Namigivanje Zvijezdama
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 129 Namigivanje zvijezdama 129 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 130 Mi{o MARI] - Mostarenje 130 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 131 Namigivanje zvijezdama Januara 1986. iz banje Junakovi}, gdje je na lije~enju, Mika Anti} mi tele- fonom najavljuje, pa onda {alje »Besmrtnu pesmu«. Primjerak rukopisa sti`e sa Zup~eve adrese: Ravani~ka 10, Novi Sad, s posvetom: »Mome bratu Mi{i, preko na{eg brata Pere, od njegovog brata Mike.« U toj »Besmrtnoj« Mika obja{njava da nije odavde, odnekud je sa zvezdâ, smrt je povratak kosmi~kom zavi~aju i, kad ponovo bude zvezda, moli: »Namignite mi malo.« Krajem juna 1986. i{ao sam u Novi Sad da ga ispratimo. Oti{ao je dalekom suncu, uz stihove »Besmrtne« i melodiju ciganske tugovanke »Piro man|a korkoro.«. Septembra, Zubac je do{ao u Mostar. U Drap{inovoj 15, duboko u zlatnu no}, listali smo sje}anja na Anti}a i »Besmrtnu«. Onda smo se naslonili na pro- zor i }utke namigivali zvijezdama. Ne~iji odocnjeli koraci zaustavljaju se u tami staze pod jablanovima, nad Radoboljom. Hrapav, mokar glas pozdravlja i pita: - [ta pjesnici rade na prozoru u pozni sat? - Namigujemo zvijezdama! - odgovaramo neznanoj sjenci. Sutradan smo i{li na jutarnju kafu, na Rondo. Znân narod nas je poz- dravljao ljubazno, a gledao sumnji~avo. ^ujem {apat: - Zubac i Mari} proradili. Po svuno} namiguju zvijezdama. Prvih dana januara 2001. na adresu: 14. Widecombe Way, Exeter, Devon, England, sti`e mi Zup~eva novogodi{nja ~estitka s »Besmrtnom«. ^itam, ne da mi se usniti, pro{eta}u. Nebo ozvjezdano, mostarsko. Stanem na vrh brijega uz glavnu ulicu, okrenem jugu, na|em najsvjetliju me|u zvijezdama, pa namigu- jem. I pono} je oti{la na po~inak, pusto je i tiho. Ustavljaju se policijska kola. Izlazi mlad policajac, u~tivo pozdravlja i pita: - Je li sve u redu, gospodine? - Hvala, sve je u redu. 131 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 132 Mi{o MARI] - Mostarenje - Lijepa no} za posmatranje zvijezda? - Namigujem zvijezdama. - Sigurni ste da vam ne treba pomo}, gospodine? - O, ne, hvala lijepa, gospodine. - Hladno je, a vi ste u ko{ulji, gospodine. Bilo bi dobro da idete na po~inak. Pozdravili smo se ljubazno. Dok ulazi u kola zbunjeno vrti glavom, a onda ka`e: - Good night, sleep well, sir! No} nije bila dobra, spavao sam lo{e. Sutradan sam po~eo pisati sje}anje na svog brata, Icu Voljevicu. Nastavio, potom, o ljudima koji su mi ukrasili `ivot. Ve}inom su ve} odavno zvijezde. Ili su daleko. Na stranicama koje slijede ja njima namigujem. 132 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 133 Mostarac de Luks » Mostar, Rondo, sa Icom Voljevicom, Perom Zupcem i Mi{om Mari}em, 1968. To {to {umori vetar, to {to `ubore vode, to {to se osipa li{}e, to su boje mog glasa rastvorene u stvarima. Na{e je ume}e u tome {to uvek nekom drugom poma`emo da ume«. (Miroslav Anti}: Sabrana djela, Knjiga Peta, »Oslobodjenje«, 1989.) Prije tri godine, pri slu~ajnom susretu u Londonu, Knjigu Petu, »Izdajstvo lirike«, pokloni mi ljubazan momak iz Tuzle, Zrinko Bakovi}. Veli: - Tu ste i vi, s prijateljima. Prelistavam i nai|em na gornji zapis. Pa mu obja{njavam kako je Rondo mu~ki ubijen, kako su Ico i Mika oti{li zvijezdama, Pera mi se javlja iz daleka, a ja sam tu`no umoran i dru`im se sa sje}anjima. I, odjednom mi se odvrti ta 1968. Anti} je, u vozu kroz no}nu Bosnu, dru- govao s »Rubin« unu~i}ima. Bija{e veseo, Pera neispavan, Ico sino}nji, a po bijelim stolovima Rondoa an|eoski be{umno osipalo se li{}e s platana. Rumena i blaga mostarska jesen. Mika je rajsneglom od osmrtnica zaka~io sako za pla- tan. Do~eku{a, pa krenusmo na teku}a pitanja, za odrasle. Odmah na po~etku Mika se `alio kako nije u~estvovao u izboru rodnog grada, pa je ro|en uz 133 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 134 Mi{o MARI] - Mostarenje Dunavo, a ne kraj Neretve. I, da bi bar umreti voleo u Mostaru. Koji je, veli, ~udo. Vi{e pesma, nego grad. I da je njemu, Anti}u, najlep{i u prole}e. Zubac se zala`e za jesen, s modrim ki{ama. Meni je Mostar, dodajem, uvijek lijep. Ico dokraj~i lozu i temu: - Meni je najljep{i kad sam u Sarajevu! Za{to je Anti} ba{ tad zapisao to o umije}u, nikad nisam doku~io. Ali se sje}am, negdje oko pola pi}a, prilazi Risto Janji}, voza~ u »Slobodi«. Neki mu pravoslavni crkvenjak prodaje sat. Pa }e Icu, jer nema Emira Bali}a, stru~njaka za satove, a urar Benco daleko, upitati vrijedi li. Ico pogleda, ka`e: - Kupi, odli~an! Pogledam i ja, pa ka`em kako kasni dobrih 30 minuta, ne valja. - Odli~an je sat - ustrajava Ico - sve }e on to do ve~eras nadoknaditi. Taj osje}aj za situacionu dosjetku, sem u vrhunskoj literaturi, nisam sreo. [to je uzgredan razlog ovog prisje}anja na prijatelja, drugara, slikara, kozera, vjen~anog kuma...Na brata, Mustafu Icu Voljevicu, za kojim 26. januara ove 2001. punim 20 godina Nezaborava... 17. maja 1986. glasnogovornik generacije sjajnih umjetnika i ljudi, Anti}, u pero biografu, Dra{ku Red`epu, vapi: »Ogromno mi nedostaje Ico Voljevica!« Oti{ao je za njim 26. juna 1986. A ja, evo, pri`eljkujem da u postojbini dalekih galaksija zbilja ima ne{to. I da je i Rondo prognan tamo, s bijelim stolovima, za kojima njih dvojica, sad, ispijaju male loze i dru`e se veselo. S po~etka sedamdesetih, u Umjetni~kom paviljonu uz Titovu, u Sarajevu, pomagah mu da postavi slike za samostalku. Tu su Ico, Vlado Dijak, Esad Veli}, tek otvorena, druga fla{a »Hepokovog« vinjaka, i ja. Ico }e do otvorenja da malo odmori, pa pita Vladu dokle on i Eso misle ostati. Vlado se smje{ka i pokazuje dno fla{e: - Dovde! Ico ode, ka~im legende ispod slika. Vr{e, }o{kovi Mostara, ciklus crnih Neretvi od I do VI. U to }e Mak Dizdar. Dugo, }utke razgleda slike, a onda veli: - Otvaram ovu izlo`bu, a jo{ ne znam {ta re}i. Nikad mu nisam vidio ovo- liko slika na jednom mjestu. Poneku tek, u ateljeu. Ozbiljan je slikar Voljevica, svoj. Ali, {to su mu ove Neretve crne!? 134 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 135 Mostarac de Luks Ico Voljevica - Sestra Icina, Zehra - ka`em - odlu~ila se za Neretvu. Nikad je nije pre- bolio. - Uh, bogati! - uzdahne Mak – Pa, ja to nisam znao! Par sati kasnije, pred tim slikama i reprezentacijom kulturnog i sveko- likog Sarajeva, Mak je izgovorio slovo stameno kao zapis sa ste}ka u Radimlji. Po prvi put ~uh da ima jedna modra rijeka i kako svima nama valja preko rijeke. A zavr{ili smo pored Titove, u restoranu kod »Amerikanca«. Izlo`ba je pobrala sjajne kritike, platna otkupljena. - »Sve do ko{ulje«, rekao bi Maestro Sefi}. On i Ico su se uva`avali i voljeli. [to im nije smetalo da se {ale jedan na ra~un drugog. I crnomanjasto, ali bez hile. Kad po|emo iz redakcije s Rondoa »kod Bali}a«, tako je zvao kino »Zvijezda«, redovno bismo i{~itavali taze osmrtnice na platanu kod Kluba 135 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 136 Mi{o MARI] - Mostarenje javnih i prosvjetnih radnika. Znao je svakog od pokojnika i rahmetlija, o svakom izgovorio poneku rije~ sje}anja. Jednom, pred tim osmrtnicama, pita: - [ta }e pisati, Mi{el, kad ti skikne{? Samac sam tada, deklamujem mu davno zapisano: - »Umro je Mi{o Mari}.« A u potpisu: »O`alo{}eni Mi{o Mari}.« - [ta }e, Mujo, pisati na Maestrovoj? Odgovara na prvu: - Umro je Meha Sefi}. D`enaza }e se klanjati u hotelu »Neretva«. Svratimo u »Neretvu«. Tamo, mada je jutro, Maestro igra simultanku za pet-{est stolova. Na svakom konjak, {eta okolo, pa pijucne. Ispri~am mu malo- prija{nju. On, po adetu, odmjau~e. Bila je to faza kad je crtao ma~ke i odazivao se sa »Mjau!«. Velim mu da se javi u velja~i. Posla me u materinu. - Jo{ }e od tebe, Mi{el, i biti ne{to - bodri me Ico preko Musale. - Ova ti je maloprije prolazna za prvi razred Liske. Na putu do Emira i matinea u 10, kad za`egaju Pulji}evi ilin{taci, svratili bismo kod Muje, na bozu. Dok to~i, Ico provjerava : - Je li ledena? - Ja{ta je, ve} ledena! - odbrusi Mujo, a glavu ne okre}e. - Ipak, pusti da malo ote~e - insistira Ico. Mujo prolije naliveno, gurne pare nazad i izbaci nas na 40ºC... Avgust je, podne je, u »Pozori{nu« banu \apo, znojan. - Ja {to je pripeklo, skuva’ se! Ima preko ~etrdeset u hladu! - A ko te tjera u hlad, Merinac? - do~eka ga Ico. Sulu je zvao Merino ili Merinac, zbog kao runo bijele kose. S Icom od Rondoa do pod Kujund`iluk, s poglavljima: Redakcija, Dom kulture, Galerija, Klub javnih i prosvjetnih radnika, Bristol, Neretva, ^ule, Majka Bojana Staj~i}, Oslobo|enje, Pozori{na, Evropa, Pe}ina, Ateljei Juse Nik{i}a, Mladena Solde i Bobe Samard`i}a, do pod ^ardak, a kad je svugdje fajront do Pobri}a, Buli}a, Smaje Kljake i Lire - rahmetli Evlija bi ispisao putopis debeo i zanimljiv kao onaj od Stambola do Stare }uprije. U toj ~udesnoj 136 drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 137 Mostarac de Luks MO-karavani putovahu jo{ ~udesniji ljudi, od kojih svaki, na svoj na~in, bija{e knjiga.