Breuci – Najstariji Imenom Poznati Stanovnici Sjeveroistočne Bosne

2 prošlost

Edin Šaković, prof. Breuci – najstariji imenom poznati stanovnici sjeveroistočne Bosne

Breuci predstavljaju, zasigurno, jednu od ka je, uglavnom, od sekundarnog značaja, najznamenitijih iliropanonskih etničkih jer u ovom trenutku nije moguće arheološ- skupina, ali je o njima do danas malo toga ki identificirati specifičnu kulturnu grupu napisano. Jedan od razloga je svakako i ne- čiji nosioci bi se mogli izjednačiti sa Bre- dodostatak relevantnih historijskih izvora. ucima, pa čak ni izdvojiti arheološke nala- Podatke o Breucima nalazimo tek kod ne- ze autohtonog porijekla koji bi pomogli u koliko antičkih pisaca, a i oni su, uglavnom, razjašnjenju etnogeneze i najranije povije- fragmentarne naravi. Prostor na kome su sti panonskih etnija i populacija na tlu sav- živjeli možemo nazrijeti iz zapisa koje do- sko-dravskog međurječja i sjeveroistočne nose znameniti antički geografi Strabon i Bosne. Možda će tek buduća arheološka Ptolemej, te poznati rimski učenjak Plini- istraživanja omogućiti stvaranje neke jasni- je Stariji. O ratovanju Breuka i njihovom je slike o autohtonoj materijalnoj kulturi na junačkom otporu Rimljanima pišu Velej prostoru kojeg su naseljavali Breuci. Paterkul i Dion Kasije. Breuke još izričito Prve podatke o Breucima u historio- spominje i Gaj Svetonije Trankvil, u bio- grafskoj i arheološkoj literaturi nalazimo grafiji cara Tiberija, kao i kasnoantički epi- još u XIX. stoljeću; radilo se tu, uglavnom, tomator Rufije Fest, u svom brevijaru. o fragmentarnim i usputnim spomenima i Epigrafski izvori o Breucima su podjed- pokojoj leksikografskoj natuknici. Prvi cje- nako oskudni – uglavnom se radi o natpi- lovitiji članak je napisao poznati sarajevski sima rimskih jedinica i vojnika breučkog arheolog C. Patsch, u čuvenoj Pauly-Wi- porijekla, razasutih širom Carstva. S njiho- ssowoj Realencyclopädie der Classischen Al- vog matičnog područja potječe tek nekoli- tertumswissenschaft (svesku III-1, 1897.), a ko rimskih vojnih diploma, pronađenih na tridesetak godina poslije, jedan je zaseban širem prostoru sjeverno od Save (Slavon- rad Breucima posvetio i jedan od najvećih skom Brodu, Negoslavcima i Vukovaru). filologa s južnoslavenskih prostora, Milan Iako malobrojni, ti su izvori dosta vrijed- Budimir. On je, inače, pored pregleda bre- ni, osobito kao izvor za onomastička prou- učke povijesti, dao i filološko-etimološku čavanja. Arheološka građa u slučaju Breu- analizu etnonima Breuci, povezavši ih sa

12 • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • prošlost Breuci – najstariji imenom poznati stanovnici sjeveroistočne Bosne

Brigima (Brugima) iz Epira, za koje Hero- znatni, što je svakako podrazumijevalo i dot veli da su porijeklom od Friga iz Fri- određeno prostranstvo etničkog teritorija. gije. Breuke su u sličnom kontekstu spo- Taj podatak, inače, potječe iz razdoblja Pa- minjali i drugi filolozi prve polovice XX. nonsko-dalmatinskog ustanka 6.-9. godine stoljeća (Thomaschek, Kretschmer, Mayer i naše ere, što svjedoči ne samo spomen Ba- dr.). Njihove su pretpostavke, često u duhu tona kao vođe (hegemona) Dezitijata, nego tada vladajućeg panilirizma, u novije vrije- i ubrajanje Pirusta u Panone – naime, pri- me uglavnom odbačene, nakon velikih po- padnici tog ilirskog naroda, koji je naselja- stignuća u arheološkoj znanosti, koja su te- vao prostor Gornjeg Podrinja, Sandžaka i meljito izmijenila metodološke pristupe u sjevernih dijelova Crne Gore, zajedno su sa ilirologiji uopće. Tu je osobito bio značajan Dezitijatima i Delmatima činili najžešće i tzv. prvi ilirski simpozij u Sarajevu, 1964. najupornije borce u spomenutom ustanku. godine, te na njemu izloženi radovi A. Ben- Plinije Stariji nudi neke još vrijedni- ca, B. Čovića i Z. Marića. je podatke – govoreći o rijekama Panonije, U historiografiji je u proteklih pola sto- navodi kako Drava teče kroz zemlje Sereta, ljeća, također, postignut evidentan napor, Serapila, Jasa i Andizeta, dok Sava teče kroz kako od domaćih istraživača poput I. Bo- zemlju Kolapijana i Breuka (“...Draus per janovskog, tako i od onih sa strane, prven- Serretes, Serapillos, Iasos, Andizetes, Saus stveno iz Mađarske (A. Mócsy i G. Alföldy), per Colapianos Breucosque”, NH, III, 25, dok je nizozemski arheolog i epigrafičar J.E. 147). On ujedno dodaje kako su to i glavni Bogaers obradio pitanje breučkih vojnih narodi (“Populorum haec capita”, NH, III, jedinica u rimskoj vojsci. Do danas jedini 25, 148), spominjući pored njih još i čitav cjeloviti rad, koji objedinjuje sva savreme- niz drugih. na saznanja o Breucima, napisao je poznati Nešto kasnije, Ptolemej spominje Breu- hrvatski ilirolog M. Zaninović, 2003. godi- ke kao stanovnike provincije Donje Pano- ne, a značajan doprinos osvjetljavanju naj- nije: “Cijelu tu provinciju”, piše on, “drže na starije prošlosti prostora uz donji tok Save sjeverozapadu Amantini, ispod njih Herku- dala je A. Domić-Kunić, objavivši iscrpnu nijati, zatim Andizeti, pa Breuci. Na sjeve- studiju o Tiberijevom osvojenju Panoni- roistoku su Eravisci, a na jugu Skordisci” (II, je (12.-7. g. p.n.e.), sa opširnim i detaljnim 15, 2). Opisujući Gornju Panoniju (II, 14, uvodom u kome tretira čitav niz proble- 2), Ptolemej spominje i neke susjede Breu- ma – od ekohistorije panonskog prostora ka: Kolapijane, istočno od njih Jase i ispod u protohistorijskom i ranoantičkom razdo- njih Oserijate. blju, preko njegovog geopolitičkog i stra- Sažimajući podatke iz citiranih antič- teškog značaja, etnografske slike, itd. kih vrela, te uzimajući u obzir epigrafske potvrde, u prvom redu nalaze rimskih voj- Prostorni okviri nih diploma dodijeljenih breučkim vetera- Svi sačuvani antički izvori Breuke smještaju nima iz Slavonskog broda, te Negoslavaca na prostor Panonije, odnosno rimske pro- i Vukovara,1 kao i opće geografske i topo- vincije Donje Panonije (Pannonia Inferior), grafske odlike terena – mogu se barem u uz donji tok rijeke Save. Strabon u svojoj okvirnim crtama odrediti granice etničkog Geografiji (VII, 5, 10) tako bilježi: “Panon- teritorija Breuka. Pri tome, međutim, na ski narodi su Breuci i Andizeti i Dicioni i umu valja imati da ovi podaci, uglavnom, Pirusti i Mezeji i Dezitijati, kojima je vođa odražavaju stanje nakon potpune rimske Baton, a ima i drugih manjih i neznatnih...” Kako vidimo, on Breuke ubraja među one 1 Slavonski Brod: Miškiv, 1998; Vukovar: Ko- panonske narode koji nisu ni mali niti ne- ledin, 1999; Negoslavci: Dorn, 1984.

prošlost • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • 13 Breuci – najstariji imenom poznati stanovnici sjeveroistočne Bosne

Breučki teritorij: vjerovatne (ravna crta) i moguće granice (isprekidana crta) pacifikacije panonskih prostora, zavođe- Sjeverna granica, prema Andizetima, nja provincijske uprave i administrativnih vjerovatno je predstavljala područje oko ri- mjera na terenu. Breuci i drugi indigeni jeke Vuke, mjesto gdje su se prostirale Vol- narodi na svojim su matičnim teritorijima kejske močvare – poprište jednog od bo- tada organizirani kao peregrinske zajedni- jeva iz razdoblja Batonovog ustanka. Na ce (civitates peregrinae), ali su također for- sjeverozapadu su se Breuci dodirivali s et- mirane i neke nove civitates, razbijanjem ničkim prostorom Jasa, a na zapadu (barem predrimskih etno-političkih zajednica na u rimsko doba) sa Oserijatima. Gdje se tač- manje cjeline, koje bi naziv dobile obično no granica nalazila – nije poznato, jer je po svom središtu. teško odrediti kojoj etniji je pripadao pro- Od Breuka su tako – mišljenje je broj- stor široke i plodne Požeške kotline. Mogli nih znanstvenika – odvojeni Kornaka- bi to biti Jasi, Breuci, kao i Oserijati.5 ti, peregrinska civitas sa središtem u Kor- Što se tiče istočnih granica, one su do- nakumu (današnji Sotin kod Vukovara).2 pirale negdje do zapadnih obronaka Fruške Štaviše, A. Mócsy u ovu skupinu ubraja i gore i teritorija Amantina, koji su naselja- Oserijate,3 istočne susjede Breuka. Oserija- ti se, međutim, u arheološkoj literaturi već Čović, 1987a, 281; Benac, 1987, 796. odavno poistovjećuju sa populacijom koja 5 A. Domić Kunić (2006, 78) drži da je Po- je naseljavala prostor današnjeg Lijevče žeška kotlina pripadala Breucima, s obzirom na polja, sa centrom u poznatom višestoljet- konfiguraciju terena, odnosno činjenicu da je nom naselju u Donjoj Dolini kod Bosanske “ulaz u nju s podravske (jasijske) strane zaprije- 4 čen planinama, dok se s posavske (breučke) lako Gradiške. prilazi slijedeći tok Orljave”. No, ne bi trebalo is- ključiti ni mogućnost da je Požeška kotlina pri- 2 Mócsy, 1974, 53; Domić Kunić 2006, 79. padala Oserijatima. Veze Donje Doline i Požeš- 3 Mócsy, 1974, 53 i 55. ke kotline u halštatskom razdoblju su višestruko 4 Marić, 1964a, 68-73; Čović, 1976, 169 i d.; potvrđene, opširnije: Potrebica, 2003.

14 • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • prošlost Breuci – najstariji imenom poznati stanovnici sjeveroistočne Bosne vali prostor oko Sirmija. Na osnovu navo- ko uzmemo u obzir da je Marsunnia, nase- da Plinija Starijeg, pouzdano znamo da su lje na mjestu današnjeg Slavonskog Broda, Breuci živjeli s obje strane Save – dakle, na- bilo jedno od breučkih središta, onda je ja- seljavali su i dio prostora sjeverne, odnosno sno da su oni svakako kontrolirali i prostor sjeveroistočne Bosne. To ništa nije neobič- na drugoj, desnoj obali Save, oko Bosan- no, jer su veće rijeke i riječne doline u pra- skog Broda pa sve do Odžaka, uključuju- historijskim i protohistorijskim vremeni- ći, vjerovatno, cjelokupan prostor planine ma predstavljali osnovne komunikacijske Vučjak. Na sjevernim obroncima ove pla- pravce oko kojih su se formirali plemenski nine i uz rijeku Savu, arheološki je posvje- i etnički teritoriji, dok su granice između dočen veći broj naselja iz perioda kasnog pojedinih etničkih skupina tekle uglavnom brončanog i ranog željeznog doba (otvore- visinskim područjima, grebenima uzviše- na naselja u Sijekovcu, Liješću, Brestovu, nja i prijevojima. Na jugu, na prostorima Donjem Klakaru, gradine u Ceranima, Ku- sjeveroistočne Bosne, Breuci su najvjero- ljenovcima i Vrelima, itd.). vatnije graničili sa Dezitijatima. Nije, me- I u tom slučaju se, međutim, javlja- đutim, sigurno utvrđeno gdje se tačno ta ju brojne nejasnoće i nedoumice. Naime, granica nalazila, odnosno da li su Breuci ako su Breuci držali samo prostor Vučjaka, držali samo prostor Bosanske Posavine, do onda su – da bi rijeka Bosna predstavljala obronaka Trebave i Majevice, kako to misli njihovu granicu – morali su s druge strane A. Domić Kunić (2006, 79) – ili je, pak, nji- rijeke držati znatno veći dio prostora pre- hov etnički teritorij obuhvaćao barem cje- ma jugu, uključujući i cjelokupnu Treba- lokupan prostor Trebave, sa većim dijelom vu, što ponovo djeluje nelogično. Teritorij širokog i plodnog Sprečkog polja. Oserijata bi, također, u tom slučaju pred- Zapadna granica Breuka, na prostoru stavljao jedan poprilično velik prostor koji južno od Save, predstavlja poseban pro- se protezao od Psunja, gdje su se, otprilike, blem, s obzirom na famozni Solinski natpis graničili s Jasima – kako to proizlazi iz po- u kome se spominje cesta “ad Batinum flu- dataka Ptolemeja (II, 14, 2), preko prostora men / quod dividit Breuc[o]s Oseriatibus...” Bosanske Gradiške, na istok sve do Bosne, (CIL 03, 03198b = 10156b) Radi se, kao što u što je teško povjerovati. Strabon (VII, 5, je poznato, o Alföldyevoj restituciji natpi- 23) Oserijate uopće ne spominje – ukoli- sa, jer je na mjestu gdje se čitaju etnonimi ko se ne ubrajaju u njegove “manje i manje natpis potpuno izlizan.6 Spomenuta resti- bitne” narode. Plinije Stariji (NH, III, 148) tucija je u historiografiji široko prihvaće- ih navodi, ali ne među “glavnim narodima”. na i mnogi je autori bez rezervi uzimaju, U svakom slučaju, ne ulazeći u ove u sve postavljajući na taj način granicu između druge probleme s interpretacijom spome- Oserijata i Breuka na obale rijeke Bosne.7 nutog natpisa, treba istaknuti da on ipak – Naime, rijeka Ba[thinus] iz napisa, posvje- ukoliko se uistinu i radi o Breucima i Ose- dočena i u drugim antičkim vrelima, po- rijatima – odražava stanje nakon rimske uzdano je identificirana kao Bosna.8 Ta- pacifikacije ovih krajeva i organizacije pro- kvo određenje granice, međutim, teško da vincijske uprave, što ne znači nužno da je se može prihvatiti kao pouzdano, barem takvo stanje bilo i u predrimsko doba. u predrimskom vremenu. Naime, ukoli- Pitanje etnogeneze 6 Opširnije: Bojanovski, 1974, 193-195 Sa gledišta tradicionalnih metodoloških 7 Marić, 1964a, 73; Bojanovski, 1976, 309; Zani- pristupa proučavanju etnogenetskih pra- nović, 2003, 445; Domić Kunić, 2006, 78-79, itd. historijskih procesa, etnogeneza Breuka 8 Bojanovski, 1974, 195 i d. predstavlja izuzetno složen znanstveni pro-

prošlost • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • 15 Breuci – najstariji imenom poznati stanovnici sjeveroistočne Bosne blem, s obzirom da do danas nije jasno de- Maglovite vijesti koje su ostavili antički finirana niti izdvojena specifična materi- pisci sugeriraju da su nebrojeni keltski rat- jalna kultura koja bi se povezala sa ovim nički odredi preplavili Panoniju, da bi ka- narodom. Prostor savsko-dravskog međur- snije prodrli do same Grčke, u namjeri da ječja i sjeveroistočne Bosne predstavljao je opljačkaju bogate riznice hrama u Delfi- još od kraja eneolita područje na koje su ma. Nakon sudbonosnog poraza 279. god. se susretali i prožimali različiti kulturni p.n.e, dio tih Kelta se povlači ka ušću Save utjecaji. Kulturne grupe starijeg željeznog u Dunav, to će biti jezgro znamenite etnič- doba na tom prostoru genetski su vezane ke i političke zajednice poznate pod ime- za kulturu polja sa žarama, a nastaju još nom Skordisci.14 Noviji pogledi, među- u kasnom brončanom dobu, na etničkom tim, ne samo da negiraju keltsku prirodu supstratu starijih kasno-brončanodobnih Skordiska, nego osporavaju i samu invazi- kulturnih grupa (Barice-Gređani, virovitič- ju Kelta na prostore jugoistočne Europe, u ka i Belegiš II), uz snažne kulturne utjecaje, onom smislu u kojem bi se ona dala razu- a vjerovatno i etnički priliv sa sjevera.9 Pro- mjeti iz opisa antičkih pisaca (nepregledni stor dijela sjeverne i sjeveroistočne Bosne valovi divljih hordi koji preplavljuju Podu- pripadao je kulturnoj grupi Vis-Pivnica, navlje). Umjesto toga, ističe se proces šire- koja se razvila na osnovama kulture polja nja latenske kulture kao jedne globalne kul- sa žarama, ali uz jak utjecaj bosutske grupe turne pojave, njegove utjecaje na indigene s jedne, te srednjobosanske grupe s druge populacije i konzekvence na privrednom i strane.10 U Slavoniji preovladava daljska, a društvenom planu, koje su se ogledale kroz u Srijemu bosutska kulturna grupa.11 oblikovanje novih “hibridnih” identiteta.15 Početkom željeznog doba, na teme- Ne ulazeći detaljnije u ove rasprave, ljima kulture polja sa žarama, razvija se i činjenica je da su u posljednjim stoljeći- nova kulturna grupa Martijanec-Kaptol, u ma stare ere prostori Slavonije i sjeveroi- Požeškoj kotlini, koju obilježava paljevin- stočne Bosne u potpunosti latenizirani, te sko pokapanje u tumule i pojava bogatih da je tu gotovo nemoguće izdvojiti arheo- kneževskih grobova,12 a nešto kasnije se u loške nalaze koji bi se povezali s autohto- Srijemu javlja tzv. sremska grupa zapad- nom etničkom komponentom i poslužili nobalkanskog kompleksa (M. Garašanin), za rekonstrukciju njezine geneze i najrani- kao rezultat snažnih kulturnih, pa možda je povijesti. Međutim, činjenica je da izjed- i etničkih strujanja s ilirskog juga, u prvom načavanje nosilaca latenske kulture sa Kel- redu glasinačkog kulturnog kruga.13 tima, ili, u najmanju ruku, sa Skordiscima Od kraja V. stoljeća p.n.e., prostori ju- – vodi u zabludu. Osnovna pretpostavka od goistočne Panonije bivaju zahvaćeni sve ja- koje treba poći jeste da su autohtone, indi- čim prodorom latenske kulture, da bi od gene populacije na ovome prostoru tako- kraja IV. stoljeća ona potpuno prevlada- đer predstavljale nosioce “keltske” latenske la na ovim područjima, ugušivši autohto- kulture, koja je u tehničkom pogledu bila ne kulturne izraze, što se u literaturi tradi- u svemu savršenija od ranijih, autohtonih cionalno povezuje sa keltskom invazijom. kultura na tom prostoru, a da se i ne govori o njenom širem, može se reći i globalnom 9 Čović, 1988a, 21. kulturnom značenju. Prema tome, dio la- 10 Čović, 1988a, 21; Čović, 1988b, 102. tenskih nalaza, i to osobito kasnolatenskih, 11 Vinski-Gasparini, 1983; Garašanin, 1983; onih iz I. stoljeća p.n.e., treba pripisati i Vasić, 1987a; Vasić, 1987b. 12 Vinski-Gasparini, 1987. 14 Papazoglu,1969, 209 i d. 13 Vasić, 1987c. 15 Džino, 2007, passim,

16 • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • prošlost Breuci – najstariji imenom poznati stanovnici sjeveroistočne Bosne

Breucima – naravno, ukoliko se nalaze na Panonije u sferu rimske osvajačke politike. teritoriju koji je historijskom i epigrafskom Ako se izuzmu neki raniji, povremeni i ma- građom potvrđen kao breučki. nje uspješni pohodi, zaposjedanje Panonije Iz naprijed navedenih razloga, etnoge- započinje sa Oktavijanovim pohodom 35.- neza i najranija povijest Breuka ostaju nam 33. godine p.n.e. i osvajanjem panonskog potpuno nepoznate. Prema tome, ne ostaje središta Segestike, već prve godine ratova- drugo nego da se ponovi već davno izne- nja, nakon jakog otpora branitelja i teške sena pretpostavka da su se Breuci razvi- jednomjesečne opsade. Nepoznata je uloga li iz panonskog etničkog supstrata kasnog Breuka u ovim događajima. Izvori koji go- brončanog i ranog željeznog doba, vjero- vore o Oktavijanovu pohodu na Segestiku, vatno i uz određene kulturne, možda i et- njegove neprijatelje spominju tek općenito ničke impulse s ilirskog juga. Starije etimo- kao Panone, ne navodeći pojedine etničke loško-filološke analize samoga etnonima i zajednice – iako je tu, osim Kolapijana, ko- povezivanje Breuka sa Brigima već je odav- jima je Segestika i pripadala, bilo najvjero- no i u samoj filološko-lingvističkoj znano- vatnije i pripadnika drugih zajednica. sti prevaziđeno, a da se i ne govori o pot- Da li su među saveznicima Kolapijana punom nedostatku arheoloških potvrda. možda bili i Breuci, nije poznato, ali jedan Tokom III. i II. st. p.n.e., može se pretposta- podatak kod Diona Kasija (XLIX, 37, 5), viti da su se Breuci nalazili pod političkom ukoliko se prihvati kao vjerodostojan, go- vlašću Skordiska, odnosno u sastavu skor- vori izričito protiv takve pretpostavke. Na- dišćanske politije. Kasnije, nakon slabljenja ime, spomenuti pisac navodi da je Oktavi- političke moći Skordiska, zbog iscrpljeno- jan u opsadi Siscije upotrijebio brodovlje sti dugim borbama s Rimljanima i usljed koje su mu izradili neki neimenovani save- dačkoga pritiska, otvoren je prostor za afir- znici, te ih preveo Dunavom u Savu i po- miranje autohtonih panonskih zajednica. tom uz Savu do Siscije. Bez obzira ko su Breuci se, tako, pojavljuju na povijesnoj bili ti saveznici, jasno je da je Oktavijano- pozornici kao jaka politička zajednica koja vo brodovlje, krećući se uz Savu prema Sis- preuzima ulogu nosioca otpora Rimljani- ciji, moralo proći upravo breučkom terito- ma, što se jasno pokazalo u Panonskom rijom, što upućuje na zaključak da Breuci ratu, 12.-11. god. p.n.e., a potom i Panon- u tom trenutku nisu bili neprijateljski ras- sko-dalmatinskom ustanku 6.-9. god. n.e. položeni prema Rimljanima. Ne bi bilo ni- šta čudno da su u jednom trenutku, kad se Borbe s Rimljanima sami nisu osjećali ugroženima, Breuci na- Rimski interes za krajeve Panonije započeo stupali čak kao saveznici Rimljana. Ipak, je dosta rano, što i ne čudi ako se uzme u sumnju u vjerodostojnost spomenutog Di- obzir geopolitički i strateški značaj panon- onovog podatka budi Apijan, drugi glavni skog prostora, a posebno njegove promet- izvor koji govori o opsadi Siscije (i koji je ne karakteristike.16 Trgovački kontakti iz- podatke za svoje djelo crpio iz Augustovih među Panonije i Apeninskog poluotoka su memoara). Za razliku od Diona, piše da je uspostavljeni dosta davno, a italski trgov- brodovlje izgradio sam Oktavijan, pod Sis- ci su, nema sumnje, u dolinu Save prodr- cijom, u namjeri da ih upotrijebi u budu- li davno prije nego rimski osvajački odre- ćim pohodima protiv Dačana (Illyr., 4, 22). di. Ipak, nije trebalo dugo čekati na ulazak Zauzeće Segestike je predstavljalo prvu fazu rimskog osvajanja Panonije. Segestika, 16 O geostrateškom značaju Panonije i važ- odnosno Siscija, u naredna će dva desetlje- nosti tog prostora za Rimljane: Domić Kunić, ća predstavljati značajno rimsko uporište, 2006, 62 i d. ne samo za odbranu već stečenih teritori-

prošlost • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • 17 Breuci – najstariji imenom poznati stanovnici sjeveroistočne Bosne ja, nego i za dalje osvajačke pohode prema od dvojice vrhovnih ustaničkih zapovjed- istoku. nika (koji su, igrom slučaja, nosili isto ime Dok je uloga Breuka u prvoj fazi osva- – Baton) bio je iz reda Breuka. Njima je, po janja Panonije poprilično nejasna (nije is- svemu sudeći, pripadao i Pinnes kao treća ključeno da su tada možda nastupali i kao značajna ličnost ustanka. Isto tako, težište rimski saveznici!), završetak osvajanja i iz- ratnih operacija u prve dvije godine ratova- bijanje rimskih legija na obale Dunava pra- nja nalazilo se na teritoriju ovoga naroda i ćen je vojnim pokoravanjem Breuka, koje njegovih susjeda. Tek nakon poraza breuč- je, u razdoblju 12.-11. godine p.n.e. izvr- ko-panonske komponente ustanka i pacifi- šio Oktavijanov posinak Tiberije. Oktavi- kacijom prostora današnje Slavonije i sje- jan, od 27. g. p.n.e. prozvan Augustom, u verne Bosne, Rimljani su stekli preduvjete svojim memoarima (Res gestae divi Augu- za uspješna ofanzivna djejstva u južnijim sti, 30) sam kaže kako je pod vlast Rimlja- planinskim područjima. na doveo “panonske narode na koje nika- Dva ključna izvora koja govore o učešću da prije nije napala rimska vojska” i koje je Breuka u Panonsko-dalmatinskom ustan- pobijedio njegov posinak i legat Tiberije. ku, Velej Paterkul i Dion Kasije, u mnogim Zahvaljujući Dionu Kasiju (LIV, 31, 1-4), stvarima se razlikuju. Iako je, kao rimski znamo nešto više o tom Tiberijevom po- oficir, bio svjedok, očevidac i neposredni hodu, poznatom kao Bellum Pannonicum. učesnik mnogih zbivanja, Velej Paterkul je Pokoravanje panonskih naroda bilo je pra- u kratkom i sažetom prikazu ovoga ustan- ćeno pustošenjem njihove zemlje i nanoše- ka, u okviru svoje Rimske historije, prilično njem “mnogih nepravdi stanovništvu”. Ti- neodređen. On Breuke i ne spominje ime- berije se, kako Dion navodi, što je moguće nom, iako se iz konteksta može razumjeti više koristio svojim saveznicima Skordis- kada govori o dešavanjima na njihovim po- cima, koji su bili susjedi Panoncima i slič- dručjima. Ipak, on donosi detalje koji su od no naoružani. Nakon pobjede, zaplijenivši ključne važnosti za procjenu učešća breuč- neprijateljsko oružje, Tiberije je bio nemi- ke komponente u ustanku. Dion Kasije, s losrdan prema pobijeđenima: većinu voj- druge strane, donosi konkretnije podatke, no-sposobnih muškaraca je prodao u rop- izričito spominjući Breuke. Kombinirajući stvo. Kako nam to svjedoči Svetonije (Tib., i upoređujući zapise ovih pisaca sa nekim 9) i Rufije Fest (Brev., 7) – glavni nosioci sekundarnim izvorima, terenskim podaci- ovog panonskog otpora rimskim osvajači- ma i arheološkom topografijom, moguće je ma bili su upravo Breuci. Njih su, nesum- koliko-toliko osvijetliti najvažnije momen- njivo, najviše pogodile okrutne mjere rim- te breučkog učešća u ustanku. skih osvajača. To, međutim, nije uspjelo U prvom redu, to je pitanje uzroka slomiti slobodarski duh ovog hrabrog na- ustanka. Pored uzroka koji se obično navo- roda. Pokazalo se to sedamnaest godina ka- de u historiografiji – nezadovoljstvo indi- snije, kad je stasala jedna nova generacija genih etničkih skupina sa rimskim porezi- ratnika. ma i načinom njihovog ubiranja, prisilnom mobilizacijom i vojnom službom, itd. – kod Breuci i Bellum Batonianum Breuka je značajnu ulogu imala i kolektivna Veliki Panononsko-dalmatinski ustanak od trauma: sjećanje na Bellum Pannonicum i 6. do 9. godine naše ere, nazvan Batonovim surove rimske represalije. Sve to je dovelo ustankom ili ratom (Bellum Batonianum), do buđenja osjećaja međusobne povezano- predstavljao je događaj koji je potresao sati, najprije unutar vlastite etnije, potom i Rimsko carstvo. Breuci se mogu ubrajati sa susjednim, srodnim etničkim zajednica- među ključne nosioce tog ustanka. Jedan ma, koje su se nalazile u sličnom položaju.

18 • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • prošlost Breuci – najstariji imenom poznati stanovnici sjeveroistočne Bosne

Rimska vojnička diploma iz Slavonskog Broda dodijeljena Likaju, sinu Birsovom, Breuku iz Marsunnie, centurionu mizenske flote; Muzej Brodskog posavlja, Slavonski brod (Miškiv, 2000)

Jačanje unutar-etničke kohezije indigenog sije, Breuci su izabrali za vođu drugog Ba- stanovništva pratio je rast ksenofobije i mr- tona i digli se na oružje (LV, 29, 3). Da li žnje prema rimskim osvajačima. Na kraju je postojala veza između ta dva događaja, je nezadovoljstvo kulminiralo i provalilo u u smislu dogovora ili zavjere ili je ustanak obliku masovnog oružanog bunta. Breuka spontano izbio – u ovom trenutku Što se tiče okolnosti izbijanja ustan- nije moguće odgovoriti. Izbijanje ustanka ka među Breucima, naši izvori se razliku- je na historijsku scenu izbacilo ljude koje ju. Dok Velej (II, CX, 2) tvrdi da je ustanak Velej (II, CX, 4) označava kao vrhovne voj- izbio u Panoniji, koja je “postala oholom” skovođe – dvojicu Batona i Pinnesa. Jedan uživajući kroz dugo razdoblje blagodati od Batona je bio Breuk, a sa dosta vjero- mira, navodi Diona Kasija (LV, 29, 1-2). su vatnoće se može pretpostaviti da je i Pinnes ipak puno ozbiljniji. On vrlo dobro zapa- potjecao iz breučkog miljea. ža uzroke i povode ustanka, koji po njemu Početak ustanka je vjerovatno i na bre- izbija u Dalmaciji (podrazumijevajući time učkoj teritoriji bio ispunjen onim nemi- tlo rimske provincije Dalmacije u III. sto- lim događajima koje opisuje Velej (II, CX, ljeću, razdoblju u kome je pisao), na pod- 6) – bijes pobunjenog potlačenog stanov- sticaj “nekog Batona, Dezitijata”, u vrijeme ništva se sručio na malobrojne rimske gra- kada je vojska iz Ilirika otišla ka Dunavu, đane, trgovce i veterane. Međutim, već u gdje je Tiberije vodio rat protiv german- prvoj ozbiljnijoj akciji, breučki vojskovo- skog kralja Maroboda. Pobuna je, dakle, đa Baton pokazuje puno više sposobnosti izbila na dezitijatskoj teritoriji, negdje u za realnu stratešku procjenu u odnosu na srednjoj Bosni, a neposredan povod je bilo svog dezitijatskog imenjaka. Dezitijati su sa prisilno vrbovanje domorodačkog stanov- svojim susjedima i saveznicima krenuli ka ništva za spomenuti vojni pohod. Čuvši za jadranskoj obali, napavši na Salonu (Cass. pobunu Dezitijata, navodi dalje Dion Ka- Dio, LV, 29, 2), umjesto da se okrenu stra-

prošlost • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • 19 Breuci – najstariji imenom poznati stanovnici sjeveroistočne Bosne teški puno važnijoj Sisciji. Nasuprot njima, alna strateška prosudba – zaposjedanje Sir- Breuci su krenuli na Sirmij, njima najbli- mija bi značilo zauzimanje važnog uporišta že, ali i najopasnije rimsko uporište, koje je koje bi omogućilo efikasnu defanzivnu tak- izravno ugrožavalo breučku teritoriju. Me- tiku na istočnom dijelu bojišta, te angaži- đutim, nisu ga uspjeli zauzeti, zahvaljujući ranje ustaničkih snaga prema Sisciji, u ko- intervenciji rimske vojske iz Mezije, pred- joj se utvrdio Tiberije sa svojom vojskom. vođene Cecinom Severom, koji je – po Di- Međutim, ustanici su, po Dionu, na Mons onu – Breuke porazio na rijeci Dravi (LV, Alma pretrpjeli poraz od rimskih saveznika 29, 3). Činjenica da je breučka vojska pri- Tračana, odnosno njihovih konjičkih odre- hvatila borbu tek na Dravi također pokazu- da, predvođenih kraljem Remetalkom, koji je sposobnost njihovih vojskovođa – očito su stigli kao prethodnica koju je poslao Ce- se radilo o taktičkom povlačenju ka matič- cina Sever, a zatim su ponovo ukrstili oruž- noj breučkoj teritoriji (jer, čini se, Amanti- je s njegovim legjonarima, pruživši snažan ni nisu učestvovali u ustanku). Inače, po- otpor (LV, 30, 3). Kad je Cecina Sever podatke o porazu bi trebalo uzeti s rezervom: vukao svoje snage nazad u Meziju, ugrože- i Velej i Dion su u svojim prikazima ustan- nu provalom Dačana i Sarmata (LV, 30, 4), ka tendenciozni. Činjenica da je Cecina Se- ustanici su iskoristili Tiberijevu početnu ver pretrpio znatne gubitke, što i Dion pri- pasivnost, pridobivši druge etničke zajed- znaje, ukazuje možda i na nešto drugačiji nice da se pridruže ustanku. Kada je rimski ishod ove bitke. vojskovođa konačno odlučio da interveni- Činjenica da se bitka sa Severom odi- ra, ustanici su prešli na gerilski način bor- grava na rijeci Dravi, navodi na zaključak be, izbjegavajući otvorene frontalne sukobe da su se Breucima već u početku ustanka i povukavši se u utvrđenja na Mons Alma pridružili i Andizeti, a kasnije, svakako, i – srednjeslavonskim planinama (Vell., II, neke druge etničke zajednice. Za to vrije- CXI, 3-4, Cass. Dio, LV, 30, 4-6), što je nji- me, Baton Dezitijatski je doživio neuspjeh hove borbene snage poštedilo većih gubita- u opsadi Salone, pretrpjevši teško ranjava- ka. No, antigerilski rat (koji opisuje i Velej, nje (Cass. Dio, LV, 29, 4). No, i prije nego su II, CXI, 4) uvijek je podrazumijevao velika mu rane zacijelile, on se uputio ka Sisciji, pustošenja, razaranja i stradanja civilnog kojoj se ubrzano približavao Valerij Mesa- stanovništva, što će ustankom zahvaćena la, namjesnik Ilirika, sa prethodnicom Ti- Panonija trpjeti i tokom naredne godine. berijevih snaga. Ustaničke snage su nakon Panonski ustanici, među kojima su Bre- početnih uspjeha u borbi s Mesalom ipak uci vodili glavnu riječ, ipak su se još jed- doživjele poraz, a i Tiberije je, sklopivši u nom otvoreno suprostavili Rimljanima u međuvremenu primirje s Marobodom, sa bitci kod Volkejskih močvara, 7. god. n.e., vojskom stigao u Sisciju. Poraz Dezitijata i u pokušaju da zaustave rimske legije iz Me- njihovih saveznika sa južnih dinarskih pro- zije koje su krenule u spajanje sa glavni- stora u blizini Siscije potakle su Batona De- nom u Sisciji. Ustanici, predvođeni dvoji- zitijatskog da se uputi na teritorij Breuka, com Batona, napali su ulogorene Rimljane gdje je sa Batonom Breučkim sklopio savez i postigli značajne početne uspjehe, potu- (Cass. Dio, LV, 30, 1-2). Time je došlo do kavši konjičke i pješačke jedinice rimskih povezivanja ustanika s prostora Panonije i saveznika, te nanijevši i samim Rimljanima onih iz južnijih krajeva. teške gubitke. No, hrabrost, uvježbanost i Ujedinjene ustaničke snage su tada iz- obučenost legionara uspjela je spasiti rim- vršile zaposjedanje Mons Alma (Fruške sku vojsku od katastrofe, te su i naša dva gore), vjerovatno s ciljem ponovnog ugro- ključna izvora za Batonov rat imala priliku žavanja Sirmija. Iz ovoga se također vidi re- zabilježiti još jednu pobjedu rimskog oruž-

20 • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • prošlost Breuci – najstariji imenom poznati stanovnici sjeveroistočne Bosne ja – ma kako ona sumnjivo zvučala (Vell, II, gotovo potpunom depopulacijom tih pro- CXII, 4-6; Dio Cass., LV, 32, 3). stora. Suočen s opasnošću potpunog istr- Tiberiju su, u međuvremenu, stigla zna- jebljenja svog naroda, podlegao je i Baton čajna pojačanja predvođena Tiberijevim Breučki, koji se u ljeto 8. god. n.e., negdje na bratićem (i posvojenim sinom) Germani- obalama rijeke Bathinus (današnja Bosna) kom. Pred Siscijom su se u jednom trenut- sa vojskom sporazumno predao Rimljani- ku našle ogromne vojne snage sastavljene ma, izdavši svog suborca Pinnesa, koji je od, kako to Velej navodi, deset legija, više dospio u rimsko zarobljeništvo. Zauzvrat, od sedamdeset kohorti, četrnaest konjanič- Tiberije je Batonu priznao vlast nad Breuci- kih odreda, više od deset hiljada veterana ma (Vell., CXIV, 4; Cass. Dio, LV, 34, 4). i velik broj dobrovoljaca, ukratko – vojna Iz perspektive Batonovog dezitijatskog sila kakva, primjećuje Velej, nije na jedno- imenjaka, ovaj postupak je smatran izda- me mjestu sakupljena još od rimskih gra- jom, a ni među Breucima on nije jednoduš- đanskih ratova (II, CXIII, 1). Tiberije je tu no prihvaćen, te se Baton Breučki pokušao silu podijelio na veći broj manjih borbenih osigurati obilazeći uporišta i uzimajući ta- skupina i odreda (Vell., CXIII, 2; Cass. Dio, oce od potčinjenih plemena (Cass. Dio, LV, LV, 32, 4), što je bio efikasan odgovor na ge- 34, 5). U jednoj takvoj prilici, Baton Deziti- rilsku taktiku ustanika, lahko naoružanih i jatski ga je iz zasjede napao, zarobio i osu- pokretljivih, s izvrsnim poznavanjem tere- dio na smrt. Breuci su se nakon toga pono- na (Cass. Dio, LV, 30, 5). To je, međutim, vo pobunili, ali je bila dovoljna tek jedna produžilo pustošenje ustaničkih područja, rimska intervencija da budu konačno po- kojima se druge ratne zime pridružila po- raženi, pri čemu su se neki i bez borbe pre- java gladi i epidemija (Cass. Dio, LV, 33, 1). davali (Cass. Dio, LV, 34, 6). Nema sumnje, Tome treba pridodati i uspješnu Germani- već potpuno iznureni i iscrpljeni, u bezna- kovu ofanzivu u zemlju Mezeja (Cass. Dio, đu i očaju, Breuci više nisu imali ni snage ni LV, 32, 4). volje za dalji otpor. Posljedice su se ubrzo osjetile, kada je, U cjelini gledano, može se zaključiti da po Veleju, “sva Panonija tražila mir” (II, su upravo Breuci podnijeli najveće žrtve u CXIV, 4). Po Dionu, ustaničke vođe su na- prve dvije godine rata. Iako su nesumnji- stavljali otpor, ne pomišljajući na predaju vo dobijali vojnu pomoć južnih susjeda, jer se nisu nadali nikakvoj milosti od Ri- stradanja stanovništva, pustošenja i raza- mljana. Ipak, jedan od njih, izvjesni Ske- ranja na njihovom su području bila najin- nobard – vjerovatno jednan od lokalnih tenzivnija. Sam taj prostor je, i pored ne- ustaničkih vođa, obratio se zapovjedniku pristupačnih šuma i močvara, kao pretežno rimskog garnizona u Sisciji, s ponudom ravničarska oblast bio za ratovanje dosta na primirje, odnosno prelazak na rimsku nepogodan, osobito u omjeru snaga kakav stranu (Cass. Dio, 33, 1-2). Pošto se baš na je bio između Breuka i Rimljana. Breučke tom mjestu pojavljuje lakuna, nije pozna- vojskovođe su sa dosta umješnosti i vje- to kako je završio slučaj sa Skenobardom, štine predvodili svoje odrede u borbi pro- ali je sigurno da su Rimljani bili spremni tiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja, boreći na taktiziranje s pojedinim pobunjenički- se na dva fronta, ali su u toj borbi na kra- um vođama, u cilju razbijanja jedinstvenog ju klonuli. Njihovim porazom, Rimljani su ustaničkog fronta i što brže pacifikacije Ili- se konačno mogli u potpunosti okrenuti rika. Sistematski pritisak koji su vršili na ka jugu, u pravcu jadranske obale, prema panonsku, a time i breučku teritoriju, uni- onim etničkim zajednicama koje do tada, štavanja, pustošenja, ubijanja – sve je to, kako to Velej kaže (II, CXV, 2) nisu još ni u prvoj polovini 8. godine n.e., zaprijetilo osjetile strahote rata.

prošlost • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • 21 Breuci – najstariji imenom poznati stanovnici sjeveroistočne Bosne

Breuci u rano carsko doba 212. godine svim slobodnim stanovnicima Svoje učešće u Panonsko-dalmatin- carstva dodijeljeno rimsko građanstvo, po- skom ustanku, Breuci su bez ikakve sum- lahko je nestala i breučka peregrinska civi- nje platili strahovitim ljudskim i mate- tas, a Breuci su se vremenom utopili u rim- rijalnim gubicima, o čijim razmjerama sko provincijalno stanovništvo. možemo samo nagađati. Nakon definitiv- nog zavođenja rimske vlasti, Breuci su or- Literatura ganizirani kao peregrinska civitas, a od njih Kratice su neki dijelovi odijeljeni i organizirani kao ANU BiH—Akademija nauka i umjetnosti samostalne civitates (Kornakati, na pri- Bosne i Hercegovine, Sarajevo mjer). Ovoga puta, njihovi vojno-sposob- Arh. lek. BiH—Arheološki leksikon Bosne ni muškarci nisu prodavani u ropstvo, ali i Hercegovine, I-III, Sarajevo: Zemaljski su umjesto toga prisilnom mobilizacijom muzej, 1988. upućivani u rimske augzilijarne jedinice. CBI—Centar za balkanološka ispitivanja Epigrafskim je izvorima potvrđeno uku- ANU BiH, Sarajevo pno osam breučkih augzilijarnih kohorti,17 ČIG—Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Muzej istočne Bosne, Tuzla a također – znamo pouzdano da su Breuci GZM—Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne služili i u drugim jedinicama – konjaništvu i Hercegovine, Sarajevo (Alae Pannonica), mornarici, itd. Breučki GZM, n.s. A—Glasnik Zemaljskog mu- vojnici koji bi živi dočekali kraj dugotraj- zeja Bosne i Hercegovine, nova serija, ne vojne službe širom rimskog carstva, od Arheologija Britanije do Bliskog Istoka, čekale su po- HAD—Hrvatsko arheološko društvo, vlastice koje su zasluživali veterani. Mno- Zagreb gi od njih su se vraćali u svoj zavičaj, po- Op.Ar.—Opvscula archaelogica, Arheološ- put centuriona mizenske flote Likaja, sina ki zavod Filozofskog fakulteta, Zagreb Birsova iz Marsunnie (današnji Slavon- PJZPraistorija jugoslavenskih zemalja, Sa- ski Brod), čija je diploma – izdata od cara rajevo CBI: 1979.-1987. Vespazijana 71. g., kojom mu se dodjeljuje Pr. Inst. Ar.—Prilozi Instituta za arheolo- rimsko građanstvo) – nađena upravo kod giju, Zagreb Slavonskog Broda, kao i Likaja, sina Lika- VAMZ—Vjesnik Arheološkog muzerja jeva i Dasija, sina Karmaja (čije su diplome Zagreb nađene u okolini Vukovara).18 Nema sum- ◆◆ Benac 1987: A. Benac, O etničkim za- nje, ti koji su se vratili – oni su već, faktički, jednicama starijeg željeznog doba u Jugoslavi- bili pravi Rimljani i predstavljali su nosio- ji. Etnogenetska pitanja. PJZ, V, Sarajevo: CBI, ce romanizacije među svojim sunarodnja- 1987, 737-802. ◆◆ Bogaers 1969: J.E.A.T. Bogaers, Cohortes cima. Nekadašnji etnički teritorij Breuka Breucorum, Berichten van de Rijksdienst voor je tako postepeno poprimao sasvim nove het Oudheidkundig Bodemonderzoek, vol. obrise, izgradnjom cesta i razvojem grad- 1¸9/1969, 27-50. skih naselja, novim privrednim djelatno- ◆◆ Bojanovski 1974: I. Bojanovski, Dolabe- stima, novim životnim navikama i potre- lin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji. bama. Nakon što je ediktom cara Karakale ANU BiH, Djela XLVII, CBI 2, 1974. 17 CIL 03, 13622a; CIL 16, 00056 = CIL 03, ◆◆ Bojanovski 1976: I. Bojanovski, To- p 1973 = CIL 08, 20978; CIL 08, 21560; CIL 08, ponim “Ad Fines” (Itin. Anton., Tab. Peut.) i 22599; CIL 16, 00026 = CIL 03, p 0854 (p 1960); njegova značenja (sinonimni toponimi Ad fi- CIL 13, 08693; CIL 13, 08313; Bogaers, 1969. nes, Equoranda, Kobiljača). Godišnjak CBI, 18 Miškiv, 1998; Miškiv, 2000, Dorn, 1984; XIII/11, Alojz Benac Sexagenario Dicatum, Koledin, 2000. 1976, 307-320.

22 • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • prošlost Breuci – najstariji imenom poznati stanovnici sjeveroistočne Bosne

◆◆ Bojanovski 1984: I. Bojanovski, Prilozi 321-239. za topografiju rimskih i predrimskih komuni- ◆◆ Ložnjak Dizdar 2005:D. Ložnjak Diz- kacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji dar, Naseljenost Podravine u starijoj fazi kultu- (IV): Rimska cesta Siscia-Sirmium (Tab. Peut.) re polja sa žarama, Pr. Inst. Ar., 22/2005, 25-58. i njena topografija. Godišnjak CBI, XXII/20, ◆◆ Marić 1964a: Z. Marić, Donja Dolina. 1984., 145-265. GZM, n.s. A, XIX/1964, 5-128. ◆◆ Bojanovski 1988: I. Bojanovski, Bosna i ◆◆ Marić 1964b: Z. Marić, Problem sjever- Hercegovina u antičko doba. ANU BiH, Djela nog graničnog područja Ilira. U: Simpozijum LXVI, CBI 6, 1988. o teritorijalnom i hronološkom razgraničenju ◆◆ Čović 1976: B. Čović, Od Butmira do Ili- Ilira u praistorijsko doba, održan 15. i 16. maja ra. Sarajevo: Veselin Masleša, 1976. 1964., ANU BiH, Posebna izdanja IV, CBI 1, ◆◆ Čović, 1987a: B. Čović, Grupa Donja 1964., 177-215. Dolina – Sanski Most. PJZ, V, 232-286. ◆◆ Miškiv 1999: J. Miškiv, Rimska vojnička ◆◆ Čović, 1987b: B. Čović, Srednjobosan- diploma iz Slavonskog broda, VAMZ, III, 30- ska grupa. PJZ, V, 481-528. 31, 1997./1998., 83-101. ◆◆ Čović, 1988a: B. Čović, Bronzano doba. ◆◆ Miškiv 2000: J. Miškiv, Ave Marsunnia! Arh. lek. BiH, I, 21-23. “Brodenses” te salutant, Op.Ar., 23-24/1999.- ◆◆ Čović, 1988b: B. Čović, Kultura polja sa 2000., 103-107. urnama, Arh. lek. BiH, I, 100-102 ◆◆ Mócsy 1974: A. Mócsy, Pannonia and ◆◆ Degmedžić 1967: I. Degmedžić, Sjever- Upper Moesia. A History of the Middle Danube na i istočna granica Ilira. U: Simpozijum o Ili- Provinces of the Roman Empire. London: Rau- rima u antičko doba (održan 10. do 12. maja tledge & Kegan Paul, 1974. 1966. godine), ANU BiH, Posebna izdanja V, ◆◆ Pašalić 1975 (1957): E. Pašalić, Quae- CBI 2, 1967., 55-61. stiones de Bello Dalmatico-Pannonicoquae (a. ◆◆ Degmedžić 1968: I. Degmedžić, Sjever- 6-9. n. ae.), u: Sabrano djelo, Sarajevo: Svje- no i istočno područje Ilira. VAMZ, III, 1968, tlost, 1975., 376-421 (prvi put objavljeno u: 53-62. Godišnjak Istorijskog društva BiH, VIII/1956, ◆◆ Domić Kunić 2006: A. Domić Kunić, 1957, 245-300) Bellum Panonicum (12.-11. pr. Kr.): Posljednja ◆◆ Papazoglu 1969: F. Papazoglu, Srednjo- faza osvajanja južne Panonije. VAMZ, Vol. 39, balkanska plemena u predrimsko doba (Triba- No. 1, 2006, 59-164. li, Autarijati, Dardanci, Skordisci i Mezi). ANU ◆◆ Dorn 1984: A. Dorn, Rimska vojnička BiH, Djela XXX, CBI 1, 1969. diploma iz Negoslavaca. Izdanja HAD-a, IX, ◆◆ Potrebica 2003: H. Potrebica, Požeš- 1984, 165-174. ka kotlina i Donja Dolina u komunikacijskoj ◆◆ Džino 2007: D. Džino, The Celts in Ill- mreži starijeg željeznog doba. Op.Ar., 27/2003, yricum – whoever they may be: The hybridiza- 217-242. tion and construction of identities in Southea- ◆◆ Vasić 1987a: R. Vasić, Daljska grupa, stern Europe in the fourth and third centuries PJZ, V, 533-535. BC, Op.Ar., 31, 2007, 49-68. ◆◆ Vasić 1987b: R. Vasić, Bosutska grupa, ◆◆ Garašanin 1983: M. Garašanin, Period PJZ, V, 536-554. polja sa urnama Vojvodine, PJZ, IV, 668-684. ◆◆ Vasić 1987c: R. Vasić, Sremska grupa za- ◆◆ Karavanić, Mihaljević, Kalafatić 2002: padnobalkanskog kompleksa, PJZ, V, 555-558. Karavanić S., Mihaljević M., Kalafatić H., Na- ◆◆ Vinski-Gasparini 1983: K. Vinski-Gas- selje Mačkovac-Crišnjevi kao prilog poznavanju parini, Kultura polja sa žarama sa svojim gru- početaka kulture polja sa žarama u slavonskoj pama, PJZ, IV, 547-645. Posavini, Pril. Ins. arheol., 19/2002, 47-62. ◆◆ Vinski-Gasparini 1987: K. Vinski- ◆◆ Koledin 2000: J. Koledin, Rimska voj- Gasparini, Grupa Martijanec-Kaptol, PJZ, V, nička diploma iz Vukovara. Glasnik Srpskoga 182-230. arheološkog društva, XV-XVI, 1999./2000.,

prošlost • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • 23