HRVATSKA UMJETNOST DVADESETOG STOLJEDA Početkom hrvatske međuratne umjetnosti smatra se prva izložba Hrvatskog proljetnog salona održana 1916. 1919. godine njen naziv se mijenja u Proljetni salon. Salon nema zajedničku estetsku osnovu, no u periodu od 1916.do 1928.g oko njega se okupljaju snage za obnovu likovnog izraza u Hrvatskoj. Ljubo Babid (1890.-1974.) slikar, povjesničar umjetnosti, scenograf i likovni pedagog, bio je centralna ličnost umjetničkog života u ovom periodu. Na početku svog umjetničkog djelovanja pod utjecajem je secesije.

Ljubo Babid, Moj rodni kraj, ulje na platnu (lijevo) Smokvice, ulje na platnu(desno)

Nakon toga Babid se okrede ka ekspresionizmu koji je najuočljiviji na pejzažima. U Dalmaciji otkriva novo nadahnude za svoj slikarski izraz. Slika debelim nanosima boje, snažnim i kratkim potezima, pod utjecajem Vincenta van Gogha. Babid s Becidem i Mišeom osniva 1930.g Grupu trojce koja je djelovala do 1935. Babid je bio teoretičar grupe koja se tematski vezala za regionalne posebnosti hrvatskih krajolika. Zajednička im je bila i sklonost kolorističkom izrazu, a kao svoje uzore isticali su slikare müchenskog kruga. Jerolim Miše, Djevojčica koja veze, Jerolim Miše ulje na platnu (1890.-1970.)se ved kao mlad slikar profilirao kao vrsni portretist, a posebno su lijepi njegovi portreti djece. Vladimir Becić (1886.-1954.) školovao se je u Müchenu i Parizu, jedan je od četvorice iz müchenskog kruga, a prvi njegovi radovi odaju utjecaje novog akademizma.

Vladimir Becid, Akt pred ogledalom, ulje na platnu (lijevo) Mirjana, ulje na platnu (desno)

Sredinom dvadesetih godina traje Becideva neoklasicistička faza, njegove slike odlikuju čisti volumeni, potez se ne vidi, a boje su prigušene. (1897.-1977.) od 1919.g s Trepšeom, Varlajem i Gecanom čini grupu „praške četvorice“. Uzelčeva ekspresionistička faza traje do 1920., kada kulminira njegovom antologijskom slikom, Venerom iz predgrađa (1920.), a iste godine događa se i preokret koji de ga sredinom dvadesetih odvesti u smjeru kubo- ekspresionizma.

Milivoj Uzelac, Autoportret u baru, ulje na platnu(desno) Venera iz predgrađa, ulje na platnu (lijevo) Na slici „Crvena kuda“ dolazi do izražaja magična atmosfera koju (1895.-1962.) ovdje ujedinjuje s ekspresionističkim izrazom kojem se povremeno priklanjao.U slikarstvu Marijana Trepšea (1897.- 1964.)ženski likovi i akt postaju dominantan motiv.

Vladimir Varlaj, Crvena kuda, 1923. Marijan Trepše, Radnica, 1928. ulje na platnu ulje na platnu Na portretima koje slikaju (1894.-1973.) i Zlatko Šulentid (1893.- 1971.) vidljivi su elementi ekspresionizma i utjecaj Cézannea.

Vilko Gecan, Cinik,ulje ana platnu

Zlatko Šulentid, Čovjek s crvenom bradom, 1916 ulje na platnu Dvadesetih godina, i u Hrvatskom slikarstvu dominantan je stil neoklasicizam. Juraj Plančid (1899.-1930.) je slikar čiji se rani radovi odlikuju izrazitim modeliranjem volumena, finim prijelazima i tamnom paletom, pod utjecajem njegovog profesora Jozoe Kljakovida (1889.-1969.) i zagrebačkog neorealizma.

Juraj Plančid, Ribari, ulje na platnu Socijalni problemi izazivaju moralnu pobunu umjetnika, a direktna posljedica ove pobune je i osnivanje grupe „Zemlja“. Ova grupa umjetnika lijevog usmjerenja osnovana je 1929., predsjednik je bio arhitekt Drago Ibler, a tajnik slikar Krsto Hegedušid (1901.-1975.), koji je ujedno bio i teoretičar grupe.

Krsto Hegedušid, Rekvizicija, ulje na platnu (1894.-1984.) studirao je u Firenci, a usavršavao se u Rimu, Parizu i Beču. Njegovi rani radovi izrazito su ekspresionistički, s oslanjanjem na fovizam. Tartagliu, kao i Antuna Motiku (1902.-1992) i u posebnu kategoriju hrvatskog slikarstva, slikare intimiste. Slikali su mrtve prirode, portrete dragih osoba, male dijelove pejzaža u kojima se osim onog naslikanog osjeda i ugođaj koji okružuje model.

Marino Tartaglia, Autoportret, ulje na ljepenci Marino Tartaglia, Interijer, ulje na platnu , Aleja, akvarel i gvaš na papiru Na razvoj kasnog ekspresionizma u Hrvatskoj osim europskih kretanja utjecali su radovi Miroslava Kraljevida, zamah ekspresionizma dvadesetih vezan za Proljetni salon te ekspresionistički elementi vezani za grupu „Zemlja“. Ignjat Job ( 1895.-1936.) ved na prvim radovima pokazuje jasno ekspresionističko usmjerenje i razne utjecaje.

Ignjat Job, Gripe, ulje na platnu (1886.-1974.) između dva rata sve više istražuje boju, a počinju se pojavljivati i elementi ekspresionizma. Među slikarima kod kojih je koloristički izraz dominantniji od ekspresije, je slikar Leo Junek (1899.- 1993.).

Oskar Herman, Žena s mrtvom prirodom, ulje na platnu

Leo Junek, Saint Gervais, ulje na platnu Oton Postružnik ( 1900.-1978.) jedan je od osnivača „Zemlje“, a po interesu za strukturu, Postružniku su bliski slikari strukturiranog krajolika, od kojih je najznačajniji (1914.- 1999.). Oton Postružnik, Preobražaj materije, ulje na platnu

Oton Gliha, Gromače 20-63, ulje na platnu Začetke apstraktnog slikarstva nalazimo u hrvatskoj umjetnosti između dva rata, no puni procvat apstrakcija doživljava početkom pedesetih godina prošlog stoljeda, kada se javljaju oba pola apstraktnog slikarstva, geometrijska apstrakcija i apstraktni ekspresionizam. Šezdesetih godina slike Zlatka Price ( 1916.-2003.) postaju potpuno apstraktne kompozicije ploha u boji i linija koje na okupu drži čvrsta konstrukcija kompozicije slike.

Zlatko Prica, Kupačica na zelenoj provi, tempera na platnu Edo Murtid (1921.-2005.) ved na ranim radovima pokazuje slobodu izraza i sklonost boji. U ciklusu Doživljaj Amerike motiv je još prepoznatljiv, ali jako pojednostavljen, boje su intenzivne, a dinamika se postiže izraženim linijama. U ciklusu Sluh mora nastaje 1953.-1954., motiv je gotovo potpuno nestao. Pod kraj sedamdesetih intenzivno se počeo baviti motivom mediteranskog pejzaža u kojem vidimo minimalni povratak figuraciji.

Edo Murtid, Highway, ulje na platnu Drugi pol hrvatske apstraktne umjetnosti predstavljaju umjetnici okupljeni oko grupe „EXAT 51“ (Eksperimentalni atelje) koja je u Zagrebu djelovala od 1950. do 1956. Okupljala je arhitekte i slikare koji su se zalagali za geometrijsku apstrakciju. Manifest grupe napisao je (1917.-2002.) arhitekt koji se bavio i skulpturom, grafikom i slikarstvom.

Vjenceslav Richter, SIS 10, Sistemsko slikarstvo (1924.-2011.) je od prvih zrelih radova sklon svođenju oblika na geometrijske forme. (1924.-2010.) slikar i kipar, predstavnik struje geometrijske apstrakcije, koju prenosi na područje skulpture.

Ivan Picelj, Kompozicija, ulje na platnu

Aleksandar Srnec, 101073, krom, žice, elektromotor, žarulje Nastavak EXAT-a 51 bile su Nove tendencije (1961.), međunarodni umjetnički pokret koji nastaje u doba obnavljanja interesa za avangardna kretanja s početka stoljeda. (1924.-2004.) blizak je Novim tendencijama, a najpoznatiji je po svojim meandarskim formama. Miroslav Šutej (1936.-2005.) slikar i grafičar, izlagao je na izložbama Novih tendencija.

Julije Knifer, Meandar 15

Miroslav Šutej, Veliki crtež, kolaž Grupa Gorgona zagovarala je nekonvencionalne oblike umjetničkog djelovanja. Atelje Biafra javlja se 1970. kao skupina mladih umjetnika koja se bori protiv kapitalističkog shvadanja umjetnosti i potrošačke ideologije . Nova umjetnička praksa i konceptualana umjetnost javljaju se gotovo paralelno s djelovanjem Biafre i dijele njihovu odbojnost prema potrošačkom i birokratskom društvu.

Zagreb volim te, performans Tomislava Gotovca iz 1981.