Pristup Cjelovitom Tekstu Rada
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
KRITIKA / TEORIJA / POJMOVI IZDAVAČ: Art magazin Kontura d.o.o. Nova cesta 83, Zagreb ZA IZDAVAČA: Zdravko Mihočinec UREDNIK: Krešimir Purgar GRAFIČKO OBLIKOVANJE I PRIJELOM: Ana Zubić TISAK: Printera, Zagreb NAKLADA: 500 primjeraka Zahvaljujem se Mireli Ramljak Purgar na svesrdnoj pomoći i sugestijama pri realizaciji ove knjige, kao i svim autoricama i autorima bez čijeg truda ovog izdanja ne bi bilo (K.P.) Tiskanje knjige potpomognuto je sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba. CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem .... ISBN 978-953-6960-35-4 KRITIKRITI POJPOJ MOMOVIVI U NOVOJ HRVATSKOJ UMJETNOSTI UREDIO: KREŠIMIR PURGAR ART MAGAZIN KONTURA ZAGREB, 2017. 6 KREŠIMIR PURGAR UVOD ŠTO JE OVA KNJIGA I KAKO SE NJOME SLUŽITI? 10 SANJA CVETNIĆ SLIKARSTVO / DIJALOG 22 VINKO SRHOJ SIMBOLIČKO / (NE)VIDLJIVO 34 FEĐA GAVRILOVIĆ REALIZAM / MIMEZA 46 BLAŽENKA PERICA APROPRIJACIJA / ORIGINALNOST 60 MARIJA BOROVIČKIĆ KONTEKST / PARAFRAZA 68 KREŠIMIR PURGAR REPREZENTACIJA / DIJALEKTIKA 80 ANA PERAICA POTISNUTO / ZAZORNO 94 LEONIDA KOVAČ HORIZONT / VRIJEME 110 TIHANA BERTEK AKTIVIZAM / STRANCI 118 RADMILA IVA JANKOVIĆ PROMATRANJE / DRUGI 128 LEILA TOPIĆ MEDIJALNOST / REKONSTRUKCIJA 142 KLAUDIO ŠTEFANČIĆ PRISJEĆANJE / MODERNITET 152 MIRELA RAMLJAK PURGAR PRELAŽENJE / RAZLIKA 166 ŽARKO PAIĆ PRAZNO / IZMEĐU 176 JOSIPA BUBAŠ PERCEPCIJA / TIJELO 184 RUŽICA ŠIMUNOVIĆ CENTAR / PERIFERIJA 196 SONJA BRISKI UZELAC TEHNOLOGIJA / SINGULARNOST 204 SUZANA MARJANIĆ HAPPENING / RITUAL 216 BILJEŠKE O AUTORIMA UVOD ŠTO JE OVA KNJIGA I KAKO SE NJOME SLUŽITI? KREŠIMIR PURGAR Ovo je knjiga namijenjena studentima i tolikoj mjeri definiraju djelo da je svaki esencija svima onima koji žele naučiti postavljati pitanja listički pristup već unaprijed podvrgnut sumnji. o umjetnosti i vizualnoj kulturi, a ne onima koji Relevantnost ili ozbiljnost nečijeg pristupa žele odgovore na ta pitanja. Jedna od osnovnih umjetnosti određuje se ne više prema primjeni osobina suvremene umjetnosti jest da se njezi univerzalnih, unaprijed uspostavljenih kriteri na historizacija odvija po sasvim drugačijem ja, nego se oni uvijek iznova konfiguriraju u načelu od onoga koje je tijekom razvoja disci skladu s pojedinačnim vrijednosnim i svjetona pline povijesti umjetnosti u 19. i većem dijelu zorskim stavom kritičara, kustosa, znanstveni 20. stoljeća obuhvatio klasičnu i modernu umje ka ili bilo kojeg (ne)zainteresiranog promatra tnost. Svojedobno sam izjavio da je suvremena ča. Pokušaj razumijevanja umjetnosti u takvim umjetnost napustila domenu povijesti umjet uvjetima svodi se na pokušaj opravdanja vlasti nosti: ne zato što je sama disciplina prestala te kritičke pozicije iz perspektive koju bismo postojati ili zato što je izgubila smisao (upravo mogli nazvati “osobnom ikonologijom proma suprotno: znanje minucioznog promatranja i trača”. analize koje nam nudi ova disciplina danas je Američki teoretičar vizualnih studija W.J.T. potrebnije nego ikada), nego zato što se histo Mitchell se sredinom osamdesetih godina proš rizacija i vrednovanje umjetničkih djela više ne log stoljeća založio za formiranje ikonologije odvija retrospektivno, tj. s većim ili manjim vre kao opće znanosti o slikama na taj način što bi menskim odmakom, što dovodi do toga da je se prirodna, ikonografska i ikonološka razina kritički sud o umjetnosti danas proizvod nepre sli ke (kako nam je to još ranije predložio Erwin dvidivih okolnosti. Ono što utječe na konteks Pa nofsky) primijenila na sve slike, a ne samo na tu alizaciju suvremene umjetnosti najčešće je, kanonizirana djela i povijesne alegorijske pri kako je to još Arthur Danto ustvrdio, nešto što kaze. Često spominjanu “nedisciplinarnost” je izvan samog djela; te izvanjske okolnosti u studija slike za koju se Mitchell od tada zalagao, 8 KP UVOD ŠTO JE OVA KNJIGA I KAKO SE NJOME SLUŽITI? K/T/P danas, čini se, sve više zamjenjuje pojam “trans vudiziranom star-systemu vizualnih umjetno disciplinarnosti”, a koji pojam u epistemolo škom sti, umjetnici će uvijek biti u prvom planu, i ova smislu na prvi pogled zvuči mnogo više obvezu knjiga to niti želi niti može promijeniti. U ovoj juće. Pored toga što, u načelu, oba pojma ra knjizi oni ipak jesu u drugom planu jednostav zotkri vaju antiesencijalističku prirodu raspra no zato što se u njoj konceptualno i metodolo va o umjetnosti i slikama, pravo je pitanje na ški fokusiramo na kritiku kritike, a ne kritiku koji način, polazeći od krajnjeg relativizma umjetnosti. takvih pozicija, hermeneutički iskoristiti mno Kako bismo čitatelju olakšali promjenu foku štvo “osobnih ikonologija”? Različiti kritič sa s promatranja djela na analizu individualne ko teorijski pristupi zastupljeni u ovoj knjizi kritičko teorijske i epistemološke pozicije, na jasno pokazuju dvije temeljne stvari: prije svega, kraju svakog teksta donosimo po četiri pitanja zašto je danas povijest umjetnosti samo jedan koja bi trebala usmjeriti promišljanje prema oso od “alata”, tj. metodoloških postupaka za ana binama koje su, kako smo rekli, izvanjske djelu, lizu recentnog umjetničkog djela i, potom, zašto ali ga ipak temeljno konstituiraju iz promatrač upravo spomenuta teza ne umanjuje potrebu za ke i kontekstualne vizure. Pitanja olakšavaju nekom vrstom “sustava” ili “kriterija”, čak i u raspravu o karakteru teksta; o osobnom stavu ne disciplinarnom relativizmu koji se danas do kritičara prema promatranom umjetniku ili nje čekuje sa zazorom u još uvijek prisutnim poziti govom djelu; o korištenoj znanstvenoj metodi vističkim pristupima umjetnosti. ili pak o njenom izostanku; o tome kako kriti Čemu, dakle, ova knjiga služi i kako je njen čar nastoji generalizirati ili pak individualizi čitatelj može na najbolji način iskoristiti? S obzi rati vlastite stavove; naposljetku, o tome kako rom da ovdje ne plediramo za “zaborav” disci izgraditi vlastitu poziciju i pretvoriti je u rele plinarnih načela nego za konstituiranje kritič vantan sustav, bez obzira koliko individualan kog stava u odnosu na konkretno umjetničko ili (ne)disciplinaran on bio. Idealno bi bilo da na djelo – na njegov poetički, stilski, žanrovski, seminarskim raspravama studenti formuliraju tematski ili bilo koji drugi okvir – za početak bi i druga pitanja koja će možda na sasvim druga bilo najvažnije da se čitatelj oslobodi očekiva čiji način dekonstruirati tekst ili umjetnika o nja da u njoj postoji pretenzija antologiziranju kojem je riječ i na taj način dovesti u pitanje i teorijskih znanja ili umjetničkih poetika. To bi, sa ma pitanja koja ovdje postavljamo. uostalom, bilo u suprotnosti s ranije izraženom Još jedna propedeutička specifičnost ovog sumnjom da povijest umjetnosti, kao tradicio izdanja, a što potvrđuje njegove osnovne edu nalna masterdisciplina vizualnosti i slika, još kacijske motive, jesu i “preporuke za daljnje čita uvijek ima “prirodno” prvenstvo na jedan tako nje”: premda je namijenjena i proširenju pozi širok aspekt čovjekove kreativnosti. S druge tivnih znanja o dotičnoj problematici, preporu stra ne, premda govori o važnim i manje važnim čena literatura je prije svega usmjerena produ umjetničkim poetikama, ova knjiga nije ni zbir bljivanju teorijskih spoznaja čija bi primjena ka najznačajnijih radova ili umjetničkih osob mogla u tekstu iznesene autorove teze temelji nosti u Hrvatskoj. U spektakulariziranom i holi to dovesti u pitanje. Ponovimo jednostavan 9 KP UVOD ŠTO JE OVA KNJIGA I KAKO SE NJOME SLUŽITI? K/T/P aksiom suvremene umjetnosti: djelo promotre sveučilišnih smjerova ili o epistemologiji čita no iz druge vizure – iz perspektive feministi vih znanstvenih disciplina. Ukoliko pođemo od čke, marksističke ili rodne teorije, iz analitičke pretpostavke da humanističke znanosti pripa ili metafizičke filozofske perspektive, iz kusto daju takozvanim soft sciences i da njihovi uvidi ske vizure “izložbenog realiteta” ili s neskrive nakon strukturalizma, dekonstrukcije i slikov nim preferencijama prema određenom umjet nog obrata sve manje proizlaze iz neke struk niku, mediju ili žanru – premda ne postaje neko turirane osnove, a sve više su pod utjecajem drugo, svakako postaje drugačije djelo. Namjera mrežne logike fragmentiranja i diskontinuiteta ove knjige je da predstavljeni članci hrvatskih znanja, znači li to da je famozni deskilling ili autora, što trenutno aktivno djeluju unutar gubitak kompetencija u tumačenju i razumije znanstvene, muzejske i svekolike kritičke za vanju umjetničkog djela posljedica raspada, jedni ce, i sami budu podvrgnuti analizi, propi kako je to JeanFrançois Lyotard definirao, “veli tivanju metodoloških načela i identitetskih kih naracija” modernizma ili pak nezaustavlji nazora. Ovo je potrebno ne samo zbog činjeni vog emancipiranja politika identiteta? Premda ce da se suvremena teorija umjetnosti (ako je je riječ o istodobnom i uzajamnom procesu – uopće moguća) može sastojati samo od cijelog naime, partikularni interesi najrazličitijih kon niza “mi kronaracija” obilježenih partikular zumenata umjetnosti ne bi se ni mogli emancipi nim inte resima “naratora”, nego i zato što se rati da jedinstveni umjetnički projekt moderne dis kurs o umjetnosti koja upravo sada, u sva nije došao svome kraju, i obratno – danas je va kom trenutku, negdje nastaje, jednostavno ne žni je nego ikada ranije u koju ideju vjeruje i koji može historizirati i “disciplinirati” drugačije svjetonazor zastupa onaj tko govori (ili piše) o nego neprekidnom resemantizacijom.