KRITIKA / TEORIJA / POJMOVI IZDAVAČ: Art magazin Kontura d.o.o. Nova cesta 83, Zagreb ZA IZDAVAČA: Zdravko Mihočinec UREDNIK: Krešimir Purgar GRAFIČKO OBLIKOVANJE I PRIJELOM: Ana Zubić TISAK: Printera, Zagreb NAKLADA: 500 primjeraka Zahvaljujem se Mireli Ramljak Purgar na svesrdnoj pomoći i sugestijama pri realizaciji ove knjige, kao i svim autoricama i autorima bez čijeg truda ovog izdanja ne bi bilo (K.P.) Tiskanje knjige potpomognuto je sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba. CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem .... ISBN 978-953-6960-35-4 KRITIKRITI POJPOJ MOMOVIVI U NOVOJ HRVATSKOJ UMJETNOSTI UREDIO: KREŠIMIR PURGAR ART MAGAZIN KONTURA ZAGREB, 2017. 6 KREŠIMIR PURGAR UVOD ŠTO JE OVA KNJIGA I KAKO SE NJOME SLUŽITI? 10 SANJA CVETNIĆ SLIKARSTVO / DIJALOG 22 VINKO SRHOJ SIMBOLIČKO / (NE)VIDLJIVO 34 FEĐA GAVRILOVIĆ REALIZAM / MIMEZA 46 BLAŽENKA PERICA APROPRIJACIJA / ORIGINALNOST 60 MARIJA BOROVIČKIĆ KONTEKST / PARAFRAZA 68 KREŠIMIR PURGAR REPREZENTACIJA / DIJALEKTIKA 80 ANA PERAICA POTISNUTO / ZAZORNO 94 LEONIDA KOVAČ HORIZONT / VRIJEME 110 TIHANA BERTEK AKTIVIZAM / STRANCI 118 RADMILA IVA JANKOVIĆ PROMATRANJE / DRUGI 128 LEILA TOPIĆ MEDIJALNOST / REKONSTRUKCIJA 142 KLAUDIO ŠTEFANČIĆ PRISJEĆANJE / MODERNITET 152 MIRELA RAMLJAK PURGAR PRELAŽENJE / RAZLIKA 166 ŽARKO PAIĆ PRAZNO / IZMEĐU 176 JOSIPA BUBAŠ PERCEPCIJA / TIJELO 184 RUŽICA ŠIMUNOVIĆ CENTAR / PERIFERIJA 196 SONJA BRISKI UZELAC TEHNOLOGIJA / SINGULARNOST 204 SUZANA MARJANIĆ HAPPENING / RITUAL 216 BILJEŠKE O AUTORIMA UVOD ŠTO JE OVA KNJIGA I KAKO SE NJOME SLUŽITI? KREŠIMIR PURGAR Ovo je knjiga namijenjena studentima i tolikoj mjeri definiraju djelo da je svaki esencija­ svima onima koji žele naučiti postavljati pitanja ­­listički pristup već unaprijed podvrgnut sumnji. o umjetnosti i vizualnoj kulturi, a ne onima koji Relevantnost ili ozbiljnost nečijeg pristupa žele odgovore na ta pitanja. Jedna od osnovnih umjetnosti određuje se ne više prema primjeni osobina suvremene umjetnosti jest da se njezi­ univerzalnih, unaprijed uspostavljenih kriteri­ na historizacija odvija po sasvim drugačijem ja, nego se oni uvijek iznova konfiguriraju u načelu od onoga koje je tijekom razvoja disci­ skladu s pojedinačnim vrijednosnim i svjetona­ pline povijesti umjetnosti u 19. i većem dijelu zorskim stavom kritičara, kustosa, znanstveni­ 20. stoljeća obuhvatio klasičnu i modernu umje­ ka ili bilo kojeg (ne)zainteresiranog promatra­ ­­tnost. Svojedobno sam izjavio da je suvremena ča. Pokušaj razumijevanja umjetnosti u takvim umjetnost napustila domenu povijesti umjet­ uvjetima svodi se na pokušaj opravdanja vlasti­ nosti: ne zato što je sama disciplina prestala te kritičke pozicije iz perspektive koju bismo postojati ili zato što je izgubila smisao (upravo mogli nazvati “osobnom ikonologijom proma­ suprotno: znanje minucioznog promatranja i trača”. analize koje nam nudi ova disciplina danas je Američki teoretičar vizualnih studija W.J.T. potrebnije nego ikada), nego zato što se histo­ Mitchell se sredinom osamdesetih godina proš­ rizacija i vrednovanje umjetničkih djela više ne log stoljeća založio za formiranje ikonologije odvija retrospektivno, tj. s većim ili manjim vre­ kao opće znanosti o slikama na taj način što bi menskim odmakom, što dovodi do toga da je se prirodna, ikonografska i ikonološka razina kritički sud o umjetnosti danas proizvod nepre­ sli ke (kako nam je to još ranije predložio Erwin ­­dvidivih okolnosti. Ono što utječe na konteks ­ Pa nofsky) primijenila na sve slike, a ne samo na tu alizaciju suvremene umjetnosti najčešće je, kanonizirana djela i povijesne alegorijske pri­ kako je to još Arthur Danto ustvrdio, nešto što kaze. Često spominjanu “nedisciplinarnost” je izvan samog djela; te izvanjske okolnosti u studija slike za koju se Mitchell od tada zalagao, 8 KP UVOD ŠTO JE OVA KNJIGA I KAKO SE NJOME SLUŽITI? K/T/P danas, čini se, sve više zamjenjuje pojam “trans­ vudiziranom star-systemu vizualnih umjetno­ disciplinarnosti”, a koji pojam u epistemolo škom sti, umjetnici će uvijek biti u prvom planu, i ova smislu na prvi pogled zvuči mnogo više obvezu­ knjiga to niti želi niti može promijeniti. U ovoj juće. Pored toga što, u načelu, oba pojma ra ­ knjizi oni ipak jesu u drugom planu jednostav­ zotkri vaju anti­esencijalističku prirodu raspra­ no zato što se u njoj konceptualno i metodolo ­ va o umjetnosti i slikama, pravo je pitanje na ški fokusiramo na kritiku kritike, a ne kritiku koji način, polazeći od krajnjeg relativizma umjetnosti. takvih pozicija, hermeneutički iskoristiti mno­ Kako bismo čitatelju olakšali promjenu foku­ štvo “osobnih ikonologija”? Različiti kritič­ sa s promatranja djela na analizu individualne ko ­teorijski pristupi zastupljeni u ovoj knjizi kritičko ­teorijske i epistemološke pozicije, na jasno pokazuju dvije temeljne stvari: prije svega, kraju svakog teksta donosimo po četiri pitanja zašto je danas povijest umjetnosti samo jedan koja bi trebala usmjeriti promišljanje prema oso­ od “alata”, tj. metodoloških postupaka za ana­ binama koje su, kako smo rekli, izvanjske djelu, lizu recentnog umjetničkog djela i, potom, zašto ali ga ipak temeljno konstituiraju iz promatrač­ upravo spomenuta teza ne umanjuje potrebu za ke i kontekstualne vizure. Pitanja olakšavaju nekom vrstom “sustava” ili “kriterija”, čak i u raspravu o karakteru teksta; o osobnom stavu ne disciplinarnom relativizmu koji se danas do ­ kritičara prema promatranom umjetniku ili nje­ čekuje sa zazorom u još uvijek prisutnim poziti­ govom djelu; o korištenoj znanstvenoj metodi vističkim pristupima umjetnosti. ili pak o njenom izostanku; o tome kako kriti­ Čemu, dakle, ova knjiga služi i kako je njen čar nastoji generalizirati ili pak individualizi­ čitatelj može na najbolji način iskoristiti? S obzi­ rati vlastite stavove; naposljetku, o tome kako rom da ovdje ne plediramo za “zaborav” disci­ izgraditi vlastitu poziciju i pretvoriti je u rele­ plinarnih načela nego za konstituiranje kritič­ vantan sustav, bez obzira koliko individualan kog stava u odnosu na konkretno umjetničko ili (ne)disciplinaran on bio. Idealno bi bilo da na djelo – na njegov poetički, stilski, žanrovski, seminarskim raspravama studenti formuliraju tematski ili bilo koji drugi okvir – za početak bi i druga pitanja koja će možda na sasvim druga­ bilo najvažnije da se čitatelj oslobodi očekiva­ čiji način dekonstruirati tekst ili umjetnika o nja da u njoj postoji pretenzija antologiziranju kojem je riječ i na taj način dovesti u pitanje i teorijskih znanja ili umjetničkih poetika. To bi, sa ma pitanja koja ovdje postavljamo. uostalom, bilo u suprotnosti s ranije izraženom Još jedna propedeutička specifičnost ovog sumnjom da povijest umjetnosti, kao tradicio­ izdanja, a što potvrđuje njegove osnovne edu­ nalna master­disciplina vizualnosti i slika, još kacijske motive, jesu i “preporuke za daljnje čita­ uvijek ima “prirodno” prvenstvo na jedan tako nje”: premda je namijenjena i proširenju pozi­ širok aspekt čovjekove kreativnosti. S druge tivnih znanja o dotičnoj problematici, preporu­ stra ne, premda govori o važnim i manje važnim čena literatura je prije svega usmjerena produ­ umjetničkim poetikama, ova knjiga nije ni zbir­ bljivanju teorijskih spoznaja čija bi primjena ka najznačajnijih radova ili umjetničkih osob­ mogla u tekstu iznesene autorove teze temelji­ nosti u Hrvatskoj. U spektakulariziranom i holi­ to dovesti u pitanje. Ponovimo jednostavan 9 KP UVOD ŠTO JE OVA KNJIGA I KAKO SE NJOME SLUŽITI? K/T/P aksiom suvremene umjetnosti: djelo promotre­ sveučilišnih smjerova ili o epistemologiji čita­ no iz druge vizure – iz perspektive feministi ­ vih znanstvenih disciplina. Ukoliko pođemo od čke, marksističke ili rodne teorije, iz analitičke pretpostavke da humanističke znanosti pripa­ ili metafizičke filozofske perspektive, iz kusto­ daju takozvanim soft sciences i da njihovi uvidi ske vizure “izložbenog realiteta” ili s neskrive­ nakon strukturalizma, dekonstrukcije i slikov­ nim preferencijama prema određenom umjet­ nog obrata sve manje proizlaze iz neke struk­ niku, mediju ili žanru – premda ne postaje neko turirane osnove, a sve više su pod utjecajem drugo, svakako postaje drugačije djelo. Namjera mrežne logike fragmentiranja i diskontinuiteta ove knjige je da predstavljeni članci hrvatskih znanja, znači li to da je famozni deskilling ili autora, što trenutno aktivno djeluju unutar gubitak kompetencija u tumačenju i razumije­ znanstvene, muzejske i svekolike kritičke za ­ vanju umjetničkog djela posljedica raspada, jedni ce, i sami budu podvrgnuti analizi, propi­ kako je to Jean­François Lyotard definirao, “veli­ tivanju metodoloških načela i identitetskih kih naracija” modernizma ili pak nezaustavlji­ nazora. Ovo je potrebno ne samo zbog činjeni­ vog emancipiranja politika identiteta? Premda ce da se suvremena teorija umjetnosti (ako je je riječ o istodobnom i uzajamnom procesu – uopće moguća) može sastojati samo od cijelog naime, partikularni interesi najrazličitijih kon­ niza “mi kro­naracija” obilježenih partikular­ zumenata umjetnosti ne bi se ni mogli emancipi­ nim inte resima “naratora”, nego i zato što se ­­­­rati da jedinstveni umjetnički projekt moderne dis kurs o umjetnosti koja upravo sada, u sva­ nije došao svome kraju, i obratno – danas je va ­ kom trenutku, negdje nastaje, jednostavno ne ­­­­žni je nego ikada ranije u koju ideju vjeruje i koji može historizirati i “disciplinirati” drugačije svjetonazor zastupa onaj tko govori (ili piše) o nego neprekidnom resemantizacijom.