103 Pregled Izvora, Literature I Zbivanja O

XI. Robert de Sable (1191. – 1193.) PREGLED IZVORA, LITERATURE I ZBIVANJA O MONGOLSKOJ PROVALI U XII. Gilbert Erail (1194. – 1200.) HRVATSKE ZEMLJE U 13. STOLJEĆU XIII. Philippe de Plessis ( 1201. – 1209.)

XIV. Guillaume de Chartres (1210. – 1219.)

XV. Pedro de Montaigu (1219. – 1232.) Filozofski fakultet u Splitu, Odsjek za povijest XVI. Armand de Perigord (1232. – 1244.) E-mail: jure.trutanicffst@gmaiJure Trutanićl.com XVII. Richard de Bures (1244. – 1247.)

XVIII. Guillaume de Sonnac (1247. – 1250.) Stručni pregledni rad XIX. Renaud de Vichiers (1250. – 1256.) Rad se bavi povijesnim prikazom provale Mongola na hrvatski povijesni prostor u 13. stoljeću. Fokus autora u radu usmjeren je na pregled najznačajnijih izvora i XX. Thomas Berard (1256. – 1273.) literature o ovoj temi te na prikaz povijesnih zbivanja, prilika koje su ih uvjetovale i XXI. Guillaume de Beaujeu (1273. – 1291.) njihove posljedice na društvo Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva u prvoj polovici 13. XXII. Theobald Gaudin (1291. – 1293.) stoljeća. Od narativnih izvora naglasak je stavljen na prvorazredne izvore Historia Salonitana Tome Arhiđakona i Carmen miserabile Rogerija iz Apulije dostupne u XXIII. Jacques de Molay (1293. – 1314.) objavljenoj verziji te na literaturu s naglaskom na postignuća hrvatske historiografije. Cilj je rada predočiti problematiku bavljenja ovom temom iz različitih kutova gledanja isticanjem nesuglasja koja proizlaze iz različitih interpretacija, fragmentarnosti, pa i Bibliografija nedostatka relevantnih povijesnih izvora. Povijesna autentičnost Grobničke bitke Frale, Barbara. Templari. Zagreb: Profil, 2014. ogledni je primjer historiografskog spora vezanog uz provalu Mongola u hrvatske Hodge, S. J. Tajna vitezova templara. Zagreb: Profil, 2013. zemlje budući da se u historiografskim interpretacijama te bitke suprotstavljaju povijesne činjenice legendama i nacionalnim mitovima 19. stoljeća koji su Napier, Gordon. Uspon i pad vitezova templara operacionalizirali postojeću narodnu predaju. Pernoud, Regine. Templari. Split: Verbum, 2005.. Ivančna Gorica: Mozaik knjiga, 2007. Read, Piers Paul. Templari. Zagreb: Stari Grad, 2003. Ključne riječi: mongolska provala u hrvatske zemlje, Bela IV., Bitka na rijeci Opća enciklopedija, sv. 5, 3. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1979. Šajo, hrvatska historiografija, Grobnička bitka, Toma Arhiđakon, Rogerije iz Apulije

Šentija, Josip, ur. Internetski izvori Uvod http://www.britannica.com/EBchecked/topic/259898/Saint-Helena (26. 5. 2015.)

Gledajući iz današnje geopolitičke perspektive gotovo je nezamislivo pronaći bilo KNIHTS TEMPLR: THE POOR FELLOSOLDIERS OF CHRIST ND OF THE TEMPLE OF kakveformirala dodirne u samom točke srcu hrvatskih azijskog prostorakontinenta. s državnomNo, postav tvorevinomljanjem problema Mongola u povijesni koja se SOLOMON This paper deals with the Templar order, founded to protect pilgrims in the Holy Land, where it left his mark in the Crusades, in order to be abolished in the 14th century under mysterious kontekst srednjeg vijeka, preciznije u 13. stoljeće, može se analizirati sudar dvaju naroda circumstances, which led to various subsequent mysteries about his work. Seemingly an ordinary opsega, sezalo duboko u europski kontinent. Tad su, za vladavine kana Ogataja, pod religious order, which was characterized with humility, obedience and knightly diligence and left a za vrijeme ekspanzije Mongolskog Carstva koje je, u jeku svog najvećeg teritorijalnog mark until today, causing much controversy. All mysteries, which have occurred resulting from - - charges that were addressed to the order and mysterious circumstances and ignorance, has led to the emergence of the real mysteries that still attract the attention of many people. Thus, this paper vrhovnim vojnim zapovjedništvom Batu kana Mongoli došli do granica Ugarsko aims to show the history of the order and events that marked him, including the circumstances of its Hrvatskog Kraljevstva i ozbiljno uzdrmali stabilnost državnopolitičkekog Kraljevstva. tvorevine koja je abolition. konstituirana kao rezultat unije između Hrvatskog i Ugars Keywords: The Knights Templar, The Crusades, masters of the order, Chinon parchment, mongolskuU ovom provalu radu na bit ove će prostore, kratko zatim prikazan zbivanja objektivan koja su prethodila tijek događanja provali vezanihMongola uzte abolition of the order, heresy, Jacques de Molay posljedice provale. mena

hrvatske historiografijeNaglasak o pojedinim u radu postavljendiskutabilnim je napitanjima stajališta vezanim renomiranih uz boravak i

102 103 Mongola na hrvatskim povijesnim prostorima koja još uvijek predstavljaju kamen spoticanja u hrvatskoj historiografiji.

Izvori za proučavanje Mongola

Podatke o mongolsk

oj provali na hrvatski povijesni prostor sredinom 13. stoljeća medievistisvjedoci vremena uglavnom u svojim crpe izvještajima iz djela Tome opisali Arhiđakona mongolsku i Rogerija navalu iz iz prve Apulije ruke. koji Kapitalna su kao ajnih predstavnika dalmatinskog kulturnog kruga u razvijenom

185 srednjemdjela te dvojice vijeku svakako znač su Historia Salonitana Carmen 186 miserabile (Žalosna pjesma). Tome Arhiđakona i Rogerijeva Pri interpretaciji navedenih izvora, osobito Historije Salonitane, treba imati na umu autorova politička opredjeljenja koja dovode u pitanje njegovu nepristranost i objektivnost. Takav pristup interpretaciji djela Tome Arhiđakona zagovara velikmbinira broj 187 povjesničaraone vijesti koje jer jeima očigledno na da se autor u djelu razračunava s oponentima i ko raspolaganju dodajući im izmišljene, ovisnoHistori oje potrebi.Salonitane Nemogućnost parcijalnog korištenja podataka, odnosno postojanje 188 kaospomenutog jedinog izvora. izvora o pojedinim događajima, znatno otežava ispravno vrednovanje Historije Salonitane, ali i Carmen miserabile

189 usporedbomStoga se s autentičnostdrugim izvorima. Primjerice, franjevac Ivan de Plano ,Carpini može potvrditi u svojoj kronici donosi podatke o Mongolima koje je sakupio tijekom misije u srednjoj Az

iji. Budući da Mongoli nisu imali izražena religijska uvjerenja koja bi nametali pokorenim narodima, 190 biliuglavnom su prilično franjevci. otvoreni Takoutjecaju se kršćanskei Vilim od religije Rubrucka, koju su flamanski sa sobom frandonosili misionari, jevac u službi

185 Historia Salonitana: povijest salonitanskih i splitskih prvosvećenika U radu je korišten objavljeni izvor: TomaToma Arhiđakon, Arhiđakon i njegovo djelo, krug, 2003. . Predgovor, latinski tekst, kritički aparat i prijevod na hrvatski jezik Olga Perić. Povijesni 186komentar Mirjana Matijević Sokol. Studija Carmen miserabileRadoslav, s latinskog Katičić. preveo Split: iKnjiževni priredio

187 U radu je Izkorišten ranije hrvatskeobjavljeni povijesti izvor: ,Rogerije 11. iz Apulije, 188Mirko Sardelić,-Sokol, Zagreb: Toma Matica Arhiđakon, hrvatska, 9. 2010. 189 Margetić,Taj je aspek t obradio Matijević Mirko Sardelić u radu „Europski klerici i misionari o Mongolima: Percepcija 190stepskih Goldstein, barbara Hrvatska u Europi povijest, sredinom 338. 13. stoljeća“ koji nam je značajan po pitanju usporedbe podataka Tome Arhiđakona i Rogerija iz Apulije s ostalim izvorima.

104 Mongola na hrvatskim povijesnim prostorima koja još uvijek predstavljaju kamen

191 spoticanja u hrvatskoj historiografiji. francuskog dvora, zaputio u Karakorum kako bi istražio je li Mongole moguće preobratiti Pri na kršćanstvo te u svojim izvještajima akumulira podatke o mongolskomewa narodu.Parisa u kojoj 192 Izvori za proučavanje Mongola istraživanju pitanja vezanih za Mongole neizostavna je i kronika Matth Takve autor pojedinim opisima Mongola pretjeruje uspoređujući ih s demonima. 193 194 Podatke o mongolsk usporedbe omogućavaju pogled na Mongole očima prestravljenogCarmen srednjovjekovnogmiserabile koju oj provali na hrvatski povijesni prostor sredinom 13. stoljeća čovjeka. Nešto više pozornosti posvetio bih Rogerijevu djelu medievistisvjedoci vremena uglavnom u svojim crpe izvještajima iz djela Tome opisali Arhiđakona mongolsku i Rogerija navalu iz iz prve Apulije ruke. koji Kapitalna su kao europski historiografi smatraju jednim od najvrjednijih i najljepših prikaza svih okolnosti ajnih predstavnika dalmatinskog kulturnog kruga u razvijenom vezanihprovali Mongola:uz neku provalunaseljavanje barbara. Kumana Rogerije na ugarskomprecizno opisuje teritoriju, događaje uzroke koji raz su prethodili 185 djelasrednjem te dvojice vijeku svakako znač su Historia Salonitana Carmen dora između 186 miserabile (Žalosna pjesma). Tome Arhiđakona i Rogerijeva kralja Bele IV. i plemstva, govori o tatarskim vojskovođama, o tatarskom pustošenju Pri interpretaciji navedenih izvora, osobito Historije Salonitane, treba imati na umu susjednihklerike koji zemalja su poginuli i njihovim od mongolske lukavstvima, ruke Bitki te opisuje na rijeci kako Šajo, je nabraja sam dospio biskupe u tatarsko i druge

autorova politička opredjeljenja koja dovode u pitanje njegovu nepristranost i zarobljeništvo i kako je iz njega pobjegao. objektivnost. Takav pristup interpretaciji djela Tome Arhiđakona zagovara velikmbinira broj Pri obradi ove teme od velikog su značaja bile i isprave kralja Bele IV. kojima kralj 187 povjesničaraone vijesti koje jer jeima očigledno na da se autor u djelu razračunava s oponentima i ko nagrađuje zaslužne velikaše koji su se istaknuli u borbi protiv Mongola. Pomoću raspolaganju dodajući im izmišljene, ovisnoHistori oje potrebi.Salonitane spomenutih isprava moguće je rekonstruirati okolnosti u kojima su izdane. Međutim, Nemogućnost parcijalnog korištenja podataka, odnosno postojanje među njima postoje isprave koje su se pripisivale Beli IV., ali detaljnijom diplomatičkom 188 cjelokupne problematike, ne refe 195 kaospomenutog jedinog izvora. izvora o pojedinim događajima, znatno otežava ispravno vrednovanje analizom uočava se falsificiranje pa njih treba držati po strani i, pri proučavanju Historije Salonitane, ali i Carmen miserabile rirati se na njihov sadržaj. 189 Hrvatska historiografija o Mongolima usporedbomStoga se s autentičnostdrugim izvorima. Primjerice, franjevac Ivan de Plano ,Carpini može potvrditi u svojoj kronici donosi podatke o Mongolima koje je sakupio tijekom misije u srednjoj Az Provala Mongola na hrvatski povijesni prostor veoma je kompleksna tema pa u iji. Budući da Mongoli nisu imali izražena religijska uvjerenja koja bi nametali pokorenim narodima, 190 Upravo je takva situac biliuglavnom su prilično franjevci. otvoreni Takoutjecaju se kršćanskei Vilim od religije Rubrucka, koju su flamanski sa sobom frandonosili misionari, suvremenoj hrvatskoj historiografiji još uvijek postoje prijepori vezani uz to pitanje. Hrvatskoj. jevac u službi ija i kod tumačenja događaja iz zadnje faze mongolskog boravka u

185 Historia Salonitana: povijest salonitanskih i splitskih 196 prvosvećenika vojske,Kako je Šišić svojim argumentima umanjio značaj junačkih-poto htjeli pobjeda dokazati hrvatske kako U radu je korišten objavljeni izvor: TomaToma Arhiđakon, Arhiđakon i njegovo djelo, krug, 2003. . Predgovor, latinski tekst, kritički aparat i prijevod na hrvatski jezik Olga Perić. Povijesni nakon njega su se javili neistomišljenici koji su pošto 186komentar Mirjana Matijević Sokol. Studija Carmen miserabileRadoslav, s latinskog Katičić. preveo Split: iKnjiževni priredio 191 -3. 187 U radu je Izkorišten ranije hrvatskeobjavljeni povijesti izvor: ,Rogerije 11. iz Apulije, 192 Isto, 13. 188Mirko Sardelić,-Sokol, Zagreb: Toma Matica Arhiđakon, hrvatska, 9. 2010. 193 Sardelić, „Europski misionari“, 2 189 Margetić,Taj je aspek t obradio 194 Carmen miserabile dostupna je i u hrvatskom prijevodu te sam je koristio pri Matijević izradiSweeney, ovog rada. „Thomas of Spalato“, 157. Mirko Sardelić u radu „Europski klerici i misionari o Mongolima: Percepcija 195 Zaslugom Mirka Sardelića -383. 190stepskih Goldstein, barbara Hrvatska u Europi povijest, sredinom 338. 13. stoljeća“ koji nam je značajan po pitanju usporedbe podataka Tome 196 Isto, 374. Arhiđakona i Rogerija iz Apulije s ostalim izvorima. Soldo, „Provala Tatara“, 381

104 105 su upravo spor

197 ne bitke spasile Europu od Mongola. Tu struju predvodio je književnik 198 Antun Tresić Pavičić. Tresić Pavičić nadopunjava djelo Ivana Kukuljevića Sakcinskog Iako je ukazujući pritom na neobjektivnost Tome Arhiđakona na kojeg se poziva Šišić. utvrđeno da su na Tominu naraciju utjecali osobni političkiHistori interesi,je Salonitane ipak sepredstavlja ne može 199 okarakterizirati čitavo djelo kao izmišljeno jer veći dio usporedprvoklasan izvor za proučavanje najstarije hrvatske povijesti. Tu činjenicu potvrđuje ba s ostalim izvorima kao što je djelo arapskog kroničara Ibna Sayda i isprave 200 Bele IV. iz kojih se može naslutiti da su prijelomne Svakako bitke s Mongolimatreba istaknuti odigrane da i sam u primorskim krajevima Dalmacije, kao što tvrdi Toma. Tresić Pavičić u svojoj kritici Šišića nije bio objektivan i zanemarivao je relevantne izvore 201 poputu pitanje Rogerija njegove iz Apulije,teze. Tome Arhiđakona i isprava Bele IV. jer navedeni izvori dovode 202 kojeg je mongolska provalaDakle, u Hrvatsku Tresić bilaPavičić vrlo nastavlja zanimljiva se tema.na djelo Ivana Kukuljevića za Naime, ova jednim od najslavnijih

je povijesna epizoda još u 19. stoljeću smatrana događaja hrvatske povijesti. Tako se legenda o Bitki na Grobničkom polju počela koristiti u političke svrhe, kao dokaz o hrvatskim zaslugama u spašavanjuvrijeme Europehrvatskog i kršćanskog narodnog svijeta od mongolskih osvajača. Stoga je o njoj pisano za preporoda u svrhu prikazivanja slavne hrvatske povijesti i buđenja nacionalne svijesti. O BitkiDemetar na Grobničkom u djelu Grobničko polju poljeza vrijeme iz 1842. hrvatskog godine, ali narodnog njegovo preporodaje djelo pisao je Dimitrija 203 kakvog znanstvenog karaktera. epski spjev lišen bilo -

Dakle, najznačajnija je upravo povijesno kritička rasprava Ivana Kukuljevića Sakcinskog koja je preplavljena nacionalnim subjektivizmom i domoljubljem. Kukuljević veliča slavne bitke na sjevernom Jadranu u kojima su Mongoli doživjeli katastrofalan

197 Borba Hrvatah s Mongoli i Tatari, povjestno-kritična razprava. Zagreb: 1863. 198 Vidi: Ivan Kukuljević Sakcinski. Izgon Mongola iz Hrvatske. Zagreb: 1942. 199 Swee 200 Soldo, „Provala Tatara“, 375.; Vidi još: Antun Tresić Pavičić. ney, „Thomas of Spalato“, 156. ovori o boravku kralja Bele IV. Soldo, „Provala Tatara“, 387. Uinteresantno prilog takvom je spomenuti shvaćanju istvari taj podatak. govori iVidi: mjesna Isto predaja. šibenske okolice koja g 201 Isto,na tim375. prostorima. Iako mjesnoj predaji u ovakvim slučajevima ne treba pridavati veću važnost, 202 Isto, 376. 203 Večernji list, 21. lipnja 2010.

Gračanin, „Satrli Tatare“. 106 su upravo spor

197 204 ne bitke spasile Europu od Mongola. Tu struju predvodio je književnik poraz, među njima i spornu Bitku na Grobničkom polju kojoj u dosadašnjem dijelu rada 198 Antun Tresić Pavičić. Tresić Pavičić nadopunjava djelo Ivana Kukuljevića Sakcinskog Iako je nije pridavana veća pozornost jer o njoj većina izvora šuti. Poviesti hrvatskoj ukazujući pritom na neobjektivnost Tome Arhiđakona na kojeg se poziva Šišić. Grobničku bitku spominje, primjerice, Tadija Smičiklas u svojoj utvrđeno da su na Tominu naraciju utjecali osobni političkiHistori interesi,je Salonitane ipak sepredstavlja ne može pozivajući se na narodnu predaju, ali joj ne pridaje veće značenje. Spomenutom djelu 199 okarakterizirati čitavo djelo kao izmišljeno jer veći dio Tadije Smičiklasa također treba pristupiti s određenomgr dozom Primjerice opreza, u jernekoliko je ustanovljeno situacija 205 usporedprvoklasan izvor za proučavanje najstarije hrvatske povijesti. Tu činjenicu potvrđuje da je Smičiklas počinio nekoliko kardinalnih ešaka.-kanom. ba s ostalim izvorima kao što je djelo arapskog kroničara Ibna Sayda i isprave zamijenioIvan jeT mongolskog vojskovođu Kadana s Batu 200 Bele IV. iz kojih se može naslutiti da su prijelomne Svakako bitke s Mongolimatreba istaknuti odigrane da i sam u omašić, historiograf iz 16. stoljeća spominje Grobničku bitku u blizini primorskim krajevima Dalmacije, kao što tvrdi Toma. kastruma Jelen, naglašavajući ulogu Frankopana u obrani hrvatskihDeset zemalja. knjiga Tomaš ugarskeić se 206 Tresić Pavičić u svojoj kritici Šišića nije bio objektivan i zanemarivao je relevantne izvore upovijesti svojoj poznatog interpretaciji humanista poslužio Antonija djelom Bonfinija. iz 1497. godine. Legendu Riječ je jepreuzeo o i prosvjetiteljski 201 207 poputu pitanje Rogerija njegove iz Apulije,teze. Tome Arhiđakona i isprava Bele IV. jer navedeni izvori dovode Razgovor ugodni naroda slovinskoga iz 1756. godine. 202 kojeg je mongolska provalaDakle, u Hrvatsku Tresić bilaPavičić vrlo nastavlja zanimljiva se tema.na djelo Ivana Kukuljevića za pisac JosipAndrija Ante Kačić Soldo Miošić u svom u djelu radu Provala Tatara u Hrvatsku Naime, ova jednim od najslavnijih predlaže zanimljivu tezu je povijesna epizoda još u 19. stoljeću smatrana kojoj svakako treba pridati pozornost. Naime, u blizini, prema Šibenika Soldi, nalazimogla se imati selo analogijuGrebaštica s događaja hrvatske povijesti. Tako se legenda o Bitki na Grobničkom polju počela koristiti čije ime podrijetlo vuče od riječi greben koja bi u političke svrhe, kao dokaz o hrvatskim zaslugama u spašavanjuvrijeme Europehrvatskog i kršćanskog narodnog toponimom Grobnik, posebice ako se radilo o oštećenjima izvornog teksta ili o svijeta od mongolskih osvajača. Stoga je o njoj pisano za pogreškama u prepisivanju izvora kojima se služio Tomašić. Nadalje, Soldo navodi da se 208 preporoda u svrhu prikazivanja slavne hrvatske povijesti i buđenja nacionalne svijesti. O nedalekokastrumu spomenuteJelen. Grebaštice nalazi brdo Jelinjak čije je ime analogno Tomašićevu BitkiDemetar na Grobničkom u djelu Grobničko polju poljeza vrijeme iz 1842. hrvatskog godine, ali narodnog njegovo preporodaje djelo pisao je Dimitrija Mora se priznati da Soldina teza predstavlja prilično inovativan, iako 203 kakvog znanstvenog karaktera. epski spjev lišen bilo možda i suviše pretenciozan pokušaj da se „fantomsku“ Grobničku bitku ubicira u - Dalmaciju, čime bi bila stavljena u prihvatljiv prostorni okvir koji potvrđuju izvori. No, Dakle, najznačajnija je upravo povijesno kritička rasprava Ivana Kukuljevića Soldino tumačenje ne možemo prihvatiti kao ispravno jer se ne temelji na čvrstim Sakcinskog koja je preplavljena nacionalnim subjektivizmom i domoljubljem. Kukuljević argumentima pa će Grobnička bitka, njezina povijesna autentičnost, ubikacija, stvarni veliča slavne bitke na sjevernom Jadranu u kojima su Mongoli doživjeli katastrofalan razmjerihrvatske historiografije. i značaj u protjerivanju Mongola, i dalje ostati jedno od neriješenih pitanja

197 Borba Hrvatah s Mongoli i Tatari, povjestno-kritična razprava. Zagreb: 1863. 198 Vidi: Ivan Kukuljević Sakcinski. Izgon Mongola iz Hrvatske. Zagreb: 1942. 199 Swee 200 Soldo, „Provala Tatara“, 375.; Vidi još: Antun Tresić Pavičić. ney, „Thomas of Spalato“, 156. ovori o boravku kralja Bele IV. Soldo, „Provala Tatara“, 387. 204 -374. interesantnoU prilog takvom je spomenuti shvaćanju istvari taj podatak. govori iVidi: mjesna Isto predaja. šibenske okolice koja g 205 Isto, 374. 201 Isto,na tim375. prostorima. Iako mjesnoj predaji u ovakvim slučajevima ne treba pridavati veću važnost, 206 IstoSoldo,, 379. „Provala Tatara“, 373 202 Isto, 376. 207 203 Večernji list, 21. lipnja 2010. 208 Gračanin, „Satrli Tatare“ Gračanin, „Satrli Tatare“. Soldo, „Provala Tatara“, 388. 106 107 Mongoli – podrijetlo i naziv

nepoznata.Za stanovništvo Srednjovjekovna srednjovjekovne dekadencija Europe znanosti azijska u odnosu prostranstva na antiku bila zahvatila su praktički je i poznavanje geografije, tako da podrijetlo Mongola u ono vrijeme nitko nije umio

rastumačiti, što je izazivalo još veći strah od tih stranih osvajača grube vanjštine i barbarskihdo srednje običaja.Azije, pradomovine Srednjovjekovni Mongola, putopisci u svojimi kroničari su izvještajimakoji su na svojim pokušali misijama došli predočiti položajneprecizni, tog prvenstvenoprostora uspoređujući zbog elementarnog ga s položajem geografskog okolnih nepoznavanja naroda. No, azijskihti su opisi prostora. šturi i Danas je poznato

da su Mongoli u 12. stoljeću naseljavali prostore središnje Azije između 209 Bajkala i kineske nizine Mandžurije pa se to područje može smatrati njihovom matičnom tendencijedomovinom Mong iz kojeola mogle su započeli su biti konkretizirane svoju ekspanziju tek u kad različitim su mongolski pravcima. poglavariOsvajačke izabrali

Temudžina kao vrhovnog kana, čime je jedna osoba postala nedodirljivi vojni i politički autoritet,ostvarivanja što z je omogućilo ujedinjenje plemena pod zajedničkim vladarom u svrhu primitivnima ajedničkih interesa. Iako su Europljani mongolske osvajače smatrali 210 , oni su imali visok stupanj društvene organizacije sa strogom hijerarhijom, osobitoMongoli vojnom, se pau literaturi, se njihovo os društvo može okarakterizirati ratničkim. su naziv još obito onoj starijeg postanka, često nazivaju Tatarima. Taj- u 8. stoljeću kineski i arapski povjesničari običavali upotrebljavati za uralsko altajskasvode pod nomadska jedan generalni plemena naziv, koja uglavnomsu nastanjivala zbog nepoznavanjastepe istočne Azije. plemenskih Često se struktura ta plemena tog naroda. Tek su misijska putovanja Ivana de Plana Carpinija211 i Vilima od Rubrucka212

doprinijela širenju mongolskog imena koje su i sami Mongoli koristili za sebe, kao što tvrdi Toma Arhiđa kon u konstataciji da je njihova zemlja smještena u onom dijelu svijeta gdje 209 210 Goldstein, Hrvatska povijest, 338. 211 Sardelić,Ivan de Plano „Europski Carpini misionari“, – 7. pape Inocenta u s franjevac iz Umbrije, u franjevački red stupa u njegovoj najranijoj fazi. U službi IV. u 13. stoljeću otputovaoStarine JAZUrednju, knj. Aziju 56, odakleZagreb izvještava1975., str. o 37 vjerskom-107. i vojničkom aspektu 212Mongolskog Vilim od Rubrucka Carstva. O- njegovu životu i prijevod djela vidi u radu u Marka Oreba, Ivan Karpin, „Povijest Mongola koje nazivamo i Tatarima“, djelo srednjovjekovni putopisflamanski Itinerarium franjevac fratr kojiis se Willielmi u 13. stoljeću de Rubruquisslužbi de francuskog ordine fratrum kralja Minorum,Luja IX. Svetog Galli, Annouputio gratie u Karakorum 1253 ad kako partes bi istražioOrientale mogućnost. Djelo nije preobraćanja prevedeno na Mongola hrvatski, na kršćanstvo.ali postoji engleski Njegovo prijevodje najvažnije The Mission of Friar William of Rubruck (London, 1990.) koji su priredili Peter Jackson i David Morgan.

108 Mongoli – podrijetlo i naziv se istok spaja sa sjeverom te da se njihova plemena na svom vlastitom jeziku zovu Mongoli.213 U srednjovjekovnim se izvorima spominje nepoznata.Za stanovništvo Srednjovjekovna srednjovjekovne dekadencija Europe znanosti azijska u odnosu prostranstva na antiku bila zahvatila su praktički je i analogija u nazivu između Tatara i poznavanje geografije, tako da podrijetlo Mongola u ono vrijeme nitko nije umio mitološkog podzemnog svijeta Tartara. Često su srednjovjekovni kroničari Jedan opisivali od izvorakrvoločne koji Mongole je u svom s demonima iz Tartara, upravo na temelju sličnosti u nazivu. rastumačiti, što je izazivalo još veći strah od tih stranih osvajača grube vanjštine i iz Apu djelu često povezivao Tatare s podzemnim svijetom bio je i Rogerije 214 barbarskihdo srednje običaja.Azije, pradomovine Srednjovjekovni Mongola, putopisci u svojimi kroničari su izvještajimakoji su na svojim pokušali misijama došli lije koji piše da je onom koga Tatari zarobe bilo bolje daTakva nije nipropaganda rođen jer se straha taj ne predočiti osjeća kao zarobljenik Tatara nego zatočenik Tartara. položajneprecizni, tog prvenstvenoprostora uspoređujući zbog elementarnog ga s položajem geografskog okolnih nepoznavanja naroda. No, azijskihti su opisi prostora. šturi i izazvaladubo je još veću paniku u srednjovjekovnom društvu. Srednjovjekovni je čovjek bio Danas je poznato ko uronjen u religiju i duhovnost pa je u različitim događajima i pojavama tražio 215 da su Mongoli u 12. stoljeću naseljavali prostore središnje Azije između dublje vjersko značenje. Takvu praksu najbolje oslikava pisanje Tome Arhiđakona Tom kojia 209 Bajkala i kineske nizine Mandžurije pa se to područje može smatrati njihovom matičnom često koristi biblijske alegorije i kaže da je Dalmacija opustošena po kazni Božjoj. tendencijedomovinom Mong iz kojeola mogle su započeli su biti konkretizirane svoju ekspanziju tek u kad različitim su mongolski pravcima. poglavariOsvajačke izabrali Arhiđakonnjegova Historia donosi Salonitana mnogo podataka, tj. poglavlja o mongolskim XXXVI.- običajima i načinu života, čime je XXXIX. koja se dotiču Mongola, postalaog i 216 Temudžina kao vrhovnog kana, čime je jedna osoba postala nedodirljivi vojni i politički zanimljiva zapadnoeuropskoj historiografiji koja se bavi ovim pitanjima, između ostal autoritet,ostvarivanja što z je omogućilo ujedinjenje plemena pod zajedničkim vladarom u svrhu J. R. Sweeneyu čiji je rad korišten u pisanju. primitivnima ajedničkih interesa. Iako su Europljani mongolske osvajače smatrali Mongolska osvajanja 210 , oni su imali visok stupanj društvene organizacije sa strogom hijerarhijom, osobitoMongoli vojnom, se pau literaturi, se njihovo os društvo može okarakterizirati ratničkim. – -kan, uspio je su naziv još obito onoj starijeg postanka, često nazivaju Tatarima. Taj- Vrhovni kan Temudžin (1167. 1227.), svijetu poznatiji kao Džingis u 8. stoljeću kineski i arapski povjesničari običavali upotrebljavati za uralsko svojimNajprije osvajačkim, je ali i upravljačkim sposobnostima osnovati veliko Mongolsko Carstvo. altajskasvode pod nomadska jedan generalni plemena naziv, koja uglavnomsu nastanjivala zbog nepoznavanjastepe istočne Azije. plemenskih Često se struktura ta plemena tog zaustavljenipokorio pred Kineskimokolne narode, zidom. proširio Na ju državu sve do Koreje i Kine gdje su ndijskogMongoli 211 212 naroda. Tek su misijska putovanja Ivana de Plana Carpinija i Vilima od Rubrucka potkontinenta, a na jugoistoku su porazili guAlane su i osvojiliKumane područja koji su se sve povukli do I sve do Dnjepra. Tad su Mongoli krenuli za njima prema zapadu gdje su ih u nekoliko navrata

217 doprinijela širenju mongolskog imena koje su i sami Mongoli koristili za sebe, kao što tvrdi -kan, Carstvo je naslijedio njegov sin Ogataj Toma Arhiđa kon u konstataciji da je njihova zemlja smještena u onom dijelu svijeta gdje pokušali poraziti ruski kneževi, ali su doživjeli potpunu katastrofu. 209 218 (1227.Nakon – 1241.). što je um Ogatajro veliki je 12 osvajač Džingis 210 Goldstein, Hrvatska povijest, 338. 211 Sardelić,Ivan de Plano „Europski Carpini misionari“, – 7. 35. godine odlučio- ponovno krenuti u osvajanje europskih pape Inocenta u s franjevac iz Umbrije, u franjevački red stupa u njegovoj najranijoj fazi. U službi zemalja pod vrhovnim zapovjedništvom Batu kana. Navale su se odvijale u više smjerova IV. u 13. stoljeću otputovaoStarine JAZUrednju, knj. Aziju 56, odakleZagreb izvještava1975., str. o 37 vjerskom-107. i vojničkom aspektu 213 Historia Salonitana, 239. 212Mongolskog Vilim od Rubrucka Carstva. O- njegovu životu i prijevod djela vidi u radu u Marka Oreba, Ivan Karpin, „Povijest 214 Rogerije iz Apulije, Carmen miserabile, 25. Mongola koje nazivamo i Tatarima“, 215 Toma Arhiđakon, -8., 11. djelo srednjovjekovni putopisflamanski Itinerarium franjevac fratr kojiis se Willielmi u 13. stoljeću de Rubruquisslužbi de francuskog ordine fratrum kralja Minorum,Luja IX. Svetog Galli, 216 Historia Salonitana, 168-171. Annouputio gratie u Karakorum 1253 ad kako partes bi istražioOrientale mogućnost. Djelo nije preobraćanja prevedeno na Mongola hrvatski, na kršćanstvo.ali postoji engleski Njegovo prijevodje najvažnije The 217 GoldsteinSardelić „Europski i Grgin, Europa misionari“, i Sredozemlje 7 , 335. Mission of Friar William of Rubruck (London, 1990.) koji su priredili Peter Jackson i David Morgan. 218 Morgan,Toma Arhiđakon, The Mongols, 55-84.

108 109 što je donekle otupilo intenzitet mongolskih napada, ali i u takvom rasporedu Mongoli su se pokazali vojno i takt 219

ički superiornijima u odnosu na protivnike. Mongoli svoja osvajanja i superiornost na bojnom polju mogu zahvaliti isključivo 220 221 svojim vojničkim sposobnostima, koji a ne su nadnaravnimih smatra moćima koje su im pripisivali praznovjerjem zaluđeni fanatici li jahačima apokalipse. Koristeći Mongoli suse 222 potenciralimetodama zastrašivanja,stvaranje straha okrutnim u neprijateljskim odmazdama, redovima. sakaćenjima Mongoli i krvoprolićima, nisu napadali stihijski, kako bi se očekivalo od „neciviliziranih barbara“ koji konzumiraju žabe i sirovo meso. Naprotiv, njihove taktičke zamisli bile su odlično razrađene i gotovo redovito pretvarane 223 udugim djelo. opsadama. Koristili su se i ratnim lukavstvima što im je uštedjelo puno vremena i gubitaka u Uvježbane stepske konjaničke jedinice bile su osovina mongolske vojske,Carpini što potvrđuje i Rogerije iz Apulije. Kao najveću slabost u mongolskim redovima 224 svoje voljenavodi i bila potlačena spremna plemenana pobunu koja ili su kolaboraciju. bila uvrštena u mongolske bojne redove protiv

Prelaskom mongolskih grupacija preko Volge počela su strahovita haračenja u 225 kojima su pokorene čitave države i njihove prijestolnice, Nakon između što ostalihsu pokorili Moskva Bugarsku i Kijev. i Istočna je Europa potpala-kan je pod1240. Mongolsko godine podijelio Carstvo. golemu vojsku na tri grupe koje su južnu Rusiju, Batu su se dvije grupe uputile prema sjevernoj nastavile osvajanja u različitim pravcima. Prve protivnike Njemačkoj i češkim zemljama. Pod vodstvom Burundaja porazili su predvođene Poljacima i opustošili njihove zemlje te se zaustavili na granicama njemačke države, ne želeći neplaniranim djelovanjem riskirati poraz.- Nakon što bila su prešlaopustošili Karpate češke i 226 zemlje, priključili su se vojsci koja je pod vodstvom Batu kana već Provala na hrvatski spustilapovijesni se prostor u Panonsku zapravo nizinu, predstavlja prešavši granicekrajnji Ugarskedomet mongolskogi Hrvatske. osvajanja u Europi. Hrvatske pretrpjele mnogo štete i krvoproli

su zemlje također ća, a teže posljedice su

219 Goldstein i Grgin, Europa i Sredozemlje, 334-335. 220 U srednjem je vijeku bio od dolaska sudnjeg dana koji je nerijetko prerastao u paniku, a kulminirao je u nekoliko imjer strah od 1000. godine, a provala Mongola izražen strah 221 navrata. Možda-12. je najpoznatiji pr 222također Prawdin, je izazvala Džingis apokaliptični-kan: osvajač, kaos. 238. 223 Sardelić „EuropskiHistoria misionari“, Salonitana 10 , 235. 224 225 GoldsteToma Arhiđakon,in i Grgin, Europa i Sredozemlje, 334-335. 226 SardelićPovijest „Europski Hrvata, misionari“, 248. 14.

Klaić, 110 što je donekle otupilo intenzitet mongolskih napada, ali i u takvom rasporedu Mongoli su

219 se pokazali vojno i takt izbjegnute prije svega zbog činjenice da je baš u to vrijeme umro veliki kan Ogatajodigrao pa su 227 ički superiornijima u odnosu na protivnike. seje Mongoli povuklite spasio na rijeku hrvatske Volgu. povijesne Dakle, važnu zemlje ulogu u zaustavljanju Mongola Mongoli svoja osvajanja i superiornost na bojnom polju mogu zahvaliti isključivo i faktor sreće od sudbine istočnih susjeda. 220 221 svojim vojničkim sposobnostima, koji a ne su nadnaravnimih smatra moćima koje su im pripisivali Upravo ovi događaji predstavljaju ključ razumijevanja mongolske provale u praznovjerjem zaluđeni fanatici li jahačima apokalipse. Koristeći Mongoli suse hrvatske zemlje pa će biti pobliže analizirani u nastavku te će og se Carstva. ustvrditi kako je 222 potenciralimetodama zastrašivanja,stvaranje straha okrutnim u neprijateljskim odmazdama, redovima. sakaćenjima Mongoli i krvoprolićima, nisu napadali stihijski, povlačenje iz Hrvatske zapravo bilo početak kraja velikog Mongolsk kako bi se očekivalo od „neciviliziranih barbara“ koji konzumiraju žabe i sirovo meso. Naprotiv, njihove taktičke zamisli bile su odlično razrađene i gotovo redovito pretvarane 223 udugim djelo. opsadama. Koristili su se i ratnim lukavstvima što im je uštedjelo puno vremena i gubitaka u Uvježbane stepske konjaničke jedinice bile su osovina mongolske vojske,Carpini što potvrđuje i Rogerije iz Apulije. Kao najveću slabost u mongolskim redovima svoje volje i bila spremna na pobunu ili kolaboraciju.224 navodi potlačena plemena koja su bila uvrštena u mongolske bojne redove protiv

Prelaskom mongolskih grupacija preko Volge počela su strahovita haračenja u Karta 1. Mongolska osvajanja Azije u 13. stoljeću228 225 kojima su pokorene čitave države i njihove prijestolnice, Nakon između što ostalihsu pokorili Moskva Bugarsku i Kijev. i Istočna je Europa potpala-kan je pod1240. Mongolsko godine podijelio Carstvo. golemu vojsku na tri grupe koje su ela i prilike rvatski zeljaa južnu Rusiju, Batu su se dvije grupe uputile prema sjevernoj nastavile osvajanja u različitim pravcima. Prve protivnike – 1270.) iz 229 Njemačkoj i češkim zemljama. Pod vodstvom Burundaja porazili su Sredinom 13. stoljeća na hrvatskom je prijestolju kralj Bela IV. (1235. predvođene Poljacima i opustošili njihove zemlje te se zaustavili na granicama njemačke ugarske dinastije Arpadovića. Budući da su su ugarski se zemlje kraljevi razvijale uspostavili pod kontinuitetpresudnim - bila prešla Karpate i države, ne želeći neplaniranim djelovanjem riskirati poraz. Nakon što su opustošili češke ugarskimvlasti koji utjecajem, je potrajao posebice dva stoljeća, njezini hrvatske sjeverni dijelovi. Ipak je u sklopu Ugarsko- 226 230 zemlje, priključili su se vojsci koja je pod vodstvom Batu kana već Provala na hrvatski povijesni prostor zapravo predstavlja krajnji domet mongolskog osvajanja u Europi. spustila se u Panonsku nizinu, prešavši granice Ugarske i Hrvatske. Hrvatskog Kraljevstva Hrvatskako je, zadrž vjerojatno,ala svoju zbog državnost. vlastitog stavaToma oArhiđakon neovisnosti o vladavini splitske Hrvatske pretrpjele mnogo štete i krvoproli 231 Bele IV. piše objektivno, ia su zemlje također ća, a teže posljedice su komune,Za baremvrijeme načelno mongolskih dolazio uosvajan sukob jas kraljemu Europi, koji jeugarsko Splitu nametao-hrvatski vrhovnu kralj Bela vlast. IV.

219 Goldstein i Grgin, Europa i Sredozemlje, 334-335. 220 U srednjem je vijeku bio od dolaska sudnjeg dana koji je nerijetko prerastao u paniku, a pokušavao je reformama povratiti moć kralja kao glavne političke figure i okosnice kulminirao je u nekoliko imjer strah od 1000. godine, a provala Mongola izražen strah 227 Rogerije iz Apulije, Carmen miserabile, 118. 221 navrata. Možda-12. je najpoznatiji pr 228 Ilustrirana enciklopedija, 59. 222također Prawdin, je izazvala Džingis apokaliptični-kan: osvajač, kaos. 238. 229 m 12. 223 Sardelić „EuropskiHistoria misionari“, Salonitana 10 , 235. 224 ugarskoTu je- vladarsku lozu hrvatsko plemstvo prihvatilo kao vlastitu u Hrvatskoj i Dalmaciji još početko 225 GoldsteToma Arhiđakon,in i Grgin, Europa i Sredozemlje, 334-335. 230stoljeća Goldstein, stvorivši Hrvatska tako državotvornu povijest, 65-67. zajednicu s Ugarskom temeljem personalne unije. Arpadovići će se na 226 SardelićPovijest „Europski Hrvata, misionari“, 248. 14. 231 hrvatskom-Sokol, Toma prijestolju Arhiđakon održati, 298.do početka 14. stoljeća, a tad će ih zamijeniti Anžuvinci.

Klaić, Matijević 110 111 središnje vlasti. Naime, Andrija II., prethodnikitelji akumulirale Bele IV., donacijama velike zemljoposjede je ojačao položaji velike plemstva tako da su pojedine plemićke ob 232 količineZlatne bule ostalih 1222. dobara. godine. Sva slabost kraljeva autoriteta došla je do izražaja izdavanjem ugroziti njegovu vladavinu paBela je IV. uvidio je da rast plemićke moći potencijalno može stoga krenuo u ukidanje povlastica i povrat državnih 233 posjeda. Provedene su konfiskacije nauštrb svećenstva To neslaganje i plemstva na relaciji što plemstvo je rezultiralo – kralj 234 nenaklonošćupokazalo se kao tih problemska slojeva prema okolnost osobi prikralja. mobilizaciji vojske za obranu od Mongola.

Bitka na rijeci Šajo

Kad je Batu-kan 1241. godine došao na granice Belinog kraljevstva, uputio je ugarsko- mobiliziratihrvatskom kralju zahtjev za predajom. Bela IV. ignorirao je takvu opciju i počeo vojsku za pružanje otpora. Pozvao je narod, s naglaskom na velikaše, da se digne na oružje. Međutim, čitava situacija nije bila naklonjena Beli IV. jer nije uživao naklonostj većine plemstva jer im je bio ukinuo povlastice i konfiscirao posjede, a i narod 235 teritorijue s neodobravanjem kraljevstva. prihvatio njegovo pružanje utočišta izbjeglicama Kumanima na

U međuvremenu, poslao je svog palatina Dionizija s malobrojnom vojskomela IV. nije da pokuša zaustaviti prodor Mongola već na Karpatima. Taj je potez pokazao da B 236 bio svjestan stvarne težine situacije i snage protivnika jer, po Rogerijevu kazivanju, DionizijevaKralj je skupina postao teškosvjestan je potučena, opasnosti a kojasam prijetipalatin njemu jedva jei njegovu izvukao kraljevs živu glavu.tvu pa je 15. ožujka 1241. godine sazvao sabor na kojem je s velikašima dogovoreno okupljanje vojske. Mongoli su napredovali u pustošenju sjeverne Ugarske i Erdelja pa su seem iz Budima Belom mogliIV. i nazirati tragovi paleža u okolici. Ugarska vojska predvođena kralj 237 hrvatskimnadbiskupa hercegom Guncela brojala Kolomanom, je oko 65 kraljevim 000 ljudi. bratom, te pojačana odredima splitskog Nesnalaženje u ulozi vojskovođe kralj 232 Zlatna bula Andrije II. kraljevska je isprava koju je 1222. godine izdao ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. . Bulom -Hrvatskog

Arpadović233 Povijest Hrvatasu razgraničena, 244. prava vladara i prava plemstva na području Ugarsko Kraljevstva234 Isto, 247. na način da je vlast vladara ograničena u korist višeg i nižeg plemstva. 235 RogerijeKlaić, iz Apulije, Carmen miserabile, 31. 236 Isto, 47. 237 Prawdin, Džingis-kan: osvajač, 243.

112 storu središnje vlasti. Naime, Andrija II., prethodnikitelji akumulirale Bele IV., donacijama velike zemljoposjede je ojačao položaji velike je pokazao već u prvom potezu kad se suprotstavio Mongolima na brisanom pro plemstva tako da su pojedine plemićke ob Muhijske pustare nedaleko današnjeg grada Miškolca u Mađarskoj. Belina vojska kretala 232 količineZlatne bule ostalih 1222. dobara. godine. Sva slabost kraljeva autoriteta došla je do izražaja izdavanjem se prilično sporo pa su se agilni Mongoli okupili na pustari i utaborili sebitka na lijevoj zametnula obali ugroziti njegovu vladavinu paBela je IV. uvidio je da rast plemićke moći potencijalno može rijeke Šajo koja protječe tim područjem. Konfiguracija tla na kojem se - stoga krenuo u ukidanje povlastica i povrat državnih pogodovala je mongolskoj konjici koja je okružila neadekvatno raspoređene ugarsko 233 posjeda. Provedene su konfiskacije nauštrb svećenstva To neslaganje i plemstva na relaciji što plemstvo je rezultiralo – kralj hrvatske snage. Kad je drugog dana po utaborenju počela mongolska ofenziva,ko-hrvatskim kiša 234 238 nenaklonošćupokazalo se kao tih problemska slojeva prema okolnost osobi prikralja. mobilizaciji vojske za obranu od Mongola. strelicaredovima. i kamenja zasula je tabor Bele IV. i došlo je do općeg kaosa u ugars Odredi pod zapovjedništvom hercega Kolomana hrabro su parirali Bitka na rijeci Šajo osvajačima, ali nisu imali podršku ugarskog dijela vojske koji se dao u paničan-hrva bijeg,tske 239 oglušivši se o zapovijedi svojih vojskovođa. Demoralizirani su ostaci ugarsko Kad je Batu-kan 1241. godine došao na granice Belinog kraljevstva, uputio je vojske dokrajčeni, a herceg Koloman smrtno je ranjen. 240 ugarsko- Ishod bitke izgledao je katastrofalno po Belu Sam IV. Bela Izgubio IV. dao je većinuse u bijeg, vojnika a Batu i ugarski-kanov 241 mobiliziratihrvatskom kralju zahtjev za predajom. Bela IV. ignorirao je takvu opciju i počeo dio kraljevstva ostao jeO praktički nebranjen. vojsku za pružanje otpora. Pozvao je narod, s naglaskom na velikaše, da se vojskovođa Kadan, gatajev sin, krenuo je u potjeru za njim pustošeći sela i gradove jer 242 digne na oružje. Međutim, čitava situacija nije bila naklonjena Beli IV. jer nije uživao je bio svjestan činjenice da ne može uspostaviti čvrstu vlast S obzirom na ovim na prostorima sve izneseno, dokle godnije naklonostj većine plemstva jer im je bio ukinuo povlastice i konfiscirao posjede, a i narod je legitimni vlastodržac još živ i radi mu o glavi. 235 teritorijue s neodobravanjem kraljevstva. prihvatio njegovo pružanje utočišta izbjeglicama Kumanima na iznenađuju će što se nedugo nakon Bitke na rijeci Šajo Bela IV. pojavio u Dalmaciji. Mongoli u Dalmaciji i primorski gradovi kao posljednji stup obrane

U međuvremenu, poslao je svog palatina Dionizija s malobrojnom vojskomela IV. nije da pokuša zaustaviti prodor Mongola već na Karpatima. Taj je potez pokazao da B Nakon katastrofalnog poraza u srazu s Mongolima, Bela IV. izgubio je nadzor nad 236 bio svjestan stvarne težine situacije i snage protivnika jer, po Rogerijevu kazivanju, DionizijevaKralj je skupina postao teškosvjestan je potučena, opasnosti a kojasam prijetipalatin njemu jedva jei njegovu izvukao kraljevs živu glavu.tvu pa je 15. događanjima koja su zahvatila njegovo kraljevstvo. Stanovništvo se pred nadirućim osvajačimagdje mu panično povlačilo prema primorju. Bela IV. povukao se u Vojvodstvo Austriju ožujka 1241. godine sazvao sabor na kojem je s velikašima dogovoreno okupljanje vojske. je zaštitu pružio Fridrik II. Babenbergovac. Ali, na opće iznenađenje, Belin em Belom IV. i ksandra Mongoli su napredovali u pustošenju sjeverne Ugarske i Erdelja pa su se iz Budima mogli Makedonskog koji je u 4 poznatog svijeta. Takve Brojusporedbe koji iznosi m Prawdin prilično je impozantan, posebice ako je usporedimo s vojskom Ale nazirati tragovi paleža u okolici. Ugarska vojska predvođena kralj kontekstu. No sigurno je da. st.su kapaciteti pr. Kr. sa kojima „samo “su 30 raspolagali 000 ljudi Bela pokorio IV. i Koloman pola tad mogli i morali biti znatno 237 ožda su ipak neprimjerene jer se radi o potpuno drugačijem vremenskom i političkom hrvatskimnadbiskupa hercegom Guncela brojala Kolomanom, je oko 65 kraljevim 000 ljudi. bratom, te pojačana odredima splitskog 238 Prawdin, Džingis-kan: osvajač, 243. Nesnalaženje u ulozi vojskovođe kralj 239bolje Klai iskorišteni.Povijest Hrvata, 60-62. 232 Zlatna bula Andrije II. kraljevska je isprava koju je 1222. godine izdao ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. 240 Isto, 249-251. . Bulom -Hrvatskog 241 ć, pa konstatira da Arpadović233 Povijest Hrvatasu razgraničena, 244. prava vladara i prava plemstva na području Ugarsko je uOvaj potjeru detalj za treba Belom posebno IV. krenuo istaknuti sam Batujer je- u zabludu doveden i Tadija Smičiklas koji je na pojedinim Kraljevstva234 Isto, 247. na način da je vlast vladara ograničena u korist višeg i nižeg plemstva. mjestimapredvodili u Mongolesvom radu u invazijipomiješao Ugarsko uloge- i djela dvojice predvodnika mongolskih zavojevača 235 RogerijeKlaić, iz Apulije, Carmen miserabile, 31. nadbiskup Rogerije u XIX. poglavlju djela Carmenkan. Ali, miserab po pitanjuile imena mongolskih vojskovođa koji su 236 Isto, 47. HrvatskogCarmen miserabile Kraljevstva, 49. uopće ne bi trebale postojati nedoumice jer 237 Prawdin, Džingis-kan: osvajač, 243. 242 -168. donosi podatke o najvažnijim tatarskim vojskovođama. Vidi: Rogerije iz Apulije, Sweeney, „Thomas of Spalato“, 167 112 113 243

„dobročinitelj“ iskoristio je Belu IV., kojeg je prisilio na ustupanje tri ugarske županije.ljeno Ta neugodnost prisilila je Belu da se vrati u Zagreb i pokuša spasiti svoje obezglav kraljevstvo čije je pustošenje od strane Mongola bilo u tijeku. Mongoli su se već bili ugnijezdili u Mađarskoj gdje su počeli uspostavljati svoju 244 upravuMongoli i spozivatiu mirovali izbjeglo do zime stanovništvo 1241. godine. da se vrati, ali uz uvjet da prihvati njihovu vlast. Za to vrijeme Bela IV. pokušavao je potražiti saveznikevladarima. u borbi protiv Mongola pa francuski je pismima vladari slao redom apele su za odbijali pomoć poslati europskim vojnu No njemački, češki, talijanski i pomoć, što zbog opterećenosti vlastitim problemima, što zbog izostanka vlastitih interesa umolitve cjelokupnoj nisu situaciji.bile od Jedinovelike je koristi papa Grgur za Ugarsko IX. iskazao-Hrvatsko želju da Kraljevstvopomogne Beli, koje ali njegoveje bilo

245 preplavljeno Mongolima. Papa nije mogao poslati Beli IV. značajniju vojnu pomoć jer pape u 13. stoljeću sve teže pronalaze sredstva i resurse za križarski rat. pred KaStoga je Bela IV., nemoćan da organizira bilo kakav otpor, nastavio svoje povlačenje Dunava idanom nastavio koji napredovanje je sa svojim prema trupama hrvatskim u zimu zemljama.1241. godine Mongoli prešao su razaralipreko zaleđenog hrvatske

246 srednjovjekovneutvrda uspjela gradoveobraniti. jedan za drugim, među njima i Zagreb, dok se jedino kalnička izbjeglicama koje su se iz PodravineDržavu i jePosavine zahvatio spustile migracijski prema val,primorju izazvan u potrazi brojnim za zaklonom.kontinuitet I oBela IV. sklonio se u Split, srednjovjekovni grad koji se nastavio na antički bližnje Salone, - središtaslavenskim nekadašnje provalama. rimske Jezgra provincije srednjovjekovnog Dalmacije Splita koja bila je doživjela kolaps pred avarsko jefortifikac palača ijskimrimskog elementima, cara Dioklecijana, nalik izgrađenana rimski kao vojni monumentalna logor – castrum građevina (zidine, s izraženim kule, propugnakuli...). Upravo su zidine palače poslužile izbjeglicama kao zaklon pred Mongolima.gostoprimstv No Bela IV. procijenio je da se pametnije skloniti u obližnji Trogir gdje mu je 247 o ponudio knez Stjepko. Geomorfološke karakteristike Trogira, posebice položaj na poluotoku, davale su veće šanse braniteljima da odbiju napade.

243 244 Prawdin, Džingis-kan: osvajač, 245. 245 Soldo,Povijest „Provala Hrvata Tatara“,, 251. 372. 246 Isto, 252. 247 IstoKlaić,, 253.

114 243 Kraljevo odbijanje gostoprimstva u Splitu izazvalo je dosta polemike. Toma

„dobročinitelj“ iskoristio je Belu IV., kojeg je prisilio na ustupanje tri ugarske županije.ljeno 248 Ta neugodnost prisilila je Belu da se vrati u Zagreb i pokuša spasiti svoje obezglav uzoruArhiđakon na one opisuje apeninske, nenaklonost smetala BelekraljevskojIV. prema vlasti. Splićanima čija je komuna, ustrojena po kraljevstvo čije je pustošenje od strane Mongola bilo u tijeku. Splićani i Trogirani sporili su se oko Mongoli su se već bili ugnijezdili u Mađarskoj gdje su počeli uspostavljati svoju zemljišta u Kaštelanskom polju pa su njihovi odnosi uglavnom bili napeti. Nakon 244 upravuMongoli i spozivatiu mirovali izbjeglo do zime stanovništvo 1241. godine. da se vrati, ali uz uvjet da prihvati njihovu vlast. privremenogjednog grada zatišja,u drugi, tenzije a kulminira između Trogira i Splita opet su se podigle prelaskom je kralj dodijelio kralja iz 249 Za to vrijeme Bela IV. pokušavao je potražiti t će nakon odlaska Mongola, kad saveznikevladarima. u borbi protiv Mongola pa francuski je pismima vladari slao redom apele su za odbijali pomoć poslati europskim vojnu TrogiranimaOstavljen pravo na cjediluna Ostrog od kojistrane su svojatalieuropskih Splićani. vladara, Bela 250 No njemački, češki, talijanski i DokIV. su bio se jeizbjeglice osuđen usamo Splitu na i pomoć, što zbog opterećenosti vlastitim problemima, što zbog izostanka vlastitih interesa pomoćBela IV. hrvatskih sa svojim velikaša ljudima s kojimau Trogiru je organizirao pripremali otpor.za obranu, Mongoli su se pojavili na umolitve cjelokupnoj nisu situaciji.bile od Jedinovelike je koristi papa Grgur za Ugarsko IX. iskazao-Hrvatsko želju da Kraljevstvopomogne Beli, koje ali njegoveje bilo od Kadanovim vodstvom obroncima Mosora. Prije napada na Split mongolska četa p 245 preplavljeno Mongolima. Papa nije mogao poslati Beli IV. značajniju vojnu pomoć jer pape naumila je osvojiti utvrdu na Klisu koja joj se našla na putu, a pretpostavljala je da se u u 13. stoljeću sve teže pronalaze sredstva i resurse za križarski rat. njoj krije kralj Bela IV. Međutim, kliška utvrda zbog svog istaknutog položaja bila je gotovo pred KaStoga je Bela IV., nemoćan da organizira bilo kakav otpor, nastavio svoje povlačenje neosvojiva, ne samo za Mongole, već i za mnoge napadače stoljećima kasnije, sve do 1537. Dunava idanom nastavio koji napredovanje je sa svojim prema trupama hrvatskim u zimu zemljama.1241. godine Mongoli prešao su razaralipreko zaleđenog hrvatske godine i osmanskog osvajanja. Dakle, Mongoli su poraženi kod Klisa, uz znatne gubitke. 251 Mongolskaovaj put splitskih. vojska bila je demoralizirana uoči još jedne teške bitke protiv debelih zidina, 246 srednjovjekovneutvrda uspjela gradoveobraniti. jedan za drugim, među njima i Zagreb, dok se jedino kalnička No ke, izbjeglicama koje su se iz PodravineDržavu i jePosavine zahvatio spustile migracijski prema val,primorju izazvan u potrazi brojnim za prekretnicuočiu usame hrvatsko bit -mongolskomdolazi vijest o sukobu.smrti velikog Mongolski kana Ogataja.prioriteti Ta jeiznenada vijest označila su se zaklonom.kontinuitet I oBela IV. sklonio se u Split, srednjovjekovni grad koji se nastavio na antički izmijenilimjestom koje budući je tr da je njihovoj državi zaprijetila kriza izazvana upražnjenim vladarskim 252 bližnje Salone, - središtaslavenskim nekadašnje provalama. rimske Jezgra provincije srednjovjekovnog Dalmacije Splita koja bila je trebao prisustvovatiebalo i Batu popuniti- novim, zajednički izabranim kandidatom, a tom je izboru doživjela kolaps pred avarsko Ali Batu- kan, vrhovni zapovjednik mongolskih četa u Ugarskoj. jefortifikac palača ijskimrimskog elementima, cara Dioklecijana, nalik izgrađenana rimski kao vojni monumentalna logor – castrum građevina (zidine, s izraženim kule, s Belom IV. Kadkan je nije doznao želio tekda takose kralj povući krije svoju u Trogiru, vojsku izBatu Dalmacije,- neriješenih računa osvojiti Trogir.kanov No vojskovođaBela IV. Kadanje bio propugnakuli...). Upravo su zidine palače poslužile izbjeglicama kao zaklon pred odustao je od dugotrajne opsade Splita i pokušao već Mongolima.gostoprimstv No Bela IV. procijenio je da se pametnije skloniti u obližnji Trogir gdje mu je izvan dosega mongolskih ruku, deportiran na otok Kraljevac čiji eponim svjedoči o toj 247 o ponudio knez Stjepko. Geomorfološke karakteristike Trogira, posebice povijesnoj činjenici. Dobro utvrđeni Trogirani odbili su predaju pa su Mongoli morali položaj na poluotoku, davale su veće šanse braniteljima da odbiju napade. prihvatiti još jedan neuspjeh.

248 249 Historia Salonitana, 185. 243 250 Sweeney, „Thomas of Spalato“, 159. 244 Prawdin, Džingis-kan: osvajač, 245. Toma Arhiđakon, 245 Soldo,Povijest „Provala Hrvata Tatara“,, 251. 372. Svojom požrtvovnošću i odanošću kraljuPovijes najvišet Hrvata su, 251. se istaknuli knezovi Krčki, tj. Frankopani. Naime, 246 Isto, 252. Frankopani251 su 1193. godine od kralja Bele III. dobili velike zemljišne posjede, čime je kralj svojoj lozi 247 IstoKlaić,, 253. priskrbio252 Prawdin, naklonost Džingis -Frankopana.;kan: osvajač, 246.Klaić, Sweeney, „Thomas of Spalato“, 163.

114 115

neuspjehOd ovogu osvajanju događaja, dalmatinskih kad su Mongoli primorskih saznali gradova, vijest nastaju o Ogatajevoj nesuglasice smrti u i hrvatskoj doživjeli historiografiji. Naime, prema nekim su se izvorima Mongoli povukli s namjerom da se

vrate istim putem kojim su došli, kroz Liku prema Ugarskoj, jer ih je u dalmatinskompljene hrvatske kršu snašla nestašica paše za njihove konje. Međutim, samoinicijativno oku 253 trupe pod vodstvom braće Kresa, Krupiše i Raka iz Srijema blokirali su Mongolima prolaz preko ličkog krša. Iz te faze mongolskog boravka u Hrvatskoj potječe osporavaju. i slavna Bitka Prema na Grobničkom polju čiju povijesnu autentičnost mnogi historiografi predaji, u njoj su hrvatske snage pod vodstvom hrvatskih velikaša pobijedile jedan 254 ogranakubijen. mongolske O toj bitki vojske u literaturi pod vodstvom nema puno Kadana, podataka. a slavni Neki je mongolski historiogr vojskovođaafi, poput Tadije Bedaj

255 Smičiklasa, spominju je s oprezom, dok drugi, poput StogaVjekoslava ona predstavlja Klaića, marginaliziraju nepoznanicu njezinu povijesnu važnost pa je uopće i ne spominju. kojahistoriografa je obrađena. u sljedećem poglavlju u kojem se razmatraju stajališta hrvatskih

Što se tiče Bele IV., on se prebacio na otok Rab odakle je rukovodio obranom pa su semongolska Mongoli mornarica još jednom nije pokušali se mogla dočepati nositi s iskusnim kralja, ali hr vatskim opet bezuspješno. pomorcima Improvizirana pa su Mongoli 256 uzsvojoj velike Povijesti gubitke Hrvata poraženi kod Raba. Ovakav slijed događaja iznosi Vjekoslav Klaić u koja je korištena zbog preglednosti u izlaganju, no treba napomenuti kako Ferdo Šišić u svom radu osporava autentičnost ovih događaja sa sjevernog Jadrana koje u svojim sintezama hrvatske povijesti donosi većina eminentnih hrvatskih historiografa. Naime, Šišić smatra kako su podaci o junačkimficirani pobjedama od strane u akvatoriju kvarnerskih otoka i na Grobničkom polju zapravo falsi koji je, Frankopana i Pažana. Kao glavni argument navodi činjenicu da Toma uz provalu Arhiđakon Mongola, u 257 posvojoj svemu Historiji sudeći, Salonitani bio vrlo ne dob spominjero upoznat navedene s događajima bitke. vezanim itke prema Tomi -Trogir, i u njimaOdlučujuće je sudjelovao b samo dio 258 Arhiđakonu odvijale su se na relaciji Šibenik mongolske vojske, dok je ostatak pokušavao ustrojiti vlast u Ugarskoj. Referirajući se 253 Povijest Hrvata, 254. 254 Tatari u Hrvatskoj, 66-67. 255 Klaić, 256 Oslić, Povijest Hrvata, 254-255. 257 Soldo,Pregled „Provala povijesti Tatara“,, 189. 374. 258 Klaić, Historia Salonitana, 251-253. Šišić, Toma Arhiđakon, 116 vijale u Dalmaciji, pred

259 neuspjehOd ovogu osvajanju događaja, dalmatinskih kad su Mongoli primorskih saznali gradova, vijest nastaju o Ogatajevoj nesuglasice smrti u i hrvatskoj doživjeli na Tomu Arhiđakona, Šišić zaključuje kako su se presudne bitke od historiografiji. Naime, prema nekim su se izvorima Mongoli povukli s namjerom da se Trogirom i Splitom, s čime se slaže i povjesničar Šime Ljubić. Naime, činjenica da je Grobničko polje toliko udaljeno prema sjeverozapadu u odnosu na Dalmaciju čini bitku vrate istim putem kojim su došli, kroz Liku prema Ugarskoj, jer ih je u dalmatinskompljene hrvatske kršu još neuvjerljivijom, ali ne treba odbaciti mogućnost da je negdje na tom području 260 snašla nestašica paše za njihove konje. Međutim, samoinicijativno oku eventualno poražena manja tatarska Podatke četa o mongolskom u svom pljačkaškom porazu u pohodu,ovim krajevima no bitka donosi velikih i 253 trupe pod vodstvom braće Kresa, Krupiše i Raka iz Srijema blokirali su Mongolima prolaz razmjera teško je moguća. preko ličkog krša. Iz te faze mongolskog boravka u Hrvatskoj potječe osporavaju. i slavna Bitka Prema na arapski kroničar Ibn Sayd, a odlučujuće bitke o kojima govori, prema podacima iz njegova 261 Grobničkom polju čiju povijesnu autentičnost mnogi historiografi djela (doduše ne potpuno preciznima), U mogu se ubicirati upravo - nakan području bio prisiljen grada sa predaji, u njoj su hrvatske snage pod vodstvom hrvatskih velikaša pobijedile jedan Šibenika i njegove okolice. svakom slučaju, sigurno je da je Batu 254 ogranakubijen. mongolske O toj bitki vojske u literaturi pod vodstvom nema puno Kadana, podataka. a slavni Neki je mongolski historiogr vojskovođaafi, poput Tadije Bedaj svojim desetkovanim trupama preko Bosne, povući Srbije se iz i Hrvatske,Bugarske ali ne preko hrvatskog teritorija prolaskom.kako je bio naumio,Treba napome već koje su Mongoli opustošili svojim 255 262 Smičiklasa, spominju je s oprezom, dok drugi, poput StogaVjekoslava ona predstavlja Klaića, marginaliziraju nepoznanicu tako nuti da ni najjužniji dijelovi Hrvatske, Dubrovnik i Kotor njezinu povijesnu važnost pa je uopće i ne spominju. đer nisu ostali netaknuti jer ih je pri povlačenju poharala jedna mongolska četa. kojahistoriografa je obrađena. u sljedećem poglavlju u kojem se razmatraju stajališta hrvatskih Ovim događajima završena je mongolska invazija hrvatskih krajeva.

Frankopana i Pažana. Kao glavni argument navodi činjenicu da Toma uz provalu Arhiđakon Mongola, u 257 posvojoj svemu Historiji sudeći, Salonitani bio vrlo ne dob spominjero upoznat navedene s događajima bitke. vezanim itke prema Tomi

-Trogir, i u njimaOdlučujuće je sudjelovao b samo dio 258 Arhiđakonu odvijale su se na relaciji Šibenik mongolske vojske, dok je ostatak pokušavao ustrojiti vlast u Ugarskoj. Referirajući se 253 Povijest Hrvata, 254. 254 Tatari u Hrvatskoj, 66-67. 259 -375. 255 Klaić, 260 256 Oslić, Povijest Hrvata, 254-255. 261 Soldo, „Provala Tatara“, 374-387. 257 Soldo,Pregled „Provala povijesti Tatara“,, 189. 374. 262 Gračanin,Prawdin, „SatrliDžingis Tatare“-kan: osvajač, 246. 258 Klaić, Historia Salonitana, 251-253. 263 HrvatskiSoldo, „Provala povijesni Tatara“, atlas, 135.386 Šišić, Toma Arhiđakon, 116 117 Hrvatska nakon Mongola

Mongolska invazija na hrvatski teritorij zadala je mnogo nevolja Beli IV. i njegovu kraljevstvu, ali i kulturno-povijesnoj baštini koja je nepovratno uništena u razaranjima gradova.

264 Primjerice, oštećena je stolna crkva svetog Stjepana U mongolskim u Zagrebu, su izgubljen pustošenjima je dio najvišearhivske građe prilikom premještanja na Rab, itd. p stradala gradska naselja u unutrašnjosti, a došlo je i do masovnog iseljavanja iz tih ubijenorostora. ili Tisuće izbjeglo ljudi 15 odvedeno- je u zarobljeništvo, a prema procjenama, nestalo je, 20% stanovništva. Za vrijeme mongolskevi gladi od koje provale je stradalo polja nisu dio 265 obrađivana, što se manifestiralo u izostanku uroda i poja stanovništva. Bela IV. pokušao je svojim političkim odlukama rehabilitirati stradala područja u čemu je velikim dijelom i uspio.– ospites Dvije najznačajnije. U strahu od mjere povratka bile suMongola osnivanje ponovno gradskih su općina i naseljavanje stranaca naseljeni Kumani. Nedostatak čvrstih gradskih središta predstavljao je poteškoću, ne samo u upravnom, već i u sigurnosnom smislu. Stoga je Bela IV. počeo davatibodni pojedinimkraljevski gradovima, od veće strateške i povijesne važnosti, povlastice. Nastaju slo gradovi koji dobivaju povlastice, ali i obavezu građenja gradskih bedema i organizacije obrane gradskog prostora. Svakako je najpoznatiji dokument o provođenju takve prakse Zlatna bula iz 1242. godine. Tim dokumentom Bela IV. proglašava Gradec, jezgru današnje metropole Zagreba, slobodnim kraljevskim gradom, izuzetim iz banske i županijske vlasti te izravno podvrgnutim kralju. Zlatna bula Bele IV. jedanrekonstrukciji je od najvažnijih zbivanja hrvatskih nakon 266 srednjovjekovnih izvora koji je, između ostalog, koristan u povlačenja Mongola. Zaključak

U prethodnom tekstu ocrtane su političke okolnosti, tijek i posljedice mongolske provale u Europu 13. stoljeću, s posebnim osvrtom na mongolska pustošenja hrvatskog povijesnog prostora. Očigledno je da su ključ obrane predstavljali primorski gradovi koji

264 Rogerije iz Apulije, aren iseraile, 117. 265 Isto, 124. 266 Prawdin, Džingis-kan: osvajač, 256.

118 Hrvatska nakon Mongola

su svojim izvrsnim strateškim položajem i zidinama iz antičkog naslijeđa, uz pojedine Mongolska invazija na hrvatski teritorij zadala je mnogo nevolja Beli IV. i njegovu pogodneosvajanje okolnostiUgarsko- Hrvatskog (Ogatajeva Kraljevstva smrt, nestašica i trajniju paše) inkorporaciju onemogućili u Mongolima sastav Mongolskog potpuno kraljevstvu, ali i kulturno-povijesnoj baštini koja je nepovratno uništena u razaranjima Carstva. Mongolska provala izmijenila je demografsku sliku ovih prostora jer je velik dio gradova.

264 Primjerice, oštećena je stolna crkva svetog Stjepana U mongolskim u Zagrebu, su izgubljen pustošenjima je dio stanovništva izbjegaostima, iz tj.svojih u koracima matičnih koje krajeva. je nakon Posljedice odlaska ovih Mongola događaja poduzeo ogledaju kralj se Bela i u najvišearhivske građe prilikom premještanja na Rab, itd. političkim okolno p stradala gradska naselja u unutrašnjosti, a došlo je i do masovnog iseljavanja iz tih IV. te ponovno uspostaviostoriografa čvrstu kraljevsku o pitanjima vlast. vezanim U radu uzje iznesenmongolsku osvrt provalu, na sva značajnija odnosno ubijenorostora. ili Tisuće izbjeglo ljudi 15 odvedeno- je u zarobljeništvo, a prema procjenama, nestalo je, stajalištaproble hrvatskih hi 20% stanovništva. Za vrijeme mongolskevi gladi od koje provale je stradalo polja nisu dio matika je predočena iz različitih kutova gledanja. Zanimljivo pitanje veže se uz 265 obrađivana, što se manifestiralo u izostanku uroda i poja povijesnuzasnivaju naautentičnost relevantnim Grobničke izvorima bitke,od legende odnosno i narodne odvajanje predaje. povijesnih No taj činjenicaproces veoma koje seje stanovništva. s

Bela IV. pokušao je svojim političkim odlukama rehabilitirati stradala područja u ložen te hrvatski historiografi još uvijek nisu jedinstveni u njegovu definiranju. Bibliografija čemu je velikim dijelom i uspio.– ospites Dvije najznačajnije. U strahu od mjere povratka bile suMongola osnivanje ponovno gradskih su Izvori općina i naseljavanje stranaca Rogerije iz Apulije, aren iseraile naseljeni Kumani. Nedostatak čvrstih gradskih središta predstavljao je poteškoću, ne 2010. , s latinskog preveo i priredio Mirko Sardelić, Zagreb: Matica hrvatska, samo u upravnom, već i u sigurnosnom smislu. Stoga je Bela IV. počeo davatibodni pojedinimkraljevski Historia Salonitana povijest salonitanski i splitski prvosvećenika. Predgovor, latinski gradovima, od veće strateške i povijesne važnosti, povlastice. Nastaju slo Toma Arhiđakon, Sokol. Studija Toma Arhiđakon i njegovo djelo krug, 2003. gradovi koji dobivaju povlastice, ali i obavezu građenja gradskih bedema i organizacije tekst, kritički aparat i prijevod na hrvatski jezik Olga Perić. Povijesni komentar Mirjana Matijević Radoslav Katičić. Split: Književni obrane gradskog prostora. Svakako je najpoznatiji dokument o provođenju takve prakse Literatura Zlatna bula iz 1242. godine. Tim dokumentom Bela IV. proglašava Gradec, jezgru današnje Goldstein, Ivo. Hrvatska povijest. Zagreb: Novi Liber, 2003. metropole Zagreba, slobodnim kraljevskim gradom, izuzetim iz banske i županijske vlasti Goldstein, Ivo. Borislav Grgin. uropa i Sredoelje u srednje vijeku. Zagreb: Novi Liber, 2006. Večernji list, 21. lipnja 2010. Preuzeto s: te izravno podvrgnutim kralju. Zlatna bula Bele IV. jedanrekonstrukciji je od najvažnijih zbivanja hrvatskih nakon 266 http://www.vecernji.hr/hrvatska/satrli-tatare-ali-u-legendi-155250 srednjovjekovnih izvora koji je, između ostalog, koristan u Gračanin, Hrvoje. „Satrli Tatare, ali u legendi“. Hrvatski povijesni atlas b: Leksikografski zavod Miroslav povlačenja Mongola. . Priredili Krešimir Regan, Tomislav Kaniški. Zagre Zaključak lustriranaKrleža, eniklopedija 2003. svjetske povijesti srednji vijek. Split: Marjan tisak, 2007. Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća. sv. 1. Zagreb: Nakladni zavod

Klaić, Vjekoslav.Matice hrvatske, 1980. ranije rvatske povijesti odarane studije. U prethodnom tekstu ocrtane su političke okolnosti, tijek i posljedice mongolske Margetić,- Lujo.Sokol, Mirjana. Toma Arhiđakon i njegovo djelo, Jastrebarsko:Split: Književni Naklada krug, Slap, 1997. 2002. provale u Europu 13. stoljeću, s posebnim osvrtom na mongolska pustošenja hrvatskog Morgan,Matijević David. Te Mongols. Oxford; Cambridge, Mass.: Blackwell, 1996. povijesnog prostora. Očigledno je da su ključ obrane predstavljali primorski gradovi koji Tatari u Hrvatskoj Prawdin, Michael. Džingis-kan: osvajač svijeta. Zagreb: Mladinska knjiga, 1992. 264 Rogerije iz Apulije, aren iseraile, 117. Oslić, Mirko. . Zaprešić: vlast. nakl., 2012. 265 Isto, 124. 266 Prawdin, Džingis-kan: osvajač, 256.

118 119 i sredinom

Sardelić,13. Mirko. stoljeća „Europski Zbornik misionari Odsjeka za i klerici povijesne o Mongolima: znanosti Zavoda percepcija za povijesne stepskih i društvene barbara u znanosti Europ HAZU, 29 (2011), 1-21.“. Historijski zbornik, 21/22, (1968-1969), 371-388.

Soldo, Josip Ante. „Provala Tataraf Spalatou Hrvatsku“. and the Mongols: A Thirteenth-century Dalmatian view of Mongol Sweeney, James Ross.Florilegium „Thomas 4, (1982),o 156-183. customs“.Pregled povijesti hrvatskoga naroda, 3. izd. Zagreb: Matica hrvatska, 1962. Šišić, Ferdo.

THE REIE OF THE PRIMRY SOURCES SECONDRY SOURCES ND THE EENTS DURIN THE MONOL INSION ON CROTIN HISTORICL RE IN THE TH CENTURY

The paper deals with historical review of the Mongol invasion on Croatian historical area in the 13th century. Author's focus is on the review of the most relevant sources and literature about this topic and the review of historical happenings, occasions which determined them and their consequences on society in personal union of Croatia and Hungary in the first half of the 13th century. From narrative sources the focus is set on first-rate sources as Historia Salonitana by Thomas the Archdeacon and Carmen miserabile by Roger of Torre Maggiore which are available in digitalised version and on the literature with focus on the achievements of Croatian historiography. The purpose of the paper is to present issues of dealing with this topic from different angles by pointing out misunderstandings derived from dissimilar interpretations, fragmentation and lack of relevant historical sources. Historical authenticity of the Battle on Grobnik field is typical example of historiographical dispute connected with invasion of Mongols in Croatian lands considering that in various interpretations of this battle historical facts have opposed to legends and national myths of the 19th century which operationalized the existing folk tradition.

Keywords: The Mongol invasion on Croatian historical area, Bela IV, Battle of the Sajó River, Croatian historiography, Battle of Grobnik field, Thomas the Archdeacon, Roger of Torre Maggiore

120