Soci jalistick a Federativna Republika Jugoslavija
OSNOVNA GEOLOSKA KARTA 1 : 100000
TUMAC za list
SIBENIK K 33-8
Beograd 1975. REDAKCIONI ODBOR
Prof. dr Milorad Dimitri;evic Prof. dr Stevan Karamata dr Boris Sikosek dr Dobra Veselinovic
Izda;e Savezni geoloski zavod, Beograd Naklada od 500 prim;eraka kao sastavni dio prim;erka lista karte s ko;im se pakira u plastienu futrolu Tisak: "Privredni pregled" - Beograd MarSala Bir;uzova 3 - 5 KARTU I TUMAC IZRADIO:
INSTITUT ZA GEOLOSKA ISTRAZIVANJA ZAGREB 1966.
Autor karte: P. MAMU2IC Suradnici: B. KOROLIJA, 2. MAJCEN, I. BOROVIC, N. MAGAS, L. BOJANIC, S. Bo2ICEVIC, LJ. BABIC, A. SIMUNIC
Tumac napisao: P. MAMu2IC Suradnici: I. VRSALOVIC, S. MULDINI-MAMU2IC, B. KOROLIJA, 2. MAJCEN, I. BOROVIC SADR2AJ
UVOD ...... 5 Pleistocen 22 GEOGRAFSKI PREGLED ...... 5 Sedra 22 PREGLED DOSADASNJIH ISTRA- Zemlja crvenica ...... 22 ZIVANJA ...... 8 J ezerski i barski sedimenti ...... 22 PRIKAZ OPCE GRADE TERENA 10 Deluvij ...... 23 OPIS KARTIRANIH JEDINICA 15 Holocen ...... 23 KREDA ...... 15 Aluvij ...... 23 Dolomiti alb-cenomana ...... 15 TEKTONIKA ...... 24 Vapnenci i dolomiti sa hondrodontama .. 15 Paleogenski sinklinori; SkrlOdin-Kistanje 24 Rudistni vapnenci ...... 16 Kndno-paleogenski borani kompleks O. PALEOGEN ...... 18 Zirje-M. Cista ...... 24 Liburnijski slojevi 18 Ljuskava zona Vrana-Banjevci-Zaton Foraminiferski vapnenci 18 -Sibenik ...... 24 Fliski lapori i pjescenjaci 19 PREGLED MINERALNIH SIROVINA 27 Detriticni vapnenci sa laporima i kon- Boksiti 27 glomeratim2 ...... 20 Sljuncare ...... 27 Konglomerati i vapnenci 20 Ugljen ...... 28 Izmjena konglomerata, vapnenaca i lapora 21 POVIJEST STYARANJA TERENA ...... 29 KVARTAR 22 LlTERATURA 30 UVOD
Geoloska reambulacija lista Sibenik vrsena je od 1962 do 1965. godine, a izveo ju je Institut za geoloska istrazivanja, Zagreb. Reambulacija zapadnog dijela lista izvrsena je 1962. godine, a izveli su je geolozi Pavao Ma muzic, Ignacije Borovic, Luka Bojanic, Srecko Bozicevic, Ljubo Babic i apsolvent geologiJe Zarko Durdenovic. Reambulacijukarata Vodice, dijela M. Ciste i Sibenika izvrsili su Pavao Mamuzic, Nikola Magas i Antun Simunic. Ostali dio - istocnu polovicu lista - snimali su: Ignacije Borovic, Zarko Majcen, Bosko Korolija i Pavao Mamuzic. Prethodnu fotogeolosku obradu izvrsio je Srecko Bozicevic, a definitivnu Ignacije Borovic. Terenski radovi su vrseni na topografskoj osnovi 1 : 25 000 dobiveno; fotogrametrijskim uve canjem podloga 1 : 50000, izdanje VGI Kraljevine Jugoslavije 1935-37 god. Topografska osnova kartel: 100000 je izradena u VGI, SFR Jugoslavije. Petrografsku obradu karbonatnih i klasticnih naslaga krede i eocena izvrsili su Ivo Vrsalovic Carevic za istocni dio lista, a Petar Jovic i Zlatica Magdalenic za zapadni dio. Sedimentologiju kvartarnih tvorevina istocnog dijela lista obradila je RliZica Mutic, a zapadnog Biserka Scav nicar. Mikropaleontolosku obradu krednih preparata istoCnog dijela izvrsio je Bosko Korolija, a zapadnog Ante I vanovic i Branko Sokac. Makrotaunu krednih naslaga obradili su Pavao MamuZic, Ante Polsak i Bosko Korolija, a eocenskih Ignacije Borovic, Bosko Korolija i Zarko Majcen. Mikrofaunu eocenskih, karbonatnih i klasticnih naslaga, obradila je Slavica Mul dini-Mamuzic. GeoloSku obradu lista izvrSili su Pavao Mamuzic, Ignacije Borovic, Bosko Korolija i Zarko Majcen, a tumac napisali Pavao MamuZic i Ignacije BoroviC. Tekst tumaca je redigovao D. Veselinovic, a strucno-tehniCku redakciju karte izvrsio je D. Dra gic (Seizmoloski zavod SRS, Beograd).
GEOGRAFSKI PREGLED
List Sibenik se prostire od 43°40' do 44°00' sjeverne sirine i 15°30' do 16°00' isto(:ne dliZine po Greenwich-u, a zahvaca sire obalno i otocno podrucje na potezu Sibenik-PakoStane. Cijeli_ teritorij se moze podijeliti u dva dijela: otocni i kopneni. Otocnom dijelu pripadaju Murter, Tijat, Prvic, Zlarin, Zmajan, Kaprije, te dijelovi Vrgade i Kurbe Vele, na zapadu i dio Zirja na jugu. Veci i naseljeni otoci su: Murter (koji je pomoe nim mostom spojen s kopnom), Zlarin, Kaprije, Prvic i Krapanj. Svi se oni prliZaju sjevero zapad-jugoistok, paralelno smjeru svojih orografskih osi. Nadmorska visina otoka iznosi
5 q o GOSPIC UDSINA Y
/
SPUT
S1. 1. Pregledna geografska karta lista Sibenik. Geographic position of the sheet Sibenik. reorpaqlH'IecKoe nOJIOmeHHe JIHCTa llin6eHHK.
6 nesto vi~e od 100 met. NajviSi dijelovi smje~teni su veCinom po sredini otoka. Obale su dosta razvedene, a luke zaSticene od jakih sjeveroistocnih i juznih vjetrova. Priobalnom podrucju pripada najveci dio lista u prostoru od obalne linije Sibenik-Pakostane prema sjeveroistoku do Skradina, Bribirskih Mostina i Ostrovickih LiSana. Sav taj prostor izgraduju naizmjenicno poredana niska brda visine oko 200 m i doIine medu brdima smjera prliZanja sjeverozapad-jugoistok. Iznimku Cini brdo Trtar s nadmorskom visinom od preko 400 m (Orlovaca 496 m), jugoistocno od Prukljanskog jezera. Doline su uske i dugacke, dijelom Erosirene (Pristeg) iii utonule kao depresija Vranskog jezera, Prukljanskog jezera, Zaton i Sibenska dolina s kanjonom Krke, te Morinje kod Jadrtovca. Vegetacija je osrednje razvijena i to vecim dijelom u vidu niske sume graba. Komunikacije su dosta slabe, izuzev J adranske magistrale u obalnom dijelu, asfaltirane ceste Sibenik-Omis i dionice magistrala-Tijesno. Veza s Bribirskim Mostinama i Benkovcem odvija se cestama II. reda. Od poprecnih cesta vaZnije su Pakostane-Vrana-Benkovac, Pirovac-Puticanje-Stankovci i Vodice-Bribir ske MostiDe. NajvaZnije je mjesto Sibenik, kojem gravitira cijelo podrucje. Veca i znacajnija mjesta su jos: Skradin, Yodice, Pirovac, Pakostane uz obalni dio, te Vrana, Pristeg, Stankovci, Banjevci, Puticanje i Zaton u sirem obalnom podrucju. Hidrografska mreza je slabo razvijena unatoc postojanja Vranskog i Prukljanskog jezera, te rijeke Kl'ke. Spilja ima nesto malo u okolici Si benika i Vrane, a izvori su vezani na podrucju Vrane. Periodicnih vrela ima takoder u okolici Vrane i u dolini na potezu Vrana-Banjevci-Puticane. Kopnenom dijelu pripada preostali dio Iista, koji cini manjeviSe blagu zaravan, predstavlja pocetak poznate Kistanjske visoravni, koja se prostire odavde prema sjeveroistoku. Veca su mjesta: Kistanje, Bribirske Mostine, Ostrovicke Lisane, Djevrske i Varivode. Komunikacije su dosta dobre. Vegetacija je oskudna. Biage doline su obradene, a od poljoprivrednih kultura vinova loza je na prvom mjestu, dok je ostali dio zasijan iitaricama. Hidrografska mreza je slabo razvijena, osim rijeke Krke, periodicnih potoka Morpolaca i Bribisnica u podr ucju Ostro vacke Lisane-Bribirske Mostine, nadezmih tokova nema. Veca jama s vodom (cjednicom) nalazi se kod Kistanja, a mocvarni predio Trolokve juZno od OstroviCkih Lisana, rezultat je nepropusnog muljevitog tla.
"I PREGLED DOSADA~NJIH ISTRAflVANJA
Geoloska istraZivanja poCinju u ovim krajevima koncem proslog stoljeca i traju, uz povremene Prekide, do danas. Sva geoloska dje1atnost kroz proteklo razdoblje moze se svrstati u tri etape. prvoj etapi pripada razdoblje izrade preg1ednih geoloskih karata velikog mjerila pod konac pros log stoljeca. Druga etapa (poeetak ovog stoljeca) karakteristicna je sa izradom geoloskih karti mjerila 1 : 75000 s tumaCima. Izmedu I i II svjetskog rata geoloska se aktivnost u ovim krajevima svodi na minimum, da bi puni procvat dostigla nakon II svjetskog rata. Uz geolosko paleontoloske studije i 10kalna geoloSka snimanja, vrsi se sistematsko geolosko kartiranje re gionalnog karaktera mjerila 1 : 25000 i 1 : 100000 uz tumace karata. Prvi geoloski rad s ovog podrucja je pregledna geoloska karta M 1 : 576000 (list X) F. Hauer-a (1868) s najosnovnijim geoloskim podacima. Pocetkom ovog stoljeca vrse se geoloska snimanja mjerila 1 : 75 000, koja ima za izvodace geologe bivse austrougarske monarhije. NajveCi broj radova potjece od R. Schuberta (1902 a, 1905 a,b i 1909). On se uz izradu geo10ske karte, bavi uglavnom problematikom eocenskih naslaga, napose njihovim klasticnim razvojem. Liburnijske naslage Dalmacije svrstava u donji eocen uz napomenu, da su u Sibenskom podrucju veoma slabo razvijene. Foraminiferske vapnence pribraja srednjem eocenu kao i prelazne slojeve ovih vapnenaca u fliske lapore. Srednjem eocenu takode pribraja fliske naslage bogate makrofaunom kod Ostrovice, kao i naslage s tragovima ugljena kod Dubravice. F. Kerner (1894, 1901, 1902) tretira strukturne odnose kod Drnisa, a naslage gornje krede ovog podrucja svrstava u cenoman i turon-senon. G. Stache (1912) pribraja gornjokredne vapnence s keramosferinama danijenskom potkatu senona. Izmedu dva rata, geoloska aktivnost se uglavnom svodi na proucavanje eocenskih klasticnih naslaga na brdu Promina kod Drnisa i n(>8to sirem podrucju. O. Kuhn (1934) prvi navodi, da je transgresivan i diskordantan polozaj eocenskih klasticnih naslaga kod Drnisa uvjetovan orogenetskom fazom koju naziva "ilirskom" odnosno predpirenejskom i stavlja je u srednji dio gornjeg luteta. Isti autor (1946) tvrdi, da ove naslage na osnovi paleontoloskih nalaza nisu mlade od gornjeg eocena, ali bi njihovi vrsni dije1ovi, na osnovi superpozicije slojeva, morali biti mladi. H. (W) Quitzov (1941 a,b) dijeli ove naslage slieno kao i R. Schubert i postavlja teoriju 0 pomicanju bazena. U vrijeme izmedu dva rata (1930) izisla je jos iz stampe geoloska karta Jugoslavije od V. Pet kovica, mjerila 1 : 1,000.000. Geoloska dje1atnost poslije 1945 godine poCinje proucavanjem eocenskih klasticnih naslaga. V. Kochansky-Devide (1947) vrsi odredbu faune koralja iz Ostrovice i svrstava ih u g. lutet. A. Milan (1956) proucava faunu sko1jkasa na potezu Ostrovica-Otres i Ostrovica-Bije1ina. Fauna prvog lokaliteta pribraja uglavnom g. 1utetu, a drugog lokaliteta gornjem eocenu. D. Si kic (1965) dijeli klasticne naslage eocena na flisku seriju (sr. eocen), mjesovitu (led i wemmel) i konglomerate, za koje smatra (na osnovi superpozicije i znatne debljine) da pripadaju dijelom
8 i oligocenu. Nadalje, autor smatra, da je izmedu donjeg i gornjeg luteta postojala orogenetska faza koju je nazvao "istllIsko-dalmatiskom" koja je uvjetovala talozenje prvo fliskih, a zatim i ostalih serija. Isti autor sa suradnicima (1969) konstatira, da je sjevernodalmatinski tip raz voja £lisa sarno u bazi pazinskog tipa razvoja, tj. marinski, sa zonom Hantkenina alabamensis, u Cijem vrsnom dijelu dolazi do promjent., koja se oCituje u razvoju bra.zticnog i slatkovodnog tipa s tragovima ugljena (Dubravice), s jakim pretalozavanjem i da zadnja serija konglomerata s uloscima lap ora kod Kistanja sigurno lezi na g. eocenu. A. Ivanovic i suradnici (1969) kon statira, da su se fWi.':e naslage eocena Ben:zovca i sireg podrucja pocele taloziti u srednjem eocenu, a prestale vjerojatno u donjem oligocenu, te da su sarno u podrucju Benkovca konti nuirano talozene. Pomicanje bazena prema SI je uzrok danasnjeg homo:dinalnog poloZaja slojeva. Teoriju 0 pomicanju bazena prema SI razraduje i dokumentira terenskim zapaza njima i M. Susnjar (1965). Time reducira i prividnu veliku debljinu klasticnih naslaga ovog podrucja. Starost krednih naslaga veCina autora podjednako tretira. V. Kranjec (1957) vapnence i do lomite s hondrodontama pribraja turonu, a rudistne vapnence senonu. A. Ivanovic (1960) dolomite u bazi hondrodontnih vapnenaca svrstava u cenoman, a vapnence i dolomite s hondro dontama cenomanu-turonu, a rudistne vapnence u turon i senon. P. Mamuzic (1965) dolo mite pribraja prelazu donja-gornja kreda (alb-cenoman), vapnence i dolomite s hondrodontama cenoman-turonu, a rudistne vapnence senonu. R. RadoiCic (1960) pribraja rudistne vapnence O. PaSmana kampanskom potkatu senona, a vapnence s keramosferinama, mastrihtu. A. Iva novic (1960 a) osporava provodnu vrijednost vapnenaca s keramosferinama. A. Polsak (1959) dokazuje santonski potkat senona u neposrednoj blizini Vrpolja. Z. Pavletic (1960) dolazi do zakljucka, da je talozenje sedre kod Skradina pocelo u postglaci jalu i da je nastalo podjednakim sudjelovanjem biotickih i abiotickih Cinilaca.
9 PRIKAZ ~peE GRADJE TERENA
Na listu Sibenik su razvijene naslage krede i tercijara, koje su cesto prekrivene raz nolikim kvartarnim tvorevinama. Kredne naslage se sastoje od vapnenaca i dolo mita, tercijarne od vapnenaca i klasticnih sedimenata, znatne debljine, a kvartarne tvorevine od pijeska, sljunaka, ilovina, sedre i crvenice. Najstariji sedimenti su dolomiti na prelazu donja-gornja kreda. Rasprostranjeni su na otocima Murteru, Prvicu i Zlarinu, te dijelom i na otocima Kakan i Kaprije, uz obalno podrucje Vodice-Pirovac. Sastoje se od sivih, sitno do srednjezrnih vap novitih dolomita s relativno i visokim postotkom dolomita (70-85%). Proces do lomitizacije je zahvatio ove stijene nakon talozenja, a u dijagenetskom stadiju. Fo site ne sadrze, pa im je starost odredena na osnovu superpozicije slojeva. Posto sedimenti, koji kontinuirano slijede na opisanim pripadaju cenoman-turonu, to bi ove naslage najvjerojatnije odgovarale najvisoj donjoj i najniioj gornjoj kredi. Ot krivena debljina iznosi oko 300 met. Na dolomitima slijede vapnenci i dolomiti u izmjeni. Rasprostranjeni su u otocnom i priobalnom dijelu lista. Sastoje se od svijetlosivih do svijetlosmedih, dobro uslo jenih vapnenaca s tanjim iii debljim uloscima srednjezrnatog dolomita, dijage netskog porijekla. To potvrduje variranje postotka dolomitske komponente, sacu vanost struktura vapnenih sedimenata, te izmjena dolomitnih i vapnenih stijena u vertikali i horizontali. Vapnenci su talozeni u plitkom moru s povremenim lito ralnim i lagunarnim obiljezjem. Od fosila su najznacajniji rudisti i to Radiolites lusitanicus, Praeradiolites fleuriausus, Sauvagesia garianica, Hippurites (Orbignya) requieni, te skoljkasi Neithea cf. inconstans, Chondrondonta joannae, Ichthyosarcolites sp. i gastropodi Nerinea fleuriaui, N. requieni i dr. Od mikrofosila je znacajnija vrsta Nummoloculina cf. heimi. Debljina ovih naslaga iznosi oko 700 met. Starost im je cenomansko-turonska. U podrucju sjeverno od Sibenika, te na sjeverozapad na potezu Vela i Mala Cista, na podrucju Stankovaca i Radosinovae-Vrana, javlja se uza zona magnezijskih vapnenaea, koji su mikrokristalasti i bioakumulirani s primjesama magnezljskog karbonata (do 10%) i vapnenih dolomita. Sadde slabo ocuvanu mikrofaunu i poje dinaene primjerke rekristaliziranih rudista. Predstavljaju samo jace dolomltizirani vrsni faeljes izmjene vapnenaea I dolomita eenomana-turona. Debljina im iznosi od 150-200 metara. Senonskom katu pripada sav ostali dio krednih naslaga s rasponom konijak-mas triht. To su mikrokristalasti, rekristalizirani do bioakumulirani vapnenei. Talozeni su u mirnom do uzburkanom moru, s jacim iii slabijim transportom i s detritusom arenitskih velicina. Najcesci i najznacajniji su rudisti: Radiolites radiosus, R. sauvagesi, R. trigeri za konijak, Hippurites (Vaccinites) oppeli sanroniensie, H. (V.) atheniensis, H. (Or bignya) cf. maestrei, H. (0.) cf. toucasianus, H. (0.) praecessor za santon, Pseudopolyconites
10 ------
D
Sl. 2. Pregledna geo1oska karta lista Sibenik. Generalized geological map of the sheet Sibenik. 0630PHIUI reo JIOrnqeCKIUI I 11 sp., Hippurites (Orbignya) lapeirousei, H. (0.) castroi i dr. za kampan-mastriht. Od mikro fosHa znacajne su slijedece senonske vrste: Accordiella ct. conica, Dicyclina schlumbergeri, Cuneolina pavonia parva, Cuneolina cylindrica i Miscelanea sp. Ove su naslage rasprostra njene dijelom na otocima, a na kopnu od obalnog podrucja prema sjeveroistoku do Iinije Skradin-Bribirske Mostine-Lepur. Debljina im iznosi oko 500 metara. Transgresivno na senonskim rudistnim vapnencima Ide slatkovodni do brakicni vapnenci (debljine oko 50 m) s oogonijama Chara, sitnim gastopodima, te Coskinolina iiburnica, Lituonella liburnica, sitnim foraminiferama i tragovima bHjnog trunja. Od govaraju najvisem dijelu liburnijske stepenice u smislu Stache-a (gornji paleocen donji eocen), a rasprostranjene su uglavnom na potezu Sibenik-Skradin-Zaton. Na njima iii direktno na rudistnim vapnencima slijede mikrokristalasti, detriticni vapnenci, relativno plitkog i mirnog mora s krupnim foraminiferama (fora mini fer ski vapnenci). Rasprostranjeni su samo na kopnenom dijelu Iista. Od fosHa sa drie Alveolina oblonga, A. ct. ellipsoidalis, A. /rumentzformis, Orbitolites complanatus, Num mulites millecaput, N. ct. gizehensis, Assilina spira i dr. odgovaraju nizem do srednjem eocenu. Ukupna debljina ovih sedimenata iznosi oko 250 met. Naslage lapora i pjescenjaka (kvarckalkarenita), koje slijede na opisanim vapnencima, susrecemo na sjevero-zapadnoj polovini lista i u dolini jugozapadno od Sibenika. Ovi su sedimenti vecim dijelom prekriveni kvartarnim tvorevinama, uslijed cega je n~moguce dobiti jasniju sliku 0 njihovoj genezi, debljini i odredenoj stratigraf skoj pripadnosti. Kod Sv. Jure, jugoistocno od Sibenika, otkriven je dio lapora i kvarckalkarenita u kojima se zapaza izmjena jednih i drugih u vertikali i horizontali. Na donjim slojnim povdinama zapazaju se otisci tragova turbiditetnih struja, te cenja i zivotne aktivnosti. Sredina talozenja je plitko more. Lapori sadrie vrste: Hantkenina alabamensis, Globigerina eoceana, Robulus arcuatostriatus i dr., a kvarckalka reniti numulit.: kao Nummulites atacicus i N. globulus. Rekonstruirana debljina ovih sedimenata iznosila bi oko 200 met. Sjeveroistocno podrucje lista izgradeno je od klasticnih naslaga raspona srednji eocen - niZi oligcceD, zllatne debljine (preko 2000 met.). Sedimenti pokazuju jaku lateralnu i vertikalnu promjenu facijesa i veoma nemiran period sedimentacije. Na potezu Skradin-Pramatovci-Ostrovicke Lisane, te u podrucju Dubravica i Rupa, taloze se lapcri, vapnoviti lapori, biokalkareniti s konglomeratima, kalci lutiti i kalkareniti. Sadde bogatu faunisticku zajednicu skoljkasa, koralja i velikih foraminifera srednjeg do gornjeg eocena, a u podrucju Dubravica i neznatne pojave ugljena. Ovu, facijelno bogatu serlJu zamjenJuJu konglomerati s uloscima vapnenaca, po katkad lapora. Lapori sadrze vrste Nummulites /abianii, Halkyardia minima, Clavuli- noides szaboi i dr., dok su vapnenci i konglomerati bez {osHa. Odgovaraju pretdno gornjem eocenu. Zadnji clan (na ovom terenu) klasticne serije su konglomerati i vapnenci sa sporadicnim uloseima lapora. U podrucju Kistanje je u njima ulozen faeijes plocastih do skriljavih vapnenaca s fragmentima bilja. Odgovaraju g. eoeenu d. oligoeenu. Kvartarne naslage se sastoje od pijeska, sljunaka, jezerskih i mocvarnih sedimenata, sedre i nesto crvenice. Najvece rasprostranjenje imaju pijesei i sljunei i to u podrucju klasticnih naslaga, a najvecu de bljinu sedra ima kod Skradina. Cijelo ovo - kao i siroko podrucje izvan ovog lista - pripada geotektonskoj jedinici Istra-Dalmacija koju karakteriziraju borani obliei smjera SZ-JI. Ovisno 0 jacini 12 bocnih potisaka, na podrucju Usta Sibenik su izdvojene dvije strukturne jedinice: I. Sinklinorij Skradin-Kistanje i II. Borani kompleks O. Zirje-M. Cista. Prvoj strukturnoj jedinici pripada SI dio lista s preteZno monoklinalno nagnutim terci jarnim naslagama znatne debljine, a drugoj, say ostali dio lista s uskim i dugim borama dinarskog (SZ-JI) smjera pruzanja. Bore su neznatnim dijelom uspravne, vecinom jace iii slabije nagnute, cesto polegle iii prebacene. Tvore citav niz Ijusaka osobito na potezu Vrana-Banjevci-Zaton-Sibenik. Najjace izdignuto podrucje je u JZ dijdu lista, izgradeno uglavnom od g. krednih sedimenata. Rasjedi su naj ccSce uzduzni i reversni. Poprecni rasjedi su vecinom strmi, gotovo okomiti, a najintenzivnije u sredisnjem i istocnom dijelu Hsta. Razvoj sedimentacije na ovom podrucju mozemo pratiti tek od gornjokrednih na slaga, jer starije naslage nisu razvijene. Kroz citavu gornju kredu sedimentacija je tekla relativno mirno, bez jacih izdizanja i spustanja morskog dna. More je bilo plitko i toplo, nasto ukazuju bogati nalazi rudista. Izvjesne oscilacije dna su ipak postojale, jer se u dolomitima zapazaju tanji ulosci dolomitnih breca kao znak opli cavanja, a pojava plocastih do skriljavih vapnenaca unutar cenomansko-turonskih naslaga ukazuje na nesto dublje more. Koncem senona dolazi do izdizanja i kopnene faze oznacene stvaranjem boksita. Kopnena faza nije dugo trajala. U donjem eocenu more ponovno nadire i pocinje talozenje prvo brakicnih do slatkovodnih vapnenaca u blagim depresijama, a zatim foraminiferskih vapnenaca plitkog i mirnog mora. U srednjem eocenu dolazi u ovom podrucju ponovo do snaznih dugotrajnih i neu jednacenih orogenetskih pokreta poznatih pod imenom pirinejske orogenetske faze. U tom su razdoblju talozene paleogenske klasticne naslage znatne debljine i veoma raznolikog facijesa. Konglomerati i slatkovodne nasiage s pojavama ugljena svakako su rezultat sedimentacije litoralnog i lagunarnog dijela bazena, dok su lapori, vap noviti lapori i plocasti vapnenci talozeni u neSto dubljem dijelu bazena. Lateralne i vertikalne promjene razlicitih facijesa ukazuju na jaka strujanja vode, vece valove i veoma neujednacen donos materijala u plitko more. Ova gibanja ne idu dalje od oligocena, jer mladih naslaga nema, a pojave boksita ispod vrsnih dijelova klastic nih naslaga na krednoj podlozi i foraminiferskim vapnencima upucuju na nesto duze kopnene faze. Mlade orogenetske faze od pirenejske, nisu na ovom dijelu ostavile vidnih tragova. U pleistocenu i holocenu (pod uticajem denudacije i kemijskog razaranja stijena) dolazi do stvaranja kvartarnih sedimenata. U vapnenim podrucjima stvara se zemlja crvenica, u predjelima klasticnih naslaga stvaraju se pijesci i sljunci, u podrucjima vodenih tokova jezerski sedimenti, a u samim koritima rijeka - sedra• • * • Geoloskom obradom terena dobiveno je niz novih rezultata. Dokazano je, da se hondrodonte javljaju kroz cijeli cenoman i nizi turon. Dolomiti u bazi senonskih vapnenaca u sredisnjem dijelu terena (pravcem SZ-JI) su sarno leca vrsnog dijela cenomansko-turonskih naslaga. Senonski kat g. krede prvi puta je posebno izdvojen i paleontoloski dokazan. Klasticne naslage eocena su raSclanjene na potf.atove i objasnjeni su sedimentacioni uvjeti za vrijeme njihovog talozenja. Utvrdeno je, da se rub bazena za vrijeme talozenja ovih naslaga pomicao prema SI. Kvartarni sedimenti su rasClanjeni po svojoj genetskoj pripadnosti i vremenskom razdoblju stvaranja. Strukturni odnosi ovog podrucja su razjasnjeni zahvaljujuCi dobroj stratigrafskoj rasdanje nosti. U[vrdeno je da ovo podrucje pripada Is(arsko-dalmatins~'oj geotektonskoj jedinici i podeljeno je na dvije strukturne jedinice. Prvoj strukturnoj jedinici sinklinoriju Skradin-Ki- stanje pripada SI dio lista s klastienim naslagama eocena - oligocena, monoklinalno polo zenim. Drugoj strukturnoj jedinici O. Zirje-M. Cista pripada say ostali dio terena koji je pretstavljen kredno-paleogenskim boranim kompleksom, s uskim i dugim, uspravnim, nag nutim i poleglim borama dinarskog smjera pruianja (SZ-JI), s nizom Ijusaka, specijalno na potezu Vrana-Banjevci-Zaton-Sibenik. Nije pouzdano utvrdeno, koliko dolomita u bazi hondrodontnih naslaga pripada g. kredi (ce nomanu), a koliko d. kredi (albu). Cenomanski kat nije se uspjeo odvojiti od turonskog. Nije pouzdano utvrdena (na ovom terenu) ilirsko-dalmatinska orogenetska faza i nije u potpunosti rijesen medusobni odnos razlicitih clanova velikog tercijamog bazena (prominske naslage) na sirem podrucju (listovi Zadar, Obrovac, Sibenik, Drnis) kao ni pouzdana stratigrafska pri padnost najmladih clanova prominskih naslaga. 14 OPIS KARTIRANIH JEDINICA KREDA Kredne naslage list a Sibenik razvijene su u karbonatnom facijesu, a sastoje se od dolomita na prelazu donja-gomja kreda, vapnenaca i dolomita u izmjeni cenomansko-turonskog kata i rudistnih vapnenaca senona. Kontinui~et sedimentacije od najstarijih do najmladih naslaga nije prekidan. Naslage su rasprostranjene na kopnenom i otoCnom dijelu list a, a smjestene su u antiklinalarna iii njihovim krilima. DOLOMITI ALB-CENOMANA (Kl,I) Ovaj dio naslaga predstavlja najstariji stratigrafski clan na listu Sibenik, a rasprostranjen je na otoenom i obalnom podrucju. Izgraduje jugozapadnu stranu otoka Murter, sjeveroistoenu stranu O. Zlarin i gotovo cijeli O. Prvic, ana otocima Kaknu i Kaprijama javlja se parcijalno. U obalnom podrucju dolazi sira zona ovih sedimenata na potezu Vodice-Pirovac. Izgraduju jezgru antiklinalnih dijelova bora. Sastoje se od sivih, srednjezmatih vapnovitih dolomita nepravilnog lorna, debljine sloja 10-30 em. Cesti su ulosci breeastih dolomita, koji se javljaju u obliku tanjih leca. Postotak dolomita je veoma visok i varira u vrijednosti od 73-85%. Proces dolomitizacije je zahvatio ove naslage poslije talozenja, u stadiju dijageneze. Primarna struktura je imala mikro kristalasti karakter. More je bilo plitko i topio s povremenim oplicavanjem, na sto u~azuju tanje Ieee brecastih dolomita. Proces dolomitizacije unistio je moguee o!ganske ostatke u primamim vapnencima, pa iz ovih sedimenata nemamo nikakovih paleontoloskih podataka. Starost im se moze sarno pribliZno odrediti na osnovi superpozicije slojeva. Obzirom da slojevi, koji se kontinuirano nastavljaju na ove, odgovaraju cenomanu i dijelom turonu, to bi - vee i obzilOm na debljinu otkrivenog dijela dolomita - dio ovih sedimenata morao pripadati i visim dijelovima donje krede, a ne sarno nizoj gomjoj kredi. Prema iznesenom, simbol K1>2 najbolje oznacava stratigrafsku pri padnost ovih dolomita. Prava debljina im je nepoznata, a otkriveni dijelovi ukazuju na debljinu od oko 300 metara. VAPNENCI I DOLOMITI S HONDRODONTAMA (K}2) Neposredno i kontinuirano na opisanim dolomitima slijedi gotovo pravilna izmjena vapnenaca i vapnovitih dolomita nize gornje krede. Ovaj je horizont rasprostranjen na otocnom i kop nenom dijelu lista, a smjesten je u krilima bora iIi tjemena sekundamih antikiinala. Na kop nenom dijelu se susrecu od obalnog podrucja prema sjeveroistoku do linije priblizno Skradin- 15 M. Cista, dok na otocnom dije1u nisu razvijeni, sarno na otoeima Krapanj, Tijat i V. Kurbia, te nekim manjim skoljitima. Sastoje se od vapnenaea i dolomita u izmjeni sa cestim bocnim i vertikalnim prelazima jed nih u druge. Vapnenei svijedosive do sivosmede boje obicno su dobro uslojeni, debljine slojeva 10-30 em. Sporadicno se javljaju ulosci tanl·:ouslojenih do plocastih vapnenaea, svijetlosmede boje, debljine slojeva 5-15 em. Javljaju se obicno u pocet nom dijelu ovih naslaga odmah uz kontakt s dolomitima, a dolaze u tanjim Iecama iIi prosIoj eima kroz citav ovaj horizont. Uia zona bijelih kristalinicnih, slabo uslojenih vapnenaea javlja se samo na pojedinim lokalitetima i to uz dolomite u bazi ovih naslaga. Zapazeni su na potezu Pirovae-Vodiee, u obalnom dijelu jugozapadno od Zatona i na Murteru. Ulosei dolomita nejednoliko su rasporedeni; od najniieg do najviseg dijela ovih naslaga u uzim iii sirim zonama s postupnim prelazima u vapnenee u horizontali i ver.:ikali. Stupanj dolomi tizaeije je takoder jako varijabilan, pa postoje gotovo svi prelazi iz vapnenaca u dolomite. Sjeverno linije Vrana-Zaton-Sibenik javljaju se uze zone dolomita s uloscima rel;:ristalizi ranih vpnenaca (K~·2). Sive su do svijetlosive boje, dobro uslojeni, sitno do srednje zrnati. Uvjeti sedimentacije bili su veoma raznoliki za vrijeme taloienja ovog vapneno-dolomitnog kompleksa. Mirno i nesto plice more vladalo je za vrijeme talozenja veceg dije1a ovih sedime nata, pa je i veti dio vapnenaea sitnozrni. Plocasti vapnenci su vjerojatno rezultat talozenja u plitkim lagunama, a bijeli, kristalinicni i slabo uslojeni vapnenci su talozeni u plitkoj, tur bulentnoj sredini (valovi i struje). Dolomiti su nastali dijagenetskim putem, s ocuvanim reliktima strukture vapnenih stijena s veCim iIi manjim postotkom dolomita, ovisno 0 stupnju zarnjene Mg-iona ka1cijevim. Ovakvim sedimentacionim uvjetima odgovara i prikupljena fauna iz ovih naslaga. U prethodno opisanim bijelim kristalinicnim vapnencima (pseudogrebenskog kara:,tera) su nadeni gastro podi, hondrodonte i Ichthyosarcolites kod Pirovea. U smedastim, dobro uslojenim vapnen .cima ostalog podrucja nadene su hondrodonte, rudisti i nesto gastropoda, a u plocastim do skriljavim vapnencima mnostvo mikrofosila (alge i sitne foraminifere). Hondrodonte su najbrojnije i javljaju se kroz cijeli eenoman -turon. Konstatirane su tri vrste: Chondrodonta joannae, Ch. joannae angusta, Ch. munsoni od kojih je prva najrasitenija i naj brojnija. Druge se dvije javljaju rede, pogotovu Ch. munsoni. Od rudista radioliti su cesci i znacajniji od hipurita. Utvrdene su slijedece vrste: Praeradiolites fleuriausus, Radiolites lusi tanicus poreri, R. cf. lusitanicus Egesie, R. praesauvagesie, Sauvagesia garianica, Neithea cf. inconstans, Hippurites (Orbignya) requieni, Nerinea fleuriaui, N. requieni, N. schiosensis. Mikrofauna je zastupljena velikim brojem primjeraka, ali provodni obliei nisu konstatirani. Najbrojnije su Miliolidae, Textulariidae, Verneuilinidae, Radiolariidae, Nummoloculina heimi, Thaumatoporella parvovesiculifera, Aeolisaccus kotori, Cuneolina sp., Trocholina sp., Nezza zata sp., Spiroloculina sp., Ammobaculites sp. i dr. Prema navedenoj fauni, izuzev neprovodnih mikrofosila, ove naslage odgovaraju cenomanu i turonu, od kojih su Praeradiolites fleuriausus, Nerinea fleuriaui i Ichthyosarcolites eenomanske vrste, dok se ostale javljaju pretezno u turonu. Podjela ovog litoloSki jednakog kompleksa na katove nije moguca zbog pomanjkanja veceg broja fosila, pogotovo iz eenomanskog kata. Debljina ovih naslaga iznosi oko 700 met. RUDISTNI VAPNENCI (KD Preostali dio krednih naslaga tvore rudistni vapnenci senona. Rasprostranjeni su na eije10m istraiivanom podrucju. Na otocima je razvijen sarno dio ovih vapnenaea, dok se na kopnu 16 susrece potpuniji razvoj. Naslage se sastoje od svijetlosivih, dobro uslojenih vapnenaea deb Ijine slojeva 20-50 em, a sarno izuzetno 100-150 em kao u podrucju juzno od Jadrtovea. Ulosei dolomita su dosta rijetki i tanki, dok vapnovitih dolomita ima nesto vise. Vapnenci pripadaju grupi mikrokristalastih do rekristaliziranih vapnenaea s rjedim uloseima dolomiti ziranih bioakumuliranih vapnenaea. U ovim posljednjima je dominant an organski detritus. Ostaci mikro i makrofaune su cesti, i ponekad jako dobro ocuvani. Sedimentacioni uvjeti su razliciti; od mirnog do uzburkanog mora, s jacim ili slabijim transportom i sa detritusom are nitskih veliCina. Postotak kalcijevog karbonata je veoma visok i iznosi 95-99%. Od fosila su najcesCi i najvazniji rudisti (naziv ovih vapnenaca). Mikrofosili su takoder bogato zastupani rodovima i vrstama, ali s malo provodnih vrsta. Od rudista se javlja skupina radio lita (pretezno u nizim dijelovima) i hipurita s podrodom Orbignya i Vaccinites. Orbinije se jav Ijaju kroz cijeli senonski kat, a vakeiniti pretezno u santonu i kampanu. Odredeni su slijedeci rodovi i vrste: Radiolites sauvagesi, R. radiosus, R. trigeri, R. praegalloprovincialis, Hippurites (Orbignya) socialis, H. (0.) cf. toucasianus, H. (Hippuritella) cf. maestrei, H. (0.) matheroni, H. (0.) cf. microstylus, H. (0.) praecessor, H. (0.) cf. canaliculatus, H. (0.) heritschi, H. (H.) cf. variabilis, H. (0.) lapeirousei, H. (0.) castroi, H. (0.) coliciatus, H. (Vaccinites) oppeli sanconiensis, H. (V.) cf. taburnii, H. (V.) cf. atheniensis, H. (V.) vredenburgi, H. (V.) salopeki, H. (V.) inaequicostatus, H. (V.) gosaviensis, H. (V.) boehmi, H. (V.) oppeli oppeli, H. (V.) cornuvaccinum, Sauvagesia tenuicostata, S. cf. meneghiniana, ? Lapeirouseia, Medeella sp., Pseu dopolcyconites sp. Grupa radiolita i Hippurites (Orbignya) socialz's odgovara najnizem dijelu senona, kojega je na pojedinim lokalitetima veoma teSko odijeliti od najviseg rurona, jer se neke od ovih vrsta, a pogotovo Radiolites trigeri, javljaju i u najvisem turonu. Santon-kampanu pripadaju gotovo sve navedene vrste podroda Vaccinites i Orbignya, osim vrste Hippurites cf. variabilis, koja odgovara kampanu. Istom potkatu odgovaraju i obe vrste roda Sauvagesia, te Hippurites (Vacci nites) oppeli oppeli. Kampan-mastrihtupripadaju vrste Hippurites (Orbignya) lapeirousei, H. (0.) castroi, H. (0.) coliciatus i rod Pseudopolyconites. Mastrihtu bi vjerojatno odgovarao nepo uzdano odredeni rod Lapeirouseia. NajveCi dio vrsm podroda Vaccinites i Orbignya i rod Pseudopolyconites, potjecu s podrucja Zablace-Jadrtovae, juzno od Sibenika. Manji dio santonsko-kampanskih rudistnih vrsta potjece s otocnog dijela (Zlarin, Tijat, Logorun, Murter i jos neki skoljevi). Santonsko-karn panske vrste podroda Orbignya nadene su i na ostalom kopnenom dijelu lista, pogotovo na potezu Skradin-Smrdelje, te na zapadnom dijelu na raznim lokalitetima. Mikrofosili su sarno djelomicno provodni. Najcesce su Miliolide, Textulariidae i druge sitne fora minifere, a jako su ceste vrste Thaumatoporella parvovesiculijera, Aeolisaccus kocori, rjede se javljaju Nummoloculina heimi, Nezzazata simplex. Ovakav je mikrofaunisticki sastav karakte ristican za eijelo kartirano podrucje, dok su provodne vrste za senon utvrdene sarno u istocnom dijelu terena. Na profilu Skradin, pored navedenih neprovodnih oblika, konstatirane su vrste Dicyclina schlumbergeri, Accordiella conica, te Miscelanea sp. i Cuneolina cylindrica. U profilu Bilice (izmedu Skradina i Sibenika), osim roda Miscelanea, ovdje je konstatirana i vrsta Gu neolina pavonia parva. U profilu Jadrtovae (juzno od Sibenika) takoder su utvrdeni DicycHna schlumbergeri, Miscelanea sp., Cuneolinaparvonia parva, Nummoloculina heimi, Nezzazata simplex. Unatoc bogatstvu provodnih oblika rudistne faune, posebno u JI dijelu terena, ovaj je kat ostao nerasclanjen. Uzrok tome je borana grada terena i cesti rasjedi, kao i nejednoliki raspored i koneentradja fosila. Ipak je ustanovljeno postojanje sva cetiri potkata senona. Konijacki potkat senona je slabo razvijen, donja granica mu je cesto nejasna, dok je prema santonskom potkatu odredenija. Santonski potkat je dosta teSko odvojiti od karnpanskog, jer su im zajednicke vrste najbrojnije. Karnpanski potkat ima takoder malo provodnih vrsta (obe 17 vrste roda Sauvagesia su iz donjeg kampana), dok su zajednicke vrste za kampan-mastrihti neSto brojnije i eesce. Pravi mastriht nije pouzdano dokazan, jer rod Pseudopolyconites nije specifieki odreden. Priblizna debljina rudistnih vapnenaca iznosi oko 400 met. PALEOGEN Naslage paleogena izgraduju eocenski foraminiferski vapnenci i klastiene naslage viseg eocena, nizeg oligocena (prominske naslage). Foraminiferski vapnenci se sastoje od miliolidnih, alveo linskih i numulitnih vapnenaca sa slatkovodnim do brakienim naslagama u bazi, a klastiene naslage od serije lapora, pjeseenjaka, laporovitih vapnenaca, konglomerata i ploeastih vapne naca. Svi spomenuti sedimenti odgovaraju eocenu i vjelojatno nizem oligocenu. LIBURNIJSKI SLOJEVI (Pc,E) Najmladi clan paleogena javlja se na na&em terenu sarno sporadieno i to pretezno na kopnenom dijelu lista. Ovi su slojevi najlepse razvijeni na podrueju Jadrtovac-Zablace, Zatonu, po jedinim lokalitetima sireg podrueja Skradina, te parcijalno u sjeverozapadnom dijelu terena u podrueju Prisrega i Vrane. Transgrediraju na kredne naslage bez vidljive kutne diskordance i bez izrazitih transgresivnih breea. Jedini tragovi kopnene faze su pojave boksita. Sastoje se od plocastih, dijelom bras natih, smedih do cokoladnosmedih vapnenaca nepravilnog lorna. Od fosila sadrze sitne gastro pode, miliolide i biljno trunje. U preparatima s podrueja Skradina i Zatona nadeni su u njima ostaci alga, a pored prereza gastropoda konstatirani su i rodovi Coskinolina sp., Lituonella li burnica, L. roberti i Globigerina sp., Sigmolina sp., prerezi sitnih gastropoda, biljno trunje granCice. Prema organskom sadrzaju ovih slojeva moze se zakljuCiti, da su oni talozeni u plitkim lagu nama slatke, do jako zasladene vode. Sliean razvoj ovome imaju najvisi slojevi liburnijske stepenice u Istri (prema G. Stache-u) u bazi miliolidnih vapnenaca gdje se takode javlja rod Coskinolina, te biljno trunje i oogoniji alga. Obzirom na tu slicnost vjerojatno bi i ovi slojevi odgovarali najvisem paleocenu do naj niZem eocenu. Debljina slojeva varira, a maksimalna debljina im ne bi prelazila 50 metara. FORAMINIFERSKI VAPNENCI (El,2) Kontinuirano na libumijske slojeve iIi transgresivno na kredne naslage talozi se kompleks vapnenih naslaga sa sitnim i krupnim foraminiferama po kojima su ovi sedimenti dobili naziv foraminiferski vapnenci. Osim na otocima Kurba Vela i Krapanj na drugim otocima nisu za paZeni, dok su na kopnenom podrucju veoma cesti i to u krilima bora iIi u sinklinalama. Na potezu Bribirske Mostine-Kistanje prekriveni su debelim pokrovom eocenskih klastienih naslaga. Sastoje se od dobro uslojenih, svijetlosivih vapnenaca debljine slojeva 20-50 em. To su ustvari mikrokristalasti vapnenci. Postotak kalcita u ovim vapnencima iznosi 95-98%. Talozeni su u relativno mimom i plitkom moru, bez jaeeg strujanja vode. Glavno paleontolosko obiljezje im je pojava foraminifera, pocetno sitnih, a kasnije i krupnih. Makrofosili su veoma rijetki, a javljaju se pri vrhu ovih naslaga. 18 Miliolidni vapnenci predstavljaju najniZi horizont ovih naslaga. Sastoje se od svijetlosivih do svijetlosmedih, dobro uslojenih detritienih vapnenaca. Od fosila su miliolide najbrojnije, a javljaju se jos i tekstulariide, lituonele, globigerinide, a u visim dijelovima orbitoliti i alveoline. Prvom pojavom vrste Alveolina oblonga, prestaju miliolidni, a pocinju alveolinski vapnenci, koji se od prethodnog razlikuju nastupom alveolina, orbitolita i drugih foraminifera, koje nemaju provodnu vrijednost. Miliolide i dalje egzistiraju, dok se numuliti javljaju pri vrhu ovog hori zonta. N ajcesCi predstavnici alveolinskih vapnenaca su: Alveolina ct. schwageri, A. lepidula, A. cf. primaeva, Orbitolites complanatus, Alveolina di stefanoi, A. frumentiformis. Numulitni vapnenci su samo pocetno zastupani numulitima sitnijeg rasta. Javljaju se zajedno s asilinama, diskociklinama, po kojom alveolinom i drugim, uglavnom sitnim foraminiferama. Najznacaj nije vrste foraminifera u numulitnim vapnencima su: Nummulites cf. globulus, N. atacicus, N. perforatus, N. gizehensis, N. laevigatus, N. cf. millecaput, Discocyclina discus, Assilina spira i dr. U vrsnim slojevima numulitnih vapnenaca cesto se zapaiaju skoljkasi najceSce roda Pecten, katkad ostree, ana prelazu u flis i jezinci od kojih je najcesca vrsta Conoclypeus conoideus. Foraminiferske se vapnence na terenu ne moze detaljnije rasclaniti. Miliolidni vapnenci cesto su reducirani, a alveoline i numuliti se mjesaju sve do zavrsetka numulitnih vapnenaca. Tek pri prelazu u fliske lapore, javlja se uza zona Cistih numulitnih vapnenaca. Prema faunistickim podacima foraminifersld vapnenci odgovaraju visem donjem i srednjem eocenu. Debljina ovih naslaga na nasem podrucju iznosi oko 200 met. FUSKI LAPORI I PjESCENJACI (E2) Numulitni vapnenci prethodne serije polako prelaze u fIiske lapore. Prelaz je dosta nagli. Vap nenci postaju gomoljasti, laporoviti sa zrncima glaukonita. Prelazni slojevi su veoma razliCite debljine, priblimo od 5-50 met. U starijoj literaturi nazvani su slojevima s rakovicama, koje se u istim slojevima javljaju u Istri i sjeverozapadnim dijelovima Ravnih Kotara. Radi neznatne debljine nisu na naSem podrucju posebno izdvojene. Naslage flisa su rasprostranjene na sjeverozapadnom i jugoistoenom dijelu lista. Gotovo su sasvim prekrivene kvartarnim tvorevinama. Nesto viSe otkrivenih izdanaka (pretezno pjcl cenjaka) zapaza se kod Pristega na sjeverozapadu i kod kapelice Sv. Jure, jugoistocno od Si benika. Flis u SZ podrucju je produzetak flisa Benkovacke doline, gdje je znatne debljine, a ovdje se mjestimicno lateralno gubi odnosno reduciran je na svega par met. (Bribirske Mos tine-Skradin). Ove su naslage sastavljene uglavnom od lapora i pjclcenjaka, te nesto konglomerata u slo jevima pjescenjaka kod Pristega. Prema petrografskim analizama pjescenjaci sadde od 51-61 % CaC03, kvarca do 31 %, kvar cita oko 10%. Dobro su uslojeni, debljine slojeva 7-120 cm. Izmjenjuju se s laporima. Granica s laporima im je ostra, a sa donje strane slojeva zapaZaju se otisci tragova turbiditnih struja, tecenje, otiranje i zivotne aktivnosti olganizama. Ustanovljena je graduirana slojevitost, larni nama grada i lateralno isklinjavanje u lapore. Lapori sadrze 26--43 % CaC03. Nekarbonatne komponente su vjerojatno minerali glina i silicijski detritus. Sedimentacija je uvjetovana djelovanjem mutnih tokova. Debljina uloZaka lapora varira od 10-200 em. U laporima je dobro oCuvana fauna sitnih foraminifera, dok su krupne foraminifere u pjeSce njacima slabije zastupane. Najznacajnije vrste ove stratigrafske jedinice su: Hantkenina ala bamensis, H. mexicana, Globigerina eocaena, G. conglomerata, G. bulloides, Globigerinoides indeks, 19 Turborotalia centralis, Robulus arcuatostriatus,AR. limbosus, Marginulinopsis fragaria, Cibi cides eocaenus, C. ungerianus, C. dalmatinus, linomalina pompilioides, A. helicina, Vulvulina eocaena, V. pennatula, Plectina dalmatina, Clavunoides szaboi, Dorothia gibbosa, D. curta, Num mulites atacicus, N. globulus, Discocyclina (Discocyclina) anconensis i dr. Prema iznesenoj fauni, fliski lapori i pjescenjaci bi odgovarali srednjem eOCenU. Rekonstruirana debljina im iznosi oko 200 m. DETRITI(:NI VAPNENCI S LAPORIMA I KONGLOMERATIMA (E2,3) U kontinuitetu na flis:dm laporima i pjescenjacima, talozi se mjesovita serija od detriticnih vap nenaea, vapnovitih lapora, lap ora i konglomerata s cestim bocnim prelazima, a u kojoj domi niraju detritieni vapnenci. Ove su naslage rasprostranjene pretezno u Sl dijelu lista i to na potezu Dubravice-Rupe-Varivode i Dubravice-Bribirske Mostine-Ostrovicke Lisane. U SZ dijelu ih ima u dolinama II Vrane. Najcesce su to sitnozrni detriticni do laporoviti vap nenci s uloscima lapora i konglomerata. Kontakt vapnenaca i lapora je ostar, a na donjim sloj nim povrsinarna vapnenaca primecuju se rijetki otisci tragova zivota organizama. Konglomerati su veliCine 2 mm do 50 em. Nesortirani su, nezaobljeni i neorijentirani. Ceste su u njima po jave manjih leca vapnenaca. Valutice su od mezozojskih i nize eoeenskih vapnenaea. Detri tus u vapnencima je neorijentiran i slabo sortiran. Lapori su istih oblika kao i fliski lapori sred njeg eocena. Ove su naslage veoma bogate fosilima, osobito makrofo',ilima. Najpoznatija su nalazista iz Ostrovickih Lisana i podrucja Dubravica, a ima ih i na ostalim lokalitetima rasprostranjenja ovog stratigrafskog Clana. NajceSce vrste su: Natica cepacea, Velates schmidelianus, Lucina saxorum, L. prominensis, Pholadomya puschi, Crassatella lamelosa, Cardium bonelli, Chlamys sp., Schiaster rimosus, Conoclypeus conoideus, Trochosmilia irregularis, Leptophyllia paron ai, Discocyclina discus, D. umbo, Clavulinoides szaboi, Rotalia cf. trochoidiformis, Halkyarida cf. minima, Parella mexicana, Cibicides yogaudensis, C. concentricus, Nummulites fabianii, N. cf. fichteli, N. cf. garnieri i jos mnogo drugih vrsta i rodova. U podrucju Dubravica, u ovim je naslagama nadeno biljno trunje i tragovi ugljena. Debljina naslaga iznosi oko 600 m. KONGLOMERATI I VAPNENCI (E3) Kontinuirano iIi transgresivno na prethodno opisanu seriju slijede naslage pretezno od kon glomerata, izmjene konglomerata i vapnenaea i vapnenaca s nesto ulozaka lapora. Na potezu Varivode-Rupe, ove su naslage transgresivne na rudistne vapnence senona iIi foraminiferske vapnence nizeg do srednjeg eocena. Na transgresivnom kontaktu su ceste pojave boksita. Na potezu Varivode-Smrde1je, kontakt ovog i prethodnog opisanog stratigrafskog Clana je ra sjedan. Rasjed se prema SZ od Varivoda gubi pod kvartarnim sedimentima, a dalje je odnos kontinuiran. U karbonatnim klastitima ove stratigrafske jedinice pretezu konglomerati. Sastoje se od valu tica velicine 0,2-20 mm, prosjecno 10-100 mm. Valutice su slabo sortirane, varijabilne sfe ricnosti i zaobljenosti u vertikali i horizontali. Prevladavaju valutice g. krednih i foraminifer skih vapnenaea, koje se javljaju odvojeno. Valutice dolomita, ostrobridnih fragmenata cherta iIi plocastih vapnenaca starijih naslaga se javljaju sarno sporadicno. Valutice su veCinom medu sobno poduprte, nekad vezane vapnenim iIi kalcitnim vezivom. Zapazene su sekvence sarno s vertikalno graduiranim intervalima i slabo razvijene ali stalno prisutne deformacijske strukture. Deformacijske bore su orijentirane u svim pravcima i u okvirima su centimetarskih do de kametarskih raimjera. 20 Vapnenci su pretezno detriticni, sitnozrni, debljine slojeva 10-200 em. Sporadicno se javljaju i gromadasti (grebenski) u obliku leea iii tanjih ulozaka. Cesto se izmjenjuju s laporima iIi 1a porovitim vapneneima. Na donjim stranama slojnih ploha zapazaju se parale1ne, vijugave i s[ruine laminaeije eentrimetrijskih razmjera, ponekad tragovi plazenja ervolikih organizama i simetricne valne brazde s amplitudom vala do 2 em. Fosili su neorijentirani, nesortirani i dobro ocuvani. Izmedu Varivoda i Zeceva pa dalje na SZ poCinje uza zona plocastih do skriljavih, pretezno laporovitih vapnenaca, koja pre1azi na susjedni list Obrovae. Petrografski se bitno ne raz1ikuju od vee opisanih vapnenaea ovog stratigrafskog clana (osim nesto jace naglasene glinene kom ponente). Posebno su izdvojeni radi toga, sto u tom podrucju pretezu vapnenci, dok ulosci konglomerata i lapora imaju podredenu ulogu. Opisani sedimenti ne obiluju fosilima kao naslage prethodnog stratigrafskog clana, ali i ono malo fosila sto ima, dobro su rasporedeni i karakteristicni preteZno za gornji eoeen. To su vrste Nummulites fabianii, Halkyardia minima, Dictyoconus americanus, Discocyclina discus i dr. od foraminifera, te Helix coquandina, Natica vapincana, Deshayesia alpina, Lucina prominensis, Spondylus ct. bz/rons i dr. Debljina ovih naslaga iznosi oko 1.000 m. IZMJENA KONGLOMERATA, VAPNENACA I LAPORA (lE,Ol; 2E,Ol) Kontinuirano na prethodno opisane naslage, slijedi nepravilna izmjena konglomerata, vap nenaea i 1apora, a koja pocinje facijesom plocastih do skriljavih vapnenaea. Ove su naslage rasprostranjene u najsjeveroistocnijem dijelu terena SI od Kistanja i to sarno manji dio ove stratigrafske jediniee, dok veei dio izlazi izvan lista Sibenik. Facijes plocastih vapnenaea kojim ove nasI age pocinju su u stvari sitnozrni, detritieni vapnenci s uloscima vapnovitih lapora. Na donjim slojnim plohama vapnenaea se zapaZaju tragovi te cenja, otiranja i klizenja. Teksturne karakteristike su vijugava, mikrograduirane, laminirane i kosa slojevitost (IE,Ol). Ostali dio naslaga predstavlja dosta intenzivnu izmjenu konglomerata, vapnenaca i lap ora (2E,01). Dominiraju konglomerati i vapnenci. Konglomerati su dobro uslojeni, debljina slo jeva 0,2-5 m. Vertikalno graduirani intervali su iznimka. Valutice su pretezno od rudistnih vapnenaea, dok je valutiea od foraminiferskih vapnenaea nizeg eoeena malo. Velicina valutiea se kreee od 2-450 mm u prosjeku. Valutice su jednako zaobljene, slabo sortirane. Vezivo je uglavnom vapneno. Vapnenci su dobro uslojeni (2-30 em), bez vidljivih tragova laminacija, cesto su laporoviti. Lapori se najcesce javljaju u obliku leca i dosta su pjeseani. Fosila u ovim naslagama (barem na ovom listu) ima malo. U plocastim vapnencima kod Kistanja nadeno je bilje Dryandria brongiarti i Araucarites curvijoliis uz jos dosta nedeterminiranih biljnih ostataka, a u visim dijelovima naslaga zapaZene su ljuSturice sitnih, neodredivih skoljkaSa. Starost ove stratigrafske jedinice na listu Obrovae je odredena uglavnom na osnovu super pozicije i debljine naslaga. Obzirom da ove naslage leze na naslagama koje uglavnom pripadaju gornjem eoeenu, mora se pretpostaviti, da one dije10m pripadaju jos i gornjem eoeenu, a dije lorn i donjem oligoeenu. Debljina naslaga na listu Sibenik iznosi oko 600 m. Klastieni razvoj eoeenskih naslaga od fliskih lapora i pjescenjaka (E2) do prethodno opisane serije (E,Ol) imaju veti dio zajednickih karakteristika. To su prvenstveno nas1age marinske sredine talozenja sa izmjenom sitnozrnih i gruboklasticnih sedimenata (lapori, pjeScenjaci, detriticni vapnenci, konglomerati). Donje slojne povrsine pjeScenjaka i vapnenaca su ostro 21 definirane, a na njima su zapa.zeni tragovi kretanja organizama i anorganske strukture (otisci, tragovi utiskivanja) ceste su i pojave kose, vijugave, ponekad i paralelne slojevitosti, kao i po jave deformacijskih bora centimetarskih do dekametarskih razmjera, raznog smejera. Tragovi talasanja s gornje strane slojnih ploha nisu nigdje zapa.zeni. Plitkovodna bentonska fauna ne dostaje, kao i karakteristike koje bi ukazivale na subarealne uvjete. Prema navedenim sedimen tacijskim karakteristikama, ove bi naslage odgovarale flisu uz izvjesne odlike molaskog karaktera. KVARTAR Tvorevine kvartara zauzimaju prilieno veliko prostranstvo na listu Sibenik. Sastoje se najveCim dijelom od pijesaka i sitnog sljunka, neSto sedre uz rijeku Krku, crvenice na karbonatnim na slagama i aluvijalnih nanosa, uz rijeku Krku i jugoistocno od Sibenika. Prema naCinu postanka i petrografskom sastavu utvrdili smo pet raznolikih tvorevina, od kojih je neke veoma tesko odvojiti jedne od drugih. To se osobito odnosi na deluvij i jezerski nanos, a dijelom i na alu vijalne tvorevine. VeCim dijelom pripadaju pleistocenu. PLEISTOCEN SEDRA (i) Ovaj je sediment rasprostranjen u kanjonu rijeke Krke i to od Roskih slapova do Skradinskog buka, te kod sela Vrane u sjeveroistocnom dijelu terena. Dok se u toku rijeke Krke i danas talozi, kod Vrane je to ostatal( jedne od niza nekadasnjih tekucica, koja je tekla od sjevera prema jugu u podrucju danasnjeg vrela PeCina. Tragovi sedrastog materijala susrecu se i danas u pojedinim suhim kanalima sjeverozapadno od Vranskog jezera, sto je dokaz da je nekada ovo podrucje bilo plavljeno brojnim tekucicama. Najvise sedre ima u kanjonu Krke ito blizu Skra dina, od cega je izgraden i poznati Skradinski bul,- Nesto manje sedre je kod Roskih slapova, juzno od Kistanja. Talozenje sedre uvjetuju jednako bioticki i abioticLi faktori kod brzine vode 0,5-3,5 m/sek. (Pavletic, 1960). Sedra je obicno supljikava, jer se talozi na mahovinama iii granCicama drugog drveta. Kalcijev karbonat se u meduvremenu stvrdne, a bilje istrune, pa na tom mjestu ostanu supljine. Starija sedra se razlikuje od rnlade sarno po kompaktnosti. Dok je mlada sedra dosta mekana i rastresita, starija je kompaktna i tvrda. To se dijelom primjecuje i kod Skradinskog buka, gdje debljina sedre (otkrivenog dijela) iznosi i do 20 m, a sigurno je da sedre u kanjonu Krke ima i do 50 metara. ZEMLJA CRVENICA (ts) Crvenica se susrece u podrucju razvoja karbonatnih naslaga krede i paleogena, uglavnom u sredisnjem i sjeverozapadnom dijelu lista. Prekriva manja morfoloska udubljenja u obliku tankog pokrivaca. Uz rubne dijelove je pomijesana vapnenim krsjem, koje prema sredini ne staje. Crvenica je produkt otapanja (rastvaranja) karbonatnih stijena hidrokemijskim proce sima uz koje su djelovali jos vjetar i voda tekucica, koja je vjerojatno prenaSala i ostali terigeni materijal, prvenstveno pjeScani, nastao trosenjem fliskih naslaga. Zbog toga cesto i nalazimo visoki postotak CaCOa u crvenici, koja se po veliCini zrna moze svrstati u grupu silt-glina. Debljina crvenice nije nigdje vidljiva, ali vjerojatno nije veca od 4-5 metara. JEZERSKI I BARSKI SEDIMENTI (j) U podrucju sjeverozapadno od Vranskog jezera i sjeverozapadno od Bribirskih Mostina dosta veliko prostranstvo zauzimaju sive, pjeskovito-muljevite tvorevine, cesto podlozne plavljenju. 22 Sastoje se od pretezno sivog, finozrnog pijeska i glinovite supstance. Kod Vranskog jezera sadrze oko 15 % CaC03, cca 11 % chert -a, a promjer zrna varira veliCini zrna silt -glina. Pored kvarca sa oko 78 % dolaze i fe1dspati sa cca 11 %. Na istom Iokalitem nadeni su u ovom sedimentu recentni ostrakodi, sitni gastropodi, ostaci bodlji jezinaca i prekristalizirane sitne foraminifere eocenskog flisa (Rhizamminida). Recentna fauna ukazuje na to, da se ovi sedimenti stvaraju i danas, a prekristalizirani ostaci mikrofosila eocenskog flisa na materijal od kojega nastaju. Petrografski sastav takoder upucuje na po rijeklo materijala iz fliskih naslaga. Cesto je tesko razluciti ovaj sediment od finozrnog sedimenta deluvija na fliskoj podlozi, jer su im Iitoloske karakteristike gotovo iste, te granicu jednih i drugih ne treba smatrati fiksnom. Debljina ovog sedimenta, sudeCi prema iskopanim kanalima u podrucju Vranskog jezera, iznosi 2-3 metra. DELUVIJ Cd) Najvece rasprostranjenje od svih kvartarnih tvorevina pripada ovom petrografski dosta razno likom sedimentu. U podrucju rasprostranjenja paleogenskih klasticnih naslaga ovaj sediment je ustvari rastroseni flis, dok je u podrucju karbonatnih i fliskih predjela produkt rastrozbe, transporta i sedimentiranja jednih i drugih stijena. Opcenito uzevsi, to su sljunci i pijesci razne gradacije zrna, od sitnozrnog sljunka do finozrnog pijeska gradacije silt-glina, pogo tovo u visim dijelovima. Samo mjestimieno - Skradinsko polje - sljunkovita komponenta prevladava. Sortiranost sedimenata varira od dobro sortiranih do nesortiranih. Dominanta asocijacija minerala je: arnfibol, augit, epidot sa spinelom i granatom, zatim titanit, apatit i grupa rezistentnih minerala. Psefitska komponenta ukazuje na to, da se radi 0 prinosu ero zionog materijala karbonatnih stijena, dok asocijacija karakteristicnih minerala upucuje na iscrpljivanje hidrotermalno izmijenjenih bazicnih stijena (dijabaz, gabro). Granulometrijski sastav, slaba sortiranost upucuju na: 1) visoki reljef, 2) ostru klimu i brzu eroziju i 3) ucestalu akciju srnrzavanja. Debljina ovog sedimenta iznosi kod Bribirskih Mostina do 5 m, a kod Vranskog jezera neJto viie. HOLOCEN ALUVIJ Cal) Jugoisticno od Sibenika u podrucju Morinja i mjestimieno uz kanjon rijeke Krke izdvojeni su aluvijalni nanosi. To su Sljunci, pijesci i muljevit nanos kojega vode tekucice - manji stalni iIi periodieni potoci - transportiraju na veoma male udaljenosti. Valutice su vapnene, dosta dobro zaobljene, a potjecu od stijena neposredne okoline. U podrucju Krke cesto se susreeu i valutice paleogenskih klastita, konglomerata. Pijesci su takoder vecim dijelom od rastrosenih fliskih naslaga. Glavni razlog za odvajanje ovog sedimenta su minijaturne (zbog veoma malog rasprostranjenja) terasaste tvorevine s dobro sortiranim materijalom (krupniji prema periferiji, a sitniji prema centru). Ta se pojava zapaZa sarno djelomicno u kanjonu Krke. Kod Morinja ovih terasa nema, iako se zapaZa stanovita sortiranost materijala. Debljina ovm sedimenata ne prelazi 3 metra. 23 TEKTONIKA Cijelo podrucje lista Sibenik pripada geotektonskoj jedinici Istra-Dalmacija kojoj odgovara Istra, te otoeni i siri priobalni pojas Dalmacije. Osnovne znacajke ove jedinice su bore dinar skog smjera pruzanja (SZ-JI). Bore su obicno izduzene, uspravne, nagnute do polegle, iz gradene od krede i paleogena. Rasjedi su veCim dijelom uzduzni, reversni i dosta strmi. Ovisno o jaCini potiska, na ovom podrucju se jasno isticu dva razlicita poremecena dije1a, dYe strukturne jedinice. Sjeveroistocni dio pripada strukturnoj jedinici paleogenski sinklinorij Skradin Kistanje, sa uspravnim borama, te homoklinalnim polozajem slojeva. Say ostali dio pripada strukturnoj jedinici Kredno-paleogenski borani kompleks O. Zirje-M. Cista sa nagnutim borama i reversnim rasjedanjima. Ovisno 0 jaCini potisaka i sastavu sedimenata, rasjedanja su u raznim podrucjima razliCitog intenziteta, pa je u predjelu Vrana-Banjevci-Zaton- 8ibenik registrirana posebna ljuskava zona. PALEOGENSKI SINKLINORIJ SKRADIN-KISTANJE Ova strukturna jedinica zahvaca podrucje sjeveroistocDog dije1a lista i to od linije Vukusic M. Cista-Prukljansko jezero-Krka na SI i izvan nase karte. Odlikuje se razvojem paleogen skih naslaga znatne debljine generalno nagnutih prema SI i superpozicijskim slijedom naslaga u istom pravcu (profil A-B). Ovaj zonarni i mono~dinalni raspored remete u jugoistocnom dijelu (Skradin-Rupe) kredno-paleogenske antiklinale sa jugoisto~ KREDNO-PALEOGENSKI BORANI KOMPLEKS O. 2IRJE-M. CISTA Ova strukturna jedinica ima izrazito obiljezje geotektonske jedinice Istra-Dalmacija. Uske i dugacke, uspravne, kose i polegle bore dinarskog smjera prtiZanja, uzduzni, strmi do srednje strmi rasjedi na krilima bora, u tjemenima antikIinala i jezgrama sinklinala, niz poprecnih, gotovo okomitih rasjeda, niz reversnih rasjeda koji tvore ljuskave strukture, to su glavne odlike ove strukture, koja je izgradena od gornjokrednih i paleogenskih naslaga. Najjace izdignuti dijelovi terena su otocni dio i priobalni pojas, a najmarkantniji rasjedi su u kopnenom dijelu ove strukturne jedinice (profili A-B i C-D) unutar paleogenske sinkli nale Vrana-Banjevci-Zaton-Sibenik. LJUSKAVA ZONA VRANA-BANJEVCI-ZATON-SIBENIK Na SI rubu dosta prostrane paleogenske sinklinale zapaza se niz reversnih rasjeda nagnutih prema sr, na kontaktu g. kreda-paleogen, odnosno unutar paleogenskih naslaga, ana kontaktu 24 Sl. 3. Pregledna tektonska karta lista Sibenik. - Generalized tectonic map of the sheet Sibenik. - 0630PHiUI TeKTOHH'IeCKaH KapTa J1HCTa IlIn6eHHK. I. - Pa!eogenski sinklinorij Skradin-Kistanje. - Paleogene synclinorium Skradin-Kistanje. - ITa JleOreHoBhtii: CHHKJIHHOpHH CKpa,[lHH-KuCTaHe. II. - Kredno-paleogenski borani kompleks O. 2irje i M. (::ista. - Cretaceous-Paleogene folded complex of O. 2irje and M. (::ista. - MeJl-naJIeOreHOBhIH CKJIa,[l'laThIH KOMpnJIeKC oCTpoBa )J(upLe U M. 'tJnCTa. 1. Ljuskava zona Vrana-Ranjevci-Zaton-8ibenik. - Thrust zone Vrana-Ranjevci-Zaton Sibenik. - 30Ha '1eIIIYH BpaHa-PaHeB~n-3aToH-IlIH6eHHK. a - Reversni rasjed M. Cista-Trtar. - Reverse fault M. (::ista-Trtar. - 06paII\eHHLIH c6poc M. 'tJncTa -TpTap. b - Reversni rasjed Tijesno-Vodice. - Reverse fault Tijesno-Vodice. - 06paII\eHHhIH c6poc TnecHo- BO,[\ll~e. c - Reversni rasjed O. Murter-O. Kaprije. - Reverse fault O. Murter-O. Kaprije. - 06paII\eHH hIH c6poc o. MypTep-o. Kanpne. 25 foraminiferskih vapnenaca i eocenskog flisa. Kut nagiba rasjednih ploha od SZ prema jugo istoku se stalno ustrmljava. U podrucju Vrane (brdo Bak) rasjedna ploha je najblaZa (oko 30°) pa tu dolazi i do anormalnog kontakta najviseg dijela cenomansko-turonskih naslaga i forami niferskih vapnenaca kao i do nalijeganja rudistnih vapnenaca na pocetak fliskih naslaga srednjeg eocena, sto potsjeea na navlake minijaturnih razmjera. Kontakt senonskih vapnenaca i eocen skog flisa je i dalje prema JI cest (Zaton), ali je kut nagiba rasjednih ploha znatno strmiji (do 50°), da kod Sibenika (Sibenik-Jedrtovac) dostigne vee i nagib od 50-70°. Ucestala izmjena foraminiferskog vapnenca i eocenskog flisa monoklinalno polozenih s istosmjernim rasjedima, tvori niz ljusaka u ovom podrucju (profil C-D). Markantniji rasjed u ovom dijelu (prema SI) je rasjed M. Cista-Trtar (a). Ovaj rasjed je doveo u anormalni kontakt rudistne vapnence senona i foraminiferske vapnence u SZ dijelu i rudistne vapnence s eocenskim flisem u JI dijelu podrucja Trtara. Mnogo jaCi rasjedi su rasjedi Tijesno-Vodice (b) i O. Murter-O. Kaprije (c) koji su doveli u anormalni kontakt rudistne vapnence senona i dolomite na prelazu dr-g. kreda (vidi profil A-B). Rasjedi su srednje strmi i nagnuti prema SI. Poprecni rasjedi su brojni i unutar ove strukturne jedinice. Strmi su (gotovo vertikalni) i pru zaju se uglavnom pravcem S-J. Najvise ih ima u sredisnjem kontinentalnom dijelu i to pri blizno izmedu linija Stankovci-Pirovac i Prukljansko jezero-Zablace. 26 PREGLED MINERALNIH SIROVINA Na podrucju !ista Sibenik, utvrdeno je vise lokaliteta s pojavama boksita, jedan Iokalitet s tra govima ugljena i dvije sljuncare. BOKSITI Znacajnije pojave boksita nalaze se u sjeveroistocnom dijelu lista Sibenik i to uglavnom na potezu Varivode-Rupe i nesto sjevernije prema Kistanju. Prve pojave boksita se susrecu na granici kreda-paleogen, a rezultat su kopnene faze uvjeto vane laramijskom orogenezom. Kopnena faza je vjerojatno kratko trajala, jer su pojave ovih boksita veoma rijetke, a koliCine neznatne (veCinom sarno u tragovima), pa na karti nisu ni regiscrirane. Mnogo je znacajnija pojava boksita negdje na granici srednjeg i gornjeg eocena. Ova su lezista rezultat okopnjavanja za vrijeme pred pirinejske (istarsko-dalmatinske) orogenetske faze; za koje su se vrijeme pojedini dijelovi kopna izdizali, a nova transgresija zahvatila dijelove raznih geoloskih formacija, uglavnom kredne i foraminiferskih vapnenaca. Otkrivena lezista su uglavnom uskog i dugackog oblika, paralelne granici transgresivnih naslaga. DtiZina i sirina - kao i oblik - rudnog dijela veoma varira, a rezerve su u fazi ispitivanja. Analize boksita ovog podrucja (LasKovica) vrsila je Tvornica aluminija Sibenik-Lozovac (1947). Podrucje Varivode-Rupe Podrucje Brestovace Ai20a 46,03% 57,90% Si02 17,80% 1,10% Fe20a 19,97% 23,40% Ti02 1,20% 2,90% Gub. zar. cca 15% 14,70 SLJUNl:ARE Na podrucju lista Sibenik registrirane su dvije sljuncare od kojih ni jedna nije u stalnoj eksplo ataciji. Sljuncara Sv. Petar kod Bribirskih Mostina je veCim dijelom godine u eksploataciji, dok se ona kod Vrane (Skorolic vrelo) veoma malo i nesistematski koristi. Sljuncara Sv. Petar je u stvari sitnozrni sljunak s pjeskovitom komponentom u omjeru 70 : 30, dOk~ silt igra podredenu ulogu. Valutice su diskaste i elipsoidalne, dobro zaobljene. Sortiranost iznosi od 1--4, koeficijent asimetrije 0,3-0,8. Valutice su uglavnom vapnene od bioakumuli ranih do rekristaIiziranih vapnenaca s postotkom CaCOa od 18-94 (E' 27 r------~ KISTANJE ~ ODICE a~ 0" o ~~ '<;> ., O. KAKA O~~ll,.0 0 ~MAJAN .. J: 0 \\ ~() 0 ~ "0 "30 o L..I _-'-_-'-_~_"___.l_.._11 10 K m S1. 4. Pregledna karta pojava mineralnih sirovina. Generalized map of mineral occurrences. 0630PHaH l UGLJEN Kod naselja Dubravice, javlja se u naslagama srednjeg do gomjeg eocena biljno trunje s neSto komada ugljena. Komadi ugljena odgovaraju smedem ugljenu iz grupe humolita, talozenih pod paralickim uvjetima. Kaloricna vrijednost nepoznata. Slicne pojave su evidentirane sje verno od Kistanja, na listu Obrovac. 28 POVJEST STVARANJA TERENA Obzirom na Cinjenicu, d'l su o-,dje razvijene sam") n1,la ge gornje krede i paleogena, to se razvoj geoloskih zbivanja na ovom podrucju moze pratiti tek od pocetka gornje krede. Sedi mentacija u visim dijelovima donje krede (sire istocno i zapadno podrucje) se odvijala pretezno u plitkom i mirnom moru. Dolomiti na prelazu donja-gornja kreda takoder su talozeni u plit kom moru i dijagenetskog su tipa. Pojave breca u njima, odnosno na granici s cenomansko -turonskim vapnencima i dolomitima su rezultat razaranja litificiranih dolomita uz izvjesno oplicavanje bazena. Sedimentacija u gornjoj kredi se takoder odvija u plitkom, ali toplom moru uz izvjesno gibanje dna i jaca oplicavanja, koja su uvjetovala postana~, pseudogrebenskih vap nenaca s faunom rudista, gastropoda, ihtiosari 29 LITERATURA Franotovic, D. (1947): BOKSITI IZ OKOLICE DRNISA. Fond struc. dok. IGI-a, Zagreb. Hauer, F. (1868): ERLAUTERUNGEN ZUR GEOLOGISCHEN OBERSICHTSKARTE DER OSTERR -UNG. MONARCH IE, BLATT X, DALMATIEN. Jahrb. Geo!. R.A. 18, Wien. /vanovic, A. (1960a):'NOVA NALAZISTA KERAMOSFERINA U DALMACIJI I NJIHOVO STRATI GRAFSKO ZNACENJE. Geo!. vjesnik, 13, Zagreb. /vanovic, A (1960 b): KRATAK PRIKAZ GEOLOGIJE OTOKA 2IRJE, KAKAN, KAPRIJE, TIJAT I ZMAJAN. Geo!. vjesnik, 13, Zagreb. /vanovic, A. & sur. (1969): RAZVOJ PALEOGENSKIH NASLAGA NA SIREM PODRUCJU BENKOVCA I DRNISA U SJEVEROZAPADNOJ DALMACIJI.III Simpozij Dinarske asocijacije, Zagreb. Posebno izdanje. Kerner, F. (1894): OBER DIE GEOLOGISCHE VERHALTNISSE DER GEGEND VON DERNIS IN DALMATIEN. Verh. Geo!. RA. Nr. 2. Wien. Kerner, F. (1901): ERLAUTERUNGEN ZUR GEOLOGISCHEN KARTE DER OSTERR-.UNG. MO NARCHIE. Vehr. Geo!. RA., Blatt Kistanje-Dernis, Wien. Kerner, F. (1902): ERLAUTERUNGEN ZUR GEOLOGISCHEN KARTE DER OSTERR-UNG. MO NARCHIE, BLATT SEBENICO-TRAU. Verh. Geo!. R.A., Wien. Kochansky-Devide, V. (1947): EOCENSKI KORAL]I 1 HIDROZOI DUBRAVICE I OSTROVICE U DAL MACIJI. Geo!. vjesnik, 1, Zagreb. Kranjec, V. (1957): GEOLOSKO KARTlRANJE P ODRUCJA SIBENIK-ROGOZNICA. Arh. IGI-a, Zagreb. Kranjec, V. (1959): PRILOG GEOLOGIJI PODRUCJA SIBENIK-VINISCE, Geo!' vjesnik, 12, Zagreb. Kuhn, O. (1948): DAS ALTER PROMINASCHICHTEN UND DER INNEREOZANEN GEBIRGS BILDUNG. Sonderabdr. aus der Jahrb. 19A.6 der Geo!. Bundesanst., H. 1,2, Wien. Mamuiic, P. & Nedela-Devide, D (1963): TUMAC GEOLOSKOJ KARTI LISTA BIOGRAD I : 100000. Arh. IGI-a, Zagreb. Mamuzic, P. (1965): GORNJOKREDNE NASLAGE SREDNJE DALMACIJE. Acta geologica V, Zagreb. Mikincic, V. (1953): PREGLEDNA GEOLOSKA KARTA SFRJ 1 : 500 000, Beograd. Milan, A. (1957): PRILOG POZNAVANJU EOCENSKE FAUNE MOLUSKA SJEVERNE DALMACIJE Geo!. vjesnik, 10, Zagreb. Nedela-Devide, D. (1956): PRETHODNI IZVESTAJ 0 GEOLOSKOM KARTIRANJU U RAVNIM KOTARlMA. Arh. Inst. geo!. istr. Zagreb. Pavletic, Z. (1960): SEDRENI SLAPOVI RIJEKE KRKE I NJIHOV POSTANAK. Kd-Jugoslavije, 2, JAZU, Zagreb. Pet!wvic, K. (1930): PREGLEDNA GEOLOSKA KARTA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE 1 : 1 000000, Beograd. Petricec, V. & dr. (1956): GEOLOSKO KARTIRANJE PODRUCJA VODICE-PIROVAC. Arh. IGI-a, Zagreb. Polsak, A. (1959): RUDISTI I NEKI DRUG! FOSILI OKOLICE VRPOLJA I PERKOVlCA U DAL MACIJI. Geo!. vjesnik, 12, Zagreb. Polsak, A., MamuZic, P. (1969): NOVIJA ISTRA2IVANJA RUDISTA VANJSKIH DINARIDA I NJI-, HOV ZNACAJ ZA STRATIGRAFIJU GORNJE KREDE, III. Simpozij Dinarskt asocijacije Zagreb. RadoiCic, R. (1960): MIKROFACIJES KREDE I STARIJEG TERCIJARA SPOLJNIH DINARIDA JU GOSLAVIJE. PaIeont. jugos!. Dinarida, Ser. A, 4/1 Titograd. 30 Schubert, R. (1902 a): VORLAGE DES KARTENBLATTES ZARAVECCHIA-STRETTO/30. XII. Verh. Geo!. R. A. Wien. Schubert, R. (1902 b): DER GEOLOGISCHE BAU DES INSELTRUGES MURTER, VRGADA, PAS MAN UND DER SIE BEGLEITENDEN SCOGLIEN AUF BLATT 30, XIII. Verh. Geo!. R. A., Wien. Schubert, R. ,1905 a): ZUR STRATIGRAPHIE DES ISTRISCH-DALMATINISCHEN MITTELE OZ.ANE. Verh. Geo!. R. A. Wien. Schubert, R. ()905 b): ERLAUTERUNGEN ZUR GEOLOGISCHEN KARTE ZARAVECCHlA-STRETTO Jahrb. Geo!. R. A. Wien. Schubert, R. (1909): GEOLOGI]A DALMACI]E. Matica Da1matinska, Zadar. Stache, G. (1912): UBER RHIPIDIONINA ST. UND RHAPIDIONINA ST. NEUBENNANTE MILIO LIDENTYPEN DER UNTEREN GRENZSTUFE DER KOSTENLANDISCHEN PAL.AO GENS UND DIE KERAMOSPHAERINEN DER OBEREN KARSTKREIDE. Jahrb. Geo!. R.A. Wien. Sikic, D. (l965): GEOLOGI]A PODRUCJA S PALEOGENSKIM NASLAGAMA ISTRE, HRVATSKOG PRIMORJA I DALMACI]E. Disertacija, Zagreb. Sikic, D & sur. (1969): LITOLOSKI I BIOSTRATIGRAFSKI TIPOVI RAZVOJA PALEOGENA U ISTRI I DALMACI]I. III. Simpozij Dinarske Asocijacije, Zgb. SuInjar, M. (1964): INTERPRETACIJA GEOTEKTONSKIH ODNOSA OBLASTI LIKE, RAVNIH KOTARA, UNSKO-KNINSKOG GVORA. Fond struc. dok. IGI-a Zagreb. 31 GEOLOGY OF SIBENIK SHEET THE SIBENIK SHEET IS MAPPED AND THE TEXTUAL EXPLANATION GIVEN BY GEOLO GISTS OF THE INSTITUTE FOR GEOLOGICAL RESEARCH, ZAGREB Formations of the Cretaceous, Tertiary and Quaternary ages are developed in the Sibenik sheet. The Cre taceous consists of limestone and dolomite. The Tertiary is composed of limestone and clastic sediments of considerable thickness. The Quaternary is made up of gravel, sand, loam, travertine and terra rossa. The oldest uncovered formations are gray, fine to medium-grained calcareous dolomite which marks the transi tion between the Lower Cretaceous and the Upper Cretaceous. The next in succession over it are alternating limestone and dolomite of the Cenomanian-Turonian, about 700 m in thickness, with rich fossil fauna of rudists and gastropods. A narrow zone of magnesian limestone, which forms a more dolomitized terminal fa des of the Cenomanian-Turonian, stretches north cf Sibenik and northwest of it. This zone is 150-200 m thick The rest of the limestone complex belongs to the Senonian (Coniacian-Maestrichtian). This is microcrystalline. recrystalized to bioaccumulated limestone. The most abundant in it are rudists, and microfauna is also rich. This formation is about 500 m thick. Senonian rudist limestone is transgressively overlain by freshwater to brackish limestone (about 50 m thick) with oogonians, minute gastropods, foraminifers and traces of plant detritus. It corresponds to the upper most Liburnian (Stache) - Upper Paleocene - Lower Eocene. Over it, or directly over the rudist limestone lies crystalline, detrital limestone with large foraminifers (fora miniferal limestone). It corresponds to the. Lower and Middle Eocene. Its thickness is about 250 m. Southwest of Sibenik this limestone is overlain by marlstone and sandstone (quartz-calcarenite), over which are Quaternary formations. That is why the information about their age and thickness is difficult to obtain. Globigerinids are found in marls tone and nummulites in sandstone. The reconstructed thickness should be about 200 m. Northeast in the Sheet are clastic Middle Eocene to Lower Oligocene formations. They exceed 2000 m in thickness. They rapidly alternate facially both in vertical and horizontal directions. These formations consist of marlstone, calcareous marlstone, biocalcarenite, conglomerate, calcilutite and calcarenite. They contain pelecypods corals and foraminifers of the Middle to Upper Eocene range. Quaternary deposits consist of sand, gravel, lake and marsh sediments, travertine and terra rossa. In the area of this Sheet, two tectonic units are distinguished: (1) Skradin-Kistanje synclinorium and (2) fold"d complex of 2irje island - M. Cista. The former unit covers NE of the sheet with predominantly monoclinal Tertiary deposits of considerable thickness. The rest of the sheet is covered by the latter unit, which is characterized by narrow and long folds in NW-SE direction. The folds are upright, inclined, overturned and even recumbent. They build many overthrusts espe cially in the stretch Vran-Banjevci-Zaton-Sibenik. 32 The faults, which are particularly numerous SE in the sheet, are usually longitudinal, reverse. The cross faults are mostly steep, almost vertical. Most of the faults are in the centre and east in the sheet. Tral16lated by D. Mijovic-Pilic LEGEND OF MAPPING UNITS Quaternary 1. Alluvial deposit. - 2. Deluvium: gravel and sand. - 3. Lacustrine and swamp sediments: sand and mud.- 4. Terra rossa. - S. Travertine. Eocene-Oligocene 1. Conglomerates and limestone (parts of Upp er Eocene and Lower Oligocene). - 7. Platy limestones (part of Upper Eocene and Lower Oligocene). Eocene 8. Predominantly conglomerates and limestones (a); platy limestones (b). - 9. Limestones alternation with marls and conglomerates. - 10. Flysch: marls and sandstones. - 11. Foraminiferal limestone. Paleocene, Eocene 12. Liburnian limestones (Uppermost Pleocene and Lowest Eocene). Upper Cretaceous 13. Rudists limestones of Senonian. - 14. Limestones alternation with chondrodonta dolomites (a); limeato nes dolomites (b). - IS. Dolomites of Albian - Cenomanian LEGEND OF STANDARD MAP DENOTATIONS 1. Normal boundary ascertained, with dip and overturned. - 2. Covered or approximately located boundary with dip and overturned. - 3. Ascertained disconformity, with dip and overturned. - 4. Dip ~entl of bed and overturned bed. - S. Horizontal and vertical bed. - 6. Representative bedding traces, photogeolo gically observed: the same for surfaces of gentle middle and steep dip. - 7. Fault without character denota tion: ascertained and supposed. - 8. Vertical fault and dip of fault plane. - 9. Fault or large fracture, photo geologically observed. - 10. Overturned bed: ascertained and supposed or approximately located. - 11. Axis of anticline and syncline. - 12. Plunging axis of anticline or syncline. - 13. Axis of overturned anticline. - 14. Anticline or syncline with plunging axis. - IS. Brachyanticline and brachysyncline. - 16. Marine macro fauna. - 17. Microfauna. - 18. Macroflora. - 19. bx-bawdte occurrences. - 20. Open pit, abandoned. - 21. Laraer gravel pits. 33 rEOJIOrHR JIHCTA mH6EHHK JU:lCT CHI1MAJIH H IIO.HCHHTEJIbHbIM: TEKCT HAIIHCAJIH COTPY,IlHHKH lIHCTI1TYTA no rEOJIOrWIECKI1.M HCCJIE,IlOBAHI1.5.IM, 3ArPEB Ha JIHCTe IIIH6eHJU< pa3BHTbI MenOBbIe II TpeTHQHbIe OTnomemHI, '1aCTO nepel HaJl AonoMllTaMH CJIeAyeT cepHH nonepeMeHHo qepeJlyJOIIIRxcH 113BeCTHHKOB II AOJIOMllTOB. OHH pa3BHTbI Ha oCTpoBax H npH6peH MOIIIHOCTb 3TlIX OTJIOmeHRll COCTaBJIHeT OKOJIO 700 M. I1.x B03pacT ceHoMaH-TYpOH~Hll. CeBepHee IIIooeHlIKa 1I Ha ceBep03anaAe MemAY MeCTaMH BeJIliKa H Mana l.JHCTa, B paHoHe CeJIeHlIH CTaHKoBau; II PaAoIIIjiHOBaII-BpaHa, BbIcrynaer cpaBHllTeJIbHO Y3KaH 30Ha MarHlIeBbIX 1I3BeCTHHKOB, MlIKpoKpHCTaJIJIlI qeCKHX ji:"6110aI 34 librunica, Memm:Mll ¢OPaMllHll¢epaMllll paCTllTeJIbHhIM AeTpllTOM. OHll COOTBeTCTByroT CaMhIM MOJIOAhIM 06pa- 30BaHllHM JI1l6YPHlWCKOrO Hpyca rro IIlTaxe (BepXHllH rraJIeOIleH - HJDI(HllH 30IleH) II pacrrpOCTpaHeHhI rJIaBHhIM 06pa30M Memp;y lliH6eHHKOM, CKpap;HHOM H 3aTOHOM. BhIllie HllX lIO pa3pe3y WIH HerrocpeACTBeHHO BhIllie pyp;nCTOBhIX H3BeCTllHKOB HarrJIaCTOBaHhI MHKPOKpHCTaJIJIlI'IeCIme, AeTpIITOBhle H3BeCTHHKH OTHOClITeJIbHO crrOKOHHoro H MeJIKOrO Mopa C KpylIHhIMH ¢opaMHHH¢epaMH (¢opaMHHll¢epHhle H3BecTHHKH). OHH pa3BHThl TOJIbKO Ha MaTepHKOBOH 'lacm JIHCTa. H3 HCKorraeMhIX B HHX HMeIOTCH Alveolina oblonga, A. cf. eIIipsoida lis, A. frumentiformis, Orbitolites complanatus, Nummulites miIIeparti, N. cf. gizehensis, Assilina spira. OHH COOTBeTcTBYIOT HH)KHeMY AO cpeAHeMY 30IleHY. 06IIIaH MOIIIHOCTb nHX OTJIOmeHHil: COCTaBJIHeT OKOJIO 250 MeTpoB. OTJIOmeHHH MepreJIeH H rreC'laHHKOB (KBapIlKaJIKapeHHToB), pacrrOJIOmeHHhle BhIllie orrHcaHhlX H3BeCTHHKOB pa3BllTbI Ha ceBepo3arrap;soH nOJIOBHHe JIHCTa H B AOJIHHe IOr03arrap;see lliH6eHHKa. EOJIbllIaH 'laCTb 3TllX OTJIOmeHHH rrepeKphITa 'leTBepT~hIMH OTJIOmeHHHMH, BCJIeACTBHe 'lero HeB03MOmHO c03AaTh TOqnoe rrpep; CTaBJIeHHe 06 HX reHe3e, MOlIJ;HOCTH H 60JIee orrpep;eJIeHHOH CTpaTHrpaq,H'leCKOH rrpHHap;nemHOCTH. Y CB. lOpe, IOrOBOCTO'lHee lliH6eHHKa, 06HameHa rra~a Mepre.rreH H KBapIll CeBepOBOCTO'lHalI 'laCTb JIHCTa CJIOmeHa 06JIOMO'lHhIMH OTJIOmeHHlIMH, B03paCT KOTOPblX OT cpep;sero 30IleHa AO HHmHero OJIHrOIleHa, a MOIIIHOCTb 3Ha'lHTeJIbHalI: 60JIhlIIe 2000 M. OTJIOmeHllH rrOKa3blBaIOT CllJIbHYIO JIa TepaJIbHYIO H BepTllKaJIbHYIO H3MeH'lHBOCTb ¢aIlHll, oTpamaH O'leHb HecrrOKoHHYIO cpeAY cep;HMeHTBIIHH. MemAY CKpap;HHoM H c. OCTpoBH~e JlHllIaHe H B paHoHe ,Uy6paBHIJ;bl H Pyrre OTJIaraJIHCb MepreJIll, 6110KaJI KapeHHThl C KOHrJIOMepaTaMll, KaJIbIlllJIYTllTbI H KaJIKapeHHTbI. OHH cOAepmaT 6oraTyro ¢aYHHCTlI'IecKyro aCCOIlHaIIHIO lIeJIeIlHrrO):lOB, KOpaJIJIOB H KpyrrHhIX IPOpaMHHHlPep cpep;He AO BepXHe-30IIeHOBoro B03paCTa, a B paHoHe ,Uy6paBHIJ;bI H He3Ha'lHTeJIbHhle rrpOHBJIeHHH yrJIH. 3TY IPBIIHaJIbHO pa3Ho06pa3HYIO cepHIO 3aMeIIIaIOT KOHrJIOMepaTbI C BKJIIO'leHHHMH H3BeCTHHKOB, HHorAa MepreJIeH. B MepreJIHX HMeIOTCH BHAhI Nummulites fabiani, Halkyardia minima, Clavulinoides szaboi H .rip. TOrAa KaK H3BeCTHHKH H I 'tIeTBepTHqnble OTJIOmeHHH rrpep;CTaBJIeHbI rreCI BCH 06JIaCTb JI. lliH6eHHK u;eJIHKOM rrpHHB,[IJIemHT K BbIXO,QHIIIeii AaJIeKO 3a ee rrpep;eJIbl reoTeKTOHH'leCKOH eAHHHIJ;e, HP;YIIIeH OT HCTpHH 'lepe3 BCIO ,UaJIMBIIHIO H OTJIH'laIOIIIeHCH CI PasBHTHe QCllAKoo6pasoBaHHH B 3TOH o6JIaCTH MOmHO BOCCTaHOBHTb JIHIIIb C BepXHeMeJIOBOrO BpeMeHH, T.K. 60JIee APeBHHX OTJIOmeHHil: 3Aecb HeT. B xOAe Bcero llepXHero MeJia cep;HMeHTaIJ;HH npOXOp;HJIa CPaBHHTeJIbHO CIIOKOHHO, 6es CHJIbHhIX KOJIe6aHHH MopCKoro p;sa. Mope 6bIJIO MeJII 35 naneoreHoBble 06JIOMO'IHbIe 06pasOBaHIDI 3HatmTeJIbHOH MO~OCm II IP~HanbHO OtIeHb pa3HOo6pa3Hble. KOHrJIOMepaTbI H npeCHOBOAHble OTJIOmemm C BblcTynJIemmMlI yrml HeCOMHeHHO HBJIHIOTCH pe3YJIbTaTOM ceAliMeH~lIlI B nplI6pemHOH II JIaryHHOH 'IaCTHX 6acceiiHa, TOr,qa KaR MepreJIlI, lI3BeCKTOBIICTble MepreJIII II nJIllTtIaTble H3BeCTIDlKH OTJIaranIICb B 60JIee rJIY60KOH ero tIaCTlI. EOKOBble II BepTlIKaJIbHble IIepeMeHbI ~IIii yKa3bIBaIOT Ha ClIJIbHble TetIemm BO,qbI, ClIJIbHble BOJIlIbI II OtIeHb HepaBHOMepHbIH nplIHOC MaTeplIaJIa B MeJIKoe MOpe. IIocJIe OJIn:ro~eHa Mope OKOHtIaTeJIbHO nOKIIHYJIO :3TY 06JIacTb. Ha npe,qllIeCTBOBaBIIllIe OT CTynJIeHlIIO KOJIe6aBlIlI AHa II Ha MeCTaMii cpaBHHTeJIbHO npo,qOJDKIITeJIbHble nepIIO,qbI CYIIIlI, YKasbIBaIOT HaROnJIeBlIlI 60KClITOB, 3aneraIO~ Ha MeJIOBOM IIJIII 30~eHOBOM OCHOBaBlIlI II nepeKpbITbIX 3aBepllIlITeJIb HbIMlI OJIHrO~eHOBbIMII 06JIOMOtmbIMII 06pasoBaHlIflMlI. OporeHHble IPasbI MOJIOme IIlIpeHeHCKOH He OCTaBIIJIH BII,n;HMbIX CJIe,n;OB Ha paC('MaTpIIBaeMOll IIOBepXHocm. B xo,n;e nJIeHCTOl{eHa II rOJIO~eHa (no,q BJIlIHHlIeM ,n;eHy,n;~IIlI II XHMlItIeCKOrO pasJIOmeHHfl nopo,n;) 06paso BbIBaJIlICb tIeTBepTlItIHble OTJIOmeHIIfl. B paHoHax II3BeCTKOBllCToro pa3BlITlIfl HaROnJIHJICH KpaCH03eM; B paHOHax me 06JIOMotmoH ceAliMeHT~HII - neCKlI II raJIbKII; B 6acceHHax HbIHellIBllX peK OTJIaranIICb 03epHble 06pasoBamm, a B CaMlIX ,n;OJIlIHax peK - II3BeCTKOBble TyIPbI. reOJIOrlItIeCKOH C'beMKOH nOJIY'leH pH,n; HOBbIX pe3YJIbTaTOB . .I(oKa3aHO, 'ITO XOH,n;PO,qOHTbI HaxO,n;HTCH BO BceM CeHOMaHe II HlI>KHeM TypoHe • .I(OJIOMlITbI B OCHOBaHHH ceHOHCKlIX lI3BeCTHflKOB B ~eHTpanbHOM yqaCT!{e JIHCTa npe,n;CTaBJIfllOT c060H JIHIIIb JIlIH3bI B 3aRJIIOtmTeJIbHOll tIaCTII CeHOMaH-TypOHCKlIX OTJIOmeHHH. CeHOHCKllH flPYC nepBbIH pas BbI,qeJIeH lI3 BepXHeMeJIOBOrO KOMnJIeKCa II ,n;OKa3aH naneOHTOJIOrIltIeCKII. 06JIOMOtIHble OTJIOmeBlIlI 30~eHa no,n;pas,n;eJIeHbI Ha no,n;"bflpYCbI II 06"bHCHeHbI YCJIOBlIH HX ocaAKoo6pasoBaHIDI. Y CTaHOBJIeHO, 'ITO BO BpeMfl OTJIOmeHHfl 3THX CJIOeB 6acceHH nepeMe~anCH K ceBepOBOCTOKY. qeTBepmtIHble OT;IOmeHIIfl paCqJIeHeHbI no lIX reHeTllqecKOH npllypOtIeHHOCTll II BpeMeHH 06pa30BaHHfl. CTPyKTypHble OTHOllIeHlIH ::JTOH 06JIacTII pa3"baCHeHbI, 6JIaro,n;apa xopOllIeH CTpaTIlrpalPIltIeCKOH paCqJIeHeH HOCTII cepIIii. Y CTaHOBJIeHO, tITO ::ITa 06JIacTb nplIHa,n;JIemiiT K IIcTapcKo-,n;anMaTllHCKoH reoTeKTOHHqeCKOH e,n;IIHII~e, ,n;eJIfl~eHCfl Ha ,n;Be CTpaTHrpaIPIIqeCKlIe e,n;II~bI MeHbIIIero nopa,n;Ka. I1epBall lI3 HUX, ClIHKJIII HOpIIii CKpa,n;HH-KIIcTaHe, 3aHIIMaeT ceBepOBOCTOtIHYIO qaCTb JIllCTa C 06JIOMOtIHbIMII OTJIOmeHlIaMII 30~e HOBO-OJIIIrO~eHOBoro B03paCTa, CJIOmeHHbIMII B nOJIOrIIe MOHOKJIIIHanbHble CKJIa,n;KH . .I(Pyraa CTpYKTypHaa e,qlIHlI~a (0. )l(IIpbe-Mana QlIcTa) 3aHIIMaeT BCID OCTaJIbHYIO nOBepXHOCTb JIlICTa II npe,n;CTaBJIeHa MeJIOBbIM H naneoreHOBbIM CKJIa,n;qaTbIM KOMnJIeKCOM, C Y3KIIMII II npo,n;OJIrOBaTbIMII, KpYTbIMII, HaKJIOHHbIMll II onpo K1IHYTbIMIl CKJIa,n;KaMlI ,n;HHapCKoro HanpaBJIeHlIfl (C3-IDB), C PH,n;OM 'IellIYH, B oc06eHHocTII Mem,n;y MeCTaMII BpaHa, EaHeB~II, 3aToH II IlIII6eHIIK. HeJIb3fl 6bIJIO C ,n;ocTOBepHoCTIO YCTaHOBlITb, KaKaH tIaCTb ,n;OJIOMIITOB B OCHOBaHHII OTJIOmeHIIH C XOH;.J;PO,n;OH TaMIl nplIHa,n;JIe)KIIT K CeHOMaHY, a KaKaH K aJIb6y. CeHOMaHCKIIii apyc He y,n;anOCb OT,n;eJIIITb OT TypOHCKoro. TaRme HeJIb3a C ,n;OCTOBepHOCTbIO rOBoplITb 0 HaJIlIqlIlI B ::!TOll o6JIacTlI IIJIlIpCKo-,n;anMaTHHCKOll oporeHHOH IPa3bI; nOJIHOCTbIO e~e He paspellIeHbI OTHOllIeHllfl Mem,n;y BceMII tIJIeHaMll 6oJIblllOrO TpeTH'IHOrO 6accellHa ("OTJIOmeHIIlI I1POMlIHbI") nepeXO,n;ll~ero Ha ,n;pyrlle JIllCTbI (3a,n;ap, 06pOB~, IlIH6eHIIK, .I(PHlIlll), TaKme I I1epeBO,n;: A • .I(aHllJIOBa JIErEH,UA KAPTl1.POBAHHhlX E.IUIHHU qeTBepTHQHaR CHCTeMa 1. AJIJIIOBlIaJIbHbIH HaHOC. - 2 . .I(eJIIOBIIii: ranbKII II necI 30:u;eU-OJlHro:u;eu 6. KOHrJIOMepaTbI II ll3BeCTHflI<1l (tIaCTb BepXHero 30~eHa II tIaCTb HU>KHerO o.JIlII'OlleHa). - 7. IIJIHTtIaTble lI3BecTHflKII (tIaCTb BepXHero 30~eHa II tIaCTb HH>KHero OJIn:ro~eHa). 30:u;eu 8. I1peHM~eCTBeHHo I Ilan~eH, 30:u;eH 12. JIH5YPHHHcKlIe 1I3BeCTIDlI<1I (BepXll naneo~eHa II HlI3bI 30~eHa). 36 Bepxmdi MeJl 13. 113BecTHHKll ceHOHa C PYAHCTaMll. - 14. ilonepeMeHHo 'lepeAOBaIrne ll3BeCTHflKOB H AOnOMHTOB C XOHAPO AOHTaMH (a); li3BeCTKOBHCTble AonOMHTbI (b) - (aJIb6-ceHOMaH). - 15. JlOJIOMHTbI aJIb6-ceHOMaHa. JIErEHJlA CTAHJlAPTHhIX OE03HAQEHHH 1. JloCTOBepHaH HOpMaJIbHaH rpaIrnI:\a, C naAeHHeM H onpoKHHYTaH. - 2. CKpbITafl mIll npH6JIH31ITeJIbH OnpeAeJIeHHaH rpaHlII:\a, C n~eHHeM. H onpoKHHYTafl- 3. JlocToBepHaH HecornaCHafl rpaHHI:\a, c na):leHHeM H onpoKHHyTaH. - 4. 3neMeHTbI naAeHHfl CJIOH H onpoKHHyTbIH CJIOH. - 5. rOpH30HTaJIbHbIH H BepTHKaJIbHbIH cnoH. - 6. TpacCbI reHepaJIbHbIX nOBepXHocTeH cnOHCTOCTH, OTMeqeHHbIX 37