Korice 172-173.Cdr

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA POLITI^KIH ZATVORENIKA (HDPZ) ISSN 1331-4688

GODINA XV. - SRPANJ/KOLOVOZ 2006. CIJENA 15 KN BROJ172/173172/173

DeklaracijaDeklaracija o o osudi osudi zloèina zloèina totalitarnog totalitarnog komunistièkog komunistièkog reimareima u u Hrvatskoj Hrvatskoj 1945. 1945. - - 1990. 1990. NoveNove slike slike starog starog haškog haškog igrokaza igrokaza PostanakPostanak i i priznanje priznanje Nezavisne Nezavisne Drave Drave Hrvatske Hrvatske Dokumenti,Dokumenti, sjeæanja, sjeæanja, svjedoèenja svjedoèenja TADIÆ NEZADOVOLJAN POVRATKOM SRBA

Da je takav naslov izašao u nekim beogradskim novinama - i da ih kojim sluèajem èitam - potvrdio bih sam sebi, u Srbiji ništa nova. No naalost, naslov je iz hrvatskih dnevnih novina, kao odjek jednog od veoma uèestalih dolazaka srbijanskog predsjednika Borisa Tadiæa u Hrvatsku. Dakle, predsjednik drave - koja je nedavno izvršila agresiju na Hrvatsku, koja je servisirala pobunu Srba u Hrvatskoj, slala u Hrvatsku GLASILO HRVATSKOG raznorazne Bele orlove i druge razbojnièke bande koje su sijale smrt i DRUŠTVA POLITIÈKIH razarale hrvatska sela i gradove - nije zadovoljan povratkom svojih ZATVORENIKA sunarodnjaka koji su dobrim dijelom bili puki izvršitelji takve zloèinaèke PREDSJEDNIK DRUŠTVA politike prema hrvatskom narodu. Da se stanje popravi na bolje tj., ubrza Alfred Obraniæ povratak Srba, hrvatska drava bi vjerojatno trebala uloiti dodatne napore i UREDNIÈKI ODBOR GLASILA Višnja Sever, Andrija Vuèemil, novac za ureðenje stanova i osiguranje posla, a hrvatsko puèanstvo pokazati Ljubomir Brdar, Zorka Zane, dobrodošlicu. Jure Knezoviæ I ne samo to - dotièni Boris Tadiæ u javnim istupima u Srbiji izjavljuje, da je UREDNIK Mislav Gabelica oslobodilaèka akcija hrvatskih oruanih snaga pod nazivom OLUJA, bila zloèinaèka, usporeðujuæi ju sa zloèinom u Srebrenici. Dakle, na tipièno UREDNIŠTVO I UPRAVA 10000 Zagreb bizantinski naèin predsjednik Srbije razmeæe se izjavama kako bi se svidio Vojnoviæeva 15 srbijanskoj veæini, a kada doðe u Hrvatsku nastupa kao strogo opredijeljeni tel: 01/46 15 437, 46 15 438 fax: 01/46 15 437 mirotvorac i europejac. I sve to bez ijedne rijeèi isprike, kao da su nas Srbi od e-mail: [email protected] 1990. - 1995. obasipali darovima, a ne granatama i minskim poljima. PRIJELOM I TISAK MINI-PRINT-LOGO d.o.o. Varadin Ako bih elio povijesnu usporedbu, onda pomislim na situaciju, da je pedesetih godina njemaèki predsjednik Konrad Adenauer, prilikom posjeta CIJENA LISTA Za Hrvatsku 15 kn Waršavi i Pragu, izjavio kako nije zadovoljan povratkom sudetskih i šleskih Godišnja pretplata za Hrvatsku 180 kn Nijemaca, te da završne operacije osloboðenja Poljske i Èeške smatra za inozemstvo:Europa 310 kn ili odgovarajuæi iznos u drugoj valuti; zloèinaèkim pothvatom. prekomorske zemlje: 510 kn ili odgovarajuæi iznos u drugoj valuti Dok donekle, ali samo donekle, mogu razumjeti snishodljivost hrvatskih *** iro raèun: 2503007-1100009317 dunosnika prema zahtjevima koji dolaze iz EU, ne mogu prihvatiti, da nam kod Volksbank d.d. Zagreb predsjednik Srbije koji bi slijedeæih sto godina morao ponizno dolaziti u Devizni raèun:416446-7101 S.W.I.F.T. CodeVBCRHR22 kod Volksbank d.d. Zagreb Hrvatsku, bahato dri lekcije izjavljujuæi, da on s neèim u današnjoj *** Hrvatskoj nije zadovoljan. Rukopisi se ne vraæaju, list ureðuje Urednièki odbor, sva prava pridrava U interesu je svakog naroda, da izgraðuje dobrosusjedske odnose u svom Hrvatsko društvo politièkih zatvorenika. *** okruenju. No, s obzirom da smo mi bili rtva srpske agresije, a u Uredništvo ne odgovara za navode oslobodilaèkom ratu i pobjednik, na nama je èin opraštanja i brzina i gledišta iznesena u pojedinim prilozima *** pribliavanja. Srbija je duna isprièati se, zamoliti za oprost i nadoknaditi Za sve informacije i kontakte u svezi sa suradnjom i pretplatom tel.: 01/48 72 433 ratnu štetu - tko god bio na èelu te drave Tadiæ, Šešelj ili Koštunica. radnim danom od 11-13 sati. *** Iz reèenog proizlazi, da vodeæi ljudi naše drave, kao partneri moraju ISSN 1331-4688 diktirati ponašanje i postupno pribliavanje srbijanskih predsjednika, a ne da *** Cijena oglasnog prostora: sudjeluju u protokolu, gdje se današnji predsjednik Boris Tadiæ producira po posljednja stranica u boji: 4.000,00 kn Hrvatskoj, u Kninu, Lici, Dubrovniku kao u vlastitom dvorištu. Naime, predposljednja stranica u boji: 3.500,00 kn unutarnja crno-bijela stranica: 2.500,00 kn predsjednik drave agresora ne bi se smio u dravi rtve osjeæati kao u 1/2 crno bijelo: 1.250,00 kn 1/4 crno bijelo 700,00 kn vlastitom dvorištu, nego mu uvijek treba biti barem neugodno. *** www.hdpz.htnet.hr Alfred OBRANIÆ, Na naslovnoj stranici: predsjednik Hrvatskog društva Hrvatski galeb politièkih zatvorenika UVODNA RIJEÈ

MRTVO SLOVO IZ SADRAJA Nakon što je krajem sijeènja ove godine Parlamentarna skupština Vijeæa Europe donijela Rezoluciju 1481 o meðunarodnoj osudi zloèina totalitarnih komunistièkih rei- DEKLARACIJA O OSUDI ZLOÈINA ma, koja je obvezujuæa za sve drave èlanice Vijeæa Europe, Hrvatski sabor je krajem POÈINJENIH TIJEKOM lipnja na prijedlog Kluba zastupnika Hrvatske stranke prave i nezavisnog zastupnika TOTALITARNOG KOMUNISTIÈKOG Slavena Letice usvojio Deklaraciju o osudi zloèina poèinjenih tijekom totalitarnog ko- PORETKA U HRVATSKOJ 1945. DO 1990. GODINE ...... 2 munistièkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine. Deklaracija Hrvatskoga sabora podpuno je na tragu spomenute Rezolucije Vijeæa Europe. Pri oznaèavanju onoga što se osuðuje koristi se ista sintagma, totalitarni komunistièki reimi, èime se podrazumi- NOVE SLIKE STAROGA HAŠKOG IGROKAZA ...... 4 jeva da su moguæi komunistièki reimi koji ne bi bili totalitarni. Prema tomu, ni Hrvat- ski sabor, kao ni Parlamentarna skupština Vijeæa Europe, nije osudio komunistièku POSTANAK I PRIZNANJE ideju, nego samo pojedine reime, koji su devijacija te ideje. Toèke hrvatske Deklara- NEZAVISNEDRAVEHRVATSKE...7 cije tek su prepisane toèke europske Rezolucije, ali prilagoðene hrvatskim okolnosti- Tihomil DREZGA ma, pa je u hrvatskoj verziji ipak izostavljena 4. toèka europske Rezolucije, gdje se nekim europskim komunistièkim strankama priznaje doprinos pri postizanju demokra- cije. No, pravi problem hrvatske Deklaracije, na koga su uputili i glavni urednik «Glasa LAI O GENOCIDNOSTI HRVATA . . 15 Koncila» Ivan Mikleniæ u tjednoj kolumni svoga lista, te povjesnièar Tvrtko Jakovina i Ivan VUKIÆ predsjednik HHO- a arko Puhovski u «Jutarnjem listu», je taj što æe ona ostati mrtvo slovo na papiru, jer joj nije predhodila lustracija. Odnosno, ne moe se oèekivati da æe zakljuèke i odluke Deklaracije provoditi nosioci kljuènih pozicija u hrvatskom druš- BLAENI ALOJZIJE STEPINAC I HRVATSKA DRAVA (XXVIII.).....29 tvu, «(neo)komunistièka manjina», koji su zbog svoje prošlosti, a dijelom i uvjerenja, izravno zainteresirani da se ti zakljuèci i te odluke ne provedu. Ivan GABELICA

Da je tomu tako dokaz je i usporedba izmeðu predloenog i usvojenog teksta Dekla- SJEÆANJA NA GODINE racije. Klub zastupnika HSP-a i nezavisni zastupnik Slaven Letica 8. oujka 2006. go- PROVEDENE U JUGOSLAVENSKOM dine Hrvatskom su saboru podnijeli prijedlog o usvajanju Deklaracije, koja bi se pozi- KOMUNISTIÈKOM LOGORU (I) . . . 38 vala na Rezoluciju 1481 Vijeæa Europe, o meðunarodnoj osudi zloèina totalitarnih ko- Ivo DILBER, D. I. munistièkih reima, ali i na Rezoluciju 1096, o uklanjanju naslijeða bivših komunistiè- kih totalitarnih sustava, donesenu 1996. godine. Kao što je poznato, Rezolucija 1096 je, izmeðu ostalog, bivšim dravama komunistièkog reima savjetovala da ustroje NDH U VIROVITICI 8. TRAVNJA 1941. poredke utemeljene na vladavini prava, te da se suoèe s praksom kršenja ljudskih prava BORBA DO SMRTI ZA što se dogaðala pod plaštem totalitarnog reima, što ukljuèuje kazneni progon nosioca HRVATSKUDRAVU(IV.)...... 45 toga poredka, te lustracijski sud za one koji su sudjelovali u kršenju ljudskih prava, ali Vlatko LJUBIÈIÆ pritom nisu izravno èinili krivièna djela. U protivnom, upozorava tekst Rezolucije, pri- jeti moguænost blokade demokratskih procesa, nasilnog prevrata ili «baršunaste restau- racije» totalitarnog reima. DVA ÈASOPISA U BORBI ZA HRVATSKU DRAVU: STUDIA CROATICA I Na tragu ove Rezolucije bio je i predloeni tekst Deklaracije Hrvatskoga sabora. KROATISCHEBERICHTE...... 49 Jedan od navedenih motiva za donošenje Deklaracije, uz privrenost vrijednostima Ivona DONÈEVIÆ graðanskoga društva, podsjeæanje hrvatske javnosti na zloèine poèinjene u ime komunizma i odluènost da se povijest ne ponovi, bila je i zabrinutost zbog èinjenice što se u javnoj upravi i nevladinim udrugama nalaze pojedinci, koji su izravno sudjelovali u za- KOMESLUEKRIVOTVORINE....54 tiranju ljudskih prava. U predloenom tekstu, toèci 4., dio je koji nije uvršten u usvo- Mate ÆAVAR jeni tekst Deklaracije, a glasi: »U dijelu Europe, pa naalost ni u Hrvatskoj, nikada nije provedena niti lustracija, tj. uklanjanje iz politièkog ivota dunosnika komunistièkog PARTIZANI I HRVATSKI NAROD. . . 55 reima i pripadnika komunistièkih tajnih slubi, kao glavnih provoditelja povrede ljudskih prava komunistièkog totalitarnog sustava». Isto tako, u završnom tekstu Deklara- Ivan GABELICA cije izostavljena je i èitava 14. toèka, koja se nalazila u prijedlogu Deklaracije, a glasila je: »Konaèno, Hrvatski sabor dri da svi oni koji su osobno poèinili ili su sudjelovali u PRILOZI ZA BIOGRAFSKI poèinjenju zloèina totalitarnog komunizma u Hrvatskoj ili nad Hrvatima u svijetu, LEKSIKON HRVATSKIH trebaju biti sudski gonjeni i da nikako ne bi smjeli raditi na poslovima javne uprave, POLITIÈKIH UZNIKA (XXXVIII.) . . 61 javnih slubi, odgoja i obrazovanja, javnog informiranja, pravosuða i na svim drugim Jure KNEZOVIÆ poslovima koji su povezani, ili mogu biti povezani sa zaštitom i promicanjem ljudskih prava i djelovanjem pravne drave». Izostavljanjem ovih dijelova teksta jasno je poka- INTHISISSUE...... 63 zano da ne postoji stvarna volja za obraèunom s komunistièkom prošlošæu, te da u ovoj zemlji još uvijek vukovi bdiju nad sigurnošæu svojih ovaca. INDIESEMHEFT...... 64 Mislav GABELICA

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 1 AKTUALNO

DEKLARACIJA O OSUDI ZLOÈINA POÈINJENIH TIJEKOM TOTALITARNOG KOMUNISTIÈKOG PORETKA U HRVATSKOJ 1945. DO 1990. GODINE

Sa 67 glasova ZA, 12 PROTIV i 3 SUZ- sud meðunarodne zajednice, kao što je moe i mora biti smernica za naše buduæe DRANA, zastupnici Hrvatskoga sabora bio sluèaj sa straviènim zloèinima koje je djelovanje. prihvatili su na prijedlog Kluba zastupni- poèinio nacionalsocijalizam ( nacizam ). 7. Hrvatski sabor vjeruje da rtve zloèi- ka Hrvatske stranke prava i nezavisnog 5. Kao posljedica toga vrlo je niska na totalitarnih komunistièkih reima koje zastupnika Slavena Letice u petak, 30. svijest javnosti bivših komunistièkih su još ive, ili njihove obitelji, zasluuju lipnja, sljedeæu Deklaraciju o osudi zloèi- zemalja, pa i hrvatske javnosti, o zloèini- suæut, razumijevanje i priznanje za svoje na poèinjenih tijekom totalitarnog komu- ma poèinjenima od strane totalitarnih ko- patnje. nistièkog poredka u Hrvatskoj 1945. do munistièkih reima. Komunistièke partije 8. Totalitarni komunistièki reimi još 1990. godine: su legalne i aktivne u nekim zemljama, ia- uvijek su aktivni u nekim zemljama svi- 1. Totalitarni komunistièki reimi koji ko se u nekim sluèajevima nisu distanci- jeta i zloèini se i dalje dogaðaju. Percepci- su vladali u Srednjoj i Istoènoj Europi u rale od zloèina koje su poèinili totalitarni ja nacionalnih interesa ne bi smjela spri- prošlom stoljeæu, a koji su još na vlasti u komunistièki reimi u prošlosti. jeèiti zemlje u adekvatnom kritiziranju nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iz- 6. Hrvatski sabor je uvjeren da su postojeæih totalitarnih komunistièkih re- nimke, oznaèeni masovnim povredama znanje i svijest ljudi o povijesnim zbi- ima. Hrvatski sabor snano osuðuje sve ljudskih prava. vanjima jedan od preduvjeta da se iz- te povrede ljudskih prava. bjegnu slièni zloèini u buduænosti. Da- 2. Povrede ljudskih prava razlikovale 9.Rasprave i osude, koje su se dosad iz- paèe, moralna procjena i osuda poèinjenih su se ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom vršile na nacionalnoj razini nekih drava zloèina igraju vanu ulogu u edukaciji razdoblju, i ukljuèivale su pojedinaèna i èlanica Vijeæa Europe, kao i osude zloèina mladih naraštaja. Jasan stav meðunarodne skupna ubojstva i smaknuæa, smrti u kon- totalitarnog komunizma koje sadri Rezo- i nacionalnih zajednica prema prošlosti centracijskim logorima, izgladnjivanja, lucija Parlamentarne skupštine Vijeæa Eu- deportacije, muèenja, prisilni rad i druge oblike masovnoga fizièkog i psihièkog terora; progone na etnièkoj i vjerskoj bazi, povrede slobode savjesti, misli i iz- raavanja, slobode tiska i, takoðer, nedos- tatak politièkog pluralizma. 3. Zloèini komunizma su opravdavani u ime «teorije» o klasnoj borbi i naèela o diktaturi radništva (proletarijata). In- terpretacija oba naèela ozakonila je «eli- minaciju» ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnoga komunistiè- kog reima. Velik broj rtava u svakoj zemlji su bili dravljani te zemlje. 4. Pad totalitarnih komunistièkih poredaka (reima) u Srednjoj i Istoènoj Eu- ropi nije bio u svim sluèajevima, pa ni u sluèaju Republike Hrvatske, popraæen na- cionalnim i/ili meðunarodnim istragama zloèina koje su ti reimi poèinili. Dapaèe, Prijedlog Deklaracije o osudi komunistièkih zloèina u kojem se u èlancima 4. i 14. poèinitelji tih zloèina nisu izvedeni pred zahtijeva lustracija, što je u završnom tekstu Deklaracije izbaèeno

2 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. AKTUALNO rope o meðunarodnoj osudi zloèina totalitarnih komunistièkih poredaka (reima), obvezuju i Hrvatski sabor na osudu svakog i svih zloèina koji su u ime totalitarnog komunizma poèinjeni nad graðanima Hrvatske i Hrvatima u svijetu.

10.Hrvatski sabor podrava odluke Vi- jeæa Europe da upravo ta institucija (Vijeæe Europe) bude forum za raspravu i osudu zloèina komunizma na meðunarod- noj razini. Skoro sve bivše europske ko- munistièke zemlje sada su njegove èla- nice i zaštita ljudskih prava i vladavina prava osnovne su vrijednosti za koje se zauzima Vijeæe Europe. Istodobno, Hr- vatski sabor smatra da on sam treba postati kljuèna nacionalna institucija za osudu zloèina jugoslavenskoga i hrvatskoga totalitarnog komunizma, te da se sustavnim istraivanjem povijesti tih zloèina trebaju baviti znanstvene i pravosudne institucije.

11. Zbog toga se Hrvatski sabor pridruuje Parlamentarnoj skupštini Vijeæa Eu- rope u snanoj osudi masovnog kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih ko- munistièkih reima i istodobno izraava suæut, razumijevanje i priznanje rtvama tih zloèina u Republici Hrvatskoj, Europi isvijetu.

12. Hrvatski sabor pridruuje se pozivu koje je Parlamentarna skupština Vijeæa Europe uputila svim komunistièkim ili Nastavak prijedloga Deklaracije postkomunistièkim strankama, da u svojim zemljama, ako to dosad nisu uèinile, ponovno procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanci- raju od zloèina poèinjenih od strane totalitarnih komunistièkih reima i da ih osude bez ikakvih nejasnoæa.

13. Hrvatski sabor dijeli uvjerenje Par- lamentarne skupštine Vijeæa Europe, da æe ta jasna pozicija meðunarodne zajednice omoguæiti daljnje pomirenje. Da- paèe, da æe moguæe ohrabriti povjesnièare diljem svijeta da nastave svoja istraivanja usmjerena prema odreðivanju i ob- jektivnoj provjeri toga što se dogodilo.ˆ Nastavak prijedloga Deklaracije

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 3 AKTUALNO NOVE SLIKE STAROGA HAŠKOG IGROKAZA Tuiteljstvo Meðunarodnoga kaznenog ljeno reèeno, Blaškiæu kazna srezana (jav- ma i porazima u Tuðmanovo doba, o plo- suda za bivšu jugoslaviju (MKSJ) pustilo nost ju je pogrješno shvatila kao oslo- dovima i nedostatcima njegove dravnièke je 11. srpnja 2006. u javnost redigiranu boðenje!), da bi se odgovornim za zloèine vizije, raspravljat æe povjesnièari, ali se verziju lanjskoga zahtjeva za obnovu pos- moglo proglasiti prvoga hrvatskog pred- ovdje radi o neèemu puno vanijemu. Mi tupka, odnosno reviziju presude generalu sjednika dr. Franju Tuðmana. ovdje ne raspravljamo o tome, je li se Tihomiru Blaškiæu. Zbilo se to svega To je cijena Blaškiæeva «osloboðenja». 1991./92. moglo drugaèije, nego o spaša- nekoliko dana nakon što je odrano zav- To je ujedno odgovor na pitanje, zbog èega vanju onoga što se još (moda) spasiti ršno roèište u postupku protiv poznatoga su se Mesiæ i Raèan toliko zalagali za dade. Ako bosanskohercegovaèki Hrvati hrvatskog novinara Josipa Joviæa, kojom Blaškiæa. No, to ujedno pokazuje koliko su budu kao kolektivitet proglašeni zloèinci- prigodom je njegov branitelj Krešimir sva ta zbivanja tijesno povezana s aktual- ma, onda njihov opstanak u BiH postaje Krsnik – kako su prenijele i informativne nim suðenjem «hercegovaèkoj šestorici» i nemoguæ. I dalje, ako Hrvatska bude ozna- emisije hrvatskih elektronièkih medija - iz- predstojeæim suðenjem generalima Goto- èena agresorom na BiH ili bar pokro- javio da se ne smije Joviæa proglasiti kri- vini, Markaèu i Èermaku. Ukratko, treba viteljem tih zloèina, onda ona gubi pravo vim zbog objavljivanja Mesiæeva svjedo- pokazati da je hrvatska drava nastala na na opstanak. Krvlju se brani samo ono èenja, jer nije obvezujuæi nalog prekršio zloèinu, kako bi se demoraliziralo sve one èime se ponosimo... on, nego «onaj tko je taj dokument iznio iz koji se zalau za oèuvanje nacionalnih vri- Obrana Paške Ljubièiæa godinama sudnice». jednosti, a time onda i omoguæilo novo po- optuuje za krivotvorenje Krsnik je oèito aludirao na Antu Nobila, litièko i gospodarsko oblikovanje «zapad- Ako je tako, valja se zapitati, zašto Tui- zagrebaèkog odvjetnika koji je u dogovoru noga Balkana». teljstvo danas ugroava drugostupanjsku s Josipom Perkoviæem i Gojkom Šuš- Tuðmanova politika prema BiH identifi- osudu u Blaškiæevu predmetu? Zašto Tui- kom 1997. preuzeo ulogu Blaškiæeva bra- cirana je kao izvrstan instrument demoni- teljstvo danas tvrdi da je ona utemeljena na nitelja. Javnosti je taj èin prodan uz jeftin zacije Hrvatske, jer uistinu i jest najpri- krivotvorinama? Zar se Tuiteljstvu izgovor: «ljevièar» æe bolje braniti isplati nagrizati sliku koja je – kroz «našega» generala nego neki nacio- usta Ante Nobila i Tihomira Blaški- nalist. Nitko se nije pitao, je li æa – stvorena uz pomoæ plaæenièkih general doista «naš». Nikomu nije medija u Hrvatskoj? padalo na pamet, da se Nobilo nije Rijeè je o samo prividnome para- odlikovao ljevièarskom, nego – pro- doksu. Jedan je hrvatski tjednik ovih tuhrvatskom prošlošæu... dana podsjetio da neki pojedinci Preskupa «pobjeda» odavno ukazuju na obavještajno-po- Tijekom te obrane koju je u ci- litièke spletke oko predmeta Blaškiæ. jelosti (i više nego obilno) financira- Bivši urednik ovog èasopisa, zag- la hrvatska drava, Nobilo je dijelom rebaèki odvjetnik Tomislav Jonjiæ, suraðivao s hrvatskim obavještajnim za taj je tjednik potvrdio da godina- slubama, a dijelom se njima koristi- ma javno optuuje Raèanovu vladu o. Povodom objavljivanja zahtjeva za krivotvorenje: «Pripremajuæi ob- Tuiteljstva za obnovu postupka, od- ranu Paške Ljubièiæa,kojijeuHaa- nosno reviziju presude generalu Slobodan Praljak gu optuen za zloèin u Ahmiæima i Blaškiæu, ovih se dana u hrvatskim još neke dogaðaje u Lašvanskoj doli- jeporniji segment njegove politike, pa je medijima poèelo opširno raspredati o ni, došao sam do nepobitnih dokaza da je kao takva doivljavala brojne kritike, èak i tome, je li Blaškiæeva obrana, potpomog- raèanovsko-mesiæevska koalicija manipu- nuta mesiæevsko-raèanovskom koalici- osude, ne samo iz «avnojskih», nego i iz nacionalistièkih, dravotvornih redova. lirala dokumentima. Vjerojatno se radilo o jom, pridonijela radikalnom snienju Bla- politièkim motivima. Trebalo je stvoriti šiæeve kazne najobiènijim krivotvorinama. Drugim rijeèima, politika prema BiH jest ona toèka, oko koje je bilo moguæe postiæi konstrukciju o dvostrukoj liniji zapovije- Kako se snaæi u svemu tome? Kako (bar prividni) konsenzus svih Tuðmanovih danja i optuiti tadašnji hrvatski dravni i oèekivati da hrvatska javnost, ona ista koja kritièara i protivnika. No, pritom taj kon- vojni vrh za zloèine u Srednjoj Bosni. I ako je Blaškiæev povratak iz Haaga 2004. do- senzus nije u funkciji ozdravljenja i ja- pogledate predodbe hrvatske javnosti, u èekala s ovacijama kao veliku hrvatsku èanja (pa èak ni «demokratizacije») tome se uspjelo: hrvatska javnost je i da- pobjedu, razumije išta, kad nije uspjela Hrvatske, nego u funkciji slamanja nacio- nas uvjerena da se u Tuðmanovo doba ma- shvatiti koja je cijena te «pobjede»? Blaš- nalnog ponosa i, u konaènici, u funkciji nipuliralo i skrivalo, a da su Mesiæ i Raèan postupne demontae Hrvatske kao neo- kiæeva se obrana posljednjih godina, na- otvorili arhive i svim optuenicima omogu- visne drave. Pokazujuæi da ne shvaæaju ime, koncentrirala na dokazivanje teze, da æili ravnopravan pristup. Ništa nije dalje su za zloèine u Srednjoj Bosni odgovorni sve dimenzije Blaškiæeva suðenja i pre- od istine. Moj klijent, Paško Ljubièiæ, jed- radikalni hrvatski nacionalisti, koji su bili sude, i hrvatski su nacionalisti pokazali da instrumenti jedne zloèinaèke politike krei- se njima dade lako manipulirati; obrana na je od rtava te velike obavještajno-poli- rane na zagrebaèkom Pantovèaku. Hrvat- Franje Tuðmana ovdje nije obrana jednog tièke igre, koja je ukljuèivala skrivanje do- ska javnost nije kadra proèitati presudu, pa stanara zagrebaèke Nazorove ulice, nego kumenata, te njihovo krivotvorenje, ali i nije u stanju shvatiti, da je, pojednostav- je ovdje obrana hrvatske drave. O uspjesi- kupovinu izmišljenih, lanih svjedoka.»

4 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. AKTUALNO

Jonjiæ je protiv Raèanove vlade podnio Stipe Mesiæ, Josip Manoliæ i slièni. Sada ima na raspolaganju samo onoliko vre- zahtjev za izdavanje obvezujuæeg naloga i se, pak, moe naèeti slika o kooperativnos- mena koliko ima jedno tuiteljstvo!). Pro- u tome je uspio. Vlada je – pritisnuta doka- ti i pouzdanosti posttuðmanovskoga tivno svim najavama i obeæanjima, hrvat- zima – morala priznati da je Ljubièiæu pro- slubenog Zagreba. Time æe se ne samo ska vlada ne pomae djelatno obrane, a na- tupravno uskraæivan pristup dokumentaci- disciplinirati Sanadera (ako je to uopæe govještaji da æe se u predmet ukljuèiti pos- ji. Tadašnja ministrica obrane eljka Antu- potrebno) i poslati poruka Raèanu, nego redovanjem instituta amicus curiae, zasad noviæ skrivanu dokumentaciju, tj. oko 400 ujedno ugroziti obrana hercegovaèke šes- je samo puko obeæanje. Suðenje traje tri registratora dokumenata i veliku kolièinu torice. Istodobno, ne treba smetnuti s uma mjeseca, a paralelno se dogaðaju stvari ko- video i audio materijala, predala je Hrvat- da Raèan ovu hajku moe koristiti kao je narušavaju kakvoæu i koheziju obrana. skomu dravnom arhivu 13. prosinca predizborni adut u protuhaškim krugovi- Diskreditiraju se pokušaji generala Slo- 2003., dakle, neposredno pred poèetak ma, iako je on zapravo sinonim potpune bodana Praljka da pokae što se stvarno albene sjednice u predmetu Blaškiæ i kapitulacije pred protupravnim zahtjevima zbivalo u BiH i do koje je mjere Hrvatska svega koji dan prije primopredaje vlasti. haškog Tuiteljstva! pomagala susjednu dravu. U javnost se Obvezujuæi je nalog, naime, zatraen pro- Igre s hercegovaèkom šestoricom plasiraju naruèeni èlanci kako æe obrana tiv Raèanove vlade, ali ga je Raspravno Postupak protiv tzv. hercegovaèke šesto- Jadranka Prliæa svu odgovornost preba- vijeæe donijelo nakon skoro pola godine, u rice od poèetka je obiljeen «èudnim» od- civati na druge, kao što je Prliæ, navodno, doba kad je na Markovu trgu veæ sjedio lukama. Raspravno vijeæe je ogranièilo uradio u izjavi Tuiteljstvu prije nekoliko Ivo Sanader. vrijeme ispitivanja svjedoka, èime se prava godina. S obzirom na Prliæevu nepopular- No, najzanimljivije tek slijedi. Ljubièi- obrane bitno krše (svih šest optuenika nost i omraenost, taj cilj i nije teško posti- æeva obrana zapoèinje pregled te «novoot- krivene» dokumentacije odmah, dok Tui- teljstvo, koje je financijski i kadrovski neusporedivo moænije, èeka punih pola godine. Tuiteljstvo, nastavlja Jonjiæ, «nije bilo nezadovoljno kljuènim politièkim implikacijama drugostupanjske presude u predmetu Blaškiæ. A kako se rezonira u Tu- iteljstvu, pokazuje èinjenica koju je Ra- èan javno priznao. On je izjavio da je radi politièkih razloga (splitske demonstracije!) s glavnom tuiteljicom postigao aranman da se generalu Norcu ne sudi u Haa- gu...» Podsjeæajuæi na to da je njegov klijent proglašavan kljuènim krivcem za zloèin u Ahmiæima, Jonjiæ završava: «Izjavio sam da se do tog zakljuèka moe doæi samo na temelju oèitih krivotvorina. Takoðer sam izjavio da je u tim krivotvorinama i mani- pulacijama sudjelovala Raèanova vlada, odnosno neki od kljuènih ljudi u njoj. Proz- vao sam ih imenom i prezimenom. Prijetili su tubama, ali su se – znajuæi pravo stanje stvari – zavukli u mišje rupe. Od vlade sam zatraio pokretanje stegovnoga, a onda i kaznenog postupka protiv odgovornih osoba. Raspravno je vijeæe znalo da je takav zahtjev podnesen, a znalo je i to, da nika- kav postupak nije pokrenut. No, ni Ras- pravno vijeæe nije se oæutilo ponukanim dalje raspravljati o tom pitanju. Zašto? Ja na to pitanje ne mogu odgovoriti.» Iz ovoga se moe zakljuèiti kako Tui- teljstvo primarno u obzir uzima politièke interese i procjene. Puštajuæi da rok za podnošenje zahtjeva za ponavljanje skoro istekne, Tuiteljstvo je prepustilo hrvatskim medijima da o tadašnjemu vojnopoli- tièkom vodstvu naše drave stvori predod- bu kao o skupini kriminalaca. Nakon što je ta predodba uspješno stvorena, stalnu vatru pod tim lonèiæem podgrijavat æe Dodatak Zapisniku o primopredaji od 27. lipnja 2006.

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 5 AKTUALNO

æi, iako æe pozorniji promatraè lako vidjeti lava Jonjiæa. Iako, kako doznajemo, za Optueni Æoriæ je zatraio da mu se da se (bar tijekom dosadašnje faze su- svoju obranu nije potrošio ni jedne lipe omoguæi imenovanje novog branitelja, ali ðenja) Prliæeva obrana dosljedno odupire svog novca, Æoriæ je «zakljuèio» kako ima na naèin da Jonjiæ ostane u obrambenom ti- takvim pokušajima i lojalno brani ne samo pravo raspolagati sredstvima koja je za mu u prijelaznom razdoblju. Jonjiæ se tomu svoga klijenta, nego i slubeni Zagreb od njegovu obranu namijenio sud (da bi «ri- protivio, traeæi trenutno razrješenje, jer prizemnih optubi. ješio» neke privatne pothvate). Njegov je ne postoji nešto kao «privremeno» povje- Bivši ministar obrane bivše HR HB branitelj odbio aranman kojim se krši izri- renje: ako klijent u nj nema povjerenja, ili - Bruno Stojiæ promijenio je nekoliko bra- èita odredba Kodeksa odvjetnièke etike. neovisno o razlozima - bar tako izjavljuje, nitelja, da bi svoju sudbinu na kraju pov- Tajništvo i predsjednik MKSJ-a dali su za onda odvjetnik iz toga mora izvuæi samo jerio Senki Noici, sivoj eminenciji So- pravo Jonjiæu, ali se tada umiješalo Ras- jedan zakljuèak. No, na predraspravnoj je roseve udruge za BiH i predsjednièkoj pravno vijeæe pod predsjedanjem francus- konferenciji Raspravno vijeæe odbilo Jo- kandidatkinji. Generala Petkoviæa zasad kog sudca Antonettija, poznatog po blis- njiæev zahtjev za trenutnim razrješenjem, a brani samo Vesna Alaburiæ, jedina (!) od- kosti s predsjednikom Chiracom. Vijeæe njemu je naloeno da u prijelaznom raz- vjetnica koja je u predmetu od samog po- je raspravu o sporu izmeðu branitelja i kli- doblju ostane u predmetu. Ipak, zbog teš- èetka. Bivši namještenik jugoslavenskog jenta protivno pravilima, prvi put u povi- koæa s ispunjenjem uvjeta, do isteka tog ro- SDS-a Berislav Pušiæ angairao je boš- jesti Tribunala, odluèilo voditi u nazoènos- ka nije imenovana odvjetnica Dijana To- njaèko-engleski obrambeni tim. Poèetkom ti Tuiteljstva, dajuæi tako Carli del Ponte mašegoviæ-Tomiæ kao nova braniteljica ove godine došlo je do spora izmeðu Va- prigodu da uoèi slabosti obrane. Valentina Æoriæa. Protivno tvrdnjama svo- lentina Æoriæa i njegova branitelja Tomis- jedobno plasiranima u jednome zagrebaè- kom dnevniku, Æoriæ je – kao što se vidi iz zapisnika o primopredaji kojega objavlju- jemo u prilogu – priznao da je Jonjiæ njegovu obranu vodio profesionalno i kvali- tetno. Svi su èlanovi Vijeæa pojedinaèno iznijeli laskave komplimente na raèun ovog odvjetnika. No, on je odbio ponov- ljeni prijedlog da u drugom svojstvu ostane u spisu, navodeæi da ne eli sudjelova- ti u predmetu kao «smokvin list za aktivnosti koje nemaju veze ni s pravom ni s pravdom». Nakon toga je Raspravno vijeæe razri- ješilo Jonjiæa dunosti Æoriæeva branitelja, na naèin koji nema presedana u meðuna- rodnopravnoj praksi (doslovce tako!), a veæ sutradan – bez ikakve pripreme i znanja o èinjenicama ili haškome pravu – u sudnici je nastupila nova braniteljica. Taj- ništvo se oglasilo ogradom da je u konaè- nici na Raspravnom vijeæu osigurati poš- teno suðenje, a rezultati su bjelodani: i Æo- riæ i Raspravno vijeæe dobili su obranu po svojoj mjeri. To su pokazala veæ prva svje- doèenja, ona Stjepana Kljuiæa iJosipa Manoliæa. Suradnja i kohezija obrana sve je slabija, a zanimljivo je da u istom kon- tekstu Tuiteljstvo objavljuje podatke o krivotvorenim i autentiènim dokumentima o zloèinima u Srednjoj Bosni. Od sve še- storice hercegovaèkih optuenika, u tim se dokumentima najèešæe spominje upravo Valentin Æoriæ. Svakako æe biti zanimljivo vidjeti, koliko æe svaki od optuenika ci- jeniti vlastitu kou. Neki znaci veæ su bjelodani: Tuiteljstvo ima razloga biti nezadovoljno svojim svjedocima, ali nema razloga za nezadovoljstvo nekim optuenicima. Pitanje je samo, koliko su izmanipulirani, a koliko ele biti izmanipulirani- Dodatak Zapisniku o primopredaji od 27. lipnja 2006. ma... (M. N.)

6 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. DRUŠTVENE TEME

POSTANAK I PRIZNANJE NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE Slijedeæi èlanak Dr. Tihomila Drezge, sveuèilišnog profesora za meðunarodno pravo na zagrebaèkom Sveuèilištu i Proèelnika Pravnog Odjela Ministarstva Vanjskih Poslova Nezavisne Drave Hrvatske, prvi put je objavljen u èasopisu «Spremnost», broj 163 i 164, u Zagrebu, na Uskrs 1945. godine, kao odgovor onima koji su s pravnog stajališta osporavali legitimitet postanka i postojanja Nezavisne Drave Hrvatske. Isti je èlanak zadrao aktualnost i u novim okolnostima, te je bez ikakvih ispravki objavljen u broju7–8 emigrantske «Hrvatske» u Buenos Airesu 1953. godine. Èlanak ponovo izlazi u zborniku «Poviest» izdanom povodom stogodišnjice roðenja Ante Paveliæa, 1989. godine u Španjolskoj, te u hrvatskom izdanju istog zbornika 1995. godine. Argumenti današnjih osporavatelja legitimnosti postanka i postojanja Nezavisne Drave Hrvatske vrlo su slièni argumentima onih koji su tu dravu i rušili, te je i odgovor Dr. Tihomila Drezge na te napade aktualan i potreban i danas.

Obstojnost Hrvatske Drave nije u Piše: Današnja je dunost razkrinkati takve prerušene i zvuène doktrine; vratiti prav- neskladu s medjunarodnim Tihomil DREZGA pravom, nego bi njezino niekanje nim institucijama pripadajuæe znaèenje i znaèilo povredu tog prava. dohvat; odkriti sofizme u pozivanju na Prošle su èetiri godine, odkad je uzpos- Nu ne samo da se još jednom pokazuje, navodne vjeène principe. kolika je granica izmedju prava i politike tavljena unitarna hrvatska drava pod na- Prije ulazka u stvar sjetiti se je, da je do mjestimice slabo vidljiva i teko odredi- zivom Nezavisna Drava Hrvatska. sada uviek u medjunarodnoj poviesti va, nego se politièki motivi svjestno zao- Steèena je vremenska udaljenost, iz koje fenomen osnivanja novih i uzkrisivanja dievaju u pravno ruho (Stimson – ova na- se mogu sine ira et studio prosudjivati starih drava izazvao reakciju i negaciju, uka, Budimpeštanska interpretacija zamjerke i primjetbe, koje su novom èla- prigovore i protustavove. Karakteristièni Kellog – ova Pakta); pravne ustanove zlo- nu europskog drutva stavljene sa stano- aspekt poviesti postanka drava znaèi u rabe se kao politièka sredstva (priznanje, vite strane. Ima prigovora, koji padaju sa- glavnom poviest raèišæivanja s protivni- intervencija); pravna naèela i vriedeæi mi od sebe. Od ostalih mnogi idu u sferu cima. Nema sluèaja u diplomatskoj prak- propisi (legalitet, ratno pravo) tumaèe se politike. Ovdje æe se ogledati i ocieniti sa- si, da bi novi èlan medjunarodne za- na naèin s kojim logika, i materijalna i for- mo oni, koji bi trebali pripadati pravnom jednice bio od ostalih èlanova jednodušno malna, nemaju ništa zajednièkoga. podruèju. primljen (priznat) ili od svih jednako po- voljno gledan. Osim manjih drava juno- amerièkog kontinenta i jugo – iztoka Eu- rope tokom 19. stoljeæa prošle su tim krinim putom i drave, koje su danas moæne velesile: Sjevero – Amerièka Uni- ja koncem 18. stoljeæa i Sovjetska Unija u razdoblju poslije Prvog Svjetskog Rata. Diplomatski podatci Nije stoga toliko uoèljivo, da takvoj sudbini nije izbjegla ni Nezavisna Drava Hrvatska, koliko je u tom pogledu upad- ljiva povoljnost njezina poloaja. Ti pozitivni podatci su nadasve vani ne samo kao gradivo hrvatske diplomatske poviesti, nego kao i formalni dokaz jednog objektivnog stanja. Stoji zanimljiva èinjeni- ca, da pojavljivanju Nezavisne Drave Hrvatske, kao najnovijem obliku one drave, koja u svom neprekinutom povi- esnom kontinuitetu pripada par exellence europskom sustavu drava, jer je sudjelovala u izgradnji njegovih temelja i jer ga je vjekovima branila, nije sa strane glav- Granice meðunarodno priznate Nezavisne Drave Hrvatske, do rujna 1943. nih europskih drava bilo uobæe prigovo-

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 7 DRUŠTVENE TEME ra. Nezavisnu Dravu Hrvatsku priznale U notama, koje su vlade Londona i Njemaèkog Reicha. U drugom se kae, da su bezuvjetno i bezodvlaèno eksplicitnim Washingtona primile u svibnju 1941. i koje èin od 10. travnja u neskladu s medju- naèinom: jima se prosvjeduje proti osnutka Neza- narodnim naèelima, posebno s normama visne Drave Hrvatske, kae se na prvom ratnog i okupacionog prava. Magjarska 10. travnja 1941., Njemaèka mjestu, da je taj èin usliedio « protiv volje 15. travnja 1941., Italija 15. travnja 1941., Na navod, kojim se stavlja u sumnju hrvatskog naroda». O ovoj bezsmislici Slovaèka 15. travnja 1941., Bugarska 21. legitimnost postanka Nezavisne Drave nije vriedno trošiti ni jedne rieèi. Samo travnja 1941., Rumunjska 6. svibnja Hrvatske, kojim se dakle naèinje problem nepozvani odvjetnik, in concreto bio je 1941., Španjolska 27. lipnja 1941., Finska legaliteta u fazi pojave jednog novog Srbin, moe napisati, da je obstanak 3. srpnja 1941., Danska 10. srpnja 1941. vrhovniètva, odgovor je jednostavan: u hrvatske drave u suprotnosti s voljom svakoj poèetnici medjunarodnog prava Zatim s Vatikanom (izmjena posebnih hrvatskoga naroda. stoji jasno i glasno, da je legitimistièko stalnih delegata), s Francuzkom (gospo- Ozbiljnije izgledaju daljnji argumenti naèelo zastarjelo, da se danas ne moe iz- darski ugovor 10. rujna 1941., generalni prosvjeda. Prvim se eli izvesti nezakoni- traivati i ne smije ocjenjivati naèin rod- konzulat u Zagrebu, reciproène kulturne tost postanka Nezavisne Drave Hrvat- jenja drave. To je pravilo neizpitivanja delegacije u Zagrebu i Parizu), sa Švicar- ske, jer da je nasilno stvorena uz pomoæ zakonitosti podrietla drave. skom (gospodarski ugovor 16. oujka 1942., generalni konzulat u Zagrebu, stalno trgovaèko izaslanstvo u Zurichu, imo- vinsko – pravni zahtievi), - podravaju se odnosi, koji u medjunarodnom pravu znaèe implicitno priznanje, tako zvano priznanje konkludentnim èinima. Praksa ga naziva de facto priznanje, što je pog- rješno, jer je svako priznanje de jure priznanje. Razlika lei u trajnosti i opozivosti. S azijskim kontinentom postoji odnos priznanja izmedju Nezavisne Drave Hrvatske i Japana 7. lipnja 1941., Man- durije (Manchoukuo) 2. kolovoza 1941., Nacionalne Kine 1. srpnja 1941., Thailan- da 27. travnja 1943., Burme 7. kolovoza 1943., Filipina 16. listopada 1943. U taboru nepriznavatelja nalaze se u glavnom Velika Britanija, Ujedinjene Drave Amerike i Savez Sovjetskih Soci- jalistièkih Republika. Ostali su povuèeni njihovim stavom. Što se tièe Sovjetske Unije poznato je, da se njezina koncepcija medjunarodnog prava razlikuje od klasiè- nog nazora one medjunarodno – pravne zajednice, kojoj pripada i Hrvatska Dra- va. Za medjunarodno pravo sovjetskog uzorka predpostavke, mjerilo i ocjena jedne novoosnovane drave ne mora biti ista kao u medjunarodnom pravu europskog tipa. Stoga se njezin stav u pravnom pogledu ne moe prosuditi.

Prigovori nepriznavatelja – naèin postanka drave Ostaje dakle za izpitivanje, kao jedina moebitna relevantna, samo kritika pred- mnievana ili izreèena u anglo – ameriè- kom taboru. U èemu je ona? Dr. Ante Paveliæ u radnoj sobi

8 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. DRUŠTVENE TEME

Ovdje je mjesto citirati rieèi, koje je u polemici s Lazarom Markoviæem o pos- tanku Drave SHS – Srba, Hrvata i Slo- venaca - svojedobno (1921.) napisao srbski profesor Slobodan Jovanoviæ, ne radi nekog autoriteta, jer tu dogmu zasvjedo- èuju najveæi njemaèki, francuzki, anglo – amerièki pravni pisci, koliko da se za- biljei upravo providnostni stjecaj, neu- moljiv povratak pravde, koju nisu spoz- nali bezpomoæni sastavljaèi svibanjskih protestnih nota, nego su mislili da mogu zatajiti tezu uèitelja i primieniti drugu, kad se radi o Hrvatskoj Dravi. Jovano- viæev passus glasi: «Nova drava, uopšte, i ne moe postati pravnim naèinom nego faktiènim... Ima drava, koje su postale ne samo faktiè- nim, nego èak i nasilnim naèinom, koje Zbornik zakona i naredaba NDH su, drugim rieèima, izišle iz rata ili revolucije, i kojima to nikako ne smeta da drava ne poèiva na tudjoj sili, nego na dravotvornoj volji naroda. Prema tome, pravno postoje... Kod drave mi se ne pi- volji naroda. Tri aspekta: naèin (sila), ako je istina, da drava nastaje èinjeniè- tamo, da li je postala faktiènim ili pravnim subjekt (narod), podloga (narodna volja). nim putom, nekim metajuridièkim nastu- naèinom; glavno je da je postala, pa da Poznato je, da je u evoluciji mjerila za pom u ivot, u èemu se odrazuje povi- smatramo da s pravnog gledišta postoji». zakonitost konkretne vlasti, stari dinastiè- estno – socialni lik drave, istina je isto tako, da je narav drave dvostrana, vi- Tako se srbski profesor, uoèivši svu tra- ki princip ustupio tokom 19. stoljeæa šestrana, te ako se dogodi da se èinjenice giku neprirodnog i u genezi drava osud- mjesto novom naèelu narodnosti. Ne legi- nadju u sukobu s bitnim aspektom jenog naèina rodjenja Drave SHS, poz- timitet vladara, nego legalitet naroda. Ne dravne naravi, na primjer s pravnim, on- vao na jedno proceduralno pravilo, kako probitci dinastije iz doba Svete Alianse, da drava iako se pojavila, ne æe u pravnoj bi izbjegao materijalnoj razpravi i dokazi- nego dobrobit nacije u eri nacionalnih zajednici, kakva je europska zajednica vanju naslova, kojeg Drava SHS nije revolucija. drava, moæi obstojati. Ona je prolazna imala. Hrvatski pravnik mogao bi sada is- Ovaj u modernom pravu jedino vriedeæi pojava, materijalno – pravno neobstojeæa. tim orujem uzvratiti. Nu, to bi bila legalitet nije u sluèaju Drave SHS uobæe pretjerana skromnost. Hrvatskoj tezi stoje bio ostvaren. Nije hrvatski narod sudjelo- Što je pak taj materialni postulat, iskon- naime na razpolaganju svi oni naslovi vao u stvaranju i vršenju nove vlasti. ski prauvjet i neobhodni pravni temelj dr- (poviestni, dravnopravni, etnièki, narod- Jedan od glavnih èinbenika vlasti je dakle ave? To je volja odnosne politièke skupi- nosni, samoodredjenje, pravni i kulturni manjkao. Vlast se temeljila na neèemu, ne, kau dravoslovci i internacionalisti. efektivitet, pozitivni doprinos zajednici), što nije ona prava tekovina, kojom se « Drava pravno poèiva na svojoj vlas- koje je pravna misao na podruèju oprav- medjunarodno pravo dièi, nego na narodu titoj volji. Nju ne moe pravno stvoriti ni- danja drave izgradila, a od kojih nijedan tudjoj politièkoj kombinaciji. Legitimira- kada druga drava, pa kakav god bio udio nije bio primjenjiv na sluèaj Drave SHS. ni subjekt je mimoidjen. druge ili drugih drava u poviestnom pro- Uopæe, uzporedba Drave SHS s Neza- U travnju 1941. sve je drugèije. Lega- cesu tog stvaranja» (Jelinek). visnom Dravom Hrvatskom pokazuje litet ovlaštenog subjekta je uzpostavljen. «Rodjenje nove drave predpostavlja veoma vidljivo i pouèno, s jedne strane Pravi, autentièni legalitet hrvatskog naro- narodnu volju kao neobhodni èinbenik» nepravilan i protupravan, a s druge strane da naprama dotadašnjoj nezakonitosti ju- (Erich). valjan i sa medjunarodnim pravom skla- goslavenskog naslova. dan tip i primjer drave. «Rodjenje nove drave u medjunarod- Jer, iako je istina da drava moe postati Zakonitost obstanka drave noj stvarnosti ovisi jedino o njezinoj vlas- nasilno, medjunarodno pravo se tu ne za- Što se tièe nadalje causae efficientis,na titoj volji» (Cavalieri). ustavlja nego pita dalje, tko je taj, koji kojoj lei narodni legalitet i trajna vri- «Drava mora posjedovati volju – sjeti- moe dravu oivotvoriti silom te zatim, ednost drave, i koja in ultima linea,ne mo se Renanovih rieèi, da narod znaèi na èemu drava trajno poèiva. Prvo je na- formalno nego metaformalno, daje za- plebiscit svakog dana – za okupljanjem rod, drugo narodna volja. Dakle narod èetak, rodjenje i ivot dravi, to se ima svojih snaga u nacionalnu nezavisnost» moe svoju dravu silom ostvariti, ali traiti u politièkoj sviesti, dravnoj misli i Bilfinger).

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 9 DRUŠTVENE TEME

èelima oblikovana je i izreèena ta druga drava, uzporedjena izjava Pašiæa volja. Radom i politikom ustaškog (u Radikalskom Klubu, veljaèe godine pokreta bila je ta volja provadjana, a 1923.): « ovu je dravu, ovakva kakva je, pobjedom ustaške borbe i postig- stvorila volja zapadnih velikih sila... t. zv. nuæem traene drave ona je djelot- narodna vieæa i Skupštine nisu za stva- vorno ostvarena i konaèno iz- ranje ove drave, imale nikakvog zna- punjena. èenja», znaèi najpravomoæniju osudu, ko- Na nazoènosti ove bitne kom- ja je ikad nad Dravom SHS izreèena. ponente, na imanentnosti narodne Tako, eto, izgleda «legitimnost» Jugos- volje, najbolje se oèituje sva pred- lavije naprama zakonitosti Nezavisne nost sluèaja Nezavisne Drave Hr- Drave Hrvatske. vatske nad sluèajem Drave SHS. Sad postaje nadasve jasno, zašto je u Rat i rodjenje drave poviest ušla uzreèica, da je Jugosla- Drugi temeljni prigovor, koji je stavljen vija umjetna tvorevina. Ona je onaj Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, jesu ratne neprirodni produkt, lutka, homuncu- okolnosti postanka, tvrdnja, da se za lus, kojemu manjka sklad izmedju vrieme rata ne mogu osnivati drave, da oblika i sadraja. Drava SHS ratno pravo zabranjuje mienjanje vrhov- predstavlja se medjunarodnom dru- niètva. tvu kao unija Hrvata i Srba (u svom I ovdje se moe unapried reæi «si tacu- glavnom dielu). To je ona formalno i isses philosophus mansiesses». I ovdje æe optièki bila. Trebalo bi dakle oèeki- Zbirka meðunarodnih ugovora NDH, 1942. analiza prigovora donieti posljedke po- vati, da su konstituirajuæi narodi razne za prigovaratelje. Od Hegela do Stahla, od Jelineka do imali i izrazili volju za osnivanjem Verdrossa, provlaèi se temeljni aksiom, da baš takvog tipa drave. Da li je srbski na- Tri pitanja treba luèiti: radi li se o oku- drava, taj tajanstveni i zamršeni organi- rod imao takovu volju, nije za hrvatsko patoru ili o drugoj pravnoj osobi? Zar za- zam, ima svoju neobhodnu podlogu, da gledište relevantno. Nu da je hrvatski na- ista u ratu ne mogu nastati drave? Je li za ona bez obzira na naèin oivotvorbe, nije rodnijeimao,èinjenicaje,kojasekroz23 Nezavisnu Dravu Hrvatsku bio odluèan samovoljni i umjetni proizvod, nego od- godine svakog dana jasno oèitovala. tudji rat ili njezina nacionalna revolucija? raz neèeg nudnog i objektivnog. Ona je Hrvatski narod je trajno neprekidno i Protivnièki prigovor brka dva pravna konkretizacija nacionalnog duha, prodor uporno izticao baš suprotnu volju za raz- stanja, istovjetuje dva razna subjekta. Ne probudjene misli etnièke zajednice, os- kidom takvog dravnog saveza, volju za porièe se, da prema vriedeæem pravu voj- tvarenje narodne volje. posjedom posebne hrvatske drave. nièki pobiednik ne moe poveæavati svoju U tom smislu mogao je Poglavnik, na Tako je Dravi SHS, koja se godine dravu na raèun pobiedjene drave. Za- sjednici Hrvatskog Dravnog Sabora od 1929. prozvala Jugoslavijom, ab initio posjednuto podruèje, etnièki i poviestno 28. veljaèe 1942. opravdano reæi, da je: manjkao glavni uvjet ivotnosti, volja tudje podruèje, ne moe biti predmetom «znajuæi, da politièka sredstva, koja stoje glavnog njezinog èlana. A je uzprkos inkorporacije. Ali ovdje se ne radi niti o narodu na razpolaganju, ne mogu dovesti tome njezinim tvorcima uspjelo prokri- zaposjednutom tudjem podruèju, niti oku- do izraaja volju naroda, stvorio sam umèariti takav lik bez duše u medjunarod- patoru. Podruèje je hrvatsko, podruèje je hrvatski oslobodilaèki ustaški pokret». nu zajednicu i tamo steæi formalnu pris- ne samo nezaposjednuto, nego od 15. Ustaški pokret imao je dakle pridonieti, tupnicu, dokazom je, da se i u ivotu dra- travnja 1941. medjunarodno – pravno da hrvatska drava dobije onaj neobhodni va moe dogoditi ono, što i u ivotu po- neosporno podvrgnuto vrhovniètvu Ne- princip valjanosti, onaj bitni stvaralaèki sebnika, naime, da se mrtvorodjenèe zavisne Drave Hrvatske. Pravni subjekt, prauvjet, koji se sastoji u tome, da volja podmetne kao ivo i da do odkriæa pre- koji se koristio izmjenom vrhovniètva hrvatskog naroda dodje do izraaja. Us- vare uiva svojstvo pravne osobe. nad tim podruèjem, nije Njemaèki Reich, taški pokret je tu zadaæu i izvršio. Njego- nego Nezavisna Drava Hrvatska. Nu ako pravni poredak moe zabludom va uloga u ostvarivanju Nezavisne U tom pogledu pak ne postoji nikakvo podieliti svojstvo pravnog subjekta, ivot Drave Hrvatske mogla bi se saeto ova- ni pozitivno ni doktrinarno pravilo ratnog se moe steæi i zadrati jedino iz vlastitih ko prikazati: osnutkom ustaškog pokreta ili obæeg medjunarodnog prava, po ko- snaga. Tako i drava svoje ivotne nedvojbeno je i neprieporno zasvjedo- jemu za vrieme rata narodi ne bi mogli iz- korjene vuèe iz volje naroda. Tu volju ne èena zbiljska, skrajnja i nezatomljiva stupati iz neeljenih dravnih zajednica. moe nadomjestiti tudja volja. volja hrvatskog naroda za posjedom Poviest naprotiv pokazuje, da je rat par hrvatske drave u unitarnom obliku. U us- S ovom istinom i Jellinekovim rieèima, excellence glavni naèin nastajanja drava, tavu ustaškog pokreta i u njegovim nada dravu pravno stvoriti ne moe nikad a svakako jedini za ostvarivanje nacional-

10 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. DRUŠTVENE TEME nih drava. Ove su skoro sve prodrle u ra- priznati poloaje i ugovore, koji su im na ka protivnog Kellogg – ovu Paktu ili Pak- tu ili povodom rata, koji je vodilo više za- štetu. A to su mogle i prije! tu Drutva Naroda. Treba strogo luèiti po- raæenih stranaka, od kojih su neke podu- Što se tièe same djelotvornosti Stimson viestnu prigodu, izvanjski okvir, u ko- pirale oslobodilaèke aspiracije dotiènih – ovih naèela u praksi izmedju 1932. i jemu se jedna drava javlja, od dubokih naroda. (Sjevero – amerièke kolonije, 1939. te za vrieme Drugog Svjetskog istinskih uzroka njezina biæa. Ovi potonji pokrajine June Amerike, Grèka, Italija, Rata, ona su bila tada nemoæna i neprimi- su veæ utvrðeni, onaj prvi je europski ili tolike balkanske zemlje). Ovakvi prece- enjena 8 sluèaj Abesinije), a sad ih gaze svjetski rat. Zato je jedino toèno reæi, da je densi ne samo da nisu neprikladni, nego baš uèestnici bloka iz kojega potekoše doduše Nezavisna Drava Hrvatska nas- su precedensi u pravnom smislu, moe se (Velika Britanija u Sredozemlju i Iztoku, tala u okolnostima jednog rata, da je taj rat reæi de lege lata. Medjunarodno pravo Sovjeti u Europi). za to izkorišten, ali ona je idefactoi de (barem u fazi prije Drugog Svjetskog jure plod vjekovne borbe hrvatskog naro- Konaèno je upuæenima veæ davno bilo Rata) vidi u konaènom i obæenitom oi- da. Nezavisna Drava Hrvatska ne rezul- jasno, da pitanje, tko je povriedio Kellogg votvorenju izkljuèivih i èistih nacionalnih tira dakle iz povrede Kellogg – ova ili - ov Pakt i kad æe se primieniti Stimson – drava zadnji i idealni cilj razvoja medju- kojeg drugog pakta, nego je onaj nudni ova misao, idu u sferu èiste politike i ratne narodne zajednice. završni èin narodne revolucije, ona je promièbe. Jer uza sve frazeološko osudji- spontani izvorni proizvod konaène faze Spomenuti precedensi ostaju u sjeæanju vanje rata i odricanje od rata, Englezka i hrvatskog nacionalnog ustanka, konac naroda kao naslov slave i ponosa i za šti- Francuzka su još za vrieme sklapanja vjekovnog rada «okrunjen posljednjim æenika i za štitnika, od njih nastaje heroj- ugovora pridrale pravo na vodjenje rata naletom ustaštva», kako je rekao Poglav- ska poviest, sjajna tradicija, legende i ju- za svoje probitke, kolonije i saveznike. nik u prošlogodišnjoj Poslanici od 10. naètva. Ako je sve to toliko boguugodno i Druga, u današnjoj strukturi medjunarod- travnja. dièno za ostale narode, zašto ne bi bilo i za nog drutva teko ukloniva smetnja, jest hrvatski narod? Zašto drugèijim mjerilom problem obranbenog rata. Stara je (a i Na ovakav sluèaj se Stimson – ova dok- mjeriti, kad se radi o hrvatskoj dravi? neizbjeiva) norma, da je takav rat bez og- trina oèito ni po duhu ni po slovu ne moe ranièenja dozvoljen. Nu svi podpisnici primieniti. Ovog su mišljenja i njezini Neprimjenjivost Stimson-ove Kellogg – Briand – ova Pakta naglasili su najgorljiviji pristaše. Tako je Sir John nauke na Nezavisnu Dravu i ostali kod neizkorjenjive zablude (zaèete Fischer Williams, koji je inaèe u tu novu t. Hrvatsku i posveæene još u Srednjem Vieku jednom zv. nauku ne – priznavanja polagao naj- Na to pitanje prigovaratelji odvraæaju: u èudnom deformacijom Augustin – ove veæe nade, smatrajuæi ju epohalnom i ovom ratu to više ne vriedi. U ovom ratu misli), da ocjena o tome, kada rat ima predvidjajuæi joj buduænost sjajniju od ne moe se mienjati medjunarodni status; defenzivan znaèaj, pripada diskreciono Monroe – ve, napisao još godine 1933. ri- promjene, koje neprijateljski tabor izvrši, samoj dotiènoj dravi. eèi, koje su najbolja apologija pravilnosti ne mogu se priznati. Nu tko je postavio i zakonitosti postanka Nezavisne Drave Još se moe dodati, da i bez svega toga, takvo pravilo; je li ono obavezno i je li od Hrvatske. On kae doslovce: nebiKellogg–ovPaktimaoveliko samih prigovaratelja poštivano? znaèenje. U njemu, naime, nisu To navodno pravilo poznato je pod za sluèaj povrede predvidjene ni- imenom Stimson – ove doktrine. U sieènju kakve sankcije. Dopunitbeno tu- godine 1932. uputio je sjevero – amerièki maèenje, kojim je godine 1934. u dravni tajnik za vanjske poslove Stim- Budimpešti Internacional Law son, japanskoj i kinezkoj vladi note, u ko- Association pokušala tu prazninu jima izjavljuje, da vlada Sjedinjenih Dr- ukloniti, ne dolazi uobæe u obzir ava Amerike ne æe priznati nikakvo kao obvezan propis. stanje, ugovor ili sporazum, koji budu postignuti postupkom protiv Kellogg – Iz svega ovoga sliedi, da je ovu paktu. Analognu rezoluciju doniela je teza, koju protivnici temelje na skupština Drutva Naroda u oujku iste Stimson – ovim i analognim ar- godine. gumentima, veæ u obæenitoj in- Jednodušno je mišljenje nauke, da terpretaciji neodriva. Nu sve, Stimson – ova norma ne spada u kogentno kad bi i ona bila sastavni dio po- medjunarodno pravo. A nadovezujuæi zitivnog medjunarodnog prava, zakljuèak Drutva Naroda nije nešto ne bi se na sluèaj Nezavisne novo, on je obeæanje i opetovanje neèega, DraveHrvatskemoglaprimi- što je veæ postojalo. Po njemu naime, za- eniti. Jer Nezavisna Drava nimane drave mogu (ali ne moraju, jer bi Hrvatska nije i ne moe po hipo- se to kosilo s naèelom suvereniteta) ne tezi biti posljedak nekog postup- Zbirka meðunarodnih ugovora NDH, 1943.

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 11 DRUŠTVENE TEME

«Uostalom , ako nova drava uspieva Stoga, ako nova drava svoje podrietlo temeljiti uzkratu priznanja. Zar na klasiè- èvrsto obstojati, ne moe se ignorirati ju vuèe iz spontanog ustanka svoga puèan- noj nauci o priznanju? beskonaèno. Osim toga, ako ne – prizna- stva, njezino rodjenje nije proizišlo iz Moramo pogledati redom što znaèi vanje treba biti sankcija za povredu kršenja pakta, te se nova nauka ne æe pri- priznanje za novu dravu i je li ono prav- medjunarodnog prava, ne smije se zabo- mieniti». no potrebno u svakoj varianti; kojoj vari- raviti, da u sluèaju, kad je povredu poèini- Što znaèi priznanje drave? anti pripada postanak Nezavisne Drave la treæa vlada, kaznu ne ispašta sila, èiji je Hrvatske; koje su predpostavke za èin po hipotezi uzrok rodjenju nove Stojeæi na ovom odluènom uporištu stjecanje priznanja. drave, nego nova drava sama. Tako je moe se pristupiti daljnjem razvijanju samo nova drava pogodjena, iako prema problematike u obliku sliedeæeg pitanja: Uzporedo s revizijom poviestnog i ge- hipotezi nije postojala u èasu kršenja pak- ako se Stimson – ova koncepcija u ob- netièkog problema medjunarodnog prava ta, te prema tome nije skrivila nikakvu jektivnoj interpretaciji ne moe primieniti izvršena je u znanosti i revizija o pravnoj nepravilnost. Ne – priznavanje nove drana sluèaj Nezavisne Drave Hrvatske, na naravi instituta priznanja. Vladajuæa nau- ve prebacuje na diete posljedice dogadja- èemu onda oni još riedki renitentni mogu ka zabacila je onaj nazor, po kojem bi ja, koji se zbio prije njegova rodjenja. medjunarodno – pravna zajednica poèiva- la na slobodnom ugovoru drava èlanica. Drutvo drava naprotiv je nudno druš- tvo, vezano dubokim organskim i dalekim predajnim vezama, pokoravajuæi se nemi- novnim zakonima kao svaki ivi organi- zam. Dosljedno, ne moe postupak i èin priznanja imati atributivnu, stvaralaèku funkciju. Priznanje samo registrira, kon- statira. Netoèna je teza konstitutivne škole, da tek priznanje daje novoj dravi medjunarodno – pravnu osobnost, nego je drava subjekt medjunarodnog prava od onog èasa, kada je stekla podpuni uèin (Tatbestand),kad je zdruila sve elemente èinjenièkog stanja, koje daje dravu. Kad je tomu tako, èemu onda priznanje? Struè- njaci na ovo pitanje odvraæaju, da priznanje, iako ne nosi bitnog pravotvornog uèinka, imade primarnu praktiènu vanost. Ono je svjedoèba, kojom se izvan sumnje i spora stavlja, da su ostvareni svi uvjeti medjunarodno – pravnog uèina «drave» (Verdross).

Kad je potrebno priznanje? Iz toga jasno sliedi, da je pravna neob- hodnost priznanja još manje ondje, gdje je dokaz presumpcije ili notornosti olakšan ili nepotreban. Ima sluèajeva, kad priznanje ni kao puka formalnost nije nudno. Mogli bismo problem svesti na ove èetiri varijante: 1.Osniva se drava, koja prije kao drava nikad nije obstojala, i to na odsjeku, koji ne spada u prvotno podruèje medjunarodno – pravne zajednice. Takvoj je dravi priznanje neobhodno, jer ona nije automatski postala èlanom zajednice 7. travnja 1942. NDH postaje Drava - èlanica Univerzalne Poštanske Unije drutva.

12 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. DRUŠTVENE TEME

2.Osniva se drava, koja u prošlosti ni- nanje. A ni zato, što je dokaz o tome, da je Politièkom i pravnom efektivitetu treba kad nije bila drava, ali na starom podruè- Nezavisna Drava Hrvatska te predpos- dodati kulturni. Ovaj trai od nove ju medjunarodnog prava. Ona je eo ipso tavke posjedovala, najlakši i najzahvalniji drave, da prakticira jedan minimum subjekt medjunarodnog prava, nu priz- dokaz. uljudbe, da se dri stanovite razine drav- nanje joj je potrebno, da to svojstvo nepri- Priznanje je formalni postupak, kojim nog i medjunarodnog æudoredja. Moralni eporno zasvjedoèi. se utvrdjuje, da je kandidat – drava zaista i pravni efektivitet bio je u prvim stoljeæi- 3.Obnavlja se drava, koja je nekad bila drava u smislu medjunarodnog prava. ma medjunarodne zajednice (Respublica samostalna. Ona je još u povoljnijem po- Koje zahtjeve za to postavljaju medjuna- Christiana) subsumiran u kriteriju kršæan- loaju. Priznanje, koje æe joj se jedva mo- rodno pravo, praksa drava i kvalificirani stva. Danas je obuhvaæen u pojmu euro- æi uzkratiti, znaèiti æe samo potvrdu èlan- uèenjaci? Naravno, da u prvom redu moli- pejstva. stva s odredjenim, moda sad nešto pro- teljica mora posjedovati bitne sastojke Tako se dakle sve predpostavke za mienjenim sastavnim elementima. pojma drave: zemljište, puèanstvo, vlast. stjecanje priznanja dadu svesti na jedin- 4.Uzpostavlja ser prvotni, unitarni (ino- Ti elementi sastavni su dio glavne i stveni pojam efektiviteta, stvarnog i du- kosni) oblik jedne drave, èiji kontinu- hovnog. itet kao drave nije nikad bio prekinut. Nezavisna Drava Hrvatska je kroz Ona je do sada ivjela u raznim inaèi- èetiri godine intenzivnog dravnog i cama dravnih unija. U ovakvom slu- medjunarodnog ivota taj efektivitet èaju posebno priznanje nije uobæe pot- pokazala u nebrojenim oblièjima. Od rebno: dovoljna je notifikacija o raz- efikasne vojnièke, redarstvene i poli- vrgnuæu zajednice (Fenwick, Hol- tièke do groznièave zakonodavne, up- tzendorf). To zato, jer takva drava u ravne i kulturne djelatnosti, od ivah- èasu razrješenja unije, t. j. u èasu vra- nog diplomatskog saobraæaja 8 pos- æanja jednoèlanom (unimembris) obli- lanstva, konzulati, razna izaslanstva) ku, stjeèe in actu onu medjunarodno – do bogatih ugovornih medjunarodnih pravnu osobnost, koju je do tada pos- odnosa (preko stotinu medjunarodnih jedovala in potentia. ugovora, medju kojima neki kolektiv- Nezavisna Drava Hrvatska je škol- ni veoma znaèajni, bilo tehnièki bilo ski primjer èetvrte hipoteze. Kontinu- administrativni, bilo ideoloki), oèito- itet i karakter drave dokazan je obilno vala se aktivnost Nezavisne Drave u našoj pravnoj, poviestnoj i politièkoj Hrvatske baš u onim emanacijama, knjievnosti. Osobito je to za fazu koje su eminentna obiljeja vrhovniè- 1868 – 1918. Pliveriæ, u znamenitoj iz- tva, neoborivi dokaz fakticiteta vlasti i mjeni misli s Jellinekom stavio izvan efektivnosti drave. svake razprave. Glede razdoblja 1918. Nu, osim toga, diplomatska je po- – 1941. Kaufmann je, uz veæinu europ- viest za efektivitet Nezavisne Drave skih pravnika izveo, a Lorkoviæ novim Hrvatske pruila i svoj formalni do- razlozima podkriepio, da sa gledišta kaz. To su uvodno nabrojena priz- medjunarodno – pravne znanosti spoj U nepunih pet mjeseci NDH je izradila nove nanja, koja (kako je pokazano) znaèe nastavne planove i tiskala preko 1,5 milijun Hrvatske i Srbije predstavlja kategori- školskih knjiga svjedoèbu nepriepornosti o tome, da ju unio aequali iure. (Takav je barem drava posjeduje sva svojstva djelot- formalno – pravni aspekt. S njim se ne temeljne predpostavke, t. zv. efektiviteta. vornog èlana zajednice suverenih mora podudarati socialna zbilja i politièka Taj uvjet efikasnosti vlasti, djelotvornosti drava. stvarnost. Iz takvih nesklada i nastaju pravnog poredka, koji se u dugoj evoluciji Kad je tomu tako, na èemu onda oni ri- medjunarodni konflikti). mjerila za pripadnost medjunarodnoj za- edki renitentni još temelje uzkratu priz- jednici izkristalizirao kao jedini bitni, nanja? Da li je ta uzkrata još uobæe pravno Nezavisna Drava Hrvatska predpostavlja, da nova dravna vlast zais- relevantna? posjeduje sve predpostavke ta vlada, da stvarno postoji, da je dala red, Ni na ovom stupnju argumentacije, gdje doniela zakone i izpostavila posluh. Pravno govoreæi nièija uzkrata priz- smo dokazali, da hrvatska drava u trav- Dakle, ne samo proglas nezavisnosti, nanja nema danas utjecaja na veæ izgradnju 1941. nije s pravnog gledišta trebala nego i fakticitet dravnog ivota, unu- jenu individualnost Nezavisne Drave posebnog priznanja, ne æemo se zaustavi- tarnjeg i vanjskog. Vanjski se pak efekti- Hrvatske kao èlana europske zajednice ti. Ne æemo zato, da ne bi ostala ni naj- vitet odrazuje u prihvatu i sposobnosti suverenih drava. Vriedi naime pravna manja sumnja o konkretnom posjedu primjene obæih norma pozitivnog medju- presumpcija, izpoviedana od najkritièni- predpostavaka, koje su nudne za priz- narodnog prava. jih teoretièara priznanja, da priznanje po-

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 13 DRUŠTVENE TEME dieljeno od velesila ili od veæine drava, nedozvoljenom intervencijom. Zanimlji- B. Potter, prouèavajuæi motive medjuna- ukljuèuje priznanje i ostalih drava (Ca- vo je, da su se i naèelo priznanja stvarnih i rodne ingerencije, kategorièki odbacuje valieri). Nezavisna Drava Hrvatska, pri- postojeæih vlada i drava, kao i naèelo in- miešanje u politièke svrhe. Nema in- padajuæi europskom krugu medjunarod- tervencije, koja potjeèu još od Monroe – tervencije za primjenu nekih medjunarodnog prava, neprieporno je u Europi takav a, pojavila na istom onom kontinentu, u no – pravnih naèela. Statuti medjunarod- omjer zadobila. istoj onoj zemlji, koja ih danas na stvarnu noga drutva, t. j. medjunarodno pravo, hrvatsku vladu i na obstojeæu hrvatsku nisu takve delegacije nikom podielili. Nedozvoljena intervencija protiv dravu oklieva primieniti. Potter izrièito zabacuje kao u pozitivnom Nezavisne Drave Hrvatske Moe biti, da se pasivni naèin interven- pravu nepostojeæu moguænost priznanja i Konaèno, u pogledu naèelne utemelje- cije, koji se sastoji u protupravnom ne- podupiranja pobunjenièke djelatnosti, nosti uzkrate, istina je, da se medjunarod- priznanju Nezavisne Drave Hrvatske, ne osobito onda, kad se krije pod plaštem na- no pravo ne nalazi još u fazi, koju je pro- èini svakom nepobitan. Ali nalièje toga, vodnog prava protu – intervencije za sprj- poviedao pariki profesor Lapradelle iu aktivni stav, koji se oèituje u priznavanju i eèavanje predhodne neke intervencije. Ni kojoj bi priznanje prestalo biti politièko pomaganju tudjinskih zahvata na podruè- u Fauchille – ovom izcrpnom nabrajanju sredstvo, zadravši iskljuèivo pravni znaju Nezavisne Drave Hrvatske, svakako nema ni u jednoj toèci opravdanja za in- èaj, pa bi u danom sluèaju bilo obavezno. je nesumnjivi primjer zabranjenog mieša- tervenciju, koju u spomenutom djelatnom Ali je s druge strane istina i to, da neu- nja u poslove Hrvatske Drave. Amerièki obliku protiv Nezavisne Drave Hrvatske temeljena uzkrata priznanja granièi s specialist za problem intervencije Pittman vrše neke strane sile.ˆ

Za vrijeme NDH izišlo je pet tomova Hrvatske Enciklopedije

14 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. DRUŠTVENE TEME

LAI O GENOCIDNOSTI HRVATA

I površnom poznavatelju novije Piše: knjigama mlaðih hrvatskih znan- hrvatske povijesti poznato je, da nam Ivan VUKIÆ stvenika dr. sc. Josipa Jurèeviæa ''Blei- se povijest ponavlja. Uzroci i pos- burg'', i skupine autora ''Komunistièki ljedice isti su, samo su sudionici dru- zloèini i represija u Hrvatskoj gi. Hrvatskoj naivnosti nikada kraja! neprijateljem postojao zakonski ok- 1944-1946''. vir.'' Neæu povuæi usporednice izmeðu Profesoru Ivi Goldsteinu to je poz- Pokolj Hrvata na Bleiburgu i krio- Engelsa, Marxa i Ive Goldsteina, pog- nato, kao što mu je zasigurno poznato puæima za njega je bila pravedna os- lavnika Ante Paveliæa, NDH, te zašto je po nalogu KP uništeno 98% veta. Ubijati nedune starce, ene, predsjednika Franje Tuðmana i Repu- arhivske graðe, koja svjedoèi o zloèi- djecu i zarobljene vojnike pravedna je blike Hrvatske. No ukazat æu na neke nima izvršenim nad Hrvatima. I ovo osveta! Za njega su opravdani zloèini i poveznice meðu njima. samo 2% saèuvane povijesne graðe bestijalna nasilja nad politièkim uzni- dovoljno svjedoèi o smišljenom, pla- Fridrich Engels i Karl Marx, lagod- cima u poraæu u zatvorima: Jaseno- niranom i provedenom genocidu nad no su ivjeli u Velikoj Britaniji, a u is- Hrvatima. to vrijeme sijali sjeme zla na konti- idovski narod cijenjen je i pošto- nentu Europe, iz kojeg se iznjedrio van u Hrvatskoj danas i u prošlosti. zloèinaèki komunistièki sustav, koji Svojim postupcima Ivo Goldstein se proširio svijetom odnijevši milijune unosi nemir, netrpeljivost i prijepor na ljudskih ivota i nanio neizmjernu štetu oba naroda! Povjesnièar treba patnju i razaranja brojnim narodima. sluiti istini! To se za Ivu Goldsteina Iz komunistièkog zloèinaèkog sjem- ne moe reæi. U kojoj bi se to zemlji ena niknula su druga dva zla – fašizam mogao ovako ponašati, do li u zemlji i nacizam. Naalost to komunistièko ''genocidnih'' Hrvata. Zašto to radi, ludilo i danas traje. koji ga motivi pokreæu, samo je njemu Tvorci toga zla, Engels i Marx, us- znano. tvrdili su za nas Hrvate, da smo otpad NDH je nastala i nestala u ratu. Plod naroda i da nas treba istrijebiti. Takva je tenje Hrvata za svojom neovisnom zloèinaèka, suluda misao mogla se ro- slobodnom dravom. Od samog prog- diti u glavama ludih ljudi, zloèinaca, Josip Frank, voða Hrvatske èiste stranke lašenja NDH, vršene su diverzije i ili pak nemoralnih stvorenja, koji prava bio je idovskog podrijetla oruani napadi na nju. Danas se to obavljaju prljave poslove za tuðe zove terorizam. Protiv NDH bili su interese. U knjizi Mladena Iveziæa vac, Lepoglava, Stara Gradiška, Sla- komunisti i velikosrbi sa svojim sa- ''PROFITERNA'' opisan je njihov zlo- vonska Poega, Goli Otok. Kakvo veznicima Velikom Britanijom i Fran- èinaèki karakter, te razlozi radi kojih bezdušje, koliko nagomilane mrnje u cuskom. su izvozili revoluciju u na kontinent tome èovjeku. Po kojem je to zakonu NDH je bila drava ogranièenog po- Europe i po èijem nalogu. odobreno ubijati civile i zarobljene litièkog, gospodarskog i vojnog su- Na tragu te Marxove ocjene je Ivo vojnike, do li po Engelsovom i Mar- vereniteta, što je posljedica okolnosti Goldstein, povjesnièar i profesor na xovom pozivu na pokolj Hrvata. Ko- pod kojima je nastala. To potvrðuju fakultetu, koji je na Znanstveno-struè- munistièka partija Jugoslavije i slubeni javni i tajni ugovori s nom skupu na temu ''Bleiburg i krini Hrvatske, napajajuæi se Marxovom Njemaèkom i Italijom, saveznicima put 1945. godine'' izjavio ''da su uzroci ideologijom, od samog poèetka rata koje nije birala, koje su joj nametnule ratnog zloèina ono što je Paveliæ radio protiv NDH planirala je, a potom iz- povijesne okolnosti. Svi drugi redom 1941.'', te da je rijeè ''o osveti koja nije vršila te uasne zloèine. Njihovo zlod- su je odbijali! Ta ''uljuðena'' Europa za bezrazlona'' i da je ''za obraèun s jelo opisano je i dokumentirano u èiju sigurnost smo mi Hrvati stoljeæi-

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 15 DRUŠTVENE TEME

oenjen idovkama, a idovi su obna- šali visoke dunosti u vlasti, vojsci i policiji. ena Ante Paveliæa i vojsko- voðe Slavka Kvaternika idovskog su podrijetla. Sudsku vlast meðu inima obnašao je i hrvatski politièar idovskog podrijetla Korsky, a u HOS-u bilo je 28 generala idova. Znamo da je predsjednik Èiste stranke prava, iz koje je nastao ustaški pokret bio i- dov, Josip Frank. Kako se onda moe tvrditi da je NDH bila fašistièka i anti- semitska drava. Kakav je to antisemi- tizam? Za zloèine izvršene u vrijeme NDH opravdanja nema ni za koga. No, ne mogu se sotonizirati ustaše i NDH, a velièati komunisti i jugoslavenski par- Ivo Korsky, jedan od ideologa ustaškog pokreta bio je idovskog porijekla tizani, kao tobonji antifašisti, koji su bili u slubi velikosrpske politike, koji ma krvarili braneæi je od osvajaèkog umorstva iz koristoljublja idovskog su zloèinima otpoèeli rat protiv NDH i islama, nikad ni u jednom povijesnom braènog para, zbog njihova stana, u završili ga u zloèinima. Valjda se zna razdoblju nije imala sluha za hrvatska koji se nakon ubojstva uselio. Njegovi što je bilo prije, a što kasnije, što su stradanja, patnje i tenje za vlastitom ujaci, sudionici Velebitskog ustanka, uzroci, a što posljedice. Da su slobodom. Kroz našu krvavu i tešku ustaše vitez Kruno Devèiæ i bojnik Kraljevina Jugoslavija, a posebice Ti- povijest brojni hrvatski politièari ho- Ivan Devèiæ Pivac nisu ga htjeli radi tova Jugoslavija bile uljuðene demok- doèastili su Europom moleæi pomoæ. njegovog neèasnog èina ni posjetiti u ratske tvorevine ne bi nastale i nestale Redovno su bili odbijani, a èesto i pro- zatvoru, a kamoli spasiti od pogub- ukrviizloèinu. kazivani! Zar nam Europa to i danas ljenja. S druge strane, kršeæi zakon na- Narodni predvodnici nemaju pravo ne èini? silno nametnut od Nijemaca, dogrado- na pogrješku. U ovim okvirima treba naèelnik Zagreba Tomo Biljan spasio NDH nije bila rasistièka i antisemit- traiti krivnju i odgovornost poglavni- je od uhiæenja na desetke idovskih i ska, kako se to lukavo podmeæe. Us- ka Ante Paveliæa i dravnog i vojnog srpskih obitelji i dravi nelojalnih po- taški pokret nije bio fašistièki ni nacis- vodstva NDH. jedinaca, te komunistièke djelatnike i tièki, veæ oslobodilaèki, što potvrðuje partizanske zapovjednike. Ovaj hu- Prošlo je vrijeme kada su nam ko- temeljni dokument- Naèela ustaškog mani posao u ovom obimu sigurno munistièki umnici, ''znalci'' za povijest pokreta. Zloèinima izvršenima u NDH nije radio bez znanja najvišeg vrha i hrvatski jezik krivotvorili povijest i nijedan se normalni Hrvat ne ponosi. vlasti. Radi ovog djelovanja bio je i rastakali hrvatski jezik. Okiæeni ma- Ti zloèini su posljedica sloenih ratnih sam kratko vrijeme zatvoren, vjerojat- gistarskim i doktorskim titulama, do- zbivanja! Dravno vodstvo trudilo se no da ga se zaštiti od Nijemaca. bivenima u vrijeme komunizma, imali u takvim uvjetima stvoriti pravnu su iskljuèivo pravo na istinu - ''svoju dravu. Kanjavani su vrlo strogo iz- Poznat je, premda do kraja još neis- istinu'', krojenu po narudbi vlastod- vršitelji zloèina. U Politièkom zatvo- traen i objavljen, humani rad blaeni- raca. Posebice neoprostiv zloèin nap- reniku veæ sam objavio da su u Gospi- ka kardinala Alojzija Stepinca. Spasio ravili su u posrbljivanju hrvatskog æu obješena dvojica ustaša Frkoviæ i je od progona na stotine idova i osta- jezika, a danas u globalizacijskom lu- Pavletiæ radi grabenog umorstva dvi- lih nehrvata. dilu u njegovoj anglikanizaciji. ju starica, sestara Lemaiæ, Srpkinja iz abièke ulice. U Zagrebu je strijeljan Takoðer je poznato da je znatan broj Muke kroz koje je prolazila NDH Zvonko Devèiæ djelatnik UNS-e radi visokih dravnih dunosnika bio prošla je i još uvijek prolazi Republika

16 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. DRUŠTVENE TEME

od 25.-31.kolovoza 1998. i knjigu 3. Ladislav vitez Aleman SREDNJA BOSNA ne zaboravimo 4. Salko vitez Alikadiæ HRVATSKE RTVE 1941. - 1945. / 5. Edgar Angeli 1991. - 95. autora Vjenceslava Topa- 6. Kosta Bader loviæa tiskanu u Zagrebu 2001. 7. Mihovil Bajd U Generalskom zboru Nezavisne Drave Hrvatske bilo je devedeset 8. Emanuel Balley generala rimokatolièke, trojica musli- 9. Vilko vitez Begiæ manske, dvadeset osam idovske i 10. Zdenko Begiæ deset pravoslavne vjeroispovijedi. 11. Pavao Begoviæ Gospodin Kazimir Kataliniæ upozorio 12. Petar Blaškoviæ me da je malen broj generala muslimanske vjere u Generalskom zboru u 13. Rafael vitez Boban odnosu na generale pravoslavne vjere 14. Dragutin Brkiæ radi toga što u jugovojsci nije bilo 15. Ivan Brozoviæ generala muslimanske vjeroispovi- 16. Eduard markiz vitez Bona-Buniæ jedi. Muslimani u Kraljevini Jugosla- Milan Miesler, general u vojsci NDH, 17. Slaviša Cesariæ porijeklom idov viji posebno su bili obespravljeni. Ko- liko je njemu poznato u Kraljevini Ju- 18. Nikola Crisomali Hrvatska. Predsjednika Franju Tuð- goslaviji bila su samo dvojica genera- 19. Matija vitez Èaniæ mana, kao prije poglavnika Antu Pa- la katolika. 20. Maksimilijan Èièeriæ pl. Baæani veliæa, proglasili su zloèincem i anti- semitom. Zašto? Zloèincem, jer je bio Generalski zbor NDH 1941. imeno- 21. Milan Æudina predvodnik svom narodu u velièan- van je od generala iz doba Aus- 22. Oton Èuš stvenom trenutku kada je izborena tro-Ugarske, koje su zvali ''naftalinci'', 23. Æiril Danda sloboda i proglašena Republika jer su bili odavno u mirovini, a 1941. 24. Milan pl. Desoviæ Hrvatska, a antisemit valjda zato što je su ponovno reaktivirani, te brzim pro- 25. Franjo Dolaèki za njegova predsjednikovanja u vladi maknuæem viših èasnika bivše jugo- bilo više ministara idovskog podri- vojske, meðu kojima nije bilo musli- 26. Stjepan Doleil jetla. mana. 27. Roman Domanik Istina, u jednom govoru nespretno je Odnos izmeðu Hrvata katolika i rekao da zahvaljuje Bogu što mu ena muslimana bio je uljuðen, skladan, nije idovka ni Srpkinja. Radi te pun poštovanja i meðusobnog uvaa- reèenice razapinjali su ga, a Hrvatsku vanja. Tako se primjerice junak Frane izolirali. Kada je to izrekao sigurno Sudar toliko zbliio sa svojim vojnici- nije mislio na idove i Srbe veæ na ma muslimanske vjeroispovijedi da je Antu Paveliæa, koji je bio oenjen i- prešao na islam. dovkom i Josipa Broza Tita, koji je bio Popis generala vrlo je zanimljiv pa oenjen Srpkinjom-lièkom Vlahi- ga prepisujem kako je to u izvornici- njom, najavljujuæi da njihove poli- ma napisano. Svaki komentar je suvi- tièke pogrješke neæe ponoviti. šan. Èitatelju je prepušteno da sam Izjava Ive Goldsteina potaknula me donese prosudbu. da nešto saznam o ustaškom pokretu. GENERALSKI ZBOR Proèitao sam Naèela ustaškog pok- HOS-a reta, i èlanak NEZAVISNA DRAVA Popis generala HRVATSKA POVIJEST HOS-a 1941. 1. Jusuf Ajanoviæ - 1945. nepotpuni pripremni podaci Milan Praunsperger, general u vojsci objavljeni u listu NOVA HRVATSKA 2. Ing. Hinko Alabanda NDH, porijeklom idov

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 17 DRUŠTVENE TEME

28. Gjuro Dragièeviæ 55. Rikard Kubin 29. Fedor vitez Dragojlov 56. Petar Kvaternik 30. Stipe vitez Duiæ 57. Slavko vitez Kvaternik 31. Jure vitez Francetiæ 58. Vladimir vitez pl. Laxa 32. Julije Fritz 59. Josip pl. Lemešiæ 33. Josip Gamberger 60. Vjekoslav vitez Luburiæ 34. Stjepan Gašèiæ 61. Rudolf pl. Lukanc 35. Mirko Gregoriæ 62. Franjo vitez Lukac 36. Stjepan Grliæ 63. Mihajlo Lukiæ 37. Gjuro Grujiæ 64. Bogdan Majetiæ 38. Anto Grum 65. August Mariæ 39. Artur vitez Gustoviæ 66. Ivan vitez Markulj 40. Ferdinand pl. Halla 67. Ivan Mataèiæ 41. Dragutin Helbich 68. Ivan vitez Matanoviæ Ferdinand Halke, general u vojsci 42. Dr. Rudolf Herceg 69. Ante pl. Matasiæ NDH, porijeklom idov 43. Ivo Herenèiæ 70. Vladimir Metikoš 95. Viktor Ivan Prebeg 44. Ante Hoèevar 71. Josip vitez Metzger 96. Antun Prohaska 45. Muhamed beg Hromiæ 72. Milan Miesler 97. Ivan Prpiæ 46. Gjuro Isser 73. Stjepan Mifek 98. Emil Radl 47. Jovan Iskriæ 74. Lavoslav Miliæ 99. Julio Resch 48. Gjuro pl. Jakèin 75. Ante Moškov 100. Tomislav Rolf 49. Oskar Kirchbaum 76. Matija Murkoviæ 101. Dragutin vitez Rubèiæ 50. Dragutin Klaiæ 77. Ante Nardeli 102. Dragutin Rumler 51. Josip Kopaèin 78. Miroslav (Fridrich) Navratil 103. Adolf vitez Sabljak 52. Krešimir Košak 79. Franjo pl. Nikoliæ 104. Julio Sach 53. Rudolf Kraus-Tudiæ 80. FranjoNikoliæ 105. Ðuro Sertiæ 54. Vladimir vitez Kren 81. Vikor Novak 106. Dr. Mile Sertiæ 82. Bogumil Novakoviæ pl. Ðurabojski 107. Tomislav Sertiæ 83. Miroslav (Fridrich) Opaèiæ 108. Vjekoslav Servatzy 84. Franjo Pacak 109. Julije Simonoviæ 85. Dušan Palèiæ 110. Slavko Skoliber 86. Martin Parac 111. Nikola vitez Steinfel 87. Marko (Markan) Pavloviæ 112. Zvonimir Stimakoviæ 88. Vilko Peènikar 113. Frane Sudar 89. Ivan vitez pl. Perèeviæ 114. Ivan Šarnbek 90. Krunoslav Stjepan Vitez Perèiæ 115. Franjo vitez Šimiæ 91. Aleksandar pl. Perkoviæ 116. Rudolf Šimiæ 92. Dr. prof. Maksimilijan Petanjek 117. Ivo vitez Šnur 93. Vjekoslav pl. Petkoviæ 118. Josip Šolc Oskar Kirchbaum, general u vojsci NDH, porijeklom idov 94. Dr. Milan pl. Praunsperger 119. Miroslav Šoštariæ

18 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. DRUŠTVENE TEME

120. Slavko vitez Štancer Primljeni izravno u èin generala u 121. Kvintijan Tartaglia prvim danima ustrojstva HOS-a 9. Vilko Begiæ, general, glavno sto- 122. Ivan Tomaševiæ erni 15. IV. 1941. 123. Milan Uzelac 20. Maksimilijan Èièeriæ, gen. admi- 124. Ante Vokiæ nistrativni 15. V. 1941. 125. Mato Vrkljan 37. Ðuro Grujiæ, general glavno sto- 126. Don. Stjepan pl. Vuèetiæ erni 15. V. 1941. 127. Mirko Vuèkoviæ 42. Rudolf Herceg, general 15. V. 128. Rudolf Wanner 1941. 129. Mirko vitez Zgaga 44. Ante Hoèevar, general 1. VI. 130. Mario Zlobec 1941. 131. Boidar Zorn 46. Ðuro Isser, general topnièki 1. V. Njih 26 s pravom naslova vitez 1941. Prema vjeroispovijesti: Josip Šulc, general u vojsci NDH, 48. Ðuro pl. Jakèin, admiral mornari- bio je idovskog porijekla ca 15. IV. 1941. Hebrejske (idovske) 58. Vladimir pl. Laxa, general pješaè- 2. Ing. Hinko Alabanda 128. Rudolf Wanner ki 10. IV. 1941. 3. Ladislav vitez Aleman 129. Mirko vitez Zgaga 63. Mihajlo Lukiæ, general pješaèki 5. Edger Angeli 131. Boidar Zorn 19. IV. 1941. Po broju njih 28-mero. U postotku 8. Emanuel Balley 65. August Mariæ, general glavno sto- 21,4% 22. Oton Èuš erni 10. IV. 1941. 32. Julijo Fritz 69. Ante pl. Matasiæ, general pješaèki 33. Josip Gramberger Pravoslavne vjere 10. IV. 1941. 24. Milan pl. Desoviæ 36. Ferdinand pl. Halla 74. Lavoslav Miliæ, general obskrbni 15. V. 1941. 41. Dragutin Helbich 28. Gjuro Dragièeviæ 72. Milan Miesler, general orunièki 46. Gjuro Isser 29. Fedor vitez Dragojlov 11. IV. 1941. 48. Oskar Kirchbaum 37. Gjuro Grujiæ 79. Franjo pl. Nikoliæ, general glav- 47. Jovan Iskriæ 53. Rudolf Kraus-Tudiæ nostoerni 10. IV. 1941. 63. Mihajlo Lukiæ 55. Rikard Kubin 82. Bogumil Novakoviæ, general 71. Josip vitez Metzger 74. Lavoslav Miliæ pješaèki 1. V. 1941. 72. Milan Miesler 85. Dušan Palèiæ 83. Fridrih Opaèiæ, general obskrbni 94. Dr. Milan pl. Praunsperger 112. Zvonimir Stimakoviæ 10. VI. 1941. 99. Julio Resch 123. Milan Uzelac 89. Ivan pl. Perèeviæ, general glavno 102. Dragutin Rumler Po broju njih 10-tero. U postotku stoerni 29. IV. 1941. 104. Julio Sach 7,6% 93. Vjekoslav pl. Petkoviæ, general glavno stoerni 10. IV. 1941. 109. Julio Simonoviæ Njih 93 bili su rimokatolièke i muslimanske vjeroispovijedi. U postotku 97. Ivan Prpiæ, general pješaèki 1. V. 111. Nikola vitez Steinfel 70,9%. Njih svih 131, prema krsnim listo- 1941. 114. Ivan Šarnbek vima i domovnici bili su roðeni u 99. Dragutin Rumler, general pješaè- 117. Ivo vitez Šnur Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, a imali su ki 17. IV. 1941. 118. Josip Šolc (Scholtz) hrvatsku Domovnicu. 106. Dr. Mile Sertiæ, general zdrav- 121. Kvintijan Tartaglia stveni 10. IV. 1941.

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 19 DRUŠTVENE TEME

SUDBINA ÈASNIKA 119. Miroslav Šoštariæ, 22. II. 1943. GENERALSKOG ZBORA 121. Kvintijan Tartaglia, 30. VI. 1941. Umirovljeni generali u vremenu 128. Rudolf Wanner, 1. XI. 1944. 1941.-1945. 5. Edgar Angeli, 21. IV. 1944. Umrli prirodnom smræu izmeðu 6. Kosta Bader, 5. I. 1944. 1941.-1945. 7. Emanuel Balley, 6. X. 1942. 6. Kosta Bader, 13. III. 1944. u Zag- 12. Petar Blaškoviæ, V. 1942. rebu 12. Petar Blaškoviæ, 3. IV. 1945. u 19. Matija vitez Èaniæ, 10. I.1945. Zagrebu 20. Maksimilijan Èièeriæ, 10. XII. 48. Juraj Jakèin, 16. II. 1944. u Sofiji 1941. 53. Rudolf Kraus-Tudiæ, 1944. u Zag- 36. Stjepan Grliæ, 10. I. 1945. rebu 40. Ferdinand pl. Halla, 20. VII 1943. 55. Richard Kubin, koncem 1944. u 42. Rudolf Herceg, 10. XI. 1941. Mihajlo Lukiæ, general u vojsci NDH, Zagrebu pravoslavne vjere 44. Ante Hoèevar, 15. III. 1943. 58. Vladimir vitez pl. Laxa, 8. V. 109. Julio Simonoviæ, general pješaè- 46. Gjuro Isser, 5. I. 1944. 1945. u Zagrebu ki 15. IV. 1941. 50. Dragutin Klaiæ, 10. V. 1943. 69. Ante pl. Matasiæ, 24. VI. 1942. u Zagrebu 120. Slavko Štancer, general pješaèki 52. Krešimir Košak, 8. VII. 1944. 12. IV. 1941. 53. Rudolf Kraus-Tudiæ 15. IX. 1942. 72. Milan Miesler, 3. III. 1944. u Zag- rebu Ukupno njih 26 generala. 55. Rikard Kubin, 4. X. 1944. 76. Matija Murkoviæ, 10. VII. 1944. u 57. Slavko vitez Kvaternik, 6. I. 1943. Zagrebu 58. Vladimir vitez pl. Laxa, 10. V. Na prijedlog povjerenstva MIN- 93. Vjekoslav pl. Petkoviæ, 13. II. 1943. DOM-a za primanje èasnika temeljem 1943.u Zagrebu zakonske odredbe od 22. svibnja 59. Josip Lemešiæ, 7. VI. 1944. 102. Dragutin Rumler, 16. V. 1944. u 1942. primljeni su u mirovinski stališ 61. Rudolf pl. Lukanc, 1. III. 1943. Zagrebu umirovljenika hrvatskog domobran- 63. Mihajlo Lukiæ, 22. VII. 1943. stva umirovljeni èasnici bivše jugo- 72. Milan Miesler, koncem 1941. vojske 78. Fridrih Navratil, 2. V. 1944. Armin Paviæ, kontraadmiral 1.VII.1942. 77. Franjo pl. Nikoliæ, XI. 1944., po- novna udjelba II. 1945. Marijan Poliæ, viceadmiral 1. VII. 1942. 83. Miroslav Opaèiæ, 15. II. 1944. 92. Prof. Maksimilijan Petanjek, 7. Emil Domainko, kontraadmiral 1. V. III. 1945. 1941. 93. Vjekoslav pl. Petkoviæ, 13. VI. Julijan pl. Luterotti, kontraadmiral 1. 1942. V. 1941. 97. Ivan Prpiæ, 15. II. 1944. Vladimir Marijaševiæ, kontraadmiral 1. VII. 1942. 98. Emil Radl, 15. II. 1944. 105. Gjuro Sertiæ, 16. II. 1943. Tomo pl. Thianich, kontraadmiral 10. VII 1941. 108. Dr. Mile Sertiæ, 29. IX. 1942. 109. Julio Simonoviæ, 1. II. 1943. Frano Vuèer, kontraadmiral 1. VII. Fedor Dragojlov, general u vojsci NDH, 1942. 114. Ivan Šarnbek 1. XI. 1944. pravoslavne vjere

20 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. DRUŠTVENE TEME

Poginuli u borbama protiv neprijatelja Hrvatske 4. Husein vitez Alikadiæ, poginuo 16. IX. 1941. 13. Rafael vitez Boban, poginuo koncem 1946. 14. Dragutin Brkiæ 16. Eduard markiz vitez Bona-Buniæ, poginuo 22. X. 1944. u Travniku 21. Milan Èudina, 9. V. 1945. u Zida- nom Mostu 30. Stipe vitez Duiæ, 28. IX. 1934. ubili ga policijski agenti u ljeèilištu 31. Jure vitez Francetiæ, umro od zadobivenih rana 27. XII 1942. 36. Stjepan Grliæ, poginuo koncem 1946. 51. Josip Kopaèin, poginuo 26. VI. 1943. u borbi s èetnicima kod Vla- senice 56. Petar Kvaternik, ubijen 10. IV. 1941. u Crikvenici 67. Ivan Mataèiæ, poginuo 2. X. 1941. 68. Ivan vitez Matanoviæ, 99. Julio Resch 104. Julio Sachs, poginuo 21. IV. 1944. prilikom zraènog napada na Brod 116. Rudolf Šimiæ, poginuo 8. II. 1945. 117. Ivo vitez Šnur, teško ranjen u Pukovnici Ivan Perèeviæ, Narcis Jesenski i Stjepan Duiæ u ustaškom logoru 1933. borbi pokraj Španovice umro u bolnici 31. V. 1944. u Zagrebu Ubijeni u atentatu Od Engleza izruèeni i ubijeni kod 129. Mirko vitez Zgaga, poginuo u 60. Vjekoslav vitez Luburiæ Šentvida (Savinske Alpe) obrani Gospiæa 24. X. 1943 od to- 11. Pavao Begoviæ povske granate 115. Franjo vitez Šimiæ 27. Roman Domanik 130. Mario Zlobec, poginuo 11. VII. 1942. Izvršili samoubojstvo prije predaje 34. Stjepan Gašèiæ Englezima u Austriji 36. Stjepan Grliæ ?? Ubijeni od vlasti NDH 40. Ferdinand pl. Halla, 14 V. 1945. 81. Viktor Novak 49. Oskar Kirchbaum, ubijen 1944. 87. Markan Pavloviæ, 17. V. 1945. 124. Ante Vokiæ, ubijen 1945. 100. Tomislav Rolf, 22.V. 1945. 113. Frane Sudar

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 21 DRUŠTVENE TEME

Od Engleza izruèeni i ubijeni 37. Gjuro Grujiæ Bez suðenja ubijeni u Beogradu kod Škofje Loke kraj Kranja 39. Artur vitez Gustoviæ 107. Tomislav Sertiæ 23. V. 1945. 45. Muhamed Hromiæ 120. Slavko vitez Štancer 1. Jusuf Ajanoviæ 64. Bogdan Majetiæ Ukupno 14 generala HOS-a ubijeno 10. Zdenko Begiæ u Beogradu 66. Ivan vitez Markulj 23. Æiril Danda 70. Vladimir vitez Metikoš 44. Ante Hoèevar Osuðeni u Beogradu na vremenske 77. Ante Nardeli 74. Lavoslav Miliæ kazne 110. Slavko Skoliber 84. Franjo Pacak 25. Franjo Dolaèki, umro 3. XII. 118. Josip Šolc 1950. u koncentracionom logoru Stara 95. Viktor Prebeg ??? 122. Ivan Tomaševiæ Gradiška 131. Boidar Zorn

Od Engleza izruèeni i ubijeni u Zagrebu 9. Vilko vitez Begiæ, 1946. 11. Pavao Begoviæ, 1946. 22. Oton Èuš, 31. I. 1949. 26. Stjepan Doleil, VI. 1945. 54. Vladimir vitez Kren, 10. IX. 1948. 57. Slavko vitez Kvaternik, 7. VI. 1947. 71. Josip Metzger, ubijen u lipnju 1945. 73. Stjepan Mifek, ubijen 8.V. 1945. 75. Ante Moškov, 1948. 78. Miroslav Navratil, 17. VI. 1947. 79. Franjo pl. Nikoliæ, 18. VII. 1948. 89. Ivan pl. Perèeviæ, 17. VI. 1947. 103. Adolf vitez Sabljak, u lipnju 1947. 108. Vjekoslav Servatzy, u lipnju 1945. 107. Slavko Skoliber, 24. IX. 1945. 111. Nikola vitez Steinfeld, 7. VI. 1945.

Od Engleza izruèeni i ubijeni u koncentracionom logoru ''Glavnjaèi'' u Beogradu. Nakon muèenja ubijeni lopatama i toljagama 24. rujna 1945. 32. Julije Fritz 35. Mirko Gregoriæ General u vojsci NDH Maks Luburiæ, muèki ubijen 1969. u emigraciji

22 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. DRUŠTVENE TEME

61. Rudolf pl. Lukanc, osuðen na 3 7. Mihovil Bajd, Venezuela 90. Krunoslav vitez Perièiæ, Austrija, godine. Robijao u koncentracijskom 15. Ivan Brozoviæ, Austrija St. Andra, 6.VII.1971. logoru Mitrovica. Pušten pred smrt. 17. Slaviša Cesariæ, Argentina, Bu- 101. Dragutin vitez Rubèiæ, Argenti- Dolazi kuæi u Zagreb i umire u 79. go- enos Aires na, Buenos Aires, 5. IX. 1986. dini ivota na 8. VIII. 1948. 19. Matija vitez Èaniæ, Argentina, 112. Zvonimir Stimakoviæ, izdrao Buenos Aires, 3. V. 1964. Ubijeni u emigraciji od svih 20 godina u koncentracijskom lo- Jugoslavenskih tajnih slubi 28. Gjuro Dragièeviæ, Austrija goru Stara Gradiška. Umro u Zagrebu 60. Vjekoslav vitez Luburiæ, muèki 29. Fedor vitez Dragojlov, Argentina, u 83. godini ivota na 18. X. 1974. ubijen 20. travnja 1969. Buenos Aires, 8. XII. 1961. 43. Ivo Herenèiæ, Argentina, Buenos Uspjelisespasitiiumrli U domovini ubijeni na razlièite prirodnom smræu Aires, 8. XII. 1978. naèine u jugokoncentracionim 2. Hinko Alabanda, Njemaèka, u 88. Vilko Peènikar, Italija, poginuo u logorima Mûnchenu VIII. 1959. prometnoj nesreæi 25. V. 1984. 25. Franjo Dolaèki, umro 3. XII. 1950. u koncentracionom logoru Stara Gra- diška 33. Josip Gramberger, umro od upale pluæa1958. u koncentracionom logoru Goli Otok 42. Dr. Rudolf Herceg, umro 13. I. 1949. u vojnom zatvoru Nova Ves 17 92. Prof. Maksimilijan Petanjek, umro 24. IV.1947. nakon što je bio pretuèen u koncentracionom logoru Lepoglava. Njega i pukovnika Zlatka Šintiæa, šta- povima su pretukli, komandant logora Josip Špiranac i braæa Mrkoci 94. Anton Prohaska, umro od bati- nanja 1. X. 1951. u logoru Mitrovica

Umrli u Domovini nakon puštanja iz koncentracionih logora 24. Milan pl. Desoviæ, umro nedugo nakon izlaska na slobodu iz Stare Gra- diške 1960. 46. Gjuro Isser, umro 19. I. 1963. u Brodu n/s 47. Jovan Iskriæ, umro 14.VI. 1961. u Zagrebu 50. Dragutin Klaiæ, umro 1.III. 1976. uZagrebu 61. Rudolf pl. Lukanc, umro u Zag- rebu 8.VIII. 1948. nakon izlaska iz koncentracionog logora Mitrovica 85. Dušan Palèiæ, umro 27. II. 1963. u Jure vitez Francetiæ, umro od zadobivenih rana 27. prosinca 1942. Zagrebu

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 23 DRUŠTVENE TEME

109. Zvonimir Stimakoviæ, umro u Zagrebu 18. X. 1974. nakon izdranih 20 godina robije u koncentracionom logoru Mitrovica 114. Ivan Šarnbek, umro u Zagrebu 19. I. 1970. 119. Miroslav Šoštariæ, umro u Zag- rebu 19. VI. 1958. 123. Milan Uzelac, umro u Zagrebu 7. I. 1954.

U Hrvatskoj umrli prirodnom smræu, a nisu bili zatvarani 65. August Mariæ, umro u Zagrebu 17. XI. 1957. godine. Nije se povlaèio i nije bio zatvaran. 97. Ivan Prpiæ, umro u Zagrebu 10. I. 1967. godine. Nije se povlaèio i nije bio zatvaran.

Od ukupno 131 generala HOS-a do sada utvrðena sudbina za 112 Umrli prirodnom smræu od 1941. do svibnja 1945. 11 Spasilo se i umrlo prirodnom smræuuemigraciji 11 Umrli nakon puštanja iz koncentracionih logora 13 Umrli a nisu bili pod istragom 2 Poginuli u borbi protiv neprijatelja 18 Ubijeni od vlasti NDH 2 Poginuli u atentatu na njih 2 Izvršili samoubojstva prije predaje 3 Ubijeni u Austriji i Sloveniji 15 Ubijeni u Zagrebu 16 Ubijeni u Beogradu 14 Ubijeni u koncentracionim logorima u Jugoslaviji 5 Rafael vitez Boban, poginuo koncem 1946. Promaknuti u èin generala 94. Dr. Milan pl. Prausperger, umro 98. Emil Radl, umro u Zagrebu 17. 65 pukovnika DV 21.IX. 1960. nakon izdranih 6 godina VIII. 1950. 25 pukovnika UV robije u Staroj Gradiški, od 16 osu- 4 kapetana b/b, mornarice ðenih. 106. Dr. Mile Sertiæ, umro u Zagrebu 3 pukovnika zrakoplovstva 9. III. 1949.

24 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. DRUŠTVENE TEME

Pukovnici DV promaknuti Julije Fritz, pukovnik pješaèki, 1. V. Oskar Kirchbaum, pukovnik in- u èin generala 1945. enjerijski, 18. XI. 1943. Junas Ajanoviæ, pukovnik samovozni, Stjepan Gašèiæ, pukovnik pješaèki, Krešimir Košak, pukovnik pješaèki, 4.IV. 1945. 15. II. 1944. 8. VII. 1944. Ladislav Aleman, pukovnik pješaèki, Mirko Gregoriæ, pukovnik pješaèki, Rudolf Kraus-Tudiæ, pukovnik, 20. 8. VII. 1944. 15. II. 1944. VIII. 1942. Salko Alikadiæ, pukovnik pješaèki, Anto Grum, pukovnik pješaèki Josip Lemešiæ, pukovnik glavno sto- 16. XI. 1941. Stjepan Grliæ, pukovnik topnièki, 15. erni, 13. VI. 1942. Kosta Bader, pukovnik intendantski, II. 1944. Rudolf pl. Lukanc, pukovnik glavno 27. VIII.1943. Artur Gustoviæ, pukovnik pješaèki, stoerni, 15. II. 1942. Mihovil Bajd, pukovnik artiljerijski, 27. VIII. 1943. Bogdan Majetiæ, pukovnik pješaèki, 1. V. 1945. Muhamed beg Hromiæ, pukovnik top- 15. II. 1944. Emanuel Balley, pukovnik pješaèki, nièki, 7. X. 1944. Ivan Mataèiæ, pukovnik pješaèki, 2. 6. X. 1942. Jovan Iskriæ, pukovnik pješaèki, 30. X. 1941. Zdenko Begiæ, pukovnik pješaèki, 4. X. 1944. IV. 1945. Pavle Begoviæ, pukovnik dojavni, 8. VII. 1944. Petar Blaškoviæ, pukovnik pješaèki, 1. X. 1942. Ivan Brozoviæ, pukovnik Eduard markiz Bona-Buniæ, pukovnik konjice, 21. X. 1944. Slaviša Cesariæ, pukovnik topnièki, 23.III. 1945. Matija Èaniæ, pukovnik konjièki, 27. VIII. 1943. Milan Èudina, pukovnik pješaèki, 30.X. 1944. Æiril Danda, pukovnik inenjerijski, 8. VII. 1944. Milan pl. Desoviæ, pukovnik konjièki, 15. II. 1944. Franjo Dolaèki, pukovnik topnièki, 8. VII. 1944. Stjepan Dolleil, pukovnik konjièki, 8. VII. 1944. Roman Dominik, pukovnik topnièki, 8. VII. 1944. Ðuro Dragièeviæ, pukovnik topnièki, 8. VII. 1944. Fedor Dragojlov, pukovnik glav. sto. 15. XII. 1942. Ante Moškov, ubijen 1948. godine u Zagrebu

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 25 DRUŠTVENE TEME

Slavko vitez Kvaternik, ubijen u Zagrebu 1947. Stjepan Mifek, pukovnik pješaèki, 30. Milan pl. Praunsperger, pukovnik Ivo Šnur, pukovnik pješaèki, 8. II. X. 1944. sudski, 8. VII. 1944. 1944. Anton Nardelli, pukovnik pješaèki, Viktor Prebeg, pukovnik Josip Šolc, pukovnik pješaèki, 22. XII. 1944. 15. XI. 1944. Anton Prohaska, pukovnik topnièki, Franjo Nikoliæ, pukovnik glavno sto- 27. VIII. 1943. Miroslav pl. Šoštariæ, pukovnik top- nièki, 22. II. 1943. erni, 11. II. 1944. Emil Radl, pukovnik topnièki, 27. Ivan Tomaševiæ, pukovnik pješaèki, Viktor Novak, pukovnik topnièki VIII. 1943. 22. VIII. 1943. (postojao je i artilj. pukovnik Ðorðe Julije Sachs, pukovnik inenjerijski, Mato Vrkljan, pukovnik pješaèki, 13. Novak) 2. V. 1944. VI. 1942. Franjo Pacak, pukovnik pješaèki, 27. Ðuro Sertiæ, pukovnik pješaèki, 16. II. Mirko Vuèkoviæ, pukovnik sudski, VIII. 1943. 1943. 22. XII. 1944. Dušan Palèiæ, pukovnik, dravni taj- Zvonimir Stimakoviæ, pukovnik Rudolf Wanner, pukovnik topnièki, 8. nik u MINDOM-u konjièki, 15. IX. 1944. VII. 1944. Stjepan Perèiæ, pukovnik pješaèki, 11. Ivan Šranbek, pukovnik pješaèki, 15. Mirko Zgaga, pukovnik pješaèki, 9. II. 1944. IX. 1944. X. 1943. Aleksandar pl. Perkoviæ, pukovnik Franjo Šimiæ, pukovnik pješaèki, 15. Mario Zlobec, pukovnik pješaèki, 11. glavno stoerni, 8. VII. 1944. II. 1944. VII. 1942. Maksimilijan Petanjek, pukovnik Rudolf Šimiæ, pukovnik pješaèki, 7. Boidar Zorn, pukovnik glavno sto- struèni, 26. VI. 1943. III. 1945. erni, 15. IX. 1944.

26 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. DRUŠTVENE TEME

Pukovnici Ustaške vojnice Ivan vitez Markulj, 1. VI. 1942. Vjekoslaf Servatzy, 4. IV. 1945. promaknuti u èin generala Vladimir Metikoš, 15. IX. 1944. Slavko Skoliber, 22. XII. 1944. Hinko Alabanda, 23. III. 1945. Josip vitez Metzger, 27. VIII. 1943. Franjo Sudar, 4. IV. 1945. Rafael vitez Boban, 22. XII. 1944. Ante Moškov, 22. XII. 1944. Ante Vokiæ, 11. XII. 1944. Oton Èuš Marko Pavloviæ, 4. IV. 1945. Stipe Duiæ Vilko Peènikar, 22. XII. 1944. U èinoredu Krilnika UV bili su: Jure vitez Francetiæ 29. Stipe Duiæ Ferdinand pl. Halla Ivan vitez pl. Perèeviæ, 15. II. 1944. Ivo Herenèiæ, 22. XII 1944. Tomislav Rolf, 22. XII. 1944. 30. Jure vitez Francetiæ Gjuro pl. Jakèin, 11. IV. 1941. Dragutin vitez Rubèiæ, 9. IX. 1944. 38. Ferdinand pl. Halla Franjo vitez Lukac, 4. IV. 1945. Adolf vitez Sabljak, 15. II. 1944. 83. Dušan Palèiæ Vjekoslav vitez Luburiæ, 4. IV. 1945. Tomislav Sertiæ, 8. IX. 1944. 121. Ante Vokiæ

Mimohod hrvatske vojske 10. travnja 1942.

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 27 DRUŠTVENE TEME

PRESTANAK ZASTUPANJA U SPOROVIMA ZA NAKNADU ŠTETE

Ovim dopisom obavještavam èla- - od ovih 876 stranaka, samo 7 ih je izdala potvrdu o plaæenom. Ni od nove HDPZ-a i èitavu javnost o èinje- bilo iz Imotskog. jedne druge stranke nije naplaæena niti nici da više ne sudjelujem kao puno- - odrano je nešto više od 3.000 ro- jedna lipa. Radi ilustracije, u tom moænik u parnicama koje su pok- èišta, a uz svaku tubu je tijekom pos- predmetu je vrijednost spora bila renute radi naknade štete, na koju biv- tupka upuæeno barem tri, a u nekima i 306.340,00 kn, pa je za sve radnje, a to ši politièki zatvorenici, odnosno nji- više podnesaka. To znaèi da sam za hovi nasljednici imaju pravo, suklad- su tuba, zastupanje na dva roèišta potrebe ovih spisa napravio nešto više no odredbama Zakona o pravima biv- trebalo, sukladno odvjetnièkoj tarifi od 80.000 fotokopija. ših politièkih zatvorenika. platiti 13.517,20 kn. U ovaj iznos je Ovakvu odluku sam donio bez obzi- - obzirom da je najveæi dio parnica uraèunan i PDV. ra što sam u ovaj posao ja, ali i drugi tijekom postupka «preselio» na Op- - o troškovima slanja tubi i podne- uloili puno energije, truda, a po- æinski sud u Zagrebu, to je bio pot- sebice vremena. Utoliko je ova odluka reban angaman odvjetnika sa sjediš- saka preporuèenim pošiljkama ne mo- tea, jer sam svjestan da je nešto više tem pisarnice u Zagrebu, pa je sve ili gu precizno govoriti, ali je sigurno da od èetiri godine rada, skopèanog i sa gotovo sve radnje pred tim sudom je svaki podnesak ili tuba poslan su- obavljao Tomislav Jonjiæ, odvjetnik u znatnim materijalnim troškovima bilo du upravo na ovaj naèin. Naravno, ni Zagrebu. uzalud. lipa od ovih troškova nije naplaæena ni Moda æe sve ovo najbolje ilustrirati - Za pruene usluge odvjetnik To- od stranaka, a ni od bilo koga drugoga. brojevi, a oni su slijedeæi: mislav Jonjiæ nije naplatio niti jedne lipe. Stoga sam odluèio otkazati zastu- - ova pisarnica je tubom pokrenula panje u svim sliènim predmetima. 867 parnica, za isto toliko bivših poli- - moja pisarnica je naplatila iznos od tièkih zatvorenika, odnosno njihovih 1.100, 00 kn, a koji je platila kæi tui- Dinko Jonjiæ nasljednika. teljice Ive Taliæ, kojoj je ova pisarnica odvjetnik, Imotski

POMOÆ ZA POLITIÈKI ZATVORENIK

Tijekom lipnja i srpnja 2006. svojim su prilozima izlaenje našeg èasopisa svojim nesebiènim prilozima pomogli:

Janjko Sarajliæ Dusseldorf 200,00

Branko Rakariæ Zagreb 300,00

ukupno 500,00 KN

Zahvaljujemo se darovateljima, i ubuduæe se preporuèujuæi njihovoj susretljivosti. (Ur.)

28 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. IZ POVIJESTI

BLAENI ALOJZIJE STEPINAC I HRVATSKA DRAVA (XXVIII.) POJEDINAÈNA I SKUPNA UMORSTVANA ULICI, U VLAKU, NA GRANICI I SL.

Da se vidi, koliko je za jugoslavensku Piše: goj Resi dvije osobe, 8. rujna 1921. u vlast malo vrijedio hrvatski ivot, do- Klenovcu, kod Pregrade, tri osobe (297), Ivan GABELICA voljno je navesti samo nekoliko èinjenica. u kolovozu 1932. u Donjoj Stubici dvije Godine 1919. jedan straar, Srbin, ubio je osobe, krajem 1932. godine na granici prema Italiji i Maðarskoj pet osoba, iz- u Visokomu, bez ikakva povoda kancelis- doga darovitog hrvatskog knjievnika Ivu meðu 20. i 28. studenog 1932. u okolici tu Dujmušiæa i zato je bio osuðen samo na Kozarèanina ubio je straar na ploèniku Nina, kod Zadra, tri osobe, u noæi izmeðu pet mjeseci zatvora (290). Vozeæi se 24. ispred vojarne u Ilici, u Zagrebu, kada se 20. i 21. travnja 1934. na talijanskoj gra- srpnja 1921. u vlaku izmeðu Sesveta i je noæu 4. veljaèe 1941. vraæao kuæi nici Mirka Šimuniæa i Slavka Bogliæa, Zagreba, Rudolf Horvatiæ, gradski po- (296). rezni èinovnik, rekao je oruniku, Srbinu, dakle dvije osobe, poèetkom rujna 1936. Hrvati su ubijani u skupinama i pojedi- Dušanu Kruiæu: «Mi smo Hrvati i ostat u Cugovcu, kod Vrbovca, tri osobe i 24. naèno. Ubijali su ih orunici, financi, æemo Hrvati!». Orunik je na te rijeèi za- prosinca 1938., dakle na sam Badnjak, u pogranièna straa, redarstvenici, ORJU- pucao i ubio Zlatka Arnolda, èinovnika u Mariji Bistrici dvije osobe (298). U Ko- NA, èetnici, pa i najviši predstavnici vlas- banci, a ranio Horvatiæa i Ivana Kosandu, kincu, kod Bjelovara, 15. rujna 1935. tati ili barem drugi po njihovom nalogu i u koji su zajedno sjedili na klupi (291). Ivan koðer su pucali po okupljenom narodu i Milas zv. Centiæ iz Zmijavaca, kod Imot- tee ranili dvojicu mladiæa, koji su od za- skoga, sluio je vojsku u Podgorici, u dobivenih rana ubrzo umrli (299). Dana 1. Crnoj Gori, godine 1928., kada je izvršen studenog 1937. u Novomu Gradcu, kod atentat na Stjepana Radiæa, pa je upitao: Virovitice, pucali su orunici i srpski dob- «Zašto su ubili tako dobrog èovjeka?». rovoljci, koji su tu naseljeni, po hrvatskim Zbog toga je i on sam bio ubijen (292). seljacima i èetvoricu ubili, a mnogo njih ranili (300). Dana 1. prosinca 1933. jedan poštanski èinovnik u Zagrebu vraæao se je Selskom Isto tako poèinjena su mnoga pojedi- cestom kuæi i pjevao hrvatsku pjesmu. naèna umorstva obiènih ljudi. U mjesecu Susreo ga je redarstvenik i ustrijelio s pet studenomu 1918., dok Kraljevstvo Srba, hitaca iz samokresa (293). Odkupna ci- Hrvata i Slovenaca još nije bilo ni stvo- jena duhana, koji je bio dravni monopol, reno, pristaše stvaranja te nove drave bila je pitanje ivota i smrti za mnoge ubile su u Gabeli, kod Èapljine, Mijata seljake u Hercegovini i Dalmatinskoj Za- Krvavca. Nekoliko dana pred Boiæ 1918. gori. Drava ga je odkupljivala po bezna- godine, srpski orunici u Trebinju usmrti- èajnim cijenama, pa su mnoge obitelji li su oca Vjekoslava – Maksa Luburiæa gladovale. Da izbjegnu glad, neki su ga (301). S takvom praksom dalje je nastav- sadioci krišom prodavali po Bosni i po Knjievnik Ivo Kozarèanin, ubijen ljeno, umorstva su se redala jedno za dru- 4. veljaèe 1941. drugim mjestima. Jedan od takvih bio je i gim, pa su orunici ubili 22. studenoga Stjepan Prliæ iz Soviæa, kod Gruda. No, u 1921. na granici Evu Klapka, koja se je iz njihovoj organizaciji. To isto su èinili i Aranu, na sjeverozapadu Imotske Kra- inozemstva vraæala u domovinu, sredi- srpski seljaci i graðani, a zato su im izri- jine, doèekali su ga 25. studenoga 1932. u nom kolovoza 1929. Bartola Vukoviæa u cane minimalne kazne ili uopæe nisu bili zasjedi financi, bez upozorenja na nj pu- Brodskomu Varošu, kod Slavonskoga kanjavani, što znaèi, da je iza tih umor- cali i ubili ga (294). Dosta je siromašnih Broda, poèetkom prosinca 1929. Blaa stava stajala dravna vlast. Umorstva su ljudi iz Hercegovine tako izgubilo ivot. Ðogiæa u Širokomu Brijegu, 19. travnja se dogaðala na ulici, na cesti, na eljezniè- Boo Raiè iz Osmanlija, kod Kupresa, na- 1930. Ivana Štefaniæa u Vrpolju, kod Sla- kim postajama, u blizini granice i u parla- lazio se je poèetkom 1941. na odsluenju vonskoga Broda, u sijeènju 1931. Obrada mentu, dakle svugdje. vojnog roka. Kad se je saznalo, da mu je Pavloviæa na talijanskoj granici izmeðu brat ustaški emigrant, bio je ubijen. Voj- Osim veæ navedenih sluèajeva, orunici Rijeke i Sušaka, u kolovozu 1931. jedno- ska je 2. travnja 1940. bez suda i opravda- su istodobno, što znaèi na istomu mjestu i ga hrvatskog seljaka iz Lenèaka, kod La- na razloga ubila i Franju Matoševiæa iz u isto vrijeme, poubijali više osoba i to u sinja, u okolici Vrginmosta, 18. veljaèe sela Pokrajèiæi, kod Travnika (295). Mla- noæi izmeðu 11. i 12. svibnja 1919. u Du- 1932. Ivu Duševiæa u Ljupèu, kod Zadra,

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 29 IZ POVIJESTI poèetkom lipnja 1932. Ivana Ereša na gra- Donjemu Laðevcu, kod Slunja, 1937. go- dulje vremena u zatvoru. Kod kuæe su im nici prema Maðarskoj, u lipnju 1932. To- dine Josip Dušek u Šibovcu, kod Daruva- ostala nezbrinuta, bez hrane, maloljetna mislava Èorka u Brdarima, kod Sanskoga ra, i 13. veljaèe 1938. jedan mladiæ u Ši- djeca. Roditelji su molili vlasti, da ih Mosta, 9. prosinca 1932. Miru Perkoviæa beniku, koji je sudjelovao u demonstraci- puste kuæama nahraniti djecu. Vlasti im u Ljupèu, kod Zadra, u prosincu 1932. jama protiv Dimitrija Ljotiæa (304). S nisu udovoljile molbama, pa je petero Milu Korduna u Mumiæu, kod Zadra, u si- orunièkim nasiljem moe se povezati i djece umrlo od gladi (307). U proljeæe te jeènju 1933. Šandora Trajbera u blizini smrt Marka Barièeviæa iz sela Vagan, kod godine u sjevernoj Dalmaciji, a naroèito u maðarske granice, kod Donje Lendave, Lovinca, u okolici Graèaca. Taj je mladiæ benkovaèkom kotaru, vladala je velika Meðimurje, u travnju 1933. Ruicu godine 1935. pozvan na odsluenje voj- glad. Èuvši za to, u sjevernoj Hrvatskoj se Kneeviæ u Perušiæu, u svibnju 1933. noga roka. Odlazeæi u vojsku, na je skupljala hrana za gladnu èeljad u Dal- Petra Grgiæa u Murvicama, kod Zadra, i eljeznièkoj postaji u Lovincu zapjevao je maciji. Skupljenu hranu su dijelili kotar- Šimu Duševiæa, takoðer iz okolice Zadra, hrvatsku pjesmu. Orunici su to dojavili ski i opæinski naèelnici, ali je nisu davali u lipnju 1933. Rašiæa u okolici Slavon- onima, koji se nisu htjeli upisati u reim- skoga Broda i 30. oujka 1934. Matu sku stranku. Takvima su naèelnici govori- Keseliæa u Vrpolju, takoðer kod Slavon- li :»Crkni!» ili «Neka ti kruha dade tvoj skoga Broda (302). Sliène zloèine èinilo Paveliæ!». Neki su htjeli radije ostati bez je i redarstvo, neposredno ili po plaæenim hrane, pa i umrijeti, nego pristupiti u ubojicama i pogranièna straa. Redar- nehrvatsku stranku. Zbog toga su u ouj- stvenici su na zagrebaèkim ulicama ubili ku 1932. u benkovaèkomu kotaru umrli 22. travnja 1930. Miju Matijaka, a u toj od gladi Bla Saviæ iz Banjevaca, Nikola godini to su isto uèinili i s Josipom Zriliæ pok. Mate iz sela Šopota i Mara Breznièkim i Ivanom Oreškoviæem. Dana Troskot udova pok. Mate iz Banjevaca 23. srpnja 1932. naruèene ubojice lišile su (308). Dana 11. sijeènja 1934. u Meði- ivota Josipa Cara u Duicama, kod Crik- murju, na putu kod sela Kakanj, blizu venice. Pogranièna straa je ustrijelila 30. Mure, orunici su noæu ubili Ivana Vargu travnja 1932. Jakova Peraiæa u Polièniku, iz Donje Dubrave. Te iste noæi ubili su u kod Zadra, a u srpnju te iste godine Ivana blizini, na cesti, još jednoga seljaka, ali su Kajdu i Pavla Lukaèa na eljeznièkoj pos- ga tako izmrcvarili i iznakazili, da ga se taji kod Virovitice, u blizini maðarske nije moglo prepoznati. No, opæinske su granice (303). vlasti u Donjoj Dubravi izdale 3. srpnja Hrvatski komunist Ðuro Ðakoviæ, 1934. platni nalog, kojim pozivaju Ivana Oèekivalo bi se, da æe slabljenjem dik- ubijen 1929. Vargu, sina ubijenog Varge, da pod pri- tature nakon marseilleskoga atentata jetnjom ovrhe plati naboje, kojima su mu prestati ili biti barem smanjena umorstva vojnim vlastima. Nekoliko tjedana po do- ubili oca (309). Hrvata. Na alost, to se nije tako brzo do- lasku u vojnu jedinicu u Trebinje, Bari- godilo. Njihov broj je još nekoliko godina èeviæ je ubijen i baèen u rijeku Trebišnji- Zloèini orjune, èetnika, sokolaša i ostao nesmanjen. Dapaèe, moglo bi se cu (305). Godine 1936. nestao je u Zag- srpskoga puèanstva reæi, da je 1935. godina bila rekordna po rebu, gdje je stalno ivio, Filip Barièeviæ, O ORJUNI i njezinim zloèinima veæ je broju ubijenih osoba. Osim skupnih takoðer iz okolice Lovinca, koji je veæ bilo govora, pa se ovim eli samo nadopu- umorstava, koja su veæ navedena, oruni- dulje vremena bio pod paskom redarstva, niti ono, što je do sada reèeno. Osnovana ci, a i drugi nositelji srpskoga terora i pa je njegovo mrtvo tijelo pronaðeno u je u Splitu 23. oujka 1921. pod imenom dalje su ubijali pojedine nevine Hrvate na koritu rijeke Rjeèine, kod Sušaka, na ta- Jugoslavenska napredna nacionalna om- ulicama, cestama, eljeznièkim postajama dašnjoj jugoslavensko – talijanskoj grani- ladina. U svibnju 1922. promijenila je ime i drugim javnim mjestima. Od njihove ci (306). Oèito je, da je iza ovoga umor- u Organizacija jugoslavenskih nacionalis- zloèinaèke ruke izgubili su ivot 5. svib- stva, kao i iza umorstva Josipa Cara, staja- ta, skraæeno nazvana ORJUNA. Stvarno nja 1935., na sam dan izbora, Ivan Veraja lo redarstvo. joj je na èelu stajao Svetozar Pribiæeviæ, u Bijelomu Viru, kod Metkoviæa, 11. pa je ona i nakon raskola u Demokratskoj svibnja 1935. Franjo Šoštariæ u Selnici, Nemilosrdnost i cinizam pri stranci ostala uza nj, koji joj je odreðivao kod Zlatara, u svibnju 1935. Ivan Devija u umorstvima politièke ciljeve i osiguravao financijsku Dobranju, kod Metkoviæa, 16. lipnja U nekim sluèajevima jugoslavenske su pomoæ dravnih vlasti, a u poèetku je ui- 1935. na blagdan sv. Trojstva, Luka vlasti pokazivale krajnju nemilosrdnost, vala naklonost i Radikalne stranke. U svo- Kraljeviæ u Majkovima, kod Dubrovnika, okrutnost i cinizam prilikom umorstava. mu radu sluila se je teroristièkim meto- u lipnju 1936. Milan Paveliæ u Trnovcu, Orunici su, naime, 4. oujka 1932. u Li- dama. Zastupala je politiku radikalnoga kod Gospiæa, godine 1936. Pero Prce u šanima Tinjskim, kod Benkovca, uhitili jugoslavenskog unitarizma i centralizma, Èapljini, 5. srpnja 1937. Ivan Beriæ u mnogo hrvatskih seljaka i zadrali ih pod èime se je u stvari širilo velikos-

30 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. IZ POVIJESTI rpstvo. Nastupala je i protiv komunizma, Tako su ubili još 1924. Stjepana Veseliæa laš, inaèe sin upravitelja pošte, ubio je u ali ona se je naroèito i u prvom redu istica- u Osijeku, 28. veljaèe 1930. godine 72 – okolici Benkovca seljaka Bekavca. Iste te la u gušenju hrvatske nacionalne misli i godišnjega seljaka Josipa Kolariæa na godine u Starim Perkovcima, kod Slavon- tenje hrvatskoga naroda za slobodom. eljeznièkoj pruzi kod Vrpolja, 25. oujka skoga Broda, Petar Rusiæ, èlan reimske Od njezine ruke izgubili su ivot 1921. iz 1932. vozaèa Aljinoviæa u Stonu, na polu- Jugoslavenske radikalno – seljaèke de- zasjede Dasoviæ u Otoècu, 14. srpnja otoku Pelješcu, 1932. godine Jozu Olujiæa mokracije, ubio je Pavu Birtiæa. Vlahoviæ, 1922. Rudolf Roiæ na zagrebaèkim uli- u Opancima, kod Imotskoga, 20. studeno- tajnik opæine u Postirama, na otoku Bra- cama, 1922. Petroviæ u Dubrovniku, u ga 1932. Ivana Domitroviæa u njegovoj èu, ubijen je 13. sijeènja 1936. po nalogu proljeæe 1923. Jure Soèo u Sarajevu, kuæi u Maðarskoj, u prosincu 1932. Antu- naèelnika te opæine (312). 1923. Marko Grèiæ u Sinju, 9. studenoga na Vereša u selu Èantoviru, u Baèkoj, Na alost, Hrvate su ubijali i obièni 1923. Marko Ivankoviæ u Dubrovniku, 1933. godine Pavla Perkoviæa u selu srpski seljaci i graðani. Nije, doduše, is- 1924. Rudolf lièar u Koprivnici i 1927. Perkoviæi, kod Slavonskoga Broda, 1. ko- kljuèeno, da su neki od tih ubojica bili i èlanovi neke èetnièke ili sliène organizacije, ali javno nisu istupali u njihovo ime. Od ruke obiènih srpskih seljaka i graðana izgubili su ivot 16. kolovoza 1919. Pajo Brkiæ iz Svetoga Roka (313), godine 1919. Andrija i Ðuro Matiæ, oba iz Dub- ljana, kod Ravna, u istoènoj Hercegovini, a u noæi izmeðu 1924. i 1925. godine Jan- ko Mariæ iz Gornjih Dubrava, kod Stoca (314), u proljeæe 1933. Stojiloviæ iz sela Oreškovice, u kolovozu 1934. Valentin Rosulja (315), 3. sijeènja 1935. Šime Ðu- rièiæ u Gornjoj Garešnici, kod Garešnice, 8. sijeènja 1935. Bla Periæ u selu Rujani, kod Livna, 13. sijeènja 1935. Mijo Raèiæ u Viliæ – selu, kod Poege (316), u jesen 1935. Mile Crnkoviæ – Šnajder na lijevoj strani ceste Udbina – Donji Lapac (317), Sprovod Stjepana Radiæa 1928. u noæi izmeðu 27. i 28. prosinca 1935. Grgin u Kaštel – Staromu. U zloèinima se lovoza 1934. Ivana Kovaèeviæa u selu Slavko Adija i Petar Breèiæ u Donjoj je, prema tvrdnjama povjesnièara, osobito Otoèkomu, kod Bosanskoga Broda, u ko- Glavini, kod Imotskoga (318), na Boiæ 1936. Ilija Petriæ aja u Udbini (319), go- isticao Berislav Anðelinoviæ, voða OR- lovozu 1934. Augustina Franiæa u Suko- dine 1936. Miško Periæ u Stocu, a Stjepan JUNE, koji je osobno ubio 1922. pravnika šanu, kod Zadra, u kolovozu 1934. Josipa Dadiæ u Kuršumliji, u Srbiji, gdje je bio u Šnidaršiæa u Zagrebu, 28. srpnja 1924. Szaboa u selu Horgaèu, u Baèkoj, u noæi slubi kao orunik, 1938. Pero Konjevod hercegovaèkoga Hrvata Marka Zovku na izmeðu 26. i 27. kolovoza 1935. Nikolu iz Hutova, kod Èapljine (320) i 18. listo- zagrebaèkim ulicama i takoðer godine Kosanoviæa, opæinskoga biljenika u 1924. dva hrvatska radnika u rudniku pada 1939. u Kusonjama, kod Pakraca, Drenik – gradu, kod Slunja, poèetkom Pero Vrtar iz Španovice (321). Trbovlje u Sloveniji (310). kolovoza 1935. Janka Vedrinu, upnika u Buèici, kod Gline, 9. travnja 1936. Karla Umorstva u orunièkim i Nakon proglašenja šestosijeèanjske Brkljaèiæa, narodnoga zastupnika, i Mar- redarstvenim postajama diktature zabranjen je rad svim politièkim ka Uzelca u Trnovcu, kod Gospiæa, i 12. strankama i udrugama, pa je tako 10. Unatoè svim progonstvima i krvnim srpnja 1936. Blaa Krtaliæa u Mostaru. U oujka 1929. raspuštena i ORJUNA rtvama, koje je prinosio, hrvatski se na- (311). Ali je bio odobren rad èetnièkim Kerestincu, kod Samobora, èetnici su 16. rod nikada nije mirio sa srpskom tirani- udrugama. Èetništvo je stajalo na istim travnja 1936. izazvali oruani sukob sa jom niti joj se je pokoravao. Zbog toga su politièkim stajalištima, na kojima i OR- seljacima, u kojemu su ubijena tri seljaka, mnogi hrvatski rodoljubi bili zatvarani. U JUNA. Štoviše, mnogi su èetnici bili ali je zaglavilo i nekoliko èetnika. No, ni- orunièkim i redarstvenim postajama i ujedno i èlanovi ORJUNE ili neke druge su zloèine nad hrvatskim narodom èinili zatvorima bili su strahovito muèeni, pa su srpske nacionalistièke organizacije. For- samo èetnici, nego i èlanovi «Jugosla- neki pod mukama i umrli, a neki su opet, malnim onemoguæavanjem rada ORJU- venskoga sokola», pa i sami nositelji izišavši na slobodu, umrli u bolnici ili iz- NI, èetnici su intenzivirali svoj rad, pa i dravne vlasti i èlanovi reimskih politiè- van bolnice od posljedica muèenja. O tim ubijanje Hrvata, iako su to i prije èinili. kih stranaka. U svibnju 1933. srpski soko- strašnim muèenjima postoje brojna

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 31 IZ POVIJESTI svjedoèanstva (322). Po okrutnosti je na- koviæ i Nikola Heæimoviæ nakon muèenja beogradskoj Narodnoj skupštini ubile roèito bio poznat dr. Janko Bedekoviæ, šef na zagrebaèkom redarstvu, 27. srpnja Pavla Radiæa i dr. Ðuru Basarièeka, zagrebaèkoga redarstva. Muèenjima su 1929. braæa Mijo i Slavko Oreški u Samo- hrvatske narodne zastupnike, i teško ra- podlegli i umrli godine 1921. Milan Galo- boru pruajuæi odpor redarstvu, da ne bu- nile Stjepana Radiæa, tada neospornoga viæ u zatvoru, 26. svibnja 1926. Ivan – Iko du uhiæeni, 31. srpnja 1929. Pajo Marga- voðu hrvatskoga naroda. Od posljedica Jeliæ, otac dr. Branimira Jeliæa, u zatvoru, noviæ nakon okrutnoga muèenja na zag- zadobivenih rana Radiæ je umro 8. kolo- u svibnju 1929. Josip Zrnek u zagrebaè- rebaèkomu redarstvu, 2. rujna 1929. Josip voza 1928. u Zagrebu. Zatim je slijedilo komu redarstvu, u veljaèi 1931. Bošnja- Hauka nakon okrutnoga muèenja na os- umorstvo dr. Milana Šufflaya, istaknuto- koviæ iz Ðakova u zagrebaèkomu redar- jeèkomu redarstvu, 14. kolovoza 1930. ga pravaša i svjetski poznatoga albanolo- stvu, u lipnju 1931. Josip Nagy iz Ferdi- Josip Kolumbo i Pero Popoviæ – Aga u ga, u Zagrebu noæu izmeðu 18. i 19. nandovaca, kod Ðurðevca, u zagrebaèko- Zagrebu prigodom uhiæenja, a podkraj te veljaèe 1931. godine, pa pokušaj umor- mu redarstvu, u studenomu 1932. Luka godine i Boo Vidas – Vuk. Te godine stva dr. Mile Budaka, poznatoga hrvat- Devèiæ u zatvoru, u prosincu 1932. Šime ubijen je i Ivan Šariæ, a 14. kolovoza skog knjievnika i pravaškoga politièkog Grgiæ iz okolice Zadra u zatvoru, u pro- 1931. od posljedica dugoga tamnovanja prvaka, u Zagrebu 7. lipnja 1932., te sincu 1932. Mišura iz okolice Benkovca u umro je u Zagrebu Zlatko Šnajder. Da ne umorstvo Josipa Predavca, podpred- zatvoru, 11. oujka 1933. Antun Ivanov u sjednika Hrvatske seljaèke stranke, pred orunièkoj postaji u Preku, na otoku Ug- njegovom kuæom u Dugom Selu 13. ljanu, 14. oujka 1933. Cvjetko Niiæ u srpnja 1933. i dr. Ive Pilara, knjievnika, zatvoru u Preku, godine 1933. Mijat Eliæ sociologa i politièara, u njegovu stanu u u zatvoru u Šibeniku i u rujnu 1934. Ivan Zagrebu podkraj 1933. godine, a Javor je, Luèiæ u zatvoru na Sušaku. Poseban je neprestano muèen i zlostavljan, umro u postupak bio s Josipom Poropatom, koji kaznionici u Srijemskoj Mitrovici 26. je u veljaèi 1931. ubijen u zatvoru zag- oujka 1936. godine (325). rebaèkoga redarstva, pa su ga mrtva bacili s III. kata u dvorište, kako bi to ubojstvo Atentat na Stjepana Radiæa i njegove prikazali kao samoubojstvo. Od posljedi- zastupnièke drugove i Javorova smrt od- ca muèenja u orunièkim ili redarstvenim nijeli su za sobom još nekoliko mladih postajama, odnosno u zatvoru, umrli su hrvatskih ivota. Na vijest o atentatu u izvan postaje, odnosno zatvora i to u trav- Zagrebu su veæ 20. lipnja 1928. izbile nju 1931. Zvonimir Topolnik u Livnu, u estoke demonstracije, koje su se nasta- travnju 1931. Ante Paveliæ, seljak iz Bo- vile i nekoliko iduæih dana. Redarstvo je sanskoga Broda, u emigraciji, u rujnu protiv demonstranata upotrijebilo vatreno 1931. dr. Šušnjar, odvjetnik, u Sarajevu, oruje i ubilo trojicu hrvatskih mladiæa 17. veljaèe 1931. Ðuka Ilijaniæ iz Bistre, u (Krešimira Jerbiæa, Vladimira Majcena i Bolnici « Milosrdnih sestara « u Zagrebu, Ðuru Bjeloša). Tako je postupilo i prili- 10. kolovoza 1931. Ilija Petranoviæ u No- Povjesnièar Milan Šufflay, ubijen 1931. kom demonstracija na desetu obljetnicu voj Gradiški, godine 1931. Ivan Jedlièka nastanka Kraljevstva Srba, Hrvata i Slo- u Virovitici, u listopadu 1932. Peènikar, padne redarstvu u ruke, godine 1929. Jan- venaca 1. prosinca 1928., kada je ubilo godine 1932. Frkoviæ u Benkovcu, u ruj- ko Mišiæ je poèinio samoubojstvo. Meðu- Stanka Petriæa. Suprotno tvrdnjama Bo- nu 1933. Ivan Baraè iz Raanca, kod Zad- tim, redarstvo je i ovdje pokušalo zavarati siljke Janjatoviæ i Franje Tuðmana, koji, ra, u bolnici u Zemuniku, godine 1933. javnost, pa je prikazalo, da su i Pajo Mar- ne mogavši se osloboditi komunistièke in- Bla Vukutin u Pakoštanima, kod Biogra- ganoviæ, Josip Hauka i Pero Popoviæ – doktrinacije, lipanjske demonstracije pri- da na moru, na Uskrs 1934. Ivan Šariæ iz Aga poèinili samoubojstvo, iako ih je ono pisuju komunistima, sve te demonstracije, Zemunika, kod Zadra, u bolnici u Zemu- ubilo, a Hauku je uz to mrtva bacilo kroz pa i lipanjske, organizirala je nacionalno niku i 23. listopada 1934. Dragutin Perèec prozor, da prikrije svoj zloèin (324). orijentirana hrvatska mlade, u kojoj su u Valpovu (323). pravaši igrali prvorazrednu ulogu (326). Umorstva hrvatskih politièkih Demonstracije su izbile i odmah nakon Srpski teror provodio se je i nad komu- prvaka i ustaša pogreba Stjepana Javora u Zagrebu 30. nistima. U Vukovaru je 1. sijeènja 1921. Ali te velikosrpske vlasti nisu se zado- oujka 1936. Redarstvo je i ovoga puta ubijen Stjepan Supanc, kada je bjeao voljile s likvidiranjem «obiènih» ljudi, pucalo po demonstrantima, pa je teško ra- pred redarstvom, da ga ne uhiti. Pogotovo nego su posegnule za ubijanjem najistak- nilo u trbuh Dragutina Kraljiæa, 17 – go- su za njih bile katastrofalne prve tri go- nutijih liènosti iz hrvatskoga javnog ivo- dišnjeg radnika, koji je od posljedica dine diktature, kada je bilo likvidirano ta, misleæi da æe tako obezglaviti i pokoriti ranjavanja sutradan umro (327). Jugosla- više njihovih najistaknutijih prvaka. Tako hrvatski narod. Zbog toga su organizirale venska vlast je u krvi ugušila iskazivanje su ubijeni podkraj travnja 1929. Ðuro Ða- atentat, u kojem su 20. lipnja 1928. u poštovanja hrvatskim muèenicima. U Bo-

32 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. IZ POVIJESTI sanskomu Brodu su 20. lipnja 1932. prireðene zadušnice za Stjepana Radiæa i ubijene mu sudrugove, na kojima je bio nazoèan velik broj hrvatskih seljaka. Pos- lijemiseklicaloseje«Slavamuèenici- ma!» i «ivila Hrvatska!». Kotarski na- èelnik je pozvao orunike, koji su pucali po narodu i ubili Stjepana Matkoviæa i još dvije osobe (328). Hrvatski narod nije mogao mirno pod- nositi ove zloèine, koji su se nad njim sva- kodnevno èinili. Organiziran je Ustaški pokret, koji je poveo borbu za nezavisnu hrvatsku dravu. U toj borbi mnogi su Hrvati ginuli. Zbog ustaške djelatnosti bili su obješeni 11. kolovoza 1931. u Beog- radu Ivan Rosiæ iz Prvèe, kod Nove Gra- diške, 25. rujna 1931. u Zagrebu Marko Hraniloviæ i Matija Soldin, oba iz Zag- Einsteinov prosvjed upuæen jugoslavenskim vlastima zbog Šufflayevog ubojstva reba, 21. travnja 1934. Franjo Zrinjski iz Gornjega Ladanja, kod Varadina, te 12. Zbog njegova hrvatskoga uvjerenja ali nema dokaza, da su i oni muslimansko- svibnja 1934. u Beogradu Petar Oreb iz dravna ga je vlast tako progonila, da se je mu puèanstvu èinili bilo kakve zloèine. Vele Luke, na otoku Korèul, i Josip Bego- 14. veljaèe 1933. ubio (331) Dapaèe, i sami su bili objekt srpskih i viæ iz Suhoga Polja, kod Virovitice. Drugi crnogorskih zloèina. Osim toga, u istoè- su pali u borbi ili su nakon muèenja bez Muslimanima vrijeðaju ljudsko noj je Hercegovini najviše stradalo musli- suda strijeljani. Stjepan Devèiæ iz Lukova dostojanstvo i ubijaju ih mansko seljaštvo, koje nikada nije bilo u Šugarja, kod Gospiæa, poginuo je u poloaju feudalnoga gospodara (333). Srpskoj mrnji, zloèinima i ponienju Velebitskomu ustanku 14. rujna 1932., a Sve to pobija srpsko – crnogorsku tvrdnju naroèito je bilo izloeno muslimansko pu- Ivana Gabaja iz Hlebina, kod Koprivnice, o osveti bivših kmetova svojim feudalnim èanstvo. Ni kao ljude nisu ih drali sebi koji je prevozio ustaše preko granice u gospodarima, pa se uzroci ovim zloèini- ravnima, a kamoli da bi im priznavali ista Maðarsku, na Janka Pustu, orunici su ma nalaze u višestoljetnoj mrnji prema graðanska prava. O politièkim pravima nesmiljeno muèili i iznakazili u oruniè- muslimanskomu ivlju i tenji osvajaèa, nije moglo biti ni govora. Tu okrutnu koj postaji Gola, a onda izveli vani i 4. da ih potjeraju s njihovih ognjišta. stvarnost najbolje ocrtava sluèaj travnja 1933. ustrijelili. Pokopan je u Mehmeda Pavice iz Rogatice. Dana 13. U ovim zloèinima stradavalo je cijelo Hlebinama uz grob svoga ustaškog subor- studenoga 1918. u gostionici, u Rogatici, muslimansko puèanstvo, ali najviše u is- ca Franje Mraza, koji je prije njega, boreæi sjedila su dva srpska èasnika. Po obièaju, toènim bosanskohercegovaèkim kota- se za iste ciljeve, poginuo (329). u gostionicu je htio uæi i Pavica, ali ga je revima i u Sandaku. Naravno, ovdje se Prema nekim statistikama, u okolici konobarica otjerala rijeèima: «Turèine, za ne uzimaju u obzir Albanci i Turci. O tim Nina, dakle na zadarskomu podruèju, tebe ovdje nema mjesta!». Kad je on ipak stradanjima su Svetozaru Pribiæeviæu, mi- orunici su od 1925. do 1932., znaèi za htio uæi, èasnici su pozvali u pomoæ gar- nistru unutarnjih poslova Kraljevine sedam godina, ubili 63 hrvatska seljaka s diste, koji su ga uhitili i u zatvoru nemi- Srba, Hrvata i Slovenaca, u više navrata obrazloenjem, da se je radilo o krijumèa- losrdno zlostavljali. Treæi dan je Mehmed upuæivane predstavke, kojima se je traila rima, a pravi je razlog njihova ljubav Pavica od udaraca u zatvoru umro (332). zaštita ugroenim osobama (334), ali zaš- prema Hrvatskoj i ništa drugo (330). Na Naroèito je bio teak muslimanski poloaj tite i pomoæi nije bilo. Zbog takvoga po- temelju svih navedenih èinjenica sa sigur- do 1928. godine. Srbi i Crnogorci su ih našanja dravne vlasti Mehmed Spaho, nošæu se moe tvrditi, da je broj politièkih tukli , pljaèkali i ubijali na svakomu kora- predsjednik Jugoslavenske muslimanske umorstava Hrvata u kraljevskoj Jugosla- ku. Te zloèine je u pravilu èinilo obièno organizacije, pisao je 14. listopada 1919. viji prelazio èetiri stotine. Ali, kada bi se stanovništvo, a dravne vlasti su preko to- nekomu svom prijatelju: «Još ni jedan provela temeljita znanstvena istraivanja ga šutke prelazile i tako te zloèine odobra- ubojica, pljaèkaš, zloèinac koji je zlodjelo na cijelomu hrvatskom narodnom prosto- vale. Pri tomu se je sa srpske i crnogorske poèinio na muslimanima nije kanjen. ru, ta bi brojka vjerojatno bila znatno strane isticalo, da je to osveta bivših (…) A ako musliman ili katolik pokušaju premašena. Kako je bilo strašno srpsko kmetova prema svojim feudalnim gospo- da se brane od napadaja pravoslavnih on- nasilje, pokazuje sluèaj Vladimira Bogo- darima za zlodjela, što su ih ovi prije toga da se autoritet dravne vlasti javlja u pu- viæa, gradskoga èinovnika u Karlovcu. èinili njima. No i Hrvata je bilo kmetova, noj snazi i zatvaraju se duni i neduni «

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 33 IZ POVIJESTI

(335). Dramatièan poloaj muslimansko- podruèju Bosne i Hercegovine i Sanda- dataka za Bosnu i Hercegovinu nema, ia- ga ivlja od samoga postanka Kraljevine ka. Èauševiæeva i Spahina izjava se od- ko baš tu ivi glavnina muslimanskoga Srba, Hrvata i Slovenaca ponukao je nose na vrlo kratko vremensko razdoblje. puèanstva. Osim toga, sve su brojke, koje njegove i vjerske i politièke prvake, da Uz to, Spahina se izjava, a vjerojatno i Èa- se navode u spomenutim izjavama i èlan- mu, obavještavanjem o tomu poloaju uševiæeva, odnosi na sve muslimanske cima, dadene sumarno, odprilike, pa se svjetske i domaæe javnosti, pokušaju pru- rtve u novostvorenoj dravi, dakle i na postavlja pitanje njihove upotrebljivosti. iti zaštitu. U razgovoru, što ga je vodio Albance i na Turke, što nije predmet ovo- Stoga se za sada valja zadovoljiti samo s 1919. s francuskim novinarom Charlesom ga istraivanja. «Sarajevski Novi list» djelomiènim utvrðivanjem muslimanskih Rivetom, a ovaj ga objavio u novinama obuhvaæa, doduše, razdoblje od deset go- rtava u Bosni i Hercegovini i Sandaku, «Le temps» 1. travnja 1919., hadi dina, ali navodi samo masovne musli- s navoðenjem i nekih konkretnih imena, Mehmed Demaludin Èauševiæ, reis – ul manske rtve u Sandaku, dok takvih po- gdje je to moguæe, vodeæi raèuna, da je – ulema Islamske vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, izjavio je:» Hiljade ljudi ubijenih, 6 ena spaljeno, 270 sela opljaèkano i uništeno, eto bilance za nas muslimane prilikom sveèanog stvaranja Jugoslavije, kojoj smo se mi spremali sluiti svom dušom». Jugoslavenske su vlasti na Èauševiæa vršile pritisak, da povuèe tu izjavu, ali je on to odbio uèiniti (336). Na sjednici Privremenoga narodnog predstavništva u Beogradu, Spaho je 28. rujna 1920. izjavio, da je na podruèju Ju- goslavije ubijeno blizu 2000 muslimana. Iako tu izjavu vladajuæi krugovi nisu demantirali, Atif Purivatra misli, da je pretjerana (337). Masovni i brutalni zloèini nad muslimanskim puèanstvom O stradanjima muslimanskoga puèan- stva izmeðu 1918. i 1928. pisao je 1941. «Sarajevski Novi list» u èlanku «Lice i nalièje 1918. godine», koji je izlazio u desetak nastavaka. Istièuæi, da se radi o sumarnim, dakle odprilike navedenim brojkama, o zloèinima u Sandaku piše :» Tako se znade, da je samo u bjelopolj- skom okrugu ubijeno oko šest stotina na- juglednijih muslimana na oèigled njihovih ena i djece. U Plavi, Gusinju i Rugo- vi nije uopæe ostala iva nijedna muslimanska duša. Ljudi, ene, djeca, sve je poubijano i poklano. U ostalim mjestima Sandaka poubijano je takoðer oko sedam stotina muslimanskih duša. Ta ubojstva i umorstva vršena su na najzvjerskiji naèin, bacanjem u vatru i drugim najsurovijim metodama, kakve se od vandala ne pamte na našim stranama» (338). Ove izjave i èlanci govore samo o strahovitim zvjer- stvima, što su nad muslimanskim puèan- stvom poèinjena u Kraljevini Srba, Hrva- ta i Slovenaca. Ali se na temelju njih ne moe ni priblino utvrditi broj ubijenih na Sociolog i politièar Ivo Pilar, ubijen potkraj 1933.

34 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. IZ POVIJESTI broj rtava puno veæi, na što upuæuju i æa. Ubojstava je bilo, èini se, i na podruèju lavarstvo toga kotara raspolagalo brojid- spomenute izjave i èlanci. kotara Konjic (342). benim podacima o ubijenim osobama s ci- jelog pograniènog podruèja od Trebinja Prema Atifu Purivatri, do srpnja 1926. u U raznim predstavkama, kojima se do Bijeljine, pogotovu kad se znade, da je pograniènim krajevima Hercegovine, muslimanski prvaci obraæaju dravnim u tomu razdoblju samo od Foèe do Bi- dakle u kotarevima Trebinje, Bileæa i vlastima za zaštitu, redovito se spominju jeljine ubijeno više osoba. Naime, ubijeni Gacko, ubijeno je 126 osoba, uglavnom ubojstva i to ne samo aga i spahija nego i su u prvoj polovici 1919. Mehaga Gaèa- muslimanskih seljaka (339). U literaturi muslimanskih teaka, dakle ljudi koji ive nin, predsjednik opæine u Praèi, kod Ro- se konkretno navodi, da su s toga podruè- od rada svojih ruku. Ta ubojstva ne spo- gatice, na pravoslavni blagdan Duhova ja ubijeni, a u nekim sluèajevima zaklani, minjusamoreis–ul–ulemaÈauševiæi 1919. Mehmed Æurovac iz Rogatice, a pa èak i na komadiæe sasjeckani, krajem prvaci Jugoslavenske muslimanske orga- 1920. godine jedna osoba u Šadiæima, kod 1918. Salihaga Glavoviæ i sin mu Ibra- nizacije nego i osobe iz muslimanske Foèe, dvije osobe u Vakufu, kod Foèe, him, na kuænomu pragu u selu Hrupjela- sredine, koje se deklariraju Srbima. O to- jedna osoba u Zvorniku i jedna osoba u ma, kod Trebinja, 10.travnja 1919. teak mu pišu i sve muslimanske novine, bez Bijeljini (345). Ovomu popisu treba do- Avdiæ i jedna djevojka iz njegove kuæe u obzira na njihovo politièko usmjerenje. dati više puta spominjanog Mehmeda Pa- Skotiæima, kod Bileæa, 6. svibnja 1919. Kao podruèja na kojima se dogaðaju ta vicu. U to isto vrijeme od srpske ruke su sedam braæe Tanoviæa u selu Lipik, kod umorstva naroèito se navode rogatièki, umoreni u travnju 1919. Mustafa Šah- Gacka, u rujnu 1919. trgovac Arif Babo- begoviæ u okolici Sarajeva, u prvoj polo- viæ usred Bileæe, 12. listopada 1919. sup- vici 1919. Pemba Novakoviæ i Hankija ruga Derviša Idriza iz Prijevoja, kod Hadiæ, obje s Glasinca kod Sarajeva, i Bileæe, pri kraju jeseni 1919. dva brata 11. kolovoza 1919. Atif Grbo, takoðer iz Salkoviæa iz Lastve, kod Trebinja (340), okolice Sarajeva, a 1920. godine u selu 2. srpnja 1920. èetiri muslimanska teaka Djeli, kod Prijedora, dva muslimana. Da- u selu Paðani, kod Bileæa, godine 1920. na 8. veljaèe 1925. orunici i èetnici ubili dvije osobe u Orahovcu, kod Trebinja, 25. su Begana Bešliæa u selu Graèanici, kotar listopada 1921. Salko Mehiæ iz Zagrada- Visoko (346). ca, kod Gacka, 27. rujna 1924. Beæir Baj- ramoviæ, Salko Zeæo, Halil Æatoviæ i Asim Halkija u kotaru Bileæa i 11. kolo- Tragedija varošice Šahoviæi voza 1925. tri Taloviæa i 2 Memiæa, dakle iostalizloèini ukupno pet osoba, u selu Bahori kod Gac- Posebna tragedija zadesila je u noæi iz- ka. Osim toga, navode se još po tri nei- meðu 9. i 10. studenoga 1924. godine menovane osobe iz kotareva Bileæa i Gac- Sandak. Tada je oko 2 000 naoruanih ko, koje su ubijene 1919. godine. Srpski Srba napalo muslimanska naselja Šaho- povjesnièar Savo Skoko priznaje, da je od viæe i Pavino Polje. Sa zemljom su sravni- 1918. do 1924. ubijeno osam nevinih li Šahoviæe, a poklali nekoliko stotina muslimana iz sela Borèa i Bahori, kod Reis-ul-ulema Mehmed muških i enskih, starih i nejakih osoba. Gacka. Na alost, ubijanje je nastavljeno i Demaludin Èauševiæ Prema zagrebaèkomu «Novom listu», u drugoj polovici 1926., pa je poèetkom ubijeno je preko 300 muslimana, a bilo je srpnja 1926. u planini Kobilja glava kladanjski i sarajevski kotar, ali isto tako i sluèajeva, «gdje su uz oca i majku poubi- ubijen Hamid Hebib iz Cernice, kotar kotarevi Travnik, Prijedor, Sanski Most, jali i po sedmero nejake djeèice» (347). Gacko (341). Visoko, Brèko, Zenica i cijelo podruèje Bosne uz granicu sa Srbijom (343). Iz to- No, nije ubijano muslimansko puèan- rtve srpskoga nasilja nad musliman- ga se vidi, da su umorstva muslimanskoga stvo samo u kotarevima Trebinje, Bileæa i skim puèanstvom zabiljeene su i u za- ivlja u cijeloj Bosni bila èesta i uobièa- Gacko. Ubijano je i u drugim dijelovima padnoj Bosni. Godine 1920. naoruani Hercegovine. Tako su, na primjer, ubijeni jena pojava. Ta umorstva zapoèela su èim srpski seljaci iz Glinice, predvoðeni pra- 17. travnja 1919. Mujo Burek za vrijeme je srbijanska vojska stupila u Bosnu. U voslavnim popom, napali su muslimansko veèernje molitve (akšama) u damiji u tom smislu veæ je opisan sluèaj Mehmeda stanovništvo u Peækoj, u okolici Cazina i selu Kapavici, kod Ljubinja, godine 1920. Pavice iz Rogatice. Prema izvješæu Kotar- ubili jednu osobu. Poèetkom 1928. u Bo- u Novomu Dubu, kod Nevesinja, jedna skoga poglavarstva u Foèi, od studenoga sanskomu Novom usmrtili su Avdu Tatli- osoba, u Kruševljanima, kod Nevesinja, 1918. pa do polovice 1920. meðu pogra- æa i H. Muhameda Memiæa, a polovicom jedna osoba i u Tomislavgradu, u sudnici, niènim puèanstvom poginulo je od raz- listopada te iste godine, na zboru Pribiæe- jedna osoba, a poèetkom srpnja 1926. u bojnièkih ruku šest muslimana (344). viæeve Samostalne demokratske stranke u planini Sitnica, selu Vilogorac, opæini Svih tih šest osoba sigurno je s podruèja Cetingradu, kod Slunja, Mehmeda Redi- Vlahoviæi, kotaru Ljubinje, tri brata Æesi- kotara Foèe, jer je nezamislivo, da bi pog- æa i Asima Grahoviæa (348).

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 35 IZ POVIJESTI

Umorstva muslimanskoga ivlja nisu – 1928., Zagreb, 1979., str. 56., i èla- 304. Luka Pavièiæ : Kronika stradanja prestala ni nakon proglašenja šestosi- nak «Nevine seljaèke rtve u Hrvat- Hrvata june Like, Zagreb, 1990., str. jeèanjske diktature. U lipnju 1929. sara- skomu Zagorju», «Slobodni Dom», 32. jevsko redarstvo je tako zlostavljalo Hus- glavne novine Hrvatske republikanske 305. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 481., niju Èengiæa, da je od zlostavljanja umro, seljaèke stranke», Zagreb, 23. 4. «Hrvatski narod» od 20. 6. 1941., str. a onda su ga mrtva bacili s èetvrtoga kata, 1922., str. 2. 4., i Luka Pavièiæ, nav. dj., str. 32. kako bi njegovu smrt prikazali kao samo- 298. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 515. – 306. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 516.; 516., 541., 548. – 549. i 566., te ubojstvo. U Vitezu, kod Travnika, 22. «Hrvatski narod» od 20. 6. 1941. str. 4. «Hrvatski narod» od 20. 6. 1941., str prosinca, takoðer 1929. godine, èetnici su 307. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 516. 4., i «Novi list» od 21. 6. 1941., str. 2. ustrijelili Avdu Ibrakoviæa. Smrt Huseina 308. Isto, str. 516. 299. Fikreta Jeliæ Butiæ: Iz povijesti èetniè- 309. Isto, str. 541, i Ivan Muiæ: Hrvatska Buliæa je sinteza smrti predhodne dvojice. kog pokreta u Hrvatskoj – Prilog graði Njega su trojica èetnika napala i ranila, a politika i jugoslavenska ideja, Split, o èetnièkim udruenjima u Savskoj 1969., str. 182., bilj. 182. iza toga je zatvoren i muèen u sarajevsko- Banovini, Radovi Zavoda za hrvatsku 310. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 151., i mu redarstvu, gdje je u noæi izmeðu 18. i povijest Filozofskoga fakulteta u Zag- 438.; Franko Miroševiæ: Poèelo je 19. kolovoza 1934. od muèenja umro rebu, vol. 21, Zagreb, 1988., str. 176. 1918. … Juna Dalmacija 1918. – (349). Ovim nisu prestali srpski zloèini i 300. «Hrvatski narod» od 20. 6. 1941., str. 1929., Zagreb, 1992., str. 127., i mrnja prema muslimanskomu puèan- 4. i «Novi list» od 21. 6. 1941., str. 2. «Hrvatski narod» od 20. 6. 1941., str. stvu. Za cijelo vrijeme trajanja Kraljevine 301. Stjepan Crnièki: ivot i rad Vjekosla- 4., i Atif Purivatra, nav. dj., str. 310. Jugoslavije dralo ih se je nepoæudnim i va Luburiæa, u knjizi : «Maèek u Lubu- 311. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 438. riæevu zatoèeništvu», prir. Ivan Muiæ, protudravnim elementom. U sijeènju 312. Isto, str. 481., 515., 529., 531., 541., Split, 1991., str. 121., te «Hrvatski na- 1940. Bajo Stanišiæ, kasnije poznati 562. i 563.; «Hrvatski list» od 22. 6. rod» od 20. 6. 1941., str. 4., i «Hrvatski èetnièki zapovjednik, u Trebinju je sasta- 1941., str. 22.; «Hrvatski narod» od 20. list» od 22. 6. 1941., str. 21. vio tzv. puk pete kolone, u kojemu su 95% 6. 1941., str. 4.; Bosiljka Janjatoviæ, vojnika èinili muslimanski mladiæi iz 302. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 462., 481., nav., dj., str. 93.; Fikreta Jeliæ – Butiæ, hercegovaèkih kotareva, pa ga je po naj- 507., 515., 516., 528., 529., 531., 541., nav. dj., str. 93., bilj. 92.; tjednik «Da- i 544., te «Hrvatski narod» od 20. 6. veæoj hladnoæi u nezagrijanim vagonima nas» pod naslovom «Maèek ublaava 1941., str. 4. uputio prema maðarskoj granici. Pet voj- nesporazum», Zagreb, 10. 10. 1989., 303. Ivan Juriæ: Borbe i stradanja Hrvata nika se je smrzlo i umrlo na putu od str. 66., i Stanislav Vukorep: Prilog kotara Metkoviæa 1918.- 1945., Trebinja do Bosanskoga Broda, a preko prouèavanju stradanja Hrvata stolaè- Metkoviæ, 1997., str. 30. – 31.; Rudolf kog kraja, «Humski zbornik IV.», pedeset teško bolesnih bilo je smješteno u Horvat, nav. dj. str. 549., 551., 586. i Zagreb – Stolac, 1999., str. 328., bilj. osjeèku bolnicu, od kojih su mnogi kas- 595., Gospiæki spomen zbornik, Gos- 4. nije pomrli (350). Dakle, srpske su vojne piæ, 1995., str. 137., Humski zbornik – 313. Luka Pavièiæ, nav. dj., str. 95. vlasti i na taj naèin ubijale ljude. V. Stradanja Hrvata tijekom Drugog 314. Humski zbornik – V. Stradanje Hrvata svjetskog rata i poraæa u istoènoj tijekom Drugog svjetskog rata i poraæa Bilješke: Hercegovini, Zagreb, 2001., str. 16. 290. Atif Purivatra: Jugoslavenska musli- u istoènoj Hercegovini, prir. Ivica manska organizacija u politièkom i- Puljiæ, Stanislav Vukorep i Ðuro votu Kraljevine Srba, Hrvata i Slo- venaca, Sarajevo, 1977., str. 66. 291. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 129. 292. Gordana Turiæ: Drugi svjetski rat i po- raæe – U temelju kamen – Spomenica rtvama idealu hrvatske drave Imotske Krajine (od 1941. do 1990. godine), sv I., Zagreb, 2000., str. 598. i vlastita istraivanja, 293. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 531. 294. Obavijest upnoga ureda Gorica u Hercegovini, 295. Vjenceslav Topaloviæ: Srednja Bosna – Hrvatske rtve 1941. – 50./ 1991. – 95., Zagreb, 2001.., str. 204. i 437. 296. Hrvatska opæa enciklopedija, sv. 6., Zagreb, 2004., str. 210. 297. Vojo Rajèeviæ: Revolucionarni omla- dinski pokret u Hrvatskoj, sv. 1., 1919. Novi Pazar

36 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. IZ POVIJESTI

570.; Bosiljka Janjatoviæ, nav. dj., str. 316.-317. 326. R. Horvat, nav. dj., str. 391.; Jere Jareb, nav. dj., str. 611.; Bosiljka Janja- toviæ, nav. dj., str. 250., ; Franjo Tuð- man: Hrvatska u monarhistièkoj Ju- goslaviji 1918. – 1941., knj. 1., Zagreb, 1993., str. 512. 327. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 570. i 571. 328. Isto, str. 515. 329. Isto, str. 491., 507., 524. – 525. i 536. – 538., te «Hrvatski narod» od 20. 6. 1941., str. 4. 330. «Hrvatski narod» od 20. 6. 1941., str. 4., i «Hrvatski list» od 22. 6. 1941., str. 21. 331. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 528. 332. Èlanak «Lice i nalièje 1918. godine», «Sarajevski Novi list», Sarajevo, 10. 6. 1941., str. 7. 333. Atif Purivatra, nav. dj., str. 47., bilj. 125. 334. Isto, str. 34. – 38. 335. Isto, str. 66. 336. Isto, str, 63. i 64. 337. Isto, str, 74. 338. «Sarajevski Novi list» od 5. 7. 1941., str. 7. 339. Atif Purivatra, nav. dj., str. 220. 340. «Sarajevski Novi list» od 10. 6. 1941., str. 7., 12. 6. 1941., str. 7., 19. 6. 1941., str. 7., i 5. 7. 1941., str. 7. Srebrenica, najnoviji srbijanski genocid nad muslimanima 341. Atif Purivatra, nav. dj., str. 39., 71., 73., 98., 184. – 185., 219., i 220. 321. Tonèi Erjavec: Španovica – kronika Bender, Zagreb, 2001., str. 16., 17., i 342. Isto, str. 39., 71., 73. i 220. 422. nastajanja i nestanka, Zagreb, 1992., str. 95. 343. Isto, str. 35. – 40., 71. i 180., bilj. 207. 315. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 528. i 541., i «Hrvatski narod» od 20. 6. 1941., str. 322. Npr. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 460. – 344. Isto, str. 71. 462., 527. – 528., 548. – 554. itd. 4. 345. Isto, str. 61., 71., i 73. 323. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 462., 506., 316. Ivan Striiæ: rtvoslov slunjskoga ko- 507., 515., 528., 529., 531., 541.; Jere 346. Isto, str. 61., 66., 67., 73., i 197. – 198. tara, Slunj – Zagreb, 2005., str. 30. Jareb: Kratki ivotopis dra Branimira 347. Isto, str. 200., bilj. 75., i str. 216., te 317. Milan Marušiæ, Kronika Krbave i Ud- Jeliæa, u knjizi «Politièke uspomene i èlanak «Hrvatstvo bosanskohercego- bine kroz stoljeæa, Samobor, bez go- rad dra Branimira Jeliæa», priredio Jere vaèkih muslimana – Zvjerstva Srba dine izdanja, str. 132. Jareb, Cleveland, 1982., str. 605. – nad muslimanima», «Novi list», 318. Ante Ujeviæ: Imotska Krajina, Split, 606., «Hrvatski narod» od 20. 6. 1941., Zagreb, 8. 5. 1941., str. 7. 1954., str. 179. str. 4., i «Hrvatski list» od 22. 6. 1941., 348. Atif Purivatra, nav. dj., str. 73. i 277. 319. Milan Marušiæ, nav. dj., str. 132. – 133. str. 21. i 22. 320. Humski zbornik - V. Stradanje Hrvata 324. Bosiljka Janjatoviæ, nav. dj., str. 186. i 349. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 462. i 541. tijekom Drugog svjetskog rata i poraæa 288. – 290. 350. Nurija Šuljak: General Novakoviæ ubi- u istoènoj Hercegovini, Zagreb, 2001., 325. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 388. – ja vojnike, «Sarajevski Novi list» od str. 16. i 17. 390., 411. – 412., 506., 512., 526. i 22. 5. 1941., str. 6.

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 37 SJEÆANJA I SVJEDOÈENJA

SJEÆANJA NA GODINE PROVEDENE U JUGOSLAVENSKOM KOMUNISTIÈKOM LOGORU (I) Predgovor Piše: tome govoriti ili pisati. Sada kada je u Èasni brat Ivo Dilber èlan je Hrvatske Hrvatskoj slobodna demokratska vlast, Ivo DILBER, D. I. pokrajine Drube Isusove. Roðen je 1921. nije mi poznato je li tko o tome što napisa- g. u Bosni u Rauševcu, upa Brestovsko o za javnost. Dugo sam vremena izvan domovine pa to ne znam. Katkada pomiš- kraj Kiseljaka. Kad je izbio Drugi svjetski koðer da ako ljudska pravda zataji, Bojoj ljam, pa moda je i malo preivjelih iz rat mobiliziran je u hrvatsku vojsku u ko- pravdi nitko izbjeæi neæe. Isto tako zna- onih prvih godina komunistièke strahov- joj ostaje sve do kraja rata. Po završetku demo da æe Bog jednoga dana svaku nevi- lade u Hrvatskoj. Šutjeti o tome bio bi rata nakon tragedije razoruane hrvatske nu patnju i nepravdu nadoknaditi, izrav- veliki propust. Da ja opišem svoje us- vojske prijavljuje se isusovcima u Zag- nati kako nam je to najavio i obeæao Krist pomene iz tih dana, nisam vješt peru. No rebu 1945. g. kao kandidat za Drubu Isu- Gospodin kad je rekao: „Blago alosnima ipak, odluèio sam, makar nespretno, uz sovu. Poèetkom srpnja 1945. komunis- jer æe se utješiti“. tehnièku pomoæ moga subrata oca Boi- tièke zloèinaèke vlasti prigodom pretresa o. Boidar Nagy, D. I. hapse ga u samostanu Drube Isusove u dara Nagya, napisati ovaj mali prikaz. Zagrebu, osuðuju ga na montiranom pro- Nekoliko misli kao uvod Moda æe to biti jedan mali doprinos ras- cesu i šalju s tisuæama drugih hrvatskih U mojim poodmaklim godinama (sada vjetljavanju hrvatske povijesti u Hrvat- rodoljuba na tešku robiju. Sve što je doi- sam u 85. godini) osjeæam posljedice od skoj onih prvih godina komunistièke stra- vio i proivio èekajuæi tzv. „suðenje“, te provedenog vremena u komunistièkom hovlade, iz onih mraènih dana nakon 2. kroz godine robije u jugo-komunistièkim zatvoru-logoru. Mnogo puta postavljao svjetskog rata. Moda neke stvari nisu kazamatima detaljno je opisao u ovim poznate. Još se i sada nakon 60 godina svojim sjeæanjima èija je redakcija dov- sjeæam mnogih pojedinosti i zloèinaèkih ršena koncem lipnja 2006. g. Nakon od- imena. sluene robije br. Ivo ulazi u Drubu Isu- Rim, na Petrovo, 29. lipnja 2006. sovu i postaje brat pomoænik. U Hrvat- Br. Ivan Dilber, D.I. skoj provinciji D. I. vršio je razne slube, a 1967. pretpostavljeni ga šalju na slubu u Rim u Zavod Germanicum gdje i danas Hapšenje ivi slueæi Bogu kao redovnik isusovac. 3. srpnja 1945., u noæi izmeðu 22 i 23 Nakon što je Skupština Europskog par- sata, došla je po mene milicija u civilu s lamenta na svome zasjedanju od 25. si- pratnjom vojnika u isusovaèku rezidenci- jeènja 2006. usvojila rezoluciju o meðu- ju u Zagrebu u Palmotiæevoj ulici 33, gdje narodnoj osudi zloèina totalitaristièkih sam se tada nalazio kao kandidat za isuso- komunistièkih reima, ove uspomene br. vaèki red. Imao sam 24 godine. Došli su s Ive Dilbera postaju sada veoma aktualne. nalogom da liše slobode patera Josipa U toèki 8. Rezolucije tako èitamo: „Skup- Müllera, D. I. i brata Nikolu Jurišiæa, D.I. ština vjeruje da rtve zloèina totalitarnih Uz to su pretraili cijelu kuæu, sve prosto- komunistièkih reima koje su još ive ili rije. Spavao sam u sobi za kandidate na 3. njihove obitelji, zasluuju suæut, razumi- katu. Prodrmaše me na spavanju i rekoše: Brat Ivo Dilber jevanje i priznanje za svoje patnje.“ Stoga “Daj liène dokumente“. Pruim im svoju su sjeæanja br. Dilbera ovdje opisana dra- sam pitanja samome sebi: znaju li naša vojnièku iskaznicu koju sam jedino imao gocjeni doprinos za razotkrivanju istine o mlaða pokoljenja kako se je neèovjeèno kod sebe. Sluio sam u hrvatskoj vojci za tolikim rtvama komunizma i tragedijama postupalo sa osuðenicima u jugoslaven- vrijeme NDH. “A gdje ti je oruje? “. što su doivjele i proivjele stotine tisuæe Kaem da sam ga predao u gradu gdje i skim komunistièkim zatvorima-logori- Hrvata u 20. stoljeæu. drugi. “Ustani i ajde s nama!“ Dovedu me ma? Oni su uèili u školi kako se je postu- Potresna je i alosna èinjenica da za te u sobu p. Müllera. Tu su dva slubenika u komunistièke zloèine do danas nitko nije palo u nacistièkim konc-logorima. Mi civilu i dva vojnika s orujem. Dvojica u priveden pravdi niti osuðen. Ali kao bivši osuðenici-robijaši komunistièkog civilu kopaju po sobi. Tu je bio prisutan i kršæani koji trebamo praštati, znademo ta- reima sve do nedavno bojali smo se o poglavar kuæe, superior p. Leopold. Kad

38 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. SJEÆANJA I SVJEDOÈENJA me je vidio da sam došao s vojnicima, onako bez da sam išta ponio sa sobom, kae mi: “Sinko, što nisi ponio deku?“ Jedan od njih reèe: “Ma ne treba mu, on æe brzo…„ itd. Onaj valjda stariji kae vojni- ku: “Otprati ga u sobu, neka uzme deku.„ Uzeo sam najdeblju vunenu deku i to mi je spasilo ivot. Imali su nalog za hapšenje p. Müllera, a za mene ne. Ja sam tako uhapšen onako "usput" bez ikakva razloga. Brat Jurišiæ uhapšen je radi svoga brata koji se negdje skrivao. Bio je ustaški logornik. Pri polas- ku iz sobe p. Müller klekne na pod i p. superior mu da blagoslov. Izvedu nas na ulicu, strpaju u zatvoreni kombi i s nama u zatvor. Zatvor, mala prostorija, valjda graðena za jednu osobu. Osim nas trojice, tu su veæ bili drugi koji su vjerojatno iste noæi ovamo dovedeni. Valjda nas je bilo desetak ili više. Izmeðu ostalih, tu je bio dr. Politeo, kasniji branitelj na sudu nadbiskupa Stepinca. Tu je jedna èasna sestra u redovnièkome odijelu. P. Müller i br. Jurišiæ bili su u talari- ma. U uglu kanta za nudu. Mislim da je sobica predviðena za jednu osobu po tome jer je kanta bila mala i skoro puna. Cijela sobica smrdi, malo je zraka. Svi sjedimo nad svojim stvarima, koje smo ponijeli sa sobom. Moje mjesto je bilo uz vrata na betonu. Pater Müller sve tješi; ne bojmo se, u Bojim smo rukama itd. Tu smo prosjedili, proèuèali, kako se je moglo, do jutra. Ujutro najprije nekud od- vedoše èasnu sestru. Poslije i druge raz- mjestiše po raznim æelijama. Mene smjestiše u jednu æeliju koja je bila veæ puna. One dane sve je bilo prenatrpano po zatvorima. Onih dana æelije su se brzo pu- Palmotiæeva crkva i samostan nile, a i praznile da se napravi mjesta za podu. Moja debela deka upila je sve to. lije deset sati. "Istraitelji" su umjesto nove. P. Müllera smjestili su samoga u Ustanem,aiznjecuri.Tojebilo,kao pravnika bili partizanski oficiri ili podofi- jednu æeliju i dali mu pisaæi stroj s nalo- moje "krštenje", uvod u druga ponienja gom da opiše cijeli svoj ivot, posebno ciri. Vojnik koji vodi na preslušavanje, koja æe još nadoæi. I drugu veèer umotao èime se je sve bavio kao isusovac. doðe u æeliju, prozove ime i brzo vani, na sam se u moju mokru i smrdljivu deku. hodniku, poène me gurati naprijed, grubo U mojoj novoj æeliji, koja je veæ bila Nema se gdje osušiti. Tu sam slušao otku- i brzo, brzo, skoro u trku. Onako iz sna, puna, za mene je bilo mjesta na betonu cavanje pisaæega stroja patera Müllera, èovjek se još više prestraši. Dovede u so- kraj vrata, gdje æu preko dana sjediti i spa- koji nije bio daleko od moje æelije. Bio je bu "istraitelja" koji sjedi u vojnièkome vati. Zadnji sam došao. Na jednoj je strani marljiv, pisao je. "prièna", 50 cm od poda uzdignuti leaj odijelu, na stolu pred njim pištolj i opasaè. od dasaka, gdje je osuðenik spavao. U ku- Preslušavanja kod "istraitelja" Tukli su s vojnièkim opasaèem. Jedan ko- tu te æelije bila je jedna rupa koja je sluila Ne znam koliko su me puta premještali ji je prije mene bio na saslušanju potiho kao zahod. Prvu noæ moga boravka rupa iz æelije u æeliju. Poèela su preslušavanja. mi je prièao kako je to išlo kod njega: se zaèepila i sva tekuæina se razlila po Preslušavanja su se vršila kasno noæu pos- «Traio je od mene da priznam ono što on

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 39 SJEÆANJA I SVJEDOÈENJA hoæe, o èemu ja nemam pojma. Negirao sovci razgovaraju meðu sobom?« Kaem: bilo valjda blizu dvadeset. Meðu ostalima sam. Tukao me je opasaèem. Onda kae: »Kao civil, nisam imao pristup u njihovu bio je tu i pater Müller, dr. Ðuro Kumièiæ, 'Zini da ti ne kvarim zube'. Ja zinem, on zajednicu.« itd. Nisu znali da sam bio sin knjievnika Eugena Kumièiæa. Njemu ugura cijev pištolja u grlo i upita me: kandidat za isusovce. Takvih presluša- je poglavnik Paveliæ pri odlasku, prilikom vanja imao sam više puta. Uvijek je bio 'Hoæeš li jednom govoriti istinu, sad æu povlaèenju iz Zagreba, predao grad i up- opaliti!'» drugi "istraitelj" i uvijek se to obavljalo ravu kako bi bio posrednik kada doðu par- kasno noæu. Zastraše èovjeka iz sna. tizani. On je uhapšen i kasnije suðen samo Tako doðoh i ja prvi put na red. Dok Valjda je to i bila svrha. sam bio umotan u moju smrdljivu deku zato što je na radiju »Zagreb« rekao: Tako mi je jedan vojnik, kada me je vo- digne me brzo van. Na hodniku me brzo »Graðani, ostanite mirni u svojim stano- dio na preslušavanje, dok smo pred gurne naprijed. Mislim si kakva urba, zar vima, kada doðe neprijateljska vojska«. uredom morali èekati, naredio da skinem smo zakasnili. "Istraitelja" je bilo više. Razlog za hapšenje bio je zato što je rekao svoje cipele i predam ih njemu. On je Dovede me vojnik koji me pusti u sobu. da su oni bili «neprijateljska vojska». meni dao svoje napola razvaljene. Nisam Na stolu takoðer pištolj i opasaè. Moram smio protestirati. Moda je on mislio: Inaèe, on uopæe nije sudjelovao u ustaškoj priznati da me nije zlostavljao. Valjda je iz Tebi i tako za kratko vrijeme više ne æe vlasti.Tu,iztesobe,ostalomijeu podataka vidio da sam bio obièan vojnik trebati cipele, tebe æe...« Valjda je to nau- sjeæanju ovo: Bila je nedjelja. Pater domobran. Pitanja su bila: - Zašto sam se èio od drugih svojih drugova vojnika, da Mülller nam je èitao, predvodio iz svoga nakon svršetka rata (on je imao ljepši iz- to èine i drugi. Drava ih još nije mogla raz - «osloboðenja») sklonio kod isusova- brevijara, drao duhovni nagovor, pristojno odjenuti. Prije dva mjeseca došli ca. - Kaem: »Zaposlio sam se.« »Koga si predmolio molitve. Kraj njega je dr. su iz šume kao otrcani partizani. poznavao? Poznaješ li p. Müllera?« Weber plakao kao dijete. P. Müller nas je Kaem: »Prvi put sam ga vidio kada su Jednoga dana premjestiše nas iz više sve tješio kao otac. Od tada nikada više nas vodili ovamo u zatvor.« »O èemu isu- malih æelija u jednu veliku sobu. Tu nas je nisam vidio patera Müllera.

Bazilika Srca Isusova

40 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. SJEÆANJA I SVJEDOÈENJA

Drugi dan, tko zna zašto, opet nas raz- Kae: 'Došli partizani k meni traiti da im iš vojni rok.« Kaem mu: »Ja sam dvije i mjestiše po raznim æelijama. Valjda je to dam konje i kola da odvoze ito što su pol godine (od)sluio vojni rok kao dosada bilo po kategorijama. Æelije su oduzimali seljacima, a ja im nisam dao. mobran. Kae mi: »Ti nisi bio domobran, svagdje bile prepune. Stalno su nadolazili Oni su me isprebijali i strpali u zatvor. ti si bio švabobran, sad æeš tek iæi u našu novi. Stalno su iz æelija nekud odvodili Mislim da konje i kola nikada više ne æu pravu vojsku u narodnu armiju.» Vratiše ljude, koje više nikada nigdje nismo vid- vidjeti.' Izgleda da ta krv nije bila njego- me u moju æeliju. Bilo mi je pri duši veli- jeli. Na slobodu nisu otišli. Na prozorima va. Ko' zna koga su tu muèili.'…» završio ko olakšanje i to sam prièao drugima. Za- æelija pribijene su daske tako da se ravno je moj prijatelj Pavièiæ. vidjeli su mi na sreæi. gledajuæi van ne vidi ništa, samo se kroz Dakle, onaj moj došljak u sobi, koji je Slijedeæi dan premjestili su me u jednu zadnje dvije donje daske vidi, i to u dvo- imao o vratu medaljicu, bradat, sjedne, i veæu prostoriju gdje je veæ unutra bilo oko rište. Vidjelo se u širini oko 2 cm prema dvadesetak osoba. Razmjestiše se na dolje. Oni upuæeniji u te stvari gledali su u jednom kraju sobe da i meni dadnu mjesto dvorište i vidjeli kako stalno dolazi "crna uza zid. Svi su sjedili uza zid s jedne i marica", zatvoreni kombi koji je odvozio druge strane sobe. Sjedili su ispred svojih zatvorenike u smrt. Uglavnom je noæu bio svari. Dopade me mjesto do jednoga èov- veliki promet. Odvodili su ih u Maksimir i jeka tridesetih godina. Bio je iz Meðimur- strijeljali. Zato je kod nas u æelijama bilo ja. Bio je policijski èinovnik. Ime mu je stalno premještanje. Jedne noæi (sve bilo isto Ivan. Sprijateljili smo se i drali vanije stvari dogaðale su se pod okriljem se zajedno nekoliko mjeseci. Malo zatim noæi) iz moje æelije izvedoše sve nekud. zapne mi oko na zidove sobe. Svi su ispi- Ostadoh sam. Mislio sam: ili oni sada svi sani olovkom kao i okolni obrub. Svaki je idu u smrt ili sam samo ja kandidat za pisaoimeiprezimeitd.osuðenna20go- smrt. Navališe sve stjenice na mene. Ni- dina, drugi na smrt, treæi 15 godina itd. sam ni znao da ih ima toliko. Pikiraju rav- Visoko na zidu iznad prozora netko je ug- no sa stropa na moj vrat izjedoše me sa ljenom narisao kri i mrtvaèki lijes, a is- svih strana. I tako ne spavam. U tim æeli- pod toga natpis: "Izgubite svaku nadu vi jama unutra nije bilo elektriènoga svjetla, koji ulazite ovdje". Pomislim, ma gdje nego je iznad vrata bio prozorèiæ i na hod- sam ja, gdje su me smjestili? To me je zas- niku je bila arulja kroz koju je svijetlo trašilo. Gledam okolo tuna lica. Malo tko dopiralo u æeliju. Negdje iza pola noæi ot- Marica Stankoviæ govori jedan s drugim. Nakon nekog kljuèaše se vrata i uguraše jednoga k meni vremena moj mi drug Ivan šaptom govori: unutra. nakon nekoga vremena poène plakati. Vi- dim teku mu prave suze. Kae: »Sada su »Vidite li onoga tamo. Bio je pukovnik u Kad ovdje pišem 'uguraše', spomenut me rastavili od moga oca. Bili smo za- hrvatskoj vojsci, oèekuje smrtnu kaznu, a æu jedan sluèaj koji mi je isprièao moj pri- jedno u podrumu. Ja mislim da je ovo æeli- onaj tamo bio je isto èasnik u hrvatskoj jatelj te kako su i njega doveli i "ugurali" u jazasmrt.«Prijetogarekaomijedaje vojsci i on oèekuje isto zlo i tako još neko- æeliju. Moj prijatelj Ivan Pavièiæ bio je pravnik. Ja ga tješim: »Vi kao pravnik liko mi ih je predstavio. Promatram te obièan èovjek, kuhar po zanimanju, ro- znate da bez velikoga razloga ne moete ljude, svi su u najsnanijoj muevnoj dobi dom iz Meðimurja. Prièao mi je: biti suðeni…« Ipak, bio sam pred njim op- od èetrdesetih godina. Zašto oèekuju smrt? Da li zato što su Hrvati ili što su bili »Doveli su me noæu pred æeliju, otklju- rezan. Naime èesto su znali ubaciti u æeli- hrvatski èasnici? èa vrata i gurne me unutra. Okliznuo sam ju èovjeka okrvavljena i poderana odijela se i pao, udario glavom o priènu daske. Ne kojisetuiipsujesvedasugatukli,is- Ivanu sam rastumaèio što mi je rekao znam koliko sam vremena bio u nesvi- prebijali jer je bio ustaša itd. I zamalo moj zadnji "istraitelj" kako æu biti pušten jesti. Kad sam se osvijestio, bio je mrak. stekne simpatija od nekih pa se otkriju. kuæi. On me sa sumnjom pogleda ispituju- Ne vidim ništa, napipam oko sebe mokro On drugi dan bude pozvan i odvedoše ga æim pogledom. Bio je policajac pa se u to na betonu. Zato sam se i okliznuo i pao. I nekud, tj. u drugu æeliju da vrši svoju mi- razumije. Poèeli su se i drugi zanimati sa opet pipam i ustanovim da je to zgrušana siju. Onda iz te æelije poènu pozivati one mene. Kad su èuli da sam kandidat za slo- krv. Pipam sebe, ma to nije moja krv. Tako koji su mu se povjeravali i odvedu ga bodu, neki su u to povjerovali, a neki su razmišljajuæi primijetim da nisam sam. nekud. sumnjali u to. Neki, ipak, za svaku sigur- Netko se u uglu mièe. Slušam, nešto nost, poèeše me moliti, kad iziðem na slo- šapæe. Pa on se moli. Slušam, šapæe zdra- Kod moga zadnjeg preslušavanja kod bodu, da odem do njihovih i kaem ovo i vo Marijo itd. Pita on mene: 'Drue, ko' si "istraitelja" rekao mi je: »Vidimo da niš- ono. Po tome sam zakljuèio da su veæina ti?' Ja sam mu nejasno odgovorio. Pitam ta nisi uèinio zbog èega bi te trebali suditi. Zagrepèani. Govore mi adrese svojih. Ne ja njega tko je on. On mi kae: 'Ja sam Ti æeš biti otpušten iz zatvora, ali ne da smijem to nigdje zapisati. Jedan me je ja- seljak, rekao selo nedaleko od Zagreba.' ideš kuæi, nego æeš iæi u vojsku da odslu- ko molio (bio je hrv. èasnik). Zapisao sam

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 41 SJEÆANJA I SVJEDOÈENJA

Modasuzamenereklikadjeveætuu zatvoru, da to ne bude onako uzalud, daj- mo mu koju godinu zatvora«. U ovoj grupi èitanja osuda nije bio p. Müller ni brat Jurišiæ. Kad smo se vratili u sobu, nastala je još veæa tišina. Na oèima osuðenih na smrt vidio sam suze u oèima. Gledajuæi one koji oèekuju smrt, pomislio sam koliko je tek ovih dana odvedeno u smrt bez ovoga cirkusa od suðenja! Ovo je vlast tame. Na zid, gdje je bilo moje mjesto u sobi, napisao sam i ja svoje ime i prezime i koliko sam suðen. Tu noæ nitko u sobi nije spavao, samo smo se prevrtali na jednu i drugu stranu. Sluèaj Patera Müllera Nakon moga suðenja, patera Müllera nikad više nisam vidio. Logor Stara Gradiška Pater Josip Müller, D. I., ivio je u Rezi- denciji isusovaca u Palmotiæevoj ulici u olovkom iznutra na koi svoje cipele: Zagrebu. S bolom u duši pomislim koliki, Zagrebu. Pastoralno je bio vrlo aktivan. Petrova ulica 44. Sproveo sam tu prvu dakle, idu u smrt. Tako, kad proèitaše Vodio je Marijine kongregacije. Osim tih veèer i imao alostan osjeæaj. Promatrao moje ime, odmah sam pomislio da idem poslova bio je i ispovjednik u zatvoru oni- sam ove ljude koji oèekuju najgore kazne, na odsluenje vojnoga roka. Meðutim ma koji su osuðivani na smrt za vrijeme kako ne spavaju, prevræu se na svom lea- nastaviše èitati: »Osuðuje se na kaznu zat- NDH. Da je bio dobro poznat u Zagrebu, ju, sad desno, sad lijevo i otpuhuju. Nisam vora u trajanju od 6 godina s prisilnim ra- zakljuèio sam i po ovome: kad su nas ni ja spavao. Svako i malo škripanje klju- dom!« Tek sam negdje nakon mjesec dana uhapšene vodili iz jednog u drugi zatvor, èa u bravi i sve se glave okrenu u tom proèitao moju presudu. A ona je glasila: iz Petrinjske u Ðorðiæevu ili obratno, vo- pravcu. "Kazna zatvora od 6 godina s prisil- dili su nas ulicom u stroju. Prepoznali su Suðenje nim radom te, po izdranoj kazni, kaz- patera Müllera, mahali za njim, plakali, na na deset godina gubitka graðanskih drugi su bacali pred njega kutijice èoko- Slijedeæe jutro. Otkljuèaše vrata i otvo- i politièkih prava zato što se pokušao lade i cigareta. riše ih širom s nalogom: »Svi na hodnik u sakriti u samostanu kod isusovaca, u stroj, ostavite sve svoje stvari u sobi!« U zatvoru gdje je pater Müller bio is- organizaciji patera Müllera koji je povjednik za vrijeme NDH, bio je u ono Gledamo kako na hodniku stoji više voj- spremao preko granice bijeg visokih nika. Izlazimo u grobnoj šutni i slutnji. vrijeme jedan mlaði ustaški èasnik. Ot- ustaških glavešina a i on sam spremao Vodili su nas hodnicima, morali smo šut- kriven je da je bio špijun za partizane se na bijeg.» jeti, a i nije nam stalo do govorenja. meðu ustašama. Zbog toga je osuðen na Uvedu nas u jednu veliku salu. Moj mi Kad je "sudac" proèitao moju presudu smrt. On je molio patera Müllera da se za- Ivan šapne: »Ovo je sudnica.« Upozoriše na ustima mi je bilo da zapitam, premda se uzme za njega. P. Müller je išao samom nasdanesmijemoništaizmeðuseberaz- nije smjelo: «Ma... zašto takva kazna, kad poglavniku dr. Anti Paveliæu i molio ga za govarati ili postavljati pitanja slubenici- mi je 'istraitelj' rekao da nisu na meni niš- njegovo osloboðenje. Paveliæ ga je odbio. ma. Tu nas je bilo skupljeno i iz drugih ta našli zbog èega bi me sudili.» Moj drug Pater Müller je i opet išao moliti. Paveliæ soba. Postrojili su nas da svi stojimo 4 i 4. Ivan primijetio je na meni da sam htio je rekao p. Mülleru: »Pater, Vi traite Dolaze trojica i sjedaju za stol i jednostav- nešto reæi te me gurne u rebra i kae: njegovo osloboðenje, a da on sutra doðe no poènu èitati presude. Nema tu advoka- »Šuti, budi sretan da ti je glava ostala na na vlast, skinuo bi Vam glavu.« P. Müller ta, branitelja. Tu je samo "kadija tui – ka- ramenu. Vidiš koliki idu u smrt i zašto je ponavljao da ga dobro poznaje, a on æe dija sudi." Proèita se ime i prezime, iza to- idu?« Ušutio sam, imao je pravo. Usput: jednom koristiti Hrvatskoj itd. I na koncu ga 20 godina zatvora, doivotni zatvor, nikad u svome ivotu kasnije nisam glasa- je Paveliæ popustio i naredio da ga se pusti 'druga armija' pa opet 'druga armija'. 'Dru- o na izborima, jer nisam imao prava, a kad iz zatvora. Kad je otpušten iz zatvora, oti- ga armija' su ponavljali iza svakog treæeg je to isteklo, nisam ta prava niti traio. šao je direktno k svojim partizanima u imena a i manje. Ipak, šapnem mom Ivanu Nakon "suðenja" vratiše nas po grupa- šumu. što to znaèi 'druga armija'. On odgovori da ma u naše sobe. Iduæi hodnicima u sobu U lipnju 1945. kad su komunisti preu- druga armija izvršava smrtnu kaznu u pomislim: »Promijenili su mišljenje. zeli vlast u Zagrebu, (došli su u Zagreb 9.

42 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. SJEÆANJA I SVJEDOÈENJA svibnja), došao je ovaj u rezidenciju u to i s njima u zatvor. Drugi dan izdao je a on, iz «zahvalnosti», poslao je patra Palmotiæevu ulicu da se "zahvali" pateru naredbu za hapšenje p. Müllera. Müllera u smrt. Tko zna, moda mu je to Mülleru što mu je spasio ivot. Tom zgo- trebalo da poraste u karijeri!?' Dogodilo Negdje u ljetu 1946., kad smo u logoru dom savjetovao je patera da bjei iz Zag- se upravo ono što je Paveliæ rekao patru Stara Gradiška nešto radili, èujem jedno- Mülleru: »Patre, Vi traite njegovo oslo- reba jer bi mogao biti uhapšen. Rekao je: ga èovjeka kako u razgovoru s drugim boðenje, a on da sutra doðe na vlast, ski- »Ja sam oficir u OZNI, (tako se je onda spomene ime p. Müllera. Upitao sam ga: nuo bi Vam glavu". zvala UDBA), ja bih vam mogao pomoæi »Poznajete li Vi p. Müllera?« On odgovo- u bijegu preko austrijske granice. P. ri: »Poznajem.« Onda on mene upita a da Na prisilnom radu u Müller je rekao: »Ja ne bjeim, nikome ni- li ga ja poznam. Rekao sam da sam iz privremenim logorima sam zla napravio, ne bojim se, ne, ja os- njegove grupe itd i upitao ga: »Recite mi, Pošto sam sproveo jednu noæ poslije su- tajem sa svojim narodom.« On je ponov- što vi o njemu znate!« On mi je rekao ovo: ðenja u onoj sobu s drugima, ujutro me no došao nakon nekoliko dana s istim pri- »Ja sam po zanimanju novinar. Bio sam pozovu samoga iz sobe: »Izaði van sa jedlogom. P. Müller je odbio. Onda je osuðen na smrt. Nas 200 osuðenih na smrt svim svojim stvarima!« Pridruili su me ovaj rekao: »Dobro, ako vi ne æete bjeati, pisali smo molbu za pomilovanje, meðu jednoj grupi i odvedoše nas na eljezniè- ja bih mogao iz zahvalnosti prema vama nama je bio i p. Müller. Nama tridesetorici ku stanicu. Strpali nas u jedan vagon, va- uèiniti to kojemu vašem prijatelju, koji se smanjena je kazna, pomilovani smo, ja gon za ivotinje bez prozora, samo su pri sam dobio doivotnu robiju. Nad ostalih osjeæa ugroenim. I p. Müller je pristao. vrhu bile neke rešetke. Zatvoriše izvana i 170 izvršena je smrtna kazna. Prema Rekao je: »Pa imam dvojicu, dr. Valèiæa i vlak krene. Na koju smo stanicu stigli ne tome, ja mislim pater Müller je po svoj dr. Franju Ruinskog.« Dogovorili su se znam. Išli smo jedan dio pješke i do- prilici strijeljan u 11. mjesecu 1945. To su neka ta dvojica sutra u dogovoreni sat do- vedoše nas u privremeni logor Popovaèu, obièno èinili u Maksimiru.» ðu u predgraðe Zagreba kod dogovoreno- izvan gradiæa, gdje je veæ sve bilo ga mjesta. On æe doæi, uruèiti im falsifici- Mnogo i mnogo puta u mome ivotu u spremno za nas. Bio je to jedan neplodni rane isprave s kojima æe sigurno moæi pri- logoru pitao sam samoga sebe: 'Kakav je kraj okruen bodljikavom icom. Tu se je jeæi granicu Austrije. Drugi dan oni su to moral komunista u èijim sam ja sada ru- nekad nešto iskopavalo jer je bilo više ru- došli. On je došao s autom, strpao ih u au- kama. Pater Müller je onome spasio ivot, pa i breuljèiæa visokih oko 2 m. Na uglo-

Kaznionica Stara Gradiška

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 43 SJEÆANJA I SVJEDOÈENJA vima su postavljene straarnice. Tu nas avijatièara). On je vani na cesti primijetio li smo i po kiši. Straari su imali kišne ka- utjeraše unutra kao ovce u tor. Ovce u toru da mu je došla ena u posjete i vidio je ka- banice. Kad bi se vratili u logor mokri od su barem bile sigurne od vukova, a ovdje ko nosi paket. Popeo se na jedan panj i kiše u tome se je ostalo i u istom išlo i spa- su nas vukovi èuvali. Nakon par dana tu razgovarao je sa enom znakovima prsti- vati jer drugoga se nema. Ne znam da li tu sam prvi put kod dijeljenja hrane èuo kod ju. Straar je primijetio taj razgovor i u Popovaèi kraj našega logora ili nekog "kazana", kako se jedan vojnik hvali kako krenuo je urno prema eni. Ona to nije slijedeæeg malog logora, uglavnom neda- je danas ubio jednoga bandita tj. osuðeni- primijetila. Pukovnik joj je davao znak leko od nas bio je i logor za ene. Mogli ka. Tako su nas, osuðenike, èuvari - vojni- neka se makne, no bilo je kasno. Kad je smo se glasnije razgovarati i vidjeti i ci zvali: »Ej ti banditu doði ovdje ili uèini straar došao pred nju, pokušala se naglo prepoznavati. I one su imale svoju ièanu ovo!« Unutra u logoru nigdje kakve okrenuti i pobjeæi i pala je preko jednoga ogradu. Jedan mi Zagrepèanin kae: »Vi- zgrade ili barake. Sve na otvorenome, na panja. Drugi dan je u mjestu umrla. Tu su dite li onu tamo, to je Marica Stankoviæ, suncu i kiši. Tu je veæ bila veæa grupa osu- je pokopali, a muu nisu dopustili da joj predsjednica enskoga ogranka kriari- ðenika koji su došli prije mene. Isti dan bude prisutan pogrebu. Bila je trudna. ca.« Ona se nekako u to vrijeme okrenula, predveèer dovedoše drugu grupu i ta- bila je nasmijana, mahali smo jedno ko se je nastavljalo. Spava se u mraku drugome. Iza toga, isti mi èovjek ili osvijetljeno mjeseèinom vani, gdje kae: »I onu tamo poznam. Ona je bila tko hoæe, jednostavno na zemlji. Noæi 'Klosetfrau' u vojarni za Nijemce, i su hladne. Tko si je donio kakav pok- zbog toga je suðena 'jer je suraðivala s rivaè, još nekako se u njega mogao okupatorom.'" U ono nesigurno umotati. No, neki su uhapšeni samo u vrijeme dosta je bilo da jedna ena hlaèama i košulji i takovi legnu rekne: »Ja onoga poznajem, bio je us- jednostavno na zemlju skvrèe se i ku- taša!«, i taj bi bio uhapšen. šaju spavati. Nakon par dana izniklo Svaki dan pristizale su nove grupe je tu "privatnih stanova". S nekim ko- osuðenika. Otvarali su privremene, madom špicastoga eljeza i drveta is- male radne pokretne logore. Odlazilo kopali su ispod onih malih uzvisina se van daleko raditi i u tim logorima se rupe u zemlji, gdje se je moglo skloniti je stanovalo. I ja sam tako bio u jednoj od kiše, a noæu je tu bilo malo toplije i grupi gdje smo radili i, po obav- bilo se zaštiæeno od rose. Takvih "nas- ljenome poslu, selili dalje. Svagdje tambi" izniklo je više, veæ prema tome gdje smo stigli, našli smo "gostoljubi- kako se je tko snašao i osvojio to vi smještaj". Mjestašce bijaše okru- mjesto. eno bodljikavom icom. Na jednome Hrana je bila oèajna. Iza rata ivjelo mjestu iskopali su jamu za WC, ali ni- se i vani oskudno. Nisu nas imali èime su je zaštitili daskama sa strane, nego prehraniti. Mali komadiæ kukuruzno- je samo iskopana jama na otvorenome ga kruha, nekakvo varivo kao za Brat Ivo Dilbert da nas svi gledaju. Tako smo se selili. svinje, vrlo rijetko, nemasno. Meso Skupilo se dosta osuðenika u tom logo- U pamæenju su mi ostala mjesta: Sveti nikad. ru. Poèeli su nas izvoditi na radove u bliu Kri, Ivaniæ Grad, Kloštar Ivaniæ. Uvijek je to bilo izvan samoga mjesta. Sjeæam se, Zagrepèani kao i oni iz okolnih mjesta okolicu. Ta suðeni smo na prisilni rad. mislim, pred Ivaniæ Gradom, doveli su Zagreba, kad su saznali gdje su njihovi, Odvojili bi oko dvadesetak osuðenika, nas u napola srušenu kuæu u ratu. Da bi je poèeli su svoje posjeæivati i donositi dobili tri straara i išli smo na razne ra- lakše èuvali, okruili su je bodljikavom pakete hrane za svoje. To bi straa primila dove: kopali bi jarke oko cesta, popravlja- icom i nas sve strpali u jednu sobu kao i izruèila osuðenom. Nekada je bio doz- li ceste itd. Po povratku s posla u logor, sardele jedan uz drugoga. Da su barem voljen i razgovor sa rodbinom u ograni- drugi straari - vojnici doèekivali su nas i malo imali èovjeènosti, pa da su na pod èenom vremenu. Ostao mi je u uspomeni brojali jesmo li svi. Kod toga brojanja, ka- dali slame, ali ništa. Negdje je pod bio od jedan alostan dogaðaj iz onih dana. Bio ko je koji straar bio raspoloen za to, gu- napola istrulih dasaka, a ostalo je zemlja; i je tamo i jedan osuðenik, bivši hrvatski rali su nas unutra udarajuæi nas na razne na to lezi i na tome spavaj. Kod seljenja iz pukovnik prezimenom Rogulja. (Neka se naèine. Tako sam i ja tu prvi puta dobio jednoga logora u drugi išlo se pješice no- nitkoneèudištojemeðunamabiloipu- udarac u leða kundakom puške. Drugi seæi na sebi sve svoje stvari. Straari voj- kovnika koji nisu smaknuti. Bilo je sluèa- puta, kada smo se vraæali, ja sam se pro- nici išli su uz nas pješice ili na konjima. jeva da su nekoga jednostavno iz logora gurao u sredinu da opet ne bi dobio uda- Nareðeno im je da pucaju na onoga, koji ponovno odveli na sud. Rogulja valjda rac. Inaèe, straari su nam rekli da im je se samo malo udalji iz stroja. nije bio puno kriv jer je za vrijeme rata bio nareðeno da kada vide da netko bjei ili se na Crnome moru kao instruktor hrvatskih sprema na to, da ga odmah ustrijele. Radi- (nastavlja se)

44 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. IZ POVIJESTI

NDH U VIROVITICI 8. TRAVNJA 1941. BORBA DO SMRTI ZA HRVATSKU DRAVU (IV.)

RatnagroznicauVirovitici Piše: midbu, a zov vlastite drave èinio se neodoljivo lijep, jasan i realan. Jugosla- Blizina rata se osjeæala i u Virovitici. Vlatko LJUBIÈIÆ venska stvarnost se pretvarala u staru Grad je bio vrlo nemiran. Jugovojska zadimljenu maglu prošlosti. Dotadašnji “je dolazila i odlazila i vidjelo se da se “Mješanje graðanstva i vojske imalo voða se izgubio u Beogradu. Za ustaše èine zadnje pripreme. Vojska se nas- je za posljedicu, da su ustaše i njihovi je “jedina neprilika tada bila u tome, što tanjuje po privatnim kuæama. Vojnici sumišljenici uspostavljali vezu sa vojni- su bili vojnici izmješani sa 'odu- šapuæu meðusobno, a i sa graðanima cima Hrvatima i obavješæivali ih, što im ševljenim ratnicima' Srbima. dolaze u vezu.” (1) je èiniti.” (2) Mladi ustaša Kosteliæ pošao je i Jugoslavija, uz podršku svojih sa- Ova reèenica “Hrvatskog tjednika” je predaleko, pa je skoro otvoreno vojnike veznica na jednoj i zemalja èlanica vrlo zanimljiva. Ostavlja dojam da se pozivao,daseneborezaSrbiju.Nije Trojnog pakta na drugoj strani, se prip- ustaše ne moraju truditi da uvjere, pri- pazio kome govori. Uhvatiše ga i zatvo- remala za rat na svomu teritoriju. dobiju ljude na svoju stranu, oni jednos- riše. Pukovnik je traio da ga policija Vrijeme je igralo vanu ulogu. tavno obavješæuju. Govore ljudima što preda njemu, i on æe ga dati ustrijeliti. im je èiniti. Nema nikog drugog komu Intervenira gradski naèelnik Pavokoviæ, Ustaše i njihovi istomišljenici takoðer bi vjerovali i tko bi im to rekao. Oèito je Langer i drugi, i šef policije za èudo nije nisu mirovali. to bio povoljan trenutak za ustašku pro- ga predao vojsci. Kosteliæ ostade iv jer

Bombardirani Beograd

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 45 IZ POVIJESTI je u to vrijeme nastala promjena koman- hrvatski ministri i jedan dio srpskih mi- Beograd bombardiran i razrušen od danta u puku i 'silni' Garbatovski osta nistara. Drugi dio, koji je otišao prema njemaèkih aeroplana. Osjeæaj teine bez vlasti.” (3) Vrnjaèkoj Banji, pridruio im se u sjeo je na sav narod. Nada i strah mješa- Prvi ratni dan u Beogradu gdje se mjestu Rudniku. Iz ovog mjesta je dr. li su se zajedno. Teška ozbiljnost zahva- zatekao i voða HSS-a i hrvatskog Maèek uspio poslati, telefonskom tila je sve, a osobito 'hrabre borce' na naroda dr. Maèek vezom, svojoj obitelji poruku, da je srpskoj strani, koji su u dubini duše ipak Oko pola sedam ujutro netko je u zdrav i èitav preivio bombardiranje osjetili, da æe sad prestati igra i dolazi beogradskom hotelu pokucao na vrata Beograda. Hrvatskom narodu nije pos- borba sa najaèom vojnièkom silom na sobe dr. Maèeka i probudio ga. Bio je to lao nikakvu poruku. Èlanovima i èelni- zemaljskoj kugli. policijski èinovnik, koji ga je obavi- cima HSS-a takoðer nije poruèio ništa. Nacionalisti, ustaše i svi dobri hrvat- jestio, da je Njemaèka prije sat vremena Zašto je šutio? Poèeo je rat. On je bio ski rodoljubi veselili su se, jer su znali, Jugoslaviji navijestila rat. da æe za kratko biti kraj robo- Skoèio je iz kreveta, otišao u vanju, a i strahote od pokolja kupaonicu i veæ je èuo kako srpske vojske na uzmaku.” (4) padaju njemaèke bombe. Brzo Puèist Simoviæ je 5. travnja se obukao i spustio u podrum. rekao Maèeku, da æe Nijemcima Bombardiranje je dolazilo sve trebati još èetrnaest dana, ako blie i nakon nekog vremena ele napasti. Toliko im, prema prestalo, pa se još dvaput po- njegovoj procjeni, treba da pri- novilo. Kad je prošao treæi val kupe snage u Maðarskoj. (5) bombardiranja, uspeo se iz Nije znao da su njemaèke snage podruma u prizemlje, gdje se veæ bile prikupljene i spremne, a nalazila kavana i restauracija. spremne su bile i ustaše. U istom hotelu su se nalazili njegovi stranaèki suradnici dr. “Hrvatski tjednik” od 7. lipnja Šutej, dr. Andres, dr. Smoljan. 1941. ironizira “izvanrednu spo- “Bili smo sva èetvorica u sobnost” jugogeneralitetata. nedoumici što nam je èiniti”- “Buduæi da je Jugoslavija sklo- kae Maèek u svojim “Memo- pila 'vjeèni pakt' s Maðarskom, arima”. I oni su trebali neko- to nije granicu trebalo ni osigu- ga, tko bi im rekao što im je èi- ravati: dosta su pogranièari. U niti. Nakon kratkog vremena tom uvjerenju povukoše II. došao je neki jugooficir koji ih konjièki puk iz Virovitice, a u je zamolio da poðu do minis- Viroviticu je trebao doæi 108. i tra vojske Iliæa, koji æe im dati 42. puk, koji nikad ne doðoše. U potrebne upute. Ministar voj- svojoj mudrosti umjesto da su te Gradonaèelnik Bjelovara 1941. Julije Makanec ske im je saopæio da predsjed- pukove poslali najkraæim putem, nika vlade nema u Beogradu, otišao je voða. Zar nije trebao nešto reæi? Od mi- oni ih šalju okolo iz Bjelovara u nekamo skloniti kralja. Zamolio ih je da nistara je poginuo samo Slovenac Franc Grubišnopolje i Daruvar. Vojska je k to- odu juno od Beograda, do ispod brda Kulovec. Kad je pao mrak stigli su u mu bila i u sebi rastrojena, pa nije èudo Avale i tamo prièekaju Simoviæa. Tamo Uice gdje su prenoæili. da su zakasnili.” U sebi rastrojena? U se èekali dva sata i vidjeli kako je pono- stvari je došlo do pobune vojnika Hrva- vo nad Beograd doletjelo nekoliko Prvi ratni dan u Virovitici ta u 108. pukovniji. Krajem prvog rat- njemaèkih zrakoplova. Od strane jugo- Bila je Cvjetnica, kršæanski blagdan nog dana, u noæi sa 6. na 7. travnja, Sla- vojske nije djelovala nikakva protuz- na koji se kršæani sjeæaju Isusova mesi- vonska divizija smještena u Bjelovaru, raèna obrana. Predsjednik jugoslaven- janskog ulasaka u Jeruzalem. Slavi se u sastavljena od 108., 42. i 40. puka, veæi- ske vlade, puèist Simoviæ nije došao, pa nedjelju prije Uskrsa. U nekim krajevi- nom popunjena prièuvnim vojnicima s je podpredsjednik Maèek preuzeo vod- ma je obièaj, da se odrasli i djeca umiva- bjelovarskog podruèja, kreæe u smjeru stvo ekspedicije i krenuo preko Rudni- ju u cvijeæu. Toga jutra, “6. travnja Bilogore i Podravine. (6) Kad je došla u ka i Uica prema Bosni. S njim su išli 1941. u Virovitici pukne glas da je podruèje Velikog Grðevca, 108. pukov-

46 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. IZ POVIJESTI niji je nareðeno kretanje prema Virovi- tici. Kod podjele streljiva izuzeti su vojnici Hrvati. Narednik Cvek je uz pomoæ svojih suradnika uspio opskrbiti vojnike Hrvate s oko 6.000 naboja. Nakon toga, u 108. pukovniji dolazi do pobune, koja uz podršku stanovništva, prerasta u ustanak. Ova pukovnija kreæe natrag prema Bjelovaru. Kod Severina joj se pridruila 40. dopunska pukovnija. Bjelovarska gradska vlast se, skupa s graðanima, pridruuje pobuni. Grado- naèelnik dr. Julije Makanec je u Bjelo- varu 8. travnja 1941. proglasio hrvatsku dravu.

Ako dr. Maèek, voða HSS-a i hrvatskog naroda, nije imao potrebu obratiti se hrvatskom narodu, u Virovitici se letkom oglasio predstojnik gradske policije Pribetiæ. “Hrvatski tjednik” ga naziva zloglasnim i kae da on “u svojoj velikoj ljubavi za Jugoslaviju izdaje letak, kojim proglašuje ratno stanje i ci- nièno naziva taj rat 'neizazvanim' makar je svaki i zadnji seljak znao da je puè bio izazov i da su 'otac' Gavrilo, 'sveto- savska crkva' i èetnièki dio generaliteta svim silama radili za taj rat.” (7) Taj isti predstojnik gradske policije “veliki neprijatelj 'frankovaca' i karijerista Pri- betiæ osudio je ustašu Nefa na dug zatvor radi pisanja “AP”. Usput mu je Sahrana rtava partizanskog terora u Lugu kraj Bjelovara èesto drao propovijedi protiv 'sub- prkos tomu što je Virovitica okruena lipnja 2006. prisustvovao sahrani verzivnog' rada frankovaca, kako sam jamam nevinih rtava, kojima ih napu- ekshumiranih rtava partizanskog tero- reèe: 'Da odgoji mladiæa'. Po njegovu niše partizanski pobjednici nakon što su ra u Lugu kraj Bjelovara. Što je s Viro- mišljenju moe ga odgojiti samo stro- je okupirali, istina o tome još uvijek ivi viticom i Virovitièko-podravskom u- gost i zatvor.” (8) “Hrvatski tjednik” nas u sjeni jugokomunistièkog antifašizma, panijom, s njihovim rtvama? Kad æe obavještava da je ustaša Nef još uvijek u koji je postao dio slubene ideologije one biti ekshumirane i dostojno sah- zatvoru, ali ne i kad je uhvaæen i vladajuæih krugova Republike Hrvat- ranjene? Virovitica još nema ni svoj osuðen. ske. To se loše odraava i na stanje svi- rtvoslov. Tko ga je duan napraviti? “Umjetnièko” farbanje povijesti jesti, društveno-politièko i kulturno dje- Osobitost Virovitice i Virovitièko-pod- Opisujuæi nastanak NDH u Virovitici, lovanje na višim i niim razinama. To ravske upanije ne moe biti ponovno neki su sve aktivnosti ustaša i njihovih guši povijesnu istinu, sijeèe je u dubini i podizanje partizanskih spomenika. I to istomišljenika sveli na èinjenicu da su presjeca puteve ivotnih sokova, koje u trenutku dok su u upaniji na vlasti neki mladiæi po zidovima pisali “AP” svaki narod crpi iz svojih korijena. U HDZ i HSP, a u gradu Virovitici sam (ivio Ante Paveliæ). Takvo opisivanje šumi pored jasenaškog puta, partizani HDZ. Ovaj 'novi' HDZ i HSP nemaju povijesti je više karikatura, koja se su pobili ranjenike koje su odvezli iz vi- snage da odbace ideologiju komunistiè- moe proglasiti i umjetnošæu, ali nikako rovitièke bolnice. Ministar unutarnjih ko-jugoslavenskog antifašizma pa je ne istinitom povijesnom slikom. Us- poslova, virovitièanin Ivica Kirin je 28. prihvatiše, iskreno ili neiskreno, kao

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 47 IZ POVIJESTI svoju, što se porazno odraava na po- kolni most vodio nadporuènik Schir- litièku klimu i u Virovitièko-podrav- macherr a drugu na eljeznièki poruè- skoj upaniji, na naš odnos prema nik Rossler. Republici Hrvatskoj i Domovinskom Bila je to utrka sa smræu, jer je bio ratu. Naime Josip Broz Tito nije kao dosta jedan pritisak, pa da elektrièna suprotnost i favorit nekih utjecaj- iskra izazove eksploziju. Presjekli su nih kolonijalnih drava stajao sa- jedan vod na kolnom mostu, ali drugi mo nasuprot dr. Anti Paveliæu i nisu bili tu. Bili su ispod mosta da se Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj nego ne mogu dohvatiti. Nadporuènik se stoji i nasuprot dr. Franji Tuðmanu prebacio preko ograde mosta, drao je i njegovu djelu. Tito i njegovo djelo škare u ustima te prilazio sve blie se pojavljuju kao bolja, idealizirana hrvatskoj strani mosta. Opazi drugi prošlost i poeljan uzor za buduænost. vod. Dri se jednom rukom za ogradu, O tome, u svojoj knjizi “Predsjednik visi povrh rijeke, a drugom rukom protiv predsjednika” (Mesiæ protiv sijeèe vod škarama. Presjekao je sve Tuðmana), piše i bivši komunist prof. ostale vodove. Jugovojska poèinje pu- Zdravko Tomac. Kad se neka gra- cati, oko njega udaraju metci. Po- ðevina eli podpuno srušiti onda se goðen je vojnik koji mu pomae, a ruši iz temelja. Da se ne bi ponovo iz- most neošteæen dolazi u njemaèke gradila, na njenom se mjestu gradi ruke. neka druga. Jugokomunistièki antifa- Prof. Zdravko Tomac, autor knjige Na eljeznièkom mostu je poruènik šizam je bio kukavièje jaje u hrvat- "Predsjednik protiv predsjednika" Rossler presjekao èetiri od pet vodo- skom dravotvornom gnijezdu, što va. Tada je došlo do eksplozije. Naval- mu je i sada funkcija. Lani prijatelji teæena mosta na rijeci Dravi. U suprot- na jedinica je zatrpana pod ruševinama. hrvatske dravnosti ga podupiru, jer nom bi dosta vremena morali utrošiti na Dolazi im pomoæ. Nitko nije ozbiljno znaju da je to najsigurniji put da je izgu- gradnju pontonskih mostova. Procjenili ranjen. Poruènik je ranjen u rame. Ipak bimo. Jugokomunistièki antifašizam ne su da su im za tu svrhu osobito pogodna most nije uništen nego samo njegov ma- moe biti dobar temelj hrvatske dravne dva mosta kod Barsca, jedan eljezniè- li dio. eljeznièki pioniri æe ga brzo suverenosti. Zato nam ga podmeæu. ki, a drugi kolni. Za njihove motorizi- popraviti. Ako je istinita ona stara izreka da rane divizije bio je vaniji kolni most. pjesnici puno lau, onda je u hrvatskom Jugovojska je takoðer znala koliko su Njemaèki vojnièki èasopis “Der odnosu prema povijesti puno umjetniè- Sieg”, broj 255 je opisao njemaèko zau- ovi mostovi vani, pa je ispod njih pos- kih elemenata, pa se 'novi' HDZ i HSP zimanje dravskih mostova kod Barsca, tavljena velika kolièina eksploziva, da takoðer mogu proglasiti ljubiteljima a “Hrvatski tjednik” je to prenio u broju ih u svakom trenu mogu diæi u zrak. U umjetnosti. 29., od 19. srpnja 1941. Nadporuènik jugoslavenskom mostobranu bilo je Schirmacherr je za ovaj podhvat dobio Za njemaèki prodor do Zagreba dosta bunkera, sve do vode su dopirale bilo je vano zauzeti mostove kod Viteški kri. Put njemaèkim divizijama ièane zapreke postavljene na obali. Barsca, što je uspjelo iako su bili je bio otvoren. Stoga se èinilo da je u u sluèaju njemaè- minirani Nastavlja se Mostovi na rijeci Dravi, kraj maðar- kog napada nemoguæe zaustaviti skog grada Barsc, koji se smjestio na- uništenje mostova. Zapovjednik 1) Hrvatski tjednik, 31. svibnja 1941., str. 1. suprot hrvatskog Terezinog polja, bili njemaèke pukovnije je napravio plan. 2) Isto su od izuzetne strateške vanosti ne sa- Došla je noæ odluke. Navalnu jedinicu 3) Isto mo za virovitièki kotar, nego i za cijelu stavio je u zasjedu. Opalio je pješaèki 4) Isto Hrvatsku. Kad su njemaèke oklopne top što je bio znak da sve baterije pucaju 5) Vladko Maèek, Memoari, str. 222. trupa dobile zapovjed, da s maðar- što više mogu. Stašna buka i vatrena ki- ša spustiše se na drugu stranu obale. Na- 6) Boo Èubeliæ, Mrtvi su samo oni koje lju- sko-jugoslavenske granice u brzom nadi zaborave, Fokus, 14. travnja 2006., str. letu zauzmu hrvatski glavni grad kon nekog vremena paljba je iznenada 27. Zagreb, za brzu provedbu tog zadatka prestala. Istog trena dvije navalne jedi- 7) Hrvatski tjednik, 7. lipnja 1941., str. 1. bilo je vano zauzeti jedan ili dva neoš- nice jurnuše na mostove. Jednu je na 8) Isto

48 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. OSVRTI I PRIKAZI

DVA ÈASOPISA U BORBI ZA HRVATSKU DRAVU: STUDIA CROATICA I KROATISCHE BERICHTE U samoj je naravi stvari da se kod raz- Piše: dr. Mate Luketa, uz povremene prinose mišljanja, analiziranja ili pisanja o Kazimira Kovaèiæa i Radovana Latko- djelovanju i dostignuæima hrvatske di- Ivona DONÈEVIÆ viæa. Ivo Rojnica je, takoðer, za jaspore mora uzeti u obzir vrijeme u uredništvo i Institut unajmio uredske kojem se to odigravalo. Studije Ivo Bogdan, u ono doba vjero- prostorije, koje je mnogo godina kasnije Nakon svršetka Drugoga svjetskog jatno najvrsniji hrvatski novinar. Osni- posjetio prvi predsjednik Hrvatskoga rata i gubitka hrvatske drave, velik vaèi su ujedno tvorili i prvi ureðivaèki sabora, dr. arko Domljan. broj Hrvata, od onih koji su uspjeli iz- odbor. To su bili: Anðelko Beliæ, dr. Mi- «Studia Croatica» bila je zamišljena bjeæi englesko izruèivanje i jugokomu- lan Blaekoviæ, Ivo Bogdan, dr. Ivo kao tromjeseènik, a prvi broj je izašao nistièko klanje, našao je utoèište u Ar- Huhn, Branko Kadiæ, Sreæko Karaman, 1960., u godini smrti kardinala Stepin- gentini, u manjem broju i u ostalim dr. Boidar i dr. Radovan Latkoviæ, dr. ca, komu je bio posveæen. Urednik Ivo juno – amerièkim dravama. U Bogdan predstavio je èasopis krat- emigrantskom smislu to je bio prvi kim povijesnim pregledom, uz val politièkih emigranata, meðu nji- slijedeæe rijeèi buduæim èitateljima: ma znatan broj intelektualaca i stu- « Ovaj èasopis upuæen je javnosti denata, koji su još ivuæi u izbjegliè- ibero – amerièkih drava, posebno kim logorima Italije i Njemaèke nas- onima koji se po svom zvanju ili tojali završiti studije. Ti se ljudi, uz dunosti zanimaju za prouèavanje svu borbu za svakodnevni ivot, nisu prilika u srednjoj i junoj Europi, zo- mogli pomiriti s mišlju, da bi njihova nama koje su podvrgnute komunis- borba za stvaranje i oèuvanje tièkom pritisku. Èasopis je autentièni hrvatske drave bila uzaludna. Ova je izraaj hrvatskih izbjeglica, meðu generacija u sebi nosila ideju slobode kojima se nalazi velik broj intelektu- i nezavisnosti za svoj, hrvatski narod, alaca, rtava komunistièkih progo- viziju ostvarenja, ali znajuæi pri tomu na». da nije dovoljno boriti se protiv, veæ Veæ 1963. uredništvo se odluèilo da treba ostati dosljedan i nepoko- na valik podvig; sva èetiri godišnja lebljiv, na temelju onih vrednota u èi- izdanja izdalo je u knjizi pod naslo- ju se obranu vodi borba. vom «La tragedia de Bleiburg» (Blei- STUDIA CROATICA burška tragedija). Osim dokumenata o partizanskim zloèinima poèinjeni- Veæ koncem pedesetih godina proš- ma nakon izruèenja hrvatske vojske i loga stoljeæa, u doba najveæe repre- Studia Croatica, èasopis u izdanju civila po Englezima na Bleiburškom sije u domovini, izopaèavanja hr- Hrvatsko-latinoamerièkog kulturnog instituta polju i na «putevima smrti», koje je vatske povijesti i širenja lanih vijesti Mate Luketa, dr. Franjo Nevistiæ, prof. narod kasnije nazvao «krinim putem», u domovinskom i inozemnom tisku, Vinko Nikoliæ, Ivo Rojnica, dr. Pero koje je dobrim dijelom sakupio prof. jedan se uski krug intelektualaca u Bu- Vukota i naknadno prof. Danijel Crljen, enos Airesu odluèio tomu suprotstaviti Krunoslav Draganoviæ, knjiga takoðer Ljeposlav Periniæ i Milan Rakovac. Od izdavanjem èasopisa na španjolskomu sadri povijesno – politièke analize, te navedenih danas su još ivi Boidar jeziku, pod imenom « Studia Croatica «. saetke na španjolskom, engleskom, Latkoviæ i Ivo Rojnica, obojica u Ujedno su osnovali i «Hrvatsko – lati- njemaèkom, francuskom i hrvatskom noamerièki kulturni institut», kao izda- devedesetim godinama, te Ljeposlav jeziku, u svemu 390 stranica. Bila je to vaèa èasopisa. Periniæ, s naizmjeniènim boravkom u prva knjiga na jednom svjetskom jeziku Buenos Airesu i Zagrebu. Inanciranje o masovnim umorstvima, koje su jugos- Prvi predsjednik Instituta bio je dr. èasopisa, to jest štampanje i odpremu, lavenski komunisti izvršili nad Hrvati- Boidar Latkoviæ, prvi glavni urednik preuzeli su Ivo Rojnica i, djelomièno, ma 1945., i to, što uvijek treba istaæi, na-

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 49 OSVRTI I PRIKAZI kon svršetka rata. Cijela hrvatska dijas- sadri tri studije: Pitanje Bosne i Prvi zemljama španjolskoga govornog pod- pora svih kontinenata pozdravila je izla- svjetski rat Ive Bogdana, Bosna i ruèja, kojima je sluila kao priruènik. zak ove knjige, koja je kroz godine tvo- Hercegovina – hrvatske pokrajine, pov- Godine 1988., o sedamstotoj godiš- rila osnovicu za prouèavanje ove jesnièara o. Dominika Mandiæa i Po- njici Vinodolskoga zakonika, prvoga najveæe tragedije u hrvatskoj povijesti. vijest Bosne dra. Pere Vukote, uz povi- hrvatskog pravnog dokumenta na hrvat- Tadašnje jugoslavenske vlasti naroèi- jesno – politièke priloge dr. Milana Bla- skomu jeziku, pisanog glagoljicom, to je uzbunila èinjenica, da je veæ 1970., ekoviæa, dr. Franje Nevistiæa i suradni- Studia Croatica je u svom redovitom iz- u Philadephii, USA, izašla sadrajno ka iz domovine pod pseudonimom J. G. danju donijela prijevod Zakonika na vrlo slièna knjiga o bleiburškoj tragedi- Fratija. Reakcija s jugoslavenske strane španjolski. Uz svoj prijevod, dr. Boi- ji, pod naslovom «Operation Sloug- nije izostala. 1971. u Buenos Airesu je dar Latkoviæ je objavio i prikaz politiè- hterhouse» (Podhvat klaonica), pod ubijen glavni urednik Ivo Bogdan. Na ko – administrativnih prilika u kojima uredništvom prof. Ivana Prcele, a uz su- njegovo mjesto izabran je dr. Franjo se je prenosilo obièajno pravo, kodifici- radnju prof. Stanka Gualdescua. Pred- Nevistiæ, ujedno i predsjednik Instituta. rano kasnije u Zakoniku. Vinodolski za- govor je napisao amerièki general On je obje dunosti obnašao sve do konik poznavao je veæ i pravnu normu Charles A. Willoughby, koji meðu osta- svoje smrti 1984. in dubio pro reo, u sumnji za okrivljeno- lim istièe, da su : « Tito i njegovi ga, a dr. Latkoviæ posebno istièe razvikani partizani postigli da u Vinodolskom zakoniku, kao stvarne pobjede za vrijeme rata dokaz pred sudom, nije vrijedio jedino na stranicama anglo – takozvani «boji sud», niti tortu- amerièke štampe.«, ili osvræuæi se ra, koje u isto vrijeme nalazimo u na Tita. «da nije bilo Britanaca i zakonima raznih europskih naro- Amerikanaca lako bi ga smlavile da. Boidar Latkoviæ je takoðer vojne snage Hrvatske.». preveo i Poljièki statut, (Estatuto Konaèno je 1976., na osnovu de Poljica), zakonik srednjov- španjolskoga izdanja, s proši- jekovne hrvatske poljièke knee- renom dokumentacijom i predgo- vine iz 1440. godine, uz opširan vorom dra. Franje Nevistiæa i prikaz i znanstvenu analizu, koji prof. Vinka Nikoliæa, kao izdanje je Studia Croatica objavila 1995. knjinice «Hrvatske revije», ob- Osim ovih prijevoda najstarijih javljena «Bleiburška tragedija zakonika na hrvatskomu jeziku, hrvatskoga naroda», na hrvatsko- dr. Boidar Latkoviæ preveo je s mu jeziku. Zanimanje je bilo toli- Jozo Vrljièak, glavni urednik Studie Croatice latinskog na španjolski «Liber ko, da je 1988. slijedilo drugo, septium», sedmu knjigu Dubro- Povodom likvidacije Hrvatskoga prošireno izdanje, pod naslovom «Blei- vaèkog statuta iz 1272., uz opširan pri- proljeæa, Nevistiæ je 1972., u okviru burg, uzroci i posljedice». Danas se u kaz Dubrovnika od srednjovjekovne Studije, objavio posebnu brošuru pod dravi Hrvatskoj niu alosni dokazi o opæine do grada – drave, koja se od naslovom «Croacia y la actual crisis de zloèinima nad obezpravljenim hrvat- XV. stoljeæa u meðunarodnim doku- Yugoslavia « (Hrvatska i sadašnja kriza skim narodom u drugoj Jugoslaviji, no mentima spominje kao Dubrovaèka Jugoslavije). Kao posebno izdanje, Stu- zasluga je izdavaèa i uredništva «Studie republika. Statut je podijeljen na osam dia Croatica je 1977. izdala zbornik Croatice», da su u stranomu svijetu pok- knjiga, od kojih prevedena sedma obra- «Croacia y su destino» (Hrvatska i nje- renuli saznanje o povijesnoj istini i ðuje dubrovaèko pomorsko pravo. Ovaj opovrgli komunistièke lai plasirane u na sudbina), èiji je tekst napisao dr. prijevod Boidara Latkoviæa, koji je sredstva priopæavanja. Nevistiæ gotovo sam. Ta knjiga sadri Studia objavila kao posebno izdanje presijek hrvatske povijesti od najstarijih 2000. godine, prvi je prijevod na jedan Povodom 50. godišnjice sarajevskog vremena do svršetka Drugoga svjetskog strani jezik uopæe, dok je Liber septum s atentata, «Studia Croatica» je 1965. iz- rata, te opširan prikaz hrvatskoga kul- latinskog na hrvatski preveden tek dala cijelo godište u obliku knjige, pod turnog stvaranja. Obraðuje i narodno 1972., a cijeli Statut 1990. naslovom «Bosnia y Herzegovina – gospodarstvo i geopolitièki poloaj Hr- Aportes el esclarecimiento del origen vatske. Knjiga je dobila vrlo pozitivne Nakon smrti glavnog urednika Studie de la Primera guerra mundial» (Bosna i komentare uglednih argentinskih novi- Franje Nevistiæa 1984. godine, pred- Hercegovina – Prilozi za objašnjenje nara, a naroèito je dobro bila primljena sjednikom Instituta i glavnim uredni- uzroka Prvoga svjetskog rata). Knjiga kod naše, takozvane druge generacije u kom Studie Croatice imenovan je dr.

50 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. OSVRTI I PRIKAZI

Radovan Latkoviæ, a tajnikom Ljepos- pakt, vladao je takozvani «hlad- lav Periniæ. Obojica su te dunosti ob- ni rat». Drave pod komunistiè- našali do konca 1994., u presudnom kim sustavom su u ekonomskom razdoblju za Europu i Hrvatsku. razvitku stalno zaostajale za pri- likama koje su vladale u slobod- Kao glavni urednik, Radovan Latko- nim europskim dravama. Una- viæ je redovito pisao uvodnike i poli- toè financijskoj pomoæi zapad- tièke komentare, u kojima, èitajuæi ih nih zemalja, koju je od njih do- danas, nailazimo na rašèlambe najva- bivala u varavoj nadi da se u slu- nijih svjetskih i europskih problema, èaju oruanog sukoba ne bi uvijek u potrazi za rješenjima, koja bi svrstala na stranu sovjetskoga vodila do hrvatske nezavisnosti u slo- bloka, nesvrstana se Jugoslavija bodnom, demokratskom svijetu. Uspio nalazila u stalnom opadanju i- je, takoðer, Studiu èvršæe povezati s do- votnoga standarda svoga sta- movinom, osiguravši suradnju nekoli- novništva, rastu nezaposlenosti i cine pisaca iz Hrvatske i sadrajnu ju buðenju otpora prema centralnoj prilagoditi novonastalim politièkim pri- vlasti. Sve je to dovelo do likama i potrebama druge generacije, «hrvatskoga proljeæa» i MAS- koja je i preuzela Studiu. POK – a. Jugoslavija je tu krizu, Kao posebno izdanje, Studia Croatica osim terorom, pokušala prebro- je 1993. objavila djelo dr. Milana Bla- diti otvaranjem granica za one ekoviæa «Indice general» (Generalni koji su se mogli ili htjeli zaposli- indeks), koji obuhvaæa sva izdanja od ti u slobodnomu svijetu. Kroatische Berichte, èasopis hrvatske emigracije 1960., do zakljuèno 1992. Taj cijeli, op- S radnièkom masom i in- u Njemaèkoj. Izlazi do 1990. širni materijal, dr. Blaekoviæ je podi- telektualcima raznih zvanja, u jelio na 15 tematskih skupina, uz popis uopæe nismo predvidjeli. ivjeli smo u emigraciju je pristigla i UDBA, jer su se svih suradnika s godinom objavljenih raznim gradovima. Uredništvo se sasta- komunistièke vlasti više od svega bo- radova. Dodao je, nadalje, popis raznih jalo jednom mjeseèno, a drugo se obav- jale doticaja takozvanih »privremenih» ustanova, sveuèilišta i knjinica, kojima ljalo telefonom. Svi smo bili zaposleni, radnika s politièkom emigracijom. Sli- se besplatno slalo i šalje Studia, njih pa se za «Berichte» moglo pisati i raditi jedila su, dakle, politièka umorstva, ot- 164u34dravesvijeta. samo u slobodno vrijeme. Nekoliko tis- mice, telefonske i pismene prijetnje, kara odbilo je tiskati èasopis, bojeæi se Koncem 1994., dr. Radovan Latkoviæ pritisci na djecu u dopunskim školama i represije s jugoslavenske strane. Ni fi- prepustio je svoju dunost glavnoga sl. Da su intelektualci svemu tomu bili nancijsko pitanje nije bilo rješeno, a urednika Studie magistru Jozi Vrlji- posebno izloeni, ne treba isticati. Da- trebalo je plaæati tiskanje, odpremu i æaku, roðenom nakon rata u Argentini, nas su sve to poznate stvari, ali mislim poštarinu. Uredništvo je, naravno radilo koji sa skupinom Hrvatica i Hrvata iz da ih treba spomenuti kao podsjetnik èi- besplatno, isto kao i svi suradnici. njegove, druge generacije, i dalje us- tateljima. pješno izdaje Studiu Croaticu, uz surad- Troškove za prvi broj preuzeo je nju intelektualaca iz domovine i skrom- To je bilo ozraèje u kojem se jedna ugostitelj iz Frankfurta Zvonko Baotiæ. nu, ali hvalevrijednu financijsku pomoæ mala skupina hrvatskih politièkih emig- Oduševivši se za podhvat, daljnjih 6 Hrvatske matice iseljenika. Od 1996. ranata odluèila poèet izdavati «Kroa- brojeva financirao je vojvoðanski Hrvat Studia se moe èitati i na internetu, sa- tische Berichte». U tu svrhu prvo je os- Mato Perèiæ. Daljnje izlaenje èasopisa mo se, naalost, ritam redovitog izla- novana, prema njemaèkim zakonima, omoguæio je hrvatski industrijalac iz enja, radi pomanjkanja financijskih «Zajednica za prouèavanje hrvatskih Argentine Kazimir Kovaèiæ, bivši do- sredstava, ne moe odrati. pitanja», kako bi imali izdavaèa za èa- mobranski èasnik i legionar s istoènoga sopis. Èlanovi uredništva bili su: dr. bojišta. Njegov opis krinoga puta ob- KROATISCHE BERICHTE Ernest Bauer, Gojko Boriæ do 1981., javljen je u svim emigrantskim knjiga- Pod sasvim drugim okolnostima os- Ivona Donèeviæ i Stjepan Šulek. U ma o Bleiburškoj tragediji. Kovaèiæ je novan je 1976. hrvatski èasopis na nje- uredništvu su povremeno radili i: To- podmirio troškove za nekoliko brojeva, maèkom jeziku «Kroatische Berichte» mislav Mièiæ, Ivan Cerovac, Ivica a dalje je, veæim ili manjim prinosima, (Hrvatski izvještaji). U Europi, podi- Lozo, Ivica Vršæak i Vladimir Koretiæ. pomagao «Kroatische Berichte» kroz jeljenoj na dva bloka, NATO i Varšavski Radilo se timski i uz poteškoæe, koje sve godine izlaenja. U financiranje èa-

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 51 OSVRTI I PRIKAZI

mogli ukratko navesti i svrhu i smjer èa- sopisa. S njemaèkim revijama «Kroa- tische Berichte» smo izlagali i na meðu- narodnim izlobama i to 1979. u Kairu, 1982. u Brazilu, 1983. u New Yorku, Los Angelosu i Stockholmu, 1984. u Buenos Airesu i Santiago de Chile, 1985. u Hong Kongu i Madridu, 1986 u Indiji, New Delhi, 1988. u Ankari, Is- tambulu, Izmiru, te iste godine u Ateni i Solunu, 1989. u Parizu i 1990. u Bar- celoni.

Naravno da smo «Berichte» svake godine izlagali i na hrvatskomu štandu, na meðunarodnoj izlobi knjiga u Fran- kfurtu. Taj «hrvatski štand» bio je og- ledalo hrvatske publicistike u stranomu svijetu. Jugoslavenski predstavnici svake godine su iznova pokušavali ishoditi Stjepan Šulek, nekad glavni urednik Kroatische Berichte zabranu kod njemaèkih vlasti, svaki pu- sopisa od 1979. ukljuèilo se Hrvatsko vali prikaze knjiga hrvatskih i stranih ta uzalud. narodno vijeæe. Predsjednici HNV – a, autora, naroèito onih koji su, slueæi se Zadnji broj «Kroatische Berichta» Janko Skrbin do 1982., a zatim dr. Mate jugo – promidbom pisali negativno o izašao je 1990. nakon pada komunistiè- Meštroviæ, shvatili su što za politièki Hrvatskoj i Hrvatima. Èitateljima je, ta- kog reima u Hrvatskoj, sa slikom rad hrvatske emigracije moe znaèiti koðe, dat uvid u veliku kulturnu i poli- prvog hrvatskog predsjednika na kori- èasopis na jednom od vodeæih europ- tièku djelatnost cijele hrvatske dijas- cama lista. Ovo uredništvo nije moglo skih jezika. pore. odrati èasopis. Dr. Bauer je u Njemaè- «Kroatische Berichte» izlazili su u 2 Njemaèki savez povjesnièara dao je u koj objavio nekoliko zapaenih knjiga 500 primjeraka, a besplatno su slani raz- svom struènom glasilu «Povijest u zna- iz hrvatske povijesti na njemaèkom, nim politièarima, zakladama, novinari- nosti i nastavi» slijedeæu ocjenu: « Kro- dok je svoje uspomene pod naslovom ma, svima onima koji su na njemaèkom atische Berichte je izdanje jedne hrvat- «ivot je kratak san» objavio u knjini- govornom podruèju mogli utjecati na ske organizacije u izbjeglištvu, koja ra- ci «Hrvatske revije». On se odmah vra- javno mišljenje i politièke odluke. Èa- di za samostalnost Hrvatske i trai razu- tio u rodni Zagreb, gdje je 1995. umro u sopis je bio zamišljen kao politièko gla- mijevanje za svoje ciljeve, meðu osta- 85. godini ivota. Stvarni glavni ured- silo demokratskoga smjera, kojje èita- lim i time što današnju Jugoslaviju pod- nik bio je Stjepan Šulek, koji je pisao oce treba upoznati s tenjom hrvatskoga vrgava oštroj kritici, istièe hrvatsku sa- pod pseudonimom Krunoslav Sigetiæ, naroda za slobodom i dravnom neza- mobitnost i brani Hrvate od neosnova- buduæi da kao novinar kod «Deutsche visnošæu. To je znaèilo ne samo rušenje nih optubi... Time taj èasopis predstav- Welle» nije smio suraðivati u emigran- komunistièkoga sustava, što se u Europi lja izvor za suvremenu povijest Jugosla- tskim glasilima. On je prešao u diplo- razumijevalo, nego i svake Jugoslavije, vije.» matsku slubu obnovljene hrvatske dr- što se trebalo tumaèiti i argumentirati. S «Kroatische Berichte» otvorila nam ave, a danas ivi i piše u Zagrebu. Ja Trebalo se osvrtati na jugoslavensku se i druga linija promidbe za Hrvatsku. sam s obitelji ostala u Njemaèkoj, jer se politiku, isticati sve negativnosti, reagi- Upisali smo našu «Zajednicu za prouèa- nisam imala kuda vratiti. Bilo mi je odu- rati na diskriminacije i povijesne neis- vanje hrvatskih pitanja» u Savez nak- zeto ne samo dravljanstvo, veæ i sve tine. Usporedo s politièkim èlancima i ladnika njemaèkoga govornog podruè- što su mi pokojni roditelji u Zagrebu os- komentarima, posvetili smo panju prija. To nam je omoguæilo izlaganje èaso- tavili. Èak i grobnice. No, osim što se kazivanju hrvatske povijesti, geopoli- pisa kod godišnjih izlobi knjiga u uredništvo razišlo, Berichti su ostali i tièkoga poloaja, knjievnosti, filozo- Frankfurtu, na velikomu izlobenom bez financijskih sredstava. Hrvatsko na- fije, umjetnosti i glazbe kao dijelu opæe prostoru revija na njemaèkom jeziku, rodno vijeæe ubrzo je prestalo s radom, a europske kulture, uvijek s naglaskom na ulazak u razne meðunarodne kataloge, sva materijalna pomoæ dijaspore išla je vlastiti identitet. Redovito smo objavlji- gdje smo uz ime èasopisa i izdavaèa u domovinu. Tako je trebalo i biti.ˆ

52 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. OSVRTI I PRIKAZI

JEDINO HRVATSKA SJETI SE 20. lipnja o. g. u Gradskoj knjinici u evnosti, kao i njegove povijesne uradke Zadru uprilièeno je predstavljanje knjige koji imaju i znanstvenih pretenzija. Po (Dan prije Hrvatskog sabora 1990.) – zbirke radova Ante Bruna Bušiæa JEDI- svomu znaèaju su i dalekovidne. NO HRVATSKA. Predstavljaèi su bili fra Tko porièe rodno gnijezdo U svomu izlaganju prof. dr. Stijepo Ivan Ševo (u ime nakladnika Franjevaèke na truloj se grani njiše. tiskare Mostar), prof. dr. Branimir Lukšiæ, Obad spomenuo je i Hrvatsko proljeæe, te prof. dr. Stijepo Obad i Marko Vasilj. je nasumce spomenuo i neka imena hrvat- U bezdan se on strovali Predstavljaèi su istakli veliki domoljub- skih politièkih zatvorenika iz ovoga raz- ni znaèaj Bruna Bušiæa, njegov knjievni doblja, u Dubrovniku, Splitu, Šibeniku i za njega se ne zna više. opus koji se svrstava u najsnanija prozna Zadru, ali je po svomu obièaju zatajio i pjesnièka djela suvremene hrvatske knji- neka imena i suðenja hrvatskim domolju- bima u Zadru, dakle sasvim ih je prešutio, Tko porièe svoje preðe dok je druge, kao Antu Stamaæa i Ivu Ma- šinu, koji su svakako bili hrvatski muèeni- taj je mrtvac prije smrti. ci, isticao. Time se obezvrijeðuje njegovo izlaganje zbog neobjektivnosti i osobno- Pred stvarnošæu sklapa vjeðe ga pristupa, ne poštujuæi stvarne èinjenice i dogaðaje. vrijeme æe ga u prah strti.

Ovaj skup odran je pred prepunom dvoranom Gradske knjinice u Zadru i uz Neka mrnja svud se gasi glazbeni dio znaèio je pravo osvjeenje u djelovanju Gradske knjinice u Zadru, da budemo dobri ljudi. koja postaje središte kulturnoga ivota Zadra. Glazbu su priredile klape «Kontra- Nek' nas ljubav Boja spasi da» i «Kolibriæi», dok je tekst o prvim go- da se zavist ne probudi. dinama ivota A. B. Bušiæa, te izbor iz njegove proze i poezije èitao zadarski glu- mac Zlatko Košta. Višnja SEVER Bruno ZORIÆ, prof. Jedino Hrvatska!

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 53 REAGIRANJA KOME SLUE KRIVOTVORINE U Hrvatskom slovu od 30. lipnja, u Piše: ti, ali poznajem neke iz èelništva PBV-a s «Jeci» na 29. stranici, objavljena je izjava kojima sam robovao na otoku Sv. Grguru. Poèasnog bleiburškog voda (PBV) u Mate ÆAVAR I zaista me èudi da i takvi nisu zamijetili svezi promjene sadraja na bleiburškome povijesnu štetnost krivotvorenja ovoga spomeniku podignutom u spomen predaje jenama koje su izmjenjene u odnosu na sadraja na Bleiburškomu polju. A svaka- Vojske i izbjeglica NDH 15. svibnja 1945. prvotni Milošev tekst. Jasno se vidi kako ko tu dolazi u obzir i hrvatski naziv samo- godine. Asvi dobro znamo što se onda do- je sadraj toga teksta krivotvoren, jer se ga mjeseca. Ako je cijeli sadraj na hrvat- gaðalo s tom naoruanom Vojskom NDH praktièno više ne zna tko je to sve nastra- skomu jeziku, zašto onda ne bi bio svi- i izbjeglicama koje su bjeale pred jugo- dao na tomu Bleiburškomu polju na zav- banj, a ne maj? Mislim kako bi Hrvatsko komunistièkim zloèinima. Ova izjava je ršetku Drugog svjetskog rata, i to 15. društvo politièkih zatvorenika, skupa sa objavljena pod naslovom «Vukušiæ je naš svibnja 1945. godine, tjedan dana poslije svim preivjelim braniteljima, vojnicima glasnogovornik», a radi se o stajalištu završetka rata. Jer Vojska NDH bila je NDH, trebalo osloboditi taj spomenik bilo èelništva toga PBV- a, koji je utemeljen posljednja koja se predala Englezima... kakvih krivotvorina, kako zbog onih sto- nešto poslije bleiburške tragedije. A zna- tina tisuæa koji su umirali pod simbolima mo koliko vremena je od tada prošlo. Ko- Zašto je mijenjan taj sadraj, u kojemu svoje NDH, tako i zbog novih naraštaja liko mi je poznato, prvotni sadraj na blei- se sada ne vidi da je tu nastradala Hrvat- burškom spomeniku upisan je u privatnoj ska vojska nakon predaje, poubijana na njihovih i hrvatskih potomaka. Tu bi se reiji Petra Miloša, jednoga od ondašnjih masovnim stratištima Krinoga puta, morale ukljuèiti i hrvatske kulturološke èelnika PBV-a. nego eto da je tu stradalo nekakvo mnoš- institucije, kao što je Institut «Ivo Pilar», tvo? Oni koji su dozvolili mijenjanje toga Matica Hrvatska, pa èak i Hrvatska aka- S njegovom simbolikom i sadrajem sadraja podlegli su onima koji ne prizna- demija znanosti i umjetnosti. Poèasni neki su se mogli slagati ili ne slagati, ali u ju opstojnost NDH i Vojskete Drave, ko- bleiburški vod je samo spomen postrojba svakom sluèaju u sadraju je bilo istinito ja ju je èetiri godine viteški branila. Tu je bleiburške tragedije i ništa drugo. PBV ne kako je na tome Bleiburškom polju nas- ispunjena njihova elja, jer banditi, od- moe u bilo kojem naraštaju i vremenu tradala Vojska Nezavisne Drave Hrvat- metnici u NDH proglasili su branitelje mijenjati spomen sadraje i krivotvoriti ske skupa s narodom, koji je bjeao pred NDH, koja je bila priznata od 24 ondašnje bleiburšku tragediju NDH i hrvatskoga jugopartizanima. Na tome polju, kod toga drave Europe i svijeta, banditima. A to je naroda. spomenika, godinama su se okupljali ma- sada indirektno potvrðeno novim sad- lobrojni preivjeli branitelji NDH, kao i rajem na bleiburškomu spomeniku. novi naraštaji hrvatskoga naroda, uglav- Trebalo bi napisati istinito: « U èast i Ja osobno ne poznajem gospodina Bou nom samo iz inozemstva, sve dok se Re- slavu predane i pobijene Hrvatske vojske Vukušiæa i ne mogu o njemu ništa govori- publika Hrvatska nije osamostalila. A od i izbjeglica NDH u svibnju 1945.»ˆ tada je uspomenu na bleiburšku tragediju podupirao i Hrvatski Dravni Sabor i tako je uspomena na VojskuNDH postala naci- onalnim spomendanom na ovome mjestu, s koncelebriranim svetim misama kao i muslimanskom vjerskom molitvom. Jer za vrijeme NDH i katolici i muslimani su se osjeæali pripadnicima istoga hrvatskoga naroda i NDH. I od dvjesto pedeset ti- suæa pobijenih Hrvata po stratištima Krinoga puta, smatra se da je pobijeno i oko pedeset tisuæa Hrvata muslimana. Onda i nije èudo što je Petar Miloš u vlas- titoj reiji na ovome prvotnom spomeniku bio stavio i polumjesec – simbol hrvatskih muslimana. Znam da je ovaj spomenik obnovljen sredstvima Hrvatskoga sabora, što sam mogao vidjeti iz novinskih napisa. Nisam još bio kod toga spomenika, ali sam vidio slike u novinama, te mogu pisati o prom- Stari natpis na bleiburškom spomeniku

54 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. REAGIRANJA

PARTIZANI I HRVATSKI NAROD

U travanjskomu ratu 1941. godine Piše: bili ujedno i èlanovi Komunistièke par- Kraljevina Jugoslavija se je raspala kao tije Jugoslavije. To je zaista toèno, pa Ivan GABELICA kula od karata. Na njezinim ruševinama komunistièkoj varci nasjedaju i parti- uskrsnula je Nezavisna Drava Hrvat- zane nazivaju antifašistièkim pokretom ska, koja je obuhvaæala gotovo èitavo ga zla. I èetnici i komunisti, koji su se i neki pošteni i dobronamjerni, pa èak i hrvatsko narodno i povijesno podruèje, nazivali partizanima, borili su se za ob- uèeni Hrvati. Jezgru partizanstva èinili pogotovo nakon kapitulacije Italije u novu Jugoslavije, taj cilj su stavljali na su komunisti i ostale pristaše bezuvjet- mjesecu rujnu 1943. godine. Hrvatski je prvo mjesto, ispred svih ostalih, i to ih je ne obnove Jugoslavije, uglavnom Srbi i narod s oduševljenjem doèekao uspos- meðusobno povezivalo, pa su u prvoj Crnogorci, uz zanemariv broj Hrvata i tavu vlastite dravne nezavisnosti. On godini rata prelazili preko svih ideološ- pripadnika drugih naroda. Kasnije im se se je za nju, kako je to pred jugokomu- kih razlika i meðusobno suraðivali. je, iz redova hrvatskoga naroda, pridru- nistièkim sudom u Zagrebu 3. listopada Èetnici su se borili za monarhistièku, a ilo i nešto prevarenoga i zavedenog, a 1946. rekao bl. Alojzije Stepinac, partizani za boljševièku Jugoslaviju, pa pred kraj rata i dosta silom mobilizira- «plebiscitarno izjasnio». Srbija je bila su se zbog tih razlika, kojima su kasnije nog svijeta. Makar su na sva zvona svedena na predkumanovske granice. pridošle i još neke druge, i zbog taktiè- proklamirali borbu protiv njemaèkih i No, ni u tim granicama nije imala polo- koga razmimoilaenja tijekom borbe ra- talijanskih okupatora, glavno teište aj nezavisne drave, izgubila je meðu- zišli i meðusobno sukobili. Velikos- borbe stavili su na rušenje Nezavisne narodnopravni subjektivitet i bila je rpska komponenta je kod èetnika bila Drave Hrvatske, uništavanje njezinih njemaèko okupirano podruèje. Time je otvorenija i naglašenija. prometnica, paljenje opæinskih i škol- skih zgrada i ubijanje civilnoga hrvat- srpski narod u cjelini doivio snaan Partizani su nedvojbeno bili vojska skog i muslimanskog puèanstva. Po to- udarac. Od naroda, pod èijom vlašæu je Komunistièke partije. Raspadom i ra- mu je taj pokret bio izrazito protuhrvat- bila cijela Kraljevina Jugoslavija, koja i zoblièavanjem komunizma u svijetu, ski, jugoslavenski i srpski. Sve glavne nije bila ništa drugo nego Velika Srbija, mnogi nastoje prikriti to njihovo obi- poloaje u njemu drali su komunisti. postao je dijelom nacionalna manjina, a ljeje, pa se nazivaju antifašistima, ali Oni su bili istodobno najviši i politièki i dijelom je bio okupiran i nije mogao od- se ne odrièu ciljeva i sadraja parti- vojni dunosnici. Iskljuèivo sami su od- luèivati o svojoj sudbini. Razumljivo je, zanske borbe. Pri tomu se pozivaju na reðivali taktiku, strategiju i ciljeve da su Srbi takvim poloajem bili krajnje èinjenicu, da svi partizanski borci nisu nezadovoljni i da su bili podobni za ko- jekakve pobune protiv nove stvarnosti. Na èelo te pobune stavili su se èetnici i komunisti. I jedni i drugi imali su tradi- ciju u srpskomu društvu. Èetnici su bili ekstremna srpska nacionalistièka organizacija, koja se je veæ nekoliko deset- ljeæa borila za ostvarenje srpskih im- perijalistièkih ciljeva. Pobjedom Listo- padske revolucije 1917. godine, kad su komunisti došli na vlast u njoj, Rusija i Staljin su postali simbol komunistièke vlasti u cijelomu svijetu, pa tako i u Srbiji. Ta Srbija je bila kroz povijest, putem pravoslavlja, tisuæama niti povezana s Rusijom. Što je dobro u Rusiji, moralo je biti dobro i u Srbiji. Zbog toga se je i komunizam brzo i uspješno širio Srbijom, a beogradsko je sveuèilište iz- Takozvani antifašistièki pokret borio se pod vodstvom meðu dva svjetska rata bilo rasadište to- Komunistièke partije za ostvarenje njenih ciljeva

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 55 REAGIRANJA borbe, a obièni borci su to samo izvrša- pušten do kraja rata. Stoga je pogrešno narod bivše Jugoslavije. Ako je to isti- vali. Na to nisu imali nikakva utjecaja. partizane nazivati antifašistièkim pok- na, onda taj partizanski, odnosno novoi- Komunistièka je partija u svakoj, pa i u retom i tako skrivati njihove stvarne menovani antifašistièki pokret, nije mo- najmanjoj, partizanskoj postrojbi imala znaèajke, dajuæi im demokratski priz- gao biti ni protuhrvatski ni srpski, nego svoga povjerenika, zvanoga politièki vuk, što oni nikako ne zasluuju, tim samo opæejugoslavenski pokret, pa ni komesar. Prema pismu Josipa Broza, više što se ni sami nikada nisu tako nazi- komunistièka Jugoslavija nije Hrvatima upuæenom 16. sijeènja 1943. Pokrajin- vali. Naziv «antifašistièki pokret» silom nametnuta, a bile bi netoène i skomu komitetu KPJ za Makedoniju, neprihvatljiv je i zbog drugih razloga. Stepinèeve rijeèi, da se je hrvatski na- «politièki komesar je delegat Partije u Po svomu logièkom znaèenju antifaši- rod «plebiscitarno izjasnio za hrvatsku vojsci, što je, naravno, konspirativno za zam je negativan pojam, koji se ne moe dravu». Stoga je tu tvrdnju potrebno neèlanove Partije». Dakle, partizanski definirati. On kazuje samo protiv koga i provjeriti, što ne æe biti teško, jer o tomu se borci dijele na dvije neravnopravne protiv èega se je netko borio, a ništa ne postojeihrvatskiipartizanskiiino- kategorije: na èlanove i neèlanove Par- kae o tomu, za što se je dotièni borio. zemni izvori, a oni su meðusobno podu- tije. Neèlanovi Partije ne smiju znati Taj tzv. antifašistièki pokret u svijetu i darni. stvari, koje znaju èlanovi, iako se one nije imao svoja naèela i svoju ideologi- U svomu govoru odranom 1944. u neposredno tièu njihove borbe. Prema ju, a bez toga se ne moe ni govoriti o Zagrebu, u Hrvatskomu dravnom sa- tomu pismu, zadaæa je politièkoga ko- pokretu. Osim zajednièkoga cilja, pobi- boru, dr. Mladen Lorkoviæ, ministar mesara «opšta politièka propagandna jediti protivnika, Staljin i Josip Broz s vanjskih poslova Nezavisne Drave djelatnost u jedinici meðu svim partiza- jedne, a Churchill i Roosevelt s druge Hrvatske, iznio je, na temelju izvješæa nima..., briga o ljudstvu u vojsci..., op- strane, nisu zastupali nikakva zajedniè- Ministarstva oruanih snaga od 3. si- šta kontrola rada štaba u ispunjavanju ka naèela i ideje. Antifašizam je prazan jeènja 1944. podatke, prema kojima su zadataka i dunosti i, najzad, odgovoran pojam, koji u hrvatskomu javnom ivo- 1942. godine partizani najveæim di- je za boraèku sposobnost i moralni i po- tu slui samo za prikrivanje protuh- jelom bili Srbi (domaæi i Srbijanci) i litièki nivo i jedinstvo svoje jedinice». rvatske, jugoslavenske, srpske i komu- Crnogorci – oko 90%; Hrvati (katolici u nistièke naravi partizanskoga pokreta, Taj politièki komesar je vrhovna vlast u Gorskomu Kotaru, Primorju, Dalmaciji, pa je zato štetan i treba ga izbaciti iz vojnoj postrojbi, ali neèlanovi Partije o vrlo malo u krajevima sjeverno od upotrebe. tomu ništa ne smiju znati. U vojnim rijeke Save, te muslimani u Bosni) oko postrojbama, piše Broz, «odnos mora Ali navedenim znaèajkama partizana 8%. U partizanskim stoerima Srbi su biti postavljen tako da Partija stvarno protive se tvrdnje, koje se ponekada iz- takoðer u veæini, ali osim nešto Hrvata i bude rukovodilac, ali da to ne smije ko- nose u hrvatskoj javnosti, da su u tomu Slovenaca, u njima ima dosta idova. èiti samostalnost i inicijativu vojne ko- tobonjem antifašistièkom pokretu Prema tim istim izvorima, partizansko mande», odnosno nikako se ne smije Hrvati sudjelovali u velikom broju i je vodstvo u 1943. godini razvijalo or- dogoditi, da se umanjuje i «gubi ruko- nadprosjeèno više nego i jedan drugi ganizaciju svojih postrojbi na cijelomu vodeæa uloga Partije» ili da se «gubi i ne osjeæa uticaj partijske organizacije u jedinici» (1). Prema tomu, bez ikakve je vanosti, jesu li ili nisu svi partizanski borci bili èlanovi Partije, kad su svi oni stajali pod njezinim neumoljivim nad- zorom i bezuvjetno se pokoravali njezinim naredbama. U zapovijedanju partizanskim postrojbama primjenjen je izrazito boljševièki model. Dakle, partizanstvo je ne samo protuhrvatski, jugoslavenski, nego i tipièno komunistiè- ki, boljševièki pokret. Borci toga pokreta redovito se nazivaju partizanima, a njihove vojne postrojbe u poèetku redovito imaju pridjev «partizanski», koji iz naziva vrhovnih vojnih tijela nije na- Partizanska proslava

56 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. REAGIRANJA

redove. Ali ni ti odredi nemaju dovoljno podpore od hrvatskog stanovništva ...» (5). Bijesan zato što Hrvati ne stupaju u partizanske redove, Broz je u svomu èlanku pisanom polovicom travnja 1942. optuio Maèeka i Hrvatsku seljaèku stranku, da su «glavna smetnja u Hrvatskoj da hrvatski narod nije do sada stupio masovno, po primjeru srpskog, crnogorskog i slovenaèkog naroda, u oruanu borbu protiv okupatora», oni su mu, dakle, «glavna smetnja za opæi narodni ustanak protiv okupatora u Hrvatskoj» (6). I u èlanku «Nacio- nalno pitanje u Jugoslaviji u svjetlosti Narodnooslobodilaèke borbe», napisa- nom izmeðu 10. i 15. prosinca 1942., Èasnik jugoslavenske vojske u društvu èetnika Broz je nastavio s pohvalama Srba zbog hrvatskom dravnom podruèju, a pro- ni najmanje dvojbe, da se partizanstvo u njihovog sudjelovanja u partizanima. vodilo je i prisilnu mobilizaciju, osobito golemoj veæini sastoji od Srba i Crno- On tu, naime, piše, da se u partizanskim meðu Hrvatima sjeverno od rijeke Save goraca, jer Hrvati ne æe da idu u parti- redovima, «od samog poèetka pa do da- i bosanskohercegovaèkim muslimani- zane. Komunisti su uporno nastojali nas, nalaze u ogromnoj veæini baš Srbi, ma, pa je i nacionalni sastav tih postroj- stupiti u dodir s hrvatskim seljacima, ne umjesto da bude obrnuto». Ti Srbi u bi bio izmijenjen. Na kraju 1943. Srbi bi li ih privukli u partizane, ali im je sav partizanima nisu, po Brozu, bilo kakva veæina. «Baš srpski, crnogorski, bosan- (domaæi i Srbijanci) bili su i dalje u izra- napor bio uzaludan. To se vidi iz iz- ski i lièki partizani i brigade koje su bile zitoj veæini, oko 75 – 80%; Hrvati (ka- vješæa dr. Pavla Gregoriæa, èlana Cen- sastavljene gotovo iskljuèivo od Srba tolici i muslimani) oko 15 – 20%, s tim tralnog komiteta KP Hrvatske, podnese- vodili su i danas vode nemilosrdnu bor- da se naglašava, da meðu njima ima noga u svibnju 1942. Dajuæi ocjenu do- bu ne samo protiv okupatora veæ i protiv dosta prisilno unovaèenih i Slovenci tadašnjega rada komunista u sjevernoj èetnika Drae Mihailoviæa i ostalih oko3–5%.Upartizanskimstoerima Hrvatskoj, Ivo Marinkoviæ, poznati ko- neprijatelja ugnjetenih naroda». Dakle, Srbi su u veæini, slijede ih idovi, a tek munistièki prvak, u prosincu 1942. je partizanske postrojbe sastavljene su go- onda dolazi nešto Hrvata i Slovenaca. zakljuèio: «Naši drugovi nisu uspjeli da tovo iskljuèivo od Srba, kae Josip Izgleda, da njemaèki vojni krugovi isti- uvjere hrvatskog seljaka da je jedini Broz. Ostali narodi, pa i Hrvati, za- èu još veæi udio Srba u partizanskim pravi put pristupanje partizanima, i u nemarive su mu velièine. Takvo stanje vojnim postrojbama na podruèju Neza- tom pravcu treba još mnogo da se radi» nije bilo samo u jednom trenutku, nego visne Drave Hrvatske. Lorkoviæ tvrdi, (4). O tim odnosima prema partizanima, je trajalo od poèetka rata pa do kraja da mu je jedan visoki i mjerodavni ne samo hrvatskoga nego i drugih naro- 1942. godine, kada on piše taj svoj èla- njemaèki general priopæio, da se po nji- da s podruèja bivše Jugoslavije, sigurno nak. «Srpski je narod», tvrdi Broz, «dao hovim podacima partizani sastoje 80 – je Broz znao najviše, pa je on s parti- i još uvijek daje najveæi doprinos u 90% od Srba (2). U skladu s ovim poda- zanske strane i najvaniji svjedok. Na krvi...», pa poziva i druge narode, da cima je i izvješæe apostolskoga vizitato- savjetovanju u Vrhovnomu štabu u Sto- ra Marconea, poslano kardinalu Magli- slijede taj primjer (7). Sliènih tvrdnji licama 27. rujna 1941. u svezi s razvit- moglo bi se još naæi u njegovim «Sabra- oneu u Vatikan 8. svibnja 1943., u ko- kom partizanskoga pokreta u Hrvatskoj, jemu se tvrdi, da su èetnici «svi redom nim djelima». dao je ovakvu ocjenu: «Slabost parti- raskolnici», a pobunjenici, oèito misleæi zanskog pokreta u Hrvatskoj je u tome Naravno, 1943. godina donijela je pod tim izrazom na partizane, «gotovo što obuhvaæa srpsko stanovništvo na mnoge politièke i vojne promjene, koje svi rasklonici», dakle pravoslavci (3). Kordunu, u Lici itd., a meðutim vrlo su išle na ruku partizanima. Najvaniji Na sliène zakljuèke nas navode i par- mali broj Hrvata – seljaka. Najsvjesniji takav dogaðaj bila je kapitulacija Italije tizanski izvori, samo što su oni u po- dio radništva odazvao se je pozivu Ko- u rujnu te godine. Po višoj vojnoj zapo- èeku manje konkretni, ali ne ostavljaju munistièke partije i stupio u partizanske vijedi talijanska vojska je partizanima

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 57 REAGIRANJA predavala oruje i podruèja, u kojima se je nalazila, prije nego što su je hrvatske i njemaèke postrojbe uspjele razoruati i zaposjesti ta podruèja. Partizani su is- koristili privremeno zaposijedanje po- jedinih sela i gradova, pa su proveli prisilnu mobilizaciju i tako poveæali udio Hrvata u svojim redovima. Taj udio je zbog raznih razloga lagano rastao sve do jeseni 1944. godine. Tada su se iz june Hrvatske povlaèile hrvatske i njemaèke vojne postrojbe, a na njihovo mjesto dolazili su partizani, koji su nas- tavili s prisilnom opæom mobilizacijom puèanstva u svoje postrojbe. Zahvalju- juæi toj èinjenici, broj Hrvata u partizanima, na podruèju današnje Republike Hrvatske, nadmašio je broj Srba, ali je Sukreatori slubene ideologije o partizanima kao hrvatskoj vojsci razmjerno, prema udjelu jednih i drugih tavljena uglavnom od Srba, bila upu- koji mu ruši hrvatsku dravu, gazi vjeru u ukupnomu puèanstvu, daleko zaosta- æena u Srbiju i istoènu Bosnu, pa bi raz- i otimlje njivicu. On je èvrsto stajao uz jao za Srbima. Prema istraivanjima mjerni udio Srba u partizanima bio veæi, Nezavisnu Dravu Hrvatsku, koja mu je Mladena Iveziæa, broj Hrvata i Srba u a Hrvata manji, da je i ona uzeta u obzir jamèila i èuvala sva ta dobra. partizanima pod zapovjedništvom pri raèunanju. No, u Istri, dijelovima Glavnog štaba Hrvatske tek poèetkom Dakle, daleko je od istine tvrdnja, da hrvatskoga priobalnog podruèja i na rujna 1944., gledano u apsolutnim broj- je hrvatski narod nadprosjeèno i više nekim otocima, zbog talijanskog nasilja kama, bio je odprilike podjednak (8), a nego i jedan drugi narod bivše Jugosla- bolje je uspijevala partizanska promid- 30. studenoga 1944. Hrvati su nadmaši- vije sudjelovao u partizanima. Bilo je ba, pa je bio i veæi odlazak u partizane. li Srbe. Tu treba napomenuti, da su is- upravo obratno. Zato je u Republici Hrvatskoj razmjerni pod vlasti Glavnoga štaba Hrvatske bili Bilješke: udio Hrvata u partizanima sigurno veæi izuzeti Vinkovci i podruèja istoèno od 1. Josip Broz – Tito: Sabrana djela, sv. nego meðu bosanskohercegovaèkim ili njih, ali mu se je vlast prostirala na li- 13., Beograd, 1982., str. 196. – 197. srijemskim Hrvatima. Da se je taj udio vanjsko – duvanjsko podruèje, pa se 2. Mladen Lorkoviæ: Pod jednom kapom, raèunao za Hrvate kao cjelinu, onda bi Sarajevo, 1944., str. 44. i 45. moe reæi, da je jedno s drugim bilo on u odnosu na ostale narode s podruèja 3. Jure Krišto: Katolièka crkva i Nezavis- kompenzirano i da je taj štab odprilike bivše Jugoslavije sigurno bio manji na Drava Hrvatska 1941. – 1945. – pokrivao podruèje današnje Republike nego što je to iskazano samo za Repub- Dokumenti, sv.2., Zagreb, 1998., str. Hrvatske. Pod njegovim zapovjedniš- liku Hrvatsku. 268. tvom bio je 30. studenoga 1944. ukupno 4. Fikreta Jeliæ – Butiæ: Hrvatska seljaè- ka stranka, Zagreb, 1983., str. 158. i 121.341 partizanski vojnik, od toga U isto vrijeme, dok je u Republici 172. 73.327 ili 60 , 40% Hrvata, a 34.753 ili Hrvatskoj bilo 73.327 Hrvata u partiza- 5. JosipBroz–Tito,nav.Dj.,sv.7.,str. 28, 64% Srba, dok razlika odpada na os- nima, u Hrvatskim oruanim snagama 137. tale narode (9). Od ukupnoga broja sta- (domobranstvo, ustaška vojnica, 6. Isto, sv. 10., str. 27. novnika, u Hrvatskoj je, prema popisu oruništvo) bilo ih je oko 150.000, 7. Isto, sv. 13., str. 100. od 1948. godine, bilo 79, 2% Hrvata i dakle dvostruko više. Uzmemo li u ob- 8. Mladen Iveziæ: Genocid nad Hrvatima 14, 5% Srba. Dakle, u Republici Hrvat- zir, da je meðu hrvatskom vojskom mo- zapovijeda Tito, Zagreb, bez godine skoj Hrvata je u partizanima bilo gotovo ralo dolaziti do demoralizacije i da je izdanja, str. 399. – 400. 19% manje nego je njihov udio u ukup- barem polovica partizanskih boraca si- 9. Nikola Aniæ: Oruane snage NOP – a Hrvatske u vrijeme njezina oslobo- nomu puèanstvu, dok je Srba bilo goto- lom otjerana u partizane, moemo zak- ðenja podkraj 1944. i na poèetku vo dvostruko više od njihova udjela u ljuèiti, da ni 20% hrvatskoga naroda 1945., «Èasopis za suvremenu po- ukupnomu puèanstvu. Valja napomenu- 1945. godine nije pristajao uz pokret, pa vijest», br. 1., Zagreb, 1985., str. 103., ti, da je 6. lièka proleterska brigada, sas- zvao se on partizanski ili antifašistièki, 104. i 123.

58 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. IN MEMORIAM

Don Eugen Konatiæ (1910-2006) politièki zatvorenik (1947-1951)

vito u ime njegovih upljana s otoka Paš- suæa hrvatskih domoljuba koji su bili “kri- mana – iz Neviðana, Mrljana, Banja, vi” i robijali su po razlièitim jugosla- drelca i Dobropoljane - sa samo nekoli- venskim kazamatima samo zato jer nisu ko rijeèi iskazati iskrenu zahvalnost za skrivali svoje nacionalne, a èesto i vjerske njegov predani pastoralni rad, za svu onu osjeæaje. Ovdje govorim i kao èlan za- duhovnu pomoæ koju je portvovno pru- jednièkoga nam Hrvatskoga društva poli- ao svima kojima je bila potrebita. Ostao tièkih zatvorenika. Ono što u ovoj prigodi je u trajnom sjeæanju svih svojih vjernika elim još posebno istaknuti je to da don kao revan sveæenik, neobièno radin, dos- Ðenio nikada, pa tako ni u trenutku kada tojanstven u ophoðenju sa svima. Prija- je ostvaren san sviju nas, a to je neovisna i telji, pa i oni koji mu nisu bili skloni, pam- slobodna Hrvatska, baš kao i ogromna tit æe don Ðenija po njegovim vrlo èvrstim veæina politièkih uznika, nije prema svo- ljudskim, vjerskim, moralnim i domoljub- jim progoniteljima pokazivao nikakvih nim naèelima. osvetnièkih osjeæaja. Dapaèe, on im je Osobno sam ga dosta dobro poznavao. svima, kao sveæenik i èovjek duboko Sjeæam ga se veæ kao dijete kada je kao proet vjerom, oprostio. naš upnik dolazio u skromni dom mojih Kao vjernik èvrsto vjerujem da æe ga roditelja u Mrljanima, gdje je uvijek bio Gospodin za sve ono što je kao sveæenik i drag i èastan gost. Njemu sam zahvalan za domoljub pretrpio zbog postojanosti u prvu vjersku poduku, uz onu roditeljsku, vjeri i u svom sveèeniækom pozivu, zbog te prvu prièest. Imali smo, iako u razlièi- ljubavi za svoj narod i Domovinu, nagra- tim razdobljima, istoga uèitelja, legendar- diti nebeskim kraljevstvom. nog i plemenitog don Marka Cvitanoviæa, Don Eugen Konatiæ dugogodišnjega upnika u mjestu Paš- Dragi don Ðenio, poèivaj u miru Draga rodbino, prijatelji, znanci i štova- man. Bojem u ovoj Hrvatskoj zemlji koju si telji pok. don Eugena Konatiæa, Isti diktatorski jugokomunistièki reim uvijek nesebièno ljubio! Ispraæajuæi posmrtne ostatke dragog nas je proganjao i zatvarao. Don Ðenio je Zadar, 27. lipnja 2006. nam pokojnika don Eugena Konatiæa, don potpuno neduan proveo 4 godine u zlog- Ðenija, kako smo ga svi zvali, elim u ime lasnome zatvoru u Staroj Gradiški od Ive Livljaniæ, prof. mnogih od vas ovdje nazoènih, ali pogla- 1947. do 1951. Bio je jedan od tisuæa i ti- veleposlanik u miru

USPOMEN

Krajem mjeseca lipnja o. g. preminuo je su provedeni slobodno; da je mještane po- Novèanu naknadu za dane provedene u hrvatski politièki uznik i najstariji zivao da sprijeèe komuniste koji ometaju zatvoru don Eugen je darovao upnoj sveæenik zadarske nadbiskupije, don njegovu sveæenièku slubu; te da je od crkvi sv. Petra i Pavla u rodnomu Velom Eugen Konatiæ. mještana traio da ne uzimaju crkvene Iu, i to za crkvenu fasadu, krstionicu, ka- Rodio se u Velom Iu 1910. godine. 26. zemlje, zemlje koju su komunisti prema meni oltar i drugo. Prebrodivši sve pro- svojoj «agrarnoj reformi» oduzimali, od- V.1947. g. osuðen je presudom Okrunog gone i stradanja koja je doivio zbog nosno otimali Katolièkoj crkvi. narodnog suda u Zadru (K. 85/47, sudac svoje narodne i vjerske savjesti, prošle Ostali optuenici su bili don Eugenovi Branko Novakoviæ) na 7 godina zatvora s godine je obiljeio 70. godinu sveæeniš- upljani iz Neviðana, koji su proglašeni prisilnim radom i 4 godine gubitka poli- tva. tièkih i graðanskih prava. Konatiæ je op- krivima zbog pokušaja oslobaðanja svoga vjerskoga pastira, kojega je milicija htjela tuen da je širio lanu propagandu Neka mu je laka hrvatska zemlja! uperenu protiv komunizma i Jugoslavije, odvesti u Šibenik. te da je tako u razgovoru s mještanima Pritvor i robiju u Staroj Gradiški izdra- Zadar, 29. 6. 2006. Neviðana na otoku Pašmanu govorio da vao je od 16. svibnja 1947. do 29. oujka demokracija nije podpuna jer da izbori ni- 1951. godine. Prof. Bruno Zoriæ

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 59 IN MEMORIAM

Branko Brusar (1921. – 2006.) Prof. Branko Brusar bio je redovit pos- reda gimnazije, a on je na zemunsko gra- ali je radio kao direktor teèajeva jetitelj jeronimskih knjievnih veèeri, a u dilište došao kao veæ diplomirani pro- engleskog jezika pri amerièkom konzula- èasopisu «Maruliæu» je suraðivao, npr. fesor. Ponudili su mu rad u kancelariji, ali tu u Zagrebu. Dobivši, 1967. godine, pu- prilozima o Shakespeareu i A. Popeu, još je to odbio. Javno je ispovijedao svoje ka- tovnicu, otišao je u Kanadu, gdje je i ma- od 1971. godine. Kao struènjak za tolièko i rodoljubno opredjeljenje. Nakon gistrirao, a 1970. postao je lektor englesku knjievnost i jezik djelovao je i fizièkog rada èitao bi Sveto pismo i neke engleskoga na zagrebaèkoj anglistici, u Društvu hrvatskih knjievnih prevodila- engleske knjiice raznih autora, o èemu gdje je ostao do umirovljenja 1986. go- ca i Školi stranih jezika. Iako je doivio bismo razgovarali na Lekinu brdu u dine. staraèku dob (osamdeset šest godina), Beogradu. Kad smo se tata i ja vratili s ro- Uz vlastite radove, pjesme i kritike, ba- uvijek je izgledao vitalno, pa nas je vijest bije, došao je k nama u stan i zamolio vio se uglavnom prevoðenjem. Preveo je o njegovoj smrti iznenadila i rastuila. Za mojeg oca da pregleda njegov prvi pri- na hrvatski tridesetak knjiga (Faulkner, taj tuni dogaðaj (13. VI.) saznali smo na jevod, roman «Pobuna na brodu Caine». Conrad, Meredith...), a s hrvatskoga na Tijelovo, 15. VI., kada nam je jedan od Kad sam pak prebolio prvi infarkt, prepo- engleski prevodio je prozu i poeziju njegovih sinova, Dubravko, poslao os- ruèio mi je neke prirodne lijekove za srce. Šenoe, Kranjèeviæa, Nazora, Ivane Brliæ mrtnicu, pa sam ga odmah nazvao da mu Rodio se 27. III. 1921. u Novoj Vesi kod Mauraniæ, Šopa, Hitreca itd. U Bibliji izrazim suæut u ime HKD-a i svoje osob- Varadina. Maturirao je na varadinskoj izašloj u izdanju Stvarnosti i HKD-a sv. no. Zadnji put sam s Brankom razgovarao gimnaziji te u Zagrebu zapoèeo studirati Jeronima nalazi se i ime Branka Brusara, na misi za pokojne èlanove HKD-a, u jezike (engleski, francuski i njemaèki), ali kao prevoditelja I. i II. knjige o Maka- crkvi Ranjenog Isusa, kad mi se potuio ga je u tome prekinuo drugi svjetski rat bejcima. da ne moe prealiti smrt voljene supruge. odnosno odlazak u domobranstvo. Kao Branko je bio športski tip. Bavio se na- domobranski èasnik preivio je Bleiburg i Oprostili smo se od još jednog prija- roèito športovima na vodi, kao i njegovi krini put, a nakon amnestije završio je telja, koji je svojim djelovanjem zaduio sinovi, te planinarstvom. Rado se sjeæam studij. Bio je profesor u Virovitici, kada je obitelj, Crkvu i domovinu. Uvijek æe nam zajednièkih odlazaka na Sljeme, koji su ondje upoznao svoju buduæu suprugu Ka- pred oèima biti njegov snani lik kao uzor bili popraæeni njegovom pjesmom i svir- tarinu Sinovèiæ, nastavnicu povijesti i za nasljedovanje. Posebno smo ga cijenili kom na gitari. Upoznao sam ga kad sam zemljopisa, s kojom æe imati èetvero mi drugovi s robije. nakon raspuštanja lepoglavskog «crnog djece. Uskoro je na montiranom procesu bataljona» došao na prisilni rad u Srbiju. osuðen na višegodišnju robiju. Vrativši se Radovan GRGEC Na robiju sam bio otišao kao ðak IV. raz- iz zatvora, nije imao pravo na putovnicu, (Maruliæ 4/2006)

U SPOMEN U SPOMEN

BOIDAR JAKŠIÆ dr. MARIJA BUKOJEVIÆ roð. Donabidoviæ 1923. – 2006. 1927. – 2006. Laka mu bila hrvatska zemlja! Laka joj bila hrvatska zemlja! HDPZ Podrunica Varadin HDPZ

60 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. DOKUMENTI

PRILOZI ZA BIOGRAFSKI LEKSIKON HRVATSKIH POLITIÈKIH UZNIKA (XXXVIII.) 3267. TOMAŠI, Cecilija (Franjo) - Priredio: 3290. TOMLJENOVIÆ, Ana (Jure) - roð. 01.01.1909. u Ðurðenovcu. Osuð. roð. 25.07.1913. u Bukovcu. Osuð. 1945. 1946. presudom Div, Vojnog suda Osijek Jure KNEZOVIÆ presudom Vojnog suda Zagreb po UVS po ZPNO èl. 3. t. 14. na 12 god. zatvora. èl.13.,14. na 20 god. zatvora. 3268. TOMAŠIÆ, Anða (Ivo) - roð. 3291. TOMLJENOVIÆ, Branka 3279. TOMIÆ, Antun (Mate) - roð. 01.01.1926. u Baziku. Osuð. 1945. presu- (Ivan) - roð. 01.01.1918. u Zagrebu. 25.11.1915. u Nova Gradiška. Osuð. dom Vojnog suda Poega po ZPND èl. 3. Osuð. 1946. presudom Okrunog suda 1946. presudom Okrunog Narodnog su- t. 3. na 2 god. zatvora. Karlovac po ZPND èl.3.t.14. na 16 mjes. da Sl. Brod zbog èlan ustaškog pokreta na zatvora. 3269. TOMAŠIÆ, Kristina (Ivan) - 5 god. zatvora. 3292. TOMLJENOVIÆ, JOSIP () - roð. 01.01.1924. u Burlincima. Osuð. 3280. TOMIÆ, JOSIPA ()-roð. roð. 17.03.1915. u Zagrebu. Osuð. 1946. 1945. presudom Vojnog suda Ogulinskog 01.01.1923. u Ðakovu. Osuð. 1946. presudom O.S. Sl. Brod zbog èlan ustaš- Podruèja po OVS èl.14.i 15. na 2 god. zat- presudom Div. vojnog suda Osijek po kog pokreta na 1,5 god. zatvora. vora. ZPND ÈL. 1, t. 4. I èl. 4. t. 4. na 2 god. zat- 3293. TOMLJENOVIÆ, Kata (Mato) 3270. TOMAŠIÆ, Marica (Ðuro) - vora. - roð. 01.01.1923. u Podoštri, Gospiæ. roð. 17.07.1923. u Meðuraèi. Osuð. 1947. 3281. TOMIÆ, JOSIPA ()-roð. Osuð. 1945. presudom Vojnog suda J. A. presudom Div. vojnog suda Bjelovar po 01.01.1923. u ÐAKOVO. Osuð. 1946. Korpuske Vojne Oblasti po UVS èl. 13. i ZPND èl. 3. t. 14. na 2 god. zatvora. presudom po na 6 mjes.. zatvora. 14, na 20 god. zatvora. 3282. TOMIÆ, Rua (Pavo) - roð. 3294. TOMLJENOVIÆ, Manda 3271. TOMAŠIÆ, Marija (Vinko) - 01.01.1921. u Zagrebu. Osuð. 1946. (Pavle) - roð. 01.01.1895. u Trnavi, Gos- roð. 03.08.1902. u Brezovljanima. Osuð. presudom Div. vojnog suda Zagreb po piæ. Osuð. 1945. presudom Vojnog suda 1947. presudom Okr. suda Bjelovar po ZPND èl. 11. na 13 mjes.. zatvora. Gospiæ po UVS èl.14. na 2 god. zatvora. ZPND èl. 3. t. 14. na 1 god. zatvora. 3283. TOMIEK, Kata (Josip) - roð. 3295. TOMLJENOVIÆ, Slavica (An- 3272. TOMAŠINJAK, Marica 23.04.1924. u Ljubešæici, Varadin. tun) - roð. 01.01.1920. u Novoj Gradiški. (Franjo) - roð. 16.02.1925. u Kobalu, Osuð. 1947. presudom Vojnog suda Osuð. 1945. presudom po ZPND èl. 3. t. Bjelovar. Osuð. 1947. presudom Okr. su- Bjelovar po ZPND èl. 3. t. 14. na 2 god. 4. i 6. i èl. na 6 god. zatvora. da Bjelovar po ZPND èl. 3, t. 7, na 15 god. zatvora. 3296. TOMLJENOVlÆ, Alanda zatvora. 3284. TOMINAC, Jela (Ujka)-roð. (Petar) - roð. 01.01.1904. u Novom Selu. 3273. TOMAŠlÆ, Anica (Antun) - roð. 01.01.1920. u Tomincu. Osuð. 1947. Osuð. 1945. presudom Vojnog suda JA po 29.09.1922. u Varadinu. Osuð. 1947. presudom Okr. suda Gospiæ po ZPND èl. UVS èl.14. na 2 god. zatvora. presudom Okrunog suda Varadin po 3. t. 14, na 9 mjes.. zatvora. 3297. TOMOVIÆ, MIRA ()-roð. ZPND èl. 3, t. 3. na 1 god. zatvora. 3285. TOMINAC, Katica (Grga) - 09.12.1922. u Zagrebu. Osuð. 1945. roð. 01.01.1923. u Èaèincima. Osuð. presudom Vojnog suda Zagreb po UVS 3274. TOMAŠlÆ, Rozalija (Antun) - 1945. presudom Vojnog suda Osijek po èl.14. na 20 god. zatvora. roð. 13.07.1905. u Zagrebu. Osuð. 1947. ZPND èl. 11. na 1 god. i 6 mjes. zatvora. 3298. TOMUŠIÆ, Luca (Antun) - roð. presudom Okr. suda Zagreb po ZPND èl. 3286. TOMLINOVlÆ, Marica (Au- 26.11.1925. u Baziku. Osuð. 1945. presu- 3. t. 14. na 14 mjes. zatvora. gust) - roð. 03.05.1926. u Novoj Gradiški. dom Div. Vojnog suda Osijek po ZPND 3275. TOMAŠlÆ, Zlata (Franjo) - roð. Osuð. 1945. presudom Div. vojnog suda èl. 11. na 3 god. zatvora. 15.04.1911. u Vrbovsko. Osuð. 1945. Sl. Poega po pomaganje odmetnika i 3299. TONÈIÆ, Katica (Juraj) - roð. presudom Vojnog suda Zagreb zbog SU- protudravna propaganda na 10 god. zat- 13.11.1923. u Sv. Klari. Osuð. 1947. RADNJE S NEPRIJATELJEM na 6 god. vora. presudom Okrunog suda Zagreb po zatvora. 3287. TOMLJANOVIÆ, Blanka èl.3.t.14. na 4 god. zatvora. 3276. TOMBAŠKO, Dragica (Franjo) (Marko) - roð. 13.06.1925. u Daruvaru. 3300. TONÈIÆ, Nada (Emila) - roð. - roð. 25.10.1897. u Zagrebu. Osuð. 1948. Osuð. 1946. presudom Div, Vojnog suda 01.10.1924. u Rijeki. Osuð. 1956 presu- presudom Okrunog suda Osijek po èl. 3, Zagreb po ZPND èl.3.t.14. na 4 god. zat- dom Okrunog suda Rijeka po KZ èl. 105. t. 14. na 8 mjes.. zatvora. vora. st. 2. na 3 god. zatvora. 3288. TOMLJEMOVIÆ, Anka (An- 3301. TONKOVIÆ, Bara (Luka) - roð. 3277. TOMÈIK, Ivanka (Ivan) - roð. tun) - roð. 01.01.1889. u Klanjcu. Osuð. 01.01.1925. u Šamarici. Osuð. 1946. 03.04.1913. u Zagrebu. Osuð. 1945. 1945. presudom Vojnog suda Kohande presudom Div. vojnog suda Zagreb po presudom Vojnog suda Zagreb po ZPND Zagreb po ZPND èl. 3, t. 3. na 3 god. zat- ZPND èl. 3, t. 14. na 2 god. zatvora. èl. 3. t. 7. na 20 god. zatvora. vora. 3302. TONKOVIÆ, Roza (Luka) - 3278. TOMEKOVIÆ, Jana (Tomo) - 3289. TOMLJENOVIÆ, Ana (Bla) - roð. 03.04.1948. u Šamarici, Bjelovar. roð. 01.01.1908. u Šušnjarima, Èazma. roð. 24.12.1906. u Zagrebu. Osuð. 1961. Osuð. 1946. presudom Vojnog suda Osuð. 1947. presudom Okr. suda Bjelovar presudom Okrunog suda Zagreb po KZ Zagreb po ZPND èl. 3. i 14, na 18 mjes.. po ZPND èl. 3. t. 14. na 1 god. zatvora. èl. 303. na 2 god. zatvora. zatvora.

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 61 DOKUMENTI

3303. TOPALOVIÆ, Mandica (Mar- 3317. TRAJAN, Reza (Ivan) - roð. 3330. TROŠIÆ, Marija (Ivan) - roð. ko) - roð. 18.10.1921. u Sl. Brodu. Osuð. 29.01.1915. u Èepinu. Osuð. 1945. presu- 31.08.1923. u Osijeku. Osuð. 1945. 1946. presudom Div. Vojnog suda Osijek dom Vojnog suda za Vojnu Obl. Slavonije presudom Vojnog suda Osijek po UVS èl. po ZPND èl. 3. t. 14, na 3. god. zatvora. po UVS èl. 14. na 5 god. zatvora. 14. na 8 god. zatvora. 3304. TOPALOVIÆ, Marta (Ivan) - 3318. TRAUNER, Ana (Alojz)-roð. 3331. TRSTENJAK, Ankica (Ivan) - roð. 29.02.1908. u Osijeku. Osuð. 1945. 06.08.1903. u Zagrebu. Osuð. 1951. roð. 03.01.1926. u Meðimurje, Èakovec. presudom Vojnog suda Osijek po UVS èl. presudom Vrh. Sodišèe Ljuljana po KZ èl. Osuð. 1947. presudom Okr. suda Va- 14, na 8 god. zatvora. 100. na 10 god. zatvora. radin po ZPND èl.3.t.14. na 6 god. zatvora. 3305. TOPIÆ, Marija (Grga)-roð. 3319. TRBOJEVIÆ, Ema (Ljijban) - 01.01.1950. u Opatiji. Osuð. 1977. presu- roð. 07.08.1912. u Topolovici, Grubišno 3332. TRSTENJAK, Marija (Flori- dom Okr. suda Zagreb po 111/2 na 2 god. i Polje. Osuð. 1946. presudom Okr. suda jan) - roð. 01.01.1900. u Trnovèak, Èa- 6 mjes. zatvora. Daruvar po ZPNB èl. 3, t. 14, na 18 god. kovec. Osuð. 1947. presudom Okr. suda zatvora. Varadin po ZPND 6L.3.t.14. na 2 god. 3306. TOPIÆ, Vikica (Franjo) - roð. zatvora. 13.12.1925. u Cerniku, Nova Gradiška. 3320. TRBOJEVIÆ, Marica (Pavao) - 3333. TRUNK, Marica (Ivan) - roð. Osuð. 1951. presudom Kot. suda Maribor roð. 27.03.1918. u Bakiæu, Podr. Slatina. 20.07.1928. u Ðakovo. Osuð. 1945. po èl. PROTIV POSTOJEÆEG PORET- Osuð. 1946. presudom Div. vojnog suda presudom Div. vojnog suda Poega po KA na 17 mjes.. zatvora. Bjelovar po ZPND èl. 3. t. 8 i 14. na 4 god. i 6 mjes. zatvora. ZPND èl. 3., 9 i 11. na 3 i pol god. zatvora. 3307. TOPLJAK, Slavica (Franjo) - 3321. TRBOJEVIÆ, Zlata (Pavle) - roð. 22.07.1922. u Kostajnici. Osuð. roð. 25.10.1916. u Bakiæu, Podr. Slatina. 3334. TRUPELJA, Kata (Stevo) - roð. 1947. presudom Div. vojnog suda Bjelo- Osuð. 1946. presudom Div. vojnog suda 01.01.1922. u Zagrebu. Osuð. 1949. var po ZPND èl.3.t.14. na 11 god. zatvora. Bjelovar po ZPND èl.3.t.3 i 14. na 6 god. presudom Okrunog suda Bjelovar po 3308. TORBARINA, Marija (Andri- zatvora. ZPND èl. 3. t. 14. na 1 god. zatvora. ja) - roð. 30.06.1926. Osuð. 1945. presu- 3322. TREÈIÆ, Reza (Antun) - roð. 3335. TRUPELJAK, Kata (Ivan) - dom Okrunog Narodnog suda Zadar po 01.01.1887. u Hrvatska Dubica, Kostajni- roð. 24.11.1919. u Zagrebu. Osuð. 1947. ZPND èl.3.t.14. na 13 god. zatvora. ca. Osuð. 1948. presudom Okrunog suda presudom Okrunog suda Bjelovar po 3309. TOROŠ, Bula (Karlo)-roð. Sisak po ZPND èl.3.t.14. na 3 god. zatvo- ZPND èl.3.t.14. na 10 god. zatvora. 01.01.1920. u Osijeku. Osuð. 1972. ra. 3336. TRUSIÆ, Ljubica (Pavo) - roð. presudom Opæ suda Osijek po KZ èl. 3323. TREFNY, Berta (Paul)-roð. 16.03.1903. u Zagrebu. Osuð. 1946. 119/1 na 2 mjes.. zatvora. 01.01.1922. u Zürichu. Osuð. 1949. presudom Okrunog sudau Brodu po 3310. TOSIN, Kata (Franjo) - roð. presudom Okrunog suda Za Grad ZPND èl. 9. t. 1. na 2 god. zatvora. 12.10.1909. u Kalinovcu. Osuð. 1947. Zagreb po ŠPIJUNAA na 9 god. zatvo- 3337. TUDORlÆ, Vjekica (Stjepko) - presudom Kot. Nar. suda Ðurðevac po ra. roð. 01.01.1903. u Dubrovniku. Osuð. ZPND èl.3.t.5. na 8 mjes. zatvora. 3324. TREFNY, Gertrud (Bert)-roð. 1949. presudom Okr. suda Dubrovnik po 3311. TOŠAJ, Vika (Mirko) - roð. 19.04.1922. u Švicarskoj. Osuð. 1947. ZPND èl. 3. t. 14. na 4 god. zatvora. 16.06.1919. u Grtovcu, Zlatar. Osuð. presudom Okrunog suda Zagreb po 3338. TULIÆ, Ivka (Nikola) - roð. 1947. presudom Okr. suda Varadin po ZPND èl.3.t.8. na 9 god. zatvora. 09.09.1927. u Puli. Osuð. 1950. presu- ZPND èl. 3, t. 14, na 5 god. zatvora. 3325. TRENSKI, Kata (Pavao) - roð. dom Vojnog suda Split po ZURD èl.29/1 na 15 mjes. zatvora. 3312. TOŠIÆ, Marija (Jare) - roð. 14.09.1902. u Petru, Orahovac. Osuð. 01.01.1921. u Razvodnji. Osuð. 1945. 1945. presudom Okrunog Nar. suda 3339. TUNUKOVIÆ, Ana (Anton) - presudom Div. vojnog suda u Splitu po Bjelovar po ZPND èl. 3. t. 10. na 1 god. roð. 16.05.1901. u Zagrebu. Osuð. 1945. ZPND èl.11, na 2 god. zatvora. zatvora. presudom Vojnog suda Zagreb po ÈLAN 3326. TRGOVÈIÆ, Ivanka (Andrija) KULTURBUNDA na 1 god. zatvora. 3313. TOŠLJER, Danica (Petar) - roð. - roð. 23.10.1923. u Dugoj Resi. Osuð. 3340. TURBOV, Ana (Ðuro) - roð. 02.03.1911. u Zagrebu. Osuð. 1945. 1946. presudom Okrunog Narod. suda 04.02.1918. u Resniku. Osuð. 1947. presudom Vojnog suda Zagreb po UVS èl. Karlovac po ZPND èl. 2, na 1 god. zatvo- presudom Okrunog suda Zagreb po 13. i 14, na 3 god. zatvora. ra. ZPND èl. 3. t. 14 na 1 god. zatvora. 3314. TOTIÆ, Ankica (Franjo) - roð. 3327. TRIPOLJSKI, Marija (Nikola) 3341. TURÈIÆ, Jaga (Stjepan) - roð. 14.07.1924. u Torkoivcu. Osuð. 1947. - roð. 01.01.1919. u Rajevu Selu. Osuð. 01.01.1923. u Selo Tunce. Osuð. 1945. presudom Okrunog suda Bjelovar po 1946. presudom Odjel Unutrašnjih Poslo- presudom Vojnog suda Zagreb po ZPND ZPND èl.3.t.1. na 15 god. zatvora. va po PRIJETNJA, PRISTAŠA USTAŠA èl. 11. na 3 god. zatvora. 3315. TOVERNIÆ, Viktorija (Jakob) na 2 mjes. zatvora. 3342. TURIÆ, Ðuro (Ivan) - roð. - roð. 14.11.1925. u Brestovcu, Varadin. 3328. TROJNIK, Dora (Franjo) - roð. 26.03.1934. u Ašikovcima. Osuð. 1957. Osuð. 1947. presudom Vojnog suda 29.08.1920. u Bjelovaru. Osuð. 1945. presudom Kotorski suda Poega po KZ èl. Bjelovar po ZPND èl. 3. t. 14. na 3 god. presudom Vojnog suda Bjelovar po 303. na 2 mjes. zatvora. zatvora. ZPND èl. 3. na 4 god. zatvora. 3343. TURIN, Jelena (Vinko) - roð. 3316. TOVRENIÆ, Amalija (Mirko) - 3329. TROŠIÆ, Marija (Ivan) - roð. 24.09.1896. u Zagrebu. Osuð. 1945. roð. 01.01.1925. u Varadinu. Osuð. 31.08.1923. u Osijeku. Osuð. 1945. presudom Vojnog suda Zagreb po UVS èl. 1947. presudom Okrunog suda Varadin presudom Vojnog suda Osijek po UVS 14. na 11 god. zatvora. po ZPND èl.3.t.14. na 4 god. zatvora. èl.13.,14. na 8 god. zatvora. (nastavit æe se)

62 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. SAETAK IN THIS ISSUE This issue contains an article written by lation. Ivan Vukiæ rejects the claim about 1950’s, a group of Croat emigrants had Dr. Tihomil Drezga, Head of the Legal the racist nature o the Croatian state, and established in Argentina “The Croat – La- Department of the Ministry of Foreign lists the names of Croat national ideolo- tin American Cultural Institute”, which in Affairs of the Independent State of Croa- gists and 28 generals of the Independent 1960 launched magazine “Studia Croati- tia, published for the first time in March State of Croatia with Jewish origin, who ca”. A bit later, in 1976, “Kroatische 1945 as a response to those who were made 21% of members of the generals’ Berichte” magazine in the German langu- legally contesting the legitimacy of the core of the Croatian Armed Forces. age was launched by Croat emigrants. creation and existence of the Independent In his memoirs, Jesuit Ivan Dilber State of Croatia. Dr. Tihomil Drezga describes his arrest at the Jesuit mo- Ivan Gabelica in his article “Partisans proves in his text that the Independent nastery in Zagreb, in July 1945, his in- and the Croatian People” reveals the actu- State of Croatia was realised in a forceful, terrogations, trial and the six-year al nature of the so-called anti-fascist revolutionary way, but also that the up- sentence, as well as forced labour in com- movement in Croatia, which was totally heaval was done by the Croatian people, munist camps, especially in Stara Gradiš- controlled by the Communist Party of Yu- and that the state was built on the Croatian ka. This testimony is especially signifi- goslavia and which was not built upon people’s will, which makes the Indepen- cant for its detailed description of the any democratic foundations. Also, Ivan dent State of Croatia the realisation of the communist repressive regime’s attitude Gabelica shows that the partisan move- internationally accepted principle of towards the freedom of confession of its ment was absolutely dominated by Serbs, self-determination of the people, which is citizens, both at liberty and in prisons. for a long time, and towards the end of the guaranteed to the Croatian people as well. Ivona Donèeviæ writes about the ways war they were in relative majority, and the In his article “Lies about the genocide of organising of Croatian political emig- Croat character”, Ivan Vukiæ responds to rants abroad and the struggle for Croatian purpose of the movement was to subvert Ivo Goldstein’s blasphemic statements state independence through cultural insti- the Independent State of Croatia and that the post-war slaughter of Croats were tutions and magazines in the languages of restore Yugoslavia based on communist morally justified due to alleged crimes the host nations, in which they were dis- system, against the will of the Croatian committed by the Independent State of closing lies of the communist Yugoslavia people and contrary to the western Croatia against the Jewish and Serb popu- and thus influenced public opinion. In democracies’ tradition of freedom.ˆ

Pier

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 63 SAETAK IN DIESEM HEFT Als Antwort denen die von rechtlichen verübte, moralisch gerechtfertigt waren. und Herausgabe der Zeitschriften auf der Standpunkt die Legitimität der En- Ivan Vukiæ lehnt die Behauptung von der Sprachen des jeweiligen Gastlandes Ein- tstehung und Existenz des Unabhängigen rassistischen Natur des kroatischen Sta- fluss auf die Öffentliche Meinung hatten. Staates Kroatien in Frage stellten, ver- ates ab und führt die Namen der kroa- In den Fünfziger Jahren des zwanzigsten öffentlichte in März 1945 der Vorsteher tischen Ideologen und die Namen der Jahrhunderts gründete eine Gruppe kroa- des Außenministeriums des Unabhän- Generäle des Unabhängigen Staates Kro- tischer Emigranten in Argentinien „Kroa- gigen Staates Kroatien Dr. Tihomil atien von denen die 28 jüdischen Abstam- tisch-lateinamerikanisches Institut“ das Drezga den Artikel das wir, in diesem mung waren, was 21% des gesamten 1960 mit der Herausgabe des Zeitschrift Heft als Nachdruck veröffentlichten. In Generastabs der Kroatischen Streitkräfte „Studia croatica“ begann. Etwas später, seinem Text beweist Dr. Tihomil Drezga, ausmachte. 1976, erschien auf Deutsch die Zeitschrift dass der Unabhängiger Staat Kroatien In seinen Erinnerungen beschreibt „Kroatische Berichte“ in Deutschland. zwar durch Gewalt, durch eine Revoluti- Pater Ivan Dilber seine Verhaftung in Ivan Gabelica schreibt in seinem Ar- on entstand, aber dass der Umsturz auf dem Kloster der Jesuiten in Zagreb in Juli tikel die Partisanen und das kroatische der Wille des kroatischen Volkes ruht und 1945. Er beschreibt die Verhöre, Verurtei- Volk enthüllt wahre Natur der soge- dass dieser Staat Ausdruck des Willens lung in einem Schauprozess zu sechs nannten antifaschistischen Bewegung in des kroatischen Volkes ist. Auf Grund des Jahre Zwangsarbeit und die Zwangsarbeit Kroatien, die unter Völlige Kontrolle der international anerkannten Selbstbestim- in den kommunistischen Lagern, beson- kommunistischen Partei war und nicht auf mungsrechtes, das auch dem kroatischen ders in Stara Gradiška. Diese Zeugnis ist demokratischen Grundlage basierte. Ge- Volke zusteht, ist der Unabhängige Staat wegen der detaillierten Beschreibung des nau so beweist Ivan Gabelica, dass in der Kroatien Ausdruck des Willens des Verhaltens des kommunistischen Repres- Partisanenbewegung lange Zeit die abso- Vo lk es. siven Regimes zur Religionsfreiheiten der lute und zum Kriegsende die relative In dem Artikel „Lai o genocidnosti Bürger wie in der Freiheit so auch in Mehrheit die Serben machten, deshalb Hrvata“ antwortet Ivan Vukiæ auf ersch- Gefängnissen. war das Ziel der Bewegung Vernichtung reckende Behauptungen von Ivo Gol- Ivona Donèeviæ schreibt über die Vi- des Unabhängigen Staates Kroatien und dstein, der behauptete, dass das die Nac- elfalt der Organisierung der kroatischen Erneuerung Jugoslawiens aber auf den hkriegsmassaker an den Kroaten wegen politischen Emigration im westlichen kommunistischen System gegründet. Das angeblichen Verbrechen die das Regimes Ausland und ihre Kampf für die Unab- geschah Widerwillen des kroatischen des Unabhängigen Staates Kroatien an hängigkeit des kroatischen Staates, der Volkes und freiheitlichen Traditionen der den Juden und serbischen Bevölkerung durch Gründung der Kulturinstitutionen westlichen Demokratien.ˆ

Das Schiff

64 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. Pristup Nez avisne Dr ave Hrvatske enevskoj konvenciji Oglas Ravnateljstva za javni red i sigurnost