Utvrde Na Prostoru Između Slunja I Karlovca

Utvrde

UTVRDE NA PROSTORU IZMEĐU SLUNJA I KARLOVCA

Sjeverno od Slunja, na prostoru izme- FORTRESSES IN THE AREA BETWEEN SLUNJ AND KARLOVAC đu Kupe i Une, prostoru kojim prot- ječu rijeke Dobra, Korana s pritoci- Many fortresses used to stand in the area between Slunj and Karlovac, in the ma Radonjom i Mrežnicom te Glina drainage basin between the Kupa tributaries: Dobra, Mrežnica, Korana and Glina, na istoku, nalazio se veći broj utvrda, most often near river shoals. An interesting feature of these fortifications is that they međusobno povezanih u čvrsti obram- were initially old castles built by local aristocracy, but were subsequently beni niz brojnim čardacima i promat- strengthened to assist in the defense against Turk incursions. All these strongholds are today in ruins, and the exact location of some of them is presently unknown, račnicama. Većina je tih utvrda bila although old drawings confirm their existence. Some of these fortresses were smještena na uzvisinama iznad rijeka, occupied by Turks and burned down, some were abandoned by defenders, and some najčešće u blizini riječkih plićaka used to be for a long time border strongholds only to be demolished after the preko kojih su se Turci zalijetali u cessation of hostilities. Some of these strongholds survived for a longer period of zaleđe hrvatskog prostora ali i u time, but were finally devastated in the second world war. It would be highly Kranjsku. Značajka je svih tih utvr- significant to at least protect present remains of such fortresses. Current renovation da da su još u vrijeme turske opas- of Novigrad on the Dobra river is a sign that at least something will remain to bear nosti bile u vrlo lošem stanju, da su witness to tumultuous military past of this area. mnoge od su Turci opustošili ili okupirali te da su potom služile kao negdašnji plemićki zamkovi, pro- bili potpuno opustjeli, pa je za male njihova uporišta. Danas su sve u ru- vizorno utvrđeni i ojačani. Njihova i slabo naoružane posade opskrba ševinama pa je za neke teško pronaći je vojnička obrambena moć bila vrlo bila vrlo otežana, a često i onemogu- i tragove, a za mnoge znamo samo iz slaba, najčešće zbog činjenice da su ćena. Te su utvrde svoj vojnički zna- starih crteža. Redovito su sve to bili krajevi oko njih do stalnih pljački čaj počele gubiti onda kada se zaklju- čilo da se za uspješnu obranu "reli- quiae reliquiorum olim magni et in- clyti regni Croatiae" (ostaci ostataka nekad velikoga i slavnoga Hrvatskog Kraljevstva) moraju početi graditi nove i suvremene utvrde, prilagođe- ne razvitku vojne tehnike i strategije.

Idući prema sjeveru, u predjelu uz rijeku Glinu, koja inače izvire nekoliko kilometara istočno od Slunja, a ulijeva se u Savu nakon 93 km u blizini Glinske Poljane, uz njezinu su lijevu obalu smještena tri nekada slavna grada – Klokoč, Krstinja i Perna. Smješteni su na južnim obron- cima Petrove gore, nazivane i Gvozd, koja je ime, kako kažu, dobila po posljednjem hrvatskom kralju prije personalne unije s Ugarskom, kralju Petru poginulom 1098., a koji je mož- da bio pripadnik plemićkog roda Svadčića, ili Svačića ili Snačića (pri- padnika 12 plemićkih plemena Hrvat- skog Kraljevstva), a iz kojih su nastali kasniji Nelipići. No ta je gora možda Utvrde i čardaci u porječju rijeka Dobre, Mrežnice, Korane i Gline sjeverno od Slunja ime dobila i po velikom pavlinskom samostanu i crkvi Sv. Petra, koji je

GRAĐEVINAR 55 (2003) 1 43 Utvrde

mićka općina izgubila sva svoja pra- va i potpuno nestala. Nakon pada Bihaća klokočka je utvrda bila napuštena. Pokraj nje je 1649. veliku pobjedu protiv Turaka izvoje- vao ban Petar Zrinski. Klokoč je 1681. zauzeo i obnovio karlovački general grof Johann Joseph Herben- stein. Utvrda je uključena u barilo- vačku kapetaniju. Do polovice 19. st. u njoj je stanovao njemački časnik, a potom se napušteni Klokoč postupno pretvorio u ruševinu. Sačuvan je tlocrt utvrde iz 1701. koji pokazuje grad onakvim kakav je bio od svog postanka. To je četverostra- Klokoč na crtežu M. A. Weisa na građevina koja na jednom uglu ima okruglu glavnu obrambenu kulu. poharan od Turaka i potom obnavljan, su živjeli na prostoru oko Klokoča i Unutar zida bile su drvene građevi- a definitivno napušten u 16. st. Krstinje, prema Kladuši i Cetinu, a ne. Oko grada bio je zid od palisada, povlasticama ugarskih kraljeva (po- a iza toga iskopana graba preko koje Klokoč je utvrda južno od Vojnića u najprije Bele IV. iz 1242.) bili su je vodio most. U utvrdu se ulazilo Karlovačkoj županiji i iznad današ- izuzeti od zavisnosti gradu, ali su ljestvama do prvog kata u čardaku. njega istoimenog sela (1991. je ima- zauzvrat bili obvezni za vojnu službu Valja dodati da se u blizini Klokoča lo 332 stanovnika, sada 75 prema opremati 15 oklopnika i 100 pješa- nalaze i tragovi utvrde Otmić, sijela privremenom popisu iz 2001.), a ime ka. Tijekom stoljeća promijenili su plemićkog roda Otmića, potpuno na- je dobila po obližnjem izvoru. To je mnogo gospodara (knezovi Krčki puštenog nakon pada Bihaća 1592. od 1224. bio posjed Klokočevića kasniji Frankopani, grofovi Celjski, Nedaleka je Krstinja smještena istoč- (Klokočana ili Klokočkih, ovisno o banovi Ivan Vitovec i Ivan Karlović, nije. Tu je prebivalo pleme Ladiho- izvorima), plemićke općine grada obitelji Nadasdy i Turoczy), koji su vića. Nakon toga su utvrdu i posjed Klokoča, inače specifične organiza- tek djelomično poštovali kraljevske preuzeli Frankopani, zapravo njiho- cije plemstva temeljene na teritori- privilegije. Godine 1557. Klokoč je va cetinska loza, da bi poslije to do- jalnoj a ne krvnoj pripadnosti. Oni zaposjela krajiška uprava pa je ple- bili Frankopani Slunjski. Od 1572. u Krstinji je bila krajiška posada, a po turskom je vlašću bila od 1585. do 1699. Okrugla je glavna kula bila opasana zidom koji je bio pojačan s tri polukule i ulaznom kulom. Posto- jalo je i prostrano dvorište, također opasano zidom s polukulom, koja je već 1701. bila porušena. Iz dvorišta se kroz četverokutnu kulu dolazilo u obrambene kule. Postoji nekoliko sačuvanih tlocrta na temelju kojih je i rekonstruiran nekadašnji izgled utvrde. Krstinja je i istoimeno naselje koje je u prošlom popisu imalo 166 stanovnika, a sada ih ima 100. Perna se nalazi 9 km južno od Gvozda (bivši Vrginmost) u općini Topusko koja je u sastavu Sisačko-moslavačke Pogled sa sjeverne strane na ostatke utvrde Klokoč županije. Ruševine utvrde, u izvorima se naziva i Pernik, nalaze se na

44 GRAĐEVINAR 55 (2003) 1 Utvrde stijeni iznad zaselka Suha Perna. Ivana. Perna je uoči Domovinskog II. dobio je krajeve uz Sanu i posjed Valja reći da je Perna bio prvi grad rata imala 471 stanovnika, a u popi- Blagaj. Od tada taj plemićki rod po u Hrvatskoj koji je 1225. od Bele su iz 2001. ima ih 187. lako propada. Posljednji je uspješni IV. dobio povlastice slobodnoga Zapadno od utvrda u blizini rijeke Babonić bio Ladislav za vrijeme kraljevskog grada, dakle 17 godina Gline, nad strmim kanjonom rijeke kralja Žigmunda Luksemburgovca prije zagrebačkog Gradeca. Od po- Korane, petnaestak kilometara sje- (1387.-1437.) za kojega je ratovao u četka 14. st., darovnicom kralja Žig- verno od Slunja i nedaleko od nase- Turskoj, Italiji, Njemačkoj i Češkoj. munda, u posjedu je knezova Peran- lja Hrvatski Blagaj, nalaze se ruševi- Blagajski su se međutim održali neš- skih. Zapravo dobio ju je Jakov, sin ne utvrde nepravilna tlocrta koja je to duže. Pavla iz Bribira, iz roda Šubića. Ali imala vrlo visoku glavnu četvrtastu ti peranski Šubići kao da nisu bili Blagaj na Korani podigli su knezovi kulu. Zbog te se kule utvrda ponekad istog roda kao Šubići Zrinski, a us- Blagajski vjerojatno početkom 15. naziva i Turanj, vjerojatno da bi se pjeli su utvrdu i posjed sačuvati u st. Bio je obnovljen i ojačan krajem razlikovala od drugih Blagaja, onih velikim sukobima tijekom 16. st. s 16. st. zbog turske opasnosti. Malo u susjednoj Bosni i Hercegovini. Pos- Keglevićima, upraviteljima topuske nakon toga (1584.) cijeli je kraj pao toji naime u blizini Mostara istoime- opatije, koji su im nanijeli mnogo u turske ruke. Nakon Karlovačkog ni grad sagrađen na ruševinama rim- štete. Pernu su Turci temeljito opus- mira 1699. grad je ušao u sastav kra- ske tvrđave, koji je bio sjedište Ko- tošili u dva navrata (1558. i 1578.) i jiških vlasti i temeljito je obnovljen sača, i kojega se smatra najreprezen- stoga je 1584. odlukom Ratnog vije- te je sjedište blagajske kumpanije tativnijom srednjovjekovnom grads- ća oduzeta dotadašnjim vlasnicima koja se poslije seli u Veljun. Potpu- kom utvrdom u Hercegovini. No pos- te napuštena i prepuštena turskoj no je napušten i razrušen 1865. toji još jedna istoimena srednjovje- vojsci. Peranski su bili krajinski čas- kovna utvrda na rijeci Sani u blizini Po jednom tlocrtu s početka 18. st. nici i nove su posjede stekli u okoli- Bosanskog Novog (po svemu sudeći vidi se da je to bio srednjovjekovni ci Karlovca. Najistaknutiji je član bez ikakve veze s hercegovačkom), zamak s glavnom četvrtastom kulom, obitelji bio Janko Peranski Šubić, koja se prvi put spominje 1330., a predvorjem i dvorištem, oko kojega koji je nakon vojničke karijere u bila je u posjedu knezova Babonića i su se nalazile pomoćne zgrade. Vojnoj krajini stupio u službu sak- po njoj se taj dio stare slavonske sonskog kneza Ivana Jurja II. i bio Uzvodno Koranom i nešto sjeverni- plemićke obitelji i naziva Blagajski glavar okružja grada Morizburga. je, ali ne uz rijeku već na strmoj pa- (de Blagay). Nakon povratka u Hrvatsku 1681. dini Skradske gore (najviši vrh 429 m), bila je srednjovjekovna utvrda s kupnjom je povećao obiteljske pos- Babonići ili Babonegi su plemićki podgrađem – Skrad na Korani. Nala- jede (Brlog, Slapno, Trešćen). Peran- rod koji se u izvorima prvi put spo- zio se u neposrednoj blizini današ- ski su izumrli sredinom 18. stoljeća. minje u 12. st. Posjedi su im bili u srednjovjekovnoj Slavoniji. Na vrhun- njeg Skrada Donjeg (1991. – 99 sta- Perna je po nekim sačuvanim tlocrti- cu moći, početkom 14. st., držali su novnika, 2001. – 13) kojega ne treba ma bila primjer dobro branjena gra- prostor od Kranjske do Vrbasa i od miješati i istoimenim naseljem u Gor- da. Bila je četverokutnog oblika, a u Save do Gvozda. Poznato je da su skom kotaru, a jedino ih povezuje predvorje se ulazilo kroz posebnu od Bele IV. dobili povlastice za voj- što su svojedobno bili u vlasništvu ulaznu kulu te potom ljestvama do ne zasluge (vjerojatno iz sukoba s Frankopana i potom Zrinskih. Vjeruje ulaza u glavnu kulu. I predvorje se da su tu utvrdu izgradili Fran- Tatarima) kojima su bili oslobođeni utvrde i sama utvrda bili su opasani kopani koji su bili i njegovi prvi od plaćanja kunovine i upletanja ba- zidom koji je bio ojačan okruglim i vlasnici. Po jednom tlocrtu iz 1701. na u upravljanje njihovim posjedima. četverostranim kulama. Gjuro Szabo zaključuje da je riječ o Krajem 13. st. jačaju rodovi Gisingo- tipičnom frankopanskom zamku, jer Nakon oslobođenja od Turaka Perna vaca i Gutkeleda s kojima su Babo- je utvrda zidana u trokut koji je ok- nije vraćena vlasnicima, već je nase- nići u zavadi, ali se i izmjenjuju na ljena Vlasima, prebjezima iz Bosne. ružen posebnim zidom, od kojega su banskoj časti u Slavoniji, iako to po- se dalje odvajali zidovi da opašu U utvrdi su bile krajiške straže, ali nekad obavljaju i istodobno. Najmoć- su je u dva navrata zajedno s nase- cijelo mjesto, a i pri ulazu su uočlji- niji su bili za vladavine prvog Anžu- vi ostaci crkve. U samu se utvrdu ljem tijekom 18. st. (1717. i 1788.) vinca–Karla I. Roberta (1301.-1342.). ulazilo kroz posebnu ulaznu kulu. spalili Turci. Poslije je napuštena i Tada su braća međusobno i podije- Unutrašnji su zidovima zaštićeni po- danas su od nje sačuvani samo ostaci. lila posjede. Stjepan IV., slavonski sebnim kulama, a svi su visoki zido- Župna se crkva Sv. Marije u Perni ban, dobio je posjede od kranjske vi, i unutrašnji i vanjski, zaštićeni pa- spominje u sastavu goričkog arhiđa- granice do Gline, Ivanu su pripali lisadama. Posebnost je te utvrde što konata 1334. u zborniku arhiđakona krajevi od Gline do Une, a Radoslav je imala izvor žive vode.

GRAĐEVINAR 55 (2003) 1 45 Utvrde

Od tog je vremena sve ostalo u ruševinama i nikad više nije obnov- ljeno. Zanimljivo jest da Ivan Lenko- vić u svom iscrpnom popisu hrvatskih utvrda iz 1563. visoko cijeni i obrambene mogućnosti ove utvrde. Čak tvrdi da je to poslije Modruša najprikladnije mjesto za davanje sig- nalnih znakova za uzbunu sve do kranjskih granica. Ujedno smatra da je vrlo slabo čuvana i da je to opas- nost i za utvrdu i za cijeli kraj, a vjeruje da bi ju uspješno branilo 10 vojnika sa sposobnim komandantom. Nešto dalje, približno na istoj zem- ljopisnoj širini, nalazile su se još tri Tlocrt utvrde Zvečaj M. Stiera utvrde: jedna na Mrežnici – Zvečaj, druga na Korani – Barilović i treća na utoku potoka Rijeke u Mrežnicu – Budački. Zvečaj je bila utvrda na lijevoj obali Mrežnice od koje su sačuvani samo dijelovi, zapravo su uklopljeni u jed- nu stambenu kuću. Utvrdom i posje- dom najprije su vladali plemići iz obitelji Zvečajski, a potom Franko- pani Ozaljski. Krajem 17. st. pripo- jio ga je general Herberstein karlo- vačkom generalatu, a 1777. kameni je materijal Zvečaja upotrijebljen za gradnju Jozefinske ceste. Utvrda je imala četverokutni tlocrt s valjkas-

tim kulama na uglovima, a u sredini Zvečaj na crtežu M. A. Weissa se nalazila glavna kružna obrambena kula. Ulazilo se drvenim stubama Uz utvrdu se tijekom 14. st. razvilo potom Bernardina Frankopana koji do čardaka izvan zida, a odande se s trgovište s župnom crkvom Sv. Lovre. ga je oteo kratkotrajnom vlasniku prvog kata ulazilo u unutrašnjost ut- To je bilo središte skradinskoga fran- Ivanu Bornemisiju. kopanskog posjeda. No neko je vri- vrde. To je bio uobičajen način ulas- jeme na temelju ženidbenih veza Turci su često bili pod Skradom i ka i kod drugih utvrda. bilo u vlasništvu grofova Celjskih, već je 1558. utvrda s gradom ispod Utvrda grada Barilovića smještena potom ga je na kratko 1456. od kra- nje bila napuštena. Onda Skradom je na strmoj litici na desnoj obali lja bio dobio Ladislav Andrija Krei- gospodare Zrinski koji su ga stekli Korane. Građena je vjerojatno kra- ger, koji je bio posvojio i Kostelgrad ženidbenim vezama i djelomično jem 15. st., a bila je sjedište drevne u Zagorju. No utvrda i posjed opet obnovili. Ali opet je frankopansko obitelji Barilović, iako im ga je nak- su u rukama Martina Frankopana vlasništvo pa ga Franjo Frankopan ratko 1564. bio oduzeo nasilni Stje- kojemu kralj Matijaš 1464. dozvo- Slunjski 1569. ustupa posljednjem pan Frankopan. Ta je obitelj inače ljava da s njim može raspolagati ka- vlasniku – Jurju Babonožiću iz ple- posjedovala imanja između Korane i ko ga je volja. Potom je Skrad neko mičke obitelji Mogorovića, također Kupe. Spominju se u više dokume- vrijeme dan u zalog Tomi Benve- iz osnovnih 12 hrvatskih plemićkih nata tijekom 15. st. Članovi su se njudu Ostrožinskom, gospodaru Oki- rodova. Zatim je predan krajiškim obitelji umjesto da misle na obranu ća i Cetina. No posjed je opet u vlas- vlastima, a Turci su ga 1585. temeljito međusobno u 16. st. sukobljavali baš ništvu najprije Anža Frankopana, a uništili te popali utvrdu i podgrađe. oko utvrde i dvorca u Bariloviću. Tur

46 GRAĐEVINAR 55 (2003) 1 Utvrde

Pošto je dvorac i utvrdu preuzela dobno, na temelju starih nacrta, sni- krajiška vlast tu je smjestila kapeta- mku tlocrta s dijelom koji je tijekom niju s posadom od 80 vojnika. Od upotrebe srušen, a gdje su, kako se

Tlocrt utvrde u Bariloviću na crtežu M. Pilara ci su dvorac opustošili 1524., a kad je 1575. pao Budački, Barilović se zatekao na samom rubu Otomans- kog carstva pa su ga ubrzo preuzele Pogled na ostatke utvrde u Bariloviću s mosta na Korani krajiške vlasti. Barilovići su krajem 1749. tu je sjedište osme kumpanije pretpostavlja, bile zgrade straže i 16. st. dobili od Jurja Zrinskog pot- slunjske regimente, a do 1871. bilo staje. Dvorac je bio dugo vremena vrde za posjede oko Ribnika i Ozlja. je sjedište krajiškoga vojnog zapov- dobro sačuvan i u njemu su bili općin- Među posljednjim Barilovićima ko- jedništva. ski uredi. No teško je stradao u Dru- je izvori spominju s kraja 17. st. su gom svjetskom ratu i danas je potpuna Postojeći je tlocrt ruševne barilović- Gašpar (umro na posjedu kod Ozlja) ruševina. i Ludovik koji je bio misionar u ke utvrde zaista neobičan – u obliku Ugarskoj i Transilvaniji te general ključa s cilindričnim kulama. No ar- Od grada Budačkog nije sačuvano pavlinskog reda. hitekt Martin Pilar napravio je svoje- ništa. Ruševine mu se nalaze u blizini Donjeg Budačkog. Bilo je to sije- lo plemićke obitelji Budački za koju se, prema predaji, tvrdi da se prese- lila sa svog ličkog posjeda Budak u

Tlocrt utvrde Budački Pokuplje, gdje su od topuskog opata dobili posjed Buću (područje Gornjeg i Donjeg Viduševca). Prvi se put spominju u 14. st., a tijekom 15. i počet- kom 16. st. vlasnici su više posjeda Stara sačuvana fotografija utvrde u Bariloviću

GRAĐEVINAR 55 (2003) 1 47 Utvrde

posjeda Belaja spominju od 1360., a vlasništvo im je potvrdio kralj Mati- jaš Korvin. Kada je Gašpar Tomašić 1535. pobjegao u Tursku i tamo se poturčio, kralj je Ferdinand dao Be- laj na upravljanje Petru Kružiću. Inače Tomašići su tijekom 16. st. znatno osiromašili zbog turskih upada i obiteljskih razmirica. Frankopani su im sredinom 17. st. ustupili dio posjeda oko Bosiljeva. Njihovih poto- maka ima posvuda: u Hrvatskom primorju, Samoboru, Subotici, Ma- đarskoj... Baruni su postali 1808.

Skica izgleda utvrde Budački (Gj. Szabo) kada je Franjo Severio bio guverner Dalmacije. Najpoznatiji je član obitelji Nikola koji je početkom 20. st. u Pokuplju i Turopolju. Od 16. st. vi pronaći i njegove tragove. Sličan (1910.-1912.) bio hrvatski ban. posjeduju i grad Budački. Povjesni- je slučaj i s ostacima obližnje utvrde Turci su Belaj napadali u nekoliko čar Radoslav Lopašić smatra da se Zimić, svojine istoimene plemićke navrata, a spalili su ga 1590. pa ga Budački prije zvao Gorica te da je obitelji. je Pieroni (čijim se predloškom za zbog toga taj plemićki rod nosio i Utvrde Belaj, smještene nešto sjever- crtež poslužio Stier) za posjeta zate- naslov "od Gorice". Članovi su se te nije iznad istoimenog sela jugozapad- kao napuštenim. Poslije ga kupuje obitelji isticali u borbama s Turcima, a no do Karlovca, odavno više nema. Rudolf Paradeiser, potom grof Frid- Nikola se istaknuo i u Tridesetogo- Krajinske su vojne vlasti oronulu rich Sauran, da bi na kraju bio u vlas- dišnjem ratu u prvoj polovici 17. st. utvrdu dale 1834. potpuno srušiti, a ništvu obitelji Prešern. Od 1768. pre- Obitelj je po muškoj lozi izumrla nakon Drugoga svjetskog rata na tom uzela je Belaj Vojna krajina. Utvrda 1713. godini. je mjestu uređen kamenolom. Vjero- je inače bila nepravilna oblika, a Upravo je 1575. pokraj Budačkog jatno su ga u 15. st. izgraditi Toma- glavna je četvrtasta kula bila okružena Ferhad-beg Sokolović, ondašnji bo- šići koji potječu iz plemena Mogoro- zidom, dok se u utvrdu ulazilo kroz sanski sandžak-beg (osvajač Cazina, vića i koji su imali brojna imanja oko manju četvrtastu kulu na južnoj Bužima, Kladuše, Ostrošca, Zrina i Kupe i Korane. Oni se kao vlasnici strani. No sve se to može zaključiti Drežnika), razbio vojsku zapovjed- nika Vojne krajine generala Herber- ta VIII. Auersperga, koji je u toj bit- ki poginuo. Od 1596. Budački je u turskim rukama kada je jako stradao, ali je poslije bio oslobođen i od 1686. je uređen za krajišku stražu. Iz tog su vremena sačuvani tlocrti i crteži. Utvrda je imala četvrtasti tlocrt s četverostranom glavnom kulom koju je okruživao zid, utvrđen s dvije manje i jednom većom polukružnom kulom. Ulazilo se stubama, ali je to početkom 19. st. promijenjeno pa se ulazilo kroz najveću kulu u zidinama u kojoj je prebivao kaštelan. Ta- da se u prizemlju nalazila staja, soba za sluge i drvarnica, na prvom katu sobe s kuhinjom i smočnicom, dok se stan kapetana nalazi na drugom katu. Od Budačkog je do temelja srušen 1845. pa je danas teško u tra- Belaj na crtežu M. Stiera

48 GRAĐEVINAR 55 (2003) 1 Utvrde

tuturske obrane, na kojem je general Ivan Lenković neuspješno pokuša- vao nagovoriti hrvatske plemiće na centralizaciju obrane i rušenje nekih utvrda koje nije bilo moguće braniti.

Utvrda su i grad zbog turskih prova- la napušteni od početka 17. st. Bila je izgrađena na teško pristupačnom brdu, a iz Lopašićeva opisa i crteža krajem 19. st. mogle su se još raza- brati tri kule i ostaci zgrada za stano- vanje te tragovi utvrđenog ulaza, a bilo je uočljivo i da je cijeli kompleks zgrada bio opasan zidinama. Nadomak Karlovca, koji se kao potpuno nov utvrđeni grad počeo graditi 1579., jedna je od najbližih utvrda bila Novigrad na Dobri, smješten desetak kilometara zapadnije. To je oduvijek bio posjed Frankopana, a Jedini sačuvani spomen na utvrdu Velemerić (M. Stier) ne zna se kada su postali njegovi vlasnici. No ostao je u vlasništvu te samo iz sačuvanih crteža jer zaista Egervarski i Nadasdy. Zatim su ga najpoznatije hrvatske plemićke obi- nije ništa sačuvano. Baš kao ni od neko vrijeme u zakup uzeli Auers- telji sve do njihove propasti i smak- obližnje utvrde Velemerić, od koje pergi, da bi njegovi posljednji vlas- nuća 1671. Frana Krste Frankopana je sačuvan samo Stierov crtež, po nici ženidbom postali grofovi Draš- kojem se može zaključiti da se radi- kovići koji su najveći dio posjeda lo o velikoj utvrdi i da je unutrašnja ustupili Vojnoj krajini, a zauzvrat su kula bila okrugla, a da je okolni zid 1788. dobili veliki posjed Banluk u bio ojačan s dvije polukule. Mađarskoj.

Podno burga nalazilo se naselje s U blizini Karlovca, ali prema jugois- Tlocrt utvrde u Novigradu na Dobri toku, nalaze se ruševine velike utvr- velikim franjevačkim samostanom de Steničnjaka, koju nazivaju i Rok- te crkvom Sv. Marije. Tu su se odr- u Bečkom Novom Mjestu, a vjeruje nićeva gradina, a koja je smještena žavala općinska "spravišća", zasje- se da je u ovom dvorcu i utvrdi uro- blizu današnjeg sela Sjeničaka. Spo- dao "stol stenički" za vlastelinstvo te ta dijelom i planirana. Tada je i taj minje se od 1299. i prvi su joj vlas- sud za dio Hrvatske oko Kupe. U frankopanski posjed, baš kao i posjedi nici bili Babonići, a potom Franko- Steničnjaku je 1558. održan važan Zrinskih, temeljito opljačkan. U pani, Celjski i Kanižajevi te banovi sastanak vezan uz organizaciju pro- vlasništvo ga je dobio general Herber- stein koji ga je ostavio malteškom redu. Taj je red utvrdu prodao baru- nu Stjepanu Patačiću 1746. Patačići su ga 1809. prodali francuskom ma- joru Haraminčiću, od čijih su naslje- dnika utvrdu najprije otkupila držav- ne vlasti, a potom je prodale karlo- vačkom veleposjedniku Franji pl. Türku. Poslije je utvrda mijenjala vlasnike, a 1939. je postala vlasniš- tvo Banovine Hrvatske Temeljito je stradala u Drugom svjetskom ratu kada je zapaljena. Steničnjak na crtežu R. Lopašića

GRAĐEVINAR 55 (2003) 1 49 Utvrde

uočiti zbog dominantna položaja u kanjonu Korane iznad starog mosta. Saznali smo da općina svakako poku- šava obnoviti staru utvrdu, ali su sred- stva Ministarstva kulture nedostatna čak i za temeljite istražne radove.

Najbolju smo situaciju zatekli na no- vigradskoj utvrdi. Vidi se da se ona obnavlja i valja poželjeti da se otklone sve nezgrapnosti koje su učinjene u obnovi početkom 20. st. Čak su izrađene i drvene krovne konstruk- cije za kule. Vidljivo je da su radovi u tijeku, ali zbog zime na gradilištu nije bilo nikoga, ali ni ploče ili oz- nake tko te radove obavlja. Čini se da utvrde i dvorci poput ljudi imaju vlastite sudbine i da ona ovisi o bli- Utvrda u Novigradu snimljena nedavno zini većega gradskog središta, kao što je to u ovom slučaju Karlovac. Utvrda je smještena na brdu na des- Još smo se više rastužili za pokušaja Za obnovu je te prelijepe utvrde nad noj obali rijeke Dobre, a građena je da u snijegom zametenom krajoliku živopisnim kanjonom Dobre to po u obliku nepravilna trokuta. Velika i kroz neočišćene putove pokušamo svemu sudeći bilo odlučujuće. Daka- je okrugla kula smještena u šiljku trokuta, a u ostalim su uglovima smještene manje kule, dok još dvije manje polukule iskaču iz zidova. Utvrda je teško stradala od Turaka 1543. U međuvremenu je obnavlja- na, a početkom 20. st. temeljito je obnovljena tako da je dobrim dijelom bila izgubila sve svoje vojničke zna- čajke čvrste utvrde iz 15. st. Valja dodati da u naselju ispod utvrde postoji crkva Blažene Djevice Marije koja se spominje još 1334., a 1781. je gotičkom svetištu prigrađena nova lađa baroknih obilježja. Nedavno smo obišli nekoliko utvrda između Slunja i Karlovca. Obišli smo romantični Klokoč čije se ruševine Obnovljeni dio unutrašnjosti novigradske utvrde vrlo lako ističu na manjem brdu i usred snježnih nanosa. Tu kao da se pronaći ostatke grada Skrada. Nismo ko da u konstruktivnoj sanaciji i ra- stoljećima nije ništa mijenjalo, jedi- uspjeli pronaći ništa, a nismo mogli dovima konzervacije sudjeluje i Mi- no čuveni izvor, prema kojem je ut- nikoga ni pitati jer su sve kuće napuš- nistarstvo kulture, koje je uključeno vrda i pleme Klokočkih dobila ime, tene. Nešto je bolja situacija s osta- i u građevnu sanaciju župne crkve uporno teče. Rastužuje mnoštvo na- cima utvrđenog dvorca Barilovića Branko Nadilo puštenih kuća u njegovoj okolici. kojega je jednostavno nemoguće ne

50 GRAĐEVINAR 55 (2003) 1