012 Medini, J. 904(01)

ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija...

UDK: 012 MEDINI, J. Zrinka SERVENTI 904(01) Vukovarska 1d, Pregledni članak HR- 23000 Zadar Review paper [email protected] Primljeno: 13. siječnja 2011. Received:

BIBLIOGRAFIJA JULIJANA MEDINIJA S PRIKAZOM NJEGOVIH RADOVA1

BIBLIOGRAPHY OF JULIJAN MEDINI WITH A REVIEW OF HIS WORKS1

1965. 1965 1. Diadora, časopis Arheološkoga 1. Diadora, časopis Arheološkoga muz- muzeja u Zadru (Recenzija I. i II. sv.), Za- eja u Zadru, (Recenzija I i II sv.), Zadarska re- darska revija, 16, br. 8, Zadar, 1965, 488- vija, 16, br. 8, Zadar, 1965, 488-491. (Diadora, 491. Journal of the Archaeological Museum in Za- dar, reviews of vol. I and II) U ovom osvrtu na sadržaj časopisa Diadora Julijan Medini detaljno i sustav- In this review of the contents of the no obrađuje i komentira članke objavljene Diadora journal, Julijan Medini systematically

1 V. još i niže navedene radove u kojima se govori i o 1 Cf. also the following works discussing life and životu i radu prof. dr. J. Medinija: work of J. Medini, PhD: N. CAMBI, 1990, Julijan Medini (1939-1990), N. CAMBI, 1990, Julijan Medini (1939-1990), Obavijesti HAD-a, XXII/90, br. 3, Zagreb, 1990, 82-84. Obavijesti HAD-a, XXII/90, br. 3, Zagreb, 1990, 82-84. N. CAMBI, 1990, Julijan Medini – vrsni istraživač N. CAMBI, 1990, Julijan Medini – vrsni istraživač antičke religije (1939-1990), Zadarska revija, 39, br. antičke religije (1939-1990), Zadarska revija, 39, br. 5-6, Zadar, 1990, 645-650. 5-6, Zadar, 1990, 645-650. N. CAMBI, 1991, Dr. Julijan Medini, redovni profesor N. CAMBI, 1991, Dr. Julijan Medini, redovni profesor Filozofskoga fakulteta u Zadru, Radovi Filozofskog Filozofskoga fakulteta u Zadru, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 30 (17), Zadar, 1990/1991, 291-301. fakulteta u Zadru, 30 (17), Zadar, 1990/1991, 291-301. Ž. MILETIĆ, 1991, Bibliografija radova Julijana Ž. MILETIĆ, 1991, Bibliografija radova Julijana Medinija, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 30 Medinija, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, (17), Zadar, 1990/1991, 302-306. 30(17), Zadar, 1990/1991, 302-306.

11 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 u njegovu prvom i drugom svesku. Medini and thoroughly analyzes and comments on the smatra da je upravo izdavanje ovog časopisa articles published in volumes I and II. Medini vrlo značajno za predstavljanje arheologije believes that publication of this journal had sjeverne Dalmacije u cijelom svijetu kao i za great importance for representing archaeol- suradnju i komunikaciju s drugim muzejskim ogy of northern Dalmatia in the whole world, institucijama. On obrađuje članke objavljene and also for coooperation and communication u prvom svesku, gdje osobito ističe radove with other museum institutions. He presents prapovijesne i rimsko-provincijalne temati- articles published in the first volume in which ke, i to članke Š. Batovića, A. Stipčevića i B. he particulary paid attention to papers dealing Ilakovca za prapovijest te D. Rendića Mio- with prehistoric and Roman-provincial themes. čevića, M. Suića, A. Ratkovića i B. Ilakovca Š. Batović, A. Stipčević and B. Ilakovac wrote za antiku. I. Petricioli je u ovom svesku jedi- articles concerning prehistory and D. Rendić- ni autor koji obrađuje srednji vijek. Miočević, M. Suić, A. Ratković and B. Ilako- Medini recenziji drugog sveska Di- vac dealt with themes concerning antiquity. I. adore pristupa s istom sustavnošću i mi- Petricioli was the only author writing about the nucioznošću te upućuje na opsežnost ovog Middle Ages in this volume. izdanja, navodi broj članaka i grupira ih na Medini approaches review of the sec- osnovi razdoblja koja obrađuju. Za prapo- ond volume of Diadora in the same systematic vijest, dakle, obrađuje članke Š. Batovića, and meticulous manner pointing to compre- A. Benca, J. Korošeca, M. Garašanina i A. hensiveness of this edition. He mentions the Stipčevića, a za antiku su iznimno važni number of the articles and organizes them on članci M. Suića, A. Ratkovića, P. Lisičara the basis of periods they deal with. Regarding i Š. Batovića. U tom svesku objavljena su prehistory he analyzes articles by Š. Batović, A. Benac, J. Korošec, M. Garašanin and A. i dva članka, I. Petriciolija i J. Beloševića, Stipčević, and important themes related to an- vezana uz srednji vijek koje Medini također tiquity are presented in the articles by M. Suić, razmatra. Na kraju Medini zaključuje kako A. Ratković, P. Lisičar and Š. Batović. Two je objavljivanjem Diadore ostvaren primar- articles with medieval themes by I. Petricioli ni cilj, a to je rad na arheološkoj problema- and J. Belošević were published in this volume tici sjeverne Dalmacije kao i upoznavanje which were also discussed by J. Medini. Fi- javnosti s djelatnošću Arheološkog muzeja nally Medini makes a conclusion that the pri- u Zadru. mary aim was achieved by publication of Dia- dora, and that was the study of archaeological 1967. themes from northern Dalmatia and present- 2. Diadora, svezak 3, Vijesti muze- ing activities of the Archaeological Museum in alaca i konzervatora Hrvatske, 16, br. 1-2, Zadar to the public. Zagreb, 1967, 26-27.

12 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija...

U ovom prikazu 3. sveska časopisa 1967 Diadora Medini je iznio statističke podatke 2. Diadora, svezak 3, Vijesti muzea- o broju članaka i odnosu prapovijesnih, an- laca i konzervatora Hrvatske, 16, br. 1-2, Za- tičkih i srednjovjekovnih radova. On nadalje greb, 1967, 26-27. (Diadora, volume 3) analizira svaki članak iznoseći važnije infor- In this review of the third volume of macije kao i znanstveno važne novine koje ti the Diadora journal Medini presented statisti- članci donose. Obrađuje članke Š. Batovića, cal data about the number of articles and ratio Ž. Raknića, M. Suića, J. Beloševića, I. Petri- between papers dealing with prehistory, Classi- ciolija i B. Ilakovca. cal Antiquity and the Middle Ages. He analyzes each article presenting important information 1968. and scientifically important novelties brought 3. Rimska brončana plastika u Ar- in the papers by Š. Batović, Ž. Raknić, M. Suić, heološkom muzeju u Zadru, Diadora, 4, J. Belošević, I. Petricioli and B. Ilakovac. Zadar, 1968, 143-180, T. I-XII (sommario: La plastica romana di bronzo del Museo 1968 archeologico di Zadar). 3. Rimska brončana plastika u Arheološkom muzeju u Zadru, Diadora, 4, Arheološki je muzej u Zadru, kroz Zadar, 1968, 143-180, T. I-XII (sommario: dugi niz godina, sakupio bogatu zbirku rim- La plastica romana di bronzo del Museo ar- ske brončane plastike te se sukladno tome cheologico di Zadar). (Roman bronze plastic pojavila potreba njezina publiciranja. Me- art in the Archaeological Museum in Zadar) dini ovoj temi pristupa znanstveno korektno i sustavno, navodeći osnovne tipološke in- Archaeological Museum in Zadar has gathered a rich collection of Roman bronze formacije i okolnosti nalaza, ako su ti podat- plastic art over the years which needed to be ci poznati. Većinom se uz materijal nalaze published. Medini approached this theme in a samo najosnovnije informacije o okolnosti scientifically correct and systematic manner, nalaza, što i ne začuđuje jer je takva prak- mentioning main typological information and sa bila u muzeologiji do I. svjetskog rata. circumstances of the find, if known. In most Unatoč lošim popratnim podatcima, koji cases only the very basic information about the umanjuju cjelovitost informacija i njihovu circumstances of the find is known which is povijesnu i arheološku bitnost, materijal je not surprising as this was common museologi- iznimno važan u razumijevanju razvoja anti- cal practice until the World War I. Despite poor ke, i to osobito duhovnih i kultnih uvjerenja accompanying information which diminish the na području Liburnije. Zbirka broji ukupno completeness of information and their historical 63 brončana i jedan srebrni predmet, a Medi- and archaeological importance, this material is ni nalaze dijeli na dvije grupe, grupu masiv- exceptionally important for understanding the no lijevanih kipova i dijelova kipova i grupu development of antiquity, particularly spiritual

13 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 aplika. Za svaki predmet autor daje podatke o and cult beliefs in the Liburnia region. The col- materijalu i dimenzijama kao i broj inventa- lection comprises 63 bronze and one silver obra te pristupa detaljnom opisu općih karakte- ject. Medini classifies the finds into two groups: ristika nalaza i njihovoj interpretaciji. Na 27 group of massively cast statues and statue frag- predmeta prikazani su mitološki likovi, dok ments, and group of appliqués. Author provides su ostali predmeti izrađeni u obliku muških data about the material and dimensions as well ili ženskih lica, teatarskih maski ili životinja. as inventory numbers, and gives detailed de- Među nalazima se osobito ističu kipić satira, scriptions of general characteristics of the finds brončana svjetiljka u obliku Prijapa, kipići and their interpretation. Mythological figures Minerve, statua dječaka s patkom i fantastič- were depicted on 27 objects whereas other ob- ne životinje. Najveći broj predmeta nađen jects were shaped like male or female faces, je u Enoni i vjerojatno potječu iz nekropole. theatrical masks or animals. Particularly inter- Po Mediniju, najveću vrijednost ima grupa esting finds were a statuette of a satyr, bronze aplika u obliku lica Atisa koja bi dokazivala lamp in form of Priapus, statuettes of Minerva, egzistenciju Kibelina kulta u Ninu i aplike statue of a boy with a duck and fantastic ani- u obliku personifikacije Afrike koje su rijet- mals. The greatest number of objects was found ke na području provincije Dalmacije i vrlo in Aenona, probably originating from a necrop- su vjerojatno import iz nekoga orijentalnog olis. According to Medini, the most valuable centra. Od ostalih aplika još su interesantni finds are appliqués in form of Attis’ face which nalazi s prikazima Jupitera-Amona, erota, may testify to the existence of the Cybele’s cult Silena i Meduze, a nadasve su zanimljivi i in Nin and appliqués in form of personification nalazi votivnih nogu. of Africa which are rare in the region of the province of Dalmatia, probably being imported from some Oriental center. Other intersting de- 4. Šime Batović, Stariji neolit u pictions on appliqués comprise Jupiter-Amon, Dalmaciji, Zadarska revija, 17, br. 2, Za- Eros, Silen, and Medusa. Finds of votive legs dar, 1968, 162-165. are particularly interesting.

U ovom prikazu knjige Šime Batovića 4. Šime Batović, Stariji neolit u Dal- Medini je sažeto obradio najvažnije činjenice maciji, Zadarska revija, 17, br. 2, Zadar, iznesene o starijem neolitu u Dalmaciji. Po- 1968, 162-165. (Šime Batović, Early Neo- sebno se koncentrirao na Batovićevu raspra- lithic in Dalmatia) vu o kronologiji nalazišta Smilčić i na važnost materijala nađenog na tom nalazištu. Medini In this review of a book by Šime također upozorava na analizu kamenih i kre- Batović, Medini concisely analyzes the most menih artefakata i njihovu interpretaciju u important facts about the Early Neolithic in sklopu impresso kulture. On nadalje raščla- Dalmatia presented in the book. He pays par- njuje nove uvide koje donosi Batovićev rad ticular attention to Batović’s discussion on

14 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... i zaključuje da je monografija važan doprinos the chronology of the Smilčić site and to the poznavanju prošlosti Dalmacije. importance of the finds from this site. Medi- ni also emphasizes importance of analysis of 5. Vjesnik za arheologiju i histori- stone and lithic artifacts and their interpreta- ju dalmatinsku, 62, 1967, Jugoslovenski tion within the Impresso culture. Further on istorijski časopis, 7, br. 1-2, Beograd, 1968, he dissects new insights brought by Batović’s 170-172. work with a conclusion that this monograph represents an important contribution to under- Medini u ovom radu detaljno recen- standing of the prehistory of Dalmatia. zira članke objavljene u časopisu Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Od 5. Vjesnik za arheologiju i historiju članaka vezanih za prapovijest ističe rad I. dalmatinsku, 62, 1967, Jugoslovenski istori- Marovića Prahistorijski nalazi na području jski časopis, 7, br. 1-2, Beograd, 1968, 170- Solina, gdje je autor obradio sve prapovije- 172. (Journal of Dalmatian Archaeology sne nalaze iz bliže okolice antičke Salone, and History) kao i rad M. Nikolancija, Dodatak ilirsko- grčkim kacigama u Dalmaciji. Još jedan rad In this work Medini thoroughly reviews Medini recenzira, to je članak Ž. Rapanića, articles published in the Journal of Dalmatian Helenistički grobovi s prilozima u Visu. Me- Archaeology and History. Regarding articles dini smatra da je J. Marcadé u svom radu Le dealing with prehistory themes, I. Marović’s relief aux danseus de Narona au musée de paper Prahistorijski nalazi na području Solina Split analizom reljefa s prikazom plesačica (Prehistoric finds in the Solin region) is men- iz Narone razjasnio vrijeme i način postanka tioned, in which the author analyzed all prehistoric finds from the near surroundings of reljefa. Među članke koji se bave antikom još ancient Salona. M. Nikolanci’s article Dodatak obrađuje i rad N. Cambija, Personifikacija ilirsko-grčkim kacigama u Dalmaciji (Supple- godišnjih doba na spomenicima Salone, kao ment to Greco-Illyrian helmets in Dalmatia) i P. Mijovića, Orijentalno poreklo oktogona is also reviewed as well as Ž. Rapanić’s article Dioklecijanovog mauzoleja. Za ranosrednjo- Helenistički grobovi s prilozima u Visu (Hel- vjekovnu povijest ističe rad B. Gabričevića o lenistic graves with grave goods from Vis). sarkofagu nadbiskupa Ivana kao i raspravu Medini believes that J. Marcadé in his article N. Klaić o Trpimirovoj darovnici, gdje ona Le relief aux danseus de Narona au musée de negira autentičnost tog dokumenta. Za kraj Split clarified the time and manner of formation recenzije ovog časopisa navodi i rad N. An- of a relief with a depiction of dancers. Among zulović, koja je navela bibliografiju radova the articles dealing with antiquity he also stud- s područja arheologije i povijesti umjetnosti ies N. Cambi’s article Personifikacija godišnjih Dalmacije iz 1960. godine. doba na spomenicima Salone (Personification of seasons on the monuments from Salona), as

15 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94

1969. well as P. Mijović’s work Orijentalno poreklo 6. Epigrafički podaci o munifici- oktogona Dioklecijanovog mauzoleja (Orien- jencijama i ostalim javnim gradnjama iz tal origin of the Diocletian mausoleum’s octa- antičke Liburnije, Radovi Filozofskog fa- gon). Regarding medieval history he presents kulteta u Zadru, 6 (3), Zadar, 1964/1965; B. Gabričević’s work on the sarcophagus of the 1966/1967 (1969), 45-74. (summary: Epi- Archbishop Ivan, and discussion by N. Klaić graphic Data Concerning Munificences about the Trpimir’s deed of donation, in which and other Public Buildings in Liburnia) she denied authenticity of the document. At the end of this journal’s review is a presentation U ovom članku Julijan Medini ra- of N. Anzulović’s work listing bibliography of spravlja o antičkim epigrafskim spomenici- works dealing with archaeology and art history ma s prostora Liburnije na kojima se mogu of Dalmatia from the year 1960. iščitati podatci o gradnjama objekata namijenjenih javnoj upotrebi. Većinu tih izgradnji, 1969 munificijencija, financirali su ili pojedinci 6. Epigrafički podaci o munificijenci- ili uprava (gradska uprava ili car ili namje- jama i ostalim javnim gradnjama iz antičke snik) i ta se činjenica naglašava na tim nat- Liburnije, Radovi Filozofskog fakulteta u pisima. Natpisi koji svjedoče o tim izgrad- Zadru, 6 (3), Zadar, 1964/1965; 1966/1967 njama iznimno su važni povijesni izvori koji (1969), 45-74. (summary: Epigraphic Data upućuju na društveno i ekonomsko uređenje Concerning Munificences and other Public cijele zajednice. Autor smatra da su društve- Buildings in Liburnia) no-političke promjene koje je rimska uprava provodila na području Libunije odgovara- In this article Julijan Medini discuss- le postojećoj autohtonoj aristokraciji te se es ancient epigraphic monuments from the Liburnia region, containing data concerning zbog toga vrlo rano javljaju munificijencije building of the objects for public use. Most of čiji nosioci nisu bili samo doseljeni Italici these buildings, munificences, were financed nego i autohtoni žitelji. Broj natpisa varira by individuals or administration (city adminis- od naselja do naselja, što ovisi o više faktora, tration, emperor or governor) which is empha- od stanja istraženosti i očuvanosti lokaliteta sized in the inscriptions. Incriptions testifying sve do ekonomskog statusa stanovništva i to these buildings are exceptionally important privredne razvijenosti naselja. CIL, Archa- historical sources providing information on eologia Iugoslavica, Vjesnik za arheologi- social and economic circumstances in the enju i historiju dalmatinsku i Jahreshefte des tire community. The author believes that social Österreichischen Archäologischen Institutes and political changes which were coordinated in Wien glavni su izvori iz kojih Medini citi- by the Roman administration in the Liburnia ra i restituira natpise. Natpisi su organizirani region were favourable for the existing auto- prema mjestu nalaza, i to od sjeverozapadne chtonous aristocracy. Therefore munificences

16 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... prema jugoistočnoj granici Liburnije, a uz of the autochtonous population members, and svaku restituciju navodi i mjesto nalaza kao i not only by Italic settlers appeared quite early. informacije koje taj natpis sadrži te ih detalj- Number of inscriptions varies in different set- no obrađuje i komentira. Tako je u Alboni, tlements depending on several factors, from the Kreksi (Crexa) i Kuriku (Curicum) nađen po state of exploration and preservation of the site jedan natpis. U Arbi i Enoni (Aenona) na- to the economic status of the population and đena su tri, u Seniji (Senia) i Jaderu (Iader) economic development of the settlement. CIL, četiri, u Argiruntu (Argyruntum) i Burnumu Archaeologia Iugoslavica, Vjesnik za arhe- jedan, u Nedinu (Nedinum), Varvariji (Var- ologiju i historiju dalmatinsku and Jahreshefte varia) i Skardoni (Scardona) dva i u Aseriji des Österreichischen Archäologischen Insti- (Asseria) pet. tutes in Wien were the main sources which Medini munificijencije u antičkoj Medini used to cite and read inscriptions. The Liburniji klasificira u tri kategorije. U prvu inscriptions were organized on the criterion of bi kategoriju spadale gradnje ili obnavljanja the findspot from the north-western to south- javnih građevina izvedena sredstvima pri- eastern border of Liburnia. With every reading vatnih osoba ili teritorijalnih zajednica kojih is a mention of the findspot and information je i po broju najviše. Ti epigrafski spomenici from the inscription which were thoroughly datiraju se u I. i početak II. stoljeća, jasan su analyzed and commented on. Albona, Crexa pokazatelj društveno-ekonomske i socijalne and Curicum yielded one inscription each, Se- strukture Liburnije i upućuju na činjenicu nia and Iader four, Argyruntum and Burnum da pojedini autohtoni stanovnici, Liburni, one; Nedinum, Varvaria and Scardona two sudjeluju u municipalnoj samoupravi kao and Asseria five. Medini classifies -munifi punopravni rimski građani. Medini tako- cences in Liburnia into three categories. The first category comprises buildings or - renew đer smatra da je sudjelovanje i financiranje als of public buildings financed by individuals javne izgradnje za autohtono stanovništvo or territorial communities which are the most bilo ne samo pokazivanje ekonomske i po- numerous. These epigraphic mounuments are litičke moći nego i pitanje prestiža, a to se dated to the first and early second centuries and može osobito dobro uočiti u Aseriji i Jade- represent a clear indicator of social-economic ru. U drugu grupu munificijencija spadale and social structure of Liburnia indicating that bi državne, carske ili namjesničke munifici- certain autochtonous residents, Liburnians, jencije, a u trećoj su grupi bile gradnje koje participated in the municipal self-government financira gradsko vijeće. U prvom bi se sto- as full Roman citizens. Medini also believes ljeću uz navode imena darovatelja vrlo često that participation and financing of public navodila i svota novca koja je utrošena ili buildings was not only a demonstration of bi bilo naglašeno da je izgradnja izvedena o economic and political power but also a matter trošku darovatelja, dok se takva praksa u II. of prestige for the autochtonous population, stoljeću gubi. Većina carskih munificijencija which is well illustrated in Asseria and Iader.

17 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 odnosi se na izgradnju zidova i kula u na- State, imperial or govermental munificences seljima za koja se smatra da su tada dobila belong to the second group, whereas the third municipalitet (Arba, Argirunt, Jader) i dati- group contains buildings supported financially raju se od Augusta do Trajana, što bi upu- by a city council. In the first century sum of ćivalo na provođenje organizacije provincije money was often mentioned with the names Dalmacije. Za sljedeća stoljeća specifično je of donors or it was explicitly stated that the opadanje broja munificijencija na području building was financed by a donor, which was Liburnije, što se veže uz ekonomsku krizu, abandoned in the second century. Most of imali i uz smanjenu potrebu za velikim javnim perial munificences were related to building izgradnjama kojima bi se pojedinac i cijela of walls and towers in the settlements which zajednica dokazivali. Pripadanje zajednici were believed to have received municipality at nije se, dakle, više izražavalo velebnim iz- the time (Arba, Agryruntum, Iader) and they gradnjama nego obnovom starijih dotrajalih, were dated from Augustus to Trajan indicat- i to najčešće kultnih zgrada. Medini osobito ing execution of organization of the province ističe financiranje obnove pretorija u - Skar of Dalmatia. Number of the munificences de- doni kao i munificijenciju Lelija Prokula u creased in the following centuries which is ex- Aseriji, koji je dao izraditi monumentalna plained by economic crisis, and reduced need Trajanova vrata. Medini zaključuje da je for great public buildings serving as demon- pojava velikog broja munificijencija u I. sto- strations of power of an individual or a com- ljeću posljedica romanizacije i organizacije munity. Affiliation to the community was no provincije kao i uključivanja gornjeg sloja longer expressed by grand buildings but by domaćeg stanovništva u lokalnu samoupra- renewals of dilapidated, usually cult objects. vu pa su tako i nosioci privatnih munificijen- Medini particularly emphasizes financing of the praetorium renewal in Scardona as well cija pripadnici autohtonog stanovništva. S as a munificence of Lelius Proculus who had produbljivanjem ekonomske krize u II. sto- monumental Trajan’s gate built. In Medini’s ljeću broj munificijencija opada, a i njihov se opinion great number of munificences in the karakter mijenja. first century was a consequence of Romaniza- Medinijeva klasifikacija munificijen- tion, province organization, and involvment of cija i minuciozna rasprava o društveno-poli- the upper class of the local population into the tičkim promjenama na prostoru Liburnije za local self-government so that donors of pri- trajanja rimske uprave iznimno je važna za vate munificences were members of the auto- suvremenu historiografiju i upućuje na nje- chtonous population. Number of munificences govu sposobnost suvremene sinteze uprav- decreased with intensifying of the economic no-političkih promjena u Liburniji na osnovi crisis in the second century, and their char- epigrafskih podataka. acter changed. Medini’s classification of munificences and detailed discussion on social- political changes in Liburnia under the Roman

18 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija...

7. Š. Batović – M. Suić – J. Belo- rule is exceptionally important for modern his- šević, Nin. Problemi arheoloških istraži- toriography revealing his ability to synthetize vanja, Zadarska revija, 18, br. 4, Zadar, administrative-political changes in Liburnia 1969, 303-305. on the basis of epigraphic data.

MonografijaNin, problemi arheoloških 7. Š. Batović – M. Suić – J. Belošević, istraživanja po J. Mediniju kapitalno je djelo Nin. Problemi arheoloških istraživanja, Za- za proučavanje kompleksnog razvoja ovoga darska Revija, 18, br. 4, Zadar, 1969, 303- prapovijesnog, antičkog i srednjovjekovnog 305. (Š. Batović – M. Suić – J. Belošević, središta. Medini smatra da je osnovna namje- Nin. Problems of archaeological research) na ove monografije sustavno i znanstveno prikazati i razraditi arheološku problematiku The monograph Nin, problems of ar- Nina i bliže okolice. Cjelovitost monografije i chaeological research, is a capital edition for činjenica da su kontinuirano obrađena sva raz- the study of complex development of this pre- doblja osobito je važna, a sama je knjiga podi- historic, ancient and medieval site, according to jeljena na tri posebne cjeline, prapovijest, an- J. Medini. Medini believes that the main aim of tiku i srednji vijek. Medini sustavno recenzira this monograph was to systematically and sci- svaku cjelinu, počevši od prapovijesti, koju je entifically represent and elaborate archaeologi- obradio Š. Batović navodeći osnovne podatke cal problems of Nin and its surroundings. Com- o neolitskom i željeznodobnom naselju i ne- pleteness of the monograph and the fact that all kropolama na prostoru Nina, pa preko antike, periods were analyzed in continuity is particu- koju je obradio M. Suić, sve do srednjeg vi- larly important. The book is divided into three jeka, koji je obradio J. Belošević. Za antičku separate units: prehistory, Classical Antiquity sekciju Medini izdvaja i korištenje povijesnih and the Middle Ages. Medini systematically re- izvora, kako literarnih tako i epigrafskih, kao views each unit, starting from prehistory which pripomoć ubiciranju antičke Enone (Aenona), was discussed by Š. Batović, presenting basic data on the Neolithic and Iron Age settlement definiranju razvoja naselja i utvrđivanju utje- and necropoles in the Nin region, over antiquity caja romanizacije na autohtono stanovništvo. which was covered by M. Suić to the Middle Za period srednjeg vijeka, osobito za period Ages studied by J. Belošević. For the ancient seobe naroda, Medini ističe manjak pisanih section Medini emphasizes use of historical izvora, a kao arheološke nalaze naglašava ne- sources, literary as well as epigraphic ones, as kropole ubicirane u neposrednoj blizini Nina helpful means in locating ancient Aenona, de- i u Kašiću te navodi i nekropolu Materizu iz fining the development of the settlement and kraja VIII. stoljeća. Medini na kraju navodi determining influences of Romanization on da se ovaj dio monografije završava kratkim the autochtonous population. Lack of written pregledom povijesnog razvitka nakon XIX. sources is characteristic of the Middle Ages ac- stoljeća. cording to Medini, and archaeological finds are

19 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94

1970. represented by the necropoles located in the im- 8. Kult Apolona Likijskoga u Jade- mediate vicinity of Nin and in Kašić, as well ru, Diadora, 5, Zadar, 1970, 131-146. (so- as the necropolis Materiza from the late eighth mmario: Il culto di Apollo Licio a Jader) century. Medini ends this review with a remark that this part of the monograph ends in a short Uz standardizirani rimski panteon, u overview of the historical development after the antičkom su se Zadru štovala i orijentalna bo- 19th century. žanstva. Upravo u ovom članku Julijan Me- dini obrađuje epigrafski spomenik koji pruža 1970 dokaz o štovanju kulta Apolona Likijskog u 8. Kult Apolona Likijskoga u Jaderu, Jaderu. Kako popularnost Apolonova kulta u Diadora, 5, Zadar, 1970, 131-146. (somma- provinciji Dalmaciji i nije bila velika, a u Li- rio: Il culto di Apollo Licio a Jader) (The burniji su nađena samo tri natpisa posvećena cult of Apollo Lycian in Iader) Apolonu, ovaj nalaz to je zanimljiviji. Nat- pis je na žalost izgubljen, ali Medini prenosi Oriental deities were venerated in an- i restituira tekst iz CIL-a (CIL 3 2902), a iz cient Zadar in addition to standardized Roman opskurnog navoda o okolnostima nalaza on pantheon. In this article Julijan Medini studies an uspješno ubicira smještaj tog spomenika na epigraphic monument which testifies to venera- prostor današnjih Kolovara, u blizinu izvo- tion of the cult of Apollo Lycian in Iader. Since ra vode. Na točnost tog argumenta upućuje i popularity of the Apollo’s cult was not great, and smještaj Apolonovih hramova u drugim pro- only three inscriptions dedicated to Apollo were vincijama upravo u blizini izvora ili pećina. found in the province of Dalmatia, this find is all S obzirom na to da je natpis bio vjerojatno the more interesting. Unfortunately the inscription was lost, but Medini cited and restituted text uklesan na votivnu aru, autor pretpostavlja from CIL (CIL 3 2902), and managed to locate da je ara bila postavljena u okviru javnoga findspot of this monument in the area of present- sakralnog objekta posvećenog Apolonu Li- day Kolovare, near the water source on the basis kijskom. Dedikant M. Publicije Kampan (M. of an obscure remark. Validity of his argument is Publicius Campanus) naveden je na natpisu supported by the location of Apollo’s temples in kao aedituus, čuvar svetišta, a bio je ili oslo- other provinces near the water sources or caves. bođeničkog statusa ili potomak oslobođena Since the inscription was most likely inscribed in roba gradske zajednice. Medini postavlja the votive altar, the author assumes that the altar tezu da je Apolonov kult ustanovljen u Ja- was set up in the public sacral object dedicated to deru kako bi obranio grad od epidemija, što Apollo Lycian. Dedicant M. Publicius Campanus je i bila osobina Apolona, božanstva koje je was mentioned in the inscription as an aedituus, a moglo spriječiti širenje kuge, ali i kazniti temple warden, and he was either a freedman or a pučanstvo raznim bolestima. Udaljenost od descendant of a former slave of the city commu- grada, položaj na obali gdje su lađe mogle nity. Medini proposes a thesis that the Apollo’s

20 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... pristajati i izvor vode sigurno su igrali ulo- cult was established in Iader in order to protect gu u smještanju tog svetišta na prostor Ko- the city from the epidemic diseases, which was lovara, a ono je možda imalo profilaktičku in the domain of Apollo, a deity who could stop vrijednost za vrijeme epidemija. Na osnovi spreading of the plague, but he could also pun- onomastičkih karakteristika Medini smješta ish people with various diseases. Distance from ovaj natpis u razdoblje od kraja I. i do dru- the city, position at the coast where ships could ge polovice II. stoljeća, a za točniju dataciju berth, and the water source definitely played an razmatra i velike epidemije koje su pogodi- important role in the selection of the position le Rimsko Carstvo u tom razdoblju. Autor for this temple in the Kolovare area which may smatra da je najvjerojatnije kuga iz 80-ih go- have had a prophylactic meaning in the time of dina potakla osnivanje svetišta i postavljanje epidemies. On the basis of onomastic character- ovog natpisa. Kult je u Jader mogao doći iz istics Medini dated this inscription to the period više izvora, zaslugom italskih doseljenika, from the late first to the second half of the sec- utjecajem orijentalaca preko italskog centra ond centuries. He considered great epidemies ili izravno s orijenta. Medini zaključuje kako affecting the Roman Empire in that period for prostor svetišta Apolona Likijskog i u kasni- a more precise dating. The author’s opinion is jim razdobljima zadržava tradiciju svetog that most likely the plague from the 80s incited mjesta, a sam kult traje do IV. stoljeća. establishing of a sanctuary and setting up this inscription. The cult could have reached Iader 1971. from several sources, owing to Italic settlers, or 9. Makarsko primorje u antici, Ma- influence of the Orientals over the Italic center karski zbornik, 1, Makarska, 1971, 13-57, or directly from the Orient. Medini concludes T. 24. (Zusammenfassung: Das Küsten- that the area of the sanctuary of Apollo Lycian kept tradition of a holy place in later periods, land von Makarska im Altertum) and the cult lasted until the fourth century. U ovom članku Julijan Medini, kroz 1971 nalaze epigrafskih spomenika i drugog arheo- 9. Makarsko primorje u antici, loškog materijala, obrađuje područje Makar- Makarski zbornik, 1, Makarska, 1971, 13-57, ske u antici. S obzirom na to da je prapovijest T. 24. (Zusammenfassung: Das Küstenland ovog područja slabo istražena, ne zadržava se von Makarska im Altertum) (The Makar- pretjerano na prapovijesnim nalazima. Daje ska littoral in antiquity) kratak osvrt o prostiranju Delmata, Ardijeja- ca i Daorsa, navodi nalazišta koja su imala In this article Julijan Medini analyzes kontinuitet naseljavanja kroz prapovijest i the Makarska region in antiquity consider- antiku, nabraja važnija nalazišta tumula i raz- ing the finds of epigraphic monuments and matra tijek protopovijesnih događanja na ma- other archaeological finds. As prehistory of karskom području. Zaključuje da su temelj this region is poorly explored, he makes only

21 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 privrednoga, društvenog i kulturnog razvoja a glancing reference to prehistoric finds. He Makarskog primorja u antici kao i u prapo- gives short overview of distribution of the Del- vijesti bile geografske i prirodne mogućnosti matae, Ardiaei and Daorsi, mentions the sites koje nisu bile dovoljne za formiranje većeg with continuity of settlement throughout pre- urbanog središta. U nastavku članka Medi- history and antiquity, lists more important tuni navodi antičke lokalitete za koje nabraja muli and considers the course of protohistoric najvažnije nalaze sitnog materijala i arhitek- events in the Makarska region. He concludes ture kao i nalaze reljefa i statua, a osobito that the basis of the economic, social and cul- se koncentrira na epigrafske nalaze za koje tural development of the Makarska littoral in daje izvorni, sačuvani oblik i restituciju s antiquity and prehistory were geographic and detaljnim opisom natpisa. Obrađuje nala- natural characteristics which were insufficient ze u Brelima i Baškoj vodi, gdje je Medi- for the formation of a greater urban center. In ni uspio izdvojiti tri natpisa koji bi, prema the continuation of the article, Medini men- svojim onomastičkim specifičnostima, tj. tions ancient sites and related finds compris- istom gentiliciju (Allius, Allia), mogli pripa- ing small finds, architecture remains, relief dati jednoj familiji. U Promajni je pronađen finds and statues. He pays special attention to vrlo problematičan nalaz groba iz razdoblja epigraphic finds for which he provides origi- kasne antike, gdje su pronađene 4 zlatne na- nal, extant form and reading with a detailed rukvice, prsten i ogrlica s dva zrna bisera. Ti decsription of the find. He analyzes finds from su predmeti datirani od V. do VII. stoljeća, a Brela and Baška voda where he managed to u sekundarnoj upotrebi, kao dio konstrukcije find three inscriptions which might belong to groba, pronađen je i terminacijski natpis za the same family judging from the onomastic koji se pretpostavlja da je označavao granicu characteristics i.e. the same gentilicium (Al- lius, Allia). A problematic grave unit from između Aronije, Pretorija i Mukura. Late Antiquity was found in Promajna con- Za Makarsku se u izvorima sačuvalo taining four golden bracelets, a finger ring and više imena (Inaronia, Aronia i Muccurum), a necklace with two pearl beads. These items što je rezultiralo dugotrajnom raspravom o were dated from the fifth to seventh centuries, točnoj ubikaciji naselja. Medini daje kratak and a boundary inscription was found in sec- pregled tih izvora i zaključuje da je danas ondary use, as a part of a grave construction. It prihvaćeno lociranje Aronije na području probably used to mark the boundary between grada Makarske, iako time nisu riješena sva Aronia, Praetorium and Muccurum. pitanja. Autor smatra da je razlika između na- Several names for Makarska (Inaro- zivlja Mukur i Aronjia posljedica zapisivanja nia, Aronia and Muccurum) were preserved in nazivlja u različitim vremenskim razdobljima the sources resulting in a long-lasting discus- pa se tako u vrijeme od I. do V. stoljeća koristi sion about the exact location of the settlement. naziv Inaronnia (Aronia) za naselje uz oba- Medini gives a short overview of the sources lu, a u kasnoj antici naselje se seli na bolje and concludes that location of Aronia in the

22 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... zaštićeni položaj, tj. zbog opasnosti se gradi region of the city of Makarska was accepted refugij, koji sam po sebi dobiva drugi naziv, though some questions remained open. Author Muccurum. Ta dva naselja s različitim ime- believes that the difference between the names nima vrlo su vjerojatno u nekom razdoblju Muccurum and Aronia was a consequence of živjela jedno kraj drugog. writing these names in different periods so that Medini sustavno još obrađuje nalaze from the first to fifth centuries name Inaron- iz Tučepa, Podgore, Drašnica, i Igrana. Za nia (Aronia) was used for the settlement on the Živogošće je istaknuo postojanje dvostrukog coast, and in Late Antiquity it was relocated to epigrama Licinijana i Pelagije uklesanog na a more protected position (refugium was built litici iznad vode, dok je u Zaostrogu nađeno due to perils) which was named Muccurum. više antičkih nalaza od kojih treba izdvojiti These two settlements probably existed side by mramorni reljef s prikazom amazonomahije, side for some time. brončanu statuu Minerve i kameni kip Pana, Medini systematically analyzes finds koji su na žalost uništeni ili prodani. Zadnje from Tučepi, Podgora, Drašnice and Igrane. nalazište koje Medini obrađuje je mjesto Ba- For Živogošće he mentiones existence of a dou- ćina za koje smatra da se može poistovjetiti ble epigram of Licinianus and Pelagia carved s Pretorijom (Praetoria) gdje su pronađeni in a rock above water, whereas in Zaostrog a ostatci arhitekture kao i antička nekropola. number of ancient finds was discovered such as Zaključno, Medini je sažeo sve utjecaje ro- a marble relief with the Amazonomachia scene, manizacije u Makarskom primorju i prika- a bronze statue of Minerva and a stone statue zao najvažnija nalazišta koja su do tada bili of Pan which were unfortunately destroyed poznata, kroz presjek antičkog materijala or sold. The final site mentioned by Medini is nađenog upravo na tom području. Baćina which he interprets as Praetorium where architecture remains were found as well as an ancient necroplis. Finally Medini summarized 1972. all Romanization influences in the Makarska 10. Kult Silvana u Makarskom pri- littoral and presented the most important sites morju, Vjesnik za arheologiju i historiju known at the time, through an overview of an- dalmatinsku, 65-67, Split, 1963-65 (1972), cient material found in the region. 127-135, T. 1. (summary: The Sylvanus cult on the coast near Makarska) 1972 10. Kult Silvana u Makarskom pri- Iako su materijalni ostatci koji upuću- morju, Vjesnik za arheologiju i historiju dal- ju na razvoj religija u Makarskom primorju matinsku, 65-67, Split, 1963-65 (1972), 127- vrlo skromni, Medini uspješno obrađuje je- 135, T. 1. (summary: The Sylvanus cult on dan segment te problematike, a to je kult Sil- the coast near Makarska) vana (Silvanus). Romanizacija je u makarsku Although material evidence related to regiju u antici sporo prodirala, a budući da su the development of religions in the Makarska

23 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 površine obradivog zemljišta bile male, or- littoral is very modest, Medini successfully ap- ganiziranje većih posjeda, a s tim i priljev proached a segment of this theme: the cult of Sil- doseljenika koji bi utjecali na ubrzavanje ro- vanus. Romanization in antiquity penetrated the manizacije i prodora rimskih kultova bili su Makarska region slowly, and since fertile plots ograničeni. Nalazi Silvanova reljefa u Breli- were small, organization of large estates and in- ma i dva spomenika koja se dovode u vezu flow of settlers which might accelerate Romani- s tim kultom potvrdili su trajanje autohtone zation was limited. Finds of the Silvanus’ relief tradicije na ovom području. Silvan je prika- in Brela and two monuments related to the cult zan naga tijela, s kozjim rogovima, u rukama confirmed existence of autochtonous tradition drži pastirski štap i lopatu (bipalium), a cije- in this region. Silvanus is depicted naked, with la kompozicija i izrada su primitivne i grube goat horns, a shepherd’s staff and a spade (bi- te je vjerojatno riječ o lokalnoj izradi. Sam palium). The composition and craftsmanship is prikaz lopate iznimka je u standardu ikono- primitive and coarse so it was probably a local grafije Silvana, a njezin smještaj na mjestu product. Depiction of a spade is an exception in gdje na drugim spomenicima stoji siringa, the standard Silvanus’ iconography. Its position može se protumačiti ili umjetnikovim ne- at the place of a syrinx on other monuments may poznavanjem atributa božanstva ili lokalnim be interpreted as artist’s ignorance of deity’s at- shvaćanjem značenja kulta. S obzirom na to tributes or as local understanding of this cult’s da je Silvanov epitet na dijelu delmatskog meaning. Considering Silvanus’ epithet in the područja Mesor (Žetelac), Medini pretpo- part of the Delmatian region Mesor (harvester), stavlja da je na području Makarske on imao Medini assumes that in the Makarska region istaknutije značenje zaštitnika zemljoradnje he had more prominent meaning as a protector i plodnosti šuma i polja. of agriculture and fertility of fields and forests. Silvanus’ iconography on coastal monuments is Ikonografija Silvana na primorskim divided into two schemes: in the littoral Silva- spomenicima dijeli se na dvije sheme: na nus is usually represented as an old, bearded sa- primorju je najčešći Silvan prikazan kao tyr with goat legs and accompanying attributes, star, bradat satir s kozjim nogama i poprat- and in the hinterland he is depicted as a beard- nim atributima, a u zadinarskim se oblastima less young man usually with goat legs. Medini prikazuje kao golobradi mladić koji najčešće believes that this relief from Makarska belongs ima kozje noge. Medini smatra da ovaj ma- to the coastal type of the Silvanus’ depictions, karski reljef pripada primorskom tipu prika- but also exhibiting elements which make it sim- za Silvana, ali i da ima elemente koji ga pri- ilar to the monuments from the hinterland. De- bližavaju zadinarskim spomenicima, dok se iz piction of a spade (bipalium) does not belong to obje grupe izdvaja prikaz lopate (bipalium). either type. Medini also discusses two Silvanus’ Osim ovog spomenika Medini raspravlja i o monuments mentioned in the work by A. Fortis, dva Silvanova spomenika koji se spominju u Viaggio in Dalmazia. According to Fortis, a re- djelu A. Fortisa, Viaggio in Dalmazia. Prema lief with a typical Silvanus’ depiction was found

24 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija...

Fortisu, na području Drašnica nađen je reljef in the region of Drašnice (though interpreted as s tipičnim Silvanovim prikazom (iako ga je a relief of satyr by Fortis). Medini mentions the on definirao kao reljef satira). Medini spo- find of a statue of Pan from Zaostrog which was minje i nalaz statue Pana iz Zaostroga koja je destroyed at bishop’s order preventing correct uništena po nalogu biskupa tako da pravilna attribution of the statue. atribucija kipa nije moguća. Relief of Silvanus from Brela is ex- Reljef Silvana iz Brela iznimno je ceptionally valuable for the study of the de- vrijedan za proučavanje razvoja autohtonog velopment of the autochtonous population in stanovništva makarskog područja, a Medini the region of Makarska. Medini dated it to the ga smješta u razdoblje II. i III. stoljeća. second and third centuries

11. Kultovi u antici na našoj obali, Obavijesti HAD-a, 4, br. 2, Zagreb, 1972, 11. Kultovi u antici na našoj obali, 34-36. Obavijesti HAD-a, 4, br. 2, Zagreb, 1972, 34- 36. (Cults in antiquity on our coast) U ovom kratkom radu Medini navodi najvažnije autohtone kultove na po- In this short article Medini lists the dručju provincije Dalmacije te raspravlja o most important autochtonous cults in the re- utjecajima romanizacije na stara autohtona gion of the province of Dalmatia and discusses božanstva. Navodi kako su Silvanus kod influences of Romanization on old autoch- Delmata i ženska božanstva kod Liburna tonous deities. He states that Silvanus in the (Sentona, Latra, Anzotica, i sl.) kao i Eja region inhabited by the Delmatae and female (Eia) kod Histra u antičkim vremenima deities in Liburnia (Sentona, Latra, Anzotica, etc) as well as Eia in Histria experienced in- doživljavali intenzivan razvoj. Također, tensive development in antiquity. He believes smatra da su pojedine božice bile specifič- that certain goddesses were specific for -lim ne za uža područja određenih teritorijalnih ited regions of some territorial communities. zajednica. Južno od rijeke Krke, Medini Medini notices that female epichoric deities uviđa da se ženska epihorska božanstva were virtually non-existent south of the Krka gotovo i ne javljaju, a i broj muških božan- river, and there are only few male deities. stava veoma je malen. Grčkom koloniza- Greek colonization brought Greek cults, and cijom javljaju se grčki kultovi, a rimskom Roman supremacy introduced veneration of prevlašću dolazi do preuzimanja štovanja the Roman gods, whereas autochtonous cults rimskih božanstava, dok se autohtoni kul- can only be recognized through interpreta- tovi još mogu uočiti kroz interpretationis tionis Romanae. Romanae.

25 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94

1974. 1974 12. Antički kultovi na području 12. Antički kultovi na području ilirskih plemena Histra, Liburna i Japo- ilirskih plemena Histra, Liburna i Japo- da, magistarski rad (rukopis), Filozofski da, magistarski rad (rukopis), Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb, l974, 242 str. fakultet u Zagrebu, Zagreb, l974, 242 str. + + T. 1-42. T. 1-42. (Ancient cults in the region of the Illyrian tribes Histri, Liburnians and Iap- Antički kultovi na području Histra, odes, master’s thesis) Japoda i Liburna tema su magistarskog rada Julijana Medinija koji analizom epigrafskih Antique cults on the Histrian, Japo- spomenika, ali i arhitektonskih ostataka de- dian and Liburnian territory are the theme of terminira utjecaj i razvoj kultova. Prilikom Julijan Medini’s master thesis and through razmatranja rasprostranjenosti i osobina the analysis of epigraphic monuments and ar- kultova, Medini detaljno raščlanjuje sve ge- chitectural remains he defines the influence ografske i kulturološke osobitosti područ- and development of cults. While considering ja gdje su se prostirala ova plemena kao i the distribution and characteristics of cults, razvoj kulturnih i kultnih utjecaja koji su Medini also analyses in detail geographical dolazili iz susjednih, ali i udaljenijih regija and culturological influences from neighbor- rimskog imperija. Geomorfološke uvjetova- ing, and also from further regions of Roman nosti prostora također su imale veliki utjecaj Empire. Geomorphological conditions of the i na razvoj i kontinuitet epihorskih kultova u territory also had a great influence on the de- antici. Medini razdvaja u zasebna poglavlja velopment and continuity of autochthonous prostor Histra, Liburna i Japoda i u svakom cults in antiquity. Medini divides the Histrian, Japodian and Liburnian territory into separate poglavlju raspravlja zasebno o kultovima chapters and in each chapter he discusses the prisutnim na tom području. Tako u Histriji occurring cults on specific territory. For His- navodi prvo službene kultove i to Kapitolin- tria he lists the official cults like Capitoline sku Trijadu (Jupiter, Junona i Minerva), kult Triad (Jupiter, Juno and Minerva), the cult of Romae et Augusto i kult careva gdje osobi- Romae et Augusto and Imperial cult where he to razmatra i Augustalske organizacije, kult specially discusses the Augustal organizations, Venere, Neptuna, Herkula, Libera, Silvana, cult of Venus, Neptune, Hercules, Liber, Silva- Nemeze, Terrae Mater, Here Domine i više nus, Nemesis, Terrae Mater, Hera Domina and kultova koji se rjeđe nalaze na prostoru Hi- some other cults that are found less frequently strije. Pod orijentalne kultove navodi kult on the territory of Histria. He lists the cults of Magnae Matris, Mitre i Izide, a zasebno ta- Magnae Matris, Mithras and Isis under the kođer razmatra i autohtona božanstva (Eia, oriental cults, and also separately analyses the Histria Terra, Iria, Trita, Nebres, Seixomnia autochthonous deities (Eia, Histria Terra, Iria, Leucitica, Boria, Ica, Sentona, Melosocus). Trita, Nebres, Seixomnia Leucitica, Boria, Ica,

26 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija...

Na isti način raščlanjuje i antičke kultove Sentona, Melosocus). In a similar manner he u Liburniji pa tako razmatra službene i ori- analyses antique cults in Liburnia, contemplat- jentalne kultove, a pod autohtone kultove ing the official and oriental cults, and listing navodi kultove Sentone, Iutossice, Irie, Ice, the cults of Sentona, Iutossica, Iria, Ica, Latra Latre i Anzotice. Istom minucioznošću raz- and Anzotica as autochthonous. With the same matra i antičke kultove u Japodiji, ali zbog meticulous approach he discusses antique cults stanja istraženosti opseg poznavanja kultova in Japodia, although the knowledge of cults in na tom području je manji. U Japodiji se tako that area is limited by the insufficient research. javlja kult Jupitera, Herkula, Genija, Diane, The cults of Jupiter, Hercules, Genius, Diana, Libera i Libere, Silvana, Binda-Neptuna, Liber and Libera, Silvanus, Bindus-Neptune, Mitre, Izide-Fortune i Vidasa i Thane. U Mithras, Isis- Fortuna, Vidasus and Thana are zaključnim razmatranjima Medini sustavno therefore prominent in Japodia. In the conclu- komparira kultove i uspoređuje njihov op- sion, Medini compares cults and contrasts their seg i utjecaj u različitim sredinama, a raz- range and influence in different environments matra i proces romanizacije kroz niz pojava and considers the process of Romanization različitog karaktera i intenziteta. Medini je u through a range of occurrences of different svom magistarskom radu detaljno razradio i character and intensity. In his master thesis, prikazao odnose i razvoj autohtonih, orijen- Medini analysed and portrayed the connection talnih i službenih kultova na prostoru Histra, and the development of autochthonous, orien- Liburna i Japoda, a mi kroz ovaj rad uočava- tal and official cults on Histrian, Japodian and mo već oblikovanog znanstvenika koji će se Liburnian territory, and through this thesis we većinu života baviti upravo temama vezanim can see a fully formed scientist who will spend uz kultove kako autohtone tako i orijental- the greater part of his life analyzing the prob- ne. lems connected with autochthonous as well as oriental cults. 1975. 1975 13. Ordines decurionum Liburni- 13. Ordines decurionum Liburniae, ae, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 12(5), 12(5), Zadar, 1973/1974 (1975), 27-56. Zadar, 1973/1974 (1975), 27-56. (résumé: (résumé: Ordines decurionum Liburniae) Ordines decurionum Liburniae) Jedan od najznačajnijih pokazate- One of the most imporatant indicators lja procesa romanizacije bilo je formiranje of the Romanization process was formation naselja municipalnog ranga ili dodjeljiva- of the settlements with municipal status or nje municipaliteta već postojećim naselji- promoting the existing settlements into muni- ma. Medini u ovom radu detaljno analizira cipia. In this work Medini minutely and sys- natpise koji upućuju na tijek tog procesa te tematically analyzed inscriptions indicating

27 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 sustavno i minuciozno ističe sve komponen- the course of this process and all components te te pojave. U provinciji Dalmaciji proces of this phenomenon. In the province of Dal- dodjeljivanja municipaliteta započeo je prvo matia process of municipality assigning began s naseljima uz obalu, osobito na prostoru Li- first with coastal settlements, particularly in burnije i to već od Augusta. Natpisi, poseb- the Liburnian region, from the reign of Au- no oni o institucijama gradskih vijeća (ordo gustus onwards. Inscriptions, particularly the decurionum), sadrže brojne podatke o pre- ones about the institutions of the city councils rastanju liburnskih željeznodobnih naselja u (ordo decurionum) contain a lot of information municipije, a osobitost je Liburnije i ta da su about the transformation of the Liburnian Iron municipiji nastali na mjestima već postoje- Age settlements into municipia. Particularity ćih, predrimskih naselja. Medini raspravlja i of Liburnia was that municipia were formed at o pitanju italskog prava u liburnskim zajed- the place of existing, pre-Roman settlements. nicama. Liburnija je bila pogodna za širenje Medini also discusses question of the Italic rimskog utjecaja samom činjenicom što je right in the Liburnian communities. Liburnia bila pacificirana, a naselja su bila organizira- was suitable for spreading Roman influences na i sa začetcima gradske fizionomije, a kao as it was pacified, and the settlements were or- takva postala je baza i za širenje rimskog ganized with beginnings of urban physiogno- utjecaja na okolna područja. S obzirom na to my. Owing to these factors Liburnia became a da je epigrafskih izvora koji dokumentiraju basis for spreading Roman influences into the završnu fazu u nastajanju municipija malo, neighbouring regions. Since epigraphic sourc- Medini ističe natpis iz Krka (CIL 3, 13295) es documenting the final phase in the muni- u kojem su dva Liburna, u funkciji prefekta cipium formation are scarce, Medini empha- (kako razrješuje skraćenicu PR njihove titu- sizes the inscription from Krk (CIL 3, 13295) in which two Liburnians with the function of le), izvršila gradnju dijela gradskih bedema u praefectus (as he interprets abbreviation PR in I. stoljeću prije Krista. Taj navod po Medini- their title) undertook building of the city walls ju je iznenađujući, jer nije bilo uobičajeno da segment in the first century BC. This inscrip- peregrini obavljaju prefekturu, pa zaključuje tion was surprising in Medini’s opinion as it da je jedna autohtona zajednica na Krku, naj- was not common for peregrini to serve as prae- kasnije sredinom I. stoljeća prije Krista, bila fecti. Therefore he concluded that the autoch- u određenom smislu autonomna. Na osnovi tonous community in Krk was autonomous in toga pretpostavlja da je jedna od prijelaznih a certain sense in the mid-first century BC at faza između statusa peregrinske zajednice the latest. On the basis of these considerations i municipija bila praefectura civitatis, koju he assumes that one of the transitional phases vrše domaći stanovnici, a sama ta praefec- between the status of the peregrine community tura vjerojatno je bila začetak gradskoga and municipium was praefectura civitatis, ob- municipalnog vijeća koje je bilo utemeljeno tained by local residents, and the praefectura u vrijeme kasnije municipalne konstitucije. itself was probably the beginning of the city

28 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija...

Mora se napomenuti da se skraćenica PR u municipal council which was established in titulaciji može razriješiti i na drugačiji na- the period of later municipal constitution. It is čin tj. riječju praetores. Osim toga, i sama worth mentioning that the abbreviation PR in izgradnja bedema značila je završetak or- the title may be read in a different way – as ganizacije obrambenog sistema. Prefekti su praetores. Besides, building of the city walls vrlo vjerojatno bili ne samo vrhovni izvršni implied the end of the defensive system or- nego i jedini organi rimske vlasti u okviru ganization. It is more than likely that praefecti liburnske civitas. Autor pretpostavlja da je were not only the supreme but the only execu- razvoj municipaliteta i kod drugih zajednica tive officials of the Roman power within the koje su imale slične uvjete kao ona na Krku Liburnian civitas. The author assumes that the tekao na sličan način. Ekonomski snažnije i development of municipality happened in the naprednije zajednice mogle su brzo nadići similar manner in other communities which taj stupanj i steći latinsko ili rimsko pravo had similar conditions as the one in Krk. Com- (ili kako Medini navodi cum iure Italico) i munities which were economically stronger or onda se razviti u municipij civium Romano- more progressive could quickly overcome this rum ili postići municipalni rang direktno iz stage and acquire the Latin or Roman right (or peregrinskog statusa. Natpisi koji upućuju as Medini states cum iure Italico) and than de- na pojavu i razvoj gradskih vijeća (ordines velop into a municipium civium Romanorum or decurionum), nađeni su u Alvoni, Flanoni, reach municipal status directly from peregrine Tarsatici, Apsorsu (Apsorsus), Kreksi, Kuri- status. Inscriptions indicating emergence and ku (Curicum), Arbi, Seniji, Vegiju (Vegium), development of the city councils (ordines de- Argiruntu, Enoni, Jaderu, Nedinu, Aseriji, curionum) were found in Alvona, Flanona, Varvariji, Burnumu, Hadri i Skardoni. Medi- Tarsatica, Apsorsus, Crexa, Curicum, Arba, Senia, Vegium, Argyruntum, Aenona, Iader, ni sustavno, za svako naselje, iz ovih natpisa Nedinum, Asseria, Varvaria, Burnum, Hadra zaključuje o približnom razdoblju stjecanja and Scardona. Medini systematically used municipalnog i/ili kolonijskog statusa, a ra- these inscriptions to determine approximate- spravlja i o službama koje su članovi grad- ly the period when each settlement received skog vijeća obnašali kao i nekim osobitosti- municipal and/or colonial status. He also dis- ma u njihovim imenskim oblicima. Dakle, cusses offices held by the members of the city na čelu gradske zajednice stajalo je gradsko council as well as some particularities in their vijeće, a važne djelatnosti vodili su posebno names. The city council was at the head of the birani magistrati. city community, and elected magistrates were Medini dijeli epigrafske podatke o entrusted with important activities. municipalnoj organizaciji prema formalnim i Medini classified epigraphic data on sadržajnim osobinama u tri grupe. Prva grupa municipal organization into three groups on bili bi podatci o dekurionima, druga podatci o the basis of formal characteristics and contents. magistratskim službama profana karaktera i The first group comprises data on decuriones,

29 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 treća podatci o magistratskim službama sa- the second data on magistrate offices of profane kralna karaktera. Na osnovi tih podataka au- character and the third data on magistrate of- tor rekonstruira upravu u rimskim municipi- fices of sacral character. On the basis of these jima u Liburniji, gdje su duoviri bili na čelu information the author reconstructed the admin- uprave, kolegij od dva edila brinuo se o iz- istration in the Roman municipia in Liburnia in gradnji, a sakralne službe obavljali su ponti- which duoviri were the heads of administration, fices, sacerdotes ili rjeđe flamines. Na osnovi collegium of two aediles was in charge of build- analogija Medini smatra da su gradska vijeća ing, and sacral offices were held by pontifices, u manjim gradovima Liburnije imala manje sacerdotes or rarely flamines. On the basis of od sto vijećnika te da je aktom municipal- analogies Medini believes that the city councils ne konstitucije bio određen broj dekuriona u in the smaller cities in Liburnia had less than vijeću na osnovi ekonomskih i teritorijalnih a hundred councillors, and that the number of mogućnosti tog naselja i zajednice. Također, decuriones in the council was determined on kriterij, tj. iznos cenzusa za prijam u vijeće, the basis of the economic and territorial pos- vjerojatno je varirao u različitim naseljima, sibilities of the settlement and community by ovisno o ekonomskoj moći cijele zajednice, an act of municipal constitution. Criterion i.e. ili je bio pretvoren u odgovarajuću zemljiš- the census sum necessary for admittance to the nu vrijednost ili munificijenciju. Najveći broj city council probably varied in different settle- municipija s vijećima u kojima su autohtoni ments depending on the economic power of the stanovnici imali prevagu smješten je na sje- entire community or it was expressed as a cor- verozapadnom i nešto manje na jugoistočnom responding value of land or a munificence. The dijelu Liburnije, dok su naselja ranga koloni- greatest number of municipia with councils in je ili municipija civium Romanorum imala which autochtonous councillors were dominant was located in the north-western or somewhat vijeća koja su bila sastavljena od dekuriona less in the south-eastern part of Liburnia where- neliburnskog podrijetla. Medini zaključuje as settlements with the colony or municipium kako je rimska uprava u Liburniji, dajući mu- civium Romanorum status had councils con- nicipalnu upravu autohtonom stanovništvu, sisting of decuriones of non-Liburnian origin. omogućila prividni kontinuitet samostalnog i Medini concludes that the Roman administra- autohtonog upravljanja zajednice nad vlasti- tion in Liburnia enabled seeming continuity of tim teritorijem da bi time postigla krajnji cilj, independent and autochtonous goverment of a a to je pacifikacija i organizacija Liburnije u community over their own territory by giving okviru rimske države. municipal administration to the autochtonous population in order to achieve the ultimate goal which was pacification and organization of Li- burnia within the Roman state.

30 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija...

14. Neki aspekti razvoja antičkih 14. Neki aspekti razvoja antičkih re- religija na području Japoda, Arheološka ligija na području Japoda, Arheološka prob- problematika Like. Znanstveni skup, Oto- lematika Like. Znanstveni skup, Otočac, čac, 22-24. IX. 1974, Split, Hrvatsko ar- 22-24. IX. 1974, Split, Hrvatsko arheološko heološko društvo (Izdanja HAD-a, sv. 1), društvo (Izdanja HAD-a, sv. 1), 1975, 85-95. 1975, 85-95. (résumé: Certains aspects du (résumé: Certains aspects du développement développement des religions antiques sur des religions antiques sur le territoire des Iap- le territoire des Iapodes) odes) (Certain aspects of the development of ancient religions in the Iapodean region) Kroz minucioznu analizu svih detalja epigrafskih izvora Medini u ovom član- Through a minute analysis of all details ku upućuje na specifične geografske, povi- of epigraphic sources, Medini in this article jesne i etničke uvjetovanosti prostora u ko- points to specific geographical, historical and jem živi jedan narod, točnije japodski etnik, ethnical circumstances of an area inhabited koje utječu na razvoj religijskog poimanja by a certain population, in this case Iapodean svijeta u antičkom razdoblju. Nakon rim- ethicity, which affect the development of reli- skog osvajanja i unatoč promjenama koje gious comprehension of the world in ancient su se postupno zbivale u socijalno-ekonom- period. After the Roman conquest despite skom pogledu, autohtona religija nastavlja the changes which happened gradually in the živjeti u prostoru Japodije. Medini izdvaja social-economic sense, autochtonous religion tri elementa religije na području Japodije, continued to live in the Iapodean region. Medi- a to su autohtoni, rimski i orijentalni. Spe- ni recognizes three elements of religion in the cifično je da se na tom prostoru nalazi vrlo Iapodean region: autochtonous, Roman and malo nalaza koji bi upućivali na razvoj an- Oriental. Specificity of this region is a small number of finds related to the development of tičkih religija pa se tako tragovi štovanja ancient religions so that traces of veneration kapitolijskog trojstva uopće ne nalaze, iako of the Capitoline Triad are not represented at su prisutni natpisi koji dokazuju štovanje all, although there are inscriptions testifying to Jupitera kao zasebnog božanstva, neveza- the honoring of Jupiter as a separate deity, not nog za kapitolijsku trijadu. related to the Capitoline Triad. Štovanje carskoga kulta potvrđeno je Honoring the imperial cult was con- na dva natpisa iz Josipdola, ali oni ne daju in- firmed in two inscriptions from Josipdol, but formacije o organizaciji toga kulta, a oba su they do not provide any information on the or- natpisa podigli vojnici u kasnijem razdoblju. ganization of the cult, and they were both set Podatci o štovanju Jupitera relativno su česti up by soldiers in the later period. Data on the i dijele se na dvije regije, područje Like i po- veneration of Jupiter are relatively frequent and dručje Pounja i Bihaća, i u obje regije Jupi- they are divided into two regions – the Lika ter se štovao isključivo kao Iuppiter Optimus region and the region of Pounje and Bihać. In

31 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94

Maximus, iako se u Lici javlja i sinkretizam both regions Jupiter was venerated exclusively s nekim drugim božanstvima. Medini smatra as Iuppiter Optimus Maximus although in Lika da su carski kult i kult Jupitera bili povezani there is also syncretism with some other dei- s vojnicima te su imali oficijelan oblik koji je ties. Medini believes that the Imperial cult and bio stran domaćem stanovništvu. the cult of Jupiter were related to soldiers and Tragovi kulta Libera i Libere saču- had an official form which was foreign to the vani su uglavnom oko Bihaća i kao takvi local population. stilska su cjelina sa spomenicima koji su Traces of the cult of Liber and Libera posvećeni Bindu Neptunu. Štovanje Silva- were preserved mainly near Bihać and as such nova kulta bilo je prisutno samo u istočnom they represent a stylistic unity with monuments dijelu Japodije, gdje se štovao pod epite- dedicated to Bindus Neptunus. Veneration of tom Silvestris, a Medini osobito ističe na- the Silvanus’ cult was present only in the east- laz kultne slike iz Založja kod Bihaća, gdje ern part of Iapodia where it was honored with je Silvan prikazan kao antropoteriomorfno an epithet Silvestris. Medini particularly em- božanstvo obučeno u hlamidu, a uobiča- phasizes the find of a cult image from Založje jeni ikonografski elementi zamijenjeni su near Bihać in which Silvanus was depicted s prikazom tri stabla. Taj prikaz je ikono- with horns and goat legs wearing a chlamys, grafski i izvedbeno sličan spomenicima iz and usual iconographic elements were re- unutrašnjosti provincije Dalmacije, što bi placed with a depiction of three trees. This de- indiciralo da je Silvan bio božanstvo au- piction is similar to the monuments from the tohtonog stanovništva s jače izraženim interior of the province of Dalmatia regarding šumskim komponentama. Sukladno tome i its iconography and craftsmanship which may božanstvo Bindus-Neptunus, sinkretističko indicate that Silvanus was a deity of autochtonous population with strongly expressed for- božanstvo između rimskog boga mora i au- est components. Bindus - Neptunus, a synchre- tohtonog božanstva, bilo je poznato samo u tistic deity between the Roman god of the sea istočnom dijelu Japodije, gdje je na izvoru and an autochtonous deity was known only in rijeke Privilice otkriveno njegovo svetište the eastern part of Iapodia where his sanctu- sa šest zavjetnih žrtvenika. Medini sma- ary with six votive altars was discovered at the tra da su štovatelji kulta bili predstavnici source of the Privilica river. Medini believes gornjeg sloja pučanstva i smješta nastanak that the followers of the cult were members of ovog kulta u sredinu ili najkasnije u drugu the upper class and dates the formation of this polovicu I. stoljeća. cult to the middle or the second half of the first Od orijentalnih religija Medini ističe century at the latest. mitraizam i naglašava da su spomenici tog Medini singles out Mithraism out of kulta, zavjetni reljefi, žrtvenici i reljefi u -mi Oriental religions and emphasizes that the mon- tričkim svetištima, bili relativno brojni na uments of this cult, votive reliefs, altars and re- području Japodije. Raščlambom nalaza ovog liefs in the Mithraic sanctuaries were relatively

32 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... orijentalnog kulta on osobito naglašava re- numerous in the Iapodean region. In the analy- ljefe iz Jezerina, Prozora, Golubića i Arupija sis of the finds of this Oriental cult he particu- i zaključuje kako se u Japodiji razvilo više larly emphasizes reliefs from Jezerine, Prozor, tipova mitričkih reljefa koji su upućivali na Golubić and Arupium and concludes that sever- utjecaje iz mediteranskog, italskog i panon- al types of Mithraic reliefs developed in Iapodia sko-noričkog prostora. exhibiting influences from the Mediterranean, Duhovni život na ovom području ovi- Italic and Pannonian-Noric regions. sio je o socijalnim, etničkim i nadasve eko- Spiritual life in this region depended on nomskim elementima pa je tako razvoj većih social, ethnic and above all economic elements urbanih središta na području Japodije tekao so that great urban centers in the Iapodean re- postupno, a i doseljenici, Italici i orijentalci, gion developed slowly, and the settlers, Italics koji bi trebali širiti nove religije, bili su kon- and Orientals which were supposed to spread centrirani na prostor onih malobrojnih ur- new religions were concentrated in the region banih aglomeracija. Kao posljedica toga ne of few urban agglomerations. Consequently old javljaju se staroitalski kultovi i druge speci- Italic cults and other particularities of the Ro- fičnosti rimske religije, a najveći su utjecaj u man religion were not represented, and soldiers širenju kultova imali vojnici. Istočni i zapad- had the greatest influence in spreading of the ni dio Japodije razlikuju se, osim u osnov- cults. The eastern and western part of Iapodea nim geografskim i ekonomskim karakteristi- differ, except for basic geographical and eco- kama, i po razvoju i prihvaćanju religijskih nomical characteristics, also in the develop- ideja i kultova kao i u očuvanju autohtonih ment and acceptance of religious ideas and cult božanstava. S obzirom na stanje istraženosti as well as in maintaining autochtonous deities. koje je poprilično loše za područje Japodi- Considering rather poor state of exploration of the Iapodean region, Medini finally concludes je, Medini zaključno navodi da je u antičko that in antiquity Romanization started to affect doba na protopovijesnu i predrimsku struk- proto-historic and pre-Roman structure of the turu religijske svijesti počela djelovati roma- religious concsiousness. Romanization was re- nizacija koja se ogledala i izrazila na jednom flected and expressed in one part of Iapodia by dijelu Japodije kontaminacijom autohtonih contamination of autochtonous cults, and in the kultova, a u drugom se ogledala u jačem im- other part it was reflected in stronger import of portu rimskih i orijentalnih kultova. Roman and Oriental cults. 1976. 1976 15. Rimske i orijentalne religije na 15. Rimske i orijentalne religije na istočnoj obali Jadrana, Materijali SADJ, istočnoj obali Jadrana, Materijali SADJ, 12 (IX 12 (IX kongres arheologa Jugoslavije, Za- kongres arheologa Jugoslavije, Zadar, 1972.), dar, 1972.), Zadar, 1976, 185-207. Zadar, 1976, 185-207. (Roman and Oriental religions on the eastern Adriatic coast)

33 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94

Prihvaćanje rimskih i orijentalnih re- Acceptance of Roman and Oriental religija, zbog formiranja većih urbanih sredi- ligions happened fast in the region of the east- šta s kozmopolitskim sastavom stanovništva ern Adriatic coast due to formation of greater kao i zbog djelovanja vojnih jedinica, brzo urban centers with cosmopolitan composition se odvijalo na prostoru istočne obale Jadra- of population as well as to activities of mili- na. Još jedna komponenta koja je utjecala na tary units. Another component affecting the tijek razvoja rimskih i orijentalnih religija su course of the development of Roman and Ori- grčko-helenističke kolonije i naselja koji su ental religions were Greek-Hellenistic colo- prvi upoznali autohtono stanovništvo s teče- nies and settlements which were the first to vinama antičke civilizacije i religije, čime se introduce elements of the ancient civilization olakšao prodor rimskih kultova. Kroz sve te and religion to the autochtonous population fa- komponente Medini raspravlja o rimskim i cilitating in that way penetration of the Roman orijentalnim religijama na području istočne cults. Through all these components, Medini obale Jadrana, sustavno nabrajajući epigraf- discusses Roman and Oriental religions in the ske nalaze, skulpturu i svetišta kao i lokacije region of the eastern Adriatic coast, system- na kojima su nađeni ti nalazi. Također, kroz atically listing epigraphic finds, sculpture and tri regije, Histriju, Liburniju i prostor južno sanctuaries as well as their findspots. On the od Krke, prikazuje opće karakteristike kulto- example of three regions, Histria, Liburnia and va, sinkretizam s lokalnim božanstvima (ako the region south of the Krka river, he presents postoji) i atribute koje to božanstvo posje- general characteristics of the cults, syncretism duje. Pod rimskim religijama obrađuje car- with local deities (if present) and attributes of ski kult i kapitolijsku trijadu, zasebno pišući the deity. Under Roman religions he analyzed o Jupiteru, Junoni i Minervi. Piše o Janovu the Imperial cult and the Capitoline Triad, writing separately on Jupiter, Juno and Minerva. kultu, Veneri, Cereri, Saturnu i Dijani, For- He also wrote about the cult of Janus, Venus, tuni, Merkuru, Neptunu, Herkulu, Liberu, Ceres, Saturn and Diana, Fortuna, Mercury, i osobito se koncentrira na Silvana kao bo- Neptune, Hercules, Liber, paying particular žanstvo koje je sinkretizmom inkorporirano attention to Silvanus as a deity which was in- sa starim autohtonim božanstvom plodnosti corporated in the old autochtonous deity of šuma i životinja. Pod orijentalnim kultovima fertility of woods and animals by syncretism. obrađuje Kibelin kult i mitraizam, dok ostale Under Oriental cults he analyzed the cult of orijentalne religije samo spominje. Medini Cybele and Mithraism whereas he made only zaključno navodi da su najbrojniji podatci a glancing reference to other Oriental reli- potekli iz urbanih središta, dok se u zale- gions. Medini finally states that the greatest đu dokazi štovanja “novopridošlih” religija number of data originated from the urban cent- puno rjeđe nalaze, a u nekim područjima tra- ers whereas evidence of honoring «newly ar- dicije autohtonih kultova i dalje nastavljaju rived» religions is much rarer in the interior. In nesmetano živjeti. Sinkretizam koji se javlja some regions traditions of autochtonous cults

34 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... s autohtonim božanstvima uglavnom je ogra- continued to exist without interruption. Syn- ničen na božice, Venus Iria, Venus Anzotica, cretism with autochtonous deities was mainly Minerva Flanatica i dr., dok su iznimke jedino limited to the goddesses Venus Iria, Venus Silvan i spajanje liburnskog Iika s rimskim Ju- Anzotica, Minerva Flanatica, etc, only excep- piterom i frigijskim Sabazijem. Treba obratiti tions being Silvanus and identifying of the Li- pozornost i na sociološki aspekt popularnosti burnian Iik with Roman Jupiter and Phrygian određenih kultova pa su tako razne socijalne Sabazius. Sociological aspect of certain cults’ grupe prihvaćale božanstva na osnovi svojih popularity is also worth considering as differ- djelatnosti ili staleža. Na temelju provedene ent social groups accepted deities on the basis analize Medini zaključuje kako su rimska i of their profession or social class. On the basis orijentalne religije bile dominantni dio du- of conducted analysis Medini concludes that hovne svijesti antičkog društva na istočnoj Roman and Oriental religions were a dominant obali Jadrana. Ovaj koncizni pregled rimske part of spiritual consciousness of the ancient so- i orijentalnih religija iznimno je koristan kao ciety on the eastern Adriatic coast. This concise osnova na koju će svaki zainteresirani čita- overview of Roman and Oriental religions is telj nastaviti dalje proučavati sustav vjerova- exceptionally useful as a basis for further study nja u rimskoj državi. of the system of beliefs in the Roman state.

16. Mitrički reljef iz Banjevaca, 16. Mitrički reljef iz Banjevaca, Dia- Diadora, 8, 1975, Zadar, 39-88, T.1-12. dora, 8, 1975, Zadar, 39-88, T.1-12. (résumé: (résumé: Relief mithrique de Banjevci) Relief mithrique de Banjevci) (Mithraic relief from Banjevci) U ovom članku Medini opisuje nalaz In this article Medini describes a find of dvostranoga mitričkog reljefa iz Banjevaca a double-faced Mithraic relief from Banjevci kod Kašića. Analizom pronađenog reljefa near Kašić. Medini analyzes the discovered on je ustvrdio da bi ti ulomci morali pripa- relief and concludes that these fragments must dati mitričkom reljefu na kojem su vidljivi have belonged to a Mithraic relief with depic- prikazi iz mitričkoga kultnog kruga, središ- tions from the Mithraic cult circle: central scene nji prikaz tauroktonije i zodijačkih znakova of the tauroctony and zodiac signs on the obna aversu, a na reversu prikaz glavne scene verse, and depiction of the main scene from the iz ritusa Trapeza Mithrou s likovima Mitre rite Trapeza Mithrou with characters of Mith- i Sola. Središnji dio prostora na reversu, is- ras and Sol on the reverse. The central part of pod luka špilje, zauzima prikaz ljudskih li- the reverse, under the cave’s arch, is occupied kova koji sjede na kline koja je pokrivena with a depiction of human figures sitting on a bikovom kožom. Ljudski su likovi vidljivi kline covered with bull’s skin. Only contours samo u obrisima, jer je reljef jako oštećen, of human figures are recognizable as the relief ali Medini prema analogijama zaključuje da is heavily damaged, but Medini concludes that

35 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 su to prikazi Mitre i Sola. Taj se motiv često these had to be depictions of Mithras and Sol on nalazio i na kompleksnim kultnim slikama i the basis of analogies. This motif was frequent označavao je svršetak Mitrina boravka na ze- on complex cult images and it marked the end mlji i ispunjavanje svih zadataka koje mu je of Mithras’ stay on earth and fulfilling all tasks povjerio Ahura-Mazda. Prema teologiji mitra- with which Ahura-Mazda had entrusted him. izma ta se sveta gozba odvija u špilji nakon According to theology of Mithraism this holy tauroktonije, koja je prikazana na aversu. feast took place in a cave following the tauroc- Medini zaključuje kako je ovaj reljef pripa- tony which was depicted on the obverse. Medi- dao malobrojnoj grupi mitričkih spomenika ni’s opinion is that this relief belonged to a group koji na reversu imaju prikaz svetog obroka of few Mithraic monuments with the depiction i smješta ga u prostor mitreja koji se morao of the holy meal on the reverse which originally nalaziti u blizini Banjevaca. Reljef je bio may have stood in the area of Mithraeum which sekundarno iskorišten, a većina oštećenja had to be in the vicinity of Banjevci. Relief nastala je pri prenamjeni, ali je zamjetno was used secondarily, and most damages were da na rubnoj strani ulomka postoji okrugla a result of reutilization. On the peripheral part rupa i žlijeb u koji se uglavljivao stožer te se of the fragment is a round hole and a groove tako reljef mogao okretati. Autor zaključuje for inserting a pivot so that the relief could be da, prema analizi aversa, reljef iz Banjevaca rotated. On the basis of the analysis of the ob- sadrži mješavinu glavnih tipoloških osobina verse the author concludes that the relief from srednjoeuropskog i gornjomezijskog tipa mi- Banjevci exhibits a mixture of basic typological tričkih reljefa. Reljef iz Konjica i baza stupa characteristics of Central European and Upper iz Poetovija imaju najviše dodirnih točaka Moesian types of Mithraic reliefs. Relief from za komparaciju s ovim prikazom, a Medini Konjic and a column base from Poetovio are most suitable for comparison with this depic- analizirajući tipološko-ikonografske i stilske tion. On the basis of typological, iconographic elemente smješta ovaj reljef na kraj II. ili po- and stylistic analysis Medini dated this relief to četak III. stoljeća. the late second or early third centuries. 17. Ljubica Zotović, Mitraizam na 17. Ljubica Zotović, Mitraizam na tlu tlu Jugoslavije, Diadora, 8, Zadar, 1975 Jugoslavije, Diadora, 8, Zadar, 1975 (1976), (1976), 187-205. (résumé: Ljubica Zoto- 187-205. (résumé: Ljubica Zotović, Le mith- vić, Le mithraisme sur le territoire de la raisme sur le territoire de la Yugoslavie) (Mi- Yugoslavie) thraism in the territory of Yugoslavia)

Medini u ovom prikazu rada detaljno In this review Medini thoroughly stud- raščlanjuje monografiju Ljubice Zotović o ied a monograph by Ljubica Zotović about mitraizmu na tlu Jugoslavije. U uvodu daje Mithraism in the territory of Yugoslavia. In the podatke o poglavljima i sadržaju, a nadalje introduction he lists data on the chapters and

36 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... nabraja negativne i pozitivne strane ovog contents, and continues to present negative rada. Kritički se osvrnuo na metodologiju i and positive sides of this work. He reviews znanstvenu literaturu kojom se autorica ko- critically methodology and scientific literature ristila te ju je procijenio nedovoljnom, a oso- used by the author estimating it to be insuf- bito joj predbacuje nekonzultiranje djela L. ficient. He particularly criticizes omission of A. Campbella. Nadalje nabraja rezultate po- L. A. Campbell’s work. He presents results stignute Campbellovom raščlambom i tipo- achieved by Campbell’s classification and ty- logijom mitričkih reljefa te ih uspoređuje s pology of Mithraic reliefs and compares them rezultatima koje je Lj. Zotović postigla svo- with the results that Lj. Zotović achieved by jom metodologijom i zaključuje da je došla using her methodology. The conclusion is that do sličnih rezultata, ali je detaljnije defini- she reached similar results, but her definition rala materijal za područje Jugoslavije nego of the material from the territory of Yugoslavia Campbell. Medini iznosi mišljenje da bi re- was more detailed than Campbell’s. Medini’s zultati ove monografije bili mnogo uspješni- opinion is that the results of this monograph ji i vrjedniji da je primijenila Campbellovu would have been more successful and valu- analizu mitričkih reljefa. Navodi kako je Lj. able if she had applied Campbell’s analysis of Zotović savjesno analizirala spomenike, ali Mithraic reliefs. He mentions that Lj. Zotović da je previše razlika pripisivala primitivno- analyzed the monuments thoroughly, but that sti izrade ili nepoznavanju predloška, a da je she ascribed too many differences to primitive jedan od većih nedostataka monografije u či- craftsmanship or not knowing the pattern. One njenici da autorica nije dovoljno pozornosti of the bigger shortcomings of the monograph posvetila razmatranju putova provenijencije is the fact that the author did not pay enough mitraizma u provinciji Dalmaciji i širenja attention to the study of the ways of proven- ience of Mithraism in the province of Dalmatia utjecaja iz različitih centara. Medini smatra and spread of influences from different cent- kako je bolji i kvalitetniji dio monografije ers. Medini believes that the better part of the epigrafska analiza tekstova i podataka s vo- monograph is epigraphic analysis of texts and tivnih darova posvećenih Mitri. Kritizira i data from votive gifts dedicated to Mithras. He katalog spomenika, jer ne sadrži sve nađene also criticizes the catalogue of the monuments i objelodanjene mitričke spomenike, a sadrži since it does not contain all found and pub- neke krive podatke. Medini zaključuje da je lished Mithraic monuments, and it also con- monografija, unatoč brojnim nedostatcima, tains some wrong information. The conclusion ipak korisna knjiga koja će dobro poslužiti is that the monograph will be a useful book for široj čitalačkoj, a i stručnoj publici. archaeologists and general readership despite many shortcomings.

37 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94

1977. 1977 18. Spomenik Atisova kulta iz Med- 18. Spomenik Atisova kulta iz viđe, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Medviđe, Radovi Filozofskog fakulteta u Za- 16, Zadar, 1976/1977 (1977), 195-206, T.1. dru, 16, Zadar, 1976/1977 (1977), 195-206, (Zusammenfassung: Ein Monument des T.1. (Zusammenfassung: Ein Monument Atis-Kultus aus Medviđa) des Atis-Lultus aus Medviđa) (Monument of the Attis’ cult from Medviđa) Kult Magnae Matris u Liburniji do- kumentiran je manjim brojem spomenika, The cult of Magna Mater in Liburnia od kojih važno mjesto zauzimaju prikazi was documented by a smaller number of mon- lika Atisa. Upravo jednim takvim prikazom, uments, of which depictions of Attis take an glavom statue manjeg Atisovog kipa iz Med- important place. In this article Medini writes viđe i pitanjem atribucije tog nalaza, bavi se about one such depiction, the head of a small Medini u ovom radu. Od specifičnih ikono- Attis’ statue from Medviđa, and its attribution. grafskih elemenata koji bi omogućili točnu Out of specific iconographic elements which atribuciju ovog kipa, ističe se kapa šiljasta may enable exact attribution of this statue, a oblika koja, netipično za prikaze Atisa, ima pointed cap stands out which has the form of oblik nepravilna stošca ili točnije šiljaste irregular cone or to be precise a pointed Persian perzijske tijare, a umjesto tipična dva pro- tiara which is not typical for Attis’ depictions. dužetka koja se spuštaju s donjeg ruba kape Instead of typical two short square extensions na ramena božanstva, ovaj prikaz ima tri descending from the lower edge of the cap to kratka produžetka kvadratna oblika koji se the shoulders of the deity, this depiction has spuštaju preko ušiju i vrata. Još se jedan three short square extensions descending over the ears and neck. Another specific detail ap- specifičan detalj pojavljuje na ovom kipu, pearing on this statue is fashioning of the sur- to je izvedba površine između tijare i Ati- face between the tiara and Attis’ forehead with sova čela gdje je vidljiv ukras višestrukih decoration of multiple round holes executed in kružnih rupica koje su izvedene u dva po- two belts. Medini interpretes them as holes for jasa za koje Medini smatra da su služile za inserting natural flowers or other vegetation. umetanje prirodnog cvijeća ili druge vege- This conclusion was prompted by a find tacije. Medinija na ovakav zaključak navo- of the lying Attis from Ostia who had a rich flo- di nalaz kipa ležećeg Atisa iz Ostije koji je ral wreath on the forehead. As opposed to Attis imao na čelu izrađen bogati vijenac cvijeća, from Ostia who had syncretistic connections ali, nasuprot Atisu iz Ostije, koji je imao with Dionysus and Men, there are no traces of sinkretističke veze s Dionizom i Menom, syncretism on the statue from Medviđa. On the na kipu iz Medviđe ne uočavaju se tragovi basis of these holes, if they were actually used sinkretizma. Na osnovi tih rupica, ako su for inserting flowers, one might conclude that stvarno služile za umetanje cvijeća, moglo this statue was used in regular and cyclical cult

38 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... bi se zaključiti da se ovaj kip koristio u re- rituals when the statue was decorated. Since a dovitim i cikličkim kultnim obredima kada break is visible on the lower side of the chin, se i ukrašavala statua. S obzirom na to da je Medini thinks that the posture of the statue na donjoj strani brade vidljiv lom, Medini might be related to the position of sad Attis smatra da bi se stav kipa mogao povezati (Attis tristis) with the head resting on the hand. s položajem tugujućeg Atisa (Attis tristis) Statue of Attis is of local origin. On the basis gdje je glava oslonjena na ruku. Kip Atisa of modeling eye pupils Medini concludes that djelo je lokalne izvedbe, a na osnovi detalja this statue probably belonged to the first half izvedbe zjenica Medini zaključuje kako je and the middle of the second century. ova skulptura vjerojatno pripadala razdoblju prve polovice i sredine II. stoljeća. 1978 19. Etnička struktura stanovništva 1978. antičke Liburnije u svijetlu epigrafičkih 19. Etnička struktura stanovništva izvora, Materijali SADJ, 15 (Naseljavanje i antičke Liburnije u svjetlu epigrafičkih naselja u antici, X. kongres arheologa Jugo- izvora, Materijali SADJ, 15 (Naseljavanje slavije, Prilep, 1976.), Beograd, 1978, 67-85. i naselja u antici, X. kongres arheologa (summary: The Ethnical Structure of An- Jugoslavije, Prilep, 1976.), Beograd, 1978, tique Liburnia in the Light of Epigraphical 67-85. (summary: The Ethnical Structure Sources) of Antique Liburnia in the Light of Epi- graphical Sources) On the basis of data from the epigraphic sources, Medini discusses ethnical characteris- Na temelju podataka koji se mogu tics of Liburnia paying special attention to autochtonous population. He used earlier research dobiti iz epigrafskih izvora, Medini rasprav- and different methodological approaches used lja o etničkim značajkama Liburnije s oso- previously by scientists. The author also men- bitim osvrtom na autohtono stanovništvo. tiones that certain population groups, particu- Pri obradi podataka oslanjao se i na više larly those with Greek or Oriental names were prijašnjih istraživanja i na različite metodo- very difficult or impossible to determine ethni- loške pristupe koje su aplicirali znanstvenici cally though epigraphic sources were reliable in prije njega. Autor također napominje, iako many segments. Research in the region of the su epigrafski izvori pouzdani u mnogim se- province of Dalmatia, particularly in the Libur- gmentima, da je određene grupe pučanstva, nia region was intensive and detailed. Special pogotovo one grčkog ili orijentalnog imen- attention was paid to municipal aristocracy skog oblika, vrlo teško ili nemoguće etnički and autochtonous population. Medini classi- odrediti. Istraživanja na području provincije fied population in Liburnia into three ethnical Dalmacije, pogotovo na području Liburni- and regional groups: autochtonous population je, bila su intenzivna i detaljna, a osobita (Liburnians), settlers from western provinces

39 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 se pozornost posvetila municipalnoj aristo- (Italics, Gauls, Hispanians and Germani) and kraciji i autohtonom stanovništvu. Medini settlers from eastern provinces. Medini system- dijeli pučanstvo u Liburniji na tri etničko- atically analyzed onomastic information from regionalne skupine, na autohtono pučanstvo every important settlement giving a number of (Liburni), na doseljenike iz zapadnih pro- name forms which were divided on the basis vincija (Italici, Gali, Hispanici i Germani) of ethnical group and singles out local char- i na doseljenike iz istočnih provincija. Me- acteristics and distinguished families. On the dini sustavno analizira onomastičke podatke basis of numerical data, Liburnian settlements iz svakoga važnijeg naselja i pritom donosi were divided into three groups. The first group broj imenskih oblika te ih onda dijeli prema comprises Liburnian-Roman municipia with etničkoj skupini i izdvaja lokalne značajke i greatest number of autochtonous residents, the istaknute porodice. Na osnovi brojčanih po- second group is characterized by balance be- kazatelja, liburnijska naselja dijeli u tri gru- tween autochtonous residents and settlers, and pe, gdje prvu grupu čine liburnsko-rimski the third group consists of the settlements with municipiji u kojima je brojčano najsnažnije dominant settlers of Italic origin. Such demo- autohtono pučanstvo, drugu grupu karakte- graphic-ethnical particularity and disparity were rizira ravnoteža između autohtonih i dose- consequences of uneven process of the Roman ljenih stanovnika, a treća su grupa naselja colonization of Liburnia. Medini emphasizes u kojima dominiraju doseljenici pretežno that autochtonous residents gradually and in italskog podrijetla. Takva demografsko-et- different ways acquired status of the Roman nička osobitost i nejednakost posljedice su citizens which resulted in an uninterrupted de- neravnomjernog procesa rimske kolonizaci- velopment of autochtonous characteristics and je liburnijskih krajeva. Medini ističe da su achievements of the spiritual culture which was reflected in different name forms. Due to this autohtoni stanovnici postupno i na razne na- relative independence, inflow of Italics varied čine postizali status rimskih građana, što je and most likely it depended on the political and rezultiralo nesmetanim razvojem autohtonih economic conditions as well as ethnical com- karakteristika i tečevina duhovne kulture, a pactness of the autochtonous community. It is očitovalo se i u imenskim oblicima. Tako- interesting that smaller municipia outside main đer, zbog te relativne samostalnosti, priljev roads such as Clambetae, Hadra and Alveria had Italika je varirao i vrlo je vjerojatno ovisio greater influence of Italics, what is more Italics o političkim i ekonomskim uvjetima kao i o were dominant. On the other hand, centers of etničkoj kompaktnosti autohtone zajednice. colonization in the Liburnian region were Iader Interesantno je da su manji municipiji izvan and Burnum and there are more information on glavnih prometnih pravaca, kao Klambete, settlers Italics from these two centers than from Hadra i Alverija, imali veći utjecaj Italika, all other Liburnian settlements. However in a dapače, Italici su prevladavali. S druge stra- conclusion Medini states that the Liburnian eth- ne, središta kolonizacije u liburnskoj regiji nos remained dominant not only in a series of

40 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... bila su Jader i Burnum i iz ta dva središta settlements but in the entire Liburnia, except for potječe više podataka o doseljenim Italicima several aforementioned centers of Romaniza- nego iz svih ostalih lilburnijskih naselja zation. Orientals are the least secure category ono- jedno. Ipak, zaključno Medini navodi kako je mastically, since such names were present in the liburnski etnos ostao dominantan ne samo u western parts of the Empire as well. Generally nizu naselja nego i u cijeloj Liburniji, osim Medini concludes that penetration of this group nekoliko gore navedenih središta romanizaci- followed the settling of Italics. In Late Antiq- je. Orijentalci su onomastički najnesigurnija uity number of monuments decreased, but even kategorija, jer su takva imena bila raširena i u these scarce data indicate that the community of zapadnim dijelovima Carstva, ali generalno autochtonous origin continued to exist alongside Medini zaključuje kako je prodor ove skupi- Italics and Orientals. ne uslijedio kasnije od naseljavanja Italika. U kasnoj antici opada broj epigrafskih spo- 20. Le culte de Cybèle dans la Li- menika, ali i prema takvim oskudnim podat- burnie antique, Hommages à Martin J. Ver- cima može se zaključiti da se osim doselja- maseren, II, Leiden, Brill, 1978, 733-756 + vanja Italika i orijentalaca nastavlja i život Pl. CXLIII-CLVI. (The cult of Cybele in zajednica autohtonog podrijetla. Liburnia)

20. Le culte de Cybèle dans la Li- In this article Medini analyzes monu- burnie antique, Hommages à Martin J. ments of the Metroac cult from Liburnia and Vermaseren, II, Leiden, Brill, 1978, 733- concludes that as early as during the first and 756 + Pl. CXLIII-CLVI particularly second centuries this cult was accepted in the coastal region. Finds from Rab, Asseria and Nin confirm this hypothesis U ovom članku Medini analizira whereas a find from Tarsatica evidently- be spomenike metroačkog kulta iz Liburnije i longs to imported monuments. Fragments of zaključuje kako se već tijekom I., a osobito two sculptures of Magna Mater exhibiting ex- početkom II. stoljeća ovaj kult ukorijenio na cellent craftsmanship were found in Senj. Tak- priobalnom prostoru. Nalazi iz Raba, Aserije ing into consideration that an inscription was i Nina potvrđuju tu pretpostavku, dok nalaz found in the vicinity, it is more than likely that iz Tarsatike očito pripada importiranim spo- Senia was a strong center of the cult. Having in menicima. U Senju su također pronađeni fra- mind characteristics of both sculptures, which gmenti dviju skulptura Magnae Matris koji were probably produced in Italy, Medini con- su izrađeni u vrhunskoj tehnici, a uz natpis cluded that the cult in Senia was venerated as koji je pronađen u blizini, vrlo je vjerojatno early as the first century, and epithets Augusta Senija bila jak centar kulta. Imajući u vidu and Magna Deorum Mater (Verridia Psyche karakteristike obiju skulptura, proizvedenih had the inscription made) were specific for the najvjerojatnije u Italiji, Medini zaključuje da African region which might indicate the origin

41 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 se kult u Seniji štovao već od I. stoljeća, a epi- of this cult in Dalmatia. A head of the statue teti Augusta i Magna Deorum Mater (natpis ascibed to Attis was found in Aenona, together je izradila Veridija Psihe /Verridia Psyche/), with several appliquès in shape of Attis’ head specifični su za afričko područje, pa bi se na which were directly related to funerary cult osnovi toga mogao zaključiti i smjer dolaska according to Medini. The author mentioned ovog kulta u provinciju Dalmaciju. frescos and small finds found in the area of U Enoni je pronađena glava statue koja forum in Zadar as a proof of existence of the se pripisuje Atisu, a uz nju je pronađeno i više sanctuary of Magna Mater in Iader. In Asseria, aplika u obliku glave Atisa za koje Medini outside city perimeter, a votive altar dedicated smatra da su bile izravno vezane uz pogreb- to Cybele was found which also might indi- ni kult. Autor navodi nalaze freski i sitnog cate presence of a sanctuary. The most evident materijala pronađenog na prostoru Foruma proof of the sanctuary presence was found at antičkog Zadra, kao dokaz postojanja sveti- Burnum: a frieze in relief representing a course šta Magnae Matris u Jaderu. U Aseriji, izvan of at least four scenes separated from one an- perimetra grada, otkriven je zavjetni oltar other with motifs of the Metroac cult. Having posvećen Kibeli, što bi također indiciralo po- in mind finds from Karin, Hadra and Mijolo- stojanje svetišta. U Burnumu je pak pronađen vac near Pridraga, Medini concludes that the najočigledniji dokaz postojanja svetišta, friz cult of Magna Mater was known in the terri- u reljefu koji je prikazivao slijed od najmanje tory of almost entire Liburnia from the sec- četiri prizora, odijeljena jedan od drugoga, na ond century, encompassing larger and smaller kojima su vidljivi motivi iz metroačkog kul- settlements. Coastal cities were centers of the ta. Uz nalaze iz Karina, Hadre i Mijolovca u cult’s dissemination. blizini Pridrage, Medini zaključuje da je kult 1979 Magnae Matris bio poznat na teritoriju goto- 21. Iovilae zavjet iz Burnuma, Radovi vo cijele Liburnije od II. stoljeća, da je obu- Filozofskog fakulteta u Zadru, 18(8), Zadar, hvaćao veća i manja naselja, a centri širenja 1978/1979 (1979), 137-165 + 2 tab. (résumé: kulta bili su gradovi na obali. Iovilae-voeu de Burnum) (Iovilae vow from Burnum) 1979. 21. Iovilae zavjet iz Burnuma, Ra- Peculiar inscription on the votive al- dovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 18(8), tar from Burnum (CIL 3, 9898) has presented Zadar, 1978/1979 (1979), 137-165 + 2 tab. a problem for scientists for years due to text’s (résumé: Iovilae-voeu de Burnum) formulation. In this article Julijan Medini payed attention to this problem. Many scientists con- Osebujan natpis na zavjetnom žrtveni- cluded that this was a fragment, not a complete ku iz Burnuma (CIL 3, 9898) duži niz godina altar due to not knowing the circumstances of the stvarao je probleme mnogim znanstvenicima find. Because of this mistake there were several

42 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... zbog formulacije teksta, a u ovom se radu theories considering name form of the dedicant tim problemom pozabavio i Julijan Medi- and the deity that the altar was dedicated to. Af- ni. Mnogi znanstvenici, zbog nepoznavanja ter the analysis of the quality of letters on the in- okolnosti nalaza, zaključili su kako se radi o scription, Medini noticed that the stone-mason ulomku, a ne o cjelovitom žrtveniku. Zbog probably forgot to carve the praenomen of the te pogreške postavljeno je više teorija koje dedicant and that he corrected the mistake by su razmatrale imenski oblik dedikanta kao i carving the letter C subsequently. Letters LE božanstvo kojemu je taj žrtvenik posvećen. were also subsequently carved into the origi- Proučavajući kvalitetu izrade slova natpisa, nal text which was read by Medini as C(aius) Medini uočava da je klesar vjerojatno pri Coranus Iovi v(otum) s(olvit). Medini believes izradi natpisa zaboravio uklesati praenomen that these two subsequent letters were carved dedikanta te je tu pogrešku ispravio urezuju- soon after the original text had been set up. ći naknadno slovo C. Također su i slova LE Subsequent addition of letters LE presented a naknadno uklesana u originalni tekst, koji je problem in the reading of the entire text. Medini Medini restituirao kao C(aius) Coranus Iovi negates theories proposed by Hula, Mommsen v(otum) s(olvit). Medini smatra da su ta dva or Patsch and believes that these two letters naknadna slova uklesana ubrzo nakon postav- should not be observed as a separate whole but ljanja originalnog teksta. Naknadni dodatak in relation to the aforegoing word which is the slova LE predstavljao je problem u restituciji name of the deity, Jupiter. Therefore the author cjelovitog teksta, a Medini negira teorije koje related this inscription to the iúvilas vows from su postavili znanstvenici kao Hula, Momm- Capua which were written in the Oscan dialect sen ili Patsch te smatra da se ta dva slova ne in the fourth and third centuries BC. Owner of bi trebala promatrati kao zasebna cjelina nego iúvilú is regularly mentioned in these texts, and there is also a mention of deity Iuppiter Flag- kao jedinstveni spoj s prethodnom riječi, a to ius. These inscriptions were actaully objects je ime božanstva, Jupitera. Stoga, autor ovaj with marked notion of a complex ritual and it natpis povezuje sa zavjetima iúvilas iz Kapue denoted determining of the ritual cyclical and koji su pisani u oskičkom dijalektu i potječu periodical commitment. iz IV.-III. stoljeća prije Krista, a u čijem se In its construction, addition LE in this tekstu obvezno navodi vlasnik iúvilú, dok je inscription does not negate the original form na jednom mjestu zabilježeno i ime božanstva of the text so that the name Jupiter, though in- Iuppiter Flagius. Ti natpisi zapravo su objekti corporated into a new whole did not lose its na kojima je označen pojam složenog rituala dominance. Medini’s opinion is that the dedi- i naznačivao je utvrđivanje ritualne cikličke i cant decided to perform a unique rite in accord- periodičke obveze. ance with old religious traditions of the region Po svojoj konstrukciji, sam dodatak LE he came from, and accordingly he changed the na ovom natpisu ne negira prvotni oblik teksta, votive text. Problem to be solved was the way pa tako ime Jupiter, iako je inkorporirano u in which this ritual reached Burnum from this

43 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 novu cjelinu, nije izgubilo svoj dominantni distant region, and how this ritual survived značaj. Medini smatra da je dedikant odlu- from the fourth and third centuries BC until čio, u skladu sa starim religijskim tradici- the early Imperial period when this inscription jama kraja iz kojeg je potekao, izvršiti po- was dated. Medini discusses this problem and seban ritus i sukladno tome promijenio je proposes a theory that the elements of the ritual tekst zavjeta. Problem koji je trebalo razrije- in the Campanian region continued to exist as šiti, upravo je način na koji je taj ritual stigao a religious tradition of local character coming iz tako udaljenog područja u Burnum kao i to Burnum from this region with Italic soldiers. kako je taj ritual preživio od IV. ili III. stolje- The author also mentiones the name of the dedi- ća prije Krista sve do ranocarskog razdoblja, cant, Caius Coranus which is frequent in the kada se smješta nastanak ovog natpisa. Me- Etruscan region, as another element supporting dini taj problem razmatra i donosi teoriju da this thesis. Medini’s opinon is that this altar was su elementi rituala u kampanskom području a part of a closed unit consisting of four votive nastavili živjeti kao religijska tradicija lo- altars with approximately same dimensions and kalnog karaktera i iz tog prostora s italskim characteristics and from the same period. Dedi- vojnicima došli do Burnuma. Autor navo- cants, perhaps Italics from the Oscan speak- di i ime dedikanta, Caius Coranus, koje je ing region, might have belonged to the earliest vrlo često na prostoru Etrurije, kao još jedan group of soldiers residing at Burnum. On the element koji potkrepljuje ovu teoriju. Medi- basis of these votive altars the author believes ni smatra de je ovaj žrtvenik dio zatvorene that the existence of one of the oldest Jupiter’s cjeline koju čine četiri zavjetne are približ- sanctuaries in ancient Liburnia and the province no istih dimenzija i karakteristika i iz istog of Dalmatia might be confirmed in the vicinity razdoblja, a dedikanti, možda upravo Italici of the military camp at Burnum. s oskičkoga govornog područja, pripadali bi 22. Rimsko doba, Arheološki muzej najstarijem vojničkom sloju koji je prvi živio Zadar – Vodič, Zadar, 1979, 28-45. (Roman u Burnumu. Na osnovi ovih zavjetnih ara au- era, Archaeological Museum Zadar – guide) tor smatra da bi se moglo dokazati postojanje jednog od najstarijih Jupiterovih svetišta Julijan Medini describes ancient collec- u antičkoj Liburniji i provinciji Dalmaciji, tion i.e. exhibition of the material culture from upravo u blizini vojnog logora u Burnumu. Classical Antiquity in this part of the guide through the Archaeological Museum in Zadar. 22. Rimsko doba, Arheološki muzej This collection encompasses period from the Zadar – Vodič, Zadar, 1979, 28-45. first century BC until the 6th century AD. The author describes the display detailedly, mov- Julijan Medini u ovom je dijelu vodi- ing systematically from the entrance to the first ča po Arheološkom muzeju u Zadru opisao storey where the period immediately after the antičku zbirku, tj. izložbu materijalne kulture Roman conquest of Liburnia was represented,

44 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... antike. Ta zbirka obuhvaća razdoblje od I. sto- with stelae and stone plastic art, over repre- ljeća prije Krista pa sve do VI. stoljeća nakon sentations of elements of ancient architecture Krista. Autor je detaljno opisao postav, kreću- in shape of protomes from triumphal arches or ći sustavno od ulaza na kat gdje je prikazano epigraphic data on munificences all the way to razdoblje neposredno nakon rimskog osvaja- the center of the display area where a mosaic is nja Liburnije i gdje su prikazane stele i kame- exhibited. He gives a historical context about na plastika, preko prikaza elemenata antičke every detail in order to introduce the entire an- arhitekture u obliku protoma sa slavoluka ili cient civilization in the Liburnia region to the epigrafskih podataka o munificijencijama sve reader. He presents trade systems and mentions do sredine izložbenog prostora gdje je izlo- the most important raw materials and items of žen mozaik. O svakom detalju daje povijesni trade. He also describes display cases showing kontekst kako bi se čitatelj mogao bolje upo- finds from several grave units ephasizing the znati sa cjelokupnom antičkom civilizacijom importance of necropoles for understanding na području Liburnije pa tako prikazuje su- Roman society and lists basic types of graves stave trgovine te navodi najvažnije sirovine i and material found in them. materijal kojim se trgovalo. Nadalje opisuje i Medini also presents organization of sadržaje vitrina u kojima je prikazan materijal the colony of Iader on a board as well as a mod- iz nekoliko grobnih cjelina te se na taj mate- el of the forum with public objects and offers rijal nadovezuje pričom o važnosti nekropo- general information on the buildings and life in la za spoznavanje rimskog društva i nabraja a city with colonial status. Trade with ceramic osnovne tipove grobova i materijala koji se vessels and glass was particularly important in nalazi u njima. Medini preko panoa koji pri- antiquity, and nowadays this material indicates kazuje raster kolonije Jader i makete foruma trade routes which were used in antiquity, but it also reveals local professions. Economic and s javnim objektima donosi i opće informaci- cultural relations with other provinces are con- je o građevinama i životu u jednom gradu s firmed by stone monuments of which Medini kolonijskim statusom. Trgovina keramičkim singled out monumental statues of Roman posudama i staklom bila je osobito važna i emperors in the museum’s hall. Desription of u antičko doba, a taj materijal u današnje je the ancient collection in the museum was fin- vrijeme pokazatelj trgovačkih smjerova koji ished with a concise overview of main cults su u antici bili osobito aktivni, ali i upućuje in Liburnia, and an account of the emergence na lokalne djelatnosti. Gospodarske i kulturne of Christianity and material evidence of the veze s drugim provincijama potvrđuju i kame- Gothic rule from the sixth century. ni spomenici od kojih Medini osobito izdvaja monumentalne skulpture rimskih vladara u predvorju Muzeja. Opisivanje antičke zbirke u Muzeju Medini završava sažetim prikazom temeljnih kultova u Liburniji, prikazom

45 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 pojave kršćanstva i materijalnim tragovima 1980 gotske vladavine iz VI. stoljeća. 23. O nekim kronološkim i sadržajnim značajkama poglavlja o Dal- 1980. maciji u djelu Cosmographia anonimnog 23. O nekim kronološkim i sadr- pisca iz Ravene, Materijali SADJ, 17 (Putevi žajnim značajkama poglavlja o Dalmaciji i komunikacije u antici, Simpozij Saveza u djelu Cosmographia anonimnog pisca arheoloških društava Jugoslavije, Peć, iz Ravene, Materijali SADJ, 17 (Putevi i 1978.), Beograd, 1980, 69-83. (résumé: De komunikacije u antici, Simpozij Saveza quelques characteristiques chronologiques arheoloških društava Jugoslavije, Peć, et substantielles du chapitre sur la samatie 1978.), Beograd, 1980, 69-83. (résumé: De dans „Cosmographia“ oeuvre d’un auteur quelques characteristiques chronologiqu- anonyme de Ravenne) (On certain chrono- es et substantielles du chapitre sur la sa- logical and substantial characteristics of the matie dans „Cosmographia“ oeuvre d’un chapter on Dalmatia in Cosmographia by an auteur anonyme de Ravenne) anonimous author from Ravenna)

U raspravi o kopnenim i pomorskim In the discussion about terrestrial and komunikacijama u kasnoantičkom i rano- naval communications in late antique and early srednjovjekovnom razdoblju Medini se kon- medieval period Medini studies the work Cos- centrirao na djelo Cosmographia anonimnog mographia by an anonimous writer from Ra- pisca iz Ravene. Smatra da su promjene u venna. He believes that changes in the mean- značenju komunikacija u kasnoantičkom raz- ing of communications in Late Antiquity were doblju vezane uz opće čimbenike, a to su pro- related to the general factors such as changes in the structure and organization of production, mjene u strukturi i organizaciji proizvodnje, decrease in world and regional trade and crisis opadanje svjetske i regionalne trgovine i kri- in exchange of goods for money.The other fac- za robnonovčane razmjene. Drugi čimbenik tor causing changes was political and adminis- koji uvjetuje promjene jest politička i admi- trative-territorial instability of the Roman state nistrativno-teritorijalna nestabilnost rimske which was divided in two empires from 395 AD. države koja je već od 395. godine podijeljena It is important to mention for the Pannonian re- na dva carstva. Za područje Panonije važno gion that a larger part of the territory in the fifth je napomenuti da je veći dio tog teritorija u and sixth centuries was occupied by «barbar- V. i VI. stoljeću bio u “barbarskim” rukama. ians». Anonymous cosmographer from Ravenna Upravo o komunikacijama u ovom razdoblju writes about communications in this period in piše Anonimni kozmograf iz Ravene u poglav- a chapter of his work Cosmographia. His main lju svog djela Cosmographia, a glavni izvori sources for northern regions were of Gothic ori- za opis sjevernih krajeva gotskog su podrijetla, gin whereas sources for the Dalmatia region are dok su za područje Dalmacije izvori još uvijek still Roman, particularly data by “philosopher”

46 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... rimski, osobito podatci “filozofa” Maksima. Maximus. On the basis of that Medini assumes Na temelju toga Medini pretpostavlja kako that the source used by cosmographer from Ra- izvor kojim se Ravenat služio u opisu Dal- venna in the description of Dalmatia was not macije ne potječe iz istog ili približno istog contemporary with the Gothic source. In deter- vremena u kojem je nastao gotski izvor. Za mining the period of the source formation it is utvrđivanje vremena nastanka izvora iznimno exceptionally important to mention the territorial je važan spomen teritorijalnog opsega Dal- scope of Dalmatia which is different in cosmog- macije, koji u Ravenatovu zapisu odudara od rapher’s work from other ancient sources, partic- ostalih antičkih izvora, osobito kod granice ularly regarding boundaries of Liburnia. Medini Liburnije. Medini zaključuje kako Ravenat concludes that cosmographer from Ravenna was nije bio običan nekritički kompilator podata- not just an uncritical compiler but he probably ka nego se vrlo vjerojatno koristio podatcima used information in accordance with news of the koji nisu bili u suprotnosti s vijestima izvora sources he trusted. Accordingly he concludes u koje je imao povjerenje. Sukladno s tim, za- that the writer chose Maximus for the descrip- ključuje kako je pisac izabrao baš Maksima tion of Dalmatia because his information on the za opis Dalmacije, jer su se njegovi podatci boundaries of Liburnia corresponded to the data o granicama Liburnije poklapali s podatci- of the Gothic source, Markomir. The first original ma gotskog izvora, Markomira. Prvi, izvorni group of data refers to the actual situation in the sloj podataka odnosi se na stvarnu situaciju first half of the sixth century and describes settle- u prvoj polovici VI. stoljeća i opisuje naselja ments with continuity from the first and second koja imaju kontinuitet još od I. i II. stoljeća i centuries which were recorded in the itineraries već su bila i prije zabilježena u itinerarima, earlier. Some new settlements were mentioned ali se spominju i nova naselja za koja Medi- which are of late antique origin, according to Medini, or they became more prominent in Late ni zaključuje da su kasnoantičkog podrijetla Antiquity. Decrease of importance of Burnum ili im je tek u kasnoj antici poraslo značenje. and strengthening of a new center in Knin was Opadanje značenja Burnuma i jačanje novog important regarding changes in road directions. središta u Kninu važno je i za promjene u ce- Cosmographer from Ravenna divided all stovnim pravcima. Dalmatian settlements into several groups. The Ravenat dijeli sva dalmatinska naselja first group comprises the greatest number of set- u više grupa. Prva grupa sadrži najveći broj tlements along the coast from Bursumium to Ia- naselja duž obale od Burzumija do Jadera; der; from Bursumium to Narona settlements are od Burzumija do Narone naselja se djelomič- partially listed following the route of the imperial no nabrajaju prema trasi imperijalne ceste od road from Aquileia to Lissos. List of settlements Akvileje do Lisosa, a od Narone do Jadera from Narona to Iader is based on the route of the popis naselja se zasniva na temelju trase ceste road Salona – Scardona – Iader. On the basis of Salona – Skardona – Jader. Na osnovi tretma- the treatment of these roads, Medini concludes na tih cesta, Medini zaključuje kako su mnoge that many communications lost their importance

47 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 komunikacije već u vrijeme kad su Maksim as connection between Greece and Italy in the i naknadno Ravenat pisali svoja djela bile time when Maximus and subsequently cosmog- izgubile svoje značenje veze između Grčke rapher from Ravenna wrote their works. Medini i Italije. Medini smatra da je strateški i pro- believes that Knin became strategic and transit metni centar u ovom razdoblju postao Knin, center in this period whereas Burnum lost its dok Burnum gubi značenje i to vjerojatno importance, probably at the transition from the na prijelazu iz V. u VI. stoljeće, što potvrđu- fifth to sixth centuries which is confirmed by -ar ju i arheološki nalazi. To je razumljivo, jer je chaeological evidence. This is understandable, Burnum štitio ceste Akvileja – Lisos i Bur- since Burnum protected roads Aquileia – Lis- num – Bosanski Petrovac koje u ovom razdo- sos and Burnum – Bosanski Petrovac which lost blju gube na značenju. Medini uočava da su importance in this period. Medini notices that te promjene započele već u kasnoantičkom these changes started in Late Antiquity, and they razdoblju, a potpuno su se uobličile za istoč- were completely formed during the Osthrogoth- nogotske države. Osim ovih podataka, još su ic state. In addition to these finds, notes on five vrlo značajni i navodi pet ekvacija, tj. drugih equations are very important, i.e. other names of imena naselja iz prve grupe za koje se smatra the settlements from the first group which are da su kasnije dopune Maksimovih podataka. believed to be later supplements of Maximus’ Te ekvacije su: Epitaurum id est Ragusium, data. These equations were: Epitaurum id est Pardua id est Stamnes, Aronia id est Mucru, Ragusium, Pardua id est Stamnes, Aronia id est Unione id est Musaro i Bausione id est Ori- Mucru, Unione id est Musaro and Bausione id do. Interesantno je da su kod većine ekvacija est Orido. It is interesting that in most equations druga imena prvi put u povijesnim vrelima second names were recorded for the first time zabilježena baš u Ravenatovoj Kozmografiji. in historical sources exactly in Cosmographia by an anonymous author from Ravenna. On the Na osnovi analogije Epitaur – Raguzij (Epi- basis of analogy Epitaurum – Ragusium, Medini taurum – Ragusium), Medini zaključuje da bi concludes that all these equations may have had sve ove ekvacije mogle imati isti povod, a to je the same cause – moving of population from a preseljenje pučanstva iz jednog naselja koje je settlement on an unprotected position with one bilo na nezaštićenom položaju i nosilo jedno name to another, secondary settlement serving ime, u refugijalno, sekundarno naselje koje je as a refuge with another name. On the basis of dobilo drugi naziv. Na osnovi ovih zaključaka these conclusions, the author believes that after autor također smatra da je nakon doseljavanja the arrival of Southern Slavs in the coastal part of Južnih Slavena u priobalnom dijelu Dalmacije Dalmatia more Roman settlements continued to ostalo više romanskih naselja nego što se prije exist than thought before, but over the course of smatralo, ali su i ona s vremenom prestala ži- time they ceased to exist owing to more difficult vjeti zbog otežanih ekonomskih uvjeta. economic conditions.

48 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija...

24. Provincia Liburnia, Diadora, 24. Provincia Liburnia, Diadora, 9, 9, Zadar, 1980, 363-441 + 3 tab. (résumé: Zadar, 1980, 363-441 + 3 tab. (résumé: Pro- Provincia Liburnia) vincia Liburnia) U ovom članku gotovo monografskog opsega, Medini je upozorio na specifičan po- In this article of monographic character ložaj Liburna i razvoj Liburnije kroz povije- Medini considered specific position of the Li- sna razdoblja s osobitim osvrtom na značenje burnians and development of Liburnia through koje je taj pojam imao u II. i VI. stoljeću. On u historical periods paying special attention to ovom članku razmatra vrijeme i razlog nastan- the meaning of the term in the second and ka prokuratorske provincije Liburnije, prostor sixth centuries. He considered period and rea- koji je zauzimala, njezino trajanje i položaj u son for founding the procuratorial province of rimskoj državi. Naime, on smatra da sredinom Liburnia, the area it encompassed, its duration II. stoljeća ime Liburnia nije više označavalo and position within the Roman state. Namely, samo prostor gdje su u prapovijesti živjeli Li- he believes that in the mid-second century burni nego se proširilo i na prostor Japoda, a name Liburnia represented not only the re- kao vjerojatni razlog te promjene navodi po- gion inhabited by the Liburnians in prehistory voljan položaj obaju naroda u ranocarskom but it also encompassed the Iapodean region. razdoblju kao i činjenicu da su bili uključeni Probable reason of this change was favourable u isti sudbeni okrug sa sjedištem u Skardo- position of both populations in the early Impe- ni. Kroz epigrafske i literarne izvore gdje se rial period and the fact that they belonged to Liburnija naziva provincijom, Medini teore- the same judicial district with the seat in Scar- tizira kako su osobine i ime Liburnije u antici dona. Through epigraphic and literary sourc- i ranom srednjem vijeku označavali ne samo es in which Liburnia was called a province, geografsko-teritorijalni nego i administrativ- Medini theorizes that characteristics and name of Liburnia in antiquity and the Early Middle no-teritorijalni pojam. Prema tome bi prvi Ages denoted not only geographical-territorial izvor bili natpisi Lucija Artorija Kasta (CIL but also administrative-territorial notion. Ac- 3, 1919=8513=12813 i CIL 3, 12791=14224) cordingly the inscriptions of Lucius Artorius gdje se navodi kako je pokojnik bio procu- Castus (CIL 3, 1919=8513=12813 and CIL 3, rator centenarius provinciae Liburniae. Na 12791=14224) would be the first source men- temelju tumačenja činjenica iz natpisa autor tioning that the deceased person was procura- zaključuje kako je osnivanje prokuratorske tor centenarius provinciae Liburniae. On the provincije bilo dio procesa razvijanja i usa- basis of interpretation of facts from the inscrip- vršavanja obrambenog sustava Italije krajem tion the author concludes that foundation of a II. stoljeća. On smatra da je situacija u kojoj procuratorial province was part of the process se našla rimska država za vrijeme vladavine of developing and improving defensive sys- Marka Aurelija i Komoda potakla reorgani- tem in Italy by the end of the second century. zaciju strukture provincija, koja je zahvatila i He believes that the situation in the Roman

49 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94

Liburniju, osobito organizacijom praetentura state during the reigns of Marcus Aurelius and Italiae et Alpium u koju je možda bio uklju- Commodus incited reorganization of the prov- čen i sjeverozapadni dio Liburnije. Kao potvr- ince structure, which affected Liburnia, partic- du o djelovanju vojnih jedinica, augzilijarnih ularly by organization of praetentura Italiae četa, u Liburniji, Medini navodi građevinske et Alpium which might have encompassed aktivnosti na području Burnuma i benificija- north-western part of Liburnia. As a confirma- rijske natpise na osnovi kojih zaključuje da tion of activities of military units (auxiliary bi u tom mjestu bio i officium prokuratora troops) in Liburnia, Medini mentions building provincije Liburnije. Jedan od izrazitih pro- activities in the region of Burnum and benefi- blema ove teorije predstavlja upravo odnos ciary inscriptions which indicate that officium provincije Dalmacije s provincijom Liburni- of the procurator of the province of Liburnia jom. Osnivanje ove prokuratorske provincije might be at Burnum. One of the problems of bilo je efektivno upletanje u integritet jedne this theory is relation between the province of već postojeće geografsko-upravne jedinice Dalmatia and province of Liburnia. Founding kao i remećenje odnosa cara i Senata, osobi- of this procuratorial province was effective to jer je provincija Liburnija vrlo vjerojatno meddling with integrity of an already existing bila pod upravom cara. Medini smatra da je geographical-administrative unit as well as odluka da se izdvoji ovaj prostor, a ne cijela disturbance of relations beween the emperor provincija Dalmacija, u sustav obrane Italije and the Senate, particularly as the province of donesena na osnovi geografskih i tranzitnih Liburnia was most likely under the emperor’s karakteristika provincije i utemeljena na po- government. Medini believes that the decision sebnom položaju koje su Liburni uživali u to include this region, and not the entire prov- I. i II. stoljeću. Medini navodi i podatak koji ince of Dalmatia, into the defensive system of Italy was based on a special position enjoyed donosi Ptolomej Aleksandrijski u svom dje- by the Liburnians in the first and second centu- lu Geografija, gdje razlikuje dvije oblasti: 1) ries. Medini mentions information from Geo- Dalmaciju, oblast južno od Krke i 2) Libur- graphia by Ptolemaeus of Alexandria who dis- niju, prostor skardonitanskoga juridičkoga tinguishes between two regions: 1) Dalmatia, konventa. Zaključno, krajem II. stoljeća kada region south of the Krka river and 2) Liburnia, je, po Mediniju, osnovana provincija Libur- region of the Scardonitan judicial district. Fi- nia obuhvaćala je teritorij skardonitanskoga nally, at the end of the second century when, juridičkog okruga približno u granicama koje according to Medini, the province of Libur- je on imao pri osnivanju u Augustovo doba. nia was founded, it encompassed the terri- Medini smatra da je provincija tako izdvojena tory of the judicial district of Scardona with iz jurisdikcije namjesnika provincije Dalma- approximately same boundaries which it had cije i podvrgnuta središnjoj vlasti u Rimu. U at the time of foundation in the Augustus’ razdoblju od II. do VI. stoljeća nema potvrda era.Medini states that the province was iso- o postojanju provincije Liburnije, nego je taj lated in that way from the jurisdiction of the

50 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... prostor u izvorima uklopljen i spada pod je- governor of the province of Dalmatia and sub- dinstvenu upravu provincije Dalmacije. Me- jugated to the central government in Rome. In dini smatra da se razlozi nestanka ove proku- the period from the second to fourth centuries ratorske provincije vjerojatno moraju tražiti there are no confirmations of the existence of u promjeni vladajuće carske dinastije, ali i the province of Liburnia, this region belonged samoj promjeni povijesnih okolnosti. Podatci to the uniform administration of the province Anonimnog Kozmografa iz Ravene, gdje on of Dalmatia according to the sources. Medini izričito spominje provinciju Liburniju, važ- believes that the reason of disappearance of ni su za spoznavanje razvoja u VI. stoljeću. this procuratorial province must be looked for Na temelju tog izvora Medini teoretizira o in the change of ruling Imperial dynasty, as ponovnoj organizaciji Liburnije kao provin- well as the change of historical circumstances. cije koja bi obuhvaćala dio stare, klasične Li- Information of the anonymous cosmographer burnije dok bi sjeverozapadni dio Liburnije, from Ravenna explicitely refering to the prov- Tarsatička Liburnija, bio sastavni dio oblasti ince of Liburnia are important for understand- provincije. U IV. knjizi Kozmografije pro- ing the development in the sixth century. On vincija Liburnija je oblast s točno određenim the basis of this source, Medini theorizes about teritorijem i gradovima koji joj pripadaju, a reorganization of Liburnia as a province which opseg tog teritorija razlikuje se od opsega koji would encompass a part of the old, classical bi se mogao pripisati Liburniji iz II. stoljeća, Liburnia whereas the north-western part of jer se jugoistočna granica pomiče prema Ninu Liburnia (Liburnia Tarsaticensis) would have i Karinu. Sva ta pomicanja mogu se povezati been a part of the province’s area. In the fourth s turbulentnim povijesnim zbivanjima u V. i book of Cosmographia the province of Libur- VI. stoljeću i ostrogotsko-bizantskim sukobi- nia is a region with precisely defined territory and belonging cities. The scope of this territo- ma, a prevlast u provinciji Liburniji kroz duže ry differs from the scope of the second century bi razdoblje držali Goti s povremenom nomi- Liburnia as south-eastern border was moved nalnom prevlašću Bizanta. Medini zaključuje towards Nin and Karin. All these moves might kako ideju o postojanju provincije Liburnije, be related to the turbulent historical events in administrativno-teritorijalne jedinice gotske the fifth and sixth centuries and Osthrogothic- države koja je nastala u tijeku prvih godina Byzantine fights. Goths were dominant in the bizantsko-gotskog rata i vjerojatno trajala do province of Liburnia over a longer period with 552. godine, osim povijesnih izvora potvrđuju occasional nominal rule of Byzant. Medini i istočnogotski arheološki nalazi, osobito oni concludes that the idea about the existence of pronađeni oko Knina. Liburnia Tarsaticensis the province of Liburnia, as an administrative- bi tako po Medinijevu tumačenju bila granič- territorial unit of the Gothic state, which was na oblast provincije Liburnije oko grada Tar- formed during the first years of the Byzantine- satike i značajan dio sustava za obranu Italije. Gothic war and probably lasted until 552, is U Tarsatici se završavao sustav obrambenih confirmed not only by historical sources but

51 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 zidova Claustra Alpium Iuliarum i iz nje se also by the Osthrogothic archaeological finds, mogla uspostaviti i kopnena i pomorska veza particularly the ones found in the surroundings s gotskim središtem. Medini završava ovaj of Knin. According to Medini Liburnia Tarsa- opsežni rad sa zaključkom kako se postojanje ticensis would have been a boundary region of administrativno-teritorijalne jedinice, provin- the province of Liburnia in the surroundings cije Liburnije, u sastavu gotske države, teme- the city of Tarsatica and an important part of ljilo na osnovama prokuratorske Liburnije iz the defensive system of Italy. System of de- II. stoljeća, a ideja im je u osnovi bila ista, fensive walls Claustra Alpium Iuliarum ended zaštititi centar moći i vlasti. in Tarsatica from which it was easy to reach Usprkos činjenici da se o ovoj temi još Gothic center by land or sea. Medini ends this uvijek burno raspravlja u znanstvenim krugo- comprehensive article with a conclusion that vima, Mediniju se ne može osporiti njegova the existence of the administrative-territorial sposobnost da sustavno i korektno obradi epi- unit, province of Liburnia within Gothic state grafski materijal i iz tih izvora izvuče veliku was based on the bases of the procuratorial Li- količinu podataka povezujući razdoblja od burnia from the second century with the same antike do ranog srednjeg vijeka. idea of protecting the center of ruling power. Despite the fact that this theme has 25. Uloga oslobođenika u životu still been a subject of discussions in scholarly Narone, Dolina rijeke Neretve od prethi- circles, Medini analyzed epigraphic material storije do ranog srednjeg vijeka. Znan- systematically and correctly, extracting from stveni skup, Metković, 4-7. X. 1977. (Iz- these sources great amount of information in danja HAD-a, sv. 5), Split, 1980, 195-206. an attempt to connect periods from antiquity (summary: The Role of Freedmen in the to the Middle Ages. Life of Narona) 25. Uloga oslobođenika u životu Nar-

one, Dolina rijeke Neretve od prethistorije Uloga oslobođenika u životu svakoga do ranog srednjeg vijeka. Znanstveni skup, većeg naselja bila je iznimno važna. Medini Metković, 4-7. X. 1977. (Izdanja HAD-a, o toj problematici piše vrlo zanimljiv članak sv. 5), Split, 1980, 195-206. (summary: The u kojem na osnovi natpisa koji su podrije- Role of Freedmen in the Life of Narona) tlom iz Narone određuje položaj oslobođe- nika i njihovu ulogu u životu grada. Medini The role of freedmen in life of every navodi da su za pojavu i razvoj oslobođenič- larger settlement was exceptionally important. kog sloja bili iznimno važni ekonomski i et- Medini wrote an exceptionally interesting article nički čimbenici kao i status grada i njegove about this theme in which he uses inscriptions dimenzije. Sistematizacijom i analizom po- originally from Narona to determine the position dataka došlo se do zaključka kako su i rop- of a freedman and his role in the life of the city. stvo i oslobođenici bili kao masovne pojave Medini states that economic and ethnical factors

52 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... razvijeni samo u najvećim urbanim središti- as well as the status of the city and its dimen- ma, od kojih se ističu Jader, Narona i Salona, sions were exceptionally important for appear- gdje bi čak i do 50 posto pučanstva moglo ance and development of the social class of lib- biti robovskog podrijetla. Ipak, takva situa- ertines. Systematization and analysis of the data cija nije prisutna u drugim većim naseljima. led to conclusion that slavery and freedmen Medini je upravo u ovom članku postavio were massive phenomena developed only in the tezu da je u Naroni uloga oslobođenika bila largest urban centers such as Iader, Narona and bitno različita nego u nekim drugim urbanim Salona where up to 50% of population might središtima, a to se posebno odnosi na mo- have been descendants of slaves. However such gućnosti ulaska u gradsku upravu. Začetak situation was not recorded in other larger settle- tog razvoja javlja se već sredinom I. st. prije ments. In this article Medini proposed a thesis Krista, kada u Naroni postoji zajednica rim- that the role of freedmen in Narona was signifi- skih građana, a u to se vrijeme datira i natpis cantly different than in some other urban cent- (CIL 3, 1820 = CIL 3, 8423 = CIL 1, 2291 [+ ers, particularly in relation to the possibility of str. 1112]) koji dokazuje snažan i ran utjecaj entering the city administration. The beginning liberta na području Ilirika, jer se navode če- of such development appeared as early as the tiri magistrata Narone od kojih su dva oslo- mid-first century BC when a community of Ro- bođeničkog statusa. Medini tako smatra da man citizens was present in Narona. An inscrip- je u Naroni postojao znatan broj oslobođe- tion (CIL 3, 1820 = CIL 3, 8423 = CIL 1, 2291 nika već u kasnorepublikansko vrijeme, što [+ p. 1112]) which testifies to strong and early je vjerojatno rezultat razvijene trgovine koja influence of freedmen in Illyricum is dated to se odvijala upravo iz Narone prema unu- the same period. In this inscription four mag- trašnjosti Dalmacije. Gotovo jednaki udjel istrates from Narona were mentioned two of which were freedmen. Medini’s opinion is that oslobođenika i kolonista-zemljoposjednika there was a number of freedmen as early as the u službama izvršne vlasti kao i činjenica da Late Republican period which was probably a su oslobođenici već u prvoj generaciji mo- result of developed trade from Narona towards gli posjedovati zemljište i u društvenom se the interior of Dalmatia. Ratio of freedmen and statusu gotovo izjednačiti s patronom, po colonists-land owners in the offices of the exec- Mediniju bi mogli biti posljedica ratne situ- utive power was almost identical, and a freed- acije, ali vrlo su vjerojatno osnove toj pojavi man could possess land in the first generation bile ekonomskoga karaktera. Kupnja zemlje becoming equal in social sense with a patron. bila je važan čimbenik u procesu cjelovite According to Medini these might have been društvene afirmacije koji je omogućio da se consequences of the war situation, but it is more potomci najbogatijih liberta i pravno izjed- likely that causes of this phenomenon were of nače s municipalnom aristokracijom. Kao economic character. Land purchase was an im- još jedan dokaz visoke društvene pozicije portant factor in the process of complete social oslobođenika Medini razmatra i podatak o affirmation which enabled descendants of the

53 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 bijegu Ciceronova roba u Naronu te iznosi richest freedmen to become equal with munici- tezu kako je taj rob hotimice izabrao taj grad pal aristocracy legally. As another proof of high upravo na osnovi boljeg položaja liberta u social position of the freedmen, Medini consid- toj sredini. Iako je broj oslobođenika velik ers an information about the escape of Cicero’s i u razdoblju nakon osnutka kolonije, što se slave to Narona and proposes a thesis that this osobito dobro vidi po broju natpisa od osnut- slave chose Narona purposefully due to better ka kolonije pa do kraja II. stoljeća, u tom position of the freedmen in this community. Al- razdoblju u Naroni liberti nemaju više udjela though the number of freedmen was great also in u gradskoj upravi. Umanjivanje uloge oslo- the period after the colony was founded, which bođenika u korist municipalne aristokracije is reflected very well in the number of inscrip- vidljivo je i po tome što se na čelu augustala tions from the foundation of the colony until the nalazi slobodnorođena osoba. Medini natpi- end of the second century, in that period freed- se tog razdoblja koji spominju oslobođenike men no longer participated in the city admin- dijeli na tri grupe: natpisi s imenima carskih istration in Narona. Diminishing of the freed- oslobođenika, natpisi s imenima vojničkih men’s role in favour of the municipal aristocra- oslobođenika te natpisi gdje oslobođenici cy is also reflected in the fact that a free person, nose italske gentilicije, koji su i najbrojnija not a freedman was at the head of augustales. grupa. Iako više ne obavljaju upravne funk- Medini classified inscriptions from that period cije, oslobođenički je sloj i dalje većinom mentioning freedmen into three groups: in- zadržao dominantne ekonomske i društvene scriptions with the names of imperial freedmen, funkcije, a Medini smatra da je velik broj inscriptions with the names of military freed- oslobođenika vodio poslove patronima koji men and inscriptions in which freedmen bear se nisu niti nalazili u Naroni nego su tamo Italic gentilicia, which are the most numerous. Although they no longer performed governing imali svoje „podružnice“. Zbog takvih okol- functions, freedmen mostly retained dominant nosti oslobođenici su u Naroni mogli lakše economic and social functions. Medini believes steći priznanje unutar društva. S vremenom i that a great number of freedmen were handling vjerojatno u skladu sa svojom gospodarskom jobs for patrons which were even not at Narona snagom oni ponovno osvajaju znatan udio u but they had their “branch-offices”. Due to such političkoj vlasti, što se nije događalo u dru- circumstances freedmen in Narona could more gim rimskim kolonijama na istočnoj obali easily win recognition within society. Over the Jadrana. Medini smatra da su dva najvažnija course of time and probably in accordance with društveno-ekonomska sloja imala različite their economic power they regained consider- izvore zarade (zemljišni posjed – trgovina), able portion in the political power, which did a udaljenost posjeda od grada i vile rustike not happen in other Roman colonies on the east- u udaljenim dijelovima agera utjecale su na ern Adriatic coast. Medini belives that two most zadržavanje i nastavljanje aktivne društve- important social-economic classes had different ne uloge oslobođenika u gradu. Također, u sources of income (land estates – trade), and

54 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija...

Naroni je veća koncentracija natpisa gdje that the distance of the estate from the city and osobe nose gentilicij Publicius nego u bilo rustic villa in the distant parts of ager affected kojem drugom gradu u provinciji Dalmaciji, maintaining and continuing active social role of što bi upućivalo i na velik broj oslobođenika the freedmen in the city. Furthermore, there is zajednica (municipija, kolonija). greater concentration of the inscriptions with Uloga oslobođenika u Naroni vidlji- gentilicium Publicius in Narona than in any va je i u religijama, tj. naglašeno je štovanje other city in the province of Dalmatia, indicat- Merkura i Libera koji nije bio štovan samo ing the great number of freedmen of the com- kao bog plodnosti nego i zbog homofonije munities (minicipia, colonies). liber-slobodan, a štovanje careva kao bo- The role of the freedmen in Narona is žanstava u Naroni je brzo prihvaćeno. Svi reflected in religions as well i.e. there is empha- argumenti koje je Medini naveo dokazuju sized veneration of Mercury and Liber who was znatnu ekonomsku snagu i visoke društvene not honored only as a god of fertility but also pozicije oslobođenika u Naroni i upućuju na due to homophony liber – free, and honoring poseban položaj koji su oslobođenici zauzi- emperors as gods was quickly accepted in Na- mali u naronitanskom društvu već od sredine rona. All arguments listed by Medini testify to I. stoljeća prije Krista. considerable economic power and high social positions of the freedmen in Narona and indi- 26. Sabazijev kult u rimskoj pro- cate special position of the freedmen in Naroni- vinciji Dalmaciji, Vjesnik za arheologiju i tan society as early as the mid-first century BC. historiju dalmatinsku, 74, Split, 1980, 67- 88 + 2 tab. (summary: Sabazius’ Cult in 26. Sabazijev kult u rimskoj provin- the Roman Province of Dalmatia) ciji Dalmaciji, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 74, Split, 1980, 67-88 + 2 tab. (summary: Sabazius’ Cult in the Ro- Nalazi koji potvrđuju sabazijačku re- man Province of Dalmatia) ligiju u provinciji Dalmaciji nisu brojni, ali su ikonografski specifični. Kroz nalaze- je Finds confirming Sabaziac religion in dinstvenoga kalupa koji prikazuje Sabazija u the province of Dalmatia are scarce, but icono- edikuli ali i kroz ostali sitni materijal, Medi- graphically specific. Through finds of a unique ni je sustavno raščlanio i prikazao elemente mold depicting Sabazius in an aedicule, and sabazijačkog kulta. Od spomenika se ističu through other small finds Medini systematically zavjetni žrtvenik iz Enone u Liburniji, gdje analyzes and presents elements of the Sabazi- je Jupiter Sabazije sinkretiziran s autohtonim ac cult. Out of monuments related to this cult Iikom, i zavjetna ruka od bronce iz Sasa na there is a votive altar from Aenona in Liburnia, području antičke Domavije, a od sitnog main which Jupiter Sabazius was syncretised with terijala Medini ističe skupinu koštanih igala autochtonous Iik, a bronze votive hand from s prikazom ruke oko koje je ovijena zmija i Sase in the region of ancient Domavia. Out of

55 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 prije spomenuti kalup s negativom prikaza small finds Medini singles out group of bone Sabazija u edikuli. Ipak, u starijim izvorima, needles with a representation of hand with en- ovaj je spomenik atribuiran egipatskom Se- twined snake and the aforementioned mold with rapisu pa stoga Medini detaljno analizira sve a negative of Sabazius’ depiction in an aedicule. ikonografske osobine nalaza i zaključuje da However, in some older sources this monument većina elemenata upućuju na ikonografiju was attributed to the Egyptian Serapis. There- frigijskog, a ne egipatskog božanstva. Me- fore Medini thoroughly analyzed all icono- dini kao odlučujući element koji određuje graphic characteristics of the find and conclud- sabazijačku narav ovog prikaza navodi stav ed that most elements indicate to iconography božanstva oslonjenog desnom nogom na of Phrygian, not Egyptian deity. The decisive glavu ovna koji ima analogije u ikonogra- element determining Sabaziac character of this fiji Jupitera Sabazija i rezultat je mješavine depiction is the posture of the deity resting on klasičnih i orijentalnih elemenata, te kratki the head of a ram with his right foot which has hiton koji nosi, a koji nije karakterističan za analogies in the iconography of Jupiter Sabazius Serapisa. Kao analogiju ovom prikazu Me- representing a mixture of classical and Oriental dini navodi dvije brončane pločice iz Rima elements. A short chiton on the deity is another i jednu iz Ampuriasa u Hispaniji, na koji- argument in favour of the Sabazius’ theory, as it ma Sabazije ima isti položaj i isto odijelo. was not characteristic of Serapis. As an analogy Osim ovih elemenata, na kalupu se nalaze i for this depiction Medini mentions two bronze drugi simboli kao borova šišarka, ovnujska plaques from Rome and one from Ampurias in glava, zmija, stablo, orao s munjom i kalat- Hispania, in which Sabazius had the same po- hos, a Medini ih sve osim kalatosa pripisuje sition and the same clothes. In addition to these sabazijačkom kultu, iako napominje da se ti elements, on the mold are other symbols such as pine cone, ram’s head, snake, tree, eagle with a ikonografski simboli u drugim okolnostima lightning and kalathos. Medini ascribed all these mogu pripisati i nekim drugim božanstvima. elements except for kalathos to the Sabaziac cult, Kalathos ne spada pod ikonografiju sabazi- though he pointed out that these iconographic jačkog kulta pa stoga Medini pretpostavlja symbols can be ascibed to some other deities. da je to naznaka sinkretizma sa Serapisom, u Kalathos does not belong to the iconography of čijoj se ikonografiji taj element gotovo obve- the Sabazius’ cult which is why Medini assumes zno javlja. Činjenica da je kalup otkriven u that it might be a clue of syncretism with Serapis hramu kapitolijske trijade dokazuje da su se in whose iconography this element is almost ob- vrlo vjerojatno brončane (možda i srebrne) ligatory. The fact that the mold was discovered pločice lijevale na prostoru hrama. U znano- in the temple of the Capitoline Triad testifies to sti su se te pločice atribuirale svećeničkim the fact that most likely bronze (perhaps also insignijama, ali prema jednoj teoriji služile silver) plaques were cast in the temple area. su kao dijelovi dijademe, a prema drugoj bile In scholarly circles these plaques were attrib- su položene na grudi svećenika. Na osnovi uted to priests’ insignia, but according to one

56 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... analogija Medini zaključuje kako je kalup theory they were used as parts of a diadem, iz Jadera bio upotrebljavan za izradu kul- and according to another they were laid on the tnih objekata namijenjenih sabazijačkim priest’s chest. On the basis of analogies Medini svećenicima, ali i mistima koji su bili upu- concludes that the mold from Iader was used ćeni u tajne sabazijačke doktrine i koji su for making cult objects intended for Sabaziac ih nosili na prsima pri izvođenju obreda. priests, and for mystics acquainted with secret Iako sam kalup ne daje sigurne kronološke Sabaziac doctrines who carried them on the oslonce za datiranje, autor ga na osnovi ra- chest while rituals were performed. Although zvoja religijskih struktura u Jaderu smješta the mold does not offer certain chronological u II. ili najkasnije u početak III. stoljeća. indicators for dating, the author dates it to the Nosioci ovog kulta u provinciji Dalmaci- second or early third centuries at the latest on ji bili su orijentalci, oslobođenici, robo- the basis of the development of religious struc- vi, trgovci, zanatlije i vojnici, ali postoje tures in Iader. Representatives of this cult in the indicije da su sudjelovali i autohtoni sta- province of Dalmatia were Orientals, freed- novnici. Najvažnije indicije koje upućuju men, slaves, merchants, artisans and soldiers, na sudjelovanje autohtonog stanovništva u but there are indications that local residents also Sabazijevu kultu mogu se pronaći u imenu took part in the cult. The most important indi- sinkretiziranog božanstva na žrtveniku po- cations of the participation of the autochtonous svećenom Jupiteru Sabaziju Iiku iz Enone, population in the Sabazius’ cult can be found in kao i u smještaju tog žrtvenika na prostor the name of syncretized deity on the altar dedi- željeznodobne nekropole na Ždrijcu gdje cated to Jupiter Sabazius Iik from Aenona as su se od najstarijih vremena obavljali po- well as in the location of this altar in the area of grebni rituali. Medini na osnovi ovih za- the Iron Age necropolis in Ždrijac where funerary rituals were performed long before the Ro- ključaka povezuje karakter autohtonog bo- mans. On the basis of these conclusions Medini žanstva s idejom stvoriteljskog božanstva relates the character of autochtonous deity with nalik Jupiteru. Sabazijev se kult u Jaderu the idea of god-creator such as Jupiter. Sabazi- organizirao zahvaljujući stapanju s rim- us’ cult in Iader was organized owing to syn- skim Jupiterom, ali Medini smatra da se cretism with the Roman Jupiter, but Medini’s nije mogao afirmirati prije metroačke reli- opinion is that it could not have been affirmed gije, a kako je gradnja metroačkog svetišta before the Metroac religion. As building of the datirana u kraj I. ili početak II. stoljeća, Metroac sanctuary was dated to the late first or onda bi sabazijački kult u Jaderu nastao early second centuries, Sabazius’ cult in Iader nakon početka II. stoljeća i trajao sve do might have been organized after the beginning sredine III. stoljeća. of the second century lasting until the mid-third century.

57 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94

1981. 1981 27. Maloazijske religije u rimskoj 27. Maloazijske religije u rimskoj provinciji Dalmaciji, doktorska disertaci- provinciji Dalmaciji, doktorska disertacija ja (rukopis), Filozofski fakultet u Zadru, (rukopis), Filozofski fakultet u Zadru, Za- Zadar, 1981, 674 str. + 91 t. dar, 1981, 674 str. + 91 t. (Religions from Asia Minor in the Roman province of Dal- U svojoj je opsežnoj disertaciji Me- matia) dini obradio sve relevantne dokumente i spomenike vezane uz maloazijske kultove In his comprehensive doctoral disserta- u rimskoj provinciji Dalmaciji. Za sve te tion thesis Medini analyzes all relevant docu- religije utvrdio je smjerove širenja i utjeca- ment and monuments realted to cults from Asia je, vjerske centre i organizaciju, a osobito Minor in the Roman province of Dalmatia. For se koncentrirao na metroačku religiju, za all these religions he determines directions of koju smatra da je najznačajniji maloazijski dissemination and influences, religious centers duhovni pokret u rimskoj državi kasnore- and organization, concentrating particularly on publikanskog i carskog vremena. Medini the Metroac religion for which he believes that se zalaže za ranu pojavu metroačkog kulta it was the most important spiritual movement u provinciji Dalmaciji, a glavnim utjeca- from Asia Minor in the Roman state in the jem i poticajem širenju te religije smatra Late Republican and Imperial period. Medini vojnike koji su bili podrijetlom iz Male believes that the Metroac cult appeared quite Azije. U disertaciji Medini daje prvo iko- early in the province of Dalmatia. He thinks nografiju božanstava, gdje obrađuje Kibe- that soldiers originally from Asia Minor were lu i Atisa zasebno, Kibelu i Atisa prikazane the main influence and impetus to spreading of this religion. First he presents the iconography zajedno i Kibelu s drugim božanstvima, a of deities, analyzing Cybele and Attis sepa- prikaze Atisa je, na osnovi kipova, reljefa rately, Cybele and Attis depicted together, and i aplika, podijelio u više ikonografskih ti- Cybele with other deities. He classifies depic- pova. Nadalje, obrađuje osobine i razvoj tions of Attis into several iconographic types metroačke religije, i to kroz svetišta, sve- on the basis of statues, reliefs and appliqués. ćenike i organizaciju kulta, oblike i sadr- He analyzes characteristics and development žaje kulta, vjernike i udruženja vjernika, of the Metroac religion through sanctuaries, veze s drugim kultovima i religijama te priests and cult organization, forms and con- kroz pitanja razvoja metroačke religije u tents of the cult, believers and believer asso- IV. stoljeću uz osobiti osvrt na odnos s kr- ciations, relations with other cults and reli- šćanstvom. Upravo mu metroačka religija gions. He payed attention to development of i čini najveći dio disertacije. Jupitera Do- the Metroac religion in the fourth century with lihena (Iuppiter Dolichenus) i sabazijač- special consideration of relation with Chris- ku religiju obrađuje u manjem opsegu, a tianity. Metroac religion makes the biggest

58 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... nakon zaključnih razmatranja daje katalog part of the dissertation. Jupiter Dolichenus epigrafskih spomenika organiziranih pre- (Iuppiter Dolichenus) and Sabaziac religion ma mjestu nalaza. were analyzed less extensively. After the final considerations he provides a catalogue of epi- 1982. graphic monuments organized on the criterion 28. Kult Jupitra Dolihena u rimskoj of the findspot. provinciji Dalmaciji, Godišnjak ANUBiH, XX(18), Sarajevo, 1982, 53-90. (résumé: 1982 Le culte de Jupiter Dolichenus dans la 28. Kult Jupitra Dolihena u rimskoj province romaine de Dalmatie) provinciji Dalmaciji, Godišnjak ANUBiH, XX(18), Sarajevo, 1982, 53-90. (résumé: Le U nastajanju teologije Dolihena, culte de Jupiter Dolichenus dans la prov- božanstva maloazijskog podrijetla, su- ince romaine de Dalmatie) (The cult of Ju- djelovali su kultovi raznih naroda Male piter Dolichenus in the Roman province of Azije i Bliskog istoka. Pri sinkretizaciji s Dalmatia) vrhovnim božanstvom rimske religije Ju- piterom isticala se njegova kvaliteta bo- Cults of different populations from žanstva univerzalnoga karaktera, točnije, Asia Minor and the Near East participated in nebeskog i solarnog boga. Kompleksne the formation of theology of Dolichenus, a de- karakteristike ovog božanstva privukle su ity originally from Asia Minor. In syncretiza- pozornost i Julijana Medinija pa ih je sto- tion with the main deity of the Roman religion, ga on u ovom članku minuciozno raščla- Jupiter, his characteristic of a universal deity nio i prikazao razvoj i širenje ovog kulta was emphasized, or more precisely, of a celes- tial and solar god. Complex characteristics of na prostoru provincije Dalmacije. Širenje this deity attracted attention of Julijan Medini dolihenske religije nastupilo je u I. stolje- so he analyzed them minutely in this article. ću, a spajanjem Dolihena s Jupiterom re- He also presented spreading of this cult in the ligija se proširila u sve provincije rimske province of Dalmatia. Spreading of the Doli- države, osobito uz pomoć vojnika koji chenian religion took place in the first century, su ga posebno često štovali. U provinci- and after Dolichenus was syncretized with Ju- ji Dalmaciji otkriveno je šest epigrafskih piter, religion spread to all provinces of the Ro- spomenika koji potvrđuju prisutnost kul- man state, particularly owing to soldiers who ta, od kojih se većina smješta u razdoblje often honored him. In the province of Dalma- od sredine II. do sredine III. stoljeća. Spo- tia six epigraphic monuments were discovered menici su koncentrirani u nekoliko regija, confirming presence of the cult. Most of these oko Narone i Salone, u zaleđu oko Vrli- monuments were dated to the period around ke, u Lici u Arupiju i Metulu te u Bosni second to mid-third centuries. The monuments u Maslovarama. Prva zajednica vjernika are concentrated in several regions: around

59 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 tako bi bila organizirana u Naroni i Sa- Narona and Salona, in the hinterland near Vr- loni, prije kraja II. stoljeća, a nositelji bi lika, in Lika in Arupium and Metulus, and in bili trgovci sirijskog i orijentalnog podri- Bosnia in Maslovare. The first community of jetla, ali i vojnici, oslobođenici i članovi believers was organized in Narona and Salo- municipalne aristokracije. Iako je prona, before the end of the second century. The storno bio dobro rasprostranjen, kult sam representatives were merchants of Syrian and po sebi nije izašao iz kruga doseljenika Oriental origin as well as soldiers, freedmen, orijentalnog podrijetla. Medini osobito and members of the municipal aristocracy. detaljno pristupa analizi ikonografskih Although it was very widespread in spatial prikaza na žrtveniku iz Maslovara, jer je sense, the cult itself never spread out of the taj prikaz netipičan za cjelokupni opus circle of Oriental settlers. Medini approached spomenika posvećenih Jupiteru Dolihenu analysis of the iconographic depictions on the u provinciji Dalmaciji. U žustroj raspravi altar from Maslovare very thoroughly, as this u znanstvenoj zajednici o atribuciji prika- depiction was not typical for the entire assem- za na spomeniku, Medini je zauzeo sta- blage of monuments dedicated to Jupiter Doli- jalište da je orao na prikazu supstitucija chenus in the province of Dalmatia. In a lively samog božanstva, Jupitera Dolihena, a discussion in a scholarly community about the Kastori imaju nižu položajnu i sadržajnu attribution of the depiction on the monument, poziciju i vjerojatno simboliziraju božan- Medini took a position that the eagle on the de- ske pratioce, pomoćnike i zaštitnike dedi- piction is a substitute of the deity, Jupiter Doli- kanta. Prema okolnosti nalaza – žrtvenik chenus, and Castors have lower positional and je pronađen u sloju troske na lokalitetu substantial position probably symbolizing di- Majdanište – autor zaključuje da je kult vine companions, assistants and protectors of dedicants. On the basis of the circumstances of dospio u tu regiju s orijentalcima koji su the find – the altar was found in a slag layer on se doselili kada je u antici intenzivno na- the Majdanište site, the author concluded that stavljena eksploatacija željezne rude, a the cult reached this region together with the sam kult ostao je duže vremena popularan Orientals who settled there when explitation upravo zbog činjenice da je i samo božan- of iron ore was intensively continued in antiq- stvo bilo povezano s proizvodnjom želje- uity. The cult remained popular for a long time za, dok su Kastori osiguravali stabilnost, due to the fact that the deity was related to iron snagu i trajnost rudnih slojeva. production whereas Castors secured stability, strength and constancy of ore layers. 29. Salonitanski arhigalat, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 20(9), Za- 29. Salonitanski arhigalat, Radovi dar, 1980/1981 (1982), 15-28. (summary: Filozofskog fakulteta u Zadru, 20(9), Zadar, The Archigallus of Salona) 1980/1981 (1982), 15-28. (summary: The Archigallus of Salona)

60 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija...

Medini u ovom članku raspravlja o In this article Medini discusses the postojanju salonitanskog arhigalata. Jedini existence of the archigallus of Salona. The podatak koji svjedoči o njegovu postoja- only information testifying to his existence is nju nadgrobni je natpis Lucija Barbunteja a funerary inscription of Lucius Barbunteius Demetrija (Lucius Barbunteius Demetrius) Demetrius mentioning the duration of the gdje se spominje i trajanje funkcije koju je function he performed. Medini states that Sa- on obavljao. Medini navodi da je upravo lona was a center of the Metroac cult which Salona bila središte metroačkog kulta, a to was confirmed by a great number of monu- potvrđuje i velik broj spomenika i nalaza. ments and finds. Funerary monument of Lu- Među njih svakako spada i nalaz nadgrobnog cius Barbunteius Demetrius belongs to this spomenika Lucija Barbunteja Demetrija, sa- group. He was the archigallus of Salona. Since lonitanskog arhigala koji je nađen u Jaderu. the inscription was lost, text can only be in- S obzirom na to da je natpis izgubljen, pri interpreted on the basis of a transcript. The interpretaciji nalaza moguće je koristiti jedino scription is exceptionally interesting because tekst koji je svojedobno bio prepisan. Natpis it is unique in the wider region of the prov- je iznimno zanimljiv upravo jer je jedinstven ince. Considering the fact that the archigallus na širem području provincije. S obzirom na was the head priest of Metroac believers and činjenicu da je arhigal bio vodeći svećenik due to rarity of such inscriptions in the wider metroačkih vjernika i zbog rijetkosti takvih area, Medini believes that exact interpretation natpisa na širem području, Medini smatra da of this find was crucial. Characteristics of the je točna interpretacija ovog nalaza presudna. archigallus function were, in addition to posi- Navodi da su svojstva arhigalske funkcije, tion of the head priest, function of a prophet osim položaja prvosvećenika, bili i funkcija and leader of initiation of new believers, with particularly important role in taurobolia. Men- proroka i voditelja inicijacije novih vjernika, tioned functions indicate that competence of a osobito je značajna njegova uloga u tauro- archigallus encompassed all Metroac com- bolijama. Navedene funkcije upućuju na to munities existing in Salona and its ager, and da je mjerodavnost arhigala obuhvaćala sve perhaps also outside Salonitan ager. It is im- metroačke zajednice koje su postojale u Sa- portant to mention that the institution of archi- loni i njezinu ageru, a možda i izvan granica gallate in the western part of the Roman state salonitanskog agera. Važna je i činjenica da se was introduced during Antoninus Pius. None institucija arhigalata u zapadnom dijelu rim- of the inscriptions with mention of archigallus ske države uvela za Antonina Pija, a dokazuju from this part od the Empire was dated prior to je otkriveni arhigalski natpisi, među kojima 160 AD. On the basis of these conclusions we nema niti jednog datiranog prije 160. godine. can say that terminus post quem for founding Na osnovi tih zaključaka može se utvrditi da the Salonitan archigallate was after 160 AD. je terminus post quem za osnivanje salonitan- The aforementioned inscription was used by skog arhigalata nakon 160. godine. Kao još Medini as another basis for determining dating

61 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 jednim temeljem utvrđivanja datacije osnut- of the foundation and duration of the Saloni- ka i trajanja salonitanskog arhigalata Medini tan archigallate. On the basis of its onomastic se koristi i gore spomenutim natpisom. Na characteristics he believed that the monument osnovi njegovih onomastičkih karakteristika could not have been set up later than the early smatra da spomenik nije mogao biti postav- third century so that the Salonitan archigallate ljen kasnije od početka III. stoljeća te bi tako definitely had existed in the period from the salonitanski arhiglat sigurno postojao u raz- 60s of the second century to the first decades doblju od 60-ih godina II. do prvih desetlje- of the third century. ća III. stoljeća. There are several theories about the du- O trajanju arhigalske funkcije Luci- ration of archigallate function of Lucius Bar- ja Barbunteja Demetrija postoji više teorija. bunteius Demetrius. Graillot and Vermasseren Graillot i Vermasseren smatraju da je Lucius believe that Lucius Barbunteius Demetrius was Barbunteius Demetrius bio salonitanski ar- a Salonitan archigallus for 58 years i.e. from his higal 58 godina, tj. od svoje 17. do 75. godi- 17th to 75th year whereas Suić holds an opin- ne života, dok Suić smatra da je ta funkcija ion that the function lasted for 17 years. Medini trajala 17 godina. Medini se priklanja Suiće- supports Suić’s opinion according to which Lu- vu mišljenju prema kojem bi Lucije Barbun- cius Barbunteius Demetrius was an archigallus tej Demetrije bio arhigal 17 godina, i to od for 17 years, from his 58th to 75th year. svoje 58. do 75. godine života. Name characteristics of the archigallus Osobine imena salonitanskog arhi- of Salona indicate to his Oriental origin and gala upućuju na njegovo orijentalno po- most likely libertine status. Medini concludes drijetlo i vrlo vjerojatno na njegov oslo- that Lucius Barbunteius Demetrius and his bođenički status. Medini zaključuje kako freedwoman Talusa Calistera were members of the Metroac community which existed in su Lucije Barbuntej Demetrije i njegova Salona even before the beginning of the 60s of oslobođenica Talusa Kalistera bili članovi the second century when an institution of the metroačke zajednice koja je postojala u Sa- Salonitan archigallate was established, which loni i prije početka 60-ih godina II. stoljeća, was influential even outside Salona’s ager. Ac- kada je utemeljena institucija salonitanskog cording to Medini this statement is confirmed arhigalata, a koja je imala utjecaja i izvan by the fact that the inscription was found in Ia- agera Salone. Tu tvrdnju po njemu dokazu- der where this archigallus probably performed je i činjenica da je natpis nađen u Jaderu, some duties. gdje je po Mediniju taj arhigal vjerojatno vršio neke dužnosti. 30. Okrugli stol o knjizi M. Suića “Zadar u starom vijeku”, Zadarska revija, 30. Okrugli stol o knjizi M. Suića 31, br.5-6, Zadar, 1982, 518-523. (Round ta- “Zadar u starom vijeku”, Zadarska revija, ble on the book “Zadar in antiquity” by M. 31, br.5-6, Zadar, 1982, 518-523. Suić)

62 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija...

Na Filozofskom fakultetu u Zadru 11. At the Faculty of Philosophy in Zadar, svibnja 1982. godine održan je okrugli stol o on May 11, 1982, a round table was held on knjizi Mate Suića, Zadar u starom vijeku, u the book by M. Suić Zadar in antiquity in or- organizaciji Odsjeka za arheologiju i Zavo- ganization of the Department of Archaeology da za povijesne znanosti Fakulteta. U ovom and Institute of Historical Sciences of the Fac- sažetom prikazu događanja tijekom tog sku- ulty. In this short review of events during the pa Medini je naveo najvažnije sudionike i conference, Medini listed the most important njihove komentare o kvaliteti ove knjige. U participants and their comments on the quality radu ovog skupa aktivno su sudjelovali ar- of this book. Archaeologists, historians, and heolozi, povjesničari, urbanisti, dok je radu urbanists participated in this conference, with predsjedao Julijan Medini. Julijan Medini as the chairman. Prema Mediniju temeljna kvaliteta According to Medini the main quality ove knjige je metodološki postupak koji je of this book is the methodological procedure autor primijenio obradivši povijesne pro- which the author applied analyzing historical bleme upotrebom svih raspoloživih izvora. problems with use of all available sources. Medini zaključuje da ova knjiga nije samo Medini concluded that this book is more than pregled povijesti grada Zadra u antici nego just an overview of history of the city of Zadar je i pregled povijesti sjeverne Dalmacije te in antiquity but it is also an overview of his- suvremena interpretacija prapovijesnih raz- tory of northern Dalmatia and a contemporary doblja i nekih aspekata antičke povijesti interpretation of prehistoric periods and some Liburnije, a osobito su važne i rasprava o aspects of ancient history of Liburnia. Discus- Jadasinima kao stanovnicima liburnskog Ja- sion on Jadasini as residents of Liburnian Iad- dera kao i sinteza o dometima i rezultatima er is particularly important as well as synthesis Cezarova prokonzulata u Iliriku. Također je on achievements and results of Caesar’s pro- i sintetizirao jedno od najviše obrađivanih consulate in Illyricum. He also synthetized one pitanja starog vijeka, a to je širenje rimsko- of the most frequently discussed questions of ga građanskog prava u Liburniji s posebnim antiquity – spreading of the Roman citizenship osvrtom na njegove društvenoekonomske i in Liburnia with particular consideration of its kulturne dimenzije. social, economic and cultural dimensions. After his own review of the importance Nakon svog osvrta na vrijednost Su- of Suić’s book, Medini mentioned comments ićeve knjige Medini navodi i komentare B. by M. Zaninović, P. Selem and B. Gabričević Gabričevića, koji je povukao paralelu u me- who compared two Suić’s books Ancient city todološkom i sadržajnom pogledu između in the eastern Adriatic and Zadar in antiquity dviju Suićevih knjiga, Antički grad na istoč- in methodological and substantial sense. Cam- nom Jadranu i Zadar u starom vijeku, kao i bi evaluated Suić’s book as an excellent work primjedbe Zaninovića i Selema. Cambi je on ancient history, but he also said that some ocijenio Suićevu knjigu kao odličan rad u problems were exaggarated, and others were

63 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 antičkoj povijesti, ali je i naveo da je predi- neglected, particularly regarding Late Antiq- menzionirao jedne probleme, dok se s dru- uity. Medini continued by mentioning other gima nije dovoljno pozabavio, osobito što presentations and comments by Belošević. He se tiče kasne antike. Medini nadalje navodi described the course of discussion about the dodatne prezentacije kao i komentare J. Be- level and need of greater utilization of ma- loševića te opisuje tijek daljnje diskusije o terial culture as a source for ancient history. stupnju i potrebi veće iskorištenosti materi- Finally Suić presented his concept and meth- jalne kulture kao izvora za antičku povijest. odology in writing this book and emphasized Na kraju je i Suić prezentirao svoju koncep- that the book was written for a man of average ciju i metodologiju pri izradi ovog djela te education and a wider readership. Medini also je naglasio da je knjiga pisana za prosječno reported about Suić’ comments on critical re- obrazovanog čovjeka i širu javnost. Medi- views by colleagues at this round table. ni je u radu prenio i Suićeve komentare na kritičke osvrte koje su mu uputili kolege na 1983 ovom okruglom stolu. 31. Ein taurobolisches Objekt und das Ritual auf Zecovi, Archaeologia Iugo- 1983. slavica, 20-21, Beograd, 1980/1981 (1983), 31. Ein taurobolisches Objekt und 96-102. das Ritual auf Zecovi, Archaeologia Iugo- slavica, 20-21, Beograd, 1980/1981 (1983), In this article Medini took a view that 96-102. a pit in Zecovi, in the Sana river valley near Prijedor was a place of taurobolium sacrifice. U ovom članku Medini iznosi mišlje- He mentiones that such cult places were very rarely found, and this one was particularly in- nje da je jama u Zecovima, u dolini Sane kod teresting since the research and documentation Prijedora, bila mjesto taurobolijskih žrtvi. were exceptionally thorough (under the direc- On navodi da se takva kultna mjesta vrlo ri- tion of A. Benac). Medini dates the building to jetko pronalaze, a ovo je osobito zanimljivo the fourth century and gives a description and jer su istraživanja i dokumentacija bili izni- reconstruction of a cult object which was actu- mno iscrpno vođeni (vodio ih je A. Benac). ally a pit with irregular, slanted sides. Medi- Medini vremenski determinira građevinu u ni notices that the building in itself had two IV. stoljeće i daje opis i rekonstrukciju kul- construction phases and gives an approximate tnog objekta koji je u stvari bila jama ne- description of tauroctony which probably took pravilnih, ukošenih stijenki. Medini uočava place in this cult area. Sacrificial animal was kako je građevina sama po sebi imala dvije taken into a room with grate-like wooden floor faze izgradnje i daje aproksimativni opis which was above the pit. A priest would enter tauroktonije koja se vjerojatno odvijala u the pit and after the sacrifice blood was pouring tom kultnom prostoru. Žrtvena životinja onto the priest through the holes in the floor.

64 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... uvela bi se u prostoriju s rešetkastim drve- Medini believes that this object was intended nim podom koji je bio iznad jame u koju bi for taurobolia of the third phase, and the pour- ušao svećenik i nakon žrtvovanja životinje ing blood was not only sacrificed to Magna krv bi se slijevala na svećenika kroz otvore Mater but Metroac believer or priest purified u podu. Medini smatra da je ovaj objekt bio himself through the blood. Medini mentiones namijenjen izvođenju taurobolija III. faze, that the second phase of the cult object lasted a krv koja se slijevala iz ubijene životinje, until the reign of the Emperor Honorius when nije bila samo žrtvovana Velikoj Majci nego Christianity prevailed and destroyed temples je metroački vjernik ili svećenik kroz tu krv of Oriental deities. pročišćavao sebe. Medini navodi da je druga faza kultnog objekta trajala sve do otprilike 32. P. Selem: Les religions orientales vladavine cara Honorija, kada kršćanstvo dans la Pannonie romaine, EPRO, t. 85, Lei- prevladava i ruši hramove orijentalnih bo- den, 1980, Vjesnik za arheologiju i historiju žanstava. dalmatinsku, 76, Split, 1983, 116-121.

32. P. Selem: Les religions orienta- In this critical review Julijan Medini les dans la Pannonie romaine, EPRO, t. detailedly and comprehensively discusses all 85, Leiden, 1980, Vjesnik za arheologiju i qualities of the book by Petar Selem on Oriental historiju dalmatinsku, 76, Split, 1983, 116- religions in the region of ancient Pannonia. He 121. mentions that as opposed to other authors which approached this theme partially, Petar Selem Julijan Medini u ovom kritičkom studied and improved understanding of previ- osvrtu detaljno i opširno raspravlja o svim ously known cults, introduced monuments of less widespread Oriental religions and treated it kvalitetama knjige Petra Selema o orijental- in a more comprehensive and thorough manner nim religijama na području antičke Panoni- using contemporary methodology. First Medini je. Navodi kako je za razliku od drugih, koji comments on the structure of the book which su ovoj temi prilazili samo parcijalno, Petar was divided into six larger chapters dealing Selem obradio i proširio već prije poznate with certain deities and religions. He thinks that kultove, uveo spomenike manje raširenih the number of monuments selected for illustra- orijentalnih religija i sve to obradio na širi tions should have been bigger. After a thorough i temeljitiji način i uz korištenje suvreme- description and analysis of the text’s structure nije metodologije. Medini prvo komentira he comments on each of the six big chapters strukturu knjige, koja je podijeljena u šest of the book particularly concentrating on the većih poglavlja u kojima se obrađuju odre- Egyptian cults, Mithraism and the Metroac cult. đena božanstva i religije, i smatra da je broj Medini notices author’s ability of comparison spomenika odabranih za slikovni prilog with neighbouring regions and knowledge of trebao biti veći. Nakon detaljnog opisa i the broad material from different provinces.

65 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 raščlambe strukture teksta sustavno ko- He also praises professional and methodologi- mentira svako od šest većih poglavlja knji- cally thorough stylistic and iconographic analy- ge osobito se koncentrirajući na egipatske sis which was used by the author to determine kultove, mitraizam i metroački kult. Medini chronological and regional characteristics of uočava autorovu sposobnost komparacije sa the cult sculptures. In the chapter on Mithraism, susjednim regijama i poznavanje šireg mate- Medini emphasizes the fact that P. Selem man- rijala iz različitih provincija, a također hvali aged to systematically deal with over 110 Mith- i stručnu i metodološki kvalitetno izvedenu raic monuments and to present the development stilsku i ikonografsku analizu kojom je au- of Mithras’ invocational formula from the first tor utvrdio kronološke i regionalne osobine vows to the fourth century. He also mentions kultnih skulptura. U poglavlju o mitraizmu that he successfully unified classifications of Medini osobito ističe činjenicu da je P. Se- Mithraic reliefs and brought novelty in form of lem uspio sustavno obraditi preko 110 mi- statistical documentation and argumentation. tričkih spomenika i prikazati razvoj Mitrine Analysis of onomastic data improved under- invokacijske formule od prvih zavjeta pa standing of the social aspects of the develop- sve do IV. stoljeća. Navodi i da je uspješno ment of Mithraism. Medini thoroughly analyzes objedinio obje klasifikacije mitričkih reljefa mentioned inscriptions. According to Medini, i donio novost u obliku statističke dokumen- the author was not critical enough regarding at- tacije i argumentacije. Analiza onomastičkih tributions of certain objects to the Metroac cult podataka još je više unaprijedila poznava- and his theories, some of which were crucial for nje socijalnih aspekata razvoja mitraizma te dating the introduction of the cult in Pannonia, Medini detaljno raščlanjuje navode natpisa. are based on questionable information. Finally Medini smatra da autor nije bilo dovoljno Medini states that Selem’s conclusions about honoring of Jupiter Dolichenus are precise and kritičan u pogledu atribucija određenih pred- reliable, particularly considering small number meta metroačkom kultu i ujedno smatra da of monuments. He emphasizes remarks on the svoje teorije, neke od kojih su ključne za da- organization of Dolichenian religious commu- taciju uvođenja kulta u Panoniju, temelji na nities, directions and reasons of introduction of upitnim podatcima. Medini na kraju navodi this religion to Pannonia. kako su zaključci Selema o štovanju Jupitra Dolihena, osobito s obzirom na manji broj 1984 spomenika, precizni i pouzdani, a osobito 33. Prilog poznavanju i tumačenju ističe zapažanja o organizaciji dolihenskih ikonografije božice Dijane u Iliriku, Radovi vjerskih zajednica i o smjerovima i razlozi- Filozofskog fakulteta u Zadru, 23(10), Za- ma unošenja ove religije u Panoniju. dar, 1983/84 (1984), 17-26. (summary: On the Identification and Interpretation of the Iconography of the Goddess Diana in Illyri- cum)

66 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija...

1984. In this article Medini discusses iconog- 33. Prilog poznavanju i tumačenju raphy of the goddess Diana in Illyricum which is ikonografije božice Dijane u Iliriku, Ra- divided into four iconographic types. The most dovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 23(10), frequent iconographic depiction is traditional Zadar, 1983/84 (1984), 17-26. (summary: Greek-Roman iconographic scheme in which On the Identification and Interpretation Diana was depicted as Artemis with hunting od the Iconography of the Godess Diana equipment. A dog or a doe and deer are often in Illyricum) depicted next to her. The depiction itself had several variants, depending on the body posture U ovom članku Medini raspravlja o and the movement of the goddess. Such reliefs ikonografiji božice Dijane u Iliriku koju dije- often exhibit poor quality, and sometimes there li u četiri ikonografska tipa. Najčešći ikono- are also depictions made by believers as a vow grafski prikaz je tradicionalna grčko-rimska to the goddess. It is important to mention that ikonografska shema gdje se Dijana prikazuje this type of depiction was characteristic of the kao Artemida u lovačkoj opremi, a kraj nje se Roman Diana and Greek Artemis, and in the in- često prikazuje i pas ili srna i jelen. I sam taj terior for indigenous population it represented prikaz imao je više varijanti, ovisno o polo- the autochtonous goddess of woods and wild žaju tijela i pokretu koji božica izvodi. Vrlo animals which was identified with Diana in the su često takvi reljefi lošije kvalitete, a pone- Romanization process. According to Medini kad se javljaju i prikazi koje su sami vjernici the second iconographic type is the depiction izradili kao zavjet božici. Važno je napome- of Artemis – Diana – Hecata, in which the god- nuti da je taj tip prikaza označavao i rimsku des is in a standing position, with a torch in each Dijanu i grčku Artemidu, a u unutrašnjosti hand, and the remains of crescent moon behind the shoulders. The third type is of autochtonous kod domorodačkog stanovništva označavao character in which the goddes is represented with je autohtonu božicu šuma i divljih životinja raised hands in which she holds branches of two koja je romanizacijom poistovjećena s Di- different tree types, she is wearing a bell-shaped janom. Po Mediniju, drugi ikonografski tip dress and a scarf on the head. Medini believes je prikaz Artemide – Dijane – Hekate, gdje that in such iconographic depiction non-typical je božica u stojećem položaju, u svakoj ruci attributes and the body posture testify to the auto- ima baklju, a iza ramena vidljivi su završetci chtonous variant of the goddess’ depiction. Lack Mjesečeva srpa. Treći je tip autohtonoga ka- of hunting attributes, and presence of branches raktera, gdje je božica prikazana uzdignutih in her hands might characterize deity which is ruku u kojima ima grane dvije različite vrste related more to the land fertility and vegetation drveća, a odjevena je u zvonoliku haljinu i than to wild animals. The fourth type was con- nosi rubac na glavi. Medini smatra da u ova- firmed on only one relief from Rider represent- kvom ikonografskom prikazu netipični atri- ing Diana with Silvanus and Mercury in which buti kao i položaj tijela dokazuju autohtonu Diana was represented as a hunter killing a deer.

67 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 varijantu prikazivanja božice. Nedostatak Formation of this iconographic conception is of- lovačkih atributa, a prisutnost grana u njezi- ten related to Mithraism in which a similar motif nim rukama mogli bi označavati božanstvo of tauroctony is depicted. He believes that this is više vezano uz plodnost zemlje i vegetacije an original variant of the motif of Artemis killing nego uz divlje životinje. Četvrti tip potvrđen a deer, but this motif was a consequence of the je na samo jednom reljefu iz Ridera i prika- Greek culture influences, and not Mithraism. zuje Dijanu sa Silvanom i Merkurom, gdje je Dijana prikazana kao lovkinja koja ubija 34. Latra dea Neditarum, Duhovna jelena. Nastanak te ikonografske koncepcije kultura Ilira, Posebna izdanja ANUBiH, često se dovodi u vezu s mitraizmom gdje 67(11), Sarajevo, 1984, 223-243, T. 1-3 se prikazuje motiv tauroktonije koji je sličan (résumé: Latra dea Neditarum) ovom prikazu. Medini detaljno raščlanjuje moguće utjecaje drugih koncepcija na ovaj Among autochtonous cults Latra was reljef te negira tu mogućnost ikonografskog particularly popular. On the basis of epigraphic povezivanja. On smatra da je ovdje riječ o monuments found in the area of the province originalnoj varijanti motiva Artemide koja of Dalmatia Medini analyzes particularities of ubija jelena, a taj motiv bio je posljedica autochtonous cults and indicates transforma- utjecaja grčke kulture, a ne mitraizma. tions of this deity over a longer period. Medini believes that the phenomenon of Liburnian 34. Latra dea Neditarum, Duhovna autochtonous female deities probably can be kultura Ilira, Posebna izdanja ANUBiH, related to the Neolithic and Bronze Age tradi- 67(11), Sarajevo, 1984, 223-243, T. 1-3 tions of the fertility cult though this hypothesis (résumé: Latra dea Neditarum) should not be generalized. Progress of the entire community was followed by the development of these cults over time. Religious ideas Među autohtonim kultovima Latra changed and were adapted to the new needs je imala osobito popularan status, a Medini and ideas of the population. After presenting kroz epigrafske spomenike nađene na po- methodological procedures of the analysis of dručju provincije Dalmacije raščlanjuje oso- an epigraphic monument, Medini emphasizes bitosti autohtonih kultova i upućuje na tran- that the greatest possibilities are offered by sformacije koje ovo božanstvo prolazi kroz big groups of inscriptions among which the duže razdoblje. Medini smatra kako se feno- ones dedicated to Latra are the most numer- men liburnskih autohtonih ženskih božan- ous. Eleven monuments were found in Libur- stava vjerojatno može povezati s neolitskim nia and one in Salona, the greatest concentra- i brončanodobnim tradicijama kulta plodno- tion being in the region of the central Liburnia sti, iako ni tu pretpostavku ne treba genera- between the Zrmanja and Krka rivers, par- lizirati. Razvoj ovih kultova kroz razdoblja ticularly in Nadin where six such monuments slijedio je napredak cijele zajednice, a s tim su were recovered. Medini distinguishes between

68 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... se i religijske ideje mijenjale i prilagođavale two chronological groups of the Latra’s vows. novim potrebama i idejama stanovništva. Na- The first group, from the early first century to vodeći metodološke postupke raščlambe epi- the mid-second century is represented by five grafskog spomenika, Medini napominje kako vows with dedicants’ name with a complete najveće mogućnosti pružaju veće skupine onomastic formula indicating that Latra was natpisa među kojima su najbrojniji upravo honored intensively despite intensive Romani- oni posvećeni Latri. Jedanaest spomenika zation. The second chronological group con- pronađeno je u Liburniji i jedan u Saloni, a sists of two monuments in the range from the najveća koncentracija je upravo na području second to the late third centuries. On the lat- središnje Liburnije između Zrmanje i Krke, est monument the name of the goddess is ac- i to osobito u Nadinu, gdje ih je nađeno šest. companied by apposition Augusta indicating Medini razlučuje i dva kronološka sloja La- the approaching of this autochtonous cult to trinih zavjeta. Prvu grupu, od početka I. sto- the Roman religious structure. Most dedicants ljeća sve do sredine II. stoljeća, čini pet po- mentioned in these monuments are of Libur- sveta s imenima zavjetodavaca u cjelovitoj nian origin from various social-economic onomastičkoj formuli na kojima je vidljivo classes. Names of non-Liburnian origin appear da se Latra intenzivno štovala u tom razdo- in only two inscriptions. Medini particularly blju unatoč intenzivnoj romanizaciji. Drugu emphasizes munificence by Titus Turanius Ru- kronološku grupu činila bi dva spomenika u fus who financed building of the Latra’s tem- rasponu od sredine II. do kraja III. stoljeća, a ple with a porch, as a special indicator of high na najkasnijem spomeniku uz ime božice na- status which was retained by this cult among lazi se i apozicija Augusta koja bi upućivala autochtonous population in Nadin. The author na približavanje ovog autohtonog kulta rim- pinpoits the position of the temple in the vil- lage of Kamenjane near Škabrnja. Building of skoj religijskoj strukturi. Većina dedikanata this temple in the ager of Nadin, although the koja se nalazi na ovim spomenicima liburn- donor could have built it in the center of the set- skog je podrijetla iz različitih društveno- tlement, indicates existence of the same older ekonomskih slojeva, a na samo dva natpisa cult place of Latra which was important to lo- javljaju se imena koja se ne mogu dovesti cal population causing in that way building of u vezu s Liburnima. Medini osobito ističe this munificence. In consideration of naming munificijenciju Tita Turanija Rufa u vidu patterns in the inscriptions, Medini noticed that izgradnje Latrina hrama s trijemom, koja je Turranius was the most common gentilicium, osobit pokazatelj visokog statusa koji je ovaj which would make Latra a divine protector kult zadržao među autohtonim stanovniš- of the family. Considering the vows set up by tvom u Nadinu, a autor ga locira na područ- members of both sexes, and frequent empha- ju sela Kamenjane kod Škabrnje. Izgradnja sizing of family in the inscriptions, Medini be- ovog hrama u ageru Nadina, iako ga je da- lieves that main characteristics of the goddess rodavac mogao izgraditi i u središtu naselja, can be assumed from ancient relation between

69 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 upućuje na postojanje nekoga starog kultnog families indicating the godess of fertility, pro- mjesta Latre, koje je bilo važno lokalnom tection and family, and also the goddess with pučanstvu pa je tako uvjetovalo izgradnju chtonic characteristics. Latra’s cult in the first ove munificijencije. Razmatrajući imenske centuries of antiquity was a primary religious obrasce na natpisima, Medini je uočio da je idea of the residents of Nedinum, and as such Turranius najčešće gentilno ime, pri čemu bi it probably originated from this settlements’s onda Latra bila i božanska zaštitnica te obi- area spreading to the regions of Asseria and telji. S obzirom na to da su zavjete podizali Corinium, perhaps as early as the pre-Roman pripadnici obaju spolova, a na natpisima se period. Small number of confirmations of La- često naglašava obitelj, Medini smatra da se tra’s cult west of Nedinum, Asseria and Corin- osnovne osobine božice mogu naslutiti iz ium reflects the strength of cults of other ter- prastarih veza između krvnih zajednica i upu- ritorial communities, Anzotica in Aenona and ćivati na božicu plodnosti, zaštite i obitelji, Silvanus in southern and eastern regions of ali i božicu koja je imala ktonične osobine. Liburnia. Finally, Medini provides a catalogue Latrin je kult u prvim stoljećima antike bio of epigraphic monuments, basic description of vrhovna religijska ideja stanovnika Nedina the finds and reading of the texts. i kao takva vjerojatno je i nastala na prostoru tog naselja i iz njega se širila na prostore 35. Autohtoni kultovi u razvoju Aserije i Korinija, možda već i u predrimsko antičkih religija u rimskoj provinciji Dal- vrijeme. Manji broj potvrda Latrina kulta za- maciji, Dometi, 17, br. 5, Rijeka, 1984, 7-32 padno od Nedina, Aserije i Korinija upućuje + T. 1-5, (résumé: Le cultes autochtones na snagu kultova drugih teritorijalnih zajed- dans le developpement des religions an- nica, Anzotike u Enoni i Silvana na južnim tiques dans la province romaine de Dalma- tie) (Autochtonous cults in the development i istočnim predjelima Liburnije. Zaključno, of ancient religions in the Roman province Medini daje katalog epigrafskih spomenika, of Dalmatia) osnovni opis nalaza i restituciju tekstova.

This article is a synthesis of insights 35. Autohtoni kultovi u razvoju an- about indigenous cults in the province of Dal- tičkih religija u rimskoj provinciji Dalma- matia. Medini discusses Romanization as a ciji, Dometi, 17, br. 5, Rijeka, 1984, 7-32 + process of complex social and culturological T. 1-5, (résumé: Le cultes autochtones dans changes and concludes that this process spread le developpement des religions antiques to the province of Dalmatia more intensively dans la province romaine de Dalmatie) after the year 9, but regions of the eastern Adriatic coast were under the influence of the Ovaj je članak sinteza spoznaja o do- Roman power as early as the third century BC. morodačkim kultovima u provinciji Dalmaci- Material remains testify to the fact that auto- ji. U njemu Medini raspravlja o romanizaciji chtonous religions and cultural groups were

70 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... kao procesu složenih socijalno-kulturoloških not unified so that there were no unified auto- promjena te zaključuje kako je taj proces za- chtonous religious symbolic systems or spir- hvatio provinciju Dalmaciju u većem i inten- itual culture. Due to the influences of Greek zivnijem opsegu u razdoblju nakon 9. godine, colonies during the last centuries BC, many ali su područja istočne obale Jadrana bila pod autochtonous populations accepted new ideas utjecajem rimske vlasti već od III. stolje- which developed into religious anthropomor- ća prije Krista. Materijalni ostatci dokazuju phism or anthropoteriomorphism. According kako autohtone religije kao i kulturne skupi- to Medini main confirmations of these conclu- ne nisu bile jedinstvene pa tako nisu postojali sions are stone sculptures from Nesactium and ni jedinstveni autohtoni religiozni simbolički a depiction of the Delmatian deity of woods, sustavi ni duhovna kultura. Utjecajem grčkih meadows and fertility who was named Silva- kolonija tijekom posljednjih stoljeća stare nus through interpretatione Romana. ere, mnogi autohtoni narodi dobili su poticaj After the province of Dalmatia had i nove ideje koje su se razvile u religijski an- been founded, which marked military, eco- tropomorfizam ili antropoteriomorfizam. -Me nomic, administrative, and religious suprem- dini kao glavne potvrde tih zaključaka navo- acy and organization, a process of changes di kamenu plastiku iz Nezakcija kao i prikaz started which was reflected in disintegration delmatskog božanstva šuma, pašnjaka i plod- of old customs, culture and values of autoch- nosti koje je kroz interpretatione Romana do- tonous communities. Medini divided devel- bilo ime Silvanus. opment of the autochtonous religion in antiq- Nakon osnutka provincije Dalmacije uity in the province of Dalmatia into several koja je, dakako, označavala vojnu, ekonom- periods. The first period from the early first sku, upravnu, ali i religijsku nadmoć i orga- century to the end of the second century testifies to the existence of various autochtonous nizaciju, uslijedio je proces promjena koji se religious forms. Considering the main char- očitovao u razgradnji starih običaja, kulture i acteristics of the development of religion in vrijednosti autohtonih zajednica. Medini di- the autochtonous population of the province jeli trajanje autohtone religije u antici na tlu of Dalmatia, Medini divides them into several provincije Dalmacije na više razdoblja. Prvo territorial and ethnical groups. In the interior razdoblje od početka I. stoljeća pa do kra- of the province was one region encompass- ja II. stoljeća dokazuje postojanje različitih ing Moesians, Daesidiates, Autariates and autohtonih religijskih oblika. S obzirom na Pirustae. The second region encompassed osnovne karakteristike razvoja religije kod Delmatae and neighbouring smaller tribes autohtonog stanovništva provincije Dalma- from the Krka river to the Neretva river and cije, Medini ih dijeli i na nekoliko teritori- karst fields in the interior. Another region was jalnih i etničkih cjelina. U unutrašnjosti pro- in the area south of the Neretva river to the vincije jedno je područje koje obuhvaća Me- southern borders of the province. Other areas zeje, Dezidijate, Autarijate i Piruste. Druga were in the regions of Liburnia and Histria.

71 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 regija obuhvaća Delmate i susjedna manja The final region defined by Medini was the plemena od Krke sve do Neretve i kraških Iapodean area which is divided in itself into polja u unutrašnjosti. Još je jedna regija u two wholes, the north-eastern (Una and Sana prostoru južno od Neretve do južnih granica rivers) and south-western (Lika and Gorski provincije, a regije su i na prostoru Liburni- kotar). je i Istre. Zadnja regija koju je Medini defi- In the territory of eastern and north- nirao, prostor je Japoda koji se sam po sebi eastern Dalmatia testimonies on veneration of dijeli na dvije cjeline, sjeveroistočnu (Una i autochtonous deities are virtually non-existant. Sana) i jugozapadnu (Lika i Gorski kotar). However Medini concludes that these customs Na teritoriju istočne i sjeveroistočne were still alive due to strong autochtonous Dalmacije gotovo i nema potvrda o štovanju component, and late and slow Romanization. autohtonih božanstava, ali zbog kasne i spo- The main characteristic of the autoch- re romanizacije, a i snažne autohtone kom- tonous religions in Liburnia and Histria were ponente Medini zaključuje da ti običaj nisu female deities Latra, Anzotica, Sentona, Iu- bili zamrli. tossica as well as Ica, Iria and Heia (Eia) which Osnovna karakteristika autohtonih probably developed from the fertility cult. Three religija u Liburniji i Histriji su ženska bo- cults were syncretized with the Roman deities, žanstva, Latra, Anzotica, Sentona, Iutossica so that Heia was identified with Bona dea, An- kao i Ica, Iria i Heia (Eia) za koje se sma- zotica was called Venus Anzotica as well as Iria tra da su se razvile iz kulta plodnosti. Tri who was called Iria Venus. It is interesting that su se kulta sinkretizirala s rimskim božan- there was no syncretism of other Liburnian god- stvima, pa je tako Heia bila poistovjećena s desses with the Roman Venus. Medini explains Bonom deom, Anzotica je dobila ime Venus this by absence of profane interests and com- Anzotica jednako kao i Iria koja je nazvana pletely defined essence of autochtonous deities Iria Venus. Interesantno je da nije došlo do which could not be adapted to new religions. sinkretizma drugih liburnskih božica s rim- Therefore these cults remained characteristic of skom Venerom, za što Medini smatra da su the local population. This statement is best illus- uzroci bili odsutnost profanih interesa kao i trated by the goddes Latra in whose veneration sasvim definirana bit autohtonih božanstava settlers began to participate only in the second koja se nisu mogla prilagoditi novopridoš- century. On the other hand, settlers of libertine lim religijama. Zbog toga su ti kultovi osta- social profile who tried to honor a local deity in li vlasništvo autohtonog stanovništva, a tu an attempt to improve their social position must tvrdnju najbolje dokazuje božica Latra, u či- have incited syncretization of Anzotica and Iria jem štovanju doseljenici počinju sudjelovati with Venus. tek u II. stoljeću. S druge strane, doseljenički The cult of Silvanus as a religion sloj oslobođeničkoga socijalnog profila, koji whose origin can be traced back to prehistoric je u želji za vlastitim probitkom pokušavao deity of nature, fertility, vegetation and woods is dominant in the Delmatian cult ideology

72 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija...

štovati lokalno božanstvo kao sredstvo na- which is best illustrated in local, rustical de- predovanja na društvenoj ljestvici, sigurno pictions of the deity. Agrarian aspect was less je potakao sinkretizaciju Anzotike i Irije s pronounced for Delmatae, whereas his role of Venerom. a protector of shepherds and herds was more Kult Silvana, kao religija koja vuče important. Silvanus’ iconography was taken svoj postanak od prapovijesnog božanstva from the Greek and Italic deities i.e. Pan and prirode, plodnosti, vegetacije i šuma, do- Silvanus. His anthropoteriomorphous charac- minira delmatskom kultnom ideologijom, teristics (goat’s legs and horns, human head što je osobito vidljivo u lokalnim, rustič- and body) and typical shepherd’s attributes nim prikazima božanstva. Agrarni aspekt (syrinx and staff) were emphasized in the de- kod Delmata je bio manje izražen, dok se pictions. Alongside Silvanus Delmatae honored naglašavala njegova uloga zaštitnika pa- female deity of woods and hunting which was stira i stada. Ikonografija Silvana preuzeta identified with Diana, and their counterparts in je i od grčkih i od italskih božanstava, tj. the Topusko region, Vidas and Tana, were not Pana i Silvana, te se u prikazu naglašavaju syncretized with Roman deities. Circle of dei- njegove antropoteriomorfne osobine (jar- ties which were represented with Silvanus and čje noge i rogovi, ljudska glava i tijelo) i Diana were Mercury, Nymphs, Liber and per- tipični pastirski atributi (siringa i štap). Uz haps Hercules. They are found in syncretistic Silvana su Delmati štovali i žensko božan- relations with Silvanus in many religions of the stvo šuma i lova koje je poistovjećeno s Roman Empire. Medini theorizes that represen- Dijanom, a njihov pandan na području To- tation with Mercury might indicate chtonic-es- puskog, božanstva Vidas i Tana, nisu do- chatological characteristics of the deity. živjela sinkretizaciju s rimskim božanstvi- The cult of Bindus was honored in ma. Krug božanstava koja su se prikazivala eastern Iapodia, alongside Silvanus and Diana. uz Silvana i Dijanu, Merkur, Nimfe, Liber Bindus was syncretized with Roman Neptune i možda Herkul, nalaze se u sinkretističkim which Medini observes as a clear proof that vezama sa Silvanom u mnogim religija- this deity was more a protector of water sourc- ma Rimskog Carstva, a Medini teoretizira es and water than fertility, as some theories kako bi prikazivanje s Merkurom moglo propose. upućivati i na ktonično-eshatološka svoj- In the second phase of development of stva božanstva. autochtonous religions, from the second cen- U istočnoj Japodiji štovao se, uz Sil- tury on, gods of autochtonous populations and vana i Dijanu, i kult Binda koji je sinkreti- tribes became a stable part of ancient society ziran s rimskim Neptunom, što Medini vidi and life getting in that way a more universal kao očit dokaz da je to božanstvo bilo više meaning and popularity even for settlers. True zaštitnik izvora i voda nego, kako neke teo- examples of this wide acceptance were deities rije donose, božanstvo plodnosti. Venus Anzotica, Latra and Iria. Their escha- tological component was favourable for the

73 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94

U drugoj fazi razvoja autohtonih development and adaptation to new Oriental religija, od II. stoljeća, bogovi autohtonih mystic religious tendencies. In this period a naroda i plemena postali su ustaljeni dio combination of three deities of different origin antičkog društva i života i kao takvi stekli appeared: Roman Jupiter, Phrygian Sabazius su univerzalnije značenje i popularnost čak and Liburnian Iik. i kod doseljenika. Pravi primjeri te prihva- In Late Antiquity last traces of autoch- ćenosti u širim krugovima stanovništva su tonous cults remained existing only in isolated upravo božanstva Venere Anzotike, Latre i regions. In most cases they were assimilated Irije, a njihova eshatološka komponenta po- into contemporary religious ideas. Medini con- godovala je razvoju i prilagodbi novim istoč- cludes that autochtonous religions could not njačkim misterijskim religijskim tendencija- keep pace and participate in syncretistic proc- ma. U ovom razdoblju javlja se i spoj triju esses of Mythraism and the Metroac religion božanstava različitog podrijetla, rimskog Ju- due to their traditional doctrines. Establishing pitera, frigijskog Sabazija i liburnskog Iika. a connection between autochtonous cults and U kasnoj antici nalaze se posljednji Christianity and its ideology was virtually im- tragovi autohtonih kultova koji nastavlja- possible which is why they disappeared in the ju živjeti još samo u izoliranim prostorima fourth century. dok su u većini bili asimilirani u suvreme- Medini made a systematic and concise nije religijske ideje. Medini zaključuje da su synthesis of insights about indigenous cults by autohtone religije teško pratile i sudjelovale his thorough approach to all available sources u sinkretističkim procesima mitraizma i me- and also with a detailed analysis of the social troačke religije, zbog svojih tradicionalnih relations at the transition from prehistory to doktrina, a gotovo nikako nisu mogle uspo- antiquity, and also in the centuries following the Roman dominance. staviti vezu s kršćanstvom i njegovom ideologijom, zbog čega i nestaju u IV. stoljeću. 36. Spomenici s Atisovim likom na Medini je svojim temeljitim pristu- području Sinjske krajine, Cetinska krajina pom svim dostupnim izvorima i uz minucio- od prethistorije do dolaska Turaka. Znan- znu obradu odnosa u društvu, na prijelazu iz stveni skup, Sinj, 1980, (Izdanja HAD-a, sv. prapovijesti u antiku, ali i u stoljećima koja 8), Split, 1984, 107-126. + 8 slika. (zusam- su nastupila nakon rimske prevlasti, napra- menfassung: Denkmäler mit der Attisfigur vio sustavnu i konciznu sintezu spoznaja o aus Sinj und Umgebung) (Monuments with domorodačkim kultovima. Attis’ depiction in the region of Sinj)

36. Spomenici s Atisovim likom na Appearance of Attis, though present on području Sinjske krajine, Cetinska kra- the monuments in the province of Dalmatia, jina od prethistorije do dolaska Turaka. varies in the number and form in different re- Znanstveni skup, Sinj, 1980, (Izdanja gions. On the basis of epigraphic monuments

74 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija...

HAD-a, sv. 8), Split, 1984, 107-126. + 8 Medini presentes spreading and development slika. (zusammenfassung: Denkmäler mit of monuments with Attis’ depiction in one of der Attisfigur aus Sinj und Umgebung) the specific regions, paying particular -atten Pojava Atisa, iako prisutna na spome- tion to the problems of depiction of sad Attis nicima u provinciji Dalmaciji, varira u broju and porta inferi. i obliku od regije do regije. Medini je kroz Romanization process in the regions epigrafske spomenike u ovom članku prika- of Cetinska krajina and Sinsko polje started as zao širenje i razvoj spomenika s Atisovim early as the beginning of the first century ow- likom na jednoj od takvih specifičnih regija, ing to vicinity of Salona. Metroac religion and osobito ističući problematiku prikaza tugu- motifs of Attis’ depiction spread in the course jućeg Atisa i porta inferi. of this process. Medini gives a catalogical over- Proces romanizacije na području view of these monuments mentioning their Cetinske krajine i Sinjskog polja, zahva- findspots, description of the monument, reading ljujući blizini Salone, otpočeo je već po- and interpretation of the inscription, and dating. četkom I. stoljeća, a s njim su se proširili Unique typological characteristics of the monu- i metroačka religija i motivi Atisova lika. ments are visible in the conception porta inferi Medini daje kataloški pregled tih spome- in the lower part of the stela with depictions nika navodeći mjesto nalaza, opis spome- of sad Attis in lower fields, which was partic- nika, restituciju i interpretaciju natpisa te ularly popular in the first century in Tilurium vrijeme nastanka. Jedinstvene tipološke and specific for the region. Monumental stelae karakteristike spomenika vidljive su u kon- were produced in several variants, perhaps even cepciji porta inferi na donjem dijelu stele, in Tilurium, primarily to meet the needs of the s likovima tugujućih Atisa u donjim ispu- soldiers, but they were also used by a part of au- nama, koja je osobito popularna u I. sto- tochtonous population. Depictions of sad Attis on Tilurian stelae represent the first appearance ljeću u Tiluriju i specifična za to područje. of this motif in the region of the province of Monumentalne stele izrađivale su se u više Dalmatia, and in the area of the Roman Empire varijanti, možda čak u Tiluriju, poglavito they appeared from the first century onwards. za potrebe vojnika, ali ih je upotrebljavao i Through possible directions of influence and dio autohtonog stanovništva. Likovi tugu- import of the motif, Medini considers symbolic jućih Atisa na tilurijskim stelama prva su and substantial value and development of se- pojava tog motiva na području provincije pulchral motifs in the province. Many scholars Dalmacije, a na području Rimskog Carstva dealt with this theme, and the most influential pojavljuju se od I. stoljeća. Kroz moguće theories proposed influences from the Greek pravce utjecaja i importa tog motiva Me- colonies in the eastern Adriatic, from the Italic dini razmatra simboličku i sadržajnu vri- regions and Asia Minor. Medini believes that jednost i razvoj sepulkralnih motiva na tlu Italic monuments are closer regarding the posi- provincije. Mnogi znanstvenici bavili su se tion and choice of decoration than the ones from

75 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 tom problematikom, a najutjecajnije teori- Asia Minor, though the Asia Minor theory was je predlagale su utjecaje iz grčkih kolonija the most popular. In that way Italic influences na istočnom Jadranu, iz italskih oblasti i iz would affect spiritual values, but the influences maloazijskih područja. Medini smatra da were also probably of technical and artisanal su italski spomenici bliži po položaju i po nature (transferring traditions of the produc- izboru dekora od onih maloazijskih, iako je tion). However, though influences were not teorija o maloazijskoj provenijenciji najpo- from Asia Minor, execution of the motif porta pularnija. Italski bi utjecaji tako djelovali inferi had the same spiritual meaning of the be- na duhovne vrijednosti, ali su vjerojatno ginning of the afterlife as the depictions of en- bili i tehničke i zanatske prirode (preno- trance into the underworld in the homeland to šenje tradicija izrade). Ipak, iako utjecaji soldiers from Asia Minor. The most prominent nisu bili maloazijski, izvedba motiva porta theory about the origin of the motif of sad Attis inferi maloazijskom je vojniku imala isto is the Asia Minor theory, whereas opinions on duhovno značenje početka zagrobnog ži- the interpretation of the depiction are divided. vota kao i prikazi ulaza u Podzemlje u nji- According to one theory sad Attis was a depic- hovoj matičnoj zemlji. Najprominentnija tion of a Phrygian god Attis, Cybele’s consort teorija o podrijetlu motiva tugujućeg Atisa and a proof of spreading of the Metroac religion upravo je maloazijska teorija, dok su mi- whereas other theory negates the possibility of šljenja podijeljena oko tumačenja samog identifying the depiction with Attis and defines prikaza. Jedna teorija tako zagovara ideju it as a merely decorative element. Medini gives da su ti tugujući Atisi prikazi frigijskog arguments in favour and against both theories, boga Atisa, Kibelinog paredra i dokaz ši- but finally he states that it is important to no- renja metroačke religije, dok druga teorija tice that both porta inferi and the sad Attis motif were basically of Metroac origin from Asia Mi- negira mogućnost poistovjećivanja prikaza nor concerning cult and ideology which is why s Atisom i definira ga samo kao dekorativ- they should be related to this cult. As an addi- ni element. Medini daje argumente za obje tional proof of the Metroac origin of this motif, teorije i protiv njih, ali na kraju navodi kako Medini mentions the depiction of Attis’ head in je važno uočiti kako su i porta inferi i motiv the pediment of a stela of the boy Laberius from tugujućeg Atisa u osnovi maloazijskog kul- Sinj and monumental frieze from the Metroac tnog i idejnog metroačkog podrijetla zbog sanctuary at Burnum with the repeating motif čega bi se i trebali vezati uz taj kult. Kao of sad Attis and concludes that these depictions dodatni dokaz metroačkog podrijetla ovog have the same ideological background and ba- motiva Medini navodi prikaz Atisove gla- sis. In that way stelae with the sad Attis motif ve u zabatu stele dječaka Laberija iz Sinja i from Tillurium were connected with the motif monumentalni friz iz metroačkog svetišta u of Attis’ head from the Sinj region and symbols Burnumu gdje se ponavlja motiv tugujućeg on the relief from the Metroac sanctuary at Bur- Atisa te zaključuje kako ti prikazi imaju isto num which would indicate the earliest Metroac

76 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... idejno ishodište i osnovu. Na taj su način motif in the province of Dalmatia exactly in the povezane stele s motivom tugujućeg Atisa motifs of sad Atis on steale from Tilurium. iz Tilurija sa spomenicima s motivom Ati- Attribution of the depictions of sad At- sove glave iz sinjskoga kraja i simbolima na tis on the steale still arouses scholarly discus- reljefu iz metroačkog svetišta u Burnumu, sions, but Medini presented his opinion sys- što bi indiciralo najraniji metroački motiv tematically and justified it with data, mention- u provinciji Dalmaciji upravo u motivima ing opinions of other scholars and acknowl- tugujućeg Atisa na stelama u Tiluriju. edging the value of their standpoints. Atribucija prikaza tugujućih Atisa na stelama i u današnjoj literaturi izaziva pole- 37. Bases historiques et religiouses mike, ali Medini je svoje stajalište sustavno de la diffusion de noms Hilarus-Hilara et de iznio i potkrijepio podatcima, navodeći i mi- leurs derevás à Salone, Vjesnik za arheolog- šljenja drugih znanstvenika i priznajući vri- iju i historiju dalmatinsku, 77, Split, 1984, jednost njihovih stajališta. 103-120.

37. Bases historiques et religiouses In this article Medini discusses the de la diffusion de noms Hilarus-Hilara et spreading of the name Hilarus/Hilara and deri- de leurs derevás à Salone, Vjesnik za ar- vations from this basis in the region of Salona. heologiju i historiju dalmatinsku, 77, Split, In the period until the mid-second century 1984, 103-120. these name forms were found on epigraphic monuments of the settlements evenly distrib- U ovom članku Medini raspravlja o uted in the region of the province of Dalmatia širenju imena Hilarus/Hilara i izvedenica iz te from Apsorus to Narona. They reached this region as a part of tradition of the Italic culture imenske osnove na području Salone. U razdo- during the colonization of the eastern Adriatic blju do sredine II. stoljeća ovi imenski oblici coast. In the period from Marcus Aurelius to pronađeni su na epigrafskim spomenicima Diocletian this group was related to the rising naselja, ravnomjerno raspoređenih na prosto- of Salona and it is particularly well represent- ru provincije Dalmacije od Osora do Narone. ed in the inscriptions of the freedmen and their Na ovo područje stigli su kao dio tradicije heirs, more often male. Medini also empha- italske kulture tijekom kolonizacije istočne sizes frequent appearance of this name on the obale Jadrana. U razdoblju od Marka Aure- monuments dedicated to the Metroac religion. lija do Dioklecijana ova grupa povezana je s procvatom Salone i osobito je zastupljena na natpisima oslobođenika i njihovih nasljedni- ka, i to češće muškog spola. Također, Medini ističe čestu pojavu ovog imena na spomenicima posvećenima metroačkoj vjeri.

77 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94

1985. 1985 38. Cognationes salonitanae, Go- 38. Cognationes salonitanae, Godišnjak dišnjak ANUBiH, 23(21), Sarajevo, 1985, ANUBiH, 23(21), Sarajevo, 1985, 5-43 + T. 5-43 + T. 1-2 (résumé: Cognationes saloni- 1-2 (résumé: Cognationes salonitanae) tanae) Julijan Medini u ovom radu rasprav- In this article Julijan Medini discusses lja o pojmu cognatio koji je u rimskom pravu the term cognatio which denoted any form of označavao svaku krvnu povezanost, a s tim i blood relation, meaning kinship, as opposed to rod, za razliku od termina adgnatio (agnatio) the term adgnatio (agnatio) denoting legal kin- kojim se označavalo zakonsko rodbinstvo. ship. Word cognatio is also found in the texts Riječ cognatio nalazi se i u tekstovima epi- of epigraphic monuments where it also stands grafskih spomenika gdje isto označava srod- for kinship. Medini mentions eight inscriptions nike. Medini navodi osam natpisa iz provin- from the province of Dalmatia with this term: cije Dalmacije gdje je taj pojam uklesan, i to six from Salona, one from Bijaći and one from šest natpisa iz Salone, jedan iz Bijača i jedan Burnum. He payed attention to six inscriptions iz Burnuma te se koncentrira na ovih šest iz from Salona which were analyzed chronologi- Salone koje kronološki i epigrafski analizira. cally and epigraphically. He noticed that one On uočava da je jedna od osnovnih karakte- of the main characteristics of these inscriptions ristika tih natpisa da su svi zavjetnog karak- was that they were all votive, and that the gods tera, a da su božanstva kojima su zavjetovani to which the altars or building were dedicated to žrtvenici ili izgradnje Magna Mater, Matres were Magna Mater, Matres Magnae and Venus. Magnae i Venus. Zavjetodavci na ovim spo- According to Medini, dedicators on these mon- menicima po njemu su bili najvećim dijelom uments were mostly members of lower social classes, soldiers veterans, etc. Medini concludes pripadnici nižih društvenih slojeva, vojnici, that the term cognatio was used in Salona from oslobođenici i sl. Medini zaključuje da je po- the first half of the first century until the end of jam cognatio bio korišten u Saloni od prve the third century. With consideration of the idea polovice I. stoljeća sve do kraja III. stoljeća. that the Salonitan cognationes were of non-kin- Uz osvrt na ideju da su salonitanske kogna- ship character, Medini elaborates this idea and cije bile nesrodničkoga karaktera, Medini se analyzes the inscription of Filucinus in which a nadovezuje na tu ideju i obrađuje Filucinov cognatio under the protection of Magna Mater natpis u kojem se spominje kognacija koja was mentioned and in which a dedicant men- je bila pod zaštitom Velikih Majki i u kojem tioned matronymic instead of patronymic. He je dedikant naveo matronim umjesto patro- considers the development and structure of the nimika. Upravo u odnosu na ovaj natpis on remaining Salonitan cognationes from the first raspravlja o razvoju i strukturi ostalih saloni- to third centuries in relation to this inscription. tanskih kognacija od I. do III. stoljeća. Tako- He concludes that this achievement of social đer, zaključuje kako su tu tečevinu društvene organization and Greek culture was brought to

78 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... organizacije i grčke kulture u Salonu donijeli Salona by the settled Greeks, and that cogna- doseljeni Grci, a da je cognatio Clodiorum, tio Clodiorum, the first known Salonitan cog- prva poznata salonitanska kognacija, nastala natio was formed on kinship bases which soon na srodničkim osnovama koje su se ubrzo na- started to transform and lost the kinship char- kon formiranja počele preoblikovati te gubiti acter, probably due to different development taj srodnički karakter, vjerojatno zbog druga- of the Salonitan society. There are also other čijeg razvoja salonitanskog društva. Postoje significant indications that mostly Metroac be- također i značajne indicije da su u kognacija- lievers were in cognationes since dedications to ma najvećim dijelom bili metroački vjernici, Magna Mater are prevalent, although there are jer broj posveta Magnae Matris prevladava, dedications to other godesses as well. Medini iako postoje dedikacije i drugim božicama. also mentions Graillot’s opinion who identified Medini navodi i mišljenje Graillota koji je the contents and function of the association cul- poistovjetio sadržaj i funkciju udruženja tores Matris Magnae in Rome with Salonitan cultores Matris Magnae u Rimu sa saloni- cognationes. Medini agrees with this theory tanskim kognacijama. Medini se djelomično only partially and believes that similarities were slaže s tom teorijom te smatra da su slič- definitely in gathering in a sanctuary which was nosti sigurno bile u okupljanju oko jednog built and equipped with association’s means. In svetišta koje je bilo sagrađeno i opremljeno comparison of these two associations he men- sredstvima udruženja. Uspoređujući ova dva tions the fact that cultores Magnae Matris were udruženja navodi i činjenicu da su se culto- based on the territorial basis, which could also res Magnae Matris bazirali na teritorijalnoj be related to Salonitan cognationes. It is very osnovi, što bi se također moglo povezati i sa likely that an important part of their activities salonitanskim kognacijama, a vrlo je vjero- was taking care of burials and the cult of the jatno važan dio njihove djelatnosti bila i bri- dead which made cognationes resemble funerary associations (collegia funeraticia). On the ga oko pokopa i kulta mrtvih te su po tome te basis of characteristics of these cognationes, kognacije bile nalik pogrebnim udruženjima Medini considered reasons of selection of the (collegia funeraticia). Na osnovi tih obiljež- divine protectors and related them exactly to ja kognacija Medini sagledava i razloge iz- creative and funerary aspect of the character of bora božanskih zaštitnika i vezuje ih upravo all three goddesses. Two elements which were uz stvaralački i funerarni aspekt naravi svih important in the analysis of the character of triju božica. Dva elementa koja su bitno zna- changes happening at the transition from the first čajna za analizu karaktera promjena koje su to second phase of the existence of cognationes se odvijale na prelasku iz prve u drugu fazu are actually names of the associations which postojanja kognacija upravo su nazivi udru- emphasize blood relationship on mother’s side ženja koji stavljaju naglasak na krvnu vezu and votive texts dedicated to female deities. po majčinoj liniji i tekstovi zavjeta koji su Both elements confirm the presence of a female učinjeni upravo ženskim božanstvima. Oba generative principle during the entire period of

79 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 elementa dokazuju prisutnost ženskoga ge- their existence, and this principle also connects nerativnog principa tijekom čitavog razdo- both phases of the development of cognationes. blja njihova postojanja, a to načelo i povezu- The greatest number of cognationes was found je obje faze razvoja kognacija. Najveći broj outside urban area which is related exactly to kognacija nalazio se izvan urbanog areala, the Metroac doctrine according to Medini. Fi- što Medini povezuje upravo uz metroačku nally Medini considers the relation and position doktrinu. Na kraju Medini razmatra odnos i of cognationes to other association of Metroac položaj kognacija prema drugom udruženju believers (collegium dendroforum). He consid- metroačkih vjernika (collegium dendrofo- ers that these two associations actually gathered rum). Smatra kako su ova dva udruženja u different social classes – collegium dendrofo- stvari okupljala drugačije socijalne slojeve, rum gathered municipal aristocracy and plebs pri čemu je collegium dendroforum okupljao whereas cognationes gathered lower class. It municipalnu aristokraciju i plebs, dok su ko- is more than likely that there was a difference gnacije okupljale niže slojeve. Vrlo je vjero- in admittance of the members meaning that jatno postojala i razlika u primanju članova, an individual was admitted into the collegium pri čemu se u kolegij dendrofora pristupalo dendroforum on the basis of precisely defined izbornim postupkom na temelju točno odre- criteria such as a profession, and cognationes đenih kriterija kao npr. pripadnosti struci, a were communities of spiritual character so that cognationes su bile zajednice duhovnog ka- the criteria were adjusted to that aim. At the end raktera te su i kriteriji bili prilagođeni tom Medini concludes that cognationes had more cilju. Medini na kraju zaključuje kako su important role in dissemination of the Metroac kognacije imale značajniju ulogu u širenju religion than collegium dendroforum and they metroačke vjere od kolegija dendrofora te su were probably under the jurisdiction of the vjerojatno bile i pod jurisdikcijom salonitan- archigallus of Salona established in the early 60s of the second century. skog arhigalata utemeljenog početkom 60-ih godina II. stoljeća. 39. Mithriaca Iadertina, Radovi Filo- zofskog fakulteta u Zadru, 24(11), Zadar, 39. Mithriaca Iadertina, Radovi Fi- 1984/1985 (1986), 61-72 + T. 1-2. (summary: lozofskog fakulteta u Zadru, 24(11), Zadar, Mithriaca Iadertina) 1984/1985 (1986), 61-72 + T. 1-2. (summary: Mithriaca Iadertina) In this article Medini discusses Mithra- ism in ancient Zadar on the basis of two Mi- U ovom radu Medini raspravlja o mithraic reliefs, one of which is a fragment of a traizmu u antičkom Zadru, i to na osnovi dva- cult image with reliefs on the front and back ju mitričkih reljefa, od kojih je jedan ulomak side which has been known for a long time. kultne slike s reljefima na prednjoj i stražnjoj Provenance was questionable for the other Mi- strani bio odavno poznat. Za drugi mitrički thraic relief, but in 1981 it was confirmed that

80 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... reljef dugo je vremena bila upitna provenijen- this relief originated from Zadar according to cija, ali se 1981. g. utvrdilo, prema starijoj ta- older Italian literature. Medini describes this lijanskoj literaturi, da ovaj reljef doista potječe relief detailedly, concentrating particularly on iz Zadra. Medini donosi detaljan opis tog re- the tauroctony depiction which was classified ljefa, a osobito se koncentrira na opis prikaza as the Mediterranean or classical type. He no- tauroktonije koji smješta u mediteranski ili u tices classical artistic tradition in this relief and klasičan tip. Uočava klasičnu likovnu tradici- therefore he believes it was made under strong ju u ovom reljefu te zbog toga smatra da je influence of the workshops of Italic centers. bio izrađen pod snažnim utjecajem radionica On the basis of these facts he determines it italskih središta. Na osnovi tih činjenica izvo- chronologically as the Italic influences in the di i kronološku determinaciju, upravo prema eastern Adriatic were present only in the first tome što su italski utjecaji na istočnoj obali phase of the development of Mithraism. Later Jadrana bili prisutni samo u prvoj fazi razvoja on influences were coming from Pannonian- mitraizma, a u kasnijim razdobljima utjecaji Noric regions. He believes that the Italic influ- su pristizali iz panonsko-noričkih regija. Sma- ences were present until the end of the second tra da su italski utjecaji bili prisutni do kraja i.e. beginning of the third centuries and a com- II., tj. početka III. stoljeća i na osnovi toga, a munity of Mithraic believers was organized in i prema činjenici da je sredinom II. stoljeća u Senia in the mid-second century so that tau- Seniji organizirana zajednica mitričkih vjerni- roctony from Zadar was created in the period ka, vjeruje da je zadarska tauroktonija nastala between the mid-second and early third centu- u razdoblju između sredine II. i početka III. ries, according to Medini. On the basis of fash- stoljeća. Na osnovi obrade prikaza bakljoni- ioning of the torch-bearers (cautes) and Sol, ša (cautes) i Sola, Medini smješta reljef i u Medini dates the relief more precisely – to the mid-second century which would be a period uže razdoblje, tj. u sredinu II. stoljeća što bi of the first phase of the development of Mith- bilo razdoblje prve faze razvoja mitraizma na raism on the easter Adriatic coast. He thinks istočnoj obali Jadrana. Nadalje, smatra da bi that the dimensions of this find might indicate dimenzije ovog nalaza mogle uputiti na nje- to its cult i.e. ritual function (Altarrelief). If the govu kultnu, tj. obrednu namjenu (Altarrelief). relief was just for private use or a votive gift, Ako je reljef bio samo votivni dar ili za privat- then it would only be a confirmation of iso- nu upotrebu, onda bi bio potvrda tek izolirane lated appearance of Mitharism in Iader. From pojave mitraizma u Jaderu. Uspoređujući ga s the comparison with the dimensions of other dimenzijama drugih kultnih mitričkih reljefa, cult Mithraic reliefs, the author concludes that autor zaključuje da bi zadarski reljef trebao the relief from Zadar should be of cult-ritual biti kultno-obrednog karaktera što bi dakako character which would definitely indicate the upućivalo i na postojanje mitreja, a time i mi- existenece of a Mithraeum, and thereby a Mi- tričke zajednice, i to sredinom II. stoljeća ili u thraic community, in the middle or the second njegovoj drugoj polovici. half of the second century.

81 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94

Drugi mitrički spomenik iz Jadera, kut- The other Mithraic monument from Ia- ni ulomak mitričkog reljefa, Medini smješta u der, an angular fragment of a Mithraic relief is III. stoljeće. Raščlambom ikonografskih kon- dated to the third century by Medini. Analysis cepcija, smatra da je reljef oblikovan načelima of iconographic conceptions reveals that the mediteranskog ili klasičnog tipa s utjecajima relief was modeled following the principles noričko-panonskih krajeva, a upravo na osno- of the Mediterranean or classical type with the vi činjenice da reljef ima ukrašenu i stražnju influences of Noric-Pannonian regions. On the stranu, uspoređuje ga sa rijetkim nalazima basis of the fact that the relief was decorated istoga tog tipa iz provincije Dalmacije koji at the back side he compares it to rare finds of čine najistočniju grupu mitričkih tauroktonija s the same type from the province of Dalmatia reljefima na reversu. Reljef se vrlo vjerojatno i which make the easternmost group of Mith- okretao tijekom obavljanja obreda, no kako je raic tauroctonies with reliefs on reverse. The bio manjih dimenzija, nije trebao imati utore relief was probably rotating during the ritual, za nasad klina. Medini zaključuje kako jedan bit since it was rather small it did not need to mitrej nije smio imati dva obredno-kultna re- have grooves for wedge insertion. Medini con- ljefa te su zbog toga u Jaderu postojala bar dva cludes that Mithraeum could not possess two mitreja, a time i dvije mitričke zajednice. ritual-cult reliefs which is why at least two Mithraeums must have existed in Zadar, and 40. Iz antike Ravnih Kotara, Za- consequently two Mithraic communities. darska revija, 34, br. 4-5, Zadar, 1985, 309- 320. 40. Iz antike Ravnih Kotara, Zadar- ska revija, 34, br. 4-5, Zadar, 1985, 309-320. U ovom članku Medini raspravlja o (On antiquity of Ravni Kotari) strukturi i organizaciji antičkog društva u ru- In this article Medini discusses structure ralnom području Liburnije na osnovi nalaza and organization of the ancient society in the nadgrobnog spomenika iz Kašića. Sustavna rural region of Liburnia on the basis of a find arheološka istraživanja u Bribiru, Aseriji, of a funerary monument from Kašić. System- Karinu, dala su mnoštvo podataka za prou- atic archaeological excavations at Bribir, Asse- čavanje i djelomičnu rekonstrukciju razvo- ria and Karin yielded a wealth of information ja tih naselja, a također je taj prostor dao i for the study and partial reconstruction of the podatke koje su bili značajni za proučavanje development of these settlements. This region razvoja liburnske populacije u antičkom vre- also provided data important for the study of the menu. No, iako su veća središta relativno bo- Liburnian population development in antiquity. lje poznata, procesi koji su se događali izvan However, though large centers are relatively većih, urbanih središta, još su uvijek slabo well known, processes happening outside great poznati. Upravo je to i bio cilj tog članka, pri- urban centers are still poorly known. The aim kazati organizaciju života stanovništva izvan of this article was to present the organization of

82 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... urbanih sredina na području koje je pripada- life of the population outside urban centers in lo liburnskim teritorijalnim zajednicama, i to the region which belonged to the Liburnian ter- na osnovi nadgrobnog spomenika iz Kašića. ritorial communities on the basis of a funerary Medini smatra da taj natpis omogućuje pro- monument from Kašić. Medini believes that this širivanje dosadašnjih znanstvenih spoznaja o inscription enables improving of former scien- strukturi društva u ruralnim predjelima Li- tific insights on the structure of society in the ru- burnije. Osim dimenzija i opisa spomenika ral regions of Liburnia. In addition to the dimen- te kvalitete slova njegova natpisa, Medini sions, description of the monument and quality donosi još i restituciju teksta te njegov pri- of the letters in the inscription, Medini presents jevod. Zaključuje, na osnovi tipologije i pra- reading of the text and its translation. On the ba- vilnosti slova, da je ovo rad vrsnoga klesara. sis of typology and regularity of the letters that Na osnovi činjenice da je pokojnik, Myrci- this was a work of an outstanding stone-mason. anus, dječak od 14 godina, imenovan samo Since the deceased person, Myrcianus, a 14-year kognomenom, jednako kao i komemorator old boy, was named with only a cognomen as ovog spomenika, magister Anicetus, Medini well as a commemorator of this monument mag- zaključuje o njihovu socijalnom podrijetlu. ister Anicetus, Medini concludes that it has to do S obzirom na to da je stilski ovaj natpis iz with their social origin. Considering the fact that ranijeg razdoblja rimske vladavine, ne može stylistically this inscription is from the earlier pe- se zaključiti da su ovi pojedinci bili slobod- riod of the Roman rule, one cannot conclude that norođeni ljudi. Analizom karaktera odnosa these individuals were free-born men. From an između Mircijana i Aniceta, Medini smatra analysis of the character of the relation between da nisu bili u srodstvu upravo zbog naglaša- Myrcianus and Anicetus, Medini concludes that vanja Anicetove funkcije (magister) uz nje- they were not related due to emphasizing Ani- cet’s function (magister) with his name. Further govo ime. Nadalje, iznosi teoriju da je Ani- on he proposes a theory that Anicetus was supe- cet bio nadređen Mircijanu u okviru neke rior to Myrcianus within a community managed zajednice kojoj je Anicet bio na čelu te je by Anicetus which is why he was obliged to fi- zbog toga bio obvezan financirati ovaj nat- nance this inscription. Medini dates this inscrip- pis. Vremenski, ovaj natpis Medini determi- tion to the period from the first to third centir- nira u razdoblje od I. do III. stoljeća; doduše, ies, name forms and phrases like qui vixit and na uže datiranje od sredine II. do kraja III. plus minus annos as well as ascia depicted on stoljeća (s više indicija za drugu polovicu II. the monument would indicate more precise dat- stoljeća i početak III. stoljeća) upućivali bi ing from the mid-second to the end of the third imenski oblici i fraze poput qui vixit i plus centuries (with stronger indications for the sec- minus annos kao i ascija koja je prikazana ond half of the second century and early third na spomeniku. Medini dalje raspravlja o century). Medini discusses Anicet’s function of Anicetovoj funkciji magistra u ruralnoj sre- magister in a rural community, considers theo- dini, razmatra teorije o tome je li ta njegova ries whether his function was of professional,

83 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 funkcija bila strukovnog, duhovnog ili admi- spiritual or administrative-governmental char- nistrativno-upravnog karaktera te zaključuje acter and concludes that it is not likely that he da, s obzirom na to da je riječ o ruralnom was a magister of a professional collegium, as području, nije vjerojatno da je bio magister he was active in a rural area. He thinks it is pos- strukovnog kolegija. Smatra da je moguće da sible that the was a magister of a collegium of je bio magister kolegija orijentalnoga kulta, an Oriental cult, particularly because the men- osobito jer su navedene osobe bile najvje- tioned individuals probably were Orientals, but rojatnije orijentalci, ali i napominje da je tu he also states that this theory is difficult to prove tvrdnju jako teško objektivno i znanstveno objectively and scientifically. Ascia depiction dokazati. Prikaz ascije imao je također sim- also had symbolical value, and the fact that it boličnu vrijednost, a činjenicu da se češće appears more frequently in the coastal area, and javlja na priobalnom području, dok je u unu- only rarely in the interior, is explained as the trašnjosti rijetka, Medini vezuje uz utjecaj iz influence of Iader by Medini. Although there Jadera. Iako indicije postoje za pretpostavku are indications for a hypothesis that there was da postoji organizirani kultni kolegij, Medini an organized cult collegium, Medini does not ne inzistira na tom zaključku, nego tvrdi da insist on that conclusion but claims that relating je za sada realnija pretpostavka vezati titulu the title magister to the administrative function magister uz administrativnu funkciju, tj. uz seems more plausible i.e. existence of a vicus postojanje vikusa na čijem je čelu bio magi- with magister Anicetus at its head. ster Anicetus. 1986 1986. 41. Aplike u obliku Atisove glave iz 41. Aplike u obliku Atisove glave rimske provincije Dalmacije, Radovi Filo- zofskog fakulteta u Zadru, 25(12), Zadar, iz rimske provincije Dalmacije, Radovi 1985/1986 (1986), 109-124 + T. 1. (summary: Filozofskog fakulteta u Zadru, 25(12), Za- Appliques in the Form of Attis’ Head from dar, 1985/1986 (1986), 109-124 + T. 1. (sm- the Roman Province of Dalmatia) mary: Apliques in the Form of Atis’ Head from the Roman Province Dalmatia) Appliquès in the form of a young man with a Phrygian cap on the head rep- Aplike u obliku glave mladića s fri- resent an important source in the study of gijskom kapom na glavi važan su izvor za the Metroac religion development in the proučavanje razvoja metroačke religije u pro- province of Dalmatia. Medini studied these vinciji Dalmaciji. Medini je u više publika- appliquès in several publications, particularly cija razmatrao upravo te aplike, osobito one the ones found in Aenona, and in this article nađene u Enoni, a u ovom članku koncentrira he concentrated on two appliquès which have se na dvije aplike koje na frigijskim kapa- a decoration of rows of dots on the Phrygian ma imaju izveden ukras u nizovima točkica. caps. Medini believes it to be another proof that

84 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija...

Medini smatra da je to još jedan dokaz da se these appliquès must be ascribed to Attis. The ove aplike moraju pripisati Atisu. Najvažnija most important iconographic charcateristics on ikonografska obilježja, na temelju kojih su se the basis of which these appliquès were defined aplike i definirale kao prikazi glave Atisa su as depictions of Attis’ head were Phrygian cap frigijska kapa i mladoliko lice. Mnogi znan- and youthful face. Many scholars believe that stvenici smatraju da ti elementi nisu dovoljno these elements are insufficiently distinctive for distinktivni za atribuciju tih djela Atisu te da attribution of these finds to Attis and that the je potrebna potvrda cjelokupnog konteksta entire contex needs to be confirmed for such de- nalaza za takvu determinaciju. Medini se sla- termination. Medini agrees with these conclu- že s tim zaključcima i navodi da je pri obradi sions and states that when analyzing Dalmatian dalmatinskih aplika potrebno voditi računa appliquès it is necessary to take care of the cir- o okolnostima nalaza, o stupnju poznavanja cumstances of the find, the level of understand- i širenja Atisova kulta i ikonografski sličnih ing and spreading of Attis’ cult and iconograph- božanstava, a posebnu pozornost treba obra- ically similar deities. Elements of decoration on titi na elemente ukrasa na aplikama. Siguran the appliquès should be analyzed with special oslonac za atribuciju ovih aplika Atisu nije attention. A certain basis for attribution of these moguće dobiti na osnovi konteksta nalaza, appliquès to Attis can not be obtained on the jer je on vrlo upitan, ali Medini smatra da je basis of the context of the find since it is very najtočnija pretpostavka da su aplike prona- questionable, but Medini’s opinion is that the đene u žarnim grobovima. Nadalje, samo je thesis they were found in urn graves is the most nekoliko božanstava s istim ikonografskim plausible. There are only several deities with osobinama kao Atis, a to su Ganimed, Men, the same iconographic characteristics as Attis Paris, Mitra i njegovi pratioci te Dioskuri, ali such as Ganymede, Men, Paris, Mithras and his companions and Dioscuri but Medini excludes ih Medini isključuje kao moguće prikaze na them as possible depictions on these appliquès. ovim aplikama. Ipak, zvijezde koje Dioskuri However, stars on the caps of Dioscuri symbol- imaju na kapama simboli su zvjezdanog neba izing starry sky might relate Dioscuri to Attis i po nekim interpretacijama mogle bi Diosku- according to some interpretations as Attis is re povezivati s Atisom, koji se u ikonografi- often depicted with a star on the Phrygian cap. ji često prikazuje sa zvijezdom na frigijskoj Detail that Attis’s tiara was dappled with stars kapi. I u antičkim izvorima spominje se detalj was mentioned in ancient sources, and that fact da je Atisova tijara išarana zvijezdama, a ta is particularly important in the analysis of the je činjenica osobito važna pri sagledavanju decorative elements of caps on two appliquès ukrasnih elemenata kape na dvije aplike iz from Aenona. By interpreting this dotted deco- Enone. Tumačenjem toga točkastog ukrasa ration as depiction of stars on Attis’ cap, Medini kao prikaza zvijezda na Atisovoj kapi Medini enabled, together with two previously known je omogućio, uz dva prije poznata elementa, elements, connecting and defining other appli- povezivanje i definiranje ostalih aplika kao quès as representations of Attis’ head. The best

85 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 prikaza Atisove glave. Najbolje analogije za analogies for these finds can be found in the ove nalaze ipak se mogu povući s prikazima depictions on funerary monuments which often na nadgrobnim spomenicima koji često ima- have carved depictions of sad Attis on lateral ju uklesane likove tugujućih Atisa na bočnim sides. On the basis of the fact that appliquès and stranama, a činjenica da se i aplike i nadgrobni funerary monuments are related to the funerary spomenici vezuju uz pogrebni kult Medinija cult Medini concluded that they had distinctly navodi na zaključak da su imali izrazito reli- religious-funerary meaning. Appliquès might gijsko-pogrebno značenje. Same aplike mogle be related to the protection of the deceased bi značiti zaštitu pokojnika i brigu božanstva person and care of the deity which symbolizes koje simbolizira vječan život i kao takve nisu eternal life. As such they did not necessarily morale nužno biti pokopane uz metroačke have to be buried with Metroac believers, but vjernike, ali su ti pokojnici sigurno vjerovali these deceased persons definitely believed in a u drugačiju viziju zagrobnog života. Medini different vision of the afterlife. Medini believes smatra da su uzori za proizvodnju aplika bile that appliquès were modeled after monumental monumentalne skulpture i reljef, a zaključuje sculptures and reliefs, and he concludes that the kako se proizvodno središte ovih aplika treba production center of these appliquès should be tražiti u nekom od obalnih središta provinci- looked for in some of the coastal centers of the je, i to u trajanju od druge polovice II. pa do province in the period from the second half of kraja III. stoljeća. the second until the end of the third centuries.

1987. 1987 42. Tragovi Menova kulta u Jugo- 42. Tragovi Menova kulta u Jugo- slaviji, Godišnjak ANUBiH, 25(23), Sara- slaviji, Godišnjak ANUBiH, 25(23), Sara- jevo, 1987, 175-187. (résumé: Traces du jevo, 1987, 175-187. (résumé: Traces du Culte de Méne en Yugoslavie) (Traces of Culte de Méne en Yugoslavie) Men’s cult in Yugoslavia) Men, maloazijsko božanstvo, nije bio Men, a deity from Asia Minor, was not raširen kao drugi istočnjački kultovi, a nje- as widespread as other Oriental cults, and it govo širenje zahvatilo je samo neke oblasti spread only to limited regions in the neigh- u susjedstvu Male Azije. Medini kroz anali- bourhood of Asia Minor. Through an analysis zu jednog epigrafskog spomenika, nekoliko of an epigraphic monument, several funerary nadgrobnih spomenika i sitnih nalaza upu- monuments and small finds Medini points to ćuje na postojanje Menova kulta u provinciji the existence of the Men’s cult in the province Dalmaciji, Gornjoj Meziji i Makedoniji, u of Dalmatia, Upper Moesia and Macedonia in razdoblju od II. do III. stoljeća. Najzapad- the period from the second to third centuries. niji trag Menova kulta u provinciji Dalma- The westernmost evidence of the Men’s cult ciji tako bi bio jedan zavjetni spomenik, in the province of Dalmatia is a votive monu- sada izgubljen, iz antičkog Oneuma (CIL 3, ment, presently lost, from ancient Onaeum

86 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija...

6428=8474). Autor prenosi podatke koje je (CIL 3, 6428=8474). The author cites infor- Mommsen donio u CIL-u i zaključuje kako mation by Mommsen from CIL and concludes je riječ o kompleksnom zavjetu koji je bio that this was a complex vow dedicated to sev- upućen nekolicini božanstava dok ime dedi- eral deities whereas dedicant’s name was not kanta nije navedeno. Restitucija dijela teksta stated. Reading of the part of the text mention- koji spominje Mena, pod epitetom Askaenos, ing Men, under the epithet Askaenos, had been dugo je vremena bila problem znanstvenici- a problem for scientists for a long time, but af- ma, ali nakon otkrića većeg broja spomenika ter the discovery of a greater number of monu- posvećenih tom božanstvu, problem je bio ra- ments dedicated to this deity, the problem was zriješen. Uz Mena, na natpisu se spominju i solved. Magna Mater and Diana are mentioned Velika Majka i Dijana, a sva su se božanstva in the inscription, besides Men, and all deities mogla povezati na osnovi njihovih lunarno- could be related on the basis of their lunar- kozmičkih karakteristika, čime je i cijeli zavjet cosmic characteristics which made this vow bio osmišljen kao jedna sinkretistička cjelina resemble a syncretistic whole unifying several koja je ujedinila više maloazijskih religijskih religious ideas from Asia Minor. Medini dated ideja. Medini ovaj natpis smješta u razdoblje this inscription to the period from the middle od sredine ili kraja I. stoljeća do kraja III. or late first century to the end of the third cen- stoljeća. Drugi trag Menova kulta potječe iz tury. The second evidence of the Men’s cult Viminacija gdje je nađen mali brončani kipić originates from Viminacium where a bronze jahača, prvotno determiniran kao Dioskur, no statuette of a rider was found, primarily deter- na osnovi položaja tijela te odjeće i Mjesečeva mined as one of the Dioscuri, but on the basis srpa na leđima konjanika, Medini smatra da je of the body posture, clothes and crescent moon riječ o Menu. Budući da je kipić nađen u blizi- at the back of the rider, Medini thinks that it ni vojnog logora vjerojatno je služio u privat- is Men. Since this statuette was found in the vicinity of the military camp it was probably nim kultnim štovanjima i kao takav ne može used in the private cult venerations and as such upućivati na popularnost ili jače širenje kulta it cannot indicate popularity or stronger dis- na područje Viminacija. Na području Make- semination of the cult in the Viminacium re- donije pronađene su stele manjih dimenzija gion. Stelae of smaller dimensions with motifs na kojima su prikazani motivi Mjesečeva srpa, of crescent moon were found in the Macedo- što bi po Mediniju moglo indicirati povezanost nia region, which might indicate relations to s Menovim kultom. Za tumačenje prikaza kao Men’s cult according to Medini. In interpre- simbola Menova kulta osobito su važni motivi tation of depictions as symbols of Men’s cult mjesečeva srpa i borove šišarke koji su Menovi motifs of crescent moon and pine cone are par- atributi, a mjesečev srp često na spomenicima ticularly important being Men’s attributes, and zamjenjuje antropomorfni prikaz božanstva. on the monuments crescent moon is often re- Menov kult ostao je uglavnom vlasništvo po- placed by anthropomorphous depiction of the jedinaca i doseljenika iz Male Azije koji su deity. Men’s cult remained spiritual property

87 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 osobito naglašavali njegovo lunarno-kozmič- of individuals and settlers from Asia Minor ko, ali i ktonično značenje. who emphasized its lunar-cosmic and chtonic meaning. 43. Zavjetni žrtvenik iz Galov- ca, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 43. Zavjetni žrtvenik iz Galovca, Ra- 26(13), Zadar, 1986/1987, 125-139. (sum- dovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 26(13), mary: Votive Altar from Galovac) Zadar, 1986/1987, 125-139. (summary: Vo- tive Altar from Galovac) Julijan Medini u ovom članku, kroz raščlambu epigrafskog natpisa na zavjetnom In this article Julijan Medini discusses žrtveniku iz Galovca, raspravlja o prodoru penetration of the cult of Iunones from Cis- kulta Junona iz Cisalpinske Galije u područje alpine Gaul to Liburnia on the basis of the Liburnije. Sam natpis osim Junona spominje i analysis of epigraphic inscription on a votive Libera i Silvana, dakle, radi se o zajedničkom altar from Galovac. Besides Iunones, the in- zavjetu koji je podigao Kvint Septimije Na- scription mentions Liber and Silvanus, it is a zon. Ta praksa zajedničkih zavjeta sama po collective vow set up by Quintus Septimius sebi nije nova, ali je interesantan spomen Ju- Naso. The practice of collective vows is not nona, božica keltskog, tj. keltsko-germanskog new in itsef, what is interesting is the mention podrijetla i nestandardna sintagma concilium of Iunones, goddesses of Celtic i.e. Celtic- deorum koja se koristi na natpisu i označava Germanic origin, as well as a non-standard poseban skup bogova ili božica, točnije, po- syntagm concilium deorum which is used in sebnu kultnu zajednicu. Medini smatra da se the inscription signifying a particular group of takvo dvostruko navođenje božanstava, prvo gods or goddesses, or more precisely, a particular cult community. Medini believes that poimence, a onda i sintagmom concilium de- such double mentioning of deities, first by orum, treba tražiti u želji dedikanta da naglasi name, and then in the syntagm concilium deo- određeni hijerarhijski i kvalitativan odnos, ali rum, has to do with the wish of a dedicant to i naznači zajednički karakter božanstava, za- emphasize certain hierarchical and qualitative štitnika plodnosti, koji ih međusobno povezu- relation, and to denote collective character of je. Iunones su Božice Majke čije je ime nasta- the deities, protectors of fertility. Iunones were lo u procesu rimske interpretacije autohtonih mother goddesses whose name was created in božica Cisalpinske Galije, a ikonografijom su the process of Roman interpretation of auto- poistovjećene s Matronama. Medini smatra da chtonous goddesses of Cisalpine Gaul. They je ovaj kult u Liburniju dospio preko doselje- were identified with Matronae iconographi- nih romaniziranih galskih obitelji vjerojatno u cally. Medini believes that this cult reached II. stoljeću. Također, i Silvan na ovom natpisu Liburnia over settled Romanized Gaul fami- vjerojatno je importirano božanstvo koje je u lies probably in the second century. In addi- obliku zajednice Silvanus – Matronae stigao tion, Silvanus is also an imported deity in this

88 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... iz istog područja, a takvog je karaktera i Li- inscription who came from the same region in ber Pater. Ipak, Medini smatra da je štovanje the collective form Silvanus – Matronae, and toga kulta u pojedinim aspektima doživjelo Liber Pater is of the same character. However promjene zbog specifičnog razvoja autohtone Medini believes that honoring of this cult in religije u procesu romanizacije Dalmacije. certain aspects went through changes due to specific development of autochtonous religion 44. Gradski zid i pitanje urbanog in the process of Romanization of Dalmatia. areala antičkog Raba, Rapski zbornik, Rab, 1987, 171-174. (Zusammenfassung: 44. Gradski zid i pitanje urbanog Die Stadtmauer und die Frage des Urba- areala antičkog Raba, Rapski zbornik, Rab, nen Areals des Antiken Rabs) 1987, 171-174. (Zusammenfassung: Die Stadtmauer und die Frage des Urbanen Ar- U ovom radu Medini raspravlja o ka- eals des Antiken Rabs) (The city wall and rakteristikama urbanističke strukture antičkog the question of urban area of ancient Rab) Raba. S obzirom na to da se centar današnje- ga grada, za koji se smatra da je bio centar i In this article Medini discusses the antičkoga grada, nije arheološki istraživao, ne characteristics of urbanistic structure of an- postoje podatci o položajima elementarnih di- cient Rab. Considering the fact that the center jelova ovog municipija. O statusu Raba govori of the present-day city, which is believed to iznimno važan natpis (CIL 3, 3117=10117) na be the center of ancient city, was not exca- kojem se navodi kako je August financirao iz- vated, there are no information on the posi- gradnju bedema i kula antičkog Raba. Na ža- tions of elementary parts of this municipium. lost, taj natpis nije do danas sačuvan tako da se An exceptionally important inscription (CIL 3, 3117=10117) reveals status of Rab, men- dimenzije i stilske osobitosti ne mogu utvrditi tioning that Augustus financed building of the već su se informacije o njemu sačuvale jedino walls and towers of ancient Rab. Unfortunately u CIL-u. Na osnovi ovog natpisa stvorile su se this inscription has not been preserved so that dvije prevladavajuće teorije o prostiranju i po- dimensions and stylistic characteristics cannot ložaju antičkog Raba. Prvu teoriju, da je urba- be determined but the information about it was ni raster grada obuhvaćao samo krajnji istočni preserved only in CIL. On the basis of this in- dio poluotoka, postavio je Brusić, dok je Suić scription two prevailing theories were formed iznio drugo mišljenje prema kojem je prostor about distribution and position of ancient Rab. antičkoga grada sezao sve do linije srednjo- The first theory stating that urban area of the vjekovnih zidina. Medini smatra da bi se na city encompassed only the peripheral eastern osnovi analogija moglo zaključiti kako su se part of the peninsula was proposed by Brusić, monumentalne javne građevine nalazile na whereas Suić took a diiferent view stating that krajnjem, istočnom dijelu poluotoka, dok se the area of the ancient city spread all the way kontinuitet antičkog urbanog rastera sačuvao to the line of medieval walls. Medini believes

89 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 i do danas. Medini je pri obilasku srednjovje- that on the basis of analogies one could con- kovnih zidina Raba uočio u kuli sv. Kristofora clude that monumental public buildings were nekoliko kamenih blokova koji bi mogli obja- situated in the peripheral eastern part of the sniti i rasvijetliti opseg prostiranja antičkog peninsula whereas continuity of ancient urban grada. On daje dimenzije, karakteristike i obli- organization was preserved to present. While ke tih triju blokova te zaključuje da su pripadali he was inspecting medieval walls of Rab, antičkoj tehnici gradnje opus quadratum koja Medini noticed in the St. Christopher’s tower se često upotrebljavala u razdoblju prijelaza I. several stone blocks which could shed some stoljeća prije Krista na I. stoljeće poslije Kri- light on the scope of distribution of ancient sta. Također uočava izričitu pojavu utora „na city. He gives dimensions, characteristics and zub“ i anatiroze na ovim trima blokovima te forms of these three blocks and concludes that smatra kako su to pokazatelji da je zid građen they belonged to ancient technique of building ovim blokovima bio stariji od antičkih zidina opus quadratum which was often used in the u Jaderu, Aseriji, Varvariji i Krku. Još je jedna period of transition from the first century BC mogućnost da su ovi blokovi bili sekundarno to the first century AD. He also notices distinct iskorišteni u antičkom zidu iz neke predantičke appearance of an indented groove and anathy- gradnje. S obzirom na to da se tehnika opus qu- rosis on these three blocks and believes that adratum gotovo isključivo koristila pri gradnji these are indicators that the wall built with such gradskih zidova i fortifikacija, Medini zaklju- blocks was older than ancient walls in Iader, čuje kako su ovi blokovi bili uzidani u zapadni Asseria, Varvaria and Krk. Another possibil- perimetralni zid antičkog Raba. Uzroci ne- ity is that these blocks were secondarily used stajanja monumentalnog antičkog zida mogu in the ancient wall from some earlier building. se naći upravo u kasnijim, srednjovjekovnim Considering the fact that the opus quadratum technique was used almost exclusively in fortifikacijama. Medini smatra kako su vre- building city walls and fortifications, Medini menski kasniji fortifikacijski sistemi poštivali concludes that these blocks were incorporat- pružanje antičkog perimetralnog bedema pa se ed into the western perimetral wall of ancient možda upravo u temeljima srednjovjekovnog Rab. Reasons for disappearing of monumental zida nalaze uzidani ostatci antičkog, ali možda ancient wall can be found exactly in later, me- i predantičkog zida. dieval fortifications. Medini believes that later fortification systems respected spreading of Nekoliko manjih poglavlja u tek- the ancient perimetral wall so that it is possible stu o antici na području SFRJ za Povijest that the remains of ancient, or perhaps even čovječanstva UNESCO-a. Naslovi: Uvod, earlier wall were incorporated in the founda- Osnove trajanja endogenih društvenih i tions of medieval wall. kulturnih struktura, Autohtone društvene i kulturne strukture i njihov život u anti- Several smaller chapters in the text ci, Religije autohtonih naroda u procesu on antiquity in the region of Yugoslavia

90 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... romanizacije i asimilacije, Specifičnost ra- for the History of Mankind by UNESCO. zvoja rimske i orijentalnih religija. Uku- Titles: Introduction, Bases of continuity of pno 13 str. teksta (god. 1987). endogenous social and cultural structures, Autochtonous social and cultural structures 45. Trideset godina rada Filozof- and their life in antiquity, Religions of auto- skog fakulteta u Zadru, Zadarska revija, chtonous populations in the Romanization 36, Zadar, 1987, 139-148. and assimilation processes, Specific qualities of the development of Roman and Ori- Medini daje pregled napretka Filozof- ental religions, total of 13 pages (year 1987) skog fakulteta od dana početka nastave, 16. li- stopada 1956. godine sve do 1986. godine, ali 45. Trideset godina rada Filozof- i opisuje razvitak ustanove kroz tih trideset go- skog fakulteta u Zadru, Zadarska revija, 36, dina, napominje razvoj znanosti u Zadru kroz Zadar, 1987, 139-148. (Thirty years of the povijesna razdoblja osobito se koncentrirajući Faculty of Philosophy in Zadar) na razdoblje od 1806. do 1956. i od 1956. do Medini gives an overview of progress 1986. godine. Navodi razvoj i broj odsjeka of the Faculty of Philosophy from the first day kroz godine, broj nastavnika i studenata koji of lectures, October 16, 1956 until the year su magistrirali i doktorirali. Za kraj navodi ci- 1986. He also describes the development of ljeve daljnjeg napredovanja Fakulteta. the institution through these thirty years, and the development of science in Zadar through 1989. historical periods particularly concentrating 46. Metroaca Burnensia, Diadora, on the period from 1806 to 1956 and from 11, Zadar, 1989, 255-284, slike 1-3. (sum- 1956 to 1986. He mentions the number and mary: Metroaca Burnensia; Zusammen- development of the departments over years, the number of teachers and students who won fassung: Metroaca Burnensia) master’s or doctor’s degree. Finally he stated aims of further improvement of the Faculty. Povodom nalaza dviju brončanih aplika u obliku prednjeg dijela glave Atisa 46. Metroaca Burnensia, Diadora, 11, u Burnumu, Medini donosi sustavni pregled Zadar, 1989, 255-284, slike 1-3. (summary: metroačkih nalaza kao i ikonografskih i tipo- Metroaca Burnensia; zusammenfassung: loških specifičnosti u prikazima Kibele i Ati- Metroaca Burnensia) sa na prostoru vojnog logora Burnuma, ali i na širem području. Analizom i usporedbom On the occasion of finding two bronze ovih aplika s drugim istovrsnim nalazima s appliquès in form of the front part of Attis’ područja Liburnije Medini zaključuje kako head at Burnum, Medini presented systematic postoji mogućnost da se od I. do III. stolje- overview of the Metroac finds as well as icon- ća datiraju kvalitetniji predmeti, a oni lošije ographic and typological particularities in the

91 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 izrade u razdoblje nakon III. stoljeća. Budući depictions of Cybele and Attis in the area of da su te datacije poprilično okvirne, Medini the military camp Burnum, and also in a wider pristupa sustavnoj analizi drugih metroačkih region. From an analysis and comparison of nalaza s područja Burnuma, a s osobitom po- these appliquès with other identical finds from zornošću obrađuje dva monumentalna friza Liburnia, Medini concludes that there is a pos- koji su bili glavni dijelovi dekora zapadne i sibility that objects of better quality could be istočne edikule na sjevernoj strani foruma. dated from the first to third centuries and the Sam Atis bio je prikazan na reljefu friza za- ones exhibiting poorer caftsmanship could be padne edikule u tri ikonografske sheme. Dio dated to the period after the third century. Since foruma koji je bio namijenjen kultu bio je the datings are quite broad, Medini performed radikalno promijenjen u vrijeme Antonina systematic analysis of other Metroac finds Pija, da bi se u prostor za službeni, carski from the Burnum region. He payed special at- kult, inkorporirala i metroačka zapadna edi- tention to two monumental friezes which were kula, dok je istočna edikula bila vezana uz principal parts of the decoration of western Veneru i Adonisa. I sam apsidalni prostor za and eastern aedicule on the northern side of fo- carski kult bio je promijenjen, sagrađene su rum. Attis himself was depicted in the relief of suterenske prostorije, središnji podij je povi- the frieze of western aedicule in three icono- šen, a cijela je konstrukcija otvorena prema graphic schemes. Part of the forum which was unutrašnjem dvorištu foruma kako bi prostor intended for cult was radically changed dur- bolje međusobno komunicirao i funkcionirao ing the reign of Antoninus Pius, incorporating tijekom svečanosti. Medini također razmatra Metroac western aedicule into the area for the mogućnost korištenja podzemnih prostorija official, Imperial cult, whereas eastern aedic- kao kultnih prostorija (fossa sanguinis) pri ta- ule was related to Venus and Adonis. The ap- sidal area for the Imperial cult was changed, urobolijama, gdje se vjernik kupao u krvi bika additional rooms were built, central floor was koji je bio ubijen na podiju iznad te prostorije, raised, and the entire construction opened to- tj. ta je krv kapala kroz probijene rupe ravno wards the interior yard of the forum in order to na vjernika u fosi. Pri izvođenju tih svetkovi- make the area more functional and to facilitate na sudjelovao je veći broj vjernika, a prostor communication. Medini also considers possi- kapitolija pritom se mogao potpuno izdvojiti bility of using underground rooms as cult ar- sistemom vrata i funkcionirati kao jedinstve- eas (fossa sanguinis) for taurobolia in which na, šira sakralna cjelina. Medini zaključu- believer was drenched in the blood of a bull je kako je metroački kult u Burnumu trajao which was killed on the floor above this room, duže, i u IV. stoljeću, upravo zato što je bio i.e. the blood was dripping through perforated povezan sa carskim kultom. holes directly on the believer in fossa. Great number of believers participated in these rituals, and the capitoline area could have been completely isolated on such occasions by the

92 ASSERIA, 8, 2010., 11-94 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija...

47. Metroačka religija u Aenoni, Ra- system of doors and function as a unique, dovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 28(15), wider sacral whole. Medini concludes that the Zadar, 1988/1989 (1989), 19-31, T. 1. (sum- Metroac cult at Burnum lasted longer, even in mary: Mitroic Religion in Aenona) the fourth century, owing to the fact that it was related to the Imperial cult. Pri istraživanju crkve Sv. Križa u Ninu 1969. godine, u temeljima je pronađen ulo- 47. Metroačka religija u Aenoni, Ra- mak kamene ploče ukrašene reljefom koju je dovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 28(15), Medini interpretirao kao jedini trag metroač- Zadar, 1988/1989 (1989), 19-31, T. 1. (sum- kog svetišta sagrađenog u Enoni. Ulomak je mary: Mitroic Religion in Aenona) bio poprilično oštećen, a na prednjoj strani vidljiv je reljef koji prikazuje muški lik pre- When the Church of Holy Cross (Sv. križenih nogu, kojemu je sačuvan donji dio Križ) in Nin was explored in 1969, in its foun- tijela i kraj njega je vidljiv motiv triglifa. Na dations was a fragment of a stone plate deco- osnovi tog prikaza, tj. činjenice da lik na re- rated with a relief which was interpreted by ljefu ima prekrižene noge, Medini smatra da Medini as an only trace of the Metroac sanctu- bi mogao prikazivati ili tugujućeg Atisa ili ary built in Aenona. The fragment was heavily erota. Pri raščlambi detalja ipak se odlučuje damaged, on the front side is a relief portray- atribuirati prikaz Atisu upravo zbog nedostat- ing a male figure with legs crossed, with extant ka krila i ruku koje bi se trebale uočavati ako lower part and a triglyph motif. On the basis je to bio prikaz erota. Ovo otkriće omogu- of this depiction i.e. the fact that the figure on ćuje da se raniji nalazi koji su se vezivali uz the relief has crossed legs Medini believes it metroačku religiju vežu uz metroon. Medini might reperesent sad Attis or Eros. After ana- raspravlja o smještaju te građevine te uspo- lyzing details he decides to attribute the depiction to Attis due to lack of wings or arms which ređuje nalaz ovog reljefa s monumentalnim should be noticeable if it was Eros’ depiction. frizom metroačkog svetišta iz Burnuma. Od- Owing to this discovery earlier finds which bacuje ideju da je reljef pripadao monumen- were related to the Metroac religion can be talnoj sepulkralnoj građevini te navodi kako related to Metroon. Medini discusses position se ovdje radi o ulomku arhitektonskog de- of the building and compares the find of this kora, najvjerojatnije friza, nekog sakralnog relief with monumental frieze of the Metroac objekta s područja urbanog areala Enone, sanctuary from Burnum. He rejects idea that dakle vrlo vjerojatno metroačkog svetišta, the relief belonged to monumental sepulchral metroona. Također, navodi i mogućnost da building and states that this was a fragment se kult Velike Majke i Izide mogao štovati of architectural decoration, most probably a unutar istog svetišta ili u neposrednoj blizi- frieze, of some sacral object from the region of ni. Pri dataciji uspoređuje pojavu odjevenih urban area of Aenona, so that it is very likely i golih Atisa te ga na osnovi toga i na osnovi it was a Metroac sanctuary, Metroon. He also

93 Zrinka SERVENTI, Bibliografija Julijana Medinija... ASSERIA, 8, 2010., 11-94 prikaza triglifa vremenski smješta od sredine mentions a possibility that the cult of Magna I. do III. stoljeća. Mater and Isis could have been honored inside the same sanctuary or in the immediate vicin- Postumna izdanja ity. As for the dating, he compares the appearance of the dressed and naked Attis and on the 1991. basis of that comparison and of the depiction 48. Salonitanski arhigalat, Antička of triglyph dates it from the mid-first to third Salona (ur. N. Cambi), 1, Split, 1991, 305- centuries. 319. Posthumous editions Pretisak teksta originalno izdanog u Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 20(9), 1991 Zadar, 1980/1981 (1982), 15-28 (v. ovdje, r. 48. The archigallus of Salona, br. 29.) Antička Salona (editor N. Cambi), 1, Split, 1991, 305-319.

1993. Reprint of the text originally published 49. Kult Kibele u antičkoj Libur- in Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 20(9), niji, Senjski zbornik, 20, Senj, 1993, 1-32. Zadar, 1980/1981 (1982), 15-28 (see here, no. (Zusammenfassung: die Verehrung der 29) Cybely in Antiker Liburnia) 1993 Prijevod teksta Le culte de Cybèle 49. Kult Kibele u antičkoj Liburn- iji, Senjski zbornik, 20, Senj, 1993, 1-32. dans la Liburnie antique, s francuskog na (Zusammenfassung: die Verehrung der Cy- hrvatski, originalno izdanog u Hommages à bely in Antiker Liburnia) (The cult of Cy- Martin J. Vermaseren II, Leiden 1978, 732- bele in Liburnia) 756 (v. ovdje, r. br. 20.).

Translation of the text Le culte de Cy- bèle dans la Liburnie antique, from French to Croatian, originally published in Hommages à Martin J. Vermaseren II, Leiden 1978, 732- 756 (here, no. 20).