izme|u ranjenih kula Tare i Halebije, svijetle kao nada i meke kao tenelija. Dok je zborio nad posmrtnom prazninom gdje je bio, ~inilo se da se Stari odaziva. U Emiru most nije bio sru{en. Ima nade za taj most, zaklju~io sam. Ima nade dok ima Emira i mostarskih dje~aka s talentom i èljom da budu ptica. Kako god je u izboru mimara Hajrudina Mostar zasluìo takav most, tako je most zasluìo svoje Emire. Nisu djeca iz niskih mahalskih ku}a, s krovovima od kamenih plo~a, prkosnih pred burama, i iz dvori{ta poplo~anih oblucima s Neretve, po kojima nanule sevdi{u kao daire, birala most. Most je birao njih. Emir Bali}, sin Abdulaha i Safije iz Donje Mahale, mudro{}u mosta i milo{}u provi|enja, jedan je od odabranih. Da je na ikog od Bali}a most bacio oko, stigao bi na razglednicu i po{tansku marku. Kriteriji mosta bili su jednostavni: hrabrost i san. Hrabrost je vrlina po{tenih, san je vrlina povla{tenih i zanesenih.

Ima jedna peticija gra|ana Mostara Visokom Ministarstvu Austro-Ugar- ske monarhije u Sarajevu od 12. marta 1906. Zalaù se »za slobodu {tampe, zbora i dogovora«. Me|u uglednim potpisnicima su poglavari sve tri konfesije i trgovac Abdulah Bali}, koji je djecu odgajao da rastu u po{tene ljude. Da se ne {unjaju kroz ìvot. Ko{talo ih ìvota. Kad je ’41. ala fa{izma zarila o~njake u meku utrobu grada, Bali}i su se svrstali na ljudsku stranu. Ta se strana zvala

206 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 207

Lice s marke i razglednice

Emir Bali}

KPJ i SKOJ. Skojevke Mirzija i Silva su ilegalisale rat u Mostaru, koji je ’43, nakon Sutjeske, u okupirana njedra skrio svoj ranjen Bataljon. Te godine brat Husnija je, preko zatvora Gestapoa, deportovan u Srbiju. S prisilnog rada iz Trep~e pobjegao partizanima. Vijest da je ìv stigla je u Donju Mahalu ’46. Vijest o Mustafi i Mirzi stigla je iz Jasenovca ranije. Iz Jasenovca nisu stizale vijesti o ìvima. Iskusili su Luburi}evu kasapnicu Belediju u Sarajevu; zatu~eni tupim predmetom u Staroj Gradi{ci. Otplavila ih Sava moru koje se po Bali}ima opravdano zove Crno. Ni da ih ponese Neretva {to im je milo ùborila pod rod- nim pendèrima, nije im se posre}ilo. U ba{ti za bijelim zidom mati Safija je zalijevala cvije}e Neretvom i neprebolom, a najmla|i sin, Emir, dorastao do ograde mosta. Poletio je prvi put sa 16. Za 3-4 sekunde do vode, poloìo je veliku maturu, upisao u odrasle. Mimar Hajrudin je mostom posestrimio obale. Emir Bali} je oko mosta okupljao i bratimio ljude. Dogodilo se tako da je Mostar dvaput imao Stari most i jednom Emira. S prvog mosta Emir je bio lasta preko 1.000 puta, 13 pobjed- ni~kih. Pobjednika odlu~uje let {to sli~niji ptici i {to ti{i otpor vode pri doskoku. Ljutnju rijeke {to je uznemiruju, Mostarci zovu: {trap. Pred Emirom se otvarala u zagrljaj. On i nije letio dolje. Neretva je bila njegovo nebo. Letio je ka zvijezdama. Nije letio ni da pobijedi. Takmi~io se sa sobom. Let je bio radostan

207 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 208

Mi{o MARI] - Mostarenje

praznik izazova. Potvrda da Ikar nije uludo sanjao. Otud, valjda, u njegovoj slavi nije bilo triumfa, ni oholosti. Kad u tijesnu vitrinu trofeja odloì pehar, vra}ao se me|u raju kao ~ovjek koji je obavio zadati posao. Pa odlazio u kino »Partizan« i »Zvijezdu« da kida karte na ulazu. Ako bi koja karta ostala nepro- data kokuzi su ulazili dàbice, a on i{ao za projektor. »Pu{tao« je filmove »Mama Huanita«, »Valter brani Sarajevo«, a kao ùrnal »Dje~ak i Most«. Raja u dvorani je avazile plakala s meksi~kom mamom Huanitom za sinom – revolu- cionarom, kojeg je strijeljao okupator, navijala za Valtera, a prepoznavala dje~ake uz most. Emiru su sve tri filmske pri~e bile bliè od potko{ulje. Njegova je Safija plakala za Valterovom bra}om po ideji, koji su ga ninali u bé{i, a u storiji o dje~aku i mostu objektiv prvonagra|ene kamere na Svjetskom festivalu doku- mentarnog filma u Londonu ’70. pamtio i njega. Sem Emira Bali}a ne znam niti jednog jedinog kinooperatera koji je »pu{tao« svjetski priznat film o sebi. Ni poslije te projekcije nije bilo triumfa i oholosti. ôvjek je radio svoj posao. 304 godine poslije Evlije sudbina je ovog zapisiva~a, puno manjeg, bijed- nijeg i jadnijeg roba boìjeg, po~astila Mostarom, a grad suncem, mirisom, prijateljima, {kolom, novinarskim poslom, pisa}om masinom »Biser« i magneto- fonom »Uher«. Most je ve} bio za{ao u godine, grad u {irinu i visinu. [ejhova i imama je bilo manje no u Evlijin vakat, a u~enjaka, pisaca, pjesnika, slikara, muzi~ara, dobrih ljudi i golotrbe, preplanule djece vi{e no ikad prije. Svako se bavio svojim poslom il’ ljubavlju, a djeca svojom rado{}u. Ve}e od leta s pe}ina i s mosta nije bilo. Djeca Evlijinog Mostara su htjela biti ptice. Djeca mog Mostara su htjela biti Emir Bali}, kojeg, sretan, pi{em prijateljem. Pratio sam ga olovkom, mikrofonom i tv kamerom. Druìli smo se na mostu i oko mosta; po starom i novom gradu. Na Rondou, terasama »Neretve«, »Bristola«, »Ruè«, »Labirinta« i poslasti~arni Muje Kahrimanovi}a, kojeg su zvali Trova~, sabirali i liskali s Icom, Mehom, Zukom, Skenderom, bra}om Goranom i Acom Fink, Dedom Pa{i}em, Dadom Miladinom, Anti}em, Zupcem, Montenom, Davorom, Vajtom... i kako nas je k’o iz bijela svijeta obradovao. I{li smo kod zdravog i bonog Maestra, da mu pohvalimo slike, kod doktora Tolja po plo~e s filmskom muzikom, koje mu je donosio s dalekih putovanja. Uve~e smo se susretali na vratima kina, ujutro je dolazio da isprati k}er Snjeànu na gostovanja »Mostarskih ki{a«. Snjeà je bila bar{unast alt, a nosila je na put ud`benike, da ne dangubi, i najukusnije peksimete na svijetu, koje joj je nena pekla, da ne ogladni. Prolje}a ’92, dok su VBR-ovi skidali krovove, a grad drhtao u podrumi-

208 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 209

Lice s marke i razglednice

ma i skloni{tima, evo ga nosi {est peksmieta. »Stara ti poslala«, veli. Za tih {est peksimeta {esnaest puta je mogao zijaniti glavu od Mahale do Rondoa. Onda nas je rat prvi put na du`e razdru`io. Prepla{en zimom bezlju|a sklonio sam se na jug, on je neselica, ostao je. U ljeto smo se sreli u pjesmi. Pitao me Dino Merlin: »Gdje mi je Emir, taj stari nemir?« Odgovorih stihom, kako, zahvaljuju}i Emiru i Vahi, nisam sâm na svijetu.

Sljede}eg prolje}a, dok je i{la ista bri`na pjesma s radija, straàr logora{a na Heliodromu, jedan od onih kojim se zamanta od visine na brvnu zavi~ajnog poto- ka, odgovorio je Dini prozom: »Evo ga, tovari vre}e pijeska, pi~ka ti materina!« Sje}anja na Heliodrom i ìvi zid pripovijeda kao anegdote, s humorom. Zlo otruje ljude, u~ini ~ovjekomrscima. Njega nije. Njihovo je bilo da ga pla{e, njegovo da nema straha... Zla budu i pro|u. Za prvog poratnog dolaska u Mostar ponovo smo sijelili u ba{ti Bali}a ku}e. Zid je bio izre{etan gelerima, a pust cvi- jet opijao mirisom kao lijepo sje}anje. Supruga Emirova, Dènana, pita ho}e li pristaviti kafu, da se saberemo kao nekad. Majka Emirova, s bremenom od 90 godina i tri rata, koja su je orezilila da ne moè bolnije, veli: - Ne moè{ ti Mi{i praviti kahvu, ja }u. Kahva je bila vanj tak’a i rasplakala me mati vanj tako. Za drugog dolaska u Mostar na ko{}eli uz Roznamedìjinu dàmiju vidim osmrtnicu s petkorakom. Husnija oti{ao za strojem. Uz opro{taj, poèlio da ga isprate pod zvijezdom pod kojom je ìvio. Za tre}eg dolaska u Mostar Dènana je pristavila kafu. I majka Safija oti{la za svojim. Nedavno zovnuh Emira telefonom. Odziva se s harema. Sre|uje mezare Bali}a uz ramazan. Podigao im bijele ni{ane. S mostoljupcima Mostara i svijeta podigao je i Starom mostu. I most je njegov najbliì rod...

Sje}anja me, po~esto, mame Mostaru. Pri svakoj pomisli na grad neizostavno mi se javlja Emir Bali}. Vlasnik kolekcije najvi{ih doma}ih i svjetskih priznanja za doprinos sportu i ~ovje~nosti. Od »Plakete« i »14.februarske nagrade« Skup{tine op{tine Mostar, do »Zlatnih krugova na postolju« Medjunarodnog Olimpijskog komiteta... Vlasnik neobi~ne dobrote i vedrine... Vlasnik talenta da bude ptica... I vrline koja ga krasi iznad svega: Ni u skoku, ni u `ivotu Emir Bali} nije za sobom ostavio ru`an {trap.

2005.

209 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 210

Mi{o MARI] - Mostarenje

210 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 211

Fakir s jednom cokulom

Hodim Sarajevom. Vodi~ mi je Augustin Tin Ujevi} u zbirci »Most na Miljacki«. Kad sam ve} s Tinom, bolje da on predstavi prijatelja. Kako ga je upoznao sa Sarajlijama na otvorenju samostalne izlo`be 1931. Skinuo {e{ir i mantil, iz {tovanja, i po~eo ovako: »âst mi je predstaviti gospodina Mirka Kuja~i}a specimen ~lana boem- skog nara{taja i slikarskog podmlatka. On je u Parizu, na Monparnasu, pored kavanskog ìvota, studirao i slikarstvo, a lutao je sa sanjarskom i pomalo pus- tolovnom du{om ~ak i do druge hemisfere. Prijatelj divljih elemenata, mora i hridina, do danas je ostao, u su{tini, gotovo i neprijatelj civilizacije, pa ipak je svojim kistom ilustrovao takve duhovne krize i rascjepe, koji grani~e sa razu- lareno{}u vizija Van Goga, ili da uzmem bliì termin, s bole}ivom osje}ajno{}u Ignjata Joba... Samo {to ga nikad nije napu{tala èlja za promjenom, pustolo- vinama, a isto tako ni za ~a{om vina, ugodnim razgovorom, lakom pjesmom i obrokom ribe koju je obi~no sam lovio. U skromnosti svojega ìvota znao je da se snalazi najjednostavnije, skoro ko kakav indijski fakir...« Posje}ivah Mirka, godinama, u Mostaru. Stanovao je na Mazoljicama, u monta`noj ku}i. Ispod ku}e - tunel. Kad nai|u vozovi ku}a je teturala. »Poslije otvorenja izlo`be u Sarajevu«, sje}ao se, »i{li smo sa Sarajlijama piti vino.« Ocu Mirkovom, Jovanu, ovo s vinom ne bi se dopalo. Jovan je od prvih crnogorskih ljekara. Studirao je u Moskvi. Dopisivao se i posje}ivao Tolstoja. Vodio dnevnik. Mirko je dnevnik, s Tolstojevim pismima, ~uvao u trezoru. Ostalo bogatstvo drào je u vitrinama za knjige, oka~eno na zidovima. Listali smo dnevnik. Bio je literaran i zdravstven. Doktor Jovan je osnovao prvo

211 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 212

Mi{o MARI] - Mostarenje

Drustvo trezvenjaka na ju`noslavenskim prostorima. Sina Mirka i sinovog prijatelja Tina, ni Gospod bog ne bi utjerao u ~lanstvo... Kad je Mostar odlu~io da podigne spomenik Aleksi [anti}u, bilo je pita- nje gdje postaviti bronzanog pjesnika. U »Slobodi« otvorih rubriku na temu lokacije. Molih ugledne Mostarce za mi{ljenje. Na Novom Beogradu posjetih Ranka Lozu, prvog spoljnopoliti~kog komentatora TV Beograd. Ragovarasmo o Aleksinom povratku, o Mostaru... Pri~ao je s ljubavlju i sjetom. Po povratku u Mostar, svratim do Mirka. Ljeto je, noge tonu u asfalt kao da se po puteru hodi. Nudi me Mirko ~a{om vina. Ima doma}u »Blatinu«, »Vranac« i »@ilavku«. - »@ilavka« je kao nektar, iz podruma Stanka Vasilja. - veli. - Na ovoj èzi meni je prejaka; bevanda il' gemi{t ugase è| i osvjeè. Sjetim se jedne od Rankovih pri~a. - Ne}u gemi{t – velim - cijelu }u »@ilavku«. Pa mu ispri~am {ta mi je Ranko pripovjedio. Otac Rankov, Bogoljub, drào je u Mostaru ~uvenu kafanu s podrumom, pripita imena, »Kod Loze«. Imao je svoje vinograde, mo{tio »@ilavku«. Nikad dobar ~ovjek u Hercegovini nije izmo{tio lo{e, nit' lo{ ~ovjek dobro vino. Vina su, u Hercegovini, obraz doma}ina. Otac Rankov je bio dobar ~ovjek i dobar doma}in. K tome na~itan, ugla|en gradski ~ovjek, dobrotvor »Gusala«, prijatelj Aleksin, pa pjesnik ugledne goste dovodi kod njega. Do|e sa Stevanom Sremcem. Bogoljub zna ko je Sremac, ~itao ga, obradovan je. Do~eka ih ljubazno i, iz po{tovanja, li~no }e ih posluìti. Aleksa je bolan, ne}e alkohol. Sremac kaè: - Ja bih jedan {pricer! - [ta rekoste, gospodine Sremac? - kao nije ga dobro ~uo Bogoljub. - [pricer! - ponovi Sremac. Gazda se vra}a sa {erbetom za Aleksu, a pred Sremca stavlja politru »@ilavke« i sifon sode. Naspe ledeno vino u ~a{u, sifon stavlja pored: - Izvolite, gospodine Sremac, vi se serite u ovo vino, ja nemam du{e. Kad ispri~am Mirku, smije se. - Ovo mora{ negdje zapisati! - govori. Nad ovom mostarskom pri~icom preko tri desetlje}a se roje vinske mu{ice, nisam je dosad pribiljeìo... A o spomeniku mi Mirko govorio: - Aleksu treba postaviti tamo gdje }e biti najbliì sebi i Mostarcima...Onaj prostor kod ]orovi}a ku}e, u kojoj je umro, treba urediti i tu bi se najljep{e osje}ao.

212 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 213

Fakir s jednom cokulom

Mirko Kuja~i}

Mirko se rodio 1901. u Kola{inu. Zavi~aj je pominjao kao Nudol, a biografiju po~injao od gimnazije u Beogradu. Poha|ao je Gluma~ku {kolu, apsolvirao filozofiju, oti{ao na tehniku, pa u atelje Tome Rosandi}a, da studira vajarstvo. Nidje se skrasiti. ]eralo ga ne{to. - Sje}am se da sam 11. januara '25. bio u cinema »Pigalle«. Po tome zaklju~ujem da sam u Pariz do{ao krajem '24. Pariz je bio centar svijeta. Te godine je glavna tema bio prvi od tri Bretonova surrealisti~ka manifesta. Puno je Jugoslovena bilo u Parizu. Ko god je htio ne{to napraviti u umjetnosti, dolazio je u Pariz. Bosanci i Hercegovci, Hrvati, Crnogorci, Srbi... Pri~ali su mi kako je par godina ranije, na Jesenjem salonu, a to je bila najzna~ajnija likovna smotra na svijetu, izlagao skulptor De{kovi}. Izlagao je Kraljevi}a Marka na [arcu. Nije dobro pro{ao. U »Vogue« su donijeli fotos skulpture: »^ehoslova~- ki narodni junak od ruskog skulptora«. De{kovi} je zavr{io u ludnici... Dok sam

213 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 214

Mi{o MARI] - Mostarenje

imao para hodao sam po kafanama i Louvru. Najvi{e su me privla~ili Rodin i Delacroix. Kad sam se istro{io, André Lhote me primio u atelje. Da ~istim, loìm vatru, nabavljam modele... U dokolici, naslikam ne{to. Pogleda: »Talentovani ste, treba da slikate.« Slikao sam pod Maestrovim okom. Tek '28. sam se vratio u Beograd, morao sam u vojsku... îm sam skinuo oprta~e, ukr- cah se na teretni brod. Nisam znao gdje }e, a plovio je za Canare... Da zna{ da sam pisao lijepe zapise s Canara... U Beogradu '29. sam priredio prvu samostalnu izlo`bu. [tampa nije zabiljeìla bogzna kako. Sljede}e godine sam izlagao u Sarajevu i Beogradu.

Citirah ve} Tinovo slovo na sarajevskoj. Poslije koje su i{li piti vino. Beogradska, aukcijska, trajala je jednu no}. Aukciju je vodio Gustav Krklec. Kupac je dobijao sliku i djevoja~ki poljubac. Tin i Raka Drainac su dobili po sliku, a poljupce nisu brojali. Ne zna se {ta je bolje i{lo. Ostali su goli panoi i sladak okus na usnama... A poslije su, opet, i{li piti vino. Onda je do{la ~uvena izlo`ba '32. Kojom se, 25. aprila na 7. strani, bavi »Politika«. Na dnu, uokvireno nekoliko redova pod naslovom: »Lindbergovo dete u rukama Al Kaponove bande.« Ostatak prostora zauzeo osvrt: »Na sredi- ni belog platna – prika~ena cokula.« Osvrt je Rastka Petrovi}a, cokula Mirkova, a Lindbergh je Charles Augustus. Prije no na stranici »Politike« Lindbergh i Mirko su se u Parizu na{li istovremeno. Nakon 33,5 sata na nebu Lindbergh se prizemljio u Pariz 21. maja '27. Mirko je ve} bio pari{ki slikar, a Lindbnergh odvaàn ~ovjek. Prvog pilota u istoriji koji je preletio Atlantik do~ekalo je desetine hiljada Pariàna. Bili su razdragani i bezbri`ni. USA tad nije imala B-52 – lete}e tvr|ave s napalmom, bombama do 1000 kilograma, ~udima... - Nakon beogradske izlo`be i »Manifesta« koji sam objavio, proglasili su me ljevi~arem. Muvao sam se neko vrijeme po na{im prostorima, a '37. se ponovo vratim u Pariz. Pariz je bio ìvlji nego prije. Nije bilo neobi~no da za stol mladih slikara il' pjesnika na Monmartru i Monparnasu sjednu Cocteau, Marlaux, Breton... Prva izlo`ba na koju sam oti{ao bila je Picassova. Lijep dan, sun~an, sav je Pariz tu. Dolazi Pablo s ki{obranom preko ruke. Kaèm: »Od Da- lija me ne bi ~udilo, ali vi!?«. Smije se. Do|e i Dali, pompezan, sa {tapom i ufi- tiljenim, tankim br~i}ima kao lûk mladog mjeseca. Dali je oboàvao Picassa... Moram ti ispri~ati i ovo. Moj dragi prijatelj Tin je proveo u Parizu od devetstodvanaeste do devetnaeste. Tamo je napisao »Lelek srebra« i »Kolajnu«, bio zaljubljen u Lucille. Kad su raskinuli, doìvio slom ìvaca i vratio se. Nikad

214 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 215

Fakir s jednom cokulom

je nije prebolio. Tragao sam za Lucille, da vidim kakva je ta `ena koja je odredi- la Tinovu sudbinu. Nisam je na{ao... Slikao sam, boemisao, i{ao na mitinge La Pasionarie, htio u [paniju da se borim protiv fa{izma. Sva je inteligencija pari{ka bila lijevo orijentisana. '39 uklju~im se u rad »Maison de la culture«. Od na{ih su bili Boro Baruh i Ivan Rajh, a vodili su Romain Rolland i Jean Perrin, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku. Smatrali su nas komunistima. Pred dolazak Nijemaca smo se razi{li. Perrin je oti{ao u Ameriku, svako negdje, ja u Crnu Goru. Nakon okupacije, radio sam na pripremi ustanka. Talijani me uhapse i strpaju u logor. Kraj rata sam do~ekao u Ljubljani, pa odem u Postojnu. Do|u tamo Hercegova~ke jedinice. Upoznam mladog partizana, Mostarca, Radmila Bracu Andri}a. Pametan, srda~an. Pita bih li do{ao u Mostar, stradao je grad, treba}e im ljudi kao ja... Nisam odmah...

U monografiji »Dva milenija svjetskog slikarsta«, po objavljivanju, na|em samo tri na{a imena: Vladimir Veli~kovi}, Ljuba Popovi} i Dado \uri}. Pi{u ih kao francuske slikare jugoslavenskog porijekla. Veli~kovi} je Beogra|anin, Popovi} Tuzlak, koji se sad pi{e, ili ga pi{u, Srbijancem, a Dado Crnogorac. Prije dvije godine naletim na intervju s Dadom. Smatraju ga bun- tovnim, prijekim. Veli: » Meni je sve to, izgleda, po ujaku Mirku Kuja~i}u, pripanulo, jer su ~esto neki biv{i udvara~i, neki koji se s njim nisu slagali, stalno govorili: »A {to li~i ovaj na ujaka!« Kako je Mirko bio u nemilosti, nije se slagao sa rukovodiocima u Beogradu i Titogradu, pobegao je kod Muslimana u Mostar. Muslimani su ga lepo do~ekali, svaka im ~ast, i dan-danas sam im za to zahvalan. Da nije bilo Muslimana iz Mostara, Mirko Kuja~i} bi bio izdajnik. On je vi{e decenija radio u Mostaru i restaurirao je onaj most {to su ga sru{ili. I po{to je bio proteran, ja sam dobijao "komplimente" zbog njega. Tako su mi u Beogradu govorili: "Isti ujak"; a ja se nikad lepo nisam slagao sa Mirkom, zna~i, nismo bili isti. Ali, takva je ~ar{ija, pjaca...« Mirko je u Mostaru po~eo '51. kao scenograf u Narodnom pozori{tu. Bio suosniva~, a potom i upravnik Zavoda za za{titu spomenika kulture. Vidao urbane ratne rane, osmislio i vodio restauratorsko – konzervatorske radove na obnovi stare gradske jezgre. Fasade Kujund`iluka i danas do~ekuju veselim bojama Kuja~i}evim. [ta je sve radio kao slikar, ribar, prijatelj, gra|anin - zahti- jeva posebnu pri~u. U Mostaru je ostao udovac. Supruga, Marica, umrla '56. Mirko je `ivio

215 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 216

Mi{o MARI] - Mostarenje

s Gospo|om Micikom, a podigao k}er Veru i sina Stojana. Stojan je volio slikarstvo i Francusku. Vera je voljela Francuza. Stojan je oti{ao u Francusku da slika. Vera se udala za pisca, Jerare Azola. Pokazao mi Mirko prvi zetov roman. Na po~etku pi{e: »Dédié à Vera Kuja~i}.« Posve}eno Veri Kuja~i}. Iz Mostara je, na duè, izbivao samo jednom. I{ao kod Lhotea, u Pariz, '60. Bio je posljednji Yu slikar koji je slikao u Maestrovom ateljeu. Lhote je umro '62. Mirko se vratio sa ciklusom slika. Posljednju Mirkovu retrospektivnu izlo`bu s monografijom, u ime ULUBiH-a i grada, pripremio je @elimir Dado Miladin, direktor Umjetni~ke galerije. Dado je bio rijetko fini slikar i drag ~ovjek. Po{tivao je Mirka i druìli su se prisno, unato~ bezdnu godina. Na izlo`bu sam u{ao sa Zukom Dùm- hurom. Tamo silan svijet i ~udesne slike po panoima. »Crnogorac« u prirodnoj veli~ini, »Dobri Radivoj«, »Plesa~ica«, platna iz ciklusa »Hercegovina ple- menita«, motivi Po~itelja, Bune, Mostara... Slike plamte divlje i neobuzdano, robustne i dramati~ne, po fazama, od kubisti~ke do ekspresionisti~ke. Svaka ìvi, pulsira. U vrhu galerije, na fotelji, posjeli Mirka. Bio je lijep ~ovjek gors- ta~ke, stamene gra|e, krupne glave pod mekom, sijedom i valovitom kosom. Kao da je s ikone si{ao. A sad sjedi, {logiran. Ruka pala preko ruba fotelje, mrtva. Jedno oko crveno, uko~eno. Curi mu iz nosa... Zuko gleda slike, pa dok prilazimo da ga pozdravimo, s tugom veli: - ârli, nikad u ovoj galeriji ljep{eg ~ovjekovog, a ru`nijeg djela prirode.

Malo potom, 8. avgusta ’87. Mirko je umro. Sahranjen je u Nudolu, u porodi~noj grobnici. Uz djeda Stojana, sve{tenika, i oca Jovana, trezvenjaka. Mostar ga je ispratio s dostojanstvenom tugom i zahvalno{}u. Tri i po deceni- je od grada je pravio umjetni~ko djelo. Onda ga prenosio na platno. U Mostaru }e ostati upam}en kao sugra|anin zlatnih ruku i svilene du{e. U slikarstvu kao jedan od prvih ju`noslavenskih anga`ovanih slikara... Buntovnik s kistom. Po Tinu i Rastku – fakir s jednom cokulom.

2005.

216 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 217

Srce na dlanu

Godina 1968. veoma mi je zna~ajna. Skinuo sam uniformu obi~nog vojnika i upoznao neobi~nog generala, Isidora Papu. I njemu je, ta godina, bila zna~ajna.

Avgusta, iz Uì~ke Poège, kao radista II topovske baterije, truckao sam, u koloni, na vje`bu, na Homoljske planine. Kapetanu Martinu Dreven{eku sam smrdio na rakiju, izbacio me iz dìpa, pa sam se utrpao pod ceradu, na karose- riju »Dèmsa«. Padala je ki{a, vukao sam “RUP” radio stanicu, 17.5 kg., ùljala me pu{ka, }u{nuh je ispod klupe. Pod Homoljem se zaustavimo – pu{ke nema. Sviraju zbor, postroje ~itav uì~ko-poè{ki garnizon. Plju{ti, eto majora Savi}a, vu~e pu{ku, blatnjava. Pro~ita broj: 92 105. Istupim. Major Savi} je prvoborac. Odrì govor kako su oni ’41. krenuli goloruki, pa oteli jednu pu{ku. S njom drugu. S dvije 4, s 4 mitraljez... I tako dogura do tenkova, artiljerije, avijacije, mornarice... Govor poentira u smislu da je prva, najzaslu`nija pu{ka kojom je dobijena NOB-a, i rasla JNA od decembarskog Rudog ’41. do avgustovskog Homolja ’68, upravo ta moja, ~iji broj, do danas, nisam zaboravio. Da bi se situacija kompletirala, u{icaju me kako je perem pod ~esmom. Zatekne se na vje`bi general Vlado Baji}, Petrov~an, dalek smo rod, ljeto prije sina Vavu mu podu~avah za popravni i - ne zavr{im na vojnom sudu. U Mostar sam se vratio oktobra ’68. sa rekordom: za 11,5 mjeseci odsluènja narodu i domovini - 30 dana sam proveo na nagradnim odsustvima, pravio priredbe. 48 dana sam proveo u zatvoru, pravio magare{tine...

Generala Isidora Papu prvi put sam sreo u Mostaru, u re~enici: »Ako ti

217 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 218

Mi{o MARI] - Mostarenje

Papo ne pomogne, ni bog ti ne moè pomo}i.« Te ’68. objavio je knjigu »Ratna hirurgija«. Prevedena je u svijetu. Novembra je dobio nagradu AVNOJ-a. Fotografija u svim novinama, portreti na TV. Decembra svratim u podrumski atelje Ice Voljevice. Tamo on i jo{ jedan, razgleda slike. O slikama govori jezikom znalca. Poznat mi odnekud, prebiram po likovima likovnih kriti~ara, nikako odgonetnuti. - Generale, ovo je moj prijatelj Mi{o. - predstavi me Ico. »Isidor Papo!«, sinu mi, stanem mirno, zamal’ salutiram. U civilu je, pogleda me za~u|eno. Velim da sam nedavno iz vojske, jo{ me zorom bude trube iz Sjevernog logora. Smije se. Tako sam generala upoznao u podrumu na Bulevaru Narodne revolucije, kroz koju je pro{ao kao partizan i ljekar. Potom ga vi|ah, povremeno, uz sve~anosti grada. U »Bristolu« ga vi|ah, gdje je na jutarnju smotru dolazila nepuna udarna desetina Mostarskog bataljona: Meha Trbonja - narodni heroj, Mustafa Temim – Turko, Remza Duranovi}, Gojko Uljarevi} – Kulje, Vasa Maslo, Tofa Sefi}... Svi su bili prvoborci, samo je Tofa, s Milijem Samardì}em, iza{ao na Dubrave, kasnije. »Do|e dvoje djece, petnaest-{esnaestgodi{njaci« - sje}ala se Mehina supruga Razija. - »Te{ke su borbe, oni na{i ih zaharlai{u: {to ste vi do{li, ovdje se svaki dan gine, mar{ ku}i! Tofa zakuka: »Ne smijem ku}i, ubi}e me majka.«... Vi|ah Papu sa Alom Kresom, legendom iz istog stroja, koji zbog bolesti i povrije|enosti nije dolazio na jutarnje smotre u »Bristol«. Pred zavr{nu operaciju za oslobo|enje Sarajeva, 6. aprila ’45, molio je Envera ]emalovi}a, komesara Bataljona, da naredi 19-godi{njem Radi{i Vukovi}u, da ne kre}e u napad. Otac Radi{in, Gojko, osniva~ mostarskog radni~kog pokreta, K.P. i »Veleà«, poginuo prije rata. Ostala samohrana mati Zlatka sa ~etvoro djece. Nju i sina Slobodana usta{e strijeljale na Ovojcima ’41. Mladen poginuo u Romanijskom partizanskom odredu ’42. Radojka zavr{ila u Jasenovcu ’44. Pa Ala molio da se posljednji od Vukovi}a »sa~uva za sjemena«. Prijatelj Papin, general – pukovnik Enver ]emalovi}, mi pri~ao: »Molio sam Radu, narediti mu nisam mogao, niti ja niti iko od drugova, da ne ide, obe}ao je, a kad smo krenuli, nije izdrào. Prvi metak ga prona{ao. Oplakah ga kao mog Ekrema. Od tada je Ala ljut na nas.« (18.godisnji brat Enverov, Skojevac, obje{en kod Krankase 19. novembra ’43. s Mujom Selimhodì}em, Boòm Sko~aji}em, Darinkom Bitanga i Antom Ajdukom. Vje{ano je bratstvo i jedinstvo grada). Na Papu, Ala nije bio ljut, sabirali su se zajedno...

218 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 219

Srce na dlanu

Prof.dr Isidor Papo

Papu vi|ah i na izlo`bama, po slikarskim ateljeima... I na TV. Govorio je: »Ja sam Mostarac.« Mostarci su govorili {to su i govorili: »Ako ti Papo ne pomogne, ni bog ti ne mo`e pomo}i.«

Prve nedjelje u februaru ’74, jutro, tra`im ga na po{tanskim sandu~i}ima u holu Rige od Fere 20, u Beogradu. Ambasada Republike Koreje, Jak{a Petri}, @eljka Vlahovi} i, sitno, Isidor Papo. Vu~em se uz stepenice, jo{ mi u glavi klo- poraju to~kovi voza. Mimoi|e me ~ovjek s glavicom kiselog kupusa na tacni. Na vrh stepeni{ta zastane, okrene se. Tek kad podignem pogled uz crvene {irite na pantalonama i ku}ni haljetak vidim da tu glavicu kupusa nosi general - pukovnik prof. dr Isidor Papo, na~elnik VMA, kardiovaskularni hirurg iz najuglednijih medicinskih enciklopedija, redovni doma}i, dopisni i po~asni ~lan tuceta stranih Akademija nauka...

219 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 220

Mi{o MARI] - Mostarenje

- Znate {ta – veli - ja sam umoran, a od vas novinara ~ovjek ni nedjeljom nema mira. Pored toga, Mostarci su me jo{ u {est jutros probudili. Ali, po{to je Mostar u pitanju, nemam kud. Samo izvolite! Na vratima je ~ekala generalova supruga, Asja. Nje`na, krhka èna, smije{ila se gostoprimljivo. Iza, na zidu, blje{tao je Stari most. Ponajbolji iz se- rije »Hajrudin« Pe|e Milosavljevi}a. Onda smo pili kafu, on s konjakom, a prisje}ao se prepoznatljivim mostarskim govorom: - Maturirao sam u Mostaru ’32. Kao svr{eni gimnazijalac èlio sam da budem hirurg. Meni je u to vrijeme jako imponirao pokojni dr Luka~, èlio sam da budem hirurg kao on, pa sam oti{ao u Zagreb, gdje sam upisao Medicinski fakultet i zavr{io ’37. Poslije toga se nisam vra}ao u Mostar sve do ’41, kad sam od usta{kog terora pobjegao iz Sarajeva. Jedno vrijeme sam radio u mostarskoj bolnici, a zatim oti{ao u partizane. Oti{ao sam preko Malog i Velikog kuka do Dobr~a, odatle na Bora~ko jezero. Tamo sam radio kao ljekar sve dok nas nisu napali ~etnici, mislim 13.juna ’42. Odatle smo oti{li na Prenj, bili na Tisovici izvjesno vrijeme, da bi, kad su se proleterske brigade probile na prugu Sarajevo - Ostroàc i zauzele Ostroàc, do{li u Duge. Tu sam se, veoma àlostan, rastao s Mostarcima, jer sam ih jako volio, kao {to ih volim i danas. No, morao sam oti}i za {efa hirur{ke ekipe Vrhovnog {taba, ali kad su formi- rane divizije postao sam {ef hirur{ke ekipe Tre}e divizije, u ~ijem se sastavu nalazila Deseta hercegova~ka i u njoj i Mostarski bataljon. Tako sam ponovo na{ao svoje Mostarce i ostao s njima kroz ~itav rat, sve do oslobo|enja... Pu{io je, a oporavljao od infarkta. - Ljekari pacijentima zabranuju pu{enje! - primijetim. - Ja nisam pacijent, ja sam doktor! - smijao se, pa uozbiljio. - Nema stra{nijeg smrada na svijetu nego kad se otvori grudni ko{, jo{ gore, lobanja pu{a~a! Ali, doktor Papo nema du{e da pacijentu Papi zabrani ovaj porok! Za}uta, pa pokazuje dlanove. - E, da znate ~ije je sve srce bilo u ovim rukama. êsto mi se doga|alo da ne znam koga sam operisao. Posebno vani. Sa~ekaju me kola pred VMA. U kolima i avionu prostudiram istorijat bolesti, nalaze. Sletimo, opet kola, pravo u operacionu salu. Pacijent na stolu, tim pored... Otvore, operi{em i, nazad... Hirurg sam, skoro }e ~etrdeset godina, vele, uspje{an. Znate {ta je uspjeh u ovom poslu? Posvetiti ~ovjeku: ljubav, brigu i njegu. Da bih to uspio, odricao sam se pojedina~nih ìvotnih zadovoljstava... Stalno odricao... Opet je malo }utao, pa vratio Mostaru:

220 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 221

Srce na dlanu

- Istina, ja sam se rodio u Ljubu{kom, ali sam kao dijete do{ao u Mostar. U Mostaru sam i{ao u {kolu, odgojio se, stekao prijatelje, stekao mostarske navike, ìvio tamo, radio jedno vrijeme i ja se osje}am – sav Mostarac. Ja, uop{te, volim Hercegovinu, ali posebno volim Mostar i Mostarce. Kad do|em u Mostar ja sam razdragan, veseo, sretan. Ne bude nikad da ne posjetim Stari most, Kujundìluk i sva ona mjesta gdje sam kao mladi} s dru{tvom {etao. Osim toga, ja u Mostaru imam toliko prijatelja i ratnih i poratnih i sve ih volim i svi oni vole mene. Ne pro|e dan da neki Mostarac i Hercegovac ne do|e do mene. Za njih uvijek na|em vremena, nikad mi nije te{ko. Pomognem svakom ~ovjeku, ali prema Mostarcima sam bole}iv i njima pomognem prije nego {to bih nekom drugom. Da se bolje izrazim: na|em mogu}nosti i kad ih nema. A da je sre}e, ne bi morali dolaziti u Beograd. Ja sve mostarske ljekare cijenim i Mostar, zbilja, ima odli~ne hirurge, Rafaelija i ne samo njega. Ima odli~nog internistu, Mahi}a i da ne navodim imena svih vrsnih mostarskih ljekara. Moram pomenuti doktora Hlubnu. Nije moja generacija, stariji je sigurno dvadeset godina, ja sam bio dijete kad je on bio doktor, ali on sa svojim biciklom jo{ uvijek {parta Mostarom, operi{e. On je jedna izuzetna li~nost, koja meni vazda imponira i vazda me je impresionirao... Oni ovamo po{alju samo ono {to im tehni~ke mogu}nosti ne dozvoljavaju da zavr{e dolje. Jedina stvar koju ja zamjeram, i stalno govorim Mostarcima, je {to do dana{njeg dana nisu napravili pristojnu bolnicu. Da imaju bolnicu kakve ljekare imaju, mi u Beogradu, ili bilo gdje, rijetko bi im, ili nikako trebali... Dok razgovaramo, kre{tav duet doziva: »Papo, Papo!« Uklju~en je mikrofon, razgovor }u emitovati na Radiju, nervira me, obazirem se. Veli: - Da vam ne{to pokaèm. U kuhinji, na prozoru, kafez. U njemu dvije crne ptice, sa ùtim obrubom oko kljuna. - Ovo su mi poklonili u Delhiju, indijski gavran. Dok je mlad, mali ope- rativni zahvat ispod jezika i mogu govoriti kao papige, i bolje... A primijetio sam da posmatrate slike. Slikarstvo je moja slaba strana, sakupio sam pristojnu kolekciju jugoslavenskih slikara, ali su mi najdraì motivi Mostara. Ne brojih kolikosoban bi stan, ali svaki zid je krasio bar jedan Stari most. Pe|in, Kuja~i}ev, Gvozdenovi}ev; Maestrovi »Platani«, Icin i Pezin »Kujun- dìluk«, a iznad kreveta u spava}oj sobi izvirala je Soldina »Buna«, iz kamena, u Blagaju... Dok obilazimo slike govori: - Me|u ovim slikama, u Mostaru sam, s Mostarcima. Tretiram ih kao pri-

221 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 222

Mi{o MARI] - Mostarenje

jatelje, kao ro|ake i ja sam prema njima bolestan. I ovdje se druìm s Mostarcima. S Esom Grebom, profesorom @ivkom Kosti}em, jednim od najlu- cidnijih umova iz na{e generacije, Radom Mandi}em, Borom Kora}em, svima. Bolujemo kad izgubi »Vele`«, kad smo duè vremena sprije~eni da odemo dolje. Svake godine do|em za Dan oslobo|enja, radovao sam se ovom 14. februaru kao dijete, a ne mogu do}i, ne}u biti u Jugoslaviji. Te vas molim, sve mi u Mostaru pozdravite i recite im, u moje ime, da u meni uvijek imaju sigurnog Mostarca, koji }e im, dok je ìv, dok god mi krv u ìlama te~e, pomo}i koliko zna i koliko moè. Kad isklju~im mikrofon, Asja nas sluì slatkom od smokava. »Mostarske«, veli, a on pita kad se vra}am, da ostanem na ru~ku. Velim da ùrim, vra}am se prvim vozom. - Odbaci}u vas do stanice. Poku{ah odbiti, nije uvaìo. U onom haljetku i generalskim pantalonama, odvezao me “Opel rekordom” na stanicu. Dok se vozimo veli: - Jeste li vidjeli kakvo je ono slatko od smokava. To na svijetu nema. Oni moji znaju da volim vo}e, po{alju prve tre{nje, kajsije, breskve, a snabdiju me slatkom za zimu. A nad tenicom iz Jasenice, nema smokve. Bijah zahvalan i sre}an. Ne de{ava se jako lo{em vojniku, da ga vozi jako dobar general.

Sljede}e godine prisustvovao je sve~anoj sjednici uz Dan oslobo|enja Mostara. U prvom je redu s Dèmalom Bijedi}em, drugovima iz stroja. Vodih program s »Mostarskim ki{ama«. Po zavr{enom programu ~estita, zahvaljuje djeci, a veli: - Pro~itao sam onaj intervju lani. Sve je u redu, samo sam se previ{e raspilavio, kao ve~eras. Jesam li sve govorio onako, ili ste dotjerivali? - Nisam ni{ta dotjerivao, ~ak sam na radiju pustio snimak s va{im gavra- nima. Morao slu{aocima objasniti ko vas doziva. Ma{e glavom: - Uvijek isto, je li tema Mostar, ja se raspilavim!... I februara potom do{ao je u Mostar da odrì Veliki februarski ~as ma- turantima. Opet s »Ki{ama« priredih program. Sjedim na kraj prvog reda, da bih Kapljice izveo na vrijeme, a on sa scene, pored ostalog, pri~a: »Pred za- sjedanje AVNOJ-a novembra ’43. zateknem se u Jajcu. Improvizujemo operacionu salu u ~ekaonici èljezni~ke stanice. Predah je, jutro, nema ranjenih,

222 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 223

Srce na dlanu

operisa}u jednom Dalmatincu kilu, mirnodopska stvar. Vukao je minobaca~, te{ko je to, a `goljav i nikakav, ovako ne{to kao na{ Mi{o Mari}.« Mladost u sali se smije, aplaudira, on me pogleda, slegnu ramenima pa nastavi: »Otvorim ga, dere se k’o da ga koljem. Niko se na svijetu ne boji skalpela k’o Dalmo{i, a u borbi su ~udo od hrabrosti, risovi. Odjednom ~ujem avione, po~e bombar- dovanje. Zgrada se trese iz temelja. U pola sam operacije, po~e{e donositi ranjenike, borce i civile. Otvoreni stomaci, grudni ko{evi, otkinute ruke, noge, poneko mrtav... Kaèm onom Dalmatincu: strpi se malo, ovo su pre~i slu~ajevi. Vri{ti. Slu{aj, Dalmo{, kaèm mu, ako bude{ dobar namjesti}u ti jaja da budu k’o nova novcata, a bude{ li se derao, ostavi}u te tako. U}uta, prihvatim se posla... Nemamo anestetika, sije~emo i {ijemo na ìvo. U to u|e Tito s grupom ~lanova Vrhovnog {taba, obilazi ranjenike, tje{i i hrabri, a onda stoji i gleda, potresen... Onog sam Dalmatinca zavr{io kasno u no}, pod lampom, a sutradan mi je Tito dodao jo{ jednu zvijezdicu na epoletama.« Poslije programa pri|e, stavi mi ruku na rame: - Opet sam se raspilavio, gdje me na|oste s »Ratnim tangom«? êtiri godine ta pjesma je bila himna Bataljona, a nisam je ~uo od rata!?... Ne ljuti{ se na mene zbog onog pore|enja? Prvi put ne persira, milo mi. - Ne ljutim se – kaèm - i mati mi isto govori, ne}e kilogram na mene. Doktor Marinkovi} mi na{ao ulcus bulbi duodenum i jo{ rekao: ~estitam. - Dobro ti je Ti} rekao! - veli. - Savjesni dobiju ~ir na stomaku, dangalaci na guzici. A bolje je da je na dvanaestrecu, nego na èlucu, ne prelazi u rak. Pitam: ima li lijeka? - Dva. Ili do|i pod no`, da ti isje~em, ili se pomiri da ga ima{! Opredijelio sam se za drugu varijantu. Pomoglo je. U proljece ’76. majci mi je dijagnosticiran rak. Ubijen, sjetih se mostarske o bogu, Papi i pomo}i. Obratih se onom ~iji sam broj telefona znao. Produìo joj je vijek 12 godina.

Maja ’77. vodih ansambl »Ki{a« u Beograd, na sve~anu priredbu povodom Titovog 85. ro|endana i 40 godina na ~elu KPJ – SKJ. Na kraju programa u Domu sindikata hor i Adnan Pintul su otpjevali [tafetu«. Potom je bio skroman prijem u holu. S predstavnicima izvo|a~a iz republika i pokrajina, pozovu me u prostoriju sa strane. Tamo se Tito zahvali svima, i doda: »A va{a djeca iz Mostara mene rasplakala. Pozdravite ih, vidimo se u Bugojnu.« ... [ane

223 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 224

Mi{o MARI] - Mostarenje

Petrovi}, predsjednik Sindikata SFRJ i {ef parade, pita moèmo li {ta svirati i zapjevati!? Sli{ko, Emir i Tana prihvate gitare, djeca pjevaju, onaj svijet po~e plesati. Stojim sa crnogorskim kompozitorom Borom Tamindì}em i prvim omladincem Mostara, Slobom Andri}em. Prilazi Papo, u uniformi: - E, da zna{ da mi je poseban merak vidjeti kako jugoslovenski politi~ki vrh i diplomatski kor igra po taktu mostarske djece! Pri|e i reìser priredbe, Miroslav Belovi}. êstita. - Molim te, decu mi kasnije okupi da im se zahvalim. Za vreme njihove pesme Predsednik je zaplakao. Po prvi put u istoriji pustili su na televiziji druga Tita kako pla~e. Kad Belovi} ode, Papo veli: - I u moje ime im ~estitaj. Volim kad me Mostarci u~ine ponosnim {to sam Mostarac.

Mostarac Papo, na~elnik Vojno-medicinske Akademije u Beogradu, ve} je bio kardiovaskularni hirurg svjetskog glasa. Njegov zahvat na srcu zovu »Papin rez«. ûvena su dva »Papina prstena«. Onaj vatikanskog pape, koji se ljubi i instrument koji je izmislio mostarski, za ~i{}enje kardialnih aorti. Planetarna medicinska literatura biljeì da je prvo hirur{ko odstranjenje ehi- nokokusa na sr~anom mi{i}u ura|eno na VMA, u Jugoslaviji. Pominje podatak od 2400 raznih operativnih zahvata na srcu koje je uradio profesor Isidor Papo s timom kolega. Ugra|ivao zaliske, premo{}avao, ispravljao ono {to je priroda omanula: bebama krpio »rupe« na srcu... Iskustvo izlaè na stranicama najuglednijih medicinskih ~asopisa u svijetu, uvaèn je gost na stru~nim simpoziji- ma, za katedrama najuglednijih univerziteta, demonstrira na vrhunskim klinika- ma. Dodjeljuju mu po~asne doktorate, nagrade, priznanja... S Titom odlazi na duà putovanja, kad se vrati i do|e u Mostar, prvo se pohrve s Mehom Trbonjom. Meha je jo{ jak, Papo mu i{~a{i, pa namjesti mali prst. Kad Mehina Reska vidi nate~en prst, kaè: »To je Papo do{’o!«... Bavio se tu|im srcem, a mu~ilo ga sopstveno. Po{to samo sebe nije mogao »pod no`«, operisao ga je kolega i prijatelj, jedan od vode}ih svjetskih hirurga, Majkl Debejki. Mostar je, sa strepnjom, pratio zdravstvene biltene iz Hjustona. Po~eo se oporavljati, onda je doìvio stoma~ni infarkt. Nakon druge operacije bio je u kriti~nom stanju. U Mostar je poslao poruku: »Po{aljite mi nekako tenica iz Jasenice, da mi je pro- prditi, rodio bih se!« Korpica smokvi je otpremljena u kabini Mostarca, pilota, \eme Numankadi}a, koji je redovno letio za USA.

224 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 225

Srce na dlanu

Pred vilom »Neretva«, nakon oporavka, ~eka ga ona nepotpuna udarna desetina iz Bataljona, prijatelji. Kako iza|e iz kola, Meha ga pozdravlja: - [ta je, Papo, do{la maca po svoje!? - Smije{ li se ti, Heroj, pohrvati? Pa se, na travnjaku, hrvu.

Kao i u svim velikim ljubavima, i u lijepoj izme|u njega i Mostara, obje strane su bile preosjetljive. Po Mostaru se pri~alo: »Ljut Papo, ne dolazi.« U to vrijeme ve} uveliko krenula akcija za izgradnju nove bolnice na Bijelom brijegu. Doktor Meho Muji} me uklju~io, Papo inspirisao za slogan: »Poslu{ajte svoje srce!« Na povratku iz Moskve s Festivala omladine i studenata svijeta, avgusta ’85, u avionu, dogovorim s Bregom, Bajagom, Davorom, Miladinom [obi}em, rukovodiocima skopskog »Taneca«, s Fejatom Sejdi}em, prvom trubom Draga~evaca, s ro|enim Mostarcem Zoranom Milenkovi}em, ocem violiniste Stefana – s najboljim {to je Jugoslavija u to vrijeme imala - da program prenesemo u Mostar, na stadion »Veleà«, a da prihod ide za izgradnju bolnice. Predsjednica SFRJ omladine, Silvija @ugi} Rijavec, prihvati da otvori. Priklju~i}e nam se i Kemica Monteno, jo{ poneko od ljubavi za grad. @elim da Papo izgovori zavr{no slovo. Ljut je, vele, ne poku{avaj. Zovem nekoliko puta, ni da ~uje! Kad mu kaèm ko sve i odakle dolazi, da je 25.000 ulaznica planu- lo, plus sponzori, i podsjetim {ta mi je o potrebi jedne savremene bolnice govorio ’74. - pristane. Priredba pro|e sjajno. Kad se on pojavi, stadion ustane na noge, dugo, dugo skandira: »Papo, Papo!« Nave~e, u »Ruì«, na prijemu za u~esnike, veli: - Nisam mogao iza}i iz hatora ovoj mladosti Jugoslavije i nisam mogao protiv ovog svog razdrndanog srca koje je godinama kucalo za tu bolnicu, a da zna{ da ne bih. Ja sam uvijek govorio kako bi penzija za mene bila smrt, kako bih volio umrijeti u operacionoj sali. A ako me ne posluì ta sre}a, onda bih volio provesti negdje u blizini Bune ili Neretve, neka one ùbore blizu mene, pod moje stare dane. Ja Neretvu neobi~no volim, ~udno je volim. Neko je to sve okrenuo naopa~ke. ûo sam, pri~a se po Mostaru, kao se grade neke luksuzne rezidencije pored Radobolje, ~etverosobne - petosobne, jedna za Papu. Niti mi je ko {ta nudio, niti bih ja prihvatio. [ta }e meni pet soba u Mostaru, ja uvijek imam kod koga kona~iti, a mogu sebi priu{titi ku}icu uz vodu. Ta me pri~a pogodila teè nego moji infarkti, i zato sam bio uvrije|en i ljut!

225 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 226

Mi{o MARI] - Mostarenje

Sreo sam ga u Mostaru jo{ jednom. Nekolika puta na tv. »Ja sam Mos- tarac«, govorio je. Onda je bio rat. Vijesti o Mostarcima u Beogradu dobijah u pismima Radmila Brace Andri}a, plemenitog ~ovjeka i ~estitog Mostarca. Pisma ~uvam. U pismu od 7. 11. ’95. pi{e: »...Sa Papom se ~esto ~ujem, a svakog ~etvrtka odem na kafu. Dobro se drì, iako mu sve to {to se doga|alo, a posebno nama u Mostaru, uàsno te{ko pada. Nekad, kad pri~amo o Mostaru i njegovim ljudima, skotrlja mu se koja suza. Prenio sam mu pozdrave, bi mu drago i zamoli me da uzvratim njegove pozdrave i tople èlje...« Kasnije, Braca mi ispri~ao: - Po~etkom oktobra ’96., pred polazak za Mostar, svratim kod njega. Napakovao je tuce paketi}a, uglavnom lijekovi, neke koverte, pretpostavljam novac, da mu ponesem prijateljima. Predloìm da bi i on trebao oti}i. »Ne}u ja vi{e nikad vidjeti Mostara!« - govori mi. Pominjem da je mir, Dejton je pot- pisan, pri~a se da }e i avion letiti, {to ne bi? »Koga ti, Braca, zajebava{?« - kaè. »Valjda sam ja doktor, znam kad mi je vrijeme putovati. A ovaj put, to nije u Mostar.«

Sedam dana po Bracinom odlasku, 13. oktobra ’96, utihnulo mu srce. A u Mostaru, ili daleko, jo{ u ne~ijim grudima kuca ~udesna urica koja je po~ivala na Papinom dlanu. I jo{ }e kucati, zahvaljuju}i njegovom ru~nom radu. Pomagao je Profesor, Doktor, Akademik, Partizanski General i Mostarac, Isidor Papo onima za koje ni Bog nije na{ao vremena.

2006.

226 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 227

Princ Vesele Sirotinje

Mostar su zvali i Grad Vesele Sirotinje. Sirotinje je bilo kako kad, a veselja vazda taman. Od tri najve}a mostarska veselja riba i {tigli}i su otkad je Neretve, Radobolje, prigradskih poljana i pristranaka; nema pisanih tragova o po~ecima, a tre}e se zvani~no bilje`i od ljeta 1922. To najmla|e i najve}e mostarsko veselje je okruglo. Zove se fudbal ili nogomet, po volji. Istina, od Mostara do Sarajeva, Banja Luke i Tuzle, pa sve do Rija, Tokija i Johanesburga, stvari ne stoje druga~ije. Sem {to se ni na jednoj fudbalskoj mapi svijeta grad nije orodio s klubom, kao Mostar s »Vele`om«, i {to niti jedna sirotinja, bar na na{im zavi~ajnim prostorima, gdje je nije falilo, nikad nikog nije okrunila. Sem mostarske. Pjevali su: »Svaki grad uz na{e more ima svoga Lera, a Mostarci Bajevi}a Du{ka, fudbalera«, a zvali ga Princ. Koji je, umjesto dresa na fudbal- skim terenima, s istom, uro|enom elegancijom mogao nositi Armanieve i Bosove modne novitete bjelosvjetskim pistama. Koji je imao pitomu du{u Aleksinu, i ne{to vedro, dostojanstveno i razigrano od vje~ne vode, na ~ijim je obalama rastao. Kojeg nema u Ginisovoj knjizi rekorda, a ne pamti se da je ikad igdje fubaler intervenisao kod sudije da mu poni{ti pogodak. Du{an Bajevi} jeste. Zato je Princ s Neretve. Koji nije abdicirao, a kojem Mostarci nisu skinu- li krunu...

D`evad Ta{i} i Branko Tomi}, urednici »Bosanske po{te«, lista dijaspore u Skandinaviji, mole me da napravim razgovor s Du{anom. Skandinavija je od ’93. sjeverna tribina, na koju su se natiskali »Ro|eni«. Zovem Du{ka i za po~etak molim statistiku. Ne zna. Upu}uje me na suprugu, Begu. Enciklopedija je, veli.

227 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 228

Mi{o MARI] - Mostarenje

Bega veli: - E, moj Mi{o, imali smo sobu u Mostaru, u kojoj sam ja to sve skupljala. Muzej. Ku}a je poharana i na{ privatni arhiv i muzej s njom. Da ne bi Ismeta Dervi{evi}a, ne samo Du{anove, nego i sve »Veleòve« godine odnio bi rat. A on je sa~uvao, pohranio u knjigu, na ~emu smo mu trajno, ljudski zahvalni. Ismet pi{e da je Du{an za »Vele`« odigrao 578 utakmica. Postigao 479 golova. Za Yu reprezentaciju 37 utakmica i 29 golova. Ta~an broj u karijeri - ne znam. U Ateni je, na terenu, osvojio dva prvenstva i jedan Kup. Nakon ~etiri godine povukao se na trenersku klupu. Du{ko misli da je statistika neophodno dosadna stvar. A kad insistiram da izdvoji najdraè, kaè: - Najzna~ajniji trenerski uspjeh je ulazak me|u osam najboljih u Ligi {ampiona s»Olimpiakosom«. A najdraì moj trofej i najve}a moja radost je u dresu »Veleà«, sezona 69/70, kad sam sa Santra~em dijelio titulu najboljeg strijelca u prvenstvu i »Kup Mar{ala Tita« ’86. Sve sam velike radosti odradovao u »Veleòvom« dresu. - Moralo je biti i neuspjeha, tugâ? - Naravno da je bilo. Mojoj generaciji u »Veleù« uskra}ena je zasluèna titula prvaka. Ne znam koliko je bilo utakmica koje smo mi na terenu dobili, a sudija nam odzvi`dao poraz. A {to se ti~e tuge, najve}u i kao Veleòvac i kao Mostarac i kao ~ovjek doìvio sam ovdje, prije 10 godina. Kad sam na terenu na{eg stadiona pod Bijelim brijegom, na ekranu, vidio onu stra{nu sliku: hiljade mojih sugra|ana, ljudi koji su nas s tribina bodrili, putovali s nama do Ljubljane i Skoplja, mojih kom{ija, {kolskih drugova, prijatelja istjerano tamo gdje sam doìvio najve}e radosti u ìvotu. Svi smo u ku}i bili {okirani, uplakani... Ni sje}ati se toga ne volim... - Radosti? - Ti zna{ pjesmu o prvoj ljubavi koja zaborava nema. Samo godine u »Veleù« - to je ~ista ljubav. Sve ostalo je profesionalno odra|en posao. - Mostar? - Puno me pita{. I puno bih mogao re}i. Ja sam se u Mostaru rodio, sve je moje bilo u Mostaru i ostalo tamo. Ja se Mostaru stalno vra}am. Ne mislim to {to sam i{ao u posjete. Mislim na sje}anja. Kad god me svakodnevnica pritisne sivilom, kad mi se sve skupi na du{i, e, onda se vra}am u Mostar. Mostar mog djetinjstva, mladosti... Moje majke, Begin, Milenkin, Tomin; na{e porodice, mojih prijatelja, bezbri`nosti. Taj mi Mostar uvijek do|e kao melem na ranu,

228 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 229

Princ Vesele Sirotinje

Du{an Bajevi}

razgali me. Pa sam sretan {to mi to niko ne mo`e uzeti, osporiti da je moje. - Evo te slu{am, Du{ane, i ~ini mi se govori{ o dva Mostara. Jednom u sje}anju i drugom...? - Isti je to grad. Moj Kara{ebe{ je tamo gdje je bio, Donja Mahala, Bare, Hum i Vele` i sve ispod oko Neretve i Radobolje. Mnogo mojih prijatelja s kojima sam rastao, jo{ su tamo. Godine su u~inile svoje, rat svoje. [to se vra}am Mostaru kakvog ga ~uvam u sje}anjima to je zato {to svakodnevnicu grada ja sad znam povr{no, a onaj iz svog vremena znam sa svakim detaljem. Ja Mostar volim na svoj na~in, to nikad ne bih mogao ispri~ati u jednom razgovoru. Budi drug, nemoj insistirati na tome. - Mostarci? - [ta misli{ pod tim Mostarci? - Mislim, jesi li u kontaktima?

229 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 230

Mi{o MARI] - Mostarenje

- Svakodnevno. I s onima u Mostaru i s onima koje je rat rasijao. Nemoj traìti da ti nabrajam imena, jer bi mi bilo ào da ikog zaboravim pomenuti. Ali, sa mnogima, sa mnogima. Sa nekima redovno, sa nekima povremeno. - Od raje iz »Veleà« s kim se ~uje{? - Tu ti mogu pomenuti nekoliko imena. S Marom se ~ujem, dolazio je ovdje. S Kanom ôli}em. Kad je po~eo rat, pozvao sam ga kod mene, pa smo radili zajedno. Sad je u Holandiji, a volio bih da se vrati... S Avdom Kalajdì}em, s Draganom Okukom, s Kajtazom se ~uh i danas... Opet }u nekog zaboraviti, ko pro~ita, neka oprosti... A ~ujemo se posebno u prilikama kad imamo jedan drugom ne{to dobro re}i... Opet, koliko stignem, pratim generaci- ju koju sam trenirao. Baku, Tucu, Juri}a, Milog Hadìabdi}a, Sko~aji}a, Tanovi}a, [i{i}a, Barbari}a, \urasovi}a, Matijevi}a, Prskala, Petranovi}a... Neki nisu vi{e u fudbalu, ali ih pratim. Radio si u {koli, uvijek }e te interesovati i ne}e ti biti svejedno {ta je s tvojim |acima. - Prati{ li doga|anja u »Veleù«, reprezentaciji BiH? - Dijelom sam ti odgovorio govore}i o Mostaru. Ja sam od jutra do sutra na stadionu, na putovanjima. Ovo nije lak posao. Ljudi vide dvaput po 45 minuta na terenu, {to je, recimo, neka vrsta finalnog proizvoda u poslu. A ono iza toga, ~ega je stoput vi{e, to niko ne vidi. A to mi uzima vrijeme. Nekad do|em ku}i, izgubilo se, ni{ta mi se ne dâ. Ni novine pro~itati, ni televiziju gledati. Dakle, pratim kad i koliko stignem. I, naravno, svaki me uspjeh obraduje. - Kaè{ da si umoran? - Nisam od fudbala. Umoran sam od onoga {to ide s njim. Nekad je to bila zabava, ljepota, igra. Fudbal je danas biznis. U tome se ja ne snalazim najbolje. Nije nas Sula tome u~io. Ti zna{ Sulu. Mostarska raja, boem. Sjajan trener i drugar. Ponekad mu je bilo va`nije jesmo li nadigrali protivnika, napravili fe{tu za navija~e, nego rezultat. A ni navija~i nisu mislili ni{ta druga~ije nego on. Izgubimo utakmicu, oni nam aplaudiraju. Igra je bila najva`nija. Nije moje da kaèm, ali drugi su govorili da je taj na{ fudbal bio ~arolija. Imao je ne{to od mostarskog duha. I ti si, ~ini mi se, pisao nakon one utakmice kad smo »Hajduka« dobili 5:0, da je to bila kombinacija fudbala, poezije i liskanluka. - Prije par godina gostovao si u Norve{koj. Poslije mi otud javljaju kako si sazvao »samit« Mostaraca, doveo Harisa Dìnovi}a, kako ste se druìli? - Gdje god ima Mostaraca, gledam ih susresti. Kad sam s Mostarcima, ja sam u Mostaru. Za to gostovanje u Norve{koj, zvao me Du{ko da do|em. Bijah ne{to

230 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 231

Princ Vesele Sirotinje

glotan, nisam. Ali, prvo putovanje iz izbjegli{tva uprili~ih kod Du{ka Bajevi}a, u Atenu. Prijateljima se javih razglednicima: evo me u Mostaru.

19. oktobra ’73. letim s »Veleòm« iz Beograda za Moskvu. Kao dopis- nik »Sporta« i prevodilac. Nad Karpatima po~esmo propadati. Propadamo po 200 metara, utroba mi se zaglavila u grlu, gu{i i strah. Gledam se s ostalima ugurat u rep. Iskustvo Vesne Vulovi}, stjuardese. Jedina je preìvjela nesre}u u êhoslova~koj zatekav{i se u repu. Zgu`van u tom repu, gledam kako u praznu avionu blaèno hr~e tuce pijanih ba}u{ki, a Sula Du{ku ne{to pokazuje kroz prozor... Utakmicu protiv »Spartaka« glat gubimo 3:0. Onda je Du{ko spasio obraz i zavr{ena je 3:1. Taman dovoljno da u uzvratnoj »Ro|eni« pro|u dalje.»Spartakovo« rukovodstvo o{urilo fudbalere jo{ u svla~ionici, potom u holu »Bristola«, pa naredili: u sobe, do leta sutra! Oni momci }ute, pokunjeni, ni{ta od Mostara vidjeli nisu. Kad, evo Du{ka. »Mi{el – veli - voli te ovo rusko rukovodstvo, recituje{ im Jesenjina, hajde zamoli da puste igra~e, izveo bih ih negdje, ào mi ih!«. Odem kod predsjednika, smuvam ga. Naru~io je taxije, pa smo u »Buli}a«. Orkestar, fe{ta... Oti{li su u zoru da se spakuju, pa na avion, Du{an je platio ra~un, a ja sam iz Moskve primio pismo s toplim spasibom i tavari{~eskijem privjetom za »tsara Du{ana«. Potpisani su bili i rezervni igra~i...

»Veleòv« sam gost na utakmici protiv »@elje«. Polazak je u subotu u 15.00 h. To je ono slavno vrijeme BMV-a, a u»Mercedes« autobusu, pet minuta prije polaska, sva je ekipa na sjedi{tima, samo je ~uvena trojka »Ro|enih« kratka za »V«. Pa }e 15.00 - Vladi}a nema; pa }e 15.10 - pa ga sve vi{e nema... Oko 15.30 utr~ava na kapiju. Sula, kako ga je bog dao onako rasnog, zaglavio na vratima, mjeri ga od glave do pete i kre}e dijalog: - Gdje si ti dosad, Kuje? (Sula nije uobi~avao da izgovara Kulje). - Druè treneru, Ruìca mi bolesna, vodio sam je u bolnicu. - Koju bolnicu? Jutros u {est si istjerao »Audija« na Rudnik, postavio fa{e i fatao {tigli}e... Hajd, ulazi! Ulazi }utke. Sjeda do Mare, a ja sjedim s Du{kom, s druge strane. Pali se motor. Sula se podiè s kondukterskog sjedi{ta, obra}a Ferhatu, ôrbinom ocu, voza~u, a finom ~ovjeku: - Ugasi malo taj motor, Hadìabdi}u. Onda se okre}e Kulji:

231 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 232

Mi{o MARI] - Mostarenje

- Slu{aj, Kuje, evo da ti pred svima ka`em: ovo ti je sto hiljada. Tajac. Krenemo. Du{ko kori Kulju: - E, {ta ti je ovo trebalo? Pa, ju~e si ka`njen zbog ka{njenja na trening. Kulje gleda u Sulina le|a, a {ap}e Du{ku: - Jebe se meni, kakvog sam lugarina uvatio, vrijedi brat bratu hiljadarku! Du{ko je Kulju kasnije odveo u Atenu. Pomogao mu da nastavi. 1993. u mostarskoj tiskovini »HUM«, koju mi je neko doturio u izbjegli{tvo, a koja je bljuvala mr`njom i nepismeno{}u, ~itam intervju s Kuljom. Izme|u ostalog komentarise BMV: »(B)ajevi} i (M)ari} su pisani prije mene, jer sam ja kao Hrvat bio nacionalno zapostavljen.« Du{ko zove tih dana, prepri~am mu. Veli: - Otkud Kulje u tome, nije to Kulje! To mu je neko podvalio. I meni pod- valjuju. Podvalio mu je, u traljavo sklepanom i egzamplarno nepismenom tekstu, izvjesni, nikad ~uo, Mate Brbor. Kulje je autor te izjave taman koliko svraka umilnog ver{anja lugarina s Rudnika.

Usijan atenski juli, blizanac mostarskog. U parku, u hladovini stoljetnih ~empresa, pred vilom Bajevi}a, povukli smo se na partiju {aha. Dok redamo figure govori: - Ne znam kad sam posljednji put s kim odigrao. A igrali smo u »Veleù« stalno. I ti si ~esto dolazio. Igra{ li u Engleskoj? - Ne igram. Nemam s kim. Ja sam tamo izbjeglica. - Jel’ ti misli{ da ja nisam? I jo{ duè od tebe? - Kako si ti, Du{ane, izbjeglica? Evo, hodam Atenom s tobom, nema ìva roba da te ne ustavlja, pozdravlja, traì autogram. Otvorim novine, pune su tvo- jih fotografija. Uklju~im tv, okrugli sto na prvom programu; novinari, profesori univerziteta, sportski i ini uglednici, tema: Du{an Bajevi}, ljubav i ljubomora navija~a. I to traje dva sata. Gledam s Begom snimke s utakmica: 70 hiljada ljudi ne skandira ime kluba, fudbalera - devedeset minuta se ori: Du - {an, Du - {an! Prvi si ìvi bog kod Grka, poslije Zevsa... A onda slu{am ove popce kako striù, }elopek je kao u Mostaru, ova ti vila ljep{a od mostarske. - E, moj drug, sve je to fino, a ni{ta nije kao u Mostaru. Jer, ja nigdje nisam ja, kao u Mostaru. Odigrali smo i nekoliko partija {aha. Kao u Mostaru. I rezultat je bio kao u Mostaru. Ne}u re}i ko je pobijedio. Da mi se drugar ne naljuti.

232 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 233

Princ Vesele Sirotinje

Nedavno, pred pono}, zvoni telefon. Prvo mi se javlja Ne|o Andri}, pa Du{an. Cijeli su dan, veli, teferi~ili na Buni, a sad ak{amlu~e kod [kore, uz Radobolju, u restoranu koji zovu »Mala Jugoslavija«. Restoran je pod mojim prozorima, gdje me vi{e nema. Govori mi Du{an da im falim. Ne pitam ko je sve tamo. Siguran sam za Tomu Bajevi}a i Maestra, Miru [efi}a. Garant je od Juse pozajmio gitaru, pa, kao nekad na terasi hotela »Mostar«, pod vrijeòm, prebire sjetno, a vazda je fino ters. Ta je gitara zadu`bina drugara iz svih Du{anovih predratnih sjedeljki, Arifa Pa{ali}a. Znam, fali im Arif, a i ja ne}u do}i. Dockan je ve}, daleko je i umoran sam jako. Dan kasnije, opet zovu. U »Konobi« su, kod Seje. Du{ko veli kako pravi ap{id. Ide ujutro. Tuàn je, veli. Pa za}uti. Onda se javlja Mara. BM. Kulje nema. Vjerovatno je u {tigli}ima. A uz orkestar, ~ujem Daidù - Nusru êrki}a. Ver{a, a uvijek je znao kao najtalentovaniji bulbul iz ba{ta kraj voda... Kako god okrene{ sve je to, zauvijek, Prva liga.

Dopisujem sje}anja nakon dvije godine. Krajem maja s »Olimpiakosom« osvaja kup, par dana kasnije nacionalno prvenstvo. Ukupno: 8 {ampionskih titula, 4 kupa, 4 super-kupa, 8 u~e{}a u Ligi {ampiona, od kojih je plasman »Olimpiakosa« u polufinale najve}i uspjeh gr~kog klupskog fudbala u istoriji. Nakon osvajanja Kupa zovem da ~estitam: - Hvala, drug. Upravo sam zavr{io konferenciju za {tampu. Sva{ta pitaju. Izme|u ostalog: koji mi je trofej najdraì? Kup Mar{ala Tita s »Veleòm« ’86.- odgovorim. Znam: nikom nije pravo. Iz AEK-a su o~ekivali da pomenem njih, isti slu~aj s »Olimpiakosom« i PAOK-om, ali ne mogu lagati. Meni je sve s »Veleòm« drago, a Kup s Titovim imenom – trebam li ti obja{njavati? êtiri dana kasnije, 25. maja, u Solunu je osvojio i prvenstvo. - Ljep{i poklon sebi za Titov ro|endan i Dan mladosti nisam mogao priu{titi. A, umoran sam, drug moj, jedva ~ekam kad }u u Mostar, da se nadi{em one na{e have - govori iz Soluna. - Do}i }e kasno, a ja sam za televizorom. Tridesetak hiljada »Olimpiakosovih« navija~a mar{ira Solunom, a ovdje Pirei gore - govori Bega iz Atene. 30. maja opet su Pirei gorjeli. Zvani~no proslavljena dvostruka kruna. 1. juna - dao otkaz! Vijest sam na{ao na BBC teletekstu. Nazivaju ga Sir Alex Ferghuson Gr~ke, a odluku o otkazu, nakon dvostruke krune, cijene nezapam}eno dostojanstvenim ~inom u istoriji najmasovnijeg planetarnog sporta.

233 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 234

Mi{o MARI] - Mostarenje

Sva se ostrvska {tampa usaglasila i svi napominju da je Du{an Bajevi} prvi gr~ki trener u istoriji koji je slavio pobjedu nad jednim engleskim klubom i to »Liverpulom« (Ubrzo potom »Liverpul« je prvak Evrope). Zvao sam ga da mu i otkaz ~estitam i da utana~imo susret u Mostaru, gdje sam, po~etkom sedmadesetih, za »Slobodu« i »Sport« pravio reportaù »Dje~ak s periferije«. Sadràj sam zaboravio, ali pamtim fotos uz reportaù. Mio mi je, neobi~no, pa }u ga prepri~ati. Mlada, lijepa èna u bijeloj bluzi kratkih rukava, u dugoj suknji i cipelama koje se ne vide od visoke, suve trave. @ena je po~e{ljana uredno, frizura je iz vremena Vranduka. Crte njenog lica su pravilne, ozbiljne i pomalo umorne, kao kod onih èna kojima ìvot nije bio posebno naklonjen. @ena je nje`no spustila ruku na ramena dje~aka u marinerskoj bluzi, kratkim pantalonicama s dva bijela dugmi}a sa strane. Dje~ak ima bijele soknice u plitkim cipelama, koje nisu utonule u travu, pa bljeskaju, ola{tene. To je jedan sasvim zgodan dje~ak od 3-4 godine, mr{uljav i plavokos, koji ba{ ne izgleda zadovoljan fotografisanjem; stisnuo je {ake u male pesnice. U drugom planu fotosa u kadar je u{la bijela koza. Gleda u objektiv ljubopitljivo. Ona odre|uje vrijeme foto- grafisanja. ûdan zakon odnio je njen rod pedeset i neke. Fotografija je sa~inje- na na Kara{ebe{u, gdje prestaje grad, po~inju vinogradi, a bure u zimu skidaju krovove s niskih ku}a vesele sirotinje. Ta je èna s fotografije, ~ak iz Zagreba, donijela sin~i}u usne muzike, tako se to zvalo, i gumenu loptu. Po{to usne muzike nije mogao podijeliti s rajom s Kara{ebe{a, zgrabio je loptu i istr~ao na poljan~e, gdje su dotad gonjali krpenja~u. O svemu {to je slijedilo sa~injene su desetine i desetine hiljada novinskih tekstova, radio i tv zapisa, pripovjedano je i pripovjeda se; pisane su knjige...

Za boravka u Ateni sjedih s dje~akom s fotografije, u vili pod stoljetnjim ~empresima, u najotmjenijem atenskom naselju, Dionisos. I sa suprugom Begom, koja je, ka`e Du{an, prva, najve}a i posljednja ljubav. I enciklopedija. Da nam {ta ne zafali, brinula je majka Danica. Ona s po`utjelog fotosa, {to je s Velesajma u Zagrebu, kad je i{la s preduze}em, donijela sin~i}u Du{anu dvije milo{te. Usne muzike i gumenu loptu. Koja je rodila i podigla jedinog Princa u istoriji Grada Vesele Sirotinje.

2005.

234 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 235

Muhamed u zemlji ~udesa

Maja ’92. nagrnulo prolje}e iz ba{ta i granate s brda. Sve probeharalo, grad mirom miri{e jasminom, zumbulom i jorgovanom, a tukne barutom i ne~ovje{tvom. U jedan tako obi~an dan, u pauzi razvla~enja pameti, dotr~a{e u Dje~iji konzulat Hamica i \emo zvani \em. Zadihani i uniformisani. Hamica ima maskirni prsluk, \emo pantale. Ostalo civilno. Hamica zaprtio tand`aru, tako je zvao ruski automat na dobo{, \emo oka~io revolver s niklovanom dr{kom. Pozdravljaju po vojni~ki: - Tata - kao reportira \em - poslao nas komadant Arif Pa{ali} da ti pomognemo i da te pripazimo. Ni{ta ne brini! - kucka se po dr{ci livora - samo Gadafi i ja imamo vaki. Dok smo mi kraj tebe ne}e ti ni dlaka s glave faliti! \emu Pervana znam s Kantarevca. Ri|e li{~e mostarsko, drago, a ~udo u malom fudbalu. Hamicu znam oduvijek. A oca Mustafu - Muju od dolaska u Mostar. Radio je u Klubu javnih i prosvjetnih radnika kao konobar. Tih i ulju- dan, a uvijek skockan, s leptir kravatom. Zuki je bio neobi~no drag. Kad je Mujo skinuo leptirku, preselio u narodnu no{nju i pod Kujund`iluk, i mi smo za njim. Fotografiju: Mujo u narodnoj no{nji, Zuko je uvrstio u monografiju Mostara. Muju sam ispratio na harem [oinovac ’70, Zuku na konji~ki, dvadesetak godina kasnije, a s Hamicom ostao na Rondou. - Devet kafa i jednu za Mi{u! - naru~ivao je za {ankom, a u predahu smo zajedno }eifili, drugovali. A znali se i namiriti s rajom. I to s kakvom.... Hamica je stekao diplomu Ugostiteljske {kole, pa posao, pa }ustu suprugu, Aliju, pa podstanarstvo, pa razdrndana »Stojadina«, od ~ijeg se auspuha pô ~ar{ije izbi- huzuri, pa sina Mustafu ’80. Kao ~lan najmasovnije mostarske partije »Ro|eni« dva sata po ro|enju u~lanio je sina u »Vele`«, dva dana kasnije i{ao prijaviti u

235 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 236

Mi{o MARI] - Mostarenje

Mati~ni ured. A mene nagovarao: - Daj, druè moj, napi{i nam himnu. Svaka {ù{a ima, {to ne bi i mi!? Da mu ne iza|em iz hatora, prepi{em to iz njega i raje, Kemo Monteno komponuje, Indexi odsviraju, @elja Samardì} otpjeva... Kao da sam mu Rondo poklonio, s kojeg, dok je u smjeni, tre{ti : »Crveni, crveni, Vele` ìvi u meni...«

A onda su se pisme pomi{ale. Rondoom su po~ele kruìti kolone automo- bila s nacionalnim zastavama. Ga|ao ih je pivskim fla{ama. Pa se i par redovnih dàbi}a nacionalno osvijestilo. Iz inata, pozdravljah Hamicu: - Ejvala, Muhamede, s oba mehka m. Uzvra}ao je: -Smrt fa{izmu! - druè i brate, Mi{o! U to }e i ono prolje}e s po~etka kazivanja. Pomaù Hamo i \emo, rasto- varaju, utovaraju, raznose pakete od skloni{ta do skloni{ta, od podruma do podruma, ~esto pod granatama, a i ~uvaju me. Spavam u negdanjoj garderobi »Mostarskih ki{a«, oni pred vratima, u hodniku, naoruàni. Ruku na srce, bio sam siguran da je Hamicina tandàra zadnji put opalila u Berlinu, maja ’45, a ispostavilo se kasnije da \emo nema municije za livor. Ali su ~uvali moral Dje~ijeg konzulata.

U Huminoj ba{ti \emo na{ao tek o{tenjene ku~i}e, mati im ostala u zidu pod cestom. Granata potrefila ta~no iznad rupe gdje se okotila, oni izmiljeli - Jesenjinova pri~a. Kuva im \em mlijeko u prahu, hrani na dudu, tepa... Nekad ih i Hamica poslu`i. ^uva ih \em u kartonskoj kutiji, iza debelih, betonskih zidova Humina stepeni{ta. Neko ih pokupi. Gledao sam \emu Pervana kako pla~e. Istovaramo 60.000 ribljih konzervi, 600 paketa s ruke na ruku, mrakan u hodniku. Iz kojeg \emo ronca : - \e se vi{e mrijeste, jebem im mater! Od \eme smo dobijali vi{e informacija o zbivanjima u gradu i na »boji{nici«, nego s oba radija, s desne i s lijeve obale. U sve je bio upu}en. Pitam ga {ta su i ko su diverzantske grupe o ~ijim herojskim podvizima redovno »izvje{}uje radio postaja« s desne. - To ti je, tata, dva prazna kombija i svirena ro|eni, ro|eni. - Kakva svirena ro|eni, ro|eni !? - Kako ne zna{! To je ona vatrogasna, {to su Ne|a Babovi} i raja nosili na

236 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 237

Muhamed u zemlji ~udesa

Muhamed Lizde

utakmice, pa navijali uz nju. - Kakve veze ima sirena s diverzantskom grupom? - Stani da ti zavr{im. Ustave se dva kombija pred stanbenom zgradom. Istr~e sa svirenom i rashorcaju: Uuuu, uuuu, a diverzanti arlau~u: avioni, avioni! Stanari dolje - diverzanti gore. Za tri minuta sve gotovo. Uzbuna pro{la, stanovi prazni. Sve {to je valjalo - opuhano. Evo ih jednog dana s dozvolama koje samo gradona~elnik moè izdati. Ta dozvola ìvota vrijedi. Pi{e : »Za gospodu Dèmala Pervana i Muhameda Lizde. Mjesto putovanja : Dalmacija. Svrha: nabavka rezervnih dijelova za HVO. Potpis: Jadran Topi}, gradona~elnik.« Ibretimo se, a on obja{njava: - Ma ko {i{a ]elu. Desno krilo, do~ep’o se centra. Idemo Hamica i ja tri

237 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 238

Mi{o MARI] - Mostarenje

dana posjetiti porodice. Ni{ta, tata, ne brini, eto nas na vrijeme nazad. Namirimo im pakete, izljubimo se, nikad nismo sigurni ho}e li izma~iti preko one okuke iznad Cima, prema Gorancima. Tamo je doktor Puzi} poginuo, neka su nam dva autobusa na povratku iz Gradca rasturili. Ide se oko 2 popono}a, tad je kao najsigurnije. Sa~ekamo dvadesetak minuta, ako ni{ta ne rokne na krivini, zna~i: pro{li su. Udarimo se ko{arka{ki dlanom o dlan, pa se povaljamo po podu, ne bi li se koji sat trenulo, garant }e po~eti bubati oko 6 -7. I tako Hamica i \em odu. Pro|u tri dana – nema ih. Pro|e sedam – nema ih. Pri~a mi voza~ Konzulata Goran Bakovi} kako je vidio \emu u Omi{u. Sjedi u ba{ti pred nekim restoranom, okupili se Dalmatinci. \em im pri~a koliko je ~etnika smaknuo, a oni zovu turu za turom; gajbama se piva donosi...

Pro|e deset dana - nema ih. Kaèm onim svojim, {to svake no}i voze djecu za Split, ako ih ko vidi nek’ im poru~i da mi se ne pojavljuju na o~i. Onda ~ujem da su se vratili, u Mostarskom su bataljonu, s ljiljanima. Rade kao logis- tika u biv{oj piceriji »Horoskop«, 100 metara dalje, u Kalemovoj. Znaju da sam ljut, ne svra}aju. Jednog dana stigo{e dva UNICEF-ova {lepera. Treba istovari- ti, a narod mi se rasuo, ne mlave s brda, valjda im vrijeme ru~ku, pa i mi isko- ristili da doturimo pakete do podrumâ i skloni{tâ. Samo Maksi i jedan od voza~a, Brkovi}, u Konzulatu. Tek se vratio iz Splita, istovarao i utovarao cijelu no} u luci, umoran, jedva gleda. Ali }e oti}i do logistike u Kalemovoj, da ih zamoli za pomo}. Vra}a se: - Samo Hamica tamo. - [ta radi? - Leì u dvori{tu na lige{tulu i pu{i. - Leì i pu{i!? - Leì i pu{i. - Jesi li ga zvao? -Jesam. - Ho}e li do}i? - Ne}e. Veli: kakvo istovaranje mlijeka u prahu i pomada za dje~ije guze. Ko }e gonjati ~etnike, ako ja istovaram {lepere? Eto ga uve~e. - Izvini, druè moj, nisam mogao do}i, sâm sam bio tamo, deùrni... Ima{ li koju cigaru? - Nemam. ûo sam da su rezervisti opelju{ili Fabriku duvana, pa po{to ih

238 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 239

Muhamed u zemlji ~udesa

ti gonja{, kad kojeg {~epa{ uzmi koje paklo i za mene. Smije se, grli me, izvinjava, pa veli : - E, vala sam poj’o govno. Od tada pa do danas drugara Hamicu nisam vidio. A imao sam onda dvije kutije »Drine«. Dok sam `iv ne}u pre`aliti {to mu ne dadoh jednu.

Opet prolje}e, izbjegli~ko, ’95. U nevakat sat zvoni telefon. Hamica. Pla~e. Nisam znao {ta mi je s Hamicom, dirnut sam, otpla~emo u duetu. Telefon je tad bio luksuz, obojica smo bili kokuzi, pa smo prvo po~eli razmje- njivati pisma. Onda su do{la bolja vremena, sad smo na telefonu il’ za PC-em. Sljede}im redoslijedom saznavah: \emo zvani \em platio onu ]elinu dozvolu, u Podhumu, '93. @ivotom platio. Hamica s porodicom dospio do Amerike, koja, kao ni Engleska, jo{ nije zemlja proleterska. »Samo su im banane iste k’o kod nas«, veli. Adresa: Louisville, Kentucky, USA. Sjetim se ~uvenih pili}a. A Hamica me podsje}a da je Louisville rodni grad njegovog imenjaka, boksera Alija. - Hvala ti, druè moj, {to si mi poslao rahmetli bábu iz monografije. Zna{ li gdje bih tu monografiju mogao naru~uti? Odgovorim da ne znam, nema vi{e onog grada, a kamoli monografije, a on pri~a da djeca idu u {kolu, supruga ne{to radi, a on u fabrici auspuha. - [u}ur, moj Hamice, do~epa se i ti auspuha da valja - obradovan sam. - Valja auspuh, a sve je drugo pismilet. Nije ovo Amerika, ovo je êmeri- ka. Radim k’o konj. Ako ode{ do Londona svrati Marksu na grob, poloì karan- fil u moje ime. Kako je on ovo opis’o, mila je majka! - jada se u slu{alicu krajem pro{log stolje}a. Po~etkom ovog, pri~a: - Zelemba}a nikad dote}i. Pa ti, druè moj, nakon osam sati u fabrici, idem na aerodrom. Utovaram i istovaram avione. Do|em tamo mrtav umoran, spava mi se. Prije neko ve~e utovarah avion za Melburn. Nikad utovariti, k’o »Razvitak« s krilima. Te se spustim na nakve vre}e i prevari me san. Koliko sam spav’o, ne znam. Probudi me buka. Kren’o avion. Ska~imam se od straha: kud }e{ u Australiju, Muhamede, kukala ti majka?! Gledam okolo, vidim nakve stepenice, te }u uz njih. Gore vrata. Podignem, i gdje sam iza{ao ne znam, ali ta~no do ènskih nogu. Dobre noge. Pogledam navi{e: vidim uniformisana ènska, stjuardesa, k’o upis. Kako me vidje, onako bunovnog – u vrisak. Dotr~a{e neki mu{ki. Ja razumijem da pitaju ko sam, al’ ni{ta ti vi{e ne znam re}i nego »I am Muhamed.« Kako rekoh Muhamed, tako me poklopi{e. Navalio se onaj jedan

239 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 240

Mi{o MARI] - Mostarenje

nesvrstani, sto kila u njemu, jeb’o se s materom, dahnut ne mogu. Da je bar ona stjuardesa, lak{e bi mi bilo, a ovaj }e me udu{iti, bog ga jeb’o! Ufalca{e me nakvim trakama, malim prstom ti ne mogu mrdnuti. Povalili me potrbu{ke, vidim samo cipele onog nesvrstanog, ima broj 50, nikad ve}e cipele nisam vidio, k’o dje~iji mezari. I tako ja leìm, oni ne{to nasiru, a onda osjetim da se avion spu{ta. Kako se spusti, ~ujem dernjavu, trku. Neko mi kle~e na le|a, rebra pucaju, ali otfalcava mi one trake. Haj, ra~unam, kutarisao. Kad {kljocnu{e lisice. Podigo{e me, imam {ta viditi. Marsovci, moj druè. Pancirni prsluci, kacige, automati, FBI… Ima ih, Sarajevo su mogli osloboditi. Ni{ta ne govore, nego me utrpa{e u mariolu. Zavijaju sirene, ja sjedim u èljeznom kafezu, ko {tigli}. Pravo u prdekanu. I da ti ne duljim, tu sam ti ostao do jutra. Do{la djeca, spikaju odli~no engleski, objasne {ta je i kako je, te me pusti{e. »Ne spavaj na poslu«. - vele. Nije bilo prilike da spavam, dobijem otkaz na aerodromu.

Prije ~etiri godine bio u Mostaru. Vratio se s tugom i sedam litara {ljive, a javio kad je stjerao na frtalj: - Druè moj, brata sam izgubio. Sve je predevrio, a strefio ga grom... Nema mog Ibre, a nema ni onog na{eg Mostara. Rondoa nema, ìva mi je rana na srcu. Sretoh malo na{e stare raje. Elfu, Tonu Knezovi}a, par jo{, sve se rasu- lo. Vidio sam i nekoliko {uftova, njima ni dobardan, ni merhaba nisam htio re}i. A ovdje, da ti ne pri~am. @ena i ja samo rintamo. Ima dosta Mostaraca, a ja se druìm s Bubom Hadrovi}em, bra}om Jusufovi} i Esom iz Fo~e, prava raja!

Onda je bio 11. septembar. Dva dana i dvije no}i buljih u tv, a tre}e zovnuh Hamicu da ~ujem kako je u USA odjeknulo. - Da ti ne pri~am, druè moj, sve je pomahnitalo. Ju~e odem na ra|u, gdje sam napredov’o do glavnog kontrolora auspuha. Kad ga ja omuhuram, tad ide iz fabrike. Jezik sam pristojno savlad’o, raja s kojom radim voli me, jer kenj~ijam s njima, {ef mi se uvijek javlja s osmijehom. Ali, ju~e obu~em radno odijelo, stavim bed` s imenom i prezimenom; to svak’ mora nositi na dèpu od bluze, te }u na svoje mjesto. Uto, eto {efa. Ni dobrojtro, nego s pika: - Kako ti je ime? Zate~e me, zna mi ime, hiljadu puta me imenom nazvao. - Muhamed, evo pi{e na bedù. - A, MUHAMED ti ime!? OK, OK. Odakle si ti, MUHAMEDE? - k’o sumnji~avo nagla{ava svako slovo.

240 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 241

Muhamed u zemlji ~udesa

- Iz Bosne i Hercegovine. - Je li to blizu Afganistana? - Kakvog Afganistana, Bosna i Hercegovina je u Evropi. - Jesi li ti siguran da je u Evropi? - Siguran sam. Valjda znam gdje sam se rodio? - A ime ti je MUHAMED? - Muhamed. - OK, OK! - veli, sloì ruke na prkno i ode. Do{lo mi da mu sve po spisku, a {ta }u, }utim. Sutradan do|em na ra|u, pola radnih sati mi skresano. [ta }u, opet }utim, a u meni vrije ko u pretis loncu. [ut se s rogatim ne bode. Eto, to ti je êmerika, druè moj.

ûjem se tako s mojim drugom Muhamedom s oba mehka «m» svakih petnaestak dana. Pri~a mi kako je kupio ku}u na kredu, jeftinije mu nego pla}ati kiriju, kako djeca lijepo rastu, dobro u~e i igraju fudbal. Kako Alija i on rintaju k’o {to su rintali, kako je dolar pao, kako je karta za dolje poskupila. 14. februara ove godine, skoro }e pono}, zove. - Sretan ti praznik oslobo|enja na{eg Mostara, druè moj! Uzvratim, pa velim kako cijeli dan raja zove, ~estita. Emir Bali}, Ale Behram i Zlatko Serdarevi} iz Mostara. Ale mi pri~a kako se na nekoj televiziji pojavio prijedlog da se 14. proglasi “Danom zlo~ina”. Autora prijedloga slu{ah i sam pro{log februara u Mostaru, tipi~an psihijatrijski slu~aj. - [uftina fa{isti~ka! Nije ni~ija do zore gorila, ne}e ni njegova. Nego te molim, pozdravi svu na{u raju na Crvenoj no}i u Oslu. Prenesi im moju poruku: »Vele`« do groba! I jo{ im reci da }u tu no} biti s vama, namiri}u se k’o stoka. Nema tih para na svijetu koje ne bih dao da mogu do}i. Al’ ne daju ovi minut s ra|e. Ne}u ti, druè moj, ni dolje, ove godine. Gledamo jo{ ne{to za{njirati. Djeca su se osovila na noge, mogu sami, a Alija i ja }emo u Mostar za godinu - dvije. Ima}e se dotad za kakva ~etiri zida, ne{to }e se i penzije ste}i, s kojom bi ovdje mogli pokrepati, ali dolje }e se dati preìvjeti. Kosti u ovoj zemlji ne}u ostaviti, nema teorije. Kad mi do|e krepavat’, da bar zavr{im tamo gdje sam se rodio.

2006.

241 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 242

Mi{o MARI] - Mostarenje

242 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 243

Praunuka jedne pjesme

Sve se na Ostrvu ve} jednom dogodilo, al’ se ne pamti da je zvijezda tje- rala Mjeseca, pa ga za goru zatjerala. Na jugu Engleske nema gore – »grob je najvi{a planina«. Nit’ je ikad Mujo kovao konja po Mjesecu, majka ga klela na akademskom engleskom, a Suljagina Fata i{la u {oping i molila: »Hey, Mujo, give me a kilo of gold.« Biva: »Hej, bolan Mujo, daj mi kilo zlata«. [ta je bilo u sljede}oj, neispjevanoj kitici iza zamandaljenih vrata ostav- ljeno je ma{ti; a usred gala koncerta u Domu kulture, na Rondou, Ico Voljevica dobacio Himzi Polovini, 70-ih. S tom pjesmom, koja se na jeziku Williama Shakespeara zove »Mostar’s shoops are so beautiful«, sa scene Bridport Arts Centre, jug Engleske, lani je na turneju krenula, ove godine nastavila, prva »Sevdah Opera« otkad je sevdaha i otkad je opere. Muzi~ki autori ovog jedin- stvenog djela su Nigel Osborne, diplomanirani kompozitor sa Univerziteta u Oxfordu i neznane bosanskohercegova~ke sevdalije {to su diplomirale uz stado ili kako ih je gdje spopao sevdah. Autor libreta i novih songova je Goran Simi}, sarajevski pjesnik sa stalnim boravkom u Torontu, a autori starih stihova nez- nani bosanskohercegova~ki pjeva~i i Aleksa [anti}, sa vje~nim mjestom boravka u narodnoj tradiciji. »Sevdah Opera« je predstava s pjevanjem i igranjem. Prvi, 70-minutni ~in je satkan od novokomponovanih arija klasi~nog operskog prizvuka inspirisanih sevdahom. Drugi ~in Englezi bi nazvali happening, a po na{ki je teferi~ s pro- branim draguljima iz riznice narodnog pjevanja, s kratkim, duhovitim najava- ma, slobodnim prijevodima pjesama s izvornog na engleski jezik, a sve uz ~a{icu vina il’ kriglu piva, bez kojih Englezi ne mogu zamisliti happening, a mi teferi~ – nije ni na{ narod mimo svijeta.

243 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 244

Mi{o MARI] - Mostarenje

Autorski i izvo|a~ki ansambl prve »Sevdah Opere« u istoriji, porijeklom i vaè}im dràvljanstvima, li~i na mini - samit Ujedinjenih naroda. Sevdah je, ina~e, imao tu lijepu naviku da kroz minule vijekove ujedinjuje i na{e. U Operi nastupa Alma Ferovi}. Nastupala je ve} sa Johnom Eltonom na Wembleyu, u Royal Albert Hallu, gostovala u Canadi, Australiji, Indiji, Singapuru, Kini... Marta 2006. je angaòvana u Sarajevu, potom opet London, Canada, Kuvajt... U »Sevdah operi« je sevdah – primadona. Interpretacijom »Emine« odu{evlja- va publiku. Okre}e im bururet u glavi. Posmatraju}i Engleskinje i Engleze kako uzdi{u i sevdi{u, sva je prilika da }e Bosnu i Hercegovinu u Evropu prije uvesti Emina, Alma, sevdalije i sevdah, nego demokratski izabrani predstavnici bh naroda. Oni, definitivno, nemaju sluha. Po onoj: slon im, da prosti{, u uvo.

S pranenom sam razgovarao, i jo{ razgovaram. U stihovima. Znam je napamet. I na srce. S nenom nisam nikad i nikako. @ao mi. S unukom, nekoliko puta telefonom, a razmijenili smo drage rije~i po{tovanja u sarajevskom Kamernom teatru i u novinama. Praunuku prvi put susretoh s onu stranu mobitela, a potom licem u lice i o~i u o~i na Sve~anosti kulture bh dijaspore u britanskoj prijestonici. Njeno lice je lijepo. Njene o~i su lijepe, mile i pametne. Njen smijeh je vedar; pjesma je u smijehu. Njena pranena, Emina, je u pjesmi. Njena majka, Selma, ~itav je ìvot s pjesmom i s muzikom. Doktor muzike, dekan i profesor na sarajevskoj Muzi~koj akademiji i profesor na Pedago{koj. Praunuka, Alma Ferovi}, je od 2004. sve ~e{}e u Londonu nakon post- diplomskog na Royal Academy of Music, odsjek: Musical Theatre Department. Na Kraljevsku akademiju je uvela pranena, Emina Sefi} – Koluder. Koju je otpjevala na prijemnom. Niko od uvaènih profesora rije~ nije razumio. A svi su sve osjetili. Vje~ne pjesme su notirane kardialnim esperantom. ôvje~anstvo bi bilo sretnije kad bi ova blentava planeta komunicirala pjevaju}i. Pa da mu se Alma Ferovi} obrati sa CD-a, video zapisom - najbolje sa scene, uìvo.

- Kao djevoj~ica slu{ala sam pri~e o praneni. Zvu~ale su mi kao najljep{a

244 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 245

Praunuka jedne pjesme

Alma Ferovi}

bajka na svijetu. Od trenutka kad sam shvatila da je Emina iz pjesme dio mene i moje porodice, s ponosom o njoj pri~am, jer me inspiri{e. Posebno sam sret- na kad mi neko uputi kompliment da li~im na nju. A kad god razmi{ljam o njoj, `ao mi {to je nisam upoznala. Prva pjesma koju sam nau~ila i zapjevala, bila je o njoj. Danas je pjevam na koncertima {irom svijeta i svaki put je zami{ljam i svaki put pjevam samo njoj. O sebi, {ta re}i? Ro|ena sam ’78. u Sarajevu. Uporedo zavr{ila osnovnu i Ni`u muzi~ku, pa gimnaziju i Srednju muzi~ku. U dvadeset prvoj sam diplomirala na Teoretsko-pedago{kom odsjeku Muzi~ke akademije. Tokom {kolovanja deset godina se bavila manekenstvom, obrazo- vala za novinarstvo, pjevala u horovima, solo nastupala po festivalima, a nepo- sredno pred dolazak u London zavr{ila dvogodi{nji ugovor pri Evropskoj Komisiji za strane investicije. Po zavr{enom postiplomskom, jo{ sam tu. Lon-

245 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 246

Mi{o MARI] - Mostarenje

don je centar svijeta za muzi~ku profesiju. Koju sam odabrala pod pramaj- kinim i maminim uticajem. Uticale su i na mog bracu, Jasmina. I on je zavr{io Muzi~ku akademiju. Jedino tata nije u muzici. Porijeklom je iz Plava, kao mom~i} do{ao u Sarajevo. Iako nije muzi~ar, nego diplomirani ekonomista, veoma se razumije u muziku i podr`ava nas. Obi~ava re}i: matematika i muzika imaju mnogo veza. Veoma mi nedostaju. Ja sam najsretnija kad sam u krugu familije, kad se svi iskupimo i pjevamo iz srca. A voljela bih, vi{e od svega, da se jednom okupe svi potomci moje pramajke, Emine i pradede, Avdage Koludera. Za neke znam gdje su, za neke, na`alost, ne znam. (Da se prapomstvo ne pogubi brine unuk Eminin, Mugdim Karabeg. Veli kako direktnih potomaka vi{e nema. K}er [erifa i sin Besim umrli u ratu. @ivi 8 unuka, 20 praunuka i 16 prapraunuka u BiH, Srbiji, USA, Turskoj, Engleskoj i Norve{koj).

- Sarajevo je moj grad i gdje god da sam, moja du{a }e uvijek tamo pri- padati. Ne samo zbog porodice i prijatelja, ve} zbog svega {to sam u tom gradu pro{la, pa ~ak i one ~etiri godine rata. Bez djeli}a toga mozaika u `ivotnom iskustvu, danas ne bih bila ono {to jesam. A i Mostar je moj grad, dakako. Lijep dio djetinjstva sam provela u Alajbegovi}a sokaku, kod majke, tako sam uvijek zvala maminu mamu, istog imena, Emina. Ona je od ]i{i}a i bila je udata za Aliju Koludera, najstarijeg sina lijepe Emine. Satima bismo sjedili u njenoj mirisnoj avliji, pri~ala mi je o Mostaru, o Emini... Vodila me na Tepu, na Stari most, u HIT i »Razvitak«, kupovala ~okoladne mrvice koje i sad stra{no volim. Mostar je u mom srcu pored Sarajeva i osje}am ga svojim. Posljednji put sam bila u Mostaru, porodi~no, prilikom otvorenja Mosta, uz televizor. Bili smo tu`ni, jer nam se aran`man »Emine« u~inio neprikladan, bilo je muzi~kih gre{aka u izvo|enju. Znam, nema vi{e Himze, kojeg je i ona najvi{e voljela, ali bi bilo ljep{e da je to Ibrica Jusi} sam izveo, uz gitaru, ili neki mostarski hor koji tu pjesmu osje}a svojom.

U zavi~aju, i pjesmu i praunuku pjesme znaju i vole. Pranenu njenu, s po~etka XX stolje}a, vra}ajuci se iz topla hamama, zapjevao je Aleksa. Neznan, praunukinom ljepotom nadahnut pjesnik, s po~etka XXI, javio se pjesmom »Alma« u sarajevskoj reviji. Vra}aju}i se “iz topla kafi}a”, zapjevao je:

246 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 247

Praunuka jedne pjesme

»Ja joj nazvah selam pun ru`ina cvijeta, stid je ne bi bilo da je Miss Svijeta.«

Tako to biva s ljepotom i pjesnicima. Jedno davno, prelijepo mostarsko djevoj~e u{etalo je u pjesmu, s ibrikom u ruci, 1903. Stolje}e i godinu kasnije, iz te pjesme, s istom ljepotom, njena praunuka je i{etala s Royal Academy of Music u Londonu s najpresti`nijom diplomom, koja se u ~udesnom svijetu oro|enih nota i stihova, mo`e ste}i. K’o u dobroj bajci sanak se ostvari. Sve ostalo je bilo, jeste i bi}e pjesma. U kojoj du{a di{e lako i lijepo, kao u mostarskoj, prolje}noj ba{ti, u hladu jasmina.

2006.

247 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 248

Mi{o MARI] - Mostarenje

248 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 249

Umjesto pogovora

Bor sa Grme~a

Sve {to se moglo lijepo napisati kanda je napisano o gradu na Neretvi. I pri~e. I pjesme. I zapisi. Divili su mu se êlebija, [anti}, Du~i}, Crnjanski, Andri}, Kulenovi}, Anti}, Rai~kovi}... Imao je svoje pjeva~e, svoje zanatlije. Imao je svoje mostove. I onaj naj~uveniji, {to se kao srebrni srp nadvijao nad rijekom. Most neimara Hajrudina. Star kao sje}anje. I vitak kao mostarske djevojke. Netrajni su mostovi. Ali je vje~na sjenka koju su ~inili nad vodom. Poznavao sam pjesnika koji je mnoge stihove o Mostu napisao. Bili smo prijatelji. Poznavao sam i generala vojske koja je sru{ila Most. Bili smo prijatelji. Mnoge su godine {utnje me|u nama. I jedan cio rat. Ali, ovo nije pri~a o Gradu. O njemu je skoro sve napisano. I u knjigama postoji. Na filmovima, fotografijama, slikama. I u ljudima rasijanim svijetom. Ovo je kazivanje o boru. Bori}u, bolje re~eno. Svetom boru. Pjesnik koji je ~inio taj Grad, sa tim umjetnicima, du{a Grada, pred onaj rat je ro|en u Bosanskom Petrovcu. Kao dje~ak do{ao u Grad i tu ostao. Mnogo godina kasnije, pred zgradom u najljep{em dijelu grada, ponad Radobolje, gdje je imao stan, na travnjaku pod terasom, pjesnik je zasadio bor. Donio ga je iz grme~kih {uma, ~uvao ga i pazio kao dijete, poku{ao da presadi dio zavi~aja i djetinjstva u predio koji mu je ~inio ìvot. Dolazio sam neke godine vi{e puta u Grad, sa ~uvenim pjesnicima make- donskim i crnogorskim, sa hrvatskim vi|enim glumcima, sa muzi~arima sara- jevskim, sa prijateljima. Sa svojom ljubavlju. Sa ùdnjom za ti{inom.. Zorom, kad vozovi sa sjevera stiù u Grad, odlazili smo kod pjesnika i prvo zalivali bor vodom koju smo donosili iz daleka, tvrdom, novosadskom i

249 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 250

Mi{o MARI] - Mostarenje

mehkom sarajevskom; bor se borio sa suncem i ègom, maèn i pothranjivan, cijelo ljeto i cijelu jednu jesen. U Gradu su blage zime. Grad je rijetko snijega i vi|ao. Bor pjesnikov postao je, na neki poseban na~in, na{a op{ta briga. Naj~uveniji bosanski film- ski reìser, sada ve} na drugoj obali, na groblju kod Kamenog lava, svaku mu je iglicu zelenu rukom dotaknuo. Valjda vjeruju}i da se energija izme|u bilja i ljudi preta~e. Bor je ùtio, ali se odupirao venjenju. Dolazili su znalci biljaka, travari i nau~nici, pili kafu i lozu na travnjaku pred ku}om, pri~ali o umjetnosti i netrajnosti ljudskoj, pjevali su pjesme u ve~eri, uz gitaru, najbolji pjeva~i, a bor nije rastao. Kadkad nam se ~inilo da raste, da ja~a, sami smo sebe ubje|ivali da je prije par mjeseci bio manji. Slatke, male zablude, namjerno, da du{i lakne. Svenuo je, javljeno mi je telefonom, u martu, jedne godine, negdje pred prolje}e, kada je Grad sav u beharu, kada zrijevaju rane tre{nje. Nije se primio. Za mjesec dana, potom, ve} je po~eo rat. Pjesnik se otimao tome ratu i izbjegao u Englesku. U jedan grad koji se u romanu »Rebeka« pominje samo jednom, kada se Maksim vra}a u Menderli. Nema Menderlija, nema Maksa de Vintera, nema bora; nema onih koji su ~inili Grad koji sam volio. Knez Rjepin negdje pla~e na ulici koja se ne vidi sa mog prozora.

9. novembar 1997.

Pero Zubac

250 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 251

Bilje{ka o autoru

Milenko Mi{o Mari}. Novinar i pesnik. Poslednji romantik na svetu.

Miroslav Anti}

26. jula 1973.

251 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 252

Mi{o MARI] - Mostarenje

252 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 253

253