Giacomo Puccini Subota 9. studenoga 2013. 19 sati Foto: Metropolitan TOSCA Subota, 9. studenoga 2013., 19 sati

The Met: Live in HD series is made possible by a generous grant from its founding sponzor Neubauer Family Foundation global corporate sponsorship of The Met Live in HD is provided by

The HD Brodcasts are supported by Giacomo Puccini TOSCA

Melodrama u 3 čina Libreto: Giuseppe Giacosa i Luigi Illica prema drami La Tosca Victoriena Sardoua Tosca je koprodukcija Metropolitan opere, Bayerische Staatsoper i Teatra alla Scala.

Subota, 9. studenoga 2013. Početak u 19 sati

Praizvedba: Teatro Constanzi, Rim, 14. siječnja 1900. Premijera ove izvedbe u Metropolitanu: 21. rujna 2009.

FLORIA TOSCA Patricia Racette DIRIGENT Riccardo Frizza MARIO CAVARADOSSI Roberto Alagna REDATELJ Luc Bondy BARUN SCARPIA George Gagnidze SCENOGRAF Richard Peduzzi CRKVENJAK John Del Carlo KOSTIMOGRAFKINJA Milena Canonero Zbor i orkestar Metropolitana OBLIKOVATELJ RASVJETE Max Keller Titlovi: engleski. Tekst: talijanski. Svršetak oko22satai30minuta Stanke poslijeprvogaidrugogačina za nasostvaritiopernuToscuonakokakojetoučinilaMiss Trnina. Nema nikogakogaovapublikapoznaje,osimmoždaEmme Calvé,tkobimogao Radnja sedogađauimu16.i17.lipnja1800. W. J.Hendersonunovinama The NewYorkTimesnakonpremijere

Foto: Foto:Metropolitan opera

Tosca je primjer opere koja poštuje jedinstvo PRVI ČIN događanja radnje, a to je nešto manje od 24 Uvodni motiv u fortissimu, tzv. motiv Scarpije, sata: prije podne, navečer i u zoru 16. na naviješta mračnu atmosferu djela koje će 17. lipnja 1800. Naime, u operi se spominje završiti s četvero mrtvih. Na povijesnoj poraz austrijske vojske pod zapovjedništvom pozadini Napoleonovih ratova odigrava se generala Michaela von Melasa (1729.-1806.) drama. Politički zatočenik Cesare Angelotti, od Francuza u bitci kod Marenga u Piemontu konzul kratkotrajne Rimske Republike, 14. lipnja, a vijest o tome stigla je u Rim za uspio je pobjeći iz tamnice u tvrđavi St. dva dana. Zanimljivost tog bojnog okršaja Angelo. U crkvi St. Andrea della Valle susreće jest u tome što je ratna sreća najprije bila na slikara Marija Cavaradossija, oduševljenog strani Austrijanaca, što objavljuje Crkvenjak republikanca, koji mu daje košaru s hranom. u prvome činu, a onda se okrenula i dovela Cavaradossi slika lik Marije Magdalene prema do njihova poraza, o čemu javlja Sciarrone u lijepoj plavokosoj ženi koju svakodnevno drugome. gleda u usrdnoj molitvi. On i ne sluti da je

6 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2013./2014. to Angelottijeva sestra, markiza Attavanti. Deumu (Puccini se za sve pojedinosti obreda Dolazi njegova ljubavnica, slavna pjevačica konzultirao s crkvenim osobama) u slavu Floria Tosca. Nakon strastvenog ljubavnog pobjede, kojim završava čin, okrutni šef dueta isprepletenog njezinom ljubomorom policije likuje nad dvostrukim plijenom: zbog lijepe neznanke na slici, Cavaradossi je bjegunca će poslati na stratište i pridobit će ispraća i žuri se skrivenom Angelottiju. Hitac slavnu divu za čijim čarima žudi. topa s tvrđave objavljuje da je Angelottijev bijeg otkriven. Cavaradossi odlazi s njim u DRUGI ČIN sigurnije skrovište, u bunar u vrtu svoje kuće. U svojoj rezidenciji, palači Farnese, Scarpia U potrazi za pobjeglim uznikom, šef rimske razmišlja kako će njegov vjerni agent Spoletta, policije barun Scarpia dolazi u crkvu. U kapeli kojemu je povjerio pasku nad Toscom, uhititi Attavanti nalazi praznu košaru. Postavlja Angelottija i Cavaradossija, a on će onda nekoliko pitanja Crkvenjaku i sve mu postaje postići da mu se slavna diva poda u želji da jasno: Angelottiju je u bijegu pomogao spasi svojega Marija. Napuljska kraljica, kći Cavaradossi, a posrednica je bila markiza Marije Terezije, Maria Carolina (1752.-1814.) Attavanti, koja je slikaru poslužila kao model priredila je svečanost u slavu pobjednika, za Mariju Magdalenu. Našla se i njezina svira se gavota i u posebno za tu prigodu lepeza. Scarpia će vješto iskoristiti ljubomoru skladanoj kantati pjeva Tosca. Čuje se njezin upravo pristigle Tosce. U svečanom Te glas. Spoletta javlja da u Cavaradossijevoj vili Foto:Metropolitan opera

7 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2013./2014. nisu pronašli Angelottija, ali su uhitili slikara, pobjedi slobode. Sada mu više doista nema jer je posve jasno da on zna za Angelottijevo spasa. Ostavši nasamo s Toscom, Scarpia joj skrovište. Scarpia optužuje Cavaradossija jasno stavlja do znanja da će Cavaradossi u da je pružio političkom uzniku pomoć pri zori biti strijeljan ako mu se ona ne poda. bijegu. On to niječe, ali uzalud. Bit će stavljen Tosca naposljetku pristaje i pjeva svoju na muke dok ne oda gdje je bjegunac. Tosca glasovitu ariju Vissi d’arte, vissi d’amore (Živjeh stiže, jer je primila Scarpijin poziv, ugleda za umjetnost, živjeh za ljubav). Scarpia tobože Cavaradossija i sluti zlo. Počinje jedan od mijenja smrtnu presudu i naređuje Spoletti najsnažnijih dramskih prizora u opernoj da za strijeljanje upotrijebi slijepe metke. literaturi. Cavaradossija krvnici muče fizički, Već sasvim iscrpljena, Tosca od njega traži Scarpia Toscu psihički. I kad ona više ne može propusnicu za odlazak iz Rima. Dok ispija izdržati jauke svojega dragoga, odaje gdje je čašu vina i skuplja hrabrost da primi Scarpijin skriven Angelotti. Cavaradossi je oslobođen, poljubav, na stolu ugleda nož. Zarit će ga ali napola je mrtav i odbacuje Toscu jer je Scarpiji u srce. odala Angelottija. Tosca je očajna. Spoletta se vraća s viješću da je Angelotti počinio TREĆI ČIN samoubojstvo kad je došla policija. Žandar Zvonjava s rimskih crkava, koju je Puccini tako Sciarrone javlja o Napoleonovoj pobjedi pažljivo osluškivao u želji da što autentičniji kod Marenga. Cavaradossi likuje i pjeva o bude ugođaj buđenja dana s pastirskom popularnom pjesmom tužnom i osjećajnom (koju mu je naposljetku priskrbio manje znan rimski pjesnik Luigi Zanazzo) u pozadini, uvodi u završna zbivanja na terasi Anđeoske tvrđave. Cavaradossi se u mislima oprašta od svoje ljubavi i sprema za smrt. Dolazi Tosca,

Foto:Metropolitan opera govori kako je ubila Scarpiju nakon što je od njega ishodila slobodu za Cavaradossija i propusnicu za njihov odlazak iz Rima te mu najljepšim bojama slika zajedničku budućnost. Cavaradossi se pridružuje njezinu maštanju o sreći. Tosca s nestrpljenjem očekuje hinjeno strijeljanje. Ali meci nisu bili slijepi. Ona spoznaje užasnu istinu da je njezin dragi mrtav. Pristiže Spoletta s viješću da je otkriveno Scarpijino umorstvo i da je počinitelj poznat. Pritisnuta bezizlaznošću situacije i uzaludnošću daljnjeg postojanja, Tosca se baca u dubinu.

8 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2013./2014. natjecanja Luciano Pavarotti, debitirao je 1988. u Glyndebourneu kao Alfredo u Traviati. Već je 1990. pjevao u Scali, 1992. u Covent Gardenu. U Metropolitanu je prvi put nastupio 1996. kao Rodolfo u La Bohème. U vrh svjetske operne reprodukcije doveo ga je Romeo u Gounodovoj

Foto:Metropolitan opera operi Roméo et Juliette u Covent Gardenu i za to je ostvarenje dobio nagradu Laurence Olivier. Scarpiju pjeva gruzijski bariton George Gagnidze, rođen 1970. u Tbilisiju. Već je za vrijeme studija postao član Državne opere u svojem rodnom gradu i u njoj je 1996. debitirao kao Renato u Krabuljnome plesu. Godine 2003. imao je prvi inozemni angažman u Osnabrücku. Dobitnik je nekoliko nagrada na međunarodnim natjecanjima, među njima 2005. prva na 45. Concorso internazionale Voci Verdiane Città di Busseto. Godine 2007. prvi je put nastupio u Scali kao Giorgio Gremont u Traviati, a njegov prvi Patricia Racette

VEČERAŠNJI INTERPRETI Naslovnu ulogu Tosce pjeva američka sopranistica Patricia Racette (1965.), vrsna interpretkinja Verdijevih i Puccinijevih opera. Foto:Metropolitan opera Operni debi ostvarila je 1988. u Puccinijevoj Madame Butterfly u San Francisco Western Opera Theatre nakon čega je uslijedio debi u San Francisco operi (Verdi, ). Početkom devedesetih svoju karijeru nastavlja na istočnoj obali: 1992. godine pridružuje se postavi pjevača u New York City Opera, a tri godine kasnije debitirala je u Metu kao Musetta u La Bohème otkada s tom opernom kućom redovito surađuje. Toscina ljubavnika Cavaradossija pjeva Chevalier de l’Ordre des Arts et Lettres (Vitez Odličja za umjetnost i književnost) koje mu je 1996. dodijelilo Francusko Ministarstvo kulture, francuski tenor sicilijanskog podrijetla, Roberto Alagna (1963.). Nakon što je bio pobjednik Roberto Alagna

9 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2013./2014. Foto:Metropolitan opera

George Gagnidze nastup u Metropolitanu bio je u sezoni 2008./2009. je umro otac Michele, mjesni orguljaš i kapelnik, u ulozi Verdijeva Rigoletta. Ulogu Crkvenjaka pjeva i po prirodi stvari to je mjesto čekalo Giacoma afirmirani bas-bariton iz San Francisca, John del kad završi glazbeni nauk. U djetinjstvu nije Carlo, koji u Metropolitanu nastupa od 1993. pokazivao izrazitu volju za učenje uopće, pa tako godine. Dirigent je Talijan Riccardo Frizza (1971.) ni za učenje glazbe, ali je ipak stekao određeno koji je od 1994. do 2000. bio dirigent Simfonijskog znanje pa je s četrnaest godina već svirao orgulje orkestra u svojoj rodnoj Brescii, a onda počeo u crkvi, a sa šesnaest je počeo davati satove međunarodnu karijeru. U Metropolitanu je već glazbe i skromnom zaradom kupovati note. S dirigirao Trubadurom, Rigolettom te Armidom. dvadeset je skladao Motet i Credo iz kojega će Operu je na scenu postavio švicarski redatelj zatim nastati cijela Misa u As-duru. Uspjeh je Luc Bondy (1948.). Kazališno znanje stjecao je u bio velik i mladiću su porasla krila. Nazočnost Parizu, a karijeru počeo 1969. kao asistent u Thalia jednoj izvedbi Aide u Pisi (zbog čega je morao Theateru u Hamburgu. Godine 1985. djelovao propješačiti tridesetak kilometara) pobudila je u je u Berlinu, bio dramski i operni producent na njemu želju da se posveti operi, a da bi se za Salzburškim svečanim igrama i redatelj na Bečkim to osposobio, bio je potreban temeljit studij. svečanim igrama. Godine 1880. položio je s izvrsnim uspjehom prijamni ispit za Konzervatorij u Milanu. Iskoristio VRHUNSKI MAJSTOR OPERNE je sve mogućnosti koje mu je pružao boravak u SCENE tom talijanskom kulturnom središtu. Učio je kod Giacomo Puccini rođen je 22. prosinca 1858. u Amilcarea Ponchiellija (1834.-1886.) skladatelja Lucci, u Toscani, u obitelji glazbenika s tradicijom opere La Gioconda, upoznao Arriga Boita od pet generacija. Navršio je pet godina kad mu (1842.-1918.), autora Mefistofelea, slušao glazbu

10 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2013./2014. Beethovena i Brahmsa, proučavao partituru prekidana, ali neovisno o tome vrlo čvrsta i Wagnerova Parsifala. Sa završnom skladbom plodna, Tosce 1900., Madame Butterfly 1904., Capriccio sinfonico uspješno je 1883. završio opere La fanciulla del West (Čedo zapada) Konzervatorij. A onda se posvetio operi. 1910., La Rondine (Lastavica) 1917., Il tabarro Njegova prva opera � Le Villi � nije primljena (Plašt), Suor Angelica (Sestra Angelica) i Giannija na natječaju izdavačke kuće Sonzogno, ali Schicchija 1918. te Turandot, posmrtno 1926. zahvaljujući prijateljima, djelo je uspješno Osam dana poslije Manon Lescaut u Torinu, praizvedeno 1884. u Teatro del Verme u Milanu, u Scali je praizveden Verdijev Falstaff. Kao što je navelo drugog izdavača, Giulija Ricordija da je osamdesetogodišnji genij simbolično (1840.-1912.) da je otkupi i od mladog skladatelja predao najvredniji dio talijanskog opernog naruči drugu operu. Susret s Ricordijem znatno naslijeđa svojem četrdeset pet godina mlađem je utjecao na Puccinijev život i karijeru. Uvjeren sunarodnjaku. u njegovu nadarenost, Ricordi ga je mudro S La Bohème je počela Puccinijeva suradnja s savjetovao i vodio. Puccini je kupio kuću u izvrsnim libretistima, Luigijem Illicom (1857.- ribarskom mjestašcu Torre del Lago na jezeru 1919.) i pjesnikom Giuseppeom Giacosom Massacucciolu gdje je mogao mirno raditi i (1847.-1906.). Zahtjevan kao i Verdi, vrlo je družiti se s prijateljima scapigliatima. Proživljavao precizno izražavao svoja traženja i nesmiljeno je buran, ali čvrst i trajan ljubavni odnos s Elvirom ustrajavao na njima. Stvarao se njegov stil. Imao Geminiani. No trebalo je proći još nekoliko je nepogrešiv osjećaj za zakonitost tijeka dramske godina do njegove potpune afirmacije. radnje, koju je vješto prekidao izljevima melodike Neuspjeh Edgara, rađenog prema drami u u pretežito lirskim arijama i duetima, ali to nije stihovima Alfreda de Musseta (1810.-1857.) na nimalo utjecalo na slijed radnje, nego se čvrsto libreto Ferdinanda Fontane (1850.-1919.) koji nije stapalo u nedjeljivu cjelinu. Postigao je savršenu bio po Puccinijevu ukusu, na praizvedbi 1889. u ravnotežu riječi, glazbe i scene. I izvanredno Scali zamalo je obeshrabrio Ricordija. Ipak mu je je vladao orkestrom s kojim je mogao stvoriti pružio još jednu priliku. Nastala je tako Manon svaki ugođaj mjesta radnje i eksplicirati svaku Lescaut prema romanu opata Prévosta (1697.- emocionalnu situaciju. Stekao je slavu i bogatstvo 1763.), uz suradnju petorice libretista od kojih i mogao je sebi priuštiti raskošne praizvedbe nijedan nije želio preuzeti autorstvo. Praizvedena svojih opera Čeda zapada i Triptiha (Il Trittico) 1. veljače 1893. u Tetro Regio u Torinu naišla u Metropolitanu. Praizvedbu Turandot, koju je na dobar prijam publike i kritike (što je bila je dovršio Franco Alfano (1875.-1954.), u Scali prava rijetkost za praizvedbe Puccinijevih pod Toscaninijevim ravnanjem nije doživio, jer opera). U njoj je Puccini već pokazao posebnu je umro u Bruxellesu poslije neuspjele operacije osjetljivost za oblikovanje lika žene, duboko je raka grla 29. studenoga 1924. godine. uranjao u njezinu psihologiju i osjećao je njezinu Dok je Pietro Mascagni (1863.-1945.) svojom stalno prisutnu, iskonsku težnju da se žrtvuje u Cavallerijom rusticanom označio početak ime predane ljubavi. U liku Manon stvorio je verizma u talijanskoj operi, postajući uzorom svoju prvu heroinu za kojom će s manje ili više cijelom nizu manje nadarenih skladatelja koji uspjeha u početku, ali s potpunim priznanjem su u težnji da budu što istinitiji često previše u bliskoj budućnosti, slijediti protagonistice La isticali istinu, jača umjetnička osobnost, Puccini, Bohème 1896., kad je počela i njegova suradnja pošao je vlastitim putem. U La Bohème je već s Arturom Toscaninijem (1867.-1957.), često stvorio vlastiti, samosvojan i prepoznatljiv stil.

11 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2013./2014. Krenuo je hrabro naprijed, prepuštajući se na libretu, Puccini nije popuštao i nagovarao isključivo vlastitom doživljaju glazbe i drame u je Ricordija da uzme taj siže Franchettiju iz njoj. Naravno, nije mogao posve zanemariti smjer ruku s izgovorom da je ugođajem drama koji je osvajao svjetske pozornice, kao što nije posve neprimjerena njegovoj mnogo izvornijoj mogao ostati imun na događanja u europskoj glazbenoj osjećanosti, kako prenosi Puccinijev glazbi onoga vremena, ali nije pao ni pod čiji biograf Leonardo Pinzauti. Sardouova Tosca utjecaj i nijednome se smjeru nije priklonio. Tako bila je sjajna melodrama, tako reći bez greške, je našao svoje mjesto u povijesti glazbe. Iako s trojnim jedinstvom mjesta, vremena i radnje, se razlikuju mišljenja o tome koja mu je opera čvrste strukture i vrlo djelotvorna. Illica ju je s pet najuspjelija, a nepobitna je činjenica da je jedan činova skratio na tri i od dvadeset tri lika zadržao od najizvođenijih skladatelja i vrhunski majstor je devet. Svi su njome bili oduševljeni. Jedino operne scene. se Giacosa žalio. Govorio je „La Bohème je bila poezija bez zapleta, Tosca je zaplet bez poezije.“ BORBA ZA TOSCU I nije bio baš daleko od istine! Ali, Puccini je bio Siromašna seoska djevojka koju su odgojile prevelik umjetnik i u tu mračnu dramu krvavih redovnice, koja je oko 1800. godine svojim strasti, u tu mješavinu seksa, pobožnosti, pjevačkim umijećem oduševljavala Rimljane umjetnosti, ljubavi, ljubomore, pohote i sadizma i uživala Papinu naklonost, kojoj se divio i unio je prekrasne lirske trenutke poput glasovite sam Giovanni Paisiello nakon što je s velikim Toscine molitve Vissi d’arte, Cavaradossijeve uspjehom debitirala u njegovoj operi Nina, predsmrtne meditacije E lucevan le stelle i zacijelo nije mogla ni slutiti da će nakon stotinu njegova ariosa u završnom duetu O dolci mani. godina postati kultni operni lik čijoj privlačnosti Tosca, ta toliko komentirana opera, najčešće kao neće moći odoljeti slavne operne dive. Doduše, digresija u okviru standardnog puccinijevskog već je i prije, godine 1887,. postala glavni stila, odličan je primjer stvaralačke dosljednosti lik drame u pet činova La Tosca slavnoga i koherentnosti. I u ovom slučaju treba imati na francuskog dramatičara Victoriena Sardoua umu da je glavna Puccinijeva odlika uživljavanje (1831.-1908.). Kad je zainteresirala Puccinija, on u situacije što ih nameće kontinuitet radnje, još nije bio na vrhuncu slave. Posegnuo je za tom prepuštanje atmosferi, gradacijama i koloritu dramom snažnih strasti osobito impresioniran događanja. njezinom interpretkinjom, slavnom francuskom Uz protagonisticu, i ostali su glavni likovi Tosce tragetkinjom Sarah Bernhardt (1844.-1923.), koju povijesne osobe. Cesare Angelotti, rodom iz je gledao u Firenzi godine 1895. Hrabrilo ga je Napulja, bio je konzul Rimske Republike nastale u da je tada već star veliki Verdi smatrao Toscu vrijeme francuske okupacije Italije i uistinu je pao dobrim opernim sižeom. Doduše, glavna mu se kao žrtva režima baruna Vittelija Scarpije, rodom junakinja učinila malo presnažna, preizravna, ali sa Sicilije. Ali razlog tome je bio više privatne mu je Sardou, od kojega je zatražio dopuštenje nego političke naravi. Naime, glasovita ljepotica da sklada operu prema njegovoj drami, lady Hamilton, supruga engleskoga veleposlanika odgovorio da su „sve zaljubljene žene iste“. u Napulju i prisna prijateljica napuljske kraljice Ricordi je od Sardoua otkupio pravo na libreto, Marije Caroline željela mu se osvetiti jer je no ugovor za novu operu potpisao je s tada javno objavio njezinu ne baš kreposnu prošlost. poznatim skladateljem Albertom Franchettijem Iskoristila je kraljičino prijateljstvo, a kraljica je (1860.-1942.). Illica i Giacosa počeli su raditi onda utjecala na svojega ljubavnika baruna,

12 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2013./2014. operi. Dirigirao je jedan od najvećih talijanskih dirigenata svjetskoga glasa Leopoldo Mugnone (1858.-1941.), redatelj je bio Tito Ricordi (1865.- 1933.) najstariji sin Puccinijeva izdavača Giulija, a naslovnu je ulogu pjevala rumunjska sopranistica Hariclea Darclée (1860.-1939.), koja je tada bila

Foto:Metropolitan opera na vrhuncu karijere i svojim fizičkim svojstvima potpuno odgovarala liku. Scarpiju je tumačio bariton Eugenio Giraldoni (1871.-1924.). Za ulogu Cavaradossija Pucciniju su stajali na raspolaganju stariji i iskusniji Emilio de Marchi (1861.-1917.), za kojega se naposljetku i odlučio, i zvijezda u vrtoglavu usponu Enrico Caruso (1873.-1921.). Praizvedba je počela nervozno. Bilo je to vrijeme kad su anarhisti pripremali atentate, poglavito na okrunjene glave, a trebala je biti nazočna kraljica Margherita. Kad se raspoloženje smirilo, kraljica je došla tek u drugome činu, a prisutni su bili i skladatelji Pietro Mascagni, Francesco Cilea i , publici se opera svidjela, moglo bi se reći da je bila oduševljena. Više nego kritika. Kritika ju je različito prihvatila, ali ipak bolje nego prije La Bohème. Istaknula je Puccinijevu oštru orkestraciju, ali i naglasila da je glazbom oplemenio inače vulgarnu radnju djela. koji je vrlo lako osuđivao ljude na smrt i plijenio Kazalište je bilo rasprodano dvadeset večeri. njihovu imovinu. Mario Cavaradossi, potomak Dana 17. ožujka Tosca je izvedena u milanskoj dobrostojeće plemićke obitelji, nije bio neki Scali također s Haricleom Darclée, pod ravnanjem gorljivi i opasan republikanac, nego sumnjivac Artura Toscaninija i imala je dvadeset izvedaba. zbog sklonosti francuskoj književnosti (otac mu Opera se zatim davala u Bologni, gdje je Caruso je bio Voltaireov prijatelj) i zbog studija u Parizu ubrao lovorike, i u Buenos Airesu. Ali prava, kod slavnoga slikara Jacquesa-Louisa Davida svjetska izvedba Tosce bila je 12. srpnja 1900. u (1748.-1825.). Covent Gardenu s velikom hrvatskom umjetnicom Puccini je sa skladanjem počeo u lipnju 1898., a Milkom Trninom, u svijetu poznatom jednostavno u rujnu 1899 partitura je bila gotova. kao Ternina (1863.-1941.) u naslovnoj ulozi. U svojoj knjizi Great Women-Singers of my Time (Velike pjevačice mojega vremena), objavljenoj TRNINA I TOSCA 1931., engleski glazbeni kritičar, pisac i pjevački Kako je Tosca u pravom smislu riječi rimska pedagog Herman Klein (1856.-1934.) pisao je: priča, Ricordi je smatrao da treba biti „Trninina veličanstvena Tosca bila je jedinstvena praizvedena u Rimu. I to se dogodilo 14. siječnja u svojoj osebujnoj ljepoti, svojim dramatskim 1900. u Teatro Constanzi, današnjoj Rimskoj kontrastima, neodoljivom zamahu tragičnog

13 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2013./2014. intenziteta od vrhunaca od vrhunaca. Nijedna da s istom predanošću svlada novu i za nj u se Tosca nikada nije približila Trnininoj, bio početku ne osobito zanimljivu operu. Kao prava je Puccinijev vlastiti sud kad sam ga upitao primadona, željela je zablistati u punom sjaju te je posljednji put kad je došao u London. Od svih namjerno propustila glavni pokus. Uspjeh je bio Talijana koje sam upoznao, Puccini je najmanje senzacionalan, Puccini je bio oduševljen Trninom, iskazivao svoje osjećaje, i osmijeh na njegovu licu smatrao je njezino ostvarenje pravim i potpunim. bio je dragocjen. Ali njegovo je lice bilo upravo Smatrao je da Tosca treba biti umjetnica izrazite ozareno kad je nakon prve predstave Tosce dramatske snage, kakva je Trnina i bila. A kako izašao pred zastor između Trnine i Scottija usred je tada bila na vrhuncu, lako je vjerovati da je prave bure oduševljenja.“ mogla utjeloviti njegov ideal. Uz nju su nastupili Trnina je tada bila pravom i najboljem smislu veliki talijanski pjevači, tenor Fernando de Lucia riječi operna zvijezda, možda čak i najslavnija (1860.-1925.) i bariton Antonio Scotti (1866.- pjevačica onoga doba i Pucciniju je mnogo 1936.). Dirigirao je također izvrsni umjetnik Luigi značilo što ju je dobio za premijeru u Covent Manchinelli (1848.-1921.). Nakon Trnine, najveće Gardenu. Nezadovoljan zbog mlakog uspjeha Tosce bile su Čehinja Maria Jeritza (1887.-1982.) rimske praizvedbe, došao je u London i naišao i Grkinja Maria Callas (1923.-1977.). Hrvatsko- na glazbenike koji su obožavali Wagnera i nisu češko-grčki trolist uveo je lik Sardouove i bili baš oduševljeni njegovom operom. Ali Puccinijeve heroine u svijet istinske umjetnosti, a Trnina je temeljito proučila partituru, s puno Maria Callas i Tito Gobbi bili su u novije vrijeme žara je prionula pokusima i orkestar prisilila ono što su u prošlosti bili Trnina i Scotti. Foto:Metropolitan opera

14 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2013./2014. G. Verdi : FALSTAFF Subota 14. prosinca 2013. 19 sati

Verdijevo posljednje remek-djelo Falstaff prvi je put doživjelo produkciju u Metu prije gotovo pedeset godina. U novoj produkciji režiju potpisuje Robert Carsen, a ravnat će James Levine. Ambrogio Maestri pjeva ikonsku basso buffo ulogu sir Johna Falstaffa � neotesan i nestalan lik iz Shakespeareovih drama Henrik IV. i Vesele žene windsorske. Angela Meade je Alice Ford, jedan od mnogih objekata Falstaffove privrženosti, a Stephanie Blythe je Mrs Quickly.

Nakladnik Tisak Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog Intergrafika TTŽ d.o.o. Za nakladnika Naklada Dražen Siriščević, ravnatelj 500 kom. Producentica programa www.lisinski.hr Ivana Kostešić Urednica Ivana Kostešić Tekst Marija Barbieri Oblikovanje i grafička priprema Intergrafika TTŽ d.o.o. Lektorica Rosanda Tometić

15 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2013./2014. sponzori Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog:

16 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2013./2014.