DOCSLIB.ORG

Jerolim Miše, Naprijed, Zagreb 1987, Str

Total Page：16

File Type：pdf, Size：1020Kb

Download full-text PDF Read full-text
Jerolim Miše, Naprijed, Zagreb 1987, Str Jerolim MI©E (Split 1890 - Split 1970) Galerija Adris Obala Vladimira Nazora 1 Rovinj • Rovigno 20 oæujka / marzo / march 18 svibnja / maggio / may 2008 1 Mise.indd 1 3/15/08 7:01:07 AM 2 Mise.indd 2 3/15/08 7:01:09 AM JEROLIM MI©E Igor ZidiÊ U vidokrug hrvatske kritike ulazi mladi, buntovni Miše već 1911, kao dvadeset-jednogodišnjak, i to spomenom velikog Tina Ujevića u tekstu S mora, tiskanom u zadarskom Novom listu.1 Zatim će – između 1914. i 1919 – u ciglih pet godina, njegova djela, zahvaljujući izložbama u Splitu (1914, 1916) i Zagrebu (1916), privući pozornost niza uglednih hrvatskih likovnih pisaca i kritičara – kako starih, tako i mladih – uključivši Isidora Kršnjavoga, Vladimira Lunačeka, Milutina Cihlara Nehajeva, Ivu Delallu, Petra Knolla, Kostu Strajnića, Ljudevita Karu, Gustava Krkleca, ali i perjanice naših avangardi poput Ulderika Donadinija i Antuna Branka Šimića. Nisu svi, namah, osvojeni, ali ga zamjećuju: to je prvi znak individualnosti. Među onima, koji mu poravnavaju put, i prostim je okom lako zamijetiti organiziranu «piemontešku» ili projugoslavensku mladež (s Dimitrijem Mitrinovićem iza kulisa). Avangarde, kao što je poznato nisu tražile uporišta u vlastitoj tradiciji, pa ni onoj modernoj; njihovo je geslo: Raskid! – kako na političkom tako i na kulturalnom polju, raskid sa svime što ih vezuje s domovinskim tlom: s umjetnošću, kulturom, jezikom, vjerom, institucijama; sa sustavom građanskih vrijednosti, s parlamentarnom demokracijom, s modernim republikanstvom. Na sva je pitanja, koja su se oko ideje Raskida neizbježno postavljala, bio samo jedan odgovor, a to je nužnost revolucionarne prakse. Svakako, «Pijemontu» pripada slava jedinstvenoga paradoksa: na ovim su prostorima revolucionarne metode prvi počeli širiti Karađorđevićevi kraljevi agenti! Naporedo s našom avangardom rasli su i naši atentatori – svidjela se ili ne svidjela ta konstatacija «nepolitičnim istraživačima» avangardnih pokreta u nas. Dodajmo tome, da je gnjevna mladost sponzore za oba ta športa – streljaštvo i umjetnost – nalazila u Beogradu. No, bilo kako bilo, ideje kao i konzerve imaju limitiran vijek trajanja. Kad je, nakon sloma Austro-Ugarske, došlo do nesretnoga Ujedinjenja, mlade su se trublje nadaleko čule. Međutim je, od sudbonosna falsifi kata Svetozara Pribičevića (1918) – potonjega obraćenika i kraljeva prognanika – do skupštinskoga revolvera Puniše Račića i smrti Stjepana Radića (1928) prošlo nepunih deset godina, a to je vrijeme u kojemu je prosječno dijete završavalo četiri razreda (nekadašnje) osnovne škole. Završili su je tako i naši avangardisti: to je bilo vrijeme otrežnjavanja. Poslije krvoprolića u beogradskoj Narodnoj skupštini pale su maske svim promicateljima «jugoslovenskog Pijemonta», tj. Kraljevine Srbije kao duhovnog i moralnog središta «troplemenoga naroda» i moglo se, potom, samo na dvije strane: ili, s Orjunom2, u četnike ili se mentalno vratiti svome korpusu, svom zavičajnom i domovinskom podneblju, u kojemu mogućnosti divergentnih artističkih i političkih opcija nisu bile dokinute i gdje je pravo na različitost – gdjekad ostvarivo i kroz teške borbe – bilo dijelom političke svakidašnjice. Iluzija da će se preko izmišljenoga naroda i nepovijesne države lakše 3 Mise.indd 3 3/15/08 7:01:12 AM 4 Mise.indd 4 3/15/08 7:01:13 AM Autoportret doći do univerzalnih vrijednosti Autoritratto i svjetskoga prosvjetljenja mogla Self-Portrait 1916 se razviti samo u krugu neiskusne i lukavo instrumentalizirane mladosti, koju su ili uvjerili da obavlja svetu rodoljubnu Misiju ili plaćali da taj mit pothranjuje.3 Nikad se prema načelima političke korisnosti – načelima oportunizma i pragmatizma – nisu stvarala duhovna dobra, nego se postizao tek politički probitak. Nekima je to brzo postalo jasno: politički Ujevićev angažman ugasio se, zauvijek 1919. Drugima je trebala Radićeva smrt da bi progledali. Nekako s Ujevićem, odijelio se i Miše od radikalizma mladih, a njegova je ambivalentna pozicija morala biti jasna svakome imalo upućenijem u kulturna stremljenja i specifi čne «rukopise» ondašnje Srednje Europe. Uostalom, Portet Tina Ujevića (1920) jedno je od demarkacijskih djela mladoga Miše. On je nakon boravka u Rimu – a tamo studira od 1911. do 1913 – i u Firenci – u kojoj živi od 1913. do 1914 – pao pod dominantan utjecaj bečkog jugendstilskog linearizma i tako mu se Austrija, protiv koje su upravljene sve političke invektive mladih, «Pijemonteza» ili tzv. «nacionalne omladine», zadugo uvukla pod kožu. Nije to neobična pojava u hrvatskoj umjetnosti uoči I. svjetskog rata; pa i Meštrović (s Račkim) starta 1910 – «nejunačkom vremenu uprkos» – s jugendstilskim pečatom svoga bečkog školovanja, koji će obilježiti tu ispolitiziranu izložbu. Naposljetku i čuvena Esposizione di Roma (1911), s jatom hrvatskih umjetnika u srpskom paviljonu, pokazivala je jasno da Hrvati, oponirajući Austriji (tj. Austro-Ugarskoj), ponajvećma potvrđuju svoju povezanost s bečkom artističkom klimom i svijetom srednjeeuropskih umjetničkih ideja, ne imajući – tome nasuprot – gotovo nikakvih formalnih veza s kulturom svoga istočnog susjeda, odnosno: jugoslavenske braće – kako se onda familijarno tepalo. Jedine su poveznice novih umjetnosti bile pseudomitske naravi; na sižeima iz epskih narodnih pjesama (muških) zasnivala se čežnja za (krvnom) Osvetom. Medijevalna, nipošto moderna tema! Trebalo se osvećivati za poraz na Kosovu i stoljeća mukâ pod osmanlijskom okupacijom. Tko zna što mit jest i kako mitovi nastaju taj razumije vrlo dobro, da se u mitski kostim ovdje zaodijevala određena politika. Kostimi nisu trebali puku i on, zacijelo, nije čitao literarno-fi lozofske drobljence na tu temu, ni hrlio na izložbe gdje se, u bečkoj Portret zaruËnice maniri, budio duh buduće Jugoslavije, utemeljen na osvetničkom erosu, koji je bio bliži starozavjetnoj, Ritratto della fi danzata nego kršćanskoj, novozavjetnoj etici. Dok je kampanja trajala, dok su govornici izvikivali svoje bojne Portrait of His Betrothed 1917 pokliče i dok su Meštrovićevi epigoni glumili «osvještene osvetnike», mršteći čela i s Vođom oblikovali 5 Mise.indd 5 3/15/08 7:01:18 AM grimase «karakterne tipologije Jugoslovena», sve se to, u krugu histeričnih privrženika, moglo činiti živim, ali je svakom upućenijem kulturologu, pa i povjesniku, moralo biti jasno da se ni taj sadržaj ni način njegove ambalaže ne mogu, na duži rok, uspješno nuditi ni Hrvatima, ni Slovencima. Hrvati su gotovo četiri stoljeća branili Hrvatsku pred osmanlijskim nasrtajima, obranivši barem «ostatke ostataka nekoć slavnoga kraljevstva»; tu, na razvalinama, skupljale su se – tijekom četiri stoljeća – zadnje snage otpora i uspijevalo se, na jugu, uz pomoć mletačkih vojnih inženjera i brojnih utvrda i bastiona, a na sjeveru, uz pomoć habsburške vojne organizacije, zapovjednikâ i pridodanih četa, spasiti, u borbama s Osmanlijama, srce Hrvatske bez tijela. Taj je zanos, koji su krijepile rijetke, ali sudbonosne pobjede već od XVI. st – uz vjeru kao stup otpora – priječio da se osjećaj ugroženosti izvrgne u apologiju Osvete. Retoričke parade mladojugoslovena nisu mogle izmijeniti karakter naroda formiran tijekom dugih stoljeća, premda su mogle potpaliti sjenik u gdjekojoj užarenoj glavi. Pragmatični su sponzori to spoznali ističući da im je potrebno više Jukićâ (atentatorâ), a manje Ujevićâ (pjesnikâ). Sada možemo, s mnogo vjerojatnoće reći da Miše 1911. nije krenuo u Italiju da bi joj otkrio dušu, odgonetnuo tradiciju i upoznao nove smjernice njezine moderne umjetnosti – iako je, što se toga tiče dospio u pravi čas4 – nego zato da se priključi Meštroviću, da nađe svoga idola, u trenutku kad veliki meštar posluje oko Rimske izložbe, koja je za neke našijence bila i svjetska promocija umjetničkog jugoslavenstva ili jugoslavenske umjetnosti, tko zna… Našao je proroka; pohvalio se, da je često bio u njegovu društvu. Moramo primijetiti da su neki drugi naši slikari, u isto doba, bolje iskoristili – za vlastiti razvoj – taj sjajni trenutak talijanskoga modernizma: primjerice Marino Tartaglia; prije njega – u drukčijoj konstelaciji – Emanuel Vidović; poslije svih – Vjekoslav Parać. Kada se 1911. našao u Rimu, Miše je bio mlad, neiskusan i odveć blizu Meštroviću, čija je moć privlačila ne samo početnike, nego i starije, a kojega je politički mesijanizam – izdašno subvencioniran – dodatno fascinirao artističku mladež. Te su geste – kao i njegov izraz – pred njihovim očima osvajali Europu i Miše je, kao i toliki drugi, shvatio da je Meštrović planet, koji donosi sreću, da je – sam po sebi – cijeli Svijet. Ako ga je u Italiji stigao – što će mu Italija? U toj se gromadi ono, što je jednom viđeno, nikad više nije izgubilo; za kvalifi ciranog povjesnika umjetnosti Meštrović je bio otvorena knjiga: iz njega se sve moglo odčitati – tako i njegovi bečki uzori. Što ih je više «pokrivala» njegova izvorna oporost, to su se više isticali – makar tek u detalju – bečka elegancija, linearizam, stilizacija, morbidnost sadržaja, artifi cijelno držanje modela. Miše je bio opčinjen, pa bi se moglo reći – bez straha i kolebanja – da je svoj Beč otkrio u Rimu. A kad bismo, nakon umjetnosti, htjeli apostrofi rati i njegovu politizaciju – njegovu političnost – morali bismo priznati i da je i svoju Jugoslaviju (prije Jugoslavije!) našao u Rimu, u Meštrovićevu atelijeru. Poslije će, kao umjetnik s iskustvom, okajavati grijehe svoje mladosti; pritom će, ograničimo li se na umjetnički izraz, svakako pretjerati: njegovu ranom opusu potreban je upućen, strog i objektivan selektor, ali nema nimalo dvojbe da je među ostvarenjima tadašnjega početnika i nekoliko ozbiljnih
Load more

Recommended publications
  • A N in Qu Iry in to D Ig Ita L H Is to Ry O F a Rt a N D a Rc H Ite C Tu Re E D Ito Rs
    An Inquiry into Digital History of Art and Architecture Editors Ljiljana Kolešnik Sanja Horvatinčić Institute of Art History Online Editions, book 11 1 MODERN AND CONTEMPORARY ARTISTS’ Contents NETWORKS. An Inquiry into Digital History of Art and Architecture 6 Ljiljana Kolešnik On Digital Art History: The Objectives and the Results of the Project ARTNET Editors Ljiljana Kolešnik and Sanja Horvatinčić 14 CASE STUDIES Zagreb, 2018 16 Irena Kraševac, Petra Šlosel Networking of Central European Artists’ Associations via Exhibitions. The Slovenian Art Association, Czech Mánes and Polish Sztuka in Zagreb in the Early 20th Century 38 Dalibor Prančević Between Art Nouveau and the Avant-Garde: The Personal (Ego) Network of Ivan Meštrović and the Map of Critical Reception of His Work during the 1910s 64 Tamara Bjažić Klarin, Nikola Bojić CIAM Network Visualisation – Detecting Ideological Ruptures in the CIAM Discourse 84 Ljiljana Kolešnik The Transition of New Tendencies from Neo-Avant-Garde Subculture to Institutional Mainstream Culture. An Example of Network Analysis 124 Sanja Horvatinčić Between Creativity and Pragmatism: Structural Network Analysis and Quan- titative Survey of Federal Competitions for Yugoslav Monuments and Me- morial Complexes (1955–1980) 166 Željka Tonković, Sanja Sekelj Duality of Structure and Culture: A Network Perspective on the Independent Cultural Scene in Zagreb and the Formation of the WHW Curatorial Collective 196 Contributors 202 Literature, archival and online sources This book is the result of the research conducted
    [Show full text]
  • Zivot Umjetnosti, 7-8, 1968, Izdavac
    ivan picelj kompozicija 15/1, 1952./1956. 50 vlado kristl varijanta, 1958./1962. 51 igor zidić apstrahiranje predmetnosti i oblici apstrakcije u hrvatskom slikarstvu 1951/1968. bilješke aleksandar srnec kompozicija, 1956. 52 Opće je mjesto kritičke svijesti da pojam apstraktne umjetnosti ne znači više ono što je značio prije pola stoljeća, pa ni ono što je značio još prije dvadeset godina. Da je razvoj ove umjetnosti tada prestao, da se ona uslijed iscrpljenja urušila u se svejedno bi­ smo bili u prilici da zapazimo oscilacije značenja pojma. Domašaj svijesti u naporu da razumije i od­ redi pojavu ne može izbjeći ograničenjima same svi­ jesti. Zato se pred različitim očima svaka pojava raspada u toliko različitih pojavnosti koliko je razli­ čitih promatrača; ni jedan vid ne govori o gleda­ nome toliko koliko o viđenome — što će reći, da se, u svemu što gleda, oko i samo ogleda: vid je, tako­ đer, dio viđenoga. Ne treba, stoga, pomišljati da je 1918. ili 1948. po­ stojala apsolutna suglasnost o značenju pojma ap­ straktne umjetnosti ili pak, da će ikad i postojati. Ali činjenica da apstraktna umjetnost nije do sada »potrošila« oblike svog postojanja kaže nam da se pojam o njoj mora izmijeniti već i zbog toga što se ona mijenjala. Slikovito će nam otvoriti put razumijevanju naravi njezina početka jedan nedovoljno iskorišten aspekt predobro poznate priče o izvrnutoj slici u ateljeu Kandinskoga. Zatomimo li znatiželju povjesnika, koji u datumu događaja (1908.) vidi razlog pričanja, obratit ćemo pozornost okolnostima u kojima je vi­ đena pseudoprva pseudoapstraktna slika, u kojima je ta i takva slika — ni prva među apstraktnim, ni apstraktna među figurativnim — bila, dakle, pse- udoviđena.
    [Show full text]
  • Ovdje Riječ, Ipak Je to Po Svoj Prilici Bio Hrvač, Što Bi Se Moglo Zaključiti Na Temelju Snažnih Ramenih I Leđnih Mišića
    HRVATSKA UMJETNOST Povijest i spomenici Izdavač Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Za izdavača Milan Pelc Recenzenti Sanja Cvetnić Marina Vicelja Glavni urednik Milan Pelc Uredništvo Vladimir P. Goss Tonko Maroević Milan Pelc Petar Prelog Lektura Mirko Peti Likovno i grafičko oblikovanje Franjo Kiš, ArTresor naklada, Zagreb Tisak ISBN: 978-953-6106-79-0 CIP HRVATSKA UMJETNOST Povijest i spomenici Zagreb 2010. Predgovor va je knjiga nastala iz želje i potrebe da se na obuhvatan, pregledan i koliko je moguće iscrpan način prikaže bogatstvo i raznolikost hrvatske umjetničke baštine u prošlosti i suvremenosti. Zamišljena je Okao vodič kroz povijest hrvatske likovne umjetnosti, arhitekture, gradogradnje, vizualne kulture i di- zajna od antičkih vremena do suvremenoga doba s osvrtom na glavne odrednice umjetničkog stvaralaštva te na istaknute autore i spomenike koji su nastajali tijekom razdoblja od dva i pol tisućljeća u zemlji čiji se politički krajobraz tijekom povijesnih razdoblja znatno mijenjao. Premda su u tako zamišljenom povijesnom ciceroneu svoje mjesto našli i najvažniji umjetnici koji su djelovali izvan domovine, žarište je ovog pregleda na umjetničkoj baštini Hrvatske u njezinim suvremenim granicama. Katkad se pokazalo nužnim da se te granice preskoče, odnosno da se u pregled – uvažavajući zadanosti povijesnih određenja – uključe i neki spomenici koji su danas u susjednim državama. Ovaj podjednako sintezan i opsežan pregled djelo je skupine uvaženih stručnjaka – specijalista za pojedina razdoblja i problemska područja hrvatske
    [Show full text]
  • Nagrada Vladimir Nazor Za 2012. Godinu
    Nagrada Vladimir Nazor za 2012. godinu Vladimir Nazor Nagrada Godišnja nagrada Nagrada za KNJIŽEVNOST životno djelo TATJANA GROMAČA GLAZBA KNJIŽEVNOST MONIKA LESKOVAR LUKO PALJETAK LIKOVNE I PRIMIJENJENE UMJETNOSTI LIKOVNE I PRIMIJENJENE UMJETNOSTI IVAN MARUŠIĆ KLIF MARIJA UJEVIĆ GALETOVIĆ FILMSKA UMJETNOST FILMSKA UMJETNOST RENÉ BITORAJAC IVICA RAJKOVIĆ KAZALIŠNA UMJETNOST KAZALIŠNA UMJETNOST ZLATKO SVIBEN Nagrada Vladimir Nazor NENAD ŠEGVIĆ ARHITEKTURA I URBANIZAM ARHITEKTURA I URBANIZAM NENO KEZIĆ I EMIL ŠVERKO za 2012. godinu HILDEGARD AUF-FRANIĆ „Nagrada Vladimir Nazor“ za 2012. godinu SVEČANA DODJELA 19. LIPNJA 2013. GODINE „Nagradu Vladimir Nazor“ dodjeljuje Republika Hrvatska za najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetno- sti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma u Republici Hrvatskoj. Nagrada se dodjeljuje kao godišnja nagrada i kao nagrada za životno djelo. Godišnja nagrada dodjeljuje se umjetnicima za najbolja ostvarenja koja su bila objav- ljena, izložena, prikazana ili izvedena tijekom protekle godine, kao i grupi umjetnika za kolektivna umjetnička ostvarenja. Nagrada za životno djelo dodjeljuje se istaknu- tim umjetnicima koji su svojim stvaralaštvom obilježili vrijeme u kojem su djelovali i čiji je stvaralački put zaokružen, a djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske. Nagradu dodjeljuje Odbor „Nagrade Vladimir Nazor“ na prijedlog komi- sija koje osniva za pojedina područja umjetnosti. Predsjednika i članove Odbora, na prijedlog ministra
    [Show full text]
  • Moderna Galerija
    MODERNA GALERIJA IZVJEŠĆE O RADU ZA 2014. GODINU 1. SKUPLJANJE GRAĐE 1.1. Kupnja Tijekom 2014. godine za Modernu galeriju otkupljeno je 10 muzejskih predmeta: Zbirka slikarstva od 1918. do 1945.: 1 muzejski predmet Zbirka slikarstva od 1945.: 1 muzejski predmet Zbirka akvarela, crteža i grafike 19., 20. i 21. stoljeća: 1 muzejski predmet Zbirka kiparstva 19., 20. i 21. stoljeća: 1 muzejski predmet Zbirka plaketa i medalja 19., 20. i 21. stoljeća: 6 muzejskih predmeta Otkupljeni su muzejski predmeti: 1. Anka Krizmanić: „Jezero na Mljetu“, 1946.; ulje na platnu; 57 x 67 cm; MG-7416 2. Hrvoje Šercar: „Dance Macabre/Ples mrtvaca“, 1985.; tuš, pero, kolaž na papiru; 61,7 x 278,5 cm; MG-7419 3. Jerolim Miše: „Portret dr. Srećka Šilovića“, 1940.; ulje na platnu; 80 x 56 cm; MG- 7420 4. Frane Cota: „Portret muškarca“, oko 1930.; bronca; v=62 cm; MG-7421 5. Kosta Angeli Radovani: „Četrdeseta obljetnica kongresa kulturnih i javnih djelatnika Hrvatske“, 1984; posrebreno; kovanje, tombak; promjer=70,1 mm; MG-7422 6. Stanko Vukadin: „Eugen Kvaternik 1871. – 1971.“, 1971.; lijevanje, bronca; 325 x 275 mm; MG-7423 7. N. N.: „Glasgow Cathedral – Historic Scotland“, 2012.; kovanje, legura; pozlaćeno; pr=38,5 mm; MG-7426 8. Maya Graber: „Stay Heal (th)“, 2014.; lijevanje, bizmut; 30 x 31 mm; MG-7429 9. Ivanka Mincheva: „Ancient Shard“, 2011.; pečeno, porculan; staklo; 47,2 x 60 mm; MG-7430 10. Ivan Meštrović: „Sokrat/Platon“, 1954.; kovanje, bronca; pr=73 mm; MG-7431 1 1.2. Darovanje Tijekom 2014. godine Modernoj galeriji darovano je ukupno 76 muzejskih predmeta: Zbirka kiparstva 19., 20.
    [Show full text]
  • Popis Radova Na Izložbi Nikola Reiser, Krbavsko Polje, 1947., Ulje
    Popis radova na izložbi Nikola Reiser, Krbavsko polje, 1947., ulje, platno, MMSU–5 Franjo Mraz, Šljunčara na autostradi, 1947., ulje, platno, MMSU–9 Miron Makanec, Istovar dasaka u Riječkoj luci, 1948. ulje, platno, MMSU–10 Jakov Smokvina, Miting, 1949., akvarel, papir, MMSU–15 Edo Murtic, Pejzaž, 1949., ulje, platno, MMSU–143 Edo Kovačević, Kovači, 1945. – 1949., ulje, šperploča, MMSU–152 Oton Gliha, Trebinjska brigada, 1946., ulje, platno, MMSU–173 Marijan Jevšovar, Omladinska pruga, 1945. – 1949., ulje, platno, MMSU–187 Frano Šimunović, Ribari, 1942. – 1943., ulje, platno, MMSU–804 Jakov Smokvina, Kompozicija u sivom, 1957., ulje, platno, MMSU–455 Vladimir Kristl, CH 17, 1958., ulje, platno, MMSU–645 Ferdinand Kulmer, Siva slika III, 1960., ulje, platno, MMSU–646 Boris Dogan, Crvena zemlja II, 1961., ulje, platno, MMSU–787 Ivan Picelj, Kompozicija LYX – II, 1960. – 1961., ulje, platno, MMSU–795 Ivo Gattin, Opora površina, 1959., pigment, pijesak, lak, juta, MMSU–1739 Vladimir Kristl, Kompozicija, 1954., tempera, platno, MMSU–1871 Aleksandar Srnec, Kompozicija U–P–1, 1951., ulje, platno, MMSU–1873 Oskar Herman, Nagovaranje, 1921., ulje, platno, MMSU–161 Predrag–Peda Milosavljević, Galski petao /Triumfalna kapija, 1952., ulje, platno, MMSU–372 Lazar Vozarević, Portret žene, 1953., ulje, platno, MMSU–373 Petar Lubarda, Krstac nad Kotorom / Pejzaž iz Crne Gore, 1952., ulje, platno, MMSU–426 Petar Omčikus, Kompozicija I, 1952., ulje, platno, MMSU–450 Bata Mihailović, Kompozicija, 1956., ulje, platno, MMSU–457 Petar Omčikus, Slika, 1956.,
    [Show full text]
  • TARTAGLIA (Zagreb 1894 - Zagreb 1984)
    Marino TARTAGLIA (Zagreb 894 - Zagreb 984) Galerija Adris Obala Vladimira Nazora Rovinj • Rovigno 05 kolovoza / agosto / august 04 listopada / ottobre / october 2009 2 MARINO TARTAGLIA Igor Zidić Kad se na jedno mjesto skupi relevantn(ij)a literatura o Marinu Tartagliji čovjek ostane u nedoumici: govorimo li o istom slikaru? Ima, dakako, i mnogih podudarnosti u mišljenjima, ali bitna tema – u Tartaglije je to tema moderniteta, odnosa suvremenika prema tradiciji i aktualnosti – interpretira se toli različito da je Tonko Maroević, pišući opširan predgovor u katalogu Tartaglijine retrospektive u Klovićevim dvorima, u Zagrebu 2003, imao potrebu sve vratiti na početak i ponovo ispričati, na svoj način, cijelu priču: od prvih dana do kraja slikareva života. Ono što je neupitno jest to, da je moderna kritika, u novije dob, istražila i koordinirala – na više razina – cijeli niz dosad neistraženih činjenica što se odnose na Tartaglijin život i kulturalne reference: u Italiji, u Austriji, u Srbiji i kod kuće, u Hrvatskoj. Istražila je gotovo sve što se moglo, tek s gdjekojom iznimkom.2 U te iznimke ide i razdoblje 1941-1945, u kojemu se nije odmaknula od potrošenih ideoloških stereotipa. Nije dostatno nabrojati razloge s kojih se Tartaglia imao razloga bojati za sebe i za svoju obitelj; ako je bio srpski dobrovoljac – bili su to i Alojzije Stepinac i Mile Budak; ako je sudjelovao u pripremi atentata na bana Cuvaja – novoj vlasti to, ni kao politički čin ni kao metoda političke borbe, nije bilo osobito zazorno; ako mu je supruga bila Srpkinja – bila je i Becićeva i mnogih drugih. Itd. Međutim, okolnost da je – unatoč svemu tome – primio, za NDH-a, najvišu državnu, Antuninsku nagradu, govori o tome da je, ako ništa drugo, u to teško vrijeme morao postojati snažan i dobro organiziran lobi razboritih i poštenih znalaca, koji su ne samo htjeli nego i uspijevali pomoći ugroženijima; ne samo zbog njih, nego i zbog Hrvatske.
    [Show full text]
  • MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI Habdelićeva 2, 10000 Zagreb, Tel
    MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI Habdeli ćeva 2, 10000 Zagreb, tel. 01/4851-930, 4851-931, www.mdc.hr/msu , e-mail: [email protected] 1. Skupljanje gra đe 1.1. Kupnja Tijekom 2005. za zbirke Muzeja suvremene umjetnosti otkupljeno je ukupno 17 umjetni čkih djela: - Dennis Adams, Outtake , 1998., inv. br. 4233 - Marijan Molnar, Tri kvadrata na zemlji , 1977., inv. br. 4235; Kvadrat zemlje , 1977., inv. br. 4236; Kvadrat zemlje II, 1977., inv. br. 4237; Kvadrat zemlje , 1982./83.., inv. br. 4238; Paljenje papira , 1977., inv. br. 4239; Ova linija , 1979., inv. br. 4240; Moje lice, moja ruka , 1977., inv. br. 4241 - Andreja Kulun čić, Zatvorena zbilja - embrio , 1999.-2000., inv. br. 4296 - Željko Kipke, DVD sa šest filmova, inv. br. 4297 - Marija Ujevi ć-Galetovi ć, Meta II , 1981., inv. br. 4299 - Vadim Fiškin, Orbit 2 (a-c) , 1994., inv. br. 4300 - Marino Tartaglia, Autoportret , 1917., inv. br. 4302 - Boris Bu ćan, Bez naziva , 1976., inv. br. 4303 - Josip Stoši ć, Nerukotvorena ikona vlasti , 1982., inv. br. 4310 - Anto Jerkovi ć, Portus Naufragorum , 2005., inv. br. 4311 - Anto Jerkovi ć, Rije či, neoni i baloni , 2005., inv. br. 4312. 1.2. Terensko istraživanje Tihomir Milovac Dogovori o otkupu: Ivan Ladislav Galeta, Dalibor Martinis, Ivo Dekovi ć, Marijan Crtali ć, Sandro Đuki ć, Tina Gverovi ć, Alem Korkut, David Maljkovi ć, Renata Poljak, Sonja Vuk, Lala Raš čić, Sandra Sterle, Vlasta Žani ć, Breda Beban, Dan Oki, Ana Bilankov Vesna Meštri ć Obilazak umjetnika i pregled novih radova: Krešimir Hlup, Igor Lasi ć, ostavština Drage Juraka Leonida Kova č Kontaktirala s brojnim hrvatskim i inozemnim umjetnicima i umjetnicama te stekla uvid u dijelove njihovih opusa koji su dostupni za akviziciju za potrebe budu ćega stalnog postava Muzeja suvremene umjetnosti.
    [Show full text]
  • Biobibliografska Bilješka
    BIOBIBLIOGRAFSKA BILJEŠKA Sve važnije biografske podatke iznio sam u prvoj knjizi Izabranih djela (Kost i gozba. Pjesme 1957–2011), koju je objavila Matica hrvat- ska 2011, a priredio ju je i pogovor joj napisao Ivan Rogić Nehajev, pa ih nema potrebe ponavljati. Ondje sam (str. 483–486) ukratko opisao dane svoga gimnazijskog i sveučilišnog školovanja, prisjetio se profe- sora i kolega, druženja i prijateljstava, časopisne suradnje, uređivanih publikacija i novina te nekih političkih zbivanja, koja su nam, osobito u Matici, krojila životne pute. Usput sam opisao i svoj službenički cur- riculum (od tajništva u MH do ravnateljstva u MG), tj. od prve službe do umirovljenja. Na kraju sam dodao i popis zasebnih izdanja svojih pjesničkih knjiga, plaketa i mapa, sumarno spomenuo da je štošta oti- snuto i u raznim čitankama, zbornicima i antologijama, naveo knji- ževne nagrade i priznanja koja sam dobio i poimence spomenuo dvije knjige što sam ih – jednu u suradnji s Branimirom Donatom, drugu sâm – bio priredio za tisak. Čitatelju ove knjige, koga zanima moderna i suvremena likovna umjetnost, a neće zavirivati u knjigu mojih izabranih pjesama, reći ću – u želji da ga orijentiram u vremenu i prostoru – tek to, da sam rođen u Splitu (1939), da sam u Splitu završio osnovnu školu i klasičnu gimna- ziju (1957), da sam u Zagrebu (1957/1958) upisao Pravni fakultet, a da sam komparativnu književnost i povijest umjetnosti počeo studirati – također u Zagrebu – ujesen 1958, a diplomirao ljeti 1964. U Slobodnoj Dalmaciji, Studentskom listu (1958–1960) i Književ- noj tribini (1960) počeo sam objavljivati prve likovne osvrte, doista početničke, koji da nisu prvi, ne bi zavrijedili spomena.
    [Show full text]
  • Gradska Galerija Suvremene Umjetnosti Z a G R E B J U L I
    GRADSKA GALERIJA SUVREMENE UMJETNOSTI ZAGREB JULI — OKTOBAR 1959 ZLOŽBA U ČAST 40-GODIŠNJICE KPJ RESJEK FUNDUSA GRADSKE GALERIJE UVREMENE UMJETNOSTI OD ET GODINA OTKUPA 1954—1959 KATALOG IZLOŽBE 1. Kosta Angeli Radovani: Šakač, 1941, bronca, vis. 31 cm. 2. Stojan Aralica: Vaza sa cvijećem, ulje, 80 X 64,5 cm. 3. Jean Arp, S. Täuber Arp, S. Delaunay, A. Magnelli — litografije izdanje Aux Nourritures terrestres 1950. 4. Vojin Bakić: Glava konja, 1956, bronca, vis. 45 cm. 5. Janez Bernik: Crne skale, 1958, ulje, 90,5 X 138,5 cm. 6. Andre Bloc: Serigrafija, 48 X 34,5 cm., izdanje autora Paris 1957. 7. Georges Braque: Litografije iz mape »Cahier de G. Braque 1917— 1947.« Meaght editeur Paris 1948. 8. Vjekoslav Brešić: Predgrađe, 1959, pastel, 42X59,5 cm. 9. Dragutin Cigarčić: Slika I, 1958, ulje, 54,5 X 64,5 cm. 10. Stojan Celić: Šah polje, 1957, bakropis akvatinta, 56 X 44,5 cm. 11. Riko Debenjak: Nokturno, 1957, kolorirana akvatinta, 28,5 X 17,2 cm. 12. Marijan Detoni: Sivi paysage, 1957, tempera, 65 X80cm. 13. Marijan Detoni: Uzbuđenje, 1957, lavirani tuš, 48 X 62 cm. 14. Boris Dogan: Jutro, 1953, ulje 80 X 100 cm. 15. Ivo Dulčić: Mrtva priroda, 1953, ulje, 55 X 39 cm. 16. Ivo Dulčić: Seoska procesija, 1956, ulje, 66 X 130 cm. 17. Duško Đamonja: Metalac, 1954, bronca vis. 65,5 cm. 18. Nevenka Đorđević: Bracera, 1954, ulje 65 X 80 cm. 19. Vilko Gecan: Gladiole, 1928, ulje, 53,3 X 40,4 cm. 20. Oton Gliha: Portrait žene, 1954, ulje 40 X 31 cm.
    [Show full text]
  • Izvje. MDC-MG Final Za 2018
    MODERNA GALERIJA, Andrije Hebranga 1, Zagreb Tel: 6041040; fax: 6041044 www.moderna-galerija.hr e-mail: [email protected] 1. SKUPLJANJE GRAĐE 1.2. Terensko istraživanje: Dajana Vlaisavljević, obilazak privatnih i javnih zbirki u svrhu istraživanja slikarskog opusa Nikole Mašića 1.3. Darovanje Tijekom 2018. godine Modernoj galeriji darovana su ukupno 84 muzejska predmeta: - Zbirka slikarstva od 1898. do 1918.: 2 muzejska predmeta - Zbirka slikarstva od 1918. do 1945.: 6 muzejskih predmeta - Zbirka slikarstva od 1945.: 25 muzejskih predmeta - Zbirka akvarela, crteža i grafike 19., 20. i 21. stoljeća: 9 muzejskih predmeta - Zbirka kiparstva 19., 20. i 21. stoljeća: 3 muzejska predmeta - Zbirka plaketa i medalja 19., 20. i 21. stoljeća: 21 muzejski predmet - Zbirka novih medija: 18 muzejskih predmeta 1.7. Ostalo MG je u pohranu tijekom 2018. godine s obvezom čuvanja i izlaganja preuzela 6 muzejskih predmeta: - Zbirka slikarstva od 1945.: 1 muzejski predmet - Zbirka slikarstva od 1918. do 1945.: 1 muzejski predmet - Zbirka slikarstva od 1898. do 1918.: 4 muzejska predmeta 2. ZAŠTITA 2. 1. Preventivna zaštita Restauratori i preparatori MG tijekom 2018. preventivno su zaštitili i opremili građu sukladno prioritetima, izložbenom programu MG i raspoloživim sredstvima te susljedno ustupanju muzejske građe iz fundusa MG srodnim ustanovama. Slike i crteži opremani su muzejskim staklima, beskiselinskim paspartuima, kutićima i trakama, beskiselinskim poleđinskim zaštitama te su – prema potrebama – i adekvatno pre-uokvireni. Učinkovitoj zaštiti umjetnina u MG se pridaje velika pozornost kako bi se mogućnost oštećenja svela na minimum, jer brojnost posudbi građe srodnim ustanovama na jednogodišnjoj razini premašuje troznamenkasti broj, a intenzivni ritam izmjena povremenih retrospektivnih i studijskih izložbi MG (v.
    [Show full text]
  • Jerolim Miše
    HRVATSKA UMJETNOST DVADESETOG STOLJEDA Početkom hrvatske međuratne umjetnosti smatra se prva izložba Hrvatskog proljetnog salona održana 1916. 1919. godine njen naziv se mijenja u Proljetni salon. Salon nema zajedničku estetsku osnovu, no u periodu od 1916.do 1928.g oko njega se okupljaju snage za obnovu likovnog izraza u Hrvatskoj. Ljubo Babid (1890.-1974.) slikar, povjesničar umjetnosti, scenograf i likovni pedagog, bio je centralna ličnost umjetničkog života u ovom periodu. Na početku svog umjetničkog djelovanja pod utjecajem je secesije. Ljubo Babid, Moj rodni kraj, ulje na platnu (lijevo) Smokvice, ulje na platnu(desno) Nakon toga Babid se okrede ka ekspresionizmu koji je najuočljiviji na pejzažima. U Dalmaciji otkriva novo nadahnude za svoj slikarski izraz. Slika debelim nanosima boje, snažnim i kratkim potezima, pod utjecajem Vincenta van Gogha. Babid s Becidem i Mišeom osniva 1930.g Grupu trojce koja je djelovala do 1935. Babid je bio teoretičar grupe koja se tematski vezala za regionalne posebnosti hrvatskih krajolika. Zajednička im je bila i sklonost kolorističkom izrazu, a kao svoje uzore isticali su slikare müchenskog kruga. Jerolim Miše, Djevojčica koja veze, Jerolim Miše ulje na platnu (1890.-1970.)se ved kao mlad slikar profilirao kao vrsni portretist, a posebno su lijepi njegovi portreti djece. Vladimir Becić (1886.-1954.) školovao se je u Müchenu i Parizu, jedan je od četvorice iz müchenskog kruga, a prvi njegovi radovi odaju utjecaje novog akademizma. Vladimir Becid, Akt pred ogledalom, ulje na platnu (lijevo) Mirjana, ulje na platnu (desno) Sredinom dvadesetih godina traje Becideva neoklasicistička faza, njegove slike odlikuju čisti volumeni, potez se ne vidi, a boje su prigušene.
    [Show full text]