Kazalište Kazalište

KazalisteOMOT65_66:Kazalisteomot27_289/8/162:33PMPage2

www.hciti.hr KAZALIŠTE

hrvatski centar ITI 60 kn

66 2016. KAZALIŠTE 65I KAZALIŠTE 65

ISSN 1332-3539 I 62016. 66 Kasandra, Foto: Dražen Šokčević Foto: HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci

KAZALIŠTE65 /66 SADRŽAJ

PREMIJERE KAZALIŠNA ARHEOLOGIJA Thomas Mann,Čarobni brijeg, Zagrebačko kazalište mladih Antonin Artaud,Samuraj ili drama osjećaja 92 Darko Gašparović,Čar čarobnoga brijega 4 Antonin Artaud,Nacrt režije StrindbergoveSablasne sonate 96 Olja Lozica,Prvi put kad sam ti vidjela lice,Teatar &TD Katarina Kolega,Zavodljivost glumačke igre 12 SJEĆANJA 100 Ernst Toller,Hinkemann , Zagrebačko kazalište mladih Željka Turčinović,Tomislav Radić Ana Fazekaš,Hrvatski Hinkemann: kada smijeh zapinje u grlu 18 NOVE KNJIGE Zlatko Burić,Kabaret tamne zvijezde, Teatar &TD 102 Andrej Mirčev,Izvedbene navigacije između politike i metafizičke svetkovine 24 Višnja Kačić Rogošić,U sjeni izvan umjetničkih polemika (Ivan Trojan,Milan Ogrizović √ kazališni čovjek, Naklada Ljevak, Zagreb, 2014.) Branko Ružić,U... bolje sutra,HNK Split Višnja Kačić Rogošić,Tko je ovdje lud? 34 Igor Tretinjak,Tranzicija kao raskrsnica putova 104 (Krležini dani u Osijeku 2014. √ Kompleks obitelji i četvrt stoljeća tranzicije Pokušaji, Marine Petković Liker i predstavaOd terora. Od borbe. Od boli. Rasplitanje. i globalizacije u hrvatskoj drami i kazalištu, priredio: Branko Hećimović, U produkciji umjetničke organizacije Četveroruka i Plesnog centra Puls Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, Odsjek za povijest Katarina Kolega,Neumorni pokušaji i traganje za zajedništvom 42 hrvatskog kazališta, Zagreb, HNK u Osijeku, Filozofski fakultet, Osijek)

Christa Wolf,Kasandra, HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci Ozana Iveković,O Pinteru diljem svijeta 106 54 Nina Ožegović,Zašto sam proročki dar željela bezuvjetno (Zbornik Harold Pinter on International Stages, urednik: Tomaž Onič, Peter Lang Edition, Frankfurt, 2014.)

AKTUALNOSTI Andrej Mirčev,Dekodirati polisemiju izvedbenog teksta 109 Bojan Munjin,Između opreza i neobuzdanosti 60 (Erika Fischer-Lichte,Semiotika kazališta, Disput, Zagreb, 2015.) Tajana Gašparović,Poludjela lokomotivakao scensko-glazbena apstraktna mašina 68 DRAME TEORIJA Dino Pešut,Veliki hotel Bezdan 112 162 Uvod: Bizarnost poslušnosti, urednica: Ljiljana Filipović 74 Una Vizek,Nema života na Marsu Michael Mangan,„I ja sam spremna, čim on samo veli, ugoditi mu“: Shakespeare i teatar pokazivanja 77 James R. Fitzgerald,Sadizam i mazohizam u Shakespeareovim dramama Ukroćena goropadnica, Mletački trgovaci Romeo i Julija 86 Premijere

Darko Gašparović Čar čarobnoga brijega Thomas Mann: Čarobni brijeg Redatelj: Janusz Kica Zagrebačko kazalište mladih Premijera: 30. prosinca 2015.

Prolegomena za roman

Čarobni brijeg, roman zamišljen dvije godine prije početka prvoga svjetskog rata, a napisan poslije njegova završetka i objavljen 1924., smatra se prekretnicom u stvaralačkome pisanju Thomasa Manna. Postavši poznatim i priznatim već po svojoj mladenačkoj obiteljskoj sagi o Buddenbrookovima (1901.), oglasivši se u međuvremenu novelama među kojima je najviše odjeka imala Smrt u Veneciji, Mann je tek s Čarobnim brijegom stekao svjetsku slavu te, uz Buddenbrookove, zbog tog djela dobio Nobelovu nagradu godine 1929. Fabulativna provodnica u biti je jednostavna. Uoči rata mladi Hans Castorp, netom diplomirani inženjer, iz Hamburga putuje na visove švicarskih Alpa, u sanatorij u Davosu, u posjet prijatelju koji se liječi od tuberkuloze. Namjerava ostati tek par tjedana, no stjecajem okolnosti to se produži na punih sedam godina. U međuvremenu se toliko integrira u bolesničku zajednicu da i sam padne u situaciju koju mu je odmah predvidio primarijus dr. Behrens: nema zdravih ljudi jer bolest je prirodno stanje ljudskoga orga- nizma, a on je po cijelome svom habitusu upravo idealan pacijent. Sanatorij, pak, idealno je mjesto dekadentne izolacije od svijeta: ni bolnica ni zatvor, no s elementima jednoga i drugoga. Uđeš u nj radi liječenja tuberkuloze, izađeš iz njega poslije puno vremena ili nikad. Mann sjajno literarno oblikuje tada recentnu teoriju o relativnosti vremena. Dok se vani neumoljivom fatalnošću priprema najstrašniji rat dotad u povijesti, u sanatoriju izoliranu od svijeta vrijeme je stalo. Svojevrsno stanje zamrznuta trenutka. Ipak se ne radi o „splendid isolation“ jer nad tim zamrznutim bezvremenskim blaženstvom stalno lebdi teška anksioznost nedogađanja. Tako, paradoksalno, događanje i nedogađanje prouzrokuju u biti jednako osjećanje svijeta, sažeto u strahu i tjeskobi. Čak i ljubavna priča koja se zameće između Castorpa i zagonetne Čerkeskinje imenom Klavdija Cauchat predstavlja otpočetka (ne)zbivanje u totalnoj entropi- ji. Razlog tomu nije samo Castorpova teška frustracija i neodlučna narav, nego i jedna od pojedinačnih posljedica općega rasapa dotadašnjega svijeta, onoga kakav je autor in nuce već bio prikazao u Budden - brookovima kroz kronologiju jedne građanske obitelji. Thomas Mann doživio je i pro(/pre)živio sva iskustva strašnoga 20. stoljeća koje je iz korijena iščupalo sve oblike dotad poznatoga svijeta. Kao i svi misleći ljudi, posebno ga je teško pogodio rasap Europe, koliko politički toliko i duhovni. Bijaše liberalno-građanski kritičar rastućega, potom i u društvenoj zbilji ostvarena nacional-socijalizma. Dosljedno je povukao konzekvencije i napustio Njemačku netom po do - lasku Hitlera na vlast 1933. godine, ali se nikad nije priključio lijevo nadahnutim udrugama europskih Foto: Marko Ercegović Foto: intelektualaca, niti se i načas, poput primjerice Andréa Gidea, bio zanio idejom komunizma i sovjetsko- ga poretka koji se u međuratnim godinama predstavljao glavnim nositeljem te ideje. Bio je angažiran na

Maro Martinović

4 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 5 O dramatizaciji i liku Castorpa

Premda je napisao tek jedno, danas posve zaboravljeno, izvorno dramsko djelo i niti jedan scenarij – jer bio je i dosljedno ostao piscem staroga kova, striktno vezan uz riječ kao alfu i omegu književnog pisma – Mannova su prozna djela kroza posljednjih pola stoljeća često uprizo- rivana i ekranizirana. Ovdje podsjećamo samo na one naj- poznatije. Buddenbrookovi i Čarobni brijeg doživješe preo- brazbu u serijale, Smrt u Veneciji slavnu ekranizaciju u režiji Luchina Viscontija, a novele, među kojima ponajviše Mario i čarobnjak i Smrt u Veneciji, višekratno su zaživje- le u području izvedbenih umjetnosti. Sad se u kontekstu hrvatskoga glumišta pojavila Kicina režija Čarobnoga brijega u dramatizaciji Hermanna Beila i Vere Sturm. Taj je roman među Mannovim djelima stvorenim u prvih pet desetljeća života vjerojatno najteže prenosiv u medij kazališta. Jer je sav izgrađen na vrlo krhkoj i nestabilizira- noj fabuli, gdje su likovi više psihološke i arhetipske pro- jekcije negoli žive i punokrvne osobe, potom na dubin- skim unutrašnjim psihoprojekcijama te, napokon, na du- gačkim filozofsko-sociološkim tiradama koje su u većem dijelu solilokviji te ih samo vrlo uvjetno možemo smatrati dijalozima. Svojom idejom, konstrukcijom i duhom Čaro- bni brijeg posve je doista analogan sličnim remek-djelima

Foto: Marko Ercegović književnoga modernizma, kakva su, primjerice, Proustov roman-rijeka U traganju za izgubljenim vremenom i Joy - ceov Uliks. Odlukom da teatarski uprizori Čarobni brijeg (zapravo, njegove izabrane ulomke jer je znano da je velike romane, i one klasične s linearnom naracijom, nemoguće adekvatno preobraziti u medije vizualne naracije), Janusc Kica potvrdio je jednu od odlika vlastite režijske poetike: sklonost odabiru građe koja se čini jako teško, pače nemo- guće, prenosivom u svijet teatra. Kad je riječ o romanima zaleđenu entropiju. Thomas Mann, dakako, nijegdje prvi fabulapisac ima malo, ili čak skoro nikakvo, značenje, jer svoj način, ali je posve odbacivao političku pragmu te jeeksperimentiranje u otvorio je novo poglavlje piščeva stva- koji je otkrio i opisao taj i takav svijet. Veliki pisacse grade „priča na i svjetovima introspekcije a svoj začetak imaju kasnim godinama čak objavio knjigu pod naslovom Proranja, - koje će se dalje razvijati sve više prema situaciji u zgoda“, Hans Christian Andersen izmaštao je upravou modernističkome to u monološko-asocijativnome romanu iz mišljanja jednog apolitičnog čovjeka. Svoju poetiku ute-kojoj će ironija posve prevladati. Čarobni brijeg prekretna poznatoj bajki Snježna kraljica koja pripovijedaprvoga o ledeno- desetljeća prošlog stoljeća, zadaća je zasigurno meljio je na spoju hladnoga, gotovo matematički precizna,je točka koja s jedne strane sabire sva prethodna iskustva me dvorcu gdje njegova vladarica zamrzne srcenajteža. dječaka Kica, naravno, kao i cijeli suvremeni relevantni pripovjednoga stroja koji s lakoćom proizvodi golemena planu proučavanja karaktera i psihičkih odrednica ljud- Kaija. Ako kažemo da Hans Castorp u obličju mladićateatar, skri- traži temu koja korespondira s našom suvreme- količine teksta, intelektualističkoga diskursa inače karak-skoga bića, a, s druge, otvara nove svjetove, primjerene va dušu djeteta, jasno je da postoje bliskosti nenošću. samo Problemna je u tome što se takva povezanost u teristična za književnu praksu 20. stoljeća i fine ironijekrucijalnim promjenama društvenih okolnosti, a koje planu ideje, nego i likova. Suvremene dramatizacijeromanu neu razabire jasno. Mi u njemu osjećamo čovjeka koja iz svega logično proizlazi. ozna čuju pobunu masa što završavaju u najekstremnijim doba postdramskoga pisma rado posežu za takvim spaja- Ulazak u svijet zaustavljenog vremena koji se u vidu sana-oblicima totalitarizma, i sve većim beznađem, njima te je logično da se to dogodilo u zagrebačkoj postav- torija ukazuje idealnim laboratorijem za književno-jezičnobešćutnošću i besperspektivnošću što pak vodi u ci Čarobnog brijega u Zagrebačkome kazalištu mladih.

6 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 7 dekadentne Europe u propadanju poslije prvoga svjetskog rata, pri pomnijem čitanju uranjamo u taj zamrznuti bezvremeni svijet kojega je paradigma sanatorij u visoko- me gorju, ali teško da uočavamo poveznice s onim što neposredno živimo danas. Dvije je ključne razrješnice morao pronaći redatelj prije nego se upustio u sam proces stvaranja čina. Prvo je dra- matizacija, i u tome je posegnuo za izvrsnom prilagodbom poznatih njemačkih dramaturga i redatelja, Hermanna Beila i Vere Sturm, koja je svoju praizvedbu doživjela u Frank furtu na Maini u režiji Vere Sturm 6. srpnja 2001. Odlika je te dramatizacije pametna redukcija golemoga romana u susljedne scenske prizore te pregledno i vješto istkana priča o sedam godina boravka glavnoga lika u kojemu se susreće s čudnim okupljenim društvom, dijalo- gizira, svađa se, zaljubljuje, a sve tonući u ledenu bezvre- menost. Osim toga, nadahnuti studijama germanista Micha ela Maara gdje je ovaj istražio utjecaj glasovita pisca „priča i zgoda“, Hansa Christiana Andersena na Tho - masa Manna, uveli su poveznicu izmeđuČarobnog brijega i poznate bajke o snježnoj kraljici koja dovabi dječaka Kaija u svoj ledeni dvorac i zamrzne mu srce. Kaija iz te neljudske situacije spašava dobra djevojčica Gerda, a Hans Castorp ostaje bez spasa jer su u Manna snježna kraljica i Gerda tu stopljene u jedinstveni lik fatalne Čer- keskinje Klavdije Cauchat, njegove neostvarene ljubavi. Drugo je interpret glavne uloge Hansa Castorpa. U zagre- bačkoj predstavi on ga je našao, a kako, objašnjava u jednom intervjuu: „Adrian Pezdirc, kojega sam poznavao s glumačkih ispita, učinio mi se idealnom podjelom za Castorpa. Jednom je prošao kraj mene na ulici, a meni se učinilo da sam se susreo s Hansom Castorpom, baš tako.“

Kica je, dakle, postupio drukčije od slavnoga Viscontia Lucija Šerbedžija, SretenMokrović Foto: Marko Ercegović koji je svoga Tadzia Smrtiu u Venecijipronašao u liku

„plavog anđela“ Björna Andrésena među nekoliko tisuća koje će okruživati Castorpa sve vrijeme njegova bivanjain kandidata. Ima li u njegovu objašnjenju ipak bar zrnceO samome činu reni prostor, u kojemu publika sa sve četiri strane pravo- extremis, pri njegovu dolasku pjevaju na njemačkom milo- mistifikacije, nije uputno razglabati. Bitno je da se Pezdirc kutno omeđuje prostor glumačke igre, u stalnome je su- Kad se radi o inicijaciji, prvi je put Kica postavioČarobni zvučnu pjesmu na Andersenove riječi. Poslije kratka sr- u samoj izvedbi pokazao više nego dobrim i točnim izbo- mračju s ubačenim svjetlosnim bljeskovima, a nad svime rom. brijegu austrijskome Badharfelder Theaterfestspielen u dačnog pozdrava s prijateljem Joachimom (Frano Maš - se polukružno nadvija ciklorama s projekcijom lanca gor- kolovozu 2012. Koliko se može razabrati iz kratkogatrai- „ ković) uslijedi kratak susret s doktorom Krakowskim skih vrhova. Tome je kronotopu preobrazbe romana u tea- lera“, izvedbu na ljetnoj pozornici vodio je u ozračju pune (Dado Ćosić) i odmah potom s primarijusom Behrensom tar dao zračak trajno prisutna metafizičkog osjeta. Poče- blještave svjetlosti. Zagrebačku je verziju u tome smislu, (Krešimir Mikić) koji mu nakon što je utvrdio da je svaki tak je, međutim, u duhu poetskoga realizma. Mlade žene, a zasigurno i u drugim aspektima, uradio drukčije. Zatvo-

8 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 9 U svojoj biti Thomas Mann bio je i ostao dosljedni racio- nalist i humanist koji živi i piše u doba konačna zalaza razuma i humanizma, a svoja će promišljanja o uzrocima i posljedicama uklanjanja humanizma iz ljudske svijesti najjače izraziti u antinomijiSettembrini vs. Naphta. Njiho- čovjek bolestan izreče presudnu dijagnozu: da je upravo Izvedba izvrsno uviđa, i onda to dosljedno scenski provo-egzistencije. Hans Castorp iz izolirana prostora bezvreme- on po cijelom svome habitusu idealan pacijent. Rečeno ve– intelektualističke raspre o svijetu i čovjeku, racionalno- di, da su u središte radnje umetnute naizgled izdvojenenosti silazi s gorskih visova u vremenitu stvarnost rata. ostvareno. Izvedba pažljivo razrađuje i scenski precizno izme- i iracionalnom načelu tijeka povijesti, napokon i aktu - epizode zapravo samo segmenti cjelovite polifonije kojaBaš kao u Artaudovoj viziji, nebo se ruši na zemlju, visovi vodi postupno Castorpovo predavanje morbidnoj čari živalnim- društveno-političkim problemima iskazuju dualnost svira simfoniju ugasnuća stare Europe. Stoga tijekom dunestanu- i od njih ostanu tek snježni otpaci na tlu. Hans lje nja u (stvarnoj ili imaginarnoj, svejedno) bolesti usredpiščeve svijesti i savjesti, a što pak pokazuje se jednim od gih disputa između Settembrinia i Naphte, kao i ljubavnihCastorp, sam, beznadno jeca usred ledena kruga. dekadentna prostora posvemašnje izolacije gdje se vrije-brojnih očitovanja glasovite faustovske izrijeke Mannova prizora između Hansa Castorpa i Klavdije Chauchat svako me pretapa u bezvrijeme. Tri tjedna za koja se u početkunajvećega preteče, posljednjega velikog Olimpijca Goet - malo jezde figure iz sanatorija. U finalu se svi okupe oko Slovo zaključno grčevito drži neosjetno se tako pretvore u zamrznuti simu-hea: utjelovljene figure novca i moći u liku Klavdijina ljubavni- lakrum vječnosti. Kao i svi drugi, Castorp nužno mora doćiZwei Seelen wohnen ach! In meinem Brust! ka magnata Peeperkorna. Sreten Mokrović u svomePostavlja se na kraju temeljno pitanje: da li i čime roman do spoznaje da ako realno postoji samo sadašnjost, ondaDvije, ah, duše, prebivaju u mojim grudima! moćnom nastupu u potpunosti je odgovorio teškoj glu-Čarobni brijegpo sebi i kao predložak za teatarski čin je epohalni nerješiv problem ljudske egzistencije da baš u mačkoj zadaći da pri samome finalu izvedbe superiornoposjeduje elemente koji su i nama danas bliski i aktualni? tom trenutku zaustavi i zamrzne vrijeme čime bi ono pre- predstavi lik koji inkarnira neodoljivu silu vlasti i novca.To bi se, dakako, pitanje moglo jednako pritegnuti na cje- stalo biti prolaznošću i postalo vječnošću. U romanu je to Moglo bi se reći da iz njegova dugog solilokvija upravolovitu sinkroniju nastanka djela Thomasa Manna, u ovom moguće jer se protok vremena svakoga časa može zau- zrači zlokobna apsolutna dominacija nad svijetom slučajui na razdoblje neposredno prije, u vrijeme i nepo- staviti slobodnom voljom pisca. U kazalištu to nije čovjekom kapita lizma, čijoj završnoj (da li?) fazi upravosredno poslije epohalna prevrata u svjetskoj, osobito eu- moguće jer je izvedbeni medij beziznimno određen proto- svjedočimo. ropskoj, povijestiad negativum: prvoga svjetskog rata. kom realnoga vremena u kojemu se zbiva izvedba. OnoIntelektualizam na sceni često biva zamornim i dosadnim, Uvjerljivost sveukupne scenske slike ovisi tu o svakome,Što i nam, naime, on još može zbiljski,hic et nunc, značiti što je ireverzibilno nužno jest prolazno. Zato teatar jestno u ovom slučaju on to nije. Režija je, naime, u kongeni- najmanjem, djeliću. Redatelj je uspio izraditi svaki taj dje-sada, nakon svih strahota koje su uslijedile kroza minulo vjerni simulakrum realnoga života, a književnost onogajalnoj suradnji s glumcima (Rene Medvešek kao Settem- lić, bilo da se radi o glumcima ili pak o fantastičnostoljeće? života koji opstoji u izmaštanu svijetu. A budući da brinije i Raikan Rushaidat kao Naphta) uspjela u općem usklađenoj scenografiji (Numen) i kostimografiji (Doris Odgovor ne treba tražiti na planu društveno-političke mašta dru ga,tamna strana realnosti, onda je i izmaštaniozračju entropije iznaći način da njihovi sučeljeni solilo- Kristić), tako da svako od njih svjesno i savjesno ugradistvar nosti, kao ni znanosti i tehnologije, pa čak niti filozo- svijet u biti jednako stvaran. kviji kojima žustro brane svoja idejna načela budu životni. sebe u cjelinu. U tome najvažniju ulogu ima precizno pro-fije. Jer one su redom u međuvremenu totalno promijeni- Izraženo je kako u intonaciji i intenzitetu njihova govora, Takav je svijet uvjerljivo i dosljedno prikazan u Kicinu vi- mišljena mizanscena, gdje je u svakome času jasno zaštole paradigmu, pa su danas u povijesnome smislu postale tako i u mizanscenu. Dok se Medvešek kreće scenskim đe nju MannovaČarobnoga brijegai začarane gore kao se akteri i predmeti kreću dijagonalno ili horizontalno,anakrone, a time nemoćne da nam išta bitna (po)kažu o prostorom u stalnoj nervoznoj dinamici, dotle Rakan- Rus takve. Njegov izvedbeni čin kao prostor (ne)zbivanja gradi zašto su postavljeni dinamičku živčanu užurbanost ili paknašoj današnjici. Primjer: britke dugačke raspre između istodobno sanatorij u gorskim visovima, zaleđen dvorachaidat i stoji stameno poput principa koje zastupa. Huma - u zamrznutu ukočenost. Cijela brojna glumačka ekipa pre-Settembrinia i Naphte, koje u doba kad ih je Mann ispisao opći prostor splendid„ isolation“ kojega se ljudska duša nistički diskurs polako i sustavno izlaže i obrazlaže svoja dano je slijedila režijsku zamisao, našavši u potrebitojbijahu i te kako aktualne, danas su posve irelevantne. Jer homogenosti prostora za vlastite kreacije. Kao istodobno plaši i za njim žudi. Ako bi se baš htjelo složenupromišljanja, strpljivo pokušava logičkim argumentima prima inter u praksi je ideja humanizma koju zastupa Settembrini strukturu romana svesti na binarnu opoziciju, onda bi touvjeriti teze suparnika, dok modernistički diskurs ustraje paresu uvjerljivom ženskom koru (Nataša Dorčić, Doraodavno preživjela, kao i Naphtin anarho-futurizam. Što bila opozicijastrah vs. žudnja.Jedno i drugo u korijenu su uglavnom na apodiktičkim tvrdnjama o kojima nije- dopu Polić Vi tez, Hrvojka Begović, Milica Manojlović, Anđelaonda ostaje? svakog živog bića, u čovjeka posebno dubinski ukorijenje-šteno raspravljati. Dok se Settembrini poziva na tradicio- Ramljak, Marija Šegvić) izdvaja se Doris Šarić KukuljicaČini se, ono univerzalno, a to je unutrašnji rascjep ljud- na u samu jezgru duše. Svi veliki umjetnici modernizmanalne i humanističke vrijednosti čovječanstva, Naphta ih (kao autoritarna sestra Mylendok), a posve izdvojenu auti-skoga bića u vječitom utopijskom traganju za srećom i lju- postmoderne tkaju neprestane priče o strahu i žudnji.odbacuje u ime novih avangardnim postulata koji su svi stičnu figuru odigrala je Urša Raukar. bavlju na individualnom te slika bezdušna i razduhovljena Strah je atavistički osjećaj naslijeđen od prvoga ljudskogopsjednuti potpunim odbacivanjem tradicije. Opčinjen- du Mora biti spomenuta i uloga glazbe, koja u neobičnočovječanstva kojim je zavladao kapitalizam u svojem naj- bića koje je podiglo pogled prema nebu, a žudnja je pri-hom futurizma, Naphta nekontrolirano viče:Rat je potre - osmišljenu izboru iz raznih epoha povijesti glazbenevišem stadiju globalnoga do maksimuma sofisticirana mordijalan pokretač svega živoga. Jedno i drugo sublimi-ban! Novac, novac, novac! Rat! Rat! Rat!Doista su tu pre - umjetnosti daje točnu zvukovnu podlogu radnji i porucisustava ne samo iskorištavanja nego i uništenja čovjeka ra se u ljubavi koja jest univerzalni pokretač svemiracizno dijagnosticirani temeljni materijalni pokretači suvre- izvedbe. Navedimo tek jedan primjer. Kad Naphta veličau samoj njegovoj supstanci kao duševna i duhovnog bića. (Dante). Ali se ona u svijetu kojemu je izmaknuto uporištemenoga doba, svesilnim marketingom ljudima ucijepljeni rat kao jedino rješenje svih problema čovječanstvaTaj proces pokazuje Thomas Mann kroz priču o Hansu u vidu Logosa reducira na bolest kao ono „odveć ljudsko“pod kožu. Dvojica sjajnih glumaca izvanredno su odigrala (prepoznajemo tu jasnu aluziju na talijanski futurizamCas i torpu i njegovu sedmogodišnjem postupnom preo- (Nietzsche). Zato će Naphta u svome dugom razglabanjutaj verbalno beskompromis ni dvoboj. Intelekt i eros- nad njegova čelnika Marinettia), začuje se vagnerovski motiv.braženju s jedne strane te likom magnata Peeperkorna ljubavi reći i ovo: meću se u paralelnoj ljubavnoj igri između Hansa Castor- Ono što bi se inače moglo odrediti kao trivijalnost, ovdjekao inkarnacije kapitalističkoga zla. U tom smislu je i je točna zvukovna zadatost. „Ljubav je sila koja pokreće bolest.“ „Svaka bolest je pre-pa i Klavdije Chauchat (Lucija Šerbedžija), koja je također Kicina predstava tražila, pronašla i uvjerljivim i sugesti- skočena ljubav.“ bolesna. Tako se napokon globalna metafora koju izriče Sam završetak sugestivno pokazuje začarani krug ljudskevnim teatarskim jezikom pokazala gdje se krije aktualnost Čarobni brijegsažima u tome da sav život uvire u bolest te vječne čariČarobnog brijega. se u svim svojim manifestnostima njoj neumitno vraća.

10 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 11 Premijere

Olja Lozica: Prvi put kad sam ti vidjela lice Redateljica: Olja Lozica Katarina Kolega Teatar &TD Premijera: 9. prosinca 2015. Zavodljivost glumačke igre

uhovito i pomaknuto prikazivanje egzistencijalnih problema, narušenih međuljudskih odnosa, predrasuda i bolesti te mnogih teških životnih tema, s odmakom koji ne Ddopušta sažaljenje, ali izaziva zabrinutost – specifičnost je autorskog rukopisa dra- matičarke i redateljice Olje Lozice. U velikim ansamblima, kao što su Zagrebačko kazalište mladih ili varaždinsko i riječko Hrvatsko narodno kazalište, stvarala je predstave u kojima je naglasak bio na neuobičajenom scenskom pokretu s čijim su se odmakom isticale neuralgi- čne točke društva. U maloj dvorani Studentskog eksperimentalnog kazališta, pri Teatru &TD, krenula je drugačijim putem. Za razliku od prijašnjih predstava u kojima se, osim redatelj- skog rukopisa osjetio i njezin snažan autorski pečat kao dramatičarke, u Teatru &TD dramski dio posla povjerila je glumcima. Mladom Goranu Guksiću i prvakinji riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca Oliveri Baljak predložila je temu kojom se želi baviti. Glumci su putem improvizacija stvarali svoje likove, razrađivali su njihove karaktere i dijaloge te na taj način ispisivali tekst predstave Prvi put kad sam ti vidjela lice, premijerno izvedene 9. prosinca 2015. Olju Lozicu prije svega zanima kako se nosimo s problemima, stigmatiziramo li ili prihvaća- mo drugačije od nas. Bavila se sudbinama nezaposlenih, siromašnih, autističnih, onih koji se nalaze u diskriminirajućim situacijama. U ovom su je projektu zanimali stariji, osamljeni ljudi koji boluju od demencije. Demencija Alzheimerova tipa česta je bolest današnjice, a zbog stalnog porasta postala je velik javno-zdravstveni problem. Stoga ne čudi da je upravo o tom, društveno vrlo aktualnom problemu s kojim se suočavaju mnoge obitelji, redateljica imala potrebu progovoriti i s kazališnih dasaka. Alzheimerova bolest dolazi neprimjetno, s prvim simptomima koji se uglavnom pripisuju sta- račkoj zaboravljivosti, što je prikazano i na početku predstave. Sjajna Olivera Baljak utjelov- Foto: Damir Žižić Foto: ljuje dominantnu, energičnu i strastvenu ženu Tamaru koja se želi prisjetiti važnih trenutaka u životu, ponovno ih odigrati i snimiti kamerom kako bi sjećanja sačuvala od nepovratnog Goran Guksić, Olivera Baljak gubitka. U tome joj pomaže Goran Guksić kao mladić Karlo koji bespogovorno sluša svaku

12 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 13 Foto: Damir Žižić Damir Foto: Foto: Damir Žižić Olju Lozicu prije svega zanima

kako se nosimo s problemima, nevnih aktivnosti narušena zaključujemo po tome što joj tuđeg života Tamarinu svakodnevicu čine putljepšom u predstavi i Tamara osjeća da joj Karlo nije prijatelj, stigmatiziramo li ili prihvaćamo mladić donosi pladanj s hranom. Dok jede Poli salamu, boljom. S osmijehom na licu Tamara počinje pjevatinego jednuskrbnik, zaposlenik koji joj pomaže prebroditi samo- pokušava se prisjetiti mirisa i okusa nekadašnjih omilje- od najljepših ljubavnih pjesama iz 1969. The ću,First bolest Time i starost. Nastalu neugodu Karlo raspršuje dje- drugačije od nas. U ovom su je nih ručkova. Na pitanje: „Što je Marko najviše volio Ever I Saw Your Face Roberte Flack, koja je u čjomnaslovu, igrom a koja ih ponovno zbližava i uvodi u svijet iluzi- projektu zanimali stariji, osamljeni jesti?“, mladić daje pogrešan odgovor („fiš-paprikaš“), koji ujedno je i lajtmotiv predstave jer ljubavna pričaje. održavaTamara ga ovaj put vodi u Barcelonu – sobu ukrašava- postaje okidač za naglu promjenu raspoloženja, za plač i Tamaru na životu. Ona se prisjeća svojih zaruka,ju šarenimdočara- lampicama, s kasetofona dopiru zvuci gitare, ljudi koji boluju od demencije. tugu. Karlo je pokušava smiriti razgovorom o pripremi va romantičnu atmosferu i zamišlja napetu i zamišljajudinamičnu ispijanje sangrije i ponovno se zabavljaju nali- krumpir-paprikaša, pri čemu prvi put govori nešto o sebi potragu za prstenom, punu humora i akcije u manirikujući nije-na likove iz almodovarovskih komedija. Fizički su uputu te se s laganom nelagodom, zbunjeno i simpatičnote otkrivamo da voli kuhati, ali i da zna kako postupati sa mih komedija ili animiranih filmova. Beskonačnomsve bliži,svijetu često se dodiruju, Karlo skida svoju odjeću i stav- nespretno, pokušava uživjeti u ulogu njezina supruga.starijim i bolesnim ljudima. Na kraju prizora Tamara se ne mašte u kojemu je sve moguće Karlo se potpunolja Markov prepu- šešir i zeleni sako kako bi što više njemu nali- Ona mu se obraća povišenim, ljutitim tonom, govori mumože sjetiti pojedinih riječi i zamjenjuje sastojke za krum- šta, postaje lav, žirafa, miš, trči po zamišljenomkovao, gradu kako s bi, kao što govori pjesma koja u pozadini jedno, ali želi da se on ponaša suprotno. Na taj način predpir-paprikaš s rižotom. Zbunjenost i nelagodu prikriva smi- petnaest kila jabuka i uživa u ljepoti vođene improvizaci-svira, oblikovao sjećanje (Making Memory). publikom se vrlo duhovito razotkriva eksplozivan supruž-jehom te bježi u iluziju, u sretne dane iz prošlosti. je. Zahvaljujući tome, Marka tumači vrlo uvjerljivo,Dok plešu a nji- među njima se osjeća erotični naboj koji vodi nički odnos pun snažnih emocija, ljubavi i bijesa, ali i pri-U drugom dijelu te igre, Karlo više ne osjeća nelagodu i hov odnos postaje prisan. Na trenutke ga narušavaka poljupcu. pro- U zadnjem trenutku, međutim, ona prekida sve je bolji u ulozi Marka. Skrb okoline, kažu stručnjaci, dor stvarnosti u kojemu doznajemo ponešto igru,o Karlu, a s prodoromo realnosti bolest se pogoršava. Tamara jateljstvo između mladog njegovatelja i žene koju njeguje. poboljšava kvalitetu života oboljele osobe, a upravo njegovoj želji za putovanjima i nedostatku novcauzima zbogMarkove hlače, no ne zna ih odjenuti, stavlja ih na Znakovi demencije u predstavu se uvode postupno – daKarlova nježnost i angažirana predanost u tumačenju kojega i radi taj posao. Spominjanjem plaće, prviruke i zadnjii na glavu, a zatim iste probleme ima s odijevanjem je njezina sposobnost za samostalno obavljanje svakod-

14 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 15 Veliki čelični valjak povijesti skrenuo, luđački se okreće i gnječi sve pred sobom, bolje mu se ne naći na putu. Prvi put kad sam ti vidjela liceiznimno je dobra predstava, fantastičnih glumačkih Foto: Damir Žižić Damir Foto: Foto: Damir Žižić kreacija, tijekom koje sam se neprestano smijala, no kad su se svjetla ugasila veste. Goran Guksić izvrsno je prenio Karlove emocije dok ona u njima ne može više fizički sudjelovati. Bolest je zah- preplavila me tuga. je promatra, njegovu potresenost i tugu, ali i neizmjernu vatila i njezino tijelo. Na podu, s medvjedićem u rukama, empatičnost. Dok je zamjenjivala riječi, smijao se zajedno prihvaća lutkarsku igru potrage za lećom, sve dok ne poči- samo riječima, nego i pogledima, dodirima, osmijesima. To su pjesme pedesetih i šezdesetih godina prošlog sto- s njom, a sada joj se pridružuje u nespretnom odijevanju nje halucinirati o žoharima. Njezinu histeriju Karlo smiru- Publika je iz svakog pokreta mogla čitati i neizgovorene ljeća, pjesme Tamarine mladosti. svoga sakoa. Tamara se počinje ponašati kao djevojčica je pjevušeći naslovnu pjesmu, pokriva je dekom, a ona s unutrašnje misli zahvaljujući kojima je njihov odnos vrlo Komornu atmosferu njezine sobe dočarao je scenograf i koja plače jer mora ići u školu, ali je sjajnom snalažljivo- osmijehom na licu gleda u daljinu. Pogled joj otkriva da je temeljito i precizno izgrađen. Olivera Baljak istančano je kostimograf Mario Leko, a dramaturg Matko Botić vrlo je šću Karlo vraća u razdoblje života s Markom. Izmišlja psihički potpuno odlutala, dok je Karlo više nego ikad pri- prikazala postupnu progresiju bolesti, njezina je gluma- vješto stvarao dramsku napetost, pažljivo izmjenjujući tre- radijsku emisiju u kojoj smirujućim glasom na nizozem- sutan, blizu nje. Nakon telefonskog poziva doznajemo da čka igra obilovala humorom, a od karakterne, punokrvne nutke nježnosti s elementima komedije, tišinu s uzbuđe- skom recitira Prevertovu pjesmu Fiestas te govori o neza- se potpuno želi poistovjetiti s Markom, preuzeti njegov Tamare napravila je lik koji se teško zaboravlja. Ravno - njem, ubacujući duhovite i dinamične skečeve koji nisu boravnim danima koje su Tamara i Marko proveli u identitet i otpratiti je u drugi svijet onako kako bi ona naj- pravan partner bio joj je mladi kolega Goran Guksić koji se dopustili publici da osjeća sažaljenje, već je ponukali da više željela – s Markom pored sebe. Mađarskoj. Iz uloge voditelja koji u noćne sate razgovara sjajno preobražavao iz nespretnog mladića u idealnog, zajedno s likovima uživa u njihovoj igri i smijehu – jer su Glumci Olivera Baljak i Goran Guksić, zajedno s drama- s omiljenom slušateljicom, neizravno otkriva da je zaljub- nježnog i privrženog, njegovatelja. Njegov lik poručuje gluma i smijeh najbolji lijek. ljen u neobičnu mladu ženu kakva je Tamara nekoć bila. turgom Matkom Botićem i redateljicom Oljom Lozicom svima nama da osluškujemo Drugoga, da prihvatimo svi- Upravo je zato Prvi put kad sam ti vidjela lice iznimno Prvi put Tamara o Marku govori lijepe riječi, u glasu stvorili su prekrasnu toplu priču, ispunjenu silnom, gotovo jet u kojemu bolesnik živi te da se prepustimo njegovoj dobra predstava, fantastičnih glumačkih kreacija, tijekom Olivere Baljak osjeća se silna ljubav, nježnost i sjeta, nevjerojatnom ljubavi koja ostavlja bez riječi. mašti, kao što to čini Karlo. Tema ove predstave nije koje sam se neprestano smijala, no kad su se svjetla uga- posebice kada citira Jesenjina. Marko je želi vratiti u dina- Glumački je par maestralno balansirao između prošlosti i bolest, ni starost, već Ljubav – što se podcrtava i izborom sila preplavila me tuga. mičnu glumačku igru, ispunjenu zabavnim potragama, no sadašnjosti prikazujući široku lepezu različitih emocija, ne ljubavnih pjesama Matka Botića koje slušamo u pozadini.

16 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 17 Premijere

Ana Fazekaš

Ernst Toller: Hinkemann Hrvatski Hinkemann: Režija: Igor Vuk Torbica Zagrebačko kazalište mladih Premijera: 7. studenoga 2015. kada smijeh zapinje u grlu

Što je meni nekad značila bol neke životinje? Prije, kad sam bio zdrav... Među najuspjelijim produkcijama sezone 2015/2016. našla se predstava Hinkemann u Zagrebačkom kazalištu mladih, rađena prema tekstu njemačkog dramatičara Ernsta Tollera i u režiji mladog, no već zapaženog i nagrađivanog Igora Vuka Torbice. Sva razmatranja djela i naslijeđa Ernsta Tollera uključuju osvrt na autorov politički angažman te ideološku poziciju koju je zauzeo kao strastveni protivnik fašizma, predstavnik lijeve inteligencije, ali skeptik prema metodama komunističke ideologije te prije svega izraziti pacifist. Pozivanje na autorovu impresivnu biografiju nije začudno jer su njegovi tekstovi bili vrlo izra- vna svjedočanstva turbulentnih povijesnih vremena, no njihova istovremena univerzalnost poziva uvijek nove interpretatore da se uhvate nimalo jednostavnih dramskih tvorevina, stvarajući pritom inscenacije koje provokativnošću često ne zaostaju za svojim gotovo stoljeće udaljenim praizvedbama. Drama poči- nje u trenutku kada rat završava, nalazimo mladog Eugena Hinkemanna kako na rukama drži slavuja kome je njegova punica iglom iskopala oči jer je negdje pročitala da će tada ljepše pjevati. Hinkemann prelijeće emocionalnim spektrom od srama što je napao ženinu majku, preko suosjećanja za ranjenu životinju do izbezumljujućeg bijesa zbog vlastite nemoći, koji kulminira njegovim zavrtanjem ptičjeg vrata te agresivnim ispadom na ukipljenu ženu koja ga je takvoga zatekla. Simbolika prizora takoreći bode oči dok saznajemo da se naslovni junak nedavno vratio s fronte fizički i psihički oštećen, a braneći domovi- nu zaradio je gubitak ni više ni manje nego svoje doslovne muškosti. Nekada markantni i snažni Eugen sada je eunuh, ispunjen sramom i bijesom, osjećajem sveprožimajućeg besmisla svakodnevnice koja potiskuje nezaboravnu traumu, a u korist budućnosti koja mu je uskraćena, Hinkemann se odbija o zidove svoje društvene tamnice. Foto: Marko Ercegović Marko Foto:

Ozren Grabarić, Rakan Rushaidat

18 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 19 Nisi ti nikakav ratnik, ti si maleni vojnik. dišnjeg boravka u zatvoru... Sličan se obrat događa i Hinkemannu kojemu se rugoba svijeta otkriva upravo u U hrvatskim kazalištima dosad relativno slabo poznat trenutku kada ga rat lišava zaštitne maske, mogućnosti tekst vrlo je snažno odjeknuo ove godine, izvlačeći odrje- da se utopi u društvu i postane još jedno nevidljivo lice u šito na površinu pitanja o posljedicama rata, veteranima, masi. Hinkemann svoju traumu ne može preboljeti, izgub- sukobu ljevice i desnice čija se koplja lome upravo na le- ljeno ne može nadomjestiti, ne može se saživjeti s ulogom đima onih koje se pokroviteljski naziva malim ljudima. Svi junaka koju je osvojio u krvavom sukobu koji prezire. se Tollerovi dramski tekstovi bave problemom rata na onto loškoj razini, odnosom pojedinca i mase, čovjeka unu - Svijet je nastao u razornom prasku. Rat je prirodno stanje tar društva, no često se ističe da se upravo Hinke mann stvari. Jedino u ratu čovjek punopravno stoji uz čovjeka. (originalno naslovljen Njemački Hinkemann) izdvaja iz nje- Rat je dao kulturu. gova angažiranog opusa time što je riječ o drami u kojoj su „najizraženije Tollerove sumnje o kapacitetima čak i soci-U suvremenom hrvatskom društvu pitanje je ratnih vete- jalizma da oslobodi čovječanstvo od patnje, sum nje kojerana vrlo aktualno, a pozicija koju društvo zauzima u su proistekle iz demoralizirajućeg iskustva godina kojeodnosu je na dani problem jasno je polarizirana te je nemo- proveo u zatvoru“ (Lamb 1986: 378). Redatelj se odlučioguće distancirano gledati umjetničku preradu ove proble- za pristup koji se bavi ratom na univerzalnoj razini, matikene u trenutku kada su bolna sjećanja još uvijek uključujući u svoju produkciju referencije na Prvi svjetskisasvim doslovno živa. U Tollerovoj viziji veterani su pret- rat koji je pisca inspirirao, niti na Domo vinski rat čija vorenije u žive muzejske izloške, poslagane u vitrini poput trauma još uvijek bolna na području svih uključenih stra-trofeja s kojih tek ponekad treba obrisati prašinu. Kada na. Mudro balansirajući između mladenačke drskosti Hinkemannsa pred predstavnicima vlasti traži objašnjenje, željom postavljanja teških pitanja te po mir ljive pažnje da,utjehu, zadovoljštinu za svoje muke, dobiva kratak odgo- ako već gazi društvo po nogama, ipak nikome ne nagazivor: „Ljudi kojima se to dogodi su žrtve, a narod zaslužuje baš na žulj, Igor Vuk Torbica pronašao je modus kojimžrtve.“ je Ovaj je tragički junak kriv bez krivnje, neprestano uspješno reprezentirao neke od rak-rana hrvatskog dru-sâm protiv mnoštva, on zazire od društva koje ga podsje- štva, a da publika gorku pilulu ipak spremno proguta. ća na vlastitu manjkavost, strahuje od toga da će ljudi saznati njegovu tajnu te da će postati predmetom smije- Foto: Marko Ercegović ha i sažaljenja. Tollerov i Torbičin Hinkemann tragedija je nosti vezane za potrebu da se izgradi bolji svijet. koja se uporno spotiče upravo o motiv smijeha, smijeha ’Lächerlichkeit‘ je trebao iritirati i uznemiriti, raskrinkati Mia Biondić od kojega naslovni junak strahuje, koji se na nj u jednom iracionalnost postojećeg svijeta te izazvati publiku da raz- Ovo nije neko mračno zrcalo svijeta, ovo je svijet! trenutku surva, koji kažnjava, ponižava, dehumanizira. mišlja o racionalnoj alternativi. S druge strane, društvenoguvid u tra- viška, a Torbičina inscenacija u svega nekoli- Prema riječima Tollerova dugogodišnjeg prijatelja povo-Fizička i verbalna komika koja se pak provlači kroz pred- gički aspekt služi ovoj racionalnoj alternativi potvrđujućiko oštrih poteza zahvaća rašireni očaj brojnih ljudi u po - dom njegova suicida u New Yorku 1939. godine, piščevostavu izaziva smijeh nelagode u publici, osuđujući gleda- solidarnost ukorijenjenu u ljudskoj vezi opće trazismrtnosti“ za kakvim-takvim plaćenim radom. No iako su soci- je osobno iskustvo u mladosti poslužilo kao okidač za cije-telje na osjećaj da im smijeh uporno zapinje negdje s (Cafferty 1981: 56). jalistički sistemi eksploatirali ovu dimenziju rada njema- loživotnu političku borbu: „U dobi od 21 godine, kada grčemje u želucu, knedlom u grlu. Tragično i komično neraz- čkog dramatičara (čiji su se tekstovi primjerice u Sovjet - 1914. izbio rat, napustio je francusko sveučilište u Gredvojivo - je u predstavi do granica izdržljivosti. „Zasigurno je Ljudi se vani ponovno uče smijati. Što nam drugoskom preo-Savezu mnogo igrali), valja naglasiti da je Tollerov nobleu te posljednjim vlakom prešao granicu. Vjerujući daTollerova intencija pri stavljanju težišta na ’Lächerlichkeit‘ staje nego smijati se? pa cifizam u osnovi idealističko protivljenje svakom nasilju „brani napadnutu očevinu“ dobrovoljno se javio za naj-bila provocirati publiku; drama nije napravljena da pomiri Tekst se dotiče mnogih sebi suvremenih boljki ite, mržnji između među ljudima; on ima sluha za radnička prava, no opasnije dužnosti na fronti. Ali uskoro priznaje: „Svjetskiproletere s vječnom tragičnom sudbinom koja izaziva ostaloga, problematizira odnos čovjeka i stroja,već sveopće sama borba u sintagmi klasna borba za njega ima ne- me rat pretvorio u protivnika rata. Već sam shvatio da strahopoštovanje,je transcendentalno religiozno ili kvazire- industrijalizacije koja pronalazi svoj suvremenigativan (ovdje neprizvuk - jer potencira osjećaj netrpeljivosti i agre - to bila katastrofa za Europu, pošast za čovječanstvo, zlo-ligiozno ljudsko iskustvo. ’Tragik‘ je za cilj imalo pobuditi istraženi) ekvivalent u digitalizaciji, kompjuterizaciji,sije među sve ljudima. Istovremeno, on svojega junaka upra- čin stoljeća.“ Stoga je postao gorljivi pacifist i, onemogu-suosjećanje za ljudsku patnju te na taj način obraniti od intenzivnijem otuđenju i višestruko posredovanojvo u kotrenutku mu - suočavanja s ograničenim opcijama zapo- ćen da slobodno politički djeluje, organizirao under-fašizma, senzibilizirati one koji su posvećeni iskustvu nikaciji. U Tollerovoj gesti suosjećanja prema slenjaradnicima, stavlja u kušnju spram njegova vlastita pacifizma i ground Ligu revolucionarne njemačke mladeži, čija nepovratnogje gubitka te na taj način pobuditi osjećaj hit- naslovni junak gubi posao u tvornici, otvara se empatije,tema ovog koja je tako jasno proklamirana na početku. svrha bila ujediniti se s protivničkom mladeži kako bi se Hinkemann, koji ne bi ni mrava zgazio, otišao je u rat; isti okončao rat“ (Pinthus 1939/1940: 4). Tollera je njegova koji je zaplakao nad oslijepljenom pticom, dobiva posao u miroljubiva borba stajala optužbe za veleizdaju te petogo- cirkusu da živim glodavcima odgriza glave i ispija krv.

20 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 21 čovjek na svijetu koji zubima otkida životinjske glave, ubrzo postaje jasno da je Hinkemann posao dobio upravo Pustite skrupule, to je sve stvar navike. Narod želi vidjeti zbog svoje povrede, a Majstor ceremonije otkriva ga poh- krv; unatoč dvije tisuće godina kršćanskog morala, oni lepnim očima znatiželjnika kao najniže žele vidjeti krv. sideshow freaka vrste. Zaglušuje ga smijeh, koji u njegovim ušima zveči Važan je segment predstave, potenciran inherentno rub-kao ratna paljba. Svijet se nije promijenio, ljudi ništa nisu nom figurom Majstora ceremonije, upravo uprizorenje dru-naučili, princip dominacije i nasilja još uvijek čvrsto vlada. štva spektakla. Tekst ovome sloju daje povoda ne samo cirkuskim prizorima, već dramaturški inherentnim uokviri- Možda su zapeli negdje na bodljikavoj žici, ti gospodari gičnost Hinkemanna nije u klasičnom tragičkom padu, vanjima slojeva značenja, što je inscenacija dodatno raz- bitka... njegova je nepodnošljiva težina u osjećaju cirkularnosti, vila i naglasila. Torbičina produkcija načelno pada u kate- Autor teksta nije zazirao od izravne provokacije i subver- povijesne indiferentnosti i suštinske nepromjenjivosti. goriju relativno pitomog postdramskog izričaja; uključuje zije te nije začudno da su prva uprizorenja drame bila Predstava Hinkemannmučna je tragedija podjednako nekoliko eksplicitnih autoreferencijalnih, metateatarskih sjene samoga sebe u formi koje se vratio s bojišnice. popraćena prosvjedima nacionalističkih skupina te čak čovjeka i društva u cijelosti, umjetnički vrijedna, ideološki intervencija u funkciji raslojavanja fikcije te ogoljavanja Hinkemannov se brak urušava pod teretom neizlječive osmišljenim ometanjem izvedbe. Slične demonstracije hrabra i bolno pesimistična te nastavlja niz društveno i postupka, obraćanje publici koju se na trenutke izvlači iz ozljede, destabilizirane su patrijarhalne pretpostavke na iznimno su rijetke u suvremenom kazališnom životu te u politički provokativnih produkcija koje dominiraju u zaštite kazališnog mraka, nekoliko crnohumornih songova kojima počiva njegov odnos sa ženom, izgubivši svoju tom smislu Torbica koristi ovaj tekst kako bi podcrtao i aktualnom ZKM-ovu repertoaru, koje problemima dana- (obrada kultnih pop-pjesama s potpisom standardno odlič- muškost, Hinkemann gubi kompletno uporište svojega kastriranost kazališnog medija u suvremenom društvu: šnjice pristupaju dijalektički i sa zdravom (prijeko potrebnih Sinkauza) i citatnihtableaux koji evociraju slikarske identiteta, a žena, dotad orijentirana na njega kao figuru brojni su trenuci kada se publiku podsjeća na vlastitu nom) nemaskiranom kritikom. klasike. Nenametljivi i dehistorizirani kostimi Doris Kristićpasivnu poziciju te je poziva na reakciju. Ali u sigurnosti patrijarhalnog zaštitnika, jednako gubi tlo pod nogama te tek nježno sugeriraju funkcije ili dominantne karakteristi-svojih numeriranih sjedišta gledatelji znaju da ih fikciona- pada u naručje drugog muškarca. Novopridošli mladiZato je ova Europa najbolja od svih Europa, ona je lijepa ke likova, dok većinu vremena djeluju gotovo nevidljivo,lna barijera štiti, tek se ponekad promeškolje pod upalje- glumci Dado Ćosić i Milica Manojlović ovom su prilikomza mene i za tebe... Jedino će kontinent živjeti vječno, dobili po nekoliko manjih sporednih uloga koje su odradi- sugerirajući da se radnja može događati bilo kada i bilonim svjetlom (čiju nemilosrdnu igru vodi oblikovatelj svjet- Europa ne poznaje granice. gdje u zapadnjačkom svijetu. Metateatarska dimenzija li savršeno profesionalno, a talent koji su dosada pokazala Aleksandar Čavlek), no transgresija izostaje, pljesak je potencirana je i scenografskim rješenjima Branka Hojnika li obećaje uspješnu i zanimljivu karijeru u budućnosti. Ulo- post festumgromoglasan, astatus quose perpetuira. – likovi se kreću na jednostavnoj parketiranoj platformi u gu svodnika koji se osjeća kao autsajder jer mu je sudje- čijoj se pozadini uzdižu masivna bijela slova koja ispisuju lovanje u ratu bilo onemogućeno nosi kazališni veteran Pjesnici hodaju ulicom kao da idu na streljanje. Bibliografija naslov predstave, a oko koje sjedaju glumci kada ne sudje- Jasmin Telalović, i više nego suvereno noseći snažan pa - Naslovnu ulogu nosi već višestruko dokazani glumac širo- Cafferty, Helen L., Pessimism, Perspectivism, and Tra - luju u pojedinom prizoru. Ulazi i izlazi sa scene ponekad se tetičan monolog te se još jednom afirmirajući kao važ na gedy: Hinkemann Reconsidered,The German Quarterly podcrtavaju autoreferencijalnim replikama te u ključnomkog spektra Rakan Rushaidat, dok je najatraktivniju (iako karika ovog glasovitog ansambla. Posebne su pohvale izli- 54 (1), 44–58, 1981. momentu u igru ulazi i jedan od najprepoznatljivijih ele-pomalo dramaturški nekonzistentu) rolu Majstora cere- šne kada je riječ o jednoj od najboljih zrelih glumica, Doris menata klasičnog teatra – crveni zastor. monije ponio barem jednako izvrsni Ozren Grabarić, za Šarić Kukuljici te drugim glumcima neupitnih kompeten-Heller, Peter, The Masochistic Rebel in Recent German ovu priliku posuđen iz Gavelle. Frano Mašković odlično cija poput Petra Leventića, Milivoja Beadera, Vedrana ŽiLiterature,- The Journal of Aesthetics and Art Criticism11 nosi izrazito antipatičnog Paula Grosshahna, Hinkeman- vo lića, Nadežde Peričić Radović i Marice Vidušić. Čitav se(3), 198–213, 1953. nova nekadašnjeg prijatelja (sadašnjeg ljubavnika njego- brojni ansambl sklapa u savršeno izbalansiranu (dis)harLamb,- Stephen, Hero or Villain? Notes on the Reception of ve žene te visokopozicioniranog profitera novonastalne moniju predstave pod samouvjerenim vodstvom IgoraErnst Toller in the GDR,The German Quarterly59 (3), društvene situacije), a od ZKM-ovih prinova dobila je pri- Ja sam marioneta koju su toliko dugo potezali za konce Vuka Trobice i oblikovateljice scenskog pokreta Bla ženke375–386, 1986. dok se nije potrgala. liku iskazati se Mia Biondić u ulozi Hinkemannove više- Kovač Carić. Pinthus, Kurt, Life and Death of Ernst Toller,Books struko izmučene žene. U predstavi ljubav postoji tek u sje- Toller je za povredu izabrao amputaciju uda koji ne može ćanjima i njezin se izvitopereni eho još pronalazi u osje- Ti si dobar čovjek, dobar... Samo previše razmišljaš i to teAbroad14 (1), 3–8, 1939./1940. biti nadomješten protezom, nulti označitelj patrijarhata, ćajima krivnje i suosjećanja među likovima, no svaki se izjeda. Spalek, John M., Ernst Toller: The Need for a New glavni orijentir falogocentričnog sustava... Nije riječ samo pozitivan osjećaj zapravo izgubio. Hinkemannova je po - Estimate,The German Quarterly39 (4), 581–598, 1966. o ključnom elementu groteske, ova kastracija funkcionira Tekst je sam po sebi izuzetno zanimljiv, a dramaturška je vreda neizlječiva i simbolički zasićena, u diskursu se ne - i kao dekonstrukcija ultimativne metafore ratne propa- obrada Katarine Pejović vrlo uspješno prilagodila tekstWillibrand, W. A., Ernst Toller's Ideological Skepticism,The prestano ističe kontrast između muškarca kakav je Eugen gande temeljene na maskulinom, patrijarhalnom princi- Torbičinoj inscenaciji; struktura uprizorenja djeluje epizo-German Quarterly19 (3), 181–186, 1946. bio prije rata, snažnog, lijepog, markantnog i kastrirane pu. „Hinkemannova kastriranost ovdje ne implicira tek dično, prizori se nižu kao gotovo neovisne cjeline, svaka revolucionarnu ili političku impotenciju. Ona radije funk- sa svojim dramskim lukom, što u krajnjoj konzekvenciji cionira ironijski kao dio kontradikcije između onoga što stvara lagani zamor te izuzima eventualnu katarzu. Tra- štovanje moći obećaje i devastacije koju donosi“ (Cafferty 1981: 51). Iako je u cirkusu zaposlen kao najsnažniji

22 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 23 Premijere

Andrej Mirčev Zlatko Burić: Kabaret tamne zvijezde Režija i suautorstvo: Zlatko Burić, Damir Bartol Indoš, Mia Biondić, Dean Krivačić, Sven Jakir, Marko Jastrevski, Vedrana Klepica, Dina Puhovski, Henning Frimann, Miro Manojlović, Vedran Hleb. Izvedbene navigacije Teatar &TD Premijera: 9. ožujak 2015. između politike i metafizičke svetkovine

ko bi za potrebe (vrlo grubog i neizbježno reduktivnog) skiciranja povijesti i dijalektike avangardnog teatra u XX. i XXI. stoljeću bili pozvani iden- Atificirati osnovne konceptualno-dramaturške linije (i tradicije), to bi s jedne strane bilo djelo Antonina Artauda, dok bi s druge stajala angažirana pra-

ksa Bertolta Brechta. Iako je na prvi pogled riječ o dvama suprotstavljenim1

pozicijama pri čemu Artaud djeluje u kontekstu obnove teatra iz duha alkemij- sko-metafizičke svetkovine, oslonjene prije svega na invokaciju ritualnih oblika izvedbe, a Brecht utjelovljuje teatar, čijiratio je obilježen politikom agitacije i efektom (raz)otuđenja, ove dvije strategije često su zapravo bile komplemen- tarne. Štoviše, njihov sraz generirao je neke od najvažnijih događaja teatra dva desetog stoljeća poput Jerzya Grotowskog i The Living Theatrea.Radikalno dovodeći u pitanje opstojnost i smisao realističko-naturalističkih konvencija, na kojima je bila utemeljena misao i praksa klasičnog dramskog kazališta od renesanse do kraja 19. stoljeća, Artaud i Brecht dvije su paradigmatske figure novih (performativnih) umjetničkih tendencija, koje se u kompleksnoj povijesti suvremenog teatra,post-festum , ponajbolje mogu locirati u umjetnosti performansa/body arta, odnosno u oblicima politički angažirane, postdramske kaza- lišne prakse. U kontekstu povijesti jugoslavenskog i hrvatskog glumišta druge polovice 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, kazališna pojava koja precizno zrcali gore ski- ciranu dijalektičku napetost na liniji Artaud-Brecht, anticipirajući energiju postdramskog teatra i performansa usidrenog u ikonoklastičkoj gesti transfiguraci- je, deliterarizacije, rastjelovljenja i razbijanja iluzije konvencionalnog teatra kocke, dakako jest Kugla-Glumište. Iako u projektuKabaret tamne zvijezde

Dean Krivačić, Sven Jakir Foto: Damir Žižić

24 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 25 Pred nama je beskompromisnipunk - slojeve i oblike simulakruma. Konfrontacija tijela s prote- zama digitalnog doba označava stoga izručenost subjekta koncert dadaističke provokacije, treš postmodernom nihilizmu, biopolitičkom nadzoru/teroru estetika ready madeai smeća, poezija (mas)medija i depolitiziranoj zabavi popularne kulture. S druge strane, činjenica da Burić i Krivačić izvode svojevr- slučaja, odnosno shizoanalitičkidelirij sni re-enactment Fassbinderova filma, komplicira odnos rastočenih identiteta i tijelo izmaknuto autentičnog dokumenta i njegove performativne rekonstrukcije te nadalje otvara prostor za refleksiju o odnosu iz organizacije moći. filma i teatra. Kako će u svojem ogledu zabilježiti Mieke Wagner, u kla- sičnoj teatrološkoj znanosti postoji tradicija definiranja kazališta u opreci spram medija, pri čemu je glavni krite- rij diferencijacije živa tjelesna prisutnost glumca nasuprot bena izvedba. Ne podvrgavajući dakle projekt medijatiziranomsamo jed- tijelu: „Ljudsko tijelo svojevrsna je zašti- nom izvedbenom režimu, kolektiv ovog tnazačudnog ograda prema medijatiziranom tijelu i doista postoji Kabareta svoju će nehijerarhijsku praksu jasnadosljedno granica između ove dvije sfere: s jedne strane linije ostvariti u odabiru heterogenog izvedbenog dispozitiva,nalazi se uživa izvedba, gdje je autentično, fizički prisutno kojem (često simultani) slojevi teksta, pokreta,ljudsko zvuka tijelo. i S druge strane, tu su i tehnološke reprezen- slika ravnopravno (su)kreiraju izvedbu. tacije tijela kao u videu, filmu, televiziji i digitalnom. Argu - Osim što biva organiziran u heterogenom, medijskiment kom-je utemeljen na pretpostavci postojanja originalne pleksnom izvedbenom teritoriju, Kabaret tamnekorporealnosti zvijezde (prirodno ljudsko tijelo), koje se može raz- asocijativno evocira te na stanovit način i rekreiralučiti nekeod svojih medijskih reprezentacija." ranije izvedbe, kako Kugla-Glumišta iz perioda djelovanja u bivšoj državi, tako i projekt Damira Bartola Indoša iz 7 Pokušamo li 2005. Kineski rulet. Prizor koji otvara predstavuKabaret kaotamne da zvijezde situirati u okvire ove rasprave, ponavlja komunikacijsku situaciju Indoševeuočavamo predstave da bismo izvedbu morali misliti izvan zacrtane (koja se dramaturški i konceptualno oslanjadihotomije, na film Raidapače - kao primjer strategije koja eksponira nera Wernera Fassbindera Njemačka u jesenhipermedijalnostiz 1976.), a i multimedijalnost kazališne izvedbe, in - koja na nivou fabule, između ostalog, investirascenirajući istinitu subjekte, tijela i znakove koji nomadski kruže Mia Biondić Foto: Damir Žižić (pri)povijest o teroristima i otmičarima, odnosnou prostoru talačku nestabilnih granica i nelinearnih narativa. Izlo - 6 1977. godine oteli Lufthansin zrakoplov. krizu koja se dogodila na letu za Mogadishu,ženost kada živog su pri- ljudskog tijela različitim tehnologijama repre- Paralelno s dijalogom koji ostvaruju Zlatko Burić i Dean padnici RAF-a zentacije i moći naznačena je i jednim vizualnim detaljem: (premijerno izvedenom 9. ožujka 2015. u Teatru &TD izu oznake da je: „Kabaret tamne zvijezde novi projekt ne - Krivačić vidljiva je i videoprojekcija Fassbinderova filma, 4 na crnom zastoru, koji će se podići nakon petnaest minu- Zagrebu) sudjeluju „samo“ dva člana iz originalne skupi-hijerarhijski strukturirane grupe autora (...)“može za- odnosno za stolom (iz pozicije publike desno od Burića i ta, projicirane su u srebrnoj boji siluete očiju ne Kugla-Glumišta, Zlatko Burić-Kićo i Damir Bartolključiti Indoš, da je riječ o kolektivnoj kreaciji, gdje je suspendi- Krivačića) sjede Mia Biondić i Sven Jakir. 8 koje kao da njihova će izvedbena kreacija i energija evocirati i inficira-rana uobičajena (vertikalna) raspodjela uloga i funkcija. Činjenica koja semiotički i perceptivno dodatno komplici-frontalno nadgledaju/motre cijelu situaciju. ti duh Kugle, i to ne samo u obliku reminiscencije naPre nekeciz nije rečeno, odustajanje od konvencionalne ra uvodnu scenu (i koja će se varirati kroz cijelu izvedbu) Radikalizirajući dijalog o terorizmu, demokraciji i (ne)le - davno odigrane predstave, već i kao uprizorenje vitalno-dramsko-ka zališne konstelacije, u kojoj bi se izvedba gra- jesu stanovite medijske mutacije kojima je podvrgnut Bu- gitimnoj uporabi nasilja, oko kojeg je, uostalom, kružila i sti dila iz sukobljenih htijenja protagonista i antagonista, rićev i Krivačićev dijalog. S vremena na vrijeme, naime, 2 beskompromisnog eksperimenta, koji se ne iscrpljuje Burićeva i Krivačićeva verbalna (inter)akcija, Mia Biondić otvorilo je mo guć nost egalitarne diseminacije različitih umjesto normalnog i prirodnog glasa, čuje se distorzirani u klišejima i odigranim formama, nego traga za izvedbe- i Sven Jakir u idućoj će sceni također biti podvrgnuti medi- izvedbenih modusa, kojima se ujedno utjelovljuju i različi- govor (koji kao da je izgovoren pod utjecajem helija u slu- nim događajem koji je podjednako političan, koliko i ritua- jatizaciji, koja će materijalizirati fragmentirani i distorzira- te figure: „glazbenici, hodači, zapisivači, govornici“. Već čaju Krivačića), odnosno govor se inscenira preko moto- lan.3 ni govor što uspostavlja označitelje decentriranog i rastje- role i telefona. U fenomenološkom smislu, ovaj će prolog na toj primarnoj razini organizacije dramatis personae lovljenog subjekta, odnosno artikulira komunikacijski 5 konstituirati, tj. dati ton temeljnoj ontološkoj rascijeplje- Ukoliko je točna dijagnoza što ju je jednom prilikom for- kolaps izazvan hipnozom masovnih medija. Osim što nosti izvedbe, koja će oscilirati između autentičnog, živog mulirala Bojana Kunst o tome da se implicitna političnostKabaret tamne zvijezde ravnopravno fluktuira između doprinosi efektu (raz)otuđenja, postupak amplificiranja trenutka i njezinih medijskih posredovanja kroz različite svake izvedbe može dešifrirati iz načina na koji su organi-nekoliko formata i medija, pri čemu se smjenjuju konver- glasa, odnosno njegova medijska manipulacija neprekid - zirani rad (podjela rada) i odnosi unutar projekta, onda sezacijski teatar, plesna izvedba, performans i vokalno-glaz-

26 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 27 Veliki čelični valjak povijesti skrenuo, luđački se okreće i gnječi sve pred sobom, bolje mu se ne naći na putu. Foto: Damir Žižić

Iako u projektuKabaret tamne zvijezdesudjeluju „samo“ dva člana no teatralizira izvedbu, omogućavajući time uvid publike u tičko-društveni diskurs o proturječjima demokracije i par- konstruiranost i artificijelnost (scenskog) događaja. Na - lamentarnog sustava, utemeljenog na reprezentacijskim iz originalne skupine Kugla-Glumišta, Zlatko Burić-Kićo i Damir gla šena izvještačenost (time i izmještenost izvođača iz (zastupničkim) modelima. Njihova, na trenutke i vrlo ko - Bartol Indoš, njihova će izvedbena kreacija i energija evocirati standardne dramske matrice) onemogućuje potpunu mična izvedba, otvara pitanja o političkoj konstituciji identifikaciju s likovima i fabulom, pri čemu se aktiviraju suvremene države, u kojoj interese svih zastupa tek neko- i inficirati duh Kugle, i to ne samo u obliku reminiscencije na neke nestabilni identitetski modeli, koji se kolebaju između pri- licina političara u parlamentu. U odnosu spram konvenci- davno odigrane predstave, već i kao uprizorenje vitalnosti sutnosti i medijatiziranih utvara. ja dramskog teatra, gdje je također moguće identificirati Na sadržajno-tematskoj razini rasprava koju Biondić i reprezentacijske modele konstituiranja (scenske) zbilje, beskompromisnog eksperimenta. Jakir performiraju u drugoj će sceni razviti refleksivni poli- uočavaju se, dakle, slični mehanizmi predstavljanja kao u

28 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 29 politici te stoga dekonstrukcija reprezentacije9 ima dvo- U odnosu spram konvencija dramskog struki cilj: kritiku ustrojstva političkog sustava, ali i organizaciju (konvencionalnog dramskog) kazališta. Drugim rije- teatra, gdje je također moguće identi- čima, postupkom deziluzioniranja izvedbe kroz medijati- ficirati reprezentacijske modele kon- zaciju, oneobičavanja i cezure ono političko i kazališno postaje vidljivo u svojoj konstruiranosti i kreiranosti, a ne stituiranja (scenske) zbilje, uočavaju više zadanosti i prirodnosti. ljanjase, dakle, sličnimehanizmi predstav- Treći prizor u kojem dijalog Burić-Biondić cirkulira oko njegovih pitanja i njezinih odgovora, eksponira poetičnu (na kao u politici te stoga dekon- trenutke i pomalo nelagodnu) dimenziju putovanja vla- strukcija reprezentacije ima dvostruki kom. Ovdje treba imati na umu da se dijalog odvija u atmosferi dvostruke videoprojekcije, na kojoj iz vizure pro- cilj: kritiku ustrojstva političkog susta- zora vlaka vidimo promicanje krajolika na zagrebačkoj va, ali i organizaciju (konvencionalnog periferiji (Sesvete). Iako je riječ o relativno kratkoj sekven- ci unutar izvedbe, ona uprizoruje, materijalizira i evocira dramskog) kazališta. jedan od toposa, koji se javljajo u nekoliko Kuglinih predstava, a to je motiv putovanja vlakom. Kako će, citirajući Indoša povodom predstave Mekani brodovi, napomenuti Indoševe nadrealne glazbene instrumente, reciklirane od Suzana Marjanić: „Na nižoj socijalnoj razini predstava objekata sa smetlišta. Ovaj ironijski odmak u odnosu na započinje, Indoševim prisjećanjem, ´pričom o jednoj prvobitnu situaciju podcrtan je i smještanjem Mije Biondić maloj obitelji, željezničaru koji se s biciklom vraća kući s sasvim u dno scene, koja je na taj način pozicionirana kao posla (a i Kićin tata je bio kondukter u Osijeku); njihova da sama gleda izvedbu, čime se izvedba dodatno teatrali- kuća je u predgrađu – pumpe za vodu, veš koji se suši u zira. S druge strane, taj će dvostruki pogled s distance dvorištu, mješalica ispred kuće.´" (pogled publike, tj. pogled Mije Biondić), omogućiti refleksiju o historičnosti izvedbe, tj. o odnosu sjećanja, remini- 10 Osim asocijacije na scencije i sadašnjosti, opet pri tome artikulirajući historij- predstavu Mekani brodovi, motiv putovanja željeznicom sko-produkcijske uvjete izvedbe i relacije koje izvedba u naznačen je i u sceni koja se događa nakon što se zastor prezentu ostvaruje spram prošlih (Kuglinih) utjelovljenja. otvori, a gdje će Sven Jakir i Dean Krivačić reinscenirati Ključna promjena koja će se u prostornom i dramatur- scenu iz predstave Kugla Cabaret (originalno, scenu su škom modusu izvedbe dogoditi podizanje je zastora i Foto: Damir Žižić izvodili su Zlatko Burić i Damir Bartol Indoš ispred beo- otvaranje scenskog prostora po dubini. Nakon dvadese- Dina Puhovski gradskog SKC-a 1981. godine). tak minuta izvedbe koja se događala tik ispred zastora, Rekreirajući scenu iz originalnog Kugla Cabareta uspo- pogled će do kraja lutati između nekoliko planova i neko- stavlja se ponovno autopoetička i autoreferencijalna liko registara izvođenja. Također, u ovom dijelu predstave multiplikacije izvedbenih formata. Ako se u prvome dijeluEpilog u kojem će u registru visokih predstava razvijala u kôdu konverzacijskog teatra, u na - situacija, u kojoj Kabaret tamne zvijezde postaje predsta- na sceni će neprekidno biti vidljivi Miro Manojlović na ksi- tonova Dina Puhovski ponavljati: va i o sjećanju glumišta, o (ne)mogućnostima opstanka lofonu tj. danski glazbenik Henning Frimann za udaraljka- stavku će publika biti izložena koncertnom performansu teatra u otuđenom krajoliku tranzicije iz kojeg su uklonje- ma i miksetom. U vizualnom pak smislu izmjenjivat će se (Frimann, Manojlović), plesnoj izvedbi (Marko Jastrevski),„Pokrenite se!“, posljednji je rafal tog ne i cenzurirane memorije na vrijeme socijalizma i jugo- dijaprojekcije apstraktnih likovnih oblika, koji evociraju pjevanju (Dina Puhovski), monolozima (Krivačić, Jakir)izvedbenog stroja koji u sat vremena slavenskog modernizma. U odnosu na autentičnu izvedbu postupke psihodeličnog odnosno intenzivnoj tjelesnoj izvedbi (Indoš, Biondić, Kugla Cabareta, čija je scena naslovljena Kolodvor odi- 11 VJ-inga koji je bio sastavni dio Burić). U ritmički precizno izvedbenim akcijama koje nasvojeg utjelovljenja vibrira avangardnom grana ispred platoa beogradskog kulturnog centra, koji je koncertnih aktivnosti bendova kao što su Pink Floyd ili prvi pogled mogu djelovati nepovezano, besmislenoenergijom i emancipacije, čiji se afekt 1970-ih i 1980-ih godina bio mjesto kreacije suvremene Jefferson Airplain, a sastojao se od slobodnog i nekontro- apsurdno, scenske se slike brzo izmjenjuju, čime se, sna- umjetnosti i prožimanja glazbe novog vala i likovno-kaza- liranog nanošenja boje na dijapozitive. Na tragu nadreali- žno aktivirajući sva osjetila i asocijativne potencijale,upisuje direktno u tijelo i na trenutke ga lišne umjetnosti, u Kabaretu tamne zvijezde ovu će scenu stičkih i dadaističkih postupaka, koje karakterizira strate- predstava približava logici filmske montaže. budi iz postumne letargije masmedij- Burić i Indoš odigrati u plavim odijelima, držeći u rukama gija kolažiranja 12 i montaže materijala/medija, u drugom Svojevrsni (energetsko-afektivni) klimaks predstavaskog spektakla. će dijelu predstave (nakon podizanja zastora), doći do

30 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 31 ready madea i smeća, poezija slučaja, odnosno shizoana- litički delirij rastočenih identiteta i tijelo izmaknuto iz organizacije moći. Kolektivna kreacija (lijeve utopije) u kojoj paralitička distorzija smisla i slike izvan fokusa utjelovljuju nove oblike solidarnosti s onima koji nevidljivi prebivaju na rubovima i koji tek kroz buku oštrog zvuka mogu stu- zu nevažnim detaljem, ipak mi se čini da on kreira jedan mogući interpretativni okvir u kojem Kabaret kolektiv, već piti na scenu historije. od samog početka razgrađujući fikcionalnu distancu četvr- tog zida, razbija iluziju klasične dramske situacije, organizi- ranu oko uživljavanja, reprezentacije i psihološke identifika-

1 cije. U tom smislu, već prvi pogled na scenu konfrontirat će Njemački teatrolog Manfred Brauneck primijetit će da gledatelja/gledateljicu s panoptičkim dispozitivom kazali- „Artaudov izvanredni utjecaj na novi teatar, osobito na one šta, koje uvijek zrcali i aktualizira društvene mehanizme pravce koji nisu orijentirani na Brechtovo začudno kazalište kontrole. Kada Burić u trećem prizoru, a u formi intervjua i njegove političko-prosvjetiteljske nakane, rezultira očigle- 9 ispituje Miju Biondić o njezinu biografskom backgroundu, dno iz konzekvence Artaudova pokušaja vraćanja kazališta Artikulirajućiželjama problem i umjetničkim reprezentacije ambicijama, iz vizure kreirana rodnih jei femi- situacija u 'vlastitome jeziku', kako bi konstituirao prostor akcije u koje- nističkihkojoj studija, njezino Teresa lice debiva Lauretis snimano napominje i istodobno kako projicirano i kate- na mu će subjekt biti konfrontiran s iskustvom elementarnog gorije platno,roda treba čime promatratise neposredno kao učinakaludira reprezentacije:na situaciju CCTV-a i života“... Usp. Brauneck, Manfred, Theater im 20. Jahrhun - „Konstrukcijasuvremene roda tehnologije je proizvod nadziranja. i proces istodobne reprezen- dert, Rowohlt Taschenbuch, Hamburg, 1982., str. 470. tacije i samo-reprezentacije." U: Lauretis de, Teresa, Teh - nologies of Gender. Essays on Film, Theory and Fiction, In - 2 Nagrada za najbolju predstavu u cjelini i za najbolju žensku diana University Press, Bloomington/Indianapolis, 1987., ulogu (Mia Biondić), što ih je Kabaret tamne zvijezde dobio str. 8. na Marulićevim danima 2016. godine, potvrda su da pred- 10 stava komunicira i izvan okvira alternativnog kazališta. Marjanić, Suzana, ibid., str. 735. 11 3 Ovdje ponavljam osnovnu tezu iznesenu već u prvom odlom- Izrastajući iz atmosfere hipijevskog, post-hipijevskog i novo- valnog okruženja, psihodelična umjetnost u kombinaciji s

Marko Jastrevski, Miro Manojlović Foto: Damir Žižić ku: konstitutivno dvojstvo i dualnost ritualno-političko (Artaud–Brecht) izmiruje se i transcendira se u izvedbenom estetikom punka čini važnu okosnicu Kugline poetike. U događaju, koji destabilizirajući uobičajenu i rutiniranu otu- kontekstu predstave Kabaret tamne zvijezde hibridni izvedbeni miks i montaža između kabarea, post-punk-noise-kon- doživljava u posljednjih petnaest minuta kada Kabaret đenost gledatelja, priziva iskustvo sinestezijskog rituala u kojem se političko pojavljuje kao efekt drugačije preraspo- certa i kazališne predstave, psihodelični trenuci istodobno biva lucidno zaigran i ubrzan do psihofizičke iznemoglosti. su i trenuci kulminacije sinestezijskog doživljaja, gdje su Između Artuadova imperativa da kazalište mora protresti djele osjetilnog. Drugim riječima, Kabaret tamne zvijezde subvertirane granice između zvuka, slike, pokreta i teksta. Osim dojmljive koreografske kreacije Marka Jastrevskog, (pa i ugroziti) društvo kao što to čini kuga, odnosno da nastojim čitati kao uprizorenje političkog koje se događa ne čije kretnje markiraju izloženost tijela zvukovima, ritmovi- 14 toliko na razini fabule i sadržaja, koliko u eksperimentu s istinski kazališni komad „remeti mir čula, oslobađai prigu- 12 Analizirajući dramaturško-konceptualne prostorne prakse u ma i vibracijama afekata, izmjenjuju se i kabaretski dija- formalnim elementima i medijalnom iščašenošću koja dra- Brechtova stavašeno da nesvesno, se kazalište goni „mora na neku angažirati vrstu moguće u stvar- pobune“ stično utječu na perceptivno i afektivno polje gledatelja. poetici Kugla-glumišta, Višnja Rogošić primjećuje, između log Burić-Biondić, odnosno performans Indoša i Jasnostitrev da- bi moglo i da bi smjelo proizvoditi djelotvorne sli - ostalog, da je riječ o kolažnom izrazu, koji karakterizira ne- dovršenost i otvorenost izvedbe i repeticija istih elemenata skog, koji će utjeloviti figure čovjeka-opruge, bića rastr- 4 ke stvarnosti“, 15 Kabaret tamne zvijezde kreira točku u Citat preuzet sa stranice i motiva u predstavama. Isti postupak evidentan je i u ganog između svog organskog habitusa i transhumane, http://itd.sczg.hr/events/zburickab/, pristupljeno 29. trav- kojoj se ove dvije perspektive susreću i produktivno nado- Kabaretu tamne zvijezde. Usp: Rogošić, Višnja, Srednjo vjek - kiborg-fantazije. U jednoj od posljednjih scena, kada su nja 2016. ovno izvedbeno naslijeđe u prostorom određenom kazali- punjuju. Bivajući istodobno scenskom kreacijom koja se svi izvođači prisutni na sceni, izvedba narasta do granica 5 Članovi (izvođači) Kabareta tamne zvijezde su: Zlatko Burić- štu: zajednica i putovanje gradom u predstavama skupina gotovo kolektivnog delirija u kojem glasno bubnjanjegotovo organski upisuje u tijelo gledatelja/gledateljice i Kićo, Damir Bartol Indoš, Miro Manojlović, Mia Biondić, Mar- Kugla glumište i Bacači sjenki, Komparativna povijest hrvat- političkim događajem, čije diskurzivne konzekvence poti- ko Jastrevski, Vedrana Klepica, Vedran Hleb, Sven Jakir, Di- ske književnosti. Zbornik radova XII (Istodobnost raznodob- Krivačića i Jakira, Indoševi „deformacijski paragrami“, nog. Tekst i povijesni ritmovi), ur. Pavlović, Cvijeta; Glunčić- ču filozofijsku refleksiju o modusima reprezentacije i poli- na Puhovski i Henning Frimann. 13 Bužančić, Vinka; Meyer-Fraatz, Andrea. Split – Zagreb: Knji- 6 tičke odgovornosti, kolektiv oko Kabareta ostvaruje jedin- Koliko je važno mjesto RAF-a u poetici tzv. tvrde frakcije Ku- ževni krug Split – Odsjek za komparativnu književnost Filo - Burićeva inkantacija, odnosno ritmičko skandiranje Mijestvo djelovanja, čije se scensko utjelovljenje obraća ljud- gle, govori i ovaj iskaz: „Sâm Indoš navodi kako je do tvrde zofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2010., str. 5. frakcije Kugle dovelo čisto političko pitanje jer je već tada, Biondić i Dine Puhovski te psihodelična, noise improviza-skom biću u njegovoj teorijsko-praktičkoj, odnosno fizi- kao i uostalom mnogi drugi u Kugla glumištu, bio obuzet cija Frimanna i Mancea transcendiraju sve zacrtane for- 13 čko-metafizičkoj cjelovitosti. Konzekventnom destrukci- zapadno-njemačkom ljevičarsko urbanom gerilom Baader- „Deformacijska dedivinizacija tijela svodi vertikalu tijela na mate te se otvaraju prema izvedbenoj energiji čistog ritua-jom samorazumljivosti i prirodnosti kazališnog medija Meinhof." Usp. Marjanić, Suzana, Kronotop hrvatskog per- regresijsku prasliku ´subnormalnog´ tijela: performer kao de former, embrio-deformer, onaj koji nagrđuje, unakazuje, la. Epilog u kojem će u registru visokih tonova Dina otvoPu - rena je mogućnost tretiranja izvedbe kao ludičko-kri- formansa: od travelera do danas, Udruga bijeli val i Školska knjiga, Zagreb, 2015., str. 739. deformira sliku tijela.“ Usp: Marjanić, Suzana, ibid., str. 744. hovski ponavljati: „Pokrenite se!“, posljednji je rafal tičkogtog alata društvene (samo)transformacije koja se izvedbenog stroja koji u sat vremena svojeg utjelovljenja 14 Arto, Antonen, Pozorište i njegov dvojnik, Prosveta, Beograd, ostvaruje kroz obredni ikonoklazam i dekonstrukciju me- 7 Wagner, Mieke, Of other Bodies: the Intermedial Gaze in 1971., str. 45. vibrira avangardnom energijom emancipacije, čiji se afekt Theatre, u: Freda Chapple/Chiel Kattenbelt (Ured.), Inter - dijskih uvjeta vidljivosti. Pred nama je, dakle, beskompro- 15 upisuje direktno u tijelo i na trenutke ga budi iz postumne mediality in Theatre and Peformance, Rodopi, Amsterdam, Brecht, Bertolt, Dijalektika u teatru, Nolit, Beograd, 1966., misni punk-koncert dadaističke provokacije, treš estetika str. 224. letargije masmedijskog spektakla. 2006., str. 127. 8 Iako bismo ovo mogli smatrati naizgled uzgrednim, za anali-

32 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 33 Premijere

Višnja Kačić Rogošić

Branko Ružić: U... bolje sutra Redatelj: Mijo Jurišić HNK Split Tko je ovdje lud? Premijera: 11. travnja 2015.

ominacija dramskoga kazališta na zapadnjačkim scenama još uvijek je neupitna koliko i konven- cionalna recepcija predstave s korijenima u književnome predlošku kao reprezentativnoga kaza- Dlišnoga projekta čiju veličinu najbolje afirmira vizualno raskošno, a izvođački brojno uprizorenje uokvireno pozlaćenim proscenijskim lukom. Iako predstavlja ključni umjetnički nazivnik ukupnih elemenata predstave, efemernost izvedbe čini se najbolje je uravnotežiti nešto trajnijom materijalnom investi- cijom koja će najširoj publici nesklonoj novitetima paradoksalno garantirati upravo vrijednost neuhvatlji- voga. Srećom dinamika ruba i centra po kojoj se dominanta osvježava marginaliziranim kontrastnim „čudom“ koje smjera vlastitoj institucionalizaciji pomaže da proverbijalno brdo i u ovome slučaju stigne do Muhameda. Hrvatska kazališta demonstriraju to, između ostalog, sve većim brojem predstava koje su označene kao autorski rad pojedinca ili koje skupno osmišljuje grupa autora reducirajući važnost predloška i oslanjajući se pritom na materijal uvelike kreiran, otkriven i prikupljen kroz sam stvaralački proces. Dovoljno je, primjerice, pregledati ponudu predstava na recentnim 26. Marulićevim danima po izboru kritičara Igora Ružića, kako bi se vidjelo koliko ovogodišnja manifestacija kojoj je do nedavno u podnaslovu stajala sintagma „festival hrvatske drame i autorskoga kazališta“ naginje drugoj navedenoj odrednici. Spomenutoj kazališnoj množini pridružila se i kazališna kuća koja je ugošćuje, HNK Split, ne samo eksplicitno kategoriziranim projektima autorskoga tipa Pričapoput iz VukovaraPere Eranovića ili MelodrameAnice Tomić i Jelene Kovačić, već i predstavom hibridnoga karaktera pod nazivomU... bolje sutra, čija vrijednost u odnosu na opisane metodološke polove leži upravo u kreativnoj emancipaciji redatelja i izvođača. U... bolje sutrapraizvedena je u travnju 2015. godine na Sceni 55 HNK-a Split, a režirao ju je glumac Mijo Jurišić koji je nakon desetak godina u članstvu dramskoga ansambla kazališta prvi put (privreme- no) iskoračio u kreativnu prekvalifikaciju. Reklo bi se – dovoljno zreo da razvije nove ambicije, dovoljno mlad da zadrži drskost ideje. Stoga je to početno „vježbanje“ režije prema produkcijskim odlikama i silnicama koje podržavaju kolektivnost kazališne proizvodnje gotovo očekivano oprezno te, čini se, brzo i bezbolno može nestati s programa, a da istovremeno ne ugrozi repertoar teže kategorije nacionalnoga kazališta bez stvarne konkurencije u vlastitome gradu. S autorom predloška Brankom Ružićem Jurišić nastavlja suradnju nakon edukativno-kazališnoga projektaPonašanje u prometu(Gradsko kazalište mladih, 2008.), dok je ostatak „kolektiva“ mala i mlada ekipa glumaca od kojih su samo dvojica članovi ansambla HNK-a. Produkcija igra na maloj sceni od sedamdesetak mjesta nezahtjevnih sedamdesetak minuta koje većina gledatelja ponekad prosjedi u različitim čekaonicama, a ulazak u veliko kazalište na

Stipe Radoja Foto: Matko Biljak

34 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 35 započelo se spiralno uvrtati u više izvedbi različitoga stup- nja fikcionalnosti: predstavu (iz Ružićeve drame koju izvodi skupina štićenika neimenovane umobolnice) u predstavi (koju uvježbava jednako fiktivna skupina mladih glumaca) u predstavi (koju izvode realni glumci HNK-a). Rije- čima redatelja „tekst i tema cijelo vrijeme traže cijele nas, a to znači da istodobno 'moramo biti' glumci, režiseri, pisci, a opet, ni trenutka ne zaboravljajući da smo upravo 'svi mi' ta 'skupina genijalaca' osuđena da baulja između katarze i katastrofe...“ Temeljna figura naslovom najavljenoga boljitka nije ne - poznata ni u hrvatskoj dramskoj književnosti, a ni u kaza- lišnoj praksi – tim teže ju je inventivno i vješto predočiti posebno u nedostatku redateljskoga i dramaturškoga is - kustva. U potrazi za kreativnim profitom mladi ansambl posegnuo je za kombinacijom gotovoga materijala i u skup nome osmišljavanju očekivane improvizacije ukorije- njene u ili obogaćene vlastitim interesima, odnosima, stavovima i znanjima, zbog čega je predstava barem jednim svojim dijelom stalno u nastajanju. Osovinu kojom je odre- đeno trajanje svih razina predstavljanja čini upravo ona središnja uokvirena rešetkama mentalne institucije koje se različitim metaforičkim i doslovnim protezanjem na druge društvene sustave brzo mogu naći na prozorima svakoga od nas jer razlika između gledališta i prizorišta u prividu je slobode, a „put od prividne slobode do oduzi- manja iste nije nimalo trnovit. On je lagan.“ Osnovna se priča, naime, događa u umobolnici te prikazuje pet osoba koje su prema konvencijama hrvatskoga društva posve prihvatljivoga psihičkoga stanja, ali evidentno neprihvatlji- ve etičke ispravnosti, što će ih u suočavanju s različitim političkim i financijskim Golijatima i dovesti tu gdje ih na -

M. Vuco, S. Radoja, V. Boban Jurišić, G. Marković Foto: Matko Biljak lazimo. Svakodnevicu im otežavaju različite nestašice i loš tretman „bolesnika“ pa se pet likova prvobitno pokušava demokratski organizirati biranjem predstavnika koji bi iz - borio njihova prava, a potom pobjeći tradicionalnom me - mala vrata podržava i scenografsko-rekvizitsko siroma-zaživi li na sceni, na prvi pogled doima se materijalno šte- na kojoj se dugo radilo, naime, inicijalno je zamišljena,to dom kopanja a podzemnoga tunela ispod zidova umobol- štvo. Olinjala drvenarija (zelenkasti stol s nekoliko stolacadljivo, a prostorno-vremenskim opsegom bezopasno. nažalost u promotivnim materijalima i najavljena,nice, u kaokojoj se jasno realizira metafora o potkopavanju bez naslona), metalni ormarić koji se uglavnom koristi za dramski projekt s očekivanim manjim intervencijama i pri- Vrijednost izvedbe, međutim, drastično raste na razini in - institucionalnih temelja ludičkim alatima i antinormativ- zvučne efekte i samo jednom iz ulice proviri na pozornicu lagodbama u glumačkim replikama, posebno kad je u vestiranoga ljudskoga truda koji demonstrira priljev mar - nim pristupom. Pozadina radnje najuočljivije se materija- i mali crni pano dopunjeni su tek hrpom papira, pokojom pitanju živući autor kojega bi se potencijalno moglo uklju- ginalizirane metodologije, razvijanje novih stvaralačkih lizira kroz pet dramskih monologa mladih ljudi različitih olovkom i parom crnih vrećica za smeće te jednako neim- čiti u proces uprizorenja. Očekivanja su srećom iznevjere- habitusa. Izneseni u formi povjeravanja gledateljima vrlo presivnim kostimima – jednostavnim tenisicama i pamuč-alata, ali i izvedbenih vještina. Među pokazanim prednja- na na najbolji mogući način jer je uslijed mukotrpnoga jasno postavljaju finese njihova odgoja i obrazovanja, nom sportskom odjećom. Šminka je nevidljiva, oblikova-či dramaturška složenost projekta koji je – kako se u suočavanja s tekstom i smislom rada koji ne ide u dobro- nje svjetla jednostavno, a glazbenu podlogu s nekolikopredstavi žale, a teatrografskim informacijama u prome smjeru ansambl skupno skrenuo na odvojak prema gitara, harmonikom, drvenim udaraljkama, šuškalicomgramskoj i knjižici potvrđuju – rađen bez dramaturga i s metateatralnome. I dok je predložak zadržan kao jedna pet glasova osiguravaju sami izvođači. Sve u svemu, nedramskim piscem „na relaciji London – Split“. Predstava od predstavljenih sadržajnih razina, kazalište u kazalištu

36 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 37 Veliki čelični valjak povijesti skrenuo, luđački se okreće i gnječi sve pred sobom, bolje mu se ne naći na putu. financijske pozadine i socijalnih okolnosti koje su ih „pro - izvele“, čvrstoće karaktera te privatnih i društvenih interesa kao i „točke vrenja“. Tu je ambiciozni redatelj idealist koji je korumpiranoga starijeg kolegu ne znajući prijavio njegovoj vlastitoj rodbini i kumovima (Marko Petrić), nekada razmažena farmaceutkinja iz dobrostojeće obitelji koja se naivno suprotstavila farmaceutskoj industriji (Monika Vuco), usamljena istražiteljica – „moralna vertikala“ koja je vrijedno, ali uzaludno skupljala dokaze protiv mafija- škoga sina (Vanda Boban Jurišić), socijalno neprilagođeni znanstvenik kojemu je ukradeno otkriće vrijedno Nobe - love nagrade (Goran Marković) te nepokolebljivi boksač s dna društvene ljestvice čiju su naivnost ravnomjerno isko- ristili menadžeri, treneri i sparing-partneri (Stipe Radoja). Dramaturško-glumačka ekipa predstave koja utjelovljuje opisane likove pokazuje izuzetan osjećaj za ravnotežu nje zina osnovnoga tona pa su tako, s jedne strane,mono- lozi ozbiljni i doneseni posve realistično s popratim suzama, mucanjem, podrhtavanjem ruku, slijeganjem ramena, stiskanjem šaka i nizom drugih očekivanih psihofizi- čkih signala nelagode, tuge, gorčine i zakašnjele svijesti o krivim potezima. S druge strane, humor se u okružje mentalne institucije cijedi grupnim scenama koje – kad su se već odlučili za poigravanje dostupnim izvedbenim matri- cama – istovremeno omogućuju žanrovsku raznovrsnost. Realističnu dramsku izvedbu tako jača karakterna komika, primjerice u minijaturnoj komediji zapleta u kojoj se otkriva međusobna krivica svih izvođača za niz minornih prijestupa, dok se žanrovsko višeglasje uspostavlja nagla- šenim elementima pantomime i fizičkoga teatra u oba- veznim scenama pijenja lijekova, planiranja bijega i grup- noga kopanja tunela. Ni gledatelji nisu lišeni svoje fikcionalne slojevitosti pa unutar ovoga narativnog tkanja „glume“ fikcionalnu publiku umobolničke predstave koju se priziva direktnom igrom npr. kroz najavu aktualnosti u skupnoj najavi priredbe. Likovi nepravedno zatvorenih Sljedeća razina predstavljanja daleko je kritičnija i anga- „bolesnika“, međutim, zadržavaju se na odmjerenoj smje- Foto: Matko Biljak žiranija. Bolnička drama, naime, prepliće se s dramom što G. Marković, S. Radoja si dopustivoga podbadanja i oslobađanja gledatelja od ve - likih očekivanja angažiranoga teatra „ne zato što mislimo je na sceni živi skupina fiktivnih glumaca pokušavajući se da su ljudi loši, nego zato što je svima dosta njihove vla- jednako uhvatiti ukoštac s dramskim tekstom, međusob- ma, ponavljanjem i objašnjavanjem obraćajući se sada ske situacije, a publiku lišava nekritičkoga uživljavanja. stite muke da bi se mogli baviti drugima“, ali zato doslje- nim različitostima i osobnim ambicijama, sklonostima i gledateljima fikcionalne glumačke predstave u kazalištu i Tragični monolog izigranoga boksača, primjerice, stalno dno žanru zazivaju smijanje „tuđoj muci jer svojoj sigurno tra gedijama. Kao rezultat predstava u umobolnici konti- stalno varirajući gledateljevu involviranost u prikazano. Uz se prekida bukom iz pozadine ili kašljem, što posljedično nećete“. nuirano se brehtijanski epizira komentarima, prekidanji- niz duhovitosti proizašlih iz sjajne ekipne igre koja svjedo- dovodi do višestruke transformacije izvođača iz slomlje- či o dobro posloženome i vrlo motiviranome ansamblu, na noga lika boksača u bijesnoga i agresivnog lika glumca, ovoj je razini najprisutnija posvemašnja banalizacija ko - dok se napetost scene u kojoj je lik mladoga redatelja jom se ruši „opasna“ patetičnost tekstom zadane dram- ozbiljno povrijeđen reducira njezinim opetovanim poku-

38 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 39 se na sceni ukazuju sami izvođači kao privatni komentatori. Štoviše, status „realnosti“ učvršćuju ulične najave predstaveU... bolje sutranekoliko dana prije premijere jer upravo izvedbom songova pred kazalištem i u šetnji gradom za slučajno odabrane svjedoke i moguće buduće gle- snim izvođenjem bez izvođača koji predstavlja žrtvu, a tekdatelje fikcionalni sadržaj pjesama približava se realnoj na kraju ponavlja cjelovito. Nova fiktivna razina, međutim,gradskoj svakodnevici: ne služi samo raslojavanju stare, već se i sama formira u krhotine privatnih priča (npr. o ambicioznome glumcu koji je razapet između nove uloge u sapunici i rada na pred- Dosta gnjida i lopova korpucije i snobova stavi te kolegi koji doživljava bolest i smrt brata) i novu Vidi šta nam govna rade umrežena banda krade. mrežu međuljudskih odnosa (npr. kroz glumačka zadirki- vanja ili međusobne simpatije). Skupni proces ravnopra- vnih partnera realistično je dočaran borbom glumačkihGledano u cjelini, mlada ekipa u kojoj je i jedna debitanti- ega za solo u songu ili za slobodu razvijanja lika (npr. uda-ca (Vuco) i jedan student (Radoja) pokazuje vladanje uobi- ranjem stola o zid koji potencijalno ometa scenu u prvo-čajenim mehanizmima metateatralnosti i žanrovskim me planu), no ni ovaj okvir nije lišen autoironije, pa sepodručjima, i svijest o stereotipima struke i grupnih odno- uzvišenost stvaranja umjetničkoga djela rastače jednakosa te osjećaj za dinamiku scene jer predstava rijetko kao i tragika nepravednoga životarenja u ludnici. Vrhunacuzima predah i uglavnom je emocionalno i energetski po - stvaralačke krize u kojoj ansambl odlučuje da li odustativišena pa subjektivno traje još i kraće od predviđenoga od projekta koji im se čini besmislen prekida banalni sre-vremena. Razvidna je tu i dramaturška snalažljivost jer je dnjoškolski vic („Kako se zove vepar s tri noge? Nepar! fragmentacijaA materijala na samome rubu gubljenja gle- s pet? Petar! A sa šest? Šestar!“), korigira se neprikladnadateljske pozornosti, rasipanja u beskonačno punjenje forma, ali ne i neprikladni sadržaj internih prigovora (kole-no vim materijalom te habanja višestruko utvrđenih situa- gu je pogrešno vrijeđati s „debile“ jer to para uši – pravil-cija i mreže odnosa. Tako predstava na neki način zavr- na uvreda je „debilu“), a nadmetanje u vještini prelazi šavau u trenutku kad više ne može trajati, a ima li priklad- infantilno glupiranje (zadnji koji stigne do instrumentanijega i razložnijega načina nego jednostavnom odlukom da je se prekine objavom: „Kraj!“. Analogno formi pred- mo ra pokazati golu stražnjicu). V. Boban Jurišić, S. Radoja, M. Petrić, M. Vuco Foto: Matko Biljak stave vrijedi ovdje citirati Branka Ružića koji citira Toma Promjena tona na obje fikcionalne razine ponajprije se Stopparda: „Nisam ja toliko dobar, koliko sam imao sreću postiže često nemotiviranim prijelazom u niz songova (što se otvoreno demonstrira i komentira), a koje su glumci pripremili uz pomoć autora scenske glazbe Ane Šabašov i Gorana Cetinića Koće. S jednostavnim glazbenim aran- žmanima i tekstovima te izvedeni na temelju osnovnoga poznavanja instrumenta i bez pretenzija da ih se posebno kvalitetno odsvira ili otpjeva songovi su prije svega u funkciji još jednoga prekida fikcionalnoga kontinuiteta i oču- da radim s najvećim talentima!“ Pa iako ovi glumci još đenja sadržaja pa, iako bi izvedba zbog komentatorskoga uvijek rastu, a njihove realizacije nisu uvijek izbrušene i sadržaja trebala biti razgovjetnija, uspijevaju podcrtati kvalitativno ujednačene, vrijednost im se svakako očituje temeljnu dramaturšku intenciju i otvoriti sljedeću razinu u zrelosti da se prepozna prava tema, hrabrosti da se pri- izvedbe. Realnost glumaca, naime, nije tematizirana na zna problematičnost razvojnoga procesa i ljudskost gre- sceni, ali se javlja upravo kroz demonstriranu vještinu ške te upornosti u slušanju intuicije. U tom smislu važno muziciranja i pjevanja koju su glumci u pojednim slučaje- je cijeniti i demonstraciju lakoće i kreativne sreće u ot - vima razvili posebno za ovu predstavu. Iako pjesme dije- puštanju ne željenoga estetskoga balasta svijeta u koje - lom prate sadržaj predstave s obzirom na niz dogovora, mu je Bukowskijevim riječima „puno pjesnika, a tako rasprava i svađa fikcionalnih likova glumaca oko njihova malo poezije“ izvođenja, rudimentarnost izvedbe, greške u svirci i . manjak razgovjetnosti kida opnu prikazanih uloga te nam

G. Marković, S. Radoja Foto: Matko Biljak

40 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 41 Premijere

Katarina Kolega

Pokušaji Marine Petković Liker i predstavaOd terora. Od borbe. Od boli. Rasplitanje. Neumorni pokušaji Premijera: 28. studeni 2015. u produkciji Umjetničke organizacije Četveroruka i Plesnog centra Puls i traganje za zajedništvom

arina Petković Liker osebujna je redateljica za koju je teatar jedno od rijetkih mjesta slobode u kojemu je moguće pokušavati i griješiti, prostor sigurnosti koji omogućuje razotkrivanje i istra- Mživanje duboko potisnutih emocija i sjećanja, mjesto zajedništva i snažne energetske povezanosti svih sudionika izvedbenog čina. Kazališne procese počela je istraživati još kao polaznica, a zatim voditeljica dramskih grupa u Učilištu Zagrebačkog kazališta mladih, redateljica, glumica i autorica u TeatruTirenate kao studentica fonetike na Filozofskom fakultetu 1 gdje je brusila teorijska i praktična znanja o glasu i govoru, zahvaljujući kojima je postala vrsna stručnjakinja za scenski govor. Upisavši i završivši kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (2009.), prema predstavama koje sam pogledala, čini mi se da je upravo glas polazišna točka njezina stvaralačkog procesa. Glumcima i polaznicima radionica godinama pokazuje kako zgrčeno tijelo sputava glas te koja se snaga i moć skriva u glasu oslobođenom od napetosti i men- talnih barijera. Glas je nevidljivo tijelo koje djeluje u prostoru i često je u stanju izazvati fiziološke i afek- tivne reakcije gledatelja poput ježenja kože, prožimanja srsi, buđenja sjećanja, melankolije i sl. „Teatar nikad nije prostor gledanja (theatron)“, napominje Erika Fischer-Lichte, „nego uvijek i slušni prostor (au - ditorium)“ koji se konstruira „glasovima govora, glasovima pjesme, smijeha, jecanja, vrištanja.“ 2 Bogat - stvo tog slušnog prostora istražuje Marina Petković Liker. „Glas je mnogo toga, promatram ga iz različitih uglova i bavim se njegovim različitim aspektima. Ali onaj koji me najviše zanima, i kojem se nastojim istraživački posvetiti u svom radu, jest onaj koji dodiruje naj- dublja mjesta u nama i iskazuje ono što je neiskazivo u riječima i u jeziku, a ipak komunicira – komunicira jasno i neposredno, ma koliko se od njega željeli odijeliti, i kao vlasnici glasa i kao slušatelji. Tom glasu pokušavam dati čujnost, dati mu snagu, osloboditi njegovu ljepotu bez da ga se oblikuje prema estetskim standardima i stavlja u prihvatljive forme.“ Marina Petković Liker želi da se u kazalištu čuju izvođači, njihov glas nemoći i straha, bolnih ožiljaka, potisnutih emocija i želja, ušutkani glas žena. Njezine su predstave poput glasa koji je, kako je zapisala Foto: Nina Đurđević Nina Foto: legendarna redateljica i trenerica glasa Cicely Berry, „nevjerojatno osjetljiv na sve oko sebe“, 3 pomno osluškuju unutarnje procese i nutarnju mudrost.

42 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 43 POKUŠAJI niti svijet. Zanimalo me kako uopće na izvedbenoj razini komunicirati, kako govoriti o problemima koji su i intimni Svoja je istraživanja prvi put nazvala Pokušajima radeći i politički, kako glumca/izvođača postaviti pred publiku, na ispitu za Inovativnu režiju kod Branka Brezovca koji se kako uspostaviti dijeljenje i komunikaciju između ljudi koji izvodio u kafiću Teatra ITD, a prikazan je na Eurokazu su došli na kazališnu predstavu i nas koji smo za njih pri- 2008. godine pod naslovom Neka cijeli ovaj svijet ili O.../ premili tu kazališnu predstavu. Nemoć koja je tema te Pokušaji 7, 8, 10. predstave u prvom je redu nemoć na izvedbenoj razini, U riječi pokušaj kriju se mnoga značenja: proces rada nanemoć kazališta kao forme, mene kao redateljice i autori- izvedbenom djelu neoavangardni kazališni majstori nazi-ce, glumaca i izvođača pred sudionicima koji se nazivaju vali su eksperimentom. Prema Grotowskom, primjerice,gledatelji, nemoć pred našom odgovornošću za taj čin za kazališni je eksperiment uvijek pokušaj da se uradi neštokoji smo uzeli/odvojili vrijeme.“ novo. Tom se temom nastavlja baviti i iduće godine u novim Čin izvedbe za Marinu Petković Liker satkan je od mnogihpokušajima koji su joj ujedno bili i diplomska predstava pokušaja – izvođenja, uspostavljanja dijaloga između iznaslova - Raditi! Raditi! .../ Pokušaji 6, 9, 11 koju smo gle- vođača te između izvođača i gledatelja, stvaranja jedin-dali na velikoj pozornici Teatra &TD. stvenog kazališnog događaja, uspostavljanja zajedništva. Narednih godina Pokušaja je bilo mnogo, a svi su bili „Prije upisa na režiju, radila sam autorske predstave.označeni brojevima koji ne odgovaraju redoslijedu, već su Zanimalo me kako sastaviti kolektiv koji se određenomzabilježeni prema redateljičinu trenutačnom nadahnuću . temom bavi postavljajući različita pitanja i dajući različite„Slijedim njihovo pojavljivanje i tako ih bilježim. Sad već odgovore te što o jednoj temi može reći što više ljudi.znam da oni govore o nekom slijedu, o nekoj nedogledno- Moje se osjećanje/razmišljanje odražavalo kao neki nasti - i neobičnom rasporedu po kojem se slaže jedinstvena zivnik, ili autorsko-redateljski postupak. Ta pitanja kolek-križaljka.“ tivnih osjećaja, kolektivnog raspoloženja, kolektivnih ne - Iako je režirala klasike poput Euripidove Medeje moći ili kolektivnih potreba vodila su me do toga da pronalazim ljude, prijatelje, izvođače, različite umjetnike da zajedno sa mnom pokušaju progovoriti, kreirati, djelovati. 4 i drame Kad sam počela studirati režiju, najprije sam se susrelasuvremenih s hrvatskih pisaca, primjerice Adagio Lade Kaš- Foto: Nina Đurđević nečim što je bilo jako daleko od mog pristupa kazalištute lan, i 5 njezin jedinstveni kazališni rukopis i senzibilitet režiji, i što je zahtijevalo od mene, barem onako kako samnajviše dolaze do izražaja u projektima poput Pokušaja. U ja to doživjela, da se postavim u ulogu 'diktatora', 'apsonjima- se prepoznaje strast za rastakanjem i prodiranjem lutnog tvoritelja', 'posjednika jedine istine'... Osjetila samu bit kazališne umjetnosti, beskompromisna predanost ključni element da bi se cijela stvar dogodila. Gledatelja se nemoćnom pred tim, to me udaljavalo od ljudi s kojima Marina Petković Liker ne traži samo od izvođača, nego i procesu čiji je ishod vrlo nesiguran, hrabro koračanje po, koji ne sjeda u topli stolac gledališta tražeći od izvođača, od publike. Za nju je kazalište kolektivni čin u kojemu sam htjela raditi predstave... Tada još nisam znala točnoriječima kritičarke Ivane Slunjski, „kazalištu rubnosti“. 6 od predstave, od kazališnog događaja da ga zabavi, zado- definirati što me muči, samo sam osjećala Nemoć. I tako nema voajera – svi prisutni aktivni su sudionici koji dijele volji, opusti..., već koji pristaje na sudjelovanje u procesu, su nastali prvi pokušaji. Zašto hrabro? Prije svega, oni koji se s njom upuštaju u isti prostor, vrijeme, energiju. Poput mnogih postdramskih na iskustvo, koji odgovorno dijeli svoje prisustvo, svoje U njima sam pokušala kazalište kao formu postaviti naumjetničku avanturu spremni su na (raz)otkrivanje svojih redatelja s kraja dvadesetog stoljeća Marina Petković disanje i svoje tijelo tijekom vremena u kojem zajednički mjesto iz kojeg ono danas može ili ne može komuniciratislabih strana, izlaganje dijela intime, skidanje maski. Nji - Liker ukida jasne granice između gledatelja i izvođača, kreiramo kazalište. Mislim da je danas najteže dobiti ono s publikom. Stalno sam u tom nekom sukobu izmeđuhove smione ispovijesti isprepletene su s fikcijom, a iz - izmjenjuje njihove uloge i potiče sve sudionike kazališnog što je temelj kazališnog stvaranja – zajedništvo. I među kazališta kao nečega što svojom formom, ma koliko razli-vedbeni tekst je fragmentaran i otvoren za improvizacije zbivanja da tragaju za istinom u sebi. Zadaća gledatelja u umjetnicima, i među publikom. Pokušati nešto reći, poku- čitih formi postojalo, danas prestaje biti važno i potrebno,koje svake Pokušaje čine neponovljivima. postdramskom kazalištu, prema Hans-Thiesu Lehmannu šati se izraziti, pokušati surađivati, pokušati doprijeti do barem iz moje pozicije, iz onoga kako ja gledam na stvari„Ne bavim se pričom, nego fragmentima priče. Ne zanima „više nije mentalna rekonstrukcija, ponovno stvaranje i nekoga. Svi ti pokušaji su zapravo potraga za specifičnom ili kako ih osjećam. U isto vrijeme sam u sukobu s tim jerme klasična dramaturgija ili klasično dramsko vrijeme, strpljivo precrtavanje fiksirane slike, nego mobiliziranje kazalište osjećam kao duboko mjesto koje može promije-premda sam na tome odgojena i premda me i samu ta vlastite sposobnosti reagiranja i doživljavanja vrstomkako bi izvedbenosti, se kazališne komunikacije između svih klasika uvlači u svoju čvrstinu. Pokušaj je nešto što se ne ozbiljilo ponuđeno sudjelovanje u procesu.“ sudionika, suodnos s publikom, propitivanje kazališta kao želi baviti konačnim i definiranim, nego stalno otvorenim.“ 7 forme u suvremenom konceptu življenja, potraga za potrebom sudjelovanja u kazališnom činu, iz pozicije Spremnost na potpuno predavanje kazališnom činu „Tražim odgovornog gledatelja“, napominje redateljica. „Onog koji je svjestan da je njegovo prisustvo na izvedbi

44 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 45 umjetnika i publike. U svakom sam pokušavala osjetiti i 12 U U svojoj maloj umjetničkoj oazi, u podrumu jedne zgrade Budući da su Marinine predstave vrlo otvorene za različi- uspostaviti suigru među izvođačicama i ispitati načinnjemu gle- nije važan finalni rezultat, nego cjelokupni proces u Ožegovićevoj ulici, 2011. godine počinje s drugim ciklu- te asocijacije i interpretacije te da je u njima vrlo važno i danja, doživljavanja, suosjećanja kod publike.“ rada koji se neprestano mijenja, obogaćuje, formira. som pokušaja, upuštajući se s odabranim suradnicama u istraživački umjetnički projekt Od terora. Ženska gesta osobno iskustvo gledatelja, o spomenutoj ću predstavi Prema definiciji siromašnog kazališta Jerzyja GrotowskogNa koji je način Grotowski tretirao glumčevo tijelo i glas pisati u prvome licu. laboratorij u kojemu traga za izgubljenim teatrom. kao odgovor na krizu. Kazalište empatije. Pokušaji.15 kazalište je samo ono što se događa između glumcanaučila i gle- je na radionici Tijelo i glas koju je vodio njegov uče nik Zygmund Molik, a Barbine glumačke treninge datelja. Marina Petković Liker poput poljskog velikana tra - „Ono što sam pokušavala/isprobavala, čime sam se bavi-OD TERORA. OD BORBE. OD BOLI. upoznavala je kroz radionicu Jeka tišine Julije Varley iz la bilo je s jedne strane uspostavljanje specifične izved- ži naročitog gledatelja koji posjeduje duhovne potrebe i RASPLITANJE.16 želju da analizira sebe kroz predstavu, Odin teatra. Prolazeći zahtjevne fizičke vježbe, osvješta- bene kvalitete i izvedbenog suodnosa različitih umjetni- 8 jer se „jedino u vala je vlastite granice, strahove, kočnice, podsvjesne me - ca/izvođačica koje su bile otvorene za ispitivanje suigre,Okupljamo se ispred ulaza u vojnu bolnicu – golemi kom- takvoj vrsti psihičke isprepletenosti dvaju aktivnih sudioni- hanime. Grotowski i Barba svoje su glumce učili da grani- subivanja, izvedbenog dijeljenja uz razvijanje tema kojepleks u centru grada pokraj kojega gotovo svakodnevno ka izvedbenog čina mogu razviti zainteresiranost za sud - ce između tijela i glasa ne postoje. Postoje samo akcije i ulaze u bolna mjesta, koje seciraju stanje u kojemu seprolazim i ne misleći o njegovoj sudbini. Pročelje ne izgle- binu bližnjega svoga, suosjećanje i osjećaj pripadnosti.“9 reakcije koje u potpunosti zaokupljaju naše tijelo. nalazimo, postavljajući intimno u središte društveno-poli-da zapušteno, no pokoje raspuklo staklo na prozoru i raz- tičkih problema, a sve to kroz propitivanje i miješanje razi- Prostor izvedbe pritom je nerijetko skučen, izmješten„Na tim s sam se radionicama prepustila procesu rada na bijena ulična lampa daju naslutiti da tu nitko ne živi. na realiteta i teatralnosti. S druge strane bavila sam se tradicionalnih pozornica u podrume, napuštene stanove,sebi. Iznutra sam osjetila i naučila duboku vezu između Velebna bolnica u dvorištu, koju gledamo iz hodnika dok specifičnim odnosom s publikom, tražeći izravno, otvore- kafiće, a vrijeme je rastegnuto na trajanje za kojeglasa se čini i tijela, što me je nadahnulo da te spoznaje i meto- čekamo da nas izvođačice pozovu, izgleda žalosnije. no komuniciranje, odnosno izlaganje izvođača pred osje- da nema kraja. Redateljica stvara „kazalište kojede se spojim ne s govornim znanostima i kazališnom umjetno- Pogled na zapuštenu ljepotu austrougarske arhitekture, tila gledatelja i pozivanjem gledatelja da zajedno s nama šću. To me navelo da neprestano tražim i kreiram nove oronulu fasadu bez prozora te pomisao na sve mogućno- žuri“, a ono je, prema Hansu-Thiesu Lehmannu, prva pret- urone u izvedbu bez prepreke. Zanimalo me pronaći na - načine pedagoškog rada, za svakog studenta, svaku oso - sti zahvaljujući kojima bi to zdanje moglo biti obnovljeno i postavka za kazalište kao „bitno područje otpora društve- čine na koje se to može napraviti, a da se publiku ne pro- nom komadanju i parceliranju vremena.“ bu s kojom radim nastojim pronaći pristup koji će njemu oživljeno, no zbog nejasnih odluka gradske kulturne poli- 10 ziva, da se s njom ne manipulira, da ih se ne izvlači u cen- tike nije, izazivaju u meni bijes. Nisam jedina koja se tako otvoriti put prema vlastitom procesu rada na sebi.“ tar pažnje i da se ne udara agresivno na njihov intelekt, osjeća. Dok čekam da nas pozovu u izvedbeni prostor, „Predstave traju dugo. Ljudi se na početku togaGrotowski boje, je u Kazališnom laboratoriju s glumcima prola- nego da se probude sva njihova osjetila, koja onda posta- često mi govore da će morati izaći nakon sat vremena,zio niz ali vježbi, temeljenih na fizičkim radnjama Stanislav - ju dio izvedbe, elementi s kojima izvođačice rade u real-čavrljam s drugim gledateljima, mahom poznanicima s mnogi od njih ostaju do kraja. U jednom trenutku skogsvi pro- i u kombinaciji s nizom istočnjačkih pokreta i poza, nom vremenu trajanja izvedbe. To se nije moglo vježbatiplesne scene. „Postojali su planovi da se ovdje preseli ba - đemo svojevrsnu vremensku barijeru i ne mislimo kojeviše nasu glumčevo tijelo trebale dovesti do potpune oslo- bez publike, zato smo radili izvedbe kao pokušaje i na njihletna škola“, kažu mi, također ogorčeni. Neki su čuli da je vrijeme. Zapravo gubimo osjećaj za vrijeme i prostor.bođenosti Kad od grčeva i otpora. To je moguće jedino ako se pozivali različitu publiku.“ prostor obećan glazbenoj školi Elly Bašić, a treći dovikuju o tome govorim, čini mi se nestvarno, no tijekom svakogaglumac osjeti sigurno i zaštićeno unutar grupe. „Mora se Umjetnice koje poziva na avanturu kreativnog, ali i osob-da se i Waldorfska škola htjela premjestiti u središte gra - rada upravo za tim čeznem. Vrijeme je moj radni stvoritimateri- atmosfera u kojoj glumac osjeća da može napravi- nog istraživanja pripadaju glumačkom, performerskomda i te da je jedna od opcija bila upravo ova bolnica. jal. U životu nemamo luksuz viška vremena, ali kazališteti bilo što i da će biti shvaćen i prihvaćen. Glumac se često plesnom svijetu, neke su glazbenice i videoumjetnice. NagađaU se, pretpostavlja... no o budućnosti ove zgrade nam nudi neki drugi pogled, drugo vrijeme, nekootkriva drugo u trenutku kad to shvati“, suradnji različitih umjetničkih polja, u tom spoju zajednišnitko - ništa sa sigurnošću ne može reći. bivanje, promjenu.“ tva i različitosti, Marina smatra da „svatko daje najboljiVani je prilično hladno. Kako bismo se zagrijali, nude nas Za Marinu Petković Liker vrijeme je, rekao bi Lehmann, dio sebe, a njihova suigra djeluje jače i snažnije negorakijom. Nismo ni svjesni da je predstava već počela. kada gledamo samo ples, dramsku predstavu ili film. U predmet kazališnoestetskog iskustva, predmet umjetni- 13 isticao je Grotowski. Pijuckajući rakiju gledamo mjesto na kojemu se nalazimo, tom prožimanju ostvaruje se živ prostor izvedbe, cijelimkomentiramo, promatramo jedni druge, dijelimo i razmje- čke obrade i refleksije. „Ono se osvještava, njegovoUpravo se takvu atmosferu podrške i međusobnog uvažava- svojim bićem osjećam se dijelom kazališnog procesa i tonjujemo mišljenja i iskustva – stvaramo prostor zajedni- opažanje intenzivira i estetski organizira.“ nja stvara Marina na svojim pokusima. je kazališna komunikacija koja me zanima.“ štva. Zahvaljujući tome, naučila sam ponešto i o prošlosti 11 Bolno mjesto u intimnom, društvenom i političkom kon-vojne bolnice. Sagrađena je 1862., kada je zgrada koja tekstu tema je koja Marinu Petković Liker zaokuplja još odgleda na ulicu bila vojarna, a ona u dvorištu bolnica za voj- OD TERORA √ DRUGI CIKLUS POKUŠAJA srednjoškolskih dana, a nakon četverogodišnjeg iscrpnog TRAGOVIMA JERZYJA GROTOWSKOG nike. Vrata civilnim pacijentima otvorila su se tek sedam- Slijedeći stope Grotowskog kojemu je teatar bio sredstvo istraživanja kroz mnoge Pokušaje, nastao je dramaturškidesetih, a ponajviše osamdesetih godina prošloga stolje- Duh zajedništva kojemu Marina Petković Liker teži, dubin-za samoispitivanje i samoistraživanje vjerujući da su „oso- najzaokruženiji i najcjelovitiji umjetnički rad – predstavaća, i u njoj se liječilo sve do izgradnje nove bolnice u Du - ski proces rada s izvođačima te poticanje komunikacij-bna i scenska tehnika glumca srž kazališne umjetnosti“,14 Od terora. Od borbe. Od boli. Rasplitanje., premijernobravi 1988. Tijekom Domovinskog rata u sobama su bile skog kanala između publike i glumaca, upućuju na obre- izvedena 28.11.2015. u zagrebačkoj bivšoj vojnoj bolnici Marina Petković Liker u drugom ciklusu svojih istraživa- smještene izbjeglice, a zatim su u uličnoj zgradi bile re - dni karakter njezina kazališta. u Vlaškoj ulici. nja, duboko ponire u mentalno-fizičko-emocionalne pro- dakcije vojnih glasila i Vojna policija.Moji me sugovornici Redateljica slijedi stope velikih kazališnih vizionara i ino-cese izvođačica. One su, rekao bi Grotowski, živi instru- vatora iz šezdesetih godina prošlog stoljeća te poputment koji fizičkom i psihičkom pulsacijom stvara različite Jerzyja Grotowskog i Eugenia Barbe osniva svoj kazališnizvukove i značenja te prenosi energiju sada i ovdje.

46 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 47 upućuju na tekst Lidije Knežević pod naslovom Vlaška 87: hrane, od kojih mi je najviše u pamćenju ostao miris gula-Vrlo istančano i sugestivno Urša Raukar dočarava poslje- povijest zatočena u štakornjaku u kojemu autorica, izme- ša. Pritom nam prijateljski ostavljaju prostor da samo slu-dice koje na nama ostavljaju bolni i traumatični trenuci u đu ostaloga, zapisuje: šamo ili da se uključimo u razgovor iznoseći vlastita isku-životu. Njezine monološke sekvence često prekida nagli „Odlaskom prognanika i Vojne policije 2002. počinje ču - stva. Buđenjem poznatih mirisa i razgovorom o svakod-ulazak mlade glumice Anje Đurinović, s kantom vode u ru - panje kablova i skidanje radijatora, palež te useljavanje nevnim kućanskim poslovima, izvođačice su ostvarile pokama, - koja bez riječi, energičnim hodom, odlazi prema njeni na zid i u polumraku se međusobno promatramo. beskućnika i ovisnika, a zabilježeno je i jedno ubojstvo. vezanost s publikom. Ostvarena je, rekla bi Fischer sobi– gdje je izvedba Silvije Marchig. Izvođačice nas u tišini gledaju u oči. Tišina nam pomaže Prilikom preuređenja zgrade Ministarstva europskih inte- Lichte, „ko-prezencija aktera i gledatelja“. da osjetimo vlastito, ali i tuđe disanje, poglede, da se U svim dramama koje tematiziraju (post)ratna iskustva gracija na Petretićevom trgu, i izgradnje poslovne zgrade Četiri izvođačice koje čavrljaju o takozvanim ženskim te - usredotočimo na trenutak, da budemo prisutni. Tišina je refrenično se ponavlja fragment, ostatak, ističe Anisa NIVA Inženjeringa, srušen je dio originalnog zida, uz koji mama te nas na prvoj postaji uvode u prostore koje patri- meditativna, ali zna biti i neugodna. Osobito ako dugo tra - Avda gić, pa se tako u djelima bosanskih dramatičarki, su nekada stajale konjušnice carske vojske. Taj zid, zaje- jarhalna kultura naziva prostorima ženskosti, upućuju me je. Na Eksperimentalnoj izvedbi, kojoj sam prisustvovala „može iščitati tjeskoba nastala u stvaralačkoj potrazi za dno s uličnom zgradom, ima status zaštićenog kulturnog na to da je riječ o predstavi koja će tematizirati Ženu – 2013., činilo se da tišina traje čitavu vječnost. Bili smo sti- odgovorom na pitanje kako iz tog ostatka uprizoriti svoj i dobra, no posljedica nije bilo. Na zapadnom dijelu kom- njezina iskustva, emocije, odnose. snuti u maloj podrumskoj prostoriji, šutjeli smo neko vri- tuđi život, kamo otisnuti potragu za autentičnim postoja- pleksa bivše VBZ stambene zgrade ilegalno su se priklju- jeme, a šutnja je u mnogima izazivala smijeh. Neki su njem.“ čile na njegov vodovodni sustav, pa je MORH njihovu vodu počeli glasno komentirati, međusobno čavrljati, dobaciva- 21 plaćao oko 70 000 kuna mjesečno.“ ti pitanja izvođačici. Slušni prostor predstave, njegova DRUGA SOBA √ KRHOTINE KOLEKTIVNE Poput ženskog ratnog dramskog pisma u Bosni i Herce - 17 zvučnost proizvedena je djelovanjima gledatelja i glumice I OSOBNE POVIJESTI govini, u monolozima Urše Raukar naglašeni su fragmen- koji se nisu mogli predvidjeti ni planirati. Marina Petković Dvadesetak godina prostorije zjape prazne. Malu kvadra- ti, s puno asocijativnih rezova, „bez želje da pruže potpun Liker eksperimentira s tišinom, kao što je to nekoć radio Ulazeći u drugu sobu, hitro sjedam na prvi slobodan sto- turu zauzima jedino Zajednica udruga hrvatskih ratnih i neometan uvid u traumatično iskustvo.“22 Peter Brook koji je otkrivao odnose tišine i trajanja. U knji- To iskustvo veterana, a život ostalim sobama i hodnicima zgrade koja lac kako bih odmorila bolne noge od podužeg stajanja. 18 zi Prazni prostor Brook objašnjava: „Bila nam je potrebna nas pritišće u tišinama i naglim prekidima govora, ono gleda na ulicu katkada udahnu umjetnici – dizajneri su Oni koji nisu uspjeli sjesti, odlaze za Silvijom Marchig pre - publika da bismo pored nje postavili glumca koji šuti i nas povezuje jer smo svjedoci turbulentnih vremena koja organizirali Dan D, kratko je postojao i Muzej ulične umjet- ma lijevim vratima, u iduću prostoriju. Okolnividjeli prostor različita zvucima trajanja i šumovima pažnje prodire kojoj on u performativ-može zapovijeda- su na svima nama, posredno ili neposredno, ostavila sna- nosti, a kazališnu publiku okupile su izvedbene umjetnice Pred nama stoji glumica Urša Raukar. Rukama prolazi po ni prostor, napominje Erika Fischer-Lichte, „sve što se žan trag. Svaka obitelj nosi bar jednu tragičnu priču ratnih ti.“ zidovima s kojih se ljušti dotrajala boja, opisuje što vidi i na čelu s Marinom Petković Liker. čuje slučajno postaje elementom predstave, može promi- pokazuje cijevi koje ne vode nikamo jer je radijatorili išpostratnih ču - godina (neovisno radi li se o Drugom svjet- Pitamo Marinu zbog čega smo u bivšoj vojnoj bolnici? jeniti performativni prostor.“19 pan i odnesen. Pogled usmjerava na izgrebane, dotrajaleskom ratu ili Domovinskom ratu), stoga izvedba nudi „Da bih postavila ovu predstavu, tražila sam napušteni U tišini koja traje deset minuta misli lete, pažnja se nepre- parkete. Tragovi vandalizma izazivaju jezu. U tišinibogatstvo odje- interpretacija, pitanja i mogućih odgovora. U ti - javni prostor obilježen određenom prošlošću. Važno mi je stano usmjerava na nešto drugo, postoji očekivanje i na - kuje bolni vapaj – onih koji su proživljavali tjelesnu patnju,šini naviru naša sjećanja i asocijacije. Ostvaruje se bli- bilo da taj prostor ima društveni značaj, da je ljudima petost. Nakon dvadesetak minuta sve se smiruje, misao onih koji su podnosili teške ratne traume, ali i bolskost zbog i suosjećanje – zajedništvo. mogao služiti za neko dobro ili neku korist, da su u njemu je usredotočena na sada i ovdje, na osluškivanje i bivanje napuštenosti i devastacije samog prostora. Potpuno obuzeti atmosferom tuge i tjeskobe krećemo boravili ili čak živjeli ljudi (ako nisu, da je to eventualno s nepoznatim ljudima na nepoznatom mjestu. Nema više dalje – u treću sobu zvanu Salon. moguće), da u sebi nosi i individualne, osobne i intimne Teror – prva riječ u naslovu predstave – ovdje se može pri- očekivanja, ni napetosti. U tom meditativnom trenutku sadržaje..., da je taj prostor velik, derutan, opasan..., da mijetiti. Bol – treća riječ – ovdje se može osjetiti. PrijeNago nego - što opišem događanja u Salonu, željela bih citi- ostvaruje se zajedništvo svih prisutnih. Kazalište postaje se u njemu osjeća prisutnost stvari i pojava koje se ne vje štava se i druga riječ – borba. rati Silviju Marchig, koja mi je dočarala što su vidjeli i osje- dio obreda koji prema Victoru Turneru „ne pravi razliku iz - vide, da unutar sebe otvara različite vizure vanjskog i unu- Na sredini sobe je kutija. Realan prostor u kojemu tilise gledateljina - koji su otišli za njom. među publike i izvođača“. tarnjeg prostora... Istovremeno, bolnica označava mjesto 20 lazimo zahvaljujući kutiji postaje kazališna scenografija,„Radila sam na svojem izdržavanju tjeskobe. Nalazimo se koje liječi bol. To je institucija koja je obilježena osobnim poprište mnogih priča koje dijele istu sudbinu. Uršau Rauprostoru - za koji se sigurno nije mislilo da će biti izložen i kolektivnim značenjima/senzacijama/sadržajima.“ Za razliku od Eksperimentalne izvedbe, tišina je u vojnoj kar polako vadi različite stvari. Svaka od njih budipropadanju. neko Razmišljala sam o podnošenju tih ruševina, bolnici trajala kraće, no dovoljno dugo da se stvori svoje- Odabir tog prostora politički je čin koji govori više od izrav- sjećanje – na baku, oca, djetinjstvo, bliske ljude. Nekasvih sunaših ruševina. Prostor osuđen na propast slika je vrstan meditativni ugođaj. Svi smo šutjeli i bilo nam je hla- nog političkog iskaza. On ujedno i zrači posebnom atmos- sjećanja topla i nježna, druga izazivaju tugu i tjeskobu,našeg no društva, ali i svijeta. Unutar toga postoje mnoga dno, stoga nam je laknulo kada su plesačice Silvija Mar - ferom koja nagoviješta atmosferu cjelokupne predstave. u ključnim trenucima razotkrivanja glumica prestajesjećanja govo- na razne generacije koje su podnosile neke svoje chig i Ana-Maria Bogdanović te glumice Urša Raukar i riti. Njezin monolog uzmiče pred tišinom, a zamišljenruševine joj dvadesetog stoljeća. Poput njih, nemamo druge Anja Đurinović počele dijeliti debele vunene pokrivače. pogled govori više od riječi. Upravo to neizgovorenonego osta- preživjeti, a jedino što nam to omogućuje jest ljudski Nakon što smo ugrijali promrzle ruke, izvođačice su nam je u zraku. Silno osjećam njegovu težinu. U tišinamakontakt. se Ostvarujem ga izravnim pogledom u publiku. U aktivirale i osjetilo njuha razgovarajući o raznim mirisima otkrivaju krhotine osobne povijesti koja je, zbog posljedi-svojoj izvedbi ništa ne govorim, samo slušam i pokretom vezanim za kućanstvo. Njihov razgovor teče u tipično žen- PRVA SOBA √ PROSTOR ŽENSKOSTI ca političkih i društvenih previranja, rasuta i uništena.reagiram na zvukove u drugoj sobi te zvukove koji dopiru skom tonu, raspravljaju o sredstvima za čišćenje poda i Izvođačice nas konačno pozivaju da ih slijedimo kroz duginamještaja, o domestosu i varikini, o kuhanju i mirisima hodnik do prve sobe. Smještaju nas u krug, stojimo naslo-

48 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 49 s ulice. Anja u određenim trenucima prolazi i svaki put me zatekne negdje drugdje – osjećam se zatečeno. Isto tako, načne živote. Tradicionalno odgojena starica prihvaća is - imam potrebu vidjeti što se događa u sobi do nas, želim ključenost iz javnog života, no ona svoju intimu, i da hoće, otvoriti vrata, no bojim se. Kad ih ipak otvorim, ostvaru- ne može odvojiti od političkog. Javno kroji njezinu sudbinu jem kontakt s Uršom. U svakoj izvedbi imam samo tri stal- i s time je, u poznim godinama, pomirena. Njezine kćeri na momenta – gledam kroz prozor, zabijem kantu u zid i ne mogu to prihvatiti. U njima je otpor i želja za krikom, u otvaram vrata – sve ostalo je improvizacija. U jednom tre- njima još postoji snaga za suprotstavljanjem, no ta se nutku otvaram prozor i puštam prodor vanjskog. Tada, na- borba, umjesto u javni prostor, usmjerava u intimni. „Cijela priča ide kroz intimno – građansko – javno – intim- kon duge hermetičnosti i zatvorenosti, nastupa olakšanje.“ no – političko. Dakle, sve ono što se tiče mog osobnog, intimnog svijeta zapravo oblikuje politički svijet unutar TREĆA SOBA √ LOMOVI JEDNE OBITELJI kojeg živim. Kako taj politički svijet oblikuje mene iznutra, tako i ja iznutra oblikujem taj politički svijet. I to je spona Iz treće sobe dopire miris kave. Namještena je poput koja je s jedne strane jasna, a s druge nejasna i mutna, dnevnog boravka zaustavljenog u nekom minulom vre- nešto što ide kroz osjetila. Svaka je izvođačica u procesu menu. Razlomljeni zvuci dopiru iz starog kasetofona. rada prošla kroz osobno iskustvo i s njime radi, ali ne izla- Izvođačice nam nude kavu ili čaj, a zajedničko ispijanje že svoju intimu. One zahvaljujući osobnom iskustvu obli- toplog napitka važan je dio suvremenog rituala. Prostorija kuju zadane materijale. To znači da ako govore o boli, je lijepo zagrijana i sve je ugođeno tako da se osjećamo moraju tu bol razumjeti. Ne trebaju je izgovoriti jer su važ- kao kod kuće – ugodno i opušteno. Plesačica Ana-Maria niji sadržaji koji se nalaze iza riječi ili točnije prije riječi. Bogdanović ljulja se na stolcu. Spore kretnje i spuštena Sve što je u nama kristalno jasno, teško možemo opisati ramena sjajno je preobražavaju u staricu blaga i mudra riječima. To su neiskazive stvari koje možemo razumjeti pogleda. Anja Đurinović odiše djetinjom bezbrižnošću, jedino kad se međusobno počnemo gledati na drugi Urša Raukar i Silvija Marchig glume žene svojih godina. način, kad se počnemo baviti suosjećanjem, sudoživljava- Ne spominju u kojim su odnosima, no prema njihovu po - njem, promatranjem. Primjerice, kad nam netko objašnja- našanju pretpostavljam da se radi o dvije sestre, unuci i va kako je, čujemo samo informaciju, ali ako ga osjetimo, baki. razumijemo i prihvatimo – to nas vodi negdje dalje“, obja- Foto: Nina Đurđević Sestre neprestano jedna drugoj kontriraju i štošta si šnjava mi kasnije Marina. među sobno zamjeraju te njihov dijalog teče u neugodnom Ratovi i razni režimi na našim geopolitičkim prostorima Urša Raukar, Anja Đurinović, Silvija Marchig, Ana-Maria Bogdanović svađalačkom tonu. Silvija Marchig vrlo je uvjerljiva, priro- ostavili su mnoge rane koje još nisu zacijelile, koje se pre- obitelji. Zanimljivo je da je na tom filmu, redateljice Tihe „Odavno sam htjela raditi sa Singrlicama. One su moja dna i spontana, a njezine su reakcije na Uršine provoka- nose s koljena na koljeno. Mlađim generacijama ne otkri- K. Gudac, Marina Petković Liker surađivala kao savjetnica duga čežnja. Taj ženski glas koji one nose i njihov etno pri- cije brze i duhovite. One izvrsno utjelovljuju dvije nesretne vaju se obiteljske tajne, šuti se o teškim traumama uzro- za govor. stup dotiču sva naša osjećanja. To nije fini belkanto nego žene, ostavljene, prevarene i osuđene jedna na drugu. kovanim državnim terorom, ali one se osjećaju u šutnji, je nešto što dotiče vrlo duboku organiku i one s tim rade Iako se međusobno povrijeđuju, u njihovim pogledima snažna bol odjekuje u tišini. Predstavnica najmlađe gene- U Salonu se malo što eksplicitno objašnjava. Govori se u osjećam snažnu povezanost i neraskidivu nit sestrinske racije koju tumači Anja Đurinović pokušava pitanjima izlomljenim, nikad dovršenim rečenicama, a ono bitno fantastično. Jake su, moćne, prekrasne i u ovoj su pred- ljubavi. Majka i kćeri prisjećaju se prošlosti, svaka iz svo- rekonstruirati djelić svoje obiteljske povijesti, no svaki put ostaje u zraku. Upravo zbog te nedorečenosti i složenih stavi silno važne. Njihov voditelj Tomislav Jozić priredio je jeg gledišta. Njihova su sjećanja krhka i nesigurna, a dobiva drugačije, potpuno oprečne odgovore. Razgovor obiteljskih odnosa mislim da se svatko od nas može poi- pjesme koje pjevaju zajednički, a ostalo je improvizacija svaka misli da je upravo njezina priča prava. Iz razgovora sluša u nevjerici, a grimasom zgražanja fantastično otkri- stovjetiti sa situacijom koju promatramo. koju rade u suodnosu s izvođačicama.“ va što misli i osjeća. Ne mogavši izdržati nakupljenu nega- naslućujemo kako su se društvena i politička previranja Povezuje nas i očaravajuća pjesma Singrlica, ženskog odražavala na njihov život. Prostor privatnoga u patrija- tivnu energiju, potreseno izlazi iz sobe i snažno za sobom etno zbora čije članice sjede u publici. Divni glasovi Maje halnoj je kulturi prostor ženskosti, dok je javni, politički zatvara vrata. Posljedice terora osjećaju i generacije koje Baltić, Martine Guliš, Danijele Jurac, Željke Ložnjak, KaPOSLJEDNJE - TRI SOBE √ PUT PREMA prostor rezerviran za muškarce. Marina Petković Liker ga nisu izravno osjetile, one kroje i njihovu sudbinu. tarine Ratkaj, Valentine Suban i Jelene Zorko djeluju RASPLITANJUri - istražuje pukotine kroz koje se javni i intimni prostor To je sjajno prikazao dokumentarni film Goli, o posljedi- tual no, dopiru do nesvjesnih predjela u nama. Kroz pje- susreću i uzročno-posljedičnim vezama utječu na pojedi- cama koje je Goli otok ostavio na bivše logoraše i njihove Energičnim izlaskom Anje Đurinović iz Salona naše se smu izlaze duboko potisnute emocije. Obuzimaju nas sje-putovanje nastavlja. Mlada nas glumica poziva u sobicu u tom, ali nas i uvode u svojevrsnu meditaciju i mir. koju je, tijekom Silvijne i Uršine solo izvedbe (na drugoj postaji), donosila lavore i staklenke s vodom. Gledajući

50 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 51 vodu i staklo javlja mi se mnoštvo asocijacija – čišćenje, Na početku procesa rada na predstavi, kad smo trebale14 Grotowski, Ježi, Towards a Poor Theatre, The Grotowski suze, krhkost, ranjivost, lomljivost... odrediti naše odnose i likove, Urša Raukar je na pitanje Sourcebook , ur. Lisa Wolford & Richard Schechner, Anja Đurinović stoji pred nama uplakana lica. Silno potre- 'tko smo mi', dala najbolji odgovor: 'Mi smo ljudi.' Routledge, New York, 1997., str. 28. 15 sena počinje lijepiti stare obiteljske fotografije po zidovi- Anja Đurinović izvodi gestu pranja ruku i nogu o kojoj po - Upravo to da smo svi ljudi jest najvažnije u ovoj predstavi. Tih je pokušaja bilo više: Pokušaji 43, 49, izvedeno 5.11.2011., podrum, Pokušaji 143, u ožujku 2012., ma, govoreći: „Ovako ne mora biti. Sve može biti druga - stoje mnoga tumačenja, a najčešće se spominju tragika Današnje vrijeme nam često ne dopušta da se tako osje- podrum, Izvedbeni trenutak, 18.5.2013., podrum, Suigra s čije.“ Poput najmlađe protagonistice u drami Lade Kašte - postojanja, poniznost i pročišćenje. ćamo, nemamo vremena stati i osjetiti svoje tijelo, svoje paralelnim svjetovima, lipanj 2012., podrum, Otvorena pro - lan, njezin lik želi biti zadnja karika u lancu, u ovom slu- disanje, čuti svoje misli. Želimo da naša publika osjeti Urša Raukar negativnu energiju oslobađa krikom - urla u ba, 2.2.2013., podrum, Izvedbeni trenutak, 18.5.2013., čaju posljednja karika u lancu optuživanja, zamjeranja, kantu i ritmički udara po njezinoj metalnoj površini. Njezin sebe. U tome nam pomažu i hrana i piće koji su sastavni podrum, Eksperimentalna izvedba, 2. i 3. 6., 2013. podrum. potisnute agresije, očaja, posljednji transgeneracijski pri- vrisak ubrzava mi rad srca, osjećam ga u trbuhu, zahvaća dio našeg života. Ako ti netko ponudi šalicu čaja, već se Od terora. Ženska gesta kao odgovor na krizu. Kazalište jenosnik negativnih osjećaja. Ne želi da se i njezin život me duboko tjelesno – upravo onako kako opisuje Erika osjećaš drukčije, i s tim osjećajem lakše možeš krenuti empatije. Pokušaji. – na festivalu Sedam dana stvaranja u slomi pod teretom neprobavljene obiteljske (i društvene) Fis cher –Lichte: „Tko sluša krik nekog čovjeka, tko ga dalje. Ako grickaš nešto slatko ili slano, to ti pomaže u Pazinu, kolovoz 2013., 28.5.2014. Od terora. Ženska gesta povijesti, ne želi koračati po tuđim staklenim krhotinama probavljanju procesa kroz koji prolaziš. Hrana je važna u kao odgovor na krizu. Kazalište empatije. Pokušaji N. na 8 sluša kako uzdiše, stenje, jeca ili se smije, to će percipi- th koje zadaju bolne rane i ostavljaju trajne ožiljke. rati kao specifične procese utjelovljenja, dakle kao proce- našim životima i bitan je sadržaj u društvenim okolnosti- Postgraduate course: Feminisms in a Transnational Pers- se kojim je proizvedena posebna tjelesnost. On će time ma. Konzumiranjem hrane svjesni smo svog tijela, ono je „Prošlost se 'mora' razmaknuti da bi konačno počela pec tive – Feminist knowlwdge in action., Dubrovnik, IUC, 25 živo i postoji – ne trebamo stalno biti mentalni.“ budućnost“, piše Nataša Govedić o Posljednjoj karici, dotičnog čovjeka promatrati u njegovom tjelesnom bitku- 30.09.2014. Od terora. Biti. Raslojiti. Pokušaj 128., Organ Silvija uMarchig svijetu, pozivapri čemu ih jena neposrednom ples. Potiče utjecajuih da probude izložen i slu - Marina Petković Liker ostvarila je ono što Brook naziva vida, međunarodni festival fotografije, Lauba, 28.11.2014. 23 a svoja tijelašateljev i da vlastiti se prepuste bitak-u užitku svijetu.“ pokreta. Počinju je sli- neposrednim teatrom u kojemu postoji samo praktična, a Od terora. Zaustavljanje. Razgovaranje. Ispreplitanje. Im - isto vrijedi i za ovu predstavu. Upravo u toj sobi počinje jediti sa skepsom i nepovjerenjem, no kad osjete koliko ne temeljna razlika između glumca i gledatelja. Tri sam pro spek cije, Teatar &TD. rasplitanje. se napetosti plesom otpušta, prestaju razmišljati. Ples im sata bila potpuno uvučena u izvedbeni čin, a odlazeći 16s 28. i 29. 11. Zagreb, 6. i 13.12. Sisak, 27.02.2016. Split, Ono se nastavlja u praznoj sobi bez izvođačica. Stojimo i pomaže da se prisjete djetinjstva, vremena sreće i neop- predstave znam da sam doživjela jedno izuzetno dojmlji- bivša ambulanta brodogradilišta, 26. Marulićevi dani – osluškujemo vlastito disanje, pogledavamo jedni druge, a terećenosti, kada su bile povezane sa sobom i s drugima. vo, cjelokupno kazališno iskustvo koje bih voljela da se predstava je nagrađena Marulom za autentično promišlja- izvana dopire neodoljivi zvuk Singrlica. „Glasovi su uspo- U zajedničkoj igri otpuštaju teret povreda i boli. Radost i češće događa u našem kazalištu. nje ambijentalnog teatra, a žiri sastavljen od čitatelja Slo - redivi sa šumovima utoliko što i oni obuhvaćaju, omota- vedrina plesa vraća im osmijeh na lica te prvi put čujem bodne Dalmacije nagradio je Uršu Raukar za najbolje glu- vaju subjekt koji promatra i prodiru u njegovo tijelo“, zapa- zvonki smijeh i osjećam kako nas sve obuzima pozitivan mačko ostvarenje na festivalu. naboj. Cijeli je prizor vrlo optimističan, dirljiv, zanosan - ža Erika Fischer-Lichte. „Ako glasovi/šumovi/glazba od 17 http://www.kulturpunkt.hr/content/kronika-jednog-propa- tijela gledatelja/slušatelja prave svoj rezonantni prostor, katarzičan. Izvođačice su na taj način ostvarile međuso- danja, zadnje pregledano: 20.4.2016. ako oni rezoniraju u njegovom grudnom košu, ako postižu bno zajedništvo, ali i zajedništvo s nama, gledateljima, na - 18 Brook, Peter, Prazni prostor, Nakladni zavod Marko Marulić, kon čega, rekao bi Schechner, „možemo zajedno slaviti i to da mu se koža naježi, onda ih gledatelj/slušatelj više Split, 1972., str.52. radovati se“ ne čuje kao nešto što mu izvana ulazi u uši, nego ih osje- 19 1 Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je fonetiku i Fischer-Lichte, Erika, Estetika performativne umjetnosti, 26 ća kao unutar-tjelesni proces, što često rezultira 'ocean - . Schechner je pozivao publiku na ples, a komparativnu književnost. Šahinpašić, Sarajevo, Zagreb, 2009., str.151. skim osjećanjem'. S glasovima atmosfera prodire u tijelo Marina Petković Liker i njezine izvođačice pozvale su nas 2 20 Fischer-Lichte, Erika, Estetika performativne umjetnosti, Ša- Turne, Victor, Od rituala do teatra, August Cesarec, Zagreb, gledatelja i otvara ga za nju.“ za stol pun slatkih i slanih delicija. Konzumirajući hranu i hin pašić, Sarajevo– Zagreb, 2009., str.146. 1989., str. 238. piće osjećam da sam aktivno uvučena u predstavu. Izvo - 3 21 24 Berry, Cicely, Glumac i glas, AGM, Zagreb, 1997., str. 13. Avdagić, Anisa, Između ćutanja i psovke – bosanskoherce- đačice promatraju jedna drugu i sve okupljene te komen- 4 Teatar &TD, 2011. govačka ženska dramska književnost, Žene, drama i izved- Čini mi se da smo dovedeni ovdje kako bismo odahnulitiraju od ako ih netko od nas podsjeća na pojedinog člana nji- 5 HNK Zagreb, 2010. ba. Između post-socijalizma i post-feminizma, ur: Lada Čale težine koja se u protekla dva sata u nama i oko nas nago-hove obitelji ili osobu koju poznaju. Razgovoru se priklju- 6 Slunjski, Ivana, Meandriranje zakucima uma, Vijenac 568, Feldman, Orion art Beograd, 2015., str. 82 milala, kako bismo se smirili i osjetili mir, kako bi se osje-čujemo i mi jer osjećamo da s izvođačicama imamo toliko 2015. 22 Ibid. ćaji pobuđeni u nama počeli rasplitati i otpuštati. Nalatoga zi - zajedničkog. Teatar i život u tom su trenutku, sve do 7 Lehmann, Hans-Thies, Postdramsko kazalište, CDU, TkH, 23 Govedić, Nataša, Feminoordinate „protupriča“ i zajedničkih mo se u kontemplativnom, spiritualnom prostoru iz kojeg,odlaska iz vojne bolnice, potpuno isprepleteni. Zagreb – Beograd, 2004., str.178. akcija: pristup katastrofi, Žene, drama i izvedba. Između 8 Ibid, str. 29. oceanski preplavljeni, odlazimo prema najvećoj i poslje-„Svi smo mi tu jedno. Publika je sastavni dio izvedbe, no post-socijalizma i post-feminizma, ur. Lada Čale Feldman, 9 dnjoj prostoriji – prema rasplitanju. gledatelji nikad nisu prozivani – ne provocira ih se, ne tra - Kovač, Mario, Tretman gledatelja u kazališnim poetikama Orion art Beograd, 2015., str. 120. Augusta Boala i Jerzyja Grotowskog, Kazalište 39/40, 2009. ži se od njih da budu interaktivno uključeni. To je vrlo sup- 24 Ono se nagoviješta simboličkim gestama izvođačica – 10 Fischer-Lichte, Erika, Estetika performativne umjetnosti, tilna interakcija koja se događa kroz njihovo doživljavanje. Ibid, str. 244. Ana-Maria Bogdanović u Salonu plete, a u posljednjoj sobi Šahinpašić, Sarajevo – Zagreb, 2009., str. 145. U završnom zajedničkom razgovoru dolazimo do zaklju- 11 Lehmann, Hans-Thies, Postdramsko kazalište, CDU, TkH, raspliće klupko vune. Nit vune mogla bi simbolizirati život 25 čka da smo svi jako slični, da se razumijemo, da postoje Zagreb – Beograd, 2004., str.243. Ibid., str.153. koji je u stanju zamršenosti pun naizgled nemogućih čvo- 12 26 neke nevidljive veze između nas. Termin je preuzet od Eugenija Barbe i njegove knjige Gro - Schechner, Richard, Enviromental Theater, u: Fischer-Lich - rova, no kad se rasplete postaje topla i nježna nit vodilja. tow ski, u potrazi za izgubljenim teatrom. te, Erika, Estetika performativne umjetnosti, Šahinpašić, 13 Grotowski, Jerzy, Ka siromašnom pozorištu, Beograd, 1976. Sarajevo, Zagreb, 2009., str.41.

52 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 53 Premijere

Nina Ožegović Zašto sam proročki dar željela bezuvjetno

Christa Wolf: Kasandra

Redateljica, autorica dramatizacije, Kazališnom predstavom Kasandra, koja je premijerno izvedena u ožujku u riječkom HNK-u Ivana pl. dramaturginja i koreografkinja: Zajca, vrlo uspješno označen je povratak Mire Furlan, jedne od najboljih glumica hrvatskog i jugoslaven- Nada Kokotović skog filma i teatra, a sada prvakinje riječkog nacionalnog kazališta, na hrvatsku kazališnu scenu. Međutim, riječka premijera Kasandre u režiji, dramatizaciji i koreografiji Nade Kokotović, utemeljiteljice HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci nove autentične kazališne forme – koreodrame, i suosnivačice multietničkog kazališnog projekta KPGT, Premijera: 15. ožujka 2016. nije bila samo kazališni, nego i društveni događaj jer je tom tragedijom riječki HNK Ivana pl. Zajca upu- tio ideološki podijeljenoj i u konzervativizam utopljenoj Hrvatskoj i snažnu političku poruku. Naime, sam tekst Christe Wolf, koji je odabrala redateljica Nada Kokotović, govori o današnjoj Hrvatskoj, ali i o Europi, poručuje da je nužno govoriti istinu, premda se istinom ne mogu spriječiti ratovi i katastrofe. Također, odabirom glumice Mire Furlan i redateljice Nade Kokotović, koje su početkom 1990-ih u Hrvat- skoj, u ratno vrijeme, bile politički napadane, difamirane, medijski diskvalifcirane i proglašavane nacio- nalnim izdajnicama zbog toga što su drukčije mislile od tada dominantne desne ideološke paradigme i nacionalne histerije, intendant Oliver Frljić i ekipa iz riječkog kazališta jasno su upozorili na današnju situaciju u Hrvatskoj, u kojoj se kritičari desne vladajuće ideologije ponovno pokušavaju diskvalificirati i ušutkati. Zbog toga se može reći da je Kasandra aktualna i angažirana, ali i provokativna kazališna predstava, koja svojim društvenim angažmanom slijedi liniju sada već bivšeg intendanta riječke kazališne kuće Olivera Frljića, pokazujući da se na tom planu od vremena Kasandre malo toga promijenilo i da se usamljeni protestni glasovi teško mogu nositi s huškačkom logikom uspaljene mase. Kazališna predstava Kasandra nastala je prema istoimenom romanu Christe Wolf (1929.–2011.), koja se smatra jednom od najvažnijih spisateljica njemačkog govornog područja. Poznata je kao vrsna kroni- čarka života u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, ali i po svojim kontroverznim stavovima o opstanku komunizma u DDR-u. Naime, Christa Wolf je ujesen 1989. godine, nekoliko dana prije pada Berlinskog zida, javno dala podršku istočnonjemačkim komunistima uvjerena u mogućnost novog komunističkog početka te je takvim stajalištem priskrbila i epitet kontroverzne autorice. Nakon ujedinjena Njemačke, otkrilo se da je

Foto: Dražen Šokčević Dražen Foto: Jasmin Mekić, Mira Furlan

54 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 55 Foto: Dražen Šokčević

u jednoj kratkoj životnoj fazi bila doušnica STASI-ja, zlo-la bezuvjetno?“, a postavlja ga i Mira Furlan kao Kasan- glasne istočnonjemačke tajne službe, što je i sama potvr-dra na početku predstave, pokušavajući pronaći samu se- dila otkrivenjem svog dosjea, a kasnije ju je ta ista službabe i odgovoriti na pitanje o svom identitetu. godinama nadgledala i pratila. I upravo to pitanje: „Tko sam ja?“, koje Kasandra izgova- Christa Wolf u svom romanu donosi priču o proročici Kara - pred smrt i koje sublimira sva njezina razmišljanja i pro- sandri, kćeri trojanskog kralja Prijama i Hekube, koja sepitkivanja o prošlosti i životu, postalo je ključno za reda- jedina suprotstavila nacionalnoj ratnoj euforiji, upozora-teljicu Nadu Kokotović. Ona se u svojoj verziji Kasandre vajući na propast Troje te katastrofu i užase koji slijede.odlučila za svojevrsno feminističko čitanje tog teksta, Međutim nitko se nije obazirao na njene riječi jer u tomstvo rivši vrlo poetični i vizualno atraktivan hibrid mono- muškom patrijarhalnom svijetu ratnika i vojskovođa nijedrame, koreodrame i svojevrsnog recitala, što je omogu- bilo mjesta za drukčije mišljenje, koje je bilo u suprotnostićilo Miri Furlan da strasno, uvjerljivo, s velikim rasponom s idejama političkih autoriteta i koje je dolazilo od žene.emocija, interpretira lik Kasandre, žene „iskorištavane od Osnovno pitanje romana je: „Zašto sam proročki dar želje-svih, zlostavljane i dva puta silovane“, tako da se na tre-

Mira Furlan, Anca Nicoleta Zgurić I 57 Foto: Dražen Šokčević Foto: nutke zbog izgovaranog teksta činilo da se sudbina nesre- društvu („Što je s mojim pravom, što je s mojim ženskim tne proročice poklopila s osobnom sudbinom glumice. Taj pravom, što je s ljudskim pravom?“). Ta i slična pitanja je dojam bio pogotovo snažan kad glumica izgovara Ka - muklo odjekuju sa scene i izazivaju kod gledatelja asoci- sandrine riječi: „Razumjela sam čak i vašu mržnju prema jacije na nedavnu hrvatsku ratnu i tranzicijsku prošlost, ali meni“, što je asociralo na medijski progon kojem je Mira i na današnju društvenu i političku situaciju u kojoj su po - Furlan bila izložena početkom 1990-ih u Hrvatskoj i zbog novno oživjele sablasti prošlosti. čega je godinama izbivala iz hrvatskog teatra. Uz to, predstava ima snažnu antiratnu i duboko humanu Valja reći da je Mira Furlan, nekadašnja prvakinja zagre- poruku jer poziva na dijalog i nenasilno rješavanje konfli- bačkog HNK-a, početkom 1990-ih među prvima iskusila kata, bez obzira na to radi li se se o Hrvatskoj, Europi ili uvredljiv politički i seksistički medijski linč u Hrvatskoj. aktualnim sukobima na Bliskom istoku. O tome najbolje Povod hajci bio je njezin nastup na beogradskom BITEF-u svjedoče Kasandrine misli, kojima ona uporno pokušava 1991. godine u angažiranoj predstavi Pozorišne iluzije dokazati zapjenjenim sunarodnjacima tragičnost i besmi- Jugoslovenskog dramskog pozorišta u režiji Dejana Un - slenost rata, poput: „Rat oblikuje ljude“, „Strahote koje kovskog,što se tada, kad se zahtijevalo jasno političko ljudi čine jedni drugima nemaju granica“, kao i pitanje: opredjeljenje „za“ i „protiv“, u kazališnoj zajednici i većem „Koliko je gubitaka potrebno da bi se ratovi prestali oprav- dijelu hrvatske javnosti smatralo gotovo nacionalnom davati realnošću?“ Upozoravajući efekt posebno izaziva izdajom i antihrvatskim djelovanjem. Kako se denuncira- spo minjanje strategije silovanja u ratu, koje je,kao što nje nastavilo, Mira Furlan emigrirala je u Ameriku, gdje je nas je naučila povijest, bila česta strategija u mnogim ra - gradila kazališnu, televizijsku i filmsku karijeru, a prvi je tovima. Međutim, ključno pitanje predstave jest: „Nije li put ponovno zaigrala na hrvatskom jeziku tek 2002. godi- ravnodušnost cijena preživljavanja?“ Tim pitanjem Kasan- ne, glumeći Medeju u izvedbi Teatra Uysses na Brijunima. dra ukazuje na vrijednosni obrat u današnjem korporativ- Kasandra Mire Furlan utjelovljenje je snažne, jake, suvre- nom kapitalizmu u kojem su otupjelost i spektakl postale mene žene, a njezina se glumačka karizma, bez obzira na važnije osobine od empatičnosti, i kojim se gledatelji to što godinama ne igra na materinskom jeziku, jasno zapravo pozivaju da preispitaju vlastite vrijednosti i staja- osjećala i onda kada je shrvana emocijama samo šutjela. lišta. Kasandrin unutrašnji život, dileme i brojna pitanja doda- Svevremenosti i suvremenosti lika Kasandre, pa time i tno je oslikavala i plesačica Anca Zgurić, članica riječkog pitanja koja ona postavlja u drami, uvelike je pridonijela i baletnog ansambla, koja je izražajnim plesnim sekvenca- vrlo efektna kostimografija Joanne Rybacke (lepršava du - ma izražavala verbalno neizrecive osjećaje te je tako funk- ga crvena haljina i gojzerice), kao i jednostavna sceno - cionirala kao plesni alter ego proročice. grafija Manfreda Schneidera (monumentalni sivi pokretni Može se zaključiti da je predstava riječke nacionalne kuće zid na kojem se projiciraju značajni citati iz pripovijetke i iznimno aktualna jer otvara neke od nama danas bitnih koji simbolizira granice i ograničenja) te ansambl riječkog tema, postavljajući pitanja o životu i ljudskim pravima HNK-a Ivana pl. Zajca. Među glumcima posebno su se nakon rata („Koliko je gubitaka potrebno da bi se ratovi istaknuli Olivera Baljak kao Pripovjedačica, odnosno, prestali opravdavati realnošću?“), životu u egzilu i zasni- Chris ta Wolf, Tanja Smoje kao Hekuba i JelenaLopatić vanju novog života u nekoj drugoj društvenoj zajednici, kao Pentesileja, međutim i ostali glumci ansambla kao odnosu ljubavi i smrti, nakaradnosti politike i smrti („Zbog što su Marija Tadić, Nikola Nedić, Jasmin Mekić, Petar čega živim još, ako ne da bih spoznala ovo što saznajemo Cvirn, Davor Jureško i Dražen Mikulić te plesač Ali Tab - samo pred smrt?“), ali i o potrazi za vlastitim ženskim bouch kao plesni Eneja. identitetom te ulogom i statusom žene u suvremenom

I KAZALIŠTE 65I66_2016 Mira Furlan 58 Foto: Dražen Šokčević Aktualnosti

Bojan Munjin Između opreza i neobuzdanosti

Smijeh na hrvatskim pozornicama

ada promatramo hrvatska kazališta koja su se spe- nici, kaže ovaj filozof, također je i politički opasan jer, cijalizirala za komedije i vedre pučke komade, a to „kroz smijeh se upućuje najoštrija kritika koja sramoti Ksu u prvom redu zagrebačka kazališta Komedija i više od sramote“. Kerempuh, čemu bi se mogli pridružiti i Histrioni Zlatka U srednjem vijeku, pak, moglo se čuti da je smijeh „đavo- Viteza te u novije vrijeme do neke mjere i mala privatna lje prirode“ te da su putujući komičari „Luciferovi mini- kazališta Planet Art, Teatar Rugantino i drugi, prvo što stri“, koji su, zbog svoje sablažnjive prirode, nakon smrti nam pada na pamet osjećaj je gotovo fizičke odvojenosti pokapani izvan gradskih zidina. S druge strane, humoru između dramskog i komičnog na našim pozornicama. Po - se često pridruživala i melankolija jer, kako piše Dubrav - stalo je već uvriježeno da komedije, satire i mjuzikli pred- ka Crnojević Carić u svojoj knjizi Melankolija i smijeh na stavljaju u našem glumištu koktel lakih nota te da ozbilj- hrvatskoj pozornici, „kada je melankolija bila 'otvarač na publika koja drži do sebe ne zalazi na takva mjesta jef- smisla', ona je bivala otvorena i prema smijehu“. tinog smijeha. Ili kako je govorio teatrolog Igor Mrduljaš: Ako bismo ove teorijske natuknice preveli na konkretni „Kako god bila dosadna i traljavo napisana, 'ozbiljna' dra - jezik pozornice, onda su crni humor, groteska, smijeh ma pobuđuje neku obzirnost, dok naprotiv, i najbolje napi- kroz suze i politička satira prilično moćna oružja teatra u sana i izvedena komedija bit će dočekana kao nešto što svim vremenima. Čak i grohotan i neobuzdan smijeh u pripada isključivo razbibrizi…“ pučkim igrokazima predstavlja neku vrstu pobjede nad Jesu li komedije zaista rezervirane, kako kaže stanoviti tmurnim prilikama i životnim nedaćama. Pred Drugi svjet- stereotip, samo za kućne pomoćnice, vojnike, šegrte i ski rat mjesta smijeha bili su cabareti i cvjetali su posvu- trgovce i je li smijeh u krugu kazališta tek niža vrsta raspo- da po Europi, dok je Zagreb imao svoj slavni Cabaret loženja, ispod razine drame, patosa i tragičkog junaka? Dverce u kojem su nastupali prvi glumci toga doba. Zajed - Istina oko smijeha kompleksna je, kao uostalom i sve ničko je svim tim mjestima što se u njima rugalo onim drugo u životu, pa tako, još od Platona, smijeh je neka političkim prilikama koje će Europu vrlo brzo pretvoriti u vrsta odmora duha, odnosno on odražava stanje superior- prah i pepeo. Stoga, komedija i smijeh povijesno su bili nosti, kako je govorio Hobbes. Smijeh, naročito na pozor- prisutni, jednako na tim mjestima odmora duha, kao i u

60 I KAZALIŠTE 65I66_2016 Goran Navojec kao partijski sekretar Bukara, Predstava I 61 Hamleta u selu Mrduša Donja, redatelj V. Brešan, Satiričko kazalište Kerempuh šim teatrima uvijek bila pod pritiskom od stanovite neslobode u životu. U raznim vrstama autokratskih ili nedovolj- 'ozbiljnim' teatrima. Sjetimo li se onog slavnogDunda no demokratskih režima, koji predstavljaju naše društve- Marojau zagrebačkome HNK-u 1981. u režiji Ivice Kun - Spikom na spiku,B. Svrtan i D. Kühn,SK Kerempuh Mladenno iskustvo Crnobrnja, praktički Satiričko do kazalištedana današnjeg, Kerempuh sloboda kao Mrožek,Policija , redatelj M. Kurspahić, Satiričko kazalište Kerempuhcama zakona ostala je ista i godinama nakon osamosta- čevića gdje je sve prštalo od pučkog humora i društvene osjećaj svijeta, sebe i drugih, uvijek je bila rezervirana za ljenja Hrvatske. I dalje su se igrali komadi po prokušanom ironije, ili već antologijskePredstave Hamleta u selu Mr - posebne prostore obitelji, povjerljivih prijatelja ili političkih dova u najboljem slučaju, odnosno, najčešće, razvodnje-receptu osnivača, prvog direktora i pisca šaljivih komada, du ša Donjau vrlo intelektualnome Teatru &TD, ili pak istomišljenika. Jednom riječju, bili smo odgajani i navika- nu komiku koja neće razljutiti gospodara. Fadila Hadžića, u kojima se satira kretala „u začaranom izvedbeSkup , pučke rugalice na temu ljudskih slabosti uvani na ovom komadiću svijeta da sa slobodom postupa- Na takvu vrstu rascjepa i svakodnevnih opasnosti vjeroja-krugu između direktora, drugova, odozgo i odozdo, lakta- Dramskom kazalištu Gavella s ingenioznim Izetommo oprezno. Ako se za masnu šalu o pretpostavljenima tno je već u startu moralo računati kazališteKerempuh štva, poltronstva, visokih cijena i niskih plaća“, uz možda Hajdarhodžićem u glavnoj ulozi, onda vidimo da tzv. ozbilj-moglo izgubiti posao, a za politički vic otići u zatvor, onda (od 1964. do 1994. ono se zvalo Jazavac), kada je prili- jedinu iznimku koja se u 1990-ima ticala tadašnjeg ne - nim kazalištima nimalo nije naštetio pučki humor, bašje sigurno da smo, kulturologijski rečeno, s majčinim mli- kom osnivanja poželjelo da u svoj naziv stavi i pridjev 'saupitnog - političkog vladara, Franje Tuđmana, u peckavoj obratno. Često su neobuzdane društvene komedije stva-jekom posisali upozorenje da dvaput promislimo prije ne- tiričko'. Tadašnje doba socijalizma dopuštalo je određenisatiri Spikom na spikuiz 1992. godine. Ono što se među- rali pisci svjetskog ranga, ako se sjetimo jednog Shakego - što javno izrazimo vlastiti (politički) stav i da se dobro tip 'iskrene drugarske kritike' koja će govoriti o devijacija-tim mora priznati, jest da suJazavac i i njegov kasniji dvoj- spearea ili Molièrea, i one su nastajaleu prostorima u koosvrnemo- oko sebe kada ljuto pričamo protiv države i ma, ali ne i kritiku koja će govoriti o lažima sistema. Prvinik Kerempuh, uvijek imali ansambl iznimnih komičara, u jima im se baš ne bismo nadali; na vašarima i u krčmama,poretka. Suptilniji oblici neslobode, čega smo se također slogan ovog teatra koji je glasio: „Mi volimo socijalizam dugom– rasponu od Mladena Crnobrnje Gumbeka, do jed- odnosno na mjestima „gdje se osjećao stajski gnoj i gdjenauživali, bili su, i nažalost ostali do danas, kao diskretni zato volimo da ismijavamo ono što mu smeta“, odražavaonog Marija Mirkovića naših dana, koji su često bili primo- su bludnice tražile svoje mušterije“. potezi micanja neistomišljenika, obuzdavanje lucidnih je pravo stanje stvari onoga vremena, kada su se devija-rani igrati banalnu komiku na prvu loptu, ali su bili sposo- Ono što se sa sigurnošću može reći jest da je oštra podje-društvenih klauna i ubijanje ptica rugalica. S ovakvom cije oko prijestolja smjele ismijavati, ali ne i samo prije-bni i za humor visokoga ranga. Cijena kojuKerempuh je u la na smijeh i suze na hrvatskim pozornicama uvjetovanadruštvenom dijagnozom, u kazalištu i nije moguće očeki- stolje. Indikativne su stoga opaske novinara Dražena Vu - svojoj četrdesetgodišnjoj povijesti morao platiti (kao mnogim zamršenim silnicama i uzrocima. Ako humor pro-vati ništa bolje negoobuzdani smijeh: humor između re - kova Colića o Satiričkom kazalištu Jazavac iz doba socija - uostalom i svako kazalište od Triglava do Đevđelije), jest matramo kao „prostor slobode“, o čemu je pisala Dubrav - lizma, kada se njegova satira „ticala svakoga i nikoga“, što to koplje društvene kritičnosti nije mogao baciti onoli- ka Crnojević Carić, onda je ta sloboda na pozornici u na - koja je iznosila „ono što je već prije negdje rečeno“ i koja ko daleko koliko je možda htio i koliko su mnogi to od „nije bila satira mentaliteta društva, već samo faktografi- njega očekivali. Konačno, i ta promjena imena teatra, iz ja zastranjenja“. TakavJazavac bio je tekveselo kazalište u doba socijalističkog poleta, a njegova komika u grani-

62 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 63 balo biti, ali – pošteno rečeno – treba u analizu uključiti i tisuće onih koji sve ove godine preko blagajne ulaze u Jazavcau Kerempuh, dogodila se 1994. na vrlo grub na - Gospođa ministarka, redatelj O. Frljić, Satiričko kazalište Kerempuhovaj teatar. TaKerempuhova publika u pravilu od gluma- Chicago, redateljica D. Ruždjak Podolski, Kazalište Komedija čin, što jasno pokazuje da politika na ovim prostorima šibu' zagrebačke intelektualne javnosti. Kuriozitet svaka- ca očekuje jednostavan i pravocrtan smijeh, pa onda ne- svoje (kazališne) izrugivače može staviti u džep praktički ko predstavlja činjenica da suKomedija i i Kerempuhkre- što od te pravocrtnosti postoji i u onome što zovemo nosti, stanja duhova i ukusa publike. Europska i američka bez ikakva otpora. nuli s iste točke, izKerempuhova vedrog kazališta, koje je Kerempuhovstil igre. Na primjer predstavaTko je tkopo satira, gdje se poruzi izvrgavaju kraljevi, i predsjednici, Fadil Hadžić, kao tadašnji glavni urednik satiričkog časo- Promjene u repertoarnoj politiciKerempuha, pa onda i u premijeri i ministri, daleko je od naših prilika i zato gotovo tekstu Keith Waterhouse i Willis Hall u tadašnjemJazavcu pisa Kerempuh, osnovao 1949. u tadašnjem Domu sindi- tretiranju statusa, značaja i smisla njegova humora, dogo- da je ne treba spominjati kao argument. Izvrgavanje ruglu 1982. godine, koja je po mnogočemu predstavljala od - kata u Šubićevoj ulici u Zagrebu. Godinu dana kasnije, dile su se posljednjih godina, kada su u njega počela pri- koje su američki komičari činili s bivšim predsjednikom mak od uobičajenog humora ovog teatra, nije prošla naj- ovo kazalište preselit će na Kaptol i prozvati se Gradsko stizati nova glumačka lica, redatelji iz drugih sredina i Bushom ili način kako je glumica Meryl Streep nedavno bolje, jednako kao ni spomenutaPolicija trideset četiri ka zališteKomedija , a Jazavcu, odnosno kasnijeKerem - kazališni komadi koji nisu bili pisani tek da nasmiju, već imitirala predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa, u godine kasnije. puhu, trebat će još 14 godina da počne raditi u kavani koji u sebi posjeduju nešto ozbiljniju kritiku mentaliteta, Hrvatskoj je nažalost nezamislivo. Dostiživo pitanje, me - Medulić. Politički, osnutak i i , zbivao se kao i „izvidnički duh koji traži promjene“, kako je nekoliko đutim, koje treba postaviti, vrlo je kratko: može li kazalište Jazavca Komedije desetljeća prije priželjkivao novinar Colić. Noviji komadi, odgajati i utjecati na svoju publiku? u tim danima „revolucionarne stvarnosti“, možemo reći, na oštrici bajuneta, jer je na primjer utemeljenjeJazavca primjerice Gospođa ministarkau režiji Olivera Frljića, O tome možemo sljedeći put. tražilo beskonačno „preskakanje mnogih prepreka i dobi- Predstava Hamleta u selu Mrduša DonjaVinka Brešana i KazališteKomedija na zagrebačkom Kaptolu nije imalovanje raznih privola“, kako je o tome vremenu pisao sam Policijau režiji Mirana Kurspahića i drugi, svakako na „Nije dovoljno smiješno“, govorila je publika na izlasku iz toliko dilema glede svoje repertoarne politike jer je ono odHadžić, dok se osnivanjeKomedije dogodilo po kratkom dublji način zahvaćaju pitanja društva i pojedinaca u nje - dvorane i onda i sada. Nasuprot ovim primjerima,Ke rem - početka bilo zamišljeno kao teatar koji će naprosto gleda-postupku, odlukom komunističkih vlasti da se kazalište mu, pa je onda i njihova komika, barem u najavi, teža i puhovapredstava5 žena.comtrenutno ruši sve rekorde ti život s vedrije strane, ali jednako kao i današnjiKerem - useli u prostor Franjevačkog samostana, bez puno okoli- zahtjevnija. Ovo kazalište ni danas još uvijek nije mjesto posjećenosti: iako se radi o prilično vulgarnom prikazu mu- puh, imalo je svoje bolje i lošije dane. Uz to, kako o prvimšanja i suvišnih zašto. Izvan grube politike, kazališteKo - prevratničke satire i intelektualnog humora koliko bi tre- ško ženskih odnosa, jagma za karte se ne stišava, a publi- danimaKomedije piše profesor Ivo Hergešić, „publika jemedijas pravom do danas nosi epitet najzagrebačkijeg ka za vrijeme predstave masovno se valja od smijeha. novo kazalište simpatično primila, dok ga je kritika dugoteatra jer svojevrsni „purgerski“ duh i šarm Zagreba, mo - ignorirala“, pa je i ovaj teatar smijeha morao proći 'kroz Na kraju priče oKerempuhu isto je kao i na početku: nivo njegova humora i težina satire zavise od društvenih okol-

64 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 65 Monty Python’s Spamalot,redatelj I. Mešin, Kazalište Komedija Mamma Mia, redatelj I. Barberić, Kazalište Komedija mjuzikl –ostao je recept za privlačenje publike. Ta publi- že se ponajprije vidjeti u ovom kazalištu. Nakon prvihka zaista je vjernaKomediji , jednako kao Kerempuhui te pravilima modernog marketinga; zimzeleni evergrini pla- predstava; Vedrog Kerempuhova programa, komada u njih često dolazi u malim obiteljskim grupama, kao da netarno poznate grupe ABBA, sladunjava priča koja se Branislava Nušića i Iljfa i Petrova, u pedesetim i šezdese-ide u crkvu ili na svečani izlet. Posljednjih desetljeća u zbiva na idiličnom grčkom otoku, mlada djevojka koja želi ostvariti snove i udati se i majka koja je pronašla ljubav iz tim godinama na programu su bile operete u Groficestilu ovom teatru obnavljale su se uspješnice iz slavnih dana, mladosti… UKomediji se ovih dana za mjuziklMamma Maricei Male Floramye, da bi u 1970-im zabljesnuo tzv. uz gotovo rutinske komedije ne uvijek i najboljeg humora, hrvatski mjuzikl, što je predstavljalo i zlatno dobaKo - poput predstava kao što suCigle svete Elizabetei Vozači Mia ne može dobiti ulaznica, ali što se tiče budućnosti, medije. U ovom kazalištu često se igrao Fadil Hadžić, kaoza sva vremena, no ono što do danas najviše privlači pu- neka vrsta dvostrukog mača lebdi nad glavom ovog teatra: ako želi slijediti liniju modernog mjuzikla,Komedija će i u Jazavcu, no interesantno je da su autori poput Haroldabliku su tzv. američki mjuzikli s licencom i kupljenim Pintera, Alfreda Jarrya, Vaclava Havela ili Toma Stopardaautorskim pravima. Pravilo svakog mjuzikla je tehnički morati modernizirati dvoranu i stupati u korak s tehnički u pravilu uKomediji slabo prolazili. Do danas nenadma-savršena izvedba što znači da glumci, plesači i pjevači dotjeranim i glamuroznim spektaklimaa la ples sa zvijez- dama, dok ako ostane vjerna pučkim igrokazima i naslo- šne uspjehe s nekoliko stotina izvođenja postigli su mju-moraju izvedbu dovesti do bijelog sjaja, pa je za takav balno zaoštrene društvene situacije, crni humor crnji nego vima kao što suProbudi se Katoili Kneginja čardaša, pita- zikli Jalta, Jalta, Guslač na krovu, O'kaj,rock -operaGubec- zadatak ansambluKomedije trebalo stanovitog vremena. ikad. Zaključno, ono što je sigurno jest da će smijeha na nje je koliko će se dopasti budućim generacijama, odra- Beg, Tko pjeva, zlo ne mislii drugi te za značaj takve Mjuzikli iz prijašnjih godina kao što Skidajtesu se do hrvatskim pozornicama biti i ubuduće, no karakter tog slima na staklu i betonu. Komedijezaslužni su Vlado Štefančić, otac tog hrvatskogkraja, Briljantin, Monty Python’s Spamalot, Cabareti dru- smijeha, pa onda i pitanje podjele na „ozbiljno i smije- mjuzikla, ali i Georgij Paro, Vlado Habunek, Relja Bašićgi, i nisu do kraja odgovarali ovom imperativu savršenstva, Na kraju balade, današnji hrvatski teatar i dalje je striktnošno“, ovisit će o tome kako se bude mijenjalo lice društva, mnogi drugi. ali Komedijinihitovi,Chicagoi najnoviji,Mamma Miato podijeljen na tzv. smiješno i tužno: smijeha s društvenomkvaliteta njegove sreće, kritičnost prema društvenim pita- težinom često ima više u dramama nego u komedijama, a Posljednjih 20-ak godina nužno je moralo doći do smjenesvakako jesu. MjuziklMamma Mianapravljen je po svim njima i stupanj slobode. najnovijiDani satireu Zagrebu pokazali su da je, zbog glo- generacija, ali programski tandem – pučka komedija i

66 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 67 Aktualnosti

Stanislaw I. Witkiewicz: POLUDJELA LOKOMOTIVA Redatelj: Jernej Lorenci Tajana Gašparović SNG Ljubljana Poludjela lokomotiva kao scensko-glazbena apstraktna mašina

ramatičar, slikar, filozof, kazališni teoretičar, roma- nopisac, ukratko rečeno – pravi uomouniversale – Stanislaw I. Witkiewicz (1885.–1939.), pseudoni- D sceni. Nazivaju ga pretečom Artaudovog kazališta okrut- mom Witkacy, u svoje je vrijeme bio uglavnom prozivan nosti i teatra apsurda. No za razliku od komornog svijeta luđakom, diletantom, erotomanom, ekscentrikom i provo- što ga prikazuju dramatičari toga smjera, Witkacyjevi su katorom, a njegovo je kazališno djelo otkriveno i visoko dramski tekstovi prepuni masovki, akustičnih i vizualnih ocijenjeno tek mnogo godina nakon njegove smrti – u dru- efekata, ekspresionističke egzaltacije, jarryjevske vulgar- goj polovici dvadesetog stoljeća. Dakle, jedan od u svoje nosti, novoromantičarske monumentalnosti, kao i parodi- doba neshvaćenih umjetnika, čovjek prije svoga vremena, ranja istoga. Unutar svoje umjetničke generacije bio je kojem je tek buduće vrijeme donijelo priznanje i relevan- prilično usamljen pesimističkim i katastrofičnim osjeća- tnu umjetničku procjenu. Odrastao je na prijelomu stolje- njem razvoja svijeta i čovječanstva, stoga su njegovu ća kada je u Europi dominirala pozitivistička ideologija i aktualnost shvatile tek buduće generacije. Potencirano nasilje, egzistencijalna tjeskoba i nesigurnost iznimno bli- vjera u razvoj znanosti, industrije i tehnologije No mnogi ska filozofiji egzistencijalizma, duboka usamljenost poje- pojedinci poput Witkacyja, koji teže za dubljom spoznajom dinca u suvremenom svijetu, ubrzanje i površnost toga tajne svijeta, bili su itekako svjesni negativne strane raz- svijeta, gubljenje temeljnih vrijednosti, duboka moralna voja industrije i tehnologije, rastućih razdora unutar ta - kriza, raspad bliskih odnosa, brakova i obitelji, slutnja dašnjega društva, kao i činjenice da se tajna svijeta ne potonuća europske civilizacije... sve su to važne karakte- može objasniti logikom ni znanošću. Witkacy je, stoga, ristike Witkacyjeva stvaralaštva, a toliko bliske i dana- umjetnik metafizičkoga nemira, umjetnik paradoksa i oksi- šnjem osjećanju svijeta. morona jer unutar nespojivih suprotnosti sluti tajnu svije- Iz današnje je perspektive jedan od najznačajnijih pred- ta, a temelj je njegova dramskog stvaralaštva groteska. stavnika poljske međuratne avangarde, uz Witolda Gom - browicza i Bruna Schulza. Znakovito je da su sva tri umjet- Tadeusz Kantor je 1956. postavio njegovu Sipu, no tek je nika djelovala izvan tadašnjih popularnih umjetničkih sedamdesetih godina Witkacy doživio pravi boom, najpri- stru janja i grupacija, svatko na svojoj margini, čime su u je unutar poljskog kazališta, a onda i na međunarodnoj svoja umjetnička djela upisali, naravno, mnogobrojne

68 I KAZALIŠTE 65I66_2016 Goran Navojec kao partijski sekretar Bukara I 69 telja srednje generacije Jerneja Lorencija, koji je još jed- zbog igranja sudbinom, odluče izazvati nesreću. Oni, zaje- nom potvrdio svoju kreativnost i veličinu. Za razliku od podno sa svojom ljubavlju Julijom, vjeruju u tu metafizičku nekih iznimno talentiranih mladih redatelja koji se, među- ideju igranja ruskog ruleta sa sudbinom i stoga su u oči - tim, relativno brzo istroše u kopiranju samih sebe ili, pak, ma ostalih putnika potpuni luđaci. Oni su za svoju ideju od onih koji nasilno nastoje osuvremenjivati klasike, Lo- spremni i umrijeti. Pa ne prepoznajemo li u tome važan renci već godinama stvara vrlo raznolike predstave snaž- segment današnjeg svijeta – terorističke akcije ljudi zalu- nog suvremenog senzibiliteta, no koje izrastaju iz tkiva đenih Islamom? Sam Lorenci u jednom intervjuu kaže, teksta, istovremeno zadržavajući unutar te raznolikosti parafraziram, da je borba za ideju, bez ekonomske raču- svoj redateljski autorski stil. Inscenacijom Poludjele loko- nice, danas na Zapadu nepoznata. Upravo je u tome u motive iznenadio nas je još jednom, ovoga nas puta uvo- današnje vrijeme ta sumanuta snaga islamskih terorista, deći u svojevrsno glazbeno kazalište. oni nose duboku vjeru u vlastitu ideju, kakva god ona bila, Poludjela lokomotiva, tekst u kojem je radnja na prvi po - i za nju su spremni umrijeti. Ato je nešto što je zapadna gled relativno jednostavna: dva zločinca vole istu ženu, civilizacija u potpunosti izgubila. Izgubili smo ideje i idea- preuzimaju identitete strojovođe i ložača te se odluče poi- le. Izgubili smo vjeru. Ne vjeru u Boga, vjeru sve što nije grati sudbinom– vlakom projuriti nedozvoljenom brzinom profit za nas same. Stoga je Poludjela lokomotiva istovre- i izazvati nesreću koja će odlučiti tko će preživjeti, meta- meno i prikaz anarhističke akcije, revolucije, krika protiv fora je suvremenog svijeta – onog u kojem je živio Witkacy apatije društva. Ta akcija, taj krik može biti akcija zločin- u prvoj polovici dvadesetog stoljeća i ovog danas koji je, ca ili luđaka, ali i akcija umjetnika. Poludjelu lokomotivu ubrzanim, površnim načinom života te razvojem tehnolo- možemo čitati i kao odu umjetnosti. Umjetnik je kreator, gije, mehanizacije, kompjuterizacije i novog birokratskog, Bog vlastitog stvorenog kozmosa, baš kao i revolucionar kafkijanskog terora što ga svakodnevno na našim poslo- ili anarhist. Zamaman je taj zov slobode stvaranja vlasti- vima provodi nova generacija takozvanih tehnomenadže- tog svijeta, taj ekstatični kovitlac, ta slast novoga i nepoz- ra, otišao još mnogo dalje. Moramo priznati da je kata- natoga, ta snaga kreacije koja otklanja svaki strah. To je strofični Witkacy itekako lucidno intuirao današnje stanje božanski osjećaj, osjećaj da prelaziš zakone gravitacije, svijeta u kojem su prostori, kao što su kultura, umjetnost smrtnosti, sve fizičke zakonitosti. i duhovnost,a unutar kojih se može razvijati dublje poni- Zanimljivo je da se Poludjela lokomotiva često vezivala ranje u tajnu svijeta, sve ugroženiji. primarno uz filmsku umjetnost, pa i sam Witkacy u dida- Postoje i mnogi drugi razlozi zbog kojih je Poludjela loko- skalijama nekoliko puta navodi filmsku tehniku kao važno motiva danas vrlo aktualan tekst: jedan od njih je sve pri- mjesto u inscenaciji te sugerira iznimno brzo izmjenjiva- sutniji racionalizam i pragmatizam zapadnjačkog načina nje slika na filmu. Lorenci, međutim, kreće iz posve su - mišljenja. Već je Witkacy uzrocima krize svoga vremena protnog smjera – cijelu predstavu stvara u formi glazbe- smatrao usmjerenje europske misli na korisnost, konzi- nog teatra i glazbenog performansa, dakle, u duhu audi- utjecaje tadašnjih –izama, ali isto tako stvorili posve igran bio, naročito sedamdesetih godina, Witkacyjevi su stentnost i na logičku psihologiju. Vremenom se taj način tivne kulture, i to iz nekoliko razloga. Prvo, islamska je reli- autentične, jedinstvene umjetničke opuse. Jedna od sre- dramski tekstovi, kao i njegov teorijski diskurs raspisan u mišljenja samo višestruko potencirao, da bi se danas te - gija, u današnjem svijetu najbliža duhu sumanute akcije dišnjih točaka Witkacyjeve pesimističke filozofske misli, njegovu avangardnom programu Uvod u teoriju čistog meljnim vrednotama kapitalističke civilizacije smatrali ko - Witkacyjevih anti junaka, auditivna – Muhamed je čuo pa tako i stvaralaštva, jest nerješivi, tragični sukob izme- oblika u kazalištu, uvijek predstavljali teško savladiv tea- mercijalni uspjeh, produktivnost, usmjerenost na rezultat Božji glas, Islam nema slike Boga, Alah nema utjelovlje- đu dvije temeljne vrijednosti čovječanstva: osjećanja soci- tarski teren. Često su ih igrali kao puku grotesku, površno, i u krajnjoj konzekvenci – profit. Prostor eksperimenta i nje. Drugo, danas radikalno živimo u prevladavajućoj kul- jalne pravednosti te važnosti njegovanja kulture i umjet- neprirodno, ponekad i kabaretski parodično. I danas je istraživanja, pa čak i u umjetnosti i znanosti, sve je uži jer turi vizualnoga, a Poludjela lokomotiva je subverzivan nosti. Naime, Witkacy je razumio potrebu potlačene mase postaviti Witkacyjeva djela na pozornici prilično tvrd orahi ne pridonosi gomilanju kapitala. Stoga je upravo ono što tekst u odnosu na modernu civilizaciju, dakle, vrlo je luci- za pobunom i revolucijom, no s druge je strane vrlo točno za redatelja i za ansambl. Stoga ne iznenađuje činjenica zanima i Witkacyja i Lorencija – akcija koja nema za cilj dno promišljanje ne osmišljavati ga u kontekstu prevlada- slutio da taj put vodi ka gubljenju individualnosti istaknu- da je njegova igra bez teze u dva čina s epilogom, Polud - ništa racionalno, ništa pragmatičko, akcija koja u očima vajuće domene vizualnoga. No, navedeni su razlozi samo tog pojedinca, a time i gubljenju kulture i umjetnosti. jela lokomotiva, slovensku praizvedbu doživjela tek prije većine djeluje kao zločin ili kao čin duševnog iskliznuća. vrh ledenog brijega jer, čini se, upravo auditivna umjet- Makoliko u određenim kazališnim krugovima popularan i nekoliko godina u režiji vrlo svestranog i potentnog reda- Dva zločinca tek tako, zbog metafizičkog eksperimenta, nost nudi vjerojatno najdublje poniranje u tajnu Witkacy -

70 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 71 jeva svijeta. Lorenci kaže da je za njega glazba, parafrazi- ta mnogo dublje ponire u esenciju postojanja. Nudi nam njih, tu su, spomenimo samo sudionike temeljnog ljubav- pojavnost monada u zajedništvu s drugim monadama. I ram, najviša umjetnost i komunicira s nečim esencijal- istu onu slobodu kao i Witkacyjevi tekstovi, kao i Loren - nog četverokuta: pokretom sjajno erotski naelektrizirana ponovno pronalazimo bliskost s Lorencijevim promišlja- nim, ima nečeg arhetipskog u glazbi, pa čak se i kazalište cijeva predstava, slobodu koja se odmakla od kronolo- Tina Vrbnjak te groteskno iščašena Maja Sever koja u jed- njem kazališta, odnosno, njegovim sve prisutnijim poigra- rodilo iz glazbe, iz kora. Witkacy je, pak, govorio da je su- škog vremena i euklidskog prostora. Zvuk je pokret, zvuk nom trenutku izvodi song izopačenog kabaretskog ugođa- vanjem s gledateljima, s razbijanjem i ponovnim uspo- vremeno kazalište izgubilo snagu gubeći davnu magično- je preobražaj. Glasovi su kao instrumenti, umjetnost ja. Witkacyjev svijet-otok, jedinstveni prostor umjetničkog stavljanjem kazališne iluzije. Čini se da je Lorenciju važno kultsku dimenziju. Osim toga, u Poludjeloj lokomotivi Wit - zvuka je, preuzmimo Deleuzeov pojam – apstraktna maši- čina, postaje podij s dva glasovira i s glumcima (sceno- istraživati međuprostor koji je među ljudima – glumcima, ka cy se referira, kao i u mnogim drugim tekstovima, na na. Mašina jer je umjetnost zvuka serija ujedinjenih sila; grafiju je osmislio Branko Hojnik), koji u tu jureću mašinu gledateljima... Tu leži tajna svijeta. Zajedništvo potencira odgovornost pojedinca, nudi vjeru u ljude, ali i mogućnost Einsteinovu teoriju relativnosti. Ne postoje apsolutne veli- apstraktna jer ne stvara konkretne oblike već stalnu po - od samoga početka uvode i gledatelje, direktno im se ranjavanja. To je prostor bliskosti, otvorenosti i hrabrosti. čine, sve je u odnosu jednog prema drugome, objekt se tencijalnu promjenu. obraćajući i igrajući na njih. Jureća mašina stvara se pri- Lorencijeva Poludjela lokomotiva na mnogim razinama – mijenja u odnosu na subjekt i obratno. Dakle, sve je u Upravo tome približio se Lorenci svojom predstavom, zai- marno snažnom, kakofoničnom glazbom Branka Rožma - od idejne, filozofske, preko estetske pa sve do razine pro- stalnom gibanju, promjeni, identitet se stvara i ruši. Još je sta duboko zaronivši u unutarnji sloj Witkacyjeva svijeta. na – što je na glasovirima sviraju Škof i Jovanović –a koja mišljanja suvremenog kazališta – otvara upravo takve davne 1936. kasnije poznati filmski teoretičar Rudolf od samoga početka diktira ritam i tempo izvedbe, poten- Witkacyjev čovjek-mašina u Lorencijevoj inscenaciji po - pro store slobode i izloženosti, propitivanja i rušenja grani- Arnheim napisao esej posvećen umjetničkom potencijalu staje glumac-glasovir: dva glavna glumca – izvrsni Janez cirajući atmosferu napetosti te skoro fizičko osjećanje ca. I u tome je njezina golema snaga. radija, odnosno, umjetnosti zvuka, u kojem, između osta- Škof uglavnom leđima okrenut publici i stoga još tajan- nesnosnog pritiska, čime cijela predstava postaje svojevr- log, ističe da svijet zvukova, za razliku od svijeta slika, stveniji i karizmatičniji te mladi, vehementni Aljaž Jova - sna glazbena kompozicija. Time Lorenci scenski potenci- Predstava je odigrana na Međunarodnom festivalu malih nikad ne miruje te odražava stalnu dinamiku i mijenu svi- nović – vlakom upravljaju svirajući na dva glasovira i po - ra još jednu važnu misao Witkacyjeve filozofije: uvjerenje scena u Rijeci 8. svibnja 2016., a Jernej Lorenci tada je jeta. Također smatra da takva dinamička percepcija svije- nekad izgovarajući, a ponekad pjevajući replike teksta. Uz da je egzistencija jedinstvo u raznolikosti, odnosno – dobio nagradu za najbolju režiju Festivala (nap. ur.).

72 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 73 Teorija

Urednica: Ljiljana Filipović supruga... bez dokaza o umobolnosti potrebnih u drugimkoga? Mjesta ušutkavanja oduvijek zauzimaju i religija i slučajevima.”4 Nedugo nakon možda tek zastoja progonagramzivi poslodavci. Kao glavni krotitelji. Ideali Ja. Osjećaj vještica. krivnje, preseljen s ukroćene majke na kćer, fatalno ome - Uskoro je ulogu preuzetnih muževa preuzela država kadta pobunu. Pristaje na malograđanski ego koji prikriva je na neodređeno vrijeme poželjela pospremiti ponekuodu zeto samopoštovanje. bun tovnicu, Reklamna poticanja savjetuju da se prijavi nasilnika, dok Bizarnost poslušnosti The Taming of the Shrew pruža odgovore svima koji imajuistodobno vaš nadređeni, često upravo u mediju licemjer- problema s Lacanovim izjavama – il n’y a pas de rapportnog zastupanja ljudskih prava, smišlja interni zakon koim sexuel – iz 1970. koja upućuje na to da ne postoje odno-kompanija u kojoj radite postaje legalnim zaštićenim zlo- si među spolovima jer Drugo, kao jezik, stoji između njihstavljačem. Kroti se i prešućivanjem. 8 te – la femme n’existe pas. Jasno potrebno ih je tumačiti Pristaje se tek na u kontekstu Lacanove složene topike, no banalno seironiju ra - kao utjehu jedne crne komedije čiji se autor nije preigrao. Umijeće mu je postavljanje zrcala ispred moći, ako se danas kroti „goropadnicu”? Bilo kojuFranco ‘Bifo’ Berardi analizirajući slučaj mladog kopilota zotkrivaju i u odnosu prema Katarini. narcizma i bizarnog pristajanja na poslušnost. osobu? Da govori što ne misli. Da šuti. Prešuti.Andreasa Lubitza koji je u svoje samoubilačko putovanje Petruccio: ... ako znate djevojku, Pokazati da nije nužno. Nepravdu. poveo cjeli avion, ističe podatak da je skrivao svoje stanje K Što dovoljno je bogata, da bude Jednostavno. Opomenom pred otkaz. Izvanrednim otka-od kompanije za koju je radio.2 Nije to iznenađujuće, uka- Petrucciju ženom – jer na prosidbi će Odabrani tekstovi potiču na različte interpretacije. Analiza zom. Ubojstvom neke druge ptice rugalice. Vječnim zuje da „suvremeni turbo kapitalizam prezire one koji tra - Petrucciovoj se plesati uz zlata The Taming of the Shrew Michaela Mangana (Shake spe - izgnanstvom zviždača. Vrline neposluha. že bolovanje i mrzi bilo kakvu opasku o mogućoj depresi- Zvek – neka bude ružna kao ljuba are and the theatre of display) u kontekstu koncepta pre- Televizija trećeg tisućljeća promovira farmaceutski proiz- ji. Koliko automobilskih nesreća skriva više ili manje svje- Florencijeva, stara ko Sibila zentizma, Shakespearea u sadašnjosti, kreće od poima- vod s kojim postajete super izdržljiva majka, kućanica, pri- sne suicidalne namjere?“ Il pakosna ko Sokratova žena... nja fetišizma, ideje Marjorie Garbor da se sam teatar te - tom i zaposlena žena. Sve obavljate s lakoćom. Sve Kroćenjesad osjećaja i pristanak na podređenost uvijek je po - melji na fetišizmu. Razmatrajući fetišizam i psihoanalitički može gospođa s obiteljskog ekrana stići jer je, eto, poslu- litičko pitanje. 5 i marksistički, Mangan zaključuje da „fetišističko znače- šala savjet prijateljice koji joj pomaže opušteno prihvatitiMetode psihološkog maltretiranja plemića iz Verone, Pe - nje postaje kôdom po sebi te da se radi o nizu sustava, stres i obaveze. Da se proizvod ne reklamira imenom, tru ccia, ne bi se postidjeli ni u Guantanamu. A ni u suvre- Ta je divlja,6 ćudljiva mlada djevojka objekt razmjene.koji upravljaju samim strukturama i procesima izmješta- mogli biste reći: „Hm, pa to zvuči kao neka droga.“ Al’ te menom pravosuđu. Ni u političkoj propagandi. Ili vladaju- Između vlastita oca i Petruccia. nja koji omogućuju izražavanje i intepretaciju teatarskog su zabranjene! Ove čudesne pilulice, ili su možda kapljice, ćoj kičastoj kulturi. Kad sebe uvjeravate da to što vidite – Petruccio: ... Ako mogu značenja... Središnje mjesto igranja uloge u fetišizmu sa - možete nabaviti i bez recepta. Prijateljica ne otkriva izazi- egzibicionistički narcizam koji s profesorske pozicije Ide - Da stečem ljubav vaše kćeri, kakav domazohizma – te najviše teatralizirane seksualnosti – vaju li i ovisnost. I je li zapravo normalno da u jedan život ala ja, za po koji trenutak na ekranu, pristaje na lažirane S tom ženidbom ću miraz dobiti? ... uspo redivo je sa središnjim mjestom igranja uloga u Ukro - istodobno trpate njih nekoliko. Super žena postajete panegirike – nije istina. Psihologija mučenja, ima, očito je, Baptista: Poslije moje smrti ćenoj goropadnici.“ čudesnim legitimnim napitkom. Farmakologija, vladarica dugo naslijeđe. Polovicu zemalja mi, a dvaest Ogled Jamesa R. Fitzgeralda Sadism and masochism in svijeta, pomaže da se ne uzrujavate oko politike obitelji. I Tisuća kruna s mjesta na ruke. Shakespeare’s The Taming of the Shrew, The Merchant of 7 vlastitog zdravlja. U kojem ste sustavu, i što taj omoguća-Petruccio: Baš vrlo mudro počeh svoju vladu. Venice, and Romeo and Juliet, raščlanjuje Shakespea - va osim ropskog osmijeha. I nadam se dovršiti je sretno. reovo poigravanje idejom dominantnosti i pokornosti pre - Možete li se sjetiti kad ste vidijeli reklamu u kojoj se Sokolicapoti- je moja ljuta sad Brige su to za stariju svojeglavu kćer, koja je u malograko tih- triju djela, kao i sadističke i mazohističke osobine če oca obitelji da radi više i sa zadovoljstvom, bez goro-I mrtva gladna – al se najest neće. đanskoj društvenoj konvenciji na putu krotkoj mlađojlikova se - koji se muče u svojim ulogama. U svim tim odnosi- padnosti, uzimajući sredstvo za umirenje? Pa ne možeDok i ne bude mi pokorna, jer ne bi stri. Slabe su tu šanse romansi. Ali kakve su i kad sema ništa uvijek se odvija borba za moć. to! Kad mora reklamirati proizvod za dio tijela gdje njego-Inače za moj doziv marila, ne posjeduje? Tek mladost. Ljubav je, lakanovski, au to - ve brige udaraju. I ugrožavaju sreću doma. Vulgarne refe-Al ima jedan način još, da divlja erotična jer je u njezinu temelju narcistička struktura.Može U li se ikada vjerovati ukroćenoj osobi? Izvorni Sha- rencije izbjegavaju dotaknuti i temu zbog čega se sve to njoj se voli vlastiti ego. kespeareov naslov sugerira da se radi o procesu čiji je je možda događa. Politički uspavana obitelj temelj je sretne Može li brak i obitelj spasiti propast svijeta? O ugovornojkraj upitan. Katarina čezne za izricanjem svoje istine: autoritarne države. domeni takvog spasa već je sve, prije suvremenog pred- Zbog čega je nedopustivo preopterećenje poslom važnoSokolica se uroti, da spozna čuvarev glas i da se odazove – bačnog ugovora, rekao Kant. Moj jezik će izreći srca jade. 3 Jer srce bi mi puklo, da ih krijem. prikriti? Satrati vlastito negodovanje? Da se ne bisteA taj je, da joj ne dam spavati... Interpretacija The Taming of the Shrew kao bizarnog šalji- kome zamjerili? Supruzi? Suprugu? vog, pa i erotičnog komada djeluje uvjerljivo, no, nažalost,A da se to ne dogodi, ja hoću, Godine 1851. ozakonjena je odredba o zatvaranju supru- realnost potvrđuje grubu istinu igrokaza. Pretjeranost ima ga u državi Illinois. „Udane žene... mogu biti smještene ili ulogu pouke čak iako nije možda tako mišljena. Ali za 1 Šefovima? zadržane u bolnici (Državnoj, u Jackonsvilleu) na zahtjev

74 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 75 Teorija

Da slobodno mi bude reći sve, Michael Mangan Što goder želim – s bilo što mu drago.9

Da, možda „na kraju i počinje shvaćati da se“, kako to vidi

Mangan, „kada se moć i dominacija izvode kao igre a ne4 Thomashaggard,/To S. Szasz, Proizvodnja make her comeludila, and usporedno know her proučava- keeper’s call. kao naslijeđene društvene i ideološke nužnosti, ostvaruje nje inkvizicije/That is, i pokreta to watch za her, brigu as o weduševnom watch these zdravlju kites/That, GZH, bate „I ja sam spremna, čim on neka vrsta slobode.“ Povjerenje je nestalo. Petruccio ni - Zagreb,and 1982., beat str. and 304. will not be obedient. She eat no meat to-day, kad više neće znati kad Katarina govori istinu. Ali moć za 1728. Danielnor none Defoe, shaell navodi eat;/Last Szasz, night piše: she „Ovo slept me dovodinot, nor do to-night toga dashe povičem shall not...protiv odvratna postupka što je danas tako * to ne mari. Poslušnost im je važnija. A i malograđansko Ja samo veli, ugoditi mu“: u modi među boljom Klasom, kako se nazivaju, ali zapravo lakše izlazi na kraj s izlikom no s otvorenošću. Za Edwarda najgorom, odnosno protiv slanja njihovih žena u ludnice za Snowdena to znači: „Freedom isn’t free.“ svaki hir ili nesklonost, da bi mogli biti sigurniji i nesmetani- 1 10 ji u raskalašenosti... Ako nisu lude kada odlaze u te prokle- Shakespeare i teatar pokazivanja te domove, uskoro to postaju zbog okrutna postupka što ga Ljiljana Filipović tamo trpe...” Ibid., str. 302.

5 William Shakespeare, Ukroćena goropadnica, op. cit. str. 33. William Shakespeare, The Taming of the Shrew, op. cit. str. 28. 6 Grumio: Katharina the curst! 1 William Shakespeare, Ukroćena goropadnica, preveo Milan A title for a maid of all titles the worst. Bogdanović, 24 sata, Zagreb, 2010., str. 132. William Shakespeare, The Taming of the Shrew, op. cit. str. Shakespeare ironično progovara kakva je gnjevna žena, 30. mena prvoga Globe teatra nazivalo „modernim ruhom“, preko već „ukroćene” Katarine: Razvedri gnjevno, namršte- Grumio: Ha! Divlja Kata! Koju zovu tako, 1.1 Prolog: prošlost je neka druga zemlja √ a to je no čelo/I nemoj streljat tako prezirno/Iz očiju, da gospoda- Baš ne može se tim podičit jako. i sadašnjost kada su ljudi lorda Chamberlaina, kao i njihovi kolege u ra svog,/Vladara svog i kralja ranjavaš./Ljepotu tvoju to na - William Shakespeare, Ukroćena goropadanica, op. cit. 35. suparničkim kazališnim družinama, igrali uloge davno grđuje.../Gnjevna žena je/Ko zamučeno vrelo, blatno, ruž - U svom uvodu u Shakespeare in the Present Terence Ha - 7 William Shakespeare, Ukroćena goropadanica, op. cit. str. umrlih kraljeva i grofova noseći odbačena demodirana no/I mutno, nelijepo i dok je takvo,/Ma kako žedan bio, 50. wkes, s obzirom na historicističku sumnjičavost, ponovno nitko neće/Ni kap iz njega srknuti ni taknut,/Tvoj muž je tvoj odijela suvremene londonske aristokracije. U drugoj polo- William Shakespeare, The Taming of the Shrew, op. cit. str. uvodi „prezentizam“ kao kritičku strategiju u studijama gospodar, život tvoj... vici 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, slijedeći poplavu 44. William Shakespeare, The Taming of the Shrew, Shakespearea. To mora biti, tvrdi on, teorijski razrađena„historijski vjernih“ produkcija od kazališnih družina 8 http://shakespeare.mit.edu/taming_shrew/full.html, str. Početkom prošlog stoljeća na Odsjeku za filozofiju Filo zof- strategija, a ne samo jednostavna pretpostavka ili tvrđeChronegk - i Meininger pa nadalje (produkcija koje su uve- 133 skog fakulteta u Zagrebu doktorirale su Ivana Rossi (prva nje da je Shakespeare naš suvremenik. To mora biti stra- ... unknit that threatening unkind brow,/ And dart not scorn- hrvatska doktorica filozofije s doktoratom iz 1916. godine), like osmišljene kako bi obnovile Bardovu namjeru da se ful glances from those eyes,/To wound thy lord, thy king, thy te Elly Ebenspanger. Doktorirala je s temom Problem slo- tegija koja „neće čeznuti da govori s mrtvima [već ćepozornici dadne središnje mjesto) položaj neostvarene governor:/It blots thy beauty.../A woman moved is like a bod ne volje sa trideset i osam godina (28.10.1939.), a čla- težiti] govoriti sa živima“ (4). zamisli postao je historijski položaj. Zato je uvijek bilo 2 fountain troubled,/Muddy, ill-seeming, thick, bereft of beau- novi komisije bili su Albert Bazala i Ramiro Bujas. Godine Hawkesove riječi smatram moguće odabrati nešto drugo, a ne temeljni elizabetanski ty;/And while it is so, none so dry or thirsty/Will deign to sip 1942. ubijena je u Auschwitzu. Enciklopedije ne znaju za ohrabrujućim jer je teatar tijekom izvedbe uvijek i nužno or touch one drop of it, /Thy husband is thy lord, thy life, thy njih, kostim i scenografiju, no to je imalo učinak iznošenja prezentistički. Hawkes to uočava i određuje da keeper... neke vrste interpretativnog stava o značenju toga koma- 9 Kroćenje je draga tema. Jedna od najpoznatijih je u filmu William Shakespeare, Ukroćena goropadanica, op. cit. str. „naglašavanje sadašnjosti neizbježno doprinosi plodono- da. U novije su vrijeme teatarski dizajn i scenografija The Stepford Wives (Framk Oz, 2004.) 101. snom povezivanju s tekućim preusmjeravanjem kritičkih doživjeli pomak od toga, a teatarska semiotika svakodne- William Shakespeare, , op. cit. str. The Taming of the Shrew reakcija koje podjednako ističu i izvedbu komada i 98. vnice postala je još istančanija. Moderno ruho više ne Katharina: ... My tongue will tell the anger of my heart,/Or njegovu 're ferencu'… Prezentizam stoga ističe ono što se 2 Franco ‘Bifo’ Berardi, In the cockpit, ostavlja šokantan dojam (Ili ne?). Unatoč tome, točka u else my heart concealing it will break,/And rather than it http://www.commonware.org/index.php/neetwork/567- nazivalo 'performativnom' funkcijom drame“ (5). kojoj se vizualna predodžba ispresijeca s izgovorenim tek- shall, I will be free/Even to the uthermost, as I please, in nella-cabina.di.pilotaggio. Općenitija Hawkesova teza – da prezentizam omogućuje words. stom još je ondje gdje najjasnije bljesne kreativna iskra Skreće pozornost na to da svatko tko je često na bolovanju izokretanje kronologije kauzalnosti, postavljanje pitanja o značenja. Stoga, imajući to na umu, želim istaknuti jedan, riskira otkaz te da nas financijski kapitalizam prisiljava da10 Lena Sundström: Five hours with Edward Snowden, utjecaju sadašnjosti na prošlost – odjekuje rekreativnim radimo dvostruko više za upola manju zaradu. izrazito gestualni, moment iz jednog Shakespeareova http;//fokus.dn.se/edward-snowden-english/ činom stvaranja teatra, koji je oduvijek trebao prevladati komada i zaodjenuti ga nekim vrlo suvremenim ruhom. 3 Iako je riječ o drugačijem kontekstu, u intervjuu je otkrio da William Shakespeare, Ukroćena goropadnica, op. cit. str. 89. utjecaj sadašnjosti na prošlost kao i vice versa u svojoj William Shakespeare, The Taming of the Shrew, op. cit. str. 87.je američka vlada organizirala „insider threat programs” gdje se promatra kolege na poslu i izvještava o bilo čemu potrazi za onim što su Milhouse i Hume nazvali „plodono- Petruchio: Thus have I politicly begun my reign,/And ‘tis my što bi moglo biti znakom za zabrinutost. To svakako nije ni- hope to end successfully,/My falcon now is sharp and pas- snim interpretacijama“. šta novo. Na pitanje kako znati kome se može vjerovati, sing empty;/ * Edward Snowden odgovorio je da se, naravno, to nikad ne 3 Mangan, Michael, “My hand is ready, may it do him ease”: And till she stoop she must not be full-gorged,/For then she zna. Shakespeare and the theatre of display, Ilha do Desterro, never looks upon her lure,/Another way I have to man my Shakespeare se u teatru služio onime što se još od vre-Florianópolis 49, str. 195–213, 2005.

76 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 77 Završni govor Kate/Katarine u Ukroćenoj goropadnici za - 2.1. Kulturna teorija smislu penis zamijenila falusom, a anatomski/biološki vršava sljedećim savjetom njezinim „sestrama“: model psiho-seksualnog razvoja reprezentacij- Tijekom posljednjih nekoliko godina ta je riječ pronašla Pa zato obijest gledajte obuzdat skim/simboličkim modelom, tu pretpostavku uvelike način da prodre u općenit kulturološki i kritički/analitički ostavila netaknutom pripisavši (kao i Freud) vlast nad I u nju više nemojte se uzdat, istražiti i mogućnosti inherentne primjene toga shvaćanja rječnik. Posuđena iz antropologije, tu su riječ na znakovi- željom muškarcima. Međutim recentna djela femini- Već pohitajte svojim muževima na određeni komad. to različite načine sklanjali i Marx i Freud. U prvom svesku stičkih teoretičarki gotovo su uništila Freudovu falocen- I pod noge polož'te ruke njima – Sam koncept je, kao i mnogi složeni termini u kulturo- Kapitala Marx taj termin rabi metaforički uvodeći koncept tričnu pretpostavku. Razvivši, preispitavši i povremeno loškim analizama, ponekad prilično strogo i usko defini- robnog fetišizma. On tvrdi da „kada se roba proizvodi za I ja sam spremna, čim on samo veli, združivši te inicijalne Marxove i Freudove uvide, teore- ran; ponekad se primjenjuje općenitije. (Možda bi bilo razmjenu na tržištu na nju se ne gleda samo kao na kori- Ugoditi mu, kako goder želi. (5,2,1, 77-80) tičari kulture, proučavatelji i kritičari taj su termin rabili 4 točnije reći da ta riječ ima svoje jako i slabo značenje). To sne stvari, s 'uporabnom vrijednošću', već također kao na kao način istraživanja šire raznovrsnosti kulturnih i histo- je, barem djelomice, posljedica složene i prilično zbrkane inherentno vrijedne predmete s posebnim 'mističnim' kva- Pritom se ona tradicionalno nudi da učini upravo to – da rijskih pitanja. To je za posljedicu imalo postojan tijek knji- etimologije same te riječi, kojoj je inherentan niz interkul- litetama… Marx to opisuje kao fetišizam zato što, kao i u stavi svoju ruku ispod nogu svoga supruga. Eksperi - ga i članaka o fetišizmu i teoriji kulture: knjige o (primjeri- turnih proturječja, paradoksa i dvosmislenosti. Podrijetlo religiji, ljudski proizvod (…) zadobiva vlastiti život, i ulazi u mentirajmo s prezentističkim tumačenjem toga dramsko- ce) fetišizmu u francuskoj i en gles koj književnosti, joj leži u imperijalnim nastojanjima (i neuspjesima) osam- odnose i s drugim stvarima svoje vrste i s ljudskim ro - ga gestusa pomoću sugestije imaginarne zamisli. Smjesti - 7 naestostoljetnih zapadnjačkih putnika da shvate kulture i dom“. (Gamman i Makinen 1994: 28). o mo - mo taj prizor u suvremeni fetišistički klub – u Londonu, di i fetišizmu, 8 9 religiozne prakse središnje zapadne Afrike. Prikazi ranih Freudovo prilično drugačije shvaćanje seksualnog ili pato- o fetišizmu i imaginaciji, o fetišizmu i New Yorku, Los Angelesu ili Sydneyu. 10 11 5 Dajmo Petrucciu portugalskih susreta s afričkim plemenima govorili su o loškog fetišizma bliže je današnjem shvaćanju te riječipotrošačkoj u kulturi, o fetišizmu i Jeanu Cocteauu,o fe- sva svečana obilježja kožne odore „pravog“ sadomazohi- njihovoj uporabi izraza feitiço – šarm – iz čega se, čini se, svakodnevnoj uporabi. Freud fetišizam definira u tismislu šizmu i Henryju Fieldingu, 12 o fetišizmu kao diskursu kul- sta – upotpunjene bičem kojim pucketa i lisičinama koje poslije razvio pojednostavljeni zapadnoafrički termin fetis- erotskog uzbuđivanja koje se usredotočuje na neživiture, 13 o umjetničkom djelu kao fetišu,14 o fetišizmu u . Ta se riječ rabila pejorativno, kako bi se ukazalo na mu vise s remena. 6 so 15 16 I dajmo Kati (definitivno „Kata“, odmi- objekt ili na dio tijela umjesto na osobu. U svome tekstuMarloweovu Edwardu II. , o Shakespeareu kao fetišu,o korištenje „predmeta moći“, što su obično bile male figu- lica kojom joj se Petruccio obraća) možda odgovarajuću iz 1927. o toj temi on daje psihoanalitičko objašnjenjefetišizmu u popularnoj kulturi 17 te, u djelima previše autorice kojima se pridavala mistična – ili magična – sposob- submisivnu gumenu opremu, odnosno, ako smo u potpu- patološkog seksualnog fetišizma u kategorijama njegovara da bi ih se moglo navesti, o fetišizmu i filmskoj teoriji nost zaštite njihova nositelja od zlih utjecaja; one su nosti stereotipni, onakvu koja nagovještava odoru sužnja. podsvjesnog podrijetla u poricanju tjeskobe muškeod Laure Mulvey pa nadalje. 18 prožete spiritualnom potencijom koja se izvodi iz animi- U svim tim djelima ta se I pokušajmo zamisliti pogled koji razmjenjuju kao prešutno kastracije: stičke slutnje da utjelovljuju duh (barem u slučaju raspe- riječ povremeno rabila sa strogim marksovskim modulira- dogovoren pogled dvoje ljudi dok (ekstremno dobro) igraju la) božanstva. Povezujući to sa svojim zamislima o čara- njem, mnogo češće s psihoanalitičkim, a najčešće onako igru sadomazohističke pokornosti i dominacije govoreći nju i magiji, zapadnjački su komentatori to neizbježno kako bih htio da se ovdje shvati: kao nešto što spaja jedno drugom erotskim jezikom moći i igrom seksu alne interpretirali kao dokaz primitivne i idolopokloničke naravi „U svakom slučaju, ispostavilo se da su smisao i svrhasocioekonomsko i psihosek su alno te kao nešto što poka- uloge koje oni u potpunosti razumiju, a promatrači ne razu- ta kvih afričkih religioznih praksa nasuprot pretpostavlje- fetiša, tijekom analize, bili isti. On se otkriva tolikozuje pri- i uključuje široki kontinuum seksualnih identiteta, miju. I sada – ako vam ne smeta – zadržite tu misao dok noj apsolutnoj istini utjelovljenoj u kršćanskoj doktrini. rodno i čini mi se tako snažnim da sam spreman očeki-usmjerenja i ponašanja u kojima je utemeljen koncept ja objašnjavam što ovdje namjeravam postići. To je tijekom kolonizacije Afrike u 19. stoljeću doprinijelo vati isto u svim slučajevima fetišizma. Nakon što moći:sada od fiksacije na neku vrstu objectum sexualisa preko ideološkoj konstrukciji afričkoga subjekta kao praznovjer- objavim da je fetiš nadomjestak za penis, svakakotransrodnoga ću do sadomazohističkoga. na i inferiorna neznabošca koji se, prema riječima himne izazvati razočarenje; stoga žurno dodajem da on nije nadomjestak za bilo koji penis, već za poseban i pri- 1.2. Koncept i etimologija „klanja drvetu i kamenu“. Ti rani istraživači, trgovci, misio- nari i protoetnolozi zapravo su dosljedno pretjerano po - lično osobit penis koji je bio ekstremno važan u rano-2.2. Temelj samog teatra? Izraz iz moga naslova „teatar prikazivanja“ preuzet je iz jedno stavljivali i pogrešno razumijevali narav i raznovrs- me djetinjstvu, ali je poslije nestao. Što će reći, treba- provokativnoga, zaigranoga i ozbiljnog ogleda Marjorie nost zapadnoafričkih fetišnih uvjerenja i praksa. Ironično lo je biti normalno da se od njega odustalo, no fetiš Upravoje u tom kontekstu, u članku koji se usredotočuje na Garber „Fetish Envy“ (1990). U njem, Garber tvrdi da „je je što postoji dokaz koji pokazuje da su neki plemenski osmišljen upravo zato da bi ga se sačuvalo od potpu-presvlačenje ženskoga u muško kod Shakespearea, Gar- fetišizam neka vrsta teatra pokazivanja – i da teatar doi- fetiši koje opisuju prvi portugalski pustolovi sami bili kon- na nestanka. Jednostavnije rečeno: fetiš je nado ber- tvrdi: sta pokazuje uprizorenje fetišističkog scenarija“; struirani kao oponašanje raspela koje su pripadnici ple- mjestak za ženski (majčin) penis u koji je mali dječak „fetišizam je neka vrsta teatra prikazivanja – i doista, zaključuje prosudbom da se „sam teatar temelji“ na mena vidjeli u susretima s kršćanima koje su već sreli. nekad vjerovao i – zbog razloga koji su nam poznati – teatar predstavlja uprizorenje fetišističkog scenarija. fetišizmu (56). Garber se uvelike usredotočuje na pitanje Pojam „fetiš“ stoga je okružen semantičkom i semio- ne želi odustati od njega“ (Freud 1961: 152-153). Odatle se Freudov „penis“, taj anatomski objekt, transvestizma. Ovaj će rad zastupati i širi i uži pristup radi tičkom zbrkom od trenutaka svoje prve uporabe u europ- premda shvaćen kroz Lacanov „falus“, strukturirajuće istraživanja pojedinih implikacija tvrdnje M. Garber kako skoj misli. Riječ je o terminu koji označava neuspjeh jedne obilježje želje, ponovno književno obrađuje kao rekvi- bi se propitalo i fetišizam kao „teatar pokazivanja“ i stra- kulture da razumije neku drugu, koji je doista „čvrsto Implicitne pretpostavke da je seksualni fetišizam zit na pozornici, odvojiv objekt. Nitko nema falus… tegije prezentizma kao pristupa Shakespeareu: posvetiti ukotvljen u prostoru između kultura, u jednu od najpo- isključivo muški atribut, držali su se klasični frojdovski [Transvestit kod Shakespearea] nije slučajnost histo- će se i širem pitanju teatra i koncepta fetišizma te će tentnijih zona nesporazuma“ (Mack 1995: 54). teoretičari usprkos dokazu o suprotnom. Neobično je da rijske kontingencije već nužna intervencija koja je lakanovska psihoanalitička reakcija, koja je u širem

78 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 79 fetišizam ne čini samo mogućim već ga stavlja vanja.u No onkraj toga interpretacija smisla ovisi o nizu archu, A Godly Form of Household Governmentkursima, A Homilysadomazohizma i elizabetanskih društvenih temelj samog teatra (Garber 1990: 56). subkodova koji su uvijek kulturno specifični i koji mogu State of Matrimony i druge takve kontekstualizirajućeodnosa. S jedne strane, odnosi gospodar/sluga i gospo- Što bismo trebali zaključiti na temelju te provokativne tvr-biti lokalni ili čak osobni i tajni. Fetišističko značenje stoga dokumente. No kako bi izgledao prezentističkidarica/sluškinja pristup to - bili su dio svakodnevne stvarnosti. S dnje? Ja bih se oprezno složio s M. Garber prema kojojzapravo postaje kod po sebi. Riječ je o sustavu – ili nizu me komadu: koji je „uobličen povišenom drugesviješću strane, o našoj izrazito erotski prizvuci robovanja (koji jed- doista ima nešto u fetišističkoj gesti koja jest fundamen-sustava – koji upravljaju samim strukturama i procesima situiranosti“ i koji iznalazi načine kako bi nakota zaokupljenost pripadaju sonetnom nizu i suvremenoj fetišnoj sce - izmještanja i koji omogućuju izražavanje i interpretaciju talna za teatar, premda bi moj naglasak bio drugačiji od našom povijesnom posebnošću mogla uobličitini)21 naše razu- čuju su u Lucenziovu uzviku. Drugo, uza sve to, Lu - njezina. Ona svoj argument dokazuje s pozicije ukorije-teatarskoga značenja. mijevanje prijašnjih seksualnosti? cen ziovo razmjenjivanje odjeće s Traniom uspostavlja njene u frojdovsko/lakanovskoj teoriji, a ključ njezine arStoga - bih, u tom širem smislu, iznio argument u prilog trajni strukturni motiv u komadu. Naravno, Ukroćena go - gu mentacije jest žensko-muški transvestizam. Moje bivažnosti tog termina u bilo kojem razmatranju teatarske ropadnica strukturirana je u skladu s konvencijama ko- shvaćanje manje ovisilo o izdvajanju i isticanju žensko-reprezentacije. Slično se i odnos između Shakespearea 3.1. Teatarska seksualnost mičnoga, no one su podjednako i konvencije komedije muškog transvestizma kod Shakespearea i manje bi sekulturne ikone, proizvoda Shakespeare industrije i kla- Naravno, upravo se na ovome mjestu vraćamo konceptugospodara/sluge i konvencije romantične komedije; one posvetilo pitanju tko, ako itko uopće, ima falus. Ono jesičnog marksističkog robnog fetišizma čini neprijepornim: fetišizma. U kategorijama rodne i seksualne politikese sastoje od razrada i varijacija lazzi vrste koje svoje po - više povezano s već spomenutim širim smislom te riječi.već se dovoljno pisalo o njegovoj kvazimagičnoj transfor- fetišizam je također relativno nova stvar. Čini se da posto-drijetlo vuku iz rimske komedije, a koje su veličanstveno maciji u „inherentno vrijedan predmet s posebnim Slične se tvrdnje iznosilo i prije neznatno različitim voka- ji nešto osobito prezentističko u vezi sa samim fetišiz-eksploatirane u talijanskoj commediji dell' arte. Okus toga 'mističnim' kvalitetama“. bularom: semiotičari teatra, od samoga Shakespearea mom. Njegova vlastita „situiranost“ povezuje se sa stilomosjećamo s prvim pojavljivanjem Petruccia – u burlesknoj nadalje, upozoravali su nas na ideju da teatarska repre- 19 Što se pak dogodi kada upravo sek sualne orijentacije i rodnog identiteta koji se kompa-komičnoj razmjeni riječi između gospodara i sluge na zentacija djeluje na način koji je u biti metonimijski: jedantaj „sadašnji“ pojam fetišizma počnemo primjenjivati na rativno ističu i artikuliraju tek u novije vrijeme. Ponovnatemu udaranja i bivanja udarenim: grm zamjenjuje cijelu Ardensku šumu, jedan čovjek čini svoju interpretaciju pojedinih komada? izgradnja odnosa Kata-Petruccio u smislu jednoga jače PETRUCCIO: Amo, lupaj, Grumio! imaginarnu silu tisuću vojnika – i tako dalje. Metonimija je osviještenog odnosa između dvoje ljudi koji istražuju, i u GRUMIO: Da lupam, gospodaru? Koga da lupam? Zar također obrazac prema kojem djeluje klasičan seksualni konačnici zahtijevaju, sadomazohističke uloge domina- 2.3. Interpretativne strategije je ovdje tkogod vašu milost konzultirao? fetišizam objectum sexualisa jer on također zadržava ntnoga i submisivnoga svakako nam omogućuje plodono- usredotočenost na značajan dio (stopalo, koljeno) ili ih PETRUCCIO: Oštro mi lupaj, huljo – čuješ li? Različiti komadi mogu prizvati, odnosno izmamiti, različite snu interpretaciju tog komada, i to takvu koja postiže povezuje (odjećom) umjesto da pokušava zahvatiti cjeli- vrste interpretativnih strategija i vjerojatno nijedna suvre- „oporavak Kate kao žene djelovanjem a ne postajanjem 22 nu. S druge strane, metonimija je slab termin, izmiče jojmena kritička/teorijska pozicija – prezentistička, psihoa- žrtvom“ (Taunton Patterns). Središnje mjesto igranja ono što je zasigurno ključno obilježje izvedbe, sam utjecajnalitička, dekonstruktivna, novohistoricistička – neće uloge u fetišizmu sadomazohizma – te najviše teatralizi- publike tijekom toga procesa. Teatarska se reprezentaci-otkri ti da pristaje svim komadima jednako dobro. (Psi ho - rane seksualnosti – usporedivo je sa središnjim mjestom3.3. Kata ja preciznije opisuje kao fetišistički proces a ne kao meto- igranja uloga u Ukroćenoj goropadnici. To nije, naravno, analiza se, uzmimo vrlo grub primjer, doista iskazala s Sadomazohističko tumačenja Goropadnice taj komad nimijski jer taj termin snažnije evocira ritualno zaposjeda- neuobičajeno u šekspirijanskoj dramaturgiji, međutim Hamletom, ali u cjelini nije osobito razjasnila Vesele žene promatra u kategorijama Katina putovanja od frustracije nje onoga što se događa na pozornici s psihičkom moći Goropadnica je jedan od onih komada u kojima se sam windsorske.) Što se prezentizma tiče, može biti da su oni njezinom trenutačnom društvenom ulogom ugnjetene že - koja mu prije svega daje smisao. Ukoliko je teatarskokomadi za koje je najvjerojatnije da će nas potaknuti da koncept osobito neumoljivo eksploatira i istražuje. ne (koju simbolizira istinsko javno poniženje otvorenim iskustvo u biti erotsko, onda je to fetišizirani erotizam,reagiramo na prezentistički način upravo oni koje smatra- Temeljni dio toga komada doista je SVAKO igranje uloge, nastojanjem njezina oca da je proda na tržištu braka, gdje je želja koja zauzima mjesto između publike i pozor-mo najneugodnijima. Šekspirijanske su se studije poslije jer je riječ o „komediji ugode“ koja se navodno izvodi zbog pretvarajući je u, kako to ona kaže, „podsmjeh … ovim nice snažno kodirana. Teatarski smisao ovisi o izmješta-Holokausta, primjerice, mučile s Mletačkim trgovcem terapeutske dobrobiti Christophera Slya. A unutar tog blunama“; 1, 1, 58) nju, o načinima kojima se neki objekt, ili neki atribut, iliupra vo zbog načina na koji nam taj komad osvješćuje po - metateatarskog okvirnog polazišta uprizorene su poznate 23 do točke gdje ona pronalazi para- neki proces izdvaja na neki način i zadobiva psihološkuvijesnu situiranost. U okvirima rodnih politika Ukroćena šekspirijanske komične teme prerušavanja, varanja i igra-doksalnu slobodu u submisivnom igranju uloge u konsen- moć, bilo da se ta moć shvaća kao magična, ideološka iligoropadnica obraćala se generacijama feministkinja i nja uloge, ljubavnici se prerušavaju u ravnatelje škola,sualnom sadomazohističkom odnosu s Petrucciom. Na erotska. Kad se prvi put čuje, to zvuči kao stara ideja tea-postfeministkinja na vrlo različiti način od onoga na koji površni cjepidlake utjelovljuju imućne očeve, dok gospo-tom je putu prisutan niz ključnih koraka: Kate na svoje ini- tarske metafore ili simbola; ali ona to zapravo nije. S obzi-se obraćala njihovim prethodnicama upravo zato što je dari i sluge izmjenjuju mjesta, a Lucentio uzvikuje: „I slugacijalno poniženje reagira tako da zahtijeva dominantnu rom na metaforu i simbol, prisutna je tendencija da se uvi-priredila potpuno olakšanje razlika i razdvajanja između bit ću ja, da stečem djevu.“ ulogu: vezivanjem i mučenjem svoje mlađe sestre (čineći jek gleda onkraj označitelja prema označenome; nasuprot prošlog teksta i sadašnjih struktura uvjerenja. I, naravno, od nje, kako se Bianca požalila, „sužnja“) 24 tomu fetišističko se izmještanje postojanije usredotočujejedna od posljedica toga bila je žestoka historizacija toga , zamagljiva- na samog označitelja i pripisuje mu moć označenoga.komada: ustrajavanje na tome (sam sam to napravio u 20 njem rodnog identiteta pokazivanjem fizičke superiornosti Vjerujem da je to esencijalni obrazac teatarskoga spozna-nekim svojim prijašnjim tekstovima o Goropadnici) kako prema muškim udvaračima, udaranjem i ponižavanjem bismo ga, razumijevanja radi, trebali tumačiti u njegovu Hortensija. U Katinoj interakciji s Petrucciom, međutim, su vremenom kontekstu, pozivajući se na Filmerovu Patri - 3.2. Gospodari i sužnji ne samo da je došlo do prebacivanja moći: to se događa i s načinom Katinog saobraćanja, nakon što na površinu Posljednja je tvrdnja posebno značajna, i to na dvije razi- izbija element zaigranosti. To je očigledno čak u njihovu ne: prvo, podsjeća nas na vokabular koji je zajednički dis-

80 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 81 prvom susretu, koji se sastoji od međusobnog erotskog već je i psihološki plauzibilno, održivo i u smislu narativaslučaju i ovog tumačenja Ukroćene goropadnice, izgubila okršaja riječima. Zatim slijedi niz igara poniženja i porica- u smislu jezika komada, i općenito prikladno zato što nudise kulturna i povijesna specifičnost koja sve to vrijeme nja. Njih inscenira i njima upravlja Petruccio, međutim Još osam dana. Ako ne htjede komedijski primjeren sretni završetak komada – štoviše,uobličuje taj komad. Riječ je o specifičnosti koja priču Ka - one su u kontrastu naspram prvotnog prizora poniženja, u smislu koji ne ovisi o implicitnom prihvaćanju publikete i Petruccia supostavlja unutar tvrdokornog konteksta Udavati se, onda ću me pitat,25 utoliko više jer su postavljene kao igre, mali prizori u koji- U koji dan da ištem najveštaj elizabetanskog patrijarhalnog modela. djela Patriarcha, A Godly Form of Household Gover nment ma je Kati dodijeljena uloga buntovne ropkinje/sluškinjeČini se da uloga kojom će Petruccio započeti eksperimen- i Homily of the State of Matrimony, tekstova u kojima do - I kad ćemo se vjenčati. (2,1,169-180) Jedan popratni učinak sadomazohističke Goropadnice Petrucciu. Premda u početku neodlučna, Kata naposlje-tirati ni u kom slučaju nije konvencionalno muževna: mogao bi biti da omogućuje sadomazohizam s nekomminacija i submisivnost nisu erotske igre već teološki im - tku počinje shvaćati da se, kada se moć i dominacija izvo-naprotiv, čini se da se priprema dražiti Katu svojom vrstom kulturne validacije koja dolazi od poravnanja s iko-perativi i društveni apsoluti. Stoga, iznijevši argument u de kao igre a ne kao naslijeđene društvene i ideološkebojažljivom submisivnošću. Međutim, u nadmudrivanju ničkom (fetišiziranom) kulturnom figurom Shakespearea.prilog „queer“ interpretacije (ili uprizorenja), želim završiti nužnosti, ostvaruje neka vrsta slobode. I s obzirom na tokoje će uslijediti on otkriva da ta uloga neće djelovati: To je, naravno, uobičajen fenomen na kulturnom i poli-postavljanjem nekoliko pitanja o tome. Ta pitanja izviru iz sjećanja da kada se Shakespeare otvoreno igra s diskur- da „je jedna od temeljnih datosti sadomazohizmapokazuje se da Katu ne privlače submisivni muškarci te tičkom području: Shakespeare je, kao Biblija, stavljen u sima sadomazohizma („Kad sam rob tvoj, što da radim [sadržana] u tome da je upravo submisivna strana onaPetruccio stoga u konačnici preuzima dominantnu ulogu: službu svih mogućih vrsta uzroka. Jednako je, doduše, već da pratim / Čas i doba kada svoje želje redaš?“,30 koja ima kontrolu“ (Taunton, Patterns…), ona se uključuje … Pa zato se vjerojatno da bi ta jednadžba mogla djelovati i obrnuto, da Sonet 57), učinak je prilično drugačiji od onoga što imamo u igru za koju se samo čini da je na njezinu štetu, prih- Otresimo sveg toga brbljanja je dakle kulturna svježina sadomazohističkog diskursa u Goropadnici. Sama činjenica da Shakespeare taj glas vaćajući Petruccia u ulozi gospodara nasuprot svojoj sub- I čujte jasnu riječ: Vaš otac je učinila Shakespearea valjanim. misivnoj ulozi. može „pokrenuti“ u sonetima služi naglašavanju razmjera Već pristao, da budete mi ženom 28 Posljednjih godina ljubi- u kojima je, historijski, taj komad ukorijenjen u vrlo raz- …………………………………………………….. telji Shakespearea naslutili su da je Shakespeareu mizo- ličitoj vrsti psiho-seksualne politike. Je li uopće važno Vi ne smijete ni za koga poći ginu (kao i Shakespeareu kapitalistu, Shakespeareu mo - hoćemo li to izgubiti ako istovremeno pronađemo novo Do za mene, jer sam ja se rodio, narhistu, Shakespeareu antisemitu) bila potrebna zaštita trajno značenje koje svoju snagu dobiva od naše situira- 3.4. Petruccio Da krotim Katu. (2,1,261-263; 268-269) od moralnih zahtjeva današnje perspektive. Ta „rekupe- nosti? Bi li bilo moguće predvidjeti plodonosnu interpreta- Kao i većina tumačenja Goropadnice, i ova se interpreta- racija“ njegove rodne politike pomoću novog obrasca sek - ciju u kojoj odnos između historicizma i prezentizma nije 26 cija usredotočuje na Katu (koju se obično smatra psiho- sualnog diskursa (premda kontroverznog) „ili–ili“ već „i–i“? I ako je to tako, kako je to moguće? Ja 29 prilično komo- loški zanimljivijom figurom od vodećega para). Međutim,I odi trenutka pa nadalje, na njega pada posao inscenira- to još ne mogu predvidjeti u kategorijama predstave, tno pristaje unutar tradicije kriticizma koja ga nastoji spa- Petruccia se može promatrati kao nekoga tko sve višenja „scena“ – zadatak koji on obavlja s užitkom, što vodi međutim sve je jača sumnja da je prezentizam, taj novaj- siti od bilo kakva navodnog izravnavanja sa sadašnjim postaje dijelom tog odnosa. Ako naš prvi susret s njim kaodo Katina konačnog prihvaćanja, simbolizirana glasovitim lija u našem okružju šekspirijanskih studija, najučinkoviti- dominantnim Grumijevim gospodarom (više u društve-govorom u kojem trenutak kojim smo počeli, „I ja sam reakcionarima ili s prošlim barbarizmima. I premda bi či - ji ne kao alternativa historicizmu već kao njegov dijalek- nom nego u seksualnom smislu), to nije u cijelosti načinspremna, čim on samo veli, / Ugoditi mu“, sto tekstualno izučavanje moglo zahtijevati da se o povi- tički partner. Je li moguće da je izbor između govorenja 27 postaje stili- na koji započinje svoje udvaranje Kati. On publici kaže da jesnosti Shakespeareova položaja omogući govorenje bez mrtvima i razgovaranja sa živima u konačnici ipak zirana gesta fetišizirane seksualnosti označavajući time mu je namjera svoje udvaranje učiniti živim, na temelju ikakve zadrške, svaki kriticizam koji se ozbiljno prihvaća pogrešan? uzajamni pristanak zaigranog sadomazohističkog odnosa. svoje uloge; međutim izrazi kojima opisuje svoje namjere ideje „plodonosne interpretacije“ nastojat će težiti onome Prijevod: Goran Vujasinović pokazuju da ni on nije još razriješio kakva će biti njegova što nam je zajedničko umjesto onome što nas razdvaja: tek će nekoliko teatara uprizoriti predstave kojima je gla- uloga. On će, uvjerava publiku: 4.1. Rekuperacija vna poruka koliko je irelevantan taj komad. A kada dođe, prosit ću je živo, Sumnjam da će tumačenje koje ovdje sugeriram zadobiti Pa ako stane grdit, reći ću joj, jednoglasnu podršku onih koje vidim kao saveznike na Da pjeva slatko ko slavujak. – Kada se području rodno osviještenog kriticizma. Neki kritičari, i Namrgodi, da vedra je ko ruža, radikalni i reakcionarni, često su naglasak koji je queer 4.2. Pitanja Kad jutarnja je rosa okupa – Referencije teorija posljednjih godina stavljala na sadomazohizam Jedna od razlika između akademika i kazališnog redatelja A ako bude nijema, pa ni usta doživljavali kao problem. Reakcionarnim je kritičarima to jest u tome što se redatelj mora odlučiti što će izabratiApter, i Emily, Feminizing the Fetish: Psychoanalysis and Ne otvori, pohvaliti ću njenu jednostavno neprimjereno, no mnogi radikali to u najbo- držati se tih izbora i njihovih implikacija: izvesti neki prizorNarrative Obsession in Turn-of-the-Century France, Govorljivost i reći joj, da divnom ljem slučaju shvaćaju kao razrješenje, a u najgorem kao na jedan način znači napustiti mogućnost da ga izvede naCornell UP, Ithaca, 1990. izdaju izvornih pobuda u okviru rodnih politika femini- Baš rječitošću zbori. – Ako reče, neki drugi. Ambigvitet je moguć, no raspon njegovih moApter,- Emily i Pietz, William (ur.), Fetishism as Cultural stičkog i gay kriticizma. I svakako se čini da paušalna pri- Da tornjam se, zahvalit ću joj, kao gućnosti je ograničen; čak i u „najrastezljivijim“ produkci-Discourse, Cornell UP, Ithaca, 1993. mjena queer teorije na šekspirovski corpus izaziva onoli- jama značenje se ne može umnažati u beskraj. Zato seBourdieu, Pierre i drugi. The Work of Art as Fetish: The Da moli me, ne u nje ostanem ko problema koliko ih i rješava. Ipak, tvrdim da takvo praktičaru uvijek nameće pitanje: što se izgubilo nakonProduction of Belief, Text and Context: A Journal of tumačenje upravo ovoga komada nije samo plodonosno što smo odlučili prilagoditi ovu interpretaciju a ne onu? InterdisciplinaryU Studies 2 (1), 3–56, 1988.

82 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 83 Browne, R. B., Objects of Special Devotion: Fetishes and Pike, Judith, Exquisite Corpses: The Fetish of the Female godine, u suglasju s dvama člancima Nine Taunton (vidi24 Isto, str. 47. referencije). Već sam otprije poznavao interpretaciju N. Fetishism in Popular Culture, Bowling Green University Dead Body in Late Eighteenth and Nineteenth Century 25 Isto, str. 54. Taunton, ali sam je prvotno odbacio; nakon ponovnog čita- Press, Ohio, 1982. Literature, Dissertation Abstracts International 52 (12), nja doimala se sve jasnijom i jasnijom. 26 Isto, str. 59. Cagle, Robert, Auto-Eroticism: Narcissm, Fetishism, and 1992. 27 6 Petrucciove lisičine su možda moderna fantazija, no bič je Isto, str. 134. Consumer Culture, Cinema Journal 33 (4), 23–33, 1994. Schor, Naomi, Fetishism and Its Ironies, Nineteenth Cen - dovoljno tradicionalan; može ga se pratiti unatrag sve do28 Nina Taunton, u konačnici, govori o svom tumačenju kao Donald, A. (ur.), Fantasy & the Cinema, BFI Press, London, tury French Studies 17 (1-2), 89–97, 1988. Kembleove obrade Garrickove inačice toga komada u prvoj omogućavanju „rekuperacije Kate kao žene djelovanjem a ne postajanjem žrtvom“ (Taunton, nav. dj.). 1989. Shakespeare, William, The Taming of the Shrew, u: Mor- polovici 19. stoljeća. Vidi Shrew u: Morris, 1989., str. 98–99. 29 Freud, Sigmund, Fetishism, u: Strachey, James (prev.), ris, Brian (ur.), The Arden Shakespeare, Methuen, Lon- S obzirom na to da velik dio ovoga rada upućuje na inkor- don, 1981., pretisak London: Routledge, 1989. Hrvatski 7 Apter, Emily, Feminizing the Fetish: Psychoanalysis and poraciju sadomazohističko-fetišnog diskursa u glavnu struju Standard Edition of the Complete Works, sv. 7., Hogarth kulturnoga diskursa, možda je korisno podsjetiti se, zbog prijevod Ukroćena goropadnica u: Shakespeare, William, Narrative Obsession in Turn-of-the Century France, Cornell Press, London, [1927.] 1961. UP, Ithaca, 1990.; Schor, Naomi, Fetishism and Its Ironies, ravnoteže, koliko je zapravo taj diskurs još kontroverzan u Komedije doba u kojem 'devijacija“ i dalje može biti demonizirana. Ne Filmer, Sir Robert, . Nineteenth Century French Studies 17 (1-2), 89–97, 1988.; Patriarcha and other Political Works radi se samo o tome da postoji sklonost da se sadomazohi- Oxford UP, Oxford,1949. , Globus media d.o.o., Zagreb, 2004. Pike, Judith, Exquisite Corpses: The Fetish of the Female Dead Body in Late Eighteenth and Nineteenth Century stička seksualnost i dalje, u popularnoj imaginaciji, brka sa seksualnim zlostavljanjem, već i njen pravni status ostaje Gamman, Lorraine i Makinen, Marja. Female FetishismShelton,. A Anthony, Fetishism: Visualizing Power and De- Literature, Dissertation Abstracts International 52, 1992.; problematičan u mnogim zemljama. U Velikoj Britaniji, pri- sire, South Bank Centre/Lund Humphreys Ltd., London, McLaverty, James, Comtean Fetishism in Silas Marner, New Look, Lawrence and Wishart, London 1994. mjerice, sve do 1990. kada je opsežno organizirana i javno 1995. Nineteenth Century Literature 36 (3), 318–336, 1981. Garber, Marjorie, Fetish Envy, October 54, 45–56, 1990. istaknuta operacija, „Operacija zavijač“, vodila do Simpson, David, Fetishism and Imagination, Johns Hop - uspješnog zakonskog progona i kasnijeg utamničenja, na -, Shakespeare as Fetish, Shakespeare Quarterly 41 (2), 8 Kunzle, David, Fashion and Fetishism, Rowman and kins UP, Baltimore 1982. razdoblja sve do 4 godine, 16 muškaraca homoseksualne 242–250,1990. Littlefield, Towota, NJ, 1982. orijentacije zbog dobrovoljnih sadomazohističkih postupa- Taunton, Nina, The Turn of the Shrew, Skin Two 15, 9 ka. Britanski se zakoni nisu promijenili. Vidi http://www.spa- Gercke, Daniel, Ruin, Style and Fetish: The Corpus of Jean Simpson, David, Fetishism and Imagination, John Hopkins 90–94, 1994. University Press, Baltimore: 1982. nnertrust.org/documents/spannerhistory.asp. Cocteau, Nottingham French Studies 32:1, 10–18, 1993. Taunton, Nina, Patterns of Sadomasochism and Fashion- 10 Cagle, Robert, Auto-Eroticism: Narcissism, Fetishism, and Hawkes, Terence, Shakespeare in the Present, Fetishism in Taming of the Shrew, Erfurt Electronic Consumer Culture, Cinema Journal 33 (4), 23–33, 1994. 30 Hrvatski prijevod u: Shakespeare, William, Soneti, Hrvatski Routledge, London 2002. Studies in English 8, 1996. 11 Gercke, Daniel, Ruin, Style and Fetish: The Corpus of Jean centar P.E.N.-a., Zagreb 1993., str. 127. Kunzle, David, Fashion and Fetishism, Rowman andhttp://webdoc.sub.gwdg.de/edoc/ia/eese/artic96/taunt Cocteau, Nottingham French Studies 32 (1), 10–18, 1993. Littlefield, Towota, NJ 1982. on/8 96.html 12/12/2005. 12 Nickel, Terri, Pamela as Fetish: Maculine Anxiety in Henry Fielding's and James Parry's , McLaverty, James, Comtean Fetishism in Silas Marner,Thurn, David, Sovereignty, Disorder, and Fetishism in Mar - Shamela The True Anti-Pamela Studies in Eighteenth-Century Culture 22, 37–49, 1992. Nineteenth Century Literature 36 (3), 318-336, 1981. lowe's Edward II, Renaissance Drama 21, 115–141, 13 Mack, John, Fetish? Magic Figure sin Africa, u: Shelton,1990. Apter, Emily i Pietz, William (ur.), Fetishism as Cultural Discourse, Cornell UP, Ithaca, NY, 1993. Anthony (ur.), Fetishism: Visualising Power and Desire, 14 South Bank Centre/Lund Humphreys Ltd., London, 1995. Bourdieu, Pierre i drugi, The Work of Art as Fetish: The Production of Belief, Text and Context: A Journal of Milhous, Judith i Hume, Robert D., Producible Interpre - Interdisciplinary Studies 2 (1), 3–56, 1988.

tations: Eight English Plays, Southern Illinois UP, 15 Thurn, David, Sovereignty, Disorder, and Fetishism in Carbondale, Ill.,1985. 1 Hrvatski prijevod: Ukroćena goropadnica, u: Shakespeare, Marlowe's Edward II, Renaissance Drama 21, 115–41, Mulvey, Laura, Some Thoughts on Theories of Fetishism William, Komedije, Globus media, Zagreb, 2004., str. 134. 1990. 16 in the Context of Contemporary Culture, October 65,2 Hawkes, Terence, Shakespeare in the Present, Routledge, Garber, Marjorie, Shakespeare as Fetish, Shakespeare 3–20, 1993. London, 2002., str. 4. Quarterly 41 (2), 242–250, 1990. 3 17 New Formations: A Journal of Culture/Theory/Politics sv. Vidi Milhouse, Judith i Hume, Robert D., Producible Inter - Browne, R. B., Objects of Special Devotion: Fetishes and Fetishism in Popular Culture, Bowling Green University 19, 1993. pretation: eight English plays 1675-1702, Southern Illinois University Press, Carbondale, Illinois, 1985., passim. Popular Press, Ohio, 1982. Nickel, Terri, Pamela as Fetish: Masculine Anxiety in 18 4 Nav. djelo, str. 134. Mulvey, Laura, Some Thoughts on Theories of Fetishism in Henry Fielding's Shamela and James Parry's The True the Context of Contemporary Culture, October 65 3–20, 5 To je jednostavno mentalni eksperiment, pokušaj da se Anti-Pamela, Studies in Eighteenth-Century Culture 22, 1993. vizualno uobliči interpretativni potez. To nije prijedlog za 37–49, 1992. fizičko uprizorenje, a svaka produkcija koja bi se bavila ide- 19 Vidi, primjerice, Garber, Shakespeare as Fetish. jama u ovom radu morala bi to raditi u istančanijim okolno- 20 Nav. djelo, str. 31. stima nego što sam ja to ovdje predložio. Duh u kojem je ta 21 predodžba predložena može se prosuditi u smislu njezina Vidi , primjerice, Shakespeareove Sonete 57 i 58. podrijetla, koje se zbilo u kontekstu stanovite studijske 22 Nav. djelo, str. 33. obrade tog komada sa studentima u Aberystwythu 2002. 23 Isto, str. 23.

84 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 85 Teorija

James R. Fitzgerald Zanimljivo je da Mletački trgovac ne počinje eksplicitnim nad sve pokornijim Antonijom. Poput Petruccia, i Shylock primjerom dominacije i pokoravanja pa se po tome razli- bez oklijevanja iskorištava situaciju iz koje može izvući kuje od drugih dvaju tekstova. Umjesto toga, Shakespe - sadistički užitak te priznaje Antoniju: „Mrzim ga jer je krš - are nam pruža podatke o likovima i okolnostima, otkriva- ćanin” (1, 43,a 39),kad Antonio simbolički ulaže svoj jući da Antonio pati od neke nepoznate bolesti ili depresi-novac, a time i svoju moć kao zalog, Shylock postaje do - Sadizam i mazohizam u je i da je Bassanio do ušiju zaljubljen u Porziju, ali nemaminantni partner i sadistički zahtijeva: „Da točno jedna dovoljno novca da bi joj se mogao udvarati. Tu se libratek vašeg lijepog mesa / odsiječe se i uzme s onog dije- pomno planiraju kasniji odnosi dominacije i pokoravanja,la tijela / s kog mene bude volja.” Antonio smjesta uska- Shakespeareovim dramama kojih u samim situacijama još nema. če u ulogu pokorne osobe i potencijalnog mazohista jer Vidimo da te uloge nisu uvijek konkretne od samogagovori: po - “Ja sam zadovoljan, / vjere mi. Takvu ću potpisat četka – nijedan pojedinac nije inherentno mazohist iobveznicu, sa - / i reći da je Židov prepun ljubaznosti” (1, 3, Ukroćena goropadnica, Mletački 149-150). Tu bismo mogli predvidjeti da će i Shylock pro- dist jer to ovisi o njihovim odnosima, ali ipak postoje oni vesti svoju volju kao i Petruccio, ali pogriješili bismo, jer u koji su posebno svjesni onoga što žele, i drama vrlo rano četvrtom činu nastupa dominantno-submisivni odnos 1 počinje eksperimentirati s ulogama, koje se postupno trgovaci Romeo i Julija između Porzije i Bassanija pa Shylock tone u drugi plan. otkrivaju. Jedan od takvih likova je i Petruccio: on stupa na pozornicu Ukroćene goropadnice u punom sjaju svojihI u Romeu i Juliji Shakespeare brzo postavlja uloge nizom nasilnih (premda neodoljivo humorističnih) i sadističkihdijaloga između Romea, Benvolija i Mercutija. Tu je pak sklonosti. Njegova nadmoć kao Grumijeva gospodaranaglasak pri- na ljubavi kao sadističkoj, i Romeu koji u njoj kazuje se tjelesno i verbalno kad prijeti „zveknut ću te”uživa (1, mazohistički, opisujući ljubavi ovako: „Pitoma divlji- ačela sadizma i mazohizma, premda su ih tek 2, 11-12), a to i čini u više navrata u drami. Od početkana, / gorčina ljuta, preslatka milina” (1, 1, 191-192). Ta mno go nakon Shakespearea imenovali i istražili zna da bez obzira na to koliko Katarina bila goropadna,proturječna on napetost između užitka i boli vlada svijetom mar kiz de Sade (1740.–1814.) i Leopold von Sac - N Čeznem, da ga čujem, će uvijek biti dominantan te izjavljuje: sadomazohizma i Romeo još jedanput izražava ljubavnu her-Masoch (1836.-95), mogu se naslutiti u dubljim sloje- muku, antitezom: “I kune se da ljubit neće, / A taj me za - Gdje pijanca mužem će nazivat ... da je zaprosim vima tih triju djela, u kojima imaju nekoliko tekstualnih vjet živa u grob meće” (1, 1, 221-222). I Benvolio izraža- I kao da će se ljudi moji jedva funkcija. Sadizam, kao pronalaženje užitka nanošenjem Pa da i bjesni glasno kao grom, va tu poruku, naznačujući da je ljubav lijek sam po sebi, boli drugome, i mazohizam, kao pronalaženje užitka pri - Od smijeha uzdržavat, čineć poštu Kad u jesen zatutnje oblaci! (1,2,94-95) „Od jedne patnje druge gube moć” (1, 2, 46) i stoga uži- hva ćanjem boli, zajedno definiraju potrebu za dominant - Prostaku tome. (uvod 1, 130-133) Tu Petruccio već stvara kalup pokoravanja kojim će takslo- blaži bol, a bol blaži užitak, u cikličnoj simbiozi. nom i submisivnom osobom u odnosu. U sve tri navedeneLisac je dakle pokorna osoba koja ništa ne sluti, ali taj miti Katarinu bez obzira na njezin trenutačni položaj domi-Nakon što je Shakespeare u sve tri drame postavio uloge drame Shakespeare se poigrava s idejom dominantnosti iodnos je lažan jer on nije svjestan toga da je postao nantnoga lika u drami. U ovom čitanju teksta možemomoći i naznačio dominaciju i pokornost, vidimo kako raz- pokornosti te je ona presudna za razumijevanje motivaci-žrtvom okrutne šale. Zanimljivo je kako Shakespeare precizno predvidjeti što će se dogoditi u odnosu izmeđurađuje njihove sadističke ili mazohističke osobine. Jedan je likova u tim dramama, kao i za našu procjenu činovapostavlja taj pokoran lik u položaj iluzorne nadmoći – Katarine i Petruccia jer premda je Katarina agresivna,od aprizora s najjače naglašenom sadomazohističkom no - koje likovi izvode. Nije uvijek moguće odvojeno rasprav-naime, položaj gospodara u kući – čini se kao da on ima Bianca joj ponešto mazohistički savjetuje: “Budite, sestro,tom u Ukroćenoj goropadnici prvi je prizor drugog čina, ljati o sadizmu i mazohizmu jer su oni često isprepleteni,moć, ali zapravo je nema. zadovoljni u mom nezadovoljstvu” (1,1,80), čini se dakad Ka - Katarina veže Biancu. Dok je tu Katarina istinski na primjer u sadomazohizmu, pa bi stoga bilo prikladnije tarinu prisiljavaju na takve činove oni koji je okružuju,sadist, a Bianca je mazohist koji neuspješno preklinje: Romeo i Julija također počinje tim pojmovima dominacije tim tekstovima pristupiti tako da prvo razmotrimo kako ne želja za stvarnim sadističkim užitkom. Očito je da seO sestro draga, ne pogrđujte me i želje za dominiranjem. Sluge u kućama Capuleti i Mon- njihovi uvodi uspostavljaju temu pokornosti i dominacije, Katarina na kraju mora pokoriti Petrucciu jer je ona po -I sebe samu ne pogrđujte, tecchi okupljaju se kako bi nametnuli svoj dominantan a zatim istražimo glavne i sporedne odnose u tekstovima. pustljiviji partner u toj vezi. Zato je prisiljena na tu ulogu, i položaj nad onima drugima. Sampson ponižava Montec - Čineć od mene robinju i sužnja, premda je dobro izvodi, Petruccio će je ubrzo prisiliti da Uvodni prizori u Ukroćenoj goropadnici (kao najeksplicit-chije radi svojeg sadističkog užitka: „Ja ću im griskati Jer to me mrzi. Te tričarije preuzme drugu ulogu, što je dobar primjer kako sadističke nijoj od tih triju drama i zato nositeljici ovog eseja) već napa lac, / pa ako to mirno podnesu, bit će im sramota” – Razvežite mi ruke – sama ću 3 i mazohističke uloge ne moraju uvijek biti tako konkretne početku izlažu ideje dominacije i pokoravanja. Lordova že -(1,1,40).Tu imamo dvije naznake: prvo, da Sampson želi Odbaciti ih i odijelo sve kao što je slučaj s njezinim dominantnim partnerom. lja „poigrat se hoću s tim pijancem” (uvod 1, 33) sramotu svojim neprijateljima i želi da je trpe, i drugo, da Do donje suknje – štogod naložite, priželjkuje njihov uzvrat i prepirku koja iz toga slijedi. Prvo Ravnoteža moći u tim odnosima istražuje se i u Mle tač -Učinit ću, jer dobro znadem ja, čitanje očito je najprikladnije za temu i sadizma i mazo - 2 temelji kom trgovcu, gdje vidimo kako Shylock preuzima vlastŠto starijim dugujem. (2, 1, 1) hizma, ali Montecchiji se odlučuju za drugu mogućnost. se upravo na motivima užitka i ništa se ne bi postiglo uvje- Zato svjedočimo tuči između dviju skupina koje žele biti ravanjem Lisca da je on plemić. Lord priznaje da je to u potpunosti sebičan prikaz dominacije, a njegov plan moti- dominantne i nijedna ne iskazuje mazohističke tendenci- viran je običnim hirom i potrebom da se zabavi. je koje su prisutne u nekim drugim likovima u drami.

86 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 87 To je zamjena submisivne uloge dominantnom; kako u138) i tako još jedanput povezuje pojmove užitka i boli. Ako nas ubodete, zar nam ne teče krv? Ako nas (3, 2, 231) i počinje je stavljati na kušnje. Kad Katarina svom eseju Obrasci sadomazohizma i fetišizma mode uNjezine sposobnosti za dominaciju počinju se nazirati u poškakljate, zar se ne smijemo? Ako nas otrujete, zar ne dolazi u njegovu kuću, on joj pokazuje postavljen stol, ali Ukroćenoj goropadnici ističe Nina Taunton,5 „Katarina drugom prizoru drugog čina, kad odlučno zahtijeva od Ro - umremo? Pa ako nam nanesete nepravdu, zar da se ne ga odmah uskrati, govoreći da je meso „prepečeno” (4, 1, eksperimentira s ulogom dominantne osobe i silom po - mea “O zataji oca svog, odbaci ime to” (2, 2, 34) i na kraju osvetimo? (3, 1, 60-63) 163) i da nije dovoljno dobro za nju. Tu svjedočimo daljem stavlja Biancu u submisivan položaj. No to su lažne uloge ga rešeta pitanjima, od kojih je najprodornije: „Al kako do - Shylockov sadistički stav u tom prizoru dalje se razvija slabljenju Katarinine volje; prije je svoju pokornost prihva - za obje sestre, što se vidi po Biancinu preziru prema alatu đe ovamo i zašto?” (2, 2, 62). To su naznake svojevrsne kad on izjavljuje „Morit ću ga! Mučit ću ga! To mi je milo!” ćala u tišini, a sada brani slugu pred svojim gospodarom: sputavanja i služenja. Cilj joj se osloboditi se, a ne zado- kontrole, a budući da je njezin cilj osigurati svoju sreću s (3, 1, 109-110) i stoga nam preostaje samo pretpostaviti „nemojte ga, molim, ta nehotice on je zgriješio” (4, 1, voljavati duboko usađene mazohističke želje za sramom i muškarcem kojeg voli, može se reći da joj je motiv užitak, da će se Antonio, s obzirom na mentalno stanje u kojem 141). Petrucciova nadmoć jaka je i kad drži govor o svojoj kažnjavanjem; osim toga, Katarinina nasilnost nije prože- pa je stoga sadistički. No ipak nije tako jednostavno; ako je na početku drame, pokoriti jakoj Shylockovoj volji. Taj i “vladi” (4, 1, 175) nad Katarinom. Uspoređujući je sa so - ta suzdržanošću ni promišljenošću koju zahtijeva uloga se Romeo ne odrekne svojeg imena, Julija se pristaje od - sljedeći prizor prožeti su sadomazohističkim referencija- kolom, Petruccio uvodi konotacije poslušnosti i nadzora, sadista.” Naznaka da Katarina udara Biancu, a zatim hrli reći svojega i zahtijeva: „uzmi mene svu” (2, 2, 49), čime ma i možda upravo Bassanio, koji se pokorio Porzijinoj do - povezane sa sadomazohizmom, ali nam i jasno pokazuje prema njoj vjerojatno je izraz njezine nesposobnosti da izražava jasno mazohističke crte. Julija dakle nije istinski minantnosti, najjasnije izražava mazohistički mentalitet: da će se njegov užitak u sadizmu pojačati kad ostvari svoj uspješno kontrolira Biancu i ostvari užitak jer čim ulazi sadist ni mazohist, nego žrtva ljubavi koja nesvjesno O sretna muko, cilj: „ljubavlju i ubit ženu” (4, 2, 195). Tada vidimo da Ka - uprav lja Romeom. Njezine sklonosti postavljaju je u sado- tarinina volja i dalje slabi, i premda ona katkad i uzvrati, Baptista, Katarina odustaje i gubi zanimanje. Kad mučitelj me uči odgovoru spasa! (3, 2, 37-38) mazohističku kategoriju – ona sjedi na ljuljačci i podjed- „Ja mislim, da je meni slobodno govoriti, gospodine, i ho - To Katarinino neuobičajeno izražavanje dominantnosti nako uživa u trpljenju kao i nanošenju boli. Julijin karakter prolazi slične kušnje i njezina uloga dalje ću da govorim” (4, 3, 73-74), već je u dovoljnoj mjeri slom- kontrast je u odnosu na prethodni prizor, u kojemu je pak se razvija. Prva naznaka njezine svjesnosti o svojoj domi- ljena da se uklapa u mazohistički kalup koji je muž nači- Petruccio izražavao svoju. Ta struktura stvara napetost i Svi spomenuti likovi u dramama zapravo se muče u svo- nantnosti je jezovito priznanje ljubavi koje upućuje Ro - nio za nju. tjeskobu u vezi s tim kakva će biti interakcija između Ka - jim ulogama. Svađa između Petruccia i Katarine u prvom meu: „Al prevelikim bih te milovanjem ugušila” (2, 2, 83). tarine i Petruccia u kasnijim prizorima. prizoru drugog čina pretvara se u komičan tango u kojem Tako se još jedanput miješaju pomisli na užitak i bol, život I Porzia, kao dominantna, priprema kušnje za partnera: se odlučuje tko će biti dominantni lik, i na kraju to ostaje Ako bismo taj motiv i mogli protumačiti kao skretanje s i smrt, i u Julijinom sve većem nezadovoljstvu svojom si- Sve vam dajem Petruccio. Njegovi potezi su tako ekstremni i tako je sigu- teme, slično skretanje nalazimo i u Mletačkom trgovcu, u tuacijom vidimo kako ona postaje sve hirovitija, kad joj uz ovaj prsten: ako s njem se rastanete, ran u sebe da se svađa pretvara u sukob volja u kojemu liku Porzije. Ona je u nekoj mjeri podložna sadističkom njegovateljica izražava svoje mišljenje o Parisu: „ali ona, izgubivši il davši ga, to neka bude je Katarina slabija: nadzoru svojega oca, koji je silom odredio da joj se prosci zlatna dušica, voljela bi gledat gubavicu – da, da, žabu gu - znak propadanja vaše ljubavi, a meni Katarina: Ali i pčela ima žalac – čuvajte se! bavicu – nego njega. Kadikad je ljutim” (2, 4, 198-200). moraju udvarati tako da biraju između tri kovčega, a pro- nek dade priliku da potužim se na vas. (3, 2, 171) pisao je i posve nepotrebno pravilo: ako pogrešno odabe- Petruccio: Iščupat znam ga. (2, 1, 211-212) Ta kušnja njezine ljubavi prema Romeu prisiljava je da Ona uspostavlja hipotetičnu situaciju u kojoj bi mogla uvi- ru, više se ne smiju udvarati nijednoj drugoj ženi. To done- Katarina ponovno udara, kao što je udarila Biancu, i izvo- brani svoj položaj, pa čak i na to da prokune njegovatelji- jek imati moć i nadzor nad njihovim odnosom. Upotreba kle podsjeća na Antiloha u Shakespeareovu Periklu, koji di čin tjelesnog nasilja u pokušaju da suzbije Petruccia; cu o kojoj zapravo ovisi: „Jezik ti usahnuo za takvu želju!” riječi „prilika” odaje nam njezine istinske želje – ona ne čvrstom rukom nadzire svoju kćer, a svaki udvarač koji ne nažalost, Petruccio je jači i fizički i mentalno jer se ne (3, 2, 90-91). Julija u tom i kasnijim komentarima o Parisu daruje prsten u nadi da je on nikad neće iznevjeriti nego riješi njegovu zagonetku biva ubijen. No Porzia nije obična suspreže od pomisli da udari ženu: “Odadrijet ću vas, pokazuje određen stupanj sadizma i spremna je domini- ga daje s punom sviješću da, ako ga on izgubi, ona će žrtva: čini se da ona zrači sadističkim potencijalnom svo- kunem vam se, ako jedanput još me udarite” (2, 1, 222). rati nad Romeom kako bi postigla užitak. Usto je spremna steći nadmoć nad njim i uživati kažnjavajući ga. jega oca kad kori prosca Morocca: „Blag rastanak. Navu - Petruccio je odlučio „ukrotiti” svoju goropadnicu i ne odu- i na mazohizam kad se odriče svih drugih izvora ljubavi i cite taj zastor, tako. / I nek me svi te ćudi biraju ovako.” staje: „te ja ću za ženu uzet vas, pa htjeli vi ili ne htjeli” (2, nježnosti te u svojoj glumljenoj smrti zatvara i ubija cijeli I Julija prolazi dvije kušnje; prva je okrutna reakcija njezi- (2, 7, 78-79) Porzijina želja da bude dominantna postup- 1, 270). To je veoma važan trenutak u drami i u njihovu svoj svijet radi muškarca kojeg voli; stoga Julija i dalje na oca kad je shvatio da se ona neće udati za Parisa, a na no raste i na kraju, poput Petruccia, iskazuje se u završ - submisivno-dominantnom odnosu jer Katarina tada zašu- pokazuje sadomazohističke crte. drugoj kušnji je njezina hrabrost kad je odbacila život i nom činu, kad do izražaja dolazi njezina istinski sadistička ti i ne žali se ocu da je Petruccio lagao rekavši mu da je Kada se uloge počnu stabilizirati, odnos između sadista i pravila se da je umrla. Otac je naziva „nevaljalice nepo- vještina dok se nemilosrdno poigrava s mužem. pristala udati se za njega. U trenutku je potonula u pokor- mazohista počinje se pobliže istraživati. To istraživanje slušna” (3, 5, 160) i zapovijeda joj: „idi do bijesa i prosi, nu ulogu i poslije čak dopušta Petrucciu da je ponižava na Julijin lik također se razvija kako ona preuzima dominan- poprima oblik nekoliko kušnja kojima se Shakespeareovi gladuj i umri na cesti” (3, 5, 192). Julija kao neodlučni vjenčanju. tnu ulogu. No čini se da se u toj drami to događa gotovo likovi izlažu te se tako definiraju njihove uloge. U Ukro - sadomazohist sada mora odabrati put; ili je sadist i odre- slučajno, kako Romeova ljubav prema njoj pretvara I Shylock mora braniti svoju ulogu. Salerio ga propituje ćenoj goropadnici Petrucciove metode kroćenja brutalne ći će se svoje obitelji kako bi uživala s Romeom, ili je zaljubljenoga u pokornoga. Tako se čini da Julija postaje zašto želi Antoniovo meso, ali Shylock ne popušta: „nahra- su i sadističke, ali on ih provodi tako pompozno i ponosno mazohist i podvrgnut će se očevoj volji. No tako bi joj uži- dominantna, iako je teško tvrditi da je ona istinski sadist. nit će moju osvetu” (3, 1, 51) i u monologu ponavlja da je da ih na neki način prihvaćamo. On objektificira Katarinu tak bio minimalan jer je njezin istinski motiv ljubav prema Ona se žali: „Iz ljute mržnje niče ljubav medna!” (1, 5, njegov užitak u Antoniovoj boli prirodan i pravedan: govoreći nam da „onom što je moje, ja hoću bit gospodar” Romeu i stoga ona odbija Capuletijevu ponudu da se

88 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 89 pokori i potvrđuje se kao istinski dominantna. Tako prola- paru na način koji se može primijeniti i na par u toj drami, mazohističkom odnosu vezan za Antonija i stoga nema nisu ni sadističke ni mazohističke nego ih je prouzročila zi na svom drugom ispitu; strah da je napitak možda otrov jer Katarina i Petruccio „ulaze u prizor ponižavanja i kaž- nikakve koristi od Bassanija, pa i dalje traži svoju funtu tragedija ljubavi, i premda je Romeo bio submisivan, a do nije ju sputao i ona se žrtvuje kako bi bila sa svojim volje- njavanja... služeći se riječima ljubavi i nježnosti koje poja- mesa. neke mjere i mazohist, i premda je Julija djelovala i sadis-

nim: „O Romeo moj, ja idem k tebi – tebi ovo pijem” (4, 4, 6 tički i mazohistički, te uloge izgubile su se u pometnji nji- čavaju... sadomazohistički Uužitak”. tom registru domi - Slično Ukroćenoj goropadnici, i ovdje jezik naznačuje 57). Romeo će na kraju drame donijeti posve jednaku hove smrti. No u završnom stihu vidimo da je Julija bila nacije i pokoravanja ona naznačuje djelovanje koje je vje- našu temu kad Porzia sadistički izaziva Shylocka, „Stog odluku. dominantna jer je Romeo njezina „Julija i njezin Romeo” rojatno najeksplicitnije mazohističko u cijeloj drami, kad spremi se da meso odsiječeš” (4, 1, 320) a potom se zlo- (5, 3, 309). Preostaje nam razmotriti u kojoj mjeri su svi ti odnosigovori ura- Bianci i Udovici: bno obara na njega: „Ne možeš drugo dobit, Židove, već vnoteženi na kraju tih triju drama. U Ukroćenoj goropad-Već pohitajte svojim muževima zalog / što valja da na svoju uzmeš ga pogibelj” (4, 1, 340). Porzia se tu služi jezikom sadista i majstorski ovla-Uloge koje se igraju u tim trima dramama raznolike su i nici vidimo ishod Petrucciovih kušnja, i to putem dodatnihI pod noge polož'te ruke njima -- dava Shylockom, dodajući ga u svoj ormar trofeja sadisti-imaju širok opseg. Bilo da je lik submisivan ili dominantan, kušnja, ovaj put javnih. Petruccio proširuje svoju nadmoćI ja sam spremna, čim on samo veli, nad Katarinom kad izjavljuje da je sunce mjesec i obrat- čkog osvajanja, gdje se već koče Antonio i Bassanio. sadist ili mazohist, užitak je uvijek isprepleten s boli. Ugoditi mu, kako goder želi. (5, 2, 176-179) no, i vidimo da je ona postala pokornom: „Kakogod ga vi Kao što je slučaj i s Katarinom, najjasniji primjer PorzijineKatarina je neosviješten mazohistički lik, kojemu sadist U postavi Ukroćene goropadnice Rogera Hodgmana / Nazovete, on jest i uvijek će / Za Katarinu takav ostati” uloge opisuje se u završnom prizoru, kad uspijeva uvjeritiPetruccio pomaže pronaći ugodno mjesto u pokornosti, 1991. Pamela Rabe, koja je glumila Katarinu, doista je (4, 5, 21-22). Pobjeda je konačna, kao što kaže Horten - Bassanija i Graziana da se odreknu svojih prstenova.Porzia je snažna, dominantna i inteligentna žena koja na stavila ruku pod muževo stopalo i pritom pokušala „djelo- sio, i čini se da je Katarina zadovoljna čim pomisli da će Tada ih kori i ruga im se da imaju „lažno srce” (5, 1, 189),kraju vlada gotovo nad svim likovima u drami, čak i nad vati što je moguće ženstvenije, što zavodljivije, a kad je joj Petruccio izražavati poštovanje ako mu se bude poko- a njezin sadizam doseže vrhunac u laži: „S tim doktoromsadistom Shylockom, a Romeo je žrtva ljubavnih užitaka i Petruccio podignuo nogu u čizmi... Katarina se ispružila ravala. Kako bi iskušao Katarininu odlučnost, Petruccio ću svoju postelju podijelit” (5, 1, 259), čime priznaje neboli,- dok je Julija njegova dominantna, ali kobna ljubavnica. na podu, licem prema dolje... a zatim se okrenula na leđa, se obraća Vincenzu „gospo mila” (4, 5, 27), a Katarina postojeću nevjeru. Taj očito sadistički čin nema nikakva erotično se uvijajući, kao da uživa.” prihvaća tu igru. No tada Petruccio naglo promijeni mišlje- opravdanja: premda u prizoru na sudu Bassanio i GraOvakvo- čitanje drama, kao i sva čitanja, ovisi o subjektiv- nje tako da Katarina ispadne glupa: 7 Zasigurno je moguće ziano implicitno priznaju da su im neke stvari vrednije odnim mišljenjima u vezi s tim kako treba čitati pojedine rije- či i treba li te drame smatrati pukim opisima moći ili pak Ne luduj, Katice, ta to je čovjek, tumačiti i izvoditi tekst na taj način, iako je on pomalo suprugâ, Porzia u nerazumnoj mjeri razrađuje tu temu. istraživanjima seksualnih uloga muškaraca i žena. No Star, narozan i uveo i blijed. nategnut i idealistički; no ne može se poreći da Petruccio Nerissa u tom smislu slijedi Porziju, ali nije toliko uvjerljiva; i ona je pod Porzijinom vlašću i sadomazohist je tek jednou je sigurno: u svim tim odnosima uvijek se odvija A nije djeva, kako veliš ti. dominira Katarinom i da u toj dominaciji oboje pronalaze nastajanju pa nema dovoljno domišljatosti i snage da borbabi za moć i jedan partner uvijek je dominantan nad (4, 5, 42-44) užitak. zavladala svojom gospodaricom. drugim. Koliko duboko ćemo to analizirati ovisi o tome vje- To javno ponižavanje i sramoćenje sadističko je s PeMletački truc - trgovac također završava usvajanjem sadoma- rujemo li u izreku markiza de Sadea: “do užitka uvijek se ciove strane, a mazohističko s Katarinine jer ona dopuštazohističkih uloga. Prizor na sudu u četvrtom činu sadrži Kao što smo već vidjeli, Romeo i Julija odvija se u ne toli-dolazi preko boli.” da bude osramoćena, uživajući u odobravanju svojega ko jasnom sadomazohističkom kontekstu, koji se izražava posljednji čin sadizma i mazohizma prije zaključka drame Prijevod: Goran Vujasinović gospodara. Ta slika savršena sadomazohističkog odnosau petom činu. Shylock i dalje ustraje na svojoj obveznici tek pred kraj drame. U drugom prizoru petog čina Romeo dobiva konačne poteze kistom u završnom prizoru drame,jer mu je tako „milo”, a Antonio ostaje submisivan: preuzima jezik koji otkriva njegovu ulogu. Često se služi kad Petruccio testira supruge drugih muževa u okviru imperativima: „Hajdmo, okrepo moja – ne otrove – do Ju - Stog, zaklinjem vas oklade o njihovoj poslušnosti. Kad Petruccio pošalje po lijine rake, da oprostiš me kobi naopake” (5, 2, 84-85). Tu ne trudite se više, ne kušajte dalje. Katarinu, ona smjesta dolazi i odgovara mu riječima otrov naziva eufemizmom „okrepa” [cordial], koji znači pokorne, mazohistične robinje: „Što želite, da po me šalje-Što jednostavnije i brže nek se vrši lijek ili bočicu, ali dodaje i igru riječi s „biti srdačan”, u smi- te?” (5, 2, 100). Ne samo što ponižavajući čin gaženja vla-nada mnom presuda i Židovljeva volja. (4, 1, 79-82) slu „topao” ili „prijateljski”. Romeo očito ide korak dalje stite kape projicira sliku poslušnosti i užitka u njoj, negoDo tog i mazohističkog pokoravanja nije došlo silom, kao od mazohizma jer se kani ubiti, ali jasno se osjeća ozračje 1 https://catzenglish.files.wordpress.com njezin jezik podsjeća na sadomazohistički odnos. kod Katarine, nego ga je Antonio postupno sam prihva- pokoravanja (svojoj situaciji i Julijinoj smrti). Ti imperativi Svi citati iz Ukroćene goropadnice preuzeti su iz: Sha ke - „Morala bi klečeć moliti za mir” (5, 2, 162) i odustatićao. od U cijeloj drami on se doima krotkim i pokornim, dopu- odaju da Julija i dalje ima vlast nad Romeom jer on djelu- speare, William, Ukroćena goropadnica, prev. Milan Bog- toga da „ište moć, gospodarstvo, vlast” (5, 2, 163)štajući te da ga događaji nose, i stoga, kad se njegova sub- je kao da nema izbora i tako se nastavlja odnos domina- danović, Matica hrvatska, Zagreb,1952. Svi citati iz Romea i Julije preuzeti su iz: Shakespeare, misivnost sretne sa Shylocklovom dominantnošću, nasta- cije i pokoravanja. Romeo dakle umire kao sadomazohist: odbaciti svoj stariji, dominantni karakter. Priznaje svoje William, Romeo i Julija, prijevod Milan Bogdanović, Zagre - „tijelo nježno, meko” (5, 2, 167) i „snagu nemoćnu” je(5, partnerstvo. 2, Mletački trgovac postavlja dodatne proble- „U cjelovu ovako umirem!” (5, 3, 120). Sukobljeni ideali bačka stvarnost, Zagreb, 1995. 174) te izjavljuje da „ljubit, služit, slušat joj je čast” me(5, 2,kad se Bassanio, koji se pokorava Porziji, pokori i ljubavi i zaborava susreću se na rubu njegova života, kao Svi citati iz Mletačkog trgovca preuzeti su iz: Shakes peare, 164). David Holt objašnjava priču o eksperimentalnomAntoniju, govoreći: „Prije / će Židov dobit moje meso, krv i Julija i njezin „dobri bodež” (5, 3, 167). Njihove smrti William, Mletački trgovac, prev. Mate Maras, NZMH, Zagreb,1981. i kosti / nego češ ti izgubit kaplju krvi za me.” (4, 1, 111- Taunton, Nina, Patterns of Sadomasochism and Fashion- 112) No problem je u tome što je Shylock u svojem sado- fetishism in The Taming of the Shrew, Skin Two, br. 15. David Holt, Skin Two, br. 9. Elizabeth Schafer, The taming of the shrew.

90 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 91 Kazališna arheologija

Antonin Artaud se u tišini približava nevjerodostojna marioneta kralja koMARIONETA - KRALJA: Ne! ja parodira uzvišenost, odjevena u pretjerano svečan kostim. SAMURAJ (bacajući se unazad): Ah! Samuraj uzmiče, uzmiče, zaustavlja se, ispušta snažan Sprema se jurnuti. Žena pruža ruku. Marioneta nestaje. krik i skamenjen se zaustavi. Zastor se uzdiže nad crninom. Sve se osvjetljava. Samuraj Samuraj ili drama osjećaja ODGOJITELJ: Dijete moje, vratite se, dijete moje. trlja ruke. Zastor pada. SAMURAJ: Iza!

ODGOJITELJ: Loše sanjate. ČIN II.

SAMURAJ: Neka mu zdrobe lubanju, neka mu zdrobe lubanju. Preljubnik. Uzurpator. Odgojitelj izlazi na pozornicu. Zauzima stav derviša. Ruke ČIN I. ma dolazeći s prednje strane pozornice i nestajući u nje- prema nebu. zinu dnu. I polako se ponovno pojave svi Ministri od maloprije i nadiru sa svih strana. Samuraj izvlači svoj mač. Oni seODGOJITELJ: Neumjerenost, krajnje središte žudnji. Inten - Rob, Samuraj. ODGOJITELJ: S padom prve kapi mjesečine Samuraj tone vraćaju u svoje rupe. zivna naslada. Gomilanje. Zastor otkriva zaljev s planinom Fuji osvjetljenom mje-u san. Duga zima iščekivanja konačno lomi led omo- Priznajem zbrkanost priče. (To prema publici.) U svakom sečinom. gućujući erupciju njegove žudnje. Rasprskava se poput ODGOJITELJ: Ali konačno mi objasnite bijes… slučaju obratite pažnju na vezu među stvarima. Nalazimo vulkana prepunog dragog kamenja. Ali napor bijaše pre- se u velikoj palači. Pompa. Prijem. Ministri. Velebnost. SAMURAJ: Prljavče, prljavče, udaram te. SAMURAJ: Ja žudim… dug za njegovu dušu i udarac koji ga odbacuje u život isto- Uzvi šenost. Sluškinjo! Ovaj, rekao sam, žudi. Žudnja. Zbr - vremeno ga odbacuje onkraj života. Otad si sam pomaže. ROB: Milosti, Vaše Visočanstvo! ODGOJITELJ: Što to? Ljubav? ka nost slika. Uznemirenost duha. Nutrina i vanjština. Po maže u emanaciji svoje žudnje poput čovjeka koji U tom izmiješanom kaosu osjećaj postaje jasniji. Gledajte. SAMURAJ: Ovdje nema Vašeg Visočanstva. Umrijet ćeš,sanja. SAMURAJ (ošamari ga): Ne, rijetkost stvari. Odlazi! osim ako se osjećaj koji prizivam nije pojavio u tebi. Osje - Odgojitelj se postavlja u profil, ulazeći malo-pomalo u ćaj, čuješ li, osjećaj, ono što nas ne može zadovoljiti i predGLAZBA. Veliko žarko svjetlucanje pojavljuje se u pozadi- ODGOJITELJ (užasnut): A! Novi zaokret, svaki me putsamog sebe. Lagana glazba. čim život ljudskog bića nema kraja. ni. U nekom obliku svečane procesije prolaze Kraljica na smete. Samuraj je zdesna. čelu, a za njom i Djevojka. Lagan poput daha, dolazi drugi odgojitelj i staje ispred Zastor se podiže. On nestaje. Ponovno ga počinje udarati. prvog. Samuraj pruža ruke i primiče se. S beskrajnom SAMURAJ: Duga ljubav tako nježna prostire se na mojoj I odmah potom svjetlost se stišava. Čuje se nešto poput Glazba se uzdiže iz snijega, vrlo stvarna, vrlo ljudska, oprezom i lukavostima skida mu masku. Kraljica se pono- ruci. Evo Kraljice i iza nje sluškinje, i Djevojka, taj plod kapanja kiše. Samuraj trlja ruke. Doima se poput hipnoti- poput nove realnosti i, polagano se, pokreti Samurajeve vno pojavljuje. duše prilagođavaju glazbi; nastupi jedva osjetna promje-mog obiteljskog stabla koje generacijama ispunjava nebo. zera koji će se okušati u eksperimentu. Odgojitelj se ponovno pojavljuje, uvećan. Nosi masku. To je i dalje maske na, preobrazba ili premetanje čina udaranja u čin milova- SAMURAJ: Sluškinjo! U pozadini se ponovno čuju trublje pomiješane s grajom nja, a potom molitve. odgojitelja, položena na što? Halja mu je vrlo široka. On Ministara. Maska se pojavljuje na stropu iznad pozornice. Zvuk trublje. Najprije zvuk trublje. se doima sitnijim. Glazba se zaustavlja. Kraljica nestaje. Samuraj čini jedan korak. Glazba se MASKA: O čarobnjače, tu su kraljevi zemalja s druge stra- SAMURAJ: Dođi ovdje. Uređaj od šest sati pokreće san i osjećaj. Samuraj ne ponovno pokreće. ne Svijeta. Naručili smo trublje dobrodošlice. Kraljica je mora biti svjestan, razmišljati o samom sebi, to je književ- Sve to ispred zastora. zauzela mjesto na podestu. ŽENSKI GLAS (pod maskom): Uzmi me. nog podrijetla. Za objašnjavanje njegovih osjećaja dosta- I, iznenada, odgojitelj broj 2 se vraća i baca se u naručje tan je recitator. Novi zvuk koraka. Glazba. Naginje se naprijed. Samuraj ispod halje izvlači ženskuSamuraja. Tišina. Samuraj uzmiče. Potom, baci se na Samuraj malo-pomalo ulazi u samog sebe. SANJAT ĆE ruku. njega i u jednom skoku položi na tlo lažnog odgojitelja. SNOM KOJI NIJE ONAJ SNA. KRETNJAMA PREDSTAVLJANEVIDLJIVI GLAS: Kralj. Njegova maska pada. To je Djevojka. POUNUTRENU ŽUDNJU. Mimika i zvuk trublje. Novi zvuk SAMURAJ (pod dojmom): Dobro je. trublje. Udarac gonga. Svjetlost se mijenja. Polagano seSnažna tišina. Samuraj se uspinje stubama pozornice i SAMURAJ: Ah! Neka izvuče nešto iz tebe! Malo-pomalo oblik marionete kralja ocrtava se u tmini. zvukovi glasova gomilaju i lokaliziraju na više strana.napreduje kao da je on sam Kralj. Odgojitelj ga gleda, sve Pojave se ugledni ljudi, puni sebe, koji se uspinju stuba-više i više zabrinut. U tom se trenutku u dnu pojavljuje te Njihova dva tijela valjaju se ispred zastora. Noć. Nestaju.

92 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 93 ODGOJITELJ (u sjeni): Ovo je čvorište snova. Vrhunac. I kako izgovara tu zadnju riječ dolazi Služavka (robinja iz Trenutak kad je čudovišna zvijer iz snova zamrsila sve niti. prvog čina) noseći tanjur. Ona se na to bacila poput vepra iz legendi. Vepra iz stare šume. SAMURAJ: Ah! Ovaj mi put više nećeš pobjeći. ODGOJITELJ: Stavlja u usta ratnu trublju, mora se poslužiti Glazba postaje piskutava. svojim mačem. Komplikacije. Dugo se love po pozornici, kao kroz stvarne meandre. I iznenada se pojavljuje marioneta kralja. Nosi masku ODGOJITELJ: Vidite, ritam se ubrzava. On više nije ljubav- Piskav zov trublji para zrak. nesvjesna blaženstva i hoda dlanovima obje ruje otvore- nik svoje majke. On je suprug svoje sestre koju je san nim i okrenutim prema nebu. Na dlanu desne ruke počiva ODGOJITELJ: Namirisao je vjetar rata. Ostvarit će se u pot- učinio njegovom kćerkom. Dodiruje u stjecište svojih slamnati bodež. punosti. žudnji. Slušajte ga. SAMURAJ (deklamira zaustavljen na sredini pozornice): ODGOJITELJ: Evo najtajanstvenije žudnje, unutrašnje SAMURAJ (iza zastora): Za Djevojku, nakon ove razuzdane bitke u koju svi se bo - potrage. Svoga oca, njega je tražio. Ljudsku prepreku koja Evo kruga, evo ljubavi, govi umiješaše, i kad svi vitezovi bijahu pokopani, bijah ga odvaja od najtajanstvenije žudnje. To je kad se zemlja okrene, uhvaćen u vrtlog roda planine Fuji, vino bolje od tekućeg Lagana sreća prži moju srž. Samuraj uzima mač dvijema rukama i uzdiže ga iznad sunca teklo je mojim venama, na oblaku zakrvavljenu bit- Okreće se, okreće se poput safira glave Kralja. kom. Tu sam našao dijete svoje kćerke. S neba razbijajući zvijezde I iznenada marioneta kralja pada. Sve do ovog jutarnjeg sata ODGOJITELJ: I na što se svodi taj san, taj lijepi san? Na tu Samuraj jurne i nasrne na zastor koji se u trenu diže pred U kojem se iscrpljuju stare žudnje. malu stvar, na taj zametak, na to. njim, otkrivajući salu s tronom te Kraljicom koja sjedi u središtu i čeka. Svjetlost se ponovno pali iza zastora. Pokazuje razbijenu lutku visećih udova koju izvlači iz ruka- Iz dubine pozornice izlazi Služavka i spušta se na svoja va i koju baca na podij. Samuraj okreće oči prema njemu. stopala. ODGOJITELJ: I na što se svodi ovaj san, ovaj lijepi san? Poput svih snova, na ovu stvar, na ovaj zametak, na ovo. Zastor. SLUŽAVKA: Istina je, Gospođo, voljela sam prvog štito- nošu, iznenadio me, htio me ubiti, budite milosrdni, Pokazuje razbijenu lutku visećih udova koju je izvukao iz ČIN IV. Gospo đo. Da sam mogla i ja bih ga voljela. rukava. Zastor. Ispred zastora. Kraljica, Princeza. Tad Samuraj baca svoj mač te se spušta na koljena. Ski - da mu se maska s ušicima koja mu je davala divlji izgled KRALJICA: Što radi ovaj (ratnik), naš sin, vaš brat, on je starog Samuraja i njegovo se lice pojavljuje nevjerodo- lud. Vrijeđa svog oca Kralja i veleposlanike savezničkih stojno mlado. zemalja koji su na audijenciji i donosi mi moju staru lutku koju je našao u snijegu. Zastor. ČIN III. DJEVOJKA: Duga svjetlost okreće se s njegovim pogledi- Prevela Mirna Sindičić Sabljo ma. Voljela bih ga (ljubavlju) i da nije od naše krvi. Zastor se uzdiže iznad planine Fuji. Ona nestaje nalijevo. Dolazi Samuraj. SAMURAJ: Bogovi su me progonili, bogovi su me odvojili od mojih ratnika, raspirili su zamahe vjetra hladnim roda-SAMURAJ: Evo me nakon što sam slagao mudracima. ma. Sva su moja braća pala, oni su raspirili u podrumimaNikakva me pustolovina nije izliječila. Srce mi je zaposje- mog mozga vihor hladnih lovaca. Umiru bogovi koje pro-la ista služavka. Još uvijek pružam svoje prste prema toj goni ovaj ludi Samuraj preko svjetlucanja snijega i urla-dugoj žudnji mog srca: ljubavi. jućih demona oluja i hladnih vjetrova. ODGOJITELJ: Ljubav. Vidimo jednu za drugom Kraljicu, Služavku, Djevojku kojeEvo iza šatora živahno brbljanje služavki, čovjek ih sveje- prolaze poput sablasti te tvore oko Samuraja neku vrstudno posjeduje. Sve je u odabiru, odabir je efekt slučaja: začaranog kruga koji zaustavlja njegove pokrete. Čuju seduša. trublje bitke.

94 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 95 Kazališna arheologija

Antonin Artaud Likovi se obraćaju sablastima i one im odgovaraju. Svatko se doima kao da ima vlastitu sablast. I ponekad se lik koji naslućuje nevidljivo oko sebe čini kao da ne želi biti natkriljen nevidljivim poput ostalih; i kako vlastite sablasti prilaze u idealni trenutak, pojavljuju se, izgovarajući utjelovljene riječi čudno povezane sa svim konkretnim dijelo- gubi u stropu iznad pozornice. Nacrt režije Strindbergove Svi detalji koje je Strindberg naveo bit će vidljivi, a pose- vima drame. Prvi čin završava iznenadnim porastom osjećaja straha, bna važnost bit će dana nekima među njima, posebice omogućujući da se predvidi drama koja će kulminairati u „špijunu“ koji će od početka privlačiti pažnju intenzivnim Sablasne sonate slijedećem činu. svjetlećim pojasom svjetla oko sebe. Većina će ih biti veća od prirodnih. DRUGI ČIN Desno, izvor reljefne fontane, možda s pravom vodom Drugi se čin odvija u tajanstvenom kružnom salonu. Tu koja će teći. Pločnik ulice ide prema dnu, također istaknut gospodarica kuće okuplja uzvanike nalik mumijama koje kao u filmskoj scenografiji, sve dok ga iznenadni zastoj ne prekine. Može se vidjeti nekoliko fasada kuća u visini 1 provode vrijeme u ormaru. Ovaj dramski tekst, različito od Coup de Trafalgapozivar, Ona je bila ljubavnica starog, što je pomalo nejasno, ulice koja ide prema dnu pozornice. Imamo osjećaj kao da na uključivanje svih unaprijed stvorenih ideja. Izaziva nekoć, ali to više nema nikakve važnosti. teče voda ispod zastoja na cesti. Dno dekora otvara se osjećaj nečeg što je dio određene unutarnje realnosti, a Ona se sjeća starih priča u kojima je najnesvjesniji i naj- prema nebu. Bit će zelenkasto, stvarat će dojam mora, da nije natprirodno, neljudsko. U tome je njegova privlač- simbol svih vrsta nesvjesnih ili svjesnih ideja osvete, mrž- luđi lik ujedno najlucidniji te, poput fatalnosti same, ima beskonačnog. nost. Ne iskazuje ništa doli već poznatog, iako skrivenog i nje, očaja, ljubavi, žaljenja; i on istovremeno živi jednu vrlo konkretnu realnost. Taj starac, postavljen tamo zbog moć sve rasplesti. zatajenog. U njemu se realno i irealno miješaju kao u umu ZVUKOVI. ne znam kakve misteriozne potrebe za osvetom, obuhva- Pokretom mumije zastrašujući se starac rastače i grči sve čovjeka u dok spava, ili koji se iznenada budi zamijenivši Čut će se, pojačavajući se u trenucima, sve dok ne posta- ća stvari i ljude u svim vrstama proračunatih planova, ali dok ne postane sivi oblik, neka vrsta automata bez strane. ne opsjedajuća, ustrajna buka vode. Buka mora čiji valovi naposljetku fatalnost obuhvaća i njega samog. Uostalom, mozga. Tijekom tog čina prisustvujemo magičnoj preo- Sve što on otkriva mi smo doživjeli, sanjali, ali zaboravili. udaraju i lome se. Ona fontane kojom protječe voda. cijeli je komad određen tom fatalnosti koja je vidljiva u brazbi kojom se sve mijenja: stvari, duše i ljudi. Zvuk orgulja i zvona, koje navodi Strindberg, podcrtavat svemu. Likovi se uvijek doimaju kao na pragu nestajanja Student koji je htio ući u kuću, djevojka koja ga je čekala, će ulaske određenih sablasti, ispunjavati tišine. kako bi prepustili mjesto vlastitim simbolima. a da to nije otkrila, i čak ga je odbacivala, bit će ujedi- Tu je i zvuk vjetra koji se čuje na mahove, vrlo visoko u REŽIJA Providna kuća privlačno je središte u dramskom tekstu. njeni. zraku, stvarajući određeni dojam svečanosti, ali bez buke, Ta otvorena kuća providna je sve do svojih tajni. Neka Režija se treba nadahnuti onim što je između imaginarne kao da je atmosfera njime lagano zapljusnuta. vrsta kružnog salona smještenog na prvom katu ima čaro- TREĆI ČIN realnosti i onoga što je dotaknulo određeni trenutak u Povratak starog s prosjacima bit će praćen velikim pra- ban naboj. životu i gotovo ga odmah potom napustilo. skom. Više likova kruži oko te kuće poput mrtvaca privučenih To pomicanje stvarnog, to kontinuirano iskrivljivanje privi- Stari će izdaleka započeti svoja zazivanja, a prosjaci će vlastitim posmrtnim ostacima. Taj osjećaj nepobjedive da vodi prema najcjelovitijoj slobodi: mu odgovarati s više katova. Na svaki zaziv čut će se šlju- privlačnosti, podređivanja, magije podjarmljujući je, uni- proizvoljnost glasova koji mijenjaju tonove, preklapaju se, Student i mlada djevojka jedan su naspram drugog. Ali sve ke koje ritmično udaraju bilo u tlo bilo u zidove, u vrlo na - štavajući. iznenadna ukočenost stavova, gesti, promjena i dekom- nevolje života, svi sitni tereti bračnog života, i nadasve pije- glašenu ritmu. Glasovni pozivi i buka šljuka bit će nagla- Sporedni likovi prolaze: nje i jedenje, težina tijela, težina stvari, doticaj s onim što pozicija svjetla, abnormalna važnost iznenada dana sit- šeni bizarnim zvukom, poput onog koji stvara golemi jezik Mljekarica, je teško, privlačnost težine, opća gravitacija tvari, još uvi- nim detaljima, likovi koji se moralno brišu, puštajući zvu- nasilno lupajući po zubnoj šupljini. Plemić, jek ih odvajaju. U konačnici nema oslobođenja doli u smrti. kovima i glazbi da dominiraju, i koji su zamijenjeni svojim Ta buka neće biti bezrazložna niti lako ostvariva, tražit će Plemkinja, inertnim dvojnicima, u obliku, primjerice, lutaka koje izne- se sve dok željeni zvuk ne bude pronađen. konkretizirajući atmosferu nostalgije i žaljenja, ciljajući Dramski tekst završava tom budističkom misli koja je, Na kraju, kad nastupi tišina, dva prosjaka nasilno će uzeti nada dolaze zauzeti njihovo mjesto. tako raspršen osjećaj koji precizira neku ideju kao što to uostalom, jedan od njegovih nedostataka. Ali to je ujedno malo vozilo starog i u trenutku će ga odvesti na prednji dio u akordu rade viseće note lijeve ruke. ono što je može učiniti jasnom onom dijelu publike u kojem čisto nesvjesno izaziva strah. pozornice. (Čin I, stranica 45 izdanja Stock, 1926.) Kuću opisuju njene mane, stanovnici i njihove manije. Uostalom, režija može sakriti religiozni smisao zaključka SADRŽAJ Osjećamo da se sudbine svih likova miješaju, da su pove- inzistirajući na dubini i naglasku na ostalom. RASVJETA. PRVI ČIN zane, poput onih brodolomaca na izgubljenom brodu. Rasvjeta je nasilna, zasljepljujuća, usredotočena na jedan Opsjedajuća figura starca dominira ovom fantazmagori- Cijeli je dramski tekst poput zatvorena svijeta oko kojeg ugao fasade, jedan dio fontane i sredinu pozornice, na jom. Malo dramskih tekstova, u istom omjeru kao ovaj, kruži život zaustavljen preciznim rezom. PRVI ČIN pločnik. Lažna svjetla osvjetljuju stanove koji se doimaju nameće ideju komunikacije jezika s nevidljivom realnosti DEKOR. kao da imaju vlastito svjetlo. Svjetlo je u pozadini sivo- koju je primorana izraziti. Taj se starac predstavlja kao 1 Dramski tekst Rogera Vitraca napisan 1934. godine. Lijevo, u dijagonali, otvorena fasada kuće čija se visina zeleno, lagano i transparentno.

96 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 97 DRUGI ČIN vajući se do zasljepljenja, prodirat će kroz prozore, kroz kojim će se sve deformirati kao na prizmi i u središtu nala- providne zidove, kao da tjera postojeće svjetlo unutar zit će se otvor kroz koji se može pojaviti slika kružnog Student će od početka do kraja dramskog teksta igrati DEKOR. dviju prostorija. salona. kao nerazbuđen čovjek koji kad dotakne konkretni dojam, Dekor koji Strindberg opisuje zapravo je kuća s početka To će svjetlo prodirati sa zvukom snažne vibracije, poja- Taj će krug zauzimati svu dužinu pozornice odozgo prema osjećaj, uhvati ga se kao čovjek koji bi to učinio kao opu- vidljiva iznutra. čane do te mjere da postaje nepodnošljiva, razdiruća. Ta dole i s lijeva na desno. nomoćenik. Zidovi su otvoreni, razrezani, providni. Omogućuju da se buka neće, uostalom, trajati dulje od nekoliko sekundi i Na kraju čina sva će svjetla nestati i prepustit će mjesto Starac će izbjegavati uobičajen način predstavljanja star- vidi nebo, zrak, svjetlo izvana koje se neće miješati s pokušat će se postići svim mogućim sredstvima sve dok svjetlu s platoa iz dna iznad kojeg će se projicirati odrazi ca u kazalištu, drhtavog, blejavog koji govori malim onima iznutra. neugodnim grlenim glasom. Naprotiv, on će imati vrlo čisti ne bude imala željenu širinu i dijapazon. Otoka mrtvaca. Neki predmeti koje navodi autor: zastor, paravan, dobit će 2 ton, malo viši od normalnog, znak njegove velike sigurno- Od početka čina, „špijun“ će razviti svjetleći pojas kojim je prekomjernu važnost. Puno su veći od prirodne veličine. sti u sebe, koju ima govoreći u ime onog-što-ga-inspirira. okružen malo šire nego u prethodnom činu i zasjenit će Prikazivanje Otoka mrtvaca dogodit će se na sljedeći Unutarnje zidove označava samo njihov početak, kao Kod mumije će pomaci u tonovima biti vrlo nagli. Ali neko- tamne dijelove sunčanog spektra. način: prema nepotpunim planovima. liko trenutaka prije preobrazbe njegov će glas čudno pod- Iznenada ugašeni zvukovi i svjetlo omogućit će da se Maketa u reljefu koja prikazuje Böcklinov Otok mrtvaca, podređena radnji intenzivnom rasvjetom bit će postavlje- sjećati na nježnost i mladost. pored svakog lika vidi neka vrsta dvojnika obučenog po - ZVUKOVI. na ispred ogledala postavljenog na platou u dnu. Taj će Mlada će djevojka uvijek govoriti sa ogromnom nježnosti, put njega. Svi ti dvojnici uznemirujuće i figurativne nepo- Koraci ljudi koji ulaze bit će naglašeni, imat će i vlastita plato biti postavljen na nivou nižem od onog na kojem jednom vrstom rezignacije. Njen glas, koji nikad neće jed- mičnosti, u svakom slučaju neki među njima, nestat će eha. senalazi pozornica. nolično pjevati, u trenucima će biti jedva postavljen. Ona polagano, šepajući, dok će se svi likovi prodrmati kao pro- Vjetar izvana ponekad će se miješati s riječima, u obliku I, sljedeći nekoć često korišten postupak u kazalištu, vir- će čuti samu snažnije nego drugi likovi. buđeni iz dubokog sna. To mora trajati oko jedne minute. bizarne, neobjašnjive buke. tualna slika makete bit će projicirana u zrak u obliku odra- Igra će u cjelini biti dosta polagana, bez obzira što će biti Posvuda odzvanja buka koju stvaraju šljuke od starog za nekoliko metara iznad stvarne makete, tako da bude povezana i u pokretu kako bi se izbjegla monotonija. koje udaraju o stol. viđena s pozornice i jasno vidljiva publici. Monotonija će biti izbjegnuta naglašavanjem, izostankom Svi će ti zvukovi biti odabrani tako da budu istaknuti, da Potom će se dizalo podići tako da vrlo lagano projicira, igre između replika, osim kad to bude apsolutno potre- TREĆI ČIN oslobode svoju fantastičnost kad to treba, da ostave na iznad njega, prikaz Otoka mrtvaca. bno, ali tad će interval biti naglašen ustrajnošću. U trenu- planu banalnog i svakodnevnog sve ono što tamo moraDEKOR. Može se dodati slika voštane žene polegnute na velikom cima igra mora odavati dojam usporenosti filma, posebi- ostati te da posljedično istaknu ostalo. Kad se sve uzme u obzir, dekor mora biti izgrađen na crvenom krevetu, pod nekom vrstom staklenog zvona, ce za pojedine likove koji će se pomicati malim pokretima Određene ukočenosti gesti, stavova bit će praćene bukomosvjetljenju koje će biti irealno, a ne previše konvencio- Ili da se lutka starca sa šljukama pomiče u tmini pod uvje- na gotovo neprimjetan način; oni će doći na svoja mjesta, automata, neugodnom bukom koja će završavati u melo-nalno bajkovito. tom da sablast lutke može biti pomicana precizno i sa a da to nitko ne primijeti. Harmonija će biti tražena u dijama, posebice u trenucima preobrazbe, kad mumijaPrednji dio pozornice zauzimat će neka vrsta hinduisti- željenim taktom. gestama, u odnosu pokreta koji će više nego u Coup de zamjenjuje starog, i kad mu se mljekarica, nevidljivačkog paviljona s providnim stupovima, u staklu ili nekom Što se osvijetljena tiče, u tom ga trenutku neće biti, osim Trafalgar biti fiksirani i prilagođeni kao u ponovno sastav- ljenom stroju. svima osim njemu, ukaže. Uostalom, u tom trenutkudrugom materijalu, koji propušta svjetlo u svoj svojoj kom- virtualnih odraza Otoka u mraku, i sjajne točke koja će se Lik kuharice utjelovit će lutka, a njene će replike izgova- manifestirat će se ostale artificijelnosti režije koje će bitipaktnosti. pomicati po dijelovima lutke u pokretu. rati jedan ogroman i monotoni glas koji će dolaziti iz neko- istaknute osvjetljenjima i načinom igre općenito. Zelene biljke, stvarne ili umjetne, ali ne oslikane, zauzi- liko zvučnika tako da mu ne možemo točno odrediti izvor. mat će sve kutove. Svjetlo će biti raspršeno po listovima, ZVUKOVI. U trenutku preobrazbe svi će se likovi nekoliko trenutaka RASVJETA. od dole prema gore. Neće se čuti nikakav zvuk. zalediti u apsolutnoj nepomičnosti. U posljednjem se činu U prednjoj je sobi ravnomjerno posvuda, iako pomaloDekor će biti usmjeren s desna na lijevo, od prednjeg dije- Koraci će biti utišani. Glasovi se moraju doimati kao da se glumci gotovo neće pomicati. Doimat će se kao da traže naglašene boje, više teške nego uobičajene i koje ne izvi-la pozornice prema stražnjem. Na lijevo i u dnu uzdizat će uzdižu iz magle. svoje geste, svoje riječi, činit će se kao da broje vlastite re iz neke vidljive lampe. se mali kružni salon koji će od prednjeg dijela pozornice Neće biti drugih zvukova doli glazbe na kraju koju moraju korake poput ljudi koji su izgubili sjećanje. Zelena prostorija u dnu bit će osvijetljena svjetlošću kojabiti odijeljen velikim ogledalom koje nalikuje izlozima veli- proizvesti posebni instrumenti: viola itd. Na kraju samo kako bi zazvao smrt glumac će pronaći pada odozgo kao na pojedine izloške u muzeju Grévin, alikih robnih kuća, tako da sve što se zbiva iza bude vidljivo snagu, konzistenciju, utjelovljen glas. koja neće osvjetljavati cijelu prostoriju ravnomjerno. To ćeplošno i kao deformirano u vodi i da, najvažnije, nikakav IGRA. svjetlo biti nježno zeleno, gotovo bijelo. zvuk neće dopirati do tog dijela pozornice. Desno i u dnu Igra glumaca slijedit će oscilacije dramskog teksta, dikci- Prevela Mirna Sindičić Sabljo Istaknut će lijevu stranu paravana smještenog desno tedekor će biti slobodan. Uostalom, cijeli taj dekor zauzimat ja uvijek jasna i precizna nikad neće upadati u jednolično će u relativnoj sjeni ostaviti lijevi i stražnji dio prostorije.će dubinu prednjeg platoa. pjevanje; što ne znači da će si zabraniti svu liričnost, dale- Svjetlo izvana obuhvatit će detalj tornja, krova ili zvonika, ko od toga. izdaleka. RASVJETA. Raskorak od realnog do irealnog bit će naglašen bilo laga- U trenutku preobrazbe, svjetlo koje dolazi odozgo, pojača-Rasvjeta kružnog salona bit će ujednačena, žućkasta, raznim pomacima, bilo naglim skokovima. Likovi će naglo livena posvuda. U prvom planu i od početka čina svjetlo mijenjati ton, raspon, ponekad glas. će biti raspršeno tako da oblikuje krug na rubovima na 2 Otok mrtvaca serija je slika koje je između 1880. i 1886. naslikao Arnold Böcklin. Na slikama je prikazan mali otok u suton.

98 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 99 Sjećanje

Čovjek dvadesetog stoljeća je biće koje čita novine i griješi bludno

ožujku 2015. godine preminuo je ugledni kazališni ma, a režijom Stullijeve Kate Kapuralice u Kazalištu Ma - fabulativnošću dominantne kinematografije. Vjerovao je,je od onoga što se izgovori. U skladu sa svojim nastoja- redatelj, filmski i televizijski autor, profesor glume i rina Držića te Goldonijeve i Čaline Kafetarije na Ljetnim naime, da je s najmanje sredstava moguće prenijeti naj-njem da pokaže kako su stvaran život i život prikazan na Urežije na Akademiji dramske umjetnosti te dugogo- igrama za sva se vremena upisao i u antologiju dubrova- više informacija. Smatrao je da je svaki film u nekoj mjerifilmu skoro pa ista stvar, redatelj je uspijevao od glumaca dišnji urednik Dramskog programa HTV-a. čkog glumišta. dokumentaran. Imao je potrebu odmaknuti se što je višedobiti da govore i glume iz vlastitog iskustva, a ne iz ima- Tomislav Žiro Radić bio je prvorazredni intelektualac i I u tim i u drugim predstavama koje je radio došao je do moguće od iluzije, tog neminovnog sastojka svakogginarne biografije napisanog lika koji se glumca osobno umjet ničkog djela. Strana mu je bila prevladavajuća idejamožda slabo tiče. umjetnik, osebujna ličnost zagrebačkog i hrvatskog kul- izražaja njegov istančani osjećaj za rad s glumcima, što da je filmske realizacije vrijedna samo smrt ili ubijanje. turnog života; čovjek koji kazalište i film nije samo stvarao ga je i odvelo na Akademiju dramske umjetnosti gdje je Jednom, u šali, Žiro je rekao da kad razmišlja o tome kako Pripadnost žanru prečesto je izlika za posezanje za kliše- nego ih je, također, temeljito i intenzivno promišljao, po - 20 godina bio profesor glume i režije, prepoznavši i odgo- će nešto režirati, zamišlja lopova koji planira kako će pro- jima. mažući nerijetko i drugima, osobito mladima, da se snađu jivši brojne naraštaje glumaca, među njima i mnoge bu - valiti u kuću, odnijeti sve što je naumio odnijeti, i pritom Radićevi filmovi nerijetko dokazuju da se o nekom dru-ne ostaviti nikakve tragove. u svijetu umjetnosti i svega onoga što oko nje ide. duće prvake hrvatskog filma i kazališta. štvenom problemu više može saznati prateći razmiricuUz igrane filmove te televizijske produkcije, a slovio je za Filmsku karijeru započeo je 1972. godine filmom Živa isti- Od 1998. do 2000. godine bio je glavni urednik Dramske , a već iduće godine snimio je i . Oba ta filma između supružnika nego pričajući o tome tko je kolikomajstora i ekranizacija klasične dramske književnosti, Ra - na Timona redakcije Hrvatske televizije, a njegov rad u toj redakciji smatraju se vrhuncima domaćeg filmskog modernizma iz čega ukrao. Volio je citirati jednog francuskog filozofa kojidić je snimio četrdesetak dokumentarnih filmova koji su ostao je, pored ostalog, zapamćen i po otvaranju prema sedamdesetih, no to mu ipak nije omogućilo kontinuirani je rekao da je čovjek dvadesetog stoljeća biće koje čitazasigurno bili i temeljem poetike njegovih kasnijih igranih mladim scenaristima i redateljima, nastavak filmskog stvaralaštva. novine i griješi bludno. filmova. Nakon devetnaest godina stanke u devedesetima se vra- Kao čovjek širokog interesa i brojnih ideja Žiro je svoju Tomislav Radić nije mario za velike redateljske ideje i pre-Za svoj rad Tomislav Radić dobio je niz nagrada na film- tio i filmu i to kroz obrade krupnijih tema: anomalijama kreativnost usmjerio tada prema televiziji te kazalištu i tenciozne koncepcije. Volio je reći da on „šije iz donese-skim festivalima u zemlji i inozemstvu te državnih i grad- netom propalog društvenog uređenja u Luci, Domovin- kazališnoj pedagogiji. Od 1973. do 1983. za Dramski pro- nog materijala“. A materijal su donosili živi ljudi, glumci,skih nagrada i odličja među kojima se ističu: Nagrada skom ratu u Anđele moj dragi i problemima pretvorbe u gram tadašnje Televizije Zagreb snimio je niz televizijskih naravno. Glumci su mu bili prvi suradnici s kojima je gra-Vladimir Nazor, dvije Nagrade grada Zagreba te odličje Holdingu. A onda je u šest godina snimio dva remek djela drama i adaptacija kazališnih predstava, a hrvatskom dio i nadograđivao svoju sliku svijeta. Pritom su klasičneReda Danice hrvatske s likom Marka Marulića. kazalištu podario je neke od njegovih najdugovječnijih i – Što je Iva snimila 21. listopada 2003. i Kotlovinu te, iz- mizanscenske upute bile sporedne; glumci nisu igrali neRadićev - opus, sada na žalost zaključen, trajno će ostati što što oni nisu, nego nešto što je i njihov život. najvrjednijih predstava. Jedna od njih, legendarne Stilske među njih, možda najodvažniji hrvatski film ikad Tri priče među nama kroz njegove filmove i televizijske drame o vježbe iz Teatra ITD, još je i danas na repertoaru, Kušanov o nespavanju. Radićevi glumci dobro su znali da je u stvarnom životu,kojima posljednja riječ zacijelo još nije izrečena. Čaruga postao je najizvođenija predstava Teatra u gosti- Kao filmski autor Radić se nije pretjerano povodio za kao i u dobroj literaturi, često važnije ono što se prešuću- Željka Turčinović

100 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 101 nim glumicama koje prema autorovoj procjeni obuhvaćaju gotovo desetinu ukupna kritičarskoga opusa uključu- jući komentare o nekima od najvaž- dosjetki poput sprege komedijedell' - nijih ženskih imena na hrvatskoj artei naturalizma uUkroćenoj goro- pozornici poput Marije Ružičke-Stroz- zi, Milice Mihičić ili Vike Podgorske, padnici, kao i važnosti ostalih krea- kao i go sto vanja inozemnih „heroi - tivnih funkcija za uspjeh redateljske poput Hasanaginiceili Cara Diokle - na“. Primje rice, vrsnost Ogrizovićeva vizije, posebno kad je riječ o sceno- pera vidljiva je u analizi glumačkoga cijana i dramatizacije poputSmrti grafu Ljubi Babiću. Ogrizović tako razvoja Ljerke Šram od „bezazlene ili Smail-age ČengićaTrojan ne zane- pokazuje ne samo Gavellinu vrijed- vragoljaste naivke“ do glumice čije maruje kontekstualizaciju Ogrize v i -nost, već i dosljednost vlastite proni - interpretativne mogućnosti nadilaze Nove knjige svega pravaške ideološke orijentaci- ćeva stvaralaštva braneći okolnosti-cljivosti i uvježbanosti stručnoga oka fahovska ograničenja. No u duhu ši- je, ali i polemika i sukoba od kojih su ma i djela koja se ne smatraju prvo-za buduće fenomene domaće scene, rih društvenih pomaka tekstovi mu vjerojatno najpoznatiji oni koji su klasnima, ali mogu biti teatrološkipa mu možemo zahvaliti za rijetke prije svega reflektiraju promjenuglu- usli jedili nakon Ogri zovićeva odrica- zanimljiva poput njegovih prigodnicauvide u rani rad jednoga od najvaž- mičina statusa u ranome 20. stolje- nja od koautorstvaProkletstva , dra- – npr. oživljavanja Bukovčeva zasto-nijih hrvat skih redatelja.Sliku prak- Višnja Kačić Rogošić ću, odnosno uspon na socijalnoj lje- me koju je napisao s Andrijom Mil- ra kojim se obilježila desetogo diš -tičnoga rada našega najznačajnijega stvici moralno prihvatljivih i reputacij- njica otvaranja Hrvatskoga zemalj -teoretičara glume koja se posljednjih či no vićem. Trojan do slje dno i argu- ski neupitnih zanimanja koju drama- U SJENI IZVAN UMJETNIČKIH skoga kazališta u Zagrebu ili prisje-godina intenzivno usustavljujeOgri- mentirano revidira tu stavku u povi- tičar i teatrolog svesrdno podržava. ćanja na protjerivanje tuđinskogazović dopunjuje prikazom njegovih POLEMIKA jesti hrvatske teatrologije ustrajno se Na tragu intelektualne i kreativne jezika s hrvatske scene u spomen nape dagoških nastojanja i uloge u os - vraćajući umjetničkoj vrijednosti emancipacije glumice npr. u prevodi- pedesetu go dišnjicu hrvatskoga jezi -nutku Kaza liš noga zavoda 1919. go - Ogrizovićeva rada,pri čemu uz dra- teljskoj i i suredateljskoj funkciji Ogri- ka na zagrebačkoj pozornici.Kon- dine koji će se uskoro razviti u Glu - Ivan Trojan me ne gubi iz vida niti dramatizacije i zović će čak i inzistirati na takvome tekstualizacija se nadalje proteže namačku školu. Tu je važno istaknuti jednočinske prigodnice koje svjedo- osnaživanju kreativnoga raspona Milan Ogrizović √ kazališni čovjek izvedbeno-receptivni život dramskihvizionarsku podršku Gavellinim obra- če o autorovu intenzivnu i kontinuira- misleći ujedno i na širu teatrološku komada, što posebno dolazi do izra- zloženjima za osnutak takve ustano- Naklada Ljevak nu suživotu s hrvatskim kazalištem. uporabljivost njihove ostavštine, pri- žaja u poglav lju o okolnostimanjiho-ve, među kojima se, primjerice, nala- Dramski opus ovdje se teži izložiti mjerice glumačkoga dnevnika ili Zagreb, 2014. vih uprizorenja na pozornici osječko-ze ponovna izgradnja glumačkoga kao jedinstvenu stvaralačku cjelinu, autobiografskih zapisa druge vrste. uzimajući u obzir duh vremena, ga HNK-a i time obogaćuje povijesnupsihofizičkog instrumenta, kao i Zaključno, detaljnom studijom koja od kazalištaraca koji se – iako živi iodnosno stilsku i žanrovsku hetero- sliku regionalnoga kazališta. izgradnja izvorne jezične kulture. Što- se temelji na pomnome čitanju dosa- djeluje na prijelazu iz 19. u 20. sto-genost koja adekvatno reflektira plu- S druge strane, teatrološki rad Mila- više, Ogrizović će i sam segnuti u dašnjih uvida u Ogrizovićev rad iz pe- ljeće – opire trendu sužavanja svojeralizam hrvatske dramske moderne. na Ogrizovića, kako nas upozoravaanalitički pristup glumačkoj i pedago- ra relevantnih hrvatskih teatrologa, a Interpretacija i zaključci dosljedno se au tor studije, uključujei danas rele -škoj praksi autorstvom takvih struč- djelatne sfere posvećena je i studija razvija kroz vlastitu interpretaciju, temelje na raščlanjivanju prethodnih vantne ka zališno-povijesne prilogenih glumačko-pedagoških članaka osječkoga teatrologa Ivana Trojana Ivan Trojan s pregršt argumenata dostignuća pa u knjizi možemo pro- kao što suPedeset godina hrvatskog poput O glumačkoj tehnici(1909./ što ju je zagrebačka Naklada Ljevak oprav dava titulu „najznačajnijega naći i sažeti pregled teatroloških stu- 1910.) iliŠkola i politika(1910.). Po - objavila 2014. godine. KnjigaMilan kazališta (1860-1910), Hrvatska hrvatskoga kulturnoga djelatnika s dija, kritika i dojmova o Milanu Ogri- Ogrizović – kazališni čovjekje dno - ope ra (1870-1920)i Glumačka ško- tonji tekstovi posebno su važni i upočetka 20. stoljeća“ kojom će Mil a - zoviću od onih što su uslijedili netom stavnimnaslovom, naime, objedinju- la u Zagrebu (1922),no u ovdje po - svjetlu dramatičareva pedagoškogana Ogrizovića okititi u proslovu knji- nakon autorove smrti poput Proha- je brojne pozicije što ih je taj drama- nuđenoj selekcijiOgrizovićeva rada udjelovanja na Glumačkoj školi Narod- ge, dok hrvatskoj teatrologiji nudi još skina Pre gle da suvremene hrvatsko- tičar, libretist, teatrolog, kazališni kri- kazalištu i oko kazališta posebno ćenoga kazališta u ulozi predavača zajedan inspirativni kazališni portret. tičar, prevoditelj, lektor i dramaturgsrpske književnosti do znanstvenih mjesto pronaći kritičarsko djelovanjepovijest književnosti s naglaskom na Hrvatskoga narodnoga kazališta teradova Ane Le derer s kraja 1990-ih kojim se ustrajno bavio od početkadramsku tehniku te zaokružuju sliku predavač na Državnoj glumačkojgodina. S obzirom na kulturno-držav- 20. stoljeća objavljujući, primjerice, usvestranoga kazališnoga praktičara školi obnašao tijekom niti pedesetnu vezu s Be čom opravdano se pro- „Hrvatskome pravu“ i u drugim publi-koja je sugerirana podnaslovom. godina kratkoga života. nalaze stilska i tematska preklapa- kacijama. U prvome redu osvijetljenoDrugi zanimljiv odabir Trojanove stu- Milana Ogrizovića u prvom se redunja te analogije s bečkom moder- je kontinuirano kritičko praćenjedije jesu kritike posvećene kazališ- percipira kao dramatičara, pri čemunom, odnosno sa stvaralaštvom Her - redateljskih ostvarenja Branka Ga- u drugi plan pada njegov širi kulturnimanna Bahra, Huga von Hoffman - velle koji je na pozornici realizirao rad. Ivan Trojan dopunjuje tu vizurunsthala i Arthura Schnitzlera, čemu čak četiri Ogrizovićeva predloška uz d početka 20. stoljeća kad jača i pružajući uvodno pregledni uvid uslijedi detaljni analitički pristup tek- prepoznavanje intrigantnih formalnih Oširi se specijalizacija kazališnih cjelokupni Ogrizovićev život i profe-stovima posebno s obzirom na rela- umjetnika i djelatnika za pojedinesionalno djelovanje, a koncentriraju-ciju prema bečkoj moderni te prisut - odabrane kreativne i druge kazališneći se nadalje na njegovo dramskone etičke i estetičke amplitude dram- funkcije sve je manji broj univerzal-stvaralaštvo i teatrološki rad te dije-skoga stvaralaštva. Uz ključne drame nih ljudi od teatra koji se odlučujulom njihovu recepciju. Iako popular- paralelno kročiti različitim stvarala-ne i nagrađivane, njegove se drame čkim stazama. Još je manji broj onihčesto interpretira u svjetlu piščeve koji su na svim dionicama toga putadruštveno-političke djelatnosti – prije jednako uspješni i strastveni te se mogu svrstati u reprezentativne predstavnike svoje prakse. Jednome

102 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 103 skog HNK-a s kraja tisućljeća, dok Ivan Bošković daje sliku splitskog kazališta u godinama tranzicije s naglaskom na mlađem splitskom dramskom pismu. Lucija Ljubić uoča- Nove knjige u godinama tranzicije pretvorila od va razne tipove obitelji povezane dis- teksta u kojima autori uranjaju u pra- globalizacijskog aduta u gubitnika. funkcionalnošću proizašlom iz dru- šnjavu prošlost, izvlačeći iz nje uglav- Za razliku od plesne umjetnosti, rat - štvenog okvira ili iznutra, dok Višnja nom zaboravljene autore Du brov - ne i poratne godine nisu naglašeno Rogošić dokazuje da se model obite- čanina Pjerka Bonu (Antun Paveš - čitanjem klasika i smještanjem anti- utjecale na lutkarsku umjetnost, piše Igor Tretinjak lji čvrsto isprepleo s radom Bobe Jel - ković) i Charlotte Birch-Pfeiffer (Dani - čkih junaka i bogova u nimalo božan - Livija Kroflin. Najveće promjene do- čića i Nataše Rajković, razvivši ga od jela Weber-Kapusta). Paveš ko vić i stvene obiteljske si tuacije. godile su se u KL Zadar koje je na Weber-Kapusta ne idu za revitalizaci- „tihog revolta“ do „osigurane nesi- TRANZICIJA KAO RASKRSNICA PUTOVA Usred zbornika poput rascjepa stoji ratno stanje reagiralo vrlo aktualnim jom autora i autorskih djela, već po- gurnosti i rizičnosti“. tekst Zlatka SvibenaNarativ Srednje predstavama za odrasle. Nažalost, ni tvrđuju razloge zaborava. Ivan Trojan Vlatko Perković u tekstuPosmrtnoj o hrvatsko lutkarstvo još nije prepoz- Europe spram Krleže, Europe te hr - Krležini dani u Osijeku 2014. √ Kompleks obitelji i u tekstuSecesija od obitelji u hrvat - trilogiji Mate Matišića polemizira s nalo globalizacijsku moć lutke. Su za - vat skoga glumišta, u kojemu autor skoj drami modernepromatra pro- autorovom „dramskom istinom“ una Marjanić u tekstuIzvedba EU: iz- četvrt stoljeća tranzicije i globalizacije u hrvatskoj problematizira nestanak Srednje Eu- mjenu odnosa prema obitelji kao kojoj su bivši hrvatski branitelji prika-vedbene demonstracije ulaska HR u drami i kazalištu rope, eklektično unoseći brojne teme, simbolu konzervativnosti od kojeg se zani kao negativci, suočavajući je saEU (ili obrnuto)predstavlja alter-EU između ostaloga i sprovod Miroslava Priredio: Branko Hećimović u duhu modernizma odstupa u slo- „stvarnom istinom“ u kojoj, po nje- Krleže kao najavu sprovoda Srednje performanse i hepeninge Lea Katu - bodu individualizma. mu, nema mjesta grijesima s naše Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta Europe. narića, Ivice Jakšić Čokrić Puke, Želj- strane. Tekst Sanje Nikčević ne izvireka Zorice Šiša, Dalibora Martinisa, i glazbe HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog kazališta, Globalizaciju u priču uvodi Martina iz teme skupa, već iz (naglašeno pri-Damira Čargonje i Građanske inicija- Petranović preglednim tekstomHr - Zagreb, HNK u Osijeku, Filozofski fakultet, Osijek sutne) autorske pozicije. U analizi su- tive iz Splita koji su popratili ulazak vat ska teatrologija i globalizacija, vremenog prikazanjaPekel na zemli Hrvatske u EU. Osim brze reakcije i naslovni susret sagledavajući iz raz- Denisa Peričića, autorica tu dramuskepse, zgodna nit koja povezuje nih kutova – od znanstvenih promi- pojam obitelji sugerira sigurnost, zat-U tekstuFenomen majke i supruge u postavlja kao pozitivnu opreku suvre-većinu hepeninga je gastronomija. šljanja preko dramske riječi i kazali- vorenost i bavljenje sobom, dok dru- Kamovljevoj i Krležinoj dramiTatjana menom dramskom pismu koje jeU završnom tekstu Zbornika Ozana šnih predstava do vizualnih i izvedbe- gi, globalizacija, teži širini i brojnimStupin dotiče se nedefiniranog odno- „prepuno likova za koje je nemogućeIveković usmjerava pažnju na popu- nih umjetnika koji su se otvorili glo- mo gućnostima, ali bez sigurnosti isa dvaju književnika, potvrđujući Ka- odrediti odakle su, zbog čega je vrlolarnu kulturu u kazalištu, ističući ne - balnom tržištu. Jedini je tekst koji se garan cije. Kojim suputem krenuli do- movljev utjecaj na Krležu, koji ga se često bezlično i prazno“. Darko Gaš- ke njezine predstavnike u 1980-im i bavi konkretnim primjerom globaliza- maća drama, kazalište i struka poku-„apsurdno odricao u javnosti“. Podu - parović u tekstuKompleks obitelji u 1990-im godinama te analizirajući cije Žena-bomba Ivane Sajko u globa- šala su odgonetnuti 23 eseja, kolikodarnosti Stupin pronalazi u oslikava- redateljskom opusu Olivera FrljićaZKM-ovu predstavuAlan Fordiz lizacijskom trendu, Stephanie Jug. ih okuplja Zbornik, dodatno oboga-nju složenih obiteljskih relacija i od - kroz analizu četiriju Frljićevih pred-2013. godine kao recentni primjer. Međunarodno uspješnu dramu auto- ćen brojnim bibliografskim i reperto - nosa prema ženskom liku, ukazujući stava: Bakhe, Hamlet, Mrzim istinui Kroz predstave podcrtava promjenu rica promatra kroz kritičke tekstove arnim prilozima. Tekstovi su u zborni- Aleksandra Zec, jasno razvija redate-trendova i pogleda „masovne“ publi- kako je Krleža nastavio „precizno i go - od Hrvatske do Australije. Susrevši ku složeni po tematskim okvirima uz ljevu kazališnu poetiku, no na krajuke kao predstavnika društva, zaklju- tovovojnički disciplinirano ondje gdje različita čitanja koja se kreću od dru- poneku dobrodošlu iznimku (mi se nepotrebno izlazi izvan okvira teksta,čujući da je popularna kultura „pola- štveno-političkih do filozofskih, autore da nećemo čvrsto držati). Ugrubo,je Janko Polić stao“. Iako ovih dana dotičući se Frljićeve intendature. zište novog i uvijek svježeg umjetni- rica ukazuje na važnost prostornog mo žemo ih podijeliti na pregledne,čitamo o tome da će uskoro že na po U završnom dijelu zbornik se otvaračkog stvaralaštva i njegova kritičkog konteksta koji se upisuje u umjetni- one koji kreću iz teme i one koji izvi-prvi put u nas zaigrati u ulozi Ham- širem aspektu izvedbenih umjetno-odnosa prema suvremenoj zbilji“. leta, Antonija Bogner-Šaban piše ka- čko djelo te na globalizacijski karak- ru iz autorske pozicije, tražeći potvr- sti. Maja Đurinović probleme plesne ter teksta Ivane Sajko što se slojevi- Na temelju zbornika mi zaključujemo du u temi. ko je to još 1921. godine učinila polj- umjetnosti jezgrovito svodi na tri klju-kako razdoblje tranzicije nije iskori- ska glumica Stanisłava Wisoc ka u re- tošću i otvorenošću nudi različitim Zbornik otvara tekst Borisa Senkera čna propusta, zahvaljujući kojima sešteno kao odskočna daska prema Zbijeni redovi žiji Ive Raića, otvarajući tu rijetko spo- interpretacijama. koji na primjeru dviju drama iz 1990- globalizacijskim idejama, već su hr- U sebe, u sigurnost minjanu temu daljim istraživanjima. Adriana Car-Mihec i Iva Rosanda Žigo ih (Mrtva svadbaAsje Srnec To do - vatska drama, kazalište i teatrologija u „radnom, pomirbenom i susretiš- rović i Posljednja karikaLade Kašte- „zbili redove“, usmjerivši se sigurnoj 25. Krležini dani već su temom – U tekstu Obitelj i Ivaniševićeva nom“ radu susreću antologije Jasena lan) i dviju iz 2000-ih godinaAla ( ba - luci koju simbolizira obitelj. Boke iz 2002. godine i Lea Rafolta iz Kom pleks obitelji i četvrt stoljeća Ljubav u korotiKristine Peternai ma Davora Špišića Mrzimi istinu! tran zicije i globalizacije u hrvatskoj 2007. godine, kritizirajući pasivan Andrić, obitelj je skup oštrih ideolo- Olivera Frljića) daje smjernice zna - odnos teatrologije prema suvremenoj drami i kazalištu– pred sebe stavili ških razlika i sukoba dovedenih do čenja obitelji i obiteljskih svečanosti drami. Marijan Varjačić ispisuje pre- izazovan zadatak uočavanja smjero- krajnosti, dok u dramamaHeraklo, kao dobrog povoda za okupljanje va kojima su se u fazi tranzicije upu- gled repertoara i poetike varaždin- likova u istom prostoru. Slijede dvaPrometej i Trojom ukleteMarijana tile hrvatska drama, kazalište i tea- Matkovića ima drukčiju funkciju, piše trologija. U naslovu iščitavamo dva Sonja Novak. Matkovićse u njima osnov na smjera –prvi koji određuje osvrće na svoje vrijeme suvremenim

104 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 105 Nove knjige

Ozana Iveković međusobne odnose shvaćaju olako, za potrebe kazališta, no još uvijek recepcija u socijalističkoj Mađarskoj uz nedostatak emocija. Stoga je te nema izabranih djela u službenim bila usklađena sa službenom esteti- scenarije, zaključuje Taylor-Batty, ba - pri jevodima na makedonski. Stručna kom i kulturnom politikom. O PINTERU DILJEM SVIJETA rem s današnje točke gledišta, mo - recepcija je ostala još uvijek relativ- van pogled o složenosti modernog ži - Svojim prilogom o poljskoj recepciji guće proglasiti ženomrzačkima. no skromnom, premda ima make- vota gdje autentično življenje postaje Pintera, monografiju nastavlja Anna donskih anglista i teatrologa koji se Blok o Pinteru u Italiji počinje s tek- sve teže, gdje su međuljudski odnosi Suwalska-Kołecka ustvrdivši da je bave Pinterom. stom Nicka Ceramelle koji uspoređu- prazni, a ljudi sve osamljeniji. autor u njezinoj zemlji manje ili više je Pintera i talijanskog dramatičara Andrea P. Balogh nastavlja s teksto- stvar prošlosti. Iako se kazališni pra - Zbornik Harold Pinter on International Stages U kratkom završnom poglavlju „tali- Eduarda De Filippa. Obojica u prili- mo Pinteru u Mađarskoj tijekom k tičari, prije svega glumci i redatelji, janskog“ bloka Eve Marine Dauver - Urednik: Tomaž Onič čno velikoj mjeri koriste tišinu i gesti- hladnoratovskog perioda i recepciji dive njegovu djelu, nitko baš za nji- gne govori o svojim iskustvima profe- kulaciju. Obojica prikazuju obitelj kao njegova djela u skladu sa sovjet- me ne poseže. Prikazuje ranu recep- Peter Lang Edition, Frankfurt, 2014. sorice engleskog jezika u međunaro- gnijezdo pri čemu se članovi boje pri- skom kulturnom politikom. Zbog ciju Pintera kao i malobrojne pred- dnoj školi gdje je s učenicima čitala jetnje i uljeza iz vanjskog svijeta. I je- generalne nesklonosti uvozu suvre - stave između 2005. i 2011. godine. i analizirala Pinterove tekstove. U dan i drugi su, kad bi postavljali pred- mene umjetnosti Zapada u Ma đar - Zanima je kakvom razumijevanju sklopu poglavlja nalazi se i njezin stave, dopuštali glumcima da iznose sku, morao je proći dulji vremenski odnosno nerazumijevanju pisca naj- intervju s piscem koji je vodila dok se mišljenja o stilu glume i o tekstu, da- period da se Pintera počne prevoditi novije postave doprinose. Nastojeći rove su drame prevođene, objavljiva- usavršavala u Velikoj Britaniji. kle nisu ih tretirali kao marionete. i da otpočne njegova stručna recep- približiti autora publici te mu pred- ne, kao i igrane u mnogim zemljama Slijedi recepcija Pintera u zemljama Glumili su svoje likove na sličan na - cija. Kazališna cenzura je, generalno stave dodaju dimenzije mračne polj- svijeta. bivše Jugoslavije i bivšeg socijalisti- čin, koristeći prodorne poglede i uzevši, ograničavala ulazak i utjecaj ske prošlosti zbog čega onemoguću- čkog bloka, a taj dio knjige otvara Znanstvenu monografiju Harold duge tišine. angloameričke kulture smatrajući je ju gledateljima da upoznaju autentič- Pinter on International Stages (Ha - Tomaž Onič sa svojim prikazom re - U idućoj analizi Pia Vittoria Colombo potencijalnim činiteljem smutnje i noga pisca. Dakle, iznevjeravaju i rold Pinter na međunarodnim scena- cepcije Pintera u Sloveniji. Bavi se ra - govori o tekstu Pinterova anatomija političke nestabilnosti. Stoga su tekst i publiku, a istodobno ne sma- ma) uredio je slovenski anglist To - nim uprizorenjima piščevih djela koja koji su, inspirirani Pinterovim djelom, pred stave prema dramama zapad- traju Pintera dovoljno sposobnim da maž Onič, a objavila ju je nakladni- nisu ujedno i ona najranije napisana, napisali Stefano Ricci i Gianni Forte. nih autora svođene na minimum te ocrta bit ljudskih odnosa koja je uni- čka kuća Peter Lang Edition iz Fran - a koja su se pojavila na slovenskim U kratkom uvodu o recepciji Pintera izvođene u malim, rubnim kazališti- verzalna. kfurta na Majni 2014. godine. Ovoj scenama kasnih šezdesetih godina u Italiji autorica konstatira da je njema. Sovjetski vođena kulturna politi- U poglavlju o recepciji Pintera u knjizi upravo je svrha istražiti recep- prošlog stoljeća. Ističe da kritika nije govo djelo u toj zemlji uvijek bilo vrlo ka općenito je smatrala zapadnu kul- Turskoj Nursen Gömceli diskutira o ciju toga pisca u različitim dijelovima imala baš puno razumijevanja za cijenjeno te da su se vrlo brzo pojavi- turu opasnom jer je buržoaska i ka - kontroverzama što prate toga pisca, svijeta. Polazi se od autorove domo- Pinterove tekstove, no uglavnom je li prijevodi, predstave te stručna re- pitalistička te je u stanju, na nezgo- njegov umjetnički rad, kao i njegovo vine Velike Britanije, preko Italije, hvalila režiju i glumu. Redatelji i cepcija. Nakon dramatičarove smrti, dan način, propitivati službene soci- političko djelovanje. Kao dramatičar, Slo venije, Hrvatske, Makedonije, Ma - glumci u Sloveniji uglavnom jako vole mnogi su se redatelji poduhvatili nje- jalističke vrednote. Zato je Pinter u doživio je veliku potporu među tur- đarske, Poljske, Turske pa sve do autora jer ostavlja puno prostora za govih djela u znak sjećanja na nj. to doba prisutan u Mađarskoj na dvi- skom publikom, no kao društveno- Sjedinjenih Američkih Država. Daka - kreativnost, no publika ga nikada Tada je i talijanski pinterolog Roberto je razine – u manjim kazalištima da - politički aktivist velike kritike. Poseb - ko, najviše će se pažnje posvetiti nije tako dobro primila (analitičari Canziani pozvao spomenuti dramati- leko od masovne kulture te u publi- no je loše bio dočekan Pinterov govor recepciji Pintera u Hrvatskoj koju je pret postavljaju zbog togašto iziskuje čarski tandem Riccija i Fortea da na - kacijama Instituta za teatrologiju. U o kršenju ljudskih prava u Turskoj te arold Pinter jedan je od najistak- pomno istražila hrvatska teatrologi- veću koncentraciju i mentalni napor). pišu tekst inspiriranim piščevim ra - teatrološkoj je struci Pinter uglav- zatvaranju pisaca i mislilaca, kao i nutijih i najutjecajnijih intelektu- nja Acija Alfirević. Benjamin Keatinge posvetio se Pin- H dom u svojoj provokativnoj maniri nom bio interpretiran kao pisac njegova osuda zabrane kurdskog je - alaca 20. stoljeća, kako u književno- Na samom početku knjige obrađuje teru u Makedoniji gdje predaje engle- koja ih je učinila poznatima ali i kon- kazališta apsurda koji ipak pokazuje zika nakon vojnog puča 1980. godi- sti tako i na društveno-političkojse jedna od općih tema Pinterova sku književnost. Pinter ima značajno troverznima u Italiji. Krenuli su od pozitivne pomake prema realizmu ne. Pinter je u toj zemlji zapravo u sceni. Svoje je djelovanje počeo pisa- opusa – Mark Taylor-Batty istražuje mjesto u makedonskim kazalištima, Pinterovih tehnika i slikovitih prikaza koji je tada bio službeno zagovaran. javnosti uvijek bio bolje poznat kao njem poezije početkom pedesetih rodne konflikte u Pinterovim scenari- a smatra da je i utjecao na make- kako bi stvorili specifičnu dramu o Na sličan su ga način, a u skladu sa aktivist koji je stao na stranu Kurda i godina prošloga stoljeća. Pisao je jima za televiziju. Muškarci se u nji- donske dramatičare koji su pisali pri - suvremenim društvenim problemima stručnim napisima, tretirali i redate- njihovih prava, nego kao dramatičar i dra me, scenarije, glumio, režirao i ma prema ženama uglavnom odnose je i nakon raspada Jugoslavije. Pin ter i paradoksima. Dali su vrlo subjekti- lji. U svakom slučaju, njegova je umjetnik. Ipak, u akademskim krugo- bio politički aktivist. Dobitnik je mno- kao prema seksualnim objektima, se prvo pojavljuje u amaterskim, stu- gih književnih, kao i drugih nagrada, stereotipno ih doživljavaju te njihove dentskim i regionalnim kazalištima, između ostalih i Nobelove nagrade a tek kasnije na profesionalnoj kaza- za književnost 2005. godine. Pinte- lišnoj sceni. Pinter je bio i prevođen

106 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 107 Nove knjige

vima njegovo je dramsko pismo do- no pridružio se pohvalama redatelju. 1979. godine, prikazana je čak 88 recepcijom Pintera u našoj zemlji, Andrej Mirčev bro poznato i cijenjeno. Usprkos uglavnom nepovoljnim kriti- puta, a kritika je uspješnom ocijenila smatram da bi bilo korisno objaviti ga na hrvatskom jeziku u nekoj od te - Zadnji tekst u monografiji pripada kama, predstava je maknuta s reper- uglavnom glumu. DEKODIRATI POLISEMIJU IZVEDBENOG Su sanHollis Merritt koja piše o toara nakon trideset izvedbi. Osamdesete godine bilježe samo dvi- atroloških publikacija (možda čak i u Bjeloruskom slobodnom kazalištu i Nakon dvije godine premijerno je iz - je postave Pinterovih drama: u ožuj- ovom časopisu). TEKSTA njegovoj produkciji Biti Harold Pinter veden, ponovo u Parovoj režiji, Pin - ku 1984. pojavio se Pazikuća u režiji U cjelini gledano, monografija na vrlo koja je igrana diljem SAD-a i svijeta. terov Povratak na Maloj sceni Hrvat- Mladena Škiljana u Kazališnom klu- zanimljiv način prikazuje recepciju Trupa i njezini voditelji smatrani su skog narodnog kazališta u Zagrebu, bu HNK-a Zagreb, a u travnju 1988. Pin tera diljem svijeta,kako u kazali- Erika Fischer-Lichte: Semiotika kazališta državnim neprijateljima u Bjelorusiji dok je u travnju 1969. premijerno Marin Carić postavio je Lift za kuhi- štu tako i u stručnom diskursu. Disput, Zagreb, 2015. jer su javno i diljem planeta govorili o prikazan Pinterov tekst Lift za kuhi- nju na Maloj sceni Kazališta Marina Tekstovi stavljaju naglasak na različi- kršenju ljudskih prava u toj zemlji i nju zajedno sa Shafferovim Javnim Držića u Dubrovniku. Nakon 24 iz- te aspekte shvaćanja i doživljavanja Prijevod: Dubravko Torjanac diktatorskom režimu koji tamo vlada. okom u Zagrebačkom dramskom ka - vedbe u kazalištu i na Igrama, pred- pisca u svojim matičnim državama, Stoga su trpjeli velike političke priti- zalištu u režiji Vanče Kljakovića. stava je prestala igrati. makar svi nastoje dati kratak pregled ske i nastojali su izbivati iz Bjeloru si - Marija Grgičević ocijenila je Shaffera najvažnijih izvedbi, kritika, prijevoda i Neposredno prije rata, u siječ nju je kolikogod su mogli i kad su god bili povoljnije, ali je Pinter više impresio- teatroloških prosudbi. Knjiga će si - 1991. Želimir Orešković režirao je pozivani da igraju predstavu. nirao Naska Frndića, koji je pohvalio gurno biti korisna anglistima, ali i Planinski jezik u Teatru Bursa u Du - matranja. Polazeći od proširenog Nakon prikaza svih autora i njihovih i redatelja te glumca Antu Dulčića u teatrolozima i kazalištarcima jer svi brovniku. Tek je 2004. neki Pinterov pojma kazališta, tj. od ideje da „gdje radova u ovoj knjizi, posvetit ću se ulozi Bena. Predstava je odigrana 29 iz nje mogu dobiti baš one informaci- tekst ponovo prikazan u Hrvatskoj, god nailazimo na kulturu, nailazimo opširnije prilogu Acije Alfirević o re - puta. je koje im najviše trebaju. A sve kako kada je mladi Marin Lukanović u Ri - na kazalište (...)”2 Pinterove su drame doživjele najče- bismo imali prilike češće viđati Pin- autorica će kazali- cepciji Pintera u Hrvatskoj. Hrvatska jeci postavio Prijevaru koja je igrala šća uprizorenja sedamdesetih godi- tera na našim scenama, čitati ga u šni medij analitički tretirati kao par je publika prvi puta upoznala Pintera ukupno 17 puta. Kritike su bile brojna prošlog stoljeća, osobito u zagre- prijevodima i u stručno-znanstvenim excellence kulturni sustav, čija se početkom studenog 1964. kada su u ne i vrlo povoljne. U sezoni 2006./ bačkom Teatru &TD. To je kazalište u publikacijama. funkcija ponajbolje može iskazati u Zagrebačkom dramskom kazalištu 2007. Gradsko kazalište Joza Ivakić prosincu 1971. godine premijerno iz - tvorbi značenja te, stoga, predstavlja (današnjoj Gavelli) izvedene dvije iz Vinkovaca produciralo je Lift za ku - nje gove jednočinke i velo Krajolik u režiji Mire Marottija, a privilegirano mjesto refleksije o se - Kolekcija Lju - hinju u režiji mladog glumca i redate- bav nik. Dva dana pred premijeru, ne - već u svibnju 1973. tamo je održana miotičkim modelima interpretacije lja Vjekoslava Jankovića. poznati novinar Večernjeg lista na - premijera Starih vremena u režiji Re- izvedbe. Ono što ovako postavljeni Najnovija produkcija Pintera u Hr- javio je pisca kao najzanimljivijeg lje Bašića. Dvije godine kasnije, Ro - diskurzivno-epistemički okvir implici- vatskoj datira iz ožujka 2012. godi- predstavnika suvremene europske đendan je prvi puta izveden u Splitu ra svojevrsno je udvostručenje, ne. Na Maloj sceni dubrovačkog Ka - dramaturgije. Iznio je Pinterove bio- 1975. Anatolij Kudrjacev ocijenio je odnosno afirmira se argumentacija u zališta Marina Držića Lawrence Kiiru bibliografske podatke rekavši da se Pinterov tekst vrlo kvalitetnim te poh- prilog autorefleksivne naravi kazali- režirao je . Davor Mojaš u radi o pjesniku tišine koji smatra da valio redatelja Vlatka Perkovića i Ljubavnika šta, koja sugerira da čin samopred- je čovjek najiskreniji dok šuti jer su glumce, ali je prognozirao da pred- kritici je pohvalio redatelja, glumce, stavljanja (u kazalištu) omogućava i riječi uvijek lažne. Nakon premijere, stava neće zanimati širu publiku. I scenu, kostime i glazbu. refleksiju o kulturi. Preciznije rečeno, Marija Grgičević u Večernjem listu zaista, povučena je nakon samo tri Acija Alfirević zaključuje da su, u po - kazalište je uvijek refleksija i reakcija akon iznimno značajne knjige napisala je da tekst oštrim humorom izvedbe. četku, kritičari relativno loše reagira- na stvarnost određene kulture i u 1 i nedostatkom interesa za likove Sljedeće, 1976., godine Tomislav Ra- li na Pinterove tekstove, makar su se NErike Fischer-LichtePovijest tom smislu ono semiotički odražava ostav lja hladan dojam. Hvali redate- dić je u &TD-u režirao Ničiju zemlju. trudili da ih shvate i smjeste u kon- dra me I i II, kojom autorica iz inter- kulturu u kojoj nastaje. lja Georgija Para koji je nastojao pod- Grgičević ju je ocijenila najboljom re - tekst teatra apsurda. S vremenom, disciplinarne perspektive locira Druga premisa oko koje će se struk- crtati značenje samoga teksta te glu- žijom Pintera dotada i izvrsnom ocije - sud se mijenjao u Pinterovu korist, a transformacije kazališnog medija u turirati iskazi u knjizi određenje je micu Nevu Rošić koja je igrala lik Sa - nila glumu, a predstava je doživjela i publika je voljela neke od predstava dijakronijsko-historijskom kontekstu kazališne situacije kao zbivanja u rah. Jozo Puljizević u Vjesniku je na - 32 izvedbe. Prijevara koju je Georgij prema njegovim tekstovima. Budući identitetskih (de)konstrukcija, 2015. kojem: „imamo osobu A koja utjelovljuje lik X dok gledatelj S gleda”, zvao Pintera velikim nesporazumom, Paro postavio u Teatru u gostima da se autoričin tekst detaljno bavi godine (također u izdanju Disputa) i (ponovno) u izvrsnom prijevodu Du - bravka Torjanca, objavljena je i knji- 3 a ga Semiotika kazališta: Uvodna raz-koja sugerira tri konstitutivna čimbe- nika čije varijacije generiraju besko-

108 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 109 načne kombinacije i kompliciraju a koja se najpreciznije može locirati 1 Erika Fischer-Lichte (1943.) poznata proizvodnju (shodno tome i recepci- u toposu theatrum mundi, u ideji pot- je njemačka teatrologinja i teoretičar- dira, dakle, s naznačenom distinkci- ka izvedbe, koja je svojim opusom od ju) značenja. Iako u današnjem kon- 5 jamči i jasnu argumentacijsku punog izjednačavanja kazališta i jom, koja osim što osigurava analitič- od apstraktnih, teorijsko-filozofskihdevet napisanih i preko deset uredni- tekstu hipermedijatiziranog, tehnolo-liniju. Nisu čudni, stoga, i navodi au- života, Fischer-Lichte zaključuje da je čkih publikacija presudno utjecala na nost, uvida kreće prema konkretizaciji teo- ški posve transformiranog krajolikatorice da je riječ o djelu koja se doka- to bio (povijesni) trenutak u kojem je oblikovanje ne samo njemačke, nego rije, čime se ostvaruje jasnoća, kohe-i svjetske teatrologije. Osim plodne kazališne izvedbe navedena definici-zalo u okvirima sveučilišne nastave, kazalište postalo gotov savršen sim- rentnost i plauzibilnost diskursa. spiZa sateljsko-teorijske- djelatnosti, Fis - ja možda djeluje i reduktivno (s čimeposebice u onom segmentu koji se bol i potpuna reprezentacija svijeta. hvaljujući takvom metodološkomcher-Lichte je tijekom svoje profesure bi se u međuvremenu Fischer-Lichteodnosi na analizu konkretnih izvedbi To za sobom nadalje povlači teatrali- na berlinskom Institutu za teatrologiju postupku, knjiga će zasigurno posta- i sâma složila), iskazanim fokusomodnosno proučavanje povijesti kaza- zaciju života i genezu umjetnog zna - (pri Freie Universitätu) vodila nekoliko ti obvezatna literatura za seminarskuiznimnih znanstvenih, interdisciplina- na uživost kazališne izvedbe pretpo-lišta iz perspektive promjene semiotika, čiji je konačni cilj legitimacija uni- nastavu iz teatroloških ili dramatur-rno intoniranih projekta (Kulture iz - stavljena je i specifična tranzitornost,čkih režima. S druge strane, dio tek- verzalnog božanskog i političkog po - ved be, InterArt, Estetsko iskustvo u ških kolegija. tj. efemernost kazališnog čina, kojasta posvećen kazališnom kôdu kao retka na čijem je čelu kralj kao božji znaku razgraničenja umjetnosti), koji Za razliku od drugih humanističkihsu omogućili metodološke i diskurzi- osim videografskog, fotografskog ilisustavu (a u kojem se sagledavaju namjesnik. Na primjeru transforma- disciplina i društvenih znanosti, gdjevne inovacije u polju znanosti o umjet- pisanog traga, iza sebe ne ostavljajezični i kinezički znakovi kao znak cije kazališnog znaka do koje je do - nosti i u okviru kojih je stasala mlada je semiotička metoda već odavno nikakav materijalni artefakt. glumčeve djelatnosti, tj. glumčeva šlo na prijelazu iz baroka u prosvjeti- generacija teatrologa, povjesničara etablirana, knjiga Semiotika kazali-umjetnosti i teoretičara. 4 pojava znaka biva promatrana u kon- teljstvo napuštanjem starog i nastan- Za raz- šta demonstrira analitički potencijal tekstu maske, frizure i kostima) iz - kom novog kinezičkog kôda, autorica liku od likovnog djela ili arhitekture, semiotičkog modela primijenjenog nimno je poticajno štivo ne samo za će legitimirati učinkovitost semiotički 2 gdje je materijalna organizacija djela na kazališnu izvedbu. U kontekstu,Fischer-Lichte, Erika, Semiotika kaza- teoretičare kazališta, već i za sve one orijentirane povijesne teatrologije, postojana, u slučaju kazališne izved- pak, hrvatske teatrologije radi selišta: o Uvodna razmatranja, Disput, druge aktere koji ga praktično obliku- koja nastoji odgovoriti „na koji je na - Zagreb, 2015., str. 15. be suočeni smo s apsolutnom sa - publikaciji koja će nesumnjivo dopri- ju: redatelji, dramaturzi, glumci, sce- čin kazalište u nekoj kulturi u odre- 3 dašnjošću, koja nas, kako to sugerira nijeti daljnjem razvoje ove znanostiFischer-Lichte, i Erika, ibid., str. 35. nografi i sl. đenom trenutku stvaralo značenje i 4 Fischer-Lichte, stavlja u poziciju da diferenciranijem pristupu fenomeni-Pišući, između ostalog, u trećem po- koji su čimbenici uvjetovali taj speci- glavlju o problemima bilježenja i arhi- znakovni sklop predstave postoji Dok je u prvom dijelu fokus bio na ma domaćeg kazališne produkcije. fičan način stvaranja značenja.” viranja izvedbe, Fischer-Lichte antici- raščlambi osnovnih semiotičkih mo - samo u procesu tvorbe, odnosno da Una toč kompleksnom, na trenutkepira i diskusiju koja se intenzivno poče- se tvorba i recepcija izvedbe događa- dusa kazališne izvedbe (glumac, vrlo apstraktnom teorijskom jeziku,la odvijati posljednjih desetak godina, ju istodobno te da jednom odigranoj scen ski prostor, akustički znaci i ka - 7 pred čitateljem je, dakle, štivo kojea koja se fokusira na komplicirani odnos između izvedbe uvijek inficirane predstavi možemo pristupiti samo zalište kao semiotički sustav), što re - U trećem poglavlju Fischer-Lichte razotkriva semantičku konstitucijuiščeznućem i njezine rekonstrukcije u zultira klasifikacijskim okvirom u teorijski, ne više i estetski. iznesene će teze oprimjeriti i demon- kazališne izvedbe, omogućavajućiobliku fotografije, videosnimke ili ne- kojem se kazalište razmatra u svjetlu kog drugog oblika notacije. Locirajući semiotiku kazališta u pra- strirati kroz analizu predstave Henrik mu da pronikne u njezin znakovni osobitosti kazališnog znaka, drugo je univerzum. Spoznajni horizont koji se ksi analiziranja načina na koji kazali- IV. Luigia Pirandella. Nakon što je u 5 poglavlje (kazališni kôd kao norma) nedvosmisleno proširuje čitanjemJedno od temeljnih metodoloških obi- šte funkcionira kao sustav tvorbe prvom dijelu poglavlja (naslovljenog lježja teorijskog pisma Fischer-Lichte posvećeno analizi kazališnog kôda u Semiotike utjecat će na intenzivniji značenja, autorica će primijetiti da je Izvedba kao tekst) izvedbu odredila određeno je inzistiranjem da se pro- razdoblju baroka. Jedan od argume- dijalog sa scenskim događajem, čiji riječ o istraživanju koje se može inte- kao „strukturirani sklop znakova” te blem postavi u šire dijakronijske i sin- nata na kojem počiva knjiga teza je tajni jezik ovdje biva raskrinkan, kronijskeali i okvire. Kombinirajući potom grirati u tri različita polja teatrologije: skicirala metode analiza kazališnih da je svaka kazališna norma „speci- legitimiran u svojoj neuhvatljivosti,različite discipline i interpretativne teoriju kazališta, povijest kazališta i tekstova i postupke konstitucije zna- strategije, argumentacijske se linije jalan, povijesno uvjetovan sustav za bo gatstvu, začudnosti i tankoćutno- analizu izvedbe. Na tragu trostruko čenja, posljednji dio knjige bit će rea- razvijaju na način da su uvijek u di - tvorbu značenja” te da kazališni kôd sti. rektnoj relaciji sa konkretnim stanjem formulirane distinkcije znanosti o liziran u obliku iscrpnog analiziranja kao norma (za razliku od kazališnog stvari tj. konkretnim primjerima. kazalištu, knjiga je strukturirana s izvedbe (kao teksta), gdje će svi uvidi kôda kao sustava) predstavlja „spe- Drugim riječima, konzekventno pove- obzirom na takvo trojako mapiranje i teze iznesene na prethodnim strani- zivanje teorijskog i praktičnog dijela cifičan odabir mogućnosti koje su - kazališnog kôda: razina sustava, razi- cama biti aplicirane na konkretan ka - istraživanja rezultira izrazito čitljivom i razumljivom teorijom, koja osim usko na norme i razina govora tj. specifi- stav općenito nudi.” zališni događaj (predstava Henrik IV. stručnoj publici može biti poticajna i čna semiotičke strukture neke kon- u režiji Augusta Fernandesa, pre - širem čitateljstvu. kretne izvedbe. Razdioba knjige na mijerno izvedena 1978. godine u

tri poglavlja (pored uvoda) korespon- Frankfurtu). U tom smislu, argumenti 6 6 Polazeći od Fischer-Lichte, Erika, ibid., str. 207. se strukturiraju u trajektoriju koji se 7 pretpostavke artificijelnosti znaka Fischer-Lichte, Erika, ibid., str. 208. koja karakterizira barokno razdoblje,

110 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 111 Drama

Dino Pešut VELIKI HOTEL BEZDAN1 (TRILOGIJA)

Dino Pešut

Dino Pešut (1990) rođen je u Sisku. PUPOLJAK2 Studira dramaturgiju pri Akademiji dram ske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je nagrada Marin Držić za dramske tekstove tekstove L.U.Z.E.R.I. TROKUT3 (NINA VIOLIĆ ČITA GOSPOĐU DALLOWAY VIRGINIJE WOOLF) (2012.), Pretposljednja panda ili statika (2013.) te za trilogiju VELIKI HOTEL BEZDAN (2015.) SMRZAVANJE4 Praizvedeni su mu dramski tekstovi Pritisci moje generacije (HNK Split, 2013.) te Pretposljednja panda ili statika (ZKM, 2015.).

Dramski tekst Pretposljednja panda ili statika je 2015. godine selektiran u program Stuckemarkt pri festivalu Theatertreffen u Berlinu.

Radi kao dramaturg i redatelj.

Gradovima I propalim ljubavima Među njihovim ulicama, F.?. N. A. M. U. I pet godina između njih.

1 „Lijep; sasvim komfororno snabdjeven hotel na rubu bezdana, ništavila, besmislenosti. A svakidašnji prizor ponora usred ugodnih objedovanja i uživanja u umjetnosti može samo povećati radost u tom rafiniranom komforu.” Gyorgy Lukacs, Teorija romana 2 Mijo Vesović, 1987. 3 Sanja Iveković, 1975. 4 Damir Očko, 2014 . 112 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 113 PUPOLJAK (ROSEBUD) Nitko od njih ne želi s tobom, dobro me poslušaj, ne može, žao mi je. OTAC tamo, u taj ponor. Žao mi je što sam te naučio da je nepodnošljivo biti doma ULOGE: I te žene Zato si uvijek sam, jer su tamo su zvijeri Sin koje te ostavljaju Toliko bolno sam. i ljudi su posebno zli kada te poznaju. Otac nemilosrdno jedna za SIN To sam te ja naučio, Djed drugom, D.P., dvadeset i pet godina, kao i udarati šakama. Djed 2 koje te varaju po haustorima i Razmišlja što je krenulo po zlu Žao mi je što sam te naučio da si stranac, ostavljaju da grcaš u alkoholu i kako je završio ovdje. došljak i drugi SIN i suzama. On šuti, šuti već četiri dana, i da te nitko neće voljeti. D.P., dvadeset i pet godina, ulazi u Hotel Grand u Sa ra - One su samo posljedica tvog života, ne može prozboriti Tako sam te naučio, jevu, nemarnog, ni riječi da će te svi jednom soba 207, bezobraznog, od onda, od onog sasvim malog napustiti dva omanja kreveta, jedna zaprljana plahta, TV u boji s neurednog beznačajnog sloma. kao i ja, više domaćih i i samozadovoljnog. Od onda kada je bio sam, zbog kavane iako nikada nisam pio, stranih kanala, SIN sasvim sam i nije imao koga nazvati zbog neke neplodne zemlje, dva velika prozora D.P., dvadeset i pet godina, i uvidio koliko je sam, zbog neke druge države koja me jednako eksploatirala. ne može više plakati. beskrajno sam SIN Ustaje, i razlio se po pohabanom parketu, D.P., dvadeset i pet godina, s pogledom na toranj izgrađen u zadnjih dvadeset godina, skida se preko jeftinih pločica u kupaonici imao je tek drugi živčani slom. jedan oveći pas zavija na parkiralištu, i tupo se gleda u ogledalo. po cijelom gradu, ljetu. Prvi je bio nešto prije, jedna jeftina fontana žubori negdje u drugom Nije loše. I sada samo šuti, kad je majka umirala zvučnom Zaista nije tako loše. bez riječi je spakirao kofer, pa preživjela, planu. Ostaci teretane još se uvijek naziru, ušao u autobus, kad je pišala krv i od njega se opraštala. D.P., dvadeset i pet godina, ostavlja kofer i sjeda na kre- penis je neznatno veći od prosjeka, kupio kartu i došao ovamo, OTAC vet. zubi bez karijesa, u hotelsku sobu broj 207 Hotela Grand u Sarajevu. Tvoj sam otac i u svemu si me pobijedio, Plače. plave oči, crna kosa. OTAC bježiš brže od mene, Jeca štoviše. OTAC Od mene si naučio bježati. piješ više nego što sam ja ikada pio, OTAC I te žene i ti muškarci To je odlika beta i omega, biraš puno lošije prijatelje Prijatelji su te napustili, koje sakupljaš oko sebe subordinata, i gore žene nego što bih ih ja ikada pogledao. otišli na premijere i zabave, ti nisu prijatelji. slabih muškaraca. U svemu si me pobijedio. druženja i večere, Oni te ne vide tako. I tvoja šutnja je bijeg. SIN možda Rim, Pariz? Za njih si katalizator promjene, I tvoje pjesme su bijeg. D.P., dvadeset i pet godina, SIN jedna divljina i šuma, I cijeli tvoj život je bijeg. svakog je prevario barem jednom, D.P., dvadeset i pet godina, jedno more koje ih vuče prema svome dnu. SIN Svakog zajebao i svakoga barem malo uvrijedio. sjedi na rubu kreveta i plače, Nitko ne želi s tobom stajati na rubu svijeta D.P., dvadeset i pet godina, Nije ništa drugo doli jeca štoviše i promatrati patnju, još prije koji mjesec je bio uvjeren da zna, kreten, nekontrolirano. bilježiti nepravdu zna kako živjeti ovaj život budala, Pas zavija na parkiralištu, i gušiti se u toj tami koju siješ, i čemu se veseliti, i pijanac. a jeftina fontana žubori u drugom magli koja ti probija iz očiju, bio je uvjeren da je dobar, štoviše izniman znanstvenik, Sasvim običan trikster zvučnom boli o kojoj pričaš. predan ljubavnik na granici ludila. planu. Za njih ti si i srna i vuk i jedan sasvim solidan mladić. Nikada nije bio voljen, i D.P., dvadeset i pet godina, i lovac i lovina OTAC nikada nije osjetio ljubav pomisli, i kad im dosadi, I sada me poslušaj, i vjerojatno nikada nije volio. iskreno pomisli, oni te napuste, ovo je divno mjesto za ubiti se. i prijatelji i žene.

114 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 115 To je gore od usamljenosti i jedne žene koje se slabo sjećam. drugi izbor. SIN koja prati D.P.-a, dvadeset i pet godina. Ja sam te razmazio, OTAC Riječi mi zapinju Potajno piše pjesme i naučio te ruskoj poslovici, Nisam htio da me mrziš kao što sam ja mrzio u jeziku. objavljuje ih pod pseudonimom, ili si carica ili caru ne smetaj. svoga oca. OTAC a jedna je čak postala i hit I car si bio. A ipak smo ovdje. Reci nešto. u izvedbi popularne hrvatske pjevačice DJED 2 I ti i ja i on. Bojim se za tebe. Maje Šuput. Tvoj sam djed, SIN SIN OTAC i ne poznaješ me, Moja je glava prepuna. Šutnju sam od tebe naučio. Treća si generacija krivih životnih izbora napustio sam tebe i tvog oca Što želiš ? OTAC slabih muškaraca netom nakon što si se rodio OTAC Ja sam te naučio šutnji. koji se zaljubljuju u žene s bolesnim štitnjačama iz straha. Želim da nestanem. SIN nezdravim odgojem. Iz istog straha zbog kojega sam ja pio SIN Jesi. Treća si generacija pijanaca dok se jetra nije raspala. To je nemoguće. OTAC i šarmera, DJED DJED Jer sam lijen. bjegunaca Nesretni su muškarci Tvoj sam djed, SIN i bolnih senzibilaca koji se povlače odakle si ti došao. tvoja preslika, Slab si. u tišinu Nastali iz krvi, moja kosa OTAC kao kakve karmelićanke. iz ratova koje nisu razumjeli, i prkos. Volio bih da je drugačije. Treća si generacija muškaraca koji zašute iz gladi i tuge DJED 2 SIN u trenu kad zazivaju upomoć. i tako iz države u državu Tvoj sam djed, Možeš ići. SIN iz sistema u sustav moja pića, OTAC D.P. pali radio. nešto gradeći. moji gradovi Dopusti mi da te zagrlim. Jedan hrvatski hit iz 2004. DJED 2 sada su tvoji. SIN godine, Tvoj sam drugi djed. OTAC Trebalo te ranije urušiti. Tragovi u tragu Nikada me nisi upoznao Želim da mi oprostiš DJED za koji ćemo možda dobiti autorska prava i nećeš tako skoro. jednom zauvijek Svi muškarci u ovoj kući biraju jake žene, pa će ga zapjevati četiri muškarca: Od mene je tvoj otac naučio bježati što nisam bio ovdje, jake i uplašene jedan unuk, kao što si ti to od njega. što sam te napuštao kako mi ne bismo morali ništa. jedan otac Prokletstvo preskače generaciju. zbog neplodne zemlje DJED 2 i dva djeda. DJED i kavana u kojima nisam pio. Uplašene i ljubomorne, Ako ne, tišina, Rusi znaju da unuci zavrte krug, SIN posesivne, napuštene poznata šutnja od 3:45. jedan puni krug Opraštam ti. i nevoljene. OTAC krivog vjerovanja. OTAC OTAC I sasvim si neznatno Moja si emotivna slika, To nije dovoljno. Moja si preslika, razmažen, kartografija posesivnosti, SIN ne njena. pjesnik ili kapetan, Od mene si naučio zarobiti ljude, Ne mogu ti pomoći. Na kolodvorima i aerodromima, kako bilo ptice OTAC izgradio sam ti jedan toranj nade nije dobro, i ne puštati, Došao sam ovamo. bez pokrića. sine. katatonično ne popuštati. Znao sam da ćeš doći ovamo. SIN DJED DJED 2 I ja sam došao. Pronalazim fotografiju. Tvoj sam djed, Putujem kao i ti. SIN Stojim ispred bicikla s majčine strane, Od grada do grada, Hvala ti. koji je kasnije ukraden jedan od deveterice sinova spavam u jeftinim hotelima, OTAC i velike police knjiga. jednog ruskog dezertera jebem žene koje su uvijek Zašto ne govoriš? I to je bilo sve,

116 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 117 bio sam voljen, DJED 2 OTAC ali nisam mogao. bio sam blizu... Sram je u mojoj obitelji Žao mi je. Pokušao sam doći do tebe OTAC kao bolest štitnjače u tvojoj. DJED 2 da se ispričam. Nisi. I zato sam pio Nije ti žao. OTAC Jer nisi imao hrabrosti jer nisam mogao Ne laži svom jedinom djetetu. I rekao sam ti da jebeš, i nemaš još uvijek. ništa Izvukao si se. da se ne vežeš, Nisi imao od koga naučiti. drugo. Tako si se i od svoje matere da možeš sam. Spakiraj kofere, DJED izvlačio. Jesam li ti to rekao? idi! Pio si jer si bio nesretan. DJED SIN Bit će ti bolje. Jer si uništavao živote Ovdje svatko misli da mu najteže. Jesi. DJED jer si bio nesretan. Svaki muškarac. OTAC Govorio sam ti da igraš fudbal Prokletstvo preskače generaciju. Žene nemaju vremena I pametniji si od toga, jer svi muškarci u tvojoj obitelji OTAC za samosažalijevanje. od nje. rade rukama. Tebi je svakako bilo bolje SIN SIN I svaki od njih previše razmišlja. jer te nikad nisam tukao Zašto si došao? Nisam. Tako i ti. i nikad nisam pio OTAC OTAC Ruke i glava dovode do ludila. i govorio sam ti da učiš, Zato što me trebaš. I od svih njih. Noge, noge, one spašavaju. učiš i čitaš. DJED 2 Pošalji ih sve u kurac, Nogama trčiš od metaka SIN Stariš. i nju, pogotovo i gladi i trčiš za loptom i Ostavio si me samog s njom, I ja sam došao do istih zaključaka, Nju. slobodan si. potpuno samog s godinama SIN Glava je nemilosrdna. da od nje učim i rakijom, Ja sam kriv. Od nje o strahu, ali nisam mogao do tebe. OTAC štrik, prozor, žilet, metak. da uraste u mene. Pojavila se neka nova granica Ti si samo glup. OTAC Svi ste krivi. i puške na njenim rubovima. Ovo nije vrijeme za sanjare, Govorio sam ti, DJED OTAC pjesnike i lutalice. ovdje nećeš biti sretan. Ja sam kriv. Jer ljudi varaju, Nije. i nisi sretan. Ja sam je tako naučio kradu i ubijaju, Ostavljao sam te s njom Nije vrijeme za šarmere za šankom. namjerno. da vrišti i plače ali to sam ti pokušao objasniti. To je bilo prije. Napravio sam te i da više ne može. SIN SIN kako se ne bih morao baviti njome. Ja sam je naučio da se najviše boji Jesi. Znam. Napravio te i ostavio. napuštanja. OTAC DJED DJED 2 OTAC Ali ti si uvijek pametniji. Svakome je njegova sudbina najteža, Šuti! Ona je našla mene, SIN osim budalama, Šuti i srami se muškarca koji će je uvijek Jesam. bogatim budalama. kao što se i ja sramim. malo napuštati. OTAC A ja još uvijek osjećam mulj, baru do koljena, OTAC Jer ona ne bi znala drugačije. I ljudi su zli. kad sam lovio ribu rukama da nešto pojedemo. Moj je otac mene tukao, Svakodnevica bi je ubila. SIN A svi u ratu, svih osmero u ratu, a ja tebe nisam nikada. SIN Rekao si mi. cijela Europa u ratu, gori. Moj je otac pio, Ulazila je u mene. OTAC Židove su tada kao štakore gušili, samo je pio Za nju dvoje ne postoji. I zato sam ovdje. a ja, dok se od pića nije raspao. Razlika u njoj budi dna DJED 2 u toj bari, molim Boga za jednu ribu Ja nisam. i ponore, I ja sam pokušao doći do tebe, da ostane u rukama i mislim si Tebi je svakako bilo bolje. histeriju. prije nego što sam umro, kraljevstvo za štap,

118 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 119 KOR Na sve strane ljubavi pršti plam dan postaje ljubavni hram pripit momak sa njim smeđi san život za udicu. DJED na sudoperi u kujni zaključan S lutanjem dolazi žudnja. Glad, više nema gladi, Da smo se barem rastali i pozdravili Nećeš se debljati. a jedino glad uči ljude o životu. kao ljudi. Rasčupana, k'o fol elegantan smrad To sam ti ostavio, OTAC DJED 2 je l' to nežna ljubav iz moga sna iako te nisam upoznao, Došao sam ti reći da odeš, Morali smo otići da li sam pripit kao zver a vjerujem da bih te volio. da kreneš ispočetka bez pozdrava il' emancipacijo možda si to bila ti OTAC da ostaviš sve iza sebe, kao psi. Slušaj me, Ref. svoje plitke prijatelje DJED prekid, Društvo je shvatilo i svoju bolesnu majku. Mi nemamo uspomene, to je kao gripa, da kujna i kupatilo Postoji bolji svjetovi od ovoga tvoga. nekoliko fotografija sa svatova ništa drugo. pružaju mogućnosti SIN i nekoliko ratova između njih. Treba preležati. za ljubav i za nežnosti Hoću. DJED Svaka ljubav prođe, OTAC Pij, So, hajmo u kupatilo prema majci i prema domovini, I zaboravi sve što sam ti rekao. druže moj! na miru da se ljubimo a pogotovo prema ženi. DJED OTAC emancipovan il' pijan sam SIN Imao sam samo jednu kćer Rekao sam ti da se više zajebavaš, svejedno je za blic tretman Znam. i njoj sam uništio život. piješ, OTAC Imao sam sedam žena i drogiraš se i Ostava, zimnica majcin znoj A ti imaš puno posla. svakoj od njih sam otežao život. jebeš. sedaj mala, ljubav, nežni poj Odbijaš odrasti, I onda odlazio. Nema ljubavi na ovome svijetu. u ostavi je zbilja uvek gala a svijet se promijenio. Tako i ti. Tako i svi mi. Jebi ga, nema. pri izlasku se u tašnu Nitko se neće brinuti za tebe. SIN Jer svi su nesretni sine, uvek vraćaju ruž i ogledala To više ne postoji. Došao sam ovamo da budem sam, baš svi SIN 'Ajmo u šetnju, to davno beše da se posložim i krenem ispočetka. na cijelom svijetu. Ne moraš mi to objašnjavati. sad se uz mig ka kujni problemi rese OTAC SIN OTAC procveta tako cvet ljubavi Ti nisi kriv za ono što je ona napravila. Jesi. I smiješ plakati. a često, i to sa novim partnerom SIN I ja pijem, tata, Samo se nemoj ubiti. cvetanje se ponovi Nisam. i jebem i zavodim, tata, Ne treba ti to. OTAC ali ne mogu stalno. Ref. 3x SIN I to je tako moralo biti. Nedostaje mi ljubavi. Neću. SIN OTAC Neću još.

To ne možemo znati. Toga nema. 5 OTAC OTAC Nema ni vremena. Nemoj prije mene. Pij! Zato pij. Pij! SIN Na, pij! Pijte i vi, dame i gospodo, DJED Neću. Samo pij! nesretnici i preljubnici, Bit ćeš kao ja, OTAC I pleši! oni koji pamte neke bolje dane stari šarmer guste kose Fino. DJED 2 između dva rata, jer si posesivan I slušaj me. Popij jednu rakiju sa mnom, onaj bljesak novog vala i jer vjeruješ da ih sve posjeduješ. Ne vjeruj starcima, druže stari! kada su se zaljubljivale u nas Prkos ti ostavljam na dar. babama, DJED anticipirajući rat! DJED 2 ovaj svijet tebi ništa ne duguje, Da nam je bio samo još jedan Božić. Za vas, jedna himna Lutanje ti ostavljam ja. ali baš ništa. DJED 2 muškaraca između puške i emigracije. Svi će ti govoriti kako je bilo prije, I još jedna Nova Godina. Bio je disko! koliko je novaca bilo 5 Boban Petrović, Kupatilo je svatilo

120 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 121 i kako je sve imalo svoju svrhu. OTAC i palankama ostat će ti samo blijeda uspomena, dobroj večeri i To su laži. Koža! više poput nekog mamurluka. glasnoći. Svima je bilo bolje jer su bili mlađi. To je atraktivno. DJED D.P., dvadeset i pet godina, DJED Jakna, hlače, cipele, Nije glad dugo izbivala na ovim brdima, konačno biva odbijen jednostavnom porukom Jedino što je bilo potrebno nije bitno. a i zemlja se već navikla na krv. Bojim se da ne razumiješ da netko može biti zauzet. je znati plesati twist Kožna jakna! OTAC I na dan 11.10.2015. pušeći piše i da vidiš. Svima je privlačan problem, Izađi. Sada trče za fudbalerima. čovjek projekt, Zajebavaj se. Za F.? I prije su, superheroj plesnog podija. Što ćeš drugo? Prazni restorani, ali džabe su mu bile noge, DJED SIN Kolibe, šume ako s njima nije mogao plesati. Kosa! D.P., dvadeset pet godina, Nakon tebe, To me naučio otac Rus. Kosa odaje kakav si ljubavnik. izlazi iz hotelske sobe broj 207 Kišne noći, Oni poznaju suštine. Pedantan i uredan, temeljit i pomisli, Doručci u magli DJED 2 ili divlji i neobuzdan. Bože, kako bi bilo lijepo zaljubiti se danas. Nakon tebe, Prokletstva preskaču generaciju. DJED 2 HOTELSKA SOBA Ugašeni festivali, Što jedna generacije potisne I suze. Mi smo hotelska soba, Otečena stopala četiri studenta glume na zagrebačkoj Akademiji dramske u sljedećoj ispliva na površinu. Plači, ako je nešto tužno. Nakon tebe umjetnosti Ja to znam i zbog toga se kajem. Prosjak bez noge Jedan zagrljaj zaposleni preko programa Paket za mlade za Ja sam htio svijet, ili neki novi fašizam. I ruine jedne budućnosti 2400 kuna a dobio sam Bosansku Dubicu OTAC Nakon tebe, i tako je nas četvero jeftinije od printanja plakata, i cirozu. I odi van, Samo ja a za kazalište posve besplatno. OTAC što ćeš drugo? U praznom restoranu Mi smo hotelska soba broj 207. Prekid, pogotovo ljubavni, Ti si posebna vrsta budale. Druge me bitke čekaju Ja sam jedan krevet, je građanski rat. Odi tamo i neka ti pucaju u koljena, Nakon tebe. ja drugi, Najbolje je iz toga izaći što prije odi tamo i kockaj. a ja sam zid. Potom ponovno masturbira. jer nema pobjednika, Nema drugog načina. Ja sam sve drugo. Internetska veza je loša jer je centar bežičnog interneta samo šteta, DJED D.P., dvadeset pet godina, provest će među nama na drugoj strani hodnika. (To sam ja, ruter!) civilne žrtve Stavi malo parfema. punih tjedan dana. Mora odustati što bi moglo dovesti i neka lažna nada. DJED 2 Ponio je svega tri para čarapa. do bolnih testisa. Obuci se, I odi van, Dnevno masturbira odokativno pola sata Mi smo hotelska soba, s tom šačicom dostojanstva što ti je ostala. živi te gradove, jer izgubi prvih dvadeset i pet minuta stažisti, Hodaj uspravno Sarajevo, Beograd, Ljubljanu tražeći odgovarajući pornić Mrsićeve kučke, kao da ćeš svojim kurcem pokoriti i zapali ih iza sebe (To sam ja, pornografski sajt! Prepun sam izbora!) paket mladosti svaki metar asfalta kojim koračaš. jer Berlin je hladan Na dan 4.10.2015. započinje pisati ciklus pjesama u zemlji koja je po nezaposlenosti istih DJED i Nijemci su tako jebeno tihi Poezija, rukom ispisana druga u Europi. Cvijeće je važno. i uvijek ćeš za njih biti debil, podnaslovljena Sarajevska bilježnica, Ja glumim zid, To je sad gotovo izumrlo, ein Idiot, za F.?, a ja krevet, ali cvijeće ih podsjeti das Barbarian, uskoro proslavljenu njemačku redateljicu. i ja sam krevet, da sve umre exotischen und Real. Napisat će joj ukupno deset pjesama, a ja sve ostalo. pa i ljubav. A ovdje, sasvim solidnih. SIN DJED 2 na tim žurkama i zabavama, F.?. nije uzvratila simpatije D.P., sada već skoro 26 godina, Najedi se prije izlaska ti drugovi Usprkos kožnoj jakni, ulazi u hotelsku sobu broj 207 kako bi kontrolirao alkohol. i te beskonačne priče o ratovima frizuri, slomljena srca.

122 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 123 OTAC Ne hodaju svi s doktoratom okolo. U školu. ali i njih, Jebi ga. SIN Svugdje postoji kupleraj, svih ostalih. SIN I ti si otišao s dvadeset i šest. a tamo je škola besplatna, tata. DJED Tata, OTAC Potpuno besplatna. Muškarci su ovdje samo barut, Moram ići. Jesam. OTAC a govorio sam mu, OTAC i trebao sam ostati, Švabu nije briga kakva si osoba. igraj fudbal, Kamo ćeš? ali sam se zaljubio i ostao. Zanima ga kako radiš. imaš jake noge i ljevak si. SIN Kako sam mogao znati? Samo to. Svi vole fudbalere, München. SIN SIN svugdje. OTAC Deda je gradio Jugoslaviju Moguće. Fudbaleri ne moraju ni u rat Hamburg je bolji. ti si živio novi talas, OTAC niti u škole. SIN a ja, a ja A što ćeš s njom? SIN U Münchenu ću početi. sam ostavljen s bivšim pankerom SIN Tata, bojim se političara, OTAC s tamburom u ruci Ona je sada tvoja briga. kao što sam se bojao nje, Jesi li siguran? i domovinom u srcu. OTAC njenih ispada i manipulacije. SIN OTAC Ali ja nisam tu. A ja ovdje ne mogu. Ne znam. Ja nisam mogao znati. SIN Svi bi bili blizu centra, OTAC Kad si u kešu, ne razmišljaš To nije moj problem. svi bi neku moć. Počet će ti nedostajati da tamo neki Milošević sere govna. DJED Meni je to dosadno. dani i ljudi. Boli te kurac. To je moj problem. OTAC SIN DJED 2 Ja sam je takvom napravio. Sine, ovdje su ljudi uvijek imali neku svrhu, Nemam baš puno tih ljudi. U siromaštvu te nije briga. Ovisnom o patnji, uvijek su gradili nešto. OTAC DJED samoći. Prvo socijalizam I ne očekuj da ti je Švabo nešto dužan. U gladi, I sada napokon ostaje sama, pa jednu državu SIN samo razmišljaš o toj ribi, sa svojom mamom. pa neku drugu. Nije ni Hrvat, samo jednoj od koje se najede nas troje. To je strašno za jednu odraslu ženu, Ovdje se smisao dobiva kolektivno. ali ne mogu. OTAC ostati sama sa svojom majkom. To znaš, Radio sam u kupleraju, tata, I kako sam mogao znati? DJED 2 u čoporu, bandi, bit će i korporaciji. dva mjeseca. SIN OTAC Ne znam. Ja sam htio i sinove i unuke. Rekao sam ti, Pa šta? Možda je bilo nešto u zraku. Tako je bolje. nije vrijeme za pjesnike, romantike i budale. SIN Kao ovdje… Oni odu To je vrijeme prošlo. I to što kažeš. Ovdje se osjeti nešto u zraku, i znaš da će otići DJED OTAC neka jeza, tata. pa se nekako na to pripremiš. Kada bih mogao zaustaviti vrijeme, Što si radio? OTAC SIN ne vratiti, SIN Rat daje muškarcu smisao Ja odlazim zbog vas, nego zaustaviti, Na recepciji. kad nema posla, a svima ću reći da idem zbog politike. možda bi bilo bolje. To se sad zove wellness-centar kad propadne u ljubavi OTAC DJED 2 koji radi cijelu noć. Onda ima poriv ubiti nekoga. Tome sam te ja naučio. Ne možeš to, druže. Tata, tražili su studente, SIN SIN Moj sin ovdje plače. apsolvente, zamisli Meni ti je to dosadno. I govorit ću da je to zbog nacionalizma, Njegov sin je uspio u onome što njemu nije, da radiš u kupleraju, OTAC jednog posttranzicijskog kiča, sjebati svoga oca. na recepciji, tata. Kad odlaziš? a odlazim zbog nje. DJED OTAC SIN OTAC Neka ide, Jebi ga. Na jesen. I ja sam odlazio zbog nje, moramo ga pustiti.

124 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 125 Samo ne dao mu Bog da se vrati. DJED 2 OTAC DJED 2 DJED 2 Mi nemamo kamo, druže moj. Nisam. Sasvim suprotna od njegove majke. Može otići kamo god želi, Ovo su ruševine, DJED Kao što su tvoje djevojke ali neće to iz njega. korov koji smo sami pustili. Jeli ste kod nas za stolom povučene i tihe, To je problem. OTAC veliki ručak. sramežljive. Tamo će gledati njegovu bradu Sada me mrziš? Jebe mi se za nas. DJED i negdje tiho misliti da je terorist, SIN Kako ste to mogli napraviti njemu? Tvoj sin je sve što ja nisam. čut će jako r u izgovoru i Ne. DJED 2 OTAC blago ga sažalijevati. Nju mrzim. Žene odlučuju To je upisano u nas. OTAC Prema tebi ne osjećam ništa. dok mi bježimo od njih. Od toga ne možeš pobjeći. Kako stojiš s jezikom? OTAC One kuju planove, Zaljubljujemo se u sve ono što SIN Kako misliš živjeti tako? štite. nisu naši roditelji. Onoliko koliko mogu. SIN A mene nije bilo. Tako preživljavamo, OTAC Postoji psihoterapija, Mene se nije pitalo. tako podgrijavamo nadu da će nas netko voljeti, Za Švabu si kurac možda dođe netko tko će me voljeti, DJED na neki bez njemačkog. možda postanem bolesno ambiciozan. Zajebao si, druže. drugi SIN To se ne radi tako. način. Ne znam. Hrvatu sam kurac Ali i moj je otac otišao, SIN Još. ovako i onako. pobjegao iz Rusije s nepunih 26. Ali kad se vratila, OTAC OTAC OTAC morao si vidjeti da je drugačija, Što sam mogao napraviti? Ne seri. To nisi ti, da je netko drugi. SIN SIN tako je svima. Ona je bila dijete Mogao si mi vjerovati, konju. Šuti! SIN i ostavio si jedno dijete da se bavim drugim djetetom. OTAC OTAC Ne zanimaju me drugi, OTAC Kako ? Dobro. tata. Nisam to vidio. SIN SIN OTAC Bila je samo shrvana. Ne znam. Šuti. Shvatit ćeš. SIN Ne znam. Prestani govoriti. Jednom ćeš i ti napraviti dijete Bila je uništena do temelja, Ne može se vratiti vrijeme Da si nešto htio poduzeti, poduzeo bi. i uplašit ćeš se do nedonoščeta. Ja idem da ne postanem ti, ni očinstvo. i pobjeći. Imala je dvije emocije upogonjene jedna kukavica, OTAC Samo čekaj. frustracijom. jedan patnik. Kako ne razumiješ? DJED 2 OTAC Dosta mi je toga, Radio sam tamo kao konj po dvanaest sati. Nama nedostaju očevi. Što sam mogao? pun kurac. Ja sam izgubio cijelu svoju obitelj SIN SIN Gdje si bio? u jedno popodne. Kako si očekivao da će to proći? Vjerovati mi da nešto nije u redu! Ha? Gdje si bio i gdje si sad? DJED OTAC OTAC OTAC Kako ste mu to mogli napraviti? Ne znam. To se poklopi. Morao sam raditi. DJED 2 SIN To je normalno. SIN Mene nije bilo to popodne. Ti si znao kakva je ona. Kada dijete prolazi svoju promjenu, Ne seri. Bio sam na dnu jedne flaše OTAC žena doživljava svoju. Ostavio si me njoj. šljivovice. Meni je ona odgovarala, To je tako u prirodi i to mora tako. Iskoristio si dijete kao štit. Moguće je da sam već tada umro. bila je divlja, SIN Jebi se. SIN posebna, glasna, Jedino se ti ne mijenjaš. DJED Pa si ti mene napustio? željna ljubavi, DJED Možda je vrijeme da odemo. Zbog njih? mene. Ti bi mu se trebao ispričati.

126 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 127 DJED 2 da je jaka, ja bih ga lupio. Ne mogu. Za ispriku treba nešto napraviti. a da joj bolest to ne dokaže. SIN Ne želim da ode za njega. Ja nisam bio ja DJED 2 Ovako? DJED 2 godinama. Kad bih bio tu, OTAC Tko si ti, starče, da tako određuješ tuđe sudbine? OTAC rekao bih mu da mi je žao, Da. DJED Jesu li tebe ikada svi napustili, raširio bih ruke i DJED 2 Oni nisu dobar par. prijatelji, dopustio zagrljaj. Bolje nisam ni zaslužio. Zaista nisu. roditelji? Potom bih mu slagao da ga OTAC DJED 2 Jesi li se jednom osjetio kao da si posve sam nikada Katkad zaslužujemo kaznu. Srami se. i da nemaš više kamo? neću SIN DJED SIN napustiti. Ne. Neću izdržati bez nje. Tako mi je cijeli život. DJED OTAC DJED 2 OTAC Laž, druže! Ti mali bjegovi, Djeca te moraju napustiti. Ti si jedno nezahvalno smeće. To nam sjebe djecu. to su preljubi. To je pravilo. Razmaženo, samozadovoljno smeće. Ja sam svojoj govorio, SIN Ako ih ne pustiš, ona umru. SIN ne mogu bez tebe Što bi ti znao o tome? DJED Ti si kukavica. i umrijet ću ako odeš, OTAC Osamdeset i osma je. Lako je uvjeriti se da si pobjednik, a istina je bila da sam se bojao samoće Mi smo isti. Ja osjećam rat pod svojom kožom. ako nikada nisi ništa napravio. i da mi je bilo neizdrživo u kući samo s njenom majkom. I ja znam što radiš Nije vrijeme za svadbu. OTAC To je ona radila svome sinu, i znam zašto te ostavila. DJED 2 Ti varaš, a tako on govori svojim djevojkama. Mi smo isti. Nikada nije vrijeme. preskačeš korake. To su laži, I to je ono od čega bježiš, DJED Ja to vidim, ne njihove nego naše. a samo pratiš moje putanje Ti vaši, oni divljaju. bez radnih si navika, DJED 2 i koordinate. DJED 2 nekih osnovnih načela. Kad bih bio tu, DJED 2 Oni nemaju veze sa mnom. Plitak si. ja bih mu se ispričao Jesi li ti varao svoju ženu? DJED SIN i možda mu priznao da sam DJED Ne dopuštam joj. To sam naučio od tebe. promašaj. Vjerojatno. Kakav život je čeka? Žaliti se, DJED Takve se stvari potisnu, On je stalno na putu. šutjeti Druže, a onda i zaborave. Rat će. i onda, kad je ključno, lako tako. DJED 2 DJED 2 pobjeći. OTAC Sve se da zaboraviti Pa neka barem imaju ljubavi. OTAC Dođi. uz dovoljno truda. DJED I sad bježiš ? SIN DJED Osamdeset i osma je. SIN Neću. Ja mislim da tvoj sin vara moju kćer. Tko je otišao, otišao je. Ne. OTAC DJED 2 DJED 2 Sad odlazim. Udari me ako trebaš. Tako bude u životu. Star si i usamljen, OTAC SIN DJED paranoičan i tako težak. Ona bi mogla umrijeti Nema potrebe. Došao ovdje da te zamolim… Težak si, starče. od tuge. OTAC DJED 2 DJED SIN Nisam ja kriv, Druže, Lako je tebi. Ona umire dvadeset godina kunem se. nemoj plakati. Ti si pijanac. i sve će preživjeti On je. DJED Ti nikada ništa ne osjećaš. kao da joj je nemoguće priznati si Kad bi on bio tu, Ja ne mogu bez nje. Zato ti je i sin tako mutav.

128 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 129 DJED 2 DJED 2 SIN Mi moramo vjerovati u prošlost, Tvoja je kći naporna i glasna. Ali ne i sudbinu, stari druže. Ali ja želim da ona umre. kakva god ona bila Tako gladna pažnje, DJED OTAC da bismo preživjeli. nepripremljena za svijet. Preklinjem te. Ti nisi Bog. SIN Upropastio si je starče. DJED 2 SIN Mrzim te. DJED Ne budi očajan, molim te. Ona si je razrezala žile, tata, Ja te mrzim tata. Želim da to zaustaviš. DJED I njena krv natapa kupaonicu. Prezirem. DJED 2 Ja neću moći bez nje. Zašto nisi tu, kretenčino? Jer si jebena kukavica, Zaustavi sam. Ona je moje sve. OTAC jer te nikad nema i DJED Ako se uda, Morao sam raditi. jer si kreten, Ne mogu. ja mogu umrijeti. negdje daleko, u nekom svijetu nepouzdan. Ja ne mogu njoj reći ne, DJED 2 gdje nisam pripadao. Trebao si biti pijanac, a ja znam da će biti nesretna. Onda umri. SIN trebao si biti agresivan, DJED 2 DJED Ona ne može sama. ptspovac. Svi su nesretni. Umirem deset godina kasnije, A ja sam dijete, tata. Onda bi te bilo lakše mrziti DJED nekoliko godina nakon rata, Ja ne mogu odgajati i nju i sebe. bez krivnje. OTAC Ovako te nije bilo, Svakako mislim da je vara. ostavljajući jednog zbunjenog unuka iza sebe Morao sam otići u pičku materinu nikakav trag ne ostavljaš, DJED 2 i jednu sasvim uništenu kćer. jer kartica ima svoj limit, nikakve okvire Svi varamo. DJED 2 jer se hrana mora jesti. i zato na mjesto mržnje i ljutnje DJED Ja umirem pet godina prije njega Morao sam se buditi u pet ujutro, dolazi krivnja, Pijan si. ostavljajući svoga sina svako jutro, ali sada ću te DJED 2 u nekoj sasvim novoj mržnji svih sedam dana i graditi neke mostove, ukloniti. Moj se sin zaljubio u nju i jednog unuka kojeg nisam vidio velike mostove za neke tako sretne, OTAC jer je glasna i naporna, većeg od štruce kruha. tihe i skromne Otac s vremenom sve više voli svoga sina na pragu ludila. Mogli smo biti i pametniji. Njemačke obitelji. sve ga više treba, I ja ga razumijem. DJED SIN tu jednu sliku sebe, DJED Lako tako, Tata, ona se promijenila. bolju i napredniju. stari pijanče. Požalit ćeš I sada krvari. Ali sin sve više mrzi oca i ti i ja i oni. DJED 2 Što da radim? i sve ga manje treba DJED 2 Idemo, stara budalo. OTAC kako s vremenom uviđa da je život Star si i uskoro ćeš Ne trebamo ovo gledati. Nazovi hitnu. kompliciran, zajeban umrijeti od tuge, SIN I onda budi uz nju. i nepošten. a ja od ciroze. Tata, zašto mi sve ostavljaju? Ona te ne želi izgubiti. SIN DJED OTAC Samo to. Ostavio si mi ideju bijega Zar ne vidiš, Tako svijet funkcionira. SIN kao svoje naslijeđe. zar ne osjećaš taj SIN Ali ja želim, i zato me svi ostavljaju. rat? Zašto si me ti napustio? ja se moram maknuti od nje. OTAC DJED 2 OTAC Zašto Ti nisi kao ja. I rat je za ljude Nisam. mi nitko ne vjeruje? SIN kao što je ljubav za mlade. SIN OTAC Ti i ja smo isti. Ma što se ti tu petljaš? Ona krvari u kupaonici, tata. Vjerovati tebi je nemoguće Varalice, DJED OTAC jer vjerovati tebi bilo bi kao vjerovati majstori nestajanja, Možemo promijeniti budućnost. Zovi hitnu. u Boga ili pretkazanja. katatonično-nesretni triksteri, tata.

130 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 131 Ti i ja smo isti, SIN SIN a ja ona u Parizu gdje je boravio samo kratko i neobično mi ne pripadamo. Žao mi je za to što sam uradio. Prokletstvo preskače generaciju, dugo gledao u plafon. OTAC OTAC usamljeni muškarci, Ja sam soba njegove djece. Pusti je neka krvari. Svatko se posklizne nijemi, A ja ona u koju je ušao nedugo nakon kratke, ali bolne, Dopusti da se ja pobrinem, i svatko sjebe, umorni od svojih očeva, rastave braka. vjeruj mi. Samo to neki bolje skrivaju. pijanaca i vojnika, Ja sam soba u staračkom domu gdje posjećuje svoju SIN Neki od kamenja rade dvorce, razočarane radničke klase, sada već staru majku. Sad je prekasno. a drugi muzeje. ne mogu pronaći ni ljubav niti utjehu, Ja sam soba u kojoj D.P. sjedi i radi i mašta. Ona me trajno ranila. Ali isti je to kurac, sine. odgajaju sinove Ja sam lampa na tom stolu. I sad mi više ne trebaš. SIN napunjene nekim snovima iz bivšeg sistema, ja šalica kave, Sad mogu sam, Jednog dana, prepuna slatkih obećanja ljubavi a ja sve ostalo. zaista mogu. imat ću osjećaj da se ništa od ovog nije dogodilo. i ugode, bez užitka. OTAC OTAC Jedno natjecanje svedeno na tijelo koje trči Oprosti mi. Sada sam ja tu na traci u teretani. SIN i ti možeš živjeti, To smo mi, Nema se tu što opraštati. bez mene. sinovi umornih očeva i razočaranih djedova Doći će neko drugo vrijeme SIN koji su gradili budućnost koja nikada nije došla. i tada više neće biti ove boli i praznine. I jednog dana, Pakiram kofer, Sada, ja se mogu samo pomiriti s tim bit će ljubavi za sve Ja, da sam šupalj i da nemam ništa, i vrijeme će se ponovno ubrzati. i živim u nekom vremenu kao da, da sam usamljen i da u meni tinja strah, OTAC kao da je mama preživjela operaciju, sasvim mali strah da će me svi napustiti Hoće. kao da imam novaca, barem po sto kuna, i da me nitko neće voljeti, SIN kao da sam se preselio u Minhen, da će se ljudi pretvoriti u zvijeri I ja ću postati jedan od njih. kao da me netko voli i da mi nitko neće vjerovati. I meni će biti jasno kako živjeti ovaj život. kao da mi svijet nešto duguje, OTAC OTAC barem objašnjenje, Hajde! U pitanju su samo dani. za udarce i zlostavljanja, Svijet je pun mogućnosti. SIN kao da sam susreo samoga sebe Velik je i širi se. I bit ću jedan od njih, i kao da sam se s njim pomirio, SIN ali neću zaboraviti, tata. kao da sam preskočio svoju sjenu, Tata, Neću se dati zaboraviti, kao da mi otac nije umro te mogućnosti nisu za nas. ovaj pejzaž boli i samoće, i kao da postoji neki bolji svijet, pravedniji. To je za njih. praznine, SOBA One druge. koliko je mama bila lijepa i koliko se prije smijala, Misli D.P., sada već dvadeset i šest godina, dok izlazi iz Ja u Minhenu neću biti drugačiji od tebe. koliko si me volio prije nego što si zašutio. Hotela Grand To je sustav za njih, one druge, To ostaje, u Münchenu koji ne griješe i koji znaju kako valja živjeti ovaj život obećavam ti. gdje je proveo svega nekoliko dana dok mu se nije i kojima je sve jasno. OTAC oslobodila soba u širem centru grada. OTAC Obećaj mi samo da nećeš odustati. Zima je i hladno je. Tko ih jebe? SIN Poeziju više nije pisao. Postoji svijet i za tebe. Od čega? Morao je učiti, Gdje bi bio svijet bez zaljubljenika OTAC naučiti novi jezik i žrtvovati svoj. i budala? Ne znam ni ja. Ja sam njegova berlinska soba,

132 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 133 TROKUT Poput one o karfiolu i povrću Kako bi zaključala jedan drugi tekst, Preispituje što je sve Peter Walsh, Koji zapljusne gospođu Dalloway Jednu površinu napisanu istom rukom Taj slatki Peter Walsh, U laganom vjetru, I samo u pokušaju da obloži jednu ranu LICA: Izgubljeni, dosadni, zaljubljivi, Idealnom za djecu na plaži, Među prstima iste te ruke Nina Violić Jadni Peter Walsh, Idealnom da netko umre, Koja povlači crte po turističkoj mapi Katarina Bistrović Darvaš Kreten, Ako se pita Virginiju Woolf, I ispisuje rutu, putanje Nini Violić Jelena Miholjević6 Debil, Idealnom za trinaesti studenog jednog pariškog petka, Koja je mora razumjeti Sasvim tipičnog Dok razmišlja o Peteru Walshu, Frano Mašković Imbecil, Za turista, građanina, beskućnika i imigranta, O jadnom, dosadnom, naivnom i banalnom Livio Badurina Koji proputuje svijet da bi se vratio doma, Onaj Peter Walsh koji već na prvoj stranici romana Sasvim uobičajeno dosadno prigovaranje po kafićima Peteru Walshu Progovori Koje može biti bilo gdje i bilo kada, U kojeg je ispisan svaki od mogućih boljih života NINA VOLIĆ ČITA GOSPOĐU DALLOWAY VIRGINIE WOOLF U uspomeni, Jedno dokono isprobavanje neke egzotične kuhinje, Kojega nikada neće voditi Pour Norman A. Kaže, više volim ljude od karfiola Ako mi oprostite na orijentalizmu, Niti imati, I gdje odmah potom saznamo koliko su dosadna Da, upravo takvi dani koji započnu To uporište nadanja i njegova pisma, Takvim laganim povjetarcem Jedno raskrižje mogućnosti Postojala je prva ruka, Njegova beskrajna dosadna pisma, I kojom zrakom sunca, Koje je odbila, Prva ispisana ruka ovoga teksta Vjerojatno zanesena i zaljubljena, Nekoliko sitnih poslova: Da, nije izgubila, Pisana u periodu između dvadesetog rujna i četrnaestog Vrlo vjerojatno naivna, Platiti račun za internet, Već odbila, studenog Neki će reći banalna i glupa, Vratiti knjige u knjižnicu, Rekla ne, Gdje Nina Violić, hrvatska glumica Tautološka, Nazvati intenzivnu njegu Vinogradske bolnice u Zagrebu Jer je tako morala Boravi u Hotelu Grand u Parizu i ponavlja tekst, Samorazumljiva i I pitati za Đurđicu Pešut, Jer ne postoji život u kojemu bi ona pristala Meditaciju na gospođu Dalloway Svakako nepotrebna, Nazvati oca, Na Petera Walsha U jednoj rečenici, Ali svatko, svaka žena i svaki muškarac, Popiti kavu s prijateljicom Jer onda to više ne bi bila ona Žaluje, Svako dijete I planirati rođendan za osiromašenog druga, I njezin bi život bio nemoguć Prisjeća se Ima svog Petera Walsha Samo malo prigovarati I njezina kći nemoguća, I pokušava zaboraviti, I svatko je Peter Walsh, ponekad, I upravo takvi su dani teritoriji A nikoga osim one jadne mačke Preispituje svoje odluke Tako osamljen i očajan Raznih egzistencijalnih kriza, Ne može biti i ne biti u isto vrijeme, Kao što i sam «autor» preispituje svoje: U nastojanjima, Pomislila je Nina Violić Ili je možda obrnuto, Odluke, Pokušajima, Imaginirano se šećući rasterom pariških ulica Ali sasvim ugodna jesenja jutra ne dopuštaju Tekstove, Posustajanjima, Zalijepljenih jeftinim selotejpom Filozofiji da objasni strahove, Ljubavnike U svojim osjetljivostima i bijegovima, Za zidu jedne male sobe na zagrebačkoj Trešnjevci Sasvim blage tjeskobe i U jednoj rečenici, Putovanjima Odmah pored slike Kneževa dvora u Dubrovniku, Nagrizanja štitnjače Jednoj neprekinutoj misli I upravo taj Peter Walsh Obavijena dimom cigareta (bože, koliko naivno) Jer ta sasvim ugodna jesenja jutra Koja se javlja dok hoda niz Bulevar u Beogradu Kao i Nina Violić I nekoliko neopranih šalica kave, i Rastvaraju neke crne kutije, Ili uz kanal u Parizu I zašto ne, DinoPešut, Upravo takvi dani nagovijeste povratak neke uspomene, Petera Walsha na terasi, Ili na putu prema autobusnom kolodvoru u Zagrebu, Vidi, ovo je ulica gdje je stanovao N.A., O, bože, koliko je već tada bio dosadan, Možda je ovo njegov motor, Ali koliko ju je samo volio Ta zastrašujuća struja misli koja se spotakne 7 Dok čeka u redu na aerodromu A možda više ne živi ovdje, I koliko zaista ti slijepi romantici tako slijepo vole O svojim ljubavima govori s toliko pažnje Kao i oni mu likovi što plaču na peronima Govori joj ruka koja ispisuje ovaj tekst, Nude se prvi put, I neobaveznih, tako zamornih detalja, Ili dok pakiraju kofere A ona hoda tom ulicom i razmišlja, Drugi, Anegdota Tako je i Nina Violić Govori, Nude sve što imaju, I sam postaje neka uspomena, U jednoj hotelskoj sobi Istom onom ulicom gdje je jednom hodala Neki sitniš dostojanstva Jednako bezvrijedna i Hotela Grand Katarina Bistrović Darvaš ili Hrvojka Begović Koji ima je preostao, Oslobođena naboja Kojega očigledno ima svugdje Kao neka Ana, Treći put I u Sarajevu i Parizu i nekad u Dubrovniku

6 Izbjegavanje potencijalnog sukoba interesa. 7 Ime skriptora teksta, za potrebe natječaja, skriveno. Ipak, možda tako i ostavim.

134 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 135 Pa tako bivaju odbijeni I tom nekom Normanu A. A u Parizu, U fatalnim pogreškama tih raznih želja Kao da cijeli svijet ovisi o tom odjebu I onda nestaju Jutra su zaista bila magična, Skriva se ono što život čini životom I još jednim pokušajem U Indiji, Uvijek u uspomeni proljetna I onu tanku granicu sa svime ostalim Dok Peter Walsh nije potpuno nestao, U prljavim zahodima diskoteka, Ili na tragu proljeća, Zatočenim u kao da vremenu, Otišao na drugi kontinent, Dnevnim njegama Vrapča, Plavi uvojci i miris ustajalih, U mašti Blokirao me na Facebooku i Skypeu, Te budale i pijavice Nekako uvijek vlažnih pariških šupa koje nazivaju I žalovanju, Potpuno nestao, Koje samo u želji da vole studijima, U odrazu nemogućnosti Ignorirao sva pisma Ne mogu priznati da su sami, Jedan neobavezni plan, U sasvim realnim okvirima, I potom dopustio da se jedan svijet posve uruši Beskrajno sami Šetnja uz kanal Bože, kako je predivan taj Pariz Kako bi onaj stari, Na oknu prozora, Ali ti planovi, I bože kako se ti ljudi neobavezno smiju Onaj svima nama predodređeni mogao ići dalje Riječnim strujama, Planovi, I kako je uz kanal živo K svom mesijanskom vremenu, U tišinama, Silni planovi, I kako su ti homići nabildani Svome obećanju da će jednom sve ipak biti malo bolje U neizgovorenom Veći od života I kako su te žene visoke, Iako je nakon Petera Walsha Između ulica, I mogućnosti, Bezobrazne, Uvijek svakako manje ljubavi Beskrajnih, širokih ulica, Hrabrosti, Kako samo žive svoje laži I manje sreće, Omotani vlastitom maštom Cvijeće stoji kao jedini dokaz I kako samo uživaju u njima, Manje kronostasisa, I bujicom riječi koje izviru paralelno, Da vrijeme prolazi, U svojim ručkovima i svojim večerama, Malo onog sublajma (jer nemamo bolju riječ) U isto vrijeme A cvijeće je prvi objekt, Svome jeziku koji je puka interpretacija Gdje se i Nina Violić Tek negdje u pretpostavci Prvi poklon, Tako više od ove naše određujuće gramatike, I Gđa Dalloway U paradigmi, Prvi pokušaj, Razmišlja na glas Nina Violić I zašto ne, Dino Pešut, Uvijek u nadi Prvi znak pažnje, Kao gospođa Dalloway Osjeća kao da je na pravom mjestu U nekom vremenu kao da, Cvijeće je prvo što ulazi u kuću Transponirana iz Londona u Pariz U točnom trenutku, Kao da gospođa Dalloway nije odbila ubogog S dobronamjernim strancem, Tipkana u Zagrebu, Onaj osjećaj pripadnosti, I dosadnog Petera Walsha, Cvijeće je odraz dobrog odgoja Projicirana preko turističke mape na zidu jedne sobe, Povezanosti sa cijelim svijetom, Kao da je sretna i I potpuno krivih vrijednosti, Skicirana u jednom otužnom hostelu u Parizu samo Od Pittsburgha gdje se neka Cristina Cruise udaje Kao da je život sastavljen od dana Jedan tako naivan naputak Nekoliko Do Damaska gdje se jedan sasvim naivan (i toliko I kao da se satovi ne sastoje od malih zupčanika Za poslije neprilagođenog momka Mjeseci prije predivan u tome) momak Nego da plutaju u prostoru Kojeg više vole majke od sinova Kada se sudbina tako neobavezno poigravala Žali kako su ulice prazne, I ostavljaju iza sebe neke blage titraje, Ili neprilagođenu djevojku koja S rukom koja je ispisuje, Sablazno prazne, Otkucaje, Dok ga iščekuje na poklon, S rukom koja je izgubila Petera Walsha, A opet, postoje gradovi koji su uvijek sablasno prazni, Neminovno, Odustaje pa odlazi i, N.A. Gradovi koji čuvaju tajnu Pomislit će gospođa Dalloway, Poput Nine Violić u Parizu, Jednom zauvijek u nekom samostanu na jugu I skrivaju je po kućama, Ovo je život, kupuje ga sama Kada se rukovala s dlanom koji sada miluje N.A. Ovijeni maglom Ova rijeka ljudi što prolazi pokraj nje, Preveliki, nepotrebno raskošni buket Dlanom koji dokazuje da vrijeme prolazi, I sasvim opipljivom tugom, Jedna šetnja Tratinskom ulicom u Zagrebu, I tako vjerojatno u sasvim prolaznom hiru Da se ruke sastaju, Takvi gradovi stvaraju Petera Walsha, Gdje teta za roštiljem već peče deset ćevapa Potopi mogućnost kupnje Chanelove šminke Rukuju, Takvi gradovi odgajaju izbjeglice, Za pomalo umornog čistača ulica Ili večeru u malo boljem restoranu Dodiruju, Emotivne lutalice, I jedan sasvim mali, ali dozvoljeni flert, Što joj je možda spasilo život A cvijeće vene, Naivce, A niže niz ulicu jedan pripiti djed rezbari drvene rode Jer svaka lista želja se uvijek kompromitira, Isto kao što se i cvijeće u rukama Nine Violić Budale, I prodaje sasvim pristojnu kolekciju rabljenih knjiga, Definira prolaznim Kao gospođe Dalloway Pijance Potom nekoliko prodavaonica ploča I tako često nepotrebnim hirovima Već polako suši Koji govore volim te kao da ljušte pistacije I obavezno plava gospođa koja na plac dolazi samo Jer u suprotnom to više nisu želje Dok korača ulicama I koji ulaze u život nekoj tamo Nini Violić, Petkom i subotom i prodaje svježe ubranu rukolu Nego obaveze, Tamo negdje oko Faubourg-Saint-Denis Pretpostavljam i Virginiji Woolf Koja se obavezno mora probati prije kupnje, A negdje u njima Jer je neobično zabavlja ideja da među hipsterima

136 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 137 i buržujima Kako jedu sir i piju vino uz kanal, Ista ta tišina koja stoji između nje i Septimusa, Samira Još uvijek stasito, Slušaju glazbu i tračaju nekog Guillauma koji je napisao ili kako želite, Ponosno stravično Odgovor, I Recija zna, kako to samo dobro zna Stoje kurve Rasističku, eksploatacijsku dramu A ne pitanje, Da će ga ta hladna strojnica Ispred sasvim uskih dvokatnica, Ili neki mali kurac onog Adrea koji je jučer bio toliko A za muškarca je tišina uvijek pitanje, Utješiti više od njene mlake Nedaleko od crnaca u frizerskim salonima naporan Zato je tako nepodnošljiva, Sada već malaksale, od uzaludnog truda i stiskanja, I gotovo nevidljivih prosjeka, Ili nekog očajnog Hrvata koji je prekinuo preko poruke Zato odlazi u parkove i igra šah Ruke, Među omotima McDonaldsa na Skypeu, Ili u kafane Produžetak ruke navođen navodnim bogom, Koji su u tim uskim ulicama utoliko više vidljivi A s druge strane, Ili na bojište Sasvim razvidne mješine psihoze Pa grad djeluje prljavo, Sasvim nevidljivi Septimus Gdje je tišina opravdanje I nepravde, Ali samo je uži, topliji I njegova žena koja negdje Za bolju igru, Barutom nekih sila i ratova koje su nevidljive Od Berlina ili Londona koji su razvedeni, široki, Duboko, iskreno zna Veću koncentraciju, I vjerojatno neshvatljive usamljeni, Za prodor realnog, Onaj čudan moment s bogom Raznim drugim rukama A u Parizu je sve usko: Nespoznatljivog i nemogućeg, Koji iz nekog razloga žene tješi, Koje možda nikada nisu primile oružje, I stanovi Koja je došla tako izdaleka, A muškarce nagovara Koje su udarale po tipkovnicama, I ljubav Koja je sakupljala novac kako je znala Kao da je penis neka vrsta telefona s Bogom, Nosile cvijeće, I život I koja je svaki morski čvor, Kao ona govornica u Međugorju koja Radile glazure od rastopljenog šećera, Jer sve izvan toga je opasno, Svaki kilometar, Govori Marijinu poruku muškim glasom, Prale novac, A to zna Septimus, Svaku kolonu Pa da su i samo drkale Koji se sada možda zove Senad ili Samir ili Provela živa zbog njega, 8 Pa tako i Nina Violić kao gospođa Dalloway gleda Koji god označitelj pristaje vašem Držeći ga za ruku Ali Recija mora šutjeti u svoje ruke Orijentalističkom uhu, Jer on je uništen čovjek, Kao da ona isti rat nije proživjela, Koje kao i vrat Jedan ili više On je izgubio obitelj, Kao da ona ne živi s njegovim posljedicama, Uvijek barem malo pokazuju godine Ili nebrojeno puno tužnih momaka Brata, Kao da se ništa nije dogodilo I koliko je samo meko cvijeće Sasvim prazna pogleda Sina, I kao da jesenja jutra umočena u patnju I njegove latice Koji tužno sjede već godinama na raznim klupama Oca, I samoću I ruke tih mladića i djevojka koje su napete Po raznim parkovima A nju, tko nju, u romanu Reciju, Mirišu drugačije za nju i Septimusa Kao svježe breskve, U Beogradu, Pita kako se osjeća I onda ugleda mene, A, zašto ne, i cice Na granicama, Jer zna da ono što slijedi je samo muška igra, Ninu Violić kao gospođu Dalloway I koje se nemarno maze, U vlakovima skrivajući se po zahodima od kontrole, Muška potraga za smislom, U mome dugom kaputu s tim Među čijim prstima sasvim neprimjetno U čamcima i brodovima Muški odgoj, Nepotrebno velikim buketom Prolazi dim Gdje im je možda poginuo najmlađi sin Muško pitanje časti, I iz njenog se srca razlije tolika mržnja, I taj tako neobični povjetarac za ovo doba godine Ili otac A ona koja je toliki put prevalila, Mješina očaja i beskonačne tuge Koji poveže Reciju i Ninu Violić I koji imaju stanovite probleme U nadi da će se jednog jutra, Jer Recija nikada neće tako Kao gospođu Dalloway Koje bijeli vojnik i ratnik i žrtva mogu liječiti Poput ovog ranog jesenskog, probuditi, Bahato hodati uz kanal, Svaku na svojoj strani kanala Jer imaju adresu, Izaći na ulicu, Nikada neće žicati upaljač od zgodnog mulata I svojoj strani samoće Jer su prijavljeni Kupiti cvijeće i samo malo I neće u rukama držati tako predivan buket I svijeta Jer su imali oko 200 eura tjedno Neobavezno šetati Cvjetova kojima i ne zna imena, I pomisli gđa Dalloway, Da provedu psihoanalizu, Bez metka, Njena će ruka samo držati Septimusovu, A možda i ja, Nina Violić, Ali on ne, Granate A njegova će Kako li je tužna ona žena Taj Septimus, Samir, kako želite, I straha, Nešto kasnije večeras, I njihovi pogledi naprave dijagonalu na mapi Sjedi na klupi u parku i gleda neku mladež, Zna da je život puno kompliciraniji, Dok će Nina Violić završavati ovaj predugi monolog I pojavi se onaj osjećaj pripadnosti Tako slojevito odjevenu, Da je potrebno toliko žrtve U nekom nelošem pariškom kazalištu, Svijetu i trenutku Modernu I da je tišina, Držati Kalašnjikov Jer između ta dva pogleda i vrijeme je stalo I možda će to tužnoj Reciji biti posljednji dan Stoga prelazim kanal preko malog mosta,

8 Pogledati radove Pavlice Bajsić.

138 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 139 Guram se među klinčadijom koja se zagrijava Koji su se pojavili u onom trenutku kada sam ničim Koji probija te male ulice Pa i sam drug Tito, Za još jedan tako tipičan pmetak (ups!) izazvana I zbog kojih uvijek zvuči kao ribar, A ja sam snajper na krovu Hotela Westin, Koji će nakon ovih piknika otići u bar Rekla ne i ponovno ne i još jednom samoj sebi Ili bauštelac koji se nagutao teške literature, Mirna, I malo prigovarati o životu, Ne Koji se skrivao u knjižnici od malih zlostavljača Pribrana, Ništa posebno, Tom Peteru Walshu, I koji svakog trena može spakirati kofer Stojim tako jer mi je netko rekao da moram stajati Komentirati kako su usamljeni, Normanu A. I nestati, I nišanim, Surfati Gridnderom ili Tinderom, Kada sam odbila cijelo njegovo carstvo Otići Otklanjam svaku mogućnost opasnosti Zamišljati kako će se večeras pojebati Sastavljeno od očajnih pokušaja I taj strah da će ih napustiti Za poredak, Pa i zaljubiti I tako, tako nespretnih udvaranja Čini Petera Walsha gotovo neodoljivim Za opstanak stvarnosti, Jer što će drugo osim jebati I tog jednog stana koji je ponudio njegov ostarjeli otac Jer on je uvijek karnistar ljutnje, Ali u njega I zaljubljivati se kad je ekonomija toliko u kurcu, Koji je otišao s nekom egzotičnom klinkom On kupuje zaštitničke osjećaje drugih Ne mogu, A i svijet generalno Jer je shvatio da vrijeme brzo prolazi Na rinfuzu, Ne želiš Jer oni to znaju bolje od ikoga, Što Reciji možda ništa ne znači Onako pomalo koliko treba nekoj tinejdžerici Jer da nema njega, moj život ne bi tekao paralelno, Razmišlja gospođa Dalloway Jer dok sjedi na klupi držeći suprugovu tako odsutnu Da se napije s prijateljicom Negdje drugdje I ti Muslimani, ruku, Negdje u Umagu Negdje u mašti, nemogućem Što zamotavaju svoje žene tako, Vrijeme Gdje su bili skupa tako davno Jer da nemamo život koji možemo izmaštati, Ionako nema ništa posebno ispod, Titra I još uvijek Umrli bismo, Razmišlja glumica Na mjestu, On izaziva u meni osjećaj da vrijeme staje, A Peter Walsh I priđem joj sasvim blizu, Zaustavlja se Da gledam Eiffelov toranj kao splet šipki Sa svojim putovanjima, U ruke joj predam ljiljane i ivančice, Kada ugledam negdje tamo u daljini, Jer uz njega simboli više nemaju vrijednost Svojim dugim, Dosta neobičnu kombinaciju Za jednim stolom Jer svaki puta kada progovori Dosadnim I u njenim očima se nešto dogodi, Na uglu Ja čujem negdje u primisli koliko sam glupa I nepotrebnim pismima Vidjela sam, Kafića Chez Prune, I slaba, Podražava moj život kojega nikada neću imati, Vidjela sam da je to najsretniji događaj u životu te žene, Među dokonim hipsterima Nehrabra Dočekati, Jedan meni poetični hir, Ugledam Petera Walsha, Jer smo mogli živjeti neki život pun avantura Od kojeg sam morala odustati da bih preživjela Možda i pretenciozni Onog istog Petera Walsha I neki život gdje je manje praznina I ugleda me, Toj je ženi najljepši trenutak koji će ikada doživjeti u Kako nešto, I samoća, I razmišlja, životu, Vjerojatno tako ubitačno dosadno Ali nisam, Bože, zar je moguće Ali to nisam mogla znati Objašnjava, Nisam bila spremna, Da je i ona tu, Dok sam joj prilazila, Neku svoju teoriju života, Bila sam mlada A ja sam tu samo dva dana i nikome se nisam javio, Prelazila preko tog mosta, Politike, I odabrala sam moguć život, I vjerojatno se opravdava, Nogama okrznula neka dva mala preslatka homića Umjetnosti Onaj koji bih mogla podnijeti, Ove ljude sam sreo na ulici, Koji će nekoliko sati kasnije Kao onaj lik iz Allenove Ponoći u Parizu, Preživjeti, Pariz je zaista kao Zagreb, Biti mrtvi Perter Walsh, Ali ipak njegov glas, Postoji znatno veća mogućnost da ćeš nekoga naprosto Jer to niti ja, Dino P., Njegovu naivnu glupu njušku sresti Nina Violić, Taj intelektualac općeg tipa koji Mogu prepoznati na razdaljini većoj od dometa snajpera I vjerojatno, Gospođa Dalloway O svakome zna ponešto, Jer on je Sanja Iveković Došao sam ovamo biti malo sam I Dino Pešut Ali govori to tako zaljubljeno Na balkonu svoga stana, Jer sam imao težak prekid Nismo mogli znati Da ga uvijek netko Pije viski, Ili sam na pauzi Jer postoje dani poput ovih Barem malo sluša Čita knjigu, I da malo razmislim o svemu, Kada ništa ne izgleda kao katastrofa Jer njegove riječi pljušte, Preserava se, Preposložim se, Osim njegove tako suptilne ljepote Igraju se, A ispod njega cijeli svijet, Skubiciram I mojih nekoliko sasvim uobičajenih hirova Tako, tako nelogično naglašavaju u rečenici, Cijeli jedan svijet koji ne razumije, Jer mi je sve nekako komplicirano, S kojima sam se ionako naučila živjeti, Njegov dubok glas Ljudi Ali takav je život

140 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 141 I takav mora biti, A možda je ta patnička pozicija Namackala na lice Javno mnijenje Kompliciran, Trajno neizbrisiva, I ja znam da me on vidi, I vjerojatno mrzi mene Neshvatljiv, Možda on mora slijepo voljeti ljude Onakvu kakva jesam, Jer sam postala javno mnijenje Ali dobro mi ide na terapiji, Jer ne bi izdržao patnju Bez maske, Jer si dajem za pravo da govorim što je iznimno, Moguće da sam narcisoidan Jer on to vidi, Opuštenu A što nije, Ili samo imam neki oblik tjeskobno-depresivnog Samo patnju, Jer me vidio takvu, Što je prijelomno, poremećaja pa Nepravednost, Usamljenu, A što je trend, Se zato gušim, Svijet sazdan od prosjaka i žrtava Uplašenu i A on se cijeli svoj život bori protiv toga Zato sam se onako ponašao, Jer kako se i on sam skrivao po tim zahodima škole Na rubu suza Nekim tako naivnim postupcima, Zato sam te onako i ostavio I uvijek išao nekim dužim putem kući Kad sam pričala s jebenim povrćem Govori o ljubavi, Jer ja možda i ne znam biti sretan Gdje ga je čekalo još nepravde, I kaže, Patnji, Pa sam sabotirao svaki pokušaj, Začudne autoimune bolesti Ovdje sam došao na dva dana Boli, Ali on to dakako ne može izgovoriti, Koja mu je majku pogurala u ludilo, Pa idem dalje, Ne kategorizira probleme, Nego me gleda i samo gleda Neprospavane noći Želiš li možda na piće Kupuje ženama što prose ispred SuperKonzuma I već u pogledu moli, I gotovo filmska zlostavljanja Ili večeru poslije, Cijele vreće hrane i čokoladice Štoviše preklinje, Gdje mu je život ponudio pogled koji ulazi duboko, Mogli bi onaj kambođanski koji si tako voljela Za male Cigane, A oko mene, Duboko Kad smo bili ovdje zadnji put, A za svoje pljuge žica Titraju zupčanici, U središte nečije traume A ja ne mogu, I koliko sve to zvučalo tako krasno Postajem sve, Da vidi ljude kao šesnaestogodišnjake, Ne želim, I romantično, Mnoge Da dijagnosticira gdje su rane, Neću Nemoguće je s njime Jer ovdje nema potrebe da ga sretnem A gdje mržnje Jer sad imam muža Jer ne može odrasti, Jer ovo je bio moj vikend Kao što i sada vidi moju, Koji je manje hirovit, Ne može dopustiti da ga život smiri Gdje sam si trebala kupiti neku šminku, Ali ne može i kreće, Svoga Richarda I ostavi na titraju Šetati uz kanal, Popije žestoko piće do kraja i Koji nikada neće gubiti vrijeme promišljajući sustav, I svega nekoliko izvanrednih trenutaka A onda popiti piće sa Sally Seton, Pretvara se u onu prepoznatljivu budalu, Koji neće razgovarati o ljubavi sedam sati, Zbog kojih smo spremni otići u grob s idejom da smo Katarinom Bistrović Darvaš Jednu predrasudu koju si je posložio još u pubertetu, Koji me neće rasplakati, nešto napravili u ovom Jebenom životu Koja je ovdje jer istražuje neke srži i dubine, Širi ruke, smije se, Koji ne pije dok se kafići ne zatvore, Jer uz njega, A ne govori preduge monologe Grli me Koji niti ne zna za radničku klasu, Koji stalno opominje da je ovaj svijet velik, O ljubavi i životu Rukama koje ispisuje A kamoli njihove probleme, mnije Čovjek se osjeća nepodnošljivo voljeno, Koji se vrte u krug, Ona dosadna pisma koja ne mogu čitati Koji isto piše, Ali i uplašeno kao dijete suočeno sa separacijom Oko svoje osi, I govori mi, Ali ga boli kurac za tamo neku patnju I zato kažem odrješito kao Nina Violić, Oko drugih, Upoznao sam tvoga muža, Kada preko nje može izreći poantu Staloženo kao gospođa Dalloway, Koji skriva jednu jednostavnu poruku Bože koliko je pretenciozan, I koji nikada, ali nikada neće otići Ne mogu, Koja je trebala biti odaslana u prošlost, Smiješno je koliko život ciničan, Jer voli moć Jebi ga, Jedan sasvim jednostavni volim te Zaljubila si se u sve ono u što si se klela da mrziš, I voli poziciju koju ima, Igram predstavu, Negdje u dvije tisuće dvanaestu, Plavokosog, Privilegiju koju je dobio preko prezimena Ali dođi, Ali Peter Walsh, Samodopadnog I dostatnost koju mu je sustav Odmah je ovdje, Taj glupi Peter Walsh Malog buržuja, Poklonio Sasvim neloše kazalište, Sada stoji i gleda me Ali ajde, ja te razumijem I bože, koliko sam grozna, A on pita, Pogledom između I volim, Kritična, Sama si ovdje, Sažaljenja i nade Kaže kao da ne zabija dva aviona u dva tornja A to znam da sam naučila od njega A da pritom zna da sam sama ovdje Želi zagrljaj, I s istom lakoćom me ostavlja na nuli, Petera Walsha I upravo naglasi to sama A možda je kroz ovo vrijeme zaključio da ipak voli karfiol Urušava i ono malo mistike što sam jutros tekućim Jer on mrzi dokse Kao da je jedina riječ koja postoji u hrvatskom jeziku, Više od ljudi, puderom I toj me riječi naučio, Sama,

142 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 143 Jasno da sam sama, Bože, kako si se ukočila, Jer nešto kasnije, Jer mu je glava prazna Uvijek sam sama Kako sam ostarjela, Ja ću ovaj monolog izgovoriti I jer je izašao s velikim ruksakom I ti to dobro znaš, Predala se, I popiti čašu vode, I jer se već neko vrijeme druži s nekim novim ljudima, Ali odgovaram suzdržano Ali ja imam sliku tebe A u publici ću vidjeti sjenu svoje prošlosti, Mladićima, I lažem da je Sally Seton / Katarina Bistrović Darvaš Koju sada skrivaš i gdje se iza te ostvarene gospođe Sally Seton i Petera Walsha, U potrazi za nekim novima smislovima jer je ovaj ovdje, Krije jedan vrag Jednog života koji je bio autentičan Tako propao A zapravo samo pretpostavljam jer sam tako čula Koji šapuće na ramenu Ili se ja tako barem uvjeravam, I ona svoj smisao unosi u iglu i konac, Od poznanice da je i ona tu I govori da Dvoje ljudi zbog kojih bi me prolazili trnci samo zato što Raspadnutu spužvicu s malo praška za čišćenje I da joj se javim Pobjegneš, smo u istoj sobi, keramičkih pločica Kako samo naši ljudi mogu pospojiti dvoje Hrvata gdje Ostaneš, Na nekom tulumu I umire, god da bili, Nestaneš, Uvijek nas troje Polako umire iznutra, U kojem god gradu, Popiješ, Kao onih troje klinaca iz Sanjara, A meni se ne da na kambođansku hranu Ali nisam zvala nikoga Divljaš, Uvijek troje, I to mi je možda spasilo život Jer sam samo trebala kupiti nešto šminke, Izgubiš se, Uvijek na tragu neke seksualne revolucije, Jer više nemam potrebu jesti hranu koja mi je zanimljiva Ali sam kupila cvijeće i dala ga onoj Muslimanki Ali ne možeš Uvijek zaneseni, Nego neku običnu hranu, I jer sam trebala odigrati jednu predstavu, I ne mogu, dragi moj Peter Walsh Uvijek uvjereni kako je ovo život A Peter Walsh, Večerati Jer jednom treba odrasti I kako je ovo onaj život koji smo maštali, Izgleda, još uvijek preferira tekuće večere, I sjesti u avion I raditi Zaslužili A Sally Seton ionako nikada nije gladna, I vratiti svome sasvim urednom životu, I pronaći svrhu u sasvim malim stvarima, I koji nam je napokon došao Osim možda kad je tužna Ali dani poput ovih zapravo uvijek najavljuju katastrofu, Tebi tako beznačajnima, Kao da nećemo ostarjeti I zato sjednemo u kafić, Pogotovo kada jesen miriše na proljeće, A samo da znaš ljepše je živjeti s nešto manje ljubavi, I kao da Peter Walshov prolongirani pubertet neće biti, Neki sasvim obični Kada se ljudi zbune jer jesen je zadnja nada da ćeš Kao ovi Skandinavci U najmanju ruku, I smijemo se sebi samima, Upoznati nekoga s kime ćeš Ili Nijemci Otužan, Jedan drugome Prezimiti, Jer je onda puno manje patnje, A kao da se Sally Seton neće umoriti I godinama koje sjede između nas A u proljeće svatko može sam Ali što njega briga, Od svojih naprednih ideja I pomislim, Jer tada hormoni govore, On namiguje i maše, I suptilnih popularnosti Bože, ovo je život, Idi van i jebi se, Pali cigaretu, I kao da se ja neću uplašiti i živjeti život Ova dijagonala između prošlosti i sadašnjosti, Ali ne i njemu A mene neka preslatka Koreanka pokušava pitati hoću li Kakav smo se prešutno dogovorili da ćemo prezirati, Ova čaša pristojnog vina, Jer on je spreman voljeti u bilo koje doba, se slikati s njom Ali ćemo se smijati, Odbljesak nekih osmijeha okruženih nekim novim Kondenzirati ljubav, I mislim, zašto ne Dobit ću neko novo cvijeće, borama Iščekivati godinama I tako ostavljam jedan jedini trag Više buketa, I jedan osjećaj pripadnosti I gleda me zaljubljeno Ove uspomene Od njih dvoje tako nespretne I bože, ovo je život, Kao da su se tri godine, I ovog dana koji ću morati pamtiti Jer su ih kupovali na putu do kazališta, Razmišlja i Recija dok šije, krpa i riba pločice, Dvadeset godina, Jer u savršenom trokutu Bože, kako se ljudi teško mijenjaju na tim sitnim Udarci nepravde, Sublimirale u pet jebenih minuta i Preko kojega se prostire kanal nesposobnostima, Koje da bismo ih preživjeli, Kaže, Susreću se pogledi A ja ću se pitati što radi ona Muslimanka, Moramo se poništiti Doći ću, Gospođe Dalloway, Recija, Jer sve je to iznad nas Poljubi me u obraz Recije Ona će šiti, krpati, nešto tako precizno I iznad boga I zagrli tri sekunde ipak previše I Petera Walsha I šutljivo U praznini svemira koji se stalno širi, I ostavi samu među gomiletinom, razočaranih Parizom, I ruke Dine P., Jer ona će danas potpuno umrijeti iznutra Barem je tako gledala na televiziji Azijata Normana A. Zato šije, krpa, možda riba kupaonicu, Neki dokumentarac Sa selfi-štapovima I nepoznatog terorista Nešto tako precizno i sitno I ona ribajući jednu pločicu već dvadeset i pet minuta I gleda me, Koji je kratkotrajnom slavom na opskurnim portalima Da ne mora razmišljati Postaje jedno sa svemirom, Poručuje, Izgubio pravo na osobno ime Što drži ruka njezinog supruga Crnilo koje se širi

144 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 145 Kao što sam i ja sam prazna, U jurišu protiv smrti, SMRZAVANJE DRAGO: Dođi nekako. Možemo se zezati. Primimo se za ruke, Neki tamo Septimus je sije VUK: Možda za Novu godinu. Nećemo si obećavati daljnje susrete, Jer to ne radi on DRAGO: Zašto si uopće ostao? Nema potrebe, Jer on je bolestan i ne zna bolje LIKOVI: VUK: Ja nikada nisam htio ići. Nismo djeca, Jer on je samo jedno čvorište nepravde, VERA, mladenka DRAGO: I mislio sam... Nismo mladi par na klupici Jedne ljudske patnje, VUK, njen brat VUK: I dobro sam. Koje promatra vozač noćnog autobusa Patnje u praksi MISLAV, njegov dečko I koji si obećaju cijeli svijet I on na mjesto te neopipljive patnje DRAGO: Vjerujem. STELA, njihova majka I svu ljubav U ruku uzima sasvim opipljiv kalašnjikov, VUK: Zaljubio sam se. FRANO, mladoženja Ispod noći, A njegova žena tom sada već raspadnutom spužvicom DRAGO: A da? U tišini jednog usamljenog petka Ispire i sebe DRAGO, njegov brat VUK: Da. Kada su nade tako visoko postavljene I krv koju će njen suprug ostaviti iza sebe, DUNJA, njihova majka DRAGO: Lijepo. Da ih se preskače motkom A nas troje uplašeno metcima koji samo u zvuku dopiru TOMO, njihov otac VUK: I to mi odgovara. Jer prije... Toliko smo divljali i meni I slušamo priče, do nas LUJO, muzikaš, budala i trikster je bilo dosta. Poznate priče, Se zagrlimo CIGANI i KONOBARI, po želji Stare priče o ljubavi Toliko čvrsto DRAGO: Bili smo mladi. Prema prijatelju, Kao da se nikada nismo i VUK: I sad smo mladi. Bili smo divlji. Razrušeni Hotel Grand u Dubrovniku slijeva. Na plaži Ljubavniku, Nikada nećemo rastaviti DRAGO: To je dobro. četiri okrugla stola, svaki po šest stolaca. Zdesna stijene, Društvu, I nestanemo u noći, VUK: Valjda. plaža i valovi. Uvijek blagi povjetarac za one poglede u Poslu, Među tim uskim ulicama, daljinu. DRAGO: Nedostaješ mi gore. Umjetnosti, Prepletenima s našim uspomenama VUK: Imaš ti nekoga? Oko nas žamor ljubavi I krvavo jutro dočekamo skriveni u hotelskoj sobi DRAGO: Dobro si to napravio. DRAGO. Ne. Ne baš. I mi im se smijemo, Hotela Grand VUK: Nitko neće doći. VUK: Šteta. Eno mladog Petera Walsha U Parizu DRAGO: Avion? DRAGO: Berlin i nije mjesto za ljubav. U borbi s francuskim jezikom, Držeći se za ruke, VUK: Ljudi nemaju para za ova preseravanja. Kažem, A neka druga ruka ispisuje VUK: Vjerujem. DRAGO: Da. Zvuči kao ribar U strahu da nešto ne ostane neizgovoreno, DRAGO: Ali radim. VUK: To je njena fiks-ideja. Ili bauštelac Jedan žao mi je, VUK: Rekla mi je Vera. DRAGO: Pa dobro. Lijepo smo se zabavljali ovdje. Ja to ne - Pa se smijemo, Jedan nadam se da si dobro DRAGO: Puno radim. A eno i neke mlade Sally Seton I jedan sasvim tihi, kako razumijem. VUK: To je odlično. Okružene mladenačkim erekcijama Volim te. VUK: Ostali su odrasli. DRAGO: Pa i ne stignem... Dok priča o nečemu toliko novom da nitko još to nije DRAGO: Svi smo. VUK: Ne možeš imati sve u životu. vidio, VUK: Nisam siguran. DRAGO: Ti radiš? A ona već razumije DRAGO: Dugo te nisam vidio. VUK: Sad ne. Pa se ponovno smijemo, VUK: Povukao sam se. A eno i neke druge mene, DRAGO: Šteta. DRAGO: U Zagrebu si? U kutu, VUK: Ne da mi se sad o tome... VUK: Povremeno. Možda malo pijane, DRAGO: Oprosti. Ali sretne, promatra neki život u budućnosti DRAGO: Mislio sam da ćeš me doći posjetiti. VUK: Razmišljati. I ja joj se osmjehnem VUK: Nisam imao nešto para. DRAGO: Danas ćemo proslaviti. Kao da joj želim reći DRAGO: Svejedno. VUK: Da. Da će sve biti u redu VUK: Kako je gore? Iako vjerojatno neće DRAGO: Isto. Svi se brinu oko izbjeglica. Val udari o stijenu. VUK: Da. DRAGO: Lijepa pjesma.

Jer u isto vrijeme dok nas troje zaključava jedno poglavlje

146 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 147 VUK: Je. DRAGO: Jasno. Radi se o tebi. LUJO: Ja sam se javio kad sam bio gore. LUJO: Kako ne bih došao? DRAGO: A s kim si? LUJO: A kako ne? Jebote, ja to čujem od glupe Heike, neke FRANO: Da... Taman smo se bili selili. I bilo je... Ne znam. VUK: Ne znam. Kako mi je drago. Nikad ne dolaziš... VUK: Upoznat ćeš ga. butre... Ono. Treba se pohvali da programira samo ple- Meni taj Hamburg ne leži. Ne znam. Vera ga voli. Njoj LUJO: Znaš me. DRAGO: Ajde... sne predstave s Bliskog Istoka. I ja si mislim, jebote Berlin ne pada na pamet. A jug joj se kao gadi. Ne VUK: Di si sad? znam. Depresivno je. Stalno mrak. VUK: Što želiš? glupače. I onda izvali. Znaš Dragu? On hoda s mojim LUJO: Posvuda. bratom. Bezobrazno je, Drago, da je to glupa Heike LUJO: Jel našla ona posao? DRAGO: Molim? VUK: Starcima je prehladno. Ostaju gore. Vera će se još znala prije mene. FRANO: Čuj, ona nešto stalno radi. Ne razumijem ti ja to VUK: Što želiš, Drago? malo podružiti s njima pa silazi. Izgleda da je sve iona- DRAGO: Možda. nešto. Ali uvijek nešto sitno. Sad je krenula i na fakul- ko propalo. DRAGO: Ništa. Baš ništa. LUJO: Nekako mi je to posralo sve što smo prošli skupa. tetu nešto... Vas dvojica se viđate u Berlinu? LUJO: Tko ih jebe? VUK: Jasno. DRAGO: Nisi se baš pretrgao da se nastavimo družiti. LUJO: Kako ne... VUK: Kako si mi nedostajao. DRAGO: Kamo ćeš? LUJO: Zbog nje... DRAGO: I ne. Ja puno radim, ali nekako... Nemam stan. LUJO: Što nam ne dođeš gore? VUK: Idem pred njih. Zapravo živim kod staraca. Vratio sve stvari starcima. DRAGO: Aj šuti malo radije. Uvijek nešto zbog nje. VUK: Zaljubio sam se. DRAGO: Da. Sve što sam mogao sam prodao. Ne znam. Tako je LUJO: To je trebalo presjeći. LUJO: Jebeš to. Ostaje sam, gleda u daljinu, razmišlja. Ide ta lijepa pje- ispala godina. Nema me u Berlinu do idućeg proljeća. DRAGO: Da. Šuti, Lujo. VUK: Jako sam se zaljubio. sma. Pa mi nije trebao stan. LUJO: Uvijek: „Šuti, Lujo.“ FRANO: A on? FRANO: A ti? DRAGO: Stigao si? DRAGO: Nadam se da ćeš danas biti manji kreten. VUK: Ostavio sam ga gore nek se prži sa starom. LUJO: Nemam pojma. Svašta radim. Da se. LUJO: Jasno! LUJO: Promijenio sam se. DRAGO: Jedva čekam da ga upoznam. DRAGO: Jesi spreman ti? DRAGO: Stoko prljava. DRAGO: Ne sumnjam. LUJO: Ne sumnjam. FRANO: Ne znam. LUJO: Pederčino stara. FRANO: Možda je vrijeme da počnemo piti. Šute, pijuckaju i gledaju u daljinu, razmišljaju. Pjesma je LUJO: Jel' trudna? DRAGO: Dobar si... Pijan si. DRAGO: Neki su već ozbiljno počeli. manje lijepa. FRANO: Vera? Nemoj me zajebavati... LUJO: Kako da ovo preseravanje preživim? FRANO: Ne seri. Dođi sa mnom. FRANO: Bu! Tri muškarca gledaju u more, razmišljaju. Prizor star DRAGO: Ne budi kreten. LUJO: Snobiću. gotovo kao i more. Dva muškarca gledaju u more, čuvaju tajnu i razmiš- LUJO: Malo je preseravanje. Priznaj! ljaju. FRANO: Napuši mi se kurca. FRANO: Nitko mene ništa ne pita. DRAGO: Preseravanje je pun kurac. Nitko joj neće doći. DRAGO: Kako si zgodan. DRAGO: Što je smiješno? VUK: Zašto si došao? LUJO: Jasno. Ali dobro, ona je uvijek znala proizvesti lju- FRANO: Kao da sam ti to sam birao. Jebeno. Kako si do- LUJO: Sjećate li se prvog dana u Zagrebu? LUJO: Zato jer sam morao. bomoru. šao? FRANO: Tramvaja... VUK: Napravit ćeš sranje. DRAGO: Znaš da voli... LUJO: Pljunuo sam zadnju kintu na kartu. DRAGO: Kako se zvao onaj... LUJO: Ne zanima me to više. LUJO: Hoćeš cug? FRANO: Hoćeš se ikad promijeniti? FRANO: Mile. VUK: Ja vidim da ti je ovo sve glupo. DRAGO: Da. LUJO: Lako je tebi srati. LUJO: Ja sam tad mislio... To je to. Tako to izgleda. I tako LUJO: Ne radi se o meni. LUJO: Tužno mi je to sve malo... Šta, prije tri godine... DRAGO: Kako ćeš se vratiti? će biti. VUK: Uvijek se nekako radi o tebi. DRAGO: Bili smo divljaci, Lujo. FRANO: Ne brini se za to. Kad si stigao? FRANO: Pa tebi je tako još uvijek. LUJO: Promijenio sam se. LUJO: Pa? Pa bar je bilo iskrenosti u tome. LUJO: Upravo. LUJO: Ne mojim izborom, vjeruj mi. VUK: Još je voliš? DRAGO: Ma je li? FRANO: Hvala ti. DRAGO: A kako drugačije? Jedan život maštaš kako bi LUJO: Ponekad. LUJO: Da. Ovo... Ovo sve... To su neki drugi ljudi. LUJO: Kako bih propustio? ovaj koji imaš bio podnošljiviji. VUK: I to je dovoljno. DRAGO: Svi smo drugi ljudi. DRAGO: Ostali? LUJO: Ti svakako znaš o tome. LUJO: Nije. Više nije. LUJO: Čuo sam da si sad peder. FRANO: Ne stižu. Sad je stigla Veri stara pa je gore spek- DRAGO: Puši kurac. VUK: Šteta. DRAGO: Uvijek sam bio peder. takl. Samo da ne zahladi. FRANO: Ej! Polako... LUJO: Vi ste takvi. Tako ste napravljeni. LUJO: Prije tri godine nisi bio... LUJO: Imamo jakne. VUK: Lujo! VUK: Kakve to veze ima sa mnom? DRAGO: Pa da. Jesi zato prestao zvati? FRANO: Zar smo stvarno toliko stari da ćemo se viđati LUJO: Srce moje! LUJO: Ne možete biti sami. LUJO: Da. Nekako mi se učinilo bezobrazno. samo na vjenčanjima i sprovodima? VUK: Lujo! Došao si? VUK: Možda želimo biti voljeni.

148 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 149 LUJO: Tko to ne želi? VUK: Zašto? LUJO: I meni. FRANO: Kako si ti? VUK: Ti. Tebe je nemoguće voljeti. MISLAV: Ne znam. VERA: Lijepo te vidjeti. DRAGO: Ja sam se posvetio poslu. LUJO: Jasno. Jer ljudi moraju biti savršeni. Moraju, u pič - VUK: Idemo nešto popiti. LUJO: Želiš plesati? FRANO: Nije ni to dobro. ku, biti posloženi. To su laži Vuko, jebene laži. Ljudi su MISLAV: Ma što ćeš sada piti? Poslala me po tebe. VERA: Da! DRAGO: Zato sam i otišao gore. raspad... I nesretni. Neki si lažu bolje, neki ne uspije- VUK: Idem nešto popiti prvo. I muškarac i žena koji su nekad bili tako strastveni FRANO: Lijepo je imati nekoga. vaju. MISLAV: Ponašaš se kao dijete. ljubavnici koji su se između jebanja svađali, a između Istovremeno pored mora, njegova sada supruga i nje- VUK: Jesi imao još koji napadaj? VUK: Odjebi. svađanja jebali i koji su skupa maštali neki život daleko, gov nekada najbolji prijatelj. LUJO: Odonda? Ne. možda je bilo i neki otok u igri, ne bi se sad mogli prisjeti- Muškarac i žena, nekad ljubavnici pa čak i više od toga, LUJO: Voliš li ga? VUK: Još uvijek piješ? ti, zaplešu sasvim polako, gotovo umorno. Pokraj njih gledaju prema grupi muškarca koji nazdravljaju šampanj- VERA: Da. prođu mladenkin brat i njegov partner, umoran od stalnog LUJO: Danas pijem. cem i nekako nespretno plešu. Iza njih more udara o sti- prepucavanja i još umorniji od ideje da se mora susresti s LUJO: A mene? VUK: A jučer? jene. majkom i na trenutak, ali samo na trenutak pomisli kako VERA: I tebe. LUJO: Jučer sam mislio da sam jači. I nisam pio. Bio sam VERA: Drago mi je što si došao. bi bilo lijepo pobjeći od svega ovoga, od pokušaja, od svog LUJO: Jesi li sretna? uvjeren da ja to mogu, ali... Danas pijem. LUJO: Kako bih drugačije? dečka, svoje sestre i svih tih uspomena. A tamo negdje u VERA: Često. A ti? VUK: Samo nemoj napraviti neko sranje. Molim te. VERA: Mislila sam da nećeš... daljini ženin sada već suprug, a muškarčev nekad najbolji LUJO: Da. LUJO: Ljudi mene... Ona... Svi vi ste mene koristili da radi- prijatelj odloži praznu čašu šampanjca i gleda u njih kako LUJO: Nije samo do tebe. Frano mi je pola života. VERA: Ali nisam mislila da će ovako ispasti. te sranja i onda bi mene optuživali. Za cuge, za drogi- plešu i vidi u svojoj supruzi nešto što nikada prije nije vi - VERA: Izgledaš dobro. LUJO: Kako? ranja, za jebanja... I onda kad ja nisam ni cugao ni dro- dio, neki mir i, zašto ne, sreću. Njegov brat stane pored LUJO: Dobro sam. girao se, nit' jebao... Ja sam samo bio dovoljno glup da njega. VERA: Mislila sam da će uvijek sve biti isto. Da ćemo se VERA: Drago mi je to čuti. zabavljati i nekako biti sretniji. Čekala sam da se stva- vam kažem da je to sve ok. DRAGO: Nemoj. LUJO: A ti? ri malo poslože, a onda me prošla i želja za zabavom VUK: Možda. FRANO: Ma ništa to nije. Svi imaju... Takve ljubavi. VERA: Hamburg je mračan i vlažan. Ja stalno govorim da i to... Shvatila sam... Shvatila sam da treba odabrati LUJO: Drago te voli. Zar to ne vidiš? DRAGO: Istina. živim u nedojebanoj pički. koga voljeti. To je zrelost. Odabrati, a ne čekati. VUK: Nema se tu što vidjeti. To su njegove fiks-ideje. Ja FRANO: Uvijek trzneš. LUJO: Bojiš li se? sam zaista sretan sada. Zaljubljen sam. LUJO: Gljupačo. DRAGO: Pa kako ne bi? Propale veze su kontejneri za sve VERA: Ovo sve je moja ideja. Meni treba. Ne njemu. Meni LUJO: Ti si uvijek zaljubljen. Zato si i zapeo. Val. džubre iz života. treba papir da si dokažem da sam dobro odabrala. VUK: Ne možeš ti to razumjeti. Samoživ si. Uvijek si bio... VERA: Radiš? FRANO: Mi smo sretni skupa. LUJO: Dobro si odabrala. LUJO: Zaljubio si se svaki put kada si trebao donijeti neku LUJO: Koliko mogu. DRAGO: Da, to se vidi. VERA: Naučila sam. Ništa ne traje zauvijek. životnu odluku. Ali tako vas je programirala. Šta ona VERA: Razjačao si se. FRANO: I ja je volim. LUJO: Dobro si odabrala. izvodi? LUJO: Nosio sam nešto... DRAGO: Voli i ona tebe. VERA: Idemo. Ne želim kuriti frku. VUK: Ne mogu svi sami. Ne možemo mi, kao ti, živjeti i VERA: Sviraš? FRANO: Samo da prođe ovaj dan. Muškarac ostaje sam, gleda u more i razmišlja o svemu čekati. LUJO: Da skupim za kartu. DRAGO: Sve prođe. što je bilo. Ona, za koju je smatrao da je ljubav njegova Val kao da ispljune Veru, mladenku. Duga tišina ispun- VERA: Molim? FRANO: Mislio sam da će doći još ljudi. života, jedina osoba pred kojom nije bio cinik, odlazi svo- jena šumovima. LUJO: A da. Sviram. Ide nekako. DRAGO: Mislim da je on sasvim dovoljan. me suprugu da ga poljubi i, vjerojatno, smiri. Uzima ga za LUJO: Vjenčanica? VERA: Ako želiš, možeš poslije svirati. FRANO: Ovo je preseravanje. Htio sam da bude sretna. ruku i odvodi, daleko, da može natrag u Hamburg. Njezin VERA: Samo je bijela haljina, Lujo. LUJO: Možda. DRAGO: Pa je. brat silazi sa svojim dečkom za kojeg tvrdi da je jako zaljubljen, a taj je momak tako odsutan, gotovo krut. Stoje. LUJO: Vjenčanica... Jel me zajebavaš? VERA: Puno razmišljam o tebi kad sam gore. Ponekad se FRANO: Nije. Ona je jednostavno nesretna. I iskrena u to - A more udara o stijene. VERA: Nemoj mi ovo zasrati. Molim te. brinem. me. Zaljubio sam se u njenu nesreću. Mi to ne znamo. VUK: Ovo je Mislav. LUJO: Nema potrebe. Ti i ja... Mi ne znamo biti nesretni. VUK: Ovo je Mislav. MISLAV: Mislav... VERA: Jesi usamljen? DRAGO: Što? Zašto bih? DRAGO: Drago. LUJO: Lujo. Drago mi je. LUJO: Izdrživo je. FRANO: A ti ? MISLAV: Drago mi je. MISLAV: Stara te traži. VERA: Tako sam sretna što si mi došao. DRAGO: Što ja? Preko nekoliko valova udari o stijene.

150 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 151 MISLAV: Vuk mi kaže da režiraš. DRAGO: I koliko ste dugo skupa? lačku vještinu. On, naime, zna samo za šaku, pločnik, fla- DRAGO: Nemoj me i ti. DRAGO: Da. MISLAV: Ne znam. šu i psovke. FRANO: Ne znam što zapravo pokušavaš postići. MISLAV: I kako je? VUK: Pa sve skupa skoro godinu dana. LUJO: Ajmo, mir. Šta je? Frano? Šta ti blejiš? Drži ga. Mo - DRAGO: Kako bi to mogao shvatiti? Ti si imun...Ti to ne DRAGO: Dobro. MISLAV: Tako nekako. mak, stani. Dosta. Ajde! Dosta, rekao sam. Frano, drži možeš razumjeti. MISLAV: A to... Filmove ili ? DRAGO: Lijepo. ga, jebote. DRAGO: Kazalište. MISLAV: A ti? VERA: Što je sad? VUK: Ne možeš tako. MISLAV: A, pa lijepo. DRAGO: Što ja? VUK: Oprosti, Vera. MISLAV: Slušaj me sad, ali dobro me slušaj. Ja ne znam te DRAGO: Da. MISLAV: Jebeš li što? VERA: Šta se ti ispričavaš. ljude i izgledaju kao hrpa samodopadnih manijaka. VUK: Mislav je doktor. DRAGO: Ne. FRANO: Jel' dosta? Šta? Ne znam ni tebe u toj situaciji. Drugačiji si. Ti i ja... Mi imamo nešto. I sad me slušaj, vidim li te da pri- DRAGO: Super. Čega? MISLAV: Švabice su gadne. LUJO: Idite se oprati. Drži ih razdvojenima. čaš s tim idiotom, ja odlazim. VUK: Otorina. DRAGO: Ti si kreten. MISLAV: Ovo nije gotovo. VUK: Otkud ti pravo da mi postavljaš uvjete? DRAGO: Da. MISLAV: Što si mi rekao? LUJO: Ajde, terminator, ohladi malo. Cuga popodne tako MISLAV: Svi oni, ali svi do jednog su bahata dječurlija. Ti MISLAV: I sad si u Berlinu? DRAGO: Ti si kreten. radi. Sad dosta. vidi. DRAGO: Zapravo ne znam gdje sam. VUK: Ej! VERA: Jeste dobro? VUK: A možda bi se ti mogao autati svojim starcima. MISLAV: Pa gdje živiš? MISLAV: Tko si ti? Ha, frajeru? VUK: Oprosti. MISLAV: Kakve to veze ima? DRAGO: Trenutno nigdje. Tako mi je ispalo da sam cijelu VUK: Nije tako mislio. LUJO: Prestani se ispričavati i riješi tu dramu koju si zaku- VUK: Nemam snage za ovo. godinu negdje drugdje. DRAGO: Mislio sam tako. Jebena sirovina. hao. MISLAV: Ali gdje ti je stan? MISLAV: Bi li ti malo po pički dobio? VUK: O čemu pričaš? DRAGO: Nemam ga. Gdje odem daju mi stan, a nemam VERA: Oprosti. DRAGO: Šta je? LUJO: Ne seri. para da rentam gajbu u kojoj neću živjeti. LUJO: Nemaš se meni što ispričavati. VUK: Prestanite odmah! VERA: Vodite ih. Svako svog debila. I isperite ih. Iako ne - MISLAV: Sigurno je naporno. VERA: Oprosti. Ja sam te isključila. Prekrižila. Ti... Ti to DRAGO: Šuti! ma gostiju, ne želim da mi svatovi izgledaju kao neki DRAGO: I nije toliko. radiš ljudima. Ti im govoriš strašne stvari. O ljubavi. O MISLAV: Kako pričaš s njim? Alo, momak! Oladi malo. jebeni mafijaški obračun. Gonite mi se s očiju. MISLAV: A da, to vi umjetnici tako... nesreći... Razumiješ. To plaši. DRAGO: Nabijem te seljačino. Pa se tako i razdvoje. Dva brata na plažu, dva ljubavni- DRAGO: Kako? LUJO: Poštedi me. Ovo si htjela. Dobro se udati, zar ne? ka do šanka, a dvoje koji doduše i ne znaju koji im je više MISLAV: Slobodno... I tako krene. Valovi uporno udaraju o stijene, a prvi od Nisi morala dugo tražiti. On je tu. On je uvijek bio tu. status (osim te permanentne napaljenosti) ostaju sami mnogih incidenata ove lažne svadbe krene. Jedna tučnja- Spreman da ga pogledaš. A onda kada si odustala od S valovima pokraj njih prostruji hladan vjetar. među stolovima. va u kojoj su oba protivnika ipak podcijenili jedan drugoga svega, onda si mu rekla da. VUK: Evo konobara. jer tko bi rekao da dva homića treniraju borilačke vještine. VERA: Što je smiješno? VERA: Ne možeš ti to shvatiti. Ti misliš da je ljubav nešto... Mislava, našeg doktora otorine roditelji su rano poslali na Jedino latentni ljubavni trokut može biti ovako neugo- LUJO: Vera, ovo je farsa. Ovo je čista glupost. Laž. Pa po- Nešto svemirsko u pičku. A nije. To je mir. To je mir. dan, pokraj mora nema više nikoga. Muškarac koji je ta - džudo jer im je djelovao nekako slabašno, a Drago, koji se gledaj. Mi se nismo promijenili kurca. Ali glumimo. Svi Ništa drugo. mo stajao i razmišljao o svemu što se prije dogodilo pije u Zagrebu nije osjećao pretjerano sigurnim je dosta da - se pretvaramo. Dolazak ovdje bio je promašaj. LUJO: Ti si slaba, Vera. Ja te poznam. I ti si slaba i pre- svoj viski i uviđa da nema kamo, a podno stijena, istovre- leko dogurao trenirajući krav magu, izraelsku borilačku VERA: Meni je važno da si ti ovdje. meno, mladenka i mladoženja šute, gledaju u more i prs - vještinu. Stoga je i tučnjava precizna i krvava. Mladenku strašena tatina curica. I to je to. kaju ih valovi. tučnjava zapravo spasi od daljnjeg opravdavanja svome LUJO: Zašto? Da mi dokažeš da si pobijedila? U jebote. Čestitam ti! FRANO: Reci mi iskreno. FRANO: Jesi dobro? suprugu, a Lujo iz daljine promatra i razmišlja. VERA: Odjebi! VERA: Jesam. Nisam ga dugo vidjela. LUJO: Bože, kako su ljudi predvidljivi! DRAGO: Nemam ti što reći. FRANO: Dobro izgleda. FRANO: Stanite. Ej, stani. Drago, odmah prestani! I tako, zbog neugodnih tišina, zapravo laži, nastaju pau- FRANO: Molim te. ze koje ove paralelne dijaloge stapaju gotovo u pjesmu VERA: On je uvijek tako... No da. VERA: Jebem vam mater! DRAGO: Pusti me na miru. ozvučene valovima. Jedino more ne odustaje. FRANO: Dođi. Da saperemo ovo. A taj jadni Lujo koji se uvijek osjećao najusamljenijim u I kreće junak, naš Lujo skladatelj, Lujo muzikaš koji je tom vrlom društvancetu gleda u par i uviđa potencijalnu jedini ovdje upadao i rastavljao tučnjave jer, recimo to FRANO: Koji kurac? DRAGO: Peče. nesreću na vidiku, u valovima. Sasvim malo, neznatno, tako, jedini dolazi iz radničkog kvarta i nikad nije imao pri- DRAGO: On je počeo. mrzi. Tko ga ne bi razumio? like ni obiteljskog kapitala da razvije neku egzotičnu bori- FRANO: Možeš misliti. MISLAV: Ja sam isto glup. Iskreno glup. Misliš da vas ja

152 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 153 nisam viđao po gradu? Takve kao vi. Tako... Kurac moj DRAGO: Bože, ti si slijep. VERA: Mama! STELA: Sere mi se od toga svega. Hoćeš Xanax? posebni. FRANO: Vi svi mislite da sam ja glup. Pa ja sve vidim. Ali STELA: Ajde, šuti malo! Još si narastao. Teretana, ha? LUJO: Imam svoje. VUK: Hoćeš prestati? meni je za sreću potrebno puno manje nego vama. LUJO: Namještaj. STELA: Ti si budala kao i ja. MISLAV: Kurca vi nemate pojma što je to život. Jeste se LUJO: Volim te. STELA: Dajte mi šampanjca. LUJO: Kako mislite? jebali? FRANO: A moji? Silaze? STELA: Mi ne pripadamo ovdje. Dva bi se brata zagrlila, ali to nikada nisu naučili. Ni njih VUK: Tko? nikada nisu grlili pa samo krenu u tišini prema stolovima, STELA: Tvojoj staroj puše. Ostat će još malo do večere. LUJO: To da. MISLAV: Vas dvojica. prema mladenki, prema njezinu nesretnom bivšem lju- FRANO: Jasno. STELA: I nas se srame. VUK: On je straight. bavniku, prema uplakanom mladenkinom bratu, kao da STELA: Bože, kako su oni... Ja te doktorske familije ništa LUJO: Ja sam se već navikao. MISLAV: Mi smo se potukli zbog pičke. se ništa nije dogodilo. A sve njih promatra Mislav koji ne ne razumijem. Jao, pa to je to. Gle tamo... E, tu sam ja STELA: Sve ovo, ta vjenčanica, ti stolovi, cijeli jebeni Du - VUK: Goni se. razumije nikoga. Mislav, njemu kojemu se život činio to - prvi put cice pokazala. Ha! brovnik, sve je to jedna gomila sranja. I to sve što si je liko jednostavnim sve dok si napokon nije priznao te neu- VERA: Mama, molim te. ona isplanirala s Vukom je jebena pljuska meni. Ja to godne erekcije pri pomisli na nago muško tijelo i koji je LUJO: Ti i tvoj brat ranjavate ljude. STELA: Bože, Vera... Nisam te odgajala da postaneš neka osjećam. Ali ne dam se. mislio sve do Vuka da će uspjeti, doktorirati i specijalizi - VERA: Ne razumijem. puritanka. LUJO: I meni, ne brinite. rati, kao i njegov otac, otorinu, pronaći neku ženu, možda LUJO: Vi ne znate biti ni sretni ni nesretni. To je sranje. isto doktoricu i samo povremeno drkati misleći na neko VUK: Dođi mama, idemo do šanka. STELA: Sve ovo, cijela ova farsa je jedno sranje da mi do - VERA: Jasno, svi trebaju rezati žile. drugo tijelo. No pojavio se Vuk i sve je to propalo, cijeli LUJO: Dopustite meni. kažu nešto. Valjda kako sam sve sjebala… Ne znam. LUJO: Možda. Kad bismo bili iskreni. jedan život koji je za njega bio predodređen, a Vuk to ništa STELA: Vrlo rado, mladi gospodine. Zašto si došao? VERA: Ja sam te spasila. ne vidi. Ne vidi ni da se Mislav autao i da više nema obi - VERA: Katkad mi dođe da je ubijem. LUJO: Ne znam. Iskreno ne znam. LUJO: Možda si me trebala ostaviti u toj kadi. telj. Ne vidi ništa. Mislav to sada napokon zna i to ga boli. VUK: Vera, kad se daš provocirati. STELA: Stoga krene prema stolovima, krvavih šaka, uzima flašu VERA: Konju! FRANO: Možda ne bi trebala piti. šampanjca, otvori ga i pruži Dragi. Kao doktor, on zna, da Jer si budala. I ja sam budala. Mi samo čekamo da VERA: Hoćeš je ti zaustaviti? nakon antibiotika ide operacija, a kad ni ona ne uspije lju di progledaju. Molim te mi barem reci da ćeš svirati. FRANO: Ja znam za vas dvojicu. valja potpisati otpusno pismo. VUK: Nju samo treba pustiti. DRAGO: Ne želim o tome. DRAGO: Dobro da je Lujo tu. LUJO: Neću. MISLAV: Oprosti. FRANO: On je patio kad si otišao. DUNJA: Frano, Drago, dođite nam pomoći. Molim. STELA: Ne budeš li svirao, skočit ću s one stijene, a bog DRAGO: Za tebe. zna da mi ne bi bio prvi put. Jesi se pokušao ubiti još DRAGO: Plan je bio da dođe za mnom. DRAGO: Evo. Dođi. FRANO: A, lijepo! koji put? FRANO: On je zaista patio. VUK: Jesi li ikada ljubomorna na njih? Pa čak i u ovom kratkom vremenu mira i tjeskobe išče - LUJO: Ne. Odonda. DRAGO: Imali smo dogovor. VERA: Svaki put. Oni uglavnom šute. Nemaš pojma koja je kivanja, valovi udaraju o stijene. STELA: Ova moja koza je to tako osobno shvatila. FRANO: To je bio tvoj plan. Mogao si i njega pitati. Zašto to blagodat. Cijeli ručak šute. Tu i tamo si nešto doda- ne možeš o tome razgovarati? VERA: Mama! Nemoj sama. Kamo ćeš ti? Idi joj pomoći. ju. I to govore tako jasno. Sol! Hvala. I to je to. Po zavrLUJO: - Sve je to iza mene. DRAGO: Jer ti to ne bi mogao razumjeti. VUK: Mama, čekaj. še tku, pitaju dva, tri pitanja o doktoratu i kažu Vrlo lije-STELA: Bože, sere mi se od tih ljudi. STELA: Pusti me! Ajde! Pusti me. Sama ću. po. Bez sranja, bez pametovanja i bez komentara. Mi -Istovremeno, na putu do stolova. slim da ni njega ne volim toliko koliko tu obitelj. VUK: Ja sam njega volio. Iskreno. I Stela zaista može sama. Ova pomalo nerealizirana glu- DUNJA: Gladna sam. Mislila da će biti poslužena hrana. Ja MISLAV: A mene? mica tek je u poznijim godinama dobila status kultne glu- Dunja nosi bisere i njezino je lice prazno. Ova poznata ne mogu sjediti predugo vani. mice, velike dive, iako ona i njena djeca moraju čuvati VUK: U tebe sam zaljubljen. dječja psihijatrica i njen suprug Tomo, koji su sve ovoVERA: Evo, čim sjednemo. tajnu njene frustracije, prije svega glumačke, a onda sve dakako platili, stoje na vrhu tog malog brdašca i čekaju MISLAV: Kamo ćeš? DUNJA: Dosta je tužno ovo ispalo. Vrijeme je nekako tmur- ostale. Osim njene djece, tu tajnu bolje od svih ostalih pomoć svojih sinova, ne zato što ne mogu sići već zato što VUK: Ne znam. no. Gdje su ljudi? čuvaju dubrovačke stijene na kojima je tako plakala jer je se poznaje neki red. Stoga svi krenu hrliti, u jednom ve- VERA: Nisu mogli doći. neka mlađa, neka studentica, uvijek dobivala veće uloge. likom valu pomoći. Jer ljudima koji su distancirani, ostali DRAGO: Idemo? STELA: Nitko mene neće ovdje držati za ruke. Ha! Po - se nastoje svidjeti. I Vera i Mislav bi pomagali, a FranuDUNJA: i Da. Jasno. FRANO: Molim te, nemoj raditi sranja danas. gledajte ovo. E sad... Lujo, srce moje. Šta si zgodan. Dragu nitko ionako nikad nije pitao što žele. Na drugom DRAGO: Mislim da bi to trebao reći svojoj ženi. Dođi da te ljubim. Šta je ova moja isto glupa kako te kraju plaže, negdje tik uz more Stela i Lujo gledaju i piTOMO: - Sve ide po planu? FRANO: Nju prepusti meni. je spucala. juckaju. FRANO: Da tata. TOMO: Drago, zašto si krvav? DRAGO: Pao sam.

154 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 155 TOMO: Nadam se da niste još pijani. Barem ne do kraja LUJO: Idemo, dečki. Hoćete pola eksera? STELA: Pusti me. Prebrzo si postala bahata, Vera i zato si MISLAV: Kreće. večere. Ta oluja, koju je Zoran Vakula najavio, kao da dolazi. Ne tako jebeno usamljena. Što će ti to sve? Šampanjci? DRAGO: Daj mi ruku. DRAGO: Ne, poskliznuo sam se. samo da je najavljuju valovi nego i ta prokleta tjeskoba Ne može ti život biti jebena fasada. MISLAV: O da... TOMO: Meni izgleda kao udarac. koja ih je, ne tako davno, spajala, a sada ostaju negdje u VUK: Ajmo, mama! LUJO: Vera, Frano... Vi to ne možete shvatiti. Vi ne znate pogledima, u šumovima udaraca o stijene. Nekad su se STELA: Rekla sam ti da me pustiš. Ovi ljudi, ovi ljudi su koliko ovo iritira. Kako da objasnim? Vi ste po rođenju DUNJA: A ti si? ponašali kao da nikada nisu imali obitelj, zbog Luje, ali to pakao. Oni su laž. Cijeli život sam vas učila suprotno, dobili duplo više... Ja, ona... Mi se moramo toliko tru- a ovo... MISLAV: Mislav. je socijalni problem druge vrste. Sada su za dva odvojena diti da bismo dobili duplo manje od onoga što ste stola. Za jednim, jedna obitelj koja će preuzeti kapital, a VERA: Goni se. Odlazi odavde. VERA: Vukov prijatelj. dobili po rođenju. Ništa niste napravili. Izvolili ste se za drugim ostaci. Jedan manje vrijedan sin, jedan bezvri- STELA: Ja ovdje ne pripadam, ali otići ću kad ja poželim. roditi. I to je to. I onda kad to odlučite trljati... Ovako... DUNJA: A da... jedan prijatelj kojega nikada nisu voljeli i jedan sasvim TOMO: Ipak ste malo pretjerala. Ovo je jebeni malograđanski gangbang. Majke mi nepotreban gost. Stoga raspolove momci jedan ekser kao STELA: Odjebi. Ja vidim što je ovo. Jedna farsa. Najobič - moje. Bolje bi bilo da mi ste mi gurnuli šaku u dupe. TOMO: Ona žena je komedija. hostiju na tri djela i pričekaju efekte. Za obiteljskim sto - nija malograđanska farsa. I laž. DUNJA: On je drogiran. FRANO: Stela? lom tišina ispresijecana sve glasnijim valovima. Bolje je VERA: Makni je. FRANO: Smirite se svi. TOMO: Da. Naravno, poznaje svakog konobara u hotelu. da se naviknu na to. Za drugim, alkohol. Nijedan od tro- STELA: Dotakneš li me još jednom, udarit ću te. MISLAV: Ja to ništa ne razumijem. FRANO: Pa tu je radila. jice neće dobiti ono što želi. Nikada. I zato piju. Čekaju. Val se diže. DRAGO: Šuti. TOMO: Gledao sam je. Valovi se dižu, s konobarima. DUNJA: Koja žena. MISLAV: Život je toliko jednostavniji od toga svega. STELA: Da, koja žena... Koja sramota za ovu finu obitelj. FRANO: Stanite, sad stanite. Mama, tata, stanite tu. Veče - STELA: Taj me jadnik preko nekoliko puta pokušao poje- TOMO: Evo, draga moja djeco. Drago mi je da smo se Stara sam. Prestara da trpim da sranja. rat ćemo. Vera, prestani plakati. Nećeš ništa suzama bati. uspje li ovdje okupiti nakon te vaše male spačke. Vera, TOMO: Stela, molim vas. Nema potrebe. riješiti. Stela, vratite se za stol. Lujo, jebi se. LUJO: Ma molim? dobro došla u obitelj i želim vam dugu i lijepu zajed- STELA: Što nema potrebe. Nemoj da krenem o tebi. VUK: Vera, u redu je. STELA: Pa jasno. Ti su mi najgori. Naravno, ponudio mi je nicu. DUNJA: Što ona govori? VERA: Ništa nije u redu. i novi nos. STELA: Draga moja. Oduvijek si bila slaba. VERA: Hvala Vam! VERA: Mama, preklinjem te. STELA: Što plačeš sad? Ha? Pa to si htjela. Ljubomoru... VUK: Jebemu, mama. Prekini. TOMO: Šta od Perkovića mali radi ovdje? DUNJA: Ja bih željela nešto nadodati. Živjeli mladenci! Evo ti je. Uspjela si. Tvoj život je jebena bajka. Eto. Ti STELA: Da... Prestala sam. DRAGO: Došao je s Vukom. STELA: Molim vas! ljudi koji nisu došli... Bože, koliko si bahata postala. LUJO: I želim vam sreću. Iskreno. Zaslužili ste jedno drugo. VERA: Mama, šuti! TOMO: A vidim. Sram me. Po prvi put mene je sram tebe. Sada vidim. Ne iz ljubavi, nego iz straha. Vi ste dvoje STELA: Lažu. Pizde. DRAGO: Tata! VUK: Mama, pretjerala si. tinejdžera. I to je to. TOMO: Što se to mene tiče? VUK: Mama. Val udara o stijene. FRANO: To ćemo poslije. DRAGO: Pusti. LUJO: Ona je najbolja. LUJO: Pusti je. Da si je odmah pustio. Stela, dođite ovamo. MISLAV: Tako je dobro. MISLAV: Jel' pijana? STELA: Mislim da se možemo svi zgurati za jedan stol. Što je? Otkud vam pravo? Ha? Što, biserna ogrlica? DRAGO: Jest. Ruke su ti snažne. LUJO: Ne. Ne još. DUNJA: Molim vas, nismo djeca. Što vas čini boljima? Vera, nema potrebe za plaka- I nešto se dogodi. U svakome od njih. Razbiju se kao što STELA: Molim vas, Dunja, nemojte me zajebavati sada. STELA: Pa vi lažete. Gore... njem. Zaista nema... se val razbija o stijene i kao što prva grmljavina protutnji DUNJA: Ne mislim se gurati za stolom. Večerat ćemo u miVUK: - Mama! DUNJA: Ja ne moram trpjeti ovo. Zaista mislim da nismo nebom prije oluje. Oni se promijene, svatko od njih. Oni ru. Evo, mladenci i roditelji za ovaj stol. Barem ćemoVERA: Mama, molim te nemoj mi ovo uprostiti. zaslužili. koji moraju odustati, odustanu. Ostali pogledaju prema se praviti da su ovo pristojni svatovi. STELA: Mama, mama... Uvijek mama. Meni je jasno. Dje - LUJO: Ne, vi ne razumijete. Jasno da žena pizdi. Smirite moru. Malo se toga ima reći. Zato jedu. I možda samo FRANO: Mama. ca uvijek žele pobjeći... I to je u redu, ali ovo je goli se, Stela. Kći joj je potpisala vlastiti strah. Fasadu. A ti, malo razmišljaju o svemu što je bilo i onom ostalom što DUNJA: Vuk, kamo ćeš? Tu ima mjesta, uz Stelu. Vas tro- kurac, moja Vera. Vera... Ja te poznam. I ovo je... Ovo je tvoja pljuska. nije moguće. Dva se para ruku drže ispod stolova, a jica se nećete ljutiti. Drago, odvedi ih odmah tu pokraj.DUNJA: Molim vas. VERA: Što sam vam napravila? jedna, tako usamljena, steže trubu. Eto, riješili smo. Sad možemo večerati u miru. STELA: Ovo je gola kurčina. Što? Na praznoj smo plaži. FRANO: Makni se. FRANO: Volim te. MISLAV: Vuk? Nitko ti nije došao jer si postala bahata. VERA: Jebite se. STELA: Oprosti. VUK: Sorry. TOMO: Možda je vrijeme da odete. FRANO: Ljubavi. VERA: U redu je... STELA: Da, jasno, istjerajte me. VUK: Mama, idemo!

156 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 157 DUNJA: Možemo li jesti u miru? DRAGO: Toplo je. DUNJA: Večeramo. FRANO: Što? FRANO: Mama! MISLAV: Ovo nije u redu. TOMO: To su klinci. DUNJA: Ništa. TOMO: Kakav je to ton? DRAGO: Ništa se ne događa. DUNJA: To nije opravdanje. FRANO: Ništa se neće dogoditi kada sve pustiš. FRANO: Pusti. Taj val kemijske topline diže se i razbija o obraze trojice TOMO: Kad si postala tako frustrirana? DUNJA: Jasno. Ja sam glupa. STELA: Sretna sam što vas vidim. odbačenih. Ispod stola, sasvim nevidljivo šlatanje, a Lujo DUNJA: Jedi i šuti! FRANO: Nisi glupa. VUK: Svejedno nije u redu. muzikaš stišće trubu, jedino što realno posjeduje. I Lujo odbaci svoju trubu na šljunak i skida jaknu i tako DUNJA: Šuti i jedi! Barem ti. STELA: Jedino želim da budete sretni. STELA: Dođi ovamo. nespretno ispeglanu košulju. A Drago, uvijek tako po- Lujo dopliva do Vere, popne se na stijenu i sjedne DUNJA: Bože. VERA: Mama, što radim? vodljiv, prati. pokraj nje. Dugo gledaju i šute. Nemaju si što reći. A onda FRANO: U redu je. STELA: Nije važno, zlato. DUNJA: Bože sveti. je poljubi. Zadnji put. Zaista zadnji put. Tako da svi vide i VERA: Kako nije? FRANO: Mogu li samo pojesti u miru? svi umuknu. Tako je odlučio oprostiti se od nje, a ona se ne opire. A taj jedan poljubac, taj jedan svijet u kojemu je MISLAV: Voliš li ga? STELA: Vera... Ništa nije uklesano u kamen. Nesigurna si. Tri se muškarca sasvim svuku i zatrče prema hladnom sve dopušteno nedopustiv je Vuku koji je šutio i nije jeo i Pokušavaš. Nije to loše. DRAGO: Ne. moru. Vuk izgubi apetit, uviđa svog ljubavnika sretnog, krene silovito prema njima. Udari Luju svom snagom, MISLAV: Ali zašto onda...? VERA: Ali što ako sam krivo odabrala? prizor koji nikada nije vidio, koji vjerojatno, u svojim tje - ona ko kako bi negdje potajno htio lupiti svoju majku ili sko bama i ljubomorama nije niti dopustio. Frano gleda u DRAGO: Svatko ima slabu točku. A ti? STELA: O... Ti... To je djetinjasto, Vera. Ne odabireš. Nisu pak svoga bivšeg ljubavnika koji mu naočigled krade to tvoji izbori. Samo, lakše je biti nesretan nego sre- svoj tanjur. Tri muškarca skaču u vodu i smrzavaju se u MISLAV: Što ja? dečka. tan. Zapamti to, molim te. vlastitoj, nenadanoj sreći. DRAGO: Voliš ga? FRANO: Zašto ga tučeš? VERA: Mama, ali ja ga volim. STELA: Vera, pogledaj budale! MISLAV: Ne znam ni sam više. VUK: Zato jer ga ti ne tučeš. STELA: To je jasno. VERA: Ne da mi se baviti time. Vuk nije trenirao borilačke vještine i Lujo ga jednim VERA: I strah me. STELA: Proći će ti sve lijepo... VERA: Sve sam sjebala. potezom baci u more. On ostane plutati u nadi da će ga STELA: Vera... VERA: Mama... FRANO: Vera, molim te. more progutati. Ipak ispliva i udahne punim plućima, kao VERA: I prevarila sam ga. Ali Stela je više ne sluša. Ona opet ima nekih dvadeset prvi put. Dunja, sama za stolom, jede. Takav joj je više VUK: Ajde jedi malo. STELA: Ne glumi tu neku paćenicu. i pet godina i debitira velikom ulogom i uvjerena je da je manje cijeli život. Ona je usamljeno dijete. Zato se uosta - VERA: Sve sam sjebala. Trebam se malo prošetati. VERA: I mrzim Njemačku. to život. Skida haljinu, skida grudnjak i u jednom savrše - lom i bavi drugom usamljenom djecom. Vera ustane i tako krade svačiju pažnju. Muškarci usta - nom skoku ulazi u more, napokon slobodna svake, prije STELA: Dođi ovamo. Svi, gotovo prešutno, izlaze iz vode. Griju se. Ili barem nu u znak novonaučenog poštovanja i bontona. Što je to svega osobne, a tek potom glumačke, frustracije. VERA: Ne mogu više. pokušavaju. u njoj tako tragično, tako nesretno, tako sklono odusta- STELA: Smiri se. STELA: Uđi u vodu, molim te. FRANO: Nadam se da si završila. janju? Ona odlazi prema stijenama. Zapinje joj vjenčani- VERA: Ne mogu. ca. Vera ne razumije, ne shvaća što ona tu dokazuje i Val ih zapljusne, kapljice ostanu na uglovima njihova VERA: Jesam. zašto je svaka odluka baš toliko žulja. lica. Stela gleda u daljinu, u pučinu, u beskrajno more u FRANO: Hvala ti. koje je gledala kao mlada, pokazivala cice i pitala se, kao DUNJA: Ovo je nedopustivo. U parovima, zagrljeni i sneni, ljudima je dovoljno za - STELA: Idem ja. njena kći sada, koji je smisao svega toga. A kada odgo-vor TOMO : Šuti. bave. Uhvatili su jednu uspomenu, jedan odbljesak neke VUK: Mama. ne stigne iz mora ili knjige, katkad dođe iz alkohola ili DUNJA: Kamo ćeš? sreće i to je sasvim dovoljno da se utope u toplinu rutine. STELA: Pusti. pomalo zabranjena supstrata. I Mislavu postane jasno, Tomo ustaje stola prateći GPS svoga penisa prema toj Sjedaju za stol, pomalo sneni, veoma pothlađeni. Lujo vrati se stara misao, kako je sve jednostavno, jednostav - Jer majka zna ili se barem negdje ispod taštine uvjera- Steli koju kao da vidi prvi put, kao ono ljeto kad joj je sve uzima svoju trubu, otpuhuje šljunak s nje. Njegov će odla- no sretno. va da još uvijek može prepoznati kada je potrebna. ponudio, nedaleko od ove plaže, a ona odbila zbog onog zak ipak biti zapamćen. Jer to je on, Lujo budala, Lujo ka- DUNJA: Cijela ta obitelj, Frano, je tako dramatična. Posve MISLAV: Idemo se kupati. starca i stvorila jednu prazninu na koju je već čekala Du - petan, Lujo muzikaš. Funkcija njegove nesreće je da nepotrebno. DRAGO: Molim ? nja u dalekom Zagrebu. Staje tik uz more. More mu na - usrećuje druge. FRANO: Nešto je lijepo u tome. MISLAV: Idemo, idemo se kupati. moči cipele. On gleda. LUJO: A sada moj poklon za mladence. Ostaje vam samo DUNJA: Rekla bih, djetinjasto. Mislav se skida, jaknu, pa taj sako pa košulju. DUNJA: Tako sam sama u ovome svemu. ples. Na noge. TOMO: Dunja, ajde prestani! DUNJA: Što radi on? FRANO: Mama, moraš pustiti. DUNJA: Bože! DUNJA: Jasno, Dunja prestani. TOMO: Zašto si tako opterećena? DUNJA: Ja ću jednom sve pustiti, a onda će... I tamo negdje, kod brdašca, kod stijena, na plaži, izađu

158 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 159 neki Cigani, a Lujo puhne u svoju trubu i krene svirati. VERA: Umukni. ostali sami, ponovno su im se snovi urušili, ponovno upali DUNJA: Stvarno nisam raspoložena za ovog emira kustu- LUJO: Volio sam te. u zamku vlastitih nepravdi. Zagrli ih njihova majka i cijela obitelj krvari, a bebica ne diše. Čak i more odaje svoje ricu. VERA: Više ne? počasti. A negdje tamo daleko, u hotelskoj sobi, jedan LUJO: Više ne. Kaže i ustane. Za njom ustaje Tomo mokrih cipela i stariji otorinolaringolog ne može prestati razmišljati o jed- VERA: U pravu si. sasvim malo ovlaženog rublja i svi muškarci za stolom jer noj ostarjeloj glumici, njezinu tijelu i njegova dugo uspa- takav je red. Ali oni ne odustaju. Stela krikne. Popne se na I more ispljune leš jedne malene bebice, tijelo jednog vana erekcija se probudi. Ponudi je svojoj supruzi, toliko stol i krene plesati, udarati, pljeskati. Drago i Mislav pojedinog udaha, bez izdaha i vrijeme stane, more utihne, umornoj od naslaga bisera i samoće, koja je odbije. I prate, oduševljeni, možda od eksera, možda od nenada - ruke se spuste, Vera vrisne, zgrabi to dijete kao da će Tomo popizdi tako jako, kaže joj da je ostavlja, istrčava, ne zaljubljenosti, a možda jer je tenzija napokon prošla. nešto spasiti, možda svoj život, Lujo klekne, a bebica zna, slobodan kao dijete, protiv hladnoće, protiv smrti i protiv Vera ostane sjediti. zna bolje od svih drugih na ovome svijetu da je svemir oluje, trči kao da mu cijeli život ovisi o tome i dohvati se te LUJO: Pleši, Vera. Molim te, pleši. velik i da se stalno širi, a onda će se jednom, u jednom stare glumice čije su cice bile prkosne kao i ona i poljubi tako kratkom trenutku, kraćem od ovog monologa se je točno ispred leša bebice. Dunja i Tomo odlaze, njima to ne treba i ovo nisu platili. skupiti i sve će se vratiti u ništa, u mješinu sila i antisila A negdje tamo, među stolovima, u nekom sasvim drugom Mislav krene bacati novčanice, desetice, dvadesetice, od kojih je sve nastalo i vrijeme će krenuti unatrag, u svoj vremenu jedna se nova ljubav rađa, oslobođena od bilo pedesetice, po Luji, po instrumentima, po Dragi. Stela je početak i sve će biti kao prije. I bebica kaže, nema tu niče- sretna. Frano pogleda u Luju, pogleda u more, između kakve ideje i premise, od bilo kakve odluke i plana, jedan ga više od onoga što je već u vama i Vera je može čuti dok njih nema razlike, između trube i valova nema baš ni - sasvim novi osjećaj. je steže u porub svoje bijele haljine. Bebica šapće, to je kakve razlike. I krene, protiv svega, protiv svog odgoja, I more se razljuti i vrijeme dođe do svoga početka, do to, mješine mira i tjeskobe, ljubavi i beskrajne tuge i malo protiv roditelja, protiv Vere na stol i raširi ruke. Vuk i Vera svjetla, i zapljusne ih svom snagom i dopusti im jednu je pravih istina. Malo toga što se može reći naglas. Možda ostanu sjediti. Ples, ruke, valovi, truba, stijene i osuda sasvim malu sreću. bi Vera mogla reći, nije bilo, nikada nije bilo između tebe jednog tako finog zagrebačkog para. Lujo klekne i svira i njega, bilo je između vas i mene, ali sebe nisam mogla svoj solo, melodija Verine tuge koja ga je nenadano obo- izabrati. Možda bi Lujo napokon rekao: „moje je srce crno gatila, ali to nitko ne mora znati. Pogotovo ona, za koju je more, u njemu sve pluta. Ne osjećam ljubav, a toliko je odlučio da je više nikada neće vidjeti. Nikada više. To je zagovaram.“ Možda. Možda Vuk ode i više se nikad to. Gotovo je. nikome ne javi. A vrijeme ide unatrag, preko početka ove FRANO: Vera, dođi. svadbe, preko neke glumice u Parizu koja je svjedočila Ruka je odbijena. Truba je odbijena. Život je prihvaćen. terorističkom napadu, preko jednog samoprozvanog pjes- A jedno dijete, jedna sasvim malena beba biva ubačena u nika koji oplakuje svoga oca, preko svega, preko more, beskrajno more prije nego što je stiglo izdahnuti. Napoleona i Revolucije, preko zgrada i uspomena, vri- Sasvim malena bebica, jedan život s puninom smisla pu- jeme sve gazi, od prvog komada željeza i prve vatre, neko- tuje tamo negdje s juga Jadranskog mora, vođen mor - liko mamuta i T-rexa, preko Boga i jezika i preko svakog skom strujom, vođen tužnom sudbinom nekih sfera i mre - smisla. Frano oživljava bebicu, pritišće joj još nerazvijeno ža i odnosa koje nemaju nikakve veze s njim, vođen tu - srce koje je sve osjetilo s tim prvim udahom. Koliko je svi- gom, ljudskom patnjom, jedan leš bebice u koju je strpan jet nepravedan, pomisli, jer bebica je sve u jednom, sva sav smisao ovog svijeta koji je tek udahnuo. politika i sva filozofija, jedna čitava povijest patnje u toj, iz mora ispljunutoj, bebici. A bebica zna pa mu i kaže: „Fra - Vera udahne, broji do tri. Ne zna da li da nekog udari no, idi, odi daleko odavde, nestani, pobjegni, slobodan šakom ili nastavi plakati. Odluči ustati, prošetati do obale si.“ Za rame ga primi Stela, jedna majka koja je previše i gledati u more. Cigani sviraju, karavana prolazi, more ne voljela i stisne jednog sina koji nikada nije bio voljen, koji odustaje. Lujo je prati. Ruke se dižu, i valovi, ruke se miluje naučio gutati svaku emociju, prihvatiti svaku nepravdu ju, a jedna ruka briše suze. i postati neustrašiv. I taj sin napokon krikne, krikne toliko VERA: Pobijedio si. glasno i toliko jako kao da će umrijeti. Dovoljno da ga LUJO: Nema tu pobjede, Vera. Samo je šteta što ne vjeru- zagrli njegov prijatelj Lujo koji se baci na njega, kao i uvi- ješ u ljubav. jek, da ga zaštiti. I Vuk zagrli svoju sestru. Ponovno su

160 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 161 Drama

Una Vizek NEMA ŽIVOTA NA MARSU

Una Vizek Likovi: ON – vanjski svijet Rođena. Još u 70-ima. U Zagrebu. Još uvijek je tamo. Od 9 do 17 ONA – vanjski svijet piše software. Od 17 do 9 piše drame, a ponekad i priče. Pleše kad god stigne. Suvremeno. Ponekad skuha ručak ili se pobrine za djecu. ONA(NA) – unutarnji svijet A i mužu katkad da jesti. Srećom, pisati se može i dok se vješa veš. ON(AN) – unutarnji svijet Jako voli plesati i smišljati suvremenoplesne predstave, pa je tako u petnaestak godina sudjelovala u desetak projekata – Duet za grija- licu i radijator (2003.), Overdo (2005.), Just Dance (2006.), Pete - Ovo je jedna klasična, tragična priča o dvoje kretena. Dvoje ranosrednjo- rored (2006.), Love Piece (2007), Osje ćaj za (2008), Solo za krevet vječnih kolega, stabilnih i čvrstih, odgovornih i pametnih, obiteljskih ljudi. i klavir (2010.), Dvije Priče (2011.) i Snoviđenja (2015.). Kojima je malo dosadno. I lagano već stare. I već dugo, dugo sjede tako zajed- Otkako piše, uspjela je napisati četiri cjelovečernje drame – Pomra - no u uredu. Jedno deset godina. Ona sjedi malo naprijed. On malo iza nje. čenje (2010) koje imalo je javno čitanje u sklopu Malih noćnih čita- Nekako dijagonalno. Kako već to biva kad imate deset godina radnog staža, nja 2012. godine, objavljeno je u časopisu Kazalište i imalo je radij- stalno vam je dosadno. A kad vam je dosadno svašta vam pada napamet. U sku praizvedbu na Hrvatskom radiju; Posljednji poziv za Reykjavik glavi se čuda događaju, dok su vani samo spisi, klamerica i pokoja pčela. Kao (2012) koji je bio u užem izboru za nagradu Marin Držić; Posljednji da postojite u dva paralelna svijeta. Hrvati (2013) koji su imali su javno čitanje u sklopu Malih noćnih Hoće li te svjetove u vašoj glavi igrati dva ili četiri glumca, potpuno vam pre- čitanja 2014. godine i Nema života na Marsu s kojim je osvojila nagradu Marin Držić (3. mjesto) za 2015. godinu, te dvije priče: puštam na volju. Ali ja ih volim zamišljati kao četiri potpuno odvojene osobe, u dva odvojena prostora. Ili spojena, oh, kvragu, ne znam. Upotrijebite maštu. U mom džepu i Međa. Aha, i da – iz čisto praktičnih razloga, da bi bilo lakše pratiti, unutarnje ćemo Međa je 2016. g. na natječaju Festivala europske kratke priče ljude nazvati osvojila 1. nagradu. Onani Onana.

162 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 163 ONAN: Stvar je u tvojoj kosi. Kako ti pada na to rame ONAN: Zašto se sad maknula? Tko zna kakav mi je koje je otkriveno, a opet nije. Tom komadu gole dah. Ako u me u pet minuta pozove onda je lud za kože, koji kao da je slučajno provirio. A znamo da mnom. nije. I ti i ja znamo da nije. ON: Jel' imaš žvaku? ONAN: Nije se okrenula niti jednom. Ma brijem. Mo - ONANA: Stvar je u tom pogledu na moje rame koji neONANA: I što sad, sad ćemo šutiti tako? ONA: Ne, sorry. ram raditi, imam posla. Nemam vremena buljit' u ONA: Hvala. vidim, ali osjećam ili mislim da osjećam ili se ON: Ma OK. Gle, poslat ću ti na mail referencu iz koje tu njenu vijugavu kičmu. Uostalom ima velike uši. ON: Molim. nadam da osjećam ili brijem da osjećam. ONA: Čuj. možeš sve vidjet. I nije tako zgodna. ONAN: Stvar je u tom pokretu, u tom laganom pokre-ON: Ha?Šute. Rade. ONA: Aha. OK. Tenks. ONANA: Nije me pozvao. Idiot. Ma, idem raditi, ne - tu. Jebote, kao da je iz filma. Jel' zna onašto radi?ONA: Daj mi posudi klamericu. mam vremena brojati minute. Uostalom i nije tako Je li to slučajno ili namjerno? Je li to za mene?ON: Evo ti. zgodan. ONANA: Kako me otpilio. Samo da se maknem. Jel' ona to misli na mene? ONA: Hvala, imam svoju. ONAN: Nema ni neka usta posebno lijepa. I kvrgav joj Kvragu. ONANA: Jel' me gleda? Gleda li me? Zašto ne osjećamON: Što me onda pitaš?! je nos. Au, sranje, zašto je morala sad još idići noge ONAN: Morat ću kupiti žvake. na stol? pogled? Trebala bih osjetiti toplinu, vrućinu.ONA: Niš, niš (smije se). Zašto ne osjećam kako me pali pogledom?! ONANA: Tko ga jebe. Uopće me ne zanima. Uostalom, ON: Aha! A, ovaj, nisam je mogao naći prije. Ali evo tebi ONANA: Dosadno mi je. A kad mi je dosadno uvijek se brojati do 30?! Jel' to primjereno nekom od 40? sad moja. Hoćeš? napalim. To počne tu negdje, na potiljku, i onda ONAN: Jel' ona to zbog mene digla noge? I otkud joj ONA: Hvala, k'o da jesi. kao da lagano putuje niz kičmu, napreduje polako, ON: Jel' se ti to samozadovoljavaš? ali nezaustavljivo dok ne dođe do dna. Do izvora. I pravo da dolazi u tako kratkim hlačama na posao? ONA: Glupe su ti fore. onda više ništa nije bitno – samo – da li me gleda. Baš je to neukusno. Pitam se – kakvog su joj okusa koljena? ON: Pa šta radiš? ONAN: Ali nisam, a bi, o, kako bi. Gleda li me sad? Ako pogledam i vidim da me ONA: Šta radim?! Čitam. gleda znači da ga imam. ONANA: Nevjerojatna je ta povezanost dosadnih spisa i libida. Možda bih mogla patentirati svoje doku- ON: Jesi li svjesna ti što radiš? ONA: Molim? Ne gleda. mente kao afrodizijak? ONA: Joj, daj me ne davi. ON: Ništa, ništa. Sranje. ONA: Čuj, daj reci, jesi skužio ti onaj spis od jučer? ONAN: Opet se dira. Pa dobro, jel' ona normalna? OK. Brojat ću do 30. Ako se tad okrenem i vidim ON: Koji? ONANA: Opet ne gleda. Ma baš me briga, idem na ONAN: Zacrvenila se. Neugodno joj je. Znala je što da me gleda znači da ga imam, ali se pravi da ga kavu. ONA: Onaj s jučerašnjeg sastanka. radi. nemam. ONAN: Kud će sad? ON: Jesam. ONANA: Sranje, sranje, što sam točno radila? Tko Ne gleda. ONANA: Da ga pozovem? Neću. Ma, zašto ne, pa fren- ONA: Daj mi objasni nešto. zna kako to izgleda? Pretjerujem. Stvarno pretje- Sranje. dovi smo, sto puta smo bili na kavi. ON: Što? rujem. OK. ONAN: Sviđa mi se kad se zacrveni. Ona to za mene.Prilazi mu Ona. Mrtva hladna. Od straha. Da ne primjeti Misli na mene. kako joj srce lupa. Ali to je naravno neće spriječiti da mu Brojat ću do 60. Ako me tad NE gleda... ONANA: Al' gledao je. Ipak je gledao. priđe blizu. Jako blizu. Nepotrebno blizu. ONAN: Odjednom kao da joj neki impuls prođe krozONA: Idem na kavu. Hoćeš? ONA: Evo, gle, tu na ovoj stranici kaže jedno, a tu drugo. tijelo. I kičma joj nekako oživi, postane meka, viju-ON: Može, donesi mi jednu s mlijekom. ON: Gdje? gava i topla. Čini mi se ponekad da se cijela pret- ON: Čuj. ONA: Evo tu. Gle, tu kaže ovo, a tu skroz drukčije. vori u zmiju. ONANA: Koji kreten. ONA: Što je? ON: Aha. ONANA: Jebote, gleda. Sad je trebao – ne gledat! ON: Jel' imaš klamericu? ONA: Što aha? ONAN: Jebote, vidjela me. Šta misliš, može li mi čitatiONA: A ne ideš sa mnom dolje? ONA: Imam. ON: Ma to ti se uopće ne odnosi na istu stvar. mi sli? Može li se to nekako isčitati iz očiju? ON: Ma imam sastanak sad. ON: Posudiš? ONA: Aha. Uostalom, zašto se ona okreće tako često? NemojONA: Aha. S mlijekom znači? Hladnim, ne? ONA: Evo ti. me zezat da provjerava da li je gledam. Baš da ON: Vidiš… ON: S hladnim. Da. ON: Hvala. vidim koliko će se puta okrenuti u pet minuta. Čisto iz fore. ONANA: Kreten. ONANA: Ok. Onda ćemo ovako. Štopat ću pet minuta. ONANA: Pa ima on svoju klamericu. Vidjela sam je jučer. Isuse, ovo je k'o osnovna škola. ONANA: Vidim, vidim ja tebe. Jel' vidiš ti mene? Od - Ona se vraća. On sjedi za kompjuterom sa slušalicama mak nuo se. Jesam li preblizu? Možda sam se na ušima. Na sastanku je. Telefonskom. Ona mu stavlja ON: Evo, izvoli. oznojila pa smrdim. Bolje da se maknem. kavu na stol.

164 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 165 kako je zabavan, kako me uvijek na smije. A istina je – stvarno me često nasmije. ONAN: To je normalno. Normalno je da muški pomisleONANA: Shvaćaš? Shvaćaš li stvarno? I zašto šutiš na seks kad vide gole ženske noge. Mi smo takvi. onda? Zašto šutiš ako si shvatio? Zato jer te ne Mi muškarci. Ako one imaju problema s tim, nek ONA: Izvolite, kolega.ONANA: A fakat se lijepo smiješi. To mi je možda i naj- ONA: Čuj. zanimam.ON: Aha –Nisam shvaćam. te nikad niti zanimala. Pa nara- ne dižu noge na stolove. vno, znamo se deset godina, i da ti se sviđam već ON: Hvala. (Kaže on i obdaridraže, je najljepšim taj smiješak. smiješkom Ili pogled. koji Možda je stvar u Onan skoči kao oparen. je mogao iščupati.) pogledu? Jebote, koji mi je kurac, pa znam čovje- ONANA: I zašto sada? Zašto sada, nakon deset godi- bi se nešto desilo. Kako sam glu pa, sve sam umi- ON: Opa. ka već deset godina. Što mi je došlo odjednom? na? Samo zbog onog što je rekao Marku?! Možda slila. ONA: Molim. starim. Možda je to kriza srednjih godina. To je zbog onog razgovora neki dan. Kad sam ga ON: Niš, niš. Što si htjela? ONAN: Zašto sada? Jer sam te sanjao noćas. Bili smo čula kako s Markom priča o onoj Jeleni s drugog ON: Ja ne mislim da si ti naporna. Ja mislim da si super ONA: Ma samo klamericu. na nekom izletu. S ljudima iz firme valjda, ne kata. Opaki komad, svi se pale na nju. A on je cura. Odlična frendica. rekao da mu uopće nije nešto, da ima puno zanim- ON: Imaš svoju. sjećam se do bro. Samo znam da si imala te kratke ONA: Odlična frendica... ljivijih cura, naprimjer – ja. Otkad sam se vratilaONANA: s ONA: Kreten. A što nije kod tebe? hlače i sjedili smo za stolom i ti si mi sjela u krilo, ON: Da. I oprosti, ako sam ti naporan. porodiljnog da sam se jako proljepšala. ON: Ne. a ja sam te pitao – Jesi li škakljiva? ON: Jel' pereš ti te noge ikad? Istina – naveo je i neke druge cure… ONA: Molim? ONAN: Zanima me da li ona uopće sluti da me zanima. ONANA: Shvatio je. Shvatio je i otkantao me. Kakva ON: Tabani su ti crni. ONA: Molim? sramota. Nisam se ovako osjećala od srednje ško- ONA: Ma joj, zaboravim se pa krenem bosa do printera… ON: Jesi li škakljiva? le. Isu se, u mojim godinama se tako osramotiti. Ko da sam na moru… Baš sam se opustila. ON: Da, da, oprostite nisam čuo što ste zadnje rekli. Da ONA: Kakvo je to pitanje sad? Uostalom, bolje, bolje da sam to učinila. Sad bar veza je loša. Aha, u vezi, izračuna. No da… ON: I meni se čini da si se malo previše opustila. ON: Ma bezveze. Zanima me. znam kako stojimo, sad ću moći raditi. Neću stal- Masaža donjeg dijela vrata pretvorila se u igranje ko- ONA: Molim te, nemoj me više dekoncentrirati. no vrtjeti filmove u glavi. ONANA: Stalno je na tim konferencijama. Nikad nesom. Dugom, teškom, zavodljivom kosom. ON: Dekoncentriram te? (Pauza.) mogu pričati s njim. Da bar imam neko ogledalo,ON: Imaš li ti češalj doma? ONA: Da, sa svojim glupim pitanjima. da vidim da li me gleda. Sutra ću donijeti ogledalo.ONA: Kako to misliš? ON: Dobro, zašto uvijek moraš biti tako gruba? Sramota je super, sramota je kul. To je točno Ma, koji je meni kurac? Kakvo ogledalo?! Pa jaON: Pa kad se stalno češljaš rukama. ONA: Oprosti, ali dekoncentriraš me stalno, uopće ne mo - šamarčina koja mi je trebala. sam udana, jebote. I on je oženjen. Kakvo crno ONA: A što ti buljiš u mene? gu raditi. ogledalo? Samo mi je dosadno. Moram počet čita- (Pauza.) ON: Ne buljim, samo vidim. ON: Pa, dobro, pitam te jedno pitanje svakih sat vremena. ti ove spise jer inače stvarno neću stići ništa Užas. Da me muž vidi, propala bih u zemlju. Si- ONA: Radi svoj posao i pusti me na miru. ONA: Nisam tako mislila. napraviti. Ako to ne pročitam za pola sata, totalno ON: Kako si mislila? gurna sam da bi mu bio manji bed da ga prevarim, sam u problemima. nego da se ovako blamiram pred nekim drugoraz- ONA: Dekoncentriraš me svojim prisustvom. rednim likom. Prostirem ko otirač... K'o po divljala ONANA: Nemoj me pustit na miru, nemoj me pustit na napaljena flundra. Oprosti, oprosti, mužu najdra- U taj tren. miru, nemoj me pustit na miru, nemoj me pustit ži, oprosti mi što te sramotim… na miru… ONANA: Evo, rekla sam. ON: Hoćeš na ručak? Pustio me na miru. ONAN: Isus ti mater, što sad? Jel' ona to sad rekla što ONA: I ja sam gospođa za tebe. A ne cura. ONA: Može! ONAN: Što je meni? Zašto sam se toliko napalio? Kao ja mislim da je rekla? Zašto žene moraju uvijek ON: Pa, oprostite, gospođo, što sam vam naporan. da nikad nisam vidio ženske noge. Moja žena ima sve izreći naglas? bolje noge od nje. Ili tu negdje. Malo gore možda, ONAN: Opet mi je stavila noge pod nos. ali ne puno. ON: Kako to misliš? ONANA: Joj, daj ne seri. Samo zašuti. Zašuti i nestani. ONANA: Uf, opet se gubim. Skoncentriraj se, skoncen- ONANA: Dosadno mije, valjda. Samo to. Ali, svejedno triraj se, skoncentriraj se. – čudno. Kako se prijatelj odjednom pretvori u ONANA: Jel' on to mene zajebava, ili stvarno nije sku-ONA: Ma zaboravi, samo sam se šalila. predmet požude? Mislim, uvijek mi je bio zgodan, žio? Onan u svojoj glavi prilazi Onaninim bosim nogama na ON: Baš je krasno jutro. stolu i polako, vrlo polako, vrlo nježno, oprezno i fino pre - ali ipak... Jer ovo je samo požuda, zar ne? Da nije, ONA: Predivno. lazi rukom po donjem dijelu istih, od bedra do stopala, pa onda ne bih stalno spominjala kako sam napalje- ONA: Mislim – toliko si naporan da me samo tvoje prisu- natrag.Trebamo li uopće podsjećati da je ljeto, a njene su na. Pričala bih o tome kako je on dobar čovjek, ili stvo smeta. ON: Jesi dobro? hlače pomalo prekratke za posao kojim se bavi. Pauza. ONA: Sjajno.

166 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 167 ON: Hoćeš na kavu? ONANA: Bila bih još bolje da te nikad više u životu ne ONA: Ne, hvala. Imam posla. moram vidjeti. Ili da ti naprimjer mogu mislima raznijeti glavu. Kao u onom filmu. Kad bi došla policija ja bih se pravila da sam u šoku. „Ja, ja... ONANA: Zar nije dovoljno da moram sjediti pokraj Mali znak pažnje! To mi se sviđa. Pa nisam ništa loše napravio. Spasio sam nas. tebe nakon svega. Nemoj me tjerati da se moramONA: Sretan ti rođendan, susjede! nemam pojma – samo je sjedio ovdje – i odjednom Samo – ja ne bih klamericu, ja bih radije neki Zamisli da sam rekao – i ti se meni sviđaš? Šta bi još i družiti s tobom. Bili smo na službenom putu. – BUM!“ ON: Ukraladrugi si je znak.iz skladišta? Malo konkretniji. onda bilo? Zamisli, molim te, da je znala da mi se I ništa. Mislim, znala sam da ti se ne sviđam, daoONA: Ovako još više vrijedi. Riskirala sam život za tebe. ON: Hoćeš da ti donesem kavu? sviđa, tad, na tom službenom putu. Imala je tu si mi to do znanja prije. Onda. Onaj put. Ali mislila ONA: Ne, hvala. crvenu haljinu. Bila je toliko lijepa. Srećom da je sam, možda – ako me vidiš u crvenoj haljini. Ipak ONAN: Riskirala je život za mene! To je dobar znak. A sam se ponadala. Ne znam zašto mi je to uopće bilo bilo još drugih ljudi oko nas jer malo mi je falilo. i obukla je kratke hlače. To je još bolji znak. ONANA: Marš u tri pičke materine i ti i sažaljenje. Stajala je ispred mene. Isto ovako leđima okrenu- važno, nisi mi se ni sviđao više. Valjda jednosta- ONANA: Gleda li me? Baš me briga, neću se okrenuti. ta. Golih leđa i smijala se i u jednom je trenu podi- vno jer mrzim gubiti. Ali – opet sam izgubila. I što ONAN: Možda sam joj trebao reći. Nekako je tužna. A Osim, ako mi nešto, recimo, ne padne na pod. reći što? Da je volim? To nema veze s istinom. gnula kosu, taman kao da me zove da je poljubim sad? Uopće mi se ne da piti kave s tobom. I kupi si Gleda me! Gleda me! Samo ima dobre noge. Svatko bi poželio te noge. To u rame, u leđa, u vrat. I pogledala me sa smije- jebenu klamericu. ONAN: Opet se okreće. Ali noge. Nisu na stolu. To mi je normalno. To je muški. Zašto ih diže na stol ako škom tad, makar je mislila da je ne volim, makar ONAN: Više ne nosi kratke hlače. Nikad. fali. neće da ih gledam? Ali, hoće da ih gledam u tome sam joj lagao. I rekao sam joj tad: ONANA: Volim kad me gleda. Možda mi se ipak to i je problem. Zašto se žene uvijek moraju zaljubi- „Ti znaš što ja mislim o tebi.“ sviđa najviše? ti? Nemam se ja što zaljubljivati u tuđe noge. Priznao sam joj tad. Ali ne baš precizno. To je isti- ONA: Gdje mi je klamerica? Moj odraz u njegovim očima. Imam Ženu. Ženu koju volim. Majku svoje djece. na. „Ti znaš što ja mislim o tebi“ – može se svaka- ON: Na stolu. Možda nema takve noge, ali kakve veze ljubav ima ONAN: Daj stavi više te noge na stol. ko shvatiti. ONA: Gdje na stolu? s nogama? Nikakve. ONANA: Ma boli me kurac, stavit ću noge na stol. Pa ONANA: Ja sam to tad shvatila – kao – mislim da si ON (odlazeći): Tu ispod ovog papira. ONANA: Neću više nositi kratke hlače. nek gleda. Ima šta gledat. kul, ali uopće mi niti najmanje nisi zgodna. Ali ONANA: (čita): „Hvala na klamerici. Oprosti ako si je tra- ONAN: Eto, konačno. Sad sam miran. ONAN: Ali, lijepa je tako potonula i ozbiljna i tužna. smo si super, ne? žila, a nisi mogla naći. Dužan sam ti kavu. Pusa, ONANA: Nemiran je. Haha. Možda da joj odem po sok. ONAN: Zašto si to tako shvatila? susjed.“

ONANA: A kako drugačije? Zašto bi me inače nazvao Pusa?! Kakva sad pusa?! ONANA: Čekaj malo. Što je ovo? Kakve su ovo glupo- „su per prijateljicom“? Zato jer sam ti ružna. sti? Zašto sad odjednom? Zašto se prije pravio ON: Evo, donio sam ti kavu. ON: Hoćeš sok? ONAN: Ti nisi... Uostalom, zašto me prekidaš. Pričao blesav? Ne razumijem ništa. ONA: Hvala, nisi trebao. Mislim, ako je to zbog klamerice. ONA: Ne, hvala. sam o tom putovanju. ONAN: Zašto sada? A bio sam tako dobro. Bio sam u ON: Nije. To je zbog smiješka. ONANA: Na kojem nije bilo ništa. kontroli. Otkud čovjeku ta potreba da draži, izazi- ONA: Kojeg? ONANA: Marš u tri pizde materine, ti i tvoje sažalje- ONAN: Pa da. A da sam ti rekao? Da sam ti rekao malo va zvijer dok se ova ne probudi, ne razjari, ne nje. konkretnije? ON: Ovog. Dugo nisam vidio da se smiješiš. poludi, ne uništi sve oko sebe. Zašto moram uni- ONANA: Ne znam. Ne znam što bi bilo. Ali zašto ti ONA: Budalo. Ja bih se i smijala da si ti duhovit. A što ćeš, štiti svoj život? Zbog tih jebenih nogu?Jer stvar ON: E, posudiš klamericu? Potrgala mi se. pretpostavljaš, zašto ti misliš, da bih ti se ja kad si dosadan. je samo u nogama, zar ne? ONA: Evo ti. odmah podala. Pala ničice i raščerečila noge i vri- ON: Što ćeš. ONANA: Nema to veze s ljubavlju. Ne budi glupa. Ne ON: Sutra dolazi Roberto. štala: „Uzmi me, uzmi me, uzmi me!“ budi naivna. Oduvijek te volio, ali prije se, kao, ONAN: (pronađe klamericu na stolu. Čita): ONA: Baldini? ONAN: Zar ne bi? mogao kontrolirati, a sad više jednostavno ne ON: Da. Idemo na večeru kasnije. Hoćeš s nama? ONA: Nisi mi vratio klamericu. može? Možeš misliti. Ne, samo si ti glupača prestala trčat za njim pa mu fali. Fali mu rajca. Fali ONA: Ne mogu sutra. ON: Ah, oprosti. „Sretan rođendan, dragi mu uzbuđenja. Da ga sad pitaš: „Što je ovo?“ – ON: Bilo nam je super u Rimu. Sjećaš se? ON: Čuj. prijatelju. pravio bi se glup. Misliš da ne bi? ONA: Ma bezveze. Meni Rim nije nešto. ONA: Šta klamericu opet? Evo ti. Poklanjam ti mali znak pažnje da ti pomogne ONAN:u Zašto sad? Bio sam dobro. Mjesec dana. Ili je ON: Pa da, kad si se napila na onoj večeri. ON: Hvala. Obećajem, sutra ću nabaviti novu. daljnjem neradu. dva već prošlo? Bio sam sasvim dobro. ONA: Ne spominji mi Rim. Pusa, susjeda P.S. Ukrala sam je iz uredskog skladišta, tako da ONAN: Ljuti se na mene. A bezveze. Kupit ću tu klase nemoj baš hvaliti poklonom.“ ONAN: Jel' se to ona na mene ljuti? Zašto bi se ljutila? mericu. Nisam ništa kriv. Spasio sam nas.

168 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 169 ONANA: Zašto sad? Sanjao me noćas. Bili smo na sin- ON: Kakva slučajnost. dikalnom izletu. Na nekoj rijeci. Punoj slapova i Oboje gledaju pčelu kako leti i ne usude se pomaknuti brzaca. Ležali smo na travi. Bilo je podne. Užasno ni milimetar. Znoj se cijedi s njih. Pčela izvodi salto mor- ONANA: Dođi se kupati. To je samo kupanje. Samo vruće. Ja sam imala onaj svoj crveni badić, potfu- tale. skočiš. Hop. trani, u kojem mi dojke izgledaju bajno. Ležali smo ONAN: Bojim se skakati. ONANA: Meni to ništa ne bi pomoglo. Ja sanjam bud - ONA: Vruće je. jedno kraj drugoga. Znoj se cijedio s nas. Voda je ONANA: A trostruki salto? na. Kada mi je dosadno, kada trebam čitati glupe ON: Pakleno je vruće. hučala. Sunce je peklo. Pčele su zujale. A mi smo spise. ONAN: To je bio samo san. gorjeli jedno pored drugog. Nismo se usudili ONAN: Kamo ćeš sad? ONANA: Sve je ovo samo san. pomaknuti. Trava među nama se naježila. Gledali ONAN: Žedan sam, a ova kapljica znoja što ti teče niz ONAN: Tvoj san. smo pčelu kako iznad nas izvodi salto mortale. ONANA: Na kupanje. vrat djeluje baš privlačno. Kao da bi mi mogla uta- ONANA: Kako to misliš? Onda je on rekao: ONAN: Opet? Pa gdje smo? žiti žeđ. Misliš li da bi bilo pretjerano da te samo ONAN: Pakao. Ovo je pakao. ONANA: Na službenom putu. Ljeto je. malo liznem, ovako odjednom iz čista mira... ONAN: Da sam ga ja sanjao, sjetio bih se. ONANA: Ali gorjeti je tako lijepo. ONAN: Uvijek je ljeto. ONANA: Tvoj dah na mom vratu. Tako si blizu. AliOn još uvijek stoji kraj njenog dekoltea. ONAN: Idemo se kupati. ONANA: Da nije ljeto, ja se ne bih mogla kupati po predaleko. I milimetar razmaka među nama je ONA: Baš je danas morala riknuti klima. ONANA: Hoćeš li skočiti prijelom za mene? noći. predaleko. Dođi bliže. Dođi, ne boj se. ON: Ni klima ne bi pomogla. ONAN: Skočit ću trostruki salto. ONAN: Nisam ponio kupaće. ONANA: I skočio je trostruki salto. A ja sam skočila ONANA: Nisam ni ja. ONA: Strašno se teško skoncentrirati. prijelom. Tako znam da je bio san, jer ja ne znamON: IdemoONAN: na Nisamručak? ponio ni kondome. ON: Misli mi stalno bježe. ONANA: Imaš pravo – ni klima, ni kupanje. skakati prijelom. A znam da je bio njegov san jerONA: Može!ONANA: Nije važno, ovo je samo san. ONAN: Ništa ne može pomoći. Samo solna kiselina. da je bio moj sigurno bih ga se sjećala. ONAN: Trebalo bi ih nekako pričvrstiti. Štrikom ili Dva deci. Na eks. ONAN: Ona je izronila. Onako predivna, kao iz PipiONAN: Evo ti ručnik. Lancima. Zakucati za mozak čavlima. Ne, jaja, jajaONANA: Možda da odemo u svemir? Tamo je hladno. reklame. I rekla: „Ulovi me ako možeš!“ ONANA: Ponio si ručnik?! bi trebalo zakucati. Ili prekinuti si kičmu negdje Mo žda bi tamo bilo bolje. Stavi kacigu. ONANA: Slapovi su me odnijeli. On se bacio onakoONAN: Ovo je samo san. ispod pupka. Spriječiti zlo da nadire. Mozak biONAN: Kamo ćemo sad? divan, kao Tarzan. Da me spasi. Jer, za ime boga, bolje bilo oprati. Solnom kiselinom. ONANA: Na Mars. Otvaramo podružnicu na Marsu. mogla sam se utopiti. Sa slapovima se nije šaliti. ON: Jel' mi možeš pomoći oko ovog spisa? ONANA: Daj, ne dramatiziraj. ONAN: U svemiru, istina, nije vruće. ONAN: U jednom trenu je nestala. I ja sam se stvarno ONA: Mogu. ONAN: Ne mogu ja ovo više. Previše mi je. ONANA: Niti najmanje. preplašio. Možda se utopila. Sa slapovima se nije ON: Pa, hoćeš li? ONANA: Vruće je. Svima je previše. ONAN: I do Marsa se dugo putuje. šaliti. ONA: Hoću. Dođi ovamo. ONAN: Cijela utroba mi gori. ONANA: Godinama. ONANA: Čekala sam ga u rukavcu, ispod lijana. ONANA: Samo se trebaš rashladiti. Ajmo na kupanje. ON: Gdje? ONAN: Ne može se očekivati od dvoje ljudi… ONAN: Čekala me u Plavoj laguni. ONAN: Gdje smo sad? ONA: Tu. (Pokaže mu točno mjesto gdje da stane. Blizu. ONANA: Samih u svemiru… ONANA: Onako sva preplanula, s pletenicama kao Bo ONANA: Na Maldivima. Vrlo blizu. Nepotrebno blizu.) ONAN: Da se suzdržavaju. Derek. ON: Tu? ONAN: Mi nemamo podružnicu na Maldivima. ONAN: I rekla je: ONANA: To je posebna prilika. ONA: U čemu je problem? ONANA: Sada imamo. ONANA: Probudi se. Probudi se. Danas ti voziš djecu. ONAN: Ne podliježe normalnim zakonima. ONAN: Da imamo podružnicu na Maldivima, morao ON: Tu. (Pokaže na spis.) ONANA: Ne podliježe normalnim pravilima. bih voditi i ženu. ONA: Tu? ONAN: Volio bih te jebati u bestežinskom stanju. ONANA: Reci ženi da odjebe. Neka ide drugi put. On stoji iznad nje i bulji u njen dekolte, ona navodno Stvarno bih to volio. ONAN: Ne mogu reći ženi da odjebe. Ne želim reći ženi čita dokument,dok, ustvari, pokušava vratnim dlačicama da odjebe. Ja volim svoju ženu. osjetiti bulji li on u njen dekolte. Tišina se može rezati ONANA: Volim i ja svog muža pa ga ne vodim okolo. Ne ONA: Što ti je? Nekako si umoran danas. nožem. Može se čuti muha kako zuji, ali se ne čuje muha, vodi ni on mene. ON: Nisam se naspavao. Danas sam ja vozio djecu. nego pčela. Baš kao na sindikalnom izletu. Kakva slu- ONA: Ajmo! ONA: Hoćeš na kavu? čajnost. ONAN: Mene bi moja žena vodila. Ona mene voli. ONANA: Hoćeš reći da mene muž ne voli? On se prene. ON: Može. ON: Je li to pčela? ONAN: Ne mogu ja ovo. Ja ovo ne želim. Previše mi je.ON: Kamo? ONA: Je. ONA: Na sok. Žedna sam. ONAN: Možda ne bismo trebali spavati uopće. Onda ne ON: Idi ti. Ja ne mogu sada. Imam previše posla. bismo imali glupe snove.

170 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 171 Odlazi na mjesto. ONAN: S Marsa nema povratka. ONANA: Subotom, ili prvi vikend u mjesecu. ONANA: Da idem? Pa ne mogu sama na Mars. ON: Nisam to rekao. ONAN: To je nerealno. ONANA: Ja bih ponijela limunadu i sendviče. A karte Pauza. ONA: A što ako se zaljubiš? ON: Mogu se zaljubiti. To se može svakom desiti. Ali to nije bi nas već čekale tamo. Na verandi. ONANA:ONA: To Mora što nećemo da sam prevariti poludjela, Muža čujem i Ženutvoj glas ništa u glavi, Imaš pravo. To je sve glupo. Kakav Mars, za ime ljubav. ONAN: Ne trebaju nam karte za karanje. ne znači.haha. Pa možemo se družiti, zar ne? Možemo boga? Jesam li ja potpuno poludjela? Ja sam uda - ONA: Je li ti se sad desilo? ONANA: Možda, ako bi putovali brzinom svjetlosti, putovati.ON: Haha... na. Volim svog muža. Samo mi je vruće. Dosadno ON: Molim? mogli bi se vratiti već u nedjelju. Zamisli kako bi to bilo klamati u bestežinskom mi je. stanju? ONA: Zašto mi to sve govoriš? Zašto me gledaš i potpisu- ONAN: I da putujemo brzinom svjetlosti, ta nedjelja bi ONAN: To je sve zbog monotonije. Dosade. Normalno ješ se pusama? Je li ti se to sad desilo? Jesi li se zalju- na Zemlji bila 100 godina kasnije. da ljudi ponekad požele poletjeti na Mars. Ali to (Onana pokazuje kako bi klamerica letjela svemirskim bio? ONANA: Gluposti. To je samo tehnički problem. Samo nije moguće. Nije moguće. Ako kreneš na Mars, treba malo zakrenuti prostor-vrijeme. brodom.) nikada se više nećeš vratiti. ON: Zar ti moram sve reći? Zar ne vidiš i sama? ONAN: To je suludo. Oooo, osjećam se ko da lebdim. Ooooo... ONANA: Do Marsa se putuje godinama. ONA: Vidim. I što ćemo sad? ONANA: Da ti je stvarno stalo riješio bi to. ONAN: Pazi, klamerica! ONAN: Ako kreneš tim putem, nikada više nećeš ON: Ništa. ONANA: Ne mogu je uloviti pomozi mi! vidjeti obitelj. ONA: Čekati da prođe? ONAN: To je suludo. ONANA: Djecu. ON: A što ti bi ti? To je suludo. Onana glumi leteću klamericu. Onan lovi klamericu u ONAN: Nikoga do koga ti je stalo. ONA: Isto ništa, naravno. Ali glupo mi se praviti da se ništa To je suludo. bestežinskom stanju. Oboje se prave da lebde. ONANA: Je li ti stalo do mene? ne događa. To je suludo! ONANA: Pazi, slijećemo. Stiže gravitacija. ONAN: Znaš da je. ON: Ja se ne pravim. Samo ne želim ništa. Ne želim to rješavati. Ne želim razmišljati o tome. ONA: Ništa. Ne želim razmišljati o tebi. Previše si... Previše siBum. Padnu jedan na drugog. mi. Kad počnem razmišljati o tebi, ne mogu pre-ONAN: Imam je! ONANA: Zašto si tako isključiv? Zar se nikada ne Pauza. stati. zapitaš, da li je moguće… ONANA: Imaš me. Kad počnem razmišljati o tebi,osjećam da je izda- ONAN: Nije moguće… ON: Ja ne bih nikada prevario ženu. jem. Ženu. Tu ženu koja je skoro umrla zbog mene.Pogledaju se duboko u oči. ONANA: …voljeti dvije osobe? ONA: Molim? Tri litre krvi je izgubila dok je rađala moju kćer.ONANA: Ipak si krenuo sa mnom na Mars. ONAN: Čovjek se treba odlučiti. ON: Evo baš čitam o Predsjedniku Uprave. Moj prijatelj, iz Znaš li ti uopće koliko čovjek može krvi izgubiti daONAN: Nisam. ONANA: Srce nije ladica. Pretinac. Pa da kažeš – ne umre? Nisam ni ja znao do tog dana. Umirao škole. Uhvatili ga s kolegicom i morao je dati otkaz. ONANA: Nisi? ONAN: …ima mjesta samo za jednu osobu. sam od straha, u bolnici, sjećam se da su stolice ONA: Zašto je morao dati otkaz? Kakve to veze ima? ONAN: To je samo san. ONANA: Svatko može imati svoje mjesto. bile plave, i da je kutu čekaonice bila mrlja od ON: Poznajem mu i ženu. Predivna osoba. Ne znam što ONANA: Čiji san? mu je to trebalo. ONAN: Samo je jedan dom. vode. Kiša je padala taj dan, a krov je prokišnja- vao. Ja sam se išao žaliti. Kako može u rodilištu ONAN: Tvoj. Ja ne sanjam takve gluposti. ONA: A što mu je trebalo?! Zato jer može. Zato jer jeONANA: Možda bismo mogli imati neki ljetni dom? prokišnjavati krov?! Gdje se rađaju djeca. Gdje Predsjednik Uprave. Kao vikendicu. umiru žene. Ne može prokišnjavati krov. ON: Ja ne nikada bih prevario ženu. ONAN: Samo je jedan dom. Tišina. Jednostavno ne može. Ja sam se išao žaliti. Kakav ONA: To si već rekao. ONANA: Recimo na Marsu. Pa kad nam dosadi obitelj, bi ja čovjek bio da se nisam išao žaliti. Kakav bi ONA:ja I što sad? Samo ćemo šutjeti tako? ON: Stvarno to mislim. Volim je. ili nam bude vruće – zaletimo se na Mars. čovjek bio da izdam... ON: Ja ne šutim, ja radim. ONA: Čisto sumnjam da prevara tvog prijatelja ima ikakveONAN: Mars je nedostižan. ONA: Ali ne pričaš. veze s ljubavlju. ONANA: Možemo na verandi piti limunadu i kartati ON: Ne mogu pričati i raditi. ON: Ali povrijedio je ženu. Sad je to javna stvar. Svi znaju. šnaps. ONA: Ja ne mogu raditi ako ne pričamo. ONA: Znači, da ne znaju, bilo bi O.K.? ONAN: Kartanje?! O čemu ti pričaš?! ON: O čemu? Čemu razgovor? ON: Ne bi. Zato ja nikad ne bih prevario svoju ženu. Ja bihONANA: A tek pogled! Prekrasni pustinjski vrtovi. znao. ONAN: Nema života na Marsu. ONA: Nešto si rekao? ONA: A ti misliš da bih ja namjerno povrijedila svog muža?ONANA: Samo bi navratili ponekad. ON: Ha?! ONAN: Zar ne razumiješ, luda ženo, da ćemo time ONA: Oprosti, nešto si rekao? Nisam čula. samo pogoršati stvari? Što možemo jedno drugo- ON: Ne, ne, ništa. Učinilo ti se. me reći? Da se volimo? Da je ovo ljubav? Da ćemo

172 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 173 ostaviti mu ževe i žene i otići živjeti na Mars? ONA: Jel' imaš još uvijek onu čestitku što sam ti poklonila ONANA: Ma, nećemo živjeti tamo. Samo ćemo svrati- za rođendan? Ono pisamce? Zgodno je bilo. ti ponekad. Na partiju šnapsa. ON: Imam. meni nije teško? Ali se kontroliram. Neki dan, ONA: Jel' ga pročitaš koji put? onda kad ti se pčela zapetljala u kosu. Pa si vrišta- ON: Zašto bih ga čitao?! Jel' ti čitaš stare rođendanske la, i panično trčala uokolo. Kad sam te smirio, ONA: Pa, recimo, možemo pričati o tome zašto si mi tek Zašto mene ne prolazi? čestitke? izvadio pčelu, kad sam ti držao glavu u rukama. sada rekao? ONAN: Proći će. Proći će me. ONA: To nije rođendanska čestitka. Jedva sam se kontrolirao. Jedva sam se iskontro- ON: Što sam ti rekao? ONANA: Ne gleda me. lirao da ne zgnječim tu tvoju malenu predivnu Prošlo ga je. ON: Nego? ONA: Priznao. glavu. Da ti ne zdrobim lubanju golim rukama i ONA: Ne pravi se glup. Jel' pročitaš koji put pisamce? ON: Zato jer si me sada pitala. Kad će mene proći? pretvorim je u krvavu kašu. ON: Ne. Ne znam gdje je. ONA: A onda? Kada sam ti rekla da me dekoncentriraš? Zašto mene ne prolazi? Ali nisam. Ja se mogu kontrolirati. ONA: A kako onda znaš da ga još imaš? Zašto tada nisi ništa rekao? ONAN: Proći će. ONANA: Ja ne mogu, ne mogu. Letjela sam preblizu ON: Pa ne znam. Možda ga niti nemam. ON: Nisi me ništa pitala. ONANA: Ne gleda me. Suncu i zajebala se. Uhvatila me Sunčeva gravita- ONA: Vrati mi ga ako ga nađeš. ONA: Ali znao si što želim reći? Prošlo ga je. cija i ne pušta me. Izgubila sam kontrolu nad ON: Zašto? ON: Naravno. Kad će mene proći? letjelicom. Pot puno sam izgubila kontrolu.Izgorjet ONA: Zato da me podsjeti da neću ništa dobiti za rođen- ću! Spasi me! Zemljo, spasi me! ONA: I nisi ništa rekao? Zašto mene ne prolazi? dan. Izgubljena zove Zemlju! Zemljo, javi se! ON: Ne. ONAN: Proći će me. ON: Rođendan ti je? ONA: A očito niti sada ne želiš pričati. (Onana prilazi Onanu, stane ispred njega i zabulji se u ONAN: Zemlja ovdje. Čujemo vas. Čujemo vas, ali vam ONANA: Ne gleda me. Ne gleda me. Ne gleda me, više njegove oči. Panično traži svoj odraz u njegovim očima.) ONA: Nije važno. ne možemo pomoći. Čujemo vas, ali vam ne želimo ON: Tako je. me uopće ne gleda. po mo ći. Imamo mi svojih problema. Žao nam je. Tišina. ONANA: Nema me! Gdje sam?! Gdje sam?! Letite ravno pre ma Suncu i nema vam spasa. ONA: I ti možeš samo tako sjediti tu pokraj mene? ONANA: Zemljo! Zemljo, javi se! Upomoć! Zemljo! ON: Imaš nove hlače? ON: Očito. ONAN: Nisam znao da ti je rođendan. Kupio bih ti Gubim vezu! nešto. Barem kutiju klamerica. Ljutiš se na mene. ONA: Ne osjećaš li vrućinu? ONAN: Preblizu ste Suncu. Previše je smetnji. Gubimo ONANA: Sad me vidiš, je li? Ne mogu vjerovati da si Nisam znao da ti je rođendan. Nemoj se ljutiti na ON: Osjećam. vezu! tako plitak. mene. Spasio sam nas. Zamisli da idemo na ručak ONANA: Zemljo! Zemljo! (Zamre joj glas.) ONAN: Stavila si noge na stol?! Što misliš time posti- stalno. Za misli da pijemo limunade. Zamisli u što ONAN: Tišina. ći? Luđakinjo. Makar, krasne su to noge. bi se to moglo pretvoriti. Zamisli da si priznamo što ovo stvarno jest... ONANA: Ne osjećaš li vrućinu koja obuzima, oduzima, ONANA: Da, rođendan mi je bio. Jučer! KretenuON: Zar baš tako? Tišina? ogoljuje, odvaljuje, razvaljuje, rastače, razara,ONA: Da, samo mi se čini da su malo prekratke. jedan. I ne znaš kad mi je rođendan. I boli teONA: Tišina. rastavlja na sastavne dijelove?! Ne osjećaš li?! ON: Meni se čine u redu. kurac, zar ne?! Tebe je prošlo. Ti se sad lijepo ONAN: Osjećam. ON: To je okrutno. hladiš. Ti ne misliš na mene. Nemaš vremena.ONA: To je potrebno. ONANA: Naravno da ti se čine u redu, pederu napalje- Nemaš mi vremena reći ništa lijepo, uopće išta ONA: Ne bismo li ipak mogli barem popiti limunadu? ON: Oglušit ću. ni. reći. Zar si mislio da će se sve riješiti ako kažeš – ONA: Ja ne mogu više ovako. Žao mi je. Ovo je jedno- ON: Ne. ONAN: Naravno da su prekratke, droljo glupa. Jesam ništa. Ako kažeš: „Ja neću prevariti svoju ženu.“ stavno previše za mene. ONA: I što da radimo? ti rekao da neću prevariti ženu. Zar ti stvarno možeš sve zaboraviti u sekundi? ON: Ali, ja ne radim ništa. ON: Ništa. Čekat ćemo. ONANA: Tko te pitao da prevariš ženu? Ha? Tko ti je Sve te snove? Zar se stvarno možeš kontrolirati? ONA: A ujedno i premalo. Ne mogu raditi, ne mogu spava- ONA: Što? uopće nešto i nudio, idiote? Jer ja ne mogu. Ja budna sanjam, slapove i ti, ne mogu disati, ne mogu živjeti ovako. Kao da je ON: Da prođe. ONAN: Zašto si obukla te hlače, droljo? Maldive i svemirske brodove i pčele i limunadu. sve u redu, a nije. Pozdravljamo se, a ne razgovaramo. ONA: A što ako nikada ne prođe? Tone limunade. Jer meni je još uvijek vruće. Kao ONANA: Zato jer se više ne razgovaraš sa mnom. Zato Nasmiješimo se, a nikad se ne smijemo. Da bar mo - da sam izgubila kontrolu nad letjelicom i sad letim ON: Proći će. jer više ne želiš na kavu. Zato jer me više ne gle- žemo popričati, popiti limunadu. prema Suncu. Ja se osjećam kao da letim prema daš, ne zoveš, ne posuđuješ klamerice. Rođendan Suncu i nema mi više spasa. ON: Zašto se ljutiš? Sve sam ti rekao. Ja ne želim prevari- mi je bio jučer. Kretenu. I nisi htio na limunadu. ti svoju ženu. ONANA: Ne gleda me. ONAN: Vruće? Misliš da meni nije vruće? Misliš da ONA: Ja sam samo htjela popiti limunadu. Prošlo ga je. Kad će mene proći? Pauza.

174 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 175 ON: To je isto. ONA: Vidi, opet pčela. ONA: Kako je to isto? Kako je to za ime boga isto?! Zašto On ubije pčelu klamericom. sam ja drolja ako hoću popiti jebenu limunadu? Ako ONANA: Nećeš moći disati. vriskom zaleđenim u duši, i tada će početi padati ON: Eto, sad nam više neće smetati. hoću odigrati partiju šnapsa? ONAN: Moći ćeš mi pogledati u oči. snijeg, polako, tiho, i sve će biti prelijepo i roman- ONA: Baš je predivno, sad kad ponovno razgovaramo. ON: Ne možemo kartati na poslu. ONANA: Ugušit ćeš se. tično, i patetično, i pretjerano, i čut će se sirene u ON: Predivno. ONA: I šta, samo ćemo sjediti ovako? daljini, sirene hitne pomoći koja dolazi po mene, ONAN: Moći ću te poljubiti. Pauza. ON: Da. ali oko nas će biti tišina, i snijeg koji pada polako, ONANA: Na Marsu nema kisika. ONA: Na ovoj vrućini?! usporeno, bijelo na bijelom, i bijelo na crvenom, i Šteta što nećemo više sjediti zajedno. Glupa reorgani- ONAN: Konačno ćemo se moći poljubiti. ON: Ali zima je. Pada snijeg. crveno i bijelo i tišina, i konačno, prvi put, mi će- zacija. ONANA: Ugušit ćemo se oboje. Nema nam spasa. ONA: Baš šteta. ONA: Ja se kuham. Rastapam se. mo se iskreno po gledati u oči, i te oči će pričati o ONAN: Nema veze. ljubavi, o beskonačnoj, bezvremenskoj ljubavi, i ON: Ali, nazvat ću te koji put. Da idemo na kavu. ON: Meni je O.K. Nije bitno. onda ću ja umrijeti na tvojim rukama, a ti ćeš pla- ONA: Hoćeš li? ONA: Tebi je O.K.? To je ionako samo san. kati bez glasa, vrištat ćeš u sebi, i ništa nećeš moći ON: Da. Sasvim. ON: Hoću. Znaš da hoću. učiniti, i znat ćeš da si kriva, znat ćeš da si ti sve KRAJ ONA: I ne želiš mi ništa više reći? Ona ga pogleda pogledom istovremeno punim nade i kriva. ON: A što da ti kažem? bijesa i očaja, zausti da nešto kaže, a onda odustane. On Eto, naprimjer, to si mogao reći. To. skuplja stvari u kutiju i odlazi. Onan krene za njim, ali Ona ništa ne kaže. A ne: „Što želiš da kažem?“ onda zastane. To želim da kažeš. To želim da jebeno napraviš. Da ON: Tišina. tu padneš mrtav pred mene s iščupanim srcem, i Tišina. Duga, duga tišina. da sve bude crveno i bijelo i strašno i predivno i da ja budem kriva. Kriva za sve to. ONAN: Ja sam umro taj dan. To želim da kažeš. To želim da učiniš. To je najma- ONANA: O, kako bih voljela da mi to kažeš. nje što možeš učiniti. Najmanje. ONAN: Evo govorim ti. Umro sam tamo, na tom snije- ONANA: Tiho je. ONAN: Ti si potpuno poludjela. gu. Hladno je. ONANA: Ja sam popuno poludjela. ONANA: Nisi. ONAN: Zima je. ONAN: Kako znaš? ONANA: Na Marsu su zime užasne. ONANA: Bila sam tamo. Tišina. Duga, duga tišina. ONAN: Ni na Zemlji nisu bolje. ONAN: Umro sam, samo sam se pravio živ. ONANA: Na Zemlji barem pada snijeg. ONA: Jel' imaš klamericu? Potrgala mi se. ONANA: Rekao si: „Meni je O.K.“ ONAN: Bijelo je. ON: Izvoli. ONAN: Lagao sam. ONANA: I toga dana je padao snijeg. Trebao si neštoONA: Hvala. ONANA: Sad lažeš. reći, toga dana. ON: Idemo na kavu? ONAN: Ne lažem. ONAN: Što sam ti mogao reći? ONA: Nemam vremena. ONANA: Ostavi me na miru. Ti nisi stvaran. Ti nisi ONANA: Mogao si, na primjer, reći: ON: Kasnije možda. stvarno On. Ako je ovo kraj, ako više nikada nećemo pričati, ja ONA: Kasnije. Sad imam posla. ONAN: Pogledaj me. ću umrijeti, umrijeti tu na ovom snijegu, srce će ON: Hoćeš keks? ONANA: Ostavi me na miru.Ti si samo plod moje mi se iz grudi iščupati samo, i tu će eksplodirati, mašte, a ja sam potpuno poludjela. Opet halu ci - ONA: Ne, hvala. tu pred tobom, i sve će biti crveno i ti i tvoja nova niram. Opet zamišljam pčele i slapove i limunade i ON: Vidiš kako je lijepo sad kad ponovo razgovaramo. jakna i snijeg, o, kako će crven biti snijeg, i ja ću tu Mars. Evo, dovoljno je da mi kažeš nazvat ću te i pasti, tu, gdje stojim, i krvarit ću iz svih žila, aliONA: Da. ja razgovaram s tobom. Čujem što želim čuti. polako, jer nemam više srce, i ti ćeš gledati u mojeON: Predivno je. ONAN: Pogledaj, još uvijek si tu. U mojim očima. širom otvorene oči, oči koje optužuju, a ja, ja ću ONA:ti Predivno. ONANA: To je samo odraz na viziru. ipak oprostiti, i stajat ćeš tamo, prestravljena, svaON: Ni pretoplo. Ni prehladno. ONAN: Skinut ću kacigu. poprskana krvlju po tom svom prelijepom licu,ONA: s Taman.

176 I KAZALIŠTE 65I66_2016 I 177 IMPRESSUM KAZALIŠTE Časopis za kazališnu umjetnost Broj 65/66 2016. Godina izlaženja - XIX

UREDNIŠTVO Željka Turčinović (glavna urednica) Iva Gruić Mario Kovač Višnja Kačić Rogošić Bernard Bunić (likovni urednik)

NAKLADNIK Hrvatski centar ITI Basaričekova 24 Tel. 4920 - 667 Fax. 4920 - 668 [email protected] www.hciti.hr

ZA NAKLADNIKA Željka Turčinović

LEKTURA Nika Štriga

TAJNICA UREDNIŠTVA Dubravka Čukman

GRAF. PRIPREMA i PRIJELOM AXIS-DESIGN d.o.o., Zagreb

TISAK ITG d.o.o., Zagreb

OBJAVLJENO UZ POTPORU Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, Zagreb

Ovaj broj zaključen je 30. lipanj 2016.

NASLOVNICA scena iz predstaveČarobni brijeg/ Zagrebačko kazalište mladih/ Foto: Marko Ercegović