Preuzmi Datoteku Download
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE »asopis Kaj i kajkavska postmoderna Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Godina tiskanog izdanja: 2015. Godina elektroničkog izdanja: 2019. Biblioteka Periodica Croatica Urednik Prof. dr. Vinko Brešić Serija Studije Knjiga 7. Mario Kolar Između tradicije i subverzije Časopis Kaj i kajkavska postmoderna Recenzenti Prof. dr. Zvonko Kovač Prof. dr. Joža Skok Korektura Iva Kolar ISBN 978-953-175-502-3 978-953-175-773-7 (PDF) DOI 10.17234/9789531757737 CIP zapis je dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000919796 Djelo je objavljeno pod uvjetima Creative Commons Autorstvo- Nekomercijalno-Bez prerada 4.0 Međunarodne javne licence (CC-BY- NC-ND) koja dopušta korištenje, dijeljenje i umnažanje djela, ali samo u nekomercijalne svrhe i uz uvjet da se ispravno citira djelo i autora, te uputi na izvor. Dijeljenje djela u prerađenom ili izmijenjenom obliku nije dopušteno. Knjiga je objavljena uz novčanu potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH i Koprivničko-križevačke županije Mario Kolar IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE »asopis Kaj i kajkavska postmoderna Zagreb, 2015. PROSLOV Ova je knjiga nastala na temeljima doktorskog rada »asopis Kaj i kajkavsko pismo hrvatske postmoderne koji sam u sklopu Poslije- diplomskog doktorskog studija kroatistike pod mentorstvom prof. dr. sc. Vinka BreπiÊa izradio te 17. srpnja 2013. obranio na Filo- zofskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu. Obrana disertacije za mene nije znaËila i prestanak bavljenja spomenutom temom, od- nosno opÊenito podruËjem u koje sam disertacijom zakoraËio, nego sam nastavio s istraæivanjima koja sam nakon dvije godine odluËio uobliËiti u ovu knjigu. Na poticajima, pomoÊi i vrijednim sugestijama prilikom pi- sanja kako doktorskog rada, tako i ove knjige zahvaljujem prije svega profesoru BreπiÊu, Ëiji mi je projekt novog (iπ)Ëita(va)nja hrvatske knjiæevne periodike bio i najizravniji poticaj da se odlu- Ëim za mukotrpno, ali zahvalno listanje Ëasopisa. A poticaj za bavljenje upravo Kajem na neki mi je naËin dao on sam ‡ dijelom vjerojatno i zbog toga πto sam kajkavac, ali i ne samo zbog toga, meu bogatom lepezom Ëasopisa druge polovice 20. stoljeÊa odlu- Ëio sam otvoriti stranice upravo onog koji predstavlja prvog i joπ uvijek jedinog Ëasopisa specijaliziranog za nerijetko marginalizi- rani, a ustvari vaæan i sastavni, kajkavski odvjetak nacionalne knjiæevnosti i kulture. Na vrijednim sugestijama zahvaljujem i recenzentima knjige, ponajboljim poznavateljima novije kajkavske knjiæevnosti, prof. dr. sc. Joæi Skoku i prof. dr. sc. Zvonku KovaËu, koji su bili i u prosudbenom povjerenstvu za obranu doktorskog rada. BuduÊi da je ova tema dijelom povezana s naπim πirim i uæim zaviËajem, na pomoÊi i poticajima u njezinoj obradi posebno zahvaljujem i svojim zaviËajnicima, prof. emeritusu Ivanu Golubu, prof. dr. sc. Dragutinu Feletaru, izv. prof. dr. sc. Hrvoju PetriÊu i knjiæevniku Marku Greguru. Molve/Koprivnica, 19. studenog 2015. Autor KAZALO 1. KAJKAVSKA KNJIÆEVNOST I HRVATSKA KNJIÆEVNA VI©EJEZI»NOST ......................... 9 2. HRVATSKO (I KAJKAVSKO) PROLJE∆E ............................. 27 2.1. Pokretanje Ëasopisa Kaj ...................................................... 33 2.2. Oæivljavanje kajkavskog izdavaπtva ................................... 46 2.3. Pokretanje kajkavskih udruga i manifestacija..................... 54 2.4. Ulazak kajkavπtine u popularnu kulturu ............................. 70 3. SREDI©NJA (»ASOPISNA) KAJKAVSKA TRIBINA ............ 75 3.1. »asopis za prosvjetu ........................................................... 95 3.2. »asopis za knjiæevnost ...................................................... 103 3.2.1. Suvremena kajkavska poezija ................................. 103 3.2.2. Suvremena kajkavska proza ................................... 148 3.2.3. Suvremena kajkavska drama .................................. 157 3.2.4. Suvremena kajkavska djeËja knjiæevnost ............... 166 3.2.5. Kajkavska knjiæevnost do sredine 20. stoljeÊa ....... 172 3.2.6. Kajkavski prijevodi ................................................. 178 3.2.7. Antologije, studije i kritike o kajkavskoj knjiæevnosti ............................................................. 185 3.3. »asopis za umjetnost, kulturu i znanost ............................ 200 4. INSTITUCIONALIZACIJA KAJKAVSKE I DECENTRALIZACIJA HRVATSKE KULTURE ................ 211 LITERATURA .......................................................................... 227 KAZALO IMENA .................................................................... 237 SUMMARY .............................................................................. 249 BILJE©KA O AUTORU ........................................................... 253 PRAKSA I TEORIJA KNJIÆEVNIH »ASOPISA 1. KAJKAVSKA KNJIÆEVNOST I HRVATSKA KNJIÆEVNA VI©EJEZI»NOST Iako joj se druπtveni poloæaj kroz povijest viπe puta mijenjao, kajkavπtina predstavlja jedan od komunikacijskih medija kojim se Hrvati sluæe od 10. stoljeÊa1 pa sve do danas2. Nakon poËetne usmene faze, prve tragove kajkavπtine u pisanim dokumentima pronalazimo u razdoblju od 11. do 15. stoljeÊa3. Prva kajkavska tiskana knjiga bio je Decretum (1574) Ivana PergoπiÊa, a u istome se stoljeÊu pojavljuju i prva kajkavska rukopisna (Prekmurska pjesmarica) i tiskana knjiæevna djela (Antun Vramec). I otada pa 1 Mijo LonËariÊ navodi da je kajkavπtina “izdvojena kao posebna jedinica srednjo- juænoslavenskog dijela juænoslavenskog prajezika” upravo oko 10. stoljeÊa, dok je kao narjeËje “gotovo sa svim dijalektima i glavnim tipovima koji i danas postoje” formirana do kraja 15. stoljeÊa. Usp. LonËariÊ, Mijo: Kajkavsko narjeËje. Zagreb, ©kolska knjiga, 1996. Str. 37. 2 Kajkavπtinom se danas govori u veÊem dijelu sjeverozapadne Hrvatske, manjem dijelu Gorskog kotara i u nekim (iseljeniËkim) oazama izvan Hrvatske (Maarska, Srbija, Rumunjska, Sjedinjene AmeriËke Dræave). U Hrvatskoj istoËna je granica kajkavπtine “u meurjeËju Save i Drave; na sjeveru na Dravi polazi od Virovitice te ide prema jugu do uπÊa Une u Savu,”; juæna granica obuhvaÊa “uæi pojas juæno od Save od uπÊa Une do uπÊa Kupe, a zatim ide na zapad juæno od Kupe do Slo- venije... PodruËje goranske kajkavπtine time nije teritorijalno povezano s glavnim kajkavskim podruËjem, a manja kajkavska oaza nalazi se kod Topuskog (Hrvatsko Selo)”. Usp. LonËariÊ, Mijo: Kajkavsko narjeËje. U: Jembrih, Alojz (ur.): Kajka- viana croatica: hrvatska kajkavska rijeË. Zagreb, Druæba BraÊa hrvatskoga zmaja ‡ Muzej za umjetnost i obrt ‡ Kajkaviana, 1996. Str. 478. 2 Jembrih, Alojz: PoËeci kajkavske pisane i tiskane rijeËi. U: Jembrih, Alojz (ur.): Kajkaviana Croatica: hrvatska kajkavska rijeË. Zagreb-Donja Stubica, Druæba Bra- Êa hrvatskog zmaja ‡ Muzej za umjetnost i obrt ‡ Kajkaviana, 1996. Str. 17-44. 9 1. KAJKAVSKA KNJIÆEVNOST I HRVATSKA KNJIÆEVNA VI©EJEZI»NOST sve do danas ‡ dakle veÊ Ëetiri i pol stoljeÊa ‡ kajkavska (odnosno kajkavπtinom ili barem kajkavskim elementima presudno obilje- æena) knjiæevna djela Ëine sastavni dio hrvatskog knjiæevnog kor- pusa, koji je pisan i nekim drugim hrvatskim (Ëakavski, πtokavski) ili stranim (latinski, staroslavenski, talijanski, maarski, njemaËki, srpski, bosanski) jezicima. U tom smislu korpus kajkavskih djela predstavlja samo jedan od, nazovimo ih tako, jeziËno-diferen- ciranih korpusa hrvatske knjiæevne tradicije, za koju, sukladno tome, moæemo reÊi da je ustvari viπejeziËna. No, dok s jedne strane ukazujemo na njezinu viπejeziËnost, moramo istovremeno imati na umu da hrvatsku jeziËnu, pismenu i knjiæevnu povijest od najstarijih vremena odlikuje i odreena doza jeziËnog, a pogo- tovo kulturnog zajedniπtva, odnosno meusobne povezanosti i uzajamnih utjecaja kako meu (pogotovo hrvatskim) jezicima kojima su djela pisana, tako i meu samim djelima. U tom smislu kada govorimo o kajkavskoj (odnosno bilo kojoj drugoj jeziËno- -diferenciranoj hrvatskoj) knjiæevnoj tradiciji ustvari govorimo o djelima u kojima je kajkavπtina (ili koji drugi jezik) glavni izraæajni medij, πto ne znaËi da u njima istovremeno, pogotovo kod starijih (kajkavskih) pisaca, nema eksplicitnih elemenata ili barem implicitnih utjecaja i drugih hrvatskih jeziËnih tradicija. Odmah na poËetku potrebno je upozoriti i na to da pod pojmom kajkavske knjiæevnosti, πto se tiËe korpusa, jednako podrazumije- vamo djela koja su u potpunosti pisana kajkavπtinom, kao i ona koja kajkavπtina kao jedan od izraæajnih medija kojim su pisana presudno obiljeæava. Jednako πiroko pod tim pojmom podrazu- mijevamo i djela pisana razliËitim realizacijama kajkavπtine: u dopreporodnom razdoblju ta su djela pisana hrvatskim knjiæevnim jezikom s izrazitim kajkavskim obiljeæjima te kajkavskim knjiæev- nim jezikom, a nakon preporoda kajkavskim mjesnim govorima, kajkavskim interdijalektima, kajkavskim regionalnim razgovor- nim jezicima, kajkavskim idiolektima (od kojih neki teæe dijakro- nijskoj i/ili sinkronijskoj sintezi kajkavske jeziËne baπtine) te hrvatskim kajkavskim dijalektima izvan Hrvatske (Maarska, Ru- 10 Mario Kolar: IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE munjska, Vojvodina). Kada pak govorimo da je djelo pisano kaj- kavskim jezikom, πto posebno neobiËno zvuËi za djela poslijepre- porodne knjiæevnosti kada viπe ne samo da ne postoji dotadaπnji kajkavski knjiæevni jezik, nego niti bilo kakav drugi oblik (nadre- gionalnog) zajedniËkog kajkavskog (knjiæevnog, a kamoli stan- dardnog) jezika, pod tim pojmom podrazumijevamo da je djelo pisano nekom od prethodno spomenutih realizacija kajkavπtine. U svakom