DOCSLIB.ORG

Sveučilište U Zagrebu, Hrvatski Studiji

Total Page：16

File Type：pdf, Size：1020Kb

Download full-text PDF Read full-text
Sveučilište U Zagrebu, Hrvatski Studiji Djelovanje bačkih Hrvata u kulturnim institucijama NDH Bušić, Krešimir Doctoral thesis / Disertacija 2011 Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of Zagreb, Department of Croatian Studies / Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:111:180052 Rights / Prava: In copyright Download date / Datum preuzimanja: 2021-10-09 Repository / Repozitorij: Repository of University of Zagreb, Centre for Croatian Studies SVEUČILIŠTE U ZAGREBU HRVATSKI STUDIJI Mr. sc. Krešimir Bušić Doktorska disertacija DJELOVANJE BAČKIH HRVATA U KULTURNIM INSTITUCIJAMA NDH Vukovar-Zagreb 2008.-2009. 1 DJELOVANJE BAČKIH HRVATA U KULTURNIM INSTITUCIJAMA NDH I. Spoznajna polazišta 1. 1. Uvodne napomene U posljednjih nekoliko desetljeća hrvatska historiografska znanost, ali i druge bliske grane društvenih i humanističkih znanosti, sve veću pozornost pridaju temeljnim istraživanjima razvoja složenih povijesnih i društvenih procesa koji su pridonijeli oblikovanju modernih identiteta kao i procesa pretvaranja i oblikovanja nacija iz ranijih heterogenih narodnih zajednica. Glede toga važna su i sve češća istraživanja brojnih predmodernih hrvatskih etničkih zajednica, jer su se one tijekom proteklog povijesnoga vremena, posebice tijekom 19. i 20. stoljeća, u složenim procesima konstituiranja, reprodukcije i transformacije tijekom modernizacijskih procesa integrirale u suvremenu hrvatsku naciju. Jedna ili točnije rečeno „jedne“, jer pluralni oblik obilježja više odgovara zbilji istraživanja etničkih zajednica, zasigurno su i etničke hrvatske zajednice Bunjevaca i Šokaca koje obitavaju na povijesnom prostoru Južne Ugarske, tj. Baranje, Bačke i Bana. O važnosti sustavnih historiografskih istraživanja predmodernih hrvatskih etničkih zajednica Bunjevaca i Šokaca ukazao sam već 2005. godine, kada sam izradio magistarski rad naslovljen: Društveno, kulturno i političko organiziranje bačkih Hrvata Bunjevaca 1918.-1941. (Uloga bunjevačke elite u procesu nacionalne integracije i modernizacije hrvatske zajednice u Bačkoj). Već u tom radu sam istaknuo brojne do tada hrvatskoj historiografiji nepoznate složene društvene procese koji su se u prošlosti odvijali unutar i oko bunjevačke etničke zajednice te koji su u konačnici i doveli do njihove integracije u modernu hrvatsku naciju. Posebice već u tom radu prikazani su procesi koji su se intenzivno odvijali u prvoj jugoslavenskoj zajednici tijekom realizacije tzv. Trećega hrvatsko-bunjevačkog preporoda. Stoga se u ovom radu ta tema nadograđuje i proširuje te se prikazuju povijesni procesi vezani uz bunjevačku etničku zajednicu tijekom Drugoga svjetskoga rata i 2 neposrednog poraća. Temeljni okvir istraživanja Trećeg hrvatsko-bunjevačkog preporoda zadržan je, a razlog je u činjenici što su ključni društveni akteri nastavili svoje djelovanje i tijekom cijeloga razdoblja Drugog svjetskog rata. Također primjetno je da se procesi integracije i izgradnje kulturnog identiteta ne zaustavljaju već su se intenzivno nastavili odvijati sve do sredine 20. stoljeća. Upravo iz tih činjenica vidan je kronološki kontinuitet, ali i istovjetni sociopovijesni kontekst događaja pa su i zadržana ista teorijska i metodološka polazišta u doktorskoj disertaciji. Sada se ta polazišta znatnije proširuju novim spoznajama vezanim uz stanje tê izdvojene hrvatske zajednice, kako u međuratnom vremenu tako i tijekom Drugoga svjetskoga rata kao i poraća.1 U tom pogledu promatramo li danas taj povijesni prostor Južne Ugarske moramo primijetiti kako on više ne čini jedinstvenu cjelinu nego se dijeli na teritorij četiriju država i to: Republike Mađarske, Republike Rumunjske, AP Vojvodine, odnosno Republike Srbije i naše domovine Republike Hrvatske. Već nam ta teritorijalna dezintegriranost ukazuje na činjenicu kako u tim istraživanjima presudnu ulogu imaju i istraživanja brojnih povijesnih migracija hrvatskih etničkih populacija na pravcu jug- sjever.2 Pritom ponajviše mislimo na pretke bunjevačko-šokačkih Hrvata koji su se nastanili na prostranim ravnicama Bačke u Mađarskoj i Vojvodini. Navedene hrvatske etničke populacije većinom pripadaju velikom broju hrvatskih izbjeglica-selilaca koji su se od 15. do početka 18. st. više ili manje organizirano iseljavali pred osmanlijskom navalom s područja nekadašnjega Bosanskoga vilajeta, odnosno širega Hercegovačkoga i Kliškoga sandžaka.3 Treba naglasiti kako povijest hrvatskih migracija na pravcu jug- sjever započinje znatno ranije, jer prvi povijesni pisani spomen hrvatskih selilaca i njihovog iseljavanja prema prostoru Južne Ugarske nalazimo već u 13. stoljeću.4 Ta prva zapisana povijesna prispodoba ponajprije se odnosi na izvješće kaločkoga nadbiskupa Ugrina o prihvatu i zbrinjavanju izbjeglih katolika na području njegove nadbiskupije u Bačkoj nakon što se vratio s križarskoga pohoda po Bosni. Druga važna povijesna činjenica približno zabilježena u istom vremenskom razdoblju vezuje se uz provalu Tatara na područje Ugarsko-hrvatske Kraljevine, kada je kralj Bela IV. u svrhu izgradnje i utvrđivanja kraljevskoga grada Budima nakon povratka iz Dalmacije u svojoj pratnji poveo i veću skupinu dalmatinskih graditelja, trgovaca i hrvatskih plemića te ih trajno nastanio u tom gradu. 3 Od toga se vremena pa sve do danas u tom gradu očuvala snažna prisutnost hrvatskih populacija prije svega u Budimu, tj. djelu grada pod imenom Vodengrad, a nešto manje u podgrađu iz kojeg je kasnije nastala Pešta.5 Vremenom su upravo ti Dalmati ili Iliri, kako ih spominju stari ugarski izvori, postali jedna od najstarijih autohtonih hrvatskih manjinskih zajednica u svijetu. Navedene činjenice u hrvatskoj historiografiji manje su poznate i manje istraživane te nije iznenađujuće da se težište istraživanja stavlja upravo na kasnija vremenska razdoblja pa se tako iz vida gubi kako vremenski tako i povijesni kontinuitet, a u konačnici i etničko-nacionalni kontinuitet selidbi hrvatskih populacija. Stoga tê važne historiografske činjenice u velikoj većini slučajeva nisu zabilježene u monografskim pregledima hrvatske povijesti glede njihovog utjecaja na započinjanje kasnijih procesa oblikovanja, transformacije i reprodukcije kao i ukupnoga razvoja hrvatskoga građanskoga društva i pune emancipacije pripadnika hrvatskog naroda u modernu i integriranu hrvatsku naciju. Treba napomenuti kako su s gledišta suvremenih društvenih i humanističkih znanosti pri oblikovanju hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta najvažniju i presudnu ulogu odigrali spomenuti burni ratni događaji koji su se na širem hrvatskom etničkom prostoru odvijali od 15. do kraja 17. stoljeća. Upravo su ta ratna djelovanja potaknula najveći val selidbi brojnih ugroženih hrvatskih etničkih populacija kako na pravcu jug-sjever prema prostoru Južne Ugarske, tako i na znatno historiografski istraživanim i predstavljenim pravcima istok-zapad i jug- sjeverozapad prema prostorima slovenskih zemalja, Austrije, odnosno povijesne Zapadne Ugarske. Posljednji navedeni prostor danas zemljopisno obuhvaća dijelove Zapadne Mađarske, Istočne Slovačke, Moravske i dijela jugo-istočne Austrije, tj. Gradišće, u kojima i do danas obitava relativno velika populacija tih hrvatskih selilaca. Istodobno se selidbe hrvatskih populacija također intenzivno odvijaju i na pravcima iseljavanja preko Jadranskog mora prema Italiji. Spomenuta osmanska opasnost u znatnoj je mjeri potaknula prvi veliki val selidbi bunjevačko-šokačkih Hrvata tijekom 15. i 16. st. prema sjeveru hrvatskih, odnosno jugu ugarskih zemalja, tj. prema prostoru Slavonije i Srijema kao i Baranje, Bačke i Banata, a taj prvi migracijski val većinom su činili brojni selioci iz etničkih grupa Hrvata-Šokaca i katoličkih Bošnjaka te u nešto manjoj mjeri Hrvata- Bunjevaca. 4 U pogledu šire povijesne kontekstualizacije tih selidbi koje su se odvijale prema panonskom prostoru znatno je važnije dubinski sagledati drugi val selidbi hrvatskih populacija. Jer, najvažniji i najveći val selidbi odvijao se krajem 17. stoljeća, a u to vrijeme hrvatske populacije masovno sele s prostora dinarske Dalmacije, odnosno s prostora Bosne i Hercegovine. Ta su masovna pomicanja stanovništva dobro i sustavno dokumentirana, jer ih ponajviše bilježe stare povijesne kronike. Kako je poznato tê nove selidbe prije svega su potaknute ratnim djelovanjima i to uspjesima habsburške vojske nakon poraza Osmanlija ispod zidina Beča 1683. godine. Napose su tijekom Velikoga bečkoga rata franjevci provincije Bosne Srebrene uz privolu i dopuštenje habsburških vojnih vlasti krajem 1686. ili početkom 1687. godine uspjeli naseliti nove hrvatske izbjeglice-selioce oko gradova Sombora, Subotice, Segedina i Baje, ali i Bača i Pečuha veću skupinu Hrvata-Bunjevaca, kao i nove skupine katoličkih Hrvata-Bošnjaka i Hrvata- Šokaca koji su pred Osmanlijama izbjegli na habsburški teritorij, tj. na netom oslobođeni teritorij Južne Ugarske. Već smo u magistarskom radu naveli kako: Procjene broja selilaca prvoga selidbenoga vala dosadašnja historiografija i demogeografija zbog manjka kvalitetnih izvora, ali nedostatnog istraživanja nije ni približno utvrdila, dok se za drugi val pojavljuju približne procjene temeljene na sačuvanim izvješćima franjevačkih kroničara. U odnosu na taj zaključak moramo dodati kako se dosta precizni podaci o broju selilaca drugoga velikoga selidbenog vala mogu približno iščitati i u povjerljivim dokumentima habsburških vojnih zapovjednika koji su od Osmanlija oslobađali prostor Južne Ugarske, kao i Slavonije i Srijema. Uvidom u te nekad tajne vojne dokumente, koji se danas nalaze
Load more

Recommended publications
  • The Croatian Ustasha Regime and Its Policies Towards
    THE IDEOLOGY OF NATION AND RACE: THE CROATIAN USTASHA REGIME AND ITS POLICIES TOWARD MINORITIES IN THE INDEPENDENT STATE OF CROATIA, 1941-1945. NEVENKO BARTULIN A thesis submitted in fulfilment Of the requirements for the degree of Doctor of Philosophy University of New South Wales November 2006 1 2 3 Acknowledgements I would like to thank my supervisor Dr. Nicholas Doumanis, lecturer in the School of History at the University of New South Wales (UNSW), Sydney, Australia, for the valuable guidance, advice and suggestions that he has provided me in the course of the writing of this thesis. Thanks also go to his colleague, and my co-supervisor, Günther Minnerup, as well as to Dr. Milan Vojkovi, who also read this thesis. I further owe a great deal of gratitude to the rest of the academic and administrative staff of the School of History at UNSW, and especially to my fellow research students, in particular, Matthew Fitzpatrick, Susie Protschky and Sally Cove, for all their help, support and companionship. Thanks are also due to the staff of the Department of History at the University of Zagreb (Sveuilište u Zagrebu), particularly prof. dr. sc. Ivo Goldstein, and to the staff of the Croatian State Archive (Hrvatski državni arhiv) and the National and University Library (Nacionalna i sveuilišna knjižnica) in Zagreb, for the assistance they provided me during my research trip to Croatia in 2004. I must also thank the University of Zagreb’s Office for International Relations (Ured za meunarodnu suradnju) for the accommodation made available to me during my research trip.
    [Show full text]
  • Südosteuropäische Hefte 4 (2015)
    S ü d o s t e u r o p ä i s c h e HEFTE • Berlin • 2015 • Jg. 4 • Nr. 2 • 2 Impressum Herausgeber: Đorđe Tomić Redaktion: Dr. Marija Vulesica, Janis Nalbadidacis, Ruža Fotiadis, Đorđe Tomić Redaktionskollegium: Krunoslav Stojaković, Roland Zschächner Online-Ausgabe: http://www.suedosteuropaeische-hefte.org/ Südosteuropäische Hefte ISSN 2194-3710 Kontakt: [email protected] Adresse: Südosteuropäische Hefte z.H. Đorđe Tomić Humboldt-Universität zu Berlin Institut für Geschichtswissenschaften Lehrstuhl für Südosteuropäische Geschichte Mohrenstraße 40/41 D-10117 Berlin Berlin 2015 Die in diesem Band veröffentlichten Beiträge stellen ausschließlich die Meinung der Autorinnen und Autoren dar. Die Zeitschrift Südosteuropäische Hefte erscheint mit freundlicher Unterstützung des Lehrstuhls für Südosteuropäische Geschichte der Humboldt-Universität zu Berlin von Prof. Dr. Hannes Grandits. Sämtliche Inhalte der Online-Zeitschrift Südosteuropäische Hefte stehen unter einer Creative Commons Namensnennung-NichtKommerziell-KeineBearbeitung 3.0 Deutschland Lizenz. Beruht auf einem Inhalt unter www.suedosteuropaeische-hefte.org. 3 Themenheft: Verbindungen zwischen Südosteuropa und Lateinamerika Mitherausgeber Janis Nalbadidacis Südosteuropäische Hefte • Berlin • 2015 • Jg. 4 • Nr. 2 • 4 5 Inhaltsverzeichnis Editorial ............................................................................................................................................ 8 Thema Andeas Guidi Patterns of Jewish mobility between Rhodes and Buenos Aires
    [Show full text]
  • Grbovi I Zastave Grada Zagreba‹, Leykam Potporu Gradskog Ureda Za Obrazovanje, Leykam and with the Financial Support of the International, 2009
    ISSN 1846-3827 Grb i Zastava Glasnik Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva Broj 6, Godina III. Bulletin of the Croatian Heraldic & Vexillologic Association Zagreb, studeni 2009. Number 6, Volume III, Zagreb, November 2009 23. međunarodni veksilološki kongres 23rd International Congress of Vexillology 23 ICV Yokohama Japan 2009 M. Lupant, predsjednik FIAV, nakon ceremonije otvaranja sa službenim maljem FIAV-a | M. Lupant, FIAV President with the FIAV official mallet after the opening ceremony ‚ Zastava HGZD među zastavama članica FIAV u kongresnoj dvorani | The HGZD flag among the FIAV member's flags in the Congress Hall Memorijalna dvorana otvaranja jokohamske luke | The Yokohama Port Memorial Hall „ Zastava 23 ICV | 23 ICV flag … Ž. Heimer ispred kongresnih zastava | Ž. Heimer infront of the Congress flags † Rasprava nakon predavanja | Discussion after the presentation ‡ Predavanje Ž. Heimera o hrvatskim vojnim zastavama | Heimer's presentation on the Croatian military flags (Photos: ŽH) (nastavak na str. 3) (continued on p. 3) Hrvatsko grboslovno i zastavoslovno društvo osnovano je 2006. godine. HGZD je član Croatian Heraldic & Vexillologic Association is established in 2006. HGZD is a member of ISSN 1846-3827 Fédération Internationale des Associations Vexillologiques Confédération Internationale de Généalogie et d'Héraldique 9771846 382001 S A D R Ž A J UVODNIK EDITORIAL CONTENTS 23. međunarodni veksilološki kongres 23rd International Congress of Vexillology Dragi čitatelju, Dear reader, - Željko Heimer.......................................................1 Pred vama je još jedan broj GiZ. I ovaj put You are holding yet another issue of the Uvodnik Editorial ........................................................2 surađujući s Leykamom i uz financijsku GiZ. This time as well, in cooperation with Heimer ›Grbovi i zastave Grada Zagreba‹, Leykam potporu Gradskog ureda za obrazovanje, Leykam and with the financial support of the International, 2009.
    [Show full text]
  • Historicky Casopis 4 2010.Pdf
    O B S A H Teória a metodológia J a n č o v i č, Ivan: K problematike narativity a referencie v historiografii a v umeleckej literatúre .............................................................. 621 Š t ú d i e H a n u l a, matej: Slovenskí agrárnici medzi zlučovacím zjazdom a parlamentnými voľbami v roku 1925 .............................................................. 633 T k á č, Ján: Chorvátsko v politike Slovenskej republiky v rokoch 1941 – 1945 .... 659 P e š e k, Jan: mocenský zásah proti Strane slobody v roku 1956 – prípad Vincent Pokojný a spol. ........................................................................... 685 R o z h ľ a d y Č a r n o g u r s k á, marina: Päťdesiat rokov slovenskej sinológie ........................... 699 D i s k u s i a Z e m k o, milan: Ad: Dušan Kováč, Problém písania mien historických osobností z obdobia uhorských dejín ................................................................. 725 C h a l u p e c k ý, Ivan: Niekoľko poznámok ku kauze „Vojtaššák a Baldovské kúpele“ ......................................................................... 729 H l a v i n k a, Ján – K a m e n e c, Ivan: Stanovisko autorov k recenzii Ivana Chalupeckého ........................................................................................... 741 R e c e n z i e Kapitoly zo súčasnej filozofie dejín (Juraj Dvorský) ................................................ 747 H u r b a n i č, martin: Posledná vojna antiky (martin Konečný) .............................. 749 K o p e č e k, michal: Hledání ztraceného
    [Show full text]
  • S Ü Dosteurop Ä Ische
    Hanseri S ü d o s t e u r o p ä i s c h e HEFTE • Berlin • 2015 • Jg. 4 • Nr. 2 • 2 Impressum Herausgeber: Đorđe Tomić Redaktion: Dr. Marija Vulesica, Janis Nalbadidacis, Ruža Fotiadis, Đorđe Tomić Redaktionskollegium: Krunoslav Stojaković, Roland Zschächner Online-Ausgabe: http://www.suedosteuropaeische-hefte.org/ Südosteuropäische Hefte ISSN 2194-3710 Kontakt: [email protected] Adresse: Südosteuropäische Hefte z.H. Đorđe Tomić Humboldt-Universität zu Berlin Institut für Geschichtswissenschaften Lehrstuhl für Südosteuropäische Geschichte Mohrenstraße 40/41 D-10117 Berlin Berlin 2015 Die in diesem Band veröffentlichten Beiträge stellen ausschließlich die Meinung der Autorinnen und Autoren dar. Die Zeitschrift Südosteuropäische Hefte erscheint mit freundlicher Unterstützung des Lehrstuhls für Südosteuropäische Geschichte der Humboldt-Universität zu Berlin von Prof. Dr. Hannes Grandits. Sämtliche Inhalte der Online-Zeitschrift Südosteuropäische Hefte stehen unter einer Creative Commons Namensnennung-NichtKommerziell-KeineBearbeitung 3.0 Deutschland Lizenz. Beruht auf einem Inhalt unter www.suedosteuropaeische-hefte.org. 3 Themenheft: Verbindungen zwischen Südosteuropa und Lateinamerika Mitherausgeber Janis Nalbadidacis Südosteuropäische Hefte • Berlin • 2015 • Jg. 4 • Nr. 2 • 4 5 Inhaltsverzeichnis Editorial ............................................................................................................................................ 8 Thema Andeas Guidi Patterns of Jewish mobility between Rhodes and Buenos
    [Show full text]
  • Bartulin's Tilting at Windmills: Manipulation As A
    BARTULIN’S TILTING AT WINDMILLS: MANIPULATION AS A HISTORIOGRAPHIC METHOD (A reply to Nevenko Bartulin’s “Intelectual Discourse on Race and Culture in Croatia 1900-1945”) Tomislav JONJIĆ∗ In this article, which is written in a polemical tone, the author is making an eff ort to problematize a point of view from which the ideology of Croatian nationalism, the Ustasha movement and the Independent State of Croatia are even today being obsereved by a part of historiography. According to the au- thor, the ideology of Croatian nationalism has not suff ered much vital modi- fi cation since the mid-19th century until the end od the Second World War, rather it has kept itself occupied with justifying the right of Croats as a multi- confessional European nation to establish an independent state. Not just po- litical manifestations, but also literary and cultural achievements of the na- tionalist ideology protagonists clearly speak in that direction. Th e geopolitical position of Croatian lands, as well as the infl uence of foreign powers have not made the achievement of such a right of Croatian people and the evolution of Croatian nationalist ideology possible. As a result, that same nationalist ideol- ogy sometimes takes on foreign ideological and political infl uences which are visible only on its surface and purely out of tactial reasons. Th e Ustasha move- ment, being one of the manifestations of Croatian nationalism, is also charac- terized by ideological eclecticism. Th us, diff erent and sometimes contrastive statements made by the leading persona of Ustasha movement regarding their attitude towards the ideologies dominating Europe in the time aft er the First World War are therefore understandable.
    [Show full text]
  • L'operazione Odessa E La Diffusione Del Nazismo in Argentina E Nelle Americhe
    L'Operazione Odessa e la diffusione del nazismo in Argentina e nelle Americhe Facoltà di Scienze Politiche, Sociologia e Comunicazione Dottorato di Ricerca in Studi Politici Luca Mershed Matricola 1276744 Relatore Prof. Giuseppe Conti A.A. 2018-2019 INDICE INTRODUZIONE: L’ODESSA ORIGINALE……………………………………pag. 4 1) ANTECEDENTI E QUADRO STORICO……………………………………...pag. 13 A. Città del Vaticano…………………………………………………………..pag. 14 B. Argentina…………………………………………………………………...pag. 31 C. Croazia……………………………………………………………………..pag. 45 2) LA PRIMA ODESSA: VATICANO……………………………………………pag. 54 A. Hudal……………………………………………………………………….pag. 55 B. La rete del Vaticano con gli Ustascia……………………………………....pag. 62 C. Intermarium: la rete del Vaticano finisce o evolve?………..………………pag. 72 D. Infiltrazioni comuniste e la fine della rete del Vaticano…….……………...pag. 76 E. La breve parentesi inglese di Odessa: le SS galiziane al soldo dell’Inghilterra e del Vaticano…………………………………………………………………....pag. 86 3) LA SECONDA ODESSA: ARGENTINA……………………………………...pag. 92 A. Nord Europa…………………………………………………………….….pag. 115 B. Svizzera………………………………………………………………….....pag. 118 C. Daye ed il Belgio…………………………………………………………..pag. 128 D. Slovacchia………………………………………………………………….pag. 134 E. Croazia……………………………………………………………………..pag. 136 4) L’ULTIMA ODESSA (PAPERCLIP): STATI UNITI………………………….pag.148 A. Premessa……………………………………………………………………pag. 148 B. Nascita………………………….…………………………………………..pag. 160 C. Sviluppi……………………………………………………………………..pag. 194 5) ALTRI PAESI DI RIFUGIO DEI FUGGIASCHI………………………………pag. 204 A. Brasile……………………………………………………………………….pag.
    [Show full text]
  • European Contexts of the 20Th
    EUROPEAN CONTEXTS OF THE 20TH CENTURY ART IN VOJVODINA The Museum of Contemporary Art Vojvodina, Novi Sad, 2008 Book Concept: Miško Šuvaković i Dragomir Ugren Editors: Miško Šuvaković i Dragomir Ugren Editorial Staff: Živko Grozdanić, Ješa Denegri, Vladimir Mitrović, Miško Šuvaković i Dragomir Ugren Authors: Marija Cindori, Ješa Denegri, Nevena Daković, Nikola Dedić, Milica Doroški, Sanja Kojić Mladenov, Slo- bodan Ivkov, Olga Kovačev Ninkov, Kristian Lukić, Jelena Matić, Nebojša Milenković, Vladimir Mitrović, Miroslav Mušić, Ferenc Nemet, Gordana Nikolić, Tijana Palkovljević, Lidija Prišing, Milica Radulović, Miško Šuvaković, Slađana Varagić, Ana Vilenica, Suzana Vuksanović Original text selection: Miško Šuvaković Review: dr Aleksandar Ignjatović i dr Nikola Šuica TABLE OF CONTENTS: Vojvodinian Art Space 7 Ješa Denegri The 20th Century Art in Vojvodina: Contradictions and Hybrid Characteristics of the 20th Century Art in Vojvodina 13 Miško Šuvaković Ješa Denegri Vojvodinian artistic space It should be said at the very beginning that the use and the sults, in a �ord – their o�n opuses, artists as unique personali� advocation of terms such as “Vojvodinian art”, “art in Vojvo� ties – every�here, and in Vojvodina as �ell – represent the ey dina”, “Vojvodinian art scene”, “Vojvodinian artistic space”, indicator of artistic processes and artistic values. Only from an “Vojvodinian visual arts space” and ������������������������of ���������������������similar ones does not a posteriori understanding of these processes and values, and have any
    [Show full text]
  • 72 Hubert Kuberski
    DZIEJE NAJNOWSZE, ROCZNIK XLIV — 2012, 1 PL ISSN 0419–8824 Hubert Kuberski Warszawa Powstanie Niepodległego Państwa Chorwackiego* (kwiecień–sierpień 1941) Po ponaddwuletnich zabiegach dyplomacji niemieckiej, mających wprowadzić Jugo- sławię w orbitę wpływów Osi, doszło do puczu 27 III 1941 r. z inspiracji brytyjskiego SOE i przy „aktywnej pomocy” sowieckiego NKWD1, Adolf Hitler postanowił zniszczyć wiaro- łomnego według niego sojusznika. Führer stwierdził w Dyrektywie nr 25 (Weisung Nr. 25), że „wewnętrzne napięcia w Jugosławii będą rosnąć dzięki obietnicom politycznym dla Chorwatów”. Brak pomysłów rozwiązania koncepcji jugosłowiańskiej wyrażał się w uwa- dze, że Chorwaci „będą zapewnieni o politycznym potraktowaniu (późniejszej autonomii)”. * Niepodległe Państwo Chorwackie (Nezavisna Država Hrvatska — NDH), które to tłumaczenie wpro- wadziliśmy za słownikiem serbskochorwacko–polskim. W tym zasobie leksykalnym słowa nezávisan, –sna, –sno (niepodległy, niezależny, niezawisły; samoistny) oraz nezávisnost, –osti (niepodległość, niezależność, niezawisłość, samoistność) podawały jako pierwsze tłumaczenie polski rdzeń „niepod- legł–”. Ustasze i Chorwaci nie myśleli o swoim państwie z perspektywy powojennej, czy choćby po „rzymskim dyktacie” Mussolliniego. Polityka i działania dyplomatyczne mocarstw Osi po 18 V 1941 r. zaczęły uświadamiać Chorwatom zakres ich „niepodległości”. Jednak w myśl pojmowania rzeczywi- stości przez twórców NDH używamy określenia „niepodległe”, gdyż w chwili jego powstania była to faktyczna intencja twórców NDH (nacjonalistów chorwackich), a ponadto pierwsze państwo chorwac- kie rządzone przez samych Chorwatów od 839 lat. Komuniści jugosłowiańscy wykorzystywali warto- ściujące (a wręcz deprecjonujące) określenie ówczesnego państwa chorwackiego. Propaganda titow- ska wprowadziła słowo „niezawisłe” oraz „niezależne” do nazwy NDH w czasach realnego stalinizmu w Jugosławii, co przejawiało się w bezkrytycznym jego przyjęciu („Ubnabhängingen Staat Kroatien” lub „So–Called Independent”), vide: Słownik serbskochorwacko–polski, oprac.
    [Show full text]
  • Review of Croatian History Revue Für Kroatische Geschichte Revue D’ Histoire Croate
    UDK 93/99 ISSN: 1845-4380 REVIEW OF CROATIAN HISTORY REVUE FÜR KROATISCHE GESCHICHTE REVUE D’ HISTOIRE CROATE Hrvatski institut za povijest Croatian Institute of History VIII. no. 1 (2012) Review of Croatian History Publisher • Herausgeber Hrvatski institut za povijest (Croatian Institute of History), Zagreb, Croatia/Kroatien Editorial board • Redaktion Hrvoje ČAPO (Hrvatski institut za povijest, Zagreb) Mario JAREB (Hrvatski institut za povijest, Zagreb) Husnija KAMBEROVIĆ (Institut za istoriju, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina/Bosnien und Herzegowina) John KRALJIC (Croatian Academy of America, NYC, USA) Jure KRIŠTO (Hrvatski institut za povijest, Zagreb) Ivica MIŠKULIN (Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb) Goran MLADINEO (Hrvatski institut za povijest, Zagreb) Vjeran PAVLAKOVIĆ (Sveučilište u Rijeci, Rijeka) Zrinka PEŠORDA VARDIĆ (Hrvatski institut za povijest, Zagreb) Im re RESS (Magyar Tudományos Akadémia Tőrténettudományi Intézete, Budapest, Hungary / Ungarn) Arnold SUPPAN (Institut für osteuropäische Geschichte, Vienna/Wien, Austria/Österreich) Editor-in-chief • Chefredakteur Mario JAREB (Zagreb) Editorial assistants • Redaktionsassistenten Hrvoje ČAPO (Zagreb) Goran MLADINEO (Zagreb) Address of the editorial board • Redaktionsadresse Review of Croatian History Hrvatski institut za povijest Opatička 10 10 000 Zagreb Croatia Tel. +385 1 4851 721 Fax. +385 1 4851 725 e-mail: [email protected] Review of Croatian History is published once a year. • Review of Croatian History wird einmal jährlich veröff entlicht. All correspondence should be adressed to the editorial board. • Jeden Briefwechsel zur Redak- tion senden. Th e editors accept no responsibility for the statements of facts or oponion made by contributors. • Die namentlich bezeichneten Beiträge im Review of Croatian History geben ausschließlich die wissenschaft lichen Meinungen der Autoren wieder. © 2012 Hrvatski institut za povijest.
    [Show full text]
  • Hrvoje-Matković-Povijest-NDH
    Biblioteka hrvatske povijesti Urednik Josip Pavičić Recenzenti prvog izdanja Akademik Ljubo Boban Dr. Franko Mirošević Oblikovanje naslovnice Ozana Blažeković Babić Korektor drugog izdanja Željko Holjevac Znak u krugu na naslovnoj stranici preuzet je iz enciklopedij- skog zbornika Znanje i radost, Zagreb, Naklada HIBZ-a, 1942. © 2002. Hrvoje Matković, Naklada Pavičić Hrvoje Matković POVIJEST NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE Drugo, dopunjeno izdanje s koloriranim prilogom Ikonografija Sadržaj Predgovor drugom izdanju 9 Predgovor prvom izdanju 10 UVOD HRVATSKA U JUGOSLAVENSKOJ DRŽAVI IZMEĐU DVA RATA Osnovna obilježja hrvatske politike 17 PRIPREMA USTAŠKA EMIGRACIJA I NJEZINO DJELOVANJE DO 1941. Korijeni ustaštva 29 Odlazak Ante Pavelića iz zemlje. Prve postaje Beč i Sofija . 31 Prijelaz u Italiju i organiziranje emigranata 34 Lički ili Velebitski ustanak 39 Atentat u Marseilleu 41 Ustaška organizacija poslije atentata u Marseilleu 44 Djelovanje ustaške skupine u zemlji 47 DRŽAVA USPOSTAVA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE Slom jugoslavenske države 53 Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske 56 Pavelićev povratak u zemlju 62 PRIZNANJE NDH I UTVRĐIVANJE NJEZINIH GRANICA Priznanje Nezavisne Države Hrvatske 69 6 Hrvoje Matković: POVIJEST NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE Rimski ugovori 72 Razgraničenje s ostalim susjedima 75 Stanje u anektiranoj Dalmaciji 78 USTROJSTVO DRŽAVE I UNUTARNJA ORGANIZACIJA Poglavnik 83 Uspostavljanje organa nove vlasti 85 Upravna podjela 87 Organizacija ustaškog pokreta 89 Hrvatski državni sabor 93 ORUŽANE SNAGE Domobranstvo 99 Vojno-teritorijalna
    [Show full text]
  • Diplomacija Nezavisne Države Hrvatske – Akteri I Procesi
    Pregledni članak Primljeno: 14. listopada 2019. UDK: 327(497.5)’’1941/45’’ Bruno Korea Gajski* Diplomacija Nezavisne Države Hrvatske – akteri i procesi Sažetak Autor iznosi ključne postupke diplomacije Nezavisne Države Hrvatske: od ustrojstva ministarstva vanjskih poslova u travnju 1941. do zadnjih poku- šaja spašavanja NDH u svibnju 1945. U članku su prezentirani svi relevan- tni događaji za diplomaciju NDH s naglaskom na najvažnije aktere u poje- dinim diplomatskim akcijama. Navedeni su svi ministri vanjskih poslova koji su bili na čelu ministarstva, njihove diplomatske aktivnosti te razlozi njihove smjene ili ostavke. Članak također daje uvid u krajnju zavisnost ustaškog režima prema fašističkim saveznicama, Njemačkoj i Italiji – obra- đujući odnos sa svakom od njih posebno. Učestalo mijenjanje ministara vanjskih poslova i poslanika u najvažnijim državama za NDH izraz je vi- soke nestabilnosti i podčinjenosti ustaškog režima okupacijskim silama. Ključne riječi: NDH, diplomacija NDH, ministarstvo vanjskih poslova NDH, Mladen Lorković, Rimski ugovori. Uvod Rad obrađuje ključne postupke diplomacije Nezavisne Države Hrvatske od ustrojstva ministarstva vanjskih poslova u travnju 1941. do zadnjih pokušaja spašavanja NDH u svibnju 1945. Cilj je rada dati pregled diplomatskih aktivnosti i najvažnijih aktera uključenih u pojedine diplomatske akcije Nezavisne Države Hrvatske. Rad također daje uvid u krajnju zavisnost ustaškog režima prema fašističkim saveznicama – Nje- mačkoj i Italiji. U radu se analizira učestalo mijenjanje ministara vanjskih poslova i poslanika koje proizlazi iz manjka suverenosti i podčinjenosti ustaškog režima prema okupacijskim silama. Navedeni su svi ministri vanjskih poslova koji su bili na čelu ministarstva, njihove diplomatske aktivnosti te razlozi njihove smjene ili ostavke. Ministarstvo vanjskih poslova NDH uspostavio je i organizirao, najprije u funkciji državnog tajnika, a potom u funkciji ministra, Mladen Lorković.
    [Show full text]