Njegoš I Hrvati Njegoš I Hrvati
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
NJEGOŠ I HRVATI NJEGOŠ I HRVATI POVODOM 200 GODINA ROĐENJA PETRA-II-PETROVIĆA NJEGOŠA Akademik dr Radoslav Rotkovi Dukljanska akademija nauka i umjetnosti Institut za crnogorski jezik i knjievnost NJEGO I HRVATI “Ne pita se ko se kako krsti” Njego iz Be!a 1847. Ova je tema neiscrpna. Trebalo bi sugerirati katedrama knjievnosti i povijesti u Zagrebu, Zadru ili Osijeku, da se ovo dâ vrijednim istraiva!ima kao tema za disertacije. Naravno, kad je rije! samo o Njegou i Hrvatima a ne o Crnoj Gori i Hrvatskoj, istraivanje je sueno na odre"eno vrijeme, no i to jedino ako se ograni!imo na Njegoeve suvremenike.1 Njegoem su se, naime, bavili mnogi Hrvati i poslije njegove smrti, a jedan od njih, Milan Reetar, postao je glavni komentator i prire"iva! najveeg broja izdanja “Gorskoga vijenca”. Tih izdanja je bilo toliko, da jedni piu da ih je bilo 10, dok drugi navode 13. A njegov otac, Pavle, bio je Njegoev suvremenik i kotorski na!elnik. Njegou je pjesmu posvetio i Vladimir Nazor. Njegoev mauzolej na Lovenu (1974) djelo je Ivana Metrovia. Miroslav Krlea dobitnik je Njegoeve nagrade (1966). Zato smo mi bili prinu"eni da u naslovu stavimo: Njego i Hrvati a ne Hrvati i Njego . Najzna!ajniji nau!ni skup posveen ovim vezama bio je na Cetinju 27. IX – 1. X. 2009, o !emu je objavljen obimni zbornik, koji sadri 1 Crnogorsko-hrvatsko prijateljsko drutvo “Ivan Maurani”, Cetinje, objavilo je korisnu knjigu: Crna Gora i Hrvatska kroz galerijsku povjesnicu likova, Vukia Pulevi-a i edomira Bogievia, Cetinje, 2009, u kojoj su saeto obra"ene sve li!nosti koje su ostavile vidnijeg traga u nauci i umjetnosti, bilo da su to Crnogorci u Hrvatskoj ili Hrvati u Crnoj Gori. Autori kau:”Pod$etnik je samo osnova, sinopsis za pripremu jednog dobro promiljenog, me"udravnog projekta, koji bi, osim kulturne, znanstvene saradnje i uticaja, obradio i druge odnose dva su$edna naroda.” U toj biblioteci (Sarad-nja) objavljene su prije toga i knjige: Kroatistike studije akademika Vojislava P. Nik!evia i Mauraniev ep Smrt Smail-age engia. Matica crnogorska upravo je objavila na prijevod, kriti!ko izdanje knjige Josipa Jel!ia (Giuseppe Gelcich), Zeta i dinastija Bal ia (La Zedda e la dinastia dei Bal idi); Bar je pretampao monografiju Eduarda Peri!ia, Grgura Barskog Kraljevstvo Slavena (1991). U navedenoj publikaciji objavljeni su izvjetaji o radu Nacionalnih zajednica Crnogoraca Hrvatske. 3 i scenario svih aktivnosti i referate, pod naslovom “Ivan Maurani (1814- 1890) i Crna Gora”, pod urednitvom prof. dr. sc. Milorada Nik!evia. U vrijeme ovoga skupa otkrivena je Mauranieva bista u vrtu Centralne biblioteke Crne Gore, poklon Novog Vinodolskog. U tome zborniku nalo se i nae saoptenje, iz kojega emo ov"e prenijeti jedan dio, uz neke nove izvore. Pod naslovom “Njego i Hrvati” objavio je Krsto Piurica (1966) jedan zanimljiv rad.2 ”Pozamana literatura od preko 3100 raznih studija, monografija, rasprava, !lanaka i novinskih priloga, svjedo!i”, veli on,”o ivom interesovanju Jugoslovena i stranaca za Njegoa i njegovo djelo.”3”Svojom akcijom i milju Njego nije isticao svoje nacionalne supremacije na ra!un su$ednih mu slovenskih pokrajina, ve je, nadrastajui pojmove nacije i drave brisao vjerske, jezi!ke i dravne granice izme"u Crnogoraca, Hrvata i Srba. U tom smislu on je 1848. poru!ivao banu Jela!iu – da eli sa Hrvatima ‘da se jednom sastavimo’.” Naglaavajui da su tradicionalni razlozi (pravoslavlje, Peka patrijarija) olakavali kontakte sa Srbima, Piurica veli da prije Ilirskoga pokreta nije bilo kontakata izme"u Crnogoraca i Hrvata. Pritom je zaboravio na vjekovno strujanje naroda iz zale"a na obalu i du obale i na to kako su preci katoli!kih nadbiskupa Zmajevia sili iz pravoslavnog zale"a u Kotor i kako je prvi poeta laureates u Kotoru bio Bernard Pima, !ije prezime upuuje na pravoslavnu crkvenu terminologiju (igumana). Tako je u Njegoa pravoslavni barjaktar Pima a u Kotoru katoli!ki pjesnik Pima, iz iste familije. Zato se mora ii u daleku starinu, da se prate korijeni crnogorsko- hrvatskijeh kontakata. Pogotovo s obzirom na !injenicu da je Kraljevina Vojislavljevia XI-XII st. bila katoli!ka, i to je prava Zete pod Nemnjiima titio, koliko je mogao, nadbiskup barski Grgur Zadranin. On je napustio Bar 1189, zajedno sa potonjom knjeginjom Desislavom, koja je Dubrovniku ustupila dva velika broda. Ugovor o tome je sa!uvan, u fondu “Negrini”.4 Njegoeve veze sa Hrvatima nijesu ostale nezapaene, ali se ranije pominjala samo njihova saradnja u revoluciji 1848. Jedan od prvih koji su pisali o tim vezama bio je Duan Vuksan, koji je i doao iz Hrvatske na Cetinje. On je u iievom zborniku 1929. pisao o vezi Njegoa i kapetana Orekovia, i o jednome hrvatskome prebjeglici iz Dalmacije u 2 Krsto Piurica, Njego i Hrvati,”Stvaranje”, 7-8, 1966,794-804. 3 Ovo su podaci iz Bibliografije o Njego u, Lj. Durkovia-Jakia, Beograd, 1951. 4 HR-DADU – 7.3.2-33. 4 Crnu Goru i o Njegou i Jela!iu. O interesovanju Hrvata za Njegoa nema tu ni jedne rije!i. Dr Ivan Bona!i donio je vie gra"e o Njegoevim kontaktima od Kotora do Trsta na putovanjima za Be!, Rusiju i Italiju.5 “U Kotoru i po svoj Boki”, pie Bona!i, “Njego je imao mnogo prijateljskih veza sa familijama naih uglednih pomoraca. U Kotoru je !esto bio gost u kui Ilije Lombardia i kotorskog vlastelina Netovia. Tada bi se oko Vladike redovno skupilo odli!no drutvo. Od katolika dolazili bi i konti Ivanovii iz Dobrote. Kad bi pak ljeti Njego silazio na kupanje !ekala ga je u Pr!nju kua Filipa Lukovia, a u Perastu dvori #or"a #uranovia.” Ne zaboravimo da je Njego posvetio Matu Ivanoviu “Glas Kamentaka”,”protest protiv nepravde u!injene Crnoj Gori oduzimanjem Boke Kotorske”.6 Njego je u Dubrovniku vie puta srijetao pjesnika Meda Pucia (1821-82), kome on pie kao Po!iu, prema talijanskoj verziji prezimena Pozza. S njim je Njego imao intenzivnu prepisku. Razmjenjivali su i knjige. Imali su sasvijem usaglaen stav o neophodnosti o!uvanja narodnog duha u kulturi i knjievnosti.7 On pie “Po!iu” 23. IV /5.V 1849, u vrijeme kad je ve bio razo!aran onim to je ura"eno, odnosno nije ura"eno !etrdeset osme. Pismo je zbog ne!ega dosta uopteno. Pominju se Talijanke, a to je u stvari naslov knjige elegija “Talijanke”. Njego veli da e te pjesme “svakom rodoljupcu duu ograiti”.”Dubrovnik je jedinstvena dika knjievnosti nae, a ti si dika njegova.” Ov"e bi se moglo pomisliti i na “Dubrovnik”, zabavnik itaonice dubrova!ke, koji je Puci ure"ivao i u njemu, te godine, objavio “alostnu pjesan o smrti Smail-age”. Ovaj broj nijesmo uspjeli pronai ni u Dubrovniku ni u Zagrebu. Zna!ajne su slijedee Njegoeve rije!i: “Dragi Grafe, Ja sam se u po!etku neto nadao, no danas vidim da je zasad jugoslavenstvo idealna rije! koja praznijem glasom lijepo zvoni. to je Banovina (Trojedna Kraljevina) i Vojvodstvo? To su mrtve istori!ke rije!i, drugo nita. Jugoslaveni svoje sile ne poznaju, pa i zasluge svoje ne vide. Stoga oni sebe i predaju slijepo u bezuslovno ropstvo tu"inu. Ovo je 5 Dr Ivan Bona!i, Njego u Splitu, “Stvaranje”, 11-12, 1960,992-995. 6 N.S. Martinovi, Svobodijada, predgovor, Cetinje, 1967, 6; Jevto M. Milovi,Njego u svom vremenu,1985, 120. 7 V. Pulevi, . Bogievi, Crna Gora i Hrvatska, Cetinje, 2009, 17. Arhivska gra"a o familiji Puci u dubrova!kom Dravnom arhivu sadri, na alost, samo “ostatke osta-taka”. 5 vje!na muka za one koji su njihovi i za one due koje ovo o$eaju, - nego sve jedno biva kad naa braa ne znadu razumjeti to je di!na svoboda. G-n Medakovi do koji dan poslati e Vam predbrojitelje za ‘Dubrovnik – cvijet narodne knjievnosti’” (Podvla!enja naa.) Vjerovatno se radilo o spisku pretplatnika za “Dubrovnik”. O Njegoevim prolascima kroz Split ima dragocjenih podataka !ak i u “Kronici splitske gimnazije”. O prolasku za Trst 1844. pod datumom 16. januara kroni!ar biljei: da je Vladika nosio narodno crnogorsko odijelo i da je svojim visokim stasom i ponositim dranjem privukao na sebe pozornost mnogih prolaznika. U kronici se spominje, pie Bona!i, da je Njego tom prilikom bio pozdravljen i do!ekan od splitskog okrunog kapetana, koji ga je proveo po gradu i pokazao mu starine i ostale znamenitosti. A kapetan je tada bio Eduard Griez, koji je prije toga (1841) bio u Kotoru !lan Komisije za razgrani!enje Crne Gore i Austrije. Koncem marta 1842. Grije je iao na Cetinje da uru!i Njegou skupocjeni brilijantni prsten kao poklon austrijskog cara povodom zavretka rada Komisije za razgrani!enje. Sa!uvana je Njegoeva pjesma napisana njegovom rukom u Splitu 5/17. I 1844. Prema vedrom duhu kojijem odie pjesma, vidi se da je Njego bio zadovoljan tim kratkim boravkom u gradu pod Marjanom. Vjerovatno je ve tada Njego upoznao Franeska Kararu (Carrara) (1812-54), koji je 1842. stupio na dunost konzervatora Muzeja starina u Splitu. Karara je poznat i kao antikvar, jer nije samo prou!avao nego i skupljao antikvitete. A u Splitu Njego ga je srio u drutvu engleskoga putopisca Endrjua Petna (Andrew Paton), koji se upravo bio vratio iz Crne Gore. Karara pie za Njegoa: “On je bio, kao i njegova zemlja, !uven, a nepoznat.” Tri godine kasnije Njego se ponovo zaustavio u Splitu i o tome pie Karara, pod godinom 1846. zato to je ra!unao po!etak nove godine po mleta!kom ra!unanju, od 1. III, !ega se Bona!i nije $etio, pa je mislio da je Karara pogrijeio u datumu. Karara biljei da mu je Njego rekao, povodom njegovoga opisa Dalmacije, koji je ba tada izlazio u tampi:”Zato ne do"ete da po$etite Crnu Goru.