MONUMENTA SREBRENICA Istraživanja, Dokumenti, Svjedočanstva KNJIGA 4
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
MONUMENTA SREBRENICA Istraživanja, dokumenti, svjedočanstva KNJIGA 4. SREBRENICA KROZ MINULA STOLJEĆA SREBRENICA KROZ MINULA STOLJEĆA Recenzenti: Prof. dr. sc. Enver Halilović Prof. dr. sc. Edin Mutapčić Doc. dr. sc. Anita Petrović Urednik: Prof. dr. sc. Adib Đozić Lektor: Prof. dr. sc. Refik Bulić Prevod na engleski: Doc. dr. sc. Selma Kešetović Izdavač: JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona Štampa: OFF-SET Tuzla Tiraž: 500 kom Tuzla – Srebrenica 2015. ISSN 2233-162X SADRŽAJ Riječ urednika..................................................................................................5 GENOCID Dr. sc. Adib Đozić, red. prof. GENOCID KAO DRUŠTVENA I PRAVNA ČINJENICA BOŠNJAČKE ....11 Dr. sc. Vedad Gurda, docent PROCESUIRANJE GENOCIDA U BOSNI I HERCEGOVINI PRED MEĐUNARODNIM, DOMAĆIM I INOSTRANIM SUDOVIMA ........... 32 Dr. sc. Rasim Muratović, docent RAZUMIJEVANJE POJMA GENOCIDA U DJELU ARNEA JOHANA VETLSENA .................................................................................................71 Mr. Muamer Džananović, viši stručni saradnik PORICANJE (POSLJEDNJA FAZA) GENOCIDA U BOSNI I HERCEGOVINI .........................................................................................107 Mr. Ermin Kuka, viši stručni saradnik ČETNIČKI ZLOČINI PROTIV ČOVJEČNOSTI I MEĐUNARODNOG PRAVA NA PODRUČJU OPĆINE VIŠEGRAD .......................................115 Mr. Almir Grabovica, viši stručni saradnik ULOGA UN-MIROVNE MISIJE U ZAŠTIĆENIM ZONAMA SREBRENICA I ŽEPA ............................................................................125 IZ PROŠLOSTI SREBRENICE Dr. sc. Adib Đozić, redovni prof. Mr. sc. Rusmir Djedović ČARŠIJA U SREBRENICI KRAJEM 19. STOLJEĆA ............................133 Mr. sc. Rusmir Djedović NASELJE BAJRAMOVIĆI NA RAZMEĐU 19 I 20. STOLJEĆA .... 171 DOKUMENTI Dr sci. Dževad Mahmutović, doc. Maja Iveljić, ass. MEĐUNАRODNI SUD PRАVDE ........................................................... 197 Riječ urednika Dvadeset je godina prošlo od zločina genocida počinjenog nad Bošnjacima Bosne i Hercegovine na teritoriji Sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenica jula mjeseca 1995. godine, a da još uvijek nisu pronađeni, identifikovani i ukopani svi posmrtni ostaci ubijenih. To možda i najbolje svjedoči o razmjerama počinjenog zločina i potrebi da se o ovom zločinu na naučno relevantan način razjasne svi detalji o uzrocima i posljedicama genocida. Iz tih razloga, ali i još uvijek prisutne prakse negiranja genocida, diskriminacije žrtava genocida i, nažalost, još nedovoljno razvijene svijesti o potrebi širenja istine o genocidu nad Bošnjacima Zaštićene zone UN Srebrenica, ovu četvrtu knjigu edicije Monumenta Srebrenica, objavljujemo u nešto izmijenjenoj strukturalnoj sadržajnosti. U dosadašnjim knjigama u prvom dijelu knjige nalazili su se naučni tekstovi iz društveno-historijske stvarnosti Srebrenice koji su se odnosili ne samo na tematiku genocida već i na demografske, gografske, sociološke, pravne i druge naučne aspekte iz prošlošlosti Srebrenice. Ovoga puta smo se odlučili da cijeli prvi dio Knjige 4, posvetimo genocidu, odnosno naučnoj elaboraciji pojedinih aspekata zločina genocida, ne samo nad Bošnjacima „zaštićene zone“ UN Srebrenica. U ovom dijelu knjige, između ostalog, govori se o: genocidu kao društvenoj i pravnoj činjenici bošnjačke historije, procesuiranju genocida u Bosni i Hercegovini pred međunarodnim, domaćim i inostranim sudovima, razumijevanju pojma genocida u djelu Arnea Johana Vetlsena, poricanju genocida, o četničkom zločinu u Višegradu i tzv. „živoj lomači“, te ulozi UN-ove mirovne misije u zaštićenim zonama Srebrenica i Žepa. Možda će se neko upitati: zašto pisati o genocidu nad Bošnjacima, zar nije dosta napisano? Razloga je mnogo ali je jedan osnovni a to je da se nikada više ne ponovi. Historija nas uči da se genocid nad Bošnjacima u kontinuitetu ponavlja i to na istoj matrici velikodržavnih aspiranata prema državi Bosni i Hercegovini. Jedna od poruka genocida nad Bošnjacima „zaštićene zone“ UN Srebrenica jeste da Bošnjaci moraju postati svjesniji da nisu otklonjeni društveno-politički uzroci koji su do sada uzrokovali zločin genocida nad njima. Moraju postati svjesniji opasnosti koja prijeti državi Bosni i Hercegovini kao jedinom garantu opstanka Bošnjaka ne samo kao 5 političkog naroda već i samom biološkom opstanku. Ne smijemo zaboraviti da su Bošnjaci jedini evropski narod nad kojim je počinjen zločin genocida nakon Drugog svjetskog rata. Zbog tog zločina i mnogih prethodnih Bošnjaci su jedini evropski narod koji je danas brojniji u dijasporalnim zajednicama širom svijeta nego u Bosni i Hercegovini. Zbog genocida i etničkog čiščenja Bošnjaci su danas getoizirani i u vlastitoj državi. Primorani su da žive u dvije teritorijalno odvojene enklave: unsko-sanskoj i bosansko-neretvanskoj. Ne zaboravimo: Bošnjaci su živjeli s drugim narodima u Srbiji, Slavoniji, Lici, Kordunu, širem prostoru Sandžaka i Crne Gore. Zbog čega ih danas tamo nema? Zbog kontinuiranog zločina genocida. Podsjetimo se ukratko. Prvi genocid nad Bošnjacima izvršen je od 1683. do 1689. godine. To je period kada je Osmanska država u ratu protiv Austrije izgubila teritorije u Slavoniji, Lici, Dalmaciji i Boki kotorskoj na kojima su Bošnjaci, koji nisu izbjegli, pobijeni ili pokatoličeni. Drugi genocid se dogodio u Crnoj Gori 1711. godine, poznat kao Istraga poturica. Tada su crnogorski Srbi uoči Badnje večeri ubili i protjerali sve Bošnjake koji su tu živjeli. Ovaj genocid je poslužio kao povod obračuna s Bošnjacima u Srbiji, Sandžaku i Bosni. Treći genocid se dogodio za vrijeme Prvog i Drugog srpskog ustanka između 1804. i 1820. godine pod vidom „generalnog trebljenja Turaka- muslimana iz naroda“, kada je u Srbiji pobijeno i protjerano više hiljada Bošnjaka i više ih tamo nema. Četvrti genocid nad Bošnjacima dogodio se nakon Hatišerifa iz 1830. godine, kojim je Srbija stekla status vazalne autonomije kneževine u osmanskom carstvu, što joj je omogućilo da izvrši progon Bošnjaka u Bosnu. Najmasovniji progon je izvršen između 1862. i 1867. godine. Peti genocid nad Bošnjacima dogodio se u vremenu od 1875. do 1878. godine i nakon sticanja nezavisnosti Srbije i Crne Gore na Berlinskom kongresu 1878. godine. Iako je Berlinski kongres obavezivao Srbiju i Crnu Goru kako da postupaju prema Bošnjacima, izvršeno je njihovo protjerivanje i rušenje džamija u mnogim gradovima. Šesti genocid je izvršen za vrijeme Austro-Ugarske okupacije Bosne i Hercegovine, kada je veliki broj Bošnjaka morao da bježi u Tursku, Sandžak i Kosovo. Sedmi genocid se dogodio u Crnoj Gori, u Šahovićima, 1924. godine, kada je izvršeno klanje, spaljivanje i guljenje nedužnih živih ljudi. Danas tamo nema Bošnjaka a Šahovići se zovu Tomaševo. Deveti genocid se dogodio za vrijeme Drugog svjetskog rata od 1941. do 1945. godine na prostorima Bosne i Crne Gore, kada su četnici izvršili pokolj, spaljivanje, ubijanje i progon Bošnjaka u Pljevaljskoj Bukovici, Čajniču, Foči, Goraždu i ostalim mjestima bosanskog Podrinja, Bihoru i drugim mjestima. Deseti je započet aprila 1992. godine da bi svoj vrhunac doživio u Srebrenici jula mjeseca 1995. godine.1 Neophodno je napomenuti 1 Opširnije u: Čekić, Smail, Historija genocida nad Bošnjacima, Muzej genocida, Sarajevo 1997. 6 da je broj žrtava genocida nad Bošnjacima u Srebrenici mnogo veći od broja 8.372, koliko je zvanično upisano u Memorijalnom centru Potočari. Ukupno ubijenih Bošnjaka u Srebrenici od aprila 1992. godine do genocidnog masakra jula mjeseca 1995. godine je 12.089. Svaka je žrtva pojedinačno evidentirana i utvrđen je njen stvarni identitet na način da je utvrđeno prezime i ime žrtve, njezin spol, ime oca, datum rođenja, mjesto i datum nestanka.2 Da se ne bi dogodio jedanaesti genocid nad Bošnjacima, što bi mogao da znači i njihov biološki nestanak, o ovom se zločinu mora pisati i na taj način doprinositi razvoju, prije svega samosvijesti Bošnjaka, kao osnovnoj zapreci ponovnog genocida nad njima. U drugom dijelu knjige s podnaslovom Iz historije Srebrenice donosimo dva rada o demografsko-vlasničkim odnosima i drugim društveno-historijskim karakteristikama Čaršije u Srebrenici i naselja Bajramovići na razmeđu 19. i 20. stoljeća. Ovim radovima, naučno utemeljenim činjenicama, zasnovanim na izvornim historijskim dokumentima, pokazujemo dugovjekovnu multietničku i multireligijsku sadržajnost Srebrenice kao jednu od njezinih osnovnih karakteristika. U trećem dijelu knjige, koji smo nazvali Dokumenti, donosimo dokumentarni prilog koji su priredili Dževad Mahmutović i Maja Iveljić. Radi se o Presudi: Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore. Iz ovog pravnog akta saznajemo da je Međunarodni sud pravde jasno i nedvosmisleno utvrdio zločin genocida nad Bošnjacima u Srebrenici te „konstatira da je vezano za genocid izvršen u Srebrenici u julu 1995, Srbija prekršila obavezu sprečavanja genocida prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.“ Nadam se da će čitatelji te naučna i stručna javnost moći naći u ovoj knjizi mnogo činjenica koje će im poslužiti da afirmiraju istinu o genocidnom stradanju Bošnjaka u Srebrenici i istovremeno se suprotstave njegovom negiranju. Dr. sc. Adib Đozić, redovni profesor 2 Da se više nikada ne ponovi, Zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa, Cetinje, 30. 6. 2007. Crnogorska pravoslavna crkva, Dukljanska Akademija Nauka i umjetnosti, Cetinje, 2008, str. 125-470. 7 GENOCID Dr. sc. Adib Đozić, redovni prof. GENOCID KAO DRUŠTVENA I PRAVNA ČINJENICA BOŠNJAČKE HISTORIJE Genocid, najstrašniji zločin koji