Foto: Metropolitan opera G. Verdi ERNANI Subota, 25. veljae 2012., 19 sati

THE MET: LIVE IN HD SERIES IS MADE POSSIBLE BY A GENEROUS GRANT FROM ITS FOUNDING SPONZOR Neubauer Family Foundation

GLOBAL CORPORATE SPONSORSHIP OF THE MET LIVE IN HD IS PROVIDED BY

THE HD BRODCASTS ARE SUPPORTED BY Giuseppe Verdi ERNANI

Opera u etiri ina Libreto: Francesco Maria Piave prema drami Hernani Victora Hugoa

SUBOTA, 25. VELJAČE 2012. POČETAK U 19 SATI.

Praizvedba: Teatro La Fenice u Veneciji, 9. ožujka 1844. Prva hrvatska izvedba: Narodno zemaljsko kazalište, Zagreb, 18. studenoga 1871. Prva izvedba u Metropolitanu: 28. siječnja 1903. Premijera ove izvedbe: 18. studenoga 1983.

ERNANI Marcello Giordani JAGO Jeremy Galyon DON CARLO, BUDUĆI CARLO V. Zbor i orkestar Metropolitana Dmitrij Hvorostovsky ZBOROVOĐA Donald Palumbo DON RUY GOMEZ DE SILVA DIRIGENT Marco Armiliato Ferruccio Furlanetto REDATELJ I SCENOGRAF ELVIRA Angela Meade Pier Luigi Samaritani GIOVANNA Mary Ann McCormick KOSTIMOGRAF Peter J. Hall DON RICCARDO OBLIKOVATELJ RASVJETE Gil Wechsler Adam Laurence Herskowitz SCENSKA POSTAVA Peter McClintock Foto: Metropolitan opera Metropolitan Foto:

Radnja se događa u Španjolskoj 1519. godine.

Stanka nakon prvoga i drugoga čina. Svršetak oko 22 sata i 50 minuta. Tekst: talijanski. Titlovi: engleski. Foto: Metropolitan opera Metropolitan Foto:

PRVI IN - IL BANDITO (“Mercè, diletti amici… Come rugiada al ODMETNIK cespite… Oh tu che l’ alma adora”). Otac Don Carlosa, u operi Don Carla, Druga slika dogaa se u Elvirinim odajama u budueg Carla V., Filip Lijepi, dao je Silvinu dvorcu. Užasnuta moguim brakom smaknuti vojvodu od Segovije, oduzevši sa Silvom, Elvira eka voljenog Ernanija da mu imovinu i prognavši obitelj. Njegov sin, je otme iz mrskog zagrljaja. Djevojke joj Don Juan Aragonski, postao je odmetnik nose svadbene darove i pjevaju u njezinu i zove se Ernani. Ernani je zaljubljen u ast, ali ona misli samo na Ernanija. I Elvira Elviru, neakinju ostarjeloga španjolskog se predstavlja trodijelnom arijom “Surta è la plemia Don Ruya Gomeza de Silve koji se notte… Ernani!... Ernani, involami… Tutto želi oženiti njome. U Elviru je zaljubljen i sprezzo che d’ Ernani”). Drama poinje Don Carlo. Vjerojatno je to jedini primjer kad u Elvirine odaje iznenada bane Don u operi da su tri muškarca zaljubljena u Carlo, tj. kralj, i izražava joj žarku ljubav istu ženu! Elvira, naravno, voli Ernanija. (“Qui mi trasse amor possente”). Iz tajnog Ernani se krije u aragonskim brdima, ulaza dolazi Ernani. Kralj ga prepoznaje. okružen vjernim sljedbenicima (“Allegri… Obojica su spremna sukobiti se u borbi beviamo”). U uobiajenoj trodijelnoj ariji: za Elvirinu ljubav. Ona ih uspije sprijeiti, recitativ - cavatina - cabaletta povjerava im ali tada ulazi Silva. I on se predstavlja da se zaljubio u Elviru koju sutradan Silva trodijelnom arijom “Chi mai vegg’io? … namjerava odvesti pred oltar, što e znaiti Infelice!... e tuo credevi... L’ offeso onor, njegov, Ernanijev, kraj. Suborci mu obeaju signori”. Povrijeen u svojem ponosu, da e mu pomoi u planu da otme Elviru poziva na osvetu, ali posustaje kad shvati

6 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. Foto: Metropolitan opera Metropolitan Foto:

da je pred njim kralj. Kralj, pak, ne želei da smrti. Ali bila je spremna da u trenutku se Silva osveti Ernaniju, traži od ostarjeloga pristanka pred oltarom sebi oduzme život. španjolskog granda da Ernaniju omogui Ernani i Elvira prepuštaju se ljubavi, ali se odlazak kao njegovu povjerljivom ovjeku. izmeu njih iznenada isprijei Silva. Željan je I slijedi jedan od onih poznatih Verdijevih osvete, ali na svoj nain. Nee ubiti Ernanija završetaka ina, veliki ansambl prizor kojim sada, nego mu sprema goru sudbinu. Za dominira Elvirin sopran. sada e ga sakriti u tajnu prostoriju. U dvorac dolazi kralj i zatjee naoružane DRUGI IN - L’ OSPITE /GOST straže. Traži od Silve da mu preda Ernanija, no Silva to odbija. Ne želi izdati gosta i u U sjajno osvijetljenoj dvorani u Silvinu zamjenu nudi vlastitu glavu. Kralj nareuje dvorcu sve je spremno za svadbu Silve da se pretraže sve prostorije i prijeti starome i Elvire. Vjerujui da je Ernani mrtav, plemiu (“La vedremo, veglio audace”). Elvira je nevoljko ipak pristala udati se za Uzalud, Silva nee izdati Enanija ni kad kralj Silvu. Pojavljuje se hodoasnik i u skladu odvodi Elviru kao taokinju, obasipajui je s kastiljskom tradicijom, Silva mu nudi najljepšim obeanjima (“Vieni meco, sol di gostoprimstvo. To je zapravo prerušeni rose”). Ernani. Kad ugleda Elviru kao nevjestu, Ernani i Silva ostaju sami. Silva poziva odaje se tko je i nudi svoju glavu Silvi kao mladia na dvoboj, ali Ernani to ne svadbeni dar. Ali Silva ne želi prekršiti obiaj prihvaa zbog Silvinih godina. A i u tom - gost e u njegovu domu uvijek uživati trenutku važnije je spasiti Elviru od njihova zaštitu. Kad su na trenutak ostali sami, zajednikog suparnika, kralja. Ernani e Ernani predbacuje Elviri nevjeru. Ona mu svakako pružiti Silvi zadovoljštinu. Daje mu objašnjava da je pristala na brak sa Silvom svoj lovaki rog. Kad zauje njegov zov, sam zato što je bila zavedena vijestima o njegovoj e se ubiti prema Silvinoj želji.

7 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. Foto: Metropolitan opera Metropolitan Foto:

TREI IN - LA CLEMENZA svim sposobnostima nije uspjelo ostvariti MILOST postavljene ciljeve, godine 1557. odrekao Treim inom dominira lik kralja Carla V. Po se prijestolja i vlast nad Nizozemskom, majci unuk Ferdinanda Aragonskog (1452- Španjolskom i Napuljem ostavio sinu Filipu, 1516) i Isabelle od Castille (1451-1504), a a njemaku krunu bratu Ferdinandu I. Tako po ocu njemakoga cara Maksimilijana I. je razdvojio habsburško carstvo. Povukao se (1459-1519) i Marije od Burgundije, sin u samostan Svetoga Justa pokraj Valencije Filipa I. Lijepog (1478-1506) i Ivane Lude i umro 1558. godine. U poznijoj životnoj (Juana La Loca) (1479-1555), neak prve dobi bio je vrlo religiozan, ali u mladosti žene engleskog kralja Henrika Osmog, prilino slobodna vladanja, što je Verdi Katarine Aragonske (1485-1536), Carlo V. genijalno dao naslutiti u njegovoj ariji kao njemaki car, a Carlos I. kao španjolski na poetku ina i njezinu orkestralnom kralj, roen 1500., izabran je 1519. za cara postludiju. Carlo dolazi u grobnicu svojeg svetog Rimskog Carstva. Godine 1527. velikog prethodnika, cara svetog Rimskog dobio je sa ženom Isabellom Portugalskom Carstva, Carla Velikog (742-814) u katedrali sina Filipa II., koji je glavni lik Verdijeva de Aquisgran u Aix-La-Chapelle (Aachenu). Don Carla. Vladao je Španjolskom i njezinim Tamo e se sakriti i priekati da vidi urotnike kolonijama te dijelom Italije, Flandrije koji kuju urotu protiv njega, ali i ishod svojeg i Austrije. S pravom je mogao rei da u izbora za cara. Ostavši sam, pjeva jednu od njegovu kraljevstvu sunce izlazi i zalazi. onih lijepih Verdijevih baritonskih arija “Oh Želio je vladati cijelom Europom i tijekom de’ verd’ anni miei” s krasnom završnom svoje vladavine borio se protiv francuskog frazom. Dolaze urotnici s lozinkom “Ad kralja Franje I. (1494-1547) i turskog sultana augusta! Per angusta”, što bi znailo “Do Sulejmana II. Velianstvenog (1494-1566). uzvišenog cilja doi emo uskim putovima”. Ali njegova najljua bitka bila je protiv Meu njima su Silva i Ernani. Treba izabrati protestanata - luteranaca. Kad mu unato tko e ubiti kralja. Izvuen je Ernani. Silva

8 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. ga preklinje da prepusti njemu ruku pravde izvoakog ansambla izdiže se zanosni i nudi mu zauzvrat njegov, Ernanijev, život motiv soprana i tenora, a klicu pobune i sva svoja dobra, ali Ernani ne odustaje od donosi prijetei bas staroga Silve. osvete. Urotnici se zaklinju u spremnost za borbu za slobodu i pjevaju poznati zbor ETVRTI IN - LA “Si ridesti il Leon di Castiglia” - Neka se MASCHERA / MASKA ponovno probudi kastiljski lav - još jedan U palai Don Juana Aragonskog u Zaragozi od onih odlomaka iz Verdijevih opera koji traje svadbena sveanost. Meu uzvanicima su u to doba znaili poziv na borbu protiv promie maskirani lik u crnom dominu i Austrije. Kako je ugodno odzvanjao taj zbor unosi tjeskobu, ali veselje ne prestaje. u ušima boraca za ujedinjenje Italije! Ernani i Elvira predaju se svojoj teško Tri topovska hica najavljuju dolazak Carla ostvarenoj ljubavi. No uje se zvuk roga Petog. Skuplja se sjajna dvorska suita u kojoj iz daljine. Ernani shvaa da Silva traži svoj je i Elvira. Izbornici su izabrali Carla za cara plijen i zbunjenu Elviru šalje da mu donese svetog Rimskog Carstva. Carlo najprije lijek. A tada na scenu stupa Silva i razvija zaprijeti urotnikom plemstvu smru na se tercet u kojemu se razabire budui veliki stratištu, a obinom puku tamnicom. Verdi (“Solingo, errante, misero”). Uzalud Ernani otkriva tko je - Don Juan Aragonski Ernani preklinje starca da mu nakon svih - i prepušta se caru na milost i nemilost. pretrpljenih zala dopusti da ispije pehar Elvira na koljenima moli cara za milost. I ljubavnog zanosa. Silva je neumoljiv, tada se u Carlu nešto prelomi. Ne samo da umjesto pehara nudi mu izbor: bodež ili oslobaa Ernanija nego mu daje i Elviru za otrov. Uzalud i Elvira moli milost. Ernaniju ženu. Slijedi velianstven skupni prizor - u preostaje samo da asno ode u smrt, izabire emu je Verdi ostao nenadmašen - jedan od bodež i zarine ga u grudi. Elvira se ruši nad najljepših u njegovu opusu. Iznad golemog njegovim mrtvim tijelom. Foto: Metropolitan opera Metropolitan Foto:

9 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. Foto: Metropolitan opera Metropolitan Foto: opera Metropolitan Foto:

Marcello Giordani Dmitrij Hvorostovsky

VEČERAŠNJI INTERPRETI baritona Dmitrija Hvorostovskog, proričući mu sjajnu pjevačku budućnost. Ernanija pjeva Marcello Giordani (1963.), Rođen 1962. u Krasnojarskom u Sibiru, jedan od najboljih i najtraženijih lirico tumač Don Carla, Hvorostovsky, na spinto tenora današnjice. Sicilijanski tenor tamošnjem je Glazbenom učilištu završio debitirao je 1986. na festivalu u Spoletu studij glasovira i zborskog dirigiranja, kao vojvoda od Mantove u Rigolettu. Dvije a 1987. diplomirao je i pjevanje. Iste godine poslije u Scali je pjevao Rodolfa u je godine pobijedio na Svesaveznom La Bohème i njegova je svjetska karijera pjevačkom natjecanju Glinka, a sljedeće i počela. Repertoar mu je vrlo raznolik, na Međunarodnom pjevačkom natjecanju od Arnolda u Rossinijevu Guillaumeu u Toulouseu. Godine 1989. bio je Tellu preko ranog talijanskog belkanta i pobjednik natjecanja “Pjevač svijeta“ francuskog romantičnog repertoara do (Singer of the world) u Cardiffu i počela Verdija, Puccinija i Giordanova Andree je njegova svjetska karijera jednog od Chéniera. U Metropolitanu je prvi put vodećih, poglavito verdijanskih baritona nastupio 1993. kao Nemorino u koncertnoj današnjice. U Metropolitanu je prvi put izvedbi Ljubavnog napitka u Brooklynu nastupio 1995. kao Jelecki u Pikovoj i u njemu je ostvario oko dvije stotine dami, ostvario dvanaest uloga i pjevao u nastupa u dvadeset tri uloge i u Verdijevu približno sto trideset predstava. Requiemu. Danas zacijelo vodeći svjetski bas Godine 1990. Sovjetski radio predstavio u talijanskom repertoaru, poglavito je svoju najmlađu zvijezdu - 28-godišnjeg verdijanskom, interpret Don Ruya

10 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. od najistaknutijih vokalnih umjetnica svoje generacije. U Metropolitanu je još pjevala Groficu u Figarovu piru i Annu Bolenu. Godine 2011. dobila je Nagradu Richard Tucker, a ove godine nagradu Metropolitana Beverly Sills. Izvedbom ravna talijanski dirigent Marco Armiliato, koji je karijeru počeo 1989. ravnajući Donizettijevim Ljubavnim napitkom u Limi, u Peruu, a u Metropolitanu je prvi put dirigirao 1998. Puccinijevom La Bohème. U Metu je ravnao 21 operom u tri stotine predstava. Režiju i scenografiju ostvario je Pier Luigi Samaritani (1942-1994) u svojem prepoznatljivom tradicionalnom stilu, uzvišenijoj verziji realizma, s kojim je postizao velike uspjehe u postavljanju opera na scenu, najviše u Italiji i Sjedinjenim Američkim Državama. Na početku karijere podupirao ga je Gian Carlo Menotti, i upravo scenskom Angela Meade postavom Menottijeva Mediuma u Spoletu, Gomeza de Silve, Ferruccio Furlanetto počeo je Samaritanijev pohod na poznate (1949.) debitirao je 1979. u Scali u operne pozornice. produkciji Macbetha pod ravnanjem Claudija Abbada. Na početku karijere O SKLADATELJU češće je interpretirao komične uloge, Giuseppe Verdi rođen je u selu Le Roncole kao što je Leporello u Don Giovanniju, nedaleko od gradića Busseta pokraj no s vremenom se sve više posvećuje karakterizacijama snažnih dramskih likova poput Filipa i Borisa Godunova. U Metropolitanu je počeo nastupati 1980. kao Veliki inkvizitor u Don Carlu. U Metu je ostvario šesnaest uloga i više od 180 nastupa, a najviše je puta pjevao Figara u Mozartovu Figarovu piru. Elviru pjeva jedna od pobjednica Metropolitan Opera National Council Auditions 2007., Angela Meade.Pjevala je tada Castu Divu iz Bellinijeve Norme i svrnula na sebe pozornost. To ju je dovelo do profesionalnog debija u Metropolitanu u ožujku 2008. upravo u ulozi Elvire, kad je zamijenila oboljelu kolegicu. Nisu prošle ni četiri godine a već se smatra jednom Mladi Verdi

11 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. smrti dvoje djece i supruge Margherite, kćeri njegova dobročinitelja Barezzija. Opera nije postigla uspjeh pa se zakleo da više neće skladati. Ali onda mu je Merelli dao libretto Nabucca i trijumfalnom izvedbom opere u Scali 9. ožujka 1842. počinje jedna od najvećih i najljepših umjetničkih karijera koja će nepomućenim sjajem trajati punih pedeset godina, do posljednjeg autorova remek-djela - Falstaffa, praizvedenog također u Scali, 9. veljače 1893. godine. Verdi je s Nabuccom postao idol Talijana, utjelovljenje njihovih htijenja i težnji za ujedinjenjem zemlje, junak Risorgimenta. Po zidovima se pisalo Viva VERDI kao skraćenica za Viva Vittorio Emanuele Re D’ Italia (Živio Viktor Emanuel, talijanski Giuseppe Verdi kralj). Njegova glazba izvorne snage, nevjerojatne životnosti i prelijepih melodija Parme 10. listopada. 1813. S jedanaest zanosno je i poticajno djelovala. Narudžbe je godina postao orguljaš u svojem selu. za skladanje novih opera počele su se nizati Otac ga je poslao u Busseto gdje je osvojio i u devet robijaških godina (anni di galera), naklonost Antonija Barezzija (1787-1867), kako ih je nazivao, skladao je dvanaest djela predsjednika tamošnjega filharmonijskog različite kvalitete. Lombardijci (I Lombardi društva, koji mu je, vjerujući u njegovu alla prima crociata), Ernani, Dva Foscarija iznimnu nadarenost, pružio svesrdnu (I due Foscari), Giovanna d’Arco, Alzira, potporu i pomogao da ode na školovanje Attila, Macbeth, Razbojnici (I masnadieri), u Milano. Nisu ga primili na tamošnji prerađeni Lombardijci u Jérusalem, Gusar Konzervatorij, koji danas nosi njegovo (Il corsaro), Bitka kod Legnana (La battaglia ime, ali se mladić ipak školovao kod di Legnano), Luisa Miller i Stiffelio utrli su Vincenza Lavigne (1776-1836), prvoga put tzv. latinskoj trilogiji, trima remek- dirigenta Scale. Prvu ponudu da sklada djelima: Rigolettu, Trubaduru (Il trovatore) i operu dao mu je Teatro Filodrammatico Traviati. Verdi je u njima zašao u najskrovitije u Milanu, ali do danas nije razjašnjeno što kutke ljudske duše i genijalnim glazbenim se uistinu dogodilo s operom Rocester mislima izrekao sve dvojbe, strahove, koja nikada nije izvedena. Tako je Verdijev raznovrsne osjećaje, unutarnje sukobe, operni prvijenac Oberto, grof svetog sve ono od čega je sazdan čovjek, koji je Bonifacija (Oberto, conte di San Bonifacio) ostao osnovnom preokupacijom njegova praizveden s velikim uspjehom u Scali 17. ljudskog i umjetničkog postojanja. To što studenoga 1839. godine. Moćni intendant su na scenu kao protagonisti došle dvorske Scale, Bartolomeo Merelli (1794-1879), lude, Ciganke i posrnule žene, promijenio osjetivši Verdijev genij, odmah ga je je opći odnos prema operi u kojoj su glavni vezao ugovorom. Drugu operu, Jedan dan junaci bili heroji. kraljevanja (Un giorno di regno) skladao je Nakon dugogodišnje veze sklopio je brak Verdi nakon tragičnih događaja u životu, s pjevačicom Giuseppinom Strepponi

12 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. (1815-1897) koja ga je vjerno pratila na ODJELU putu uspjeha i slave. Počeo je skladati Nakon što su četiri njegove opere i za parišku Veliku operu, što je bio cilj praizvedene u milanskoj Scali, Verdi je skladatelja devetnaestoga stoljeća, i tako rado prihvatio ponudu intendanta Teatra su nastali Sicilijanska večernja (Les Vêpres La Fenice u Veneciji, grofa Moceniga, da siciliennes), 1855. i Don Carlos, 1867. Za sklada djelo za to glasovito kazalište. Počeo venecijanski Teatro La Fenice skladao je je intenzivno razmišljati o temi. Odbacio je 1857. Simona Boccanegru, iste je godine nekoliko mogućih. A onda se u razgovoru s preradio Stiffelija u Arolda za Rimini, u intendantom spomenuo Hernani, povijesna Rimu se 1859. praizveo Krabuljni ples (Un drama velikog francuskog pjesnika i ballo in maschera). Za Petrograd je 1862. dramatičara Victora Hugoa (1802-1885), napisao Moć sudbine (La forza del destino). jednog od barda romantizma. Dozvala se Godine 1871. praizvedena je Aida, 1874. u sjećanje praizvedba toga djela u Parizu nastao je Requiem u počast slavnome u veljači 1830. koja je u određenom smislu književniku Alessandru Manzoniju (1785- bila preteča revolucije koja je mjesec dana 1873), 1887. stvorio je vrhunac talijanske poslije potresala Francusku i neke druge melodrame Otella, 1893. umjetnički se europske zemlje. Ta drama snažnih strasti oprostio od svijeta lirskom komedijom ljudi koji su bili u stanju umrijeti zbog časti, Falstaff. savršeno je odgovarala duhu novoga Verdijev muzički genij zadržao je u punoj vremena i postala je neka vrsta manifesta mjeri čistoću melodijske linije, i na tome romantizma. Verdi je to osjetio i odmah zdravom temelju gradio je zgradu operne zamislio kako bi se drama mogla svesti umjetnosti. Postao je i majstor orkestracije. Svaka njegova opera iz kasnijeg zrelog razdoblja ima specifičnu boju - tinta musicale. Operi je udahnuo nov život: dao joj je sadržajnost i snagu drame i plemenitost ljudskoga. Bio je obožavan i slavljen kao najveći operni skladatelj, ali ostao je čvrst i nepokolebljiv kao čovjek, kojemu doduše ništa nije strano, ali koji nepogrešivom sigurnošću bira pravi i jedino mogući put. Nije prihvaćao sve počasti kojima su ga obasipali i svojim je najvećim djelom smatrao Dom za odmor (Casa di riposo per musicisti) ostarjelih i iznemoglih glazbenika koji je dao sagraditi u Milanu, u kojemu je i umro 27. siječnja 1901. godine. Želio je biti pokopan skromno i tiho, a u hladno milansko zimsko jutro, na posljednji ga je počinak ispratilo golemo mnoštvo, pjevajući besmrtni zbor iz Nabucca Va, pensiero, sull’ ali dorate - Poleti, misli, na krilima zlatnim... Victor Hugo

13 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. u libreto, a gospodin Piave koji lako piše Jednostavnost, poticajnost, zanos, stihove, trebat će je samo sažeti, pisao je mladenački polet, obilje melodija i svježina grofu Mocenigu. I venecijanski pjesnik, melodike, nekoliko najljepših talijanskih novinar i prevoditelj, koji je obožavao opernih arija, prelijepi ansambl prizori Verdija i ispunjavao bespogovorno i povrh svega završni tercet - sve je to njegove ne baš male zahtjeve, tada na prokrčilo Ernaniju put u svijet, a buntovnički početku libretističke karijere, Francesco sadržaj osigurao mu je popularnost u Italiji. Maria Piave (1810-1876), razmjerno je Nisu prošla ni četiri mjeseca od prazvedbe, to spretno učinio. Hugoovu dramu u pet a već ga je na repertoaru imalo dvadeset činova sažeo je u četiri i izmijenio je ime kazališta. Ernani je i prva Verdijeva opera liku Done Sol u Elvira. Na pokusima je koju je upoznao svijet. Gaetano Donizetti Verdi imao nekoliko sukoba. Intendant predstavio ju je ubrzo bečkoj publici, se nije složio da se u posljednjem činu točno godinu dana poslije praizvedbe donese rog na scenu, a protagonistica upoznali su je londonski ljubitelji opere, a je silom za sebe tražila završnu cabalettu 1847. izveden je i u New Yorku. umjesto terceta. Verdi je već bio svjestan svoje vrijednosti, vrlo uporan i tvrdoglav PRAIZVEDBA kada je trebalo postići cilj i ostvariti što je Ernani je praizveden u Teatru La Fenice u zamislio, pa je to glatko odbio. Ako mu je Veneciji 9. ožujka 1844. Naslovnu ulogu Nabucco donio slavu u Italiji, s Ernanijem pjevao je Carlo Guasco (1813-1876) koji je je stekao ugled u Europi. Slavni irski bio i prvi tumač tenorskih likova u Verdijevim dramatičar, koji je dugo bio i strog engleski Lombardijcima i Attili. Guasco je pjevao u glazbeni kritičar, George Bernard Shaw mnogim velikim europskim gradovima i (1856-1950) nazvao je Ernanija klasičnim premda nije bio tenore robusto, što bi bolje proizvodom romantizma, grandioznom talijanskom operom čije se izvedbeno umijeće sastoji u iznošenju herojskog, u kojoj drama izrasta iz najjednostavnijeg i univerzalnog poticaja na to. Oštrouman ali ponekad i zloban, Shaw koji se hvalio kako poznaje Ernanija tako dobro kao romane najvažnijeg engleskog pisca viktorijanske ere, Charlesa Dickensa (1812-1870), dodao je i sljedeće: “U drami je Charles uzvišen u osjećajima, ali pomalo dosadan u izrazu. U operi on nije ništa manje uzvišen u osjećajima, ali i jezgrovit, velik i uzbudljiv u izrazu, dokazujući tako da je prvenstvena slava Victora Hugoa kao pjesnika scene u tome što je priskrbio libreta za Verdija.“ Sam Victor Hugo, razljućen, tražio je da se naslov opere promijeni u Il proscritto - Prognanik - kad je Ernani prvi put izveden u Parizu. Naslovnica glasovirskog izvatka

14 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. odgovaralo ulozi nego njegov prirodno jedan od najvećih pjevača druge polovice mekani tenor, bio je najtraženiji upravo kao 19. stoljeća, Poljak Edouard de Reszke Ernani. Kad se povukao sa scene, postao (1853-1917) kao Silva. Možda je sljedeća je učitelj pjevanja, a njegov slavni učenik nova produkcija 8. prosinca 1921. bila još bio je Zajčev tenor Giovanni Battista De sjajnija. Ernanija i Elviru pjevali su Giovanni Negri (Ivan Denegri). Elvira je bila njemačka Martinelli i Rose Ponselle. A što tek reći o sopranistica Sophie Loewe (1812- idućoj novoj produkciji i 24. izvedbi opere 1866), jedna od najpoznatijih njemačkih 23. studenoga 1956.?! Dovoljno je nabrojiti sopranistica svojega doba, od 1837. u sudionike: dirigent Dimitrij Mitropoulos, berlinskoj Dvorskoj operi. Godine 1848. Mario Del Monaco, Zinka Kunc Milanov, udala se za kneza Friedricha Adalberta od Leonard Warren i Cesare Siepi. U istoj Lichtensteina. Umrla je u Budimpešti. Iako solističkoj postavi Ernani je te sezone se sukobila s Verdijem, on je ipak dvije izveden sedam puta. Za večer otvorenja godine poslije za nju skladao Odabellu sezone, 14. rujna 1970. koreografiju u Attili. Bariton Antonio Superchi (1816- španjolskih plesova priredio je Milko 1893), ugledne međunarodne karijere, Šparemblek. Pedeseta izvedba opere i pjevao je Don Carla, a za današnje nova produkcija bila je 18. studenoga 1983. pojmove pravo čudo bio je nastup ni pod ravnanjem Jamesa Levinea i u scenskoj dvadesetogodišnjeg Antonija Selve postavi Piera Luigija Samaritanija. Tada je (1824-1889) u ulozi Silve. No to nije čudno Ernani bio Luciano Pavarotti. Sudjelovali su jer je Selva karijeru počeo kao dječak, a Leona Mitchell, Sherrill Milnes i Ruggero debitirao je kao osamnaestogodišnjak u Raimondi. U 88 izvedaba opere nastupili ulozi Zaccarije u Verdijevu Nabuccu. I on su između ostalih uz spomenute: u ulozi je ostvario lijepu međunarodnu karijeru, Ernanija Franco Corelli i Carlo Bergonzi, a poglavito kao tumač Verdijevih likova. najviše - 21 put - pjevao ga je Ermanno Premijera je postigla velik uspjeh, unatoč Mauro. Elviru je najviše - 25 puta - pjevala nervozi zbog nekih nedovršenih scenskih Leona Mitchel, a pjevale su je i Leontyne detalja. Druga je izvedba bila bolja. Nakon Price i Martina Arroyo. Milnes je najviše - predstave, skladatelja je mnošto ljudi 23 puta - pjevao Don Carla, a u toj je ulozi ispratilo do kuće, a uskoro je cijela Venecija nastupio i glasoviti lavlji glas - voce di leone odjekivala melodijama iz opere. Titta Ruffo, dok je Paul Plishka najviše - 17 puta - pjevao Silvu, a u toj je ulozi nastupio ERNANI U METROPOLITANU i veliki Ezio Pinza. Večerašnja predstava je Prva izvedba Ernanija u Metropolitanu bila je 94. izvedba opere u Metropolitanu. 28. siječnja 1903. Dirigirao je veliki talijanski dirigent i skladatelj Luigi Mancinelli (1848- ERNANI U HRVATSKOJ I 1921). Naslovnu je ulogu pjevao također HRVATSKI UMJETNICI U poznati talijanski tenor Emilio de Marchi NJEMU (1861-1917), tri godine prije prvi interpret U Teatru Nobile u Zadru Ernani je izveden Cavaradossija u Pucinijevoj Tosci. Elvira već ujesen 1845. U Teatru Civico u Rijeci je bila još glasovitija Poljakinja Marcella izveden je 1846. Ernanija su nekoliko Sembrich (1858-1935). Ništa manje slavni puta i u Zagrebu izvodile gostujuće nisu bili ni Talijan Antonio Scotti (1866- talijanske operne družine, pa se nakon 1936) s tridesettrogodišnjom karijerom hrvatske premijere, koja je bila u ne baš u Metropolitanu u ulozi Don Carla kao i najbolje ocijenjenom prijevodu Ljudevita

15 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. Zinka Kunc Milanov Josip Kašman

Vukotinovića u Narodnom zemaljskom razlijegao u starome kazalištu na Gornjemu kazalištu na Markovu trgu u Zagrebu gradu kao nijedan prije ni poslije njega, u drugoj sezoni djelovanja Opere, 18. kako se u Obzoru 1925. sjećao autor koji studenog 1871. onodobni tisak pitao se potpisuje kao L.d.H. Kašman je do je li baš njega trebalo izvesti, jer ga je dana današnjega ostao pojam za izvedbu zagrebačka publika već mnogo puta glasovite fraze “E vincitor de’ secoli il slušala i svatko zna arije iz njega. Bila je nome mio farò“ (I pobjednikom stoljeća to druga Verdijeva opera na repertoaru učinit ću svoje ime), što je zabilježeno i Opere. Premijera je održana pri sjajno na CD-u “Stars of La Scala 1890-1900“, rasvijetljenom gledalištu u slavu previšnjeg TAM-326. Novoangažirana Poljakinja imendana Njezinog Veličanstva kraljice Eleonora pl. Jankovska pjevala je Elviru Jelisave na korist Franje Gerbiča koji je s osrednjim uspjehom. Novoangažirani pjevao naslovnu ulogu. Dirigirao je naravno, češki bas Dragutin Novotny pjevao je ravnatelj Opere Ivan pl. Zajc, kojemu Silvu, ali prema pisanju tiska, ulogu nije to nije bio prvi susret s tom Verdijevom dobro nastudirao, pa je jedina svijetla operom. Dirigirao je Ernanijem u Rijeci točka izvedbe bio tenor Franjo (Fran) 1858. Redatelj je bio Gjuro Nedeljko st. Gerbić u naslovnoj ulozi koji je dokazao koji je pjevao Carla V., ali ga je kritika posve svoju temeljitu glazbenu naobrazbu, čist, pokosila, pišući da nema ni glasa ni sluha, zaobljen, pun glas, i u ulogu unio mnogo pa je na trećoj predstavi ulogu preuzeo žara i strasti. U manjim ulogama nastupili Josip Kašman, ali nije odmah oduševio. su Jelena Vormastini kao Giovana, omiljeni No u daljnjim izvedbama njegov se glas Goričanin Franjo (Fernando) Tercuzzi kao

16 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. Jago te u ulozi Rikarda Carlo (Dragutin) poslije Drugoga svjetskoga rata uvrstila Raverta, koji će u izvedbama opere 1873. Opera Narodnog pozorišta u Sarajevu, pjevati naslovnu ulogu, a nastavit će a Elviru je pjevala Ljiljana Molnar-Talajić. karijeru u Pragu i u Scali. Godine 1878. Slavni svjetski tumači Don Carla i Elvire bili Ernanija će pjevati budući veliki Giovanni su Josip Kašman i Zinka Kunc Milanov. U Battista De Negri tada na početku karijere povodu stote godišnjice Verdijeve smrti, kao Ivan Denegri. Nakon Kašmanova 2001., opera je u koncertnom obliku odlaska, Carla Petog pjevao je Josip Nolli, izvedena u Koncertnoj dvorani Vatroslava prvi tumač Nikole Šubića Zrinjskog. U Lisinskog u Zagrebu. Sudjelovali su Hrvatski ulozi Elvire gostovala je Ema Vizjak, koja pjevački zbor “Ivan pl. Zajc“ te Zbor i se iz Zagreba otisnula u svijet i ostvarila respektabilnu karijeru kao Ema Vizjak Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije. de Nicolesco. Za Zajčeve ere Ernani je Dirigirao je Nikša Bareza, naslovnu ulogu izveden 50 puta te je još dva puta izveden pjevao je Janez Lotrič, Elviru i Don Carla 1899. u novoj zgradi kazališta s Ernestom pjevali su gosti Alessandra Rezza i Marc Cammarotom u naslovnoj ulozi. I nestao Holland, a posebno se istaknuo Ivica Čikeš s hrvatskih repertoara. Na repertoar ga je u ulozi Silve.

17 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. Nakladnik Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog Za nakladnika Dražen Siriševi, ravnatelj Voditeljica marketinga Metoda Lhotka Producent programa Ivana Kosteši Urednica Ivana Kosteši Tekst Marija Barbieri Oblikovanje i grafika priprema Igor Zirojevi, Studio Stožer Lektorica Rosanda Tometi Tisak Intergrafika d.o.o. Naklada 500 kom. www.lisinski.hr G. Verdi LA TRAVIATA Subota 14. travnja 2012. 19 sati

Natalie Dessay prvi će put nastupiti u Metu kao tragična kurtizana Violettta u inovativnoj i suvremenoj postavi La Traviate. O režiji Willyja Deckera Los Angeles Times piše: “La Traviata u Deckerovoj režiji donosi stil, sjaj i uzbudljivu dramu koju se jednostavno mora pogledati!” Mathew Polenzani tumači ulogu Alfreda, Dmitrij Hvorostovski pjevat će ulogu njegova oca Giorgia Germonta. Fabio Luisi dirigirat će prvim izvedbama, a Live in HD prijenosom ovaj Verdijev klasik prvi će se put uživo prenositi diljem svijeta. U Deckerovu produkcijskom timu jesu kostimograf Wolfgang Gussmann, dizajner svjetla Hans Toelstede te koreograf Athol Farmer. medijski pokrovitelj: