Ovdje Riječ, Ipak Je to Po Svoj Prilici Bio Hrvač, Što Bi Se Moglo Zaključiti Na Temelju Snažnih Ramenih I Leđnih Mišića

HRVATSKA UMJETNOST Povijest i spomenici

Izdavač Institut za povijest umjetnosti, Zagreb

Za izdavača Milan Pelc

Recenzenti Sanja Cvetnić Marina Vicelja

Glavni urednik Milan Pelc

Uredništvo Vladimir P. Goss Tonko Maroević Milan Pelc Petar Prelog

Lektura Mirko Peti

Likovno i grafičko oblikovanje Franjo Kiš, ArTresor naklada, Zagreb

Tisak

ISBN: 978-953-6106-79-0

CIP HRVATSKA UMJETNOST Povijest i spomenici

Zagreb 2010. Predgovor

va je knjiga nastala iz želje i potrebe da se na obuhvatan, pregledan i koliko je moguće iscrpan način prikaže bogatstvo i raznolikost hrvatske umjetničke baštine u prošlosti i suvremenosti. Zamišljena je Okao vodič kroz povijest hrvatske likovne umjetnosti, arhitekture, gradogradnje, vizualne kulture i dizajna od antičkih vremena do suvremenoga doba s osvrtom na glavne odrednice umjetničkog stvaralaštva te na istaknute autore i spomenike koji su nastajali tijekom razdoblja od dva i pol tisućljeća u zemlji čiji se politički krajobraz tijekom povijesnih razdoblja znatno mijenjao. Premda su u tako zamišljenom povijesnom ciceroneu svoje mjesto našli i najvažniji umjetnici koji su djelovali izvan domovine, žarište je ovog pregleda na umjetničkoj baštini Hrvatske u njezinim suvremenim granicama. Katkad se pokazalo nužnim da se te granice preskoče, odnosno da se u pregled – uvažavajući zadanosti povijesnih određenja – uključe i neki spomenici koji su danas u susjednim državama. Ovaj podjednako sintezan i opsežan pregled djelo je skupine uvaženih stručnjaka – specijalista za pojedina razdoblja i problemska područja hrvatske povijesti umjetnosti i arheologije. Podijeljen je u poglavlja označena stilskim odrednicama, ili – od 19. stoljeća naovamo – odrednicama kulturnopovijesnih odsječaka i njima imanen- tnih umjetničkih tendencija. Kao karakteristični primjeri svoje vrste i kao zastupnici kreativnih dometa pojedinih umjetničkih osobnosti, odnosno kao svjedoci duha i mogućnosti vremena koje ih je ostvarilo, posebno su istaknuti spomenici-paradigme, ključna djela, ostvarenja koja zaslužuju svoje mjesto u imaginarnom muzeju univerzalne povijesti umjetnosti i kulture. Zbog poštivanja zadanih okvira cjeline njihov je izbor, osobito kad je riječ o suvremenosti, morao biti vrlo restriktivan. Umjesto bilježaka koje bi dodatno opteretile zgusnute stranice ove opsegom već gotovo prevelike knjige, sva- ko je poglavlje dopunjeno temeljnim popisom literature koji zainteresiranim čitaocima otvara mogućnost iscrp nijeg proučavanja pojedinih tema. Urednici i nakladnici najiskrenije zahvaljuju svim autorima, vlasnicima spomenika i umjetničkih djela, foto- grafima, autorima arhitektonskih nacrta i drugim suradnicima koji su svojim doprinosom ili susretljivim razumijevanjem omogućili nastanak ove monografije.

Hrvatska umjetnost 5 Sadržaj

Tihomila Težak-Gregl Prapovijest 13 Obredna posuda-riton danilske kulture iz Smilčića 17 • Obredna posuda u obliku golubice 20 • Keramički idol iz Dalja 23

Nenad Cambi Antika i rano kršćanstvo 31 Brončani kip mladića (atlete) 38 • Dioklecijanova palača u Splitu 46 • Arhitektonski kompleks u uvali Verige, Veli Brijun 47 • Sarkofag Dobrog pastira 62 • Sklop Eufrazijeve bazilike u Poreču 63

Vladimir Goss Predromanika i romanika 67 Sv. Križ u Ninu 70 • Sv. Spas na vrelu Cetine 73 • vela Gospa (Santa Maria Alta) pokraj Bala 75 • Pluteji oltarne pregrade iz Sv. Nediljice u Zadru 86 • rudina, crkva i benediktinski samostan sv. Mihovila, rudinske glave 88 • Zvonik i kapitularna dvorana samostana sv. Marije u Zadru 92 • Sv. Foška kod Peroja, zidna slika Uzašašća 99 • medvedgrad, kapela sv. Filipa i Jakova 110 • Portal trogirske katedrale, luneta majstora Radovana 113

Dijana Vukičević-Samaržija Gotika 119 Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih mađarskih kraljeva Stjepana i Ladislava u Zagrebu 122 • Crkva sv. Marije i franjevački samostan u Remetincu 132 • Bonino da Milano: Glavni portal katedrale sv. Marka u Korčuli 136 • Juraj Dalmatinac, Ivan Pribislavić: Portal crkve San Francesco alle Scale u Anconi 140 • velika Papalićeva palača 146 • Francesco da Milano: Škrinja sv. Šimuna 150 • Blaž Jurjev: Bogorodica s djetetom i svecima 154 • Ivan Petrov iz Milana: Ugljanski poliptih 155 • Nepoznati majstor: Fresko ciklus u kapeli sv. Stjepana u Zagrebu 158

Anđelko Badurina Iluminirani rukopisi 161 Misal Jurja od Topuskog 168 • Hrvojev misal 170

Andrej Žmegač Utvrde od srednjega vijeka do 19. stoljeća 175 Michelozzov udio na dubrovačkim utvrdama 180 • Kopnena vrata u Zadru 185 • Utvrda sv. Nikole u Šibeniku 186 • veliki Tabor 190 • tvrđava Karlovac 192

Milan Pelc Renesansa 197 Palača Divona (Sponza) u Dubrovniku 204 • Ljetnikovac Petra Sorkočevića na Lapadu 206 • Gradska lođa – vijećnica u Hvaru 212 • Katedrala sv. Jakova u

Hrvatska umjetnost 7 Šibeniku 214 • Nikola Firentinac i suradnici: Kapela bl. Ivana Trogirskog 225 • Nikola Lazanić: Sv. Vlaho i sv. Jeronim 229 • Nikola Božidarević: Navještenje 232 • Horacije Fortezza: Umivaonik 242

Katarina Horvat-Levaj Barokna arhitektura 249 Akademska (isusovačka) crkva sv. Katarine u Zagrebu 252 • isusovački kompleks u Dubrovniku 260 • Katedrala sv. Terezije u Požegi 272 • Župna crkva sv. Marije Magdalene u Selima kod Siska 274 • Palača Vojković u Zagrebu 283 • Dvorac Oršić u Gornjoj Bistri 284

Mirjana Repanić-Braun Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj 289 Hans Georg Geiger: Sv. Dionizije s Rustikom i Eleuterijem 291 • Franz Xaver Wagenschön: Sv. Mihovil arkanđeo i bitka za oslobođenje Osijeka od Turaka 299 • Martin Johann Schmidt: Silazak Duha Svetoga 300 • Paulus Antonius Senser: Sv. Franjo u molitvi 302 • Franz Anton Maulbertsch: San sv. Josipa 303 • Freske i štuko dekoracija u kapeli sv. Franje Asiškog franjevačkog samostana u Zagrebu 307 • Ivan Krstitelj Ranger: Zidne slike u kapeli sv. Jurja u Purgi Lepoglavskoj 310 • Anton Jožef Lerchinger: Iluzionistička kupola s personifikacijama kontinenata u kapeli dvorca Oršić, Gornja Stubica 313 • Joseph Anton Quadrio i štukaterska radionica iz Graza: Štuko dekoracija u akademskoj crkvi sv. Katarine u Zagrebu 317

Vlasta Zajec Oltari i skulptura 17. i 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj 321 Hans Ludwig Ackermann: Bogorodica s Kristom 323 • Josip Schokotnigg: Propovjedaonica i oltari sv. Josipa i sv. Barbare, Belec 332 • Aleksije Königer: Propovjedaonica, oltar sv. Anđela, oltar sv. Ane, oltar sv. Križa, oltar sv. Pavla Pustinjaka, glavni oltar, Lepoglava 336 • Francesco Robba: Oltar sv. Križa 339

Radoslav Tomić Barokna skulptura u jadranskoj Hrvatskoj 343 Alvise Tagliapietra: Kipovi sv. Marka, sv. Jurja i sv. Roka 360 • Giovanni Maria Morlaiter: Oltar sv. Dujma 362 • moćnik dubrovačke katedrale 367

Radoslav Tomić Barokno slikarstvo u jadranskoj Hrvatskoj 371 Federiko Benković: Abraham žrtvuje Izaka 383 • Giovanni Lanfranco, Giovanni Scrivelli: Poliptih sv. Kuzme i Damjana 385 • Sebastiano Ricci: Gospa od Karmela sa sv. Šimunom Stockom i sv. Terezom Avilskom 388 • Tripo Kokolja: Oslik unutrašnjosti crkve Gospe od Škrpjela 390

Zlatko Karač Tursko-islamska arhitektura i umjetnost 395 Ibrahim-pašina džamija (danas crkva Svih svetih) u Đakovu 400 • ‘Abdullah Hâtifi: Timurnâme 415

Ratko Vučetić Gradovi kontinentalne Hrvatske do 19. stoljeća 417 Zagreb 421 • Kaptol 422 • Gradec 423 • varaždin 426 • Bjelovar 430

8 Hrvatska umjetnost Jagoda Marković Gradovi jadranske Hrvatske u 19. stoljeću 433 Rijeka 434 • Split 440

Marija Stagličić Arhitektura 19. stoljeća u jadranskoj Hrvatskoj 445 Franjo Zavoreo: Obnova Kneževe palače u Zadru 448 • Valentin Presani: Kapela sv. Franje u Podpragu na Velebitu 449 • Karl Susan: Sklop Liceja sv. Dimitrija u Zadru 452 • Herman Helmer, Ferdinand Fellner: Općinsko kazalište u Rijeci 458

Darja Radović Mahečić Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj 463 Zagreb, park Maksimir 466 • Zagreb, Zelena ili Lenucijeva potkova 472 • Herman Bollé: Groblje Mirogoj u Zagrebu 474 • Karl Rösner, Friedrich Schmidt: Katedrala sv. Petra u Đakovu 480 • Herman Bollé: Obrtna škola i Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu 482

Irena Kraševac Likovne umjetnosti i umjetnički obrt u 19. stoljeću 485 Vjekoslav Karas: Rimljanka s mandolinom 490 • Vlaho Bukovac: Hrvatski narodni preporod. Svečani zastor Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu 498 • Zlatna dvorana Odjela za bogoštovlje i nastavu Kralj. zemaljske vlade 500 • Ivan Rendić: Spomenik Ivanu Gunduliću 504 • Herman Bollé i suradnici: Oltari zagrebačke katedrale – oltar sv. Jeronima 506

20. Stoljeće

Željka Čorak Arhitektura 20. stoljeća 511 Rudolf Lubynski: Sveučilišna knjižnica u Zagrebu 520 • Juraj Neidhardt: Nadbiskupsko dječačko sjemenište u Zagrebu 524 • Stjepan Planić: Napretkova zadruga u Zagrebu 535 • Frane Cota: Vila Botteri – vila Deutsch u Zagrebu 540 • Olga Pavlinović: Kačićev trg u Makarskoj 550 • Radovan Nikšić, Aleksandar Dragomanović, Ninoslav Kučan: Radničko sveučilište Moša Pijade u Zagrebu 551 • Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić, Davor Mance: Krematorij u Zagrebu 557 • Ivan Prtenjak: Crkva sv. Petra na Boninovu, Dubrovnik 558 • Saša Randić, Idis Turato: Aula pape Ivana Pavla II. na Trsatu 562 • Nikola Bašić: Morske orgulje i Pozdrav Suncu u Zadru 564

Tonko Maroević Kiparstvo 20. stoljeća 566 Robert Frangeš Mihanović: Lik umirućeg vojnika – Šokčevićev spomenik 567 • Ivan Meštrović: Sjećanje 569 • Frano Kršinić: Buđenje 573 • Lujo Bezeredi: Krava 575 • Vojin Bakić: Svjetlosni oblici 578 • Ivan Kožarić: Unutarnje oči 581 • Dušan Džamonja: Metalna skulptura 24 582 • Branko Ružić: Korablja 584

Tonko Maroević Slikarstvo pred izazovima novoga stoljeća 592

Hrvatska umjetnost 9 Ivanka Reberski Secesija i Hrvatski salon 1898. 596 Bela Čikoš Sesija: Psiha (Atena cjeliva Psihu – nadahnuće) 599 • Vlaho Bukovac: Moje gnijezdo 600

Ivanka Reberski Simbolizam druge secesije i Društvo Medulić 602 Petar Prelog Slikarstvo Minhenskoga kruga 606 Josip Račić: Majka i dijete 607 • Miroslav Kraljević: Autoportret s paletom 609

Petar Prelog Proljetni salon 614 Zlatko Šulentić: Čovjek s crvenom bradom 615 • Vilko Gecan: Cinik 619

Petar Prelog Umjetnički krug oko časopisa Zenit 622 Josip Seissel (Jo Klek): PAFAMA 623

Ivanka Reberski Realizmi dvadesetih godina 625 Jerolim Miše: Pučišća 626

Ivanka Reberski Kritički realizam i grupa Zemlja 632 Krsto Hegedušić: Proštenje u mom selu 633

Ivanka Reberski Grupa trojice i »naš likovni izraz« 638 Ljubo Babić: Moj rodni kraj 639

Ivanka Reberski Koloristički intimizam, ekspresionizam boje, nadrealizam 641 Juraj Plančić: Ležeći akt 642 • Ignjat Job: Kameni stol 644

Tonko Maroević Slikarstvo i grafika druge polovice 20. stoljeća 646 Edo Murtić: Highway 648 • Oton Gliha: Gromače 10–64 651 • Ivan Rabuzin: Prašuma 656 • Nives Kavurić Kurtović: Ljepotica 8mog čula 659 • Miroslav Šutej: Lom svjetlosti slikan 184 sati 661 • Boris Bućan: Žar ptica 662

Ljiljana Kolešnik EXAT ‘51 663 Ivan Picelj: Kompozicija XL 670

10 Hrvatska umjetnost Ljiljana Kolešnik »Radikalni« enformel 672 Ivo Gattin: Crvena površina 673

Ljiljana Kolešnik Gorgona 676 Ljiljana Kolešnik Nove tendencije 681 Ljiljana Kolešnik Konceptualna umjetnost 686

Sandra Križić Roban Složene strukture suvremene umjetničke prakse od 80-ih godina do danas 694 Edita Schubert: Bez naziva (Beskonačna traka) 700 • Mladen Stilinović: Rječnik – Bol / Dictionary – Pain 701 • Dalibor Martinis: S.O.S. S.B. 705

Feđa Vukić Dizajn kao disciplina i kao kulturalni fenomen u Hrvatskoj 711 Aleksandar Srnec: Naslovnica magazina Svijet 715 • Ivan Picelj: Dizajn časopisa Bit international br. 4 719 • Bernardo Bernardi: Sustav uredskog namještaja Skan 721 • Mihajlo Arsovski: Plakat za predstavu Toma Stopparda Rozenkranc i Gildenstern su mrtvi 722

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja 727 Kazalo osobnih imena 743 Kazalo naselja i lokaliteta 757 Popis autora i vlasnika reprodukcija 764

Hrvatska umjetnost 11 Obredna posuda-riton danilske kulture iz Smilčića (5. tisućljeće pr. Kr.) Zadar, Arheološki muzej

anilski riton jedan je od najose- Dbujnijih keramičkih predmeta neolitičkog razdoblja u Hrvatskoj nastao u bogatoj keramičkoj proizvodnji danilske kulture. Već je na prvi pogled jasno kako je riječ o posudi koja se nije koristila u svakodnevnom životu, nego je povezana s duhovnim aspektom danilske neolitičke zajednice. Iako se većina stručnjaka slaže kako je riječ o posudi kultnog karaktera, ne može se sa sigurnošću rekonstruirati sam obred u kojem je korištena, kao ni njezino značenje. Svojim osebujnim oblikom, proporcijama i ornamentikom ona je upečatljiv dokaz vizualne umjetnosti koja se zasnivala na mnogo drugačijim, ali ne i manje složenim postavkama. Sam oblik posude u osnovi je reducirani prikaz nekog životinjskog lika, neki doduše u njemu vide tek oblik životinj- skog vimena, dok ima i mišljenja kako je riječ o donjem dijelu tijela žene. Tu- mačenja da je riječ o prijenosnim svjetiljkama – lojanicama, nisu uvjerljiva zbog nepostojanosti crvene boje kojom je premazana unutrašnjost recipijenta. A ta je crvena boja jedan od simbola krvi, sunca, rađanja i života, elemenata koji su sastavni dio svakog kulta plodnosti. Neki su ritoni ukrašeni bogatom urezanom ornamentikom kakvu poznajemo i s jednog dijela svakodnevnih keramičkih posuda danilske kulture. Motivi se ponavljaju u neprekinutim nizovima, međusobno se povezuju sve dok se ne prekrije čitava površina posude. Kao i mišljenja o značenju ovog predmeta, podijeljena su i mišljenja o njegovu ishodištu i podrijetlu. Ve- lik broj nalaza, bogata ornamentika i vještina oblikovanja argumenti su koji podupiru tezu o Dalmaciji kao mjestu nastanka ritona, no kako dosadašnji modela koji bi ukazivali na stupnjevi- tog tipa nisu bile ornamentirane, ne- nalazi pokazuju osobine razvijenog i tost razvoja, ne možemo tu tezu uzeti go je njihova površina sjajno glačana i dovršenog oblika, a nema primarnih kao sasvim sigurnu. Pojedine posude obojena crvenom bojom.

Prapovijest 17 Obredna posuda u obliku golubice skom ornamentikom izvedenom rova- (3. tisućljeće pr. Kr.) šenjem, a na vratu se triput ponavlja motiv labrisa. Koju pticu predstavlja? Zagreb, Arheološki muzej Iako je tradicionalno uvriježeno mi- šljenje da je riječ o golubici, ptici koja od najstarijih vremena prati Veliku učedolska golubica, pticolika po- sko umijeće lončara koji ju je izradio i Božicu Majku, utjelovljenje zemlje i Vsuda iskopana 1938. na vučedol- njegov umjetnički potencijal. Riječ je plodnosti, ima i tumačenja da je riječ skom Gradcu zacijelo je jedan od naj- zapravo o šupljoj posudi u obliku ptice o jarebici. To je ptica koja u opasnosti popularnijih prapovijesnih nalaza na na tri noge, zapremine od otprilike po- hini šepavost, kako bi neprijatelja od- području Hrvatske, simbol vučedolske la litre, s otvorom na glavi, što ukazuje mamila od vlastitog legla, a time se po- kulture i prapovijesne umjetnosti, sim- na njezinu funkciju kao kultne posude. vezuje sa šepavim Hefestom, bogom- bol koji je tijekom vremena dobio i do- Njezin zatvoreni volumen u prvi mah -kovačem. A upravo su Vučedolci bili datne konotacije, postavši od vjerskog djeluje geometrijski strogo, ali izuzet- prvi veliki metalurzi na ovim prosto- simbola jedne prapovijesne zajednice no fino izvijena linija leđa i prijelaz u rima. A možda su u posudi nekoć dr- simbolom stradanja modernog Vuko- rep pokazuju svu vještinu i nadahnuće žali kakvu tekućinu opijatskih svojstava, vara, ali i težnje za mirom. Ona na davnoga vučedolskog umjetnika. Tije- ko rištenu pri vjerskim svečanostima i najbolji mogući način pomiruje zanat- lo ptice ukrašeno je tipičnom vučedol- ri tualima.

20 Prapovijest Keramički idol iz Dalja (2. tisućljeće pr. Kr.) Zagreb, Arheološki muzej

dol iz Dalja – keramička antropo- Imorfna statueta, pronađena slučajno 1924. u Dalju na položaju Banjkas, pripada srednjobrončanodobnoj skupini Dalj–Bijelo Brdo. Svojom veličinom, visoka je 24 cm, i ljepotom brižne izra- de detalja nošnje i nakita izdvaja se u moru kipića, vjerojatno ženskih likova, odjevenih u dugačku haljinu, dok im glavu pokriva svojevrsno pokriva- lo ukrašeno različitim aplikacijama ili možda vezom. Zajedničko im je obi- lježje vrlo realistično prikazan nakit: ogrlice sa srcolikim ili češljastim pri- vjescima. Lice je uglavnom shematizi- rano, s tek naznačenim crtama. Idol iz Dalja oblikovan je dvodimenzionalno kao plosnata statueta, u suštini nedo- voljno raščlanjena: trup i donji dio tijela prikazani su u jedinstvenoj cjelini, sa širokom zvonastom suknjom. Izdvajaju se samo neki elementi: glava, nažalost neočuvana, no koja bi se na temelju usporedbe s drugim srodnim primjer- cima mogla rekonstruirati kao čepasti dodatak s krajnje stiliziranim nosom i očima; ruke kao horizontalni batrlj- ci. Opasana je pregačom koja ujedno simbolizira ženskost, a oko vrata joj visi bogata ogrlica. Nizovi urezanih koncentričnih krugova na rubovima suknje možda prikazuju brončane li- mene našivke, no moguće je da je ri- ječ o vezu. Statueta očito simbolizira dobro poznat lik, pa detalji glave i lica nisu bitni, važniji su statusni ili ritualni simboli bogate odjeće i nakita. U arhe- ološkoj je ostavštini naglašen ktonički karakter ovakvih likova, jer su najčešće nalaženi kao grobni prilozi.

Prapovijest 23 Brončani kip mladića (atlete) isok 1,92 m kip je nadnaravne veličine (original oko 350., kopija 2./1. st. pr. Kr.), V(približno za 15% veći od tadašnje pro- sječne visine ljudi). Otkriven je 1999. u moru Zagreb, Arheološki muzej s južne strane otočića Vele Orjule kod Loši- nja. Kip je desaliniziran, očišćen i restauriran u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagre- bu. Lik nagog atlete je u kontrapostu (desna noga je u težištu, a lijeva svijena u koljenu). U desnoj ruci držao je izduženi drveni ili želje- zni klin za odstranjivanje nečistoće a u lijevoj strigil (strugalo). Kip pripada poznatom statu- arnom tipu strugača, kakav se čuva u Kunsthi- storisches Museumu u Beču, a pronađen je u Efezu kod gimnazija u luci. Budući da lošinjski atlet ne čisti svoju kožu, ne pripada tipu Lizi- pova apoksiomena, a jednako tako ni tipu ne- što kasnijih Daidalova i Daipova (ili Laipova) te Antigona. Iako je teško govoriti o kojem sportašu je ovdje riječ, ipak je to po svoj prilici bio hrvač, što bi se moglo zaključiti na temelju snažnih ramenih i leđnih mišića. Lagano za- vijena linija tijela ukazuje na stilsku predaju iz kasnog 5. ili ranog 4. st., na tradiciju toga vremena ukazuje također odnos glave i tijela (1: 6). S obzirom na snažne udove, manju elegan- ciju i odnose među dijelovima tijela, original se mora pripisati umjetnicima oko Lizipa koji su ga slijedili i razrađivali njegove ideje (ikono- grafska aluzija na čuvenoga Lizipova Apoksio- mena). Iako kosa podsjeća na Lizipove kipove, ipak je različita. Njezini čvrsto slijepljeni pra- menovi pokazuju da ih je ulje još međusobno povezivalo. Najvjerojatnija datacija originala je vrijeme oko 350. g. prije Kr. Je li riječ o ko- piji ili o originalu? Kip je ležao na zemlji prije transporta, organski materijal u unutrašnjosti potječe iz 2./1. st. prije Kr., što bi značilo da je mladić izrađen još prije. Na dugu uporabu i stajanje na otvorenom upućuje i karakter pati- ne. Po svoj prilici kip je kopija kasnoklasičnog originala iz helenističkog doba, namijenjena jednoj od većih luka na sjevernom Jadranu ili, što je najvjerojatnije, carskoj maritimnoj vili u uvali Verige na Velom Brijunu. Riječ je nedvojbeno o vrlo važnom kipu koji je bio višekratno kopiran. Dosad su poznate sljedeće kopije: Efez–Beč, kip od bronce (Kunsthistorisches Museum), Firenca–Uffizi, kip od mramora, Frascati–Boston, kipić od bronce (Museum of Fine Arts), Rim (Zbirka Torlonia), St. Petersburg, glava od mramora (Ermitage), Castel Gandolfo, kip od bazanita (Antiquarium Villa Barberini), glava od bronce (Kimbell Art Museum Fort Worth, nekoć u Veneciji).

38 Antika i rano kršćanstvo Dioklecijanova palača u Splitu, idealna rekonstrukcija.

Dioklecijanova palača u kulama koje flankiraju gradska vrata te uske prostorije uz fortifikacije teško je Splitu četverokutnim kulama na kutovima i kazati čemu su služila. Unatoč tomu istim takvim kulama na sredini između što su ta dva sjeverna segmenta manje (prije 305.) kutova i vrata. Po sredini zidnih po- reprezentativna, ipak su sjeverna vrata teza prostrana su vrata, povezana vo- arhitektonski najraščlanjenija i dekora- doravnim i okomitim ulicama, široka tivno najbogatija. dubokoj uvali, na području Sa- i uokvirena portikatima, poput onih u U tipološkom smislu, Dioklecija- Ulonitanskog agera podignuta je helenističkim gradovima Istoka. Južni nova je palača maritimna vila umet- palača (villa) rimskog cara Diokleci- krak ulice pravca sjever–jug zapravo nuta u vanjski plašt kastruma, kakve je jana, završena prije careve abdikacije ne postoji, nego je prostor drukčije car naveliko gradio na čitavom Istoku. 1. svibnja 305. godine. S namjerom riješen. Naime, od križanja prema ju- Spoj dvaju raznorodnih zdanja valjalo da se dragovoljno odrekne prijestolja, gu u pravcu karda nastavlja se peristil, je međusobno uskladiti, jer je južni se- car je sebi podigao rezidenciju za raz- potom vestibul i središnja dvorana ko- gment po vodoravnoj osnovi bio podi- doblje života poslije povlačenja. Zda- ja dovodi do distributivnog portikata jeljen na rezidencijalni i religijski pojas nje u obliku nepravilnog pravokutnika koji povezuje oba južna segmenta gra- s hramovima i mauzolejom, među ko- (dimenzija 215,54 m na istočnoj i za- đevine i omogućava pogled na more. jima je središnji trg – peristil. Unutar padnoj strani, 174,94 m na sjevernoj Na sličan su način riješeni podrumski toga dijela palače posebno je važan i 180,90 m na južnoj) smješteno je prostori kroz koje je promet išao pre- osmerokutni mauzolej s ophodnim približno u tjemenu uvale, pročeljem ma obalnim vratima. Za dva sjeverna trijemom, rodoutemeljitelj sličnih mo- okrenuto prema moru. Čitav kom- kvadranta prostora palače, koja ima- numentalnih grobnica što će se javljati pleks snažno je utvrđen osmerokutnim ju karakteristična otvorena dvorišta i u kasnijim vremenima. Rezidencijalni

46 Antika i rano kršćanstvo dio palače imao je cubicula, triclinium, reprezentativne dvorane i terme. U Dioklecijanovoj palači ostalo je mnogo nedovršenih pojedinosti (kapiteli, arhitravi, profili, reljefi, razni dekorativni elementi i sl.), što upućuje da se gradilo u velikoj žurbi. Ta se či- njenica može objasniti samo time što se približavao datum napuštanja trona i što je rezidenciju još prije toga trebalo pripraviti za cara i brojnu svitu. Unatoč kasnijim izmjenama i devasta- cijama, Dioklecijanova palača ostala je originalan i za povijest svjetske arhitekture iznimno važan spomenik.

Arhitektonski kompleks u uvali Verige, Veli Brijun

ompleks u uvali Verige na Velom KBrijunu primjer je inteligentnog i umješnog povezivanja raznorodnih arhitektonskih sadržaja. U toj preko 300 m dubokoj uvali uz obalnu crtu nani- zala se skladna cjelina brojnih objekata. Čitavu južnu stranu uvale obuhvatio je rezidencijalni kvart luksuzne vile koja je sadržavala reprezentativne prostore s prospektom prema moru. Arhitektura je smještena na padini. Istočno od vile nalazile su se hortikulturno uređene te- Dioklecijanova palača u Splitu, tlocrt (prema J. Marasoviću). rase. Tjeme uvale zauzimali su religijski objekti: tri jednostavna prostilna hrama povezana polukružno oblikovanim op- hodom, vjerojatno trijemom. Straga, u osi središnjega hrama, nalazi se poveći okrugli postament nepoznate namjene. U dužini od preko stotinu metara od hramova na sjevernoj strani bio je još jedan maritimni prospekt koji se sastojao od zida raščlanjenoga s dvije četvrtaste i dvije polukružne niše. Niše su nedvojbeno služile za smještanje kipova. Iza toga prospekta na terasama su bili vrto- vi. S pristupne ceste ukoso u odnosu na objekte smješten je reprezentativni pristup kompleksu s dvoranama za čekanje, predvorjem, ulazom i ulaznim portika- tom. Na taj dio izravno se veže palestra raskošnih terma. One imaju središnju, apsidalno zakrivljenu dvoranu oko koje se s jedne i s druge strane nižu dvorane i bazeni, dok pročelje čini polukružni por- Arhitektonski kompleks u uvali Verige, tlocrt.

Antika i rano kršćanstvo 47 Termalni dio arhitektonskoga kompleksa u uvali Verige, tlocrt.

kao oplate zidova. Ostatci kipova su, nažalost, suviše skromni, ali su očito bili vrhunske izradbe, o čemu svjedoči fragment amfore s frizom labudova u plitkom reljefu, po svoj prilici ostatak Venerina kipa, koji je možda bio kopija Praksitelove Afrodite Knidske. Upravo bi u taj ambijent dobro pristajao bronča- ni kip nađen u moru kod Lošinja. Uvala Verige izgrađena je po smišljenom planu koji je predviđao razvoj i širenje, ali ne stihijsko povećavanje. Vlasnik vile, ba- tikat s pogledom na more. U blizini su gospodarskih prostorija bila je luka, dok rem u prvom st., bijaše zacijelo neki car, tri prostorije bazena za ribe u moru. Na je molo za rezidencijalni dio objekta bio ili neka druga osoba iz najviših rimskih samom kraju sjeverne obale uvale veliki na suprotnoj strani uvale. krugova iz 1. st. su gospodarski kompleksi s brojnim pro- Zdanja su bila opremljena raskoš- storijama, koji su, po mišljenju M. Suića, nim materijalima, osobito raznim vrsta- Arhitektonski kompleks u uvali Verige, služili bojanju tkanina. U moru ispred ma mramora i alabastara koje su služile 1. st. Veli Brijun

48 Antika i rano kršćanstvo Sarkofag Dobrog pastira laze bračni drugovi, lijevo žena, desno ikonografski zamišljena kao personifi- muškarac. Oba lika stoje na bazama kacija pietas, a muškarac kao filozof. (prva četvrtina 4. st.) poput nadnaravno velikih kipova. Že- U značenjskom smislu glavni je lik Split, Arheološki muzej nu okružuje 14, a muškarca 28 likova očigledno pastir u središnjoj edikuli. Po rodbine i prijatelja znatno manjih di- svoj prilici on uprizoruje bukoličku idilu vaj golemi sarkofag pronađen je menzija. Žena u naručju drži dijete a koja je metaforički prerasla u parabolu o Ona Manastirinama u Saloni. Na- muškarac svitak, dok mu je uz lijevu pastiru koji, prema Evanđelju po Luki, lazio se u hodniku sjeverno od bazilike nogu svežanj rotula. odlazi u potragu za izgubljenom ovcom, ispred oratorija VII u kojem je vjero- Na lijevoj bočnoj strani sarkofaga napuštajući sve ostale. Motiv erota s iz- jatno bio izvorno položen. Pripada lo- u edikuli poput one na prednjoj strani vrnutom bakljom na lijevoj bočnoj stra- kalnoj grupi sarkofaga s arhitektonskom prikazan je erot s izvrnutom bakljom. ni preostatak je iz repertoara poganske raščlambom, klesanih od prokoneškog Na desnoj bočnoj strani nalazi se pri- nadgrobne umjetosti koji simbolizira mramora, no ovaj je sarkofag bio naj- zor sa ženama, muškarcima i djecom s gašenje života. Motiv na desnoj bočnoj raskošnije ukrašen i izrađen po poseb- podignutim rukama oko vrata grobne strani prikazuje osobe u kršćanskoj mo- noj narudžbi. Na temelju tipova frizura edikule. Stražnja strana sarkofaga nije litvi (s raširenim i podignutim rukama) muškaraca i žena datiran je u prvu četvr- ukrašena. Nedovršeni poklopac na ko- pokraj mauzoleja, i nepoznat je u reper- tinu četvrtog stoljeća. jemu leže muškarac i žena morfološki toaru funeralne ikonografije. Miješanje Usred njegova pročelja nalazi se je mješavina kline i pokrova na dvije poganskih i neutralnih motiva uvjetova- edikula sa sirskim zabatom u kojoj je vode. Takav mješoviti oblik poklopca no je vremenom nastanka u kojem je još prikazan pastir s ovcom na leđima te specifičan je za Dalmaciju, no obično bilo opasno javno iskazivati pripadnost dvije ovce do nogu. Stabla iza njih nasu ga po narudžbi izrađivale radionice kršćanstvu. Kao jedan od najbolje izra- značuju da je pastir prikazan u pejzažu. na Prokonezu, nakon čega se dovrša- đenih primjeraka svoga doba, sarkofag Bočno su otvori arkada u kojima se na- vao na licu mjesta. Žena je na njemu nema paralela u antičkom svijetu.

62 Antika i rano kršćanstvo Sklop Eufrazijeve bazilike u Poreču (sredina 6. st.)

rhitektonski ostatci kršćanstva da- A tiraju u Poreču već od ranog četvr- tog stoljeća. To se u prvom redu odnosi na ostatke oratorija na mjestu pokraj kojega će se razviti veliki arhitektonski sklop u petom st., a poslije toga i monumentalna bazilika biskupa Eufrazija, velika trobrodna građevina nastala sredinom šestog stoljeća. Osim istaknute poligonalne apside, bazilika ima i dvije polukružne apsidiole koje su začetak nove prakse povećavanja broja oltara i uvođenja funeralne liturgije u gradske crkve. Bazilika je bila namijenjena dnev- Poreč, kompleks Eufrazijeve bazilike s baptisterijem, memorijom i biskupskom palačom, noj liturgiji, ali je u oltaru bio smješten sredina 6. st. i sarkofag s ostatcima konfesora Maura, od kojeg je sačuvan samo fragment s natpisom. dvorana s apsidom u kojoj je sjedio bi- s malim Isusom na koljenima u sredini Porečki sklop pripada bazilikalnom skup služila je za audijencije. apsidalne kalote jedan je od najranijih tipu kakav se razvio na sjevernom Ja- Najdojmljiviju slikovnu opremu takvih prikaza u kršćanskoj umjetnosti, dranu i proširio na susjedne krajeve, a Eufrazijeve bazilike čine mozaici u ap- a u tom obliku mogao je nastati tek sastoji se od same bazilike i baptisterija sidi i apsidiolama te nad trijumfalnim nakon koncila u Carigradu 553. godi- u njezinoj osi s četvrtastim atrijem okru- lukom. Tematski repertoar mozaika ne, na kojem je, između ostalog, osu- ženim trijemovima koji povezuje te dvije poznat je u ranoj kršćanskoj umjetno- đen monofizitizam i priznata važnost građevine. Trijem atrija pred ulazom u sti: Krist koji sjedi na globusu među Isusove ljudske naravi. U apsidiolama baziliku služio je i kao narteks. Iz atrija se apostolima, proroci, arkanđeli, meda- se iz oblaka pojavljuje Krist, prikazan osim toga bočno ulazi u biskupov dvor ljoni s likovima svetica te Navještenje i kao mladić, koji stavlja mučeničke vi- koji je imao dvije etaže. Njegova glavna Pohođenje. Međutim, Marija koja sjedi jence na glave svetaca (jedan od njih se naziva Severus, drugome ime nije očuvano). Po izvedbi i tematici mo- zaicima Eufrazijeve bazilike najbliži su oni iz ravenskih crkava. Sljedbenici tih majstora konstantinopolske deriva- cije djelovali su očito još neko doba i izvan Ravenne. O tome, osim mozaika iz Poreča, svjedoče i ostatci s prikazom Traditio legis podrijetlom iz bazilike sv. Marije Formose u Puli. Osim mozaika, u Eufrazijevoj su bazilici posebno fino izrađene mramorne intarzije u donjem dijelu apside koje daju izvanredan dekorativni i koloristički efekt. Manje su luksuzno izrađene štukature na arkatu- ri među stupovima. Oltarni prostor di- jelila je od brodova pregrada sačinjena od stupića i pluteja od prokoneškoga mramora, ukrašenih dekorativnim motivima i figurama jelena. Na vanjskom su pročelju gotovo izblijedjele freske s Sklop Eufrazijeve bazilike u Poreču, tlocrt. likovima svetaca.

Antika i rano kršćanstvo 63 64 Antika i rano kršćanstvo Sv. Križ u Ninu Sv. Križ primjer je tradicionalne dojam centraliziranog prostora opet skupine naše predromanike, koja se povratio kad se nađemo ispod kupole. (rano 9. stoljeće) oslanja na ranije mjesne uzore. Tlocrt No i taj se ponešto kosi s dojmom ko- kapele slobodni je križ jednakih kraji stječemo kad pogledamo na stranu, kova, poznat na Jadranu od vremena jer bočni se krakovi križa prikazuju ko je Sv. Spas najvažniji sačuvani kasne antike, s najbližim uzorom u kao mali, paralelni jednobrodni pro- Aspomenik predromanike u Hrvat- porušenoj zadarskoj crkvici sv. Vida iz stori. Ukratko, iako malih dimenzija, skoj, kapela sv. Križa sigurno je u široj kasnog 8. st. U temelje crkve uzidan Sv. Križ je neobično složeno arhitek- javnosti najpopularnija starohrvatska je velik broj antičkih spolija (kao u Sv. tonsko ostvarenje, a temeljita analiza građevina. Kako i ne bi, kad je poveza- Donata u Zadru), a zidovi su od gru- nepravilnosti proglasila ga je fanta- na sa starohrvatskom prijestolnicom i s bog lomljenca. Oblik križa (središnja stičnim gnomonom u kojem sunčeve dvorima hrvatskih vladara. Nadvratnik apsida izvana je maskirana pravokut- zrake ekvinocija i solsticija određuju iznad ulaza bilježi visokog dostojan- nom masom ziđa), okrunjen jakim sre- osnovne proporcije prostora. stvenika, osnivača crkve, župana Go- dišnjim akcentom kupolice, presudan Crkvica sv. Križa kulturološki je dečaja (iako izvorno porijeklo grede je za vanjštinu građevine. Pri ulasku iznimno važan spomenik koji pokazuje nije sasvim pouzdano utvrđeno). nameće se longitudinalna os, da bi se otvorenost Hrvata, odnosno njihovih najviših slojeva, različitim opcijama gradnje, te da uz karolinšku, koju predstavljaju Sv. Spas i njegova skupina, djeluje i tradicija zemlje u kojoj su se naselili Hrvati. A graditelj Sv. Križa pokazao je kako se unutar jednostavnog, tradicionalnog koncepta i malenog mjerila može postići skladno i složeno ostvarenje. Zamjedba Thomasa Gra- hama Jacksona, engleskog arhitekta 19. stoljeća, o Hrvatskoj kao »zemlji malih katedrala« možda je najprimjenjivija na malu dvorsku kapelu u Ninu.

70 Predromanika i romanika Sv. Spas na vrelu Cetine eđu spomenicima hrvatske predromanike Sv. Spasu na Cetini pri- (kasno 9. stoljeće) Mpada posebno mjesto. Radi se o najbolje sačuvanoj građevini za nas najzanimljivije, »kraljevske«, skupine hrvatske predromaničke arhitekture, kakvu su podizali pripadnici vrhova društva od početka 9. stoljeća. Sv.

Predromanika i romanika 73 Spas je jednobrodna crkva s trolisnim Najvažniji liturgijski događaji godine, taj model mogli upoznati prisustvujući svetištem te dvokatnim westwerkom i vi- Uskrs i Božić, odvijali su se unutar we- karolinškim vijećanjima ranoga 9. sto- sokim tornjem. Trolist je možda kon- stwerka, nazvanog i turris Sancti Salva- ljeća. Polukružni zidni potpornjaci ko- cesija tradiciji centralnih gradnji, mož- toris, koji nastaje kao spomen Kristova ji prihvaćaju težinu svoda jedinstvena da pokušaj spajanja jednobrodnosti i groba u Jeruzalemu. Kult Spasitelja su pojava u predromaničkoj arhitektu- troapsidalnosti. U prizemlju westwerka zarana se spaja s imperijalnim kultom ri i njihovo porijeklo nije razjašnjeno. uz sjeverni zid nalazila se grobnica a na karolinškoga vladara. Potpornjaci se javljaju u predromanici kat se pristupalo vanjskim stubištem. Posebna originalnost građevine, Asturije, no redovno su pravokutni, a Na njemu je prostor koji se trostrukim odnosno cijele skupine, jest u presvo- tako i lokalni rimski (Gardun-Tilurij) otvorom otvara prema crkvenoj lađi, đivanju razmjerno velikih prostora te ili rankoršćanski (Salona) uzori. Sto- rezerviran za velikaša – u ovom slučaju u zamisli aksijalnog zvonika ponešto ga se za njih može pretpostaviti utje- župana Cetine, Gastihu, koji se s maj- uvučenog u pročelje, što se na karolinš- caj oble drvene građe. Za Hrvatsku je kom Nemirom zabilježio na ulomku kom Zapadu susreće, i to samo done- Sv. Spas spomenik najviše kategorije oltarne pregrade. Posveta Spasitelju kle, u središtu carstva (Inden, Steinba- – međaš na jugoistočnoj granici karo- potvrđuje izvorni sadržaj zapadnih ch, Palatinska kapela u Aachenu). Hr- linške umjetnosti i svjedok tisućljetne masiva kao crkava posvećenih Kristu. vatski su vladari ili njihovi zastupnici pripadnosti kulturi europskog Zapada.

Sv. Spas na vrelu Cetine, bočni prikaz i tlocrt.

74 Predromanika i romanika Vela Gospa (Santa Maria Alta) pokraj Bala (oko 800. i kasnije)

uševine crkve i samostana Vele RGospe (Santa Maria Alta) nalaze se u brežuljkastom kamenjaru sjeverno od Bala u Istri, nad plodnim poljima uz stari put Rovinj – Bale. Sklop se sastoji od prostrane trobrodne, troapsidalne bazilike od šest traveja (22 x 12 m) i velikog približno pravokutnog prostora južno od crkve (samostan, cca 35 x 47,5 m) koji uključuje i manju crkvu sa zapadnim zvonikom. Pod krovom je samo srednji brod, barokna obnova već ruševne crkve iz 1789. Vela Gospa je podignuta na antič- kom položaju i to vjerojatno krajem 8. stoljeća, netom po karolinškom zauzi- manju Istre. Oponaša ranokršćansku baziliku, a apside koje su izvana poligonalne podsjećaju na mjesnu istarsku tradiciju. Pripada dakle arhitekturi karolinškog vremena koja slijedi načelo more romano odnosno trend obnavljanja »rimskih« modela pod mjesnim uvjetima. Ako se potvrdi rani datum samostanskih zgrada (istraživanja još traju), samostan bi bio jedno od najranijih takvih zdanja karo- je u 11. st. dozidano predvorje s tornjem Karolinško doba potvrđuju i kapi- linškog vremena uređenih oko pravo- u južnom uglu, a manji crkveni objekt u teli arkada glavnog broda (nađeno svih kutnog dvorišta. Dio samostanskih zgra- jugozapadnom dijelu samostana također 12, zaista rijedak slučaj, danas u lapida- da bio je, čini se, izgrađen u drvu. Crkvi je kasnijeg, sličnog datuma. riju župne crkve u Balama) koji variraju od izrazito kasnoantičkih modela s uspravnim listovima i volutama do ko- šarastih kapitela (obnavljanje ranobi- zantskih uzora) pokrivenih atektonički motivima pleterne skulpture. Kapiteli su izvanredan rad snažnog, izvornog, iako ponešto rustičnog umjetnika te u europskim razmjerima pripadaju naj- zanimljivijim ostvarenjima karolinškog razdoblja. Isti je majstor, vjeruje se, radio u Dvigradu, Guranu, Novigradu i drugdje, a posebice valja istaknuti da je Novigrad bio sjedište karolinškog duxa, dakle još jedna veza sa svijetom novih strujanja s europskog sjeveroza- pada.

Vela Gospa pokraj Bala, tlocrt.

Predromanika i romanika 75 Pluteji oltarne pregrade iz Sv. Nediljice u Zadru, prizori Kristova djetinjstva (oko sredine 11. stoljeća) Zadar, Arheološki muzej

općeeuropskom procesu oživ- Uljavanja ljudskog lika u kame- noj skulpturi izuzetno mjesto pripada plutejima oltarne pregrade iz zadarske ranoromaničke crkve sv. Nediljice, porušene 1891. godine. Pluteji (lijevi na plana, a likovi se slažu od prutaka te poštivanje kadra. To su mahom iko- 235 x 98 x 7, desni 183 x 98 x 7 cm) pletera. No majstor ipak ne slijedi dik- nični prikazi (Uzašašće) koji se nalaze sadrže trake s prikazima ptica i životi- tat arkadica kao kadra, nego njihovim na vanjskoj fasadi crkve, podređeni nja pod arkadicama ili unutar pletenice probijanjem te zaokruživanjem pložaja cjelini arhitekture. »Slobode« koje su te druge standardne pleterne motive, likova i njihovih pokreta nastoji doča- pripisane plutejima Sv. Nediljice izraz ali i široki pojas s prizorima iz Isusova rati prostorno djelovanje u prostoru su predromaničke tradicije, koja poku- ranog djetinjstva, od Navještenja do kojeg nema! Po stilskoj dosljedno- šava »prepisati« neki »slobodniji« za- Krštenja. Ti su prizori poredani ispod sti ploče Sv. Nediljice su bez stvar- cijelo slikani uzorak. U prikazbenom i arkada koje povezuju izvorno 26 liko- nih analogija u sklupturi 11. st. Neke vizualnom smislu na pločama nastaje va. Kraćenjem desne ploče odrezan je sličnosti postoje sa skupinom reljefa genijalna »gužva« bez puno nagovje- prizor s Isusovim krštenjem. iz Pireneja (St. Genis-des-Fontaines; štaja urednog romaničkog strukturi- Ploče su jedinstvene po bogatstvu St. André-de-Sorrède, 1020.), gdje ranja figuralnog materijala. Nedugo naracije, međutim likovi su izrađeni u nalazimo figurice pod potkovastim zatim plastika Sv. Lovre u Zadru uvodi stilu i tehnici pleterne skulpture. Re- arkadama, formirane od dekorativnih i u nas stvarno zaobljivanje oblika unu- ljef je strogo postavljen u dva paralel- uzoraka (s jasnijim odjekom zlatarstva) tar jasno zadanih okvira.

86 Predromanika i romanika Rudina, crkva i benediktinski samostan tječe iz sredine ili druge polovice 12. sv. Mihovila, rudinske glave st. Nakon nje slijedile su gotičke do- gradnje te konačno i turski nadgrobni (1150.–1200.) spomenici. Tlocrt trobrodne i troapsi- Požega, Gradski muzej dalne bazilike primijenjen je na crkvu veličine jednobrodne građevine (14 x 8 m), kao npr. u Ellésmonostoru (oko uševine Sv. Mihovila nalaze se na reljefnim posvetnim križem (5.–6. st.), i nakon 1100.), a tlocrtom rudinska Rjugoistočnoj padini Psunja s izvan- a možda je tu stajao i bizantski kastrum crkva nalikuje i crkvi u Somogyváru rednim pogledom na Požešku kotlinu. (podzid sjeverozapadnog ugla). Roma- iz 12. st. Mala, vjerojatno grobišna ka- Tradicija gradnje postoji od antike, nička faza s trobrodnom crkvom, pro- pela zapadno od crkve možda je ranija ra nokršćanska faza dokumentirana je čeljem s dva tornja i predvorjem po- (oko 1100.).

Konzole u obliku glava iz crkve sv. Mihovila u Rudini (12. st.).

88 Predromanika i romanika Rudina je privukla posebnu pozor- ma gdje se plošnost planova nenadano su morali postojati u Rudini ili okolici, nost brojnim fragmentima romaničke slaže s gotovo agresivnom plastičnošću možda neki kasnoantički ciklus zidnih skulpture, posebice čuvenim glavama detalja. Razlikuje se nekoliko ruku, no slika, ili predmeti od drva, kosti, gline, u jedinstvenom stilu koji se ne nalazi sve variraju stil »glavnog majstora«, metala, odnosno tekstila, moguće ori- nigdje drugdje u karpatskom bazenu umjetnika naglašene stilizacije, vješto- jentalne provenijencije, kakvi su dola- te se može pretpostaviti da je nastao ga u slaganju raznorodnih, grafičkih i zili u Panoniju iz Koptskog kruga čak u Rudini (neke naizgled slične glave plastičnih detalja. Oblikovne varijaci- i za vrijeme Avarskog kaganata. Skul- s romaničke katedrale u Pečuhu ni iz- je uključuju sustave paralelnih ploha pture Rudine spomenik su izvanredne daleka ne posjeduju stilsku dosljednost s izrazito pravocrtnim pojedinostima, izvornosti i osebujnosti koji će još du- rudinskog materijala). Radi se o naiz- ili pak zaobljenost poteza i ispupčenja, go poticati maštu promatrača i služiti gled grubim, oštro rezanim, visoko što unatoč »deformacijama« čuvaju kao izazov znanstvenicima. stiliziranim i vrlo ekspresivnim glava- prizvuk neke daleke klasike. Modeli

Predromanika i romanika 89 Zvonik i kapitularna dvorana samostana ni slijede obrasce zapadne romanike. U sv. Marije u Zadru kapitularnoj dvorani nalazi se grobnica opatice Večenege s mramornim plo- čama i natpisima klesanim latinskom kapitalom. klop zvonika i kapitula Sv. Marije nema izravnih analogija. Istom krugu Zvonik je spomenik ulasku kralja Su Zadru ključni je kulturno-po- pripada snažan križni svod kapele na Kolomana u Zadar, s naglaskom na vijesni spomenik na razmeđu rane i prvom katu te jasna artikulacija pro- kontinuitetu vlasti, budući da čitav zrele romanke. Zvonik izrazite pla- stora i arhitektonskih članova kapitula, kompleks nastaje u suradnji sa samo- stike površina i otvora, bez tipičnog izvanredno obrađeno ziđe kao i deta- stanom i njegovom opaticom Večene- »lombardskog« rastvaranja prema lji – kubični kapiteli, kapitala natpisa gom iz roda Madijevaca, dakle s rodom vrhu, harmoničan je spoj sjevernotali- (»REX COLLOMANNUS«) i ukrasi koji je tijekom 11. stoljeća usko surađi- janskih modela i burgundske romani- s motivom palmeta. Freske u kapeli na vao s hrvatskom narodnom dinastijom. ke reformiranog klinijevskog reda, no prvom katu s prikazom Maiestas Domi- Kapela je mjesto s kojeg je kralj pratio

Zadar, zvonik crkve sv. Marije s natpisom kralja Kolomana, 1105.

92 Predromanika i romanika obred, oslik se tematski veže uz sadržaj laudi pjevanih kralju, a i palmete imaju, čini se, neko značenje unutar vladarske ikonografije u Hrvatskoj, Ugarskoj, Veneciji i drugdje (donja Rajna). Ko- loman je gradnjom zvonika potvrdio privrženost moćnom savezniku u pri- jestolnici Dalmacije, a samostan svoju ulogu kraljevske zadužbine. Sklop je ranoromaničkoj bazilici dozidan kao zasebna gradnja s aksijalnim zvonikom, kakvi nisu poznati u panonskoj arhitekturi 11. stoljeća, no zamisao vladarskog zapadnog masiva i lože, westwerka, prisutna je u mjesnoj hrvatskoj arhitekturi od 9. stoljeća, kako smo vidjeli kod Sv. Spasa na Cetini. Taj oblik ponavlja i Zvonimirova krunidbe- na bazilika sv. Petra i Mojsija u Solinu (oko 1070.), a standardizira se zapadnim aksijalnim zvonicima i zapadnim masivi- ma zrele romanike kako u priobalju tako i u panonskom prostoru. Starohrvatski westwerk odrazio se i u samom Zadru, aksijalnim zvonikom unutar crkve sv. Lovre, kapele Madijevaca te tornjićima na zapadnoj strani šesterolista Stomori- ce i Sv. Krševana u Kolovarama.

Zadar, samostan sv. Marije, kapitularna dvorana, grobnica opatice Vekenege (1111.).

Zadar, zvonik crkve sv. Marije, svod kapele opatice Vekenege (poč. 12. st.).

Predromanika i romanika 93 Zadar, zvonik crkve sv. Marije, kapela opatice Vekenege (poč. 12. st.) kapiteli s imenom kralja Kolomana.

94 Predromanika i romanika Sv. Foška kod Peroja, zidna u nedalekom Guranu (8. st.). Time se simetrični sustav okvira i ploha u koje slika Uzašašća datum arhitekture približava onome se upisuju oblici i sami pročišćeni go- glavne atrakcije crkve, njenih zidnih tovo do geometrijskih praformi i ome- (rano 12. stoljeće) slikarija iz ranijeg 12. stoljeća. đeni jakim tamnim potezima. Svjetla se Dok gradnja svojim nepravilno- prevode u strogu površinsku kaligrafi- stima ukazuje da su Sv. Fošku podiza- ju, a pojedini oblici, poput crvenosme- rkva sv. Foške nalazi se sjeverno li priučeni »meštri«, oslik potvrđuje đih sjena na Kristovu licu, pretvaraju Cod Peroja na zapadnoj obali Istre prisutnost vrsnog majstora slikara. Od se u neovisne geometrijske kružiće ko- među poljima i maslinicima. Vjerojat- cjelokupnog ciklusa najbolje je saču- ji svojim rasporedom navješćuju oblik no je oko nje postojalo neko veće na- van, iako i on tek djelomično, prikaz križa. Ta likovna koncentracija duhov- selje. Crkva je trobrodna s trodijelnim Uzašašća na trijumfalnom luku crkve. noga reda osobito je dojmljiva u pred- svetištem i ravnim začelnim zidom po Dok u jadranskom bazenu u razdoblju večerje dok zrake sunca padaju na sliku modelu »istarskih kutija«, i kao takva predromanike i romanike dominira kroz dvojni prozor zapadnog pročelja datirala se od 7. do 9. st. Istraživanja izraz zasnovan na različitim vidovima Sličnosti su zapažene s isto tako je- Ivana Matejčića prilikom nedavne prihvaćanja bizantskih oblika, ili pak, dinstvenim slikarijama crkve Sant’ An- restauracije ustanovila su prisutnost rjeđe, odbljesaka otonske unutarnje gelo in Formis u Kampaniji, s francu- ranoromaničkih detalja, poput slije- dramatike naglašene cjevastim nabori- skim ciklusima u Montoireu i Saint- pih arkadica i friza patuljastih slijepih ma, slikarije Sv. Foške zastupaju rije- Savinu, a možda se mogu spomenuti i lukova, što bi ukazivalo da je crkva dak prodor estetike zapadne romanike odjeci dalekih i do savršenstva geome- nastala oko 1100. po uzoru na ranije u područje srednjeg Mediterana. To triziranih oblika pirenejske romanike slične građevine, poput one otkrivene znači da je kompozicija zamišljena kao (Tahull).

Predromanika i romanika 99 Medvedgrad, kapela sv. Filipa i Jakova zole Castel del Monte, dakle na impe- (1230.–1250.) rijalni krug Friedricha II. Lavlje glave nad oltarom odraz su Petrovih riječi (Petar I/5, 6-11) da se molitve upute apela je pravilan oktogon s poli- Unutrašnjost sa snopastim nosa- oltaru jer đavao poput ričućeg lava traži Kgonalnim svetištem (oko 9 x 7 m). čima, kapitelima i rebrima daleko je svoje žrtve, a tu je poruku nosio i natpis Uzorno je restaurirana između 1981. i plastičnija od vanjštine, a taj se dojam sv. Petra na Porta Speciosa katedrale u 1985. na temelju prethodnih arheološ- pojačava u svetištu. Profilacije, primje- Esztergomu (kraj 12. st.). Intenzitet sa- kih istraživanja (D. Miletić, N. Valjato- rice bademasta rebra sa zaliscima, na- držaja i oblika najviši je u svetištu, dok Fabris, N. Oršić). Djelo je kraljevskih dovezuju se na one u Topuskom i Čaz- je brod »ovozemaljskiji«, s polukruž- radionica »međunarodnog stila«, koji u mi. Kapiteli s pupoljcima bujniji su od nim lukovima te prikazom dvaju atlanta karpatskom bazenu prevladava u prvoj onih na portalu, a na nekima se pupolj- na stupićima uz ulaz, kao poruka onima polovici 13. stoljeća. Zidana je opekom, ci rastvaraju u oblike bliske »domaćoj koji izlaze da na njihovim leđima počiva a detalji su izrađeni u kamenu. Izvana i u flori«. I ovdje prednjači svetište, gdje kršćanski svemir. Atlanti, rijetka pojava brodu dominiraju obli lukovi otvora i lu- nalazimo dva stupa okrunjena glava- u Panoniji, nešto su arhaičniji, a njiho- nete, dok su trijumfalni luk i otvori sve- ma lavova-stupoždera, motiv izuzetno ve se analogije nalaze u ugarskom figu- tišta zašiljeni. Portal ne istupa iz razine rijedak u Panoniji, u izvedbi majstora ralnom materijalu ranijeg 13. stoljeća fasade, razmjerno je suzdržan i podsjeća koji je također jedinstven, a koji teč- (Vértesszentkereszt, Zalavár). Malena na onaj u Ócsi (oko 1206.–1234.). Zani- nim stilom razvedenih obrisa i napetih medvedgradska kapela složen je i bri- mljiva je pojava u snop vezane palmete, površina podsjeća na »cvjetne glave« žljivo promišljen spomenik, vrhunac i motiv koji se često rabi na kraljevskim Villarda de Honnecourta, na »Zeleno ujedno kraj međunarodnog romanič- gradnjama, i to ne samo u Panoniji. lice« Bamberga ili na maskerone i kon- kog stila na tlu Hrvatske.

110 Predromanika i romanika Predromanika i romanika 111 Majstor Radovan, Portal katedrale u Trogiru (1240.).

112 Predromanika i romanika Portal trogirske katedrale, luneta majstora Radovana Djevice, a njezin je izvor isti kao i cije- (1240.) loga Rođenja, a to je scena iz srednjovjekovne drame Ordo Stellae – zvijezda se kao prikladno izrezani teatarski rekvizit javlja u vrhu. U njoj se imago Majke s djetetom (prikaz živih osoba ajstor Radovan je 1240. uklesao li, pa i poslije dodani dijelovi portala bilo bi svetogrđe) pokazuje nakon što Msvoj potpis u lunetu, jedinstvenu proširuju tu glavnu poruku, zamisao se povuče zastor. Prizor u luneti stoga u zrelosrednjovjekovnoj skulpturi po zacijelo kultiviranog i učenog biskupa je blistav primjer Radovanove vještine tome što joj je njezina središnja tema Treguana. u enciklopedijskom slaganju raznih sa- Rođenje Isusa. Stotinjak godina nakon Radovan je majstorski prilagodio stavnica sadržajne i oblikovne naravi. lunete Isusova djetinjstva na Kraljev- tradicionalni (bizantski) obrazac ro- Osim toga, luneta je izvanredan pri- skom portalu u Chartresu Radovan đenja novom, proširenom sadržaju i mjer »međunarodnog stila« koji spa- preuzima aksijalnu kompoziciju u sa- pritom ga oblikovno razradio i oboga- ja romaničko naslijeđe Emilije i Pro- svim drugom tematskom kontekstu te tio. Prvenstveno naglašujemo gotovo vanse s gotikom sjeverne Francuske, se i ovdje Isus javlja tri puta u osi porta- klasične oblike scene Pranja djeteta, i njezinim odbljescima u imperijalnoj la (zvijezda, djetešce u košarici, pranje bukoličko okruženje koje vlada u Ka- umjetnosti južne Italije te s jadran- djeteta). Sadržajno, međutim, radi se o valkadi kraljeva i Navještenju pastirima. skim ambijentom i izvornim doživlja- istome – naglašavanju bliskosti Majke Ovdje se sjajno spajaju dva najbolja vida jem antike. Na vrhuncu smo i na kraju i Djeteta te dvojne naravi Krista, kako Radovanova stila, klasicističko-plastični jednog puta, kojem nema istinskog na- bi se pobili navodi katarskih krivovje- u sredini dolje te slikoviti u međupro- stavka do kasne gotike i renesanse 15. raca, što je podvučeno i natpisima is- storima uz rubove lunete. Jedva se pri- stoljeća, do Jurja Dalmatinca i Nikole pod Rođenja i na posudi pranja. Osta- mjećuje čudna »bizantska« ukočenost Firentinca.

Predromanika i romanika 113 Portal trogirske katedrale, luneta majstora Radovana Djevice, a njezin je izvor isti kao i cije- (1240.) loga Rođenja, a to je scena iz srednjovjekovne drame Ordo Stellae – zvijezda se kao prikladno izrezani teatarski rekvizit javlja u vrhu. U njoj se imago Majke s djetetom (prikaz živih osoba ajstor Radovan je 1240. uklesao li, pa i poslije dodani dijelovi portala bilo bi svetogrđe) pokazuje nakon što Msvoj potpis u lunetu, jedinstvenu proširuju tu glavnu poruku, zamisao se povuče zastor. Prizor u luneti stoga u zrelosrednjovjekovnoj skulpturi po zacijelo kultiviranog i učenog biskupa je blistav primjer Radovanove vještine tome što joj je njezina središnja tema Treguana. u enciklopedijskom slaganju raznih sa- Rođenje Isusa. Stotinjak godina nakon Radovan je majstorski prilagodio stavnica sadržajne i oblikovne naravi. lunete Isusova djetinjstva na Kraljev- tradicionalni (bizantski) obrazac ro- Osim toga, luneta je izvanredan pri- skom portalu u Chartresu Radovan đenja novom, proširenom sadržaju i mjer »međunarodnog stila« koji spa- preuzima aksijalnu kompoziciju u sa- pritom ga oblikovno razradio i oboga- ja romaničko naslijeđe Emilije i Pro- svim drugom tematskom kontekstu te tio. Prvenstveno naglašujemo gotovo vanse s gotikom sjeverne Francuske, se i ovdje Isus javlja tri puta u osi porta- klasične oblike scene Pranja djeteta, i njezinim odbljescima u imperijalnoj la (zvijezda, djetešce u košarici, pranje bukoličko okruženje koje vlada u Ka- umjetnosti južne Italije te s jadran- djeteta). Sadržajno, međutim, radi se o valkadi kraljeva i Navještenju pastirima. skim ambijentom i izvornim doživlja- istome – naglašavanju bliskosti Majke Ovdje se sjajno spajaju dva najbolja vida jem antike. Na vrhuncu smo i na kraju i Djeteta te dvojne naravi Krista, kako Radovanova stila, klasicističko-plastični jednog puta, kojem nema istinskog na- bi se pobili navodi katarskih krivovje- u sredini dolje te slikoviti u međupro- stavka do kasne gotike i renesanse 15. raca, što je podvučeno i natpisima is- storima uz rubove lunete. Jedva se pri- stoljeća, do Jurja Dalmatinca i Nikole pod Rođenja i na posudi pranja. Osta- mjećuje čudna »bizantska« ukočenost Firentinca.

Predromanika i romanika 113 Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih mađarskih kraljeva Stjepana i Ladislava Zagreb

Enrico Nordio, Crtež pročelja zagrebačke katedrale prije obnove, 1877. Muzej grada Zagreba

122 Gotika z doba osnutka biskupije (1094.) od Timotejeva zdanja osim sakristije svod srušio se u velikom požaru 1624. I nisu poznati nikakvi građevinski sačuvao zidni plašt istočnog dijela ka- godine, a njegova je obnova «prema pr- radovi na katedrali. Usamljeni nalazi, tedrale. Izvorna koncepcija bazilikalne vobitnom obliku« povjerena majstoru romanički kapitel i ploča s križevima crkve promijenjena je tijekom XIV. i Albertalu koji istodobno gradi kasnore- ugrađena u potpornjake u biskupskoj XV. stoljeća, u doba izgradnje brodova, nesansni južni zvonik katedrale (1643.). kapeli sv. Stjepana, ukazuju na posto- donjih dijelova zvonika i svoda u sveti- Želja biskupa Benedikta Vinkovića janje starijih arhitektonskih struktura. štu. Na vanjskom ziđu i u unutrašnjosti (1637. do 1641.) da u Zagrebu sagradi Biskup Timotej započeo je 1267. godi- katedrale biskupi graditelji potvrđuju romanički portal prema portalu crkve ne realizaciju svoga projekta u istočnom svojim grbovima pojedine faze grad- koji je vidio u madžarskom Jaku, uz (svetišnom) dijelu nastavljajući na stariji nje: Stjepan Kanižaj III. (1356.–1374.), obnovu kasnogotičkog svoda i izgrad- sloj građevine. Posveta oltara svete Ma- Pavao Horvat (1376.–1386.), Eberhard nje kasnorenesansnog zvonika, dala je rije u južnoj apsidi 1285. godine ozna- Alben (1397.–1406. i 1410.–1419.), katedrali neočekivan izgled. U takvom čava završetak gradnje svetišnog dijela i Ivan Alben (1421.–1433.) i Osvald obliku dočekala je historicističku ob- sakristije. Zagrebačka crkva zamišljena Thuz (1466.–1499.). Crkva je dovršena novu unutrašnjosti, da bi je poslije poje kao trobrodna bazilika s triforijem, kao kasnogotička dvoranska građevina tresa 1880. Hermann Bollé radikalno upisanim transeptom, i poligonalnim s neznatno nižim lateralnim brodovima obnovio u neogotičkim oblicima. On apsidama s kontraforima. Oblikovanje (Staffelkirche). Na sjevernim prozorima podiže dva šiljasta tornja na pročelju arhitekturne plastike u sakristiji (ko- vide se maskeroni – djela kamenarske te u cijeloj crkvi uvodi jednoobrazne ja je najbolje sačuvana) inspirirano je radionice Parlera, tada najznačajnije u ranogotičke križnorebraste svodove, zapadnoeuropskim umjetničkim stru- Srednjoj Europi. Za biskupa Osvalda projektirane po izvornom svodu koji janjima, dok sačuvana freska ima obi- Thuza, potkraj XV. stoljeća, katedrala je zatekao u apsidalnim kapelama sv. lježja bizantskih utjecaja. Do danas se je dobila mrežasti svod u svetištu. Taj Marije i sv. Ladislava.

Zagrebačka katedrala, tlocrt prije restauracije i tlocrt poslije restauracije.

Gotika 123 Crkva sv. Marije i od rijetkih primjera samostanske grad- klesanim kamenim kvadrima. Prva franjevački samostan nje i najzanimljivija građevina kasne faza gradnje može se okvirno zaklju- gotike u sjevernoj Hrvatskoj. U prvoj čiti s godinom 1467. U drugoj fazi, Remetinec fazi izgradnje početkom XV. stoljeća koja seže do 1500. godine, prozori su sazidana je jednobrodna crkva s užim dobili mrežišta, a u svetištu je sagra- i nižim izrazito dugim poligonalnim đen nov mrežasti svod koji počiva na svetištem s potpornjacima. Svetište je konzolama. Taj svod sa zvjezdastim rkva i samostanski sklop podignu- imalo križnorebrasti svod, a brod ta- rasporedom rebara koja više ne no- Cti su u blizini srednjovjekovnoga bulat. Remetinečka crkva je jedno od se teret ima značajke ukrasnog svoda. burga Grebengrada u Hrvatskom za- rijetkih sakralnih zdanja u kontinen- Na zaglavnim kamenovima nalaze se gorju. Sačuvani dio samostana jedan je talnoj Hrvatskoj u cijelosti građeno grbovi: Grebengrada, Ivana Vitovca,

Remetinec, crkva sv. Marije, pogled na svetište, konac 15. st.

132 Gotika hrvatskog bana i vlasnika Grebengrada filaciju rebara i razlikuju se samo u se nalazi pod tornjem) je kapitularna (Ivan Vitovec je naslijedio posjede i grb dimenzijama i oblicima svodne ner- dvorana, također presvođena križnim porodice Celjskih s tri leopardove gla- vature stvorila je jedinstveni prostor svodom. Do danas se u cijeloj svojoj ve) te Batthyania (vlasnik Grebengra- nijansirane gornje ljuske prostora. Po- dužini očuvalo samo jedno izvorno sada od 1480.). U istom vremenu nad- četkom 16. stoljeća gradi se zvonik sa mostansko krilo (dva krila su srušena sveden je i brod. Njegov mrežasti svod sjeverne strane svetišta. Pod zvonikom krajem 19. stoljeća) i to ono istočno do usporednih rebara počiva na službama, se nalazi sakristija presvođena križnim visine prvog kata. Nacrti Simona Igna- snažnim oblim tričetvrt stupovima, a svodom. Na toranj se nastavlja samo- tiusa Wagnera iz 19. st. pokazuju da je rebra bez prijelaza izlaze iz službe. stan s uobičajenim prostornim raspo- samostan bio u tlocrtu pravokutnik s Upravo želja kasnogotičkog majsto- redom istovrsnih zdanja franjevačkog klaustrom. ra da oba svoda imaju identičnu pro- reda. Prva prostorija do sakristije (koja

Remetinec, crkva sv. Marije, pogled s južne strane.

Gotika 133 Bonino da Milano o prvom sačuvanom ugovoru, ga ulaza. Njegov kiparski rad pokazuje Pgradnja katedrale u Korčuli zapo- utjecaj lombardske umjetničke struje Glavni portal katedrale čela je 1407. godine. Njezinu su grad- na dalmatinski prostor početkom XV. sv. Marka u Korčuli nju na mjestu starije crkve započeli do- stoljeća (Korčula, Dubrovnik, Split, maći majstori, a među njezinim prvim Šibenik). Cijeli opus tog majstora, ško- (1412.) graditeljima i kiparima spominje se lovanog vjerojatno na milanskoj kate- Bonino da Milano, koji je projektirao drali, nalazi se u Dalmaciji, a zapadni i izradio zapadni portal i lunetu južno- portal korčulanske katedrale njegovo je prvo poznato djelo. Vanjski luk portala, istaknut iz mase pročelja, drže dva složena stupa s čvorovima nad kojima su snažne konzole s visoko postavljenim lavovima. Konzole su na svom prednjem dijelu, okrenu- tom gledatelju, prekrivene li- šćem i pticama, s dva čučeća naga lika žene i muškarca u punoj plastici. Ležeći lavovi s janjetom u prednjim šapama, nasuprotno postavljeni na konzolama, okrenuti su jedan prema drugome. Vanjski polukružni profilirani luk na vrhu završava akroteri- jem. Portalna niša odnosno nu- tarnji okvir portala oblikovan je s dva tordirana stupa u stepena- stom pomaku koja završavaju šiljastim lukovima. Ikonografiju toga lavljeg portala možemo shvatiti kao izve- denicu portala Istočnoga grije- ha, odnosno kao prefiguraciju Posljednjeg suda. Lavovi su postavljeni iznad prvih ljudi, no umjesto da lav gnječi zma- ja – simbol zla, a lavica janje – simbol dobra, ovdje oba lavlja lika pritišću janje upozoravajući vjernike na moć zlih sila. Nad profiliranim vratima u luneti je gotičko mrežište pred kojim je na konzoli sjedeći lik sv. Marka u biskupskoj odjeći. Skulptura sveca tvrdo je modelirana, odje- ća je oblikovana trokutastim, ukrućenim naborima, od prsa do tla. Boninova skulptura s ar- haičnim naborima koji padaju u paralelnim linijama živi na po- vršini, plijeneći svojom masom. Upravo takva modelacija figura (tzv. Gewandskulptur) značajka je Boninova rukopisa.

136 Gotika Juraj Dalmatinac i Ivan Pribislavić kulminira u bogatoj dekoraciji vijenaca, venecijanskim lukovima nad kojima su okvira vrata, križnih cvjetova i lukova. križni cjetovi kakvi se nalaze i na Porta Portal crkve San Francesco Gotičke ukrase i reljef u luneti klesao della Carta. Lukovi s fijalama također alle Scale u Anconi je Ivan Pribislavić, a Juraj je izradio su postavljeni kulisno. figure i glave na ulaznim vratima. U Portal je nastao u suradnji između Jur- (1451.–1455.) osnovnoj koncepciji portal podsjeća ja i njegova dugogodišnjeg suradnika, na Porta della Carta Duždeve palače Šibenčanina Ivana Pribislavića, koji s u Veneciji, ali u složenijoj i raskošni- Jurjem od 1441. godine radi na šiben- a vrijeme boravka majstora Jurja u joj izvedbi. U baldahinima na bočnim skoj katedrali. Pribislavić je u kameno- ZAnconi 1451. godine, kad ugovara dijelovima, koji zavšavaju fijalama, na- lomima izrađivao građevne detalje po gradnju Lođe trgovaca na kojoj radi do laze se kipovi svete Klare, svetog Ber- Jurjevim nacrtima. Pretpostavlja se da 1458., započet je i monumentalni por- nardina, svetog Antuna Padovanskog je veliki kamen, koji je majstor 1451. tal franjevačke crkve San Francesco i svetog Ljudevita iz Tuluza. U luneti godine tražio u bračkim kamenolomi- alle Scale. Ankonitanski kroničar Lan- nad glavnim ulaznim vratima umetnut ma, bio namijenjen za klesanje velikog do Ferretti 1455. godine donosi vijest je Pribislavićev reljef Stigmatizacija sv. baldahina iznad portala crkve sv. Fra- o portalu crkve: la chiesa di San Frances- Franje. Središnji dio portala ima kulisni nje u Anconi. Majstor je na njemu po- co delle scale… fu adornata dalla nobile e karakter s poligonalno istaknutim bal- novio neke motive iz Šibenika, primje- dignissima porta composta di marmi pre- dahinom, čiji trilobni lukovi vise poput rice školjke i ljudske glave koje ovdje ciosissimi…, što potvrđuje da je portal zavjese i bacaju sjenu na školjku koja obrubljuju ulazna vrata. Školjka je sad tada završen. U Jurjevu projektu oči- se nalazi u pozadini. Trostrana atika grandiozna po sredini portala, a glave tuje se venecijanska cvjetna gotika koja središnjeg dijela završava povišenim se nižu na njegovu vanjskom okviru.

Juraj Dalmatinac i Ivan Pribislavić, Portal crkve San Francesco alle Scale u Anconi, luneta s reljefom stigmatizacije sv. Franje 1451.–1455.

→

Juraj Dalmatinac i Ivan Pribislavić, Portal crkve San Francesco alle Scale u Anconi, 1451.–1455.

140 Gotika Gotika 141 Velika Papalićeva palača živanja predlažu kao graditelja njegova ru jedne bivše romaničke kuće. Tlocrt Split suradnika i učenika Andriju Alešija. zdanja, određen starijim strukturama, Papalićeva velika kuća sagrađena je u odnosno parcelacijom, stoga je nepra- sjeveroistočnom dijelu Dioklecijanove vilan. Zgrada ima prizemlje i dva kata, tarija literatura kao graditelja pa- palače. Na njezinom mjestu nalazilo se a reprezentativni prostori nalaze se u Slače navodi Jurja Matejeva Dalma- nekoliko romaničkih kuća, te je većina južnom dijelu palače, okrenuti prema tinca sa suradnicima. Njegov je utjecaj njihovih zidova, uključujući i antički dvorištu, od ulice odvojenom visokim vidljiv na portalu, kvadrifori, kapiteli- zid, iskorištena prilikom gradnje, a i zidom s bogato ukrašenim portalom s ma i polukapitelima lože. Novija istra- dvorište palače postavljeno je u prosto- grbom obitelji u luneti. U zapadnom je dijelu vrta lođa koja visinom zauzima dvije etaže. Nadsvo- đena je bačvastim svodom, a prema vrtu se otvara lukovima oslonjenima na središnji stup i dvije bočne konzole. Gospodarski prostori su smješteni u istočnom dijelu prizemlja. Vanjsko stubište smješteno u dvorištu vodi u reprezentativnu dvoranu na piano nobile L-tlocrta. Dvo- rana se prema vrtu otvara bi- forom, a prema ulici kvadriforom i po jednom monofo- rom sa svake njezine strane. Mrežište kvadrifore sastoji se od četiri trolisna otvora nad kojima su još po dva četvero- lisna; po dva trolisna i jedan četverolisni otvor uokvireni su šiljastim lukovima izme- đu kojih je smješten anđeo grbonoša. U unutrašnjosti se sačuvao drveni rezbareni i oslikani strop reprezentativne dvorane prvoga kata. Složena kompozicija prostora i volumena ove palače pokazuje kraj razvojnog puta srednjovjekovne dalmatinske gradske kuće. Takav oblik zadržao se do baroka. Luksuzni klesarski radovi su u stilu cvjetne gotike koju je vlastitim rukopisom oblikovao Juraj Dalmatinac, a njezine oblike preuzeli mnogi majstori i suradnici te ih širili ne samo jadranskim obalama već i u unutrašnjost zemlje.

Split, Velika Papalićeva palača, pogled u dvorište.

146 Gotika Split, Velika Papalićeva palača, sredina 15. st., tlocrt prizemlja i prvoga kata.

Split, Velika Papalićeva palača, pogled u veliku dvoranu s kvadriforom.

Gotika 147 Franjo iz Milana za Venecije u Dalmaciji ova narudžba ma vanjštine i u unutrašnjosti reljefno (Francesco da Milano) bila potez s izravnim političkim kono- iskucanim i pozlaćenim pločama od tacijama. srebra. Tordirane stupove na prednjoj Škrinja sv. Šimuna Njezina je priča dijelom intimna, jer strani izradili su prilikom restauracije (1377.–1380.) govori o kraljičinoj obitelji (Smrt bo- škrinje u XVII. stoljeću zlatari Costan- tin Piazzalongi i Benedetto Libani, a Zadar, crkva sv. Šimuna sanskog kralja Stjepana Kotromanića) i o njezinim željama i vjerovanjima renesansni reljef na naličju zadnje stra- (Legenda o svečevu prstu), jer po le- nice izradio je 1497. Tomo Martinov gendi doticanjem svečeva prsta dobiva iz Zadra. se muški nasljednik. Prikaz Krađe prsta sv. Šimuna nekoć je tumačen i kao krinju je 1377. naručila ugarsko- zakletva žene bana Pavla Šubića koja Šhrvatska kraljica Elizabeta, kći boje također željela osigurati potomka sanskog bana Stjepana Kotromanića u banovoj obitelji. Sve te dinastičke, po- slavu pobjede njezina muža, kralja Lu- litičke i osobne želje utjelovila je Eliza- dovika I., nad Venecijom. Ikonografija beta, okrunivši svojom krunom sveče- škrinje trebala je, uz prikaze iz svečeva vu glavu, a škrinju poklanja Zadru kao života, prikazati povijesne događaje u središnjem gradu istočne jadranske realnom (zadarskom) ambijentu. Oda- obale i jedinom mogućem takmacu Se- birom tijela sv. Šimuna kraljica je že- renissime. → ljela potvrditi Zadranima da je relikvija Svojim oblikom kvadra s dvostrešnim baš njihova, jer se paralelni kult štovao krovom škrinja nalikuje na antički Franjo iz Milana, Škrinja sv. Šimuna, upravo u Veneciji, u crkvi San Simeo- sarkofag. Oplošje njezina drvenog detalj s adorantima i prikazom ne Grande. Stoga je u godinama pora- sanduka obloženo je na svim strana- umjetnika.

Franjo iz Milana, Škrinja sv. Šimuna, prednja strana.

150 Gotika Franjo iz Milana, Škrinja sv. Šimuna, 1377.–1380., stražnja strana.

Gotika 151 Blaž Jurjev na poliptihu trogirske crkvice sv. Jako- jevo i desno od Bogorodice po dva su Bogorodica s djetetom i va na Čiovu konačno potvrdila njegovu polja sa stojećim svetačkim likovima – autorsku osobnost koju su još čvršće desno sv. Ivan Krstitelj i sv. Mihovil, a svecima dokazala i naknadna arhivska istraživa- lijevo sv. Petar i sv. Nikola. Svi likovi (oko 1431.) nja. Njegov najzreliji rad, korčulanski imaju gravirane aureole. poliptih, pokazuje sva obilježja njegova Austrijska Centralna komisija za zašti- Korčula, Opatska zbirka slikarskog rukopisa – naglašenu deko- tu spomenika (Zentralkomission fur rativnost, individualizirane crte lica, ka- Denkmalpflege) dala je poliptih restu- rakteristične oči, rafinirani lik Madone rirati 1911. godine, da bi 1953. polip- laž Jurjev, najistaknutiji slikar tzv. dugih prstiju te svetačke likove tužna tih bio rastavljen i ponovno restauriran BDalmatinske škole prve polovi- izraza. Poliptih, izrađen za korčulansku u tadašnjem Restauratorskom zavodu ce 15. st. osim vezanosti uz domaću katedralu prije 1431. godine, ima pet HAZU. Cjelina je konzervirana, po- tradiciju u svojim djelima asimilira i polja odijeljenih izrezbarenim i reljefno zlate okvira su restaurirane, a slikani poticaje suvremenih slikarskih zbiva- istaknutim gotičkim arkadama. Stupići dijelovi su retuširani. U restauratorskoj nja s druge strane Jadrana (Niccolò i arkada su tordirani a luk je djetelinast. radionici regionalnog zavoda za zaštitu Zanino di Pietro, Iacobello del Fiore, U svakoj se arkadi nalazi po jedan lik spomenika kulture u Splitu ponovno je Gentile da Fabriano). Prepoznatljivost koji se ističe na zlatnoj podlozi. Na sre- dotjeran 1985. godine. Pretpostavlja izričaja omogućila je rekonstrukciju dišnjem, najvećem polju, koje dominira se da nije sačuvan u cjelini, nego da su umjetničke ličnosti prije anonimnog kompozicijom, na gotičkom prijestolju postojeći prikazi bili donji dio veće i slikara i njegova opusa, da bi 1961. go- sjedi Bogorodica i lijevom rukom drži složenije cjeline objedinjene rezbare- dine pronađena signatura Blaža Jurjeva uspravno golo tijelo djeteta Isusa. Li- nim okvirom.

154 Gotika Ivan Petrov iz Milana XX. stoljeća (D. Domančić) povezan je najširem polju sjedi Bogorodica na go- Ugljanski poliptih s freskama u kapeli sv. Dujma u Spli- tičkom prijestolju okružena anđelima. tu te je pripisan jednom od slikara tih Iznad Bogorodice velika školjka pro- (sredina XV. st.) fresaka, splitskom majstoru Dujmu storno zauzima polovicu gornjeg pojasa Vuškoviću (Vučković). U posljednjem nad kojim se nalazi povišena trodijelna Zadar, riznica samostana sv. Frane desetljeću prošlog stoljeća pripisan je atika s prikazom Imago pietatis (Ispaće- drugom autoru istih fresaka, zadarskom nog Isusa) sa sv. Marijom i sv. Ivanom. slikaru Ivanu Petrovu iz Milana (E. U predeli prikazan je Isus s apostolima. oliptih je izvorno načinjen za fra- Hilje). Poliptih se odlikuje raskošnom U donjem pojasu prikazani su stojeći Pnjevačku crkvu sv. Jeronima na arhitektonikom i dekoracijom, polja likovi sv. Nikole, sv. Franje, sv. Jeroni- otoku Ugljanu. Kao najraskošniji go- su komponirana u složenom registru ma, sv. Šimuna i sv. Jakova, a u gornjem tički poliptih Dalmacije već je rano pri- koji se sastoji od predele i dva pojasa s poprsja sv. Krševana, sv. Stjepana, sv. vukao pozornost stručnjaka. Pripisivan atikom, ukupno 29 slikanih polja odije- Ivana Krstitelja, sv. Dimitrija, sv. Do- je mnogim talijanskim slikarima, od ljenih arkadama. Nad arkadama nalaze nata i mladenački lik sv. Krševana. Antonia Vivarinia do zadarskog slikara se ukrasne školjke, a završni su dijelovi Poliptih je temeljito restauriran i do- Blaža Lukina. U hrvatskoj povijesno- urešeni stiliziranim križevima, križnim slikan 1892. u Beču te 1971. u Restau- umjetničkoj literaturi druge polovice cjetovima i fijalama. U središnjem, ratorskoj radionici u Zagrebu.

Gotika 155 Nepoznati majstor zemaljski život; na istočnom (kapela Fresko ciklus je orijentirana sjever–jug) razabiru se prizori Golgote i Isusa u hramu, na (između 1356. i 1374) južnom lik Marije Magdalene sugerira scenu Raspeća. U sceni Rasprave Zagreb, Nadbiskupski dvor, kapela sv. Stjepana u hramu slikar narativnim sredstvima sugerira interijer i angažiranost likova u emotivnoj raspravi. Lunete iznad kamene rozete na zapadnom zidu pri- ajkvalitetniji fragmenti zidnog šenoj anđelima na svodu kapele. U su- kazuju Krista i dva sveca, ali zbog ve- Nslikarstva 14. stoljeća sačuvani svodnicama iznad glave apokaliptičnog likih oštećenja nije moguće zaključiti su u biskupskoj kapeli sv. Stjepana uz Krista desno i lijevo su proroci i evan- o kojim je svecima riječ. Anđeli svirači zagrebačku katedralu. Djelo su ne- đelisti sa svojim zoomorfnim simboli- na sjevernom zidu, oblikovanjem gla- poznatog majstora koji pripada sje- ma. Evanđelisti postavljeni u parovima ve, aureola i očiju evociraju Giottova vernotalijanskom krugu, posljednjoj zadubljeno pišu svoja evanđelja. Mla- ženska lica, no majstor Stjepanove ka- generaciji škole iz Riminia zasnovanoj denački Krist prikazan je u frontalnom pele svojim licima ne utiskuje biljeg na Giottovoj umjetnosti. Zidne slike, sjedećem stavu s otvorenom knjigom. klasičnosti. Tijekom restauriranja zid- nastale u vrijeme biskupa Stjepana III. Na zidovima je prikazan Kristov ovo- nih slika ustanovljeno je da su prizori Kanižaja (1356.–1374.), otkrivene su tijekom istraživanja kapele koje je za- počelo 1949. godine. Najbolje je sa- čuvan dio ciklusa s prikazom Krista u slavi (Maiestas Domini) u mandorli no- Zagreb, Nadbiskupski dvor, kapela sv. Stjepana, svod.

158 Gotika Zagreb, Nadbiskupski dvor, kapela sv. Stjepana, Maiestas Domini.

slikani u dnevnim odsječcima – gior- natama, tehnikom al fresco. Visoki sjaj postignut je naknadnim nanošenjem masnoće i voska, a lumeggiature (istica- nje svijetlih dijelova) dodavanjem tem- pere. U reljefno izrađenim aureolama u štuku utisnute su kanelire. Likovi i kompozicije ističu se na tamnomodroj smalto-pozadini, sličnoj caklini, kao da se slikar ugledao na freske u sakristiji katedrale.

Zagreb, Nadbiskupski dvor, kapela sv. Stjepana, Isus među hramskim mudracima.

Gotika 159 Misal Jurja od Topuskog vi Missale Georgii de Topusco prepisao je kardinala Tomu Bakača iz iste obitelji. (oko 1495.–1525.) 1495. svećenik Matej iz Miletinca, a na U starijoj domaćoj literaturi postav- njegovu je oslikavanju radio minijatu- ljena je hipoteza da su na tim kasnijim Zagreb, Riznica prvostolne crkve rist za kojega se smatra da je identičan s iluminacijama misala radila dva maj- zagrebačke jednim slikarem njemačkoga podrijetla stora, a zbog snažnijega renesansnog djelatnim u Zagrebu početkom 16. st., obilježja nekih prikaza i motiva (putti, a koji je u zagrebačkim dokumentima groteske) smatralo se da bi jedan od ajbogatije i umjetnički najzahtjev- iz toga vremena (1504.) zabilježen kao njih mogao biti Julije Klović koji je u Nnije oslikani kodeksi u Hrvatskoj Hans pictor. U literaturi se njegovo ime godinama prije Mohačke bitke boravio izrađeni su potkraj 15. st. u okrilju Za- navodi u latinskom obliku kao Johannes na ugarskom dvoru u Budimu. Iznese- grebačke biskupije. Za biskupa Osvalda Alemannus zbog toga što je u ovom dru- na je i manje vjerojatna pretpostavka da u Zagrebu je prepisan i oslikan jedan gom misalu opata Jurja (Riznica kate- je oslikavanje toga misala dovršeno u antifonar, a osim njega i dva raskošna drale) na dva mjesta upisao svoj inicijal Zagrebu, gdje je također – ili pri odla- I misala za kanonika Jurja iz Steničnja- , razriješen kao Iohannes (Kniewald). sku iz Venecije u Budim ili pri povrat- ka (oko 1450.–1498.), koji je od 1468. Sitnoslikar je, dovršivši oslikavanje ku iz Ugarske u Italiju nakon Mohačke imao naslov nadarbenog opata (upravi- prvoga misala, nakon 1495. započeo bitke – mogao boraviti Klović. Po svoj telja) cistercitske opatije u Topuskom, rad na oslikavanju ovoga drugoga, još prilici ipak nije riječ o Kloviću, već o pa se zbog toga i naziva Jurjem od To- reprezentativnijeg liturgijskog kodeksa, drugom sitnoslikaru, podrijetlom vje- puskog. Godine 1488. Juraj je imeno- no zbog smrti naručitelja 1498. taj po- rojatno iz sjeverne Italije, koji je zbog van čazmanskim prepoštom i pomoć- sao nije dovršen. Misal je za biskupa iz karakterističnog monograma upisanog nim biskupom zagrebačkim. Dva misa- obitelji Erdödy (vjer. Šimuna Erdödyja) u ovaj misal opata Jurja i zbog svojeg la – jedan u Metropolitanskoj knjižnici oko 1520. po svoj prilici odnesen u Bu- angažmana za kardinala Tomu Bakača (MR 170), a drugi u Riznici zagrebačke dim, gdje je njegovo oslikavanje preu- nazvan »Bakačev monogramist«. katedrale (K-2) – nose njegovo ime. Pr- zeo neki od sitnoslikara koji su radili za Oba misala Jurja od Topuskog imaju raskošne iluminacije koje su u prvom misalu kasnogotičke s renesan- snim primjesama (ukrasni motivi, putti), a u drugom većina je prikaza izra- đena u renesansnom slogu. Na bujno oslikanim stranicama ovoga misala s 22 cjelostrana oslika (jedan list s prikazom raspeća je ukraden) umetnuti su, osim odgovarajućih prizora vjerskog sadr- žaja, neobični likovi, fantastična bića, šaljive scene, sićušni prizori lova i razli- čiti ukrasi. Na prvom listu naslikan je svečani prizor s likom opata Jurja pred božanskim prijestoljem. Znakovito je da su mnogi motivi i cjelovite kompozicije slikani po grafičkim listovima. Sitnoslikar se ponajviše služio grafič- kim listovima popularnoga njemačkog bakropisca Israhela van Meckenema. Najdojmljivija je ipak cjelostrana minijatura s prikazom sv. Jurja u borbi sa zmajem, kojega je kompozicija nastala po bakrorezu nizozemskoga Majstora iz Zwollea. Milan Pelc

168 Iluminirani rukopisi Iluminirani rukopisi 169 Hrvojev misal (1404.) ga Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Po pre- Canali, pa se pretpostavlja da su nasta- daji, iz Bosne ga je u Budim odnio kralj le u njegovu krugu na području Zadra. Istanbul, Sultanahmet »Topkapi Matija Korvin, a Turci su ga nakon U zadarskom je, pak, arhivu sačuvana sarayi műzesi kűlűphamesi« osvajanja Budima odnijeli u Carigrad. oporuka svećenika glagoljaša Butka iz Glagoljaški pop Butko bio je pisar, a 1418., koji bi mogao biti pisac odnosno ujedno – kako se čini – i iluminator Mi- sitnoslikar Hrvojeva misala (E. Hilje). isal od gotovo 500 stranica dovr- sala. Iluminacije, naime, ukazuju na sli- Misal je bogato oslikan manjim ilu- Mšio je 1404. pisar pop Butko za karski rukopis najistaknutijeg zadarskog minacijama koje prate pojedine mjesece bosanskoga vojvodu i splitskoga herce- gotičkog slikara Menegela Ivanova de u kalendaru s odgovarajućim žanr-pri-

170 Iluminirani rukopisi kazima radova u pojedinom mjesecu, je naručitelj – vojvoda Hrvoje na konju, onoga vremena. Premda je u likovnom a potom i velikim brojem minijaturnih a na nasuprotnoj stranici prikazan je ostvarenju, jednako kao i ostale sličice prizora iz Sv. pisma, naslikanima jedrim, vojvodin grb koji se nazire i na štitu što u Misalu, rustikalan, u svojoj zamisli taj pomalo rustikalnim likovnim stilom, te ga vojvoda drži u ruci. Reprezentativna je viteški »portret« lokalnog moćnika brojnim urešenim inicijalnim slovima i identifikacija u heraldičkoj i figurativnoj monumentalan i po stupnju afirmacije vitičastim izbojima koji se pružaju duž dimenziji primjerena je naručiteljevoj individualnosti izniman u hrvatskom tekstovnih stupaca (94 minijature i oko samosvijesti, a mogla je biti nadahnuta kasnom srednjovjekovlju. 380 inicijala). Na pretposljednjoj stra- prikazbenom tipologijom vitezova i vla- Milan Pelc nici pred azurnom pozadinom naslikan dara na pečatima odnosno kovanicama

Iluminirani rukopisi 171 Dubrovnik, Minčeta.

gradnja snažno istaknuta na hridi i ne- ovisna o starijoj kuli na tom položaju, dok je ritam niskih polukružnih kula sjevernoga i zapadnoga predziđa bio određen zatečenim srednjovjekovnim kulama. Najsloženije rješenje proveo je na Minčeti, gdje je širina između starije kule i ravnine predziđa u više etaža iskorištena u zatvorenim i otvorenim prostorima za radijalni smještaj topova. Zatvorene kazamate pažljivo su oblikovane i opremljene ventilacij- skim kanalima. Michelozzo je, dakle, u složenom odnosu sa svojim poslodav- cima i na postojećim strukturama za- tečenih srednjovjekovnih dubrovačkih utvrda uspostavio novi sloj, namijenjen učinkovitom razmještaju i uporabi u ono doba još razmjerno novog vatre- nog oružja. Taj sloj do danas je dobro sačuvan kao najslikovitiji i najzanimlji- Dubrovnik, viji dio dubrovačkih zidina. Minčeta, presjek.

182 Utvrde od srednjega vijeka do 19. stoljeća Kopnena vrata u Zadru mletačkom vlašću. Diskretno su podi- (1543.) jeljena u tri horizontalna pojasa: zonu bočnih prolaza, zonu natpisa sa zabatima te zonu s lavom sv. Marka i bočnim ova gradska vrata u Zadru nastala kanala punjenog morem, a ulazilo se grbovima. Kompozicija je zaključena Nsu u sklopu podizanja posve novo- većim podiznim mostom kroz središnji gređem s karakterističnim sanmicheli- ga fortifikacijskog pojasa na jugoistoč- otvor te pješačkim mostom kroz spo- jevskim frizom (naizmjence metope s noj strani zadarskoga poluotoka. Prem- redni, lijevi otvor; desni otvor nije bio bukranijem i cvjetovima); nad gređem da nema definitivne potvrde, može se korišten. Unatoč troosnoj organizaciji, nema zabata niti atike. Cjelinu odlikuje opravdano zaključiti da je tvorac toga kao izrazu potrebne reprezentativnosti, naglašena plastičnost elemenata, obra- pojasa, a onda i gradskih vrata, veronski građevina nije mogla biti šira zbog poda u horizontalnim trakama rustike te arhitekt Michele Sanmicheli, u to doba ložaja uza sam bastion. Ono što danas visoki postamenti nosećih elemenata. glavni inženjer Mletačke Republike. U vidimo zapravo je samo pročelje neka- U usporedbi s poznatim Micheleovim Galeriji Uffizi čuva se, naime, pripre- dašnje građevine, jer je njezin korpus, vratima u Veroni (Porta Nuova, Por- mni crtež za ta vrata s Micheleovom s unutarnjim nadsvođenim prolazima, ta Palio), kompozicija zadarskih vrata bilješkom na poleđini. Natpis na desnoj srušen u 19. stoljeću. djeluje razigrano, nemirno i slikovito. strani vrata označava njihov dovršetak Vrata su reprezentativno koncipi- Neki autori u tome vide manirističku s 1543. godinom. Izvorno je prema rana i raskošno opremljena, primjere- komponentu, podjednako kao i u raz- vratima vodio most položen preko foše, no ulazu u glavni grad Dalmacije pod mjernoj uskoći ovih vrata.

Utvrde od srednjega vijeka do 19. stoljeća 185 Utvrda sv. Nikole u Šibeniku gleda prema Šibeniku. Reprezentati- (1540.) van portal izvorno je nosio natpis što je navodio graditeljevo ime, a na vrhu je stajao velik lav sv. Marka u punoj plastici. Osim podnožja i pojedinih kamenih struktura, glavnina je utvrde zidana opekom dopremljenom iz Ve- tvrda sv. Nikole smještena je je sastavio njezin projektant Giangi- necije. Una ulazu u kanal sv. Ante, jedi- rolamo Sanmicheli, nećak Micheleov. Zahvaljujući nevelikim ukupnim ni mor ski prilaz Šibeniku. Podignuta Taj je tekst neobično dragocjen i za- dimenzijama, utvrda je mogla dobiti je na otočiću gdje je u srednjem vi- nimljiv svojom iscrpnošću kao i činje- jednostavnu, komprimiranu strukturu jeku stajao malen samostan s crkvom nicom da prikazuje izvornu autorovu sazdanu od nekoliko osnovnih forti- sv. Nikole; crkvica je srušena uslijed predodžbu o strukturi utvrde. Građe- fikacijskih oblika. Njezina je funkcio- gradnje utvrde, ali joj je ostavila ime. vina je trokutnoga tlocrtnog oblika sa nalnost posve promišljena utoliko što Gradnja nove utvrde započela je 1540. zaobljenom kulom (rondelom) prema je rondel omogućio radijalan raspored godine, u doba jednoga od mletačko- kanalu te s dva polubastiona na nasu- topova, a dva polubastiona najbolji -turskih ratova. Iz iste nam je godine protnoj strani. Glavni je ulaz smješten mogući uzajamni nadzor na ugrože- sačuvan opis buduće građevine što ga zaštićeno uza sam rondel, na strani što nijoj kopnenoj strani. Giangirolamo

186 Utvrde od srednjega vijeka do 19. stoljeća Sanmicheli je, dakle, osigurao nadzor onih strana utvrde gdje mu se to čini- lo nužnim i koje je stoga projektirao u ravnim potezima, a suvereno ga se odrekao kod rondela gdje nije bilo to- like opasnosti, a bili su potrebni opti- malni uvjeti za napad na brodove što bi pokušali ući u kanal prema Šibeniku. U usporedbi s utvrdama na otocima pred Venecijom, također izoliranim uporištima koja su branila ulaz u La- gunu, šibenski je sv. Nikola nastao prije, a može se reći i da mu je koncepcija originalnija. Upravo se u kontekstu drugih utvrda toga doba pokazuje da je šibenska utvrda, uz promišljeno ri- ješene funkcionalne potrebe iznimna kreacija svoga autora.

Šibenik, utvrda sv. Nikole, tlocrt donje razine.

Šibenik, tvrđava sv. Nikole, portal.

Utvrde od srednjega vijeka do 19. stoljeća 187 Veliki Tabor Veliki Tabor, pogled s jugozapada. eliki Tabor u Hrvatskom zagorju Vnajslikovitiji je i najbolje sačuvan vlastelinski grad (burg, zamak) u Hr- vatskoj. Dobro je sačuvan zahvaljujući lakoj dostupnosti i razmjernoj udob- nosti, pa je mogao biti korišten tijekom više stoljeća, sve do našeg doba. Smje- šten je na nevisoku brijegu, nad cestom što povezuje Miljanu i Desinić. U središtu sklopa stoji najstarija građevina, peterokutna utvrđena zgrada zaštićena oštrim bridom prema prilaznoj strani. Na njoj su sačuvani kasnogotički Veliki Tabor, portali i prozorski okviri s klesarskim tlocrt prizemlja. znakovima, ali i jedna poslije ugrađena renesansna bifora. Ta zgrada, podignuta početkom 16. stoljeća, isprva je vjerojat- vijencem, a gornji kat izbočeno počiva dove odnosno burgove, dakle srednjo- no bila uokrug zaštićena nekim slabijim na nizu konzola, među kojima se još vide vjekovnom tipu utvrđivanja, no nastao zidom ili pak palisadom. Sredinom sto- izljevnice. Čini se da su najprije podignu- je na izmaku toga razdoblja. Središnjoj ljeća mogao je onda oko nje biti uspo- te dvije zapadne kule kao zaštita starijoj građevini, ali i terenu, prilagođen je stavljen današnji pojas s polukružnim zgradi, a nakon toga kule prema istoku. osobito organizirani pojas zidina i kulama, najuočljiviji i najvredniji dio Otvori su na tim kulama izvorno zacijelo kula, što dosljedno pokazuje obilježja Velikoga Tabora. S dvorišne je strane is- bili manji, služeći obrani, da bi tek po- renesansnog oblikovanja. Njegova je prva bio opremljen drvenim hodnicima, slije bili pretvoreni u današnje prozore. posebnost u neobičnoj zbijenosti kula, koji su poslije nadomješteni troetažnim Na sjevernoj strani, gdje je pristup teži povezanih tek kratkim potezima zido- zidanim arkadama na toskanskim stupi- te je prijetila manja opasnost, smješten je va. Istodobno, kule nisu snažno izbo- ćima. Četiri kule ovoga pojasa tipičnog ulazni sklop. čene iz linije zida, pa cjelina djeluje su renesansnog oblikovanja: skošeno Po svom položaju i građevnom ra- poput organizma čiji se dijelovi meko podnožje zaključeno je polukružnim zvoju Veliki Tabor pripada među gra- pretaču jedan u drugi.

190 Utvrde od srednjega vijeka do 19. stoljeća Karlovac, najraniji tlocrt, 1579. Beč, Kriegsarchiv

Tvrđava Karlovac

(1579.) šesterokut, na uglovima mu stoje basti- više važnih točaka na vanjskom pojasu, oni. Urbana je shema unutar bedemâ tj. s bastionima i gradskim vratima; to jesto za gradnju nove tvrđave, ortogonalna, s uobičajenim središnjim vrijedi podjednako za gradove radijal- Mnazvane prema nadvojvodi Kar- trgom. Najstariji tlocrt, što potječe za- nog rasporeda kao i one ortogonalno lu Štajerskom, određeno je na prostoru cijelo iz doba početka gradnje, pokazu- koncipirane. Karlovačko rješenje je, zaštićenom dvjema rijekama, Kupom i je planirani smještaj dvaju ulaza u grad začudo, posve različito: ovdje središnji Koranom, nedaleko od srednjovjekov- uz bastione. Grad-tvrđava svojom pra- trg nije izravno, osno, povezan niti s noga grada Dubovca. Radovi na trasi- vilnom strukturom mogao bi se ubro- jednim od šest bastiona kao niti s jed- ranju tvrđave započeli su 1578. godine, jiti u tzv. idealne gradove renesanse, nima od dvaju vrata. Takva situacija a sama gradnja iduće godine. Ako je premda je takvom idealu bliži raspored predočena je u najstarijem tlocrtu, vjerovati datumu zabilježenom na naj- u kojemu su ulice radijalno organizira- kojega je slijedila konačna izvedba. O starijem sačuvanom tlocrtu, službeni je ne u odnosu na središnji trg. Svakako razlozima takve neobične koncepci- početak radova bio 13. srpnja 1579. go- Karlovac pripada među najranije rea- je možemo tek nagađati. Zacijelo ni- dine. Nije poznat autor projekta u liku lizacije pravilno koncipiranih gradova je bila posrijedi greška koja ne bi bi- jedne osobe – glavni graditelj Granice okruženih poligonalnim fortifikacij- la primijećena, nego svjesna odluka, u to doba bio je Giuseppe Vintano, skim pojasom. Međutim, važnijom i odnosno posebna želja da se izbjegne predsjedavajući građevnog povjeren- zanimljivijom čini se jedna njegova konvencionalna veza središta tvrđave s stva bio je Franz Poppendorf, a nadzor osobina što ga čini po svemu sudeći je- njezinim obodom. Možda bi se u tom na gradilištu vodio je Martin Gambon. dinstvenim. U srodnim primjerima na- pogledu moglo govoriti o maniristič- Tvrđava je bila zamišljena i podi- ime urbana mreža je položena tako da koj inventivnosti inače stroge struktu- gnuta posve pravilno: osnovni je oblik središnji trg povezuje sa što je moguće re karlovačke tvrđave.

192 Utvrde od srednjega vijeka do 19. stoljeća Karlovac, zračna snimka »Zvijezde«.

Utvrde od srednjega vijeka do 19. stoljeća 193 pomiješani su na čitavoj građevini čije su funkcije izrazito utilitarnog karaktera, ali je njezina važnost za Dubrovnik kao trgovačku državu iziskivala oblike dostojne reprezentativnosti. Reprezen- tativnost je Divoni jamčio i njezin polo- žaj na stjecištu glavnoga gradskog trga i najfrekventnije ulice, Place ili Straduna. Tako je, počevši od Kneževa dvora na koji se nadovezivala vijećnica, stradala u požaru 1837., zajedno s fontikom (skla- dištem za žito), gradskim tornjem sa sa- tom i dvije javne lođe pored stare crkve sv. Vlaha, Sponza zatvarala prsten javnih građevina koje su svjedočile o gospodarskoj moći i kulturnoj samosvijesti Države, omogućujući građanima lagano i ugodno obavljanje javnih poslova. Reljef s Isusovim monogramom u dvorištu palače i niša sa sv. Vlahom na Palača Divona (Sponza) u Dubrovniku pročelju djelo su francuskog majstora (1522.) koji tada boravi u Dubrovniku, Bel- tranda Gallicusa (Boltranius Francige- dluka o gradnji nove gradske cari- graditelji iz korčulanskih obitelji Pe- na). Njihovo je značenje apotropejsko, Onarnice (njezin naziv Divona dolazi trovića i Andrijića. Fontik sa skladišti- jednako kao i značenje zelenaca – liko- od talijanskog dogana, carina, a drugi nama u prizemlju, okruženim dvorišnim va Perzeja, koji odbijaju vrijeme u lođi ziv, Sponza od spongia, gradska cisterna, arkadama, gradio je Petar Petrović uz gradskoga sata. Oni trebaju odagnati zle koja se nekoć nalazila na istom mjestu) pomoć Blaža Radivojevića 1516. do sile od grada, dok natpis uklesan u dvo- donesena je 1513., projekt gradskog in- 1518. godine. Nikola i Josip Andrijić rištu: FALLERE NOSTRA VETANT žinjera Paskoja Miličevića predstavljen 1519. do 1522. pak podižu renesansni ET FALLI PONDERA – MEQVE PON- je dubrovačkom Velikom vijeću 1516., trijem s vanjske strane građevine. Grad- DERO CVM MERCE PONDERAT IP- radovi su dovršeni 1522. godine. Osim nja prvoga kata nije dokumentirana, no SE DEVS. (Naši utezi ne dopuštaju da trgovačkih skladišta i carinskih ureda u veliku triforu i kasnogotičke monofore varamo niti da budemo prevareni – dok zgradi su bile smještene kovnica novca, vjerojatno su klesali majstori iz Petro- važem robu, Bog važe mene.) opominje oružarnica i javna škola. Po poznatim vićeve radionice. Elementi kasnogotič- trgovce na poštenje i Božju kaznu u slu- i dostupnim podatcima podizali su je kog i renesansnog stilskog vokabulara čaju prijevare.

Beltrand Gallicus, Reljef Isusova monograma u dvorištu i niša sa sv. Vlahom na pročelju palače Divone u Dubrovniku.

204 Renesansa Ljetnikovac Petra Sorkočevića na Lapadu 16. stoljeća, sadrži alegorijske likove u (1521.) slikanim nišama. Zahtjevan oslik de- korativne, simboličke odnosno antiki- zirajuće tematike sačuvao se i na stro- eđu najprestižnija ostvarenja du- njeg volumena nadovezuje se, po uho- povima manjih dvorana, odnosno u Mbrovačke ladanjske arhitekture s danoj koncepciji, prizemni krak s or- tzv. Neptunovoj sobi. Iz lođe spuštaju početka 16. stoljeća ubraja se ljetniko- sanom što vodi do mora. U prizemlju se stube prema stražnjem vrtu i kape- vac Petra Sorkočevića na gruškoj padini je renesansni trijem okrenut prednjem li, čime se vlasniku i njegovim gostima poluotoka Lapada čija je gradnja trajala dijelu vrta s ribnjakom, jedinim saču- pruža mogućnost raznolikog fizičkog od oko 1518. do 1521. godine. Iz tog vanim iz toga doba. Gornja etaža pro- i optičkog komuniciranja s prostorom vremena, točnije iz ožujka 1518., saču- čelja rastvorena je kasnogotičkim mo- perivoja i prirode oko njega. Zbog us- van je ugovor što ga je za izradu stupova noforama i triforama, jednom u salonu pona zemljišta perivoj se stere na te- i lukova trijema s naručiteljem sklopio čeonog, a drugom u lođi bočnog krila. rasama u pozadini zgrade, povezanim ugledni korčulanski klesar i graditelj Naspram drugih dubrovačkih primjera stubištima. Mogućnost izbora boravka Petar Petrović. Međutim, Petrović je upravo je ta prostrana i sjenovita boč- u mirnom i ugodnom ambijentu arhi- tri mjeseca kasnije umro, a nedovršeni na lođa posebnost Sorkočevićeva ljet- tekture i vrta, u skladu s dobom dana, posao preuzima i privodi kraju Korču- nikovca. Opremljena je kamenim pi- godine ili određenom društvenom i lanin Silvije Antunović. lom za vodu i oslikana dvjema velikim privatnom aktivnošću, pokazuje stu- Glavna zgrada ljetnikovca produ- freskama iz rimske povijesti na kojima panj preobrazbe ljetnikovca od agrar- žena je na južnoj strani bočnim, nešto su glavne junakinje žene. Osim njih, nog središta 15. u komfornu rezidenci- kraćim krilom, a na središnji dio pred- oslik lođe, izveden vjerojatno koncem jalnu kuću za odmor 16. stoljeća.

Dubrovnik, ljetnikovac Sorkočević, pogled iz dvorišta s ribnjakom.

206 Renesansa Dubrovnik, ljetnikovac Sorkočević, freska u lođi. Dubrovnik, ljetnikovac Sorkočević, pogled na pročelje s terase orsana.

Dubrovnik, ljetnikovac Sorkočević, tlocrt prizemlja.

Renesansa 207 Gradska lođa – vijećnica u ji je dovršio toranj trogirske katedrale. šiljastim vrhovima zaključuju vertikale Hvaru On je usvojio elemente građevne mor- razdjelnih stupova trijema. Sa svojim fologije postklasične renesanse, kakvi se svečanim ritmom nosača i otvora, iz- (konac 16. st.) pojavljuju na građevinama Michelea i mjenom rustikalnog ziđa i glatko kle- Giangirolama Sanmichelia, primjerice sanih oblih stupova, s retorikom deko- neževa palača u Hvaru (kasni- onima na šibenskoj vijećnici ili zadar- rativnih pojedinosti na monumentalnoj Kje srušena) podignuta je 1462. u skoj gradskoj loži: to su u prvom redu matrici, hvarska se lođa ubraja među obliku masivnog tornja s četverostreš- rustični stupci s lukovima, ispred kojih najistaknutije spomenike manirističko- nim krovom, a potom je u 16. st. ispred su na visokim postamentima elegantni ga stila u domaćoj arhitekturi. Ispred nje, na nižoj koti, podignuta nova, tro- stupovi s korintskim kapitelima. Na nje, prema trgu s katedralom i arsenalu etažna zgrada (tzv. donja kula), također završnom vijencu lođe iznad arhitrava koji je sagrađen 1612., sačuvan je dio tornjastog oblika, spojena s gornjom. proteže se balustrada terase ritmički stare hvarske obale, otprilike iz istoga Na Kneževu palaču nadovezuje se pri- raščlanjena pravokutnim stupićima ko- vremena. Dva povezana hvarska trga s zemna gradska vijećnica u obliku lođe ji završavaju ukrasnim piramidama. Ta komunalnim građevinama, privatnim sa satnom kulom, podignuta koncem ograda terase korespondira s ogradom palačama, katedralom i arsenalom za 16. stoljeća, možda kao replika starije od sličnih stupića koja se proteže duž lađe na čijem je katu prostor najstarijeg lođe koja je stradala u požaru za turskog donjeg dijela lučnih otvora lođe. Kon- javnog kazališta u ovom dijelu Euro- haranja Hvarom 1571. godine. cepcija pročelja promišljena je u svim pe, zasigurno pripadaju najsloženijim i Graditeljem nove lođe smatra se detaljima, od povišenog podnožja do spomenički najbogatijim urbanističkim Bračanin Tripun Bokanić, majstor ko- piramida na balustradi terase čijim se cjelinama jadranske Hrvatske.

212 Renesansa Šibenik, katedrala sv. Jakova, zapadno pročelje. Katedrala sv. Jakova u Šibeniku je katedralu zamislio kao tradicionalnu nom pročelju. Drugo razdoblje gradnje trobrodnu baziliku. Nakon njega radove započinje 1441., kad voditelj gradilišta preuzimaju Mlečani Lorenzo Pincino i postaje Juraj Dalmatinac. Ta faza s tipič- amisao gradnje nove katedrale za- Antonio di Pier Paolo Busato. Nemogu- nim Jurjevim miješanjem kasnogotičke i Z čela se za biskupa Bogdana Pul- će je točno i pouzdano odrediti koliki je ranorenesansne morfologije, kako u ar- šića, koji je 1402. utemeljio fond za nje- u toj fazi udio pojedinoga od navedenih hitekturi tako i u skulpturi i dekoraciji, zino financiranje. Uz pripremu gradnje majstora u projektiranju građevine i u traje do 1473. godine. Juraj je podigao vezuje se ime majstora Bonina iz Milana, njezinoj gradnji. U stilskom pogledu to apsidalne dijelove crkve i sakristiju te sve koji je 1428. boravio u Šibeniku, ali je je kasnogotička faza katedrale. Do kra- tri lađe s nosačima do završnog vijenca. već sljedeće godine umro od kuge. Čini ja toga razdoblja podignuti su zapadni, Ostavio je nekoliko blistavih mikrocje- se da je on već dao prvi nacrt zapadnoga sjeverni i južni zid do završnog vijenca s lina na katedrali, među kojima se ističe pročelja i dovršio neke njegove skulptu- plitkim slijepim arkadicama i frizom gla- vijenac naturalistički klesanih glava na re. U prvoj godini radove vodi mletač- vica po mletačko-lombardskim uzorima, apsidama a iznad njega dva putta s nat- ki arhitekt Francesco di Giacomo, koji kao i s portalima na zapadnom i sjever- pisnom pergamenom iz 1443. godine.

214 Renesansa Šibenik, katedrala, izometrijski prikaz.

Treće razdoblje crkve, te da građevinu okruni elegan- obilježeno je djelova- tnom kupolom, nije poznato. njem Nikole Firen- Na zapadnoj strani diže se pročelje tinca koji preuzima koje svojim trolisnim oblikom u pot- gradilište 1477., za punosti prianja uz zaobljene bazilikal- biskupa Luke Tolen- ne zabate građevine. Taj tip pročelja tića. Nikola je umro vjerojatno je inspiriran onim što ga je 1506./1507., a njego- na mletačkoj crkvi san Michele in Iso- vi nasljednici dovrša- la ostvario Mauro Codussi (1468. do vaju gradnju. Nikolu 1482.). Premda te dijelove gradnje Ni- je očekivao najdeli- kola nije vodio do kraja, majstori koji katniji zadatak pokri- su ga naslijedili, Bartolomeo da Mestre vanja katedrale. Da li (od 1517. do 1525.), a potom i njegov je pri rješavanju toga sin Jacopo, dovršili su ih po intencija- zadatka imao već za- ma, a vjerojatno i po nacrtima koje im danu koncepciju Jurja je ostavio majstor Nikola. Veliku roze- Dalmatinca, ili je sam tu izradio je 1536. Ivan Mastičević iz došao na ideju da po- Zadra, a malu Bartolomeo iz Mestra. digne oble kamene Nakon pune 153 godine od početne za- krovove od kojih je misli katedralu je 1555. posve dovršenu srednji ujedno i svod posvetio biskup Ivan Lučić Štafilić.

Šibenik, katedrala, putti s natpisom Jurja Dalmatinca, 1443.

Renesansa 215 radnja kapele u trogir- Gskoj katedrali posveće- ne lokalnom svecu i biskupu Ivanu Orsiniju trajala je s prekidima od 1468. do 1488. godine, no kapela ni tada još nije bila opremljena svim skulpturama. Zidne niše se popunjavaju velikim kipovima Isusa, apostola, Bogoro- dice i sv. Jeronima od 1482. do 1508. godine. Nakon toga nedostajala su još četiri kipa, koja su nabavljena 1559. u Mlecima kod renomiranog kipara Alessandra Vittorie. No te su skulpture u 17. sto- ljeću premještene na zvonik, a po jedan par nasuprotnih niša u kapeli pretvoren je u prozore. Koncepcija i veći dio arhitektonskog i kiparskog rada u kapeli pripisuje se Nikoli Firentincu, dok je Andrija Aleši pomagao samo pri klesanju reljefa s puttima bakljonošama (spiritellima) u donjem pojasu kamenog obloga kapele. Alešijev udio u izradi velikih kipova posve je osporen. Njih, reljef Krunje- nje Bogorodice, i Mariju i an- đela Navještenja na čeonom luku kapele klesao je Nikola Firentinac. Dva su apostola, sv. Ivan Evanđelist (oko 1482.) i sv. Toma (1508.), radovi Ivana Duknovića iz dva vremenski udaljena razdoblja njegova stvaralaštva. Nikolini su i putti (dječaci- telamoni) u šaljivim pozama koji podržavaju vijenac nad kojim su okrugli prozori. Skladna arhitektonska i pla- stička cjelina s promišljenim ikonografskim programom završava jedinstvenim ba- čvastim svodom s kazetama po antičkom uzoru iz bivšeg Augustova hrama pretvorena u krstionicu splitske katedrale. Međutim, u skladu s kršćanskom ikonografijom,

224 Renesansa Nikola Firentinac i suradnici izvorni sklad narušen je baroknom in- Kapela bl. Ivana Trogirskog tervencijom sredinom 17. st. s novim oltarom na kojem je gotički sarkofag s (1468.–1559.) likom sveca i anđelima koji zaklanjaju pogled na stražnji zid kapele. Svojim Trogir, katedrala stilskim sastavnicama kapela, u kojoj se isprva nalazila grobnica trogirskog biskupa Jakova Turlona, začetnika nje- u kazetnim su poljima glavice kerubina zamijenjen je kopijom Ignacija Maca- zine gradnje, objedinjuje kasni srednji što simboliziraju nebo, u čijem je sre- novića, original je danas u Muzeju gra- vijek, renesansu i barok. dištu visoki okrugli reljef s poprsjem da Trogira). Kapela bl. Ivana Orsinija Boga Oca Vladara svega stvorenog antologijsko je remek-djelo rane rene- (u 18. st. originalni Firentinčev reljef sanse u europskim razmjerima. Njezin

Renesansa 225 1589. Lazanić je zabilježen u Dubrovniku, gdje sura- đuje s korčulanskim klesa- rom Andrijom Pomenićem, koji se ugovorom obvezuje da će Lazaniću pribaviti kamen za kipove namije- njene crkvi sv. Vlaha. Tada su vjerojatno nastala dva njegova najkvalitetnija sa- čuvana djela: skulpture sv. Vlaha i sv. Jeronima, koje se i danas nalaze u crkvi sv. Vlaha. Majstor je samosvje- sno uklesao svoju signaturu na podnožjima kipova, koji daleko nadmašuju sve što je domaće kiparstvo toga doba uspjelo postići. Na oba kipa Lazanić s lakoćom izlazi na kraj s dočarava- njem zahtjevnoga pokreta tijela u prostoru. Njegovi su likovi pokrenuti kao da će u ekstazi izaći iz svojih niša. Lazanić posvećuje mnogo pozornosti detaljima odjeće, vjerojatno kako bi zadovoljio naručitelje i tradiciju prikazivanja svetaca od kojih je jedan naj- važniji lokalni a drugi naj- važniji regionalni zaštitnik. Dok sv. Vlaho drži u ruci Nikola Lazanić, Sv. Vlaho i sv. Jeronim, 1589. reducirani model grada, kojim dominira Minčeta, sv. Jeronim s kardinalskim šeširom, predan nebesko- me zanosu, pridržava mo- Nikola Lazanić njegovih ranijih kontakata s krugom del crkve kao svoj atribut. Ova dva kipa Sv. Vlaho i sv. Jeronim mletačkoga klasičnog majstora Jaco- dokazuju Lazanićevu sposobnost da uz pa Sansovina. Lazanić je od 1581. do manirističku sklonost isticanja vlastite (1589.) 1584. godine živio i radio u Rimu, kiparske virtuoznosti s pretjerivanjem gdje postaje članom ilirske bratov- Dubrovnik, crkva sv. Vlaha u gestama i afektima ostvari i veristički štine sv. Jeronima, kojoj su pripadali dosljednu tvarnost draperije i cjelo- brojni intelektualci i umjetnici hrvat- kupne vanjštine oblika. Osobito se sv. skoga podrijetla u Vječnome Gradu. Jeronim može opisati kao »figura tutta ikola Lazanić, rodom iz Nereži- Od bratovštine Lazanić je 1582. dobio sforciata, misteriosa et difficile«, kako Nšća na Braču, najistaknutiji je hr- narudžbu za izradu reljefa s likom sv. to u svome traktatu iz 1548. od suvre- vatski kipar kasne renesanse odnosno Jeronima u svim kućama koje su pri- menih umjetnika očekuje venecijanski manirizma. Svojim kiparskim obliko- padale Ilirskom zavodu, u kojemu je maniristički teoretičar Paolo Pino. vanjem on se, poput njegova suvreme- Lazanić bio i gvardijan. Od 20 mra- nika Bračanina Pavla Gospodnetića, mornih reljefa koji su postavljeni na povezuje sa stilom Alessandra Vitto- pročelja bratovštinskih kuća ni jedan rie, premda nije isključena mogućnost nije sačuvan. Nakon odlaska iz Rima

Renesansa 229 Nikola Božidarević chia i umbrijske škole. Naime, prostra- Premda je Božidarević na ovoj sli- Navješt enje ni krajolik iza glavnih likova srodan je ci objedinio prostor glavnoga prikaza, pejzažnim kompozicijama na freskama povezavši likove anđela i Bogorodice s (1513.) u kapeli della Rovere crkve sta. Maria prostorom krajolika, u podnožju slike del Popolo u Rimu, koje se smatraju dodao je tradicionalnu predelu s pet Dubrovnik, Zbirka umjetnina radovima Pinturicchia i njegove radi- slikovnih polja. Na središnjem polju dominikanskog samostana onice. Na desnoj strani Božidarevićeve prikazao je trgovačku lađu naručitelja, slike prikazana je u pozadini otvorena trgovca i pomorca Petra Kolendića, renesansna lođa slikana po pravilu line- usidrenu u lopudskom zaljevu pod za- akon početnog školovanja u du- arne perspektive, a iza nje se u dalekoj štitom Bogorodice i sv. Nikole u zlat- N brovačkoj radionici Petra Ognja- pozadini nazire grad s velikom kruž- nim okruzima. Petar Kolendić dao je novića, Nikola Božidarević, sin slikanom građevinom. Sve su to motivi što svoju donatorsku gestu ovjekovječiti ra Božidara Vlatkovića, otišao je oko se ponavljaju na slikama umbrijskih natpisom u medaljonu na prednjoj stra- 1477. u Italiju, da bi se oko 1494. opet majstora. Uočene su i brojne sličnosti ni kamenog stola – žrtvenika iza Bo- pojavio u dubrovačkim dokumentima u kompozicijama, u primjeni dekorativ- gorodičinih leđa. Na dva vanjska polja kao član slikarske radionice svoga oca. nih motiva i pozlate, u postavi i u izrazu predele prikazani su prizori povezani sa O njegovu boravku u Italiji nema poda- likova itd. Lik Boga Oca okružen gla- samostanom dominikanaca na Lopudu, taka, ali se po oblikovnim značajkama vicama kerubina također je prepoznat kojemu je Petar Kolendić namijenio sli- njegovih slika s velikom vjerojatnošću na Pinturicchiovim slikama u Rimu. U ku: na lijevoj strani dominikanci u ko- predmnijeva da je poznavao djela Pe- mekoj i nježnoj izražajnosti pomalo lut- ru za vrijeme molitve, na desnoj strani ruginove i Pinturicchiove radionice. kastih lica s naglašenim tipskim usnama dolazak dominikanaca na otok Lopud, Ovu posljednju mogao je upoznati u također se osjeća Pinturicchiev utjecaj, gdje će utemeljiti samostan. Dočekuje Rimu, gdje Pinturicchio boravi obasut no Božidarević ga ugrađuje u vlastiti ih donator na koljenima, a uz njega su narudžbama od 1485. do 1495. godine. slikarski credo iz kojeg još odzvanja ka- Isus, Bogorodica i sveti Nikola biskup. Upravo se na slici Navještenje najbolje snogotička tradicija i površinska deko- U unutrašnjim poljima prikazano je prepoznaje utjecaj slikarstva Pinturic- rativnost domaćega slikarstva. Isusovo rođenje i poklonstvo kraljeva.

232 Renesansa vijest i legende, a druga borba kršćana i Turaka. Obje su povezane nače- lom »egzemplarnosti«: većina prizora posreduje primjere ponašanja povijesnih i mitskih heroja koji suvremenicima imaju poslužiti kao uzor junaštva, odlučnosti i sr- čanosti u borbi za slobodu domovine ili za osobni moralni integritet. Između narativnih scena nižu se medaljonski portreti rimskih careva nastali po predlošcima s kovanica i grafika ili pak portreti rimskih vojsko- vođa s kacigama izmi- šljeni al’ antica. Svi su prizori uokvireni bogato razvijenim rollwerk-or- namentom, koji je pro- žet motivima groteske. Kao izravan odraz tjeskobnog povijesnog trenutka hrvatskih krajeva u Fortezzino doba zbog rata s Turcima na dnu umivaonika gravirane su tri teme »kosov- skog ciklusa« u kojima je glavni lik vitez Miloš Obilić, čija su junačka djela u to doba sastavni dio južnoslavenske na- rodne predaje. Njegova Horacije Fortezza zeja (London, British Museum, Victo- se hrabrost, napose ubojstvo sultana Umivaonik ria & Albert Museum, Venecija, Museo Murata, značenjski izjednačuje sa slič- Correr, Firenca, Museo Nazionale del nim djelima rimskih heroja prikazanim (oko 1570.) Bargello). Za razliku od srebrnih ploči- na istoj posudi, primjerice Mucia Sce- Šibenik, Muzej grada Šibenika ca koje su izrađene zlatarskim tehnika- vole, koji je, da bi oslobodio svoj grad, ma iskucavanja i cizeliranja, umivaonici pokušao ubiti etruščanskoga kralja Por- i vrčevi prekriveni su obiljem graviranih senu. Miloševi podvizi ističu se kao uzor ukrasnih oblika i pripovjednih prizora u i poticaj za suvremene kršćanske borce. pus šibenskoga zlatara Horacija medaljonima i kartušama. Na temelju Fortezzinih »antiturskih« OFortezze, čije najranije datirano Na ovom mjedenom umivaoni- prikaza može se pretpostaviti da je djelo potječe iz 1555., sastoji se od dvije ku majstor je iznad grba naručitelja u umivaonik nastao oko 1570. godine, u vrste umjetnički oblikovanih predme- sredini stavio svoju signturu: ORATIO razdoblju Ciparskoga rata i pojačanog ta: srebrnih reljefnih pločica (aplika) za FORTEZZA DA SEBENICO FECE. pritiska Turaka na Dalmaciju. Upravo matrikule šibenskih bratovština, i gra- Umivanik je prekriven gravurama ukra- tih godina u Zadru boravi generalni viranih mjedenih posuda, vrčeva i umi- snog i pripovjednog sadržaja s obuhvat- upravitelj Dalmacije Alvise Grimani, vaonika, koji se, osim ovog šibenskog, nim ikonografskim programom u dvije čiji se obiteljski grb nalazi na dnu umi- danas čuvaju u nekoliko europskih mu- tematske skupine: jedna je antička po- vaonika.

242 Renesansa Akademska (isusovačka) crkva sv. Katarine u Zagrebu (1620.–1632.)

susovci dolaze na zagrebački Gradec na poziv IHrvatskog sabora (1606.), a u skladu s internaci- onalnim karakterom tog protureformacijskog reda i njihova je crkva sv. Katarine označila početak baroka u Hrvatskoj. Podignuta kao dio većeg sklopa (gimnazije i kolegija), na istaknutom položaju, već je svojom impostacijom najavila novo doba. No znatno više od toga, inovativne su njezine arhitektonske značajke. Poput većine isusovačkih crkava i Sv. Katarina je jednobrodna bačvasto nadsvođena longitudinalna crkva s bočnim kapelama i empo- rama. Međutim, oblikovanje kapela između zidnih stupaca nadovezuje se na srednjoeuropsku kasno- gotičku tradiciju unutrašnjih kontrafora – Wand- pfeilera – koji početkom 17. stoljeća doživljavaju svoju ranobaroknu transformaciju zahvaljujući graditelju Hansu Alberthalu. Kao u Alberthalovim paradigmatskim crkvama u južnoj Njemačkoj i Ti- rolu (1610.–1620.), i zagrebačku isusovačku crkvu karakterizira snažna prostorna integracija, izražena u ujednačenosti širine broda i ravno zaključenoga svetišta, s kontinuiranim bačvastim svodom ritmi- ziranim susvodnicama. Ritmizaciju dodatno poten- cira raščlamba čeonih strana zidnih stupaca pilastrima i prekinutim vijencima te scenična postava oltara u bočnim kapelama, što usmjeravaju prostor prema svetištu. Sukladno navedenom određenju bilo je i prvotno pročelje crkve sv. Katarine (izmi- jenjeno nakon potresa 1880.). No uz ranobaroknu, koloristički naglašenu raščlambu pilastrima i vijencima i efektni portal (ugrađen u neostilsko proče- lje), izvori i struktura upućuju da je ovdje bila riječ o nedovršenom projektu s dva zvonika. Time se Sv. Katarina uvrstila u grupu ranobaroknih crkava na području Habsburške Monarhije, od kojih je najreprezentativniji komparativni primjer isusovačka crkva u Beču (1624.–1631.), nastala zaslugom Fer- dinanda II., uz Eufrozinu Pálfy de Erdödy, glavnog donatora i zagrebačke crkve. Kao takva, Sv. Kata- rina je služila za uzor nizu hrvatskih crkava tijekom 17. stoljeća, kojima se naša ranobarokna arhitektura uključila u sam vrh srednjoeuropskog graditeljstva tog vremena.

Tlocrt crkve i ranobarokno pročelje s mogućim izgledom neizvedenih zvonika.

252 Barokna arhitektura Barokna arhitektura 253 Isusovački kompleks u tres 1667. godine. Novonastala situa- u Beču) u scenično tretiranom sveti- Dubrovniku cija, osim što je privremeno prekinula štu, snažne plastičke raščlambe i bo- (1653.–1765.) gradnju, rezultirala je proširivanjem gatoga zidnog oslika (poput Pozzova sklopa, a time i njegovom ambiciozni- svetišta u Sant’ Ignaziu u Rimu). Ista jom koncepcijom. Ponajprije, nado- visokobarokna estetika karakterizira punjena je prostorna organizacija već pročelje crkve, rimskog tipa »ediku- ubrovački isusovački kompleks s započetog kolegija, a vizija njegova le« (nalik Rainaldijevoj S. Maria in Dkolegijem, crkvom sv. Ignacija i kasnijeg prostornog razvoja ostvarena Campitelli u Rimu) s dinamično treti- prilaznom skalinadom jedinstveno je je plastičkim naglašavanjem ulaznog ranom središnjom zonom i portalom, ostvarenje barokne arhitekture i ur- pročelja prema gradu (kako to svjedoči koji je skulptorski dotjerao venecijan- banizma u Hrvatskoj. Osnovan ostav- korigirani projekt, u izvedbi nešto po- ski kipar Marino Gropelli. Završnu štinom dubrovačkog isusovca Marina jednostavnjen). No glavnu inovaciju fazu i kvalitativni vrhunac građevnog Gundulića, nastaje u razdoblju od pre- značilo je podizanje velike longitudi- razvoja isusovačkog kompleksa znači- ko stotinu godina po projektima više nalne crkve (1699.–1725.) po projek- la je izvedba monumentalne kamene arhitekata, od kojih su neki pripadali tu poznatog isusovačkog arhitekata – skalinade (1735.–1765.), djelo rimskog samom vrhu europske arhitekture. Andree Pozza iz Tridenta. Posvećena arhitekta sicilijanskog podrijetla Pi- Izrazita barokna obilježja nosi već sam utemeljitelju reda sv. Ignaciju, dubro- etra Passalacque. Uzor u Rimu – po- smještaj kompleksa na dominantnom vačka se crkva nadovezuje na isusovač- znatu kasnobaroknu Scalu di Spagna položaju u najstarijem dijelu grada, ke prototipove kao što su San Fedele u – Passalacqua je inventivno prilagodio a posebno značenje takvoj poziciji Milanu i Il Gesù u Rimu, ali navedene dubrovačkoj sredini, oblikovavši kon- pridaje činjenica da je sačuvan plan je predloške Pozzo transformirao u veksno-konkavnim, osovinski konci- prvog rektora Gianbattista Canaulia duhu visokobaroknog stilskog htije- piranim stubišnim prostorom duboku (1653.) po kojem je trebalo regulirati nja. Dvoranski prostor svođen bačva- sceničnu vizuru. Upravo zahvaljujući cijelu gradsku četvrt. Gradnja zapo- stim svodom sa susvodnicama oživljen Passalacquinoj skalinadi dubrovački se činje 1662. godine, a uz četverokrilni je izmjenom širih traveja s kapelama i isusovački sklop s pravom smatra naj- kolegij prvotni je projekt Serafina Fa- užih traveja s galerijama, a dominan- kvalitetnijom baroknom urbanističko- brinia uključivao centralnu crkvu, čiju tna longitudinalna os kulminira (kao i -arhitektonskom cjelinom na hrvatskoj je realizaciju, međutim, zaustavio po- u Pozzovoj adaptaciji isusovačke crkve obali Jadrana.

260 Barokna arhitektura Barokna arhitektura 261 Katedrala sv. Terezije u Požegi (1756.–1763.)

rkva sv. Terezije jedno je od naj- Ckvalitetnijih ostvarenja kasnobarokne sakralne arhitekture u Hrvatskoj, obilježeno sintezom longitudinalnog i centralnog prostora. Njezina gradnja povezana je s porastom političkog značenja Požege nakon protjerivanja Osmanlija, kada zagrebački biskup Franjo Thauzy izabire upravo taj grad za sjedište filijale zagrebačkog Kaptola (1752.) i osnivanje nove župe, djelatne za šire područje Slavonije. Tim činom, koji je poduprla Marija Terezija, na svojevrstan je način najavljeno osnivanje Požeške biskupije (1997.) i dizanje župne crkve sv. Terezije na rang katedrale. U skladu s reprezentativnim naručiteljem jest i volumno-prostorna organizacija crkve. Monumentalna longitudinalna unutrašnjost, podijeljena na tri prostrana kvadratična traveja balda- hinskih svodova, centralizirana je for- miranjem stiješnjenih kapela uz središnji travej. Akcentiranje tog tlocrtno nešto većeg dijela izvedeno je skošenjem konveksno-konkavnih stupaca, raščlanjenih kompozitnim pilastrima te pojačanim osvjetljenjem kroz prozore u obliku kartuša. Organizacija unutrašnjeg prostora odražava se i na vanjštini crkve, sa središnjim zvonikom inkorporiranim u konveksno-konkavno tretirano pročelje. Njegova originalna konstrukcija izraže- na je efektnim kontraforima u obliku udvostručenih voluta. Navedenim zna- čajkama crkva svjedoči o znalačkom projektantu, formiranom u krugu bečke i štajerske kasnobarokne arhitekture. Sagledavanjem pak komparativnih primjera došlo se do najbližih paralela za prostorni tip Sv. Terezije u opusu beč- kog arhitekta Franza Antona Pilgrama (projekt katedrale u Vácu), dok oblikovanje pročelja i arhitektonske plastike najveće podudarnosti nalazi u štajerskoj četverolisnoj župnoj crkvi u Ehrenhau- senu. Svojom inventivnošću, izraženom paralelnom primjenom kasnobaroknih, rokoko i klasicističkih obilježja, požeška crkva značila je izrazitu inovaciju u hrvatskoj baroknoj arhitekturi.

272 Barokna arhitektura Barokna arhitektura 273 Župna crkva sv. Marije Magdalene u Selima kod Siska (1759.–1765.)

rkva sv. Marije Magdalene, sagra- širokom krugu njegovih austrijskih skim strujanjima u kasnobaroknoj ar- Cđena na vlastelinstvu zagrebačkog sljedbenika te prihvaćeno i u obli- hitekturi druge polovice 18. stoljeća. Kaptola u Selima kod Siska, prezenti- žnjoj Štajerskoj (župna crkva u Sag- Inovativnošću se odlikuje i dinamično ra za hrvatsku arhitekturu jedinstvenu gautalu). No za razliku od navedenih pokrenuto pročelje crkve sv. Marije kasnobaroknu interpretaciju dviju zna- primjera, kojima glavno obilježje daje Magdalene s dva elegantna zvonika. čajnih baroknih tema – ovalnoga tlo- dinamizacija ovalnog prostora širim Konveksnoj središnjoj pročelnoj zoni, crta i konveksno-konkavnog pročelja bočnim i užim dijagonalnim kapelama, naime, efektni kontrast čine konkavne s dva zvonika. Sastavljena od ovalnog ovdje je proširenje ovala reducirano plohe zvonika izdvojene od korpusa cr- broda s visokom kupolom, na koji se samo na plitke dijagonalne niše, dok kve, kojim dominira kupola s visokom duž longitudinalne osi s jedne stra- središnji prostor artikuliraju, umje- lanternom. Takva volumno-prostorna ne nadovezuje eliptoidno predvorje sto ranijih plastičnih zidnih stupaca, organizacija nadilazi mnoga istodobna flankirano zvonicima, a s druge strane klasični dvojni pilastri i vijenac. Tako srednjoeuropska ostvarenja, ukazujući kvadratično oblo zaključeno svetište, ostvarena prostorna kohezija, u kojoj na vrsnoga projektanta, formiranoga crkva sv. Marije Magdalene slijedi beč- se navedena klasicizirajuća raščlamba na temeljima najviših dostignuća beč- ku Peterskirche, paradigmatsko rješe- isprepleće s rokoko motivima, napose ke barokne arhitekture te vjerojatno i nje Johanna Lucasa von Hildebrandta, u osvjetljenju kroz prozore-kartuše i samog pripadnika marijaterezijansko- transformirano tijekom 18. stoljeća u ovalne lukarne, svjedoči o novim stil- ga dvorskog stila.

274 Barokna arhitektura Barokna arhitektura 275 Palača Vojković u Zagrebu plemića – Oršića, Kulmera i Rauchova štoviše, dvorana se osamostalila i u zoni (1764.) sve do 20. stoljeća, da bi danas u njoj krovišta, naglašena zabatom razvede- bio smješten Hrvatski povijesni muzej. nog obrisa. Elementi raščlambe, po- Zapremivši mjesto triju starijih parcela, sebno portal valovita zabata, prozorski asnobarokna trokrilna palača, palača se odlikuje karakterističnim ba- okviri i pilastri odlikuju se kasnobaro- Kkoju je na zagrebačkom Grade- roknim otvorenim U-tlocrtom, organi- knom plastičnošću, a njihovo pojačano cu (Matoševa 9) podigao potpukovnik ziranim oko središnje osi. Posebnu kva- grupiranje na središnjem rizalitu u skla- Sigismund Vojković, jedna je od najra- litetu čini nadsvođeno predvorje (veža) du je s cjelokupnom arhitektonskom skošnijih gradskih rezidencija tog doba u prizemlju i dvorana na katu, postav- koncepcijom palače. U tom kontekstu u kontinentalnoj Hrvatskoj. Kao mjesto ljeni u središnju os cijelom dubinom važnu ulogu igra i urbanistički smještaj održavanja kazališnih predstava i konce- ulaznog krila. Sa svake strane veže uspi- palače na obodu grada, tako da sklop rata, Vojkovićeva je palača bila stjecište nju se dva simetrična stubišta raskošno uključuje i prostrani vrt. Na taj način tadašnje elite, naročito nakon požara u tretirane kamene ograde, a činjenica da ostvaruje se karakteristično barokno ra- Varaždinu (1776.), kada se banska vlada je ovdje, za razliku od suvremenih hr- stvaranje srednjovjekovnoga utvrđenog vratila u Zagreb, a s njom i glavni pred- vatskih dvoraca, izostavljen hodnik uz grada, ali i jednako tako karakteristična stavnici hrvatskog plemstva. Iako ju je dvorišna pročelja nadoknađena je dvo- barokna sinteza gradske i izvangradske već na prijelazu 18. i 19. stoljeća čak dva strukim nizovima prostorija u bočnim rezidencije u osebujnu vrtnu palaču, što puta pokušala otkupiti Zagrebačka žu- zonama. Središnji prostori veže i dvoje sve svjedočanstvo vrsnog projektanta panija, ona ostaje u vlasništvu istaknutih rane rizalitno su istaknuti na pročelju, i graditelja.

Barokna arhitektura 283 Hans Georg Geiger Sv. Dionizije s Rustikom i Eleuterijem 1675./77., oltar Svetih mučenika (sv. Dionizija) Zagreb, akademska crkva sv. Katarine ijekom obnove gornjogradske isusovačke crkve Tsv. Katarine nakon požara 1674. godine podignut je i oltar Svetih mučenika. Ugovor o izradi oltara bio je potpisan 1675., a oltar je bio dovršen 1677. godine, što pruža okvir za dataciju dviju oltarnih slika, od kojih se Mučeništvo sv. Vida nalazi na gornjem katu, a slika sv. Dionizija na donjem katu oltarnog retabla. Veličanje ranokršćan- skih mučenika u skladu je s protureforma- cijskom zadaćom sakralne likovne umjetnosti, koju više od stoljeća nakon posljednje sjednice Koncila u Tridentu (1563.), dosljedno provode zagrebački isusovci. U temeljnim stilskim značajkama Ge- igerova djela susrećemo se s njemu svojstvenim anakronim likovnim izri- čajem, utemeljenim na estetskim na- čelima prethodnih razdoblja. Kolorit je suzdržan, slikani prostor zasićen je masama krupnih likova, a uloga svjetla očituje se dvojako – u oblikovnom, ono dočarava iluziju volumena, a u ugođaj- nom, postignutom odsjajima hladno- ga svjetla, čini prizor distanciranim, lišenim očekivane barokne patetike i naglašenih emocija. Crtački precizna i plastički dorečena forma uklapa se u statičnu, pomno izbalansiranu cjelinu koju zaokružuju anđeli što na oblaci- ma slave martire donoseći im lovorove vijence i palmine grane nebeske slave i mučeništva. Slika sv. Dionizija, kao ni slika sv. Vida, nije potpisana, a atribucija Hansu Georgu Geigeru utemelje- na je na komparativnoj analizi formalno-stilskih značajki. Najiscrpniji pisani podatak do danas pronađen na djelima Hansa Georga Geigera nalazi se na slici Marijino uznesenje u Dolenjskom muzeju u Novome Mestu, koju je potpisao: H:G:G IN: 1641. Ako potpisu pridodamo i likovni govor slike, u kojem se kao pouzdana uporišta naknad- nih atribucija očituju karakteristične i jedinstvene formalno-stilske značajke, negdašnja oltarna pala iz filijalne crkve nad Ortnekom dobiva značaj temelj- noga djela u Geigerovu opusu, na koje se referira i zagrebačka kompozicija.

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj 291 Franz Xaver Wagenschön Sv. Mihovil arkanđeo i bitka za oslobođenje Osijeka od Turaka (1770.) Osijek, glavni oltar župne crkve sv. Mihovila

lika je bila postavljena na netom Sdovršeni glavni oltar osječke isu- sovačke crkve 1770. godine. U samostanskoj kronici vođenoj između 1763. i 1772. godine zabilježeno je da je svečanom blagoslovu oltara osobno nazočio Josip II. sa svojom pratnjom. U 19. stoljeću bila je u potpunosti pre- slikana, a nakon Domovinskog rata 1991. godine, kada je zajedno s ostalim umjetninama bila sklonjena iz Osijeka na sigurnije mjesto, obnovljena je, a naknadni retuš tom je prilikom otklo- njen. Slika vješto objedinjuje dvije teme – Pad anđela, jednu od čestih tema protureformacijske crkve, u gornjem, i sugestivan opis bitke za oslobođenje Osijeka od Turaka, u donjem dijelu. U vertikalno razvijenoj monumentalnoj kompoziciji uočljiva su autorova uporišta u akademskom stilu Bečke likovne akademije 50-ih godina 18. stoljeća i slikarskom stilu tadašnjeg rektora Michaela Angela Unterber- gera (1695.–1758.), koji je u svojim brojnim djelima spojio i parafrazirao iskustva protagonista venecijanskoga kasnobaroknog slikarstva i veroneških majstora. Kako je sa slike zajedno s pojedinostima u donjem dijelu kompozicije nestao i slikarev potpis, potvrda Wagenschönova autorstva pronađena je u Privilegiranim carskim oglasima tiskanim 1771. godine u Beču, u kojima se navodi: Wagenschön, Hr. Franz Xav. Zu Eszek bey den PP. Jesuitern, der H. Erzengel Michael, un der H. Jo- hann von Nepomuck. Zapis je ujedno potvrdio Wagenschönovo autorstvo slike Apoteoza sv. Ivana Nepomuka na bočnome oltaru u istoj crkvi, u cijelosti preslikane u 19. stoljeću, a kasnije dodatno u tolikoj mjeri oštećene da je s nje potpuno nestalo lice sveca, koje je rekonstruirano tijekom recentne obnove.

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj 299 Martin Johann Schmidt asigurno najvrjednije djelo u ka- Silazak Duha Svetoga Zpucinskoj crkvi u Osijeku jest Silazak Duha Svetoga austrijskog ka- (1774.) snobaroknog slikara Martina Johanna Schmidta, zvanoga Kremser Schmidt Osijek, oratorij kapucinske crkve sv. Jakova apostola (1718.–1801.). Kapucini su je nabavili 1774. godine i uz podatak o bečkom podrijetlu, cijeni i namjeni to zabi- lježili u svojoj kronici: Anno 1774. Eadem procuravit Adm Vndus P. Nivardus praeter alia in Ecclesia Imaginem Adventis Spiritus Sancti super Apostolos in Oc- taginta florenis Vienna ut tempore devotionis quadraginta horarum. Seu in testis Pentacosta- libus ad Majorem aram apponi possuit. Premda nepotpisana, sama slika govori o autorstvu Kremsera Schmidta ka- rakterističnim slikar- skim načinom – vješto sazdanom kompozicijom od pokrenutih likova i zgusnutog prostora u kojem su svjetlost i sjena u drama- tičnom srazu ostvarili upečatljiv prizor. Pripi- sivanje kapucinske slike poznatome austrijskom slikaru sretno je potvr- đeno zapisom Kremser Schmidtova suvremenika Kolomana Fellne- ra u popisu naručenih slikarevih djela nači- njenom 1787. godine: Eseck in Ungarn, Die Sendung des Heil. Geists. Kako nikada nije bila evidentirana u Osijeku, ista je slika spomenuta još jednom, u popisu nestalih radova Marti- na Johanna Schmidta: Esek (einst Ungarn, Sen- dung des hl. Geists – Fe- llner 1787).

300 Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj Paulus Antonius Senser Sv. Franjo u molitvi (oko 1750.) Slavonski Brod, oltar sv. Franje Asiškog u franjevačkoj crkvi Presvetoga Trojstva

očetkom 18. stoljeća u Slavoniji Pje bilo malo školovanih domaćih slikara i utjecajnih slikarskih radionica, pa su za opremanje oltara u novopo- dignutim crkvama slike često bile na- bavljane u važnijim srednjoeuropskim umjetničkim središtima, a ponajprije u Budimu i Beču. Paralelno s importom radova uglednih stranih majstora u Osijeku se ranih 40-ih godina 18. sto- ljeća profilira Paulus Antonius Senser (1716.–1758.), koji je razvio uspješnu djelatnost i u Pečuhu (Madžarska), gdje je 1747. godine dobio i građanska pra- va. Slika Sv. Franjo u molitvi s krupnim likom oca franjevačkog reda u prednjem planu i udaljenim prizorom njegove kušnje pred crkvicom Marije od Anđela, legendarnom Porcijunkulom u lijevom dijelu kompozicije, tipično je Senserovo djelo, u kojem se očituju značajke ostalih potpisanih i pripisanih mu radova u Slavoniji, Bosni i Her- cegovini (Visoko, Kraljeva Sutjeska), Vojvodini (Bač) i madžarskoj Baranji (Pécs, Siklós, Máriagyüd). Otvoreno je pitanje precizne datacije te oltarne pale, jer u samostanskoj kronici nema zapisa o redoslijedu postavljanja oltara ni o nabavi slika. Oltar na kojem se nalazi smješten je u niši južnoga zida crkvene lađe. Dala ga je podignuti bra- tovština pojasara sv. Franje, a u kronici se spominje tek 1767. godine.

302 Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj Franz Anton Maulbertsch lika Josipov san jedini je rad Fran- sa. Nalazi se u sredini slikanog glavnog San sv. Josipa Sza Antona Maulbertscha (1724.– oltara u čiji se iluzionistički arhitek- 1796.) do danas evidentiran u Hrvat- tonski okvir precizno uklapa: sa strana (1774.) skoj. Potpis A. Maulpertsch na zavežljaju je flankiraju uslojeni stupovi i pilastri, u donjem dijelu kompozicije pouzdano a nadvisuje je polukružni nadvoj arhi- Gornja Bistra, kapela dvorca Oršić je pribraja pozamašnom opusu jednoga trava ukrašenog zupcima. Po formal- od najboljih austrijskih kasnobaroknih nim značajkama slika pripada skupini slikara osebujna i prepoznatljiva duktu- Maulbertschovih oltarnih slika koje se smirenijim akademskim stilom donekle udaljavaju od pokrenutih dinamičnih kompozicija njegovih egzaltiranih nebeskih glorija i dramatičnih inscenacija sakralnih tema. Za razliku od tih, brojnijih primjera, u kojima već od ranih 50-ih godina, slikajući s lakoćom i gotovo skicozno, Maulbertsch sustavno gradi formu, istovremeno je razlažući svjetlosnim kontrasti- ma, Josipov san karakterizira ponovna afirmacija plastičnih vrijednosti. Draperije se lome u čvršćim plohama, mjestimice u izravnom dodiru svjetlijih i zasjenjenih dijelova, a na mjestima ih razdvaja- ju linije skoncentriranog vršnog svjetla. Pogled izbliza otkriva slo- ženu strukturu detalja: sjene nisu postignute samo jednostavnim dodavanjem crne u osnovni ton, nego su, osobito kod inkarnata, obojene, pri čemu su istaknuti njihovi komplementarni odnosi. U kompoziciji se očituje kasnobaro- kna, već gotovo klasicistička, monumentalna vertikalnost i dijago- nalno pružanje slikanog prostora, pri čemu likove protagonista pra- timo po konvencionalnoj cik-cak putanji. Slika je nastala oko 1774. godine, najvjerojatnije u Beču, jer je u to vrijeme dvorska kapela bila dovršena, što je obilježeno godinom uklesanom na zaglavnome kamenu njezina portala. Naručitelj slike bio je najvjerojatnije sam grof Krsto II. Oršić (1718.–1782.), član stare hrvatske plemićke obitelji.

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj 303 Freske i štuko dekoracija u kapeli sv. Franje Asiškog razlomljena arhitrava s grbom Patačića franjevačkog samostana u Zagrebu u sredini lebde simetrično razmješteni anđeli koji slave simbol franjevaštva u (1683.) nebeskoj gloriji. Zidne slike koje prate štuko de- koraciju čine tri međusobno različite apela sv. Franje Asiškog podignu- rativno-dekorativnu baroknu kompo- cjeline: scene iz života sv. Franje, obo- Kta je 1683. godine u prizemnom ziciju, sastavljenu od čvrsto modelira- gaćene apokrifnim, lokalno obojenim dijelu južnog samostanskog krila, za- nih anđela i krilatih anđeoskih glavica, prizorima, »scenografijom« i »kosti- hvaljujući novčanoj donaciji Helene simetričnih »hrskavičastih« uzoraka mografijom«, smještene su u aktualno Patačić iz plemićke obitelji Patačić od obraslih bobicama, školjkastih moti- vrijeme i povijesne okolnosti onodob- Zajezde. Dimenzijama skroman prostor va, »tjestasto« protegnutih stiliziranih nog Zagreba i Hrvatske, a rad su lo- kapele ukrašen je štukaturama te zidnim voluta, stilizirana lovorova lišća te fe- kalnog slikara Bernarda Bobića. Kom- i svodnim slikama koje sadržajem slave stona i girlandi koje izborom voća – ja- pozicije na medaljonima uklopljenim život i djelo sv. Franje Asiškog. Plastični buka, raspuknutih granata i grožđa – u štukaturu svoda i gornjih dijelova ukras kapele, podijeljen je u dvije zone, imaju dvojaku simboličko-dekorativnu zidova, neke od njih naknadno po- donekle različitih oblikovnih značajki, ulogu. U štuku je napravljen i oltar na pravljane ili ponovno naslikane, rad su koje upućuju na dvije različite štukater- južnome zidu sa središnje smještenom nepoznatog autora i ilustriraju ključne ske radionice. U prizemnoj zoni štuka- baroknom slikom sv. Franje, naslika- prizore iz svečeve »službene« biografi- turi pripada podređena uloga okvira od nom po grafičkom prijevodu istoime- je. Iluzionistički slikani prozori na za- razigranih i stanjenih vitica akantusova ne skulpture Giacoma Monaldia u cr- padnome zidu, draperija koja s njih visi lišća, koje mjestimice završavaju stili- kvi sv. Petra u Rimu. Sa strana oltarne i krupne vaze s cvijećem na sjevernome ziranim životinjskim glavama. Iznad pale su dobro proporcionirane stojeće zidu, rad su također nama neznanog uskoga i glatkog razdjelnog vijenca u figure sv. Antuna Padovanskog na lije- slikara i prve trompe l’olei kompozicije zoni prvog kata štukatura postupno voj strani i sv. Bernardina Sijenskog na u slikarstvu sjeverne Hrvatske. izrasta u voluminoznu i zasićenu figu- desnoj strani, a na oltarnoj atici iznad

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj 307 Ivan Krstitelj Ranger prirodi stvari, vječnom obnavljanju, Zidne slike u kapeli sv. Jurja u Purgi Lepoglavskoj smrti i životu, sažeta u kružnom sim- bolu ouroborosa, zmije koja guta vlasti- (1750.) ti rep, jednome od četiri amblema što okružuju razigranu Floru na svodu is- apela sv. Jurja podignuta je u Pur- denih »konstruktivnih« i dekorativnih pod pjevališta, odmah do ulaznih vra- Kgi Lepoglavskoj, udaljenoj svega tema, vrstan primjer quadrature koja ta. Samome patronu crkve, sv. Jurju, nekoliko kilometara od Lepoglave i je »rastvorila« skroman prostor jed- posvećeni su slikani prizori na apsidal- lepoglavskog pavlinskog samostana u nobrodne crkvice, uvodeći vjernike iz nom zidu i svodu prezbiterija: na zidu kojem je boravio, radio i umro pavlin realnog u nadnaravni prostor naseljen apside u panoramskom je kadru nasli- Ivan Krstitelj Ranger. Kapela sv. Jur- svecima, oplemenjen simbolima vjere, kan sukob sv. Jurja sa zmajem, jednim ja nije jedina crkva koju je taj slikar u hrabrosti, snage i ljubavi. Njihova je od najmaštovitijih i najupečatljivijih cijelosti oslikao, ali je jedina u kojoj okosnica život i mučenička smrt jedno- među zmajevima na brojnim prikazima je ostvario do u potankosti osmišljen ga od najpopularnijih ranokršćanskih te teme u srednjoeuropskoj riznici ba- arhitektonski okvir dosljedno prove- mučenika, a lajtmotiv ideja o cikličkoj roknog zidnog i štafelajnog slikarstva.

Oslik kupole s likom Fame.

310 Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj Lepoglavska je kompozicija zasigurno i i glatkim »daskama« pozornice. Prizor Vrhunac Rangerove quadrature i temat- jedna od rijetkih smještenih u slikano- promatra i nebeska svita naslikana u sku poantu sagledavamo u osliku pro- me prostoru interijera, dok je princeza kaloti apside: Bog Otac, Krist i anđeli s zračne kupole koja je zaključena lanter- u nevolji prikazana daleko pred vedu- palminom granom i vijencem u rukama nom i ojačana rebrima, a uzdiže se nad tom kojom se slikani prostor crkve pri- U prostoru broda na sjevernom je zidu naslikanim izlomljenim vijencem oja- vidno »produžuje« preko iluzionistički iluzionistički naslikan oltar Žalosne čanim zupcima i poduprtim uslojenim slikane balustrade. Promatrači prizora, Bogorodice, a na južnome zidu oltar pilastrima i stupovima. Protagonist pri- pavlin i sredovječni muškarac, kojem je sv. Antuna Padovanskog, nad kojima se zora u iluzionistički slikanom prostoru dosadašnja literatura dodijelila ulogu panoramskim i zakrivljenim kadrovima kupole je krupni anđeo trubač, o čiju ispovjednika, smješteni su u naslika- nadvoja otvara pogled u nebo naseljeno je trublju ovješena zastavica s natpisom nom prostoru oratorija s konveksnom malim i krupnim anđelima. Svecima i FAMA VIRTUTIS EIVS UBIQUE. 2. ogradom od balustara, svojevrsnoj loži mučenicima na oltarima pridružuju se Mak 10. Daleko od očiju, na zidovima koja čitavom prizoru pridaje značenje sv. Barbara i sv. Apolonija u naslikanim tijesnog prostora pjevališta Ranger je baroknog igrokaza, u kojem svetac na nišama sa strana pjevališta, te lik Jude naslikao razigrani »komorni orkestar« bijelome konju i neman stoje na ravnim Makabeja na zidu do trijumfalnog luka. anđela svirača.

Pavlin ispovijeda.

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj 311 Anton Jožef Lerchinger Iluzionistička kupola s personifikacijama kontinenata (oko 1756.–1760.) Samci pokraj Gornje Stubice, kapela dvorca Oršić (Muzeji Hrvatskog zagorja)

idne slike u dvorskoj kapeli grofo- je na pravilnoj centralnoj perspektivi s (Spes) na desnoj strani. Anđeli adoranti Zva Oršić pripisuju se slovenskom neznatno pomaknutim očištem u zoni na masivnim volutama pod oltarnom slikaru Antonu Jožefu Lerchingeru, lanterne. Na slikanim panadantivima atikom preporučuju dušu preminula učeniku gradačkog freskista Johanna podno kupole su alegorijski prikazi sveca Bogu Ocu u gloriji od oblaka i Christosoma Vogla, suradniku ptuj- kontinenata – Europe, Azije, Afrike i anđela. Lerchingerove gornjostubičke skog slikara Franca Pachmayera, nasta- Amerike, a do njih su, po dva na sje- freske odlikuju se profinjenom kro- njenom sredinom 18. stoljeća u Rogat- veroistočnoj i jugozapadnoj strani, još matskom ljestvicom, morfološkom i cu u Sloveniji, koji je zajedno sa svojim četiri ženska lika, alegorije četiriju isu- tipološkom dosljednošću, koja u izradi suradnicima oslikao podosta crkava na sovačkih zavjeta – siromaštva, posluš- likova isključuje sudjelovanje pomoć- području slovenske Štajerske i sjevero- nosti, čistoće i misionarstva. nika ili suradnika, što za slikanje same zapadne Hrvatske. Iluzionistički slika- U središnjem dijelu iluzionistički quadrature, neuobičajeno precizno ela- na kupola na češkome svodu zasnovana slikana oltara na jugoistočnom zidu ka- borirane, nije moguće sa sigurnošću pele prikazana je smrt sv. Franje Ksa- ustvrditi. Pojedinosti i cjelina, i u zoni verskog na otoku Sancianu. Postrance, kupole i u kompoziciji oltara, ukazuju ← iza masivnih, prividno prostorno rana moguće korištenje čuvenoga i u 18. Andrej Kristof Jelovšek, Sv. Katarina zvijenih mramornih stupova proviruju stoljeću gotovo nezaobilaznog priruč- Aleksandrijska, 1762. Zagreb, dva ženska lika, personifikacije krepo- nika za slikare i arhitekte, koji je potkraj akademska crkva sv. Katarine sti: Ljubav (Caritas) na lijevoj i Ufanje 17. stoljeća objavio Andrea Pozzo.

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj 313 Joseph Anton Quadrio (1712., 1721.) i štukaterska radionica iz Graza (1724.–1726.) Štuko dekoracija u akademskoj crkvi sv. Katarine u Zagrebu

tukature u akademskoj crkvi sv. čine ornamenti i figurativne kompozi- Hrvatske. U domaćoj literaturi uvri- ŠKatarine na zagrebačkom Gornjem cije na bočnim zidovima svetišta, štuko ježena je pretpostavka da postoji sa- gradu najreprezentativniji su primjer te ukrasi na zidovima i svodovima preo- mo jedan Quadrio čija se djelatnost vrste dekoracije u sjevernoj Hrvatskoj. stalih pet bočnih kapela te figurativni počinje pratiti od njegova angažmana Nastale između 1712. i 1726. godine, prikazi i dekoracija u sakristiji, djela za u Grazu, gdje je zajedno s Josephom pokazuju stilske promjene na prijelazu sada nedefinirane štukaterske radioni- Sereniem i Hieronimom Rossiem bio baroka u rokoko i smjenu dviju gene- ce, vjerojatno iz Graza. zaposlen na ukrašavanju Mauzoleja ca- racija štukatera djelatnih u Mariboru i Treća cjelina su štukature na zara Ferdinanda II. 1687.–1689. godine. Grazu. padnom zidu crkve i ogradi pjevali- Sa slovenske strane Jože Curk smatra Jednu stilsku cjelinu čine štukature šta, većim dijelom nastale 1896./97. da štukature koje se tradicionalno pri- Antona Josepha Quadria, nastale izme- godine, kada je tijekom obnove crkve pisuju Quadriu treba podijeliti na dvije đu 1712. i 1721. godine, koje lisnatim nakon potresa 1880. i požara 1895. skupine: prvu nastalu do 1700. godine, viticama prekrivaju crkveni svod spu- godine uništena dekoracija bila rekon- koja bi se pripisala ocu, i drugu nakon štajući se preko zone empora do arka- struirana. 1700. godine, kojoj bi pripadala djela da bočnih kapela, i štuko ornament u Anton Joseph Quadrio član je obi- sina. kapeli sv. Ignacija. telji štukatera koji su djelovali pretež- U svim Quadrievim djelima na po- Drugu, oblikovno slojevitu cjelinu no u austrijskoj i slovenskoj Štajerskoj dručju sjeverozapadne Hrvatske očituju nastalu između 1724. i 1726. godine, te na užem području sjeverozapadne se istovjetne stilske i tipološke značajke,

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj 317 Joseph Anton Quadrio, ˝štuko dekoracija svoda u akademskoj crkvi sv. Katarine, 1721.

bilo da je riječ o lisnatom ornamentu, plastički naglašenim puttima i pticama, ili o posve plitkim figurativnim reljefima. Dekoracija svoda Sv. Katarine najveći je njegov pothvat u crkvama sjeverozapadne Hrvatske i ogledni primjer njegova karakterističnog načina oblikovanja. Ostale zidne površine u crkvi sv. Katarine ukrašene su kasnijim tipom štuko dekoracije, lisnato-vrpčastim or- namentom s vrlo malo stiliziranog lišća, Nepoznati autor, štuko koji se u Europi pojavljuje na prijelazu dekoracija u kapeli visokog baroka u rokoko, između 1710. sv. Barbare, 1726., i 1740. godine, a odražava utjecaj fran- akademska crkva sv. cuske umjetnosti toga razdoblja. Uz Katarine.

318 Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj vrpčasti ornament odmak od dekorativnog rječnika Quadrieve radionice na tim dijelovima štukatura označava i ornament rešetke s rozetama ili bez njih, što je ujedno i njegova najranija primje- na u sjevernoj Hrvatskoj. Kada je riječ o oblikovanju ljudske figure i anđela, za razliku od navedenih značajki Quadrievih štukatura, figurativni štuko reljefi iz 1724.–1726. godine u Sv. Katarini od njih se bitno razlikuju: dominira mekša modelacija Nepoznati autor, štuko-reljef s forme, zamjećuju se složeniji odnosi prikazom mučenja sv. Apolonije, svjetla i sjene, reljefne kompozicije su 1726., akademska crkva sv. slojevitije i slikovitije, a i tipologija lica Katarine. različitih je osobina.

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj 319 Hans Ludwig Ackermann Bogorodica s Kristom (1632.) Zagreb, katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, sjeverni zid svetišta (dio nekadašnjeg glavnog oltara)

onumentalan trokatni oltar s oslikanim pomičnim krilima, M postavljen 1632. godine u svetište zagrebačke katedrale na mjesto u požaru stradalog gotičkog krilnog oltara, rastavljen je toč- no dvjesto godina poslije, a njegova je skulptura razdijeljena crkvama zagrebačke biskupije. Šezdesetih godina 20. stoljeća D. Baričević je na terenu prepoznala nekoliko kipova i manjih fragmenata tog iznimnog oltara koji se snažno dojmio suvremenika: čak i u drugoj polovini 17. stoljeća, kada oltarni nastavak s pomičnim krilima postaje izraziti anakronizam, pojedini naručitelji oltara za katedralu izričito zahtijevaju da budu sagrađeni po uzoru na glavni (npr. oltari sv. Ladislava i sv. Marije, sa skulpturom I. Komersteinera, fragmentarno sačuvani u zagrebačkim muzejima). Sačuvani dijelovi ergeljskog oltara vrsnoćom i brojnošću očuvanih kipova čine važan segment inače slabo očuvanog Ackermannova opusa. Obilježja skulpture tog kipara rođenog u Heidelbergu ukazuju na formativne utjecaje južnonjemačke manirističke tradicije. Kakvoćom i monumentalnošću ostatci Ackermannova oltara iznimna su i izolirana pojava u kiparstvu prve polovice 17. stolje- ća u sjevernoj Hrvatskoj, no treba uzeti u obzir da je današnja slika te građe znatno okrnjena – osim glavnog oltara zagrebač- ke katedrale, tijekom četvrtog desetljeća bili su sagrađeni i glavni oltari isusovač- kih crkava u Zagrebu (1631.) i Varaždi- nu (1639.), za koje s razlogom možemo pretpostaviti da su bili vrsna djela, možda također Ackermannova: izvori bilježe nei- menovanog kipara iz Graza kojem su se za izradu svog glavnog oltara obratili varaž- dinski isusovci, a majstoru iz istog središta vjerojatno su se obratili i zagrebački isusovci koji su za oltar u crkvi sv. Katarine platili vrlo veliku svotu od 4000 forinti, jednako koliko i biskup Ergeljski za oltar u zagrebačkoj stolnici.

Oltari i skulptura 17. i 18. stoljeća u sjevernoj hrvatskoJ 323 Josip Schokotnigg Propovjedaonica (1742.–1743.) i oltari sv. Josipa i sv. Barbare (1742.–1761.) Belec, crkva sv. Marije Snježne

prvoj polovici pedesetih godi- Una 18. st. oslikana i opremljena unutrašnjost belečke crkve ubraja se u najcjelovitije reprezentativne barokne interijere u sjevernoj Hrvatskoj, pribli- žavajući se motivskom i kolorističkom usklađenošću zidnog oslika i crkvenog namještaja idealu baroknog Gesamt- kunstwerka. Iluzionistički oslik djelo je pavlinskog slikara Ivana Rangera, dok su propovjedaonica i bočni oltari sv. Josipa i sv. Barbare pripisani Josi- pu Schokotniggu, u to vrijeme jednom od najuglednijih kipara u Grazu. Vrsna skulptura glavnog oltara nedavno je pri- bližena opusu gradačkog kipara Filipa Jakoba Strauba. Schokotniggova skulptura u Belcu odlikuje se naglašenom plastičkom snagom i samostalnošću unutar okvira oltara i propovjedaonice, a reljefi na govornici propovjedaonice svjedoče o vještini komponiranja i pla- stičke gradacije u širokom rasponu od plitkog reljefa do pune plastike. Iako ne bez uzora i paralela u suvremenom austrijskom drvorezbarstvu (propovjedaonica se tipološki nadovezuje na propovjedaonicu minhenskog kipara J. B. Strauba, danas u Laxenburgu pokraj Beča, a oltari imaju tipološku paralelu u oltaru sv. Marije u Krakaudorfu), u kontekstu tadašnje produkcije u sjevernoj Hrvatskoj Schokotniggovi radovi predstavljaju iznimnu pojavu. Istaknuta i osamostaljena uloga skulpture, novi ili na nov način interpretirani ornamen- talni motivi (školjka, vrpčasti prepleti, rocaille) te naglašavanje dekorativnog aspekta cjeline ostvarenog poveziva- njem i pretapanjem gradivnih, figuralnih i ornamentalnih motiva u radovima domaćih majstora pojavit će se tek de- setljeće kasnije.

Josip Schokotnigg, Propovjedaonica u župnoj crkvi Marije Snježne u Belcu, 1742.

332 Oltari i skulptura 17. i 18. stoljeća u sjevernoj hrvatskoJ Josip Schokotnigg, Hermski anđeo na oltaru sv. Josipa u župnoj crkvi Marije Snježne u Belcu, oko 1743.

Josip Schokotnigg, Prorok Izaija na propovjedaonici u župnoj crkvi Marije Snježne u Belcu, 1742. – gore Josip Schokotnigg, Sv. Matej na oltaru sv. Josipa u župnoj crkvi Marije Snježne u Belcu, oko 1743. – dolje

Oltari i skulptura 17. i 18. stoljeća u sjevernoj hrvatskoJ 333 Aleksije Königer Propovjedaonica, oltar sv. Anđela, oltar sv. Ane, oltar sv. Križa, oltar sv. Pavla Pustinjaka, glavni oltar (osmo desetljeće 18. stoljeća) Lepoglava, župna crkva Bezgrešnog Začeća Bl. Dj. Marije

ipar Aleksije Königer (1732.–1782.), mla- Kđi brat slavnog Veita Königera, pristupa 1760., kao već školovan kipar, pavlinskom redu za koji tijekom dvadesetak godina realizira brojne narudžbe. Tijekom osmog desetljeća 18. sto- ljeća u samostanskoj crkvi u Lepoglavi ostvario je iznimnu cjelinu od pet oltara s propovjedao- nicom koja se ubraja u rijetke primjere rokoko i kasnobarokne oltaristike i skulpture u sjevernoj Hrvatskoj. Osim propovjedaonice i oltara sv. Ane, na kojima je slikar i pozlatar Franz Kochler iz Beča uz svoje ime zapisao godinu 1777., ostali oltari nisu datirani, pa se njihova kronologija uspostavlja na temelju stilskih obilježja. Iako nastali u neveliku vremenskom rasponu, u njihovim se oblicima zamjećuje postepena promjena od pre- vlasti rokoko izričaja (propovjedaonica, oltar sv. Anđela, oltar sv. Ane) prema sve zamjetnijim kla- sicističkim komponentama na oltarima sv. Križa i sv. Pavla Pustinjaka te posebno na glavnom oltaru. Naglašeno izduženih proporcija, radi uskla- đivanja s vertikalizmom prostora gotičke crkvene lađe, profinjenim kolorističkim skladom mar- morizacije i pozlate te dinamično impostiranom skulpturom propovjedaonica se ističe kao elegantna cjelina koja svjedoči o rafiniranom kasnoba- roknom jeziku njezinih autora. Dojmu lakoće i prozračnosti pridonose razigrane anđeoske figure u labilnim pozama, u velikoj mjeri fizički osamo- staljene od arhitekture propovjedaonice. U ple- snom pokretu rotirane figure zalepršanih krajeva draperije i blago nasmiješenih mladenačkih lica svojstvene su Königerovim oltarima izrazitijih rokoko obilježja, dok njegove kasnije skulpture odlikuje naglašenija statuarnost.

→

Aleksije Königer, Propovjedaonica

Aleksije Königer, Oltar sv. Ane.

336 Oltari i skulptura 17. i 18. stoljeća u sjevernoj hrvatskoJ Aleksije Königer, Detalj kipa sv. Augustina na glavnom oltaru župne crkve Bezgrešnog Začeća Bl. Dj. Marije u Lepoglavi. Aleksije Königer, Detalj glavnog oltara u župnoj crkvi Bezgrešnog Začeća Bl. Dj. Marije u Lepoglavi.

Oltari i skulptura 17. i 18. stoljeća u sjevernoj hrvatskoJ 337 338 Oltari i skulptura 17. i 18. stoljeća u sjevernoj hrvatskoJ Francesco Robba oltara sv. Križa, za sumu od 1600 flore- ekspresivan okvir za skulpturu Raspe- Oltar sv. Križa na, potpisao sa zagrebačkim Kaptolom tog u njegovu središtu, smještajući na još početkom 1748. godine. Za razliku postamente uz bočne krajeve menze (1748.–1756.) od nekih drugih oltara za zagrebačku dvije skupine slobodnostojećih figura katedralu, za čiju je izradu prije sklopio koje prikazuju naglašeno dramatične Križevci, crkva sv. Križa ugovore, taj je oltar Robba u cijelosti prizore: Mojsije s brončanom zmijom i završio, vjerojatno iste godine kada je Abraham žrtvuje Izaka. Riječ je o zre- oltar i posvećen. Dovršavanje oltara lom kiparevu djelu koje se smatra jed- dosad se dovodilo u vezu s njegovim nim od njegovih najuspjelijih radova. ltar se izvorno nalazio u središ- navodnim preseljavanjem u Zagreb Zamijećene su kompozicijske sličnosti Onjem brodu zagrebačke katedra- 1755. godine, no nedavni arhivski na- figuralnih skupina s pojedinim rješe- le. Tijekom njezina regotizacijskog lazi opovrgavaju tu dugo u literaturi njima ostvarenim u talijanskoj skul- »čišćenja«, koje je uslijedilo nakon prenošenu pretpostavku, svjedočeći pturi zadnje četvrtine 17. stoljeća (G. velikog potresa 1880. godine uklonjen da se Robba, iako ga je smrt zatekla u Le Court, glavni oltar u Sant’Andrea je, zajedno s većinom ostalih baroknih Zagrebu, nije potkraj života odselio iz della Zirada, 1678., A. Pozzo, oltar sv. oltara iz katedrale te preseljen u Kri- Ljubljane. Ignacija u rimskoj crkvi Il Gesù), kao i ževce. Posvećen je 1756. godine, no Smionom redukcijom arhitekton- s dvadesetak godina kasnijim Dorfme- novijim je arhivskim istraživanjima skih elemenata oltarnog nastavka Rob- isterovim rješenjem za oltar u crkvi utvrđeno da je Robba ugovor o izradi ba je stvorio izrazito monumentalan i Maria Taferl.

Oltari i skulptura 17. i 18. stoljeća u sjevernoj hrvatskoJ 339 Alvise Tagliapietra Kipovi sv. Marka, sv. Jurja i sv. Roka (1741.) Rovinj, župna crkva sv. Eufemije, glavni oltar četiri monumentalne skulpture zadarskih svetaca zaštitnika (sv. Krševan, sv. Šimun, sv. Zoilo i sv. Anastazija) te jelatnost Alvisea Tagliapietre, i Dalmacije. Na monumentalnom ol- manji kipovi anđela i Uskrsloga Krista Dnjegovih sinova i suradnika bila taru, koji su 1672.–1701. godine u cr- na svetohraništu. Ta je djela Alvise Ta- je veoma plodna i zapažena u Veneciji kvi sv. Krševana u Zadru projektirali i gliapietra izradio 1717.–1728. godine. prve polovice 18. stoljeća. Važna djela podigli Girolamo, Francesco i Baldas- Oltar su dali podići Zadrani kao zavjet izradio je za hrvatske naručitelje iz Istre sare Garzotti, nalaze se Tagliapietrine protiv kuge, po odluci još iz 1632. godi-

360 Barokna skulptura u jadranskoj Hrvatskoj Alvise Tagliapietra, Kip sv. Jurja, 1741. Rovinj, crkva sv. Eufemije, glavni oltar

ne. Istodobno Tagliapietra radi i male- katedrali, dopunjeno kipovima Vjere, ureato – to su kipovi sv. Marka, sv. Jurja i ni kip sv. Antuna Padovanskog za crkvu Ufanja i Ljubavi, i anđela. sv. Roka, potom kipovi anđela na oltaru sv. Ignacija na otoku Žverincu, dok su U rovinjskoj župnoj crkvi sv. Eufe- sv. Eufemije te kipovi Gospe od Ružarija pod njegovim izravnim utjecajem izra- mije izradio je Alvise Tagliapietra u su- i sv. Nikole (kip su potpisali Alvise i nje- đeni kipovi na glavnom oltaru u crkvi radnji sa sinom Ambrogiom oko 1741. gov sin Giuseppe Tagliapietra). Njima sv. Tome u Tkonu na otoku Pašmanu. godine pravu malu galeriju svetačkih i valja pribrojiti reljefe sv. Mihovila i sv. Kao mladenačko djelo ocjenjuje se mo- anđeoskih kipova i reljefa. Na glavnom Petra na predoltarnicima bočnih oltara numentalno svetohranište u osorskoj oltaru – koji je projektirao Girolamo La- na kojima se časte navedeni sveci.

Barokna skulptura u jadranskoj Hrvatskoj 361 Giovanni Maria Morlaiter gledni mletački kipar G. M. Frana Rogačića na oltarima Prikazanja Oltar sv. Dujma UMorlaiter bio je neobično po- Marijina u hramu i sv. Augustina izra- pularan kod dalmatinskih naručitelja. dio je četiri mramorna kipa, alegorije (1767.–1769.) Već na početku karijere, 1729.–1730. Vjere, Ljubavi, Djevičanstva i Poni- godine radi za dubrovačku isusovačku znosti. Nedugo nakon toga, 1745. go- Split, katedrala sv. Dujma crkvu sv. Ignacija. Po narudžbi plemića dine, dobiva narudžbu iz Prčnja u Boki kotorskoj, gdje je za oltar Gospe od Ružarija u staroj župnoj crkvi Marijina rođe- nja izradio tri kipa anđela. U Zadru je za glavni oltar u crkvi sv. Marije 1759.–1762. isklesao dva monumentalna ki pa anđela te ukrasio sve- tohranište, a u svetištu crkve sv. Šime podigao je grobni- cu inženjeru Francescu Ros- siniu 1764. godine. Za vrijeme nadbiskupa Ivana Luke Garagnina na- ručuju Splićani kod Morla- itera mramorni oltar svome zaštitniku u novosagrađenoj kapeli u katedrali. Oltar je podignut 1767.–1769. godine i najljepše je djelo koje je Morlaiter izradio za crkve u Dalmaciji. Na oltaru kipar je uz svečev sarkofag isklesao kipove Postojanosti i Vjere te skulpture anđela na poklopcu sarkofaga, dok je na predoltarniku u plitkom reljefu prikazao mu- čeničku smrt sv. Dujma u Saloni pred namjesnikom Mauriliem. Kulturološki je zanimljivo istaknuti da je pri svečanom prijenosu svečevih moći sa staroga na novi oltar upriličena izvedba oratorija splitskoga skladatelja Julija Bajamontija.

362 Barokna skulptura u jadranskoj Hrvatskoj ski mozaicist Carlo degli Frangi, drvorezbar Valen- tino Vissiani te dubrovački slikar Petar Mattei (Mati- jašević). Moćnik je najve- će bogatstvo Dubrovnika: on zrcali duhovnu snagu Republike i njezinih stanovnika, koji su prikupili dragocjene svetačke re- likvije. U njemu se, osim toga, ne čuvaju tek tvarni ostatci brojnih svetaca u umjetnički oblikovanim predmetima, nego i slikarska djela od posebnog značenja u povijesti du- brovačkog društva. Njima valja pribrojiti i velik broj predmeta liturgijske upo- rabe od srebra i zlata, nastalih u radionicama du- brovačkih majstora. Mno- gi su predmeti doneseni iz inozemnih žarišta njihove proizvodnje, a među njima izdvaja se stolni ukras (vrč i umivaonik) koji je u 16. stoljeću izradio nirnberški zlatar Peter Kuster. Cjelovitim likovnim os tva renjem, kao osebujni Gesamt kunstwerk, du brova čki moćnik u ikonograf- skoj simbolici oblikuje te mu smrti i kršćanskih vr lina koje omogućuju po- bjedu nad njom. Na ras- košnom drvenom i pozla- ćenom olta ru umjesto slike ili kipa s prikazom sveta ca izložene su njihove re likvije. Na slikama Petar Mattei prikazuje alegorije mučeništva i vjere, popra- Moćnik dubrovačke katedrale ćene biblijskim natpisima (1712.) koji upozoravaju na vre- menitost svijeta i smrt- nost čovjeka. Istovremeno akon potresa 1667. godine Du- gradnja traje do 1712. godine. U vri- u tom svetom prostoru ukazuje se na Nbrovnik postaje veliko gradilište. jeme dovršavanja katedrala dobiva i moć kršćanske vjere i svetaca čijim se Kako je u potresu srušena i katedra- moćnik, koji opremaju mletački kipar primjerom i zagovorom može doseći la Velike Gospe, podiže se nova, čija i graditelj Marino Groppelli, napulj- blaženstvo i zadobiti vječnost.

Barokna skulptura u jadranskoj Hrvatskoj 367 Federiko Benković Abraham žrtvuje Izaka (oko 1715.) Zagreb, Strossmayerova galerija starih majstora

rvatski slikar dalmatinskoga po- su obojica predstavnici kasnotenebro- rasuo nakon Napoleonova zauzimanja Hdrijetla, Federiko Benković, koji znih slikarskih strujanja na lagunama. dvorca. Slika je za zagrebačku Stros- je u prvoj polovici 18. stoljeća imao Benković slika za naručitelje u Veneciji smayerovu galeriju kupljena 1936. istaknutu ulogu u slikarstvu sjeverne i njezinoj okolici, ali i za one u Lom- godine na aukciji u Londonu. U tom Italije, Njemačke i Austrije, oprav- bardiji (Milano, Crema). Poput drugih remek-djelu Benkovićeve umjetnosti dano se smatra posljednjim velikim mletačkih slikara svojega doba, Benko- virtuozno je oblikovana kompozicija Schiavoneom. Iako je vezan uz Ve- vić dobiva i narudžbe iz prekoalpskih s tri lika. Znalački naslikana glava sta- neciju, Benković uči u Bologni kod zemalja. Tako je slika Abraham žrtvuje roga Abrahama s potresno izražajnim Carla Cignania, gdje se spominje kao Izaka nastala po narudžbi njemačke licem, patetičan lik anđela i osvijetljeni Federico Bencovich Dalmata. Blizak velikaške obitelji Schönborn za njihov lik mladoga Izaka koji je trebao biti žr- mu je Giovanni Battista Piazzetta, s dvorac u Pommersfeldenu, gdje je bila tvovan, potvrđuju Benkovića kao maj- kojim se često uspoređuje, budući da uključena u veći ciklus koji se dijelom stora europskih dosega i značenja.

Barokno slikarstvo u jadranskoj Hrvatskoj 383 Giovanni Lanfranco Giovanni Scrivelli Poliptih sv. Kuzme i Damjana (1631.–1633.) Lastovo, župna crkva sv. Kuzme i Damjana

a kamenom glavnom Noltaru u župnoj crkvi sv. Kuzme i Damjana u La- stovu na istoimenom otoku nalazi se šest slika. Najveća pala u sredini prikazuje Sv. Kuzmu i Damjana s otokom Lastovom na morskoj pučini između njih. Iz oblaka iznad njih u svjetlosti se spušta an- đeo noseći prema svecima vijence cvijeća i palmu. Na slici je slikarev potpis: EQ Ios LANFRANCVS. Lijevo i desno Lanfranco je naslikao i slike manjega formata s prikazom sv. Josipa i sv. Je- rolima, dok je u atici naslikao lik Boga Oca. Lanfrancov su- radnik Giovanni Scrivelli toj je cjelini pridodao dvije slike s likovima sv. Petra i Pavla. Slike su naručene po odluci lastovske komune i njezine skupštine održane 2. stude- noga 1631. godine, koja je dala novac i nalog sumještani- nu, don Antonu Bogdanoviću (Deodatu), koji je tada živio u Rimu, da kod nekog dobrog majstora kupi umjetnine za župnu crkvu. Bogdanović je od 1626. godine u Rimu bio nadžupnik u Hrvatskom pa- pinskom zavodu sv. Jeronima te je dobro poznavao umjet- ničke prilike u gradu. Izabrao je Giovannia Lanfranca koji je tada bio na vrhuncu karijere. Nje- stoljeća ne samo u Dubrovačkoj Re- kao kolektivni ex voto svih otočana koji gove lastovske slike najvrjednija su publici, nego u cijeloj Hrvatskoj. Oltar slikama žele osigurati zaštitu dvojice slikarska narudžba prve polovice 17. sv. Kuzme i Damjana može se označiti svetih liječnika.

Barokno slikarstvo u jadranskoj Hrvatskoj 385 Sebastiano Ricci Gospa od Karmela sa sv. Šimunom Stockom i sv. Terezom Avilskom (početak 18. st.) Dubrovnik, crkva Gosp e od Karmela likar Sebastiano Ricci (1659.– S1734.) imao je iznimno važnu ulogu u mletačkom slikarstvu na prijelazu 17. u 18. stoljeće. U mladosti veliki putnik, boravio je u Bologni, Rimu i Firenci, Parmi i Milanu, potom u Velikoj Britaniji (1712.–1715.) i Pa- rizu, da bi se nakon toga stabilizi- rao u Veneciji. Ricci je obnovio mletačko slikarstvo na tradiciji Paola Veronesea, Annibalea Carraccia, Antonia Correggia i Pietra da Cortone, stvaraju- ći brojna djela dekorativnog karaktera i prosvijetljenog ko- lorita, otvorivši put prema Ti- epolu i umjetnosti rokokoa na lagunama. Među brojnim oltarnim palama mletačkih slikara koje se čuvaju u crkvama Dalmaci- je i Istre Riccieva slika u crkvi Karmen u Dubrovniku svakako je umjetnički najvrjednija. Na njoj se uočavaju sve odlike Riccieva rukopisa, podjednako sočan i prozračan kolorit, žive kretnje svetaca u međusobnoj komunikaciji te brojni likovi anđela koje slikar prikazuje u različitim pokretima. U istoj se crkvi čuvaju i druga slikarska remek-djela kasnog 17. i ranog 18. stoljeća (A. Vaccaro, G. A. Canini, M. Pretti, B. Litterini), te se može reći da njezina oprema izvrsno predočuje barokno slikarstvo u Dubrovniku nakon potresa 1667. godine.

388 Barokno slikarstvo u jadranskoj Hrvatskoj Tripo Kokolja likar Tripo Kokolja (1661.–1713.) Oslik unutrašnjosti crkve Gosp e od Škrpjela Srođen je u Perastu u vrijeme gos- podarskog i kulturnog uspona toga (konac 17. st.) grada i cijele Boke kotorske. O njegovu školovanju nema podataka, ali se može Perast u Boki kotorskoj pretpostaviti da je boravio u Veneciji, gdje je mogao učiti te se upoznati sa slikarstvom u tom velikom umjetnič- kom središtu. Životno slikarevo djelo je ciklus slika kojima je ukrasio unutrašnjost svetišta Gospe od Škrpjela ispred Pe- rasta. Vjerojatno je započeo s radom oko 1684. godine na zahtjev i po programu koji je oblikovao Peraštanin i barski nadbiskup Andrija Zmajević (1624.–1794.). Nakon njegove smrti mecenatsku ulogu preuzima njegov si- novac Vicko Zmajević (1670.–1745.), nadbiskup u Baru i Zadru. Ikonografija teološki složenog ciklusa slika slijedi rukopisno djelo An- drije Zmajevića Crkveni ljetopis (1675.). Oba djela, Zmajevićev Ljetopis i Ko- koljin oslik sadržavaju protureformacijske ideje. Ciklus je apoteoza Marije kao Bogorodice i suotkupiteljice čo- vječanstva. U donjim dijelovima po- bočnih zidova u crkvi Gospe od Škr- pjela Kokolja je naslikao niz polja sa starozavjetnim prorocima i poganskim sibilama. Iznad je, u drugom redu, na južnom zidu, slika Smrt Bogorodice, a na sjevernom zidu dva platna, Prikazanje Marije u hramu i Silazak Duha Svetoga. Strop crkvene lađe podijeljen je okvirima od pozlaćena i rezbarena drva na če- trdeset pet polja. U sredini je veliko polje s prikazom Uznesenja Blažene Dje- vice Marije, a uokolo prizori iz Marijina života, evanđelisti, crkveni oci, anđeli s grbom grada Perasta i ružama te košare s cvijećem i voćem. Na čeonom zidu, iznad trijumfalnog luka svetišta, Koko- lja je naslikao Krunjenje Marijino. Oslik unutrašnjosti Gospe od Škr- pjela, ikonografski cjelovit, kompozi- cijski složen te umjetnički ujednačen, najveći je barokni ciklus slika u mletač- koj Dalmaciji. Kokolja je radio i druge slike u Pe- rastu, Dobroti, Kotoru i Prčnju. Od 1719. djeluje u Dubrovniku, Bolu na otoku Braču te u Korčuli, gdje je umro i pokopan 1713. godine.

390 Barokno slikarstvo u jadranskoj Hrvatskoj Ibrahim-pašina džamija (danas crkva Svih svetih) (1565.) Đakovo

d tri još postojeće turske džamije primjerima u madžarskom Šiklošu, ret uz zapadno pročelje identificirani Ou Hrvatskoj najveća je i najcjelo- Szigetváru i Pečuhu. Interijerom do- su samo u arheološkim tragovima, a vitije sačuvana ona u Đakovu, koja je minira stereotomski koncept prostora niša mihraba (svojevrsna apsida u smje- ujedno i najvažniji tursko-islamski spo- s kružnom kupolom na oktogonalnom ru Meke) i minber (propovjedaonica) menik u Slavoniji. Pripada klasičnome tamburu koji se preko uglovnih trom- uklonjeni su u kasnijim adaptacijama osmanskom tipu potkupolne džamije pi sa stalaktitnom plastikom diže nad objekta za potrebe katoličke crkve. široko rasprostranjene u 16. stoljeću, kvadratnim molitvenim prostorom. Po raspoloživim izvorima, čini se s najbližim sačuvanim komparativnim Sjeverni džamijski trijem kao i mina- da je vakif (utemeljitelj) ove džamije

400 Tursko-islamska arhitektura i umjetnost bio Mehmet-beg Memibegović čiji je džamiji koju je dao pokriti šindrom, vencija iz 1885., provedena nedugo na- mesdžid 1565. zabilježen u katastar- posvetivši je sv. Jurju nešto prije 1716. kon potresa, negirala je sve izvana vid- skom defteru, dok je titularni patron Biskup Petar Bakić je bogomolju pre- ljive elemente turske arhitekture, uno- Ibrahim-paša, kojega bilježe postturski gradio u slikovitu baroknu rotondu seći, međutim, u interijer romantični popisi (i gotovo sva dosadašnja stručna i stavio je u funkciju oko 1725. Nova »orijentalni« dekorativni oslik, što ga je literatura), samo jedan od posljednjih posveta Svima svetima spominje se od po predlošcima Ludovica Seitza (slikara potomaka iste obitelji. 1753., a crkva je (umjesto franjevač- katedrale), izveo Eduardo Petz.

Đakovo, Ibrahim-pašina džamija (crkva Svih svetih), tlocrt i presjek.

O siromašnim prilikama u posttur- ke) župnom postala istom 1762. Prvo U recentnoj konzervatorskoj pre- skom Đakovu s početka 18. stoljeća klasicističko preoblikovanje pročelja zentaciji građevine naglašen je sloj tur- govori činjenica da je biskup Đuro Pa- izvedeno je već prije 1790., a druga kla- ske džamije, no uz pomalo zbunjujuće tačić jedini prikladan prostor za mjesnu sicistička faza s pročelnim zvonikom je »isječke« svih kasnijih faza. crkvu našao u ruševnoj Ibrahim-pašinoj iz 1819. Radikalna historicistička inter-

Tursko-islamska arhitektura i umjetnost 401 A. Hâtifi, Timurnâme, fol. 53v: Tamerlanova borba s lavovima i fol. 74r: Vođenje robova.

‘Abdullah Hâtifi: Timurnâme [iluminirana rukopisna knjiga] Na minijaturama likovi ratnika u živopisnim odorama prikazani su u ri- (sredina 16. st.) tmiziranom pokretu. Dubina prostora Zagreb, Arhiv HAZU, Orijentalna zbirka: RP 754 postignuta je nizanjem planova, no ponegdje su primjetne i naznake perspek- tivnih skraćenja. Scene se nižu u stilizi- eđu brojnim likovno opremlje- perzijskim jezikom, kaligrafskim talik ranom pejzažu i u gradskom ambijentu, Mnim knjižnim rukopisima koji su pismom. Listovi nevelikog formata što oslicima daje stanovitu dokumentar- u našim arhivima zaostali od turskoga [23,7 x 13,8 cm] uokvireni su zlatnom nu vrijednost. Paleta boja je vrlo živa, doba ili su, što je češći slučaj, sve do trakom te crvenim i plavim linijama. gotovo kontrastna (žuto na plavoj pod- kraja 19. stoljeća kao »orijentalne« Na šest [15a, 27b, 37a, 53b, 74a, 85a] lozi, crveno na crnoj, modro na naran- akvizicije stizali preko bosanske gra- od 102 lista knjige nalaze se minijature častoj...). Minijature zauzimaju središnji nice – Hatifieva Timurnâme (Knjiga s narativnim prizorima iz života i rato- dio stranice, a u gornjem i donjem dijelu o Tamerlanu) iz Orijentalne zbirke vanja Tamerlana, osnivača Mogulsko- formata dvostupčani su dijelovi teksta. Arhiva HAZU ističe se vrlo visokim ga carstva, a ostali su listovi mjestimič- Uvez je iz istoga vremena, vrlo re- dometom estetizirane islamske minija- no ukrašeni florealnim ornamentima prezentativan, izrađen od fine smeđe ture. Rukopis je nastao sredinom 16. i arabeskama, ponegdje podloženima kože s filigranskom aplikacijom floreal- stoljeća za dinastije Safavida, pisan je plavim ili zlatnim fondom. nih ornamenata na pozlaćenoj podlozi.

Tursko-islamska arhitektura i umjetnost 415 Nicollo Angielini, Plan Gradeca i Kaptola, 1566. Beč, Österreichische Nationalbibliothek Zagreb rema povijesnim izvorima, Zagreb dište – sjedište biskupije, formirano uz pravo da postavlja suca kolonistima uz Pse prvi puta spominje u kronici katedralu na Kaptolu. Dva prostorno biskupski dvor i katedralu određuje i anonimnog notara kralja Bele III, na odvojena žarišta, nastala na dva brežulj- žarište naseljavanja uz crkveno sredi- prijelazu iz 12. u 13. stoljeće. U kro- ka, odvojena potokom Medveščakom, šte. Nakon povlačenja Mongola 1242. nici upitne vjerodostojnosti spominju povezuje komunikacijski sustav čija je godine osnovan je Gradec. Među sred- se utvrde (castrumi) Zagreb, Požega i okosnica prometnica koja se pruža u njovjekovnim gradovima kontinentalne Vukovar, koje su Mađari osvojili na smjeru istok – zapad. Mjesto na kojem Hrvatske Gradec se izdvaja kao prvo jednom od svojih prodora tijekom 10. se spajaju putovi koji vode na Gradec i naselje s potpunom povlasticom slo- stoljeća. Bez obzira na točnost ovih Kaptol, današnji Trg bana Jelačića, na- bodnog kraljevskog grada, a zamišljen podataka uobičajeno se smatra da ove stao je kao raskršće na kojem se spajaju je kao planirani grad utvrđen zidinama. utvrde (ovim utvrdama može se pri- i pretpovijesne komunikacije koje su U razdoblju antike na područ- brojiti i Varaždin) postoje tijekom 10., vodile prema Sljemenu na sjeveru i Savi ju Zagreba postojala su dva paralelna 11. stoljeća. Sagledamo li prostornu prema jugu, a ovdje su se spajale s prav- smjera vicinalnih putova, od Podsu- situaciju, očito je da je linija koju či- cem istok – zapad, današnjom Ilicom i seda do Ivanje Reke. Sjeverniji, uz ne navedene utvrde (koje su ujedno i Vlaškom ulicom. Do spajanja različitih obronke Zagrebačke gore, i južni, uz sjedišta županija) okosnica srednjo- jurisdikcija dolazi polovicom 19. stolje- savsku obalu. Najznačajniji naseobin- vjekovnog komunikacijskog sustava, s ća, od kada centralne funkcije srednjo- ski kompleks ubiciran je u Stenjevcu, gustom mrežom srednjovjekovnih lo- vjekovnih prostornih žarišta Gradeca i kraj crkve sv. Marije. Zbog velike kon- kaliteta, brojnim disperznim naseljima Kaptola preuzima Donji grad. centracije nalaza pretpostavlja se da je te žarište urbanizacije kontinentalne Prvo pisano svjedočanstvo o posto- i na području Donjeg grada postojala Hrvatske. janju privilegiranog gradskog naselja antička naseobina, koja još uvijek nije Tadašnji Zagreb treba promatrati vezano je uz biskupski Zagreb. Povla- precizno ubicirana. Postojanje kasno- kao cjelinu s dvije jurisdikcije: kraljev- stica kojom kralj Andrija 1198. godine antičke utvrde pretpostavljeno je i na ski castrum na Gradecu i sakralno sre- daje zagrebačkom biskupu Dominiku zagrebačkom Gradecu.

Gradovi kontinentalne Hrvatske do 19. stoljeća 421 Kaptol

a prostoru Kapto- Nla u ranom srednjem vijeku vjerojatno se nalazilo više disper- znih naselja, a njihovo postojanje arheološki je potvrđeno na područ- ju oko katedrale, te uz franjevački samostan. Nakon osnivanja zagre- bačke biskupije 1094. godine prostorno žari- šte Kaptola formirano je uz katedralu, uz koju nastaje biskupski dvor i nastambe kanonika. Kaptolski trg pred za- grebačkom katedralom Gradec i Kaptol, bakropis. J. W. Valvasor, Die Ehre des Hertzogthums Krain, 1689. vjerojatno je jedan od najstarijih trgova jednog srednjovjekovnog naselja u kon- razliku od Kanoničke vesi, koja će za- godine kralj Matija Korvin daje dozvo- tinentalnoj Hrvatskoj. Trg je nastao držati karakter izdvojenog kanoničkog lu zagrebačkom Kaptolu da se utvrdi. na spoju dviju ulica, one koja se pruža naselja. Tijekom 14. stoljeća kaptolsko Kaptol je utvrđen kulama i palisadama, prema sjeveru (Kaptol) i ulice koja je u naselje se utvrđuje palisadama, a na- te jarkom s vodom sa zapadne strane. smjeru istok – zapad povezivala potok kon izgradnje cistercitskog samostana Zbog novih utvrda moralo je biti sru- Medveščak i današnju Vlašku ulicu, i naseljavanja stanovnika uz cistercitski šeno cistercitsko naselje podno njiho- prolazeći uz Dolac, južno od katedrale. posjed – Opatovinu, koji se pružao od vog samostana, a izgradnjom nasipa uz Na spoju tih ulica nastalo je ljevkasto potoka Medveščaka preko Dolca do južni obod Kaptola uništen je prilaz proširenje pred katedralom. Nakon Kaptolskog trga u ovom dijelu nase- dominikanskom samostanu u Vlaš- povlačenja Mongola, u drugoj polovici lja formira se tržna ulica. Sjeverno od koj ulici. Nakon utvrđivanja Kaptola 13. stoljeća, kanonici počinju podiza- Kaptolskog trga (na kojem je u 14. 1478. godine osnovana je Kaptolska ti kurije uz prilaznu, sjevernu cestu, stoljeću pred katedralom sagrađena opatovina, u zaleđu kanoničkih kurija, Kaptolskom trgu, pa se ovdje formira župna crkva sv. Emerika) Kanonička uz zapadnu liniju utvrda. Opatovina cestovno naselje – Kanonička ves. Na ves ostaje rezidencijalno naselje kano- nastaje kao sekundarna ulica, paralelna sjevernom kraju Kanoničke vesi, oko nika, koji od 14. stoljeća imaju pravo s ulicom Kaptol, a njezini stanovnici 1280. godine, franjevci podižu svoj podizati svoje kuće (curie). Broj kurija imali su vojne obveze. Tijekom 15. samostan s crkvom sv. Franje. Drugi kao ni njihov izgled u 14. stoljeću nisu stoljeća trgovina na Kaptolu odvijala propovjednički samostan, s crkvom sv. nam poznati, no neke od njih vjerojat- se na (današnjem) Dolcu, Kaptolskom Nikole podižu dominikanci, a nalazio no su već tada bile zidane. Kanonici trgu, pa i u hospitalu sv. Elizabete, koji se s južne strane današnje Vlaške uli- sjeverno od svog naselja 1344. godine se nalazio na vrhu današnje Bakačeve ce. Od druge polovice 13. stoljeća, uz osnivaju Novu ves, planirano cestovno ulice. Zbog utvrđivanja katedrale u 16. zapadni rub Kaptola spominje se i po- naselje, organizirano uz prometnicu stoljeću srušena je crkva sv. Emerika, a sjed cistercita, s crkvom sv. Marije. U sjeverno od franjevačkog samostana. u 17. stoljeću na njezinom mjestu podi- drugoj polovici 13. stoljeća kaptolsko Ubrzo nakon osnivanja naselje dobija gnuta je gradska vijećnica. Kanoničke naselje formirano je uz dvije ulice koje i župu s crkvom sv. Ivana. Kaptolsko kurije do 18. stoljeća nisu bile građene se sastaju na kaptolskom trgu. Na kraj- naselje u 14. stoljeću ima oblik trokuta, uz uličnu liniju, već u dubini parcele. njim točkama ulica nalaze se samostana čijim uglovima se nalaze samosta- Od 18. stoljeća kanoničke kurije grade ni koji vjerojatno imaju i fortifikacijsku ni. Središnji dio naselja s katedralom i se kao samostojeće zgrade, uz uličnu ulogu. Ulica koja je povezivala potok Kanoničkim naseljem bili su okruženi liniju Kaptola, a s južne strane kate- Medveščak s Vlaškom ulicom bila je cistercitskom Opatovinom, Vlaškom drale, na prostoru katedralnih utvrda, vitalna os Kaptola, uz koju će se razviti vesi i Novom vesi, naseljima ulične sagrađen je novi biskupski dvor. javni i civilni (trgovački) dio naselja, za strukture. Zbog turskih prodora 1469.

422 Gradovi kontinentalne Hrvatske do 19. stoljeća Gradec gradnja. Osnovni element planiranog mjerama, te izgradnjom gradske vijeć- grada bio je gradski trg (danas Markov nice i hospitala s kapelom sv. Marije, trg) pravokutnog oblika, izdužen u stvoren je reprezentativni okvir trga. radec je osnovan nakon povla- smjeru sjever – jug u koji ulaze glav- U južnom dijelu grada uz gradske zidi- Gčenja Mongola 1242. godine. ne gradske ulice. Središnji dio grada ne nalazile su se kraljevska palača, ban- Poticaj za osnivanje Gradeca bila je pravilnijeg je tlocrta, a rubni dijelovi ska palača, kapela sv. Marije i posjed mongolska provala, no pravi razlog prilagođeni su konfiguraciji terena. dominikanaca. Tijekom 15. stoljeća u je utvrđivanje granice i stvaranje eko- Prostor Gradeca sastoji se od tri dije- gradu se spominje kaštel Celjskih, iz- nomskog i upravnog centra, novog la: u sjevernom dijelu grada nalazio se građuje se dominikanski samostan, a uporišta kraljevske moći. U razdoblju kraljevski castrum, uz koji se nalazilo razvija se i podgrađe uz današnju Radi- do stjecanja kraljevskog privilegija na naselje jobagiona, podno castruma for- ćevu ulicu. Zbog turske opasnosti u 16. Gradecu se nalazila utvrda uz koju je miran je gradski trg, a južni dio grada stoljeću pojačavaju se gradske utvrde, a postojalo naselje jobagiona (stanovniš- podijeljen je na dva dijela današnjom Gradec se naziva metropolom Hrvat- tva vezanog uz utvrdu). Prvi korak u Ćirilometodskom ulicom, glavnom ske. Prestankom turske opasnosti u 17. osnivanju novog naselja na Gradecu gradskom ulicom u srednjem vijeku. stoljeću dolazi i do promjena u grad- bilo je preseljenje stanovništva na br- Žarišta prostorne strukture Gradeca, skoj strukturi. Uz liniju južnih gradskih do. Poučeni iskustvom mongolskih ujedno i najstariji sloj arhitekture, kao zidina izgradnjom kapucinskog samo- provala, kada su se uspjeli održati bur- i gradske ulice usmjereni su u pravcu stana, zgrade pavlina, i isusovačkog govi i gradovi na prirodno zaštićenim sjever – jug. Nakon osnivanja grada kompleksa, oblikovan je novi gradski položajima, stanovnici gradova sele na započelo se s izgradnjom gradskih zi- trg, a izgradnjom samostana klarisa uz uzvisine uz utvrde i ujedno preuzimaju dina, koje su pratile konfiguraciju tere- Popov toranj i sjeverni dio grada izgu- obranu kraljevsko-županijskih utvrda. na, a tijekom 13. stoljeća sagrađena je i bio je obrambenu ulogu. Procesi zapo- U podnožju Gradeca stajala su naselja župna crkva sv. Marka. Položaj crkve u četi u 17. stoljeću, izgradnjom monu- kolonista, kojima kralj Bela IV. dozvo- središtu grada, na glavnom gradskom mentalne arhitekture, nastavili su se i ljava osnivanje novog naselja, na brdu trgu, neuobičajen je u gradovima kon- u 18. stoljeću, izgradnjom plemićkih na kojem se nalazila kraljevska utvrda. tinentalne Hrvatske, a uvjetovan je pla- palača na liniji gradskih zidina. Unoše- Stanovništvo podgrađa nakon dodjele niranjem grada. U 14. stoljeću Gradec njem novih dimenzija reprezentativne privilegija preseljava se na brdo iznad doživljava svoj najveći uspon. Grad je plemićke arhitekture dolazi do spaja- savske ravnice (koje je bilo naseljeno funkcionalno podijeljen na tri cjeline, nja više parcela i regulacije uličnih lini- od predpovijesti), i uz utvrdu osniva a u ovom razdoblju spominju se i zi- ja. Širenjem grada u podgrađe formira planirani grad. Polazišta planiranja dane kuće građana. Sjeverni dio grada se novo trgovačko središte u današnjoj Gradeca bila su konfiguracija terena, intenzivnije se urbanizira i povezuje s Radićevoj ulici i na Harmici (Trg ba- sustav komunikacija i postojeća iz- prostorom oko središnjeg gradskog tr- na Jelačića), a urbanizira se i sjeverna ga uz župnu crkvu sv. Marka. Preobli- strana Ilice, dok njezinu južnu stranu Joso Bužan, Veduta Gradeca, 1792. kovanjem crkve, pred kojom se nalazio zauzimaju plemićki majuri. Muzej grada Zagreba sramotni stup (pranger) s trgovačkim

Gradovi kontinentalne Hrvatske do 19. stoljeća 423 Varaždin Leopold Kneidinger, Plan Varaždina, 1765. Zagreb, Hrvatski državni arhiv

araždin je smješten u dravskoj ulicama orijentiranim prema sjevernim naselje. U tom periodu srednjovjekov- Vravnici, na povoljnom promet- i južnim gradskim vratima i izdvoje- ni ljevkasti gradski trg dijeli se na vojni nom položaju. Srednjovjekovno nase- nom utvrdom u sjeverozapadnom uglu trg pred franjevačkim samostanom, sa lje nastalo je uz nizinsku utvrdu, sjedi- grada, te župnom crkvom smještenom zgradama vojne uprave, i civilni, pra- šte varaždinske županije, uz koju su se rubno u odnosu na gradski trg (crkva vokutni trg sa žarištem uz gradsku vi- nalazila disperzna naselja smještena na se nalazila uz južna gradska vrata). jećnicu (sagrađenu u 16. stoljeću), pred prilaznim putovima. U drugoj polovi- Tijekom 16. stoljeća Varaždin po- kojom se nalazio sramotni stup (pran- ci 13. stoljeća Varaždin je strukturiran staje važno vojno uporište u protutur- ger). Zbog funkcionalne podjele grada uz prometnicu koja je iz smjera juga, skom obrambenom sustavu, ključna dolazi do formiranja novih, pravilnih tj. Zagreba, vodila prema sjeveru, tj. tvr đava Slavonske granice i uz Graz ulica i promjena parcelacije. Srednjo- dravskom prometnom smjeru. Ulično najvažnija utvrda u sustavu obrane vjekovne izdužene agrarne parcele sa- naselje nastaje između dva prostorna Šta jerske i unutrašnje Austrije. Od 16. da se skraćuju, a novoj parcelaciji od- žarišta: utvrde i župne crkve sv. Ni- stoljeća Varaždin postaje najznačajni- govara i drugačiji tip gradskih kuća. U kole. Godine 1357. Varaždin postaje ji i najrazvijeniji grad sjeverozapadne 17. stoljeću u grad se vraćaju franjevci slobodni kraljevski grad, te se od tada Hrvatske. Tada grad s predgrađima (napuštaju grad u 16. stoljeću), a dola- u povijesnim izvorima spominje kao ci- broji oko 600 kuća. Izgradnjom no- skom isusovaca i izgradnjom njihovog vitas. Grad u 14. stoljeću nije bio utvr- vih bastionskih utvrda (1544. godine), kompleksa definiran je južni obod sre- đen, a palisade s jarcima spominju se promijenjen je i komunikacijski sustav dišnjeg gradskog trga. od druge polovice 15. stoljeća. Grad se unutar utvrđenog područja gradske Od druge polovice 18. stoljeća Va- utvrđuje kamenim zidinama s kulama jezgre i prilaznih ulica gradu. Zapadni raždin postaje sjedište bana i Hrvat- 1516. godine, a do tada je formirana dio grada dobio je vojnu funkciju, dok skog kraljevskog vijeća, tj. glavni grad i urbana matrica s glavnim gradskim se istočni dio grada razvijao kao civilno Hrvatske. Nove gradske funkcije i

426 Gradovi kontinentalne Hrvatske do 19. stoljeća Varaždin, veduta, 1732. Varaždin, su pretežno higijenskim i prometnim dice požara ubrzale su promjene koje Muzej grada Varaždina razlozima, no javljaju se i jasno odre- su dovele do jačanja građanstva kao đeni estetski razlozi za poljepšanjem pokretača razvoja i nosioca promjena grada. U katastrofalnom požaru koji je koje će obilježiti 19. stoljeće. zahvatio Varaždin 1776. godine stra- pre sta nak vojne uloge uzrokovale su dao je najveći dio građevinskog fonda, Varaždin, veduta – požar 1776. trans formaciju trgova u reprezentativno grad se vrlo brzo oporavio, a poslje- Varaždin, kapela sv. Floriana ne prostore izgradnjom palača i zgrada javne namjene, koje tvore kontinuira- ne ulične nizove, a dolazi i do prvih parcijalnih regulacija uličnih linija, potaknutih estetskim i funkcionalnim razlozima. Funkcionalna diferencijaci- ja opaža se i kroz socijalne promjene te potiskivanje obrta u sporedne ulice. Gradske utvrde postupno se rastvaraju novim vratima i izgradnjom kuća na liniji gradskih zidina, a otvaranje novih izlaza iz grada bit će okosnica urbanizacije predgrađa, organiziranih uz ulicu koja je okruživala gradske utvrde (Via fossata). Predgrađa brojem stanovnika i kuća nadilaze područje unutar utvrđene povijesne jezgre, a funkcionalno se razvijaju kao prometna žarišta i središta manufakturne djelatnosti. Prostorne promjene potaknute

Gradovi kontinentalne Hrvatske do 19. stoljeća 427 Bjelovar

pisanim srednjovjekovnim izvo- Urima Bjelovar se prvi puta spominje 1420. godine kao sajmišno mjesto srednjovjekovne roviške župe. Suvre- mena povijest grada povezana je s reorganizacijom Vojne krajine i osnivanjem planiranog vojnog naselja polovicom 18. stoljeća. Oslobođenjem Slavonije težište ra- tovanja s Turcima pomaknuto je dalje prema istoku i jugu, što je dovelo do potrebe i za reorganizacijom Varaždin- skog generalata. Na inicijativu gene- rala Philippa Lewina baruna von Bec- ka, 1756. godine započela je izgradnja novog vojnog središta, koje je trebalo nositi naziv Novi Varaždin. Bjelovar je zamišljen kao planirano, utvrđeno naselje, simetrično podijeljeno na 36 blokova, s četvorim vratima i bastionima u uglovima. Unutrašnja struktura grada određena je križanjem putova na sre- dišnjem, pravokutnom gradskom trgu, nastalom ispuštanjem četiriju blokova. U funkcionalnom smislu, grad je podijeljen na dva dijela: sjeveroistočni koji je pripao Đurđevačkoj pukovniji i jugo- zapadni kojim je upravljala Križevačka pukovnija, sa zajedničkim središnjim prostorom trga. Plan grada vjerojatno je zamišljen kao idealna ortogonalna struktura, pri čemu u početnom razdo- ujedno i župna crkva grada. Kao što je Bjelovar, plan, 1772. Beč, Kriegsarchiv blju unutrašnja podjela i izgradnja nisu bilo uobičajeno u krajiškim gradovima, posebno razrađeni. U prvom razdoblju osim katoličke crkve, uz sjeverni prilaz Križevačke pukovnije (sv. Jelena). Uz izgradnje u gradu se podižu samo voj- gradskom trgu sagrađena je i pravoslav- obod trga tada su posađeni i drvoredi ne zgrade, no nakon stjecanja statusa na crkva sv. Trojice (1792./95.). Prema lipa. Gradska os istok–zapad zadržala je vojnog komuniteta 1772. godine u Bje- tada važećim propisima, koji su dono- vojnu funkciju, s ranijom podjelom na lovaru jačaju i civilne funkcije. Idealno sili ograničenja pri izgradnji pravoslav- područje pod upravom dviju pukovnija. zamišljena prostorna struktura naruše- nih sakralnih zgrada, crkva je sagrađena Blokovi na trgu bili su izgrađeni kuća- na je izgradnjom pijarističkog sklopa uvučeno od ulične linije, s glavnim ula- ma viših časnika, postavljenim na uglo- (1765.–1771.) s crkvom sv. Terezije zom koji nije smio biti okrenut prema vima, a hijerarhijska podjela provedena Avilske, školom i kolegijem. Smješta- ulici, i bez zvonika. Glavni gradski trg je i na ostalim blokovima, čija je važnost jem ovih redovničkih građevina na juž- u razdoblju do kraja 18. stoljeća dobio opadala udaljenošću od središnjeg grad- nu frontu trga nastala je nova prostorna je novi barokni karakter. Sajmište koje skog trga. Rubno smješteni blokovi, za dominanta Bjelovara, a prekinuta je os se do tada nalazilo na trgu, koji je slu- razliku od onih položenih uz trg koji su koja je povezivala sjeverna i južna grad- žio i za vojne potrebe, izmješteno je bili podijeljeni na dvije parcele, dalje ska vrata. Sjeverna fronta trga određena izvan grada, a u središtu trga uređena su dijeljeni na 4 ili 6 dijelova. Izgrad- je izgradnjom zgrade vojarne. Sjeverna je česma, oko koje su postavljeni pilovi nja se pružala uz uličnu liniju, pri čemu gradska os, koja se pružala od sjevernih sv.Terezije i sv. Ivana Nepomuka (koji se uz kuće nalazila prostrana okućnica, vrata do kompleksa pijarista, u duhu ba- su simbolizirali dinastiju Habsburgova- od ulice odvojena zidom. Do ukidanja roknog urbanizma naglašena je vertika- ca i katoličku obnovu), te pilovi zaštit- Vojne krajine Bjelovar je zadržao domi- lom zvonika crkve sv. Terezije, koja je nika Đurđevačke pukovnije (sv. Juraj) i nantnu vojnu funkciju.

430 Gradovi kontinentalne Hrvatske do 19. stoljeća Rijeka eopolitičke okolnosti bile su Gpresudne za preobrazbu Rijeke od malog lučkog naselja u moderan pomorsko-industrijski grad u koji se ulagao internacionalni kapital. Rušenjem srednjovjekovnih bedema (1780.) uslijedili su procesi preobrazbe s vizijom trgovačkog i industrijskog središta u ovom dijelu sjevernog Jadrana na domak vodećem Trstu. Početci urbanističke transformacije obilježeni su izgradnjom prvih pogona tvornice papira u kanjonu Rječine (»Smith&Meynier«, 1821.), inicija- tivom lokalnog poduzetnika, veletr- govca, graditelja, britanskog konzula, vijećnika u Požunskom saboru – An- drije Ljudevita Adamića (1766.–1828). Godine 1850. komunalni prioriteti nalažu plinofikaciju grada u kojem već djeluje 65 manufaktura i dvadesetak industrijskih pogona te 22 veća ili manja brodogradilišta. Probojem korita Rječine (1854.–1856.) otvaraju se prostori novoj urbanizaciji Sušaka, dok na obodnicama niču industrijske zone moderne Rijeke: 1873. u funkciji su nova postrojenja gradske plinare, modernizira se kanalizacijski (1882.) i vodovodni sustav (1894.), uvodi se javna rasvjeta (1895.), a grad uskoro dobiva električni tramvaj (1899.). Potre- be lučkog tranzita i blizina industrije koja se širila na zapad prema Kantridi (tvornica torpeda, 1870.; rafinerija naf- te, 1883.; dvije termocentrale, 1890. i

Rijeka, plan luke sredinom 19. stoljeća. Hrvatski državni arhiv Rijeka. Zbirka planova

434 Gradovi jadranske Hrvatske u 19. stoljeću Rijeka, plan luke, 1900. Hrvatski državni arhiv Rijeka, Zbirka planova, 519

1897.; ljuštionica riže, 1882. te niz ve- ćih i manjih brodogradilišta) nalažu odabir lokacije za željezničku postaju na obali i trasiranje kolosijeka kroz samo središte grada. Područje oko želje- zničkog kolodvora urbanistički se definira 1890. godine po ideji Giacoma Zamattia koji projektira novu gradsku četvrt Brajda s natkrivenom tržnicom smještenom usred bloka omeđenog glavnim ulicama. Demografski pritisci i razvojni procesi industrijskog sredi- šta nalagali su pomno promišljanje rasta grada: izrada novog regulacijskog plana (1898.–1904.) povjerena je inže- njeru Paolu Grassiu: ekstenzivno kon- cipiran projekt na razini generalnog urbanističkog plana predviđao je daleko veću ekstenziju od one iz 1888. godine koja je sezala istočno do Rječine (Fiumara), južno uz Željeznički kolo- dvor do Tvornice duhana i sjeverno do predgrađa Pomerio. Vizija modernog mediteranskog grada usmjerava se na strme obronke Kalvarije, Belvedera, Rastočina, Škurinja i Turnića. Nove vizure grada najuvjerljivije svjedoče o moći i ukusu investitora u multikultu- ralno središte Monarhije: reprezentativna zdanja javne, utilitarne ili stambene namjene sežu do visine od sedam etaža, a dekorirana pročelja u duhu uvriježenih historicističkih obrazaca pretežito peštanske provenijencije i danas dominiraju estetskim nabojem i simbolikom metropole.

Gradovi jadranske Hrvatske u 19. stoljeću 435 Split se na prostor ranijih fortifikacija i tada uzima vlast 1882. godine) donosi nove već zapuštenog Marmontova parka s Građevne uvjete za grad Split 1886. go- namjerom uređivanja novoga gradskog dine kojima se razvojna politika usmje- ojni zapovjednik Dalmacije, a po- trga s reprezentativnim arhitektonsko- rava prema slobodnim parcelama zane- Vtom i generalni guverner Ilirskih -urbanističkim sklopom neorenesan- marene periferije. Ponovna potreba za provincija, Auguste Marmont, zabilje- snih Prokurativa. Projekt je predviđao regulacijskim planom uslijedila je 1910. žio je u svojim »Memoarima« dojmlji- proboj ulice prema obali s naglaskom godine, a preuzima je Općinski građev- ve utiske o Dalmaciji, a osobiti afinitet na monumentalnoj fontani te dalje kroz ni odsjek koji provodi sustavnu reviziju iskazao je prema Splitu nizom građevin- Zlatna vrata sve do niveliranog platoa ekstenzivnog gradskog prostora. Grupa skih akcija u kojima je i sam sudjelovao: (ranijeg utvrđenja) predviđenog za novi inženjera Tehničkog građevnog ureda na njegovu inicijativu (1807.) srušen je gradski park. U nastojanju da se spriječi predvođena ing. Petrom Senjanovićem južni dio mletačkog kaštela koji je sezao stihijski rast grada, 1862. godine izra- 1914. godine donosi ambiciozni prijed- do mora i priječio nastavak obale prema đen je regulacijski plan općinskog inže- log generalnog plana i regulacije Splita: zapadu, čime se ostvaruje zamisao na- njera Locattia: premda mu se zagubio projekt je predviđao detaljne planove sipavanja i regulacije obale sve do fra- trag, po nekim indicijama predviđao je sjevernog i istočnog dijela grada s pro- njevačkoga samostana, a rušenjem po- značajne promjene; regulirao je obalni jekcijom novih komunikacija, želje- lubastiona otvara se prostor za uređenje prostor i planirao izmještanje trgovačke zničkih priključaka i urbanih žarišta na javnoga parka; na njegov poticaj (1810.) luke u Poljudski zaljev. Novim Građe- udaljenoj periferiji; zacrtani su planovi imenovana je »Komisija za poljepšanje vinskim pravilnikom iz 1875. godine rasta grada prema uvali Zenta, dok se u grada« radi uređivanja nove obale koje predviđaju se drastične promjene na suprotnom pravcu grad širi prema Po- je predviđalo izgradnju niza reprezen- licu grada iznimno smjelom dograd- ljudu s tunelskim probojem kroz Mar- tativnih zgrada kako bi se uspostavio di- njom nad završnim vijencem Diokle- jan; planira se izgradnja cijelog južnog jalog s dominantnom Dioklecijanovom cijanove palače; trasa željezničke pruge poteza i proširenje obale pod Marja- palačom. Unatoč utopijskoj ideji, ono presijeca istočni dio obale namijenjen nom s trgovačkom lukom i željeznič- je predskazivalo revolucionarne mije- operativnoj luci (1877.); rušenjem ba- kim spojem uz industrijsku zonu sve do ne u slici grada početkom 19. stoljeća. stiona S. Giorgio (1885.) ostvaruje se operativne luke u Poljudskom zaljevu. Drugi važan protagonist toga doba bio iskorak prema uvali Lučac predviđenoj Odabir te lokacije za novo utilitarno je dugogodišnji gradonačelnik Splita za putnički promet; zapadni dio obale žarište bio je na snazi sve do tridesetih dr. Antun Bajamonti (1822.–1891.). I zaposjedaju pogoni »Prve dalmatinske godina prošlog stoljeća, kada je prevla- njegova komunalna politika tijekom au- tvornice cementa Gilardi-Bettiza«, či- dala ideja o smještaju trgovačke luke u tonomaške uprave (1860.–1880.) usre- me se gubi bitka za idiličnu promenadu Vranjičku uvalu, a Poljud se prepušta dotočila se na povijesnu jezgru: ambi- »lungo mare.« Razvojna politika nove modernoj izgradnji i sportsko-rekrea- ciozni urbanistički zahvati fokusiraju gradske uprave (Narodna stranka pre- tivnim sadržajima.

440 Gradovi jadranske Hrvatske u 19. stoljeću M. Olivari, Splitska luka, 1892. Muzej grada Splita

Split, plan grada s utvrdama, 1800. Hrvatski državni arhiv Zagreb, Zbirka planova, 293

Gradovi jadranske Hrvatske u 19. stoljeću 441 Franjo Zavoreo a na prvom katu zadržan je prostor tzv. Obnova Kneževe palače u Vijećnice, uz koju je oblikovana jednostavna kapelica. U zapadnom krilu niz Zadru otmjenih soba bio je povezan vratima, (1804.–1807.) a južna soba kasnije je ukrašena klasi- cističkim stropnim štukaturama s gir- landama i glazbalima. Vitke kamene i bnova srednjovjekovne Kneže- drvene stupove dvorišnoga trijema za- Ove palače u Zadru za austrijskog mijenili su snažni piloni i puni zidovi guvernera Dalmacije i Boke kotorske, novoga zdanja. Pravokutni prozorski baruna T. de Bradya, započela je 1804. otvori uokvireni su jednostavno profi- godine. Radovi su potrajali do sredine liranim kamenim gredama. Povodom 1807., čemu su razlog bila nesigurna i posjeta austrijskog cara 1818. godine ratna vremena, promjene vlasti i teško- Zavoreo je u klasicističkom duhu pri- Franjo Zavoreo, Kneževa palača u će oko isplate. Obnova palače povjere- godno uredio svečanu dvoranu, od čega Zadru, pročelje. na je tadašnjem ravnatelju građevinskih su sačuvani samo nacrti. U Zavoreovoj radova za Dalmaciju, inženjeru Franji obnovi palače barokni elementi, vidlji- Zavoreu (? 1749. – Zadar, 1822.). Stara vi u oblikovanju unutarnjeg dvorišta te palača imala je tlocrt nepravilnog trape- u proporcijama i visini pilona i lukova, za sa središnjim dvorištem-cisternom, a isprepleću se s klasicističkima, izraže- različite razine katova povezivala su dr- nim u arhitektonskoj plastici doprozor- vena stubišta. Po Zavoreovu projektu nika, dovratnika i rukohvata te kasnijem središnje je dvorište smanjeno da bi se uređenju svečane dvorane. Stoga je ob- Franjo Zavoreo, Kneževa palača u podiglo svečano i natkriveno kameno nova Kneževe palače primjer baroknog Zadru, poprečni presjek. Hrvatski stubište. Izjednačene su razine katova, klasicizma u Dalmaciji. državni arhiv, Zadar

448 Arhitektura 19. stoljeća u jadranskoj Hrvatskoj Valentin Presani Kapela sv. Franje u Podpragu na Velebitu (1832.–1841.)

apela sv. Frane na Velebitu anto- Klogijski je primjer klasicističke crkvene arhitekture u Dalmaciji. Otpoče- ta je dobrovoljnom suradnjom cestovnih radnika i arhitekta Valentina Pre- sania (Udine, 1788.–1861.), a dovršena prilozima svih dalmatinskih gradova i grofa Lilienberga. Kao spomen-obi- lježje izgradnji prve ceste koja je pove- zala Dalmaciju i Hrvatsku, otpočete u vrijeme francuske vlasti od Zadra prema Obrovcu, a dovršene 1841. godine prijevojem Mali Alan na Velebitu (dje- posveta sv. Franji častila je cara Franju Valentin Presani, Kapela sv. Franje lo inženjera Josipa Kajetana Knežića), I. Skromnih dimenzija, ali razvedenog u Podpragu, tlocrt. Uprava za zaštitu kapela je podignuta u mjestu Podprag unutarnjeg centralnog prostora, kapela kulturne baštine, Konzervatorski odjel u na nadmorskoj visini od 834 m u krše- je sublimacija klasicističkog izraza Ca- Zadru vitom velebitskom kraju. Građena je u novina učenika Presania, koji je zbog lokalnom sivkastom kamenu i zasvede- skromnih materijalnih uvjeta došao do na kupolom s oplatom od pocinčanog vlastitih funkcionalnih i estetskih rje- u Galeriji umjetnina u Splitu). U Povi- lima. Simetrično postavljenim ulaznim šenja. Jedini je ukras kapele mramorni jesnom arhivu u Zadru čuva se litogra- porticima, u obliku grčkog hrama s crno-bijeli pod i oltarna slika s prika- fija iz vremena otvaranja ceste (1842.), antama, simbolizira točku prijelaza iz zom Stigmatizacije sv. Franje što ju je na kojoj se osim kapele razabire i Pre- jadranske u kontinentalnu Hrvatsku, a naslikao Franjo Salghetti Drioli (danas sanieva zgrada svratišta.

Kapela sv. Franje u Podpragu, litografija iz vremena otvaranja ceste 1842. Hrvatski državni arhiv, Zadar

Arhitektura 19. stoljeća u jadranskoj Hrvatskoj 449 Karl Susan Haybäcka, licej je izgrađen po projektu obilje svjetla i sunčevog odsjaja s mor- Sklop Liceja sv. Dimitrija bečkog arhitekta Karla Susana. Sklop ske površine. Dok glavna zgrada obli- zgrada postavljen je u obliku slova L kuje dio obale, prema gradu dominira u Zadru koje zatvara bastion Citadele s južne i kapela s kupolom. Njezin ulazni trijem (1901.–1906.) zapadne strane, iskoristivši nasuti dio oblikuju četiri kamena toskanska stu- bastiona kao kultivirani vrt i vidikovac pa s jonskom trabeacijom. Kapela je prema moru. Prema moru gleda i ve- postavljena točno u osi tadašnjega akon što je Zadar 1868. godine ća zgrada internata koja je arkadnim maloga trga, privlačeći pogled svojim Nprestao biti utvrda, počelo je ru- trijemom spojena s manjom zgradom položajem u središnjoj točci perspekti- šenje zidina koje su rasle i štitile ga od učilišta. Na sjever od zgrade interna- ve, oblikujući na taj način harmoničnu vremena antike. Porušene bedeme na ta prizemni trijem vodi do centralne scenografiju novoga dijela grada. jugoistočnoj obali zamijenio je niz ne- dvokatne kapele, a ona je trijemom Iako je nastao početkom 20. sto- oklasicističkih četverokatnica. Na kraj- povezana sa zgradama za vježbaonice ljeća, neoklasicizam Susanova projekta njim točkama novonastale obale tek su i bolničke sobe. Čitav sklop je imao za licej tipično je historicistički. Stilski početkom 20. stoljeća podignute Gu- unutarnju horizontalnu i vertikalnu okrenut 19. stoljeću, ovaj projekt nosio vernerova palača na zapadnom i sklop komunikaciju te vezu s pomno plani- je u sebi kvalitete koje su u gradu bile Liceja sv. Dimitrija na njezinu južnom ranim vrtom i vidikovcem. U glavnoj prepoznate: besprijekorno uklapanje u kraju. zgradi internata posebno se ističe sre- postojeću urbanističku situaciju na te- Zatvaranjem samostana sv. Dimi- dišnje svečano stubište s toskanskim renu te vrlo bogato i inventivno riješen trija 1779. g. i prodajom njegovih do- stupovima i eliptoidnim svodovima, uz unutarnji prostor. Tako je sklop Liceja bara osnovana je zaklada čiji je novac koje je postojalo i malo spiralno stu- iznimno kvalitetno riješio južnu gra- uložen u podizanje ženskog liceja na bište za svakodnevno komuniciranje. nicu niza neostilskih zgrada na Novoj terenu utvrde Citadela 1901. godine. U visini drugoga kata svečana dvorana obali. Iako su nagrađeni nacrti arhitekata F. obuhvaćala je dvije etaže, a velika tri- Kandele, B. Pichlera, R. Pindera i K. fora rastvarala se prema moru unoseći

452 Arhitektura 19. stoljeća u jadranskoj Hrvatskoj Karl Susan, Sklop Liceja sv. Dimitrija u Zadru, stara razglednica. Narodni muzej u Zadru, zbirka razglednica

Pogled na kapelu sv. Dimitrija.

←

Karl Susan, Sklop Liceja sv. Dimitrija u Zadru, 1906.

Arhitektura 19. stoljeća u jadranskoj Hrvatskoj 453 Herman Helmer, Ferdinand sni i tehnički propisi, potakli su grad- Među posljednjima podiže se – u Fellner nju neostilskih, urbanistički izdvojenih arhitektonskom i tehničkom pogledu kazališnih zgrada. Gradnja kazališta najzahtjevnije – Novo općinsko kaza- Općinsko kazalište u Rijeci okupljala je velika sredstva i mogućno- lište u Rijeci (1884.–1885.), danas Hr- (1885.) sti lokalnih vlasti i stručnjaka. Projekte vatsko narodno kazalište Ivana pl. Zaj- za kazališta izrađivali su domaći i strani ca. Projekt nastaje u bečkom atelijeru arhitekti, među prvima Vicko Andrić H. Helmera i F. Fellnera, čija speci- doba historicizma podignuta su u Splitu, čiji su klasicistički projekti jalnost za izgradnju kazališta rezultira Uopćinska kazališta u svim većim ostali neostvareni. Prvo je splitsko gra- novim dostignućima u riječkoj zgradi. priobalnim gradovima, u kojima su đansko kazalište bilo izgrađeno 1859. Razrađujući ideju građanskog kazališta, uglavnom postojala ranija komorna (izgorjelo 1881.), a drugo 1893. godi- autori na nov način raspoređuju radne kazališta, najčešće smještena u nekoj ne. Kazalište u Dubrovniku sagrađeno prostore, uvode nova tehnička rješenja plemićkoj baroknoj palači. Nove poli- je 1857., u Zadru 1865., u Šibeniku primjenom čelične konstrukcije stupo- tičke i društvene prilike, kao i sigurno- 1870., a u Puli 1880. godine. va i greda te provode prvu električnu

458 Arhitektura 19. stoljeća u jadranskoj Hrvatskoj kazališnu rasvjetu u Hrvatskoj. Kaza- grafijom P. Bertoja čini riječko kazali- onalnih udruženja: na mjestu sruše- lišna zgrada ima simetričan i čitak rast šte jednim od najmodernijih u tadaš- nog Adamićeva kazališta po nacrtu F. gabarita, izvana neorenesansna, s mo- njoj Europi. Urbani smještaj kazališne Fellnera i H. Helmera gradi se palača tivom zabatnog pročelja na stupovima i zgrade djelomično je nedorečen. Iako Modello (1883.), a G. Zammatio u pa- kipovima Augusta Benvenutia, iznutra u blizini gradske tržnice, ona ostvaru- lači Filodrammatica (1890.) ostvaruje je neobarokna s namještajem po na- je svoje vlastito žarište, omeđeno Ka- neorenesansnu reminiscenciju na pro- crtima Fellnera i Helmera, zastorom zališnim parkom u osi pročelja, dok čelje Adamićeva kazališta te bogatom bečkog scenografa Carla Brioschia te joj je začelje utopljeno u nizu zgrada unutrašnjošću postiže visoku razinu slikama Franza Matscha u suradnji s prema Mrtvom kanalu. Osim Novog reprezentativnosti i sjaja historicistič- braćom Klimt. Kazalište predviđeno općinskog kazališta, u Rijeci su posto- ke arhitekture. za 1240 gledatelja ima potkovičasto jale i tzv. arene (pokretna kazališta), i gledalište okruženo trokatnim ložama pučko kazalište Teatro Ricotti-Fenice i velikom galerijom. Okretna pozorni- (srušeno 1912.), a posebno vrijedne su ca svojim tehničkim novinama i sceno- kazališne i koncertne kuće neprofesi-

H. Helmer i F. Fellner, Novo općinsko kazalište u Rijeci, presjek. Hrvatski državni arhiv, Rijeka

Arhitektura 19. stoljeća u jadranskoj Hrvatskoj 459 Zagreb, park Maksimir (1841.–1843.)

Na pomoć potrebnima, koji se nisu odali neradu, godina s veseljem urediti, prema prilikama i ukrasiti mirnim građanima kao poticaj za korisnije i istodobno i o tome dao postaviti ovaj skroman dokaz Juraj Haulik, ugodnije obrađivanje zemlje, na ures metropole, a isto tako biskup zagrebački, kraljevski namjesnik za diku domovine i dušama umornim od javnih poslova banske časti godine spasa 1843. i zbilje životne, da se osvježe nedužnim nasladama prirode, ove je lugove, kojih je uređenje odavna želio, a nedavno (Prijevod natpisa koji je na latinskom uklesan 1843. na Obelisku u donekle i pokušao zajedno s okolnim poljem tijekom više Maksimiru.)

Maksimir, glavni ulaz, 1843.

ko slobode nema, taj o slobodi bačke biskupije, šumu-lovište od preko imena). Po dosadašnjim interpretaci- Tsanja, ali da onaj tko živi sasvim 700 jutara, pretvarati u park. Povijest jama zvjezdasta shema (koja bi mogla nedaleko od prirode sanja o prirodi Zagrebačke (nad)biskupije, gotovo do baštiniti imperativne barokne smjero- dokaz je najvišeg stupnja kulture i ci- današnjih dana, blistava je kulturna ve) počiva zapravo na shemi prosjeka vilizacije. Dvije godine prije Francu- povijest u najtežim političkim okolno- lovišta. No stilska volja klasicističkog ske revolucije, Maksimilijan Vrhovac stima. Park Maksimir tome je jedan od biskupa Vrhovca morala je ustuknuti (Karlovac, 1752. – Zagreb, 1827.) po- vrhunskih dokaza. pred optužbama zbog njegova mason- stao je biskup zagrebački. Smjesta je Nije sačuvan nacrt Vrhovčeva Ma- stva. Vrhovac je prekinuo rad na Mak- počeo jedno od golemih imanja Zagre- ksimira (ime je izvedeno iz biskupova simiru. O udjelu njegova neposrednog

466 Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj nasljednika, biskupa Alagovića, ne zna urav notežene koncepcije u njemu je cionalno gospodarstvo koji je Haulik se mnogo. Nakon Alagovića kardinal ostala os koja od ulaza vodi do glavnog demonstrirao u društvenom životu, Juraj Haulik (Trnava, Slovačka, 1788. arhitektonskog elementa, Vidikovca. unesen i majur, ogledno gospodarstvo – Zagreb, 1869.), prvi zagrebački nad- Notu »realizma« parku je dala bazična sa svilanom. Likovnoj vrijednosti na- biskup, krenuo je u oblikovanje Mak- masa hrastove šume, koja je bez obzi- sada, uspomenskoj i povijesno-evaziv- simira s oscilacijom ukusa od klasici- ra na unos brojnih egzota (sačuvano noj vrijednosti nasada (Druidov gaj...) stičke strogosti prema organičnosti ro- je četrnaest stranica Haulikova popisa pridružena je tako i uporabna vrijed- mantizma. Veliki poznavatelj botani- biljaka u Maksimiru) parku sačuvala nost nasada. Tu je raslo 2000 stabala ke, estet, erudit, suveren u prostornim dimenziju autohtonog pejzaža. Boga- voćki i dvije stotine vrsta vinove loze. zahvatima, Juraj Haulik ima značajan ti kontrasti šume i livada, perspektiva Uzgajale su se i domaće životinje. Vi- osobni autorski udio u ostvarivanju i »zaslona«, svjetla i tame, mora kro- soku estetiziranost tog »ekonomskog« Ma ksimira. Za to svoje voljeno djelo šanja i vodenih površina jezera, biljnih dijela pokazuje činjenica da se oko Švi- birao je poznate i potvrđene stvaraoce boja i oblika, beskrajno promjenjivi i carske kolibe, poput neke cvjetne ko- iz Austrije i Njemačke, među kojima su po sebi, obogaćeni su arhitektonskim lekcije, nalazila isključivo perad bijele Michael Sebastian Riedl, pejzažni ar- i skulpturalnim elementima, naglaša- boje... hitekt, Franz Schücht, arhitekt, Franjo vajući točke zastoja: spomenuti Vidi- Degradacija Maksimira počinje već Serafin Körbler, glavni vrtlar, Joseph kovac, paviljon Jeke, Švicarska kuća, krajem 19. stoljeća, prenošenjem težišta Käschmann, kipar, Anton Kothgasser, Mirna koliba, biskupov stari i novi želje za evazijom na »divlju« prirodu. majstor stakla, jedno od najznačajnijih ljet nikovac, Švajcarija (mljekara), ka- Zoološki vrt, unesen 1925., ma kako imena svjetske povijesti primijenjenih pelica, mostići... Neki od tih arhitek- mio građanima Zagreba, nije afirmirao umjetnosti toga doba. tonskih elemenata, građeni od 1841. izvornu koncepciju. Vlasnička dioba i Ideja Maksimira ideja je sažetog, do 1843., ulaze u antologijski europski neprikladna gradnja Poljoprivredno- usmjerenog beskraja. Od barokne, im- parkovni inventar. U Maksimir je, kao šumarskog fakulteta (sve krive ideje o perativne, i klasicističke, simetrično sublimacija životnog interesa za na- funkcionalnom pridruživanju) korak

Maksimir, Švicarska kuća, 1843.

Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj 467 Maksimir, Vidikovac, 1843. su dalje u opustošivanju. Fizičko pro- ranju njegove urbane funkcije (funkcije i kojemu je darovan. U međuvremenu padanje šume, nadiranje okolne iz- prirode u gradu, a ne poligona zabavne narastao je samo gradski dug prema gradnje koje je kulminiralo nedavnim industrije) mogao bi se naći spas za ovo njemu. podizanjem bedema nogometnog sta- remek-djelo parkovne umjetnosti i ur- diona, ozbiljno su ugrozili Maksimir. bane kulture. Maksimir je u nastanku Željka Čorak Tek u prepoznavanju i novom defini- bio veći od grada za koji je podignut

468 Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj Zagreb, Zelena ili Lenucijeva potkova jedno stvarali urbanizam, arhitektura, (1865.–1873.) hortikultura, kiparstvo i umjetnički obrt 19. stoljeća. Za ovo složeno i sku- pno umjetničko djelo nije bio raspisan odno dviju povijesnih gradskih s pravokutnom mrežom ulica i stam- natječaj niti je za njega postojao jedin- Pjezgri – obrtničkog Gradeca i bi- benih blokova. Monumentalni okvir stven urbanistički projekt. Realizacija skupskog Kaptola na brežuljkastom zagrebačkog Donjeg grada je tzv. Ze- ideje potrajala je do Prvog svjetskog sjeveru, i novoizgrađene željezničke lena ili Lenucijeva potkova – trodijelni rata i za nju je najzaslužniji Gradski pruge na jugu – podignut je krajem neprekinuti slijed trgova s reprezenta- građevinski ured i njegov najistaknutiji 19. stoljeća planski Donji grad Zagreb tivnim javnim građevinama koje su za- djelatnik (od 1891. i njegov predstoj-

Lenucijeva potkova, detalj regulatorne osnove, 1913. Zagreb, Hrvatski državni arhiv

472 Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj Zagreb, Lenucijeva potkova iz zraka.

nik) inženjer Milan Lenuci (Karlovac, su za Milenijsku izložbu u Budimpešti sagrađena po prvonagrađenom natje- 1849.–Zagreb, 1924.), koji je na prije- 1896. Floris Korb i Kálmán Giergl, a u čajnom projektu Rudolfa Lubynskog u lazu 19. u 20. stoljeće postavio temelje Zagrebu su ga na istočnome perivoju stilu secesije 1911.–1913. godine. urbanizma u gradu Zagrebu. ponovno postavili arhitekti F. Fellner Zelena ili Lenucijeva potkova je Ambiciozni format prvog u nizu i H. Helmer 1898. godine. Isti dvojac naj ambicioznije gradograditeljsko po- trgova-perivoja na Potkovi – Zrinjevca, s praksom raširenom po cijelome Ha- sti g nuće historicističke kulture 19. sto- utvrđen je na Prvoj regulatornoj osnovi bsburškome Carstvu 1895. je izgradio ljeća u Hrvatskoj. Širenje grada Zag- Zagreba iz 1865. godine, a na uporabu Hrvatsko narodno kazalište na zapad- reba u 19. stoljeću pokazuje i kako je građanima predan je bio 1873. godine. nom perivoju. S obzirom da je kroz ideja bečke Ringstrasse primijenjena Ideja o cjelovitoj kompoziciji trgova- Zagreb prolazila Ugarska željeznica, na potpuno različitu urbanu situaciju -perivoja ozakonjena je bila s Drugom zgradu Glavnog kolodvora projekti- i bez izvornih funkcionalnih premi- regulatornom osnovom 1887. godine, rao je mađarski arhitekt Ferenc Pfaff sa. Trgovi su u oba slučaja zamišljeni a najintenzivnije se gradilo tijekom de- 1891.–1892. Kemijski laboratorij i kao mjesta društvene komunikacije u vedesetih godina 19. stoljeća. Muzej za umjetnost i obrt s Obrtnom estetskoj sredini urbanog parka i kao Među velikim slobodnostojećim školom projektirao je Nijemac Herma- reprezentativni prostor gdje su postav- javnim građevinama koje su smještene nn Bollé, koji je u Zagreb došao u vri- ljena zdanja i spomenici koji predstav- na Potkovi prva je bila podignuta pala- jeme intenzivne izgradnje grada nakon ljaju kulturu grada i naroda najvišom ča Jugoslavenske akademije znanosti i velikog potresa 1880. godine, točnije razinom umjetničkog izraza. umjetnosti po projektu arhitekta Frie- radi obnove katedrale. Posljednja kul- dricha von Schmidta 1877.–1879. go- turna ustanova podignuta na Potkovi dine. Umjetnički paviljon konstruirali je Nacionalna i sveučilišna knjižnica,

Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj 473 Herman Bollé pouka o dugu (javne) arhitekture iden- Ideja Mirogoja ideja je grada mrtvih Groblje Mirogoj u Zagrebu titetu grada. nasuprot gradu živih. U tom smislu Mi- Mirogoj (samo ime spominje se u rogoj tlocrtno odgovara geometrijskom, (1879.–1929.) ranom 13. stoljeću) započet je 1879., a pravokutnom rasteru historicističkog završen nakon Bolléove smrti, po njego- Donjega grada. Polukružna »apsida«, načenje ma kojeg spomenika stoji vim nacrtima, 1929. Bolléova je zamisao koja bi imala dovršiti središnju os od cr- Zuvijek između prošlosti i buduć- bila posvemašnje obzidavanje groblja, kve Krista Kralja, leži zbog reljefa južno nosti. To vrijedi i za monumentalno no do danas izvedena je tek zapadna i od nje, dinamizirajući disciplinu tlocrta. zagrebačko groblje Mirogoj. Što se sjeverna strana, dok se groblje višestru- No kontrapost donjogradskih izgrađe- prošlosti tiče, ono je arhitektura meko proširilo. Grad koji je Mirogoj naru- nih i zelenih površina ovdje je preve- morije i formom (historicizam, neo- čio imao je svega dvadesetak tisuća sta- den u posvemašnje prožimanje. Ideju renesansa) i funkcijom. Što se pak tiče novnika. Goleme dimenzije tog svjetski »grada« arhitekt je naznačio utvrdama budućnosti, njegov graditelj Herman značajnog građevnog sklopa odgovarale – zidinama. Prema »gradu živih« »grad Bollé izabrani je stilski idiom artiku- su više ambicijama politički frustrirane mrtvih« zatvara se u potpunosti zido- lirao takvom snažnom jednostavno- zemlje (koja »na prošlosti budućnost si vima od cigle, na kamenom podnožju. šću da je devetnaestostoljetni Mirogoj snuje« i kompenzira politiku kulturom) Već tim kontrastom u izboru materijala jedna od naših najranijih modernih nego društveno-ekonomskoj stvarnosti. očitava se osnovni princip neorenesan- arhitektura. Također, jedinstvenošću Još jedna povijesna pouka Mirogoja jest sne misli – sklad suprotnosti: zatvoreno– oblika i prisutnošću u zagrebačkom da su ambicije realan društveno-politič- otvoreno, svijetlo–tamno, tvrdo–meko, krajoliku (i zagrebačkom nebu), on je ki faktor. pravokutno–kružno. Golemi potez ne-

Zagreb, Mirogoj, crkva Krista Kralja.

474 Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj probojnih zidina pravilno je ritmiziran ostvario nove vrijednosti. Kompozicija On je, u svom inventaru, i revija stilova istacima paviljona pod kupolama te pila- crkve Krista Kralja, pogotovu s istočne od historicizma do danas. Posebno va- strima, a okrunjen svečanim elementom strane, pomiče se prema manirističkoj lja naglasiti da je svojim jednakoprav- balustrada i visokim kupolama. Jedini subjektivnosti, a gotovo da ne može no vrednovanim simbolima raznih proboj predstavlja postava crkve Krista zatajiti ni rano dvadeseto stoljeće. Izni- vjera, istaknutim u zagrebačko nebo, Kralja, koja je potkovasto uvučena u taj mni detalji Mirogoja, poput trobridih Mirogoj spomenik tolerancije ne samo potez, a s arkadama je spajaju polukruž- uglova na vanjskim zidovima, podsje- svoga graditelja, svoga doba i političke ni zidovi s visokim lučnim otvorima. Za ćaju na ekspresiju Miesa van der Ro- tvorevine u kojoj je nastao, nego i svih razliku od zatvorenosti vanjštine, grani- hea, a rukopis vijenaca koji »opisuju« onih koji su je, i koje su je, znale očuva- ce svjetova, unutrašnjost je prozračna, i ujedinjuju otvore na crkvi naznake su ti. Tako snažno ostvarenje doživjelo je svijetla, ritmizirana vitkim stupovima, Bolléova sinteznog mišljenja. povijesnu pravdu kreativnog nasljeđi- skladnim lukovima, pojasnicama svo- Mirogoj uz arhitektonsko-urbani- vanja – suvremeni kompleks kremato- dova, te svjetlošću lanterna iz kupola na stičko značenje (identifikacijskog marija (arhitekti Marijan Hržić, Zvonimir pandantivima. Savršena lakoća proizlazi kroznaka najviše vizualne razine) ima Krznarić, Davor Mance), dogradnja iz uravnoteženih proporcija, svjetlosti i funkciju galerije moderne hrvatske Mirogoja, građen je na spoznaji njego- perspektiva, dematerijalizacije postig- umjetnosti. Svi značajni kipari, a i po- vih strukturalnih vrijednosti i jedna je nute oslikom (za razliku od naglašeno neki slikari, ostavili su na njemu svoja od najboljih hrvatskih arhitektura dva- iskrene tvari vanjštine). djela. Kao Panteon novije hrvatske po- desetog stoljeća. Oslon na oblike renesanse u Bol- vijesti, kulture, znanosti, politike, Mi- léa nije bio prijepisne naravi, nego je rogoj je veliki udžbenik na otvorenom. Željka Čorak

Zagreb, Mirogoj, pogled kroz arkade.

Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj 475 Karl Rösner, Friedrich Schmidt sv. Petra, biskupski dvor, sjemenište i godine gradnje 1869. arhitekt umire i Katedrala sv. Petra u Đakovu kaptolske kurije, usko je vezan za nje- na njegovo mjesto dolazi bečki neogo- govu crkvenu povijest. I za podizanje tičar profesor Friedrich Schmidt. Otu- (1866.–1882.) katedrale zaslužan je biskup Josip Juraj da monumentalna arhitektonika s ele- Strossmayer, pod čijim je vodstvom mentima romanike i gotike na ovom gradnja trajala od 1866. do 1882. go- golemom zdanju građenom crvenom edan od najznačajnijih sakralnih dine, a koji je ovdje i pokopan. ciglom i bijelo orubljenih otvora. Jspomenika 19. stoljeća u kontinen- Katedrala je građena po projektu Novu katedralu karakterizira par talnom dijelu Hrvatske nedvojbeno je arhitekta Karla Rösnera, od 1835. pre- 84 metra visokih tornjeva na proče- stolna crkva đakovačkih biskupa koja davača na Akademiji u Beču, koji je ra- lju te 59 metara visoka kupola nad dominira siluetom ovog ravničarskog nije već gradio u Slavoniji. Rösneru je, križištem njezinih lađa. U neostilovi- slavonskog grada i njegovom širokom naime, 1838. bila povjerena pregradnja ma raskošno dekoriranu i opremljenu okolinom. Cjeloviti ambijent Stros- dvorca Odescalchi u Iloku. Đakovačku unutrašnjost katedrale treba promatrati smayerova trga u Đakovu, oko kojeg je katedralu zamislio kao trobrodnu ponajprije u njezinu simboličkom i po- se nižu dijelovi srednjovjekovnog ziđa longitudinalnu građevinu s transeptom litičkom kontekstu. Crkva je ispunjena s parkovnim kompleksom, katedrala u neoromaničkom stilu. Tijekom treće regionalnom ikonografijom glasnih po-

480 Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj ruka i jasnih značenja o pro- buđenoj nacionalnoj svijesti, kojoj je biskup Strossmayer, kao utemeljitelj i financijer najznačajnijih nacionalnih kulturnih institucija, bio jedan od glavnih pronositelja. Osobita vrijednost interijera jesu zidne slike na velikim plohama glavne i poprečne lađe, ukupno 43 freske s biblijskim motivima iz Starog i Novog zavjeta, koje su po Strossmayerovim uputama izradili njemački slikari, otac i sin: Alexander Maximilian Seitz i Ludwig Seitz, a dvije i talijanski slikar Lodovico Ansiglioni, svi sljedbenici njemačkih »nazarenaca«. Zidne plohe, stupovi i svodovi optočeni su bogatim i raznovrsnim ornamentima Josipa Voltolinia sa suradnicima. Hrastov na- mještaj po nacrtima Fried- richa Schmidta izradili su Đakovčani Ivan Tordinac i Dragutin Turković. Sedam oltara s kamenim kipovima i propovjedaonicu isklesali su Vatroslav Donegani i Tomo Vodička, a tri kipa i Georg Feuerstein. U prostranoj je kripti smještena grobnica biskupa Strossmayera, za koju je reljef izradio kipar Rudolf Valdec (1913.). Prvi projektant đako- vačke katedrale Carl Rösner odmah je za oslik preporučio Friedricha Overbecka, no presudna je bila preporuka biskupova savjetnika, kanonika Niko- Overbeck je uspio dovršiti 14 kar- Petera Corneliusa) i sin mu Ludwig, le Voršaka, nakon kojeg se uspostavlja tona: osam s prizorima iz života sv. osim dviju fresaka, Abrahamova žrtva kontakt s biskupom Strossmayerom, Petra, četiri s likovima evanđelista, i Noina žrtva, koje je izveo talijanski 1866. god. Već 2. veljače 1867. Stros- Poklonstvo mudraca i nedovršeni Po- slikar L. Ansiglioni. Overbeck umire u smayer posjećuje Overbecka u Rimu, sljednji sud, od kojih su samo tri prizo- Rimu 12. 11. 1869. god. nad kartoni- da bi ovaj već 7. veljače izradio prve nara u konačnici izvedena: Petrovo oslo- ma za đakovačku katedralu. crte i pokazao ih biskupu. Strossmayer bođenje iz tamnice, Mučenje sv. Petra se odmah oduševio Overbeckom, koji i Isus hoda po vodi. Ostale freske izveli Darja Radović Mahečić je »najveći sljedbenik i drug neumrlih su po svojim predlošcima njemački Irena Kraševac i nedostiživih trecentista i quattrocenti- slikari – nazarenci druge generacije, sta, Giotta, Orcagne i Fra Angelica«. Alexander Maximilian Seitz (učenik

Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj 481 Herman Bollé pregradnje dvadesetog stoljeća, zajedno središnjeg zabata s volutama, naglašeno Obrtna škola i Muzej za s mnogim dekorativnim elementima, zadire u gradski sky-line kao jedan od nisu eliminirale. njegovih najprepoznatljivijih motiva. umjetnost i obrt u Zagrebu Historicizam općim, naslijeđenim Dvostrukost inspiracije u mnogo- (1891.) oblicima valorizira pojedinačno mjesto. čemu dolazi do izražaja. U sjevernjač- On usvojenim osvaja. Tako se može reći kim šiljcima i južnjačkim volutama, u da historicistička arhitektura funkcioni- naizgled mirnom ekranu pročelja gle- grada Obrtne škole i Muzeja za ra prvenstveno na urbanističkoj razini. danog s lica i njegovoj finoj plastičkoj Zumjetnost i obrt u Zagrebu, djelo Prostor grada nadređen je svakom poje- raščlanjenosti iz bočne vizure (zbog čije arhitekta Hermana Bolléa (projektirana dinom zdanju koje je njegov namještaj. strogosti, ortogonalnosti i sinteznosti 1887., građena 1888.–1891.), jedno je od Vanjština zgrade oprema je unutrašnjo- nema niti ograda na vanjskim stubi- ostvarenja velikog europskog projekta: sti grada. Također, interakcijom vanjšti- štima). Premda su bogati ornamenti projekta restauracije rukotvorne prak- ne zgrade i unutrašnjosti grada afirmira oplošja neorenesansnog karaktera, br- se i njezina etičkog konteksta. Funkci- se polje dobročinstva ornamenta. zina ritma i središnji naglasak kao da se ja ovoga zdanja ujedinjuje muzej, kao Tako trokrilna zgrada Obrtne ško- sjećaju ljupkosti rokokoa. zbirku predložaka (bivših savršenstava le i Muzeja za umjetnost i obrt obuhva- Zgrada je proizvod totalne misli, za buduća nadahnuća), i školu, kojoj je ća gotovo cijelu jednu stranu kazališnog totalnog dizajna Hermana Bolléa, od muzej didaktičko pomagalo. To je jed- trga, punog različitih historicizama. cjeline do kvake, zvona, natpisa, vitraja, na od nekoliko prvih europskih ustano- Zdanja na trgu usklađena su u dimen- oslika, kovanih ograda, knjižnih orma- va slične vrste. Na gotovo sedam tisuća zijama, ali ritmom postižu osobne ra, izložbenih vitrina. Bila je predmet kvadratnih metara unutrašnje površine učinke. Bolléovo zdanje, makar veoma vježbi i rada mnogih naraštaja svojih Herman Bollé rasporedio je izložbene veliko, izgledom je među svima nježno učenika (od kojih su dvojica slavnih, dvorane, biblioteku, učionice, stan rav- i krhko, ujedno čvrsto i stabilno. To Frangeš i Valdec, potpisana na dva stu- natelja, internat, različite radionice (uz zahvaljuje strogo provedenoj simetriji pa uz središnji portal). Ornamenti često njih i šesnaest metara visoki samostojeći kompozicije, u krupnim i u sitnim de- doslovno ilustriraju njezinu funkciju dimnjak koji ih je opsluživao). Živahni taljima, ravnoteži brzog i sporog ritma (znakovi obrta). Kroz njihov neorene- i raznovrsni sadržaji ustanove, kojoj je (dojma i čitanja), horizontala i vertikala, sansni historicizam kao da se ponekad neposredan povod za osnutak bio i ob- punog i praznog, svjetla i sjene. Plasti- osjete i vibracije secesije. nova srednjovjekovne zagrebačke kate- fikacija volumena zanimljivo se razli- U igri mjerila zgrada može biti kuća i drale, zatvoreni su u discipliniran oblik. kuje na uličnim pročeljima i na »petoj škrinjica, tako njezine forme uspostavlja- On prema gradu pokazuje reprezenta- fasadi«. Dok ulična pročelja nigdje nisu ju čvrst i logičan sustav. U polju sanjari- tivno lice palače, a gradacijom strogosti dramatično artikulirana, ali im suspre- je, koje nikada ne bi valjalo preskočiti, ta na vlastitom stražnjem pročelju očituje gnuta i jasna plastifikacija naglašava zgrada igra igru između palače i utvrde. bogatu igru volumena i sve potrebe što simetriju kompozicije i stupnjevanje Savršeno primjereno svrsi, dinamici oče- kivanog i neočekivanog, a i izabranom ih rad ima za svjetlošću. Svjetlost (sta- reprezentativnosti funkcija, »peta fasa- neostilskom kodu ravnoteže i simetrije. kleni pokrov središnjeg halla, rotora da«, različitim nagibima krova i strmim kretanja) bila je uistinu os zdanja, dok je šiljcima ugaonih »kula«, te krivuljama Željka Čorak

482 Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj Vjekoslav Karas su postali »zaštitni znak« hrvatskog lovcu, a prva slikarska iskustva stekao Rimljanka s mandolinom slikarstva 19. stoljeća. Prisutnost Vje- je u atelijeru tamošnjeg majstora-sli- koslava Karasa u kulturnoj svijesti i kara Fridrika Hamerlića. Na poticaj i (1846.) tradiciji likovnoga života Hrvatske do sredstvima imućnih sugrađana odlazi danas je ostala amblematskim mjestom na školovanje u Italiju, i to u Firencu i Hrvatski povijesni muzej, Zagreb i primjerom tragične sudbine prvoga Rim, gdje kopira stare majstore i dola- domaćega slikarskog talenta, koji se, zi pod utjecaj nazarenaca, o čemu svje- neshvaćen i nepriznat od vlastite sre- doči velika kompozicija Majka izlaže nevelikom i kvalitativno prilič- dine te shrvan osobnim unutrašnjim Mojsija na obalu rijeke (1842./43.). U Uno neujednačenom opusu pri- razdorom, utopio u rijeci Korani ljeti Rimu nešto kasnije nastaje i Rimljan- pisanom slikaru Vjekoslavu Karasu 1858. godine. ka s mandolinom, vjerojatno jedna od (1821.–1858.) izdvaja se prikaz mla- Karas se pojavio usred preporod- najpoznatijih slika atribuiranih Karasu de žene s glazbalom na krilu. Njezin nog zanosa ilirizma potkraj trećeg de- i jedno od najpopularnijih ostvarenja profinjeni lik i elegantne ruke odavno setljeća 19. stoljeća. Rođen je u Kar- hrvatskoga slikarstva uopće. Idealizi- rani lik mlade žene u kostimu rimske Campagne tumačen je i kao alegorija ujedinjene Ita- lije, vjerojatno zbog portretne sličnosti s glasovitom Over- beckovom alegorijom Italije na slici Italija i Germanija, naslikanoj oko 1828. Među- tim, sličnosti s Overbeckovim slikarstvom zamjetljivije su u stilskom opredjeljenju koje proistječe iz romantičarske če- žnje za idealiziranom ljepotom ovjekovječenom u umjetnosti. Nezanemarive su smirenost i koloristička uravnoteženost na Overbeckovoj i Karasovoj slici te način slikanja ruku, koji su potom preuzeli brojni slikari. Riječ je o zrelom likovnom rješenju u kojem se Karas u sretnom spoju utjecaja nazarenaca i talijanskog klasicizma dovinuo do vještine akademiz- ma. Slika je neposredno po dovršetku i dolasku u Zagreb 1847. prepoznata kao nacionalna vrijednost i predana tadašnjem novoutemeljenom Narodnom muzeju (dar trgovca Nauma Mallina), a izla- gana je na prvoj Hrvatsko-sla- vonskoj gospodarskoj izložbi u Zagrebu, 1864. godine.

490 Likovne umjetnosti i umjetnički obrt u 19. stoljeću Vlaho Bukovac tike zbog prepoznatljive plenerističke Hrvatski narodni preporod. Svečani zastor Hrvatskog kromatike biti pohvalno okarakterizi- rani kao »zagrebačka šarena škola«. U narodnog kazališta u Zagrebu kratkoj, ali nadasve plodnoj »zagrebač- (1895.–1896.) koj fazi« Bukovac stvara nekoliko an- tologijskih djela, među kojima i velike Zagreb, Hrvatsko narodno kazalište alegorijske kompozicije Gundulićev san (Moderna galerija, Zagreb) i Dubravka (Szépmúvészeti múzeum, Budimpe- šta), obje iz 1894. god. Lik baroknog pjesnika Ivana Gundulića, klasika du- brovačke književnosti, prepoznali su eobarokno Hrvatsko narodno jem hrvatskom slikaru Vlahi Bukovcu, već »ilirci« u svom zanosu oživljavanja Nkazalište podignuto je po pro- koji se nakon uspjeha u Parizu odlučio i objedinjavanja nacionalne kulture. jektu arhitekata Ferdinanda Fellnera i nastaniti u Zagrebu, u kojem ubrzo Bukovac, podrijetlom iz Cavtata, pa Hermana Helmera, a njegovu je sveča- postaje vodeća umjetnička osobnost, stoga zavičajni baštinik slavne Dubro- nom otvorenju u listopadu 1895. god. pokretač brojnih kulturnih događanja, vačke Republike, ponajbolje se mogao nazočio car i hrvatski kralj Franjo Jo- učitelj i mentor mladim slikarima, koji uživjeti u veličinu i značenje Gunduli- sip I. Oslikavanje svečanog kazališnog će zajedno s njim na Milenijskoj izložbi ća za cjelokupnu hrvatsku kulturu te ga zastora povjereno je tada najistaknuti- u Budimpešti 1896. od onodobne kri- svojim slikarstvom reinkarnirati u su-

Vlaho Bukovac, Predslika za zastor Hrvatskog zemaljskog kazališta. Zagreb, Hrvatski povijesni muzej

498 Likovne umjetnosti i umjetnički obrt u 19. stoljeću vremenosti kasnoga 19. stoljeća. Stoga vom planu desno glumci su iz vremena kovi hrvatskih odličnika 19. stoljeća, je za svečani zastor novopodignutog nastanka slike, Adam Mandrović, Mari- ilirskih književnika i pjesnika, kompo- hrama hrvatske kulture zamislio temu ja Ružička-Strozzi i Josip Freudenreich. zitora i glazbenika, kulturnih pregalaca »hrvatskoga Parnasa«, kojom bi oži- Raskošnom svijetlom paletom Bukovac i političara u ilirskim surkama vjerni su vjela kulturna i književna prošlost, u je prikazao i mnoštvo uskovitlanih vila i portreti. Uz hrvatsku intelektualnu elitu kojoj starom dubrovačkom pjesništvu satira, rasutih cvjetnih kitica i girlandi, prikazane su grupe pučana u hrvatskim personificiranom u Gundulićevu liku maslinovih i lovor-vijenaca, palmovih narodnim nošnjama kako odobravaju odaju priznanje hrvatski preporoditelji grana. Prizor je smješten u trijem ima- njihovu gestu. Cijela slika/zastor veliči- donoseći mu pozlaćeni lovorov vijenac. ginarnog antičkog (dorskog) hrama, ne 800 x 1000 cm skladno je ukomponi- Prikazani su redom slijeva: Ljudevit Gaj, dok se u daljini naziru vedute Dubrov- rana unutar neobarokne kartuše, a nje- Antun Mihanović, Janko Drašković, nika i Zagreba. govo je spuštanje bilo upriličeno samo Dimitrije Demeter, Ivan Mažuranić, Motivi preuzeti iz antike, arhitek- za vrijeme najsvečanijih događanja. Stanko Vraz, Mirko Bogović, Sidonija tura hrama, mitološki likovi – vile i sa- Originalni Bukovčev zastor odne- Rubido-Erdödy, Ivan Kukuljević Sak- tiri, prikazani su na iluzionistički način davno je radi bojazni od oštećivanja cinski, Pavao Štoos, Petar Preradović, virtuoznim perspektivnim skraćenjima. zamijenjen kopijom, uz obećanje da će Antun Nemčić, Vatroslav Lisinski, Fer- Glavni lik pjesnika Gundulića, odjeven restauriran trajno biti izložen u nekom do Wiesner Livadić, Dragutin Rakovac u grimizni plašt i ustoličen na poviše- prigodnom prostoru, što do danas nije i Ljudevit Farkaš Vukotinović. U pr- nom tronu, oličuje barokno doba. Li- ostvareno.

Ivan Standl, Hrvatsko zemaljsko kazalište u Zagrebu, Album Zagreb godine 1895., Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt

Vlaho Bukovac pri radu na Svečanom zastoru Hrvatskoga zemaljskog kazališta, 1896.

Likovne umjetnosti i umjetnički obrt u 19. stoljeću 499 Zlatna dvorana Odjela za jednakih dimenzija (300 x bogoštovlje i nastavu Kralj. 215 cm) koje predočuju zemaljske vlade važne datume iz hrvatske povijesti, ali ih treba gle- (1891.–1896.) dati i kao podsjetnik na Zagreb, Opatička ul. 10 trajno prisutna politička i kulturna pitanja. Kršnjavi je obrazložio svoj naum adom apsolutizma hrvatska je riječima: »Želio sam da Pumjetnost dobila nove impulse, ide- se tu na umjetnički način ološke i političke, te se sa zakašnjenjem izraze svi kulturni temelji od gotovo jednog desetljeća uključuje u na kojima stoji naša nasta- tematske trendove historijskoga slikar- va: klasična prošlost i kr- stva, kojega vrhunac predstavljaju djela šćanstvo, idealizam i rea- nastala prema ideološkom i političkom lizam. S toga sam gledišta programu Ise Kršnjavija za Zlatnu dvo- polazio kada sam odredio, ranu Odjela za bogoštovlje i nastavu, kako se imadu dekorirati u razdoblju dok je bio pročelnik toga dvorane, imenice glavna Odjela, od 1891. do 1896. godine. svečana dvorana. Htio Srednja i najveća dvorana palače u sam da tu slike i skulptu- Opatičkoj ul. 10 na zagrebačkom Gor- re sjećaju na bogoštovlje i njem gradu proteže se cijelom dubinom nastavu, znanost i umjet- i visinom zgrade, a nazvana je Zlatnom nost i na četiri fakulteta zbog bogate pozlaćene dekoracije u stilu sveučilišta, a na stijene da Palača Odjela za bogoštovlje i nastavu, visoke renesanse. Zidove resi šest slika dođu slike iz hrvatske kul- Zlatna dvorana. Zagreb, Opatička 10. turne povijesti.« Hrabar presedan u izvedbi tako Mato Celestin Medović, Zaruke kralja opsežne i zahtjevne narudžbe bio je Zvonimira, 1907., Zlatna dvorana. odabir »izvođača«. Kršnjavi je većinu snije i kao gotovi umjetnici radili.« radova – osim već provje- Rezultat je potpuno opravdao povjere- renim veličinama, Bukov- nje naručitelja, a materijalnu podlogu cu i Medoviću – povjerio pružala mu je autonomija u području tada vrlo mladim, tek izu- prosvjete stečena nagodbom 1868. čenim majstorima umjet- godine. Visoko estetizirana ustanova ničkog obrta (Obrtna ško- političke ili upravne namjene u Hrvat- la postoji tek desetak godi- skoj više je rijetkost nego pravilo, pa na) te slikarima i kiparima ova zgrada dostojno potvrđuje dignitet najmlađe generacije – Beli prosvjete i školstva u eri kontroverznog Čikošu, Otonu Ivekoviću, nagodbenog doba i položaja Hrvatske Ferdi Kovačeviću, Ivanu u zajednici zemalja krune sv. Stjepana Tišovu, Robertu Frange- u Dvojnoj Monarhiji. šu i Rudolfu Valdecu, koji Sve je u toj zgradi idealno sažeto u razdoblju započinjanja u cjelovito umjetničko djelo, integra- projekta u prosjeku nisu ciju arhitekture, kiparstva i slikarstva, imali ni 25 godina. Prema historicističku sintezu, vrhunski Ge- njegovim riječima: »Htio samtkunstwerk devetnaestog stoljeća u sam da u toj zgradi mladi Hrvatskoj. naši umjetnički početnici U zemlji oskudnih narudžba, nađu prvu priliku, gdje adaptirana i obnovljena skromna ba- će se osposobiti za veli- rokna palača postala je kultno mjesto ke monumentalne zadaće hrvatske kulture i umjetnosti, spome- isto kao što su se umjetnici nik jednog živog i poticajnog doba. u srednjem vijeku i u doba Ovim projektom Kršnjavi je zapravo renesanse učili na velikim označio vrhunac i kraj historicizma u monumentima, gdje su ka- Hrvatskoj.

500 Likovne umjetnosti i umjetnički obrt u 19. stoljeću Ivan Rendić va najpoznatijeg djela, junačkoga epa barokno doba u kojem je pjesnik živio, Spomenik Ivanu Gunduliću Osman u kojemu je opisan poljsko-tur- Rendić ga prikazuje vjerno, u odje- ski sukob kod Hoćima 1621. godine ći dubrovačkog plemića zaodjevenog (1893.) i pogibija sultana Osmana II. u Cari- bogato drapiranim plaštem i s kovr- gradu 1622. Na šiljastim neogotičkim čavom vlasuljom, pogleda usmjerena Dubrovnik, Gundulićeva poljana zabatima tipična je dekoracija toga prema nebu, u podignutoj ruci drži vremena te brončane aplike lovor-vije- pero. Spomenik je po ukusu 19. sto- naca, dok je s prednje strane pod lirom ljeća bio ograđen kovanom ogradom, posveta: ĆIVU FRANA GUNDULI- koja je kasnije uklonjena. Po bogato ana 16. lipnja 1893. u Dubrov- ĆA / NAROD / 1893. U gornjoj zoni dekoriranom visokom postamentu i Dniku je upriličeno svečano otkri- postament se sužava i prelazi u poli- liku prikazanom kao »uzvišena veliči- vanje spomenika u čast pjesniku Iva- gonalnu formu na kojoj je postavljena na« spomenik je tipičan primjer javne nu Gunduliću, podignutog na trgu u slobodnostojeća statua. Aludirajući na skulpture XIX. stoljeća. blizini nekadašnje Gundulićeve rodne kuće. Drevni grad tijekom svoje proš- losti nije previše držao do podizanja spomeničkih obilježja svojim slavnim sugrađanima. Dotad je jedini javni spomenik bio onaj Mihi Pracatu, pomor- cu i trgovcu koji je svoj imetak ostavio gradu, podignut u prvoj polovici 17. st. u atriju Kneževa dvora. Podizanje spomenika na javnim mjestima poticalo je razvoj kiparstva i utjecalo na urbanističko planiranje tijekom 19. st. Javni spomenici postaju snažni akcenti gradskih prostora, a povijesne osobe kojima su posvećeni nerijetko su poticajne za promicanje nacionalne ideologije. Preporodno doba u svom zanosu otkrivanja nacionalne kulture i književnosti, kojima se snažno povezao dotad razdvojeni jug od sjevera zemlje, odabralo je za jedan od svojih simbola lik velikog dubrovač- kog pjesnika Ivana Gundulića (1589.– 1638.), a grad Dubrovnik je zbog svoje slobodarske prošlosti i visoke kulture prozvan hrvatskom Atenom. Izrada Gundulićeva spomenika povjerena je tada jedinom domaćem kiparu koji je bio na visini zadatka, Ivanu Rendi- ću (1849.–1932.), već proslavljenom izradom brojnih nadgrobnih i javnih spomenika slavnim osobama iz hrvatske prošlosti te majstorstvom u izradi portreta. Bračanin Rendić prvi je školovani kipar hrvatskog podrijetla i ključna figura u formiranju hrvatskoga modernog kiparstva. Osim ideološke poruke koju prenosi, spomenik Gun- duliću tipično je djelo historicističke skulpture. Na visokom četverostranom stupnjevanom postamentu brončani su reljefi s ključnim scenama iz pjesniko-

504 Likovne umjetnosti i umjetnički obrt u 19. stoljeću Ivan Rendić, Spomenik Ivanu Gunduliću u Dubrovniku, 1893., reljefi s prikazom sv. Ivana Kapistrana i Jana Sobjeskog.

Likovne umjetnosti i umjetnički obrt u 19. stoljeću 505 Herman Bollé i suradnici zuje sveca isposnika i pokajnika, zadu- Oltari zagrebačke katedrale – oltar sv. Jeronima bljenog nad tekstom prijevoda Biblije na latinski jezik, zagrnutog grimiznim (1889.) plaštem, što se tumači kao znak njegove svećeničke službe u Rimu. Nacrt: Herman Bollé Oltari sv. Josipa i sv. Petra i Pavla Kipovi: Dragutin Morak trodijelni su retabli s nišama za kipove Oltarna pala: Mato Celestin Medović – oni slijede već poznati tip neogotič- kih oltara Schmidt-Bolléove provenijencije kakve poznajemo iz đakovačke skladu s neogotičkom obnovom večere u južnome crkvenom brodu te katedrale (oltari sv. Josipa i sv. Marije, Uzagrebačka je katedrala nakon propovjedaonica. Željka Čorak tumači 1877.–1882.) – dok su oltari sv. Križa, 1880. god. dobila nov glavni oltar te Bolléovu koncepciju izbacivanja baro- sv. Jeronima te sv. Ćirila i Metoda za- sedam pobočnih oltara, izrađenih po knih oltara kao rezultat njegove »stil- nimljiva i originalna autorska rješenja, nacrtima Hermana Bolléa, uz pomoć ske volje«, kako bi prostornost i arhi- bogata detaljima, neuobičajene stilske njegovih suradnika. Izbacivanje dva- tektura neogotičke građevine što više kombinatorike. Oltari i pripadajući ki- desetak baroknih oltara iz katedrale i došle do izražaja. Dva neogotička olta- povi isklesani su gotovo monokromno, njihovo nadomještanje neogotičkima ra podignuta su u južnoj lađi katedrale. u bijelom kamenu, a Bollé je u opremi još je jedna potvrda čvrstog uvjerenja Oltar sv. Jeronima podignut je legatom i dekoraciji maksimalno proveo ideju o potrebi postizanja jedinstva i čistoće kanonika Adolfa Vebera 1889. godine. stilskog jedinstva prema uvriježenom stila kakvo se uvriježilo kod mnogih Figuralni ukras, kipove sv. Fabijana i ukusu kasnog historicizma. Prem- protagonista druge polovice 19. sto- Sebastijana isklesao je Dragutin Mo- da dominantno neogotički po svojim ljeća. Od premještanja su ostali pošte- rak, dok je oltarna pala djelo slikara arhitektonskim detaljima, zabatima đeni jedino oltari sv. Luke i Posljednje Mate Celestina Medovića, koji prika- šiljastog luka i kruništima bogatim fijalama, njihova se ornamentalna dekoracija oslanja na renesansni repertoar florealnog uzorka, dok je figuralna plastika primjer besprijekornog aka- demizma neorenesansnih proporcija i impostacija skulpture. U izvedbi oltara i kiparske dekoracije zagrebačke katedrale sudjelovali su uglavnom majstori i polaznici Obrtne škole: kipari Dragutin Morak, Ignjat Franz, Mihovil (Mijo) Stepić, stolari Ivan Budicki i Fridrik Häcker, drvorezbar Jakob Pešek, tada mladi kipar Robert Frangeš, slikari Celestin Me- dović, Josip Bauer i rumunjski slikar E. Bučevski te pozlatari Slavoljub Wag- meister i Ivan Clausen. Premda ocjena tih oltara ni u času nastanka nije bila visoka, kao historicistička ostvarenja oni su do danas ponešto subvalorizira- ni. U najmanju ruku neosporna je njihova vrijednost svjedočenja izvanredne razine obrtno-umjetničkoga standarda kasnog devetnaestog stoljeća u Zagre- bu (Ž. Čorak).

Herman Bollé, Nacrt oltara sv. Jeronima. Zagreb, Riznica zagrebačke katedrale

506 Likovne umjetnosti i umjetnički obrt u 19. stoljeću Rudolf Lubynski najvišoj kvaliteti i sjajnim suzvučjima. transformirana vitroima i okupljena Unatoč raskošnom oblikovanju i naj- svjetiljkama. Cijela je zgrada Gesamt- Sveučilišna knjižnica u višoj ambiciji za reprezentativnim i kunstwerk u kojemu su sudjelovali Zagrebu monumentalnim, iz poštovanja prema najznačajniji onodobni hrvatski umjet- gotovo sakraliziranoj funkciji – postig- nici, Frangeš, Valdec, Bukovac, Tišov, (1913.) nuta je radna atmosfera posvemašnje Mila Vodsedalek, Rački, Auer, F. Ko- sabranosti. U tu svrhu i svjetlost je vačević, Jurkić.

rojektirana 1909., sagrađena u re- Pkordnom roku od 1911. do 1913. godine, Sveučilišna knjižnica u Zagre- bu, djelo arhitekta Rudolfa Lubynskog (1873.–1935.), najreprezentativnije je ostvarenje hrvatske secesije. U funkcionalnom smislu, organizirana je nakon što je investitor tražio i omogućio uvid u najnovija europska dostignuća knjiž- nične arhitekture. Njezina je pojava suspregnuta i racionalna, preferirajući simetriju, jednolik ritam, geometriju, ortogonalizam u dojmu volumena i ploha. U tom smislu ona se nastavlja kako na obilježja domaće sredine (npr. strogost Bolleova Mirogoja) tako i na posebna obilježja bitnog izvora utjecaja – Beča – koji je Europom pronio strogu varijantu stila. Ipak, taj sece- sijski klasicizam daleko je od svakog naslijeđenog predloška. Pravokutan tlocrt artikuliran je plitkim izmacima i minimalnim zakrivljenjima, tek toliko da opće postane pojedinačno. Središte zdanja, osnovni prostorni motiv velike čitaonice, izvučeno je uvis iz visinski ujednačenog volumena i natkriveno subjektivno modeliranom formom. Četiri puta po četiri velike sove koje nose globuse na uglovima, unatoč pre- poznatljivosti simbola, djeluju nadre- alno. Zidne plohe raščlanjene su stro- gim ritmom pilastara koji bi se pozivali na jonski tip, ali im se kapitelne zone ispod voluta sastoje od triju užljebina, točnije triju valova s po tri ovulusa. Iz- među pilastara ziđe je gotovo potpuno ostakljeno, ritmom sitnih četvorina, a nad vijencem, u timpanonima, klasični figuralni reljefi podijeljeni su vertikalno u ritmu donjih pilastara. Sve u ovome zdanju u isti čas i evocira i destruira klasičnu arhitektonsku figuraciju, pod- crtavajući tom dvosmislenošću duboko manirističnu narav stila. Svaki detalj monumentalne unutrašnjosti vrhunski je dizajniran, materijali su izabrani u

520 Arhitektura 20. stoljeća Arhitektura 20. stoljeća 521 Juraj Neidhardt ponegdje prelazi u dijagonalu, sugeri- Nadbiskupsko dječačko sjemenište u Zagrebu rajući dinamiku uspona/silaska. Jedna- ka sugestija proizlazi iz laganog uvla- (1928.) čenja tornja zvjezdarnice. Poluvaljci i lebdeći mostovi podsjećaju gotovo na poetiku industrijske arhitekture. Ne- pravilna linija zemljišta na zapadnoj akon »Školskog foruma« Isidora u simetriju zrcalnih odslika, odnosno strani dovela je do jedine »organične« NKršnjavog, s kraja devetnaestog cjeline. Uporabljeni elementi su stro- linije u kompleksu. stoljeća, u povijesti hrvatske arhitek- go geometrijski (pravokut, kvadrat, Unatoč repertoaru jednostavnih ture i kulture nema monumentalnije i trokut, krug), no ortogonalni odnos ob lika, dojam je iznimno vizualno po- značajnije građevine obrazovne namjene nego što je Nadbiskupsko dječačko sjemenište u Zagrebu arhitekta Jurja Neidhardta (Zagreb, 1901. – Sarajevo, 1979.). Neidhardt je diplomirao kod Petera Behrensa 1924., kao student dobio je Lindenthalovu nagradu za projekt aerodroma, Sjemenište je projektirao od 1925., a 1928. bilo je već djelomično izgrađeno, na zemljištu od pet i pol jutara. Konzultant pri gradnji bio je Jože Plečnik, a zanimljivo je napomenuti da je Neidhardt u vrijeme gradnje surađivao s Lavom Kaldom i Rudolfom Lubynskim, od kojih ovome posljednjemu dugujemo najmonumen- talnije djelo hrvatske secesije, Sveuči- lišnu knjižnicu u Zagrebu. Iz ocrtanog Neidhardtova okružja daju se razabrati jednako impusli racionalnosti i strogosti kao i impulsi subjektivizma. Oboje će doći do izražaja u ovom antologij- skom arhitektonskom sklopu. Golema kompozicija, koja se sagle- dati može samo iz visine, organizirana je s jakom sugestijom simetrije oko osi sjever–jug, što preko prostranoga unu- trašnjeg dvorišta povezuje crkvu na jugu sa zvjezdarnicom na sjeveru, uz četiri vezana i jedno detaširano pavi- ljonsko krilo, te vezni istočno-zapadni trakt. Sam opis kompozicije i sadržaja morao bi, a to je nažalost nemoguće, biti srazmjeran složenosti i bogatstvu zdanja. Pročišćenje volumena došlo je do savršenstva stereometrije, pročelja su organizirana pravilnim ritomom, a asimetrija pojedinih ploha zbraja se

Toranj sa zvjezdarnicom

524 Arhitektura 20. stoljeća Juraj Neidhardt, Nadbiskupsko dječačko sjemenište, Zagreb, 1924.–1928.

ti cajan. Toranj zvjezdarnice na svoj na- čin odjekuje Poelzigovom intonacijom. Iz cijeloga istočnog dijela Zagreba monumentalni Neidhardtov kompleks funkcionira kao »kruna grada«, unoseći gotovo sakraliziranu dimen ziju svoje »zvjezdano-znanstvene« vertikale. Neidhardtovo Sjemenište remek- -djelo je arhitekture dvadesetih godina, one »arhitekture čistilišta« koja se oslo- bodila svih prethodnih dogmi, a novima se još nije priklonila. Moglo bi se reći da je ono u nekim elementima i suzdržano remek-djelo našeg ekspresionizma.

Pročelje crkve

Arhitektura 20. stoljeća 525 Stjepan Planić Napretkova zadruga u Zagrebu (1936.–1937.)

o ravnoteži općeg i pojedinačnog, u Zagrebu jedna je od najznačajnijih Zakladne bolnice. Njegova je parcela Psvjetskih dosega i osobnih unosa, građevina naše moderne arhitekture. na uglu dviju ulica, tako da eliptoidni neboder »Napretkova zadruga« arhi- Nastao je u okviru natječaja za cjelovi- tlocrt glavnog volumena, ublažujući tekta Stjepana Planića (1936.–1937.) to oblikovanje bloka na prostoru bivše ugao, iskazuje dinamiku skretanja. Taj motiv dinamičnosti ostvaruje se i u »razvijanju« višega, ugaonog volumena u nižu zgradu koja prati liniju ulice. Premda je u svim pojedinostima Planićevo zdanje oblikovano modernim govorom jednostavnosti, čistoće, pra- vilnog ritma, geometrijskih oblika, stabilnosti volumena, u svakoj pojedinosti osjeća se arhitektovo autorsko, jedinstveno rješenje. To se odnosi na već spomenuti eliptoidni tlocrt, na efekt težine zdanja na uvučenom ostakljenom prizemlju, na osobni vrpča- sti ritam približenih mono- foričnih prozora, na hladnu modru boju zida, na nazup- čano krunište zgrade (simbol zupčanika, okretanja kotača – napretka ili »Napretka«), i napokon na maksimalno pro- točne tlocrte u unutrašnjosti, sa slobodnim nosačima kruž- nog presjeka. Stjepan Planić u svakome je svom projektu nositelj osobnih sloboda, tako individualizirane forme u modelaciji i u sky-lineu, u boji i u posezanju za dimen- zijom simboličnog. Njegov neboder doprinos je urbanoj misli, njegov smion otklon od svakog općeg mjesta i svake dogmatičnosti doprinos je hrvatske arhitekture europ- skoj panorami između dva rata.

Arhitektura 20. stoljeća 535 Frane Cota Vila Botteri – vila Deutsch u Zagrebu (1932., 1937.)

avršivši Umjetničku akademiju u ZBeču, a arhitekturu u Zagrebu, Frane Cota (1898.–1951.) ostavio je dvostruk trag u hrvatskoj umjetnosti. Iako prvenstveno kipar, njegovih nekoliko zdanja, prije svega dvije zagre- bačke vile, spadaju u antologiju hrvatske arhitekture, podnoseći sva svjetska mjerila. Vila Botteri u Tuškancu gra- đena je 1932. godine. Njezin je jezik jezik internacionalnog funkcionaliz- Frane Cota i Zvonimir Požgaj, Vila Botteri, Zagreb, 1932. ma, stroga geometričnost, ortogonal- nost, simetrija, glatkoća ploha, nagla- šena horizontala, ponavljanje pravilnih nivoa, dolje ostakljenim potezom, go- pojedinačnom, ostvarujući sada dina- rastera (ograda, ostakljenja); u tom re- re otvorenim pristupom s terase u nat- miku, koja je u prethodnom slučaju pertoaru općih stilskih elemenata Cota kriveni krug. Iako su svi primijenjeni bila nastala izvlačenjem iz volumena, je ostvario ljepotu proporcija (odnosa elementi statični, izvlačenje paviljona, ekspresivnom artikulacijom unutar visina i širina pročelja, prozora, punoća artikuliranje volumenskih »pozitiva« sažete forme. Uzdignuta na strmom i praznina) i osobitosti ritmizacije (tako i »negativa«, daje vili neočekivanu, terenu, vila Deutsch dobila je postolje, odnosa središnjeg i pokrajnjih prozora unutrašnju dinamiku. Velike su mo- štoviše dvostruko postolje, koje se od na glavnom pročelju); a posebno je gućnosti kretanja unutar ovoga zdanja, samog, apstraktnog tkiva kuće razliku- poetičnu dimenziju svome zdanju dao a jednako su tako brojne i nijansirane je konkretnošću, »realističnošću« ma- izvlačenjem čajnog paviljona iz osnov- vrste dodira s okolinom. terijala (kamena nepravilnih oblika). nog volumena. Pod pravim kutem taj Nastala pet godina kasnije (1937.), Nema više simetrije, geometrija odlazi je paviljon, kružnog oblika, spojnim vila Deutsch u Vončininoj ulici razvi- iz elementarne sheme, pojavljuje se traktom vezan s kućom na oba njezina ja misao vile Botteri od općeg prema oslobođena krivulja. Tamne praznine i svijetle punoće modeliraju vrlo izražajnu formu, koja je međutim toliko dubinski uravnotežena koliko je vila Botteri bila dubinski dinamizirana. Kontraposti »apstraktnog« i »konkret- nog«, svijetlog i tamnog, kulminiraju u odnosu oštrog i zaobljenog brida na onome što je možda najoriginalniji motiv ove vile, a to je ugao kao pročelje. Visok dramski naboj čini ovu vilu čudesnim aditivom definiciji vlastitog vremena.

Frane Cota, Vila Deutsch, Zagreb, 1937.

540 Arhitektura 20. stoljeća Olga Pavlinović Olga Pavlinović rođena je u Ma- ispod zelenila, oko spomenika). U toj Kačićev trg u Makarskoj karskoj, diplomirala 1952. u Beogradu, shemi izveden je niz pomaka i proži- a ostavila je niz urbanističkih planova manja, niz poziva na zastajanje i sjede- (1971.) i izvedenih zdanja na makarskom po- nje, niz dvostrukih funkcija (stubišta), dručju. Glavni trg u Makarskoj leži na a naročito suptilna igra simetrija i asi-

jeku krize grada, u stoljeću ko- kosom zemljištu, na podlozi nadreal- metrija koja određuje dinamiku cijeloga Uje je stvorilo mnogo više dobre no goleme planine, i tu je nadrealnu prostora. Malim odstupanjima od sime- arhitekture nego dobrog urbanizma, pozadinu valjalo prilagoditi ljudskom trala postignuta je primjerna dinamična nastao je, reklo bi se nimalo slučajno mjerilu. Olga Pavlinović organizirala ravnoteža, a raznolikim opločenjima 1971., Kačićev trg u Makarskoj arhi- je trg u tri »strofe«, donju, ornamen- tla – koja jednako napominju bogatu tektice Olge Pavlinović (1927.–1982.) talnim rasterom opločenu ravnu plohu, mediteransku tradiciju ali i baštinjene Taj je trg radikalan redizajn središta srednji ili »parkovni« dio, i gornji dio materijske preference informela – trg je stare makarske jezgre. Među antolo- oko crkve koja je vizualna dominanta i dobio na optičkoj zanimljivosti i očituje gijska djela oblikovanja hrvatskog pro- putokaz smjerova. Jednako tako trg je i se kao pravo višeglasje kamena. Djelo stora ubrajamo ga jer sadrži elemente u horizontalnom smislu podijeljen u tri Olge Pavlinović doprinos je dvadesetog aktivne memorije i osobne kreacije, zone, od kojih desna i lijeva, svaka opet stoljeća bogatoj tradiciji hrvatskih, po- biljeg vlastitoga vremena, i jer je kao podijeljena na dva dijela, odgovaraju ra- sebno mediteranskih trgova. rezultat ostvarenje visokovrijednog zličitim brzinama prolaženja. Srednja, javnog prostora zajednice koji može reprezentativna, sastoji se od »obrazlo- izdržati sva svjetska mjerila. ženih« artikulacija zastoja (oko fontane,

550 Arhitektura 20. stoljeća Radovan Nikšić – Aleksandar Dragomanović – Ninoslav Kučan motivirajući horizontalna i vertikalna Radničko sveučilište Moša Pijade u Zagrebu kretanja, nudeći lijepu svjetlost i bogate vizure. Primjeran je njezin »izvanjski« (1961.) mikrourbanizam, koji je unosi u grad ostvarujući niz kontaktnih zona, tako- đer multifunkcionalnih mogućnosti:

lica Proleterskih brigada u Zagre- crnim detaljima, geometričnost, velika ulazni trijem, izvanjske terase, patio, Ubu, današnja Vukovarska, ogledni ostakljenja, pravilan ritam, stvaraju do- stepenice i rampe, itd. Visokoj este- je prostor hrvatske arhitekture druge jam ozbiljnosti i čistoće. Zgrada iznutra tičnosti objekta doprinosio je i dizajn polovice dvadesetog stoljeća. U njoj, sadrži cijeli urbanizam halova, hodni- kompletnog namještaja arhitekta Ber- među ostalim, dolazi do izražaja i sta- ka, multifunkcionalnih mogućnosti, narda Bernardija. noviti raskid između arhitekture i urbanizma, između zdanja i grada. Mnoge od vrijednih i zanimljivih zgrada rav- nodušne su prema svojoj okolini. U to vrijeme jedinstven i posve drugačijui stav pokazuje arhitektura »Radničkog sveučilišta«, danas »Otvorenog uči- lišta«, arhitekata Nikšića, Dragoma- novića i Kučana iz 1961. godine. Kao volumen ona je raščlanjena i pruža niz vizura koje se ne mogu konzumirati iz četiri pogleda (od čega često dva jedna- ka). Time je svakako vezana na tradiciju neoplasticizma. Njezine su proporcije također iznimne, suzdržavajući se od visine i naglašavajući širinu: dojam koji zgrada ostavlja ipak je dojam lakoće. Njezina bikromatičnost, pretežnost bjeline (obloga bijelim kamenom) s

Arhitektura 20. stoljeća 551 Marijan Hržić – Zvonimir Krznarić – Davor Mance Krematorij u Zagrebu (1981.–1985.)

rematorij na Mirogoju, nova obli- Kkovna i tehnološka zadaća, građen je na području koje je obilježeno jednim od najznačajnijih hrvatskih spomenika, crkvom i arkadama Hermana Bolléa. Bi- lo je teško izbjeći veličanstvenu sugestiju i usporedbu s čistim i jasnim neorenesan- snim perspektivama i tektonikom. Arhi- tekti Hržić, Krznarić i Mance ostvarili su svoje djelo u punom suglasju s velikim naslijeđem, koje je međutim postignu- to punim kontrastom. Jedini analogni element jest osnovni građevni materijal obaju zdanja, cigla, koji ih odmah optič- ki ulančava. Dok Bollé svojom arhitek- turom kruni brežuljak nad gradom, Hr- žić, Krznarić i Mance silaze u skrovitu dolinu. Dok se Bollé iskazuje strogom geometrijom, arhitekti krematorija izra- žavaju se modelacijom. Dok je u Bolléa sve jasnoća i perspektiva, u arhitekata krematorija sve je tajna, višesmjernost i pukotina. Dok Bollé operira binomom cigla – bijeli kamen, Hržić, Krznarić i Mance svojoj su cigli pridodali crninu kamena. Kupolama na arkadama ovdje odgovaraju staklene piramide. Sigur- nost devetnaestog stoljeća nastavlja se u manirističkoj nesigurnosti dvadesetog, u neizvjesnosti mjerila, u višesmjernosti kretanja, u hipersemantizaciji tekton- skih odnosa, u značenjskoj odvojenosti različitih vizura istoga zdanja. Cijela arhitektura izgleda kao neprobojni zid po slojnici terena, pa kao membrana, onda kao površina u koju se ulazi, kao razgra- nati prostor, i napokon se volumen opet pretvara u sliku. Četiri materijala, kao četiri počela – cigla, kamen, mjed i sta- klo – upotrebljena su čistoći, izražajnosti i simboličnoj vrijednosti svojih struktura i boja. Mikrourbanizam ulaznoga trga »pripitomljuje« funkciju, a nova tehno- loška rješenja – spaljivanje nad razinom zemlje – vode računa o radnim uvjetima zaposlenika. Vrhunski dizajn opreme za- okružuje značenje i antologijsku vrijednost ove arhitekture.

Arhitektura 20. stoljeća 557 Ivan Prtenjak neizmjerja prepustio je izlasku iz crkve i transcendirajuća svjetlost staklenog Crkva sv. Petra na i njezinim izvanjskim dijelovima. pokrova apside. Crkva je prostor su- Boninovu, Dubrovnik Na temelju analize desetaka dubro- sreta ovostranog i onostranog, i Pr- vačkih primjera izveo je savršeno čist tenjakova svjetlost to u punoj mjeri (1977.–1980.) tlocrt, u kojemu (jedinoj) krivulji apside ostvaruje. kontrapunktalno odgovara polukružna Kako dvije ceste između kojih je oltarna menza. Ortogonalna crkva do- crkva izgrađena nisu bile povezane, ar- rkva Ivana Prtenjaka odgovara na lazi do dijagonalne međe čestice tako hitekt je nizom terasa i stubišta učinio Cnekoliko važnih pitanja. Tu je pi- da prostorni »ostaci« funkcioniraju kao parcelu protočnom, a cijelom područ- tanje odnosa novog i zatečenog, zatim niše-prostorije za ispovijed. ju grada omogućio novi smjer kretanja. odnosa starog i novog, i napokon smi- Zid stare crkvice ostavljen je u unu- Bogata artikulacija izvanjskih sadržaja, sla i mogućnosti oblikovanja suvreme- trašnjosti nove kao citat koji svojom mjesta za okupljanje i zadržavanje, dala ne sakralne arhitekture. drugačijom epidermom, svojom hra- su gradu nov urbani punkt u skladu s Prostor zadan arhitektu nalazi se pavošću, izaziva posebne svjetlosne sen- njegovom najboljom tradicijom. Prte- između dviju cesta, na jakoj kosini, s zacije. njakova sabrana, čista crkva, sva od pogledom na beskraj mora i neba, u Jedinstvo prostora postignuto je svjetlosti i bjeline, ugrađena je u krite- zapuštenoj rezidencijalnoj zoni. Di- naročito jedinstvom materijala – svi rije suvremene sakralne gradnje. menzijama omogućavao je vrlo malu zidovi, pod, ograde, dužinu crkve, što se moglo kompenzi- stubišta, terase izve- rati tek njezinom širinom. deni su od bije log Taj je prostor obilježen prisutno- bračkog kamena. šću triju starih crkvica, od kojih su se Smisao crkve, sa- ostaci jedne nalazili neposredno na kralne funkcije op- građevnoj parceli. će nito, najizravnije i Arhitekt je kombinacijom longi- naj sugestivnije iska- tudinalnog i centralnog prostora rije- zuje način osvjetlja- šio zadanosti čestice, a malu površinu vanja. S jedne strane crkve elevacijom – korom i galerija- to je jaka i jasna svje- ma. Beskrajni vidik mjesta kadrirao je tlost juga kroz prozo- uskim prorezima, iz kojih je neizmjer- re-proreze, a s druge no još neizmjernije: a puni doživljaj tog to je transcendentna

558 Arhitektura 20. stoljeća Saša Randić – Idis Turato Aula pape Ivana Pavla II. na Trsatu (2008.)

a trsatskom brežuljku, koji je po- što je prethodno bilo iznimno i po- ispovjedaonica. Najzačudniji element Nsvećen funkcijom i tradicijom, sebno. Zdanje Randića i Turata sastoji na kraju. Cijela »navlaka« zdanja izve- valjalo je u sklopu marijanskog sveti- se od baze i (četverostrešnog) krova: s dena je od cigle, usklađujući se s do- šta i franjevačkog samostana sagradi- ulične strane to je zatvoren kameni zid življajem okolnoga vidnoga polja. Taj ti novi višenamjenski prostor za sve koji teče s ulicom, a volumen krova na- konstruktivni materijal, međutim, od- češće javne događaje sve većeg broja liježe na nj s minimalnim istakom, čime mah otkriva svoju atektonsku funkciju posjetilaca. U snažno obilježen sklop se postiže dojam krajnje lakoće. S unu- i svoju namjeru sudjelovanja u dojmu arhitekti Randić i Turato ušli su po- trašnje strane odgovarajući takav dojam lakoće. Cigla je, naime, slagana tako da stavljajući mu na neki način novi obod. postiže se nalijeganjem krova na trijem se njezin ritam očituje kao »stezanje« Odmaknuvši se od izgrađenog dijela (produžen u obliku slova L). Trijem i »rastezanje« (u funkcionalnom smi- kompleksa definirali su ga kako pre- je artikuliran lamelama u nepravilnim slu to je unos svjetlosti), kao viskozno ma prometnici, tako i prema usponu razmacima, s upravo glazbenim ritmič- gibanje koje u statičan obris unosi tra- zelenoga parka. Njihova aula tako je kim efektom. »Krov« je zapravo obloga jan nemir. Optički predložak za takvu proizvela i aulu na otvorenom, snaž- unutrašnjeg zdanja, koje se sastoji od sa- vizualnu odluku postoji u djelu Miro- no aktivirajući ulogu međuprostora. I me dvorane – u sredini, cijelom visinom slava Šuteja, u onome što se u likovnoj tlocrtno i visinski novo je zdanje di- – i popratnih funkcija u više razina u di- nomenklaturi nazivalo op-art, a ovdje je menzijama i proporcijama prilagođe- jelovima što se snižavaju. Visina i oblik od »programske sheme« prešlo u punu no zatečenim volumenima. Njegova dvorane (otisak krovnih kosina) nose i složenu višedimenzionalnu primjenu. forma, međutim, ne ponavlja ništa od primisao sakralnog. Trijem je, svojom Ovo djelo arhitekata Randića i Turata postojećih predložaka, osim što svo- prijelaznom naravi između zatvorenog sposobno je zastupati njih kao vrhunske jom posvemašnjom neočekivanošću i i otvorenog, svojim skandiranjem u in- stvaraoce a predstaviti i poglavlje posve posebnošću odgovara na izazov onoga timne ritmičke jedinice, stekao funkciju nove slobode u tokovima arhitekture.

562 Arhitektura 20. stoljeća Nikola Bašić Morske orgulje i Pozdrav Suncu u Zadru (2004.–2005.)

rhitektura nije samo volumen u teksta upisanog u tlo (kalendara blag- pak prevodi u svjetlosne impulse koji Aprostoru ili na maketi (na make- dana – zadarske memorije) do medita- oživljuju i pokreću količinu nakupljene ti u kojoj smo često prisiljeni živjeti u cije u smjeru mora ili u smjeru mijena sunčane energije u svjetlosnom krugu. otuđenom svijetu), ona je i koncept, svjetlosnoga staklenog kruga. Primije- Doći do te točke koju je Nikola Bašić energetski projekt u kojemu netvarno, tili bismo lijep trozvuk kamena, stakla postavio poput nekih vrata u druge neuhvatljivo, nepredvidivo i neopiplji- i drveta, kompoziciju stepenica poput dimenzije znači također doći do vrata vo zaprema veći postotak od tvarnog. orguljnih registara. Ono skriveno u u sebe. Između svemira i jedne male Takav je slučaj s intervencijom arhi- tom tvarnom, međutim, jesu u rivu Zemljine čestice, između zakona i slu- tekta Nikole Bašića u urbano tkivo ugrađeni senzori koji beskrajno more i čaja, između prošlog i sadašnjeg, Ni- grada Zadra. Kad bismo ostali na tvar- svaki njegov pomak ili nepokret prevo- kola Bašić oblikovao je ( i vratio gradu nom, mogli bismo govoriti o dizajnu de u glazbu: jedinstvenu i neponovljivu i stvarnom svijetu) nevidljivu katedralu zadarske obale koji omogućuje različi- poput točke na kojoj se glazba zbiva, cjelovitog postojanja. te oblike i brzine korištenja prostora, poput trenutka u kojemu se zbiva i po- od prolaženja do sjedenja, od čitanja put života koji joj svjedoči. Glazba se

564 Arhitektura 20. stoljeća Robert Frangeš Mihanović renom bajunetom što – gotovo kom- Lik umirućeg vojnika – Šokčevićev spomenik penzativno – stremi uvis i daje naglasak nadvladavanja dramatične sudbine. (1897.) Ostvarenje toga spomenika dočekano Osijek je kao afirmacija nove umjetnosti, dokaz stvaralačke moći »mladih« (usu- prot mišljenju tradicionalista, »sta- oderno hrvatsko kiparstvo za- kao Umirući vojnik ili Pali domobran). rih«, predvođenih Kršnjavijem, koji je Mpočinje na samom kraju XIX. Dinamičnost je postignuta vrlo živom spomeniku odricao monumentalnost i stoljeća, kada gradska uprava Osijeka ritmizacijom površine i znalačkom iz- vidio u njemu zalaganje za ružnoću). naručuje od tada dvadesetpetogodiš- mjenom punine volumena i praznine Zbog gipkosti i svježine modelacije (te njega Roberta Frangeša Mihanovića između nogu i oslonca (također nagla- razvedenosti »epiderme«) uobičajilo javni spomenik posvećen palim vojni- šenom konkavnošću ekspresivno otvo- se Frangešovu ranu fazu određivati cima 78. Šokčevićeve pukovnije. Ki- renih usta), a i korpus figure u padu, s atributom »rodenizma« (s Rodenom par prihvaća narudžbu i odlučuje se gubitkom težišta, pun je unutarnje na- jest potom stupio u vezu) ili »impresi- za iznimno smionu koncepciju s likom petosti i pokrenutosti u jezgri. Nagnuta onizma« – u svakom slučaju s katego- teško ranjenoga vojnika u punoj rat- osovina padajućega tijela kontrastirana rijama koje našega umjetnika situiraju noj spremi (stoga se kip često navodi je dugačkom dijagonalom puške s upe- u europski kontekst.

Kiparstvo 20. stoljeća 567 Ivan Meštrović Sjećanje (1908.) Beograd, Narodni muzej

van Meštrović se iznimno moćno bečke Secesije. Po završenoj akadem- je svojem najambicioznijem projektu, Iafirmirao na samom početku sto- skoj izobrazbi živi nekoliko godina u ideji Vidovdanskog hrama, za koji radi ljeća, već prvim izlaganjem u krugu Parizu (1907.–1909.), gdje se posveću- neohistoricističku arhitektonsku skicu i izvodi niz pojedinačnih skulptura, nadahnutih pre- težno Kosovskim mitom, s uvjerenjem da na tom mitu počiva izvornost i moguća sinteza južnoslavenskih prostora. U Parizu posjećuje Rodina, no njegova je »ro- dinovska« faza već iza njega (Zdenac života, 1905.), a koncentriran je na sumarni monumentalni izraz kojemu želi dati i »rasne« karakte- ristike prvotnosti, sirovosti i snage. U pariškom razdoblju izvodi likove epskih junaka (Miloš Obilić, Banović Strahinja) naglašene musku- lature i gipke modelacije, a kao pandan radi i nekoliko, također heroiziranih, žen- skih figura. Pa dok je Udo- vica prenaglašena u svojoj voluminoznosti, u Sjećanju umjetnik uspijeva uskladiti dinamizam stava sa senzu- alnom modelacijom, snažno tordirani pokret s paralelnim valovitim grafizmima stilizi- rane kose (secesijskog podrijetla). Premda su neki rezovi tijela odveć drastični (svo- deći lik na svojevrsni torzo), melodiozni obris cjeline i fi- na psihološka karakterizacija nagnute glave čine skulpturu trenutkom iznimne sabranosti opusa. U potonjim fazama Meštrović će proći čitavu skalu morfoloških izazova, no uvijek će zadržati i neke temeljne vrijednosti plastič- kog osjećanja, reprezentativno manifestirane upravo na ovom kipu.

Kiparstvo 20. stoljeća 569 Frano Kršinić Buđenje (1929.) Zagreb, Moderna galerija

remda se dokazao i u nizu spome- Pničkih zadataka, darovitost i stva- ralački temperament Frana Kršinića ponajprije su se manifestirali u inti- mnim i nemonumentalnim figurama, pretežno upravo u ženskim aktovima iznimne smirenosti i ljepote. S jedne strane, nasljednik velike sredozemne tradicije idealiziranja ljudskog tijela, pa i izravni potomak, regionalno zna- nih, korčulanskih klesara i kamenara, a s druge strane kao učenik češke ško- le kiparstva, Frano Kršinić je uspio u potpunosti izbjeći Meštrovićev utjecaj, koji je inače obilježio naraštaje sljedbenika. Osim toga, iznimno je ovladao svim metjerskim vještinama, naročito pak obradom mramora iz kojega je umio izbiti blagost i mekoću pretapa- nja oblika. Među njegovim brojnim djevojačkim, mladenačkim likovima izdvaja se motiv Buđenja, koji i motiv- ski simbolizira svježinu i čistoću ranog razdoblja, podrazumijeva radost življe- nja. Prvu plastičku studiju tog motiva načinio je 1925. (bez ikakve draperije i s visoko podignutim rukama), a defi- nitivnu verziju u bronci izveo je 1929. Na toj je skulpturi skladno protegnuti i kružno izvijeni korpus pri dnu, oko koljena, obavijen draperijom (spavaćice koja je spala s tijela). Sugerirani nabori tkanine služe kao horizontalni kontra- punkt vertikalnim brazdama prameno- va kose, a to su dinamični akcenti nasuprot kojima se još intenzivnije doživ- ljuje pročišćena i melodiozna modelacija oslobođene tjelesnosti. Položaj ruku, kojima se figura brani od nadiranja prejake svjetlosti, uspostavlja također specifičan paralelizam i usklađenost, pa nije čudno da je Kršinić dobio kolegi- jalni atribut »zaljubljenika ravnoteže«. Uspjelo rješenje Buđenja sam je kipar varirao u nekoliko mramornih inačica, sve do 1968. godine.

Kiparstvo 20. stoljeća 573 Lujo Bezeredi Krava (1932.) Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt

odabirom medija i motivskim predi- skog međimurskog zavičaja. Posebno obojenoj fajansi. Slobodna, nesputa- Ilekcijama i življenjem izvan središta, se to odnosi na groteskne i karikatu- na modelacija daleko je od mimetičke Lujo Bezeredi kao da je bio osuđen na ralne likove i prizore iz svakidašnjice, vjernosti, volumen je gipko izdužen i marginalni položaj. Naime, školovao a još više na njegovu živu i dinamičnu posebno ritmiziran uzvijenim repom. se za kipara, ali se specijalizirao za rad animalistiku. U pročišćenoj, reduktiv- Slobodno nanešene boje također su u keramici, terakoti, pa je uglavnom noj i oporoj modelaciji odgovarajućih daleko od lokalnoga tona, dajući cje- izvodio objekte manjega, komornoga elementarnih motiva (Revolt, Oplakiva- lini posebnu ekspresivnu dimenziju. U formata i bio tretiran kao umjetnik pri- nje, Trudna žena, Ispovjednik) dolazi do hrvatsko kiparstvo Bezeredi je unio te- mijenjenoga, dekorativnoga usmjere- rezultata barlachovske snage i poetike žinu sjevernjačkoga senzibiliteta i vri- nja. Međutim, u svojim najsabranijim koja bi bila najbliža zemljaškim ten- jednosti autentične žestoke figuracije, i naizražajnijim djelima uspio je reali- dencijama. Slično bi se moglo kazati koja je dolično prepoznata i vrednova- zirati karakterističan doživljaj svijeta iz i za njegove prikaze životinja (Ležeća na tek u kasnijem razdoblju. kojega potječe i u kojemu je pretežno krava, Kravica, Kljuse), među kojima živio, svojega seljačkog i malograđan- se ističe Krava iz 1932. izvedena u

Kiparstvo 20. stoljeća 575 Vojin Bakić nih i pročišćenih aktova na najboljem razvedenost oplošja znatno nadmašila Svjetlosni oblici tragu mediteranske plastike. U prvim udio mase. Serijama Razlistanih formi, godinama poslije II. svjetskog rata pre- elastično pokrenutih i uravnoteženih (1968.) uzima razne spomeničke zadatake, što »krakova« i Razrezanih površina Ba- Zagreb, Muzej suvremene ih najprije rješava u realističkoj maniri kić je metodično ispitivao mogućnosti umjetnosti (no bez pretjerane opisnosti i patetike), variranja jednostavnih čestica, da bi a zatim ih izvodi na način asocijativne konačno (tijekom šezdesetih godina) (biomorfne) apstrakcije, ostvarujući izveo nekoliko Svjetlosnih oblika, struk- iznimne domete tog žanra u europskim turalno povezanih diskova izvedenih u razmjerima. Osobna stilistika kontinu- poliranoj bronci i inoxu. U duhu sci- svojoj polustoljetnoj radnoj pu- irano je išla prema redukciji na bitno. jentističke poetike Novih tendencija tu Utanji Vojin Bakić je prošao širo- Najprije su aktovi pretvoreni u torza je došao do stroge logike i struktural- ku morfološku amplitudu, dokazavši se aerodinamičnih jezgara, a portreti u nog promišljanja reda, a ujednačenom u svim fazama kao iznimno talentiran i ovoidnu masu, u volumene naglašene, izmjenom konkavnih i konveksnih po- neobično snažan majstor najraznolikijih zbijene energije. Zatim je Bakić uzeo u vršina aktivirao je okolni prostor, dok oblikovnih rješenja. Ovladavši tradicio- obzir unutarnji prostor kipa, u početku refleksi na zrcalno blistavoj površini nalnim metjeom vrlo brzo se potvrdio perforacijama, a potom smjelim pro- omogućuju neprekidnu izmjenu op- kao portretist dinamične (»rodenov- dorima, koji su završili stvaranjem svo- tičkog zbivanja, te stimuliraju aktivno ske«) modelacije i kao tvorac sklad- jevrsnog negativa, tj. kipa u kojemu je sudjelovanje gledatelja.

578 Kiparstvo 20. stoljeća Ivan Kožarić nog Križnog puta (Senj, 1958.) preko svećivao posebnu pažnju i naročitu Unutarnje oči pročišćenih, elementarnih arhetipova slobodu grotesknog, karikaturalnog ili (Isječak rijeke, Osjećaj cjeline) i svoje- metafizičkog pristupa. Unutarnje oči, (1959./1960.) vrsnih primarnih akumulacija (Oblik dakle, invertiraju tradicionalno shva- Zagreb, Muzej suvremene prostora), pa sve do apartnih spomenič- ćanje volumena, te stvaraju negativnu umjetnosti kih ansambla (A. G. Matoš, Projekt za projekciju koja može imati ishodište u Matiju Gupca, Prizemljeno sunce) i radi- egzistencijalističkom, nihilističkom ili kalnih konceptualnih rješenja (Rezanje apsurdnom doživljaju svijeta, no svoje Sljemena, Nazovi me kako hoćeš). Ipak se plastičko pokriće nalaze u naglašenom odlučujemo za djelo u kojemu su sinte- kontrastu duboke kaptirane sjene i svi- pus Ivana Kožarića svakako je tizirana bitna svojstva njegove invenci- jetlih tragova izduženih ticala. To je Ojedan od najnestandardnijih, je i imaginacije: Unutarnje oči, nastale ostvarenje egzemplarno i reprezenta- najrazvedenijih, najopuštenijih u čita- u prvoj verziji za pariškoga boravka tivno za duhovno okružje grupe Gorgo- voj hrvatskoj umjetnosti, »nomadski« 1959.–1960. (i objavljene potom u na, kao da je svojevrsna materijalizacija znatno prije nego li je ta formula zaži- amblematičnoj ediciji Gorgona 1961.). autorova kongenijalnog i dosjetljivog vjela. Po sretnoj definiciji, on je i »ki- Moglo bi se reći da je i to djelo u svezi stava, prodorne konceptualne maksi- par, anti-kipar i ne-kipar u isto vrijeme s njegovim nedogmatskim shvaćanjem me: »Kolektivno učiniti odljeve u gip- u istoj osobi«, a dokazao se u svim mo- portreta-autoportreta, jer je motivu su unutrašnjosti glava svih gorgonaša, gućim rasponima od nekonvencional- ljudske glave gotovo čitava života po- nitko ne može biti oslobođen«.

Kiparstvo 20. stoljeća 581 Dušan Džamonja mno jezgrovitom djelu dramatičnoga uperenim bodljama čavala, a istodobno Metalna skulptura 20 učinka središnje praznine i ekspresivno ujednačena ritmizacija čestica daje jak perforiranoga oplošja (sastavljenoga od estetski učinak, pomirenje suprotnosti. (1961.) grubo zavarenih čavala – nekoć zabije- Na sličnim pretpostavkama Džamonja Zagreb, Muzej suvremene nih u sržno drvo, koje je potom palje- je napravio nekoliko originalnih prijed- umjetnosti njem uklonjeno). Djelo nas posebno loga za spomenike žrtvama fašizma, te uzbuđuje jer u svom obliku čuva tra- izveo niz spomenika borbi i oslobođenju gove žestine procesa (varenja, paljenja) naglašenih strukturalnih svojstava, što kojim je stvoreno i svojevrsne prijetnje karakterizira i cjelinu njegova opusa.

avršivši likovnu aka- Zdemiju 1951. godine, Dušan Džamonja je ušao u hrvatsko kiparstvo upravo u trenutku kad se ono oslobađalo socrealističke direktivnosti i u drugu po- lovinu stoljeća ulazilo sa željom uspostavljanja kon- tinuiteta, otvaranja prema suvremenijim europskim tendencijama i autono- mnog rješavanja plastič- kog problema. Svim tim ambicijama i potrebama, kao malo koji drugi autor, mogao je udovoljiti i udo- voljavao je Dušan Džamo- nja. Trebalo mu je svega nekoliko godina da se oslo- bodi bilo kakvog prtljaga domaće tradicije (premda se dokazao iznimno uvjer- ljivim portretnim bistama i moćnim figuralnim kompozicijama), a donekle po- taknut prodorom mlađih britanskih kipara (Armita- ge, Chadwyck) oko 1958.– 1959. dolazi do izrazito vlastite formulacije i kubi- zirajuće stilizacije biomor- fnih premisa (Jelen, Ranjeni jelen, Rađanje), prelazi na sasvim nefigurativne dina- mične sklopove, utemelje- ne na umješnom kontra- stiranju naglašenih tvarnih sastojaka (metala, stakla, drva, betona) i znalačkom uravnoteženju bridovitih istaka i ovalnih udubljenja. Trenutak dosegnute sin- teze nalazimo u Metalnoj skulpturi 20 (1961.), izni-

582 Kiparstvo 20. stoljeća Branko Ružić veći se dječjim crtežom nalazio je od- Ali jest o svijesti koja poštuje zadane Korablja govarajuća najpriprostija rješenja (koja okvire i primljene pretpostavke, da zapravo sjedinjuju izravnost Kolumbo- bi na njima tek dogradila svoj stvara- (1966.) va jaja i odlučnost Salomonova suda) lački prinos. U Ružićevoj Korablji naza složenu oblikovnu problematiku. lazimo sretnu simbiozu elementarne Zagreb, Moderna galerija Iznimno značajno područje njegova organske tvari i disciplinirane mašte, djelovanja je stvaranje grupnih ansam- vidimo na djelu modernistički »zakon bla i cjelina arhitektonskih elemenata kadra« kao svojevrsnu inačicu struk- ko se Branko Ružić relativno du- (Okrugli stol, Diskusija, Zbor, Katedrala- turalnog mišljenja i iznimno usklađen A go tražio, te neko vrijeme izrazito Kobila, Bolonjski tornjevi, Tvrđava, Du- oblik odmjerenih (no neujednačenih, dvoumio između slikarstva i kiparstva brovnik). Među tim radovima posebno nemonotonih) odnosa između rebara i (diplomiravši obje discipline), u šezde- se ističe Korablja (1966.). Iskoristivši perforacija, između kubičnih i zaoblje- setim godinama prošloga stoljeća došao veliki zaobljeni hrastov trupac (koji je nih čestica. Premda je u cjelini svojega je do definitivne vlastitosti i osvojene pritom dugo ležao u vodi, upivši ta- opusa razrađivao navedene premise, inačice u kojoj su se sretno profilira- loge prolaženja), svoju je intervenciju njegova se iznimna plodnost nije zala i amalgamirala sva stečena iskustva. započeo slijeđenjem nekih poticaja što tvorila u kruti sustav, nego je stalno Izrazito poetskom imaginacijom uspi- ih nametahu godovi i struktura same nalazila mogućnost živog reagiranja i jevao je u viđenome prepoznati motive tvari. Nije riječ, dakako, o poetici »na- adekvatnog, nadahnutog variranja. prikladne za kreativnu preobrazbu, ba- đenog predmeta« (l’ objet trouvée).

584 Kiparstvo 20. stoljeća Bela Čikoš Sesija Psiha (Atena cjeliva Psihu – nadahnuće) (1898.) Zagreb, Moderna galerija

ela Čikoš Sesija, kojega je A. G. Matoš sma- Btrao »najliterarnijim«, a Grgo Gamulin povijesno ovjerio kao »najmisaonijeg i najproblemati- ziranijeg« umjetnika hrvatske secesije na prijelomu stoljeća, bio je spletom posebnih nadarenosti duhovno predodređen za tvorca hrvatskoga simbolizma. Suvremene simbolističke težnje, a to je bio ključni zadatak trenutka, dale su glavno stilsko obilježje hrvatskoj secesiji sve do njezinih kasnih, medulićevskih i postmedulićevskih izdanaka. Ina- uguriravši oduhovljenu, spiritualnu komponentu simbolističke izražajnosti, Čikošev simbolizam nadišao je puku literarnost alegorijskih sadržaja, zbog čega mu pripada obnoviteljski udio u stvaranju modernog likovnog izraza. Slika Psiha, nastala 1898., dakle u jeku formiranja hrvatske secesije i izložbe Hrvatski salon, ima sve stilske odlike Čikoševa simbolizma. Novo uspostavljene pikturalne vrijednosti crtkanog, igli- častog pointilizma, kombinirane s eteričnom kromatikom i mističnim osvjetljenjima Čikoš je uspio sjajno prilagoditi transcendentalnom sadržaju, evociranom u alegoriji Psihe, odnosno Nadahnuća. To Čikoševo enigmatično ostvarenje, provokativ- ne višeznačnosti, vizionarnih dosega, inventivne emotivnosti, djeluje poput snoviđenja, pobuđujući najoprečnije asocijacije. Uslijed toga ta je slika već u svom vremenu nailazila na različita tumačenja, od pervertiranog erotizma, kakvim je Čikošev su- vremenik Mihovil Nikolić doživio Atenino cjeliva- nje Psihe, do onog metafizičkog, u pravom smislu simbolističkog prikaza ideje naznačene nazivom »Nadahnuće umjetnosti«, pod kojim je slika bila izložena 1899. godine u Petrogradu. Podudar- nošću oblikovanja i fascinantnih asocijacija ovo vrhunsko ostvarenje simbolizma paradigmatski markira rađanje novoga stila na začetku hrvatske slikarske moderne.

Secesija i Hrvatski salon 1898. 599 Vlaho Bukovac manjem postimpresionističke tehnike, secesije Bukovac se posve odalečio od Moje gnijezdo pointilizma i plenerizma, što ga je on standardnog, ukočenog, reprezenta- prakticirao, hrvatsko mlado slikarstvo tivnog građanskog portreta. Divizio- (1897.) ubrzo se prepoznatljivo afirmiralo kao nističkim postupkom što jedva vidljivo Zagreb, Moderna galerija zagrebačka šarena škola i izvan granica rastače čvrstu formu koja se potom, naše zemlje. kao u impresionista, povezuje svjetlom Slika Moje gnijezdo, i pored mnogo u jedinstvenu tonalnu vrijednost, us- laho Bukovac našao se u Zagre- poznatijih Bukovčevih djela kojima je pio je ostvariti paradigmatski prizor Vbu u odlučujućem povijesnom u tom preporodnom vremenu budio obiteljske sreće, obavijen fluidnim trenutku rađanja hrvatske likovne snažne patriotske osjećaje, može se ugođajem blagosti kojeg se dojmljivost moderne na samom kraju 19. stoljeća. smatrati ne samo morfološkim nego i rasprostire čitavom slikom. Taj otvo- Privučen velikom šansom da sudjeluje tematskim modelom koji sažima bitna reni pogled u najosobniji kutak intime u formiranju kulturnog žarišta Hrvat- načela hrvatske prve secesije. Ovim koji se neskriveno pruža našim očima ske, u svega nekoliko godina, od 1893. »grupnim portretom« svoje obitelji, posvjedočuje novi umjetnički pristup do 1897., postao je istinskim objedini- supruge Jelice s djecom, koji prirodno- u kojemu »prirodno i svagdanje« na- teljem kohezionog okupljanja mladih šću više naliči intimističkoj žanr-sceni domještava do nedavna prevladavajuće umjetnika oko secesionističke ideje o negoli portretu, Bukovac je potvrdio »povijesno i literarno«, a u tom pomi- stvaranju »nove umjetnosti«. Premda visoko mjesto među »najboljim por- canju povijesne skretnice prema »mo- njegovo slikarstvo nije bilo avangar- tretistima svoga vremena«, koje je pri- dernizmu« Vlaho Bukovac bio je jedan dno, ono je doprinijelo promoviranju znanje stekao na prvoj izložbi Secesije od najzaslužnijih. novog umjetničkog pristupa. Preuzi- u Beču. U duhu proklamiranih ideja

600 Secesija i Hrvatski salon 1898. Josip Račić Herman u sjećanjima na zajedničke Miroslav Krleža s pravom ustvrdio da Majka i dijete minhenske dane, Miroslav Krleža nekoliko Račićevih djela, među kojima u tekstu O smrti slikara Josipa Račića je Majka i dijete, u hrvatskom umjet- (1908.) objavljenom 1928. godine, Ljubo Ba- ničkom kontekstu toga vremena pred- Zagreb, Moderna galerija bić u pregledima hrvatske umjetno- stavljaju »programatske teze: protiv sti, Radoslav Putar u tekstu povodom manire za slobodu modelacije, protiv pedesete godišnjice slikareve smrti te narativnog u slici za čisto pikturalne mnogi drugi. vrijednosti«. U prvom planu Račićeva lika Majka i dijete, nastala 1908., Premda se prikaz dvaju likova, zanimanja nije doslovno prenošenje Szasigurno je, osim Pont des Arts, majke i djeteta, za stolom, na prvi po- viđenog, iako prikaz majke i djeteta u najčešće spominjano i reproducirano gled čini konzervativnim, na ovoj slici, interijeru odiše ozbiljnošću u tretma- Račićevo djelo. Na njezinu su važnost nastaloj u posljednjoj godini Račićeva nu ljudskog lika, što slici daje osjećaj- u malenu Račićevu opusu, kao i na života, najvjerojatnije na samom kraju nu dimenziju. Slikar je prvenstveno, u neospornu kvalitetu u kojoj se očitu- minhenskog boravka, prepoznatljivi okvirima vlastitih mogućnosti, zaoku- ju umjetnički potencijal i nadarenost su svi elementi koji svjedoče o ned- pljen problemima i mogućnostima sa- mladoga slikara, upozoravali i umjet- vojbenom modernističkom potencija- mog slikarskog medija. Slika svjedoči nici i kritičari: Vladimir Becić i Oskar lu njezina autora. Stoga je književnik o dosezima Račićeva minhenskog ško- lovanja: u njoj se prepoznaje rani Ma- net kao uzor u gradnji slike neutralnim tonovima i težnji prema sintezi kroz plošno izražavanje, kao i ugledanje na klasike španjolskog slikarstva, ponajprije Goyu. Posebno je važan i visok stupanj ekspresije postignut blagim deformacijama i izrazitim kontrastom bijele plohe stola prekrivenog stolnja- kom i tamne, nedefinirane pozadine. Slika Majka i dijete predstavljena je pod nazivom Kod stola na izložbama Proljetnog salona u Osijeku i Zagrebu 1920. godine, čime je pokazano po- štovanje mladog naraštaja umjetnika prema Račiću i onoj liniji hrvatskoga slikarstva koje se oni sami smatraju nastavljačima. Tako je jedno od najpoznatijih Račićevih djela imalo važnu ulogu u pronošenju temeljnih vrijednosti modernoga slikarstva u hrvatsko međuratno umjetničko okružje.

Slikarstvo Minhenskoga kruga 607 Miroslav Kraljević grafije Vera Horvat-Pintarić ističe da umjetničkom sazrijevanju i odbaciva- Autoportret s paletom je crno u toj slici »najprostranije« i nju sputavajućih utjecaja akademskog »najjače« crno što ga je umjetnik ikad Münchena. Naposljetku, Autoportret s (1912.) stvorio. Na tom svom posljednjem au- paletom snažna je potvrda Kraljevićeva Zagreb, Moderna galerija toportretu, slikanom na izmaku fizičke osobnog, specifičnog oblika ekspre- snage zbog bolesti, Kraljević se odlu- sionizma kao potpuno realiziranog čuje za brz i ekspresivan slikarski po- usmjerenja u njegovu kratkom, ali bo- jelo Miroslava Kraljevića pre- stupak obilježen slobodom kistovnog gatom stvaralaštvu. Dsudno je utjecalo na tijekove hr- poteza, koji svjedoči o intenzivnom vatskoga slikarstva, posebice u sklopu prenošenja iskustava Cézanneova slikarskog načina, ali i specifične inačice ekspresionizma. Njegov heterogen i slojevit opus, u kojemu se kao najve- ća vrijednost – osim crtačke i grafičke dionice s motivima iz pariškog suvremenog života – prepoznaje prijelaz od Manetova utjecaja na Cézanneov, obiluje likovnim elementima koji su ostavili dubok trag na hrvatskoj slikar- skoj pozornici. Autoportret s paletom iz 1912. godine, jedna od Kraljevićevih najpoznatijih i najvažnijih slika, najbolji je primjer umjetnikove slobode stvaranja koja je tako snažno djelovala na idući naraštaj i zbog koje je njegovo slikarstvo doživljavano kao moderan pristup umjetnosti koji vrijedi slijediti. Kraljević je bio vrstan portretist: osim autoportreta, među kojima se ističu Autoportret s psom (1910.) te Autoportret s lulom (1912.), naslikao je i mnoštvo portreta, a Bonvivant (Por- tret Arsena Masovčića) iz 1912. jedan je od najuspjelijih. Autoportret s paletom, slika nevelikog uskog formata, nastala je na samom kraju umjetnikova slikarskog sazrijevanja, nedugo prije smrti od tuberkuloze. Riječ je o jednom od nekoliko autoportreta naslikanih 1912. godine. Slikar je sebe prikazao kako stoji u neobičnom i neprirodnom raskoraku, s paletom i kistovima u desnoj te jednim kistom u lijevoj ruci. Sam lik, kao i pozadina, konstruirani su neujednačenim, vidljivim potezima zbog kojih više nema mogućnosti ra- zabiranja detalja. Lice i ruke prikazani su sumarno, a oblici su, iako je zadr- žan osnovni obris, u uznapredovalom procesu rastakanja. Čini se da je slika nastala bez skica i pripremnih radova, bez dugotrajnog promišljanja i, moglo bi se reći, u dahu. Osobito upada u oči kontrast crnine Kraljevićeva odijela i pozadine. Autorica slikareve mono-

Slikarstvo Minhenskoga kruga 609 Zlatko Šulentić salonu. Upravo je tom izložbom na hr- simbolom općeg modernističkog uzleta Čovjek s crvenom bradom vatsku likovnu scenu uspješno zakora- ostvarenog u poratnim godinama i jed- čila mlađa generacija umjetnika, pred- nim od argumenata za definiranje novih (1916.) vođena slikarima Uzelcem, Gecanom, stilskih usmjerenja. Likovna kritika ovo- Zagreb, Moderna galerija Trepšeom i Varlajem, a koja će svojim ga se djela dugo prisjećala kao jednog od djelima obilježiti izložbe Proljetnog sa- najboljih na izložbi. lona u sljedećih nekoliko godina. Slikom Na slici nevelika formata prikazan Čovjek s crvenom bradom Zlatko Šulentić je slikar Stanoje Jovanović, koji je sa ako nastala za vrijeme rata, 1916. go- anticipirao je likovna kretanja s osebuj- Šulentićem 1916. boravio u vojarni u Idine, slika Čovjek s crvenom bradom nim sastavnicama ekspresionizma, seza- Karlovcu. Zbog specifičnog kolorizma svojim se značajkama uklopila u drugo, nizma i odjeka Miroslava Kraljevića, pa gotovo se uvijek dovodila u vezu s eks- poslijeratno razdoblje Proljetnog salona, je ona, tri godine nakon nastanka, bila presionizmom. To, međutim, svakako kada je potkraj 1919. i izložena u zagre- oglednim primjerom situacije u tadaš- nije ekspresionizam s onim elementima bačkoj Obrtnoj školi na 7. Proljetnom njem hrvatskom slikarstvu, svojevrsnim od kojih je konstruiran Portret dr. Pelca, drugo ključno Šulentićevo djelo nastalo 1917. – bečkih ili, točnije, Schieleovih utjecaja na ovoj slici nema. Ipak, smje- štanjem lika u prostorno nedefinirano okružje, u nemirnu i apstraktnu situaciju, kao i uporabom intenzivnih modrih tonova odjeće, kolorističkim akcentom brade i fasetama kojima je oblikovano lice, Šulentić je sliku obilježio znatnim ekspresivnim potencijalom. Prepoznat- ljivi su, također, i drugi poticaji vidljivi u gradnji kistovnim potezom, kao de- rivaciji Cézanneova načina. Stoga je, u pokušaju definiranja stilske situacije na slici Čovjek s crvenom bradom, povjesni- čar umjetnosti Grgo Gamulin upotrije- bio naizgeld proturječan izraz: »sezani- stički ekspresionizam«. Posebno je zanimljiva sudbina ove Šulentićeve slike. Naime, u prosincu 1920. godine u Ženevi je otvorena velika Međunarodna izložba moderne umjetnosti na koju su poslani radovi s netom završenog 9. Proljetnog salona, nekoliko djela Miroslava Kraljevića, kao i ključne slike sa 7. Proljetnog salona. Nakon zatvaranja izložbe pojedina su djela vraćena u Zagreb, dok ih se nekoliko zagubilo. Među njima je bio i Čovjek s crvenom bradom. Tragajući 1976. godine u Ženevi za slikama Mir- ka Račkog, povjesničarka umjetnosti i kustosica Jelena Uskoković pronašla je izgubljene radove sa ženevske izložbe, a dio njih otkupljen je za zagrebačku Mo- dernu galeriju. Zahvaljujući tome jedna od najvažnijih Šulentićevih slika, dugo vremena poznata samo s reprodukcije, pridonijela je boljem poznavanju autorova opusa i povijesti hrvatskoga slikarstva prve polovice dvadesetoga stoljeća.

Proljetni salon 615 Vilko Gecan o ekspresionizmu. Tomu svjedoči i Cinik nekoliko pripremnih radova. Jednu od studija za portret cinika izložio je 1920. (1921.) na devetoj izložbi Proljetnog salona, a Zagreb, Moderna galerija drugu, pod nazivom Konstrukcija za portret cinika, kao izravan predložak za sliku, Ljubomir Micić objavljuje u ča- ilko Gecan pripada nekolicini prije, prisutna je Cézanneova pouka sopisu Zenit. Ulje na platnu Portret ci- Vumjetnika koji su svojim djelima razrađena na temelju praških iskusta- nika (s podnaslovom Kompozicija) pred- obilježili izložbe Proljetnog salona iz- va, ali i kroz prizmu Kraljevićeva sli- stavljeno je pod kataloškim brojem je- među 1919. i 1921. godine. Bio je je- karstva, vidljiva u koloritu i dinamici dan na Gecanovoj samostalnoj izložbi dan od najproduktivnijih: na sedmoj i konstruktivnog poteza kistom. Drugo 1921. godine. Prikazan je muškarac u devetoj izložbi predstavio se najvećim i posebno važno Gecanovo usmjere- interijeru koji sjedi za stolom s raspro- brojem radova, a 11. Proljetni salon nje je ono ekspresionističko: uz ciklus strtim novinama. Slikar je imao namje- u Umjetničkom paviljonu njegova je crteža tušem na papiru pod nazivom ru iskazati ekspresionizam na dvije ra- samostalna izložba – kao potvrda ste- Klinika (1920.) i na nekoliko ulja na zine, sadržajnoj i oblikovnoj. Od sadr- čenog ugleda i vrhunac ranog razdo- platnu pojavljuju se elementi kojima se žajnih elemenata najuočljiviji je naziv blja njegova stvaralaštva. Upravo se u želi naglasiti ekspresivnost cjeline. novina koje lik čita: to je Der Sturm, djelima iz tih godina može prepoznati Slikom Cinik iz 1921. godine Ge- ključni berlinski ekspresionistički ča- dvojnost umjetnikova interesa. Ponaj- can promišljeno i doslovno progovara sopis. Deformacija i grč na licu, kao i na desnoj šaci, položenoj na tiskovinu, nastoje uputiti na raspoloženje prikazanog lika. Kompozicija je, zahvaljujući postavi određujućih elemenata, nestabilna: plohe koje omeđuju scenu su izlomljene, očišta višestruka, a psihološki učinak »nesigurnosti« snažno je naglašen. Zvonko Maković, autor Gecanove monografije, takvu konstrukciju prostora definira kao »padajuću«, us- poređujući je s pozornicom ekspresionističkog teatra, a u pojedinim elementima prepoznaje i vezu s njemačkim ek- spresionističkim filmom. Slikom Cinik Gecan na početku trećeg desetljeća sa- bire pojedine ekspresionisti- čke elemente u eksplicitnu ma nifestnu cjelinu, ali ne u smi slu početka, nego sa zna- če njem završetka jednog razdo blja. Ova se slika stoga mo že promatrati kao zaklju- čak ekspresionističke epizode hrvatskoga slikarstva, koja se na stilskoj razini prepoznaje kao specifična inačica nastala miješanjem različitih utjecaja i u čijoj se raznolikosti i slo- jevitosti kriju neporecive vrijednosti.

Proljetni salon 619 Josip Seissel (Jo Klek) Nakon razlaza s Micićem (razlog PAFAMA su bili Micićevi stavovi suprotni Se is- selovim internacionalističkim pogle- (1922.) dima, ali i utjecaj književnika Augusta Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti Cesarca, koji je Micića optužio za na- cionalizam i obračune s hrvatskim kul- turnim krugom), Seissel završava stu- dij arhitekture te se posvećuje arhitektonskim i urbanističkim projektima. U slikarskom dijelu svoga opusa priklanja se nadrealizmu, pa ostvaruje jedno od ste godine kada je Josip Seissel u nim odnosom obojenih ploha – što najvažnijih nadrealističkih poglavlja IZagrebu sa skupinom svojih gi- pokazuje da Seissel s razumijevanjem u hrvatskoj umjetnosti. Ipak, njegovo mnazijskih prijatelja izveo kazališnu slijedi avangardnu likovnu kulturu to- kratko konstruktivističko razdoblje, s predstavu s dadaističkim elementima u ga vremena. Sam naziv ovoga kolaža glasovitom PAFAMOM kao ključnim kojoj su korišteni tekstovi iz časopisa nastao je od njemačkih riječi za papir, djelom, postalo je mnogim hrvatskim Zenit (radi te predstave izbačen je iz boju i sliku (Papier–Farben–Malerei), umjetnicima uzorom i polaznom toč- škole, pa je morao maturirati u Beo- što će, proglasivši Seissela zenitistič- kom, pa se tako Josip Seissel nalazi na gradu), nastao je i kolaž PAFAMA koji kim slikarom, Micić prevesti kao AR- početku onih kretanja koja povjesničar se smatra prvom apstraktnom slikom u BOS (artija–boja–slika) i pokušati pro- umjetnosti Ješa Denegri naziva »dru- hrvatskom kulturnom prostoru. Upra- movirati tzv. arbos-slikarstvo. gom linijom« hrvatske umjetnosti. vo tada, 1922. godine, Seissel počinje, pod pseudonimom Jo Klek, intenzivno sura- đivati s Ljubomirom Micićem i objavljivati konstruktivističke radove u časopisu Zenit. PAFAMA je samo jedan u nizu apstraktnih i figurativnih kolaža nastalih u nekoliko godina, a koji svjedoče o autorovu živom interesu za na- čela konstruktivistič- kog oblikovanja. Riječ je o kvadratnoj slici malih dimenzija čijim središtem dominiraju višebojni geometrijski elementi na crnoj podlozi. Pišući o njoj, po- vjesničarka umjetnosti Vera Horvat-Pintarić zaključuje da je smi- šljena na osnovi vode- ćeg plastičkog motiva ruskih konstruktivista i suprematista – uko- šenog križanja dvaju suprotnih optičkih smjerova, naglašenog poretkom i međusob-

Umjetnički krug oko časopisa ZENIT 623 Jerolim Miše stila, koji se javio posve spontano, do- je u naše slikarstvo visoki ideal eu- Pučišća segavši kao nikad prije aktualnu razinu klidovskoga reda, sređenog mitskog europskog likovnog moderniteta. Spo- svijeta Mediterana u kojemu je po- (1923.) menimo samo Tiljkove Lipe, Tartagli- stignuta ravnoteža između prirodnog Bol, Galerija umjetnina Branko no Češljanje, Postružnikov ili Varlajev krajolika i urbane strukture, ekspresija Dešković Klek, Becićev Planinski pejzaž s potokom, i posvemašnja harmonija. Piramidal- ili Seljanku, Režekov Portet Vene Pilona, no strukturirana kristalična formacija Gecanov Autoportret s tvornicom, Trep- ekstatično je ispunjenje krajnje proči- išeova slika Pučišća jedno je od šeova Kartaša i brojna druga. šćenosti, uravnoteženih masa i ploha, Monih rijetkih remek-djela koja Slika Pučišća je i u opusu Jeroli- lišena svega suvišnog, stereometrijski se mogu smatrati paradigmom odre- ma Mišea iznimno ostvarenje kojim je jasna i vizionarna. Njome ne samo da đenoga stila. U ovom slučaju riječ je slikar uspio autentičnom izvornošću je Miše ostvario individualna promi- o magičnom realizmu, koji je obilježio sublimirati suvremena iskustva ma- šljanja, nego je u najvišoj mjeri ispunio epohu hrvatskog slikarstva dvadesetih gičnog realizma kanoldtovske obli- morfološke odrednice, kao i specifične godina. Ovo Mišeovo ostvarenje samo kovne izražajnosti, stečena za boravka svojstvenosti stila koji je »nosio« epo- je jedno u nizu vrhunskih očitovanja u Njemačkoj 1922. Tom slikom ušao hu naših realizama dvadesetih godina.

626 Realizmi dvadesetih godina Krsto Hegedušić i angažiranog sadržaja, iza koje je za- ce zemljaškoga likovnog idioma, koji Proštenje u mom selu pravo stajao zahtjev za našim izrazom. je upravo on najdorečenije izgradio. Susret s djelima Pietera Bruegela u Pa- One su se očitovale u specifičnoj ru- (1927.) rizu ukazao mu je put oslona na pučku dimentarnoj formi bliskoj tradicijskom domaću tradiciju u stvaranju novog pučkom izričaju. Osim slikovite fakto- Zagreb, Moderna galerija slikarstva, »našeg« po formi i sadržaju, grafije fiksirane na neuljepšani seoski koje će odražavati neuljepšanu domaću primitivizam hrvatskoga sjevera, ova zbiljsku, a ne idealiziranu realnost. S slika dosegla je toliko traženu likovnu uosnivač Zemlje, njezin ideološki troje mladih istomišljenika, Junekom, paradigmu, jezgrovitu, blisku narod- Spredvodnik, najdosljedniji i najja- Postružnikom i Tabakovićem, for- nom izrazu i samim tim djelotvorno sniji protagonist zemljaškog programa, mulirao je potom na tim postavkama učinkovitu i svima razumljivu. Plošna Krsto Hegedušić kao da je posjedovao idejni i likovni program grupe Zemlja, stilizacija, jednostavan sažeti crtež, na- genetski kod koji je već na samom po- osnovane 1929. godine, koja svoje eu- turalna zemljana paleta i živahni ko- četku odredio njegove temeljne sta- ropske paralele nalazi u njemačkom lorit narodnih rukotvorina, kao da su vove kritički angažirane umjetničke pokretu Neue Sachlichkeit, a uzor u ve- prepisani iz pučkoga folklornog inven- svijesti. Lijeva krležijanska lektira ča- rističkom izričaju Georga Grosza. tara. Prosudba V. Malekovića, kako je sopisa Republika idejno je pripremila Na Salon d’Automne u Parizu He- nastojanjem oko »našeg izraza« Hege- njegove antitetične stavove prema »vi- gedušić je 1927. izložio sliku Proštenje dušić zapravo dao »izraz našega«, po- sokoj« umjetnosti Proljetnog salona, u mom selu, kojom je ostvario arhetip gađa samu elementarnu bit njegova i usmjerene prema sintezi jasne forme i definirao likovno stilske odredni- zemljaškog slikarstva.

Kritički realizam i grupa ZEMLJA 633 Ljubo Babić trenutcima što ih je znakovito obilje- kolorističkim vrijednostima, na sintezi Moj rodni kraj žio – Prvi svjetski rat Crnom zastavom, vangogovskog rukopisa i manetovske 1916.; smrt Stjepana Radića Ilicom, palete, od Smokvica, 1930. do Jeseni (1936.) obavijenom crnim zastavama kobne na Čiovu, 1935., otkrivao posebnosti i Zagreb, Moderna galerija 1928. godine. Početkom tridesetih ljepote dalmatinskoga primorja. Za ra- godina odazvao se problematskom iza- zliku od Hegedušićeve socijalne istine, zovu »našeg izraza« kao suprotnosti Babićeva se istina o prostoru svodila d svih naših slikara Ljubo Babić tendencioznom primitivizmu Zemlje, na vizualnu podudarnost, odnosno, Obio je najdublje i najslojevitije odnosno Hegedušiću. Babićeva teza Malekovićevom kovanicom rečeno, uronjen u hrvatsku kulturu. Jedan od na kojoj je gradio regionalnu specifič- »zemljoopisnost«, dakle na regional- njezinih duhovnih graditelja, istinski nost toga izraza, zasnovana na posve ne, geomorfološke značajke. Vrhunac osjetljiv za »duh vremena«, odgoji- suprotnim inspiracijskim žarištima i tih stvaralačkih težnji Babić je ostva- telj generacija slikara koje su ponijele likovnim vrijednostima od zemljaš- rio upravo u monumentalno utišanim, slikarstvo prve polovice 20. stoljeća, kih, dobila je svoje puno ispunjenje u smirenim i epskim, široko zasnovanim, osobnim idejnim i likovnim ulogom brojčano nevelikom, ali zato znakovi- autentičnim pejzažima zagorskoga kra- umnogome je bio zaslužan za ishod tom ciklusu sjevernohrvatskih pejzaža ja blagih, valovitih brežuljaka, prošara- toga velikog razdoblja. Senzibilnost Moj rodni kraj. Ciklus je nastao pot- nih njivama, vinogradima, oranicama i za duh epohe – kako je pišući o njemu kraj tridesetih godina, a nadovezuje livadama zelenkasto smeđih priguše- istaknuo Radovan Ivančević – nije se se na podjednako značajne pejzaže nih tonova, nastojaći prizvati samu bit javila samo u sudbonosnim povijesnim našeg južnog podneblja u kojima je zemlje u njezinoj zatvorenoj ljepoti.

GRUPA TROJICE i »naš likovni izraz« 639 Juraj Plančić teauova erotizma, Dufyeve i Utrillove koji struji iz delikatne slikarske materije Ležeći akt poetičnosti i Matissove estetike uspio što se poput blagog fluida prosipa po svi- ostvariti slikarski izričaj neporecive lenkastoj površini jedrih ženskih oblina, (1930.) originalnosti koja mu je otvorila vrata po cvijeću i intimnom prostoru interije- Privatno vlasništvo pariških galerija kao malo kojem hr- ra. Hranjen najpoetičnijim iznašašćima vatskom slikaru. Kao što je ta čudesna francuske tradicije i suvremenosti, kao Plančićeva klasično-intimističko-ero- i tematskim konstantama što ih je još lančićevo jedinstveno oslobađanje tična i senzibilna participacija meteor- iz zavičaja u sebi nosio – primorskim Pslikarskoga rukopisa, naglo nadra- ski zabljesnula, jednako je kratko trajala podnebljem, mitskim pristupom ljepoti stanje sredine i osobne neoklasične sti- i već se 1930. preranom smrću slikara ženskog tijela, uopće intimi i hedoniz- lizacije iz koje je krenuo, složit ćemo se naprasno ugasila, ali se unatoč tomu mu, nadahnuto je stvarao djela začudne s Grgom Gamulinom, jedno je od »naj- kao stilski fenomen neizbrisivo ugradila poetske dojmljivosti: intimističke i pa- lirskijih poglavlja našega slikarstva«. u ranu slikarsku dionicu poetskog inti- storalne scene, žanr-prizore iz ribarskog Formiran dvadesetih godina na visokim mizma hrvatskoga slikarstva. života, mrtve prirode s cvijećem, voćem dometima domaće likovne tradicije, Na ovom Aktu iz 1930. godine, jed- i ribama. Ova najvitalnija Plančićeva sli- snagom iskonskog talenta u poticajnoj noj od najsenzibilnijih Plančićevih slika, karska dionica u svom pravom značenju je pariškoj atmosferi, u samo dvije go- nadahnuto je iz njega progovorio probu- nosi biljeg stilskog fenomena neprola- dine, nesvakidašnjom simbiozom Wat- đeni eros neuhvatljive čednosti i mekoće, znih vrijednosti.

642 Koloristički intimizam, ekspresionizam boje, nadrealizam Ignjat Job desetih godina obilježilo povratak boji i euforično mu iznalazio adekvatan li- i prevladavanje subjektivnih poetika. kovni izraz, jednako kao što je Krsto Kameni stol Jobov proboj u kolorizam, praćen Hegedušić pronašao odgovarajući sli- (1935.) snažnim ekspresionističkim nabojem, karski svijet za podravsku zbilju. Slika koji se dogodio nakon, gotovo bismo Kameni stol neporecivo kazuje da se sli- Split, Galerija umjetnina mogli reći, arkadijske opuštenosti i kar odjednom našao u prostorima »či- provincijske letargije kojom je prošao stoga« slikarstva i to na način koji na- kroz razdoblje realizama dvadesetih, javljuje Murtićev mediteranski ciklus azrijevanje Jobova ekstatičnog bio je u tom općem posezanju za bo- više od pola stoljeća prije. Proslikao Sekspresionizma krajem trećeg i jom ipak jedinstvena pojava. S njim je suvereno egzaltiranim autonomnim početkom četvrtog desetljeća, kojega doslovno započinje mediteranska ko- rukopisom rođenog kolorista ostvariv- je slika Kameni stol iz Galerije umjet- loristička komponenta, koja u ovoj ši duboko proživljeno, krajnje iskreno nina u Splitu jedan od vrhunaca, nije likovnoj sredini nije imala uzora niti i spontano subjektivni doživljaj otoč- se zbivalo ni pod čijim utjecajem. Nje- prethodnika. Ta njegova posljednja, kog ambijenta zgusnutom, sočnom i gova formativna evolucija spontano je žestokim emocijama nabijena kolo- toplom kromatikom. Ignjat Job je, kao i sustavno napredovala u tom pravcu. ristička faza nastajala je neposredno što je to zaključio Grgo Gamulin, uisti- A kad je nepogrešivom intuicijom u prije umjetnikove prerane smrti. Job nu živio u »hipostaziranoj sadašnjosti, Van Goghovu dinamičnom postupku je slikao povučen u arhaični ambijent toliko vitalnoj i hedonističkoj, da ju je i otkrio ključnu formulu, iako nije uživo dalmatinskog otočja, u užeženoj ljetnoj ne htijući prebacio u neku legendarnu vidio nijednu njegovu sliku, rasplam- omami, u njemu bliskoj prirodi i ambi- ‘ikonografiju’, nevjerojatnu i baš zato u sala se jedna od najekspresivnijih epi- jentima, u dodiru sa životom ribara i višem smislu autentičnu«, što je njego- zoda hrvatskoga slikarstva, koje je tri- otočana, kojemu je prodirao pod kožu vu djelu pribavilo univerzalni značaj.

644 Koloristički intimizam, ekspresionizam boje, nadrealizam Edo Murtić Highway (1952.) Zagreb, Moderna galerija

zložba Doživljaj Amerike Ede Mur- ta, odnosno otvaranje prema morfolo- dajući im biljeg ljudske participacije, Itića održana u zagrebačkom Salonu giji suvremenoga, nesputanoga, gestu- predznak organičke asimilacije gigan- ULUH-a na samom početku 1953. go- alno pokrenutoga i koloristički svježega tiziranog, »otuđenog«, »nepripito- dine (31. 1. – 15. 2.) zadobila je ned- oblikovanja. Slika Highway jedna je od mljivog« objekta. Slika Highway nije vojbeno povijesno značenje, a bila je i najkarakterističnijih, jer je i sam mo- iskoračila iz domene figuracije, pa je dobro prihvaćena od dijela autoritativ- tiv omogućio slikaru da se maksimal- utoliko bila pogodna za recepciju u ne stručne javnosti (Ljubo Babić, Jure no udalji od mimetičnosti i deskripcije uvjetima »ograničena moderniteta«, Kaštelan), premda je šira publika osta- prema dinamičnoj evokaciji ambijenta nadovezujući se na povijesno već pri- la uglavnom zatečena zbog smjelosti i i prostora. Naime, arhitektonsko-teh- hvaćena iskustva ekspresionističke inovativnosti motivike i izraza. nološki predložak ima jasnu strukturu deformacije i hipertrofije formalnog

Ta izložba simbolizira i najodre- i čvrstu ritmizaciju a odabrani iskošeni repertoara (naglašeni linearizam, kro- đenije predstavlja prekid s poratnom rakurs i »žablja« perspektiva plodno matsko kontrastiranje). Međutim, ona epizodom tzv. socijalističkog realizma kontrastiraju mehaničkom poretku predstavlja i prepoznatljiv korak prema (sovjetskog tipa), jer znači okretanje elemenata. Murtićev dinamičan ruko- apstrahiranju od predmetnosti, prema prema ikonici modernoga, zapadnoga pis suvereno se nosi s geometrizmom autonomiji korištenih sredstava na tra- (kapitalističkoga, »slobodnoga«) svije- dominantnih vertikala i dijagonala, gu američkoga »akcionog slikarstva«.

648 Slikarstvo i grafika druge polovice 20. stoljeća Oton Gliha i emotivno posvojenog ambijenta, po- ligrafije, a nazivana je i »pejzažnim Gromače 10–64 vlaštenoga prostora otoka Krka, postu- strukturalizmom«. Doista, slikar je pno je došao do sasvim vlastite vizije umješno varirao i sustavno eksploa- (1964.) pejzaža. Gledajući zemlju iz ptičje per- tirao pronađeni srednji put između Zagreb, Moderna galerija spektive, prihvatio je krašku, kamenom asocijativne figuracije i autonomne ge- obilježenu i dramatično izbrazdanu po- stualnosti, počesto baš inzistirajući na vršinu kao dominantni motiv i sadržaj vrlo individualnom karakteru rukopisa ton Gliha je ušao na velika vrata svoje slikarske interpretacije. Nazivom i suptilnoj (nimalo lokalno određenoj) Ou hrvatsko slikarstvo. Neposred- Gromače upućivao je na ritam suhozida, kromatici. Odabirući inačicu Gromača no po diplomiranju na zagrebačkoj pradavnih ljudskih tragova koji su akti- kvadratičnog formata ističemo nemi- Akademiji, kao najmlađi učesnik izlaže virali i dinamizirali teritorij, a slikar je metička svojstva kadra, kao gotovo slu- 1938. godine svoje radove na prestiž- slobodno slijedio njihove vizualne po- čajni »uzorak beskraja«, oživljen me- noj antologijskoj izložbi Pola vijeka hr- ticaje. Dapače, nalazio je u njima nešto đutim intenzitetom nanosa, gustoćom vatske umjetnosti. Od samoga početka poput otajnog zapisa, arhaičnog kolek- tvari, dijagonalnim situiranjem temelj- odlikovao ga je iznimno ozbiljan pri- tivnog pisma (»glagoljice«). Stroga i nog »mrežišta« i dramatičnim presje- stup, nadahnuto oslanjanje na Céza- reduktivna Glihina morfologija dovo- cištima linearnih silnica. Opus Otona nneova iskustva, kako u mrtvim priro- đena je opravdano u vezu s elastičnim Glihe jedno je od ključnih poglavlja na dama tako i u sumarnim, panoramskim poimanjem enformela, sa slikarstvom razmeđu tradicije i vala modernizma s krajolicima. Sabirući se oko odabranog umnoženih znakova i organičke ka- prodorom apstrakcije.

Slikarstvo i grafika druge polovice 20. stoljeća 651 Ivan Rabuzin Prašuma (1960.) Zagreb, Hrvatski muzej naivne umjetnosti

oderna osjetljivost i otvorenost Rabuzin je od početka krenuo sasvim u svojim modulacijama i preljevima. Mprema svježim izvorima imagi- vlastitim smjerom, stvorivši svoju cje- Slika Prašuma svakako je jedno od naj- nacije omogućili su prepoznavanje lovitu fitogenu, florealnu ikoniku te pročišćenijih i najsinteznijih ostvarenja umjetničkih svjetova s onu stranu ce- specifičnu morfologiju kružnih čestica slikareva kista, u kojemu je podjela na hovske pripadnosti i akademskoga i zaobljenih obrisa. Izrazito afirmati- planove provedena rijetkom efikasno- ško lovanja. U hrvatskom kulturnom van odnos prema prirodi, himnično- šću, ritmizacijom većih i manjih točki- prostoru fenomen »naivnih« i »pri- -ekstatična pohvala sunčeve svijetlosti ca i krugova krajnje dosljedno stupnje- mitivnih«, »samoniklih« slikara vezan i topline, našli su korelativ u blistavoj vana, a svjetlost prosijana u rasponima je uz traženje autentičnoga »domaćeg korpuskularno-pointilističkoj fakturi, od muklih, dubokih suzvučja do prave izraza« iz tridesetih godina XX. stolje- gdje svaka čestica emanira određenu epifanije jakoga odsjaja iz pozadine. ća, a naročito zreli plodovi došli su u količinu primljenoga kozmičkog zrače- Po stanovitim strukturalnim svoj- šezdesetima, ostvarivši značajan tržišni nja. Rabuzinovo slikarstvo karakterizi- stvima, po sustavnom provođenju ci- uspjeh i međunarodni odjek (također ra bujno raslinje, intenzivno cvjetanje, kličkog modusa kao gradivnog načela, kao protuteža dominantnim apstrak- prozračno i vedro isijavanje dijelova i Rabuzinovo je slikarstvo uspoređivano tnim i recepcijski zahtjevnim tendenci- cjeline. Njegove su kompozicije jedno- s vremenski paralelnim optičkim, ge- jama). Dok su pripadnici tzv. Hlebin- stavne, prvotne, često gotovo simetrič- štaltičkim intencijama, ali slikareva ga- ske škole ostali ograničeni žanrovskim ne ili usklađene vrlo konvencionalnim ma čuva individualnu mjeru. premisama seoskog života i donekle odnosima, ali je slikareva kromatika zarobljeni ustaljenom stilistikom, Ivan iznimno istančana i upravo neodoljiva

656 Slikarstvo i grafika druge polovice 20. stoljeća Nives Kavurić-Kurtović ukazuje kako se do ljepote može doći još jedna referencija na nezavidnu zbilju. Ljepotica 8mog čula samo uvećanom, nadnaravnom osjetlji- Atribut srca i pomalo plakatni tretman vošću: osmo čulo bi bilo pandan ili anti- obojenih površina ukazuju kako je Nives (1965.) pod remboovskom »rastrojstvu svih ču- intuitivno integrirala i tekovine pop-arta Privatno vlasništvo la«. Načinom ispisivanja riječi (osmica u vlastiti iznimno koherentni oblikovni + smog) dobivena je ironična distanca i repertoar.

jelo Nives Kavurić-Kur- Dtović izraslo je u klimi poratnog osjećaja tragike i »bačenosti u svijet«, impre- gnirano bolnim doživljajima i najbliže egzistencijalističkom shvaćanju mučnine i apsurda. Autentično u svojim premisama, to djelo nije moglo ostati na negaciji i odbacivanju nego je, kroz stvaralačku muku traži- lo uporišta humaniteta i nade, zagovarajući mogućnosti dija- loga i zajedništva, sluteći šansu katarktičkog pročišćenja. Čita- voga je radnog vijeka autorica ostala vjerna stanovitom tipu vrlo nekonvencionalne figuracije, smatrajući da je ljudski lik poprište temeljnih duhovnih i fizičkih prijepora, te bitna karika u komunikaciji s publi- kom, pogotovo kad je riječ o empatijskom prepoznavanju. S druge strane, njezin je po- stupak s materijom i oblikovanjem imao gotovo sva svojstva enformelnog izraza, kako ko- rištenjem sirovih i odbačenih predmeta tako i naglašenom gestualnošću, temperamen- tnim rukopisom koji je nad- mašivao sva ograničenja mi- metičnosti. Osim toga sloboda kombinatorike elemenata u kadru, pa i elastično shvaćanje planova i prostora slike, proi- zlazilo je iz oniričkog nadreali- stičkog iskustva. Ljepotica 8mog čula slika je dosegnute labilne ravnoteže inače proturječnih svojstava, najbliža bretonov- skom poimanju »grčevite ljepote«. Sama autorica, inače nadarena pravom poetskom imaginacijom, naslovom slike

Slikarstvo i grafika druge polovice 20. stoljeća 659 Miroslav Šutej pravokutnika (sastavljenih od sićuš- Lom svjetlosti slikan 180 sati nih kružnih i trokutastih parcela), što se sijeku pod devedeset stupnjeva, pa (1963.) bi na mjestu njihova križanja gustoća Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti mreže crtovlja trebala biti udvostru- čena. Međutim, umjesto očekivanoga rezultata – pukoga zbroja optičkih silnica – dobivamo značenjski umnožak, šezdesetim godinama prošloga dencija«, Šutejeva organizacija kadra i tj. višak oblikovnih elemenata, dijelom Ustoljeća Miroslav Šutej je startao »život oblika« uvijek su sačuvali mar- biomorfnoga ili oniričkoga podrijetla, djelima koja su iznimno primjereno ginu neukrotive hirovitosti, pravo na jer se Šutejeva imaginacija neprekidno odgovarala »duhu vremena«, a pritom svojeglavi odmak. I u strogosti prihva- hranila i podsvjesnim ili nadrealnim su zadržavala neosporan i neposredno ćenih načela metodične, minuciozne resursima. Utoliko njegova djela izne- prepoznatljiv individualni znak. Nai- izvedbe apstraktnih i naizgled ujedna- vjeravaju ograničenu logiku op-arta ili me, mladi se umjetnik predstavio cr- čenih čestica, slikar je unio izrazitu lu- manifestni rigorizam »Novih tenden- težima, slikama i objektima bliskima dičku komponentu, koristeći povreme- cija«, pripadajući matici nesputanoga egzaktnim, scijentističkim, optičko- no narušavanje krutih pravila, iskorak kreativnog obnavljanja vizualnih poti- istraživačkim nastojanjima, no pritom u iracionalno, kaptiranje slučajnosti, caja. U naslovu navedeno vrijeme izvo- nije zanijekao slobodu i neukrotivost uračunavanje pogrešaka ili ispuštenih đenja ima i autorefleksivno značenje, mašte. Pa koliko njegove mrežaste, dijelova ulančanih »očica«. blisko iskustvima konceptualizma, no ćelijaste ili »molekularne« strukture Reprezentativni kadar naslovljen korektiv svjesnog osvrtanja na vlastiti nalikovale poetici konstruktivističko- Lom svjetlosti slikan 180 sati programi- čin nipošto ne relativizira autentični geometrijskih premisa »Novih ten- ran je kao preklapanje dvaju izduženih likovni učinak vibrantne površine.

Slikarstvo i grafika druge polovice 20. stoljeća 661 Boris Bućan je plakat Žar ptica sa ženskom figurom Žar ptica pticolike glave u prvom planu, a gusto isprepletenim sabljastim listovima kao (1983.) pozadinom. Ali elastični linearni para- Zagreb, Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice lelizmi zelenih lisnatih formacija i organski tok suličastih bijelih partikula na crnoj podlozi trikoa (što obavija tijelo) a početku svojega djelovanja Jednu i drugu sklonost u stanovitoj stvaraju iznimno dinamičnu struktu- N Boris Bućan se oglasio izrazi- je mjeri ujedinio u primijenjenoj djelat- ru, optički iznimno aktiviranu površi- tom kritičkom gestom i prostornom, nosti, u stvaralaštvu plakata, koji su se nu u preplitanju tipiziranih sastojaka urbanom intervencijom, dakle sasvim odlikovali jakim mentalnim, autoreflek- i organske pokrenutosti dijelova. Uz nekonvencionalnim načinima izraža- sivnim ulogom i čistoćom upotrijeblje- originalnu imaginativnu nit Bućan je vanja svoje plastičke osjetljivosti – u nih elemenata. Prvi su Bućanovi plakati u plakate ubrzo počeo unositi i tempe- duhu sa studentskim nemirima i zbiva- oscilirali između naglašene dosjetke i ramentan biljeg osobnog rukopisa, po- njima oko ‘68. S jedne je strane izašao krajnje reduktivne stilistike (s time da sebno dramatičan pečat ekspandirajuće iz galerijskog ambijenta i iskazao se či- su Buba u uhu i Klupko sretno spajali oba crnine, a sličnim je postupkom potom stim vizualnim znakovima, a s druge je načina), a u zreloj je fazi plakatnu pro- izveo čitave cikluse slika na platnu i na u galerijski prostor unio rijetku ironiju dukciju obogatio izrazitom ikoničnošću papiru, povezujući tako »primijenjeni« prema tradiciji i potrošnim simbolima i sustavnom ritmizacijom korištenih i vanjskom funkcijom neopterećeni dio te sustavno propitkivanje same umjet- »toposa« (člankovitih, serijalnih čestica) svojega opusa, potvrđujući snažnu in- ničke prakse, u dosluhu s konceptuali- s povremenim oslobađajućim humor- dividualnost i sposobnost sintetiziranja stičkim usmjerenjem. nim naglaskom. Karakterističan primjer raznorodnih iskustava.

662 Slikarstvo i grafika druge polovice 20. stoljeća Ivan Picelj slikarstvu svakog umjetnika posebice – djeluje gotovo dogmatski. Kristl je, Kompozicija XL konkretno o slikarstvu Kristla, Picelja, međutim, u cijeloj toj pripovijesti sa- Rašice i Srneca.« Kada bi se, međutim, mo suputnik čija radoznalost i osobni, (1954.) u toj skupini autora trebao potražiti unutarnji nemir ne dopuštaju dulje ve- Zagreb, Muzej suvremene onaj čiji radovi najdosljednije odraža- zivanje uz bilo kakav programski okvir. umjetnosti vaju EXAT-ovo shvaćanje umjetnosti, Picelju je, pak, takav okvir svojevrsni izbor bi zasigurno pao na Ivana Pi- poticaj na kojem gradi svoj cjelokupni celja. Za razliku od Božidara Rašice i daljnji rad i vlastitu koncepciju umjet- Aleksandra Srneca, čija je koncepcija nosti. apstrakcije znatno slobodnija, sklonija Kompozicija XL mogla bi se inter- išući o slikarstvu EXAT-a, jedan spontanim, improviziranim rješenjima pretirati dvojako – kao ilustracija Pi- Pod njegovih najboljih interpreta, pa čak i određenim ironijskim odma- celjeve radne metode, ali i kao tipični Jerko Denegri, iznijet će mišljenje ka- cima od onog tipa oblikovne strogosti primjer onog tipa apstrakcije koja je ko je riječ o produkciji najbližoj, iako što ga pokušava nametnuti programska početkom 50-ih godina izazvala bur- ne i identičnoj, jeziku geometrijske orijentacija Grupe, Vladimir Kristl i ne kritičke reakcije. Naglašena sklo- apstrakcije, te da ukoliko želimo doni- Ivan Picelj pothvatu slikanja pristupaju nost upotrebi elementarnih plastičkih jeti objektivnu ocjenu njegove vrijed- s intelektualnom disciplinom i formal- formi, skrupulozna izgradnja njihovih nosti, »treba prvenstveno govoriti o nom rigoroznošću koja u konačnici prostornih odnosa te krajnje racionalna upotreba slikane površi- ne temeljna su obilježja kako Kompozicije XL tako i preostalih Piceljevih radova, bez obzira da li je riječ o slikarstvu, grafici ili reljefima koji će se u njegovu opusu javiti tek 70-ih godina. Kartezijanskoj strogosti cjeline odgovara i krajnje sužena paleta – crnoj, bijeloj i zagasito smeđoj, što ih nalazimo na većini njegovih platana nastalih između 1951. i 1956. godine, pridružuje se siva te samo u rijetkim slučaje- vima pokoji proplamsaj blistavo žutog. Nanesena glatkim, neutralnim namazom i u potpunosti podređena definiranju dinamike prostornih odnosa, boja dopri- nosi naglašenoj emocionalnoj suzdržanosti Piceljeva slikarstva čija je formalna strogost poslje- dica uvjerenja da se samo takvom, cerebralnom koncepcijom slike-predmeta može približiti istinskim estetskim očekivanjima suvremenog gledatelja. Njegov daljnji razvoj – nakon EXAT-a ‘51 – vodit će još intenzivnijem discipliniranju ob likovnih sredstava i konstan- tnom, intenzivnom radu u po- dručju grafičkog dizajna, koji je omogućio čvrstu integraciju Piceljeve umjetnosti u suvremenu, urbanu kulturu domaće sredine.

670 EXAT ‘51 Ivo Gattin čitljive tragove autorske namjere koja proces izvedbe djela prerasta u svojevr- dopušta da im se pristupi kao estetskim sni ritual oslobađanja slikarskog medija Crvena površina objektima. U djelima što slijede Gattin od svih elemenata koji priječe da se do- (1961.) će, stoga, na površinu platna aplicirati pre do njegove istinske biti. Zagreb, Moderna galerija komadiće zahrđalog lima, žice i drveta Crvena površina, nastala 1961. godi- te na taj način – uključivanjem u svijet ne, jedna je od najkvalitetnijih ilustracija slike fragmenata objektivne stvarnosti – radikalizma Gattinovih oblikovnih za- aokupljenost tvarnošću i tvarnom drastično istaknuti njezinu vlastitu pred- hvata i intelektualne složenosti zaklju- Zizdržljivošću slikarskog medija te metnost. Ukidajući tako svaki prethodno čaka što su iz njih slijedili. Nakon od- temeljitim ispitivanjem svih klasičnih određeni, pretpostavljeni estetski učinak bacivanja klasičnih materijala i tehnika odrednica slikarstva u smislu pronala- svojih slikarskih djela, kao i svaku potre- slikarstva te ustaljenih radnih procedura ženja krajnjih granica do kojih može bu za njihovom naknadnom refleksijom, koje prate njihovu primjenu, posljednje dovesti proces njihova rastakanja glavna Gattin će se najviše od svih hrvatskih preostalo uporište iluzionizma bila je su obilježja umjetničkog opusa Ive Gat- umjetnika približiti izvornom određenju sama kvadratna ili pravokutna površina tina. Da je riječ o izboru što se znatno enformela kao »druge umjetnosti« (l’art platna. Kako bi materiju oslobodio svih udaljava od središnje putanje enformela autre). zadanosti, a ipak ostao unutar medija u hrvatskoj umjetnosti postalo je jasno Između 1959. i 1961. godine nje- slikarstva, Gattin postavlja platno na već nakon Gattinove prve samostalne gova koncepcija slikarstva postaje još tlo, prekriva njegovu površinu mješavi- izložbe 1956. godine. Uz to što pokazuje preciznija i rigoroznija. Stvarnosna kva- nom pigmenta i smole, a potom je pali. izrazitu sklonost radikalnijem tretmanu liteta djela koja tad nastaju (Ljubičasta Nekontrolirano djelovanje vatre stopilo slikane površine, serija Crnih slika koju površina, Plava površina, Crvena površina je boju s podlogom, zgusnulo površinu je tom prilikom izložio upućuje i na spe- s pukotinama) nije više vezana uz upo- u amorfnu, gotovo organičku masu ne- cifično shvaćanje ključnih determinanti trebu fragmenta objektivnog svijeta, pravilna oblika i ostavilo duboke ureze u slikarstva čijim će se »otklanjanjem« nego uz energiju otpora (ne)slikarske samom tkivu slike. No ono nije promije- Gattin predano baviti u idućim godi- materije i njezinu ulogu u strukturira- nio samo oblik i strukturu površine tog nama. Naime, unatoč neuobičajenoj nju slikane površine, a shodno tome ra- velikog platna, nego i njegovu predmet- životnosti slikarske materije (mješavina ste i emocionalni intenzitet odabranih nu prirodu. Ne više slika, nego objekt pigmenta, pijeska, brusnog laka i smo- radnih postupaka. Izjednačavanje egzi- koji je istovremeno i dokument procesa le) i izboru oblikovnih postupaka koji stencijalnog i stvaralačkog čina postaje vlastitog nastanka, Crvena površina, kao naglašavaju njezinu rudimentarnost, sve očitije, odnos prema materiji sve i sva ostala djela iz te, posljednje faze ti rani radovi još uvijek posjeduju lako agresivniji i fizički zahtjevniji, dok sam Gattinova rada, prestaje biti samo puki iskaz o izdržljivosti materije, te postaje jasna i nedvosmi- slena potvrda o nemogućno- sti slikar stva uopće. Iako se inicijalni poticaji njegovih istraživanja nalaze u umjetnosti Enrica Pra- moplinia i Alberta Buria iz sredine 50-ih godina, sve što se dogodilo nakon toga datuma, u razmjerno kratkom razdoblju od 1956. do 1962. godine – od izbora materijala, preko razvoja vlastitih oblikovnih procedura, do teorijske elaboracije rezultata njihove primjene i konač- ne odluke o prestanku rada – autentično je umjetničko postignuće koje Gattina či- ni specifičnom pojavom ne samo u kontekstu hrvatske, nego i europske umjetnosti enformela.

»Radikalni« enformel 673 Edita Schubert nanošenjem gušćih i rjeđih nizova para- Bez naziva (Beskonačna traka) lelnih linija u drugoj boji. Njihov ritam i međusoban odnos (slike je postavljala u (1995.) parove, odnosno višedijelne kompozici- Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti je) ostvaruje se postupkom koji naznaču- je brisanje boje i poništavanje osnovnih elemenata slikarstva, što postupno dovodi do monumentalne »makro-crte« akon što je tijekom sedamdesetih asocijacijama na simbole i elemente realizirane 1995. godine u Galeriji PM Nistraživala mogućnosti reprezen- potmule, ritualne atmosfere definira- i Muzeju suvremenih umjetnosti te po- tacije objekta (ciklus Kupole) kao i po- nog teritorija. Njezin neogeometrijski tom u Dubrovniku godinu dana poslije. sredovanje motiva intimnih predmeta ciklus, oprečan poetičnim, magijskim Taj najambijentalniji rad Edite Schu- simulacijom hiperrealističkog slikar- predmetima iz sedamdesetih, bio je bert, izveden nanošenjem i brisanjem skog postupka, Edita Schubert (1947.– osobito zapažen. Nastaje od sredine bijele boje na crnoj pozadini, određuje 2001.) je početkom osamdesetih godi- osamdesetih i postaje »zaštitnim zna- prostor u koji je postavljen definiranjem na osigurala svoju umjetničku poziciju kom« umjetnice. granice ishodišta naizgled lišenog sadr- izloživši objekte načinjene od krhkih Prekoračujući granice i kategorije, žaja. Nedugo potom nastaje i Ambijent prirodnih materijala – granja, zemlje, Edita Schubert djelovala je u različitim (1996.), gdje Edita Schubert rukom osli- pepela, latica i lišća. S postupcima za- medijima postupcima koji podrazumije- kanu »beskonačnu« traku zamjenjuje matanja i povezivanja materijala ko- vaju prevladavanje utvrđenog konteksta. kontinuiranim bar-kodom ispred kojega jima se u početku služila u izvjesnoj U ciklusima zadržava osoban pristup, postavlja glazbene stalke na koje otiskuje mjeri nastavlja i poslije, intervenirajući nastojeći u ambijente koje je realizirala autoportret. Osobna gesta pretvorena je metodom mijenjanja izvornog znače- prenijeti dijelove svojih doživljaja svije- u informatički znak – šifru osnovnih pre- nja predmeta. ta. Nakon neogeometrijskih Katedrala hrambenih artikala; ona označuje prije- Ranih 80-ih nastaju slike nepravil- (1986.–1987.), kojima je dinamizirala laz u bezgranično, neiskazivo područje nih oblika u kojih je za podlogu kori- proces gledanja rasporedom okomitih životnoga, gdje je simbolički kôd autori- stila bitumen. Tamna, upojna podloga oslikanih polja na platnu, teritorij slike, ce potrebno pronaći u egzistencijalnom slike označena je obojenim znakovima, fiksirane određenom bojom, označava procijepu koji je taj rad prouzočio.

700 Složene strukture suvremene umjetničke prakse od 80-ih godina do danas Mladen Stilinović Rječnik – Bol / Dictionary – Pain (2000.–2003.) Vlasništvo autora

romatran u kontekstu konceptu- Palne umjetničke prakse, Mladen Stilinović (1947.) rano započinje s ana- litičkim, kritičkim i autorefleksivnim radovima razvijajući postupno do danas individualni autorski pristup osobite intelektualne snage, ostajući otvoren ra- zličitim idejnim poticajima – utjecajima književnih i lingvističkih teorija i usva- janju novih perspektiva koje zatim postaju elementom njegova stvaralaštva. Stilinović započinje s eksperimen- talnim filmom (1969.–1976.), pišući istodobno tekstove, i djeluje u okviru Grupe šestorice autora (Vlado Martek, Boris Demur, Sven Stilinović, Fedor Vučemilović, Željko Jerman) koju treba shvatiti prvenstveno kao labavu

asocijaciju umjetnika s kojom realizi- petosti između teksta i slike, ujednačeni ra dvadesetak izložbi-akcija u javnim u gotovo pustinjačkom procédéu. i galerijskim prostorima. Suosnivač je Rječnik – Bol tumačimo kao riječi- Galerije Podroom (djelovala u Zagrebu slike nastale postupkom svojevrsna gra- 1978.–1980.) i Galerije Proširenih me- fičkog brisanja (Stephen Wright) koji dija (djeluje od 1981.), kustos nekoliko karakterizira drastična redukcija sim- izložbi i autor nekoliko vlastitih knjiga bola i lišenost dodatnih znakova što bi koje je sam izdao. mogli višeznačno odrediti rad. Njihov Tema boli javlja se u Stilinoviće- je nazivnik određen svakodnevicom te vu stvaralaštvu od sedamdesetih godi- političkim, ideološkim i društvenim na nadalje, isprva kao dodatak imenu i kontekstom koji proizlazi iz kasnoga prezimenu. U umjetnikovoj »prstena- socijalizma i razdoblja što je slijedilo stoj gradbi vlastita opusa« (Spomenka nakon toga. U skladu sa svojom dosa- Nikitović), bol postaje dominantnom dašnjom umjetničkom praksom, Sti- temom jed nog od najimpresivnijih ra- linović nastavlja raditi s riječima koje dova – Rječnik – Bol. Na 523 lista papira imaju (i) političko značenje, koje razot- identičnog formata, uzetih iz jednog krivaju značajna ideološka raslojavanja izdanja džepnog rječnika s ilustracija- unutar društva koje više nije ni socijali- ma, uz pojmove na engleskom jeziku stičko, ni socijalno. No dok su poruke iz autor je dopisivao riječ PAIN, prekri- razdoblja »stavljanja na javnu raspravu« vajući prethodno bijelom temperom (istoimeni rad iz 1980. godine) sadržale sva tumačenja iz originalnog izdanja. primjetnu količinu ironije, današnje su Izloženi u jednom nizu, kao što je to lišene te dimenzije. Suptilno unošenje bilo na izložbi u Centre d’art Passerelle osobnog sadržaja u kontekst namijenjen u Brestu 2005. godine, radovi dosežu drugačijem tipu poruka/podataka odaje impozantna 63 metra dužine. Oni su poziciju Stilinovića kao pozornog, po- dnevnik apsurda današnjice, lišeni na- malo distanciranog promatrača.

Složene strukture suvremene umjetničke prakse od 80-ih godina do danas 701 Dalibor Martinis govornog čina. Ponekad su to binar- S.O.S. S.B. no kodirane poruke, svojevrsni »materijal« niza radova u kojima koristi instalacija u javnom prostoru, Slavonski Brod, 2002. kriptojezik, visoko sofisticirani sustav znakova strukturiranih u binarnu in- formaciju prevedenu u numerički niz nula i jedinica, kao i jezik gluhonije- mih (Krugovi između površina, 1995.). Prva Martinisova šifrirana poruka (ra- alibor Martinis (Zagreb, 1947.) stola za kojim se odvija grupna veče- dilo se o svjetlosnim signalima preve- Dnakon studija na Akademiji li- ra projiciran na stvarni stol postavljen denima u Morseovo pismo) izvedena kovnih umjetnosti započinje propitiva- u galeriji. Taj se prikaz izmjenjuje sa je u videofilmu Dutch Moves 1986. U ti komunikacijske obrasce, uvjetovane snimkom teksta na jezicima uglavnom jednoj od varijanti kodiranih insta- reakcije u raznim umjetničkim kontek- nepoznatima prosječnoj galerijskoj pu- lacija, performansu Conference Call/ stima i promjene shvaćanja individual- blici (osim engleskog, ali i kod njega se Codroipo Message, izvedenom u regiji ne odgovornosti umjetnika prema za- radi o zagonetnim, ne dokraja izreče- Friuli 2000., binarni je kôd pretvoren jednici, izvodeći akcije i performanse, nim mislima). Kada gledatelj zauzme u zvučnu poruku prenesenu zvonja- koristeći ready-made i video. Istražuje jedno od mjesta za stolom i posluša vom srednjovjekovnih crkvenih zvona. odnos stvarnosti i posredovane – me- tekst neke od 12 osoba koje umjetnik Iste godine u Rosenheimu je realizirao dijske – stvarnosti (TV-Timer, 1973., smatra ključnima za dešifriranje kul- instalaciju No Parking/Parken verboten, realiziran u suradnji sa Sanjom Ive- ture i umjetnosti 20. stoljeća (Freud, sačinjenu od niza automobila postav- ković), prirodu i istinitost koju medij Duchamp, Marilyn Monroe, Donald ljenih u kodiranu poruku »Ist manch- posreduje, kao i procese manipulacije, Duck, Einstein, Brecht, Presley...), mal schön«, dok je nekoliko godina šifriranja i krivotvorenja. Prepoznatljiv postaje dijelom inscenacije svojevrsne poslije u ratom i tranzicijom opusto- je po strategiji nedjelovanja u perfor- posljednje večere pri kojoj se komu- šenom Slavonskom Brodu bicikle po- mansima i instalacijama u kojima do- nikacija odvija u stvarnom i prošlom složio u binarnim kodom ispisan poziv gađaj »prepušta« prirodnim zakonima vremenu i prostoru te u kojoj je jezik u upomoć – S.O.S. (2002.). (Umjetnik pri radu, 1978.). funkciji gradivnog elementa strukture Postupci koji teže demistifikaciji Poruke koje odašilje često su skri- djela, pri čemu ne prenosi bilo kakav umjetničkih sadržaja i postupaka često vene, kriptirane, odnosno razumljive sadržaj. su obogaćeni humorom; duhovitim, vrlo malom broju gledatelja, poput Otežana komunikacija kao oko- ponekad ironičnim opaskama koje teksta u videoinstalaciji Napokon ve- snica njegova stvaralaštva namjerno olakšavaju odnos gledatelja prema vi- čera (1990.–1992.) koju čini snimak ostaje vezana uz sferu govora, odnosno đenom, pri čemu mu je osobito važna senzibilizacija gledatelja za recepciju sadržaja koje djelo emitira bez uvođenja naracije. U razdoblju poja- čanog interesa za društvenu problematiku Martinis u umjetnički kontekst uvodi kapital – dionice kojih vrijednost u Krajoliku pro- mjenjivog rizika (2004.) simboliziraju umjetnikovi performansi u prirodi – fi- zički i financijski usponi (i padovi).

Složene strukture suvremene umjetničke prakse od 80-ih godina do danas 705 Aleksandar Srnec umjetnosti tako i u različitim drugim Naslovnica magazina Svijet područjima vizualnoga, između osta- loga i u domeni komercijalne grafike. (1956.) Djelujući u okvirima manifesta skupi- Privatna zbirka ne u kojem se ističe da ne postoji razlika između »čiste« i »primijenjene« umjetnosti, on prožima ta dva područja erija naslovnica za modni maga- Sam Srnec kao pripadnik avangar- u doba kada je približavanje industrije i Szin Svijet koje je Aleksandar Srnec dno orijentirane skupine EXAT ‘51 umjetnosti bila jedna od značajnih te- izrađivao tijekom pedesetih godina va- bio je možda najviše okrenut upravo ma društvene modernizacije. žan su segment kulturne proizvodnje eksperimentalnom radu, istraživanju Retrospektiva Srnecova djelovanja onoga vremena u lokalnom kontekstu. mogućnosti forme, kako u galerijskoj jasno pokazuje kako je on identične ili slične oblikovne strukture rabio i u svojim galerijskim nastupina i u oblikovanju komercijalne grafike koja, dakako, u okolnostima dogovorne ekonomije i planskog tržišta nema onu funkciju javne manipulacije koju bi inače imala. Ipak, kako to pokazuju komparativni primjeri djelovanja Milana Vulpea, pedesete su godine možda upravo uslijed izostanka diktata slobodnog tržišta omogućile slobodu kreacije vizualnih struktura za javnu uporabu. Sam magazin Svijet, koji se nadovezuje na predratnu publikaciju, bio je časopis na razmeđu edukacijskog i tržiš- nog, on je osvještavao ciljanu skupinu čitalaca o načelima kulturalnih moda u odijeva- nju, a ta su načela u ideologij- skom smislu bila posve strana pa i suprotna biti tadašnjega društvenog ustroja. Autor kao da je bio svjestan toga, pa je seriju naslovnica bazirao na kombinaciji vlastitih vizualnih shema i preuzetih fo- tografskih predložaka, stva- rajući modernističke idiome kao mješavine avangardne ezoterije i komercijalne manipulacije. Spajajući naizgled nespojivo, komercijalni inte- res i intelektualnu sklonost vizualnim esejima, Srnec je u lokalnom kontekstu uspio svoriti jedinstven izraz pri- bližavanja »elitne« i »masov- ne« kulture.

Dizajn kao disciplina i kao kulturalni fenomen u Hrvatskoj 715 Ivan Picelj Dizajn časopisa Bit international br. 4 (1969.)

sklopu mnogih akcija i nastoja- ljenja. Sam časopis je u kritičkoj optici još jedne nove ideje onoga vremena – Unja međunarodnog pokreta Nove pionirski zahvatio mnoge teme koje su ideje o dizajnu kao interdisciplinarnoj tendencije nastao je časopis Bit interna- tada bile posve nove a kojima se danas, djelatnosti u industriji, koja, za razliku tional, koji je ideologijski, teorijski i nažalost, i u lokalnom i u globalnom od pojma i prakse oblikovanja iz šez- kritički slijedio osnovne preokupacije kontekstu malo tko bavi. Riječ je o desetih, pokušava prihvatiti pa čak i pokreta tematiziranjem novih medija problemima osmišljavanja vizualno- humanizirati tržište. komunikacije i strojne estetike odno- -informativnog aspekta okoline kojom Tematski broj iz 1969. s prilozima sno računala, dakle elemenata nove danas posve vladaju tržišni i manipu- domaćih i stranih teoretičara, mahom kulture onoga doba, a danas nezaobi- lativni principi. Ivan Picelj osmislio poteklih iz kruga Ulmske škole, o tome laznih čimbenika svakodnevnog živ- je strukturu časopisa, upravo na tragu najbolje svjedoči jer je potpuno posve- ćen dizajnu. Dvoje- zični časopis s likovnim prilozima strukturiran je jasno, s ino- vativnim a jednostavnim rješenjima koja izvlače maksimum iz tadašnje tiskarske tehnike. Upravo kao što je poimanje dizajna na Ulmskoj školi bilo blisko interdisciplinarnoj znanosti, tako je i časopis Bit international bio in- terdisciplinaran, ba- vio se problemskim temama, a Picelj je izvrsno utemeljio oblikovni i vizualni sustav u kojem se taj karakter odražavao, kako doslovno tako i metaforički. Sam časopis kao i pokret u cjelini bili su otvoreno revolucionarni, pa čak i radikalni u kri- tičkom preispitivanju svih kulturnih i teh- ničko-znanstvenih aspekata komunikacije. U tom smislu je i dizajn časopisa bio ne samo omoguća- vanje jasnog čitanja, nego i posredovanje ideje pokreta.

Dizajn kao disciplina i kao kulturalni fenomen u Hrvatskoj 719 ustav uredskog namještaja Skan Bernardo Bernardi Svažan je za povijest dizajna u Hr- Sustav uredskog namješt aja Skan vatskoj iz tri razloga. Prvo, ovaj projekt ostvaren dugotrajnom suradnjom DIK Virovitica, sedamdesete godine. jednog autora i proizvodnog sustava označava ulazak dizajniranih proizvoda u svakodnevne životne i radne procese. Tijekom barem desetak godina elementi ovog sustava proizvodili su se po izvornoj ideji autora koja je povre- meno nadopunjavana. Drugi je razlog tehnološke prirode jer je sustav Skan bitno pomaknuo granice koje je sebi zadala industrija namještaja u ondašnjoj Hrvatskoj pa i cijeloj Jugoslaviji. Do tada se najve- ći dio programa i ukupnih asortimana – u skladu s dominantnom domaćom sirovinom – zasnivao na različitim vrstama drva i drvnih konstrukcija. Upravo je ovaj sustav po Bernardijevoj ideji počeo ozbiljnije uzimati u obzir i druge materijale, posebice metalne konstrukcije predmeta, kako stolova i ormara tako i stolaca. korporacijskog djelovanja u sklopu tekst bio tržišni razlog dugotrajnoj Treći je razlog relevantnost ovog industrijske modernizacije. Sedamde- uspješnosti ovog projekta i njegovih projekta u društvenom kontekstu. Na- setih je godina lokalna ekonomija na proizvoda. ime, kompletan je sustav osmišljen valu privredne reforme iz šezdesetih Sva tri razloga govore u prilog i izrađivan za »urede«, odnosno za potpuno ovladala modelima funkci- kvalitetnom dizajnu koji je u trenut- potrebe obavljanja administrativno- oniranja robno-novčane razmjene i ku nastanka uspio odgovoriti realnim upravnih funkcija, kako na razini javne elementima slobodnog tržišta, te je potrebama obilježivši kulturu jednoga uprave tako i na razini komercijalnog upravo taj društveno-ekonomski kon- povijesno dovršenog razdoblja.

Dizajn kao disciplina i kao kulturalni fenomen u Hrvatskoj 721 Mihajlo Arsovski 25, plakati, programi, letci i drugi komunikacijski proizvodi koje je stvarao Plakat za predstavu Toma Stopparda Arsovski odražavaju nepregledni niz Rozenkranc i Gildenstern su mrtvi informacijskih eksperimenata sa slikama i slovima. (1975.) Sve je to, dakako, utemeljeno na Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt modernističkoj ideji da je i slovo – slika. Na tom uvjerenju autor kombinira, mijenja očekivani smisao, istražuje novo, ispituje ograničenja, tragajući ne- prestano za novim mogućnostima kojima bi izrazio smisao ili bit predstave, bogatom nizu različitih ostva- zivaju na materijalno trošenje, sedam- koncerta, događanja... Značenjski svi- Urenja na području vizualnih ko- desetih su godina plakatna mjesta bila jet Mihajla Arsovskog posve je izoliran munikacija, koje je Arsovski izradio za ravnopravno ispunjavana plakatima i poseban autorski »slučaj« u povijesti potrebe naručitelja u sklopu kulturne jednakih dimenzija sa sadržajima ka- dizajna u Hrvatskoj, što ovaj plakat proizvodnje Studentskog centra u Za- ko komercijalne namjene tako i onima zorno ilustrira. Stvaranje informacij- grebu, ovo je zacijelo jedan od najzani- koji su oglašavali kulturne manifesta- ske podloge na osnovi neuobičajenog mljivijih plakata. Bilo je to vrijeme kad cije. Uslijed takvog stanja svojevrsne kombiniranja slike i slova, uvećavanje su plakati imali bitno drukčiji format ravnopravnosti profitnog i neprofit- pojedinih znakova koji poprimaju dvo- i funkciju negoli što je to slučaj danas nog sektora, zahvaljujući posve usvo- smislenu poziciju klizećeg značenja i u doba vladavine velikih cestovnih for- jenoj tehnologiji svilotiska u tiskari povremeni koloristički akcenti, sve su mata, uglavnom nedostatne vizualne Studentskog centra te, naposljetku, te odlike posebnosti ovog plakata ko- i informativne razine. I dok danas u zbog entuzijazma koji je prevladavao ji izvrsno odražava autorovo čitanje javnom prostoru plakati uglavnom po- među protagonistima scene u Savskoj Stop pardova čitanja Shakespearea.

722 Dizajn kao disciplina i kao kulturalni fenomen u Hrvatskoj Odabrana literatura uz pojedina poglavlja

Antika i rano kršćanstvo WOLFRAM LETZNER, Das römische Pula. Bilder einer Stadt in Istrien, Mainz 2005. BRANKO KIRIGIN, Issa: grčki grad na Jadranu, Zagreb, 1996. Antička Salona, (ur.) Nenad Cambi, Split, 1991. KROATIEN IN DER ANTIKE (ur. Mirjana Sanader), Mainz, L’ atleta di Croazia. Apoxiomenos. Firenze, 2006. 2007. JOHANNES BRØNSTED–FRANZ WEILAND–EYNAR DYG XAVIER LAFON, Villa Marittima. Recherches sur les villas litto GVE, Recherches à Salone I, Kopenhagen, 1928. rales de l’ Italie romaine, Rome, 2001. JOSIP BRUNŠMID, Die Inschriften und Münzen der griechis TOMISLAV MARASOVIĆ, Dioklecijanova palača, Zagreb, chen Städte Dalmatiens, Beč, 1898. [izdanje na hrvatskom je 1994. ziku: Natpisi i novac grčkih gradova u Dalmaciji, (pr.) Maja Bonačić Mandinić, Split, 1998.] EMILIO MARIN, The Temple of the of the Imperial Cult (Au gusteum) at Narona and its Statues: interim Report, Journal of NENAD CAMBI, Atički sarkofazi na istočnoj obali Jadrana, Split, Roman Archaeology, 14 (2001.), 80–112. 1988. ROBERT MATIJAŠIĆ, I teatri romani di Pola tra spetacolo e vita NENAD CAMBI, Sarkofag Dobrog pastira i njegova grupa, Split, quotidiana, Antichità Altoadriatiche, 41, 129–145. 1994. ROBERT MATIJAŠIĆ, Gospodarstvo antičke Istre: arheološki NENAD CAMBI, Imago animi: antički portret u Hrvatskoj, Split, ostaci kao izvori za poznavanje društveno-gospodarskih odno 2000. sa u Istri u antici (1. st. pr. Kr.–3. st posl. Kr.), Pula, 1998. NENAD CAMBI, Antika: povijest umjetnosti u Hrvatskoj, Za BRANKA MIGOTTI, Evidence for Christianity in Roman Sou greb, 2002. thern Pannonia (Northern Croatia): Catalogue of Finds and NENAD CAMBI, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split, 2005. Sites, Oxford, 1997. NENAD CAMBI, MIROSLAV GLAVIČIĆ, DRAŽEN MAR BRANKA MIGOTTI, Pozlaćena stakla sa Štrbinaca kod Đakova, ŠIĆ, ŽELJKO MILETIĆ, JOŠKO ZANINOVIĆ, Amfite Đakovo, 2003. atar u Burnumu. Stanje istraživanja 2003.–2005, Nacionalni GEORG NIEMANN, Der Palast Diokletians in Spalato, Wien, Park Krka, 2006. 1910. NENAD CAMBI, MIROSLAV GLAVIČIĆ, DRAŽEN MAR MARIA OBAD VUČINA, Katedrala Uznesenja Marijina u Puli, ŠIĆ, ŽELJKO MILETIĆ, JOŠKO ZANINOVIĆ, Rimska Pula, 2007. vojska u Burnumu (L’ esercito romano a Burnum), Drniš–Ši benik–Zadar, 2007. MILAN PRELOG, Basilica of St. Euphrasius at Poreč, Zagreb– Poreč, 1994. EYNAR DYGGVE, History of Salonitan Christianity, Oslo, 1951. [izdanje na hrvatskom jeziku: Povijest salonitanskog kr DUJE RENDIĆ-MIOČEVIĆ, Iliri i antički svijet: ilirološke stu šćanstva, (ur.) Nenad Cambi, Tomislav Marasović, (pr.) Maja dije: povijest–arheologija–umjetnost–numizmatika–onomasti Cambi, Split, 1996.] ka, Split, 1989. EYNAR DYGVE–RUDOLF EGGER, Forschungen in Salona EUGENIO RUSSO, Sculture del complesso Eufrasiano di Paren III, Wien, 1939. zo, Napulj, 1991. EYNAR DYGGVE, Recherches à Salone II, Kopenhagen, 1933. SALONA I. Sculpture architecturale. Recherches archéologiques franco-croates (ur. Noël Duval–Emilio Marin), Rome–Split, RUDOLF EGGER, Forchungen in Salona II, Wien, 1926. 1994. GÜNTER FISCHER, Das römische Pola: eine archäologische SALONA II. PASCALE CHEVALIER Ecclesiae Dalmatiae. Stadtgeschichte, München, 1996. Recherches archéologieques franco-croates à Salone, Rome– WILHELM GERBER, Forschungen in Salona I, Wien. Split. VESNA GIRARDI JURKIĆ, Duhovna kultura antičke Istre I: SALONA III, Manastirine. Recherches archéologieques franco- kultovi u procesu romanizacije antičke Istre, Zagreb, 2005. croates à Salone, Rome. Établissement préromain, nécropole E. HEBRARD–J. ZEILLER, Spalato. Le palais de Dioclétien, Pa et basilique paléochréchretienne (ur. Noël Duval-Emilio Ma ris 1911. rin-Catherine Metzger), Rome–Split, 2000.

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja 727 MIRJANA SANADER, Antički gradovi u Hrvatskoj, Zagreb, VLADIMIR GVOZDANOVIĆ, The South-Eastern Border of 2001. Carolingian Architecture, u: Cahiers Archeologiques, 27 (1978.), MIRJANA SANADER, TILURIUM I, Zagreb, 2003. 85–100. ARNOLD SCHOBER, Die römische Grabsteine von Noricum ANĐELA HORVAT, O Sisku u starohrvatsko doba, Starohrvatska und Pannonien, Beč, 1923. prosvjeta, III, 3 (1954.), 93–104. IVANČICA SCHRUNK, VLASTA BEGOVIĆ, Roman Estates ANĐELA HORVAT, Prilog tipološkoj klasifikaciji romaničkih on the Island of Brioni, Istria, Journal of Roman Archaeology, 13 crkava kontinentalne Hrvatske, Bulletin JAZU, 55–56 (1984.– (2000.), 253–276. 1985.), 59–90. MATE SUIĆ, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb, 2003. ZORISLAV HORVAT, Srednjovjekovne katedralne crkve krbav (prvo izd. 1976.) sko-modruške biskupije, Zagreb–Gospić, 2003. MATE SUIĆ, Zadar u starom vijeku, Zadar, 1981. Hrvati i Karolinzi, katalog izložbe, (ur.) Ante Milošević, sv. 1 i 2, Split, 2000. MATE SUIĆ, Odabrani radovi iz starije povijesti hrvatske, Zadar, 1996. NIKOLA JAKŠIĆ, Knin, Split, 1996. ANTE UGLEŠIĆ, Ranokršćanska arhitektura na području današ NIKOLA JAKŠIĆ, Predromaničko kiparstvo, Tisuću godina hrvat- nje zadarske nadbiskupije, Zadar, 2002. skog kiparstva, Zagreb, 1997., 13–40. ANTE UGLEŠIĆ, Ranokršćanska arhitektura na području današ MILJENKO JURKOVIĆ, Uloga Zadra, Clunyja i kneževa Fran nje šibenske nadbiskupije, Drniš–Zadar, 2006. kopana u promociji romanike na otoku Krku, u: Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije, Rijeka, 1993., PAVUŠA VEŽIĆ, Zadar na pragu kršćanstva, Diadora, 15 (1993.), 177–187. 29–54. MILJENKO JURKOVIĆ, Le complex monastique de S. Maria MARIN ZANINOVIĆ, Od Helena do Hrvata, Zagreb, 1996. Alta près de Bale en Istrie (Croatie), u: Comptes rendus, Aca- demie des inscriptions et belles-lettres, Juillet-Octobre (1999.), 1003–1012. MILJENKO JURKOVIĆ, L’architecture du premier âge roman en Croatie, u: Hortus artium medievalium, 6 (2000.), 83–92. Predromanika i romanika Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejsaža, Miljenko Jurković, Tugo mir Lukšić (ur.), Zagreb, 1996. IVO BABIĆ, La cathédrale de Trogir, Zagreb, 1989. LJUBO KARAMAN, Iz kolijevke hrvatske prošlosti, Zagreb, VLADIMIR BEDENKO, Gradec – osnivanje i gradnja jednog eu 1930. ropskog grada, u: Zlatna Bula, katalog izložbe, Zagreb, 1992., LJUBO KARAMAN, Portal Majstora Radovana u Trogiru, Rad 33–38. JAZU, 262 (1938.). JOŠKO BELAMARIĆ, Studije iz srednjevjekovne i renesansne LJUBO KARAMAN, Buvinove vratnice i drveni kor splitske kate umjetnosti na Jadranu, Split, 2001. drale, Rad JAZU, 275 (1942.). FRANE BULIĆ, Hrvatski spomenici u kninskoj okolici, Zagreb, DUŠKO KEČKEMET, Figuralna skulptura zvonika splitske kate 1888. drale, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 9 (1955.), 92–135. ANA DEANOVIĆ, ŽELJKA ČORAK, Zagrebačka katedrala, Za TOMISLAV MARASOVIĆ, Graditeljstvo starohrvatskog doba u greb, 1988. Dalmaciji, Split, 1994. LELJA DOBRONIĆ, Glogovnica: regularni kanonici Sv. Groba TOMISLAV MARASOVIĆ i dr., Prilozi istraživanju starohrvat Jeruzalemskog, glogovnički prepoziti i crkva Blažene Djevice ske arhitekture, Split, 1978. Marije, u: Tkalčić: godišnjak Društva za povjestnicu zagrebačke nadbiskupije, 2, 1998., 49–104. ANA MARINKOVIĆ, Funkcija, forma, tradicija – kraljevska ka pela Kolomana učenog u samostanu Sv. Marije u Zadru, Prilo- EYNAR DYGGVE, History of Salonitan Christianity, Oslo, zi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 40 (2002.–2004.), 43–76. 1951. IVAN MATEJČIĆ, Sv. Foška, Split, 2005. CVITO FISKOVIĆ, Radovan, Zagreb, 1951. ROMANA MENALO, Ranosrednjovjekovna skulptura, Dubrov IGOR FISKOVIĆ, Romaničko slikarstvo u Hrvatskoj, Zagreb, nik, 2003. 1987. DRAGO MILETIĆ, MARINA VALJATO-FABRIS, Kapela SS. IGOR FISKOVIĆ, Crkveno graditeljstvo dubrovačke regije u Filipa i Jakova na Medvedgradu, Zagreb, 1987. svjetlu povijesti od IX. do XII. stoljeća, u: Tisuću godina dubro- vačke nadbiskupije, Dubrovnik, 2000., 399–441. ANDRE MOHOROVIČIĆ, Istarski limes, Zagreb, 2004. BRANKO FUČIĆ, Istarske freske, Zagreb, 1963. Per Raduanum: 1240-1990, (ur.) Ivo Babić, Trogir, 1994. VLADIMIR GOSS, Is there a Pre-Romanesque Style in Architec IVO PETRICIOLI, Od Donata do Radovana, Split, 1990. ture, Peristil, 25 (1982.), 33–51. IVO PETRICIOLI, Pojava romaničke skupIture u Dalmaciji, Za STIPE GUNJAČA, Early Croatian Heritage, Zagreb, 1976. greb, 1960. VLADIMIR GVOZDANOVIĆ, Romanesque Sculpture in the MILAN PRELOG, Između Antike i Romanike, Peristil, l (1954.), Eastern Adriatic: Between the West and Byzantium, u: Roma- 1–13. nico Mediopadano, Zbornik konferencije Parma 1977., Parma, MILAN PRELOG, L’ art roman, u: L’ art en Yougoslavie de la pre- 1985., 176–192. histoire a nos jours, Pariz, 1971.

728 Odabrana literatura uz pojedina poglavlja ŽELJKO RAPANIĆ, Predromaničko doba u Dalmaciji, Split, EMIL HILJE, Andrija Aleši i stambeno graditeljstvo u Splitu sre 1987. dinom 15. stoljeća, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 29 Rudina, (ur.) Tomislav Vitenberg, Dubravka Sokač-Štimac, Pože (2005.), 43–56. ga, 1997. EMIL HILJE, RADOSLAV TOMIĆ, Umjetnička baština zadar JOSEF STRZYGOWSKI, Starohrvatska umjetnost, Zagreb, ske biskupije: slikarstvo, Zadar, 2006. 1927. EMIL HILJE, RADOSLAV TOMIĆ, NIKOLA JAKŠIĆ, Umjet ANTE ŠONJE, Crkvena arhitektura zapadne Istre, Zagreb, 1982. nička baština zadarske biskupije: zlatarstvo, Zadar, 2006. ŽELJKO TOMIČIĆ, Panonski Periplus, Zagreb, 1999. EMIL HILJE, Slikarska djela u sačuvanim inventarima zadarskih građana iz 14. i 15. stoljeća, Radovi zavoda za povijesne znanosti PAVUŠA VEŽIĆ, Crkva Sv. Trojstva (Sv. Donata) u Zadru, Za HAZU u Zadru, 42 (2000.), 65–78. greb, 1985. EMIL HILJE, Utemeljenje franjevačkih samostana na zadarskim otocima, Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 45 (2003.), 7–19. EMIL HILJE, Nekoliko bilješki o zadarskom zlatarstvu XIV. sto Gotika ljeća, Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 38 (1996.), 43–51. JOŠKO BELAMARIĆ, Gotičko raspelo iz Kotora, Prilozi povijesti EMIL HILJE, Spomenici srednjovjekovnog graditeljstva na Pagu, umjetnosti u Dalmaciji, 26 (1986.–1987.), 119–153 Zadar, 1999. JOŠKO BELAMARIĆ, Gotička kultura u Dalmaciji:razvoj slikar ANĐELA HORVAT, Osvrt na parlerijansku radionicu u Zagrebu stva između 13. i 15. stoljeća, Mogućnosti, 10/12 (2004.), 1–17. i na njezine odraze u sjevernoj Hrvatskoj, u: Iz staroga i novoga JOŠKO BELAMARIĆ, Gotička kultura u Dalmaciji: razvoj slikar Zagreba, VI, Zagreb, 1982. stva između XIII. i XIV. stoljeća, u: Stoljeće gotike na Jadranu: ZORISLAV HORVAT, Struktura gotičke arhitekture, Zagreb, slikarstvo u ozračju Paola Veneziana, katalog izložbe, Zagreb, 1989. 2004., 15–24 ZORISLAV HORVAT, Katalog gotičkih profilacija, Zagreb, 1992. Blaž Jurjev Trogiranin, katalog izložbe, Zagreb, 1986. NIKOLA JAKŠIĆ, RADOSLAV TOMIĆ, Umjetnička baština Juraj Matejev Dalmatinac, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 3–6 zadarske nadbiskupije: zlatarstvo, Zadar, 2004. (1979.–1982.) LJUBO KARAMAN, Pregled umjetnosti u Dalmaciji, Zagreb, ANA DEANOVIĆ, ŽELJKA ČORAK, Zagrebačka katedrala, Za 1952. greb, 1988. LJUBO KARAMAN, Umjetnost u Dalmaciji XV. i XVI. vijeka, ANA DEANOVIĆ, Kapela sv. Stjepana, Zagreb, 1995. Zagreb, 1933. VANDA EKL, Gotičko kiparstvo u Istri, Zagreb, 1982. DUŠKO KEČKEMET, Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u GRGO GAMULIN, Bogorodica u hrvatskoj umjetnosti, Zagreb, Splitu, Split 1988. 1971. FABIO MARIANO, La loggia dei mercanti in Ancona e l opera di GRGO GAMULIN, Slikana raspela u Hrvatskoj, Zagreb–Opatija, Georgio di Matteo da Sebenico, Ancona, 2003. 1983. DRAGO MILETIĆ, MARINA VALJATO VRUS, Kapela sv. Fi ALENA FAZINIĆ, Gotičko stambeno graditeljstvo u Korčuli, Vi- lipa i Jakova na Medvedgradu, Zagreb, 1987. jesti MK, 3 (1980.) ANA MUNK, Kraljica i njezina škrinja: povijesni podaci o ugar CVITO FISKOVIĆ, Naši graditelji i kipari XV. i XVI. stoljeća u skoj kraljici Elizabeti, rođenoj Kotromanić, darovateljici škri Dubrovniku, Zagreb, 1947. nje svetoga Šimuna, iz perspektive povijesti umjetnosti, u: CVITO FISKOVIĆ, Korčulanska katedrala, Zagreb, 1939. Hortus artium medievalium, 10 (2004.), 253–262. CVITO FISKOVIĆ, Zadarski sredovječni majstori, Split, 1959. Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244–1786, katalog izložbe, Zagreb, 1989. CVITO FISKOVIĆ, Prvi poznati dubovački graditelji, Dubrov nik, 1955. IVO PETRICIOLI, Škrinja sv. Šimuna u Zadru, Zagreb, 1983. CVITO FISKOVIĆ, Juraj Dalmatinac, Zagreb, 1963. IVO PERICIOLI, Umjetnička obrada drveta u Zadru u doba go tike, Zagreb, 1972. IGOR FISKOVIĆ, Prijedlog za kipara Jurja Petrovića, Peristil, 8–9 (1955.–1956.) MARIJA PLANIĆ-LONČARIĆ, Planirana izgradnja na području Dubrovačke republike, Zagreb, 1980. IGOR FISKOVIĆ, Gotička kultura Trogira, Mogućnosti, 10–11 (1980.) MILAN PRELOG, Poreč: grad i spomenici, Beograd, 1957. IGOR FISKOVIĆ, Neki vidovi umjetničkog rada Jurja Dalmatin MILAN PRELOG, Dalmatinski opus Bonina da Milano, Prilozi ca u Šibeniku i Splitu, Radovi Zavoda JAZU u Zadru, 27–28 povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 13 (1961.), 193–215. (1981.), 107–177. KRUNO PRIJATELJ, Slikar Blaž Jurjev, Zagreb, 1965. BRANKO FUČIĆ, Istarske freske, Zagreb, 1963. KRUNO PRIJATELJ, Dubrovačko slikarstvo XV. i XVI. stoljeća, BRANKO FUČIĆ, Vincent iz Kastva, Zagreb, 1992. Zagreb, 1968. EMIL HILJE, Juraj Dalmatinac i Korčula – prilog za kronologiju Sjaj zadarskih riznica, katalog izložbe, 1990. gradnje šibenske katedrale, Radovi Instituta za povijest umjetno- DIANA VUKIČEVIĆ-SAMARŽIJA, Sakralna gotička arhitektu sti, 25 (2001.), 53–75. ra u Slavoniji, Zagreb, 1989.

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja 729 DIANA VUKIČEVIĆ-SAMARŽIJA, Gotičke crkve Hrvatskog GRGO GAMULIN, Bogorodica s djetetom u staroj umjetnosti Zagorja, Zagreb, 1993. Hrvatske, Zagreb, 1991. DIANA VUKIČEVIĆ-SAMARŽIJA, Umjetnost kasnog srednjeg NADA GRUJIĆ, Ladanjska arhitektura dubrovačkog područja, vijeka u: Sveti trag: Devetstogodina umjetnosti zagrebačke nadbi- Zagreb, 1991. skupije, katalog izložbe, Zagreb, 1994., 131–188. EMIL HILJE, RADOSLAV TOMIĆ, Slikarstvo. Umjetnička ba DIANA VUKIČEVIĆ-SAMARŽIJA, Gotik in Nordkroatien, u: ština Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2006. Hortus artium medievalium, 10 (2001.), 37–57. JANEZ HÖFLER, Die Kunst Dalmatiens, Graz, 1989. ANĐELA HORVAT, Između gotike i baroka: Umjetnost konti nentalnog dijela Hrvatske od oko 1500. do oko 1700., Zagreb, 1975. Hrvatska renesansa, katalog izložbe, (prir.) Miljenko Jurković, Ala Iluminirani rukopisi in Erlande-Brandenburg, Zagreb, 2004. (francuska verzija: La renaissance en Croatie). ANĐELKO BADURINA, Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj, Za RADOVAN IVANČEVIĆ, Trolisna pročelja renesansnih crkava greb, 1995. u Hrvatskoj, Peristil, 35–36 (1992.–1993.), 85–120. JOSIP BRATULIĆ, STJEPAN DAMJANOVIĆ, Hrvatska pisana NIKOLA JAKŠIĆ, RADOSLAV TOMIĆ, Zlatarstvo: Umjetnič kultura, 1. svezak: VIII.–XVII. stoljeće, Zagreb, 2005. ka baština Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2004. DRAŽEN BUDIŠA, VLADIMIR MAGIĆ, MILAN PELC, Slika LJUBO KARAMAN, Umjetnost u Dalmaciji: XV. i XVI vijek, Za u knjizi. Iluminirani kodeksi i ilustrirane knjige od XI. do XVI. greb, Matica hrvatska, 1933. stoljeća iz riznica Metropolitane i Nacionalne i sveučilišne bi IVAN MATEJČIĆ, Venecijanska renesansna drvena skulptura u blioteke u Zagrebu, Zagreb, 1987. našim krajevima. Kratka rekapitulacija i prinosi katalogu, Pri- HANS FOLNESICS, Die illuminierten Handschriften in Dalma lozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 40 (2003.–2004.), 171–214. tien, Leipzig, 1917. MILAN PELC, Od primanja do stvaranja. Hrvatska grafika 15. i EMIL HILJE, RADOSLAV TOMIĆ, Slikarstvo: umjetnička ba 16. stoljeća, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 3–4 (2005.), 16–49. ština Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2006. MILAN PELC, Renesansa. Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, Za DRAGUTIN KNIEWALD, Misal čazmanskog prepošta Jurja de greb, 2007. Topusko i zagrebačkog biskupa Šimuna Erdödy, Rad JAZU, KRUNO PRIJATELJ, Dubrovačko slikarstvo XV.–XVI. st., Za 268 (1940.), 45–84. greb,1968. JOSIP KOLANOVIĆ, Liturgijski kodeksi svetokrševanskog opata KRUNO PRIJATELJ, Dalmatinsko slikarstvo 15. i 16. stoljeća, Deodata Venijera, Radovi Instituta za povijesne znanosti JAZU u Zagreb, 1983. Zadru, 29–30 (1982.–1983.), 57–84. DIJANA VUKIČEVIĆ-SAMARŽIJA, Umjetnost kasnog sred Pisana riječ u Hrvatskoj, katalog izložbe, Zagreb, 1985. njeg vijeka; Umjetnost renesanse, u: Sveti trag: Devetsto godina Sveti trag: Devetsto godina umjetnosti Zagrebačke nadbiskupije, katalog umjetnosti Zagrebačke nadbiskupije, katalog izložbe, (ur.) Tugo izložbe, (ur.) Tugomir Lukšić, Zagreb, 1994. mir Lukšić, Zagreb, 1994., 131–188. Zlatno doba Dubrovnika XV. I XVI. stoljeće: urbanizam, slikarstvo, iluminirani rukopisi, zlatarstvo, katalog izložbe, Zagreb, 1987.

Renesansa

LELJA DOBRONIĆ, Renesansa u Zagrebu, Zagreb, 1994. Barokna arhitektura VOJISLAV J. ĐURIĆ, Dubrovačka slikarska škola, Beograd, DUBRAVKA BOTICA, Gotika u baroku: problemi stila u arhi 1963. tekturi 17. stoljeća na izabranim primjerima, Radovi Instituta CVITO FISKOVIĆ, Naši graditelji i kipari XV. i XVI. st. u Du za povijest umjetnosti, 28 (2004.), 114–125. brovniku, Zagreb, 1947. PAVAO BUTORAC, Gospa od Škrpjela, Sarajevo, 1928. CVITO FISKOVIĆ, Kultura dubrovačkog ladanja, Split, 1966. ĐURĐICA CVITANOVIĆ, Župna crkva sv. Marije Magdalene i CVITO FISKOVIĆ, Pojava renesanse u Dubrovniku i Petar župna kurija u Selima kod Siska, Peristil, 10–11 (1967.– 1968.), Martinov iz Milana, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 27 133–154. (1988.), 89–144. ĐURĐICA CVITANOVIĆ, Dokumentaciona građa isusovačke CVITO FISKOVIĆ, Ivan Duknović, Ioannes Dalmata, u domo arhitekture u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, u: Godišnjak za- vini, Split, 1990. štite spomenika kulture Hrvatske, 1 (1975.), 219–245. IGOR FISKOVIĆ, Juraj Dalmatinac u Anconi, Peristil, 27–28 ĐURĐICA CVITANOVIĆ, Graditelj Hans Alberthal, Radovi In- (1984.–1985.), 93–146 stituta za povijest umjetnosti, 8 (1984.), 63–71. IGOR FISKOVIĆ, Renesansno kiparstvo, u: Tisuću godina hrvat- ĐURĐICA CVITANOVIĆ, Sakralna arhitektura baroknog raz skog kiparstva, (ur.) Igor Fisković, Zagreb, 1997., 155–219. doblja: gorički i gorsko-dubički arhiđakonat, knj. I., Zagreb, BRANKO FUČIĆ, Istarske freske, Zagreb, 1963. 1985.

730 Odabrana literatura uz pojedina poglavlja ĐURĐICA CVITANOVIĆ, Arhitektura pavlinskog reda u baro IVY LENTIĆ KUGLI, Varaždinski graditelji i zidari (1700–1850), knom razdoblju, u: Kultura pavlina u Hrvatskoj: 1244.–1786.: Zagreb, 1981. slikarstvo, kiparstvo, arhitektura, umjetnički obrt, književnost, RADOVAN IVANČEVIĆ, Umjetničko blago Hrvatske, Moto glazba, prosvjeta, ljekarstvo, gospodarstvo, katalog izložbe, (ur.) vun, 1993. Đurđica Cvitanović, Vladimir Maleković, Jadranka Petričević, METODA KEMPERL, Joseph Hoffer: Ein neuer name unter Zagreb, 1989., 111–125. den steirischen Architekten des 18. Jahrhunderts, u: Österrei- ĐURĐICA CVITANOVIĆ, Isusovačka arhitektura baroknog chische Zeitschrift für Kunst und Denkmalpflege, 56, 2/3 (2002.), razdoblja u hrvatskim zemljama, u: Isusovačka baština u Hrvata: 261–271. u povodu 450-te obljetnice osnutka Družbe Isusove i 500-te obljet- METODA KEMPERL, Lovrenc Prager – arhitekt Župne crkve nice rođenja Ignacija Loyole, katalog izložbe, (ur.) Biserka Rauter Plančić, Zagreb, 1993., 41–59. sv. Lovre u Vivodini, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 29 (2005.), 201–210. ĐURĐICA CVITANOVIĆ, Sakralna arhitektura baroknog i klasicističkog razdoblja, u: Sveti trag: devetsto godina umjetno- NINA KUDIŠ, Projekt Giacoma Briana za isusovačku crkvu sv. sti Zagrebačke nadbiskupije: 1094.–1994., katalog izložbe, (ur.) Vida u Rijeci, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 34 (1994.), Tugomir Lukšić, Ivanka Reberski, Zagreb, 1994., 234–270. 269–283. ĐURĐICA CVITANOVIĆ, Johan Fuchs, projektant župne crkve VLADIMIR MARKOVIĆ, Anton Erhard Martinelli graditelj Al u Pregradi, Peristil, 38 (1995.), 121–128. thanovog dvorca u Čakovcu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 1/2 (1972.), 13–21. LELJA DOBRONIĆ, Zagrebački Gornji grad nekad i danas, Za greb, 1967. VLADIMIR MARKOVIĆ, Pietro Passalacqua u Dubrovniku, Pe- ristil, 24 (1981.), 95–114. ERVIN DUBROVIĆ (ur.), Adamićevo doba 1780.–1830.: izgrad nja Rijeke, Adamićevo kazalište i inženjerske ambicije. VLADIMIR MARKOVIĆ, Ljetnikovac Bozdari u Rijeci dubro vačkoj i Marino Gropelli, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaci- CVITO FISKOVIĆ, Spomenici otoka Visa od IX do XIX stoljeća, ji, 30 (1990.), 231–265. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 17 (1968.), 61–268. VLADIMIR MARKOVIĆ, Kuća i prostor grada u Dubrovniku ANĐELA HORVAT, Spomenici arhitekture i likovnih umjetno nakon potresa 1667. godine, Radovi Instituta za povijest umjet- sti u Međumurju, Zagreb, 1956. nosti, 14 (1990.), 137–149. ANĐELA HORVAT, Barok u kontinentalnoj Hrvatskoj, u: Barok VLADIMIR MARKOVIĆ, Barokni dvorci Hrvatskog zagorja, Za u Hrvatskoj, (ur.) Milan Prelog, Zagreb, 1982., 3–381. greb, 1995. KATARINA HORVAT-LEVAJ, Sakralna arhitektura, u: Križev- VLADIMIR MARKOVIĆ, Rimsko pročelje dvorca Odescalchi u ci – grad i okolica: umjetnička topografija Hrvatske, (ur.) Žarko Domljan, Zagreb, 1993., 247–257. Iloku, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 27 (2003.), 185– 195. KATARINA HORVAT-LEVAJ, Utvrde i dvorci, u: Ludbreg – Ludbreška Podravina: umjetnička topografija Hrvatske, (ur.) Ka VLADIMIR MARKOVIĆ, Arhitektura u Hrvatskoj, u: Hrvatska tarina Horvat-Levaj, Ivanka Reberski, Zagreb, 1997., 91–101. i Europa: kultura, znanost i umjetnost: barok i prosvjetiteljstvo (XVII–XVIII. stoljeće), sv. III, (ur.) Ivan Golub, Zagreb, 2003., KATARINA HORVAT-LEVAJ, Sakralna arhitektura, u: Lud- 599–616. breg – Ludbreška Podravina: umjetnička topografija Hrvatske, (ur.) Katarina Horvat-Levaj, Ivanka Reberski, Zagreb, 1997., VLADIMIR MARKOVIĆ, Crkve 17. i 18. stoljeća u Istri – tipolo 121–138. gija i stil, Zagreb, 2004. KATARINA HORVAT-LEVAJ, Barokna franjevačka arhitektura RADMILA MATEJČIĆ, Barok u Istri i Hrvatskom primorju, u: provincija Sv. Ladislava i Sv. Ivana Kapistranskog, u: Mir i do- Barok u Hrvatskoj, (ur.) Milan Prelog, Zagreb, 1982., 385– bro: umjetničko i kulturno nasljeđe Hrvatske franjevačke provincije 648. sv. Ćirila i Metoda o proslavi stote obljetnice utemeljenja, katalog RADMILA MATEJČIĆ, Crkva svetog Vida, Rijeka, 1994. izložbe, (ur.) Marija Mirković, Franjo Emanuel Hoško, Za MLADEN OBAD-ŠĆITAROCI, Perivoji i dvorci Hrvatskog za greb, 2000., str. 207–218. gorja, Zagreb, 1989. KATARINA HORVAT-LEVAJ, Barokne palače u Dubrovniku, MLADEN OBAD-ŠĆITAROCI, Dvorci i perivoji u Slavoniji, Zagreb–Dubrovnik, 2001. Zagreb, 1998. KATARINA HORVAT-LEVAJ, Barokna arhitektura, u: Kulturna KRUNO PRIJATELJ, Dokumenti za historiju dubrovačke baro baština Požege i Požeštine, (ur.) Natalija Čerti, Požega, 2004., kne arhitekture, u: Tkalčićev zbornik, II (1958.), 117–156. 183–207. KRUNO PRIJATELJ, Barok u Dalmaciji, u: Barok u Hrvatskoj, KATARINA HORVAT-LEVAJ, Katedrala sv. Terezije u Požegi, (ur.) Milan Prelog, Zagreb, 1982., 651–883. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 28 (2004.), 208–231. PETAR PUHMAJER, Arhitektura Tršćansko-riječke privilegira KATARINA HORVAT-LEVAJ, Između ljetnikovaca i palača – ne kompanije 1750.–1828., u: Doba modernizacije: 1780.–1830.: reprezentativna stambena arhitektura dubrovačkog predgra more, Rijeka, Srednja Europa, katalog izložbe, Zagreb, 2006. (u đa Pile u 18. stoljeću, u: Kultura ladanja, zbornik radova sa tisku). znanstvenih skupova »Dani Cvita Fiskovića« održanih 2001. i 2002. godine, (ur.) Nada Grujić, Zagreb, 2006., 195–212. GJURO SZABO, Kroz Hrvatsko zagorje, Zagreb, 1939. KATARINA HORVAT-LEVAJ, Tommaso Napoli u Dubrovni NACE ŠUMI, Baročna arhitektura, Ljubljana, 1969. ku, u: Umjetnički dodiri dviju jadranskih obala u 17. i 18. stoljeću, ZLATKO UZELAC, Tvrđavska crkva sv. Ane Johanna Lucasa zbornik radova međunarodnog simpozija 2003. u Splitu, (ur.) von Hildebrandta u Slavonskom Brodu, Radovi Instituta za po- Ivana Prijatelj-Pavičić, Split, 2006. (u tisku). vijest umjetnosti, 28 (2004.), 188–207.

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja 731 Barokna skulptura u jadranskoj ANGELO DE BENVENUTI, Fortificazioni venete in Dalmazia, Venecija, 2006. Hrvatskoj LUKŠA BERITIĆ, Utvrđenja grada Dubrovnika, Zagreb, 1955. CAMILLO SEMENZATO, La scultura veneta del Seicento e del JOSIP ĆUZELA, Šibenski fortifikacijski sustav, Šibenik, 2005. Settecento, Venezia, 1966. ANA DEANOVIĆ, Utvrde i perivoji, Zagreb, 2001. ANĐELA HORVAT–RADMILA MATEJČIĆ–KRUNO PRI LELJA DOBRONIĆ, Zagrebačka biskupska tvrđa, Zagreb, 1988. JATELJ, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982. ARSEN DUPLANČIĆ, Splitske zidine u 17. i 18. stoljeću, Za RADOSLAV TOMIĆ, Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji, Za greb, 2007. greb, 1995. LUIGI FOSCAN, I castelli medioevali dell’Istria, Trst, 1992. La scultura a Venezia da Sansovino a Canova (ur. A. Bacchi), Milano, LUIGI FOSCAN, Porte e mura delle città, terre e castella della 2000. Carsia e dell’Istria, Rovinj–Trst, 2003. RADOSLAV TOMIĆ, Kiparstvo u Dalmaciji, Istri i na Kvarneru, JOSIP KLJAJIĆ, Brodska tvrđava, Slavonski Brod, 1998. u: Hrvatska i Europa: barok i prosvjetiteljstvo (XVII–XVIII.stolje- će); sv. III. (ur.) I. Golub, Zagreb, 2003., 637–651. ROCHUS KOHLBACH, Steirische Baumeister. Tausendundein Werkmann, Graz, 1961. EMILIJ LASZOWSKI, Hrvatske povjesne gradjevine, Zagreb, 1902. SENA SEKULIĆ-GVOZDANOVIĆ, Crkve-tvrđave u Hrvat Barokno slikarstvo u jadranskoj skoj, Zagreb, 1994. Hrvatskoj SENA SEKULIĆ-GVOZDANOVIĆ, Utvrđeni samostani na tlu Hrvatske, Zagreb, 2007. VIŠNJA BRALIĆ, Slikarstvo XVIII. stoljeća u Istri, Hrvatskom GJURO SZABO, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Za primorju i na Kvarnerskim otocima, u: Hrvatska i Europa: kul- greb, 1920. tura, znanost i umjetnost: barok i prosvjetiteljstvo (XVII–XVIII. ANDREJ ŽMEGAČ, Bastioni kontinentalne Hrvatske, Zagreb, stoljeće), sv. III, (ur.) Ivan Golub, Zagreb, 2003., 695–702. 2000. VIŠNJA BRALIĆ, NINA KUDIŠ BURIĆ, Slikarska baština Istre. Štafelajno slikarstvo od 15. do 18. stoljeća na području Poreč ko-pulske biskupije, Zagreb, 2006. GRGO GAMULIN, Stari majstori u Jugoslaviji I–II, Zagreb, Tursko-islamska arhitektura i 1961.–1964. ANĐELA HORVAT–RADMILA MATEJČIĆ–KRUNO PRI umjetnost JATELJ, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982. *** Arhitektonski spomenici Slavonije: tursko razdoblje, barok i klasicizam NINA KUDIŠ BURIĆ, Slikarstvo Istre i Kvarnera u XVII. sto [katalog izložbe PMH], (ur.) Vanja Radauš, Zagreb, 1975.(?) ljeću, u: Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost: barok i J. B. [JOSIP BÖSENDORFER], Koliko je džamija bilo u turskom prosvjetiteljstvo (XVII–XVIII. stoljeće), sv. III, (ur.) Ivan Golub, Osijeku?, Osječki zbornik, II–III (1948.), 252–253. Zagreb, 2003., 689–694. NEVENKA BOŽANIĆ-BEZIĆ, Kule u makarskom primorju, VLADIMIR MARKOVIĆ, Zidno slikarstvo 17. i 18. stoljeća u Dalmaciji, Zagreb, 1985. Makarski zbornik, I (1970.), 313–336. KRUNO PRIJATELJ, Studije o umjetninama u Dalamciji I–V, BOŠKO DESNICA, Jusuf Mašković i njegov han u Vrani, Novo Zagreb, 1963.–1989. doba [Split], XX (1937.), 298, 15–16. KRUNO PRIJATELJ, IVANA PRIJATELJ-PAVIČIĆ, Slikar IVO DRAGIĆ, Tragovi turskog vremena u Srijemu i Slavoniji, stvo u Dalmaciji u europskom kontekstu, u: Hrvatska i Europa: Srijemske novine, II (1938.), 11. kultura, znanost i umjetnost: barok i prosvjetiteljstvo (XVII–XVIII. *** Grob muslimanskog proroka Gajbije u Staroj Gradiški, u: Cro- stoljeće), sv. III, (ur.) Ivan Golub, Zagreb, 2003., 675–688. atia – Nova Gradiška, (ur.) Vjekoslav Žugaj, Nova Gradiška, RADOSLAV TOMIĆ, Trogirska slikarska baština, Zagreb, 1997. 1992., 78–80. RADOSLAV TOMIĆ, Slikar Giovanni Battista Augusti Pitteri u VLADO HORVAT, Muzeološki prikaz turskog razdoblja za po Dalmaciji, Zagreb, 2002. dručje zavičajnog muzeja u Vukovaru, Glasnik slavonskih mu- , 13 (1970.), 1–107. RADOSLAV TOMIĆ, Splitska slikarska baština, Zagreb, 2002. zeja DOROTHEA WESTPHAL, Malo poznata slikarska djela XIV do ZAGORKA JANC, Islamska minijatura [ed. Umjetnost na tlu Ju XVIII stoljeća u Dalmaciji, Rad JAZU, 258 (1937.). goslavije], Beograd–Zagreb–Mostar, 1985. ZLATKO KARAČ, Gradograditeljstvo i graditeljstvo na tlu Vu kovara od prapovijesti do kraja osmanske vlasti, u: Vukovar – vjekovni hrvatski grad na Dunavu, (ur.) Igor Karaman, Zagreb, Utvrde i utvrđeni gradovi od srednjeg 1994, 138–154. vijeka do 19. st. MITA KOSTIĆ, Gaibijino turbe kod Stare Gradiške, Narodna starina, XIII (1934.), 1–2 (33), 99–100. ANGELO DE BENVENUTI, Zara nella cinta delle sue fortifica JOSIP MATASOVIĆ, Stari osječki most, Narodna starina, VIII zioni, Milano, 1940. (1929.), 1 (18), 7–32.

732 Odabrana literatura uz pojedina poglavlja KORNELIJA MINICHREITER, Dio turskog Osijeka na prosto ALEXANDER BUCZYNSKI, Gradovi Vojne krajine, Zagreb ru Križanićevog trga u svjetlu arheoloških nalaza, Anali Zavoda 1997. za znanstveni rad u Osijeku, 3 (1984.), 43–107. NEVEN BUDAK, Gradovi Varaždinske županije u srednjem vije IVAN MIRNIK, MUHAMED ŽDRALOVIĆ, Skupni nalazi nov ku, Zagreb–Koprivnica, 1994. ca iz Hrvatske XV.: Skupni nalaz osmanskog srebrnog novca MIRKO BULAT, Antička naselja u Slavoniji, Posebni otisak Izda 15. st. iz Županje, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3.s., nja Hrvatskog arheološkog društva, sv. 16., Zagreb, 1993. XL (2007.), 369–390. ĐURĐICA CVITANOVIĆ, Karlovac – analitičke studije karlo TONE PAPIĆ, BOŽICA VALENČIĆ, Župna crkva Svih Svetih vačke »Zvijezde«, Centar za povijesne znanosti, Odjel za po u Đakovu [džamija], Zagreb, 1990. vijest umjetnosti, Zagreb, 1979. VANDA PAVELIĆ–WEINERT, Misno ruho u Muzeju Slavon LELJA DOBRONIĆ, Zagrebački Kaptol i Gornji grad nekad i skog Broda dio turskog šatora 17. stoljeća?, Vijesti muzealaca i danas, Zagreb, 1988. konzervatora Hrvatske, XVIII (1969.), 5–6: 36–41. BISERKA DUMBOVIĆ BILUŠIĆ, Formiranje i razvoj urbanog IVO PETRICIOLI, Han Jusufa Maškovića, Radovi Instituta JAZU prostora Samobora, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 19 u Zadru, 18 (1971.), 379–388. (1995.), 21–35. ZVONIMIR POŽGAJ, STJEPAN PLANIĆ. Graditeljske oso MILJENKA FISCHER, Značajke urbanističkog razvoja, u: Nova bitosti i ukrasi zagrebačke džamije, u: Džamija u Zagrebu: u Gradiška, Nova Gradiška, 1998., 64–74. spomen otvorenja, Zagreb, 1943., 50–57. ANĐELA HORVAT, O urbanističkoj jezgri Virovitice, Bulletin GJURO SZABO, Spomenici turskog doba u Slavoniji, Novosti, JAZU, 3 (1958.), 161–168. (1929.), 89: 47. MIRA ILIJANIĆ, Urbanizam, graditeljstvo, kultura, Varaždin, R. R., Gaibino turbe. Iz prošlosti Bosanske Gradiške, Vrbaske novi- 1999. ne, 6 (1934.), 500, 3. IVAN KAMPUŠ, IGOR KARAMAN, Tisućljetni Zagreb, Za EGON STEINMAN, Nalaz temelja stare turske tvrđave u Petri greb, 1994. nji, Tehnički vjesnik, 59 (1942.), 4–6: 103–106. ZLATKO KARAČ, Osnovna analiza urbanističko-arhitektonskog MARIJA ŠERCER, Tursko oružje [katalog izložbe PMH], Za razvoja Vukovara, Prostor, 1–2 (1994.), 77–97. greb, 1983. NADA KLAIĆ, Prilog postanku slavonskih varoši, Zbornik radova MIRJANA ŠIGIR, Džamija opet u Slavoniji, jedinstven pothvat Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 3 (1955.), 41–59. konzervatora u Đakovu, Đakovački vezovi, 1991., 90–91.; isto, Vjesnik / Panorama, 8. ožujka 1991. IVY LENTIĆ KUGLI, Varaždin nakon požara 1776, Zagreb, 1973. IVAN M. ZDRAVKOVIĆ, Džamija, minare i tvrdjava u Drnišu, Prilozi za povijest umjetnosti u Dalmaciji, 10 (1956.): 190–198. IVY LENTIĆ KUGLI, Varaždin povijesna urbana cjelina grada, Zagreb, 1977. IVAN M. ZDRAVKOVIĆ, Džamija i česma na Klisu, Naše starine, V (1958.), 294–297. JAGODA MARKOVIĆ, Urbanistički razvoj Ludbrega, u: Lud- breg, Ludbreška Podravina, Zagreb, 1997., 71–79. MUHAMED ŽDRALOVIĆ, Arabički rukopisi Orijentalne zbirke Arhiva Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti [katalog IVO MAROEVIĆ, Sisak, grad i graditeljstvo, Sisak, 1970. izložbe], Zagreb, 1986. IVE MAŽURAN, Srednjovjekovni i turski Osijek, Osijek, 1994. TOMISLAV PETRINEC, Grad Otočac – Pregled povijesno-ur banog razvitka, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 18 (1992./1993.), 103–118. Gradovi kontinentalne Hrvatske MARIJA PLANIĆ-LONČARIĆ, Izgradnja grada do sredine 19. do 19. stoljeća stoljeća, u: Koprivnica, grad i spomenici, Zagreb, 1986., 33–54. TATJANA SEKELJ IVANČAN, Neki arheološki primjeri zapo JOSIP ADAMČEK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine 15. do sjedanja ruševina antičkih urbanih cjelina u sjevernoj Hrvat kraja 17. stoljeća, Zagreb, 1980. skoj tijekom srednjeg vijeka, Prilozi Instituta za arheologiju u ZDENKO BALOG, Urbanistički razvoj Križevaca u srednjem vi Zagrebu, 18 ( 2001.), 189–212. jeku, Peristil, 41 (1998.), 23–25 MIRELA SLUKAN ALTIĆ, Bjelovar, Zagreb, 2003. VLADIMIR BEDENKO, Urbanistička prošlost Stare Gradiš ZLATKO UZELAC, Trg sv. Terezije u Požegi, Pitanja urboge ke, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 2–3 (1976.), neze, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 18 (1994.), 49–60. 109–115. BRANKA VIKIĆ-BELANČIĆ, Tipovi naselja u sjeverozapadnoj VLADIMIR BEDENKO, Prilog poznavanju zagrebačkog podgra Hrvatskoj, u: Arheološka istraživanja u sjeverozapadnoj Hrvat- đa u 15. stoljeću, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 12–13 skoj, sv. 2, 159–175. (1989.), 179–185. RATKO VUČETIĆ, Prostorni razvoj srednjovjekovne Krapine, VLADIMIR BEDENKO, Zagrebački Gradec, kuća i grad u sred Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 24 (2000.), 7–22. njem vijeku, Zagreb, 1989. RATKO VUČETIĆ, Prilog problematici istraživanja gradskih na Bedenko Vladimir, O prostoru Kaptola u srednjem vijeku, u: Zagre- selja na primjeru Hrvatskog zagorja, Zbornik 1. kongresa hrvat- bačka biskupija i Zagreb 1094.–1994., Zagreb, 1993., 633–648. skih povjesničara umjetnosti, Zagreb, 2004., 137–144. VLADIMIR BEDENKO, Urbanistički razvoj Križevaca do sredine RATKO VUČETIĆ, Prostorni razvoj grada do 19. stoljeća, u: 19. stoljeća, u: Križevci, grad i okolica, Zagreb, 1993., 75–91. Kulturna baština Požege i Požeštine, Požega, 2004., 128–143.

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja 733 RATKO VUČETIĆ, Gradovi kontinentalne Hrvatske u srednjoe IVO MAROEVIĆ, Gradogradnja i zaštita spomenika u 19. stolje uropskom kontekstu, Zbornik 2. kongresa hrvatskih povjesničara ću na hrvatskoj strani Jadrana, Radovi Instituta za povijest umjet- umjetnosti, Zagreb, 2007., 45–48. nosti, 24 (2000.), 79–84. RATKO VUČETIĆ, Predmoderni grad sjeverozapadne Hrvatske RADMILA MATEJČIĆ, Mađarski arhitekti u izgradnji Rijeke, – primjer Varaždina, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 31 Zbornik radova 2. kongresa Saveza društava povjesničara umjet- ( 2007.), 131–152. nosti, Celje, 1978., 53–62. RADMILA MATEJČIĆ, Uloga tršćanskih arhitekata u monu mentalizaciji Rijeke, Peristil, 31 (1988.), 157–166. SLAVKO MULJAČIĆ, Urbanistički razvitak Splita i regulacio Gradovi jadranske Hrvatske ni planovi od početka XIX. stoljeća do 1944., Urbs, 6 (1965.), u 19. stoljeću 25–31. IVAN PEDERIN, Jadranska Hrvatska u austrijskim i njemačkim LEOPOLDO BARI, Pola nei secoli, Trieste, 1987. putopisima, Zagreb, 1991. LUKŠA BERITIĆ, Urbanizam dubrovačkih luka, Pomorski zbor- IVAN PEDERIN, Njemački putopisci po Dalmaciji, Spilit, 1989. nik, 2 (1962.), 1383–1391. IVO PETRICIOLI, Urbanistički razvoj zadarske luke, Pomorski JOSIP BERSA, Dubrovačke slike i prilike (1800.–1880.), [Zagreb, zbornik, 2 (1962.), 1453–1466. 1941.], Dubrovnik, 2002. STANKO PIPLOVIĆ, Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću, Split, MIROSLAV BERTOŠA, Istra, Jadran, Sredozemlje – identiteti i 1996. imaginariji, Zagreb, 2003. STANKO PIPLOVIĆ, Graditeljsko naslijeđe Trogira u XIX. sto ŽELJKA ČORAK, Lokrum u Srednjoj Europi, u: Zbornik otoka ljeću, Vartal, 4 (1995.), 13–34. Lokruma, Zagreb, 1989., 207–211. STANKO PIPLOVIĆ, Preobrazba Splita na razmeđu XIX. i XX. STJEPAN ĆOSIĆ, Dubrovnik nakon pada Republike (1808.– stoljeća, Građa i prilozi za povijest Dalmacije, 15 (1999.), 291– 1848.), Dubrovnik, 1999. 350. FRANO DUJMOVIĆ, Urbanistički razvoj šibenske luke, Pomorski CVJETKO PREMUS, Urbanistički razvoj riječke luke, Pomorski zbornik, 2 (1962.), 1437–1451. zbornik, 2 (1962.), 1467–1486. ARSEN DUPLANČIĆ, Prilog poznavanju luke i pomorstva Spli ANTONIO RUBBI, Pula, tri tisuće godina urbaniteta, Rovinj, ta u 18. i 19. stoljeću, Adrias, 2 (1988.), 69–88. 1995. VEDRAN DUPLANČIĆ, Obalni pojas grada Splita u urbanistič MARIJA STAGLIČIĆ, Graditeljstvo u Zadru (1868.–1918.), Za kim planovima, projektima i studijama u razdoblju od 1914. do greb, 1988. 1941. godine, Prostor, 12 (2004) 1 (27), 111–121. MARIJA STAGLIČIĆ, Osvrt na graditeljstvo u Zadru od pada CVITO FISKOVIĆ, Karačajeve slike Šibenika, Trogira i Korčule Mletačke Republike (1797.) do talijanske okupacije (1943.), iz sredine 19. stoljeća, Adrias, 4/5 (1993.–1994.), 191–195. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 24 (2000.), 73–77. VINKO FORETIĆ, Povijest Dubrovnika do 1808., Zagreb, NIKŠA STANČIĆ, Hrvatski identitet kao razlika u Europi nacija 1980. 19. stoljeća, Historijski zbornik, 24 (1992.), 2, 135–140. EUGEN FRANKOVIĆ, Urbanističko planiranje u Hrvatskoj na KORALJKA VAHTAR-JURKOVIĆ, Opatija: urbanistički razvoj mijeni stoljeća, Peristil, 31–32 (1988.–1989.), 91–93. i perivojno naslijeđe, Rijeka, 2004. MIROSLAV GLAVIČIĆ, Prilozi proučavanju paleogeneze i ur MELITA VILIČIĆ, Gradska vrata i urbanističko formiranje drev banističkog razvoja Senije, Radovi, [Sveučilište u Splitu, Filo nog Senja, Senjski zbornik, 17 (1990.), 203–234. zofski fakultet Zadar. Razdio povijesnih znanosti], 32 (1992.– MELITA VILIČIĆ, Povijesno-urbanistički razvoj Senja, Senjski 1993.), 19, 79–104. zbornik, 1 (1965.), 94–110. DUŠKO KEČKEMET, Marmontov plan izgradnje splitske obale, GORAN VUKOVIĆ, Preobrazba Dubrovnika početkom 19. sto Adrias 4/5 (1993.–1994.), 147–166. ljeća, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 24 (2000.), 35–60. DUŠKO KEČKEMET, Rušenje splitskih gradskih utvrda, Građa i prilozi za povijest Dalmacije, 16 (2000.), 425–466. DUŠKO KEČKEMET, Urbanistički razvoj splitske luke, Pomor- ski zbornik, 2 (1962.), 1397–1400. Arhitektura 19. stoljeća u jadranskoj VINICIJE LUPIS, Arhitekt Lorenzo Vitelleschi i njegovo vrijeme Hrvatskoj [Lorenzo Vitelleschi, Povijesne i statističke bilješke o dubro vačkom okrugu, Dubrovnik, 1827.], Dubrovnik, 2002. Adamićevo doba 1780.–1830., katalog izložbe, (ur.) Ervin Dubrović, OLGA MAGAŠ, Urbani razvoj Rijeke i Sušaka na prijelomu sto Rijeka, 2005. ljeća, u: Arhitektura secesije u Rijeci, Rijeka, 1997., 2, 50–79. JULIJA LOZZI BARKOVIĆ, Arhitektura historicizma u Hrvat JAGODA MARKOVIĆ, Šibenik, jugoistočno pročelje grada: pro skom primorju i Istri, u: Historicizam u Hrvatskoj I. i II., ka jekt XIX. stoljeća i njegova sudbina u XX. stoljeću, Radovi In- talog izložbe, (ur.) Vladimir Maleković i dr., Zagreb, 2000., stituta za povijest umjetnosti, 21 (1997.), 127–141. 220–229 i 563–567. IVO MAROEVIĆ, Arhitektura i urbanizam u Hrvatskoj u prvoj JULIJA LOZZI BARKOVIĆ, Arhitektura historicizma u Sušaku, polovici 19. stoljeća, u: Hrvatski narodni preporod 1790.–1848., u: Arhitektura historicizma u Rijeci, katalog izložbe, (ur.) Daina Zagreb, 1985., 169–175. Glavočić i dr., Rijeka, 2001., 450–538.

734 Odabrana literatura uz pojedina poglavlja DANIELA MILOTTI BERTONI, Istria, duecento campanili STANKO PIPLOVIĆ, Ljetnikovac Garanjin u Divuljama, Prilozi storici, Trieste, 1997. povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 20 (1975.), 165–188. BOŽENA DAMJANIĆ-BREŠAN, Skradinska stolna crkva, magi STANKO PIPLOVIĆ, Arhitekt Gianantonio Selva i klasicizam u starski rad, Split, 1979. Dalmaciji, Peristil, 18–19 (1975.–1976.), 117–128. ŽELJKA ČORAK, Maksimilijanov ljetnikovac na Lokrumu: valo STANKO PIPLOVIĆ, Djelovanje arhitekta B. Mazzolija u Dal rizacija objekta (sloja) 19. stoljeća, u: Benediktinski samostan na maciji, Peristil, 20 (1977.), 99–102. Lokrumu, elaborat, Zagreb, 1986.–1987., 109 –115. STANKO PIPLOVIĆ, Graditeljstvo Trogira u 19. st., Split, ĐURĐICA CVITANOVIĆ, Arhitekt Kuno Waidmann, Zagreb, 1996. 1969. STANKO PIPLOVIĆ, Arhitekt Petar Pekota, Peristil, 30 (1987.), MILICA ĐILAS, »Vile Münz« u Puli, urbanističko-arhitektonska 155–161. cjelina s početka 20. stoljeća, Zbornik 1. kongresa hrvatskih po- DARJA RADOVIĆ MAHEČIĆ, Preobrazba Opatije 1882.–1897.: vjesničara umjetnosti, Zagreb, 2004., 153–160. počeci turističke arhitekture, Radovi Instituta za povijest umjet- VANDA EKL, Opatija – prostor i čovjek, Dometi, 9–10 (1984.), nosti, 26 (2002.), 132–148. 63–75. MARIJA STAGLIČIĆ, Izgradnja Kneževe i Providurove palače u ALENA FAZINIĆ, O gradnji župne crkve u Veloj Luci 1846.–1848., Zadru, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 28 (1980.), 75–92; Prilozi povijest umjetnosti u Dalmaciji, 25 (1985.), 259–284. MARIJA STAGLIČIĆ, Neostilska arhitektura u zadarskoj regiji, JASNA GALJER, Arhitektura kazališta u Hrvatskoj u drugoj po Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 25 (1985.), 229–258. lovini 19. stoljeća; Industrijska arhitektura u Hrvatskoj u dru MARIJA STAGLIČIĆ, Rimski arhitekt Basilio Mazzoli – pro goj polovini 19. stoljeća; Arhitektura željezničkih kolodvora fesor na zadarskom sveučilištu, Zadarska revija, 1–2 (1987.), u Hrvatskoj u drugoj polovini 19. stoljeća, u: Historicizam u 103–106. Hrvatskoj I. i II., katalog izložbe, (ur.) Vladimir Maleković i MARIJA STAGLIČIĆ, Graditeljstvo Zadra (1868.–1918.), Za dr., Zagreb, 2000., 126–137, 139–149, 159–165. greb, 1988. DAINA GLAVOČIĆ, Stambena arhitektura; Poslovne palače; MARIJA STAGLIČIĆ, Klasicizam u Zadru, Zagreb, 1996. Sakralna arhitektura, u: Arhitektura historicizma u Rijeci, kata log izložbe, (ur.) Daina Glavočić i dr., Rijeka, 2001., 118–155, MARIJA STAGLIČIĆ, Neostilska arhitektura u Dalmaciji, u: Hi- 196–238, 328–344. storicizam u Hrvatskoj I. i II., katalog izložbe, (ur.) Vladimir Maleković i dr., Zagreb, 2000., 230–237 i 567–579. DAINA GLAVOČIĆ, Arhitektura historicizma u Rijeci, Zbornik 1. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti, Zagreb, 2004., 161–166. BERISLAV VALUŠEK, Vila Angiolina u Opatiji, Opatija, 2005. NATAŠA IVANČEVIĆ, Škole, Hoteli, u: Arhitektura historiciz- LORENZO VITELESCHI, Povijesno-statističke bilješke o du ma u Rijeci, katalog izložbe, (ur.) Daina Glavočić i dr., Rijeka, brovačkom okrugu, Dubrovnik, 2002. 2001., 266–290, 306–326. GORAN VUKOVIĆ, Preobrazba Dubrovnika početkom 19. sto KORALJKA VAHTAR-JURKOVIĆ, Opatija: urbanistički razvoj ljeća, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 24 (2000.), 35–60. i perivojno nasljeđe, Rijeka, 2004. IGOR ŽIC, Rijeka: grad Svetog Vida, Rijeka, 1996. KATARINA HORVAT-LEVAJ, Od baroknog klasicizma do neo klasicizma: stilsko tipološka transformacija stambene arhitek ture Dubrovnika između 1780. i 1900. godine, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 24 (2000.), 61–72. DUŠKO KEČKEMET, Vicko Andrić, arhitekt i konzervator Arhitektura i urbanizam 19. st. (1793.–1866.), Split, 1993. u kontinentalnoj Hrvatskoj DUŠKO KEČKEMET, Kulturna i umjetnička baština Dalmacije II, Split, 2004. VIKTOR AMBRUŠ, Osijek na prijelazu u 20. stoljeće, Peristil, VINICIJE B. LUPIS, Prilozi poznavanju baštine Župe dubro 31–32 (1988.–1989.), 71–82. vačke, u: Župa dubrovačka III, (ur.) Stjepan Ćosić, Dubrovnik, VLADIMIR BEDENKO, Urbanistički razvoj Križevaca do sredi 2000., 102–115. ne 19. stoljeća, u: Križevci – grad i okolica, (ur.) Žarko Domljan, VINICIJE B. LUPIS, Arhitekt Lorenzo Vitelleschi i njegovo vri Zagreb, 1993., 75–91. jeme, u: Lorenzo Vitelleschi: povijesno-statističke bilješke o dubro- Bidermajer u Hrvatskoj 1815 –1848., katalog izložbe, (ur.) Vladimir vačkom okrugu, Dubrovnik, 2002., 5–51. Maleković, Zagreb, 1997. VINICIJE B. LUPIS, Dubrovački period djelovanja arhitekta i in ĐURĐICA CVITANOVIĆ, Arhitekt Kuno Waidmann, Zagreb, ženjera Nikole Nisetea, Peristil, 46 (2003.), 95–104. 1969. JAGODA MARKOVIĆ, Šibenik, jugoistočno pročelje grada: pro Bollé, (ur.) Željka Čorak, Život umjetnosti, Zagreb, 26–27 (1978.) jekt XIX. stoljeća i njegova sudbina u XX. stoljeću, Radovi In- stituta za povijest umjetnosti, 21 (1997.), 127–141. ŽELJKA ČORAK, Počeci Obrtne škole i vizualni identitet Zagre ba, katalog izložbe, Zagreb, 1980. AMIR MUZAR, Kako se stvarala Opatija: prilozi povijesti naselja vanja grada i zdravstvenog turizma, u: Opatija, Katedra čakav ŽELJKA ČORAK, Krematorij Mirogoj, Zagreb, 1987. skog sabora, Opatija, 1998. ANA DEANOVIĆ – ŽELJKA ČORAK, Zagrebačka katedrala, NANA PALINIĆ, Zgrade za kulturu i zabavu, u: Arhitektura hi- Zagreb, 1988. storicizma u Rijeci, katalog izložbe, (ur.) Daina Glavočić i dr., LELJA DOBRONIĆ, Graditelji i izgradnja Zagreba u doba histo Rijeka, 2001., 240–264. rijskih stilova, Zagreb, 1983.

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja 735 LELJA DOBRONIĆ, Bartol Felbinger i zagrebački graditelji nje Likovne umjetnosti i umjetnički obrt gova doba, Zagreb, 1971. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Zagreb, 1995. – 1, 1996. – 2. u 19. stoljeću MILJENKA FISCHER, Oblikovanje modernog grada, u: Križevci – grad i okolica, (ur.) Žarko Domljan, Zagreb, 1993., 93–101. NIKOLA ALBANEŽE, Vjekoslav Karas. Opus u kontekstu vre mena i prostora, u: Vjekoslav Karas: retrospektivna izložba, kata SONJA GAĆINA, GRGUR MARKO IVANKOVIĆ, Planovi i log izložbe, Zagreb, 2001.–2002. vedute Osijeka, katalog izložbe, Osijek, 1996. LJUBO BABIĆ, Umjetnost kod Hrvata u XIX. stoljeću, Zagreb, Historicizam u Hrvatskoj I i II, katalog izložbe, (ur.) Vladimir Male ković, Zagreb, 2000. 1934. IVAN KAMPUŠ, IGOR KARAMAN, Tisućljetni Zagreb, Za BRANKA BALEN, Josip Franjo Mücke (1821.–1883.), Osijek– greb, 1994. Zagreb, 2000. Karlovac 1579.–1979., zbornik, Karlovac, 1979. Geschichte der Bildenden Kunst in Österreich: 19. Jahrhundert, sv. 5, (ur.) Gerbert Frodl, Beč, 2002. SNJEŠKA KNEŽEVIĆ, Zagrebačka zelena potkova, Zagreb, 1996. MARINA BREGOVAC PISK, Ferdinand Quiquerez (1845.– SNJEŠKA KNEŽEVIĆ, Urbanistički razvoj gradova kontinental ne Hrvatske u 19. stoljeću, Zbornik 1. kongresa hrvatskih povje- 1893.), katalog izložbe, Zagreb, 1995. sničara umjetnosti, (ur.) Milan Pelc, Zagreb, 2004., 105–116. ŽELJKA ČORAK, Počeci Obrtne škole i vizualni identitet Zagre Koprivnica: grad i spomenici, Zagreb, 1986. ba, katalog izložbe, Zagreb, 1980. IVY LENTIĆ KUGLI, Varaždin nakon požara 1776., Zagreb, GRGO GAMULIN, Hrvatsko slikarstvo XIX. stoljeća, Zagreb, 1973. 1995. IVY LENTIĆ KUGLI, Varaždin: povijesna urbana cjelina grada, MIROSLAV GAŠPAROVIĆ, Slikarstvo u doba historicizma u Zagreb, 1977. Hrvatskoj, u: Historicizam u Hrvatskoj, katalog izložbe, MUO, IVO MAROEVIĆ, Sisak: grad i graditeljstvo, Sisak, 1998. Zagreb, 2000., 313–327. IVO MAROEVIĆ, Arhitektura i urbanizam u Hrvatskoj u prvoj DAINA GLAVOČIĆ, Djela kipara Ivana Rendića na Kozali i Tr polovini 19. stoljeća, u: Hrvatski narodni preporod, katalog satu, u: Kozala: monografija o riječkom komunalnom groblju i o izložbe, Zagreb, 1985., 169–175. kulturi pokapanja u Rijeci u povodu 130 godina vođenja njegovih knjiga ukopa, Rijeka, 2002., 94–115. OLGA MARUŠEVSKI, Poslovna zgrada: tema 19. stoljeća, Čovjek i prostor, 360 (1983.), 30. MIRJANA GROSS, AGNEZA SZABO, Prema hrvatskom građan OLGA MARUŠEVSKI, Iso Kršnjavi kao graditelj: izgradnja i ob skom društvu: društveni razvoj u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji nova obrazovnih, kulturnih i umjetničkih objekata u Hrvat šezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeća, Zagreb, 1992. skoj, Zagreb, 1986. Hrvatski narodni preporod 1790.–1848.: Hrvatska u vrijeme Ilirskog OLGA MARUŠEVSKI, SONJA JURKOVIĆ, Maksimir, Zagreb, pokreta, katalog izložbe, Zagreb, 1985. 1992. KRUNOSLAV KAMENOV, München i hrvatski slikari druge OLGA MARUŠEVSKI, Školski forum Ise Kršnjavog, Zagreb, 1992. polovice XIX. stoljeća, u: Hrvatska–Mađarska–Europa: stoljet- OLGA MARUŠEVSKI, Križevci u 19. stoljeću, u: Križevci – grad i ne likovno-umjetničke veze, (ur.) Jadranka Damjanov, Zagreb, okolica, (ur.) Žarko Domljan, Zagreb, 1993., 51–72. 2000., 160–169. OLGA MARUŠEVSKI, Arhitektonsko-urbanističke veze Zagreba DUŠKO KEČKEMET, Ivan Rendić, Supetar, 1969. i Beča na prijelomu stoljeća, u: Fin de siècle Beč – Zagreb, (ur.) IRENA KRAŠEVAC, Jakov Bizjak, kipar i pozlatar, katalog Damir Barbarić, Zagreb, 1997., 197–228. izložbe, Muzeji Hrvatskog zagorja, Gornja Stubica, 12.10.– ÁKOS MORAVÁNSZKY, Competing Visions: Aesthetic Inventi 20.11.2006. on and Social Imagination in Central European Architecture IRENA KRAŠEVAC, Skulptura i oltari Đakovačke katedrale u kon 1867-1918, Cambridge Massachusetts, 1998. tekstu sakralne umjetnosti 19. stoljeća, u: Zbornik međunarod MARTIN PILAR, JANKO HOLJAC, Hrvatski građevinski obli nog znanstvenog skupa »Josip Juraj Stossmayer povodom 190. ci, Zagreb, 1904.–1909. obljetnice rođenja i 100. obljetnice smrti«, HAZU, Zagreb i DARJA RADOVIĆ MAHEČIĆ, Prostorni razvoj Požege u 19. i Đakovo, Zbornik radova, HAZU, Zagreb, 2006., 453–466. 20. stoljeću, u: Kulturna baština Požege i Požeštine, (ur.) Natalija IRENA KRAŠEVAC, Tirolska sakralna skulptura i oltari na pri Čerti, Požega, 2004., 144–163. jelazu 19. u 20. stoljeće u sjevernoj Hrvatskoj, u: Anali Gale- BOJANA ŠĆITAROCI, MLADEN ŠĆITAROCI, Gradski peri rije Antuna Augustinčića, XXVI (2006.), br. 26, Klanjec, 2007. voji Hrvatske u 19. stoljeću: javna perivojna arhitektura hrvat 3–34. skih gradova u europskom kontekstu, Zagreb, 2004. IRENA KRAŠEVAC, PETAR PRELOG, LJILJANA KOLEŠ Shaping the Great City: Modern Architecture in Central Europe 1890- NIK, Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu i hrvatsko 1937, katalog izložbe, (ur.) Eve Blau, Monika Platzer, Mün slikarstvo / Akademie der Bildenden Künste in München und chen–London–New York, 1999. die kroatische Malerei, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, Virovitički zbornik 1234.–1984., Virovitica, 1986. 2008. BOŽENA VRANJEŠ ŠOLJAN, Stanovništvo gradova Banske Hr VERA KRUŽIĆ-UCHYTIL, Vlaho Bukovac: život i djelo, Za vatske na prijelazu stoljeća, Zagreb, 1991. greb, 1968.

736 Odabrana literatura uz pojedina poglavlja VERA KRUŽIĆ-UCHYTIL, Medović, monografija, Grafički za of the 20th Century 1900–1925, Daina Glavočić (ur.), Moderna vod Hrvatske, Zagreb, 1978. galerija Rijeka, 1998. (katalog izložbe). VERA KRUŽIĆ-UCHYTIL, Bukovac, Globus, Zagreb, 2001. VINKO BRAJEVIĆ – KOSTA STRAJNIĆ, Misli o čuvanju dal ISO KRŠNJAVI, Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje do matinske arhitekture, Novo doba, Split, 1931. ba, Hrvatsko kolo, knjiga I, 2005. (Ponovljeno u: Iso Kršnjavi, ULRICH CONRADS, Programi i manifesti arhitekture XX. sto Zapisci iza kulisa hrvatske politike, Mladost, Zagreb, 1986.). ljeća (ur. dopunjenog hrv. izdanja: Krešimir Rogina), Psefiz Bidermajer u Hrvatskoj 1815.–1848., katalog izložbe, (ur.) Vladimir ma, Zagreb, 1997. Maleković, Zagreb, 1997. ŽELJKA ČORAK, U funkciji znaka. Drago Ibler i hrvatska arhi Historicizam u Hrvatskoj I. i II., katalog izložbe, (ur.) Vladimir Ma tektura između dva rata, Institut za povijest umjetnosti, Za leković i dr., Zagreb, 2000. greb, 1981. OLGA MARUŠEVSKI, Iso Kršnjavi kao graditelj. Izgradja i ob ŽELJKA ČORAK – ANDRIJA MUTNJAKOVIĆ, Arhitektura, nova obrazovnih, kulturnih i umjetničkih objekata u Hrvat u: Kritička retrospektiva »Zemlja«, 6. zagrebački salon, Zagreb, skoj, DPUH, Zagreb, 1986. 1971. (katalog izložbe). OLGA MARUŠEVSKI, Iso Kršnjavi: kultura i politika na zidovi ŽARKO DOMLJAN, Poslijeratna arhitektura u Hrvatskoj, Život ma palače u Opatičkoj 10, Zagreb, 2002. umjetnosti, 10, Zagreb, 1969., 3–45. OLGA MARUŠEVSKI, Društvo umjetnosti 1868.–1872.–1941., ŽARKO DOMLJAN, Arhitektura 20. stoljeća u Hrvatskoj, u: Ar- DPUH, Zagreb, 2004. hitektutra 20. vijeka, Umjetnost na tlu Jugoslavije, Beograd– Zagreb–Mostar, 1986., 32–46. Naš muzeum, zbornik radova znanstvenog skupa »50 godina od utemeljenja hrvatskog Narodnog muzeja u Zagrebu 1846.– STJEPAN GOMBOŠ, Moderna arhitektura u Hrvatskoj, u: Jugo- 1996.«, Zagreb, 1998., 85–92. slavija, 11, Beograd, 1955., 102–107. IVO PETRICIOLI, Franjo Salghetti-Drioli, Zadar, 2003. VERA HORVAT-PINTARIĆ, Vjenceslav Richter, Grafički za vod Hrvatske, Zagreb, 1970. SNJEŽANA PINTARIĆ, Oton Iveković, katalog izložbe, Umjet nički paviljon, Zagreb, 1995.–1996. RADOVAN, IVANČEVIĆ, Za Zagreb (suprotiva mnogim), Dru štvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 2001. MARIJANA SCHNEIDER, Historijsko slikarstvo u Hrvatskoj, katalog izložbe, Zagreb, 1969. DUŠKO KEČKEMET, Stambena arhitektura u Splitu u razdo blju između dva svjetska rata, Arhitektura, 208–210, Zagreb, MARIJANA SCHNEIDER, Slikar Ivan Zasche (1825.–1863.), 1989.–1991., 25–27. Zagreb, 1975. ZDENKO KOLACIO, Vizije i ostvarenja, Mladost, Zagreb, 1978. ANKA SIMIĆ-BULAT, Vjekoslav Karas, Zagreb, 1958. Slikarstvo XIX. stoljeća u Hrvatskoj, katalog izložbe, Zagreb, 1961. MIROSLAV KRLEŽA, Slučaj arhitekta Iblera, Književnik, 2, Za greb, 1939., 170–173. Menci Clement Crnčić, katalog izložbe, (ur.) Božena Šurina, Zagreb, 1990.–1991. ALEKSANDER LASLO, Die Loos-Schule in Kroatien, u: Adolf Loos, Graphische Sammlung Albertina, Historisches Museum BOŽENA ŠURINA, Menci Clement Crnčić, katalog izložbe, der Stadt Wien, Beč, 1989., 307–327. (katalog izložbe). Umjetnički paviljon, Zagreb, 1990.–1991. ALEKSANDER LASLO, Zagreb 1923–1937, u: Shaping the Gre- OTO ŠVAJCER, Adolf Waldinger: 1843.–1904., Zagreb, 1982. at City. Modern Architecture in Central Europe 1890–1937, Eve OTO ŠVAJCER, Domaći i strani slikari XVIII. i XIX. stoljeća u Blau–Monika Platzer (ur.), Prestel, Munich–London–New Galeriji likovnih umjetnosti Osijek, Osjek, 1987.–1988. York, 1999. (katalog izložbe). VINKO ZLAMALIK, Bela Čikoš Sesija, začetnik simbolizma u ALEKSANDER LASLO, Lica moderniteta 1898.–1918.: zagre Hrvatskoj, DPUH, Zagreb, 1984. bačka arhitektura secesijske epohe, u: Secesija u Hrvatskoj, Mi roslav Gašparović i Anđelka Galić (ur.), Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2003., katalog izložbe, 22–41. IVO MAROEVIĆ, Arhitektura 1970-ih godina u Hrvatskoj. Pro blemi, pojave i tendencije, 17. zagrebački salon – retrospekti Arhitektura i urbanizam 20. stoljeća va, Zagreb, 1982. (katalog izložbe). IVO MAROEVIĆ, Kronika zagrebačke arhitekture 1981–1991, Arhitekt Viktor Kovačić, život i djelo. Zbornik Znanstvenog skupa Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2002. 1994., Miroslav Begović (ur.), Hrvatska akademija znanosti i OLGA MARUŠEVSKI, Od Manduševca do Trga Republike, umjetnosti, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb, 2003. Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 1987. Arhitekti članovi JAZU, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetno- OLGA MARUŠEVSKI, Arhitektonsko-urbanističke veze Zagreba sti, 437, Zagreb, 1991. i Beča na prijelomu stoljeća, u: Fin de siècle Zagreb – Beč, Damir Arhitektonski fakultet 1919/1920 – 1999/2000. Osamdeset godina izo- Barbarić (ur.), Školska knjiga, Zagreb, 1997., 197–229. brazbe arhitekata u Hrvatskoj, Sveučilište u Zagrebu, Arhite Moderna arhitektura Rijeke. Arhitektura i urbanizam međuratne Rije- konski fakultet, Zagreb, 2000. ke 1918.–1945. / L’Architettura e urbanistica a Fiume nel periodo Arhitektura secesije u Rijeci. Arhitektura i urbanizam početka 20. stolje- fra le due guerre 1918-1945, Berislav Valušek (ur.), Moderna ća 1900.–1925. / Architecture and Town Planning at the Begining galerija Rijeka, 1996. (katalog izložbe).

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja 737 ANDRIJA MUTNJAKOVIĆ, Arhitektonski odjel, u: Spomenica Suvremena periodika: Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Povodom 50.-godišnjice njenog osnutka (1907/08 –1957/58), Izdanje Akademije likov Viesti Društva inžinira i arhitekata, 1878.–1914. nih umjetnosti u Zagrebu, 1958., 58–60. Život, 1900. Osječka arhitektura 1918.–1945., Julijo Martinčić i Dubravka Hacke Tehnički list, 1919.–1941. nberger (ur.), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod Arhitektura, Ljubljana, 1931.–1934. za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, Zagreb–Osijek, 2006. Građevinski vjesnik, Zagreb, 1932.–1941. IVAN OŠTRIĆ, Stambena arhitektura u Zadru – zone iskoraka Čovjek i prostor, Zagreb, od 1954. – (1924.–1942, 1945.–1990.), Arhitektura, 208–210, Zagreb, Arhitektura, Zagreb, od 1947. – 1989.–1990., 19–23. MARTIN PILAR i JANKO HOLJAC, Hrvatski građevni oblici, Zagreb, 1905.–1909. (pretisak: Nakus i Hrvatska poštanska Tematski brojevi časopisa: banka, Samobor–Zagreb, 2005.). Hrvatska međuratna arhitektura, Arhitektura, 156–157, Zagreb, STJEPAN PLANIĆ, (ur.), Problemi savremene arhitekture, Za 1976. greb, 1932. (2. izd. Psefizma, Zagreb, 1996.). Individualno stanovanje, Arhitektura, 186–188, Zagreb, 1983.– STJEPAN PLANIĆ, 50 godina arhitekture u Hrvatskoj, Književ- 1984. nik, 2, Zagreb, 1939., 49–64. CIAM, Arhitektura, 189–195, Zagreb, 1984.–1985. Pola vijeka hrvatske umjetnosti, Hrvatsko društvo umjetnosti, Za Arhitektura u Hrvatskoj 1945–1985, Arhitektura, 196–199, Za greb, 1938.–1939. (katalog izložbe). greb, 1986. VLADIMIR POTOČNJAK, Arhitektura u Hrvatskoj 1888–1938., Zagreb-retro, Arhitektura, 200–203, Zagreb, 1987. Građevinski vjesnik, Zagreb, 1939., 4–5, 49–79. CROATIA – XIX. međunarodni kongres arhitekata, Barcelona 96, TOMISLAV PREMERL, Hrvatska moderna arhitektura između Čovjek i prostor, posebno izdanje, Zagreb, lipanj 1996. dva rata. Nova tradicija, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Za Neven Šegvić, Arhitektura, 216, Zagreb, 2004. greb, 1989. Ivan Vitić, Arhitektura, 217, Zagreb, 2005. TOMISLAV, PREMERL, Zagreb grad moderne arhitekture, Du rieux, Zagreb, 2003. DARJA RADOVIĆ MAHEČIĆ, Socijalno stanovanje međurat nog Zagreba / Social Housing in Zagreb between the Wars, Horetzky, Zagreb, 2002. Kiparstvo 20. stoljeća DARJA RADOVIĆ MAHEČIĆ, Likovni red u hrvatskoj arhitektu ri pedesetih godina, Arhitektura, 215, Zagreb, 2003., 138–148. ANA ADAMEC, Hrvatsko kiparstvo na prijelazu stoljeća, Zagreb, DARJA RADOVIĆ MAHEČIĆ, Moderna arhitektura u Hrvat 1999. skoj 1930-ih / Modern Architecture in Croatia 1930’s, Institut za povijest umjetnosti i Školska knjiga, Zagreb, 2007. LJUBO BABIĆ, Umjetnost kod Hrvata, Zagreb, 1943. BOGDAN RAJAKOVAC, Naša arhitektura, u: (ur.) Josip Grubi BOŽIDAR GAGRO, Hrvatska skulptura građanskog perioda, u: Jugoslovenska skulptura 1870-1950, katalog izložbe, Beograd šić, Jugoslavenski nacionalni album, Zagreb, 1933., 51–52. 1975., 33-41. ANTONIO RUBBI, Stambena arhitektura u Puli od početka stoljeća GRGO GAMULIN, Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća, Za do danas, Arhitektura, 208–210, Zagreb, 1989.–1990., 33–36. greb, 1999. ANTONIO RUBBI, Moderna i postmoderna arhitektura u Istri, DUŠKO KEČKEMET, Ivan Meštrović, Zagreb – Ljubljana, 1970. Habitat, Rovinj, 2000. ŽELIMIR KOŠČEVIĆ, Ivan Kožarić, Zagreb, 1996. KOSTA STRAJNIĆ, Dubrovnik bez maske: uzaludni napori i teš ka razočaranja, piščeva naklada, Dubrovnik, 1930. IRENA KRAŠEVAC, Ivan Meštrović i secesija. Beč – München – Prag 1900. – 1910., Zagreb, 2002. ZDENKO STRIŽIĆ, O stanovanju. Arhitektonsko projektiranje, Biblioteka Psefizma, Zagreb, 1997. (1. izd., 1952., 1956.). MIROSLAV KRLEŽA, Augustinčić, Zagreb, 1976. ARIANA ŠTULHOFER, Sportska arhitektura u Zagrebu, Nakla VLADIMIR MALEKOVIĆ, Kosta Angeli Radovani, Zagreb, da Jurčić – Arhitektonski fakultet, Zagreb, 2005. 1981. DAROVAN TUŠEK, Arhitektonski natječaji u Splitu 1918–1941., ZDENKA MARKOVIĆ, Frangeš Mihanović, Zagreb, 1954. Društvo arhitekata Splita, Split, 1994. TONKO MAROEVIĆ, Kiparstvo u 19. i 20. stoljeću, u: Tisuću DAROVAN TUŠEK, Arhitektonski natječaji u Splitu 1945–1995., godina hrvatskog kiparstva, Zagreb, 1997., 293-344. Društvo arhitekata Splita i Građevinski fakultet Sveučilišta u TONKO MAROEVIĆ, Vojin Bakić, Zagreb, 1998. Splitu, Split, 1994. JASIA REICHARDT, RADOVAN IVANČEVIĆ, Dušan Dža DARKO VENTURINI, Arhitektonski projektni zavod – prilog monja, Zagreb, 2001. poslijeratnoj hrvatskoj arhitekturi, Zagreb, 1982. IVE ŠIMAT BANOV, Šime Vulas, Zagreb, 2009. ZVONIMIR VRKLJAN, Sjećanja, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, IVE ŠIMAT BANOV, Robert Frangeš Mihanović: prilog povijesti 1995. modernoga hrvatskoga kiparstva, Zagreb, 2005.

738 Odabrana literatura uz pojedina poglavlja Slikarstvo pred izazovima novoga stoljeća MIROSLAV GAŠPAROVIĆ, Plenerizam – simbolizam – slikar stvo secesije, u: Secesija u Hrvatskoj, katalog izložbe, Zagreb, • Secesija i Hrvatski salon 1898. • Simbo- 2003., 114–125. lizam druge secesije i Društvo • DARKO GLAVAN, Svjetlost i samoća: Ključni ciklusi u stvaralaš Medulić tvu Antuna Motike, u: Antun Motika, katalog izložbe, Zagreb, Slikarstvo minhenskoga kruga • Proljetni 2002., 11–35. salon • Umjetnički krug oko časopisa Ze- ŽELJKO GRUM, Zlatko Šulentić, Zagreb, 1974. Realizmi dvadesetih godina • Kritič- VERA HORVAT-PINTARIĆ, Josip Seissel – Jo Klek, katalog nit • izložbe, Zagreb, 1978. ki realizam i grupa Zemlja • Grupa trojice VERA HORVAT-PINTARIĆ, Miroslav Kraljević, Zagreb, 1985. i »naš likovni izraz« • Koloristički intimi- RADOVAN IVANČEVIĆ, Edo Kovačević, Zagreb, 1984. zam, ekspresionizam boje, nadrealizam Josip Račić, Miroslav Kraljević 1885.–1985., katalog izložbe, Zagreb, 1985. AIDA ABADŽIĆ HODŽIĆ, Omer Mujadžić, katalog izložbe, Za BORIS KELEMEN, GRGO GAMULIN, Oskar Herman, Za greb, 2002. greb, 1978. LJUBO BABIĆ, Hrvatski slikari od impresionizma do danas, Hr- MIROSLAV KRLEŽA, Marginalije uz slike Petra Dobrovića, Sa- vatsko kolo, X (1929.), 177–193. vremenik, 4 (1921.), 193–205. DORIS BARIČEVIĆ, Proljetni salon, u: 60 godina slikarstva i ki- VERA KRUŽIĆ-UCHYTIL, Vlaho Bukovac: život i djelo, Za parstva u Hrvatskoj, katalog izložbe, Zagreb, 1961., 15–17. greb, 1968. DIMITRIJE BAŠIČEVIĆ, Sava Šumanović: život i umjetnost, Za VERA KRUŽIĆ-UCHYTIL, Mato Celestin Medović, Zagreb, greb, 1960. 1978. AZRA BEGIĆ, Karlo Mijić, katalog izložbe, Sarajevo–Zagreb, VERA KRUŽIĆ-UCHYTIL, Likovni opus u Nacionalnoj i sve 1983. učilišnoj knjižnici, u: Secesija u Hrvatskoj, katalog izložbe, Za greb, 2003., 107–113. SONJA BRISKI UZELAC, Visual Arts in the Avant-gardes between the Two Wars, u: Impossible Histories: Historical Avant-gardes, ZVONKO MAKOVIĆ, Ignjat Job, katalog izložbe, Zagreb, Neo-avant-gardes, and Post-avant-gardes in Yugoslavia, 1918– 1997. 1991, (ur.) Dubravka Djurić i Miško Šuvaković, Cambridge– ZVONKO MAKOVIĆ, Vilko Gecan, Zagreb, 1997. London, 2003., 122–169. Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti, (ur.) Zvonko Ma VLADO BUŽANČIĆ, Josip Seissel, Bol, 1989. ković i Ana Medić, katalog izložbe, Zagreb, 2007. JOSIP DEPOLO, Zemlja 1929–1935, u: Nadrealizam. Socijalna VLADIMIR MALEKOVIĆ, DARKO SCHNEIDER, s predgo umetnost. 1929–1950., katalog izložbe, Beograd, 1969: 36–50. vorom Miroslava KRLEŽE, Krsto Hegedušić, Zagreb, MILIVOJ DEŽMAN, Naše težnje, Hrvatski salon, Zagreb, 1898., 1974. 8–9. VLADIMIR MALEKOVIĆ, Grupa Trojice, katalog izložbe, Za SMILJKA DOMAC CERAJ, Tomislav Krizman, katalog izložbe, greb, 1976. Zagreb,1995. VLADIMIR MALEKOVIĆ, Ekspresionizam i hrvatsko slikarstvo, BOŽIDAR GAGRO, Slikarstvo Proljetnog salona 1916.–1928., katalog izložbe, Zagreb, 1980. Život umjetnosti, 2 (1966.), 46–54. VLADIMIR MALEKOVIĆ, Kubizam i hrvatsko slikarstvo, kata BOŽIDAR GAGRO, Zemlja naspram europske umjetnosti izme log izložbe, Zagreb, 1981. đu dva rata, Život umjetnosti, 11/12 (1970.), 25–32. VLADIMIR MALEKOVIĆ, Secesija u Hrvatskoj ili nagovor na BOŽIDAR GAGRO, Zemlja između uzroka i posljedice, u: Kritička individualnu slobodu stvaranja, u: Stilovi i tendencije u hrvatskoj retrospektiva »Zemlja«, katalog izložbe, Zagreb, 1971., 7–10. umjetnosti XX. stoljeća, Zagreb, 1999., 9–79. BOŽIDAR GAGRO, Putevi modernosti u hrvatskom slikarstvu, VLADIMIR MALEKOVIĆ, Secesija u hrvatskoj likovnoj umjet u: Počeci jugoslovenskog modernog slikarstva 1900.–1920., katalog nosti, u: Secesija u Hrvatskoj, katalog izložbe, Zagreb, 2003., izložbe, Beograd, 1972., 34–45. 9–21. BOŽIDAR GAGRO, Slikarstvo Minhenskog kruga, katalog izlož TONKO MAROEVIĆ, Ernest Tomašević, katalog izložbe, Za be, Zagreb, 1973. greb, 1979. GRGO GAMULIN, Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća, sv. 1, Za TONKO MAROEVIĆ, Vladimir Varlaj, katalog izložbe, Zagreb, greb, 1987. 1993. GRGO GAMULIN, Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća, sv. 2, Za TONKO MAROEVIĆ, Hrvatski salon: i institucija i provokacija, greb, 1988. u: Hrvatski salon, 1898, katalog izložbe, Zagreb, 1998., 29–35. GRGO GAMULIN, Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u TONKO MAROEVIĆ, Marino Tartaglia, katalog izložbe, Za XX. stoljeće, Zagreb, 1995. greb, 2003. JASNA GALJER, Likovna kritika u povodu Hrvatskog salona, u: OLGA MARUŠEVSKI, Društvo umjetnosti 1868.–1879.–1941., Hrvatski salon, 1898., katalog izložbe, Zagreb, 1998., 37–48. Zagreb, 2004.

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja 739 MATKO MEŠTROVIĆ, Socijalne tendencije, u: 60. godina sli- IRINA SUBOTIĆ, Zenit i avangarda 20-ih godina, katalog izlož karstva i kiparstva u Hrvatskoj, katalog izložbe, Zagreb, 1961., be, Beograd, 1983. 19–22. MARIJAN SUSOVSKI, Josip Seissel, katalog izložbe, Zagreb, VESNA NOVAK, Početak stoljeća, u: 60 godina slikarstva i kipar 1997. stva u Hrvatskoj, katalog izložbe, Zagreb, 1961., 11–14. DARKO ŠIMIČIĆ, From Zenit to Mental Space: Avant-garde, VESNA NOVAK OŠTRIĆ, Društvo hrvatskih umjetnika Medu Neo-avant-garde, and Post-avant-garde Magazines and Bo lić, katalog izložbe, Zagreb, 1962. oks in Yugoslavia, 1921–1987, u: Impossible Histories: Historical MATKO PEIĆ, Josip Račić, Zagreb, 1985. Avant-gardes, Neo-avant-gardes, and Post-avant-gardes in Yugo- slavia, 1918–1991, (ur.) Dubravka Djurić i Miško Šuvaković, IVO PILAR, Secesija, Vijenac, 35, 540–541: 36, 555–557; 37, 570– Cambridge–London, 2003., 294–330. 575; 38, 590–591; 39, 603–605 (1898.). ANTUN BRANKO ŠIMIĆ, Konstruktivno slikarstvo, Savreme- RASTKO PETROVIĆ, Sava Šumanović i estetika suviše stvarnog nik, 3(1921)., 184–185. u novoj umetnosti, Savremenik, 3 (1921.), 183–184. MLADENKA ŠOLMAN, Željko Hegedušić: Slike, crteži, grafike SNJEŽANA PINTARIĆ, Oton Iveković, katalog izložbe, Zagreb, 1931.–1971., katalog izložbe, Zagreb, 1971. 1995. MLADENKA ŠOLMAN, Krsto Hegedušić, katalog izložbe, Za PETAR PRELOG, Doprinos interpretaciji sezanizma u slikarstvu greb, 1973. Proljetnog salona, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 23 BOŽENA ŠURINA, Menci Clement Crnčić, katalog izložbe, Za (1999.), 189–198. greb, 1990. PETAR PRELOG, Prilog poznavanju geneze Proljetnog salona, ZDENKO TONKOVIĆ, Grupa hrvatskih umjetnika 1936.– Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 27 (2003.), 255–263. 1939., katalog izložbe, Zagreb, 1978. PETAR PRELOG, Proljetni salon 1916.–1928., katalog izložbe, ZDENKO TONKOVIĆ, Milan Steiner, katalog izložbe, Zagreb, Zagreb, 2007. 1987. GUIDO QUIEN, Marijan Trepše, katalog izložbe, Zagreb, 1975. ZDENKO TONKOVIĆ, Vladimir Becić, Zagreb, 1988. BISERKA RAUTER PLANČIĆ, Juraj Plančić, Zagreb, 2004. Treća decenija: Konstruktivno slikarstvo, katalog izložbe, (ur.) Mio IVANKA REBERSKI, Kamilo Ružička u kontekstu hrvatskog sli drag B. Protić, Beograd, 1967. karstva između dva rata, Život umjetnosti, 39/40 (1985.), 13–24. JELENA USKOKOVIĆ, Ljubo Babić, katalog izložbe, Zagreb, IVANKA REBERSKI, Zemlja u riječi i vremenu, Život umjetnosti, 1976. 11/12 (1970.), 33–79. JELENA USKOKOVIĆ, Mirko Rački, Zagreb, 1979. IVANKA REBERSKI, Oton Postružnik: u znaku likovne preo Prodori avangarde u hrvatsku umjetnost prve polovice 20. stoljeća, brazbe, Zagreb, 1987. (ur.) Jadranka Vinterhalter, katalog izložbe, Zagreb, 2007. IVANKA REBERSKI, Europski doprinos Ive Režeka: praško-pa JOSIP VRANČIĆ, Prvo razdoblje Proljetnog salona i rani ekspre riška faza (1919–1928), Radovi instituta za povijest umjetnosti, sionizam u hrvatskoj likovnoj umjetnosti (1916.–1919.), Rado- 12/13 (1989.), 315–324. vi Filozofskog fakulteta u Zadru, (1974.), 177–188. IVANKA REBERSKI, Hrvatsko slikarstvo dvadesetih godina u JOSIP VRANČIĆ, Milivoj Uzelac, Zagreb, 1991. kontekstu europskih tendencija novog realizma, Peristil, 31/32 IGOR ZIDIĆ, Emanuel Vidović, katalog izložbe, Zagreb, 1971. (1989.), 337–340. IGOR ZIDIĆ, Slikari čistog oka – neke težnje u hrvatskom sli IVANKA REBERSKI, Mediteranska komponenta realizma dva karstvu četvrtog desetljeća, u: Jugoslovenska umetnost XX veka: desetih godina u hrvatskom slikarstvu, Prilozi povijesti umjetno- četvrta decenija: ekspresionizam boje – kolorizam – poetski realizam sti u Dalmaciji, 33 (1992.), 617–630. – intimizam – koloristički realizam, katalog izložbe, Beograd, IVANKA REBERSKI, Realizmi dvadesetih godina u hrvatskom 1971., 37–51. slikarstvu: magično, klasično, objektivno, Zagreb, 1997. IGOR ZIDIĆ, Slikarstvo, grafika, crtež, u: Kritička retrospektiva IVANKA REBERSKI, Rađanje hrvatske moderne 1898. godine, »Zemlja«, katalog izložbe, Zagreb, 1971., 13–121. u: Hrvatski salon 1898., katalog izložbe, Zagreb, 1998., 13–28. IGOR ZIDIĆ, Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost, katalog IVANKA REBERSKI, Ivo Režek: realizam kao slikarska konstan izložbe, Zagreb, 1972. ta, Zagreb/Varaždin, 2001. IGOR ZIDIĆ, Jerolim Miše, katalog izložbe, Zagreb–Split, 1990. ZDENKO RUS, Marijan Detoni, katalog izložbe, Zagreb, 1987. VINKO ZLAMALIK, Bela Čikoš Sesija, Zagreb, 1984. ZDENKO RUS, Josip Račić – retrospektiva, katalog izložbe, Za greb, 2008. ARTUR SCHNEIDER, Miroslav Kraljević, Zagreb, 1918. DARKO SCHNEIDER, Željko Hegedušić, katalog izložbe, Za Slikarstvo i grafika druge polovice greb, 1999. DARKO SCHNEIDER, Nigredo i albedo Antuna Motike, u: An- 20. stoljeća tun Motika, katalog izložbe, Zagreb, 2002., 235–256. ANKA SIMIĆ-BULAT, Na prijelomu stoljeća, u: 60 godina sli JAGOR BUČAN, Albert Kinert, Zagreb, 2002. karstva i kiparstva u Hrvatskoj, katalog izložbe, Zagreb, 1961., VLADIMIR CRNKOVIĆ, Umjetnost Hlebinske škole, Zagreb, 7–10. 2005.

740 Odabrana literatura uz pojedina poglavlja JERKO DENEGRI, Apstraktna umjetnost u Hrvatskoj 2: geome ZDENKO RUS, Apstraktne tendencije u Hrvatskoj 1951-1961.: trijske tendencije u hrvatskoj umjetnosti, Split, 1985. kritička retrospektiva, katalog izložbe, Zagreb, 1981. GRGO GAMULIN, Ordan Petlevski, Zagreb, 1990. BRANKA STIPANČIĆ, Ivo Gattin, katalog izložbe, Zagreb, MICHAEL GIBSON, Edo Murtić, Zagreb, 1989. 1992. ZVONKO MAKOVIĆ, Šutej – crteži, Zagreb, 1981. BRANKA STIPANČIĆ, Riječi i Slike/Words&Images, Zagreb, 1995. ZVONKO MAKOVIĆ, Nova slika. Hrvatsko slikarstvo osamde setih godina, Život umjetnosti, 33/34 (1982.), 7–20. MIŠKO ŠUVAKOVIĆ, Pojmovnik suvremene umjetnosti, Za greb, 2005. ZVONKO MAKOVIĆ, Julije Knifer, Zagreb, 2002. Umjetnost pedesetih, (ur.) Zvonko Maković, Iva Rada Janković, kata TONKO MAROEVIĆ, Boris Bućan, Zagreb, 1984. log izložbe, Zagreb, 2004. TONKO MAROEVIĆ, Nives Kavurić-Kurtović, Zagreb, 1986. TONKO MAROEVIĆ, Slikanje i slikama predgovaranje, Zagreb, 2006. PETAR PRELOG, Matko Vekić, Zaprešić, 2005. ZDENKO RUS, Apstraktna umjetnost u Hrvatskoj 1: slikarstvo, Složene strukture suvremene umjetničke egzistencija, apstrakcija, Split, 1985. prakse od 80-ih godina do danas ZDENKO RUS, Postojanost figurativnog 1950-1987, katalog izložbe, Zagreb, 1987. BOŽO BEK (ur.), U susret Muzeju suvremene umjetnosti, katalog ZDENKO RUS, Kraj stoljeća, kraj slikarstva? Hrvatsko slikarstvo izložbe, Zagreb, MTM & GGZ, 1986. u devedesetim godinama, katalog izložbe, Zagreb, 2005. NADA BEROŠ (ur.), Dalibor Martinis »Brain-Storm«, katalog ZDENKO TONKOVIĆ, Oton Gliha, Zagreb, 2002. izložbe, Zagreb, MSU, 1998. ZDENKO TONKOVIĆ, Vaništa, Zagreb, 2004. NADA BEROŠ, Melankolija Weekend Arta u pretpolitičnom vre IGOR ZIDIĆ, Apstrahiranje predmetnosti i oblici apstrakcije u menu, Život umjetnosti, 63 (2000.), 22–31. hrvatskom slikarstvu 1951-1968, Život umjetnosti, 7/8 (1968.), SONJA BRISKI-UZELAC, Kultura slikarskog originala u doba 51-91. beskrajnog umnožavanja slika, u: Slika i objekt. Zbirka suvreme- IGOR ZIDIĆ, Miljenko Stančić, Zagreb, 1979. ne umjetnosti Filip Trade, katalog izložbe, (ur.) Krešimir Pur gar, Zagreb, Filip Trade, 2004., 53–65. MARKITA FRANULIĆ, Poletova fotografija – deset godina ka snije, Život umjetnosti, 45/46 (1989.), 41–53. EXAT ‘51 • »Radikalni« enformel ŽELIMIR KOŠČEVIĆ, Fotografska slika, Zagreb, Školska knjiga, 2000. • Gorgona • Nove tendencije • LEONIDA KOVAČ, Edita Schubert, Zagreb, Horetzky, 2001. Konceptualna umjetnost LEONIDA KOVAČ, Ispričati priču, u: Ispričati priču, katalog izložbe, (ur.) Marija Gattin i dr., Zagreb, MSU, 2001. JERKO DENEGRI, Umjetnost konstruktivnog pristupa. EXAT SANDRA KRIŽIĆ ROBAN, Sanja Iveković, dokumentacija o au ‘51 i Nove tendencije, Zagreb, 2004. torici, Soros Centar za suvremenu umjetnost, Zagreb, 1994. JERKO DENEGRI, Prilozi za drugu liniju. Kronika jednog kriti SANDRA KRIŽIĆ ROBAN, Godišnji katalog galerije 2004./2005., Zagreb, 2006. JEŠA DENEGRI I ŽELIMIR KOŠČEVIĆ, EXAT ‘51 (1951.- SANDRA KRIŽIĆ ROBAN, Mladen Stilinović. 63 Meter Schmerz 1956.), Zagreb, 1979. / 63 Meters of Pain, u: Camera Austria, 93 (2006.), 30–40. EXAT 51 & New Tendencies: Avant-garde and International events ZVONKO MAKOVIĆ, Nove pojave u hrvatskom slikarstvu, ka in Croatian art int he 1950s and 1960s, (ur.) Marijan Susovski, talog izložbe, (ur.) Ljerka Šibenik, Zagreb, Galerija Nova, katalog izložbe, Cascais, 2001. 1980. Grupa šestorice autora, (ur.) Janka Vukmir, Zagreb, 1998. ZVONKO MAKOVIĆ, Druga skulptura, katalog izložbe, (ur.) Inovacije u Hrvatskoj umjetnosti sedamdesetih godina, (ur.) Marijan Ljerka Šibenik, Zagreb, Galerija Nova, 1981. Susuovski, katalog izložbe, Zagreb, 1982. ZVONKO MAKOVIĆ, Nova slika. Hrvatsko slikarstvo osamde Jugoslavenska umjetnost šeste decenije, katalog izložbe, Beograd, 1980. setih godina, Život umjetnosti, 33/34 (1982.), 7–20. MATKO MEŠTROVIĆ, Od pojedinačnog općem, Zagreb, 1965. GIANFRANCO MARANIELLO (ur.), Art in Europe 1990-2000, The Misfits: Coneptual Strategies in Croatian Contemporary Art, (ur.) Milano, Skira, 2002. Tihomir Milovac, katalog izložbe, Zagreb, 2002. ROXANA MARCOCI, Here Tomorrow, katalog izložbe, (ur. R. Nineteen-Ffities: Art and Idelogy in a Devided Europe, (ur.) Ljiljana Marcoci, Jadranka Vinterhalter), Zagreb, MSU, 2002. Kolešnik, Conference Proceedings, Zagreb, 2004. DAVOR MATIČEVIĆ, Dalibor Martinis – instalacije i video Nova umjetnička praksa u Jugoslaviji 1966.-1978., (ur.) Marijan Su vrpce, katalog izložbe, Zagreb, MSU, 1990. sosvski, katalog izložbe, Zagreb, 1978. DAVOR MATIČEVIĆ, Fotografija u Hrvatskoj od 1950. do da ZDENKO RUS, Apstraktna umjetnost u Hrvatskoj 1. Slikarstvo, nas, u: Fotografija u Hrvatskoj od 1950. do danas, katalog izlož egzistencija, apstrakcija, Split, 1985. be, (ur.) Mira Gattin i dr., Zagreb, MSU, 1997.

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja 741 TIHOMIR MILOVAC (ur.), Martinis. Between Surfaces, katalog Dizajn kao disciplina i kao kulturalni izložbe, Zagreb, MSU, 1995. TIHOMIR MILOVAC (ur.), Sanja Iveković. Is This my True Fa fenomen u Hrvatskoj ce, katalog izložbe, Zagreb, MSU, 1998. TIHOMIR MILOVAC (ur.), Neprilagođeni / The Misfits, kata STANE BERNIK, Bernardo Bernardi, Zagreb, 1992. log izložbe, Zagreb, MSU, 2002. EUGEN CANKI (ur.), Industrijski dizajn i privredno društvena TIHOMIR MILOVAC (ur.), Mladen Stilinović. PAIN, katalog kretanja u Jugoslaviji, zbornik simpozija održanog 22–24. ruj izložbe, Zagreb, MSU, 2003. na 1969., Centar za industrijsko oblikovanje, Zavod za tržiš na istraživanja i Radničko sveučilište »Moša Pijade«, Zagreb, ZDENKO RUS, Kraj stoljeća, kraj slikarstva?, katalog izložbe, Za 1969. greb, HDLU, 2005. VERA HORVAT-PINTARIĆ, O vizualnim komunikacijama u BRANKA STIPANČIĆ, G. Trbuljak, MSU, Zagreb, 1996. Jugoslaviji, Bit international, 4 (1969.), 93–103. MARIJAN SUSOVSKI, Inovacije u hrvatskoj umjetnosti sedam FEDOR KRITOVAC, Deset godina CIO u Zagrebu, Arhitektura, desetih godina, katalog izložbe, Zagreb, GSU (MSU), 1982. 150 (1974.), 39–42 MARIJAN SUSOVSKI, Geometrija u jugoslavenskoj umjetnosti, RADOSLAV PUTAR, Dizajn proizvoda u jugoslavenskoj indu u: Geometrije, (ur.) Mladen Lučić, Zagreb, MSU, 1990. striji, Bit international, 4 (1969.), 83–93. BERISLAV VALUŠEK (ur.), Martinis Observatorium, katalog GOROSLAV KELLER, Design/dizajn, Zagreb, 1975. izložbe, Rijeka, MMSU, 1997. LADA KAVURIĆ, Milan Vulpe – retrospektiva, katalog izložbe u JANKA VUKMIR (ur.), Grupa šestorice autora, katalog izložbe, Za sklopu 12. zagrebačkog salona u Muzeju za umjetnost i obrt, greb, SCCA, 1998. Zagreb, 1977. IGOR ZABEL (ur.), 33. zagrebački salon, katalog izložbe, Zagreb, MATKO MEŠTROVIĆ, Teorija dizajna i problemi okoline, Za MGC Klovićevi dvori, 1998. greb, 1980. IGOR ZABEL, Kratek sprehod skozi štiri sobe Mladena Stili TONKO MAROEVIĆ, Bućan, Zagreb, 1984. novića, u: Mladen Stilinović. Umetnik na delu 1973-1983, (ur. Alenka Gregorič, Branka Stipančić), Ljubljana, Galerija Škuc, FEĐA VUKIĆ, Od oblikovanja do dizajna, Zagreb, 2003. 2005.G FEĐA VUKIĆ, Modernizam u praksi, Zagreb, 2008.

742 Odabrana literatura uz pojedina poglavlja Kazalo osobnih imena

Ackermann, Hans Ludwig 290, 322, 323 Andrijić, Nikola 204 Augustinčić, Antun 576, 577, 579, 585, Adam, Friedrich 461 Andrijić, Petar 127, 143, 218 587, 589, 632, 646 Adam, Robert 446 Angeli, Giuseppe 382, 384, 391 Avramova, Borka 585 Adamić, Andrija Ljudevit 434, 451, 459 Angeli Radovani, Frano Branko 518, 579, Ažbe, Anton 606 Axmann, Viktor 519, 546 Adamić, Simeon 451 580 Adrian, Marc 681, 682 Angelico, fra 481 Babić, Antun 588 Aga Khan 559 Angelović, Albert 492 Babić, Ivan Josip 292 Al Kašifi 413 Angheben, Bruno 526 Babić, Ljubo 501, 605, 607, 608, 614, Alačević, Tiberie 454 Ansiglioni, Lodovico 481 Antiochianus, mučenik 60 616, 627, 631, 638, 639, 640, 648, 649 Alagović, Aleksandar, biskup 290, 467 Antojević, Pavko (Pavao Dubrovčanin) Baccichi, Antonio 454 Albert iz Konstanza 156 205, 239 Bačić, Marcel 666 Albertal, Ivan, majstor 123 Antolić, Vladimir 513, 529, 530 Bahorić, Belizar 585 Alberthal, Hans 250, 251, 252, 254 Anton s Padove (Istra) 235 Bahovec, Franjo 530, 532 Albertini, Gasparo 364 Antonini, Marko 497 Bajamonti, Antun 440, 442, 455 Albini, Alfred 512, 534, 541, 556 Antonini, Otto 714 Bajamonti, Julije 362 Albrecht, Carl (Dragutin) 501 Antun iz Padove 209 Bakač, Toma, kardinal v. Erdödy Alebić, Josip 665 Antunac, Grga 576 Bakić, Petar, biskup 401 Alegretti, Nikola 218 Antunović, Kristofor Krile 235 Bakić, Vojin 578, 579, 580, 682 Aleksander, Artur Oskar 596 Antunović, Silvije 206 Bakotić, Fulgencije, fra 368 Aleksić, Dragan 622 Apolonije, majstor 57 Balej, ilirski vladar 37 Alemannus, Johannes Hans 166 Aporti, Antonio 450, 451 Balestra, Antonio 306 Aleši, Andrija 145, 213, 220, 221, 223, Aquila, Johannes, iz Radgone 156 Bambini, Nicola 379 224, 228 Arbanas, Nevenka 666 Banffy, Ladislav 156 Aliense, Antonio 373 Archer, Antun 314 Banffy, Nikola 156 Alighieri, Dante 594 Archer, Michael 703 Banić, Goran 561 Allio, Hans 254 Archipenko, Alexander 622 Barač, Ante 531 Alpar I., ing. 460 Argan, Giulio Carlo 625, 681 Baranyai, Aladar Vladimir 483, 512, 518, Altenbach, Ivan Jakob 324 Aristodije 103 527 Althusser, Louis 681 Arnir, biskup 223 Baratta, Pietro 341, 353 Altomonte, Bartolomeo 306 Arsovski, Mihajlo 718, 722 Baretić, Biserka 653, 672 Ambrosini, Emilio 519 Artuković, Lovro 699 Baričević, Doris 322, 323 Amerling, Friedrich von 487, 489 Artuković, Tomislav 666 Barišić, Nella 664 Anastasius, mučenik 60 Aschpacher, Severin 325 Bartol Trogiranin 166 Andreotti, Paolo 257, 263 Asleben, Kurd 684 Bartolić, Ivo 512 Andrić, Vicko 446, 458 Asterius, svećenik 60 Bartolomeo da Mestre 215 Andrija, pop 173 Attems, Ignaz Maria von 293 Bartsch, F. 451 Andrija II. 105, 106, 116 Auer, Robert 520, 598, 605 Bassani, Quintino 665 Andrija, kralj 124, 421 Auerbach, Johann Gottfried 306 Bassano, Jacopo 373 Andrija iz Ferma 166 Auersperg, grofica 254 Bastl, Josip 483 Andrijić, Ivan 209 August (Gaj Julije Cezar Oktavijan) 43, Bastl, Vjekoslav 511, 517, 518, 528, 543 Andrijić, Josip 204, 209 49, 67 Bašičević, Dimitrije 676, 679, 681 Andrijić, Marko 142, 143, 216, 218, 219 Augustin, Juraj 515 Bašić, Nikola 561, 564, 565

Kazalo osobnih imena 743 Batthyany, Baltazar 133 Biffel, Josip 658 Branjug, Juraj, biskup 270, 327 Bauer, Hinko 537, 545 Bijelić, Milivoj 664, 696 Braslav, knez 85 Bauer, Josip 506 Bilinić, Harold 533, 541 Bratanić, Jakov 657 Baus, Marko 726 Biller, Vjera 624 Brausewetter, Viktor 507 Bavčević, Vinko 653 Bisson, Francesco 384 Bravi, Matija 345 Bavilaqua, Carlo 384 Bisson, Giuseppe 364 Brazzo, Pietro 235 Bazarig, Filiberto 456 Bizamano, Donato 235 Brčić, Stipe 720 Bazzy, Pier Antonio 257 Bizamano, Angelo 235 Brecht, Bertold 705 Beban, Breda 664 Blaž Jurjev Trogiranin 152, 154, 166 Bregno, Andrea 228 Becić, Vladimir 594, 606, 607, 613, 617, Blaž Lukin, slikar 155 Bregovac, Zdravko 548, 667 625, 626, 627, 638, 640, 646, 649 Blažanović, Vladimir 665 Brešić, Vjekoslav 657 Beck, Philipp Lewin barun von 430 Blažević, Jakov iz Modruša 172 Breton, André 643 Beckman, Max 632 Blažević, Mile 590 Briano, Giacomo 254 Begović, Saša 559 Bobić, Bernardo 292, 307, 308 Brioschi, Carl 459 Behrens, Peter 513, 517, 524, 526, 529 Bocak, Mihael 292 Briski-Uzelac, Sonja 694 Bek, Božo 681 Bogdanović, Anton, don 384, 385 Brodnik, Matija 492 Bela, kralj 115 Bogdanić, Krševan 143 Brueghel, Pieter 633 Bela III. 103, 105, 421 Bogdanić, Peruško 590 Bruni, Giuseppe 456 Bela IV., kralj 108, 179, 423 Bogosalić, Radivoj 203 Brusaferro, Girolamo 378 Belting, Hans 709 Bogović, Mirko 499 Buble Dragojević, Ljubica 590 Bellina, Pavao 324 Bohutinski, Emil 585 Bučevski, E. 506 Bellucci, Antonio 378 Bohutinsky, Gustav 512 Bućan, Boris 662, 664, 689, 690, 707, 720 Benedik, S. 527 Bokanić, Trifun 212, 221, 230 Budicki, Ivan 506 Benković, Federiko 372, 378, 381, 382, Bollani, Antonio 351 Budimirov, Bogdan 717 383 Bollé, Herman 123, 471, 473, 474, 475, Budislavić, Ivan 148 Bensa, Francesco 341 477, 482, 483, 487, 502, 506, 507, Budor, Robert 665 Bense, Max 681, 684 508, 511, 512, 513, 515, 520, 528, Buffalini, Andrea 257 556, 557 Benvenuti, August 459 Buić, Jagoda 587 Bon, Branko 512 Benvenuto iz Ancone 127 Bukovac, Vlaho 487, 488, 492, 493, 496, Berčić, Petar 213, 218, 220 Bonazza, Francesco 356 498, 499, 500, 501, 520, 593, 594, 595, 596, 597, 598, 600, 601, 602, 605 Bergant, Fortunat 306 Bonazza, Giovanni 355 Bulić, Frane, don 455, 574 Bergman, Herman 455 Bonifacio, Natale 240 Bonino da Milano 134, 136, 137, 139, Buljeta, Lidija 555 Bergmüller, Johann Georg 309, 314 214, 223, 363 Buljeta, Luka 555 Berlam, Ruggero 461 Bonnatz, Paul 513 Buora, Giovanni 213 Bernard iz Trania 98 Borgia, Franjo, sv. 293 Buren, Daniel 691 Bernard iz Perugie, splitski nadbiskup Boriani, Frano 450 103, 105, 108 Burgin, Victor 691 Boriani, Marin 450 Bernardi, Bernardo 548, 551, 552, 667, Busato, Antonio di Pier Paolo 137, 214 716, 717, 718, 721 Borojević, Svetozar 566 Butko, pop 170, 172 Bernardin iz Raba, fra 166 Boschetus, Juan 235 Butković, Josip 666 Bernardino Parenzano (Bernardin Pore Boschini, Marco 372 Buvina, Andrija 103, 105, 108 čanin) 239 Bošnjak, Kruno 585 Bernini, Gian Lorenzo 351 Botteri, Josip 665 Cabanel, Alexandre 593 Bertoj, P., scenograf 459 Bourek, Zlatko 588, 665 Cabianca, Francesco 351, 353, 355, 369 Beuer, Ivan 596 Božidarević, Nikola 232, 233, 234 Caccia, Giuseppe 357 Beuys, Joseph 691 Brady, T. De 445 Caenazo, Josip 345 Beyer, Josef 507 Brajkov, Mihoje 125, 145 Cage, John 681 Bezeredi, Lujo 575, 576 Brajković, Ratko 213 Callalo, Paolo 341, 355 Bezić, Ante 455 Brajnović, Marčelo 658 Camerata, Giuseppe 379 Biard, Ida 691 Branchetta, braća 519 Campagna, Girolamo 345, 357 Biasi, Alberto 681, 683 Branimir, knez 78 Campsa, Paolo 239

744 Kazalo osobnih imena Canauli, Gianbattista 256, 260 Crtalić, Marijan 706 Del Fiore, Iacobello 154 Canini, Giovanni Angelo 386, 388 Cupilli, Stjepan 377 Delaunay, Robert 622 Canova, Antonio 449, 502 Curk, Jože 317 Delimar, Vlasta 708 Capogrosso, Marko 373 Cusetti, Josef Anton 301 Demarchi, Giovanni 501 Capovilla, Francesco 364 Cussa, Mihael 341 Demeter, Dimitrije 499 Caravaggio 375, 376, 386 Demirović, Josip 587, 653 Carlone, Carl Antonio 270 Čačinović, Nadedža 698 Demur, Boris 664, 693, 695, 701 Carrà, Carlo 617 Čavrk, Hamo 666 Denegri, Ješa 623, 670, 671, 674 Carracci, Annibale 372, 376, 388 Čelebi, Evlija 396, 399, 402, 404, 407, Denzler, Juraj 511, 527, 529, 531, 533, Carpaccio, Vittore 236 408, 409, 410 537, 543, 547 Cassas, Louis-François 446 Česmički, Ivan (Janus Pannonius) 197 Deodat v. Bogdanović, Anton Castellani, Enrico 681, 682 Čikoš Sesija, Bela 496, 497, 499, 500, Derain, Andre 620, 625 Catinelli, Miroslav 548 501, 568, 594, 595, 596, 598, 599, Derwant, Tomo 324 601, 602 Cavallieri, Domenico 364 Desina, Andrija 127 Čipiko, Koriolan v. Cipico Cebej, Anton 295, 309 Despot, Nikola 531 Čorak, Željka 506, 508, 513 Ceccon, Luigi 455 Dešković, Branislav 572, 585 Čukić, Mihovil 450 Celesti, Andrea 377 Detoni, Marijan 634, 646, 650 Čular, Zlatko 588 Celligoi, Eugenije 519 Deutsch, Julije 471, 483, 529, 530 Čulić, Prosper 516 Cernelutti, Đuro 483 Dević, Ana 709 Čvrljak, Mate 588 Ceruti, Giulio 257, 263 Devita, Sebastijan 372, 391 Cesarec, August 623 Dežman, Milivoj 596 Ćulinović, Juraj (Giorgio Schiavone) 234, Cezanne 609, 613, 614, 616, 617, 619, Di Bartolomeo, Maso 202 239 651 Di Bartolomeo, Michelozzo 202 Ćus, Ferdo 572 Cezar v. August Di Giacomo, Francesco 137, 214 Chiggio, Ennio 681 Di Giovanni, Michele iz Fiesola 202 D’Anna, Baldassare 373 Ciabatta, Francesco 345 Di Giovanni, Pietro 235 Dabo, Tanja 709 Ciciliani, Emil 531 Di Lorenzo, Gregorio 220 Dabrović, Marko 559 Cignani, Carlo 378, 383 Di Michele, Salvi 202, 203 Dakić, Slavko 513 Cipico, Koriolan 37, 197, 228, 230 Di Pietro, Niccolo 154 Daldon, Viktor 666 Clausen, Ivan 506 Di Pietro, Zanino 154 Dali, Salvador 643 Clochiatti, Pietro 450 Di Tito, Santi 209 Dall’Acqua, Pio i Vicko 364 Codussi, Mauro 213, 215 Dibbets, Jan 691 Damini, Pietro 373 Colombo, Franjo 492 Diez, W. 493 Damjanović, Radomir Damjan 678 Comino, Giovanni 355 Diminić, Josip 589 Dandolo, Vicko 433 Constantini, Jacopo 345 Dmitar Zvonimir, kralj 84 Daubači-Brlić, Fani 493 Contieri, Jacopo 357 Dimitrijević, Braco 664, 687, 690, 691, De Apulis, Vitus, frater 166 Cornelius, Ludwig 481 692 Cornelius, Peter 481 De Barletta, Salavator Brunettus 166 Dimitrijević, Nena 691 Corona, Leonardo 372 De Bellis, Antonio 387 Dimitrov, Juraj 218 Corradini, Antonio 355, 368 De Canali, Meneghelo Ivanov 152, 170 Dimitrov, Pavao 218 Correggio, Antonio 373, 388 De Cardinalibus, Ivan 127 Diziani, Gaspare 378, 379 Correr, Jakov 143 De Chirico, Giorgio 541, 617 Dix, Otto 632 Cortese, Francesco 263 De Coster, Pieter 376 Dobričević, Lovro 166, 233 Costa, Toni 681 De Diversis, Filip 202 Dobrović, Juraj 586 Cota, Frane 537, 540, 541 De Karina, Ljubo 589 Dobrović, Nikola 542, 543, 556 Courbet, Jean Désiré Gustave 606 De Passegerri, Rolandino 166 Dobrović, Petar 625 Crijević, Ilija Lampridije 197 De Pomis, Giovanni Pietro 272 Dodig-Trokut, Vladimir 664 Crnčić, Menci Clement 501, 596, 598, De Spinis, Jakov 228 Doesburg, Theo van 622 601, 605 De Voragine, Jacopo 166 Dogan, Boris 652, 672 Crnković, Ivan 559 De Vos, Maerten 239 Dogan, Nenad 726 Crnojević, Ljudevit 492 Del’Aglio, Domenico 194, 244 Doklestić, Boro 549

Kazalo osobnih imena 745 Dolenec, Francina 657 Ercegović, Marina 664 Filipović, Nikola i Ines 555 Domančić, Davor 155 Erdely, Ioannes 304 Fio, Zvjezdana 664, 696 Domenichino (Domenico Zampieri) 386 Erdödy, Eufrozina Pálfy de 252 Fiorentinus, Johannes 247 Dominik, biskup 417, 421 Erdödy, Ivan 246 Fischer, Ignjat 483, 516, 518, 528 Domnius (Dujam), biskup 60 Erdödy, Juraj 246 Fischer, Vincenzo 301 Donatello 142, 205, 221, 223, 228 Erdödy, Šimun 168 Fischer von Erlach, Johann Bernhard 284 Donegani, Vatroslav 481, 503 Erdödy, Toma Bakač, ban 168, 244, 246, Fisković, Cvito 402, 513 Dorazio, Piero 678, 682 251 Fistrović, Ivan 470 Dorffmeister, Stephan 306, 339 Erdödy, Vuk 411 Flambach, A. 483 Dorfles, Gillo 681 Erdödy-Drašković, Juliana 493 Florschütz, Srećko 523, 527, 545 Dorigni, Louis (Luigi) 378 Ergić, Ivana 560 Flurer, Franz Ignaz 293, 316 Doriš, Ivan 209 Eterović, Joško 660 Florio, Mihovil 382 Dovečer, Anton 295 Eufrazije, biskup 63 Foerk, Erno 477 Dozzi, Giovanni 279 Eustasio, majstor 98 Fontana, arhitekt 454 Draganja, Vinko 492 Fontebasso, Francesco 379 Dragomanović, Aleksandar 551 Faber, Vinko 587 Foscolo, Leonardo 346 Drašković, Gašpar, grof 251 Fabiani, Max 461, 519 Foretić, Vinko 443, 624 Drašković, Janko 499 Fabijanić, Nenad 563 Förster, Ludwig 476 Drašković, Kazimir 316 Fabrini, Serafino 256, 260 Fortezza, Horacije 241, 242 Drinković, Slavomir 590 Faccioli, Giovanni 384 Franceschi, Branko 699 Drioli, Giovanni 537 Fadljević, Ljudevit 410 Francesco da Santacroce 236 Dubovy, Jan 529 Faktor, Ivan 703 Francolucchi, Ana 301 Duchamp, Marcel 705 Falconer, Ferenz 306 Frandoli, Vittorio 534 Duck, Donald 705 Falconi, Bernardo 355 Frangeš Mihanović, Robert 482, 500, Dučak, Danilo 702 Falier, F. 446 506, 507, 513, 520, 566, 567, 572, Dufy, Raoul 642 Fanfogna, Šimun 354 579, 596 Duknović, Ivan 198, 221, 224, 228, 239, Farkaš Vukotinović, Ljudevit 499 Frangi, Carlo degli 367 247 Farlati, Daniel 391 Franić, Hildegard Auf 559 Dulčić, Ivo 652 Farnese, Alessandro, kardinal 239 Franić, Igor 552 Dulčić, Pave 664 Fatur, Jadranka 660 Franke, Ivana 591, 708 Dumengjić, Zoja 537 Felbinger, Bartol 464, 469 Franković, Eugen 513, 515 Dupré, Giuseppe 502 Feller, Eugen 660, 672, 674, 675 Franković, Maja S. 666 Duquenois, Alois 491 Feller, Mathias 512 Franjo II., car 464 Dürer, Albrecht 240 Feller, Miroslav 714 Franjo Ergeljski, biskup 290, 322, 323 Durlindan, Bartolomeo 391 Fellner, Ferdinand 473, 458, 459, 460, Franjo iz Milana, zlatar 152 Dvoåák-Špan-Strižić, Paula 596 488, 498 Franjo Josip I., car 404, 449, 485, 498, 502 Džamonja, Dušan 582, 583, 585 Fellner, Johann Anton 293 Franjo Ksaverski, sv. 293 Fellner, Koloman 300 Franjo Matijin 235 Đorđić, Bernardin (Brne) 373 Felix, mučenik 60 Franjo Paulski, sv. 293 Ferdinand I. car 197 Franke, Herbert 684 Eberhard Alben, biskup 123, 129 Ferdinand II., car 252, 290, 317 Frankopan, Krsto 503 Ecco, Umberto 681 Fernkorn, Anton Dominik 502 Franović, Toni 666 Eckhel, Hektor 487 Ferra, Ludovicus 166 Franz, Ignjat 487, 506 Ehrlich, Hugo 483, 512, 516, 523, 530 Ferramolino, Antonio 183 Freudenreich, Aleksandar 512, 519, 527, Einstein, Albert 705 Ferrari, Pietro 378, 393 529, 530, 531, 538, 547 Eisenhordt, Ivan 290, 292 Ferretti, Lando 140 Freudenreich, Josip 499 El Lissiztky 622 Ferri, Ciro 389 Freund, G. 456 Elizabeta, kraljica 150, 152 Fetti, Domenico 375 Friedrich II., car 103, 108, 110, 115 Engelsrath, H. 483 Feuerstein, Georg 481 Friščić, Ivo 658 Epulon, kralj Histra 40 Fijolić, Ivan 591 Frka, Mladen 542 Erber, Jakob 286 Filip, biskup 179 Freud, Sigmund 705

746 Kazalo osobnih imena Fuchs, Johann 266, 277 Giovanni da Bergamo 213 Gučetić, Klement 145 Funck, N. 293 Giovanni Francesco da Tolmezzo 247 Gudac, Vladimir 689 Girolamo da Santacroce 236 Gundak, Ivan 306 Gabrić, Franjo 547 Giulio Romano 240 Gündter, Georg 290 Gagro, Božidar 613, 614 Glavić, Franjo 376 Gundulić, Ivan 498, 499, 503, 504 Gahura, František i Lydie 545 Glavnik, Marijan 591 Gundulić, Marin 256, 259, 389 Gaianus, mučenik 60 Gliha, Oton 641, 646, 649, 651, 672 Gurlitt, Cornelius 528 Gaiger, Hans Georg 289, 290, 291, 292, Glumac, Sergije 714 Gyulay, Ignjat 489 293 Gočar, Josef 513 Gaj, Ljudevit 486, 499, 501 Godečaj, župan 70 Haberle, Marijan 537, 543, 552 Gajšak, Marijan 589 Goethe, Johann Wolfgang von 594 Habermann, Hugo von 606 Galerije, car 61 Gojković, Matej, majstor 137 Häcker, Fridrik 506 Galić, Drago 512, 513, 541, 552, 554 Goldoni, Raul 585 Hadrijan 42 Galić, Mladen 587, 660, 687 Goldscheider, arhitekt 530 Hafis 413 Galić, Vlado 512 Goltzius, Hendrick 293 Haybäck, Karl 452 Gallicus, Beltrand (Boltranius Francigena) Gomboš, Stjepan 513, 529, 537, 538, 542 Hajredin ml. 405 204 Gorup, Josip 456 Halprin, Ann 681 Gallo, Matija 340 Görner, Johan Joseph 314 Hamerlić, Fridrik 489, 490 Gambon, Martin 192 Gospodnetić, Pavao 221, 229, 230 Hamzić, Miho 234 Gamulin, Grgo 513, 547, 599, 615, 624, Gotovac, Frano 547, 548 642, 644 Hanžek, Zlatko 553, 561 Gotovac, Tomislav 688, 689, 708 Garagnin, Ivan Luka 362, 384, 446 Hatifi 413 Gottlieb Lieder, Friedrich Johann 489 Garagnin, obitelj 445 Hatzinger, Paul 446 Gottlieb Rähmel, Achaz 488 Garbin, Aleksandar 591 Haulik, Juraj, biskup 466, 467, 476, 493, Goya, Francisco José de 607 Garcia, Gaetano 387, 389, 393 502, 507 Gračan, Stjepan 589 Garzotti, Baldasare 360 Hauser, Alois 455 Gradić, Damjan 239 Garzotti, Francesco 360 Hauszmann, Alajos 456 Gradić, Stjepan 257 Garzotti, Girolamo 346, 360 Hečimović, Dušan 513, 529 Grahor, Janko Nikola 476, 515 Gašparić, Vladimir Gapa 591 Hegedušić, Krsto 627, 632, 633, 634, Grakalić, Milan 512 639, 643, 644, 650 Gašparović, Vjekoslav 560 Grapiglia, Zuann 346 Hegedušić, Željko 643, 650 Gattin, Ivo 672, 673, 674, 675 Grapinelli, Antonio 379 Hektorović, Petar 199, 205, 211, 570 Gavranić, Pavao 714 Grassi, Nicolo 379 Gecan, Vilko 615, 616, 617, 618, 619, Helfer, Pavao 331 624, 625, 626, 631, 641 Grassi, Paolo 435 Helmer, Herman 473, 483, 458, 459, Gencije, ilirski vladar 37 Grdan, Vinko 632, 637 460, 488, 498 Generalić, Ivan 655 Grgur, prokonzul 79 Herman, Oskar 594, 606, 607, 613, 641, 646, 649 Geng, Miroslav 559 Grgur VII., papa 161 Herrlein, Andrej Janez 295 Gentile da Fabriano 154 Grgur od Vaške, kanonik 247 Herrlein, Johann Kilian 488 Germanik (Germanicus Julijus Caesar Grimani, Alvise 242 Claudianus), car 49 Grimani, Marino 201 Herzog, Anton 297, 298 Gerup, Josip 331, 341 Grisogono, Ivan 173 Hildebrandt, Johann Lucas von 264, 274, 282, 284 Geza II. 105 Gropelli, Marino 260, 280, 349, 351, 354, Hilje, Emil 155, 170 Ghiberti, Lorenzo 142 365, 367 Hiob, nadbiskup 103 Giacometti, Pier Paolo 351, 583 Groppelli, Giuseppe 349 Giedion, Siegfried 593 Groppelli, Paolo 349, 351 Hitil, Josip 717 Giergl, Kálmán 473, 488 Grosz, Georg 632, 633 Hochhauser, Ephraim 306 Gillhuber, Michael 454 Grozdanić, Tanja 559 Hofbauer, Wilim Carlo 519 Giordano, Luka 375, 389 Grubačević, Radonja 203 Hofler, S., ing. 461 Giorgione 374 Grueber, Blasius 293, 308 Hoffer, Dionizije 325, 345 Giotto di Bondone 152, 153, 156, 157, Grunwald, Davor 718 Hoffer, Josef 270, 271 158, 230, 481 Guardi, Francesco 379 Hoffmann, Josef 512, 513, 538, 712 Giovanneli, G. B. 384 Guardi, Giovanni Antonio 379 Hološ, Eugen 512

Kazalo osobnih imena 747 Holzer, Johann Evangelist 314 Iveković, Sanja 687, 690, 692, 703, 705, Jurkić, Gabriel 520, 605 Holzinger, Jožef 335, 340 708 Jurković, Minka 552 Holjac, Janko 483, 512 Justinijan, car 67 Homer 594 Jackson, Thomas Graham 70, 454 Hönigsberg, Lav 471, 483 Jacopo da Mestre 215 Kačić Miošić, Andrija 503, 570 Horvat, Anđela 322 Jakelić, Vlado 660 Kagel, Mauricio 681 Horvat, Lavoslav 512, 513, 529, 538, 541, Jakić, Ante 588 Kalda, Lav 519, 524 543 Jambrišak, Janko 476 Kalija, ratnik 35 Horvat, Miljenko 653, 676 Jambrišak, Josip 471 Kalina, Ivo 652, 672 Horvat, Pavao, biskup 123, 129 Jameson, Frederic 703, 706 Kaliterna, Fabijan 541 Horvat-Pintarić, Vera 609, 623, 692 Janeš, Željko 585 Kaloper, Jagoda 687 Hotko, Ervin 658 Janjić-Jobo, Ratko 658 Kamenar, Zvonimir 589 Hötzendorf, Franjo Conrad von 489 Jaschke, Franz 488 Kandela, F. 452 Hötzendorf, Hugo Conrad von 489 Jeglič, Ciril 530 Kandinski, Vasilij 622 Hraste, Kažimir 591 Jelačić, Josip ban 464, 502, 579 Kanoldt, Aleksandar 627 Hribar, Stjepan 534, 538 Jelavić, Dalibor 664 Kantoci, Ksenija 580, 583 Hrljević, Vladimir 585 Jelinek, Slavko 548 Karađorđević, obitelj 577 Hruškovec, Tomislav 587, 653 Jelovšek, Franz 308 Karaman, Ljubo 218, 221, 513 Hržić, Marijan 475, 552, 555, 556, 557, Jelovšek, Krištof Andrej 309 Karas, Vjekoslav 487, 489, 490, 491, 497, 559, 561 Jerković, Anto 666, 698 501 Hubler, Douglas 691 Jerman, Željko 664, 693, 701, 703, 708 Karfík, Vladimir 545 Hueber, Josef iz Graza 269, 282 Jevšovar, Marijan 672, 674, 675, 676 Karlić, Marko 143, 216 Hugrin, nadbiskup 116 Job, Ignjat 627, 631, 641, 644 Karlić, Nikola 216 Hühn, Julije 501, 502 Jokanović Toumin, Dean 666, 687, 707 Karlo VI. 354 Hülssner, arhitekt 460 Jordan, Vasilije 658 Karlo Štajerski 192 Jordanes 67 Karlo Veliki 67 Ibler, Drago 512, 513, 529, 531, 532, Josip, nadvojvoda 461 Käschmann, Joseph 467, 502 533, 534, 536, 537, 538, 541, 548, 632 Josip II. , car 298, 299 Kaštelan, Jure 648, 649 Ibrahim-paša 401 Jošić, Mladen 559 Kaštelančić, Antun 641, 653 Ilić, Aleksandar 709 Jovanović, Stanoje 615 Katičić, Ilija, klesar 259 Ilić, Vanja 560 Jozević, Petar 537 Katušić, Petar 492 Ingoli, Matteo 373 Juhn, Hinko 572 Kauzlarić, Mladen 511, 512, 513, 529, 533, 537, 538, 542, 554 Iusti, Ivan 213 Jukić, Vedran 559 Kauzlarić, Veljko 512 Ivan Alben, biskup 123 Junčić, Matko 233 Kauzlarić Atač, Zlatko 660 Ivan Arhiđakon Gorički 85 Junek, Leo 627, 631, 632, 633, 634, 643 Kavurić, Zvonimir 512, 513, 532, 546 Ivan de Casamaris 103 Juračić, Dražen 554 Kavurić-Kurtović, Nives 658, 659 Ivan iz Kastva 157 Juraj Magnus 322 Kažotić, Augustin, biskup 125, 553 Ivan Pavao II., papa 562 Juraj Matejev Dalmatinac 113, 137, 139, Ivan Pažanin 173 139, 142, 145, 201, 203, 213, 214, Kautz, Claudius 327, 328, 340 Ivan Trogirski v. Orsini, Ivan 215, 218, 221, 223, 228, 239, 570 Kecheisen, Leopold 372, 391 Ivančević, Radovan 559, 639, 718 Juraj od Topuskog ( Juraj iz Steničnjaka) Keller, Antun 488 166, 168, 172, 247 Ivančić, Hari 665 Keser, Ivana 709 Juranović, Vladimir 547 Ivančić, Ljubo 585, 653, 672 Keser, Zlatko 665 Jurcan, Emil 560 Kezić, Jurica 658 Ivančić, Nina 664, 696 Jure, pop 173 Khuen-Héderváry, Dragutin 488 Ivančić, Ratko 203 Juričić, Fulvio 665 Kincl, Branko 548, 554, 555 Ivanda, Vedrana 554 Jurić, Duje 666, 696 Kinert, Albert 653 Ivanišević, Stipe 665 Jurinjak, Berislav 717 Kipke, Željko 664, 695 Iveković, Ćiril Metod 454, 455, 456, 461, 483 Jurišić, Nikola 503 Klaić, Mihovil 455 Iveković, Oton 493, 496, 499, 500, 501, Jurjev, Toma (Georgio), knez 200 Klakočar, Helena 664 596, 598, 605 Jurjević, Toma 324 Klausner, K. 483

748 Kazalo osobnih imena Klaudije 42 Kovačević, Skender 470 Kušan, Petar 556 Klein, Franjo 476 Kovačević, Milovan 529 Klein, Yves 677 Kovačić, Dinko 556, 559 Labaš, Rudi 660 Klimt, braća 459 Kovačić, Kuzma 590 Lacković, Ivan 655 Klimt, Gustav 602 Kovačić, Marin 166 Ladislav, sv., kralj 120, 247, 293 Kliska, Stanko 530, 531, 537, 547 Kovačić, Mijo 655 Ladislav iz Garešnice, kanonik 247 Klović, Julije Juraj 166, 168, 239, 240, Kovačić, Viktor 483, 511, 512, 513, 517, Lafaille, Bernard 513 503 522, 526, 528, 530, 554, 596 Lah, Milena 586 Kljaković, Jozo 631 Kovačić, Željko 561 Lama, Giulia 382 Knaflec, Siniša 702 Kovačić-Tajčević, Sonja 627 Lampridije, nadbiskup 95 Knežević, Bartol 304 Koydl, Nikola 658 Landi, Edoardo 681 Knežević, Snješka 513 Kožarić, Ivan 581, 583, 585, 676, 679, Lanfranco, Giovanni 384, 385, 386 707 Knežić, Josip Kajetan 449, 463, 451, 461 Lang, Fritz 703 Kožul, Kristijan 591 Knifer, Julije 586, 655, 676, 679, 680, Langenberg, Franz 483 Kralj, Niko 717 681, 682 Lapuh, Željko 665 Knoll, Petar 513, 530 Kraljeto, Gaspar 348, 351 Lasta, Nina 665 Kocelj, slavenski knez 85 Kraljević, Miroslav 572, 594, 606, 608, Laurana, Luciano v. Vranjanin, L. 609, 613, 614, 615, 616, 617, 638, 649 Kochler, Franz 336 Laurana, Francesco v. Vranjanin, F. Kranjčević, Silvije Strahimir 570 Kocmut, Božidar 714 Lauerato, Ambrogio 363 Krasić, Ines 591 Kodl, Josip 531 Laureato, Girolamo 361, 363 Krašković, Denis 591 Kojić, Branislav 529 Laureato, Giuseppe 363 Krauss, Franz von 461 Kokolja, Tripo 371, 389, 390, 391, 393 Lavalle, Joseph 446 Krauss, Rosalind 703 Kokot, Eugen 665 Lavizar, Franjo, fra 365 Krbavac, Bartol 172 Kolendić, Petar 232, 234 Lazanić, Nikola 221, 228, 229 Krebel – Kostrenčić, Aleksandar 563 Koloman, kralj 100, 108, 116 Lazzarini, Gregorio 378 Kristl, Vlado 667, 668, 670, 674, 675, 682 Kolunić Rota, Martin 240, 241 Lazzarini, Pasqual 353 Kritovac, Fedor 513 Komersteiner, Ivan 292, 323, 324 Le Corbusier 512, 529, 538, 546, 549, Krizman, Tomislav 501, 602, 614, 712 Komersteiner, Mihael 327 552 Krleža, Miroslav 607, 625, 632, 647 Končić-Badurina, Božena 708 Le Court, Giusto 339, 355 Krnarutić, Brne 198 Königer, Aleksije 335, 336, 341 Le Parc, Julio 681 Kršinić, Frano 573, 574, 576, 577, 579, Königer, Veit 334, 335, 336, 340, 341 Le Wit, Sol 691 580, 585, 587 Konstantin, car 61, 67 Leard, Rosa 492 Kršnjavi, Isidor 471, 487, 488, 493, 496, Legović, Eligio 561 Kopljar, Zlatko 708, 709 500, 501, 508, 511, 524, 531, 566, Korb, Floris 473, 488 567, 592, 593, 596 Leibl, Wilhelm 493, 606 Körbler, Franjo Serafin 467 Krznarić, Zvonimir 475, 552, 556, 557 Leitner, Ivan Matija 331 Korkut, Alem 591 Kučan, Ninoslav 551, 552, 717 Leko, Kristina 706, 709 Korvin, Ivan (Ivaniš), ban 134, 199, 243 Kuduz, Ante 587, 658, 687 Lempicka, Tamara 627 Korvin, Matija 170, 197, 198, 219, 228, Kuhač, Franjo Ksaver 593 Lenuci, Milan 473, 515, 516 243, 422 Kujundžić, Hajrudin 652 Leohaers 39 Kosović, Petar 372, 391 Kukuljević Pisačić, Ljubica 492 Leontić, Jasenka 665 Kostrenčić, Alan 563 Kukuljević-Sakcinski, Ivan 487, 491, 499, Leopold I., car 264, 354 Koščević, Želimir 687, 689, 690 568 Lepen, Branko 591 Kothgasser, Anton 467 Kulin, ban 103 Lerchinger, Anton Jožef 289, 309, 313 Kotromanić, Stjepan, ban 150 Kuliš, Vatroslav 666 Lesar, Željko 666 Kounelis, Janis 691 Kulmer, Ferdinand 652, 665, 672 Lesiak, Ivan 588, 658 Kovač, Danijel 591 Kulunčić, Andreja 709 Letilović, Iva 560 Kovač, Leonida 694 Kumar, Michael 376 Lhote, Andre 620, 625, 627 Kovačević, Edo 627, 634, 640 Kumbatović, Mila 587, 653 Libani, Benedetto 150 Kovačević, Ferdo 496, 497, 500, 520, Kumičić, Eugen 574 Liberi, Marco 377 596, 598, 605 Kupelwieser, Leopold 497 Liberi, Pietro 377, 379 Kovačević, Milovan 531 Kuster, Peter 367 Lilienberg, grof 449

Kazalo osobnih imena 749 Lilli, Andrea 389 Maggiotto, Francesco 384 Maroević, Tonko 643 Linardić, Letricija 666 Maillol, Aristide 570 Martek, Vlado 664, 693, 701 Lindenschmit, Wilhelm 493 Majerhofer, Leopold 331 Martin iz Verone, fra 166 Lipovac, Vasko 588, 665 Majkus, Siniša 591 Martinac iz Grobnika, pop 173 Lisinski, Vatroslav 499 Majo, đakon 161 Martinelli, Anton Erhard 282 Lys, Giovanni 375 Majstor iz Zwollea 168, 172 Martini, Arturo 587 Litterini, Bartolomeo 363, 379, 381, 388 Majstor Jakov u Zadru 166 Martini, Rafo 492 Lizip 38, 53 Majstor Maur 127 Martinis, Dalibor 687, 692, 703, 705, 708 Locatti, Franjo 440 Majstor Mramornih Madona, v. Di Lo Martinov, Petar, majstor 137 Lohn, Kasijan 325 renzo, Gregorio Martinov, Tomo 150 Lončar, Tihomir 666 Majstor Oto 115 Martinuzzi, Bernardin 254 Lončarić, Zvonimir 588, 665 Majstor Pavao u Splitu 166 Mascarelli, Bruno 653 Longhena, Baldassare 254, 346, 363 Majstor Petar 247 Masle, Antun 653 Loos, Adolf 512, 513, 532 Majstor Radovan 105, 108, 113, 115, 116, Massari, Giorgio 277, 282, 363, 364, 365 119, 148, 166 Lošić, Dubravka 664 Massironi, Manfredo 681 Maksimin iz Prološca 54 Loth, Johann Carl 297 Mastičević, Ivan 215 Maksimović, Branko 529 Lotto, Lorenzo 236 Mašić, Nikola 493, 593 Maković, Zvonko 590, 619, 694, 708 Louis XIV., kralj 386 Mašković, Jusuf-paša 407 Malčić, Ivica 666 Lovrenčić, Ivan 657 Matafar, Nikola, nadbiskup 127 Maleković, Vladimir 633, 639 Lovro Iločki, grof 199, 243 Matej iz Miletinca, pisar 166, 168 Malešević, Boris 726 Löwenthal-Maroičić, Anka 596 Matejčić, Ivan 99 Malli, Naum 490 Löwy, Slavko 530, 534, 537 Matejčić, Radmila 513 Malombra, Pietro 373 Löwy, Tamara 555 Matičević, Dalibor 690, 703 Loyola, Ignacije, sv. 293 Maljković, David 666, 699 Matičević, Davor 702 Lozica, Ivo 576 Mance, Davor 475, 552, 556, 557 Matić, Zora 653 Lozica, Lujo 587 Mandrović, Adam 499 Matisse, Henri 642 Lubbock, J. 14 Manet, Edouard 606, 607, 609, 613 Matoš, Antun Gustav 568, 599, 606 Lubynski, Rudolf 473, 513, 520, 522, Mantegna, Andrea 234 Matsch, Franz 459 523, 524, 537, 554 Manuel Komnen 100 Mattei, Petar (Matijašević) 367, 369, 371, Lucchese, Filibert 262 Manzoni, Piero 678, 679, 681 389 Lucchini, Ivan 447 Maračić, Antun 664, 695 Matteini, Teodoro 384 Lucić, Hanibal 199, 201 Marangonić, Franjo 213 Mattiassi, Francesco 456 Lučić Štafilić, Ivan 215 Maratta, Carlo 297, 386, 389 Maulbertsch, Franz Anton 301, 303, 304, Ludovik I. Anžuvinski, kralj 150, 152 Maravić, Ludovik 220 306 Ludwig, arhitekt 460 Marchiori, Giovanni 357 Maur, konfesor 60, 63 Luka de Szeged, biskup 243, 246, 247 Marcoci, Roxana 706, 707 Maurili, namjesnik 362 Luketić, Stevan 586 Marcuse, Herbert 681 Mavignier, Almir 681, 682 Lunaček, Vladimir 568 Marčetić, Iva 560 Maximilian, Alexander 497 Luzzo, Lorenzo 235 Mardešić, Boris 657 Mayne, Thom 552 Marees, Hans von 613 Mazarović, Đani 588 Ljubičić, Boris 725 Mari, Enzo 678, 683 Mazzoli, Basilio 446 Ljudevit Posavski 85 Marieschi, Jacopo 378 Mažuranić, Ivan 499, 568 Marija Terezija, kraljica 108, 115, 116, Medić, Berislav 559 Macanović, Ignacije 225, 279 271, 272, 298 Medović, Mato Celestin 492, 493, 496, Maccaruzzi, Bernardino 279 Marinetti-Chioggiotto, Antonio 384 497, 500, 501, 506, 570, 593, 596, 598 Mack, Heinz 681, 682 Marinović, Josip 587 Medulić Schiavone, Andrija 240, 372, 503 Mačukatin, Velibor 585 Marko Aurelije 42 Meduna, Giovanni Battista 455 Maffei, Francesco 377 Marković, Andrija 143 Meglić, Vladimir 666 Magaš, Boris 548, 553, 560, 561 Marković, Nikola 203 Melchisedech, klesar 346 Magaš, Olga 519 Marmont, Auguste Frédérik Louis Viesse Memibegović, Mehmet-beg 401 Maggiotto, Domenico 391 de 433, 440, 442, 446 Memibegović, Halilbeg 404

750 Kazalo osobnih imena Meckenem, Israel van 168, 172 Morak, Dragutin Karlo 487, 506, 507 Nikolić, Enea 454 Menna, Filiberto 681 More, Ladislav 411 Nikolić, Mihovil 599 Mera, Pietro 373 Morellet, François 678, 681 Nikolić, V. 483 Merengo/Meyringo, Enrico 355 Morlaiter, Giovanni Maria 354, 357, 362, Nikšić, Radovan 551, 717 Mersi, Antun i Ivan Juraj, braća 334 363 Niseteo, Nikola 450 Mesić, Matija, pop 399 Moronzon, Matteo 148 Nobilo, Stipe 665 Meštrović, Ivan 517, 526, 531, 532, 541, Morris, William 507 Nobis, L. 461 547, 569, 570, 571, 572, 573, 574, Mosè, Albert 491 Noll, Michael 684 576, 577, 585, 602, 606, 718 Mosinger, Rudolf 502 Nordi, Umberto 534 Meštrović, Matko 676, 678, 682, 683 Mösmann, Adolf 513 Novak, knez 172 Metzinger, Valentin 289, 294, 294, 295, Motika, Antun 641, 643, 647 Novak, Silvije 559 391 Mraz, Franjo 646 Novak, Zoltan 666 Mezdjić, Antun 650 Mücke, Josip Franjo 493, 501 Novelli, Pietro Antonio 384 Michelangelo Buonarroti 239, 372, 570 Mujadžić, Omer 627, 632, 637 Nugent, Beatrix 502 Michelazzi, Antonio 341 Muljević, Marijana 660 Nugent, Laval 502 Michelli, Valerije 589 Muncimir, knez 78 Njegoš, Petar 570 Michelozzi, Michelozzo 180, 182, 203 Munger, Marcela 664 Njirić, Hrvoje 560 Michieli, Domenico 90 Müntzberger, Antun 489 Njirić+Njirić 559, 560 Michieli, Valerije 585 Murat I., sultan 242, 413 Micić, Ljubomir 619, 622, 623, 624 Murtić, Edo 644, 646, 648, 649, 665, 672 Obilić, Miloš, vitez 242, 569 Migliori, Francesco 379 Mussolini, Benito Amilcare Andrea 546 Obsiger, Ivan 665 Mihanović, Antun 499 Muthesius, Hermann 512 Odoakar 60 Mihanović, Karolina 493 Mutnjaković, Andrija 513, 554, 556 Ognjanović, Petar 232 Mijić, Karlo 627, 631 Mužar, Marinka 515 Oluić, Veljko 559 Mijić, Matko 591 Orcagna, Andrea di Cione di Arcan Milenković, Bane 666 Nakić, Špiro 522 gelo 481 Miletić, Drago 110 Naldi, Filippo 372, 391 Oreb, Izvor 589 Miličević, Paskoje 204 Naletilić-Penavuša, Sofija 589 Orešić, Mladen i Marijan 726 Milić, Bruno 547 Napoleon I., 383, 433, 467, 447 Orlić, Ante 588 Miller, Johann Georg 293 Napoli, Tommaso 257, 259, 263 Orsini, Ivan, biskup 127, 224 Miller, Kozma 322 Nardelli, Nikola 456 Oršić, Krsto II., grof 284, 286, 303, 304 Millitz, Johann Michael 306 Nassis, Kornelij 346 Oršić, N. 110 Milutin, Vesna 560 Nedrozzis, Karlo 365 Osman II., sultan 504 Mino da Fiesole 228 Nees, Georg 684 Ostoja, Mirko 587 Mirosavljević, Zvonimir i Vladimir 714 Negri, Pietro 377 Ostrogović, Kazimir 537, 538, 552 Mislej, Luka 341 Neidhardt, Juraj 511, 512, 524, 526, 531, Osvald, biskup 148, 168, 243, 246 Miše, Jerolim 605, 614, 616, 626, 627, 544, 545, 552 Oton iz Venecije, biskup 127 638, 640, 649 Neidhardt, Velimir 553 Otoni, Matej 372, 391 Mladinov, Jerolim 560 Neke, Frieder 684 Ottenfels, Sigmund 489 Moholy-Nagy, Laszlo 622 Nemčić, Antun 499 Overbeck, Johann Friedrich 481, 490, Mohorovičić, Andre 82 Nenadić, Ivan, don 391 497 Moles, Abraham 681, 684 Neumann, H. 483 Molinari, Antonio 378 Neumann, Zlatko 512, 531, 537, 538 Paccassi, Giovanni i Leonardo 353 Molnar, Marijan 695 Niccolò, kipar 96 Pachmayer, Franc Anton 293, 313 Monaldi, Giacomo 307 Nigris, Marko, biskup 213 Paik, Nam June 681 Monas, Alieta 664 Nikitović, Spomenka 701 Palčić, Antun, biskup 201, 213 Mondella, Jerolim 345 Nikola, stolar 247 Palma, Jacopo Mlađi 343, 372, 373, 381 Monroe, Marilyn 705 Nikola Firentinac 113, 139, 198, 213, Palladio, Andrea 254 Monteventi, Giuseppe 364, 365 215, 218, 221, 223, 224, 225, 228, 239 Palladio, Andrea 277, 456 Montuori, Eugenije 546 Nikola iz Ancone 127 Palmerini, Pierantonio 235 Moorman, Charlotte 681 Nikolić, Mihovil 594 Paolo Veneziano 152

Kazalo osobnih imena 751 Parać, Dalibor 652 Pešek, Jakob 506 Platzer, Josip 501 Parać, Vjekoslav 627, 646, 649 Petar Radov Trogiranin, 218, 219, 220 Plečnik, Jože 513, 524, 526, 527 Paroli, Antonio 391 Petercol, Goran 695 Pleština, Alan Leo 559 Parler, Peter 123, 148 Petlevski, Ordan 652, 672 Plochberger, Ivan 476 Parmigianino, Girolamo Francesco Maria Petrač, Goran 666 Podhorsky, Stjepan 511 Mazola 240 Petrić, Ratko 589 Poelzig, Hans 512, 525 Pasinović, Antoaneta 513 Petrov, Ivan, iz Milana 152, 155 Pokorny, Josef 461 Passalacqua, Pietro 260, 280 Petrović, Juraj 148 Poliklet 53 Patačić, Đuro 401 Petrović, Petar 204, 206 Poljan, Josip 585 Patačić, Helena 306, 307 Petrović, Rastko 625 Pomenić, Andrija 229 Pauer, Francesco (Franjo) 492 Petruzzi, Sebastiano 341, 364 Pommer, Franjo 502 Pauletta, Alfredo 537, 538 Petter, Friedrich 331 Pongratz, Oskar, grof 476 Paulinianus, mučenik 60 Petz, Eduardo 401 Ponzoni, Sforza 373 Pavačić, Franjo 596 Pfaff, Ferenc 473, 477, 483 Ponzoni-Pončun, Matej 343, 345, 371, Pavao, nadbiskup 161 Piazza, Paolo 376 373, 376, 381, 402 Pavao II., papa 228 Piazzalongi, Constantin 150 Popović, Dimitrije 665 Pavao Dubrovčanin v. Antojević, Pavko Piazzetta, Giacomo 341, 368, 378 Popović, Viktor 591 Pavao iz Sulmone 127 Piazzetta, Giovanni Battista 382, 383, 384 Poppendorf, Franz 192 Pavelić, Zoran 708 Pica, Agnoldomenico 537 Pori, Antonio 345 Pavelić, Ante 576 Picasso, Pablo 618, 625 Porsena, kralj 242 Paver-Njirić, Helena 560 Picco, Bartolomeo i Giuliano 363 Portolan, Vicko 216 Pavić, Jakov 658 Picelj, Ivan 586, 667, 668, 669, 670, 675, Posavec, Ivan 702 Pavlinović, Olga 549, 550 682, 716, 718, 719 Postružnik, Oton 626, 627, 632, 633, Pavlović, Boro 513 Pichler, B. 452 634, 641, 646, 649 Pavlović Milić, Marko 216 Pičman, Josip 512, 513, 515, 529, 531, Potenza, Francesco 391 Pawsner, Awigdor 707 533, 534 Potočnik, Ivan 295 Pecz, S., ing. 460 Piene, Oto 681 Pozaić, Zdenka 666 Pečanić, Ivan 235 Pierius, mučenik 60 Pozzo, Andrea 259, 260, 293, 308, 309, Pedišić, Igor 561 Pietro da Cortona 388 313, 339, 389 Pejačević, Josip 301 Pilar, Ivo 592, 596 Pozzo, Giacomo 450 Peko, Lukša 665 Pilar, Martin 483, 512 Požgaj, Zvonimir 512, 537, 538 Pekota, Petar 446 Pilgram, Franz Anton 271, 272 Pracat, Miho 504 Penezić, Vinko 559, 561 Pilotto, Girolamo 373 Prandau, Petar Antun Hilleprand von, barun 297 Penić, Dujam 572 Piloty, Karl 493 Predojević, Hasan-paša 397, 409 Penkala, Eduard Slavoljub 714 Pilsudski, Jozef 574 Prelog, Milan 67, 513, 547, 559, 669 Peranda, Sante 372, 373 Pincino, Lorenzo 137, 214 Premerl, Tomislav 513 Percan, Renato 658 Pinder, R. 452 Preradović, Petar 499, 503 Perčić, Marko 560 Pino, Paolo 229 Preradović, Zora pl. 596 Perčinlić, Ljubomir 660 Pinter, Harlod 678 Presani, Valentino 446, 449 Pergoli, Carlo 519 Pinturicchio 232 Pretti, Mattia 387, 388 Perica, Blaženka 707 Pisano, Niccolò 127 Pribina, slavenski knez 85 Perić, Jelena 666, 697 Pisano, Giovanni 127 Pribislavić, Ivan 140, 142, 213, 220 Perić, Pavao 576 Piteša, Ivan 561 Prica, Zlatko 646, 650 Perić, Šime 587, 652, 672 Pitteri, Giovanni Battista Augusti 372, 391 Prinoth, Ferdinand 503 Perković, Lovro 542 Pittoni, Giambattista 379 Perossa, Mario 561 Prisk 67 Pividori, Lodovico 454 Perović, Sara 560 Prister, Emanuel 503 Pizzolo, Niccoló 205 Perugini, Enea 533 Prtenjak, Ivan 556, 558, 559, 561 Plančić, Juraj 631, 641, 642 Perugino, Pietro 232 Pugin, Augustus Welby 507 Planić, Stjepan 511, 512, 513, 529, 530, Peruzović, Hrvoje Marko 665 534, 535, 537, 538, 539, 541, 542, Puhali, Raoul 534 Peruzzini, Domenico 289 547, 553 Pulitika, Đuro 653

752 Kazalo osobnih imena Pulitzer Finali, Gustavo 546 Reiser, Nikola 646 Rues, Tomas 354, 368 Pulšić, Bogdan, biskup 214 Reiss, Franjo Kristof 326 Rukljač, Vjekoslav 585 Putar, Radoslav 607, 617, 649, 676, 679, Rendić, Ivan 502, 503, 504, 566 Rus, Zdenko 697 681, 718 Resman, Blaž 339 Rusconi, Camillo 389 Rush, Michael 706 Quadrio, Anton Joseph 317, 319 Režek, Ivo 626, 627, 637 Ruskin, John 507 Quaglio, Giulio 308 Ribera, Jusepe de 387 Ružička, Kamilo 637 Quiquerez, Ferdinand 493, 501 Ricci, Sebastiano 378, 379, 387, 388, 389 Ružička-Strozzi, Marija 499 Ricciardi, Bernardino 235 Ružić, Branko 584, 585 Rabuzin, Ivan 656, 657 Richier, Germaine 583 Račić, Josip 594, 606, 607, 608, 613, 638, Richter, Vjenceslav 548, 553, 586, 667, Sablić, Ivan 672 649 669, 682 Sabolić, Ivan 585 Račić, obitelj 570 Ridolfi, Agostino 377 Sabolić, Josip 554 Rački, Franjo 520, 568 Ridolfi, Carlo 373 Salcer, Luka 330 Rački, Mirko 570, 602, 605, 615 Ridolfi, Isepo 345 Salghetti-Drioli, Franjo 449, 492 Rački, Velimir 666 Ried, Benedikt 134 Salopek, Davor 513 Radauš, Vanja 574, 576, 577, 579, 585, Rieder, Wilhelm August 488 Sambach, Caspar Franz 301 587, 589, 646 Riedl, Michael Sebastian 467 Sandy, Gyula 477 Radić, Davorin 666 Riedl, Pavao 345 Sanmicheli, Giangirolamo 186, 187, 189, Radić, Nika 591 Rieger, Johann 293 210, 211, 212 Radić, Stjepan 528, 572, 632, 639 Rifesser, Josef 503 Sanmicheli, Michele 185, 189, 210, 212, Radić, Zvonimir 548, 667 Risner, Antun Franjo 330, 340 456 Radivojević, Blaž 204 Riuna, Matteo 345 Sansovino, Jacopo 229 Radoičić, Vojo 665 Robba, Francesco 339, 340, 341 Sapfa, Sapfo 57 Radomilić, Bokša 145 Rodin, Auguste 566, 567, 569, 570 Sardi, Giuseppe 348, 351, 363 Radoničić, Marko 382 Rogačić, Frano 362, 363 Sašo, Sanja 590 Radonić, Bojan 556, 559, 560 Rogers, Ernest Nathan 717 Sauerer, Matija 326 Radovan, investitor 534 Rogina, Krešimir 559, 561 Savojski, Eugen 263, 264 Radulović, Nikola 386 Roh, Franz 627 Scarabella d’Este, Angiolo 369 Rafael 240 Rohe, Mies van der 475, 529 Scarpa, Higin 437 Rahl, Carl 489 Rojnik, Rikard 497 Scevola, Mucije 242 Rainhardt, Ad 679 Romano, Antonio Luigi de 446 Schaeffer, Pierre 681 Rako, Goran 554, 556, 559, 560, 561 Rončević, Igor 666, 696 Schiavone v. Medulić Rakoci, Dubravka 666, 697 Rosa, Francesco 377 Schiele, Egon 616 Rakovac, Dragutin 499 Rosandić, Toma 572 Schindler, Emil Jakob 489 Raković, Josip 353 Rosemberger, Ivan Adam 326, 331, 340 Schmidt, Friedrich von 461, 473, 477, Randić, Saša 559, 560, 562, 563 Rosenbrunn, Johann Franz Michael Rot 480, 481, 483, 486, 487 Ranger, Ivan Krstitelj 290, 294, 308, 309, tmayr de 297 Schmidt, Martin Johann (Kremser) 300, 310, 311, 332 Rosenthal, Antun Pöhr de 298 301 Rašica, Božidar 548, 667, 668, 669, 670 Rösner, Karl 480, 481, 483, 487 Schnebel, Dieter 681 Rašić, Ante 590, 664 Rossi, Domenico 363 Schokotnigg, Josip 332, 341 Raškaj, Slava 596, 598 Rossi, Giovanni 341 Schön, Edo 511, 512, 519, 527, 529, 531, Rath, G. 483 Rossi, Hieronim 317 537 Ratković, Radmilo 201 Rossini, Francesco 354, 362, 363 Schön, Serafin 371, 376 Rauschenberg, Robert 658, 678 Roth, Dieter 678 Schubert, Edita 664, 696, 700 Ravnić, Nenad 554 Rottenhammer, Hans 373 Schücht, Franz 467 Régnier, Nicolas 375, 376 Rubens, Peter Paul 293, 376 Schüller, Friedriech Julius 437 Reggio, Carmelo 492 Rubido-Erdödy, Sidonija 499 Schweiger, Ivo 325 Reni, Guido 389 Rubinich, Giovanni 519 Schwoiser, Ludwig 502 Reiner, Antun 328, 340 Rudičić, Dujam 216 Scotti, Tomo 349, 354 Reinwald, Johann Mihael 293 Rudolf II. 376 Scrivelli, Giovanni 384, 385

Kazalo osobnih imena 753 Seder, Đuro 655, 665, 672, 674, 675, 676 Standl, Ivan 502 Szabo, Gjuro 322, 411, 513 Seidl, Carl 461 Stanišljević, Igor 726 Szathmary, Juraj, biskup 247 Seissel, Josip 513, 530, 533, 623, 624, Starčević, Ante 588 Szeeman, Harald 706 643, 658 Stark, Dragutin 493 Seitz, Alexander-Maximilian 481 Stay, Benko 389 Šandor Gjalski, Ksaver 596 Seitz, Ludovico (Ludwig) 401, 481, 497 Stefanutti, Pietro 502 Šareni majstor 157 Selva, Gianantonio 445 Steiner, Milan 614 Šarić, Silvo 591 Semper, Gottfried 507 Steinle, Edward 497 Šebalj, Ivo 657, 665 Senegačnik, Ivan 549 Steinmann, Egon 531, 547 Šenoa, Branko 501 Senser, Paulus Antonius 302, 304 Stenng, Johann Georg 270 Šegvić, Neven 512, 513, 547, 717 Senjanović, Petar 440, 516, 522 Stepić, Mihovil (Mijo) 506 Šepček, inženjer 532 Septimus, svećenik 60 Sterpin, Helena 560 Šerbetić, Berislav 561 Sereni, Joseph 317 Stiasny, Wilhelm 461 Šercar, Hrvoje 657 Severin, Stjepan 331 Stilinović, Mladen 693, 701 Šestić, Ljudevit 646 Shakespeare, William 722 Stilinović, Sven 693, 701 Ševčik, Anja 664 Sickinger, Anselmo 502 Stiller, Josip 276 Šibenik, Ljerka 587, 660, 687 Sikirica, Stipe 585 Stipan s Krka, fra 173 Šimaga, Petar 646 Silađin, Branko 563 Stjepan II., biskup 108 Šimić, Antun Branko 625 Simčić, Tihomir 690 Stjepan III. Kanižaj, biskup 123, 153, Šimrak, Robert 666 Simonetti, Ivan 492 157, 158 Šimunović, Frano 641, 646, 649 Simonović, Iva 572 Stjepan, ugarski kralj 247 Šimunović, Zlatko 658 Singer, Johann Ambros 293 Stockhausen, Karlheinz 681 Šižgorić, Juraj, biskup 137 Siriščević, Stanko 658 Stoppard, Tom 722 Škarpa, Juraj 572 Sirol, Cesare 527 Stošić, Dalibor 591 Škerlj, Josip 665 Skočibuha, Tomo Stjepović, 205 Stošić, Josip 664, 688, 689, 707 Škrlin, Nada 664 Skočibuha, Vice 205, 209 Strajnić, Kosta 606 Škrnjug, Ljubo 657 Skračić, Mile 658 Stranić, Bojan 653 Šohaj, Slavko 641, 649 Skurjeni, Matija 655 Straub, Filip Jakob 329, 332, 334, 335 Šokčević, Josip, ban 567 Skvarčina, Ivan 492 Straub, Franjo Antun 330 Šosterič, Milan 555 Skvrce, Ivan 666, 699 Straub, Josip 340 Šosterić, Ladislav 658 Slade, Josip 455 Straub, Johann Baptist 332 Španić, Nikola 216 Slaviček, Ante 516, 519 Strenja, Edna 560 Štambuk, Gorislav 587 Smajić, Petar 576 Streschnak, Anton 507 Štefan, Ivo 519 Smirić, Ivan 454 Strižić, Zdenko 512, 513, 529, 530, 549 Šterk, Vladimir 537, 538 Smokvina, Jakov 653 Strossmayer, Ana 489 Štimac, Goran 591 Sobota, Ivan 228 Strossmayer, Josip Juraj 480, 481, 483, Štoos, Pavao 499 486, 487, 488, 497, 503, 511, 568 Sokić, Damir 664, 696, 707 Šubić, Pavao, ban 150 Stroy, Mihael 492 Soliman, Ivan Frano 391 Šulentić, Zlatko 614, 615, 616, 617, 618, Solimena, Francesco 387 Strozzi, Bernardo 375, 376 625, 627, 641, 649 Somazzi, Klement i Jakov 365 Strudel, Peter 295 Šumanović, Sava 625, 627, 631 Sorkočević, Petar 205, 206 Strupi, Jelka 596 Šumonja, Bojan 665 Spiess, Hans 131 Strzyigowski, Josef 83 Šutej, Miroslav 562, 587, 658, 661, 682, Spinler, arhitekt 454 Studin, Marin 572 687 Sponza, Silvije 537 Stuflesser, Ferdinand 503 Švaljek, Boris 665 Squarcione, Francesco 234, 239 Sulejman, sultan 264 Šverko, Emil 561 Srnec, Aleksandar 586, 667, 668, 669, Sunko, Dionis 518, 522 670, 682, 715, 716, 717 Surge, Urban de 345 Tabaković, Ivan 632, 633 Stager, Jakov 493 Susan, Karl 452, 454 Tagliapietra, Alvise 341, 346, 357, 360, 361 Stahov, Ljubomir 591 Susovski, Marijan 695, 706, 709 Tagliapietra, Ambrogio 361, 363 Stallmayer, Josip 328 Suša, Marijan 591 Tahi, Franjo 243, 247 Stančić, Miljenko 585, 647, 649 Svečnjak, Vilim 637, 646, 650 Tajder, Radoslav 555

754 Kazalo osobnih imena Takács, Imre 103 Treguan, biskup 108, 113 Vauchnig, Isidor 456 Tamashi, Andreas 325 Tremignon, Alessandro i Paolo 348, 363 Veber, Adolf 506 Tartaglia, Marino 617, 626, 627, 641, 649 Trepše, Marijan 615, 616, 617, 626, 627 Vecchia, Gaspare della 374 Tasca, Cristoforo 378 Trevisanato, Enrico 454 Vecchia, Pietro della 374 Taurisk iz Trala 57 Triva, Antonio 374 Vecchietti, Emil 443, 455 Telius 60 Trogrlić, Dražen 591, 665 Večenaj, Ivan 655 Temanza, Tomaso 351 Trolis, Enrico 532 Večenega (Vekenega, Većenega), opatica Tamerlan, mongolski vladar 415 Trostman, Josip 665 92 Vedl, Johannes 340 Teodozije 58 Trpimir, knez 78 Vehabović, Zlatan 666 Terilli, Francesco 345 Trumbetaš, Dragutin 666 Vejzović, Munir 665 Tesla, Nikola 574 Trumbetaš, Krešimir 589 Vejzović, Fadil 665 Testa, Pietro 454 Tuk, Sunčanica 660 Vekić, Matko 666, 699 Thauzy, Franjo, biskup 271, 272 Turato, Idis 559, 560, 562, 563 Velikonja, Ivan 511, 522, 538 Theyer, Leopold 461 Turčić, Ksenija 697 Venantius, biskup 60 Thuroczi, Benko 247 Turina, Vladimir 531, 548, 549, 555, 560 Venier, Deodat 166 Thuz, Osvald, biskup 123, 129 Turković, Dragutin 481 Ventura, Juraj (Zorzi) 236 Thys, Pieter 377 Turlon, Jakov, biskup 225 Venturini, Darko 513 Tiberije (Tiberius Claudius Nero Caesar) Tus, Marusja 554 49 Veronese, Paolo 236, 240, 373, 388 Tiepolo, Giovanni Battista 308, 378, 379, Vesović, Mijo 702 Uchytil, Andrej 561 388, 391 Vespazijan, car 49 Uecker, Günther 681, 682 Tiljak, Đuro 626, 627, 646 Vesteburg, Christian Heinrich 464 Ulrich, Antun 512, 530, 532, 533, 538, Timotej, biskup 120, 121, 123, 124 Veža, Mladen 646 547 Tintoretto 236, 372, 373 Vicentino, Andrea 372 Unger, William 501 Tiralli, Andrea 357, 363 Vid iz Omišlja (Vid Omišljanin) 172 Ungnad, Ivan 244 Tironi, Feliks 372, 391 Vidaković, Marko 512, 513, 538 Unterberger, Michael Angelo 299, 301, Tischler, L. 455 306 Vidović, Emanuel 594, 595, 602, 625, Tišov, Ivan 496, 497, 500, 517, 520, 596 641, 649, 653, 712 Urban IV., papa 120 Tito Josip Broz 574 Vidrić, Vladimir 594 Uršula, sv. 293 Tiziano, Vecellio 235, 236, 240, 372, 373 Vignon, Claud 378 Uskoković, Jelena 615 Todorović, Bogdan 513 Viličić, Radoslav 665 Ušćuplija, Hodža Mustafa-paša 406 Tolentić, Luka, biskup 215 Villard de Honnecourt 108, 110 Utišenović, Đuro 203 Tolj, Slaven 709 Vincent iz Kastva 157 Utrillo, Maurice 642 Toma, pop 173 Vinko Markov Dubrovčanin 166 Uzelac, Milivoj 615, 616, 617, 618, 627, Vinković, Benedikt, biskup 123 Toma da Stantiis 166 631 Tomašević, Ernest 637, 640, 650 Vinković, Berislav 548 Vintano, Giuseppe 192 Tomislav, kralj 568, 579 Vaccaro, Andrea 387, 388 Viollet-le-Duc, Eugène 483 Tommaseo, Radovan 712 Vaić, Fedor 650 Vissiani, Valentino 367 Tommasi, Natale 461 Valdec, Rudolf 481, 482, 500, 507, 518, Tompa, Kamilo 637, 643, 650 520, 568, 596 Vitačić, Ivan Martinov 216 Tončić, Kamilo 455, 522 Valjato-Fabris, Marina 110 Vítek, Antonín 545 Tordinac, Ivan 481 Van Dyck, Anthonis 377 Vitelleschi, Lorenzo 450, 465 Torresini, Marco 348 Van Gogh, Vincent 641, 644 Vitez od Sredne, Ivan 197 Torretti, Giuseppe 357 Vancaš, Josip pl. 443, 455, 483, 516, 522 Vitić, Ivan 559, 560 Torretti, Giuseppe Barnardi 357 Vaništa, Josip 585, 647, 649, 675, 676, Vitovec, Ivan, ban 132 Toschini, Celio 351 679, 680 Vitteleschi, Lorenzo 443 Trajan, car 51, 67, 419 Varlaj, Vladimir 615, 616, 617, 626, 627, Vittoria, Alessandro, kipar 224, 230, 345 Träxler, Theodor 519 631 Vivarini, Antonio 155 Trbuljak, Goran 664, 690, 691, 692, 702, Varotari-Padovanino, Alessandro 373 Vivarini, braća 236 703 Vasarely, Victor 678 Vladić, Manuela 664 Trebotić, Matko 665 Vasari, Giorgio 210 Vladislav II. Jagelović, kralj 131, 134

Kazalo osobnih imena 755 Vlahović, Branko 586 Wagmeister, Slavoljub 506 Zapolja, Ivan 197 Vlahović, Morana 560 Wagner, Otto 512, 513, 517, 518, 519 Zasche, Ivan 469, 492 Vlatković, Božidar 232 Wagner, Simon Ignatius 133 Zavoreo, Frane 445, 446, 448 Vodička, Mladen 549 Waidmann, Kuno 471, 476, 455 Zdvoržak, Tanja 552 Vodička, Tomo 481 Waldgoni, Renata 561 Zelmanović, Andrija 702 Vodopija, Mirjana 591, 666 Waldinger, Adolf 489 Zeman, Josip 587 Vodsedalek, Mila 520 Waldmüller, Ferdinand Georg 487, 489 Zemljak, Ivan 512, 529, 530, 531, 534 Vogel, Johann Christosom 313 Walker, Evan Harris 684 Zettl, Kristofor 326 Vogl, Franz 507 Watteau, Antoine 642 Zidić, Igor 638 Vojković, Sigismund 283 Weickert, Johann 306 Zielinski, Szilard 519 Vojnović Nakić, Nikola 445 Weinacht, Josip 294, 328, 340, 341 Zierer, Mihovil 346 Völkel, Reinhold 507 Weisenkircher, Hans Adam 293 Zittler, Anton 489 Voltolini, Josip 481 Weissmann, Ernest 512, 529, 530, 538 Zlatarić, Dominik 198 Vorih, Nenad 666 Weitenhiller, Franciscus 314 Zlatić, Zlatko 588 Voršak, Nikola 481 Weyr, Rudolf 507 Zloković, Milan 529 Zmajević, Andrija, biskup 389, 390 Vranjanin, Lucijan 239 Whitehead, Robert 460 Zmajević, Vicko 353, 390 Vranjanin, Franjo 239 Wiesner Livadić, Ferdo 499 Zorzi, Marino 354 Vraz, Stanko 499 Weissmann, Ernest 513 Zrinski, Juraj 198 Vrbanić, Vid 531 Wilding, Ludwig 681 Zrinski, Nikola 198, 244, 262 Vrhovac, Maksimilijan, biskup 464, 466, Wilhelm, Franz 461 469, 488 Zrinski, Petar, knez 262 Wilhelm V. 376 Vrkljan, Zlatan 666 Zrinšćak, Mirko 591 Willigelmo, kipar 96 Vrkljan, Zvonimir 531, 547 Zuccari, Federico 376 Witz, Franciscus Antonius 304 Vuco, Miro 589 Zugno, Francesco 391 Wolf, Paul 513 Vučemilović, Fedor 693, 701 Zupa, Antun 646 Wolff, Lodovico 454 Vujičić, Svan 589 Zupković, Ivica 665 Wood, Mila 572 Vukčić Horvatinić, Hrvoje, vojvoda 170, Zvonimir, kralj 161 Wright, Stephen 701 171, 172 Zyrki, Antonius 293 Vuličević, Slobodan 653 Wybiral, Franz 519 Vulin, Ante 555 Žanić, Vlasta 591, 709 Zajc, Ivan pl. 458 Vulpe, Milan 715, 717 Žarnić, Tonči 559 Zamattio, Giacomo 435, 481, 460 Vušković (Vučković), Dujam 152, 155 Žuljević, Ivan 717 Zanchi, Antonio 377 Žuvela, Gorki 590, 664, 687, 707 Wagenschön, Franz Xaver 289, 298, 299, Zaniberti, Filippo 343, 373 301 Zanki, Josip 665

756 Kazalo osobnih imena Kazalo naselja i lokaliteta

Aachen 74, 77 Beram 145, 157, 172 Buenos Aires 574 Aenona 40, 44, 51 Berlin 55, 172, 512, 625 Buje 357, 374, 379 Aequum, Ekvum 42, 44, 49, 51, 53, 54 Betika 58, 61 Bukovac 417 Ancona (Jakin) 137, 139, 140, 142, 221, Bihać 32, 417 Burnum 42, 44, 49, 51 228, 351, 384 Bijaći 72, 83 Butoniga 156 Antwerpen 293 Bilaj 399 Buzet 144, 277, 345 Apsorus 40 Bilice 61 Aquae Iassae 44, 54 Bilje kod Osijeka 264, 286 Cadore 345 Aquileia 98 Biograd 71, 72, 85, 90, 91, 345 Capua 115 Arba 40 Bisko 129 Carigrad 63, 170, 172, 180, 504 Argiruntum 40 Biskupija 72, 77, 79, 85 Cavtat 177, 472, 492, 498, 570 Aržan 405 Bitonto 97, 98 Cerić 21 Asseria 34, 42, 44, 51, 55 Bjelovar 249, 276, 301, 417, 430, 431, Cernik 191, 264, 396, 399, 403, 406, 408, Atena 31, 32, 49, 55, 504 463, 518, 579 410, 429 Augsburg 314 Blato na Korčuli 374 Cetin 404 Autun 108 Blizna 72 Cetingrad 411 Bogdanovci 16, 27 Chartres 108, 113 Bač 302 Bokar 181 Chioggia 595, 602 Bakar 353, 391, 417, 463, 437 Bol na Braču 349, 356, 389, 390, 393 Cibalae 42 Bale 69, 75, 77, 79, 373 Bologna 166, 246, 365, 378, 383 Cim 61 Bamberg 108, 110 Boljun 148 Cista 129 Banovci 407 Borinci 85 Crema 383 Banja Luka 574 Bosiljevo 130, 271 Cres 148, 210, 213, 364, 382 Bapska na Fruškoj gori 106 Bozen 301 Crexa 40 Bar 390 Božje Polje 145 Crikvenica 346, 483 Barban 145, 379 Brčko 559 Crkvina – Zmijavci 61 Bari 97, 98 Brdovec 254, 290 Crno Vrilo 16 Bassano 364 Brest 409, 701 Curcum 40, 55 Batina 327 Brezovica 271, 276, 330 Beč 38, 39, 155, 166, 172, 240, 251, 259, Bribir 18, 353, 365, 377 Čakovec 153, 195, 243, 262, 282, 324, 260, 263, 264, 282, 286, 289, 290, Brig 483 330, 340 295, 297, 299, 302, 303, 321, 326, Briksija 44 Čavoglave 561 336, 355, 436, 437, 464, 469, 476, Čazma 85, 108, 110, 116, 119, 243, 328, 480, 483, 483, 486, 487, 489, 497, Brinje 130, 148, 417 330, 331, 395 503, 507, 512, 517, 519, 520, 570, Brnaze kod Sinja 61 Čelopeci 389 594, 600, 602, 613 Brod na Savi 263, 264 Čitluk kod Sinja 42 Bedekovčina 340 Bruxelles 548 Čučerje 327, 335 Bednja 247, 340 Buda 243 Belec 90, 130, 179, 266, 308, 332, 334 Budak 399 Ćilipi 450 Beli Manastir 85, 90, 463 Budim 166, 168, 170, 197, 219, 246, 290, Benkovac 404 290, 302, 306 Bény 108 Budimpešta 293, 437, 456, 463, 469, 473, Dabravina 61 Beograd 531, 550, 566, 579, 622, 623, 483, 486, 487, 488, 498, 508, 566 Dajla kraj Novigrada 286 687, 689 Budva 391 Dalj 23, 24, 25, 32, 408

Kazalo osobnih imena 757 Danilo 16, 18 Eichstätt 250 Graz 194, 290, 292, 293, 317, 321, 322, Darmstadt 512 Enona v. Aenona 323, 329, 330, 332, 334, 353, 426, 483, 692 Daruvar 277, 286, 419, 420, 464 Epetij, Epetium 35, 40 Grgurevci 403 Desinić 190, 324 Epidarij, Epidaurum 37, 40, 42, 49 Grosstelzendorf 297 Dillingen 250 Erdut 406 Grožnjan 277, 374 Divulje 445 Esztergom 103, 110 Grebengrad 132, 179 Dobrota 279, 356, 368, 378, 384, 390, Gruž 393 391 Faros 34, 37, 40, 65 Gudnja 16, 18 Doclea 49 Fažana 345, 373 Guran 75, 99 Dokanj 561 Ferrara 197 Györ 264 Dol 373 Firenca 197, 202, 201, 389, 391, 489, 671 Dolac kraj Požege 179 Forli 351 Harkov 512 Donja Kupčina 270 Fratta Polesine 353 Herakleja 37 Donja Stubica 247, 559 Fulfinium 40 Hrastovlje 157 Donja Voća 308 Hraščina 247 Donji Grad (križevački) 417 Gajina pećina 24 Hrgovi Donji 561 Donji Miholjac 412, 469 Gala 83 Hrvace kraj Sinja 384 Donji Vidovec 335 Galovo 15 Hrvatska Kostajnica 410, 417 Drač 223 Gardun kod Trilja 42 Hum 98, 172, 235, 373 Draguć 235 Gata 61 Hum Bistrički 327 Drakonjina pećina 58 Genova 257 Humac 328 Dresden 512 Glatz 316 Hvar 120, 178, 189, 199, 210, 212, 213, Drivenik 183 Glavina 402, 404 216, 218, 346, 369, 372, 379, 391 Drniš 396, 397, 399, 402, 404, 405, 446 Glavotok na Krku 364 Dropkovac 277 Glaž 417 Ilijino vrelo 35, 42 Drvenik 404 Glogovnica 90 Ilok 85, 90, 120, 130, 134, 243, 286, 395, Dubovac 192 396, 397, 399, 403, 406, 408, 409, Golubići 32 Dubovo-Košno 16 410, 417, 424, 429, 480 Gora kraj Petrinje 91, 105 Dubrava 85 Imotski 391, 395, 402, 404, 405 Goričan 25, 340 Dubrovnik 72, 83, 96, 98, 119, 125, 127, Innsbruck 250, 497 Gorjani 404, 424 134, 136, 137, 143, 145, 148, 152, Islam Grčki 412 153, 157, 161, 162, 166, 175, 180, Gornji Križevci 417 Issa 34, 37, 39, 40, 44, 45, 57 183, 189, 197, 198, 199, 201, 202, Görlitz 316 Isola 213, 215 203, 204, 205, 209, 210, 213, 216, Gornja Bedekovčina 282 218, 220, 228, 229, 230, 233, 235, Ivanec 14 239, 246, 256, 257, 259, 260, 263, Gornja Bistra 284, 286, 290, 303, 304 Ivanić Grad 85, 195, 406, 417 280, 345, 346, 349, 351, 363, 365, Gornja Jelenska 335 Ivanja Reka 421 367, 368, 369, 371, 375, 377, 378, Gornja Rijeka 262 379, 381, 386, 387, 388, 389, 390, Gornje Predrijevo 91 393, 442, 445, 450, 455, 458, 486, Jablanac 365, 417 488, 492, 499, 502, 503, 504, 515, Gornji Humac na Braču 373 Jader (Iader) 40, 44, 45, 49, 51, 55, 58, 518, 538, 541, 542, 556, 558, 561, Gornji Tkalec 322 65 653, 669, 700 Gornji Tučepi 404 Jajce 417 Duzluk kod Orahovice 412 Gospić 397, 404, 405, 417 Ják 108, 123 Dvigrad 68, 75, 144, 157 Grabovac kod Omiša 61 Jakin v. Ancona Gradec 120, 121, 130, 131, 183, 243, 246, Jakasova špilja 18 Đakovo 399, 400, 401, 402, 406, 410, 250, 252, 262, 283, 290, 327, 328, Jalžabet 25, 331 414, 419, 424, 429, 480, 483, 519 330, 417, 421, 423, 424, 425, 431, Jánoshida 108 Đeletovci 410 471, 472 Jastrebarsko 191, 243, 246, 294, 340, 341, Đurđevac 183 Gradec–Vučedol 20, 21 417 Gradina – Salona 61 Jelsa 35, 373 Efez 38, 39 Gradina – Virovitica 91 Jeruzalem 74 Ehrenhausen 270, 272 Gradiška 417, 419, 559 Jesenice 364

758 Kazalo osobnih imena Jezera na Murteru 349 Komiža 345 Lébény 108 Jezero Klanječko 335 Kompolje 26, 34 Leignitz 316 Josipdol 419 Konstantinopol 61, 65 Leopoldstadt 476 Jurandvor 345 Konjščina 191 Lepoglava 130, 251, 262, 308, 311, 324, Juršići 483 Kopar 125, 279, 364 335, 336, 340 Kopenhagen 486, 566 Leuthen 316 Kamenica 308 Koprivna 105 Lipik 464, 483 Kamensko 130, 324, 580 Koprivnica 195, 406, 417, 424, 425, 429, Lipova 417 Kamerlengo 177 463, 470 Lobor 72, 77 Kampor 166 Korčula (grad) 120, 134, 136, 142, 143, Lobositz 316 Kaniška Iva 15, 16 152, 162, 166, 178, 183, 189, 199, London 381, 383, 507, 570 200, 210, 213, 219, 345, 365, 371, Kanfanar 98 Lopuška glavica u Biskupiji 72 373, 384, 389, 390, 393, 410 Kapljuč 60 Lovčić 91 Korkira 37 Kaptol, arheološko nalazište 25 Lovran 145, 483 Koruna 176 Kaptol, zagrebački 120, 166, 179, 183, Lovreč 129 Kosinj 246 194, 243, 246, 251, 306, 327, 328, Lovrečan 306 Koška 105 330, 417, 420, 421, 422, 424, 472, Lovrijenac 183 515, 528, 533 Kotari 326 Lucca 202 Kaptol kod Požege 399 Kotor 96, 97, 117, 119, 145, 148, 279, Ludbreg 269, 282, 331, 419, 420 Karin 405 345, 346, 351, 357, 368, 369, 377, 384, 390, 391 Ludina 330 Karlobag 363, 378, 417 Kozari 417 Luka Šipanska 518 Karlovac 192, 201, 254, 276, 294, 340, 341, 406, 417, 425, 437, 451, 463, Kraj 349 Lumbarda 35 483, 488, 489, 490, 491, 502, 576, Krakaudorf 332 Lupoglav 341, 404 615, 689 Krakov 328 Lužnica 282 Karlovci 417 Kraljeva Sutjeska 302, 304 Ljubljana 172, 290, 292, 321, 324, 339, Kartaga 65 Kraljevica 262 341, 353, 357, 687, 717 Kassel 707 Kragujevac 580 Mádocsa 90 Kastav 254, 346, 353 Krapina 14, 148, 308, 322, 334, 417, 420, Kaštel 345 561 Majkovi 456 Kaštel Gomilica 364, 378 Krapinske Toplice 464 Majorija 451 Kaštel Lukšić 61, 223, 279, 355, 365, 368, Križevci 120, 195, 251, 269, 286, 324, Majsan 58, 68 374 331, 335, 339, 341, 417, 425, 463, Makarska 279, 376, 378, 384, 391, 405, Kaštel Stari kod Trogira 230 470, 497 410, 413, 503, 549, 550 Kaštel Štafilić 368 Križovljan 105, 244 Mali Bukovec 340 Kelemen 105 Krk 117, 125, 148, 152, 178, 364, 378, Mali Lošinj 37, 364, 365 Kistanje 455 379, 559 Mali Ston 176, 183 Klagenfurt 301 Krško 322 Malo Korenovo 16 Klanjec 243, 251, 262, 290, 326 Kujnik 410 Manastirine 60 Klapavice kod Klisa 58 Kuna na Pelješcu 492 Máriagyüd (Marija Gjud) 302, 304 Klenovnik 262, 340 Kupari 262 Maribor 317, 321, 330, 331 Klis 42, 175, 364, 397 Kupinec 270 Marija Bistrica 286, 483, 507, 576 Klokoč 82 Kut na Visu 263 Marija Gorica 148, 294, 330, 340, 341 Kloštar Ivanić 244, 294, 308, 330 Kutina 309, 328, 330, 399 Markova špilja 16, 18 Ključ 417 Kutjevo 295, 326 Martijanec 25, 156, 331 Knin 103, 108, 175, 189, 384, 397, 409, Martin kraj Našica 91, 105 486 La Sarraz 512, 528 Martinšćina 156, 373 Kolarec kraj Križevaca 545 Labin 144, 279, 353, 355, 364, 483 Marusinac 60 Koločep 71, 83, 98, 542 Laduč 290 Medak 24 Koljani 72, 78 Langenargen 306 Medulin 16, 658 Komić 34 Lastovo 384, 385 Medvedgrad 108, 110, 116, 119, 145, Komin 308, 314, 327, 419 Laxenburg 332 179, 197

Kazalo osobnih imena 759 Mejdan 399 Novi Vinodolski 172, 346, 365, 483 Pakljena na Šipanu 235 Meka 400 Novigrad 455 Pakoštane 345, 455 Menzingen 376 Novigrad u Istri 74, 79, 178, 345, 364 Pakrac 116, 399, 402, 403, 408, 410, 429 Mihovljan 294 Novigrad na Savi 24 Palermo 259 Mikulići 476 Novigrad Podravski 331 Pannonhalma 106 Milano 97, 137, 260, 383, 594, 671, 716 Novo Čiče 411 Parentium 40, 60 Milna na Braču 279, 348, 365, 368 Novo Mesto 290, 291 Pariz 172, 414, 483, 486, 488, 498, 508, Miljana 190, 316 Novo Mesto Zelinsko 105 512, 519, 566, 569, 570, 593, 606, 608, 613, 625, 627, 632, 633, 637, Minčeta 175, 180, 181, 182, 203, 229 Nuštar 85, 90 641, 643, 668, 671, 683, 691, 712 Mitrovica 396, 397, 399, 403, 408 Parma 108 Mlini 451 Oborovo 331 Paz 156 Modruš 130, 424 Obrovac 449 Pazin 144, 145, 156, 364, 391 Mogorić 82 Ócsa 108, 110 Pečuh 89, 197, 243, 247, 290, 302, 304, Molunat 177 Ogorje 409 400 Momjan 561 Ogulin 191, 417 Pepelana 15 Montoir 99 Okić 85, 179 Perast 259, 279, 353, 356, 357, 389, 390, Morović 106 Olimje 308, 324, 335 393 Moskva 172 Olmütz 316 Pergamon 65 Mošćenice 346, 357 Omiš 71, 345, 364, 372, 373, 391, 407 Perna 417 Motičina 410 Omišalj 172 Peroj 68, 69, 98, 99 Perušić 399, 404, 405 Motovun 178, 356, 384 Opatija 437, 456, 460, 483, 519 Pesaro 389 Muć 79 Opatinec kod Ivanić Grada 413 Petrijanec 419 München 240, 326, 330, 376, 493, 497, Oprtalj 145, 156, 373 519, 594, 596, 602, 606, 608, 609, 613 Opuzen 391 Petrinja 195, 276, 395, 397, 399, 405, 417, 431, 538, 572 Mursa 42, 44, 49, 54, 419 Orahovica 402, 429 Petrograd 172, 566, 599 Mursko Središče 419 Orašac 450, 543 Petrovaradin 263, 331, 417 Murter 364 Orebić 345, 373, 389 Petrovina 156, 247 Mušaluk 405 Oriovac 408 Petrovsko 328 Mutvoran 239 Ormož 340 Perušić 411 Orolik 22 Pićan 391 Napulj 354, 355, 369, 371, 384, 386, 387, Oroslavje Donje 316 Pijavičino 262 389 Ortnek 291 Piran 125, 148, 364, 373 Narona 39, 40, 41, 44, 45, 49, 51, 55, 57, Osekovo 331 58, 561 Piza 95 Osijek 16, 42, 148, 195, 263, 264, 286, Našice 264, 297, 306, 331, 424, 469 289, 295, 297, 299, 300, 302, 304, Ploče 404, 443 Nedelišće 243, 246 306, 321, 327, 331, 395, 396, 399, Plomin 346 Nehaj 184 403, 404, 408, 409, 410, 419, 420, Podlabin 546 424, 429, 431, 463, 470, 486, 487, Nerezine 373 Podprag 449 488, 489, 502, 516, 519, 554, 607, 614 Podstrana 364 Nerežišća na Braču 229, 345, 349, 373 Osojnik 450 Pogančec kraj Vrbovca 277 Neum 405 Osor 51, 68, 85, 161, 213, 218, 372, 379 Pokupsko 269, 327 New York 683 Ošanići kod Stoca 35, 37 Pola 40 Nezakcij, Nesactium 25, 31, 40, 42, 44 Ošlje 71 Poljane 483 Nijemci 91, 403, 408, 410, 414, 429 Oštarije 130 Poljica 364 Nikomedija 65 Otavice 408, 570 Poljice 391 Nin 16, 70, 71, 79, 82, 85, 148, 372 Otočac 417, 419, 424 Ponikve 270 Nova Gradiška 431 Otok Slavonski 16 Poreč 58, 63, 65, 67, 68, 117, 125, 145, Nova Rača 131 Ozalj 244 148, 178, 184, 199, 236, 277, 365, Nova Vas 451 372, 374, 391, 393, 486 Novalja 65, 378, 483 Padova 37, 205, 234, 239, 246 Pottendorf 297 Novi Mikanovci 91, 106 Pag 120, 125, 137, 143, 200, 201, 213, Požega 85, 88, 116, 120, 125, 130, 156, Novi Sad 687 218, 219, 364, 365, 373, 563 179, 243, 244, 247, 264, 271, 272,

760 Kazalo osobnih imena 289, 293, 301, 340, 395, 396, 397, Rimini 153, 157, 158, 351 Slano 239, 345 399, 403, 404, 406, 407, 408, 409, Rižinice 58, 71, 79 Slatina 301 414, 417, 419, 420, 421, 424, 429, Roč 156, 172 Slavonski Brod 15, 195, 249, 264, 290, 463, 483, 488, 559 Rogaška Slatina 464 302, 306, 404, 408, 410, 414, 417, Prag 240, 316, 376, 493, 512, 566, 617 419, 429, 527, 705 Rogatec 270, 313, 334 Prčanj 279, 362, 368, 390, 391 Slovenska Bistrica 293, 316 Rogovo 148 Pregrada 277 Slunj 130 Ronchamp 549 Preko 236 Smilčić 16, 17, 18 Rosenheim 705 Prelog 335 Rovinj 279, 341, 345, 346, 356, 363, 368, Smiljan 82 Pridraga 61 369, 375, 377, 379, 460, 483, 653 Sokolac 130, 145 Pridvorje 263 Rovinjsko Selo 658 Solin 84, 93, 188 Prinias 32 Rožat 83 Somogyvár 88, 90 Pritoka-Jezerine 32 Rudina 67 Sopot 16 Privlaka kraj Zadra 446 Rudina kraj Požege 85, 88, 90 Sotin 408, 419 Ptuj 321, 330, 464 Ružar 69 Sparta 32 Pučišća na Braču 345, 410 Ružica 145, 243, 404, 411, 412 Split 45, 49, 51, 60, 69, 71, 72, 78, 79, Pula 14, 44, 45, 49, 51, 57, 58, 65, 67, 68, 82, 100, 103, 105, 108, 117, 119, 136, 125, 127, 148, 189, 199, 201, 279, 137, 142, 145, 146, 152, 153, 154, Saggautal 274 467, 451, 456, 458, 483, 502, 532, 155, 161, 166, 177, 199, 223, 228, 537, 538, 561, 576 Saint Savin 99 279, 343, 345, 349, 363, 364, 368, Puncijela 181 Sali na Dugom otoku 345 369, 371, 373, 377, 378, 379, 384, Purga Lepoglavska 308, 310 Salona 35, 37, 40, 42, 44, 45, 49, 51, 53, 391, 412, 413, 440, 442, 446, 447, 54, 56, 57, 58, 60, 61, 62, 65, 67, 74, 449, 451, 455, 458, 486, 488, 489, 175, 362, 363 492, 502, 512, 515, 516, 522, 530, Rab 37, 55, 117, 148, 161, 162, 166, 175, Salzburg 269 531, 541, 543, 546, 547, 548, 556, 199, 213, 218, 220, 365, 373 559, 570, 594, 602, 644, 653, 658, Rača 399, 403, 408, 410 Samagher – Pula 65 711, 719 Samarica 330, 331 Radgona 330 Srijemska Mitrovica 419, 420 Samatovci 16 Radun 71 Srijemski Karlovci 263, 264, 395, 397, Rakotole 144, 156 Samci 309 408 Raša 546 Samobor 254, 294, 308, 326, 417, 420, Stankovci 455 469, 549 Ravanjska 71 Stara Gradiška 27, 195, 403, 431 Sarvaš 15, 21 Ravenna 63, 351 Stari Grad na Hvaru 49, 205, 211, 345, Savar, Dugi otok 71 348, 368, 373 Ražine 561 Scardona 41 Stari Grad nad Orahovicom 85 Regensburg 121 Schweidnitz 316 Reims 106 Staro Petrovo Selo 331 Segestika 42 Remete 308, 324, 328, 340, 341 Steinbach 74 Seget kraj Umaga 286 Remetinec 130, 131, 132, 148, 327 Stipanska 58 Sela kod Siska 271, 274, 276 Resnik-Kašteli 40 Ston 79, 98, 120, 183, 199, 450, 518 Selin kraj Starigrada 411 Revelin 183 Straža 175 Senia 40, 41 Ribić 32 Stražeman 314 Senj 125, 172, 183, 184, 197, 199, 220, Stubica 243 Ribnik 399 246, 345, 353, 363, 365, 391, 417, Stubičke Toplice 464 Rijeka 145, 197, 199, 246, 249, 254, 256, 463, 437, 439, 581 286, 341, 345, 346, 353, 354, 357, Sesvete 276, 293 Studenci 402 363, 364, 365, 371, 372, 376, 381, Siklós (Šikloš) 302, 304 Suđurađ 188, 213 391, 393, 417, 464, 463, 436, 437, Suhopolje 277 445, 451, 456, 458, 460, 486, 487, Sinj 53, 364 488, 489, 491, 502, 519, 526, 532, Sirmij, Sirmium 58, 419 Supetar 391, 503 537, 549, 653, 658 Sisak 42, 82, 85, 91, 194, 244, 324, 412, Supetarska Draga 71, 85 Rim 44, 49, 55, 57, 65, 67, 228, 229, 232, 419, 420, 463, 470, 531 Sušac 18 241, 249, 250, 256, 259, 260, 280, Siscia 42, 54, 55, 65, 419 Sutivan na Braču 61, 364 286, 307, 354, 363, 369, 371, 375, Skradin 234, 279, 445, 446 Sv. Helena kod Čakovca 243 384, 385, 386, 387, 389, 447, 481, 488, 489, 490, 492, 493, 506, 570, Sladka Gora 270 Sv. Juraj na Bregu 335 602, 605, 617, 671 Slankamen 408, 411 Sv. Lovreč Pazenatički 85, 98, 178

Kazalo osobnih imena 761 Sv. Mihajlo u Stonu 98 Trbovlje 85 Veliki Bukovec 269, 277, 340 Sv. Mihovil u Šibeniku 177 Treffen 290, 301 Veliki Kalnik 179 Sv. Petar u Omišu 71 Treviso 345 Veliki Tabor 190, 191, 244 Sv. Petar u Šumi 277, 391 Trgovišće 294, 308 Venecija 90, 93, 95, 100, 108, 137, 142, Sv. Spas na vrelu Cetine 70, 72, 73, 77, Trident 291 144, 150, 152, 166, 177, 186, 187, 213, 228, 235, 240, 241, 246, 254, 93 Trnava 251, 264 263, 277, 343, 345, 346, 348, 351, Sveta Nedilja 373 Trogir 37, 53, 71, 72, 105, 108, 117, 119, 354, 355, 360, 363, 371, 373, 375, Sveti Ambrozije 417 125, 127, 137, 152, 153, 166, 177, 376, 378, 379, 382, 383, 391, 406, Svetice 130, 262, 324 188, 189, 197, 198, 199, 223, 225, 493, 602 228, 343, 345, 349, 365, 369, 372, Svetvinčenat 69, 183, 201, 213, 218, 372 Verona 185 373, 374, 376, 377, 378, 379, 384, Székezfehérvár 306 391, 442, 445, 446, 451, 455 Versailles 39 Szigetvár 400 Troyes 120, 121 Veternica 14 Trst 483, 434, 436, 486, 502, 508, 512, Veszprém 90, 152 Šandalja kraj Pule 14 566 Vid kraj Metkovića 561 Šarengrad 179, 306 Trsteno 345, 354, 456 Villefranche 576 Ščitarjevo 419 Trški Vrh 270, 309, 330, 334 Villany 463 Šibenik 125, 134, 136, 137, 140, 143, 162, Türje 108 Vinagora 266 166, 177, 178, 186, 187, 189, 199, 210, 213, 214, 218, 220, 223, 228, Turnašica 331 Vindija 14 234, 240, 241, 345, 349, 354, 364, Turnišće 156 Vinica 243, 247 365, 368, 371, 372, 373, 378, 393, Turska kosa-Topusko 25 Vinkovci 15, 16, 42, 71, 85, 90, 276, 399, 445, 446, 451, 455, 458, 531, 537 Udbina 399, 404 402, 410, 417, 419, 420, 431 Šikloš 243, 400 Udine 279, 353 Vinodol 172 Šilovo Selo 79, 98 Ulm 718 Vinogradi 404 Škabrnja 561 Umag 277 Virje 293 Škrip na Braču 34, 345 Urbino 202, 239 Virovitica 266, 286, 290, 294, 301, 308, Šolta 373 331, 335, 406, 414, 417, 420, 424, Uvodići 42 Šopot 79 429, 469 Uzdolje 79 Špišić Bukovica 87 Vis 189, 348 Štrbinci kod Đakova 65 Visoko 302, 304 Vabriga 236 Visovac 364, 391 Štrigova 269, 308, 329 Vác 272 Visuć kod Udbine 404 Valpovo 264, 290, 297, 399, 403, 408, Taborsko 131, 266, 330 Višegrad 228 429, 489 Tahull 99 Viškovci 179 Valtura 483 Tarent 39 Višnjan 451 Valjevo 580 Telašćica, Dugi otok 71 Vitaljina 456 Varaždin 116, 120, 148, 194, 195, 243, Tepljuh 61 Vivodina 271 244, 246, 251, 271, 276, 283, 286, Tilurij, Tilurium 42, 49, 54, 74 289, 293, 294, 308, 321, 322, 324, Vižinada 382, 451 Tinjan 277 326, 327, 330, 331, 334, 340, 417, Vižula 16 Tirana 574 420, 421, 424, 425, 426, 427, 428, Vodice 355, 408 429, 430, 463, 469, 470, 483, 488, Tirol 145, 503 Vodnjan 68, 279, 345, 378, 384 489, 491, 501, 502 Tisno 349 Volavje 247 Varaždinske toplice 44, 341, 419, 420, Tkon 349, 361, 363 464 Volosko 460, 483 Tomašica 16 Varšava 574 Vrana 161, 239, 407, 409 Topolje 264 Varvaria 34, 42 Vranjic 595 Topusko 91, 106, 110, 124, 168 Vela Luka na Korčuli 451 Vratnik 451 Torčec kraj Koprivnice 91 Vela spila 14, 16, 18 Vrbnik 172, 345 Tounj 463, 515 Veli Lošinj 277, 348, 351, 364, 365, 373, Vrboska na Hvaru 188, 213, 345, 364 Tovarnik 408, 409 376, 379, 382, 384, 391 Vrbovec 331 Tragurij, Tragurium 35, 40, 49 Velika 264 Vrebac 26 Trani 115 Velika pećina 14 Vrgorac 391, 402, 404, 409 Trbounje kod Drniša 58 Velika Trnovitica 330 Vrhovci 179

762 Kazalo osobnih imena Vrlika 82 Zadubravlje 15 Zaprešić 546 Vučedol 21 Zagreb 38, 82, 87, 91, 103, 108, 116, 120, Zaton 364, 372, 559 Vugrovec 290 121, 125, 130, 153, 155, 158, 161, Završje 378 162, 166, 172, 197, 246, 250, 251, Vukovar 20, 85, 179, 264, 286, 297, 304, Zdenci kod Slavonskog Broda 410, 411 264, 271, 276, 283, 284, 286, 289, 396, 399, 403, 404, 405, 407, 409, 290, 292, 295, 307, 309, 314, 316, Zelina 417 410, 411, 412, 417, 420, 421, 429, 317, 321, 323, 324, 327, 328, 335, Zemun 417 483, 545 339, 340, 353, 379, 395, 412, 413, Zenica 61, 83, 531, 560 Vukovina 277 417, 420, 421, 426, 463, 464, 467, Zlarin 364 Vukovoj 244, 322 469, 471, 472, 473, 476, 482, 483, 485, 486, 487, 488, 489, 490, 491, Zlatar 335 492, 493, 496, 498, 499, 501, 502, Zlopolje 378 Wagram 507 503, 506, 508, 512, 513, 516, 517, Zrin 67 Weissenhof kraj Stuttgarta 529 518, 519, 522, 524, 526, 528, 529, Zsámbék 108 Westfalia 355 530, 531, 532, 533, 534, 535, 537, 538, 539, 540, 541, 542, 543, 547, 548, 549, 550, 551, 552, 553, 555, Žakanj 341 Zadar 37, 44, 58, 69, 70, 72, 77, 83, 85, 557, 561, 563, 570, 576, 579, 580, Žažvić 72 86, 90, 91, 92, 93, 95, 96, 98, 100, 592, 594, 596, 600, 601, 602, 605, Ždrelac na Pašmanu 349 117, 120, 125, 127, 143, 148, 150, 607, 613, 617, 622, 623, 625, 632, Ženeva 574, 615 152, 161, 162, 166, 170, 175, 177, 669, 677, 680, 681, 683, 685, 687, 185, 189, 199, 210, 213, 216, 218, 689, 690, 701, 705, 711, 712, 714, Živogošće 373 219, 223, 234, 240, 242, 279, 341, 716, 718, 722, 726 Žižina gradina 42 343, 346, 349, 354, 355, 360, 362, Zajezda 244, 282 Žman na Dugom otoku 384 363, 365, 368, 369, 372, 373, 378, Zalavár 110 Žminj 145, 156, 236 379, 384, 390, 391, 406, 439, 445, 446, 448, 449, 451, 452, 454, 455, Založje 32 Župa Dubrovačka 556 458, 488, 492, 501, 502, 546, 547, 564 Zambartija 382 Županja 413

Kazalo osobnih imena 763 Popis autora i vlasnika reprodukcija

Autori i vlasnici fotografija 500, 501 (a), 504, 505, 506, 510, 514, 516, 519, 521, 523, 524, 525 (b), 526, 527, 531, 533, 534, 539 (b), 540 (a), 542, 544, 550, 551 (b), 553, 555, 558 (a), 562, 564, 567, 568 (b), 594, 604 Zoran Alajbeg, 347, 351 (b), 359, 364, 365, 378 (b), 605, 607, 608 (a), 608 (b), 609, 610 (a), 611, 612, 615, 628, Arheološki muzej, Zadar, 17, 65 629, 631 (a), 635 (b), 639, 677 (b), 692 Arheološki muzej, Zagreb, 16, 17, 18, 19, 20, 22, 23, 25, 27, 28 (a), Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb (Katarina Hor 29, 79, 83, 414 (a,b) vat-Levaj), 250, 254, 255 (b), 264 (a), 278 (b) Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 415 Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb (Jovan Kliska), Živko Bačić, 36, 39, 49, 51, 52 (a), 53, 69, 70, 76, 81, 86, 95, 101, 157, 208, 209, 210, 211, 212, 213, 216 (a), 218, 220 (b), 226, 102, 109, 114, 115, 120, 128 (a), 134 (b), 145, 146, 150, 151, 232, 233 (a), 328 (b), 329, 330, 333, 335 (a), 336, 337, 338, 339, 153, 154, 156, 172, 216 (b), 217, 220 (a), 221, 222 (b), 224, 368, 402 (c), 473, 528, 563 227, 228, 230, 231, 233 (b), 236, 238, 242, 343, 346, 349 (a), Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb (Paolo Mofar 352, 355, 357, 362, 366, 375 (b), 376, 377, 385, 386 (a), 389, din), 269, 277, 285, 466, 468, 476, 477 (a), 537 (a), 552, 554, 390 557 Filip Beusan, 90,110, 111 Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb (Milan Pelc), 66, Mario Braun, 235, 288, 291, 292 (a), 294, 295, 297 (b), 298, 301, 71 (b), 75, 87 (b), 92, 98, 118, 127, 129 (a,b),130, 134 (a), 137, 302, 303, 306, 307, 313, 317, 318, 319, 324, 372, 377 138, 140, 141, 142, 143 (a), 178 (a), 184 (b), 191 (b), 198, 202, Marcel Burić, 15 203, 204, 219, 402 (a,b), 403, 405 (b), 444, 464, 467, 517, 532, 535, 536, 537 (b), 539 (a) Josip Ćuzela, 186 Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb (Mirjana Repa Stojan Dimitrijević, 21 nić-Braun), 308, 309, 310, 311 Damir Fabijanić, 565 Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb (Krešo Tadić), Vjekoslav Jukić, 91, 106, 107, 201, 223, 551 Fototeka Hrvatskog državnog arhiva, Zagreb, 414, 520 (Damir Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb (Andrej Žmegač), Pildek) 176, 178 (b), 179, 184 (a), 185, 187 Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb, 568 (a), 569, 571, Fototeka Ministarstva kulture, Zagreb, 398 (b) 572, 573, 574 (a), 575, 577, 578, 579, 580 (a), 580 (b), 582, 584, 585, 586, 587 (a), 588 (a), 589 (b), 590 (a), 591, 597 (a), 603 Galerija umjetnina, Split (Zoran Alajbeg), 617 (a), 644 (b), 610 (b), 617 (b), 622, 626, 640, 642, 654 (b), 659, 664, 665 Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Zagreb, 620 (a), (b), 678 (a), 684, 686 662 Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb (Fotoarhiv Bran Gradski muzej Karlovac, 26 ko Balić), 676, 677 (a) Gradski muzej Nova Gradiška, 28 (b) Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb (Milan Drmić), Hrvatska turistička zajednica (Milan Babić), 432, 462 31, 33, 35, 37, 40, 41, 43, 44, 48, 50, 52 (b), 54, 55, 56, 57, 59, Hrvatska turistička zajednica (Damir Fabijanić), 196 60, 61, 62, 80, 85, 88, 89, 93, 94, 96, 100, 105, 112, 113, 121, 124, 125,126, 128 (b), 129 (c), 131, 132, 133, 135, 136, 143 (b), Hrvatska turistička zajednica (Sergio Gobbo), 180, 181, 416 144, 147, 149 (b), 155, 158, 159, 160, 167, 168, 169, 182, 190, Hrvatska turistička zajednica (Renco Kosinožić), 45 206, 207, 225, 243, 244, 245, 246, 248, 251, 253, 255 (a), 257, Hrvatska turistička zajednica (Nino Marccuti), 266 258, 259, 261, 262, 264 (b), 265, 267, 270, 271, 272, 273, 276, Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Zagreb, 574 (b), 655 (b), 656, 278 (a), 280, 281, 282, 286, 287, 297 (a), 313, 314, 315, 321, 657 (a), 657 (b) 322, 325 (b,c), 326 (a), 327, 328 (a), 331, 332, 334, 335 (b), 340, 341, 342, 344, 348, 349 (b), 350, 351 (a), 353, 354, 358, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 247, 411 (b), 413, 490, 491 (b), 367, 374, 375 (a), 379, 381 (a), 382 (c), 384, 387, 400, 405 (a), 492, 493, 494, 495 (a), 499 406, 407 (b), 408, 409, 410, 412, 446, 448, 450 (b,c), 452, 453, Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb (Vid Barac), 38, 237, 293, 454, 455, 457, 458, 460, 461, 464, 470, 471, 474, 475, 477 (b), 296, 299, 300, 304, 305, 370, 380, 381 (b), 382 (a,b), 386 (b), 478, 479, 480, 481, 482, 484, 486, 487, 488, 489, 491 (a), 497, 388, 392, 450 (a)

764 Popis autora i vlasnika reprodukcija Hrvatski školski muzej, Zagreb, 507 Josip Strmečki, 561 Kabinet grafike HAZU, Zagreb, 501, 603, 610, 714 Spomen-zbirka Pavla Beljanskog, Novi Sad, 593 Zlatko Karač, 394, 407 (a), 411 (a) Strossmayerova galerija starih majstora HAZU, Zagreb, 383 Knjižnica Zagrebačke nadbiskupije (Metropolitana), Zagreb, 163, Davor Šarić, 139, 222 (a) 165 Slobodan Tadić, 356, 361 Ivan Matejčić, 99, 116 Marin Topić, 24 Moderna galerija, Zagreb (Goran Vranić), 495, 496 (a), 576, 583, Turistička zajednica Međimurja, 174 587 (b), 589 (a), 595, 597 (b), 598, 599, 600, 601, 603 (a), 604 (a), 616, 618 (a), 619, 620 (b), 630 (a), 630 (b), 631 (b), 633, 634, 635 (a), 636, 637, 638, 643 (a), 645, 647 (a), 647 (b), 648, 651, 652 (b), 653 (a), 658 (a), 658 (b), 660 (a), 663 (a), 663 (b), 665 (a), 666, 673 Izvori i autori Muzej grada Zagreba, 122, 292 (b), 423, 724 (a) arhitektonskih nacrta Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 627 (a), 652 (a) Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 581, 588 (b), 590 (b), 618 N. Cambi, Antika (2002.), 34, 41, 42, 44, 45, 47 (a), 58, 63 (b), 621, 623, 627 (b), 643 (b), 650 (a), 650 (b), 653 (b), 654 (a), 654 (c), 655 (a), 660 (b), 661, 667, 668 (a), 668 (b), 669, 670, V. P. Goss, predromanička arhitektura u Hrvatskoj (2006.), 68, 70, 674 (a), 674 (b), 675 (a), 675 (b), 678 (b), 679, 680, 682 (a), 682 72, 74, 75, 84 (b), 683, 685 (a), 685 (b), 687, 688, 689, 690, 691 Z. Karač, 419 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 149, 325 (a), 326 (b), 498 (b), F. Mariano, La Loggia dei Mercanti in Ancona (2003.), 123 502, 503 (a) M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu (1976.), 47 (b), 48 Ivan Obsieger, 316 Planoteka Instituta za povijest umjetnosti (I. Tenšek), 59, 123, 182, Vlaho Pustić, 229, 234 187, 190, 200, 207, 209, 252, 256, 260, 268, 273, 274, 279, 284

Izdavači zahvaljuju svim autorima i vlasnicima fotografija i arhitektonskih nacrta na susretljivosti u posudbi ilustracijske građe. Hrvatska turistička zajednica i Art studio Azinović pritom su nas posebno zadužili.

Popis autora i vlasnika reprodukcija 765