i udk UDRUŽENJE ZA DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA I KOMUNIKACIJE

20 godina poslije: (knjiga druga) Političarii o ratu u Bosni i Hercegovini

20 godina poslije: (knjiga druga) Političari o ratu u Bosni i Hercegovini u i udk dkSarajevo 2015. godine Izdavanje publikacije pomogao je

i udk UDRUŽENJE ZA DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA I KOMUNIKACIJE

Političari o ratu u Bosni i Hercegovini

Sarajevo, 2015. godine

Nadamo se da će ova publikacija o bosanskohercegovačkom iskustvu baciti neko svjetlo na individualne i javne posljedice rata podržane od strane nacionalizma, i da će pomoći da se izađe na kraj s njegovim nasljeđem.

Posvećena je mogućnosti da se ostvari istinski mir. 6 Sadržaj

Uvodna riječ 9 Mladen Bosić - Rat se nije mogao izbjeći 11 Živko Budimir - Ko želi rat, dabogda mu u kući bio 15 Dragan Čavić - Nisam priznao genocid u Srebrenici 19 Dr.sc. Nerzuk Ćurak - Bitka za kulturu nenasilja 23 Dušanka Majkić - Je li vas Nataša Kandić plaća? 31 Stjepan Mesić - Nisam imao nikakvu ovlast 39 Zekerijah Osmić - NATO je ekskluzivan klub za BiH 45 Nebojša Radmanović - Rat je bio tragičan sukob naših naroda 51 Prof. dr Dubravka Stojanović - Daleko smo od regionalnog pomirenja 61 O autorima 65

7 8 sjećanja na patnje, nego je problem politikantstvo i korištenje UVODNA RIJEČ žrtava u dnevno-političke svrhe, a da pritom, manje-više, političari nemaju dovoljan ili nikakav uvid u stradanje građana koje predstavljaju.

Nerzuk Ćurak i Dubravka Stojanović su ovom prilikom uvršteni kao intelektulci, te posmatrači dešavanja unutar novostvorenih država, koje su nastale raspadom bivše Jugoslavije. Pored toga, Publikacija koja se nalazi pred vama je drugi tom edicije „20 zbog svoga angažmana, iako nisu političari, mogu se svrstavati u godina poslije“, koji za cilj ima da dokumentuje riječi političara o analitičare politike i društva unutar svojih država. ratu, ali i postkonfliktnim dešavanjima u Bosni i Hercegovini, kao i bivšoj Jugoslaviji. Politička mišljenja o ratu i političkim dešavanjima unutar Bosne i Hercegovine, te bilo koje politike koja se spominje unutar ove Publikacija predstavlja doprinos Udruženja za društvena publikacije, ne izražava nužno stav autora niti izdavača. istraživanja i komunikacije (UDIK) u povodu 20. godišnjice od kraja rata i potpisivanja Dejtonskog sporazuma u Bosni i Hercegovini. Zato će ova publikacija biti samo kap u moru istraživanja i Ona je i doprinos da putem standardnog novinarskog intervjua, dokumentovanja o ratu protiv Bosne i Hercegovine, ili kako je kao najpopularnijeg načina komuniciranja u novinarstvu, prikaže najbolje rekao Ahmed Bosnevi: ono što političari misle o tome ratu.

S toga, unutar ove publikacije nalazi se devet intervjua i to sa četiri, sada već bivša predsjednika: Stjepanom Mesićem, Živkom Kad u more dospije kaplja tad iščezne, Budimirom, Nebojšom Radmanovićem i Draganom Čavićem. Kaplja je doista voda odvojena od vode Kaplja je more. Pored toga, tu su i predsjednici pojedinih političkih partija, ministri te aktuelni zastupnici u Parlamentu Bosne i Hercegovine, te Narodnoj skupštini Brčko distrikta BiH. Edvin Kanka Ćudić

Politička pozadina je uvijek prisutna, jer je sam čin zločina bio politički i ideološki motiviran. Nije problem u kreiranju politike

9

Mladen Bosić, predsjednik Srpske demokratke stranke (SDS) samostalnost Republike Srpske, ali ta samostalnost je upitna, RAT SE NIJE MOGAO IZBJEĆI jer pitanje je ko bi podržao tu samostalnost. Ko bi garantovao bezbjednost? To su pitanja koja mi upućujemo ali što se tiče našeg odnosa prema tome, mi ne bismo žrtvovali mir u Bosni i Hercegovini za samostalnost Republike Srpske.

Da li Vi vjerujete u samostalnost Republike Srpske? Često kritikujete predsjednika SNSD-a, ali i politiku pozicije u Kada bi postojali uslovi za to, ja kao i većina građana Republike Republici Srpskoj? Zašto? Srpske bih volio da živimo u samostalnoj državi bez ovih Kritikujem jer je situacija takva što se tiče politike. Međutim, međunacionalnih trvljenja i problema. Međutim, realno je zašto u što s tiče ekonomske i socijalne situacije, ona je sve teža. Ona je ovom trenutku ne prihvatamo tu opciju. drastično došla do ivice održivosti, a problemi se rješavaju novim zaduživanjem. Neki mediji u Republici Srpskoj vašu stranku na čelu sa Vama Politička situacija je podijeljena na dva bloka: SNSD i prozivaju „probosanskom strankom“? odgovarajući blok i SDS i blok opozicije, a tako će izgledati i izborna Neki mediji? To je konstrukcija Milorada Dodika. Dodik pokušava trka. Na glasačima je da se jednostavno opredijele: Da li žele da da formira kampanju na uticaj u Republici Srpskoj. Ne može pričati Republike Srpska nastavi ovim putem kojim ide u posljednjih osam o realnim temama, realnom životu, penzijama, propaloj ekonomiji godina ili žele neku promjenu onoga što želi opozicija. ili o borbi protiv korupcije koja je tragičnih razmjera. Bosna i Hercegovina i Republika Srpska su u okruženju Srbije i Hrvatske, Kako napreduje takvo mišljenje? gdje je ta borba protiv korupcije i kriminala počela ranije i tek sada Od velikih obećanja, od priča o velikom napretku preko priče dobija ključne zaključke Evropske unije gdje treba otvoriti poglavlje o samostalnosti Republike Srpske do današnjeg stanja, gdje je oko korupcije i kriminala i u Bosni i Hercegovini. To će biti nova jasno da ekonomska situacija u Republici Srpskoj katastrofalna, da faza odnosa Bosne i Hercegovine sa Evropskom unijom. Došlo je su građani podijeljeni na građane koji primaju platu na budžetu na red ono što se desilo sa Ivom Sanaderom u Hrvatskoj i ono što i ostale koji se bore da prežive u Republici Srpskoj. Veoma teška se dešava u Srbiji kroz Miškovića, a sada je na redu i Republika situacija. Srpska. To je razlog velike nervoze onih koji su sada na vlasti, jer se zna da postoje velike afere koje će se morati ispitati kako bi se Je li SDS za samostalnost Republike Srpske? utvrdilo gdje su otišle desetine miliona KM iz budžeta. To nije nikakva tajna. Kad bi bio sada referendum u Republici Srpskoj, 90% građana Republike Srpske bi se izjasnilo da je za

11 Vi ste prvi političar iz Republike Srpske koji je posjetio Radovana Karadžića u zatvoru u Beogradu? Zašto? Zato što je on prvi predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i prvi predsjednik Republike Srpske.

Nije Vas spriječila optužnica za ratne zločine protiv Radovana Karadžića? Vidite, onaj koji je optužen nije osuđen. Smatram da je veliki dio suđenja u Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu (ICTY) protiv Srba bio politički motivisan. Jedno su nalogodavci i naručioci zločina a drugo su oni koji su vodili politiku. To je slučaj Momčila Krajišnika. Nije izdao nikakvu naredbu, nije imao nikakvu izvršnu vlast, ali je osuđen na višegodišnju robiju, zato što je bio predsjednik Parlamenta. Mi i dalje tvrdimo da je veliki dio suđenja politički motivisan i neproporcionalan stvarnom stanju jer je procesuirano znatno više Srba u odnosu na Bošnjake i Hrvate.

Karakter rata u Bosni i Hercegovini? Karakter rata u Bosni i Hercegovini. Pa ja mislim da smo to već ispričali...

Da, ali ja želim čuti Vaše mišljenje... Prije svega, rat se nije mogao izbjeći. To je proces koji je krenuo padom Berlinskog zida, nastavljen raspadom SSSR-a i stvaranjem novih država, a koji se u Evropi završio još u XIX vijeku stvaranjem novih država na istoku Evrope, kao što su Češka i Slovačka, a na Balkanu se to nažalost završilo nemilim putem, ratom. Taj rat možete okarakterisati i kao vjerski, civilni, sukob civilizacija, ali se može reći i da je taj rat podržan i od strane najvećih međunarodnih faktora. Njihovi motivi traju dugo i ti razni faktori su doveli do ovakvog krvavog rata. Nije u pitanju to ko je bio na čelu tog naroda ekonomiju i privuče strane investitore. Očekivali su da će to uraditi u tom trenutku, jer ko god da je bio, rat je bio izraz spleta okolnosti supervizor i međunarodna zajednica koja je obećavala blagostanje, i atmosfere koja je mnogo ranije počela. specijalne povlastice za građane i sad je Brčko u goroj ekonomskoj i socijalnoj situaciji nego ostatak Bosne i Hercegovine. I prema Dragan Čavić je 2004. godine na neki način priznao genocid u tome, Brčko može biti primjer toga. Srebrenici. Milorad Dodik je genocid najprije priznao, a onda i negirao. Mi ne mislimo da je izvršen genocid u Srebrenici. To što je presuđeno kao ograničeni genocid ili već koja je formulacija toga, smatramo da je politički motivisano, a da je bio zločin i da treba procesuirati one koje su to uradili, stojimo iz toga. Međutim, genocid kao kategorija sigurno ne.

Možemo li vidjeti Bosnu i Hercegovinu kao jedinstvenu zemlju sa dva entiteta, ali bez škole sa dva krova, sa jedinstvenim praznicima? Da li pod time smatrate unitarnu Bosnu i Hercegovinu? Bosna i Hercegovina može opstati jedino ako ćemo razgovarati o interesu. Šta je interes moj i Vaš da živimo ovdje? Treba naći interesne razloge, a ne bilo kakve imaginarne razloge, tjerati jedni druge da priznamo ovu ili onu verziju istorije. Ne mogu ja Vas ubijediti kako ja vidim istoriju, niti Vi možete mene ubijediti kako Vi vidite istoriju. To je gubljenje vremena.

Bili ste dugogodišnji poslanik u Brčko distriktu. Je li to onda Brčko? Brčko distrikt je specifičan. Tamo političari pričaju o nacionalnom interesu. Možda i o ličnom interesu, ali pričaju i o kolektivnom interesu. Oni razgovaraju. Tamo Parlament funkcioniše, ali problem Brčko distrikta je što nije iskoristio svoju šansu da razvije

13

Živko Budimir, predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine informirati predsjednika Federacije o svojim aktivnostima čak spada KO ŽELI DRUGI RAT, u domen kršenja Ustava u domenu dopredsjednika Federacije BiH. To je ustaljena praksa. Odnosi koji vladaju u Federaciji BiH su u DABOGDA MU U KUĆI BIO biti nasljeđeni odnosi dogovora vodeće dvije stranke u Federaciji BiH u post-dejtonskom periodu, a to su SDA i HDZ BiH. Oni su se jasno dogovorili oko nekakvih interesnih zona i te interesne zone preslikali na institucije Federacije BiH, a što nije bilo u skladu sa Ustavom. U novembru 2013. godine razmišljali ste o raspuštanju Vlade Federacije BiH... Kako tumačite snimku razgovora između Vas i urednika Izraz takvog mog razmišljanja bilo je događanje na Zastupničkom Federalne TV Avde Avdića? domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine koje je bilo Postoji li nekakva zabrana komuniciranja predsjednika posljedica neprihvatanja izvješća o radu Federacije BiH za 2013. Federacije BiH i urednika Federalne TV? Što to ima kompromitujuće godinu. Takva odluka ne zavisi samo od mene kao predsjednika i u tom razgovoru? Što je predsjednik Federacije BiH izjavio u to nisam siguran da bi ona bila realizirana i da je usvojena. Vidjeli ste razgovoru? Niko ne postavlja pitanje kako se moglo dozvoliti da reakciju nakon mog razrješenja jednog ministra u Vladi, ministra takva snimka dospije u javnost. Ako je takva snimka nastala kao financija. posljedica prisluškivanja, koje je upitno da li je zakonito ili ne, koja je to institucija u čijoj nadležnosti je bilo čuvanje tih snimaka i ko je Šta kaže visoki predstavnik o ovoj situaciji? dozvolio da se ta snimka pojavi u javnosti. To što neki pokušavaju Bio je na sastanku sa mnom. Razgovarali smo, ali ako dobro prikazati je više nego licemjerno. pogledate, sva priopćenja nigdje ne piše Valentin Inzko nego Ured visokog predstavnika u BiH. Pred Općinskim sudom u Sarajevu vodi se predmet Pištolj. Kako to komentirate? Vaši potpredsjednici hodaju po svijetu i predstavljaju Federaciju Neću to nikako komentirati, jer je postupak još uvijek u tijeku. BiH onako kako hoće... Uredno sam prezentirao to naoružanje koje sam posjedovao. Ovlasti dopredsjednika Federacije BiH su mnogo veća nego dopredsjednika u Republici Srpskoj. Obaveza mojih potpisa Šta je danas Federacija BiH? često Ustavom morati biti obvezna i potpisima dopredsjednika Jedan od entiteta unutar Bosne i Hercegovine. Sebi već Federacije BiH. No, to ne znači da dopredsjednici Federacije BiH godinama pokušavam pronaći i objasniti riječ entitet. Pronađite mogu djelovati kako ste Vi to opisali. To da nema nikakve obveze državu u svijetu koja ima entitet u smislu državne strukture.

15 U posljednje vrijeme se priča o trećem entitetu? O trećem entitetu se priča gotovo od trenutka potpisivanja Dejtonskg sporazuma i tu moram reći svoj stav koji je vrlo jasan, a to je da je ovakvo uređenje Bosne i Hercegovine bilo jedno od najlošijih ideja za funkcioniranje države Bosne i Hercegovine. Time ne negiram da je Dejtonski mir donio mir u Bosnu i Hercegovinu, što je u tom trenutku bio jedini način da se rat u Bosni i Hercegovini zaustavi u tako kratkom vremenskom periodu kad je zaustavljen. No nažalost, takav sporazum, i njegov sastavni dio, Ustav Bosne i Hercegovine, nisu stvorili kvalitetan pravni okvir u funkcioniranju države Bosne i Hercegovine. Priča o trećem entitetu je u takvim okolnostima prirodna priča, jer jedan narod u državi se osjeća kao oštećen i doveden u poziciju nejednakopravnosti. Osobno, gotovo je nemoguće, a stvoren je i takav privid, da se ukinu entiteti u Bosni i Hercegovini.

Šta Vi mislite o trećem entitetu? Mislim da to ne bi bilo kvalitetno rješenje, ne samo za Bosnu i Hercegovinu, nego ni za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Do sada nitko nije izašao sa prijedlogom gdje bi bile granice tog entiteta. Prema tome, ako nemate okvir, a granice takvog entiteta trebaju predstavljati okvir, ne možete ni znati da li bi to bilo dobro za hrvatski narod u BiH. Priča o trećem entitetu nije nikada poprimila ozbiljne razmjere ni u okvirima hrvatskih političara u Bosni i Hercegovini, jer da jeste, oni bi do sada izašli sa jasnim prijedlogom. Nemoguće je obuhvatiti većinu hrvatskog naroda koji živi u Bosni i Hercegovini u granice tog nekog entiteta, što bi onda dovelo do daljnjeg iseljavanja Hrvata iz Bosne. To bi pogoršalo odnose između Hrvata i Bošnjaka, a većina Hrvata koji ne bi bili obuhvaćeni tim entitetom, živjela bi na području gdje su Bošnjaci većina, jer ih u Republici Srpskoj Osobno, ne mogu podijeliti Bosnu i Hercegovinu a reći ću možda i gotova pa i nema. Više nemate koga protjerati iz Republike Srpske presmiono, da sam uvjeren da do podjele Bosne i Hercegovine bez kada su Hrvati u pitanju. Uvjeren sam da bi za 5-10 godina broj novog prolijevanja krvi u Bosni i Hercegovini ne može da dođe. Ko Hrvata u Bosni i Hercegovini pao ispod 8% ukupne populacije, a želi drugi rat dabogda mu u kući bio. što bi onda po svim standardima dovelo hrvatski narod u poziciju nacionalne manjine. Neslužbeni podaci govore da nas je oko 14% Kad se govorilo o aprilskom paketu govorili smo o rekonstrukciji u Bosni i Hercegovni, što bi onda u konačnici dovelo i do gubitka države BiH, a danas govorimo samo o rekonstrukciji Federacije tog entiteta. BiH? Nastali su negativni pomaci od aprilskog paketa i teško je Da li bi to bilo kršenje Dejtonskog sporazuma u slučaju stvaranja danas tvrditi da li bi promjene tog ustava doprinijele boljoj Bosni trećeg entiteta? i Hercegovini. Evidentno je, da ne postoji politička volja, koja bi Dakako da bi bilo. Međutim, Dejtonski sporazum je prekršen obezbijedila normalno funkcioniranje države Bosne i Hercegovine. onoga trenutka kada nije realiziran Aneks 7. Već samim tim, Aneks Svi moraju shvatiti da sva tri naroda na svaki pedalj ove države 4 Ustav BiH, doveden je do apsurda. imaju jednaka prava i kada to prihvatimo onda ćemo pristupiti jednom normalnom pristupu građenja države koja je pravni okvir Karakter sukoba između Bošnjaka i Hrvata? i koji se očigledno neće mijenjati. Već 20 godina činimo sve da Hrvati i Bošnjaci su imali određene sukobe na određenim imamo nefunkcionalnu državu i onemogućili smo njen razvoj. dijelovima Bosne i Hercegovine. Taj sukob je doveo do velikih problema između Bošnjaka i Hrvata, ne samo u mjestima gdje se sukob događao nego i u ukupnim odnosima. On se i danas reflektira između Hrvata i Bošnjaka.

Je li Bosna i Hercegovina u nestajanju? Postoje snage koje kontinuirano rade na destabilizaciji institucija Bosne i Hercegovine, pa čak i da govore da treba podijeliti Bosnu i Hercegovini, odnosno da Bosna i Hercegovina nema perspektivu. To je nebrojeno puta izgovorio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. To su izgovorili i drugi predstavnici političkih subjekata iz Republike Srpske. Od HDZ-a već neko vrijeme nema takvih poruka, ali se njihovo djelovanje nije promijenilo.

17

Dragan Čavić, predsjednik Republike Srpske (2002-2006) Bili ste i prvi predsjednik Republike Srpske koji je priznao genocid u Srebrenici? NISAM PRIZNAO GENOCID U Ja nisam priznao genocid u Srebrenici, nego sam rekao svoje SREBRENICI mišljenje o Srebrenici. Priča o priznavanju genocida je fabrikovana. Moja priča je poznata. Nakon što sam uvidio nalaze i dokaze što je komisija utvrdila, ja sam iznio svoj stav o Srebrenici. To je protivnicima bila teza da sam priznao genocid, te da sam stvorio Šta je danas Republika Srpska? teret Republici Srpskoj. Ali onaj ko je gledao taj moj snimak vidi da Na čelu Republike Srpske je Milorad Dodik. To je čovjek koji je to ljudska izjava prema narodu koji je stradao u Srebrenici. To nedemokratski upravlja Republikom Srpskom i vlast je tamo gdje je bio izraz saosjećanja i izraz prihvatanja činjenica da je neko iz on. Danas kada je on predsjednik Republike Srpske, Vlada je Republike Srpske počinio ratne zločine čije terete Republika Srpska njegov organ. On praktično provodi ono što on zamisli. Dok je bio nosi sve ove godine. Ja sam to tada učinio, i bio jedini, jer nema predsjednik Vlade slušao ga je predsjednik Republike, a slušala ga nijednog političara iz hrvatskog ili bošnjačkog naroda da je to učinio je i Narodna skupština. prema zločinima koji su počinjeni od strane njihovih naroda. Svi su Ovdje se politika personalizovala. Kada govorite o politici u optuživani i mnogi će biti optuživani, a zločin je zločin i onaj koji ga Republici Srpskoj, onda govorite o Dodiku i njegovoj garnituri ljudi. je počinio mora i da odgovora za njega. Ne treba zaboraviti da je te Ona se tako i predstavlja. godine sa Republike Srpske i Bosne i Hercegovine skinuta anatema Haškog tribunala. Tako smo obaveze prema Tribunalu gotovo u Šta je onda nezavisnost Republike Srpske koju Milorad Dodik potpunosti ispunili. Sa dolaskom Bramerca kao glavnog tužioca predlaže? u Hag, BiH se od 2006. godine ne nalazi ni u kontekstu regiona Mi smo borbu za nezavisnost vodili tokom rata i tada smo bili, koji ne sarađuje sa Hagom. Zamjerke postoje na račun Hrvatske iako međunarodni nepriznata, samostalna država. Mi smo vodili i Srbije. Svi oni koji su došli na vlast 2006. godine, posebno u RS i Republiku Srpsku u tom teškom vremenu. Radovan Karadžić BiH, došli su na čistu ratnu situaciju! i ljudi koji su bili ideolozi Republike Srpske su vodili Republiku Srpsku. 1995. godine su zamijenili nepriznatu Republiku Srpsku za Šta danas mislite o radu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu međunarodno priznati entitet unutar države Bosne i Hercegovine. Jugoslaviju (ICTY)? Zagovornik sam Dejtonskog sporazuma i to entiteta Republika Mislim da je rad Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Srpska unutar Bosne i Hercegovine. Ne mislim da smo kao narod Jugoslaviju prilično politički instrumentalizovan. To nije samo ugroženi u Bosni i Hercegovini i treba čuvati Bosnu i Hercegovinu moj stav, to je stav brojnih ljudi koji to prate. Na kraju krajeva, kao takvu jer ćemo tako afirmisati dalji napredak države. to je tribunal koji je nastao odlukom Savjeta bezbjednosti i traje

19 toliko godina bez ikakve potrebe, a u međuvremenu je formiran i sud za Somaliju. Pored toga, velike sile, kao što su Sjedinjene Američke Države, ne priznaju te sudove. Sa ove instance ICTY je pokazao mnoge nedostatke i što je žalosno većina tog rada suda se preslikava na rad Suda Bosne i Hercegovine kada su u pitanju ratni zločini.

Kakvi su Sudovi u Bosni Hercegovini? Različiti centri imaju uticaja na Sudove i Tužilaštva u Republici Srpskoj i Federaciji BiH. Nažalost, pravosuđe nosi teret ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u regionu. Tačnije, nose ga sve zemlje zapadnog Balkana kojima je izmišljen Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji. Nije bez razloga poglavlje pravosuđa donešeno u Bosni i Hercegovini prije nego što smo dobili status kandidata. Mnoge sudije i tužioci bi radili po savjesti da nema uticaja na njih.

Je li Bosna i Hercegovina nemoguća država? Koja je to država nemoguća ako u njoj žive mogući ljudi. Bosna i Hercegovina ima iza sebe jedan krvav rat, najgori od Drugog svjetskoj rata na tlu Evrope, i kao njegova posljedica ima komplikovanu strukturu. Ne postoji univerzalan Ustav. Jedna država postoji zavisno od ljudi koji je predstavljaju. Posljednjih godina u Bosni i Hercegovini probleme prave Milorad Dodik, Zlatko Lagumdžija i Dragan Čović. Sve dok oni, kao političke elite, ne sjednu da razgovaraju i ne odluče da ne prave probleme, ova država će biti nemoguća. Ustavni poredak je napravljen da bi rješavao probleme među građanima države, i Evropa je puna takvih primjera. Jedna Francuska ima poseban status prema Korzici, jedna Italija prema Tirolu itd. Sve bi se to moglo dovesti u red, kada bi se više razgovaralo o ciljevima i interesima, a ne o tome kako da se produbljuju problemi. Oni stavljaju u svoje interese nacionalne i religijske odnose a ne socijalne i ekonomske interese. Mislim da je svjesnost izgradnje mira mnogo veća kod običnih ljudi, nego kod političara. Ključni problem Bosne i Hercegovine je politička manipulacija ljudima. Manipulišu ljudima i njihovim teškim traumama rata. Svako ko se igra tim stvarima prije svega govori o sebi, a to je jedna nevjerovatna praksa u cijeloj Bosni i Hercegovini. Smatraju da ratni sukob nije završen i da rat treba nastaviti verbalnim sredstvima.

21

Dr.sc. Nerzuk Ćurak, profesor na Fakultetu političkih nauka strane, stvorio uvjete da se politička zajednica ne može graditi Univerziteta u Sarajevu kao zajedničko, opće dobro. Zato su različiti oblici etnokulturnog BITKA ZA KULTURU NENASILJA nasilja legalizirani kao legitiman i poželjan čin pa nije čudo što je osuđenom ratnom zločincu Momčilu Krajišniku na Palama iznad Sarajeva nedavno organiziran svečani doček povodom njegovog izlaska iz zatvora. To bjelodano pokazuje da je kultura poricanja kao radikalni iskaz kulture nasilja poželjna forma socijalnog ponašanja u društvenim grupama koje se plaše napuštanja kolektivističke paradigme jer ih ona svojom organiziranom nevinošću čuva od Mi smo skloni favorizaciji ratničkog herojstva kao prihvatljivom suočavanja sa zločinom koji je počinjen u ime te grupe od strane eufemizmu za reprodukciju kulture nasilja. Insistiranje na pojedinaca, organiziranih zločinačkih skupina i represivnog kulturi nenasilja je najveće moguće herojstvo. Feminizacija i državnog i paradržavnog aparata. Bez promjene te matrice nasilja depatrijarhalizacija kako naše zajedničke tako i posebnih kultura mi ne možemo očekivati iskorak u neko bolje doba, u jedno novo društveni je proces koji bi mogao proizvesti nove mirovne društvo u kome će nasilje prestati biti ključni pokretač povijesti. No, vrijednosti. Nadam se da će Crna Gora, u političkom smislu, za to novo doba u kojemu će svi građani BiH biti jednakovrijedni, vremenom biti sve bliža evropskoj Bosni i Hercegovini, a sve u kojemu vaše ime neće unaprijed imati nižu vrijednost, ovisno od udaljenija od nacionalističke, nebeske Srbije. toga u kojemu dijelu BiH živite, vrijedi se boriti afirmacijom jedne autentične nenasilne političke kulture koja prkosi ratnohuškačkim Profesore Ćurak, često karakterišete zajednicu u kojoj živimo nitkovima na svim našim stranama. kao društvo nasilja. Kako to kao znanstvenik objašnjavate? Mi živimo kulturu nasilja. Završetkom rata nasilje nije stalo, Ali u zakonskoj proceduri su jednaki? nego je iz forme direktnog prešlo u strukturalno i kulturno nasilje. Bez obzira što u okvirima pravne procedure i unutar zakonske De facto, obrasci ratnih politika još uvijek su ključni u oblikovanju legislative možemo postepeno stvoriti pretpostavke koje govore političke zajednice pa je ovo bosanskohercegovačko dejtonsko o jednakopravnosti, mi smo od toga beskonačno daleko. Kod nas stanje moguće definirati kao prisustvo rata kroz njegovo odsustvo. je zbog prirode političkog poretka nacionalizam, sa manje ili više pritajenim oblicima šovinizma, način života. Ključni nacionalistički Zašto je to tako? akteri ne dozvoljavaju da izgradimo društvo jednakih. Dejtonski S jedne strane politička struktura zajednice je takva da je Ustav saveznik je najreakcionarnijih politika, pa bez obzira na Dejtonski mirovni ugovor, priznajući rezultate nasilja zaustavio prisutna htijenja za progresom, ne možemo se kao društvo direktno nasilje, ali je, s priznavanjem rezultata nasilja, s druge pomaknuti iz mrtve tačke. Dok je god Bosna i Hercegovina

23 mehanički zbir dva entiteta (dvije pseudodržave), nije moguće da ćete vi u jednom momentu, za godinu ili dvije, to stanje jednakopravno društvo, a to dalje implicira odsustvo slobode promijeniti i izgraditi bolji svijet. Ako imate rat koji se završio kako i pravde, a ako nemate slobode i pravde, to znači da ne živite u se završio, onda nam je to znak da imamo sljedeću produkciju: da mirnom društvu, već u društvu nasilja koje se asimtotski približava se u hiljadama naših porodica o drugome govori kao neprijatelju. imploziji. Upotrebljavaju se najskaredniji, najgori epiteti da bi se pokazalo ko je i šta je taj drugi. U takvoj atmosferi, a uz to imate i obrazovni Kako se onda boriti sa tim? sistem koji pothranjuje te stereotipe, više ili manje skriveno, šanse Teško je biti optimista u političkoj zajednici koja je dizajnirana za ozbiljne i pozitivne društvene promjene su male. No, bez obzira tako da su indikatori optimizma duboko sakriveni. Naprotiv, što su nam šanse male, živjeti se mora. Imate dijelove svijeta gdje dejtonska šizofrena politička matrica polako troši i najbolje ljude ljudi jedva preživljavaju, čiji je svaki dan borba za golu egzistenciju naše zemlje, dok se vladavina najgorih multiplicira, jer najgorima ali moraju živjeti. Mi također moramo živjeti naš dejtonski apsurd i odgovara stanje pometenih vrijednosti, odsustvo kompetencije pokušati, ma koliko to bilo teško, mijenjati stanje. i trijumf palanačkog uma koji ne želi progres nikome sem sebi i svom etnonepotističkom klanu. No, za „bujicu suza oko nas“ nema Kako onda mijenjati? drugog lijeka nego permanentno graditi uvjete za izgradnju dobrog Smatram da je učenje kulture nenasilja najbolji način stvaranja društva. To podrazumijeva javno zagovaranje općenarodnog uvjeta za našu djecu i za djecu naše djece da žive u boljim obrazovanja, jer naš svijet je intelektualno zapušten, zatrovan društvima. Moraju naučiti da nenasilje smatraju važnijim od izmišljenim nacionalističkim pripovijestima, odgojen na strahu od herojstva. Kad kažemo herojstvo, to se u našim krajevima smatra drugog, pa se pokušaj edukacijske transformacije organizovano pohvalnim činom i referira se uglavnom na ratnike. Mi smo skloni onepismenjenih pripadnika etnonacionalnih zajednica a koji tom ratničkom herojstvu koje slavi kulturu nasilja. A kultura nasilja žive u simbotičkoj klopci sa svojim parohijalnim nacionalističkim generira kulturu smrti. Kultura smrti ponovno oživljava kulturu elitama nadaje kao poduhvat vrijedan dugog činjenja. U prvom herojstva, a kultura herojstva rađa kulturu nerada, pa u postratnim redu imamo neobrazovane, nekomptetentne, neemancipirane i društvima nije neuobičajeno da imate hiljade muškaraca u nerealizirane političare, a u drugom redu su njihovi sufleri, kulturne najboljim godinama koji ništa ne rade i smatraju da je država i intelektualne elite, protagonisti tzv. narodne kulture, bijedni dužna da ih tetoši i vodi stalnu brigu o njima iako su i mentalno nacionalisti. Ako imate intelektualne elite koje su othranjene na i fizički zdravi. U našim patrijarhalnim zajednicama rad na kulturi ksenofobiji, na nekim krajnje anahronim, rekao bih, darvinističkim nenasilja je najveće moguće herojstvo. Znate, postoji ljudi koji su pristupima prema drugome, teško je promijeniti socijalni poredak. heroji u ratu ali mnogo je onih koji su heroji u miru, koji se ne plaše Kada vi sa koljena na koljeno, generacije mladih ljudi pothranjujete konstruktivne konfrontacije sa najgorim mogućim stereotipima. najgorim stereotipima o drugome, pa onda je teško očekivati Danas je u postjugoslovenskim društvima promicanje kulture

24 nenasilja povezano sa predanim radom na afirmaciji i zaštiti manjinskih zajednica, na suočavanju sa prošlošću, na odgovornom komuniciranju kulture sjećanja versus kulture poricanja i prije svega, najvažnijim smatram razgovor sa onima u čije ime je zločin počinjen kako bi mogli od pripadnika te zajednice, u čije ime je zločin počinjen, zahtijevati promjenu na bolje, jer ste ih svojim predanim i odgovornim javnim djelovanjem uvjerili u neupitnu snagu kriterija istine. Ima li većeg herojstva od ove naivnosti kojom se mijenja svijet.

Kako onda to raditi unutar balkanske kulture? Velika je uloga obrazovnog sistema, univerziteta, škola i civilnog društva. Nažalost, naši obrazovni sistemi, obrazovne poluge moći su u rukama nacionalista. Što se tiče civilnog društva, ono ne pokazuje generalnu sposobnost da se nakon donatorske ere razvije i emancipira kao samostalni entitet koji je sposoban da se samoreproducira i da je samoodrživ. Duboko sam uvjeren, da kada bi između civilnog društva i akademske zajednice došlo do emancipatorske sinergije, onda bi se mogao napraviti jedan iskorak ka kulturi nenasilja.

Akademska zajednica? Naravno, mislim na individue, na javne intelektualce i intelektualke, profesore i profesorice koji ne žele biti dio etnonacionalističkog kora i koji su shvatili nedjeljivu snagu istine koja kaže: Kada imate zajednicu koja producira nasilje, kada se ta matrica nasilja decenijama iznova generira a kao rezultat imate sve gore stanje, sve bijedniji život ogromne većine, sve manje pravde... pa zar to nisu dovoljni pokazatelji da se prekine sa kulturom nasilja, da se prekine sa produkcijom društvenih odnosa koji su u svojoj biti dubinski beskorisni. Ono što moramo uraditi, jeste da izađemo iz te spirale mržnje, dirigirane i odnjegovane kulture nasilja i da uđemo u slobodni prostor zahtjevne kulture nenasilja. Na neki način, to je zaista herojski poduhvat. Vidite kako to malo ljudi hoće. Zato mislim da je feminizacija i depatrijarhalizacija, kako naše zajedničke tako i posebnih kultura, društveni proces koji bi mogao proizvesti nove mirovne vrijednosti. Ali, to ide dosta teško, ogromni su otpori kada pokušavate promijeniti naslijeđeni sistem mišljenja i djelovanja.

Vidimo i konstantne napade na PRIDE... Sve ovo što se dešava u regiji nam potvrđuje nesposobnost izlaska iz matrice nasilja. To nije moguće lako promijeniti. Dugotrajno na vlasti imate elite koje su de facto generirane iz šovinističkog ambijenta. One mogu kao kameleoni da se mijenjaju, ali njihov je fundamentalni prosede nacionalistički. Nacionalizam uz sebe veže mržnju prema različitom. Zato nije slučajno što su pogonsko gorivo nacionalizma homofobija i ksenofobija. Sve moguće fobije su povezane sa nacionalizmom, zato što se nacionalizam najbolje osjeća unutar najrigidnijih nacionalističkih diskursa. Sve što se dešavalo u regiji, u Splitu, Beogradu, Sarajevu, Budvi... implicira jednu društvenu nesposobnost da se zaustavi matrica nasilja. S druge strane, zemlje koje žele da uđu u Europsku uniju, moraju ispuniti određene uvjete, a među tim uvjetima je i pravo drugačijih da budu drugačiji i da ta drugačijost ne smije biti sankcionirana javnim gestama mržnje a kojima prisustvujemo svih ovih godina kada su u pitanju LBGTQ pojedinci i skupine. Upravo je taj normativni pritisak EU, korak po korak djelimično promijenio hrvatsku političku i javnu kulturu ali to svakako nije dovoljno ako ne postoji barem minimalna pripremljenost pretežne lokalne kulture za općeljudsku pravednost. Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, saveznike u slovenačkom i hrvatskom nacionalizmu. kod nas je još uvijek puno lakše i društveno prihvatljivije biti četnik, Bosna i Hercegovina sa višedecenijskom potrebom srpskog i ustaša, balija, nego npr. homoseksualac. hrvatskog nacionalizma da uređuju Bosnu i Hercegovinu kao da je u pitanju srpskohrvatski teritorij a ne država po sebi i za sebe, Rat u Bosni i Hercegovini kao znanstvenik definišete kao: Rat izabrana je kao poligon za izbacivanje najgoreg nacionalističkog protiv Bosne i Hercegovine... smeća sa ambicijom srpske nacionalističke politike da što veći Istina svijeta je skrivena u nijansama. Uvijek treba paziti na komad BiH uzme sebi i sa ambicijom hrvatskog operetskog nivo odgovora o tom teškom pitanju kao što je rat protiv Bosne nacionalizma da neki pretpostavljeni hrvatski dio BiH prisajedini i Hercegovine. To je po meni najbolja definicija rata protiv naše Hrvatskoj. Hrvatska agresija na Bosnu i Hercegovinu je onaj oblik zemlje jer uključuje sve: i agresiju na jednu originalnu zemlju, nasilja koji nije isti kao oblik nasilja Srbije. Unutar hrvatske politike članicu OUN-a, ali i unutrašnje agresije antibosanskih politika imali ste vrlo jasne dijelove zvanične strukture vlasti te zemlje koje u BiH. Te antibosanske politike nisu samo srpska i hrvatska, nije su se opirale agresiji na BiH. To je vrlo važno reći. Na neki način samo ni deprimirajuća politika međunarodne zajednice u BiH, imali smo sistem jedne paralelne vlasti, jedne parainstitucionalne nego u određenim oblicima i bošnjačka politika, kada se pokazivala vlasti unutar vlasti Hrvatske koje su željele da pokore Bosnu i kao antibosanska. To ne treba zanemariti. Hercegovinu. U meni nemate saveznika za ideju da su Hrvatska i Srbija jednako krive za rat protiv Bosne i Hercegovine. Naprotiv, Zašto se nikada u BiH ne spominje agresija Crne Gore i Hrvatske smatram da je najveća greška međunarodne zajednice što do kraja na Bosnu i Hercegovinu? nije slomila srpski nacionalizam, jer bi se tada stvorili uvjeti da Uvijek je važan uzrok. Uzrok raspada bivše Jugoslavije, a regija krene naprijed. Imamo situaciju gdje vrlo desne strukture nikad ne treba zaboraviti da je bivša SFRJ, uz sve limite i greške, u Srbiji se sada transformiraju i postaju prijatelji Europske unije historijski maksimum ovih agonalnih naroda posvađanih sa i ideje Europe, a ja tu vrstu transformacije ne mogu drugačije napretkom, je velikosrpski nacionalizam kao kulturna ideologija i razumijeti nego kao evropski trijumf nacionalističke Srbije. režim Slobodana Miloševića kao legalna politička ekspozitura te ideologije. Bivša SFRJ je imala izuzetne potencijale da danas bude Zašto? jedno dobro društvo koje se, nažalost, zbog agresivnog srpskog Smatram da je Europa sa svojim povlaštenim odnosom nacionalizma, nije realiziralo. Sve je otišlo k vragu. Dobili smo prema Srbiji stvorila uvjete da u nekom drugom periodu srpski male države u kojima je vrlo teško biti sretan ako ne pripadate nacionalizam skriven u oblande europskog racionalizma ponovo višim bićima - različitim nacionalističkim i klerikalnim elitama. Ne bude ključni unutar trokuta Srbija, Crna Gora, Hrvatska. treba dakle nikada zaboraviti primarni uzrok raspada. Uzročno – posljedično, srpski nacionalizam je sebi našao prijatelje, našao

27 Šta je onda sa agresijom Crne Gore na BiH? proizvodnju kulture rata. Međutim, ključna greška se pravi u Crna Gora je bila dio te kvazijugoslovenske srpske državne odnosu prema pripadnicima zajednice u čije ime je zločin počinjen. zajednice. Kada govorimo o agresiji Srbije, mi onda govorimo Umjesto da smisao suočenja sa istinom bude konsenzualni o agresiji skraćene Jugoslavije, odnosno zajednice Srbije i Crne dolazak do zajedničkog stava o zločinu, dakle o istini, vrlo često Gore. Iz tog agresivnog nasrtaja na Bosnu i Hercegovinu nikako nacionalistički trudbenici sa oreolom žrtve ne žele to, nego da ne možemo isključiti vlasti Crne Gore. Isto tako, jedno aktivno ponize pripadnike zajednice u čije ime je zločin počinjen a da nisu učešće crnogorskog političkog i represivnog aparata u progonu i ni pitani o toj stvari. To je po meni ključni problem, što se više hoće ubijanju Bošnjaka u Crnoj Gori dio je istog agresivnog okvira. No, poniženje zajednice nego priznavanje zločina. ne možemo zanemariti ni činjenicu da je u Crnoj Gori došlo do jedne vrste unutrašnjeg priznanja nasilja koje je Crna Gora vršila Šta to konkretno znači? u ime srpskog nacionalizma prema Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Zar nije važnije da se Srbija i srpsko društvo u potpunosti suoče Ta jedna vrsta unutrašnjeg priznanja nasilja se naravno nije desila sa zločinom, kao i svaka druga država i društvo u čije ime je počinjen unutar onog dijela crnogorskog društva koje još uvijek računa na zločin bilo kada i bilo gdje. Da se suoče sa onim što je srbijanski povratak Crne Gore „matici zemlji“, ali unutar jednog autentičnog režim sa drugim polugama moći uradio u Bosni i Hercegovini, u crnogorskog političkog bića unutrašnje priznanje agresije na BiH se Srebrenici, Prijedoru, Zvorniku, Bratuncu, Sarajevu... Da se suoče u određenoj mjeri desilo. To je dobra stvar, jer znate države teško sa svim vrstama zločina na toj stravičnoj skali zločina ali na način priznaju sopstvene zločine. Ne zaboravite da je Njemačka možda koji će omogućiti da se to istinski prihvati, a ne da se nastupa jedina zemlja u historiji koja je otvoreno priznala državni zločin, na način koji će ustvari dovesti do stvaranja uvjeta da se zločin a i za to priznanje trebalo je najmanje dvije decenije od sloma ponovi. Tu je velika odgovornost žrtve, ali moramo biti svjesni i da fašizma. A mi još živimo u području svijeta gdje ideologije koje su se pravda, pravednost i rješavanje konflikata uče. To nisu zaleđeni proizvele zločin i razaranje nisu pobijeđene nego su ugrađene u entiteti slobode, već se osvajaju novim znanjem a treba priznati da politički sistem kao legalni skeletoni. Nadam se da će Crna Gora smo mi kao region tek u pionirskom razumijevanju mira, kako na vremenom biti sve bliža europskoj Bosni i Hercegovini, a sve teorijskoj tako i na praktičnoj razini. Vrlo je malo kreativnih ljudi udaljenija od nebeske, nacionalističke Srbije. koji su se odlučili za istraživanje mira, koji pokušavaju da osvoje neke nove mirovne forme. Mi to tek počinjemo da radimo, iako Kako se suočiti sa ratom u Bosni i Hercegovini? smo povijesno opterećeni nasiljem. Uvijek smo više cijenili ratnike, U mom uvidu, jedan od najboljih načina je suočavanje sa nego mirovnjake. Došli smo u doba kada tu paradigmu moramo zločinom u ravni društva. Sud i sudske presude ma kog nivoa promijeniti, radi budućnosti naše djece. To je vrlo težak put, i ma kako teške bile nisu dovoljne da se prestane sa kulturom uvjeriti ljude da je njihovo viđenje svijeta pogrešno. poricanja koja je ključni okidač u stvaranju uvjeta za permanentnu

28 Treba li se bojati europskih desnih organizacija koje se jednog dana mogu lako ujediniti i stvoriti jedan jak fašistički pokret? To ne treba ni potcijeniti ni precijeniti. Ja sam vrlo kritički nastrojen prema onim skupinama moći koje potcjenjuju rast europske ksenofobne desnice. To nije bezazleni rast. Ksenofobna europska desnica se ne može ograničiti samo na zemlje Balkana. To je uzelo određenog maha i u najrazvijenijim zemljama Europe, i u Skandinaviji, Njemačkoj, Holandiji, a zatim i u zemljama koje su postale članice EU, kao što su Rumunija i Mađarska. Vidjeli ste nedavno i češke desničare koji na rasističkoj osnovi protestuju protiv Roma. Ako se nastavi ekonomska kriza i ako ona poprimi još radikalnije oblike onda je očekivati veći rast ekstremne desnice. Zato što neobrazovani ili manje obrazovani ljudi odmah za svoju lošu ekonomsku situaciju optužuju imigrante, muslimane, Azijate i sl. Uvezivanje ekstremne desnice je vrlo opasno. Oni se unutar europskog parlamenta već ujedinjuju. Oni mogu iskoristiti demokratiju da se obračunaju sa demokratijom. Ako unutar nacionalnih izbora za Europski parlament te snage ojačaju onda one dobijaju mogućnost da unutar samog Europskog parlamenta dovedu u pitanje samu Europu.

29

Dušanka Majkić, (SNSD) poslanica u Zastupničkom domu im to čine Bošnjaci. Srbi su nezadovoljni u sadašnjem trenutku zato Parlamentarne skupštine BiH što je tom prekompozicijom Dejtonskog sporazuma pod direktnim JE LI VAS NATAŠA KANDIĆ PLAĆA? nasiljem Visokog predstavnika 70 nadležnosti preneseno sa Republike Srpske na Bosnu i Hercegovinu. Dakle, kada smo vidjeli u kom smjeru sve to vodi, rekli smo jasno: „Ne! Dosta!“ Više nijedna nadležnost neće biti prenesena na Bosnu i Kao parlamentarna zastupnica kako karakterišete situaciju u Hercegovinu. Bosna i Hercegovina može opstati jedino kao visoko Bosni i Hercegovini? decentralizovana zemlja u kojoj će se dva entiteta dogovarati o U Parlamentarnoj skupštini je sve teže raditi. Sve je teže zajedničkim interesima a međusobno usklađivati svoje interese donošenje bilo kakvih odluka. Ne bi to bilo toliko strašno da je prema vlastitim i Ustavu Bosne i Hercegovine kako je to definisano. situacija takva jer se približi vrijeme izborne kampanje. Međutim, To nije nikakav duh, nego slovo Dejtona. To je šansa za opstanak ja sam već treći put u trećem sazivu Parlamenta i situacija je sve ove zemlje. Mislim da je toga sve manje. gora i gora. Da li je srpski narod ugrožen u Bosni i Hercegovini? Zašto? U takvoj Bosni i Hercegovini nema šanse da se donese nijedna Ima nekoliko ključnih razloga. Prvi razlog tome je što su sva tri odluka koja bi odgovarala njemu. naroda ušla sa različitim očekivanjima u Dejtonski mirovni sporazum. Bošnjaci kao većinski narod smatrali su da Bosna i Hercegovina sa Uvijek se govori da Bošnjaci žele unitarnu Bosnu i Hercegovinu, dva entiteta i tri konstitutivna naroda, kako je zamišljena u Aneksu ali Republika Srpska je unitarni entitet? 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, je nešto što treba ograničeno Ovdje se vratio svako ko je htio da se vrati. Međutim, sada trajati, da će nadležnosti Republike Srpske vremenom iscuriti, da imamo tu situaciju da se veliki broj Bošnjaka vratio, dobio imovinu, će se prenijeti na Bosnu i Hercegovinu i da će kao takva ostati popravio tu imovinu, živi u Švedskoj, a dolazi ovdje na ljetovanje. neka kulturna autonomija koja neće ništa značiti, te da će to biti Nema nijednog Bošnjaka ko je mogao da se vrati, a da to nije i praktično jedinstvena država koja će odlučivati po sistemu jedan učinio. Sada se ulažu sredstva, grade se kuće koje su napuštene, ali građanin jedan glas, a to bi značilo u korist bošnjačkog naroda, u njima niko ne živi. odnosno druga dva koja će biti sasvim majorizovana. Predstavnici Kao što se Srbi neće vratiti u Sarajevo, a znamo koliko ih je bilo, hrvatskog naroda su također nezadovoljni. Vidimo da oni ne samo tako se ni Bošnjaci neće vratiti u Republiku Srpsku jer i oni smatraju da ne mogu da odlučuju o nekim značajnim stvarima za potrebe tog da se njihov nacionalni interes može ostvariti tamo gdje je njihov naroda, nego ne mogu da biraju ni svoje političke predstavnike, jer narod.

31 Da li je onda ispunjen Aneks 7 Dejtonskog sporazuma? Karakter rata u Bosni i Hercegovini. On nikada neće biti ispunjen zato što su to ljudi koji već odavno Pa to je poznato. To je rat koji je posljedica upravo ovoga o žive u SAD-u. Oni će uvijek reći da se nikad nisu vratili i sve dok i čemu sam prethodno govorila. Jedni su htjeli da budu ravnopravniji posljednji bivši stanovnik Bosne i Hercegovine ne živi ovdje i nema od drugih. Srbi kao tradicionalni narod koji ne podnosi da ima namjeru da se vrati on će reći da Aneks 7 nije realizovan. Dovoljno gospodara niti će to ikada dozvoliti. Hrvati su bilo nejasni u svojim je bilo 20 godina, nema se tu šta više realizovati. nacionalnim ciljevima, te su u početku mislili da će to biti Hrvatska, a sada kada su se osvjestili postalo je previše kasno za bilo kakvu Da li je Bosna i Hercegovina nemoguća država? promjenu. To znači da taj rat koji nas je sve skupo koštao, i iz koga U mnogo čemu. Ona bi mogla opstati jedino kao smo svi trebali da izvučemo poruku, praktično uzalud vođen. visokodecentralizovana zemlja u kojoj ćemo se zajednički Nismo izvukli nikakvu poruku ni pouku, a to se najbolje može dogovarati. U kojoj ćemo se bar nešto moći dogovoriti. vidjeti po utakmicama i načinu navijanja. Tako imamo situaciju da Da li je moguća država u kojoj imate Oružane snage koje broje Bošnjaci navijaju za Bosnu i Hercegovinu dok ostala dva naroda 10 000 ljudi i koje nisu kupile nijedan komad oružja od kako se navijaju za Hrvatsku ili za Srbiju. Tako je sve i počelo. Od fudbala je reforma Oružanih snaga izvršila, gdje vojska gladuje, a političari sve i počelo. neće da se dogovore na kom nivou treba da budu te Oružane Sada su drugačiji mehanizmi i nećemo imati lažne morale sa snage kako bi ispunile osnovni nivo svoga postojanja? strana, ali nećemo moći ni ostvariti život, niti kakvu budućnost, bez obzira na sve što nam se dešava. Ko su ti političari? To su uglavnom bošnjački političari. Nema ni priče o smanjenju Kada ćemo moći govoriti o Bosni i Hercegovini kao multietničkoj 90% budžeta jer to vojska pojede. Ostaje 10%, a s time ne možete državi sa jedinstvenim stavovima i bez etničkog aparthejta? ništa. Obuka ide isključivo o trošku NATO-a ako to oni planiraju, a Nikad. To vrijeme je prošlo. Priča o Bosni i Hercegovini je ako planiraju to znači, ništa od toga. Jesu li takve Oružane snage nepovratno prošla i nijedan od naroda to iskreno ne želi. Bošnjaci potrebne ikome pa i Bosni i Hercegovini? malo više pokušavaju da nadmoće ova druga dva naroda. Kada Sve što govorim je argumentovano očekujući da će mi neko biste ih sada pitali da li žele da to bude multietnička država i da reći: „Stani malo, nije tako. Bosni i Hercegovini su potrebne tolike se na isti način odlučuje, oni ne bi pristali. Pristali bi samo pod snage jer je nekim većim dokumentom dogovoreno koliko sve uslovom da se promijeni način glasanja te da se ukine entitetsko bivše jugoslovenske države trebaju imati vojske.“ glasanje. Međutim, to su isključivi mehanizmi kojim se entiteti Danas sam pročitala da je budžet Vojske Austrije pred kolapsom. brane i za nas to ne dolazi u obzir. Dakle, ako je pred kolapsom budžet jedne zemlje kao što je Austrija, pa naš je već odavno, samo što nam to niko nije rekao.

32 Hoćemo li ikada govoriti o jedinstvenim datumima i obilježjima u Bosni i Hercegovini? Ne vjerujem. Imali smo u više navrata takve rasprave. Bošnjaci neće da prihvate da je Dejtonski sporazum zajednički termin koji bismo mogli zajedno slaviti. Oni kao praznike priznaju samo one datume iz novije istorije koji nešto znače samo Bošnjacima.

Sve nam se čini da Republika Srpska odbija bilo kakvu komunikaciju sa Federacijom BiH... Bošnjaci žele apsolutno brisanje Republike Srpske sa karte. Ne mogu to postići. Jednostavno to se ne može postići, jer je to odstupanje od Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Zar predsjednik Milorad Dodik na neki način nije odstupao od Dejtonskog sporazuma? Kada?

Zar na to ne ukazuju sadašnji savezi sa Draganom Čovićem iz HDZ BiH i podrška stvaranju trećeg entiteta? Pa on ima pravo da kaže svoj politički stav. Da li se to može postići ili ne, to nije njegova stvar. Čak nije ni stvar o kojoj ćemo mi isključivo odlučivati. To je stvar koja treba da se riješi unutar Federacije BiH. Šta nas briga za to. On govori svoj politički stav i smatra da nije korektno da ti narodi budu unutar tog entiteta. Međutim, Hrvati su to prihvatili i zato im je sada tako. Teško je da se sada vrate na početnu poziciju kada su mogli drugačije odlučiti. Ali ipak to je stvar za koju oni trebaju da se bore. Dakle, mi tu govorimo svoj politički stav. Mi se nećemo boriti da Hrvati dobiju treći entitet.

33 Šta će se desiti sa Republikom Srpskom u slučaju trećeg entiteta? Neću da razmišljam o tome. Bošnjaci i Hrvati mogu da se dijele kako hoće, nas to ne uopšte ne zanima.

Ali ćete podržati da se dijele? Nemamo šta da podržavamo! Ako Hrvati ne dobiju određen broj glasova u Federaciji BiH, a da svi iz Republike Srpske glasaju, to im neće pomoći. Naš sistem glasanja je takav da je uzalud da svi mi i glasamo. Oni moraju postići sporazum u Federaciji BiH.

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava Srbije, kaže da Beograd nije promijenio svoju politiku prema Bosni i Hercegovini. Ne zanima me šta kaže Sonja Biserko. Njene namjere i stavove ne namjeravam da komentarišem.

Nataša Kandić, koordinatorica RECOM-a... Također, nemam namjeru da komentarišem. To su osobe koje zaista ne želim da komentarišem. Njihovo je pravo da govore, kao što je i moje da ne komentarišem...

Predsjednik Stjepan Mesić napada dogovore Dodika i Čovića... Ko je Stjepan Mesić?! Ko je taj Mesić?

Posljednji predsjednik SFR Jugoslavije i Republike Hrvatske... Ma nemojte molim vas, on je razorio cijelu Jugoslaviju... ja sam sve vrijeme sumnjala u vaše namjere i to su tipična bh pitanja, a ne vjerujem da takva pitanja trebaju za vašu publiku. Pa evo imate problem i sa Natašom Kandić? Opozicione partije u Republici Srpskoj se mnogo žale na Milorada Šta to znači?! Šta vi to sad radite sa Natašom Kandić pa je Dodika i SNSD. Tvrde da ih šikanirate. poredite sa predsjednikom neke države. To što ona vas plaća, ne Ne mogu da se obazirem niti da komentarišem to što opozicija govori... priča o predsjedniku Miloradu Dodiku.

Ne plaća nas Nataša Kandić... Predsjednik Milorad Dodik često ima obračune sa medijima? Nemam ja obavezu da se tom temom bavim. Skoro je napao novinarku RTV BN-a. To su kršenja novinarskih prava, slobode štampe i izvještavanja. Kada se govori o nestalim Srbima u Bosni i Hercegovini, o kojem Kada se govori o jednom mediju kao što je to RTV BN, koji je broju možemo govoriti? sasvim stao u odbranu i interese samo jedne stranke, ja onda To su sve podaci koji nemaju tačan broj. Ti izvori nisu još uvijek novinara koji mi takvo pitanje postavlja pitam sljedeće: „Da li relevantni, a nisu ni prihvaćeni od strane institucija, tako da ja ne mislite da je to profesionalizam jednog medija koji sasvim stane na želim da govorim o toj strašnoj brojci. stranu samo jedne stranke?“ Da su barem stali na stranu dvije stranke nego na stranu samo Ističete da niste sigurni u Sarajevu. Zašto? jedne. To su novinari koji se neposredno nalaze na listi plaćenih od Nisam. Poslije 150 prijetnji smrću nikad nisam bila sigurna u strane SDS-a. Kada su takvi mediji u pitanju ne želim da govorim o Sarajevu. njima i njihovom „profesionalizmu“, a još manje šta predsjednik Dodik kaže, jer sve što kaže u pravu je. Ali ja sam evo siguran u Banjaluci. S obzirom na zatrovanost, nema nezavisnih medija, a u tome i Ja to znam! Znam da ste sigurni u Banjaluci. jeste problem. Pitanje je samo ko to čini manje ili više agresivno. Vi Samo zbog jedne emisije na Federalnoj televiziji gdje sam ste naveli jedan od medija koji nastupa na jedan od najagresivnijih iznijela svoj stav vezano za proslavu 25. novembra, ja sam dobila načina što čini da i moj senzibilitet prema tom odgovoru mora biti 150 prijetnji. Nisam to lično čula nego su to čuli oni što primaju drastičan. vezu, pa su morali ko zna kakav transport da mi organizuju kako bi me prevezli do međuentiteske linije gdje me je naš MUP prihvatio. Hoće li Republika Srpska u naredne četiri godine raditi na nezavisnosti? Šta ste tom prilikom na Federalnoj televiziji izjavili? To je naš strateški cilj! Rekla sam da ne postoji nikakva šansa da Bošnjaci koji su uložili najviše snage da sruše bivšu državu sada obilježavaju njen praznik. Mladen Bosić, predsjednik SDS-a, to baš ne vidi tako lako. To mi nikada nećemo prihvatiti. Molim vas, pustite Bosića, pa kad on bude u poziciji da odlučuje

35 onda će on odlučivati o mehanizmima. Dok mi odlučujemo, mi Sejdić Finci? ćemo odlučivati kada, kako i na koji način, Strašno. To nije vezano prvenstveno za predstavnike srpskog naroda. Tu smo od samog početka imali jasan stav. Kako to postići? Ne postoji zemlja u kojoj nekome treba neko sa strane ko bi Milorad Dodik i svi mi smo dugo u politici da bismo avanturistički mu birao predstavnika. Zašto bi Bošnjaci kao većinski narod birali to posmatrali za razliku od gospodina Bosića. To je naš strateški cilj. Hrvatima predstavnika, a to bi sutra i Srbima radili kad bi mogli. Imamo nekoliko stvari koje karakterišu državu, a to su: teritorija, Neće tako biti. Što se tiče nas, mi to nećemo dozvoliti. Javnost je vlada i stanovništvo. Dakle fali nam još jedno i uslovi da budemo već svjesna kakvi su ciljevi Bošnjaka. Kad bi se to ponovo dogodilo nezavisni su ispunjeni. značilo bi dubok nož u leđa.

Na čemu će raditi SNSD u naredne četiri godine? Ured Visokog predstavnika? Mi ćemo raditi na osamostaljenju Republike Srpske. Njegov rad više nema smisla. On nema pravo ni da sebe raspusti. Upravni odbor PIK-a je donio takvu odluku i on to nije u stanju. Mi Aleksandar Vučić priznaje samo Bosnu i Hercegovinu a ne ne damo da se riješi pitanje vojne imovine dok se ne riješi pitanje Republiku Srpsku. državne imovine, tako da on ovdje sjedi, prima mjesečnu platu od Aleksandar Vučić je predstavnik jedne druge države... 25 000 eura i živi svoj život putujući po svijetu i ne radeći ništa.

Ali on priznaje samo Bosnu i Hercegovinu. Kada ćemo govoriti o procesu pomirenja? Pustite vi to. Dodik je s njim prijateljive prirode. Ne želimo da Pa probajte. Napravite anketu. SNSD će i tada dobiti podršku bude ikakva granica koja nas zaustavlja, ali politiku u Republici jer najbolje zastupa srpske interese. Ne možete to dobiti treći put Srpskoj vode samo oni koji su na vlasti i takve odluke će se voditi tek tako. Iako opozicija svašta radi da se to ne dogodi. Koji samo samo ovdje. cirkus prave na Skupštini: psuju, pljuju... Sramota me da govorim.

Kada ćemo govoriti o presudi Polić koja će doći poslije presude Je li Vas opozicija osporavala? Sejdić-Finci? Što bi mene? Pa ja imam jasne stavove prema svima, pa i Imamo pravosuđe koje funkcioniše samo zato što nam je prema opoziciji. Ja nikad nisam rekla nešto što ne stoji. Oni nemaju nametnuto. Odluka Visokog predstavnika nije plod stvarnosti i to razloga da napadaju na mene, jer se ja svaki put argumentovano je još jedan kamen u cipeli Bosne i Hercegovine na njenom putu obraćam njima. Tako da nemaju razloga za takvo nešto. Vrlo lako prema bilo kakvom normalnom putu. ih demantujem.

36 Evo, sad će ispasti da imam probošnjačka pitanja, ali moram da pitam... Pa nemojte molim vas. Vidim ja to...

Je li Republika Srpska genocidna tvorevina? To su tako idiotska pitanja da nemam šta da kažem. Bošnjačka politika nije genocidna? Tolika samo brojka procesuiranih Srba, a Bošnjaka nema. Oni su pod zaštitom i glavnog tužioca i predsjednice Suda BiH. Cijelo pravosuđe radi u korist Bošnjaka.

Spomenuli ste predsjednicu Suda BiH Meddžidu Kreso. Ona se uporno protivi da joj Parlamentarna skupština bira sudije. Naravno. Ona bi da odlučuje u prvom i drugom stepenu. Ali neće sigurno. Takvo nešto ne postoji ni u jednom sudu. Nikada više neće moći donijeti odluku da se Srbima sudi po novom zakonu Bosne i Hercegovine, a Bošnjacima po starom. Nikada se to više neće desiti. To su sve razlozi zbog čega ova zemlja nema šansi. Meddžida Kreso je solidno dovela do toga da ova zemlja nema šansu.

Šta je onda prijedlog? Prijedlog je takav da se sudi po Zakonu bivše Jugoslavije, kao što je suđeno Bošnjacima. Njen neuspjeh na tom poslu je doveo do toga da Visoki tužilački savjet nema pravo ni da ocjenjuje rad predsjednice Suda BiH ni Glavnog tužioca. Kao takav, on nije regulator i ne može da se izgradi novo pravosuđe koje će biti po mjeri i kojem će vjerovati svi građani ove zemlje.

37

Stjepan Mesić, predsjednik Socijalističke Federativne Hrvatska trebala dobiti nešto za proširenje, a sve to skupa razbijalo Republike Jugoslavije i predsjednik Republike Hrvatske je Bosnu i Hercegovinu. Pošto nije bilo novog političkog dogovora NISAM IMAO NIKAKVU OVLAST jedini izlaz bio je razlaz. Jugoslavija se nije mogla održati. Da li je mogla opstati? Sve kako se uzme. Da je stvorena kao jedna konfederacija gdje bi određeni poslovi bili na nivou konfederacije sa čvrstim izvorima prihoda, a republike kao konstitutivni elementi bi proglasili svoju samostalnost, kao jedinstveno tržiste. To se moglo održati. Kakva je Jugoslavija bila kao država? To je lako pitati, ali to pitanje iziskuje veći odgovor. Prva Bili ste posljednji predsjednik SFRJ. Šta je značilo biti predsjednik Jugoslavija, Kraljevina Jugoslavija, stvorena je voljom velikih sila u u takvoj poziciji? Versaju, ali od segmenata koji nikada nisu bili u jednoj državnoj Ja sam došao u Beograd sa mjesta prvog premijera Hrvatske. zajednici. Od početka je imala jedna virus, do te mjere da se nije Rekao sam da sam zadnji predsjednik Predsjedništva SFRJ, upravo mogla održati i već 1938. godine stvaraju se banovine. Praktično, zato što nema novog političkog dogovora. Nijedna institucija na da nije došlo do Drugog svjetskog rata, ta država bi se raspala. Ali nivou federacije nije funkcionirala. Sve je bilo u blokadi. Samo je u Drugom svjetskom ratu napadnuta je od strane Italije, Njemačke naivan čovjek mislio da država u takvoj situaciji može egzistirati. i Bugarske, te rascjepkana po tim interesnim zonama. U Hrvatskoj Moj zadatak je bio da pokušamo izbjeći rat i zato smo imali je tada stvorena jedna zločinačka tvorevina, Nezavisna Država sjednice Predsjedništva po raznim republikama. Milošević je bio Hrvatska. Jedan dio je kontrolirala Italija, drugi Njemačka, a zločinci uporan da istraje u svojim ciljevima, a većina armije je prešla na su bili domaći. U takvoj situaciji, Titov pokret otpora se organizirao i njegovu stranu. Iz te armije su izašli Slovenci, Albanci, Bošnjaci, prevladao. U ratu je stvorena osnova za buduću državu Jugoslaviju. Hrvati i dobar dio Makedonaca. Jugoslaviju su držala tri faktora: Tito, Savez komunista Jugoslavije i Jugoslovenska narodna armija. Nakon Tita i pada Saveza komunista Tuđman je bio fasciniran Titom, pa ga je u više navrata i kopirao... Jugoslavije, Jugoslavija je težila promjenama ali Milošević nije Što se tiče Tita, Tuđman je bio impresioniran njime. On je isto pristajao na to. On je htio na ruševinama Jugoslavije stvarati Veliku tako volio uniformu. Titov nastup ga je fascinirao, tako da je u Srbiju. Pozvao je Srbe da žive u jednoj državi, ali da uzmu oružje. tome htio ličiti Titu. On je bio uvjeren, nije to ni tajio, da se Bosna Tuđman, moj prethodnik, shvatio je da svijet želi podijelu Bosne i Hercegovina ne može održati. Taj zaključaj je izvodio na osnovu i Hercegovine. Bio je impresioniran Miloševićevim uspjesima u situacije Sarajeva koje je četiri godine pod opsadom, a svijet Bosni i odlučio je, ako Srbija može dobiti veći dio Bosne, onda bi i ništa ne poduzima. To mu je dalo na znanje da svijet želi podjelu

39 Bosne. Ja se nisam složio s njim i tvrdio sam mu da će svijet vidjeti dešavanja u Bosni, da je arhitektura našeg prostora završena proglašenjem samostalnosti njenih republika, te da tu više nema mijenjanja granica. On je bio uvjeren da će se Francuska, Engleska i Rusija biti protiv opstanka Bosne i Hercegovine. Nije on podržavao Miloševića, nego je procjenjivao koliko svijet podržava Miloševića. On je tražio prostor za sebe.

Uvijek se Slobodan Milošević uzima za krivca. Šta je sa Momirom Bulatovićem? Crna Gora je premali igrač u svemu tome. Mogli su se Crnogorci pobuniti kao u Bosni i Hercegovini ili Hrvatskoj, ali takve organizirane snage u Crnoj Gori nije bilo. Svakako da je odgovornost Momira Bulatovića bila velika. On je bio Miloševićev operativac. On nije mogao spriječiti TO u Crnoj Gori da ne razara, kad je to naredio Milošević. Ne opravdavam Crnu Goru, ali to je bio premali zalogaj.

Kako ste pratili sukob Bošnjaka i Hrvata u Hercegovini? Za sukob Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini kriva je međunarodna zajednica, jer je došao jedan plan kojim su podijeljene interesne sfere u Bosni i Hercegovini. Po tom planu Hrvati su dobili više nego što predstavljaju, jer 17% predstavljaju u Bosni a dobili su daleko više prostora. Prije toga plana vladalo je mišljenje, ko očisti prostor, to će mu i pripasti.

Je li Hrvatska finansirala projekat Herceg Bosne? Nisu imali nikakvog prihoda osim hrvatskog budžeta. Kada neko kaže da je Herceg Bosna učvršćivala Bosnu i Hercegovinu, taj je potpuni mamlaz i ne razumije ništa jer kao što je Republika Srpska razbijala Bosnu i Hercegovinu isto je to radila i Herceg Bosna. Stvaranje Herceg Bosne je bilo u interesu elite koja je vladala u toj Europsku uniju, a da bi ušla mora imati mehanizme. Entiteti ne Herceg Bosni. mogu pregovarati sa Europskom unijom. Prije ili kasnije se to mora raspraviti. U Ahmićima na spomeniku stoji natpis „zločin genocida“? Je li još uvijek mislite da biste kod Brčkog presjekli koridor Nikad nije utvrđeno ko je dao nalog da se radi o jednom Hrvatskom vojskom u slučaju osamostaljenja Republike Srpske? brutalnom zločinu, a možemo ga nazvati i genocidom. Nikad nije Mnogi su mi tada prigovorali. Bilo je dosta buke. Hrvatska je utvrđeno ko je dao nalog da se 108 žena i djece ubije na najbrutalniji garant Bosne i Hercegovine. Ako smo garant, a neko izdvaja dijelove način. Očito se radilo o tome da se jedan prostor očisti. Bosne i Hercegovine, pa onda i potpis garanta nešto vrijedi.

Jesu li sva tri predsjednika: Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Gdje je ključ problema? Slobodan Milošević krivi za raspad Jugoslavije? Ključ problema nije u Banjoj Luci, niti u Mostaru, pa ni u Ne. Oni ne mogu biti jednako krivi. Najveći krivac je Slobodan Sarajevu. Problem je u Beogradu. Beograd bi trebao reći Srbima u Milošević, koji je organizirao rat i provodio svoje političke ciljeve. Bosni i Hercegovini da im je država Bosna i Hercegovina, a da im je Franjo Tuđman je bio kriv utoliko koliko je krivo procijenio da glavni grad Sarajevo i da u Sarajevu kreiraju svoju politiku. međunarodna zajednica želi podjelu Bosne i Hercegovine. To ste Vi rekli Hrvatima u BiH? Da li je hrvatska javnost podržavala podjelu Bosne i Hercegovine? To sam ja rekao Hrvatima. Neki su se ljutili na mene. I sada Nikad se to nije kroz hrvatski Sabor provodilo. Nikada se o tome se neki ljute na mene, ali stvaranje trećeg entiteta bi definitivno Hrvatska nije izjašnjavala. To je ipak bilo u određenim političkim zbrisalo Hrvate iz Bosne i Hercegovine, jer svaka politika koja bi špekulacijama, ali institucije Hrvatske se o tome nisu izjasnile, osim vodila računa o samo jednom malom dijelu hrvatskog korpusa u da su se izjašnjavali za jedinstvenu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Bosni i Hercegovini bi bila osuđena na propast. Šta je sa Hrvatima u Tuzli, u Srednjoj Bosni i ostalima? Kada se svojevremeno za vrijeme Da li je potrebno vršiti reviziju Dejtonskog sporazuma? prodora austrijske vojske, jedan veliki dio Hrvata iselio iz Lašvanske Da. Postoje dvije mogućnosti da Bosna i Hercegovina postane Doline. Sad pogledajte, Hrvati ponovo žive u Lašvanskoj Dolini. Ako funkcionalna država. Da se političke elite dogovore. Pa tako, ako gledamo zakon velikih brojeva, i futurustički, i ovo što je etnički šef jednog entiteta kao jedan od najjačih ljudi u Bosni i Hercegovini očišćeno i to će profunkcionirati, jer će se ljudi vraćati. kaže da čak ni u nogometu ne navija za svoju državu, onda o čemu s njim možemo razgovarati. Dakle, elite se ne dogovoraju, Da li je onda Srbija dovoljno kažnjena za zločine? pa bi odgovor na Vaše pitanje bio, novi Dejtonski sporazum. Taj Kažnjeni su oni koji su činili zločine. Za zločin ubijanja ljudi u sporazum mora dovesti do funkcionalnosti države da bi ušla u Srebrenici je kriv režim. Nije se moglo dogoditi da neko nije znao

41 da učestvuje u zločinu. Srbija nije doživjela katarzu. To je najveći problem. Njemačka je krenula za neostvarivim ciljevima, da jedan narod vlada, a da ostali budu podložni, i taj narod je krenuo za pogrešnom idejom, te je zato i platio strašnu cijenu. Njemačka je doživjela katarzu. Ona danas najviše učestvuje u europeizaciji ostatka Europe. Ona ima čvrste demokratske institucije. Ona je osjetljiva na svaku pojavu nacizma i to kažnjava. Dakle, Njemačka je doživjela katarzu. Njemci su Hitleru prigovarali što je išao u rat za neostvarive ciljeve. Za razliku od Njemačke, u Srbiji dobar broj ljudi ne prigovara Miloševiću što je išao u rat nego što nije ostvario ciljeve. 43

Zekerijah Osmić, ministar odbrane Bosne i Hercegovine sferama društvenog djelovanja. To znači da brzina pristupanja (2012-2014) u NATO uglavnom ovisi o našoj spremnosti i sposobnosti da NATO JE EKSKLUZIVAN KLUB ZA BIH ispunimo nephodne uvjete. Moram istaći i da Oružane snage BiH svojim učešćem u međunarodnim misijama doprinose miru i stabilnosti u svijetu i grade pozitivan imidž Bosne i Hercegovine na vanjskopolitičkom planu i spremne su i odlučne da u tom Gospodine Osmiću, kako teče put Bosne i Hercegovine ka pravcu globalno djeluju i pomognu. Mi se nadamo da će Bosna i NATO-u? Hercegovina vrlo brzo započeti prvi Godišnji nacionalni plan. Bosna i Hercegovina je 2006. godine prihvatila poziv u NATO- ov program Partnerstvo za mir (PfP) i potvrdila svoju predanost Gdje je Bosna i Hercegovina sa zemljama regiona, kada su u načelima i ciljevima naznačenim u Okvirnom dokumentu PfP-a i pitanju NATO integracije? Osnovnom dokumentu Evroatlanskog partnerskog vijeća (EAPC). Važnost ulaska zemalja zapadnog Balkana u NATO odnosi se Integracijom Oružanih snaga BiH i implementacijom zakonskih na činjenicu da će to u najvećoj mjeri relaksirati odnose između rješenja u oblasti odbrane, Bosna i Hercegovina postala je zemalja, te poboljšati političke, društvene i sigurnosne aspekte kredibilan partner za priključenje NATO-u, odnosno, danas, u ovoj zemalja u regionu. Jedna od pozitivnih posljedica članstva odnosi fazi za priključenje Akcionom planu za članstvo u NATO (MAP). se na priliv kapitala, jer kapital ide tamo gdje je sigurno, a činjenica BiH je opredijeljena za uključivanje u NATO i EU i po tom pitanju je da je u većini zemalja, nakon ulaska u NATO, zabilježen porast postoji konsenzus svih relevantnih državnih i političkih struktura. Bruto društvenog proizvoda (GDP). Porast je, takođe, primijetan u Međutim, opredjeljenje za evropske i evroatlantske integrativne sferi investicija, priliva inostranog kapitala i opšte stabilnosti. procese postavlja pred BiH brojne obaveze na dostizanju potrebnih standarda koji će BiH učiniti prihvatljivim partnerom za NATO, a i Bosna i Hercegovina teško napreduje prema ovom vojnom za EU. savezu. Uz činjenicu da su Hrvatska i Albanija već članice NATO-a, da Je li NATO iskreno zainteresovan da primi Bosnu i Hercegovinu je Crna Gora na dobrom putu, da je Makedonija zaustavljena kao punopravnu članicu? pred vratima NATO-a zbog svog imena, odnosno spora s Grčkom, Istupima visokih dužnosnika NATO-a iskazana je spremnost apsurdno je da taj proces ne slijede i Srbija, te Bosna i Hercegovina. Alijanse za prijem BiH u punopravno članstvo. Članstvo Bosne i U scenariju kada bi jedna država regiona ostala van transatlantskih Hercegovine u NATO-u garant je sigurnosti za sve narode i građane tokova, posljedice na čitav region bile bi negativne, po sistemu u BiH, ali za pristupanje NATO-u svaka zemlja mora ispunjavati spojenih posuda, jer bi se nestabilnost jedne države prenosila na jasno utvrđene uvjete i dostići potrebne standarde u svim ostale zemlje regiona.

45 Koliko je značajan put Bosne i Hercegovine prema NATO-u u Istom odlukom je definisana i nacionalna struktura pripadnika OS odnosu na put prema EU? BiH i to: Bošnjaci 45,9%, Srbi 33,6%, Hrvati 19,8% i ostali 0,7%. U Opredjeljenje za evropske i evroatlantske integrativne procese proteklom periodu mi smo znatno podmladili OS BiH, tako da je od postavlja pred BiH brojne obaveze na dostizanju potrebnih ukupnog broja običnih vojnika, kojih je oko 5.000, njih oko 2.800 standarda koji će BiH učiniti prihvatljivim partnerom za NATO, a i su mladi vojnici, što je ogroman korak ka podmlađivanju vojske i za EU. Evroatlantski integracioni procesi su jedina realna platforma dostizanju NATO standarda. koja građanima Bosne i Hercegovine može donijeti stabilnost i prosperitet. Hoće li se taj broj povećati? Bosna i Hercegovina želi da bude članica Evropske unije i Što se tiče eventualnog povećanja ili smanjenja broja vojnika, NATO-a, ne samo zato jer je to njen cilj, već i zato jer su evropske prije svega mora se pratiti stanje u okruženju, ali mora postojati i evroatlantske integracije sredstvo za transformaciju zemlje u i politička odluka. S tim u vezi, želim da istaknem i da je u toku ustavnom, institucionalnom, socijalnom i ekonomskom smislu i dovršenje dokumenta „Strategijski pregled odbrane“ kojim se put ka punoj funkcionalnosti države. izražavaju rezultati analize što je do sada dobro u strukturi odbrane, a što treba popraviti i strukturu učiniti učinkovitijom, modernijom ...a opredjeljenost prema Europskoj uniji? i priuštivom za BiH. Cilj nam je napraviti učinkovitiju strukturu OS Što se tiče EU, neposredno susjedstvo BiH pokazuje da se može BiH, te načiniti dugoročni plan organizacije i opremanja OS BiH. bolje. Hrvatska je već punopravna članica EU, dok zemlje poput Srbije, Crne Gore, a u posljednje vrijeme i Albanija, čine značajne Kada govorimo o nepokretnoj vojnoj imovini u Oružanim napore na putu ka članstvu. Bosni i Hercegovini je potrebna doza snagama BiH, crnogorska javnost nije dovoljno upoznata sa tim odlučnosti za provedbu reformi, a na prvom je mjestu provedba problemom. presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju „Sejdić- Bosna i Hercegovina se u procesu pridruživanju zemalja NATO-u Finci“, odnosno uklanjanje diskriminacije pripadnika nacionalnih nalazi samo jedan korak od aktivacije programa MAP-a, odnosno manjina u izbornom procesu. Rješavanjem ovog pitanja Bosna i Akcionog plana za članstvo, a to je knjiženje perspektivne nepokretne Hercegovina će biti kredibilna i vjerodostojna u odnosu na zahtjev vojne imovine na državu BiH. U Bosni i Hercegovini ostale su 63 za priključenje u EU. lokacije koje je Predsjedništvo BiH odredilo kao perspektivne za Oružane snage BiH i smatram da ne postoje pravne prepreke da se S kojim brojem vojnika Bosna i Hercegovina raspolaže? to i uradi. Dakle, aktivacija MAP-a za BiH zavisi od samo tog jednog Odlukom Predsjedništva BiH o veličini, strukturi i lokacijama uslova - rješavanja pitanja vojne imovine. Od tih 63 lokacije, njih Oružanih snaga BiH iz jula 2006. godine određeno je da broj 31 je u potpunosti spremno za uknjižbu. Što se tiče preostalih 32 u pripadnika profesionalnih vojnih vojnika u OS BiH iznosi 10.000. toku su aktivnosti na prikupljanju relevantne dokumentacije za iste.

46 Ispunjavanjem ovog uslova, a mislim da će to biti vrlo brzo, od NATO-a ćemo dobiti zeleno svjetlo da otpočnemo naš Akcioni plan za članstvo. Time bi bio ubrzan put BiH ka punopravnom članstvu u NATO-u.

Koliko imamo neperspektivne vojne imovine u BiH? Što se tiče neperspektivne vojne imovine, mi imamo 46 lokacija. Za predaju budućim korisnicima spremno je 18 lokacija, a za preostalih 28 lokaciju u toku su aktivnosti na ažuriranju neophodne dokumentacije. Neperspektivne lokacije opterećuju funkcioniranje Oružanih snaga BiH i za to trošimo velika budžetska sredstva, jer se te lokacije moraju čuvati i održavati.

Do sada su Vas u nekoliko navrata prozivali iz Islamske zajednice u vezi Pravilnika o službi unutar Oružanih snaga BiH. O čemu je tačno riječ? Vjerovatno mislite na pismo koje je uputio Kabinet reisu-l- uleme Islamske zajednice u BiH gdje izražavaju zabrinutost zbog nekih odredbi Pravila službe u Oružanim snagama BiH koje je stupilo na snagu krajem prošle godine. Istina je da taj dokument nije tretirao određena pitanja koja se odnose na pitanje nošenja brade pripadnika OS BiH, nošenja mahrame (hidžab) za žene muslimanke pripadnice OS BiH i slobodno vrijeme za upotpunjenje vjerskih obreda pripadnika OS BiH.

Je li došlo do analize tih dokumenata? Odmah nakon ovog dopisa pristupilo se analizi ovog dokumenta i konstatovano je da isti ima određene nedostatke te da je potrebno ovom pitanju pristupiti studiozno kroz formiranje Radne grupe koja bi detektovala sve eventualne nedostatke u sadržaju dokumenta i predložila eventualne izmjene i poboljšanje gdje bi se u svakom slučaju u obzir uzeli i ovi nedostaci i nedorečenosti koji su iz domena upotpunjenja vjerskih prava i sloboda u OS BiH.

Šta je to što NATO-u treba u Bosni i Hercegovini? Realno gledano NATO je ekskluzivan klub u koji se puštaju samo oni koji to doista i zaslužuju. Također, za članstvo u NATO-u se niko ne nagovara. NATO želi kvalitetne sugovornike za svojim stolom, a male zemlje svoje mjesto moraju zaslužiti. S druge strane, svijet je u tranziciji koja često dovodi do kriza, nemira i previranja. U takvim vremenima NATO je garant stabilnosti i sigurnosti. Vrijednosti na kojima NATO savez počiva, a to su posvećenost individualnim slobodama, demokraciji, ljudskim pravima i vladavini prava, se ne mijenjaju. To je ono što se očekuje od nas, ako želimo biti istinski partner. Bosna i Hercegovina učestvuje u mnogim NATO aktivnostima, od vježbi do operacija. Za učešće u misiji ISAF dobivamo brojne pohvale. Oružane snage BiH su postigle značajnu transformaciju i odlučni smo u nastavku reforme odbrane i u pružanju resursa za doprinos kolektivnoj sigurnosti. Idealna budućnost Bosne i Hercegovine je ona u kojoj će biti okružena NATO-om i EU članicama.

Kakva je saradnja između Bosne i Hercegovine i Crne Gore? Bosna i Hercegovina i Crna Gora su opredijeljene za ulazak u punopravno članstvo NATO-a i EU. Crna Gora već četvrtu godinu konzumira Akcioni plan za članstvo. Iako su na Samitu NATO-a u Bukureštu 2008. godine i Crna Gora i Bosna i Hercegovina zajedno pozvani u Intenzivirani dijalog, kao nova faza na putu za članstvo u NATO, Bosna i Hercegovina od tada čeka na rješavanje pitanja nepokretne perspektivne vojne imovine, što je uslov za dobijanje Akcionog plana za članstvo. Pored reformskih opredjeljenja, naša kao susjednih zemalja i aktivnih članica Programa „Partnerstvo zajednička uloga je u aktivnostima regionalne saradnje, učešće u za mir“, zauzima važno mjesto u bilateralnoj saradnji BiH. To je misiji ISAF, a kao članice Američko-jadranske povelje (A5), upućeni uspješna i konkretna saradnja koja može biti primjer u regionu. smo na nove mogućnosti bilateralne i regionalne saradnje. Ona se kontinuirano razvija od samog početka formiranja OS BiH i predstavlja važan faktor izgradnje razumijevanja, povjerenja, Na pitanje oružanih snaga, kakva je suradnja ove dvije zemlje? stabilnosti i sigurnosti u regiji kao i na cijelom području jugoistočne Također, naše oružane snage imaju intenzivnu saradnju, koja Evrope. se ogleda prije svega u zajedničkog obuci u oblasti deminiranja i General Diković je prilikom našeg susreta naglasio važnost testiranja engleskog jezika. Moram napomenuti da je Sporazum regionalne saradnje u oblasti odbrane dvije zemlje i da to spada o saradnji u području odbrane između Vlade Crne Gore i Vijeća u spoljno-političke prioritete Republike Srbije. On je izrazio čvrstu ministara BiH potpisan još 2010. godine u Podgorici, te da opredijeljenost Vojske Srbije u nastavku pružanja podrške OS BiH u naša dva ministarstva odbrane nemaju otvorenih pitanja. Mi procesu daljih aktivnosti reforme OS BiH. Što se tiče negodovanja ćemo u narednom periodu zasigurno naše planove bilateralne u vezi s posjetom, tu se zasigurno ne radi o institucionalnom i odbrambene saradnje značajno proširiti, kao i naš zajednički državnom negodovanju, a prilikom susreta je izražena obostrana nastup u regionalnim organizacijama, inicijativama i aktivnostima saglasnost za unaprijeđenje odnosa i saradnje u oblasti odbrane na operativnom planu. dviju prijateljskih država.

Prije nekog vremena bili ste u služenoj posjeti Beogradu. Hoćemo li u okviru Vašeg mandata dočekati ulazak Bosne i Susret u Beogradu je zapravo nastavak naše dobre saradnje i Hercegovine u NATO? moram istaći da Srbija daje podršku BiH na putu prema NATO-u Naredni NATO samit održat će se ove 2014. godine. Nažalost, i EU, a saradnja dviju država pridonosi stabilnosti i sigurnosti to neće biti samit proširenja. Bit će to važan događaj na kojem će okruženja. Razgovarali smo o jačanju regionalne saradnje, jer je se najviše govoriti o Afganistanu, s obzirom na planirani kraj NATO budućnost naše regije u saradnji, te ću istaći prednosti i značaj misije u toj zemlji. Ali, kao što sam rekao, nije potrebno licitirati „NATO kišobrana“ za regiju jer su stabilnost i sigurnost koje s datumima pristupanja BiH u NATO. Naš prvenstveni cilj je dalje garantuje Sjevernoatlantski savez preduslovi za razvijanje privrede. dostizanje NATO standarda kako bi na taj način bili kredibilan partner NATO-u, a da li će se to desiti u periodu mog mandata, Prije nekog vremena Sarajevo je posjetio i general Diković. Bilo vrijeme će pokazati. Mi u Ministarstvu odbrane i Oružanim je dosta negovodovanja povodom njegovog dolaska u Bosnu i snagama BiH smo u potpunosti posvećeni tom cilju. Hercegovinu i posjetu Oružanim snagama BiH? Saradnja oružanih snaga Bosne i Hercegovine i Republike Srbije,

49

Nebojša Radmanović, predsjedavajući Predsjedništva Bosne Možemo li reći da je ovaj saziv Predsjedništva radio najbolje od i Hercegovine (2006-2014) rata protiv Bosne i Hercegovine? RAT JE BIO TRAGIČAN SUKOB Teško je baš dati takvu ocjenu. Ne pripadam onim političarima koji odmah daju ocjenu. Treba to sve analizirati. Za četiri godine NAŠIH NARODA uradi se mnogo posla i trebale bi dobre analize da bi se reklo da li je dobro ili ne. Kao historičar pripadam ljudima koji poštuju teoriju distance i mislim da treba da prođe vrijeme, da bi se reklo da li je nešto dobro ili nije. Ako se uporedi broj usvojenih međunarodnih ugovora i svega onoga što je u nadležnosti Predsjedništva BiH, onda je to vrlo uspješno. Ako se uporedi kako su funkcionisale oružane Bosna i Hercegovina je država sa kolektivnim šefom države koji snage koje su direktno pod našom komandom i diplomatska mreža čine tri člana Predsjedništva. Svakih osam mjeseci jedan od njih onda se može reći da je bilo uspjeha. Ako se pogleda da je zbog predsjedava Predsjedništvom BiH. Taj koji predsjedava je prvi stanja u Bosni i Hercegovini ispao nesporazum između nas, a to među trojicom članova Predsjedništva. Šta to znači za jednu je malo, onda je i to uspješno. Bilo je nekad ranijih perioda kada državu? su nesporazumi postojali i izlazili su javnije, jer je to interesantnije Svaki član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, pa i srpski znači vašim kolegama, nego kad se mi slažemo i na bazi toga se 1/3 predsjednika Bosne i Hercegovine. Predsjedništvo je kolektivni vjerovatno govori, da li je uspješno ili nije uspješno Predsjedništvo. organ i odluke jedino donosi konsenzusom, usaglašavanjem i onda U ranijim periodima prethodnog mandata, postojali su istupi je predsjednik. Nas trojica imamo potpuno ista ovlaštenja, ali je granica koji nisu mogli da se praštaju, a ovdje smo imali situacija odluka važeća kada se usaglasimo, pa zato i kažem da sam 1/3 kad se dogovorimo. Mislim da Predsjedništvo može funkcionisati. predsjednika. Teško bi bilo razdvojiti se i reći šta to znači srpski, Kada postoji neki nesporazum, to nije tragedija. Kada jedan a šta znači bošnjački ili hrvatski član Predsjedništva. Mislim da su predsjednik pogriješi, Ustav Bosne i Hercegovine, ovaj Dejtonski, sva trojica u istoj poziciji, koja je vrlo kompleksna zbog ukupnog je predvidio kako ćemo se ponašati. Njime je predviđeno i šta činiti stanja u Bosni i Hercegovini. U svih osam godina Predsjedništvo ako se članovi Predsjedništva ne slažu. Tako da mislim da je ovako je dobro radilo i to pored teškog stanja u Bosni i Hercegovini, moguće raditi. mi smo se uglavnom uspjevali usaglasiti u onome što je ustavna nadležnost Predsjedništva. Bilo je to teško jer smo i u ovom sazivu Da li je dobro za Bosnu i Hercegovinu da ostane ovakvo tročlano bili iz različitih političkih partija, različito gledamo i na prošlost i na Predsjedništvo BiH? sadašnjost, a u budućnosti se grubo slažemo oko nekih stvari ali i U ovom djelovanju, a i u narednom mandatnom periodu, ne slažemo. jedina opcija jeste da ostanu tri člana Predsjedništva. Mislim da

51 je to jedina opcija za Bosnu i Hercegovinu i nikako se neće moći ništa pitali pa reći: „Eh, sad se i mi pitamo.“ Pa onda imamo Srbiju postići da se vlast da jednom predsjedniku a znamo ko to zagovara i Hrvatsku koje su potpisale, a u međuvremenu se nisu baš nešto i zašto to zagovara i nije realno da u bliskom periodu se to dogodi. ni pitale za taj sporazum. Drugo, svako narušavanje ovih odnosa, U obrnutom je jedino moguće tri člana Predsjedništva i da se koji su teško uspostavljeni, dovelo bi do još većih problema. I apsolutno poštuju. treće, a možda je to i prvo, jer ovdje ne govorim po značaju, već je poremećen neki Dejtonski balans koji je bio iniciran od Republika Srpska ističe da ne želi unitarnu Bosnu i Hercegovinu, Međunarodne zajednice. Po mom viđenju, to se pokazalo vrlo loše. a Republika Srpska je unitarna... Postoje neki evropski standardi koji traže promjenu Ustava. Kako? Traže u svim zemljama koje idu prema Evropskoj uniji. Mi se tu Čućete u Bosni i Hercegovini i one koji će reći da je Visoki teže dogovaramo i pošto smo opredjeljeni da idemo prema EU predstavnik trebao i više da reaguje, ali sve je što je Visoki predstavnik moramo da prihvatimo neke uslove, ali ćemo se sporije dogovarati intervenisao napravilo je probleme u Bosni i Hercegovini. Kada i moraćemo promijeniti neke dijelove ustavnog uređenja. Mislim Visoki predstavnik poništi odluku Centralne izborne komisije (CIK) da nema potrebe da se insistira na drastičnoj promjeni ustavnog napravio je probleme u Federaciji Bosne i Hercegovine i čitavoj uređenja klasične državne zajednice koje imate i u Evropi i one jako Bosni i Hercegovini. Dejtonski sporazum mora ostati, a svaka dobro funkcionišu, a oni se ne osvrću ni kada one ne funkcionišu. promjena mora biti između relevantnih predstavnika naroda. Kad nema vlade u Belgiji godinu dana i to prođe usput, ali ovdje kada je nema pola godine nastaje ratno stanje. Mislim da bi se obezbjedila ravnopravnost sva tri naroda i svih građana pojedinačno Je li Bosna i Hercegovina federalna ili konfederalna država? a moramo oboje obezbjediti, moramo ovako funkcionisati, kao U okviru toga mogu odgovoriti na ovo pitanje, da se iz Bosna i Hercegovina ovakva kakva je sada. Moraće se pronaći Republike Srpske često čuje za decentralizaciju Republike Srpske a još neki mehanizmi u zaštiti interesa hrvatskog naroda koji sada tamo imamo centralizaciju. Bosna i Hercegovina je napravljena kao nemaju ista prava kao Bošnjaci ili Srbi. Kada se to obezbjedi onda decentralizovana država koja je, sve zavisi kako koji pravni subjekt država može funkcionisati. tumači, a najgore je kada se političari počnu petljati u pravnu priču, ali svako ima svoje viđenje. Ja mislim da je Bosna i Hercegovina Da li bi došlo do kršenja Dejtonskog sporazuma u slučaju federalna država, jer je dogovorom strana u Dejtonu, a potpisali su stvaranja trećeg entiteta? Republika Srpska i Federacije Bosne i Hercegovine, a sama Federacija Zavisi šta bi tu se donijelo i šta bi se desilo. Opasno je kršiti je nastala godinu dana prije, Vašingtonskim sporazumom, pa Dejtonski sporazum. Prvo, to je međunarodni ugovor, i nastao je je dogovorom strana Bosna i Hercegovinamsastavljena iz dva tako da se nakon 18 godina danas mogu pojaviti oni što se nisu entiteta i to piše u članu 1. Ustava i kao takva Bosna i Hercegovina

52 je imala tri predsjednika i tri ministra. Sve druge nadležnosti su bile u okvirima entiteta, uključujući i vojsku i policiju. Tek naknadnim intervencijama dovedena je vojska u jedinstvenu, a policija napravljena nekim prisilama da ima i zajedničke i posebne. Dakle, ona je kao konfederalna napravljena.

Kako je Vi predstavljate u svijetu kada se pojavite kao predsjednik? Lično mislim da je federalna država. Sa tom federacijom su svi pomalo nezadovoljni. Bošnjaci kao većinski narod koji misle da trebaju upravljati svim, a kad kažem većinski mislim da ih ima najviše, a svi su konstitutivni narodi u BiH, Hrvati koji od Vašingtonskog sporazuma, Ustava BiH i Federacije BiH mogu biti preglasani, a ne bi smjeli kao konstitutivni narod bez obzira na brojnost, a Srbi koji osjećaju pritisak da Bošnjaci samo hoće što veću centralizaciju se trzaju i hoće da se odvoje. Tu je problem. Kad se sva trojica pojavljujemo u javnosti, mi se u startu dogovaramo. Ja predstavljam Bosnu i Hercegovinu onakvom kakva jeste, a ne onakvu kakvu ja želim ili kakvu neko drugi želi, nego onakvom kakvom ona jeste, po Dejtonu, po Ustavu i po realnim odnosima, koji su vrlo teški. Ovo što sam sve govorim pokazuje da smo mi neobični, složeni, da se vrlo teško dogovoramo. Tu je neka razlika u odnosu na centralizovane države.

Karakter rata u Bosnu i Hercegovini? Ja ga stalno tumačim onako kako to piše u Dejtonu, da je to tragični sukob naših naroda. To je jedino što su do sada svi prihvatili. Može neko da kaže, nas su natjerali u Dejtonu, ja to ne znam. Nisam tamo bio, pa ne znam ni kako je to izgledalo, ali su svi predstavnici naroda i građana potpisali Dejtonski mirovni sporazum i složili se da je to bio tragičan sukob. U budućnosti ćemo mnogo raspravljati.

Jesmo li se u BiH suočili sa prošlošću? Možemo li ovako, prošlošću se trebaju baviti istoričari a ne političari. Ne možemo i ne smijemo izbjeći činjenicu da se prošlošću trebaju baviti udruženja, a porodicama žrtava rata će uvijek biti teško. To će biti teško generacijama i to ne samo u ovoj situaciji. Mi se moramo naviknuti, ali ne smiju političari davati ton tome. Kad političari počnu da podržavaju određena udruženja, koja su nastala kao udruženja žrtava rata, onda nastaje problem. Sama udruženja žrtava rata imaju pravo na to i sve teške riječi, ali mi kao političari ne smijemo stajati na čelo ili šaptati šta ta udruženja trebaju raditi. Kad se to događa onda imamo problem u društvu.

Vaš stav? Moj stav je jasan, a istoričar sam po struci, svi mogu primjetiti, da manje o prošlosti govorim, nego svi drugi političari koji u 90% nemaju pojma o stvarnosti. Svi žele da se bave političkom prošlošću.

Uvijek se predstavljate u ime svih građana Bosne i Hercegovine, iako imate prefiks srpski član Predsjedništva BiH? Ja to ovako zamišljam. Ja jesam izabran u Republici Srpskoj i Ustav kaže da sam član Predsjedništva iz Republike Srpske, ali po logici stvari kao svaki Predsjedništva ili kad sam sam, ja sam predsjednik, moram govoriti u ime svih u Bosni i Hercegovini, pogotovu što i u Republici Srpskoj imate ne samo Srbe, koji čine većinu, ali imate i druge narode, a ja i njih predstavljam. Moram štititi interese Republike Srpske jer mi to Ustav nalaže, ali opet u interesu svih. Tu ima jedna razlika koju niko nije uočio, kada

54 član Predsjedništva poteže zaštitu interesa Republike Srpske, Tužba Bosne i Hercegovine protiv Srbije. Komentar? ja moram da dobijem 2/3 Parlamenta multietničkog Republike Mislim da nije trebalo da dolazi do tužbi i to sam svima rekao i Srpske, a druga dva člana Predsjedništva pokreću zahtjev za nama u Bosni i Hercegovini, i u Srbiji, i u Hrvatskoj i u Crnoj Gori. Ja zaštitu nacionalnog interesa a ne entitetskih i oni dobijaju podršku imam objašnjenje za to. Niko ne dobije tužbu, ona izaziva dodatne bošnjačkog ili hrvatskog naroda u Parlamentu Federacije BiH. Zbog svađe, kao što niko ne dobija kad se izvini. Moje je mišljenje da smo toga je na neki način srpski član Predsjedništva drugačiji, ali ja i pomirenju trebali prilaziti na drugi način i da je bilo drugih načina hoću da predstavljam sve. za ovih 18 godina bili bismo na više stepenu pomirenja. Mi smo uz pomoć međunarodne zajednice izabrali ovu varijantu: Hajdemo Kakvi su odnosi sa regionom? biti dobri, ali hajde da se i tužakamo. Ne može biti dobre pomoći Odnosi u regionu se mogu posmatrati na dva načina: jedan ako se tužimo. U Bosni i Hercegovini živi najmanje 1/3 srpskog je da su formalno dobri, da predsjednici, premijeri, vlade, stanovništva i skoro niko ne može prihvatiti da se tuži Srbija. Čak i odlično funkcionišu i zbog teških situacija kroz koje smo prošli ako su Srbi iz Bosne i Hercegovine ljuti zbog nečega na Srbiju oni prije nekoliko godina, a s druge strane su ekonomska saradnja ne daju da drugi budu ljuti na nju. To je uvijek tako. To vam pravi svih zemalja u regionu i Njemačka koja tu uvijek ima posebne problem, a pogotovo kada je to neriješeno ili kada se to ne završi. trgovinske odnose. Treće, mi smo živjeli u jednoj državi, izmiješani Kad to traje mjesecima, godinama, i kad dobijete presudu od nekih smo po raznim vrstama, i to stvari diskurs. Ono što nije dobro, a 500 stranica to onda kod nas svako počinje da tumači na svoj način trebalo bi se riješiti u regionu, i stalno to govorim, a vidim da to i onda imate problem. Ja se sjećam, a to je bilo u prošlom sazivu kolege predsjednici vješto izbjegavaju, jer vide da je to problem, Predsjedništva, odluke Međunarodnog krivičnog suda, i dobro se a to su granice. Nadležnost svih nas jesu granice, a mi gledamo sjećam kako je to izgledalo u Sarajevu. Da li to bio stres na jednoj ili da pobjegnemo od toga. Funkcionišu nam granice koje su spoljne drugoj ili trećoj strani a nisu ni pročitali sve što je napisano, kao što granice bivše Jugoslavije. Hrvatska nema problem sa Mađarskom, su svi pucali od sreće kad je potpisan Dejtonski mirovni sporazum ali ima probleme sa Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom, Srbijom a onda su nakon mjesec dana svi počeli da ga tumače na svoj način i Crnom Gorom. Tako i ostali. Mi iz Bosne i Hercegovine imamo i da stvaraju nove probleme. To je generalno naš problem. To ne problem sa svima. Najbolji je odnos sa Crnom Gorom. Tu je znači da ne treba tražiti odštetu i to tražiti generacijama dok ne potpisan međudržavni ugovor. Predsjednicima ili premijerima je dođemo do svakog pojedinca koji je odgovoran za to. Tužba države najlakše da se raspravljaju, pa onda bace na arbitražu, kao neka protiv države asocira na tužbu protiv kolektiviteta i onda imate neko odlučuje u ime nas. problem, koji se onda dugoročno rješava. Nije bilo ni tu snage, a evo i primjera da ne poredimo Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, ali Srbija i Hrvatska su imale odličnu šansu da to završe, samo što nisu mogle, i na kraju i na jednoj i drugoj strani su tako završile.

55 Jedino Predsjedništvo Bosne i Hercegovine nije dalo zeleno svijetlo Regionalnoj komisiji za pomirenje REKOM koji je pokrenula Nataša Kandić. Zašto? Pitate to na pravom mjestu, jer sam ja odgovoran u Predsjedništvu zašto se to nije desilo. Jedan od odgovora bi bio ovaj što ste vi u pitanju postavili, REKOM Nataše Kandić. Ja sam bio protiv toga. Sve što govori o pomirenju je dobrodošlo, ali ne može to biti vezano za jednu ličnost koja upravlja regionalnom pričom, koja je upravljala pričom u Srbiji, i ne dajem ocjenu dobro ili loše, ali onda se nameće kao jedina mogućnost za čitav region da se to uradi. Hajde da tu budemo realni, iz Međunarodne komisije dolazi sugestija trebaju biti ti i ti, a mi ćemo obezbjediti sredstva ako će biti taj. Pogledajte, da ne bude između nas ko je sve popularan, ko će se više slikati, ko će više para uzeti. Iz tog razloga nisam tu priču u potpunosti završio. Da je bilo malo sluha u Međunarodnoj zajednici to bi se završilo, ali da bude baš vezano za jednu osobu Natašu Kandić...

Niste bili za opoziv konzula Bosne i Hercegovine u Čikagu Brane Pećanca povodom njegovog slavlja na proslavi 9. januara 2013. god. povodom Dana Republike Srpske. Prvo treba shvatiti kako mi biramo u diplomatsko-konzularnu mrežu. 55 DKP a to su: ambasade, misije i generalni konzulati koje su podijeljeni po sporazumu, i tako se zna koja mjesta stalno pripadaju nekom naciji a koja su u rotaciji. Generalni konzulat, uključujući i konzulat u Čikagu, je u rotaciji. Bio je na redu predstavnik iz Republike Srpske i tako je i izabran Brane Pećanac. Kada dolazi do promjena na zahtjev druga dva člana onda to izaziva problem. To se nama rijetko dešava da se pokrene takva inicijativa, jer ako neko protiv nekoga koga sam ja predložio pokreće tako nešto onda mogu očekivati da to oni rade i dalje. Moram priznati to pokrenuli iz Bosne i Hercegovine, novinarima je to interesantno, da sva tri člana Predsjedništva to vrlo mudro shvataju. Nekad se i stranci to vide, i onda kad oni dođu ovdje, najmanje pola škola ne slažemo ali to i nama daje odgovornost kod predlaganja i sad tako funkcioniše. Političari su krivi za to. Moramo shvatiti da ćemo ću vam reći da je bolji dio ambasadora iz reda srpskog naroda. ovdje živjeti svi ako se osjećamo ravnopravno. To je moja poruka Odgovorno tvrdim da je tako. Mislim da je i Brane Pećanac odlično stalno i to bošnjačkim liderima. Moraju shvatiti da nešto moraju uradio posao i bio generalni konzul u Istanbulu i sada u Čikagu. popuštati. Ako imate situaciju u kojoj Srbi hoće da se odvoje, a Hrvati su već Evropljani i njih ovo baš i ne zanima, najviše Bosna Ali je proslavljao Dan Republike Srpske. i Hercegovina u cjelini zanima Bošnjake. Mora se ponekad nešto To je bila jedna situacija kojoj su podlegli neki krugovi u Sarajevu i popustiti, a ne oni hoće da nature neku svoju volju i onda to i znali da ja to neću dozvoliti, ali su zbog svojih dnevno-političkih ide kontraproduktivno. Srbi su sve tvrđi kad god ih napadnete u situacija pokrenuli takvo pitanje. Naravno, nisam ja branio Pećanca Sarajevu. Nema većih zahtjeva srpske strane nego što je Dejton. samo zato što je Srbin nego sam odmah ispitao šta se tu desilo. Imamo sve snimke, znamo sve šta se desilo. Sva inicijativa koja je Je li možemo očekivati nezavisnost Republike Srpske u krenula od predsjednika Izetbegovića bila je pogrešno postavljena budućnosti? na bazi neke nevladine organizacije iz SAD-a. Brane nije bio sa Pa vjerovatno da u nekoj budućnosti možemo. Ne u nekoj bradom, niti je pjevao četničke pjesme, nego je to bilo u jednoj bliskoj budućnosti. drugoj organizaciji u kojoj je on otišao da se pozdravi i tamo je naveo da je bio u Vojsci Republike Srpske. Naravno, i ja sam bio Zašto to kažete? u Vojsci Republike Srpske i svi ovdje su bili u nekoj vojsci. Takvo Primjećuje se da unutar srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, je to vrijeme bilo i to ne može smetati. Tako da ja tu priču nisam a i u Republici Srpskoj, je ogromna većina koja je za samostalnost. dozvolio. Mislim da je zahtjev koji je išao prema njemu bio ushitren. Samostalnost može biti različita. Ja obično govorim o samostalnosti u Bosni i Hercegovini u okvirima Dejtona. Ima i onih koji kažu, Hoćemo li moći govoriti o jedinstvenoj Bosni i Hercegovini samostalnost skroz. Teško se može zabraniti narodu da se obzirom da trenutno živimo etnički aparthejt? opredjeli. To vidimo širom svijeta. To se stalno dešava. Po mom Kada političari, a u ovome uključujem i mene, budu smirujuće mišljenju kada uđemo u neku normalnu ekonomsku i demokratsku djelovali, a ne koristili tu tešku temu za poene, onda će se moći razvijenost, onda će se to izjašnjavati kao u Kvibeku. Istina, kod njih govoriti ozbiljno o tim stvarima. Kada političari ne budu forsirali nikada to ne pobjedi, ali stalno je ta euforija kako će se oni izvojiti. neke marginalne stvari koje treba riješiti, a nama se ispričala priča Može se svašta očekivati. Primjećuju se razni pokreti i u Evropi. o dvije škole pod jednim krovom. Stotine škola to nemaju, ali je Toga je bilo manje. Sada imate novu Kataloniju, novu Škotsku i bilo i opet tako funkciniše, i to u Stocu, i čini mi se u Žepču. Mi smo onda ne možete reći da ovdje neće biti tih turbulencija. Mislim da

57 to nije vidljivo u nekoj budućnosti. Evropljani to podgrijavaju. Oni Sto godina od početka Prvog svjetskog rata, vi kao predsjedavajući su ljuti na mene, ali neće to da priznaju. Oni ne nalaze nikakva Predsjedništva BiH ste otkazali dolazak na taj skup? Zašto? rješenja. Vi ovdje imate 17 - 18 000 000 stanovnika koji nikako da To nam znači da svako obilježava na svoj način. Kada se već se primaknu EU, a tu uključujem nas, Srbiju, Crnu Goru. To je sve osjetio taj duh stogodišnjice, a prije godinu dana se osjetio više, manje nego jedna Rumunija a isti je stepen razvijenosti. te kada je krenula publicistika oko toga, već smo znali da će se taj datum obilježavati na različite načine. Bez obzira što dolazim Da li Međunarodna zajednica ne želi otići sa ovog prostora jer se iz Repubike Srpske, htio sam da napravim jedno zajedničko boji obnavljanja konflikta, a opet ostaje tu, iako ne daje nikakvo obilježavanje na poseban način gdje bih učestvovao sa druga dva rješenje postojećim problemima? člana Predsjedništva u zahtjev premijeru Hajncu Fišeru da ovdje Oni prije svega ne vode računa o svemu ovome, o ovom dođe bez politike sa Bečkom filharmonijom. To je bila ideja, da ključnom političkom problemu i onda tu pobijedi birokratija. ukažemo razliku za 100 godina Austrije i Bosne i Hercegovine. Mi smo to ovdje analizirali sa političarima iz EU još prije 11 Godine 1914. ovdje je dolazio nadvojvoda sa topovima i pucao godina. Donijeli su odluku da se proširi EU. Dakle, političari su se je Srbin na njega da ga ubije a sada 2014. godine dolazi premijer opredjelili. Sve je ostalo u rukama birokratije. Sad imamo ovakvo Austrije sa Filharmonijom i sjedi pored njega jedan Srbin. Bez obzira stanje. Nema pomaka. Od proširenja EU samo je Hrvatska postala na neka protivljenja u Republici Srpskoj, išao sam hrabro ka tome. članica. Mislim da su oni sukrivci za ovakvo stanje. Vjerujem da bi U međuvremenu se to ispolitizovalo, izvuklo iz Predsjedništva BiH ove zemlje išle naprije da im se nisu postavljali ovako tvrdi uslovi, u gradsku priču, došlo do toga da to više nije samo koncert nego a naročito Bosni i Hercegovini. Potpuno su pogriješili u posljednjih i razne manifestacije za taj dan, da to pokušava da se poveže sa godinu i po dana kada su nam postavili promjenu Ustava kao prethodnim ratom i da se onda koristi na drugi način. Iz takvog uslov za neko napredovanje. Pola članica EU nemaju tu Evropsku nečeg morao sam se povući. konvenciju o ljudskim pravima i slobodama a oni nama postavljaju uslov da bismo mi aplicirali za kandidatski status. Shvatam da na to Je li Vam žao zbog toga? treba biti uslov prije nego što budemo članica, ali da bude uslov za Žao mi je što je došlo do toga. Mislim da je poruka mogla biti aplikaciju i mi smo izgubili godinu i pol dana oko priča, rasprava... sjajna sa ovim koncertom. Međutim, koncert će biti ali će biti i još dakle, pored nas ovakvih sporih, teških, i još na Balkanu koji je nekih drugih stvari, polemisaćemo oko toga na razne načine, a kombinacija istoka i zapada, samoupravnom sistemu u kome smo neće biti Srba na tom koncertu. bili, ni Evropljani se nisu snašli na ovom prostoru.

58 59

Prof. dr Dubravka Stojanović, Filozofski fakultet Univerziteta ringle“. Reakcije na tu knjigu bile su u stvari reakcije na Zapad kao u Beogradu takav, na Evropu, na bilo koji pokušaj da se promenimo... zato DALEKO SMO OD REGIONALNOG nije važno samo to što nema suočavanja sa devedesetim, nego ih nema ni sa 1914! POMIRENJA Karakteri ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu? To je bio klasičan rat za teritorije. U njemu nema ničeg neobičnog i ničeg fatalnog, kako se on obično opisuje. Obično se kaže da su Koliko ideje Velike Srbije danas žive u srbijanskom javnom kosturi iz Drugog svetskog rata izašli iz frižidera. Ja se ne slažem. mnjenju? Mislim da to nije bila osveta, već novi program, program osvajanja Njih sada nema na „velikoj sceni“, one se ne mogu čuti od teritorija koje, naravno, treba da budu i etnički čiste. Tačno je da predstavnika vlasti. Ali, u poslednje vreme volim da kažem da se je takav program postojao i kod četnika Draže Mihajlovića tokom one nalaze na „maloj ringli“, odnosno da su malo sklonjene da se Drugog svetskog rata, ali je to tada bila manjinska frakcija, dok je „krčkaju“ na blagoj vatri, jer nije „trenutak“. Odnosno, trenutno je osamdesetih ta ideja osvojila skoro celokupnu srpsku inteligenciju na snazi neki pokušaj vođenja evropske politike, pa onda to nije i javno mnjenje. To jeste bilo uvijeno u istorijsku propagandu o baš zgodno, ali te ideje se nalaze na „rezervnim položajima“ i tamo Drugom svetskom ratu, ili kako se u Srbiji govorilo, preventiva čekaju. Evo, na primer, sada je bila godišnjica bombardovanja Srbije novog genocida nad Srbima. Ali, uprkos svim tim velikim rečima, to 1999. godine i o tome se svuda govorilo, ali niko nije analizirao je bio vrlo običan, prljavi rat za moć i teritorije. zašto je do toga došlo. Govori se o tragediji, a uzroka ni od kuda. To je jedan od načina da se nikada ne pomene nacionalistički program Zašto je Srbija toliko ratovala i poslije dobijenih bitaka bila na koji nas je doveo do bombardovanja. gubitku? Srbija ima opsesiju stvaranja države „u kojoj će živeti svi Srbi“, Mijenjamo li se? Ima li napretka u suočavanju s prošlošću? kako je to Milošević govorio. To je program nastao od početka Polako se stvari menjaju, ali bojim se da to nije u suštini. To nacionalnog oslobađanja i tada je bio sasvim ukopljen u vreme 19. se pokazalo sada na jubileju Prvog svetskog rata, kada smo mogli veka, svi su imali takve programe, od Nemaca do Italijana. Ali prvo, čuti gotovo identitčna tumačenja tog događaja u nacionalističkom taj program je na etnički mešanom Balkanu nemoguće ostvariti ključu, kao od sredine osamdesetih. Pojavila se jedna knjiga u bez masovnih zločina i drugo, Srbija nije shvatila da je vreme takvih Britaniji i svi su ovde vrisnuli, govoreće da je i Srbija opet optužena, programa odavno prošlo. Tako se našla suprotstavljena čitavom da je to napad, da moramo žestoko odgovoriti... analizirala sam tu svetu i, kao što često kažemo „ispala je iz istorije“. Iz toga je, kao situaciju i mislim da je to bio pravi izliv tog nacionalizma s „male rezultat, mogao da dođe samo potpuni poraz.

61 Kako danas posmatrate rehabilitaciju Draže Mihailovića u Srbiji? Srbi danas kao da se stide antifašizma, a u udžbenicima se To se sistematski radilo posle Miloševićevog pada. Zanimljivo veličaju narodni neprijatelji? je da je to prvo došlo u udžbenike istorije, što je skandal. Onda je Da, to je pobeda te struje koja je obračun sa pobednicima Drugog Skupština donela zakone o izjednačavanju partizana i četnika. Onda svetskog rata odnela na novom terenu – na terenu sećanja. Time su krenule sudske rehabilitacije i na kraju TV serija „Ravna Gora“. su poništeni rezultati Drugog svetskog rata, ali i sam antifašizam Poslednjih više od 10 godina to se pitanje prvo normalizovalo da kao vrednost. To je nužno ako se opredeljujete za one koji su bi onda postalo i, bojim se, masovno prihvaćeno tumačnje Drugog kolaborirali, ne samo sa okupatorom, već i sa suštinom fašističke svetskog rata i konačna pobeda četnika nad partizanima. Mislim ideologije. Ako vi sve to normalizujete, kažete da je to skroz u redu da je to katastrofa. Danas ne razumeti odnos fašizma i antifašizma, i da je to bila najpametnija politika, kako piše u udžbeniku istorije kolaboracije i borbe protiv okupatora je tragičan nesporazum za 8. razred, onda stvarno imate ne samo politički nego i moralni i još jedno ispadanje iz istorije. Tako dokazujete da stvarno ne problem i dalje dezorijentišete društvo. razumete, ne samo vreme u kome živite, nego ni poslednjih 70 godina, što je veliki problem za jedno društvo koje tako tumara. Da li se plašite jačanja ekstremne desnice u Srbiji? Uvek. I ne samo u Srbiji. Ona jača u celoj Evropi, što je posledica Šta znači rehabilitacija Draže Mihailovića za zemlje regiona? i krize Evrope, ali i svetske ekonomske krize. To se desilo i posle To je tek problem i dokaz potpunog nerazumevanja u Srbiji. 1929, pa je svet otišao u Drugi svetski rat. I to ne samo zbog Hitlera, Naravno, danas, kada se govori od četnicima, čak i u udžbenicima već i zato što su se slične ideologije pojavile svuda u svetu, od nema nikakvog pomena zločina u Srbiji, Bosni i Hrvatskoj, tako da Japana do Latinske Amerike. Ekstremna desnica je u usponu kao današnja deca i ne znaju u čemu bi tu mogao biti problem? Eto odgovor na celokupnu krizu, jer oni koji obećavaju da će čvrstom dotle smo stigli. rukom srediti stvari stiču glasove. Demokratija u odnosu na čvrstu ruku deluje slabo, neodlučno i sporo. To smo sve već videli. A u Kako se četništvo razvijalo kroz noviju srbijansku historiju? našim zemljama imamo i dodatne uzroke. Na primer, u Srbiji su to Programi samo srpskog ujedinjenja uvek su postojali uporedo izgubljena 4 rata, s čim se nacionalna elita ne miri i čeka osvetu. sa onim jugoslovenskim. Ali, pod jedan, oni jugoslovenski su krajem 19. veka nadvladali. Drugo, problem je kad vi na programu srpskog ujedinjenja ostanete čitav vek ili vek i po. Onda pokazujete da ne shvatate da se vremena i vrednosti menjaju, kao i politička sredstva. Onda je to dokaz jedne dogme kakva je velika nacionalna država koja vas sprečava da vidite realnost. A to je veliki problem.

62 Šta možemo činiti na putu regionalnog pomirenja? Mi moramo stalno da radimo i stalno da govorimo i pišemo, organizujemo akcije, postanemo vidljiviji u javnosti. Ali, jedini pravi način je da teramo države da se prizovu pameti, jer samo države mogu da ostvare onu vrstu pomirenja koja nam je neophodna. A daleko su od toga. Ne samo od pomirenja nego i od razumevanja potrebe za njim.

Vole li Srbi voždove? Vole, naravno. Zato što onda mogu da kao društvo ostanu na nivou vrtića i da ne brinu. Onda nema odgovornosti. Ja to zovem kolektivni sindrom Petra Pana, strah od odrastanja. A demokratija traži odrasle ljude i društva. A to boli, kao i svako odrastanje.

63

O AUTORIMA

Edvin Kanka Ćudić Rođen u Brčkom. Studirao žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Od početka studija aktivno radio za brojne bosanskohercegovačke i regionalne medije. Godine 2013. sa grupom aktivista osniva Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) čiji je koordinator.

Jusuf Hafizović Rođen i živi u Sarajevu. Studirao psihologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Dizajnom i fotografijom se počeo baviti tokom studija. Povremeno radio za medije u regionu.

65 Edicija Dvadeset godina poslije CIP - Katalogizacija u publikaciji Knjiga 2 Nacionalna i univerzitetska biblioteka Političari o ratu u Bosni i Hercegovini Bosne i Hercegovine, Sarajevo

32-051:355.01(497.6)(047.53) 323:341.38(497.6)(047.53) Autori: Edvin Kanka Ćudić ĆUDIĆ, Edvin Jusuf Hafizović Političari o ratu u Bosni i Hercegovini / [autori Edvin Kanka Ćudić, Jusuf Hafizović]. - Sarajevo : Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije, UDIK, 2015. - 65 str. : fotogr. ; 18 Izdavač: x 24 cm. - (Edicija 20 godina poslije ; knj.2) Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) O autorima: str. 65.

ISBN 978-9926-8011-1-3 Za izdavača: 1. Hafizović, Jusuf Edvin Kanka Ćudić COBISS.BH-ID 22491142

Grafički dizajn i prelom Jusuf Hafizović

Lektor i korektor: Vanja Tripić

Sarajevo, 2015. godine

Izdavanje publikacije pomogao je