Zbornik radova Vizantolo{kog instituta HßçÇ, 2009 Recueil des travaux de l’Institut d’etudes byzantines XßVI, 2009

UDK: 94:322Š(497.11)"12" DOI:10.2298/ZRVI0946129K

JOVANKA KALI] (SANU, Beograd)

DR@AVA I CRKVA U SRBIJI XIII VEKA

Rad sadr`i nekoliko tematskih celina, u kojima se razmatraju prilike u Srbiji u {irim me|unarodnim okvirima pre i posle sloma Vizantije 1204. godine, odnosno u vreme obnove carstva 1261. godine. Novija istra`ivawa do- nose konkretnije podatke o srpskoj istoriji XIII veka. Kqu~ne re~i: dr`ava, crkva, Ras, kraqevstvo, autokefalnost

Poznatojedajetajodnosdr`ava–crkva presudno va`an za svako dru- {tvo u sredwem veku, na istoku i na zapadu, iako nerado upotrebqavam geo- grafske oznake za kulturnu istoriju naroda, jer one nose vrlo razli~ite, ~e- sto politi~ki usmerene, pa i protivre~ne sadr`aje. Da bi prostrano podru~je ovog izlagawa bilo doku~ivo u vremenskim okvirima na{eg skupa, ali i nau~no novo, odabrala sam nekoliko mawih te- matskih celina, koje izviru iz istra`iva~kih projekata (interdisciplinar- ni projekti u oblasti metodologije, istorije, terenska istra`ivawa, arheo- lo{ka istra`ivawa, istorija jezika), koji su doneli i nove nau~ne rezulta- te, posebno na podru~ju Beograda i u oblasti stare Ra{ke. Ako danas razmi{qamo o srpsko-bugarskim odnosima u XIII veku, o~i- gledno je da se najpre name}u vizantolo{ki okviri teme. Uz sve o~igledne razlike, vizantijski koreni su nam zajedni~ki, ma kako posmatrali poli- ti~ku i kulturnu istoriju. I vrlo konkretno, godina 1204. iznenada je pro- menila svet u kome su `iveli Srbi i Bugari, kao i drugi narodi istog pro- stora. Zapadnoevropska vojska krsta{a je osvojila Carigrad (april 1204), raspar~ala Vizantiju i podelila plen. Vizantijskog carstva vi{e nema. Na tlu gr~kog niklo je latinsko carstvo, stvorene su mawe dr`ave. Gr~ki svet u Epiru i Nikeji po~iwe borbu za prevlast i obnovu carstva. Na te prilike Srbi nisu uticali, ali su u wima bili prinu|eni da `ive. Da bi se uo~ile promene do kojih dolazi u Srbiji posle 1204. godine, potreban je pogled na dr`avno i crkveno sredi{te zemqe u XII veku. Meto- 130 ZRVI XLVI (2009) 129–137 dolo{ki re~eno, to je pitawe da li je politika Stefana Prvoven~anog posle 1204. godine bila nova ili tradicionalna.

I. Srpska dr`ava i crkva u HII veku U doba Komnina (1081–1185) sredi{te srpske dr`ave se postepeno pre- me{ta iz primorskih oblasti (Dukqa, ) u kontinentalno zale|e. Posle smrti kraqa Bodina (1099) unutra{wim sukobima razdirana Dukqa naglo slabi, gubi uticaj, a na drugoj strani raste uloga ra{kih velikih `upana, najpre Vukana, zatim i wegovih naslednika Uro{a I, Uro{a II inajzadSte- fana Nemawe, da pomenem samo zna~ajnija imena. Dr`avno i crkveno sredi- {te nalazilo se u Rasu. Tu se nalazio dvor vladara, upravno i vojno sredi- {te zemqe i, naravno, va`no crkveno sredi{te — saborni hram ra{kih epi- skopa, crkva Sv. apostola Petra i Pavla (danas Petrova crkva kod Novog Pa- zara). Episkop Rasa je bio arhijerej Srbije, izri~it je Dimitrije Homatijan u pismu monahu Savi, sinu velikog `upana Srbije.1 Tu je i vrlo bitan mana- stir Sv. \or|a (\ur|evi stupovi u Rasu), na brdu iznad episkopske crkve, u prostorno i sadr`ajno simboli~nom odnosu. Ve} je zapa`eno da taj Nemawin zavetni hram nosi pobedni~ka obele`ja. Taj manastir, prva vladarska zadu- `bina Stefana Nemawe, izgra|en je 1170–1171. godine, kako kazuje natpis na srpskom jeziku uklesan na portalu crkve. Natpis je prona|en tokom siste- matskih arhitektonskih i arheolo{kih istra`ivawa manastira.2 Tu, u ra{kom sredi{tu srpske dr`ave, ro|en je Rastko Nemawi} 1175. godine.3 U toku svoje duge vladavine (1166–1196) Stefan Nemawa je usko sara|i- vao sa gr~kim arhijerejima, posebno s episkopom u Rasu. Istorijski izvori su nedvosmisleni: sve va`nije odluke (odbrana prave vere i progon jeretika, pi- tawe prestolonasle|a) vladar je donosio uz saglasnost i neposredno u~e{}e ra{kih episkopa. Dvojica su poznata i po imenima, episkopi Jevtimije i Ka- linik. Izme|u rata i mira odvijali su se srpsko-vizantijski odnosi.4 U to doba Srbija te`i samostalnosti, izri~it je Nikita Honijat pi- {u}i o politici Stefana Nemawe.5 Me|utim, i pre wega ~inili su to ra- {ki `upani. Oni su u tome ciqu izgradili ~itav niz politi~kih veza sa ze- mqama van vizantijskog sveta posredstvom dinasti~kih i drugih veza, najpre

1 G. Ostrogorski, Pismo Dimitrija Homatijana sv. Savi i odlomak Homatijanovog pi- sma patrijarhu Germanu o Savinom posve}ewu, Svetosavski zbornik 2, Beograd 1939, 102–103. 2 J. Ne{kovi}, \ur|evi stupovi u Starom Rasu, Kraqevo 1984, 12–14; V. J. \uri}.Pre- okret u umetnosti Nemawinog doba, u kw. Istorija srpskog naroda I, SKZ 1981, 273–296. 3 J. Kali}, Rastko Nemawi}. Istra`ivawa, Hilandarski zbornik 12 (2008), 1–9. 4 Istorija srpskog naroda, I, Beograd SKZ, 1981, 251–262; J. Kali}, Stefan Nemawa u modernoj istoriografiji, Zbornik radova œStefan Nemawa — Sv. Simeon Miroto~ivi, isto- rija i predaweŒ, SANU, Odeqewe istorijskih nauka, kw. 26, Beograd 2000, 5–17. 5 Nicetae Choniatae Historia, Berolini 1975, 159. J. KALI]: Dr`ava i crkva u Srbiji XIII veka 131 sa Ugarskom, zatim ^e{kom, Nema~kom, Poqskom. To su zemqe tzv. œlatin- skogŒ sveta. Da podsetim, primera radi, srpska knegiwa Jelena, k}i velikog `upana Uro{a I, postala je ugarska kraqica udajom za prestolonaslednika i potom kraqa Belu II (1131–1141). Wen brat, `upan Belo{, zvali su ga i ban Bela, prakti~no je vladao Ugarskom preko 20 godina (1135–1157), nosio je titulu duksa, bio je i hrvatsko-dalmatinski ban, najzad i palatin sa svim vladarskim ovla{}ewima koja je taj polo`aj donosio pojedincu. Poveqe se datuju wegovim imenom, a B. Homan je ~itavu tu epohu u Ugarskoj ozna~io kao œdoba vlade bana BeleŒ.6 Preko wega je Srbija uspostavila veze sa Morav- skom i ^e{kom: knegiwa Marija, druga k}i Uro{a I, sestra kraqice Jelene, udatajezaknezaKonradaII od Znojma 1134, wen lik sa mu`em ~uva ktitorska freska u œkraqevskoj kapeliŒ u Znojmu i danas. Posredstvom knegiwe Mari- je uspostavqaju se veze sa Poqskom: k}i Jelena se udaje za vladara Kazimira II Pravednog, velikog vojvodu Poqske (1177–1194) sa sedi{tem u Krakovu. I svuda ove predstavnice srpske dinastije ostavqaju za sobom tragove umetno- sti svog vizantijskig podnebqa.7 Preko knegiwe Marije ra{ka dinastija se orodila sa najvi{im nema~kim plemstvom: porodica bavarskih vojvoda Vi- telsbaha, porodica Babenberg (Isto~na marka 1156. dobija rang vojvodstva). Godine 1139. ugovoren je brak Sofije, unuke srpskog `upana Uro{a I sa pre- stolonaslednikom nema~kog prestola, Henrihom, sinom Konrada III Hoen- {taufovca.8 To je stawe pre 1204. godine.

II. Srpska kraqevina i Srpska autokefalna crkva Pogled na prilike posle 1204. godine otkriva da se u Bugarskoj i Sr- biji po~etkom XIII veka odvijaju sli~ni procesi. Bugarski vladar Kalojan (1197–1207) obratio se papi Ino}entiju III u nameri da stekne krunu iz Ri- ma. Poznata je i u nauci davno zapa`ena ta prepiska Bugara (Kalojana) sa pa- pom, koji je usli{io molbu bugarskog vladara. Sli~nim putem krenuo je i Nemawin sin Stefan. On je tra`io i najzad i dobio kraqevsku krunu od pape Honorija III. Krunisawe je obavqeno 1217. godine. Danas znamo i mesto krunisawa:bilajetora{kasabornacrkva, hram Sv. apostola Petra i Pavla. Do izdavawa poznate @i~ke poveqe (oko 1224) vlast u srpskim zemqama se sticala i gubila u Rasu. Marta meseca 1220. godine u pismu papi Honoriju III Stefan Prvoven~ani sebe naziva krunisanim kraqem (rex coronatus). Da je ra{ka Petrova crkva, a ne @i~a, prvo krunidbeno mesto Nemawi}a potvr|uje i jedno kasnije pismo, koje je Srpska crkva posredstvom dvojice mile{evskih monaha, Damjana i Pavla, uputila papi Klimentu VII krajem 1597. godine tra`e}i pomo} u borbi pro-

6 B. Homan, Geschichte des ungarischen Mittelalters, I, Berlin 1940, 384. 7 J. Kali}, Knegiwa Marija, Zograf 17 (1986), 21–34 (= J. Kali}, Evropa i Srbi. Sred- wi vek, Beograd 2006, 593–622). 8 J. Kali}, Dva carstva u srpskoj istoriji HII veka, ZRVI 38 (1999–2000), 197–212. 132 ZRVI XLVI (2009) 129–137 tiv Turaka. I u tom tekstu, pored ostalih ~iwenica koje su nabrojane da bi se do~aralo bogatstvo zemqe, odnosno wene hri{}anske tradicije, navode se krunidbena mesta srpskih kraqeva — Petrova crkva, @i~a, Pe}, tim redom. Ovaj tekst Srpske crkve je pisan, kako stoji u dokumentu, na osnovu dokume- nata œstare gospode srpskeŒ.9 Krunisawe Stefana Prvoven~anog 1217. godine stvorilo je pojam Ra- {ke kraqevine, Regnum Rasciae, Regno di Rassa.Tajnazivseodoma}ioula- tinskim izvorima sredweg veka, naro~ito u rimokatoli~kim zemqama zapad- ne i sredwe Evrope. Tako je jedna anti~ka tvr|ava (Arsa)posvedo~enaudelu Prokopija iz Cezareje u VI veku, u slovenskom obliku (Rasa, Ras) u{la u vi- zantijske izvore (Konstantin Porfirogenit, Jovan Kinam), a zatim posred- stvom hri{}anstva i Ra{ke episkopije postala sredi{te srpske dr`ave u XII veku. Ime grada — naziv oblasti (episkopije) postalo je ime cele dr`ave ve} u doba Stefana Nemawe (podatak iz Kotora 1186. godine).10 Krunisawem prvog srpskog vladara papskom krunom naziv œKraqevina Ra{kaŒ postaje evropski pojam, naravno sa novim zna~ewem. Prenosi se vremenom i na qude, Srbe ponekad nazivaju Ra{anima, Racima, pre svega u Ugarskoj, ali i dru- gde, opet sa novim smislom modernih vremena. Na drugoj strani, Vizantija }uti. U gr~kim izvorima nema naziva œRa- {kaŒ za srpsku dr`avu, uvek je to Srbija. Tek }e Turci u XVI veku upotrebi- ti ime Ra{ka i to je, naravno, posebna nau~na tema. Da li je krunisawe papskom krunom uticalo na istoriju ra{kog dr`av- nog i crkvenog sredi{ta? U narodnom predawu ra{ka Petrova crkva je ozna- ~ena kao œkumirnicaŒ. Bitno je, naravno, {ta su Srbi o tome mislili. Ve} 1224. godine Ste- fan Prvoven~ani donosi odredbu kojom utvr|uje novo krunidbeno mesto u Srbiji. U tzv. œdrugojŒ @i~koj poveqi, sa~uvanoj na zidu u ulaznoj kuli Spasove crkve u @i~i (prepis iz XIV veka)vladarodre|ujedasesvisrpski kraqevi imaju krunisati u toj crkvi i da se tu, na istom mestu hirotoni{u arhijereji Srpske pravoslavne crkve. @i~a postaje arhijerejsko sedi{te Sr- bije. Time je ra{ka saborna crkva Sv. apostola Petra i Pavla zauvek izgubi- la krunidbenu funkciju, dakle prvorazrednu dr`avnu ulogu. Za{to? Ako se isti problem posmatra na drugoj ravni, iz perspektive vladar- ske ideologije Nemawi}a u XIII veku, mogu se uo~iti va`ne ~iwenice. Po- znato je da vladarske titule svuda u sredwem veku nose u sa`etom obliku osnovne dr`avne poruke, elemente stvarnog stawa, ali i pretenzija. Najpou- zdanije svedo~e vladarske poveqe (intitulacija, potpis, pe~at), pravna do- kumenta i sli~no.

9 Archivum secretkum apostol. Vaticanum, Borghese Serie I, 913; K. Horvat, Monumenta historica nova historiam Bosnae et provinciarum vicinarum illustrantia, Glasnik Zemaljskog muzeja 21, Sarajevo 1909, 55–58; J. Kali}, Prete~e @i~e: krunidbena mesta srpskih vladara, Istorij- ski ~asopis 44, Beograd 1998, 77–87. 10 S. Novakovi}, Zakonski spomenici srpskih dr`ava sredweg veka, Beograd 1912, 22. J. KALI]: Dr`ava i crkva u Srbiji XIII veka 133

Da li se naziv œRa{kaŒ upotrebqava u Srbiji u zvani~nim dokumenti- ma? Koristi se samo u prvoj polovini XIII vekaitouoblikuœra{keze- mqeŒ. To ~ini Stefan Prvoven~ani, kao i wegovi sinovi kraq Stefan Rado- slav (1228–1234), kraq Stefan Vladislav (1234–1243) i kraq Stefan I Uro{ (1243–1276) u po~etku svoje vladavine.11 Posletogaseœra{kezemqeŒ gube iz zvani~ne upotrebe. Ustaquje se dvodelna dr`avna titula srpskih vladara: oni su dosledno kraqevi œsrpskih zemaqa i pomorskihŒ. Ve} je kraqica Jelena An`ujska, `ena kraqa Stefana Uro{a I,vladar- ka œsve srpske zemqe i pomorskeŒ, kao i weni sinovi kraq (1276–1282) i kasnije Stefan Milutin (1282–1321) koriste isti oblik: œsrpske zemqe i pomorskeŒ, naravno uz promene koje je vreme donosilo: kraq Stefan Milutin je œsamodr`ac srpske zemqe i pomorskeŒ. Ra{ke vi{e ne- ma, taj naziv u raznim oblicima (Rassa, Ra{ka, ra{ke zemqe i sli~no) kori- ste jo{ samo susedi i stranci (Dubrovnik, Bosna, Bugari i drugi). Tako na primer, œra{ka zemqaŒ se pomiwe u sporazumu {to su ga Dubrov~ani sklo- pili 15. juna 1253. godine sa predstavnicima bugarskog cara Mihaila Asena radi zajedni~ke borbe protiv srpskog kraqa Stefana Uro{a I iœwegovogro- daŒ. Tu se pomiwe œra{ki prestoŒ srpskog kraqa.12 Srpska crkva je, tako|e, dosledna. Weni arhijereji od vremena arhiepi- skopa Save I uvek nose titulu arhiepiskop œsve srpske zemqe i pomorskeŒ, po ugledu na vladala~ku titulu. Tako se nazivao sv. Sava, tako je signiran u manastirima Studenici i @i~i. Druk~ije nije moglo ni biti s obzirom na op{ta na~ela o skladnom odnosu (simfoniji) izme|u dr`ave i crkve. Veli- kih suprotstavqawa izme|u vladara i crkve u Srbiji nije bilo (pobune, oru- `ani sukobi i sli~no). Lepe stranice o tome, pored ostalih, naravno, osta- vio je u novije vreme akademik Dimitrije Bogdanovi} u na{oj sredini. Kada je u pitawu unutra{wa organizacija Srpske crkve, postoji jedna grupa izvora koja je posebno zna~ajna. To su: tzv. Notitiae episcopatuum,popi- si episkopija Srpske crkve. One su nedavno detaqno prou~ene i preciznije datovane. U svakoj sredini to su prvorazredni izvori. Skrenula bih pa`wu na dva popisa episkopija Srpske crkve. Nalaze se u Kru{edolskom rukopisnom zborniku, koji sadr`i Sintagmat Matije Vla- stara i druge spise. Prvi popis nosi naziv œHrisovuq samog Sv. Save i bra- ta Prvoven~anog kraqa StefanaŒ, uz oznaku œmesta episkopom srpskimŒ (to je u stvari odlomak iz poveqe). Drugi popis episkopa i igumana srpskih po- ti~e iz vremena kraqa Milutina i arhiepiskopa Nikodima.

11 M. Dini}, O nazivima sredwovekovne sriske dr`ave, Prilozi za kwi`evnost, jezik, istoriju i folklor 32 (1966), 26–34 (= M. Dini}, Srpske zemqe u sredwem veku, Beograd 1978, 33–43. 12 Q. Stojanovi}, Stare srpske poveqe i iisma I/2, Beograd — Sremski Karlovci 1934, 207; J. Kali}, Presto Stefana Nemawe, Prilozi za kwi`evnost, jezik, istoriju i folklor 53–54 (1987–1988), 175. 134 ZRVI XLVI (2009) 129–137

U prvom popisu su nabrojane episkopije slede}im redom: zetska, ra- {ka, hvostanska, humska, topli~ka, budimska, debarska i moravi~ka (ukupno 8). Tekst ovog popisa je nastao izme|u 1220 i 1227. godine.13 U popisu nema episkopskih sedi{ta u Prizrenu i Lipqanu, iako je to podru~je bilo u sa- stavu srpske dr`ave. Postoji pretpostavka da je to posledica nekog kompro- misa sa ohridskim arhiepiskopom Dimitrijem Homatijanom posle poznatog pisma koje je on uputio œmonahu Savi, sinu `upana SrbijeŒ. Prema ovom po- pisu sa~uvanom u Kru{edolskom zborniku pravnih spisa sa teritorije ohridske arhiepiskopije u Srpsku crkvu je ukqu~ena samo episkopija u Rasu (ra{ka), koja je bila po Homatijanovom mi{qewu, iskazanom u navedenom pismu monahu Savi, u stvari episkopija Srbije. U ovom prvom popisu nema ni{ke, brani~evske i beogradske episkopi- je jer one tada nisu bile u sastavu dr`ave Srbije. Ovde ostavqam po strani me|usobni rang episkopija i promene redosleda u slede}im popisima. U svetosavskom popisu (1220–1227) pada u o~i da se ra{ka episkopija nalazi na drugom mestu popisa, iza zetske episkopije. Nikada ra{ka episko- pijanijenavedenanaprvommestuupopisimaSrpskecrkve.Tosemo`edo- vesti u vezu sa hronologijom nastanka srpske dr`ave: Dioklitija (Zeta) bila je œkraqevstvo od prvaŒ re~i su monaha Domentijana,14 {to bi zna~ilo da se tu sledila dr`avna politika. Mogu}i su i drugi razlozi. Kako se tokom XIII veka {irila teritorija srpske dr`ave, uve}avan je broj episkopija (osvajawa kraqa Milutina odnosno kraqa Dragutina). Tako su pripojene stare gradske episkopije sa podru~ja Ohridske crkve (skopska, prizrenska, lipqanska ukqu~ene posle 1282. godine). Episkopije na sever- noj granici Srbije, brani~evska i beogradska odnosno ma~evska (Ma~va), ko- ja tu predstavqa Beograd ili Sirmijum, ukqu~ene su u sastav Srpske crkve u drugoj polovini XIII veka. Mnoga se pitawa postavqaju u vezi sa podacima koje pru`aju popisi iz Kru{edolskog zbornika rukopisa, ali i drugi izvori. Posebno je zna~ajan popis uz tekst Svetostefanske hrisovuqe, a ima i poznijih popisa u rodo- slovima i letopisima. To, naravno, izlazi iz hronolo{kih okvira istorije XIII veka, a time i na{e teme.

III. Obnova Vizan{ije i Srbija

Me|unarodni doga|aji su sredinom XIII veka uticali i na prilike u Srbiji. Vizantijsko carstvo je obnovqeno 1261. godine osvajawem Carigra- da. Car Mihailo VIII Paleolog imao je mnogo protivnika. Veoma opasan je bio Karlo An`ujski, brat francuskog kraqa Luja IX i vrlo ambiciozni vla-

13 S. ]irkovi},SrpskeNotitiae episcopatuum, Spomenica episkopu {umadijskom gospo- dinu Savi, Novi Sad 2001, 199–200. 14 Domentijan, @ivot sv. Simeuna i sv. Save, izd. \. Dani~i}, Beograd 1865, 246; pre- vod L. Mirkovi}, @ivoti sv. Save i sv. Simeona, Beograd 1938, 137. J. KALI]: Dr`ava i crkva u Srbiji XIII veka 135 dar Ju`ne Italije. Po{to je preuzeo vlast u toj zemqi, najavio je agresivnu politiku prema Vizantiji i Balkanu. Uspostavio je veze za svrgnutim latin- skim carem Balduinom II i podr`ao wegove planove u borbi protiv cara Mi- haila VIII Paleologa. Misao o obnovi Latinskog carstva je jo{ bila `iva. Ugra|ena je u tekst ugovora dvojice saveznika (Viterbo, 1267). U slu~aju po- voqnog ishoda borbi, Balduin se obavezao da }e Karlu An`ujskom ustupiti jednu tre}inu carstva s pravom da taj prostor mo`e da izabere u zemqama epirskog despota, u Srbiji ili Albaniji. Slede}ih godina u tim me|unarod- nim okvirima (Vizantija — Ju`na Italija — balkanske zemqe) odvijala se `iva i promenqiva diplomatska aktivnost. Poku{aj Mihaila VIII Paleolo- ga da se bra~nim vezama uspostave bli`i odnosi sa Srbijom (brak izme|u princeze Ane i Milutina, sina kraqa Stefana Uro{a I) nije uspeo.15 To je oja~alo pregovore Srbije sa drugom stranom. Smatra se da im je doprinela i srpska kraqica Jelena An`ujska, bliska srodnica Karla An`ujskog.16 Za na{u temu je od posebne va`nosti odluka cara Mihaila VIII da 1272. godine potvrdi poveqe koje je svojevremeno Ohridskoj crkvi izdao car Vasi- lije II po~etkom XI veka. Tim ~inom car je, u stvari, osporio autokefalnost i legalnost Srpske arhiepiskopije, ali i Bugarske patrijar{ije.17 Bila je to stara politika Vizantije u novoj funkciji. Tih godina su se odvijali i pregovori izme|u Carigrada i Rima o sklapawu unije dveju hri{}anskih cr- kava, u stvari o pot~iwavawu vizantijske crkve papskoj vlasti. Bile su to pripreme za odr`avawe unionisti~kog sabora u Lionu 1274. godine. U wima je vidnu ulogu imao, pored ostalih, frawevac Jeronim iz Askolija, potowi papa Nikola IV. Po wegovim re~ima, on je u svojstvu papskog legata boravio u vizantijskoj prestonici od oktobra 1272. do sredine 1274. godine. U toku sabora u Lionu, Mihailo VIII Paleolog je uputio memorandum papi Grguru X, u kome se ponavqaju optu`be protiv srpske i bugarske crkve i nagove{ta- vasklonosttihcrkavadaseprikqu~euniji.18 Svi ti poku{aji da se ostvari unija isto~ne i zapadne crkve ostali su tada bez rezultata. Me|utim, u Srbiji je do{lo do smene arhiepiskopa Danila I (1271–1272), koji se nije slagao sa unionisti~kom politikom vremena. On je po re~ima biografa bio smewen zbog œneke krivice koja mu je pripisanaŒ, na- stavio je da `ivi ~asno, navodi izvor, œudostojiv{i se ve~nog `ivotaŒ. Na- sledio ga je arhiepiskop Joanikije I (1272–1276), raniji monah Studenice.19

15 Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, VI, Beograd 1986, 22–25 (Q. Mak- simovi} sa pregledom starije literature). 16 Sinteti~ki pregled: Istorija srpskog naroda, I, SKZ, Beograd 1981, 353–354 (S. ]irkovi}). 17 N. Radoj~i}, Sveti Sava i autokefalnost srpske i bugarske crkve, Glas SKA 179 (1939), 222–230. 18 Rainaldi Annales ecclesiastici, ad a 1291, nr. 39; N. Radoj~i}, nav. delo, 226–227. 19 @ivoti kraqeva i arhiepiskopa srpskih, izd. \. Dani~i}, Zagreb 1866, 275 i prevod L. Mirkovi}a, SKZ, Beograd 1935, 208; M. Antonovi}, O uzrocima smewivawa `i~kog arhiepi- skopa Danila I, ZRVI 34 (1995), 109–110. 136 ZRVI XLVI (2009) 129–137

U drugoj polovini XIII veka do{lo je do krupnih promena u zemqi. Kraq Stefan Dragutin (1276–1282) te{ko je povre|en posle pada s kowa neda- leko od grada Jele~a. On je odlu~io da se povu~e s prestola i vlast preda mla- |em bratu Milutinu. Primopredaja vlasti obavqena je u mestu De`evu, neda- leko od ra{ke crkve Sv. apostola Petra i Pavla. Scenu je opisao wegov savre- menik, potowi arhiepiskop Danilo II.20 Novija istra`ivawa su otkrila isto- rijski prostor tih zbivawa, u wemu i dvorsku crkvu, odnosno kompleks krun- skih dobara prvih Nemawi}a.21 Dogovor o podeli vlasti je nesumwivo postig- nut, jer se oboleli vladar ubrzo zatim povukao u jedan deo svog œota~astvaŒ, kako se to onda govorilo i tu vremenom obrazovao svoju prostranu dr`avu.22 Pojedinosti de`evskog sporazuma nisu poznate, sporno je ipak ostalo pravo nasle|ivawa prestola. Bilo je to ozbiqno politi~ko pitawe, a uloga crkve u tim doga|ajima velika. Trag o svojim shvatawima o tome ostavio je kraq Dra- gutin u ikonografskom programu kapele, koju je izgradio u manastiru Sv. \or|a u Rasu. Kapela je oslikana ubrzo posle abdikacije kraqa. U kapeli su uz odabrane likove vladara dinastije Nemawi}a prikazani dr`avni sabori od vremena Stefana Nemawe do sabora u De`evu 1282. godine. Prema istra`iva- wima V. J. \uri}a, scena de`evskog sabora u tome ciklusu sadr`i elemente savladarstva dvojice bra}e.23 U~e{}e arhijereja Srpske crkve u ovim scenama bitno je za razumevawe vladarske ideologije Nemawi}a. Doga|aji iz 1282. godine su uticali na daqi tok srpske istorije. Izve- sno dvovla{}e delilo je srpske zemqe. Kraq Stefan Milutin je dao pred- nost prilikama na jugu zemqe, odnosima sa Vizantijom, a kraq Dragutin, po- nekad nazivan i œsremskim kraqemŒ, bio je srodnik ugarskog kraqa, stolo- vao je u Debrcu na Savi, odnosno u Beogradu. Do kraja XIII veka zna~ajnijih sukoba me|u bra}om nije bilo. Tek na izmaku toga veka, po{to je kraq Ste- fan Milutin mirom i savezom sa Vizantijom, a posebno brakom sa Simoni- dom, u~vrstio svoj polo`aj u zemqi (1299), izbio je sukob, zatim i vi{egodi- {wi rat dvojice vladara (1301–1311). Uz podr{ku Srpske crkve prevagu je odneo kraq Stefan Milutin. Dr`avno sredi{te se pomera ka jugu (, Skopqe, Makedonija). Ra{ko sredi{te gubi zna~aj, a Nemawina zadu`bina, manastir Sv. \or|a, pada na sedmo mesto u popisu srpskih manastira po~et- kom XIV veka.24

20 @ivoti kraqeva i arhiepiskopa srpskih, 24–25. 21 J. Kali}, De`evo u sredwem veku, ZRVI 20 (1980), 75–81; J. Kali} — M. Popovi},Cr- kva u De`evu, Starinar NS 36 (1985), Beograd 1986,116–147. 22 M. Dini}, Oblast kraqa Dragutina posle De`eva, Glas SAN 203 (1951), 61–82; isti, Odnos izme|u kraqeva Milutina i Dragutina, ZRVI 3 (1955), 49–82 = isti, Srpske zemqe u sredwem veku, Beograd 1978, 124–147. 23 V. J. \uri}, Istorijske kompozicije u srpskom slikarstvu sredwega veka, ZRVI 10 (1967), 27. 24 Svetostefanska poveqa, izd. Q. Kova~evi}, Spomenik SKA 4 (1890) 10–11. J. KALI]: Dr`ava i crkva u Srbiji XIII veka 137

Jovanka Kali} L'ETATETL'EGLISE EN SERBIE AU XIIIE SIECLE Ce texte reprend l'introduction d'une communication presenteelorsdela Conference international organisee a Belgrad en 2008, sous l'intitule ŒLa reciprocite serbo-bulgare dans le monde byzantin du XIIIe siecleœ. L'auteur de cette communication observe les rapports entre l'Etat et l'Eglise au sein de la Serbie dans le cadre plus large de la scene internationale au lendemain de la prise de (1204) lors de la IVe croisade et durant la longue eclipse de l'Empire grec byzantin qui se solda par une profonde modification de l'espace des Balkans. Sans avoir joue un role significatif dans l'avenement meme de cette politique a leurs frontieres, la Serbie et la Bulgarie ont ete contraintes de s'y adapter. C'est alors que ces Etats etablissent d'intenses relations avec le monde occidental. L'un comme l'autre accedent au rang de monarchie grace aux couronnes royales respectivement envoyees par le pape Innocent III pour la Bulgarie, et Honorius III pour la Serbie (1217). Selon des conceptions de l'epoque, un tel acte equivalait a une reconnaissance politique internationale. S'agissant de la Serbie l'auteur montre toutefois que l'etablissement de relations soutenues avec le monde occidental, et ce avant tout avec les pays d'Europe centrale (Hongrie, Moravie, Allemagne, Pologne), etait deja anterieur a 1204. Puis, il en vient a l'observation des rapports entre l'Etat et l'Eglise dans les terres serbes sur les bases des listes recensant les evechesde Eglise orthodoxe serbe. Une place importante revient ici aux Notitiae episcopatuum du XIIIe siecle. Datant de l'epoque de , la plus ancienne liste est conservee dans la Collection des actes juridiques du monastere de Kru{edol, alors que la seconde remonte a l'epoque du roi Stefan Milutin et de l'eveque Nikodim, soit au debut du XIVe siecle. Ces listes des evechesmontrent que l'organisation de l'Eglise suivait le develeopement de l'Etat.