Ljubav I ^Isto]A Ljubav I ^Isto]A

Ivan Merz

LJUBAV I ^ISTO]A Ivan Merz

LJUBAV I ^ISTO]A Biblioteka RADOST I NADA – 34

Izdava~: Filozofsko-teolo{ki institut Dru`be Isusove Zagreb, Jordanovac 110 i Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza

Tekstove Ivana Merza odabrao i komentirao: Bo`idar Nagy

Za izdava~a Ivan Cindori, Zagreb, Palmoti}eva 33

Lektura Ivan Jur~evi}

Kompjutorska priprema Medijski centar "Glas Slavonije", d.d., Osijek

Tisak "Gradska tiskara", Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveu~ili{na knji`nica - Zagreb

UDK 242

MERZ, Ivan Ljubav i ~isto}a : tekstovi Ivana Merza o ljubavi, `eni, braku, ~isto}i i Bo`joj ljubavi / tekstove Ivana Merza odabrao i komentirao Bo`idar Nagy. – Zagreb : Filozofsko-teolo{ki institut Dru`be Isusove : Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza, 2002. – (Biblioteka Radost i nada ; 34)

Bibliografija

ISBN 953-6257-89-0

411219020

ISBN 953-6257-89-0 Ivan Merz

LJUBAV I ^ISTO]A

Tekstovi o ljubavi, `eni, braku, ~isto}i i Bo`joj ljubavi

Zagreb, 2002.

PREDGOVOR

[to ova knjiga nije, a {to jest Na po~etku predgovora èlimo najprije upozo- riti ~itatelja {to ova knjiga nije: ovo nije biografija Ivana Merza, ni cjelovit prikaz njegova ìvota i djelovanja, niti opis njegove duhovnosti. Nije tako|er ni potpuno izdanje njegova dnevnika. Sam naslov knjige "Ljubav i ~isto}a" sugerira odgovor. Na temelju brojnih tekstova Ivana Merza koji su skupljeni iz raznih njegovih spisa, a najvi{e iz njegova dnevnika, u ovoj je knjizi prikazan samo jedan vid njegove psiholo{ke i duhovne fizionomi- je. Taj vid uklju~uje njegov doìvljaj ljudske ljubavi, njegove stavove prema djevojci i èni, njegova razmi{ljanja o tjelesnom vidu ljudske ljubavi, o spolnosti, njegove nutarnje borbe koje je u sebi proìvljavao u svome nastojanju oko moralne ~isto}e; tu je nadalje njegovo izgra|ivanje svoje osobnosti do potpunog predanja jednoj ve}oj, univerzalnoj, vje~noj ljubavi koju je na{ao u osobi Isusa Krista. U tome smislu sastavljeni su podna- slovi za njegove tekstove, koji bi mogli biti i druga~iji da se njegova duhovna fizionomija obra|uje pod drugim vidom.

O dnevniku Ivana Merza U knjizi su samo tu i tamo ostavljeni manji iz- vadci iz njegova op{irna dnevnika (koji u prijepisu ima 800 stranica, a pisan je tijekom {est godina) u kojima Merz govori i o drugim temama, kako bi ~itatelj mogao barem djelomi~no upoznati i ostale

5 vidove njegova duhovnog lika. Cjeloviti Merz je ~ovjek {irokih horizonata, on razmi{lja o svemu {to susre}e i doìvljava. Preko stranica dnevnika moèmo ga pratiti u njegovu usponu prema zrelo- sti i kr{}anskoj savr{enosti. U njemu, osim toga, kriti~ki analizira i mnoga knjièvna djela pa mu je on bio i kao svojevrsna osobna bilje`nica za lekti- ru. Zapisuje tako|er svoje susrete s ljudima i doga|ajima. Daje o njima svoje ocjene, u prvom redu s moralnoga gledi{ta. Veoma su zanimljiva njegova razmi{ljanja o sudbonosnim europskim dru{tvenim i politi~kim zbivanjima s po~etka 20. stolje}a, ~iji je bio suvremenik, svjedok i sudionik. Godine 1914., kad je Ivan maturirao, izbio je Prvi svjetski rat nakon ubojstva Franje Ferdinanda u Sarajevu. Sva ta ratna zbivanja nalaze odjeka u njegovu dnevniku. Poka- zalo se da su njegove procjene politi~kih prilika i predvi|anja razvoja situacije bili objektivni i to~ni. Posebno je zanimljiv ratni dio njegova dnevnika. Kroz patnju, suo~en svakodnevno sa smr}u na fronti, Ivanov se pogled na svijet produhovljuje, njegova vjera ja~a, on doìvljava korjenito obra- }enje. Najop{irniji dijelovi Ivanova dnevnika do sada su objavljeni u dvije njegove biografije: D. Knie- wald, Sluga Bo`ji Ivan Merz (1988.) i B. Nagy, Ivan Merz – Borac s bijelih planina (FTI, 1971.)

Uspon prema svetosti kroz moralna kolebanja i borbe ^itaju}i u ovoj knjizi objavljene dijelove Ivano- va dnevnika, netko }e mo`da ostati pomalo iznena|en otvoreno{}u kojom Merz, za kojega se jo{ od 1958.g. vodi postupak za progla{enje bla- `enim i svetim, pi{e o temama ljubavi, o svojim

6 susretima s djevojkama, analiziraju}i pritom svoju du{u, iznose}i svoje osje}aje, ne ustru~avaju}i se govoriti o svojim nutarnjim borbama i napastima. Mo`da }e si netko postaviti i pitanje zar tako moè i smije pisati jedan budu}i blaènik i svetac? Me|utim treba imati na umu da Merz nije bio "ro|en kao svetac". On je to tek postupno postajao, vo|en nevidljivom Bo`jom milo{}u. Za bolje razumijevanje tekstova dnevnika i njegovih misli, uz svaki ulomak dnevnika, osim mjesta i datuma, ozna~ena je i Ivanova dob koju je imao kad je odre|eni tekst pisao. Sigurno da osamnaestogo- di{njega mladog Merza, koji je tek u periodu du{evnog dozrijevanja, i njegove tekstove iz tog vremena, treba razlikovati od onih koje je napisao u zreloj dobi kao izgra|eni katoli~ki intelektualac, s jasnim pogledima i stavovima o ìvotu, vjeri i moralu. No upravo to postupno usvajanje i pribliàva- nje kr{}anskim stavovima, njegove moralne borbe i sumnje, njegovi doìvljaji slabosti, njegovo iskreno priznanje svojih granica, sve ga to ~ini daleko bliìm svakom vjerniku, napose mladom, koji poput njega èli ìvjeti svoju vjeru i ostvarivati Evan|elje u svome ìvotu. Svetost koju je i Ivan Merz ostvario u svome ìvotu ne stje~e se ro|enjem, nego se svetost osvaja, za nju se bori, nju se postiè osobnim trudom, naporom, samosvladavanjem, askezom. Postizanje svetosti nalik je usponu na goru. Mo- gu}i su padovi, lutanja, a prije po~etka uspona mogu} je i ìvot koji nije bio u skladu s Bo`jim za- povijedima prije obra}enja. Neki sveci, koje ~asti- mo na na{im oltarima, ìvjeli su gre{nim ìvotom prije svoga obra}enja. No nakon obra}enja, vo|eni milo{}u Bo`jom, uspinjali su se i osvojili

7 vrhunce svetosti, kao npr. sv. Marija Magdalena, sv. Augustin i mnogi drugi. Za svakoga kr{}anina zanimljivo je vidjeti kako su se pojedini sveci uspinjali prema svetosti, kako su se borili sa svojim slabostima, kako su odolije- vali i svladavali tjelesne napasti, kako su kontroli- rali seksualni nagon itd. Kod Ivana Merza to mo`emo posebno slijediti jer nam je ostavio brojne zapise, od kojih su neki po prvi puta objavljeni upravo u ovoj knjizi. Promatraju}i njihove nutarnje borbe i padove, ku{nje i napasti koje su uspjeli nadvladati, sve to djeluje ohrabruju}e za svakog vjernika i pokazuje da svetost nije ne{to {to je re- zervirano samo za odabrane. Na svetost su svi pozvani. Drugi vatikanski sabor u svome najva`ni- jem dokumentu Lumen gentium, gl. 5., govori o op}em pozivu na svetost na koju je pozvan svaki vjernik snagom svoga kr{tenja.

Izvojevana pobjeda Kod Ivana Merza nemamo jedan gre{an ìvot koji bi prethodio njegovu usponu prema svetosti, ali ga moèmo pratiti u njegovom razvoju i usponu na tome putu najprije do ljudske i kr{}anske zrelo- sti, a onda u osvajanju vrhunaca kr{}anske savr{enosti. Sasvim je normalno da na tome putu i Merz doìvljava lutanja, sumnje, kolebanja i drugo. No upravo ga to ~ini blizim obi~nim kr{}anima, napose mladima, koji u njemu mogu vidjeti kako se moè i treba boriti, i kako se pobje|uje u toj borbi za moralnu ~isto}u. U svome nam je dnevniku on sam o tome iskreno progovorio, sli~no kao i sv. Augustin u svojim "Ispovijestima", premda Merz nije imao takvih gre{nih iskustava kao sv. Augustin. îtaju}i njegove zapise, mo- èmo vidjeti kako ga je Bo`ja milost na tom po-

8 dru~ju rasvjetljavala, ali isto tako kako se on spremno odazivao toj nutarnjoj milosti i svjetlu. Premda Ivan priznaje svoje slabosti na podru~ju tjelesnosti, ipak, kako tvrdi njegov duhovnik o. Jo- sip Vrbanek, Ivan nije po~inio na tome podru~ju te{kih grijeha. Gdje govori o svojim slabostima, to se uglavnom odnosi na napasti, na osje}aje, ali nikada da bi Merz svjesno popustio strastima i podao se jednom slobodarskom ìvotu, za {to je, kako u vojsci, tako za vrijeme studentskih dana u Be~u i Parizu, imao razne mogu}nosti. Danas kad su mladi zapljuskivani sa svih strana erotizmom, nemoralom, nekr{}anskim shva}a- njem svetinja ljudskoga ìvota, razmi{ljanja jednoga kandidata oltara, koji je u svoje vrijeme prolazio kroz sli~ne situacije i krize, mogu rasvijetliti i pomo}i vjerniku u njegovoj borbi za moralnu ~isto}u. U Merzovu ìvotu bila je to prava borba. On je vo|en i ja~an Bo`jom milo{}u krenuo u tu borbu hrabro, odlu~no i izvojevao divnu pobjedu. Sve {to je Merz ostvario na tome podru~ju, samo dokazuje da se moè ìvjeti pa na~elima Evan|e- lja i kr{}anske vjere.

Nekoliko tematskih skupina Ivanovih tekstova Tekstovi Ivanova dnevnika koji su u knjizi objavljeni slijede kronolo{ki red. Moèmo tako slijediti Ivana iz mjeseca u mjesec kako se razvijao, kako je postupno dolazio do odre|enih spoznaja i ~vrstih stavova na podru~ju morala. Moèmo uo~iti nekoliko tematskih cjelina kada je rije~ o doìvljaju ljubavi i njegovim razmi{ljanji- ma i moralnim borbama. Tu je doìvljaj prve ljubavi prema djevojci Greti, zatim je tu njegova moralna borba za o~uvanje ~isto}e du{e i srca i svoga

9 ljudskog dostojanstva, potom su tu tekstovi i savjeti mladima kako ~uvati ~isto}u srca. I na koncu donosimo tekstove o njegovom zavjetu ~isto}e kojim je, potaknut Bo`jom milo{}u, ljubav svoga srca posvetio Isusu Kristu.

Prva mladena~ka ljubav s tragi~nim zavr{etkom Na mnogo mjesta u svome dnevniku Merz se sje}a svoje prve, mladena~ke ljubavi, koju je doìvio u svojoj 16. godini i koja je naàlost veoma tragi~no zavr{ila, ali ne njegovom krivnjom. Zalju- bio se bio u svoju vr{njakinju, protestantkinju Gre- tu Teschner koja je samoubojstvom tragi~no zavr{ila svoj ìvot. Njezina je smrt duboko potresla mladog Ivana. Jo{ mnogo godina poslije Ivan }e se sje}ati s tugom i nostalgijom te svoje prve ljubavi. Ovo iskustvo, iako je bilo bolno i tragi~no, Ivanu je kasnije mnogo pomoglo da je kao apostol mladih mogao bolje razumjeti mladena~ke probleme i pomagati im u njihovu nastojanju da ìve po kr{}anskim na~elima.

U nemoralnom okru`enju bori se za ~isto}u Drugi dio tekstova iz njegova dnevnika odnosi se na moralno podru~je povezano s razvojem seksualnog nagona koji, kao i svaki mladi ~ovjek u dobi svoga rasta i dozrijevanja, osje}a s ve}im ili manjim intenzitetom. U svojim srednjo{kolskim i studentskim danima, te u vojsci, Ivan susre}e razne ljude, od kojih mnogi nisu bili na moralnoj visini; nalazi se u raznim `ivotnim situacijama punim izazova i napasti koje uspje{no nadvladava. O svemu tome donosi svoje sudove, zanimljiva razmi{ljanja i refleksije. Ivan jasno osje}a da nekon-

10 trolirano zadovoljavanje seksualnog nagona po- niàva i degradira ~ovjeka u njegovu dostojan- stvu. Osje}a u svojoj du{i jasne milosne poticaje da svoj seksualni nagon svladava, da svoje afek- tivne energije stavi pod nadzor razuma. Iz njegova se dnevnika jasno vidi koja je sredstva na tom podru~ju upotrebljavao. Tu je molitva, napose Blaènoj Djevici Mariji; tu je primanje svetih sakra- menata ispovijedi i pri~esti. Tu su njegova osobna svladavanja, asketske vje`be, post, spavanje na tvrdom i drugo, ~ime je uspio staviti svoje tijelo pod potpunu kontrolu razuma i moralnih na~ela. Posebno je zanimljivo vidjeti kako Ivan razmi{lja nakon svakog susreta s nemoralom u svojoj okoli- ni. On zauzima distancu od samog nemoralnog ~ina, kriti~ki ga analizira, logi~ki zaklju~uje i donosi svoj sud o negativnosti takvih ~ina i na~ina ìvota.

Savjeti mladima Tre}i dio Ivanovih tekstova, koji su navedeni u posljednjem dijelu knjige, jesu plod njegovih zre- lih razmi{ljanja; napisao ih je nakon {to si je izgra- dio ~vrste moralne stavove o svim moralnim problemima s kojima se susretao kao odgojitelj mlade`i. To su upute i savjeti mladom ~ovjeku kako obuzdati snagu svoga `ivotnog nagona, kako se oduprijeti napastima. U tu svrhu Ivan je napisao i bro{uru pod naslovom "Ti i ona".

Zavjet ~isto}e Osje}aju}i ljepotu kreposti ~isto}e i `ivota po moralnim na~elima kr{}anske vjere, Ivan ve} s 19 godina ~ini zavjet ~isto}e do braka kojim se obve- zao po{tivati {estu i devetu Bo`ju zapovijed i uzdr`avati se od nedopu{tenih seksualnih isku-

11 stava. Kasnije, kada je shvatio da Bog od njega traì cijelo njegovo srce, da mu se sav posveti kao radnik za {irenje Njegova Kraljevstva, te nakon obavljenih duhovnih vje`bi, s 27 godina Ivan je u~inio doìvotni zavjet ~isto}e kojim je sve svoje bi}e i svoju ljubav potpuno posvetio Bogu. Da bi mogao ostati {to bolje vjeran ovom obe}anju, Merz provodi duboki duhovni ìvot ispunjen molitvom, svakodnevnim primanjem sv. Pri~esti i ozna~en raznim svladavanjima i odricanjima, {to je razvidno iz brojnih njegovih odluka na~injenih za vrijeme duhovnih vje`bi, a koje je savjesno provodio u ìvot. Blaèna Djevica Marija posebno je prisutna u njegovu ìvotu; Ivan je zaziva veoma ~esto da mu pomogne o~uvati ~isto}u srca. Oba svoja zavjeta ~isto}e u~inio je 8. XII. na blagdan Bez- gre{nog za~e}a Blaène Djevice Marije.

U zagrljaju Boànske ljubavi Poznati talijanski duhovni pisac Carlo Caretto u svojoj veoma popularnoj knjiìci "Bog koji dolazi" napisao je: "Sve {to ~inimo na ovoj zemlji ~inimo s jednim jedinim motivom: da na|emo Drugoga. Traìmo ga najprije u stvarima, zatim u stvorenjima sa sve intimnijom povezano{}u, sve dok se, u zre- losti vjere, Drugi ne pojavi kao transcendentno bi}e i dok ne postane nezavisna Prisutnost, odvo- jena od stvari i od stvorenja, iznad stvari: Apsolut- no Bi}e." (C.Caretto, "Bog koji dolazi", Radosna vijest, Sarajevo 1974. str. 40). U ìvotu Ivana Merza moèmo uo~iti sve etape ovoga zemaljskog putovanja, o ~emu tako nadah- nuto pi{e C. Caretto. Ivan nije ~ekao vje~nost da potpuno prona|e Drugoga. On ga je ve} ovdje na zemlji na{ao u osobi utjelovljenog Bo`jeg Sina Isusa Krista koji ìvi u svojoj Crkvi, koji govori pre-

12 ko svoga Namjesnika, rimskoga biskupa -pape, koji je nazo~an u Euharistiji preko koje se Merz s Njime svakodnevno u ljubavi sjedinjuje. Isus mu je postao jedina ljubav koja je potpuno osvojila njegovo srce i kojemu je on potpuno da- rovao svoje srce i svoj ìvot. "Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj ìvot" zapisat }e Ivan u svome dnevniku 23. III. 1921. jo{ kao student u Parizu. A na kraju svoga ìvota, sastavljaju}i svoj nadgrobni natpis Ivan }e napisati: "O~ekujem milosr|e Go- spodinovo i vje~no, potpuno, nepodijeljeno posjedovanje presvetog Srca Isusova." Ta re~enica zajedno s drugima iz njegove oporuke danas je uklesana na plo~i ponad njegova groba u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. S tim raspoloènjem Ivan je po{ao u zagrljaj Boànske ljubavi, koja ga sada usre}uje i ispunja njegovu du{u za svu vje~nost. A mi, gledaju}i sada njegov ìvot kao na dlanu, moèmo re}i s mladima iz Vinkovaca koji su na bijeloj svilenoj vrpci nadgrobnog vijenca stavili Merzu na grob jo{ 1929. g. ove rije~i: HVALA TI, ORLE KRISTOV, [TO SI NAM POKAZAO PUT K SUNCU. Boìdar Nagy, D.I.

13 Dr. IVAN MERZ 1896. - 1928.

Biografski podaci Ivan Merz rodio se u Banjoj Luci 16. XII. 1896. god. Odgajan je u liberalnoj sredini. Gimnaziju je zavr{io u rodnom mjestu. Nakon mature, 1914. god., poha|a tri mjeseca Vojnu akademiju u Be~kom Novom Mjestu, a potom 1915. zapo~inje studij prava na Be~kom sveu~ili{tu. Prvi svjetski rat prekida mu studij. Mobiliziran je. Proìvljava sve strahote rata na fronti u Italiji od 1916. do 1918. Nakon rata nastavlja studij knjièvnosti u Be~u od 1919. do 1920. i dovr{ava ga u Parizu tijekom dvije godine, od 1920. do 1922. god. Po zavr{etku studija, u jesen 1922. god., dolazi u Zagreb, gdje postaje profesor francuskog jezika i knjièvnosti na Nadbiskupskoj klasi~noj gimnaziji. Doktorirao je 1923. na Filozofskom fakulte- tu Zagreba~kog sveu~ili{ta radnjom pisanom na francuskom o utjecaju liturgije na francuske pisce. Potom dvije godine, od 1923. do 1925., kao prvi laik u Hrvatskoj studira kr{}ansku filozofiju i teologiju pod vodstvom isusovaca nastoje}i se tako {to bolje osposobiti za svoj apostolski rad. Razmi{ljanjem, studijem, a osobito u krvi i pla- menu rata dolazi do spoznaje o istinitosti kr{}anske vjere. Potpuno se daruje Kristu na~iniv{i kao laik zavjet vje~ne ~isto}e. Sve svoje slobodno vrijeme posve}uje odgoju hrvatske mladeì u katoli~koj organizaciji "Hrvatski Orlovski Savez" kojoj je dao geslo "@rtva - Euharistija - Apostolat". Kao

14 katoli~ki intelektualac rije~ju i perom odu{evljava mlade i odrasle za Krista i Crkvu. Jedan je od prvaka liturgijskog pokreta me|u Hrvatima. Su- stavno u Hrvatsku uvodi ideje Katoli~ke Akcije Pape Pija XI. Glavna njegova zna~ajka kao katoli~kog intelektualca jest ljubav i odanost Kato- li~koj crkvi, Rimu i papinstvu, {to je nastojao usa- diti kod svih s kojima je sura|ivao, napose kod mladih. Premda mlad i kao laik, smatran je "stu- pom Crkve" u Hrvatskoj. Svojim apostolskim radom i svojom op- se`nom spisateljskom djelatno{}u u katoli~kom tisku ostavio je dragocjenu duhovnu ba{tinu, koja je postala izvor nadahnu}a budu}im nara{taji- ma. Namjeravao je osnovati svjetovni institut - zajednicu laika koji bi radili za Krista i Crkvu. Na- kon njegove smrti ovu je zamisao djelomi~no ostvarila Marica Stankovi}, osnovav{i ènsku Zajednicu suradnica Krista Kralja, kao prvi svjetovni institut u Hrvatskoj. Ime Ivana Merza zna~ilo je, a zna~i i danas, program ìvota i rada za vjernika katolika koji se èli aktivno angaìrati u {irenju Kristova Kraljevstva pod vodstvom Crkve i njezinih pastira. Ivan Merz je bio ~ovjek ìve vjere, iskrene molitve, samoodricanja, dnevne Pri~esti, adoracije, predanog trpljenja, {iroke naobrazbe, bliz ljudima i svakom je ~ovjeku iskazivao kr{}ansku ljubav. Umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928.g. u 32. godini ìvota, na glasu svetosti. Na samrti je prikazao svoj ìvot kao `rtvu Bogu za hrvatsku mlade`. Njegova `rtva donosi obilne plodove u katoli~kim organizacijama koje su nastavile ostvarivati njegovu duhovnu ba{tinu.

15 Godine 1958. zapo~eo je biskupijski postupak za njegovo progla{enje blaènim, a 1977.g. njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Baziliku Srca Isusova u Zagrebu, u kojoj se redovito pri~e{- }ivao, adorirao i molio posljednjih {est godina svoga ìvota. Od 1986.g. postupak za njegovo progla{enje blaènim odvija se u Rimu. Milosti i usli{anja po njegovu zagovoru se mnoè. Ivan Merz je ostavio bogatu pisanu ba{tinu, a o njemu su objavljene i mnoge biografije, studije i ~lanci, od kojih su najva`niji navedeni na kraju ove knjige. Sve ostale informacije o sluzi Bo`jemu Ivanu Merzu mogu se dobiti na adresi: Postulatura Ivana Merza, 10000 Zagreb, Vla{ka 93 E-mail: [email protected] Internet: www.ffdi.hr/ivan.merz

16 Tu`na sje}anja na prvu ljubav Banja Luka, prolje}e – ljeto 1914. g.

Panorama Banja Luke Svoj je dnevnik mladi Ivan po~eo pisati na poticaj svoga srednjo{kolskog profesora Ljubomira Marako- vi}a, koji je izvr{io veoma pozitivan odgojni utjecaj na njegov duhovni, moralni, vjerski i kulturni razvoj. U dnevniku Merz opisuje sve ono {to proìvljava u sva- kodnevnom ìvotu. Kad ga je po~eo voditi u velja~i 1914. g., nalazio se je na kraju gimnazijskog {kolovanja, pred maturom; stoga opisuje mnoge doìvljaje iz {kolskih dana, svoje susrete sa {kolskim kolegama, zapisuje svoja razmi{ljanja o pro~itanim knjigama, tu su njegovi zanimljivi osvrti na dramati~na politi~ka zbivanja pred Prvi svjetski rat i tijekom rata itd. Nalazi- mo i zapise o djevojkama, o ljubavi itd. No nad svime dominira sje}anje na nepreàljenu prvu ljubav. Za bolje razumijevanje tih sje}anja na prvu ljubav potrebno je dati nekoliko uvodnih informacija. U kru- gu obiteljskih prijatelja Ivan je u {esnaestoj godini upoznao svoju vr{njakinju Gretu Teschner. Me|u njima se razvila ljubav, koju je mladi Ivan posebno duboko doìvio. Bila je to idealna ljubav kako ju je sam Ivan nazvao. Gretini roditelji ìvjeli su u Travniku, a ona je poha|ala {kolu u Banjoj Luci. Me|utim ta je ljubav tragi~no zavr{ila, ali ne Ivanovom krivnjom. Greta je

17 bila protestantkinja, laganih `ivotnih nazora. Zaveo ju je u Travniku jedan ~ovjek i kad ju je ostavio, iz o~aja je po~inila samoubojstvo 4. VII. 1913. Njezina tragi~na smrt proizvela je u du{i mladog Ivana veliki lom. Ve} na prvoj stranici dnevnika, koji je zapo~eo pisati osam mjeseci nakon njezine smrti, Ivan se sje}a svoje prve ljubavi, i to na jedan veoma sve~ani, gotovo dirljiv na~in. Za motto svoga dnevnika Ivan stavlja stihove iz Byronova Manfreda (III.,1), koji nemaju posebne veze s do`ivljajem ljubavi. O~ito da je njegova du{a u tim stihovima na{la odjeka. U njima ima i ne{to proro~koga jer se sve kasnije ostvarilo u duhovnom smislu {to je mladi Ivan nosio u svojoj du{i kao nejasnu, mladena~ku slutnju:

"Za mladih dana `elio sam vru}e, da srca drugih svojim pro`mem srcem, da svijetlim narodima, da se uspnem, ja ni sam ne znah kamo…." Ispod ovih stihova Ivan nadodaje re~enicu: "To je moj vijenac koji pola`em na njezin grob, svetoj i ~asnoj uspomeni prve ljubavi koja me je preporodila."

Nakon ovog sve~anog po~etka Ivan obja{njava za{to je po~eo pisati dnevnik i potom nastavlja potpuno prozai~no biljeìti svakodnevne susrete i doìvljaje iz {kolskih dana. Postupno po~inje opisivati i svoje nutarnje osje}aje i razmi{ljanja, pa biljeì i svoje uspomene na prvu ljubav, koje su jo{ duboko prisutne u njegovoj du{i, premda je od njezine tragi~ne smrti pro{lo ve} gotovo osam mjeseci.

18 Uvjeren u korist pisanja dnevnika Banja Luka, 27. II. 1914. 17 g. i 2 mj. Ju~er, u ~etvrtak, pisali smo {kolsku zada}u o "Koristi dnevnika". Marakovi} nam je razjasnio veliku korist ovoga, osobito spomi- nju}i Goetheovo doba, za koje je svijet dublje osje}ao. To se vidi iz mnogih dnevnika - na primjer Lottin mu` pi- Ivan Merz, gimnazijalac, sao je dnevnik i tako Banja Luka moèmo usporediti Wertherova pisma s tim dnevnikom. Nalazimo da se fakti skoro svi slaù. - No tijekom sata, a i dana, razmi{ljao sam o tom i do{ao do zaklju~ka da Ljuba (Marakovi}) - kao i uvijek - ima pravo. Sljede}ih dana Ivan upisuje u svoj dnevnik najprije ono {to je u {koli novo ~uo od profesora i {to ga se posebno dojmilo, da bi postupno po~eo biljeìti ostale doìvljaje izvan {kole, susrete s ljudima. Potom je pomalo po~eo zapisivati nutarnja stanja svoje du{e, osje}aje, uspomene, razmi{ljanja o pro~itanim knjigama, doga|ajima, osobama itd.

Pro`ivio sam mlade dane s njom jedinom, kakve vi{e nema na svijetu… Banja Luka, 9. III. 1914. 17 g. i 3 mj. No}as sam sanjao o Travniku… Tra`io sam Gretin stan. Kad sam se probudio, lebdjela mi je pred o~ima njezina slika kako veselo ide sa mnom u kratkim rukavima i doma}em odijelu od ku}e u Travniku u du}an. Vesela je bila. Nje vi{e nema, ti-

19 jela njezinog nema, ali uspomena ostaje. Boè, oprosti njezinoj du{i. Moje naslu}ivanje za{to je po~inila samoubojstvo psiholo{ki je obrazloèno. Svijet je nju gledao samo kao djevojku koja erotski privla~i, a i ona se pona{ala otvoreno, tako da je taj sud o sebi hranila. No glupi svijet nije pravo poznavao tu djevojku dobra srca, iskrenu, prirod- no nadarenu, na~itanu i mnogo pametniju od njezinih drugarica. U Travniku nije na{la tko bi je razumio i bila je nezadovoljna, a da ni sama to nije znala. Dok je bila ovdje, voljela me je, jer je znala da u njoj ne nalazim samo ènsku, nego i ~ovjeka. Nazivala me je prijateljem. Na{a du{evna veza po~ivala je - moram priznati gledaju}i sada iz daleka - na donekle (ne sasvim) eroti~noj bazi. Bog zna bi li tolika ljubav k njoj bila u meni, da se nije stvorila na taj eroti~ni na~in. Lijepo kaè Sveto pismo: platonska ljubav ne postoji, to je spojeno s ljubavlju k tijelu i osebujnoj du{i djevoj~inoj. Ova se ljubav smije nazvati idealnom. Proìvio sam mlade dane s njom jedinom, kakve vi{e nema na svijetu i s tugom se sje}am njene prilike. Te{ko mi je na srcu kad si predo~im njezin jedinstveni lik i }ud, i mislim: bilo je prah i oti{lo. Koliku utjehu mi daje vjera, da }u nju istu, tijelom i du{om opet vidjeti. Nema ènske koja je njoj sli~na i zato svaki dublji osje}aj, koji se u du{i pojavi spram gdjeko- je, u klici uni{tim. Svrha - ideal ìvota bio bi mi da dajem sobom dobar primjer i da u to "mehani~ko doba tehnike" i svoj dio pridonesem idealizmu. O njoj i svom du{evnom preokretu drugi }u put.

20 To {to za nju osje}am ne mogu kazati, nego suze moje koje teku Banja Luka, 16. III. 1914. 17 g.i3mj. Me|u fotografijama sam traìo njenu sliku da je vidim, ali je nije bilo; sigurno ju je mama spre- mila. Bio sam àlostan. Tmuran je danas dan i sje- tio sam se kako je na takav dan, u prolje}e ako se ne varam, ona do{la k nama s roditeljima i s kape- tanom W. na stari kolodvor. Bio je i König (kolega) i igrali smo zaloga. Bilo je veselo i do{ao je red da brojim zvijezde - i tada sam nju i uop}e ènsku prvi put poljubio. Ne}kao sam se, a opet mi je bilo drago. Ja se spram nje nisam najgalantnije pona{ao i ako sam je uvijek volio. Vozao sam se s njom mnogo u fijakeru, do~ekivao svaki dan kad je iza{la iz {kole, pratio ku}i i na vratima dobio poljubac. Itd. îtav odnos s njom isprepleten je samim poljupcima. No kad sam se vratio iz Trav- nika, ve} sam uvi|ao, da ~ovjek nije samo tijelo. Pitao sam se da li sam dobro radio, a kad sam saznao za njenu smrt, nastao je du{evni prelom u mojoj du{i, ne odjednom nego s vremenom. Ali opet se pitam da onog materijalnog nije bilo izme|u nas, bi li postojao onaj du{evni vez? Poljup- cima smo se mi i du{evno spojili. Ona je mrtva, vi{e je ne}u nikad vidjeti, nju koja mi je utjeha u ìvotu; i èlim iz dna du{e da je vidim Tamo, na

Banjalu~ki `eljezni~ki kolodvor gdje je stanovala obitelj Merz

21 drugom svijetu. To {to za nju osje}am, ne mogu kazati, nego suze moje koje teku kad si predo~im ovu plemenitu i dobro}udnu Germanku. Moja mladost je, kako mi se ~ini, s njom legla u grob; svi se mogu smijati iz dna srca, ja ne mogu. Gledam djevojke, svi|aju mi se, ali pomislim li na nju, sve drugo i{~ezne. Jedinu utjehu nalazim u umjetnosti, koju silno volim i u prirodi.

Banja Luka, 18. IV. 1914. 17 g.i4mj. Nju ne zaboravljam, sve mi dolazi na pamet Schillerov stih: "Oh, dass sie ewig grünen bliebe, die schöne Zeit der ersten Liebe." (O, da se vje~no ostane zelenjeti lijepo vrijeme prve ljubavi.)

Borba izme|u Vje~nosti i strasti Banja Luka, 13. VI. 1914. 17 g.i6mj. Boè, {to sam vidio! Gad i gnjusoba…. Kolege, do kojih sam vi{e drào, i{li su se sa slu{kinjama natezati i druge provocirati i sramotiti. Neki drugi oti{li su "dolje". Jadnici! Tako mora biti kad ste ìvotinje. Uvijek govoriti o idealima, a valjati se u blatu.

Banja Luka, 19. VI. 1914. 17 g.i6mj. Z. je vozio na la|i neku debelu djevojku, {to je zovu Barbara. Si|emo dolje, sjednemo do njih, a ona sjedne da joj se je dosta velik dio noge vidio. Te{ko mi je bilo, nastade u`asna borba izme|u Vje~nosti i strasti te sam jedva do~ekao da sam se prevezao. Strast direktno obustavi logi~no mi{ljenje, tako da sam se te{ko mogao u glavi sabrati o ~emu idealiziram: o Ewig Weibliches (o vje~no `enskom), Memento mori (sjeti se da }e{ umrijeti), rad za ~ovje~anstvo, estetski osje}aj itd.

22 Tog dana bio sam kod male (Franji}ke) i razgovarao… Nave~er sam je s Antom htio pratiti, ali uslijed na{eg kukavi~luka to se je izjalovilo. ôvjeku je priro|eno da teì k èni Banja Luka, 21. VI. 1914. 17 g.i6mj. Odem Franji}ki u du}an i pri~ao sam joj o \alskom, Kumi~i}u i humoreskama Marako- vi}a na dvoru. Poslije toga sam se {etao s Antom i [andorom, te Plachom pod njenim prozorom. Ona je gore bila kao \ema. Je li to ljubav? Ni- je. Ona mene ne pozna. Ja nju ne znam. Do in- Ivan Merz,maturant, timnog nije do{lo. Ona Banja Luka je zatvorena i ja sam. Ni- je kao kod Grete, koja svoj osje}aj odmah iskaè; no za{to uvijek za njom letim. Bog zna kako fizi~ki nije lijepa. Izgleda da je dobra. Tolstoj kaè: ljubav je strast. Sva ljubavna literatura se bazira na ovoj. No u mene nema strasti. Ali opet je ~ovjeku priro|eno da teì k ènskoj. Mo`da das Ewig Weibliches (vje~no ènsko) vu~e ili je to neka suge- stivna mo}, kako Kleist veli. Zadnje }e biti, jer za{to me uvijek k njoj vu~e. Ili je ta sna`na i otpor- na mu{ka narav samo polovina bîti i ova traì drugi dio bîti, priro|enu nje`nost i milovanje. To ostaje uvijek tajna… Sada je krasna no}. Neizmjerni svemirski me- hanizam stoji nepomi~no. Ne vide se {trikovi ni pre~ke, a opet stoji. Kojom li brzinom ta neizmjer-

23 nost juri i okre}e se i prah - ~ovjek - sve to smisli. Kuda to vodi? Za{to ~ovjek ima tijelo, kad je on u biti du{a? Za{to? Kuda? Vje~ne tajne… Misao - iskra - pamet, ta iskrica vje~ne Istine, do kakvih uzvi{enih misli nas dovodi i koliko mo`emo shvatiti, a {to je istom Neizmjernost! Kad se misli, hvata me vrtoglavica… Bljesak apsolutne Istine, koju iskrica ne mo`e podnijeti.

Ubojstvo Franje Ferdinanda u Sarajevu Banja Luka, 28. VI. 1914. 17 g. i 6. mj. U`as! Sljedbeni rad dnevnika prekidam. Fran- jo Ferdinand, prijestolonasljednik u Bosni - u Bo- sni – ubijen! @ena tako|er. Gdje si, san Hrvata!? Fatum priti{}e. Ideali su poru{eni, jadni mladi} stoji i tuguje. Ubi{e ga "prijatelji" Slavena, Srbi. Njegova `ena tako|er mrtva. Barbari!

Banja Luka, 28.VI.1914. 17 g. i 6. mj. Sve je jo{ tajno, no saznao sam sve. îtav je komplot Srba protiv njega (Ferdinanda). Najprije se na{la dinamitna patrona na èljeznici iz Metko- vi}a. U Sarajevu je eksplodirala bomba i Merici, general, ako se ne varam, bio je te{ko ranjen. Kad je to Ferdinand saznao, po{ao je automobilom u bolnicu da ga pohodi, a najednom kod }uprije uz Vije}nicu puko{e revolveri sa sviju strana. Najpri- je je njega ranilo, on se nasloni na lijevu stranu, onda nju rani i ona pade na njega. On je jo{ deset minuta ìvio. Kaè se da je jedan oficir sko~io na |aka Principa koji je pucao, i da se je s njim stro- valio u Miljacku, te ga skoro udavio. Boè!… Umorstvo i krajnja podlost!… Komplot ovaj podli je simbol srpske }udi! Narod je jedan u svojoj biti dobar. Ili nije? Da ne vrijedi i za nj hereditacija? Budu}nost }e to odlu~iti. Zar je ovaj komplot

24 znak te`nje za slobodom? Nipo{to. Sloboda je ideal do kojega se dolazi po{tenim sredstvima. Da je Ferdinand bio tiran, neprijatelj Slavena, ~ovjek se ne bi ~udio, ali bio je du{a. êsi i Hrvati su ga voljeli vi{e nego ikoga, a sad im se nade raspli- nu{e. Oni koji kaù da su jedno s Hrvatima - Srbi - razorili su sve. [to zasluùju? Historija }e ih ve} osuditi. Taj prekomjerni egoizam, Nitscheovska narav, bez Vjere, sve }e to uroditi zasluènim plodom. Do}i }e u Bosni doba Francuske revolucije. Ljudi egoisti }e pod izlikom oslobo|enja pobuniti narod. Nastat }e me|usobno klanje. @ivotinje... ûo sam nadalje, da su se katolici i muslimani - Hrvati - sloìli i demonstrirali protiv Srba, razo- riv{i Europa-hotel i drugo. Uzorna organizacija Srba raspli}e svoje mreè po ~itavoj Bosni. I ovdje je neki centrum. Vladika banjalu~ki dobio je nalog - tko bi ga znao za{to - da bjeì odavde. I ovdje kanda se spremaju demonstracije. Vojska je u pripremi. Prezir jo{ ve}i mora pobuditi {to je ju~er bio Vi- dov-dan. Priredio se je sokolski pokrajinski slet. Vje`balo se od 6 s. ujutro… Imali su svoju glazbe- nu povorku od kojih 3000 ljudi, seljaka, sokola{a, seljanki, djece, gra|ana itd… Bila je impozantna povorka, ali uàsno mrtva. Obi~no se kod tih sve~anosti pjeva. Kad se to saznalo (ubojstvo Fer- dinanda), raspustilo se sve i seljaci su èljeznicom otpremani ku}i. No, {to je naj~udnije, svi su imali "Trauerflor" (àlobni znak). Odakle im kad su du}ani zatvoreni. Nosili su ih ve} sa sobom. To je bilo tako izvrsno organizirano, da su znali da }e se Ferdinand ubiti i zato su do{li ovamo, da se mo`da i pobune. U Brnu je bila tako|er buna. No najve}a ironija svega su hrvatske zastave koje su Srbi na vje`bali{tu i pred kolodvorom izvjesili. Ubiti prijatelja Hrvata, a za znak prijateljstva iz-

25 vjesiti hrvatske zastave! Ironija! Gdje ostaje iskre- nost i ljubav? Iz ovog meteà }e istina netaknuta iza}i. Gdje je Krist, koga su neprijatelji razapeli i koji daje Svjetlo Istine? Iz meteà }e On izvesti sljedbenike svoje. Historija je borba za Istinom. Prva je ljubav najdublja i zato mi je uspomena sveta Banja Luka, 4. VII. 1914. - prva godi{njica Gretine smrti 17 g.i7mj. Zanesen velikom harmonijom, melodija- ma koje osje}am, a ne ~ujem, slikama koje poznajem, a nikada ih nisam vidio, mislim na prvu ljubav. Koliki pad iz Vje~nosti u prolaznost. No {to je na tome bilo zlo i prolazno, nestalo je, a ono uzvi{eno i plemenito dalje ìvi u mojemu srcu, uzdiè ga i daje mu hrane, Greta Teschner (1896.-1913.) mo`da sije i dobro sjeme. Svevi{nji, molim Te da bude tako! Mo`da je ona u to doba izdahnula. Za to nisam ni znao. @arko sam se molio Bogu da je odrì na ìvotu i bio sam uvjeren o uspjehu molitve, ali bilo je pre- kasno. Ve} je ona prestala biti. Du{a se njezina otresla prolaznosti i oti{la je. Kamo? U Vje~nost. Ali, Boè, groza me hvata kada pomislim da je sama sebi oduzela ìvot. @ivot je borba za Istinom, a ona kukavno odustaje od te borbe. Dijete je dva-

26 desetog stolje}a, laganih nazora. Da je sada ìva, mo`da bi bilo sve druga~ije, ili mo`da ne. Mo`da bih i ja jo{ bio dijete dvadesetog stolje}a. Tko zna? Svevi{nji najbolje ure|uje. Prva je ljubav najdublja i zato mi je uspomena sveta. Na groblje nisam odnio cvije}a, jer ~uvstva bi se otupila da se iznesu pred svijet. Otac njen i majka mo`da pla~u, a meni je te{ko kad si dozo- vem slike u pamet. Bila je pametnija nego ostale njene drugarice, uvijek je ~itala knjige i odu{evlja- vala za se. Ali dubine joj nitko nije dao. Prolazio joj je ìvot monotono, razmi{ljala je kad dan do|e, dan ode, ~eka da i pro|e. Mo`da bi se udala, dobila djece, i umrla. Takav je ìvot. Nije znala za{to ìvi. Nije mo`da ni znala da postoji Vje~nost i da sve divote svijeta, sva priroda, dovode do spoznaje da je to sve od neizmjernog Duha, od Ideala ~ovje~anstva, od Istine, Dobrote i Ljepote. Pro{lo je, a pro}i }u i ja, kao i sve ovo, ali mi }emo svi biti. Mo`da i ona jest! Strah me hvata kad pomislim da je izgubila Vje~nost. Boè, predobri Boè, saslu{aj molitvu slaba{nog crvi}a koji se stra{i da Te pogleda, kome vrag srce truje, daj, Boè Vje~ni, daj Greti Vje~nost. Oprosti i meni sve zlo i pokaì mi put pravde! Vratimo se k ljudima. @ivot je borba za Istinom i promotrimo ga.

Pro{lo je, oplemenilo me… i bez toga se mo`e `ivjeti! Banja Luka 8. VII. 1914. 17 g.i7mj. Svaki dan sam u Salvator ulici, gdje se mala {e}e s Vla{i}evom. Prolazimo jedno mimo drugog. Zbog matere ne mogu joj se priklju~iti. Vo- lim je, iako je ne poznam. Sve je ovo prolazno.

27 Kao Gretu te{ko da sam {to tako duboko volio; i svejedno pro{lo je, sje}am se, oplemenilo me je, ali se i bez toga mo`e `ivjeti. Dnevnik mi je jedino sje}anje na poeziju u ovome glupom radu. I}i }u na more. Kamo, ne znam. Najradije bih i{ao onamo, gdje se govori samo francuski.

Djetinjstvo je pro{lo... pro}i }e i `ivot Banja Luka, 11. VII. 1914. 17 g.i7mj. Finis finaliter. Maturirao sam. Rije{io sam se brige, ali... plakao sam u podne. Tko bi znao za{to. Novi korak. Djetinjstvo je pro{lo. Po~inju velike du`nosti. Ideali postaju realna pitanja. Pro}i }e i `ivot.

Nagon bi svu moju ideologiju mogao baciti u blato Opatija, 22. VII. 1914. 17 g.i7mj. Ustao sam u 9 s., sun~ao se jako, da sam pocrnio. Na kupanju na me jako djeluje eroti~ni momenat. Vidim da je nagon zao, gadan, da bi svu moju ideologiju mogao baciti u blato i svejedno se

Maturanti banjalu~ke gimnazije 1914.g. Ivan Merz u donjem redu, drugi s desna

28 opet pojavi. Kad pozovem u pomo} Djevicu, pomogne mi mnogo, ali opet se javi. Boravak je ovdje za tijelo ugodan, ali ~ovjek previ{e misli na tijelo. Sva misao je kad }e jesti, kad spavati, kud sad i kud kasnije i}i. More je izvanredne ljepote, ali sâm ga u`ivati nije lako; kad bi tko bio tko bi ~ovjeka razumio. Sje}am se uvijek Grete. Kad vidim kakvu djevojku gdje se smije s mladi}em, meni je te{ko. Onakvo {to kao {to je Greta, ne}u na}i. I da se na|e, opet bi uspomena na Gretu ovaj odnos pomr~ala i ne bi ~ovjek mogao biti tako iskren.

Molio sam ga da prestane Opatija, 23. VII. 1914. 17 g.i7mj. Spavao sam do 5 popodne i {etaju}i sretnem M.P. Bilo mu je drago a i meni, kad je vidio ratnu la|u… Eroti~no je po~eo govoriti i molio sam ga da prestane… Narednih dana Merz opisuje u svome dnevniku politi~ke prilike pred Prvi svjetski rat. Nakon ubojstva Ferdinanda u Sarajevu, Austrija je najprije predala ul- timatum Srbiji koji je ona odbila, a onda joj je navijestila rat. Sva ta predratna situacija i psihoza nalazi odjeka u Merzovu dnevniku; o svemu ostavlja zanimljive zapise te svoje moralne ocjene i sudove {to ovdje samo djelomi~no navodimo.

Politika srpskih vo|a je brutalan egoizam Opatija, 25. VII. 1914. 17 g.i7mj. Danas sam se kupao i pekao na suncu. Pocrnio sam prili~no… Poslije kupanja do|em na ru~ak, a gospojica koja do mene sjedi re~e da }e biti po svoj prilici rat. Grom iz vedra neba. Na politiku sam bio sasvim zaboravio. Rat sa Srbijom… Poslije ru~ka odmah odletim i kupim "Neues Wiener Jo-

29 urnal". Krupnim slovima pi{e da je predan ulti- matum. Unutra ima dosta fraza, ali mnogo i mnogo dubokog i opravdanog uvjerenja. Da je politika srpskih vo|a brutalan egoizam, kojemu su `rtve prijestolonasljednici i drugi, to je o~ito. [teta {to je u narodu Srba, koji je plemenit dok mu je Kraljevi} Marko ideal, a vila Ravijojla ga dobrim djelima inspirira, taj egoizam prodro i ovi ga sma- traju svetinjom… Krist se ne slu{a iako ìvi kod dubokih. Na{a monarhija ima mnogo krivnje… "Figaro" (francuski list) sam ~itao i uàsno je {ovinisti~an. Na strani je Srbije … On se grozi Au- striji da je ona (Francuska) i Rusija uz Srbiju i neka suo~e rogove. No da oni znadu, a mo`da i znadu, kako je velikosrbizam uàsan, da ho}e tu|u zemlju - u Bosni je ve}ina Hrvata - da otmu i da na naj- stra{niji na~in svoju politiku vode, i to atentatima, {irenjem pamfleta, raza{iljanjem bombi, bezo- braznim podu~avanjem mladeì. - Popodne sam leào i oti{ao slu{ati glazbu. Sreo B. a kasnije i njegovu bra}u - bludnici! No uvijek sam razgovor sveo na drugo. S B. sam se {etao kod glazbe i do- palo nam se.

Egoizam naroda dovodi do svjetskog rata Opatija, nedjelja, 26. VII. 1914. 17 g.i7mj. ^udo ne~uveno. Ve} je rat. Nitko se tomu od Austrije nije nadao. Tako energi~no. Sigurno je grof Tizza po srijedi. Pravedno jest da se egoizam i brutalnost Srba kazni, ali to je Europa mogla u~initi. No nekultura 20. vijeka ve}a je od kulture. Namjesto da se to za nekoliko dana rije{i, to je sva prilika da }e egoizam naroda dovesti do svjetskog rata. Iz ovog }e rata Istina iza}i neoskvrnjena. Sve }e pro}i - ali "moje Rije~i ne}e pro}i". No do}i }e

30 Ivan Merz (prvi s lijeva) nakon mature na odmoru u Opatiji, srpanj 1914. mnogo novih zala. Opet }e se poslije toga boriti jedni za pravedna prava, radit }e to zlim sredstvima, te Jovo na novo. Novo zlo valja orati plugom, koji duboko zadire, a ne ralicom koja se skli`e po povr{ini (Turgenjev). Jutros po|oh u crkvu, ali kako je bila puna, svijet je vani stajao. Nisam izva- na ni{ta mogao pratiti i zato sam oti{ao. Dakle dvije nedjelje bez svete mise. Tu ima i u meni dosta krivnje. Mogao sam ranije oti}i…

Demoliranje velikosrpskih propagatora u Zagrebu Zagreb, 2. VIII. 1914. 17 g.i8mj. Na povratku iz Opatije Ivan se zaustavio u Zagre- bu i posjetio Gretinu majku koja je trenuta~no ondje boravila. Nakon objave rata u Zagrebu su ve} zapo~eli nemiri. Merz je bio neposredni svjedok {to se toga dana zbivalo pa to opisuje u svome dnevniku. Donosimo skra}eni izvadak opisa toga dana. Odmah po|em gospo|i Teschner, da joj javim da ne ode u Opatiju. S gospo|om Teschner odem na {etnju. U Ilici najednom viknu{e: Srbi demoliraju. Mi se prestra{ismo, a onda reko{e da Srbe demoliraju… Mi poletimo k Jela~i}evu trgu, gdje se je svjetina bila skupila i vidimo, kako iz Niko- li}eva du}ana vatra izbija, a fakini kamenjem i no- gama lupaju u du}an…Doleti vojska i svi pobje-

31 gnu. Kad vidje{e da ni{ta ne ~ini, masa vika{e: @ivila vojska. Tada odo{e k narodnoj kavani, po- baca{e stolice u hrpu, izlomi{e vrata i zapali{e to… Onda ode svjetina uz viku dje~urlije: "Dolje vla{ke ubojice" k banci i ]uku. ]uk je bio za~as razru{en... Kad su izlili gnjev, doleti vojska i svijet se je ve} skupio kod Srpskog sokola i velikim kamenjem udarao u zatvorene kapke prozora. Ne- kako su uspjeli do}i unutra i sve nove stolice, kla- vir i ostalo poku}stvo porazbacali su na hrpu i za- palili. Tako je sve izgorjelo… Ja u prvi mah nisam odobravao postupak demoliranja, a sad vidim, da je to izljev iskrene naravi Hrvata. Oni znaju da je komesarijat uveden zbog Srba, da su ljudi koje su oni demolirali velikosrpski propagatori, kod kojih se je na{lo bombi i svoj su gnjev izlili tako da su im materijal uni{tili, da tako izraze negodovanje. Dodu{e bilo je tu i ljudi, koji su gledali da dèpo- ve napune. Ljudima samim nisu u~inili ni{ta naào. Odu{evljeni su bili za borbu i vikali: @ivio hrvatski Kralj Franjo Josip, ìvila vojska i ìvila hrvatska vojska i dr. Erotika vodi prema ìvotu bez svrhe Zagreb, 2. VIII. 1914. 17 g.i8mj. Kad sam po ki{i pratio gospo|e (g|u Teschner i g|u Supanek), pro{la je jedna èna i digla suknju da se je dosta vidjelo. Po{to sam se instinktivno okrenuo, po~ele su govoriti o eroti~nom, da }u se promijeniti itd. Bilo mi je te{ko da to ba{ ~ujem od Gretine mame, koju dosta volim, a vidim da je ovaj erotski element u odgajanju i u k}eri ubio priro|eni religiozni ìvot, tako da se mogla odlu~iti na samoubojstvo. Ili, to~nije re~eno: pu{tam eroti~ne misli, ìvim iz dana u dan, bez molitve i misli na vje~nost, pa ìvot postane bez svrhe. U ~asu

32 rezignacije i neraspolo`enja pita se tada ~ovjek za{to se ne bi ubio, i to mo`e u~initi...

Svijet gori - vrag trijumfira Banja Luka, 6. VIII. 1914. 17 g.i8mj. Svijet gori - vrag trijumfira. Odu{evljen sam jer se borim za svetu stvar. Mi smo Srbiji rat navi- jestili radi vlastite obrane - ina~e bi oni nas u nutrini razrovali. Politika ruskih nacionalista, kojima je nacionalizam vjera, pristaju uz politiku Srba, koja bi monarhiju htjela rastrovati… U nastavku toga dana Merz zorno opisuje kako se rat rasplamsava. Francuzi su ve} napali Njema~ku, Engleska je navijestila rat Njema~koj jer je njihova vojska pro{la kroz Belgiju. Njemci su ve} u{li u Rusiji. Uz Austrougarsku su Rumunjska, Turska i Japan. Italija je neutralna.

Napasti navale uàsno, no molitva me diè Banja Luka 30. VIII. 1914. 17 g.i8mj. S malom se katkad sastanem. Sve vi{e uvi|am da nije za me. Ona je dobrih svojstava, ali nema onog du{evnog elana, onaj {iroki pogled na svijet koji traìm. S Gretom sam mogao ~itati Schillera, razgovarati o historiji i uop}e o svemu, ona je sve razumjela i dapa~e je neke stvari bolje znala nego i ja. Bila je na~itana i bila je slobodna u svijetu. Takvih je djevojaka malo. Mislim da }e se veza (s Franji}kom), ako se to zove veza, polako razvu}i. Za njom sam letio, ne - gledao sam da je na|em, pa da se razgovaram, a kad smo se sastali, govorili smo o stvarima bez ikakva zna~enja. Danas poslije mise - ne znam ni sam za{to - re~e mi da imam tanke noge kao [an-

33 dor. ûdnovato glupo. Ba{ se od nje nisam nadao da }e po~eti o tijelu govoriti… Napasti navale uàsno, no molitva me diè. U svetinji nad svetinjama (Rabindranath Tagore) - u srcu mom, nepokolebljiva je vjera. Skepse ima. Vje~it je boj. Znam da nisam savr{en, ali grijesi me bodu i ne znam koji su. U ~asu kad zlo u~inim, vidim da je zlo, ali kasnije opet zaboravim i isto u~inim. Da je ovdje kakav inteligentan ispovjednik, da mu se saop}im da me on razumije i da me upozori! Gledat }u oti}i na ispovijed prije polaska (u Vojnu akademiju) i da primim Tijelo za okrepu u budu}em ìvotu...

Be~, katedrala sv. Stjepana

34 Borba za ~isto}u u nemoralnom okru`enju U Vojnoj akademiji Be~ko Novo Mjesto, jesen 1914. g.

Nakon zavr{ene gimnazije i poloène mature Ivan, po èlji roditelja, polazi u Vojnu akademiju u Be~ko Novo Mjesto. Kako nije imao poziva za vojni~ko zvanje, ostaje ondje samo tri mjeseca, do Boì}a 1914. Bo- rave}i u akademiji, upoznao je svu moralnu pokvarenost tamo{njeg dru{tva i svoje okoline. Bili su to pravi stresovi za ~estitog, nepokvarenog mladi}a kao {to je bio Ivan. Sve te dramati~ne momente i susrete, te svoju borbu za o~uvanje svoje moralne ~isto}e, Ivan opisuje u svome dnevniku.

@ivot nije uìvanje nego `rtva Be~ko Novo Mjesto, 21. IX. 1914. 17 g. 9 mj. Ve} sam u ìvotu skok u~inio. Budu}i da sam stupio u Vojnu akademiju, zna~i da moram postati dobar vojnik. No sa mnom je to sasvim druk~ije. Volju za vojni{tvo nisam nikada imao, ali da olak{am ìvot roditeljima, stupio sam ovamo… Vojnik sam rado, ali ovdje nisu pravi vojnici. Ideal njima nije nikakva nedosti`na stvar, nego ìvot za cara. Da car radi krivo, oni bi bili njegovo oru|e, njima ideal nije Bog. Uop}e oni religiju preziru i to je naravna stvar, jer je oni ne poznaju… ne misle na prolaznost, na Stvoritelja tih krasnih prirodnih zakona.

35 Ve} sam mnogo pisao i neke karte su ispunjene mr`njom k ovome. I ja sada vidim uàsnu stranu ovoga, ali zagristi u sve ne}u. Vjera moja izgleda da je slaba, misao no ono lijepo, uop}e religiozni ìvot kao da umire. To je zato {to nemam dru{tva, s kim da se o vi{im stvarima zabav- ljam. Ispovijed koju bih toliko èlio, kao ni Ivan Merz pitomac Vojne akademije Pri~est ovdje ne mogu u Be~kom Novom Mjestu primiti… Jedan se akademi~ar ubio. Nije ~udo da se samo jedan ubio. Njima je ideal biti vojnik, za{to, kako, o tome se ne misli. Kad taj ideal i{~ezne, ne znaju}i {to je svrha ìvotu ne}e vi{e da ìvi. @ivot nije uìvanje, nego `rtva. Vojna akademija - ognji{te nemorala i propasti Austrije Be~ko Novo Mjesto, 15. X. 1914. 17 g. i 10 mj. U najuzvi{enijim ~asovima najbolje izbija ni- skost ljudi. Bio je "Ausmusterung" (polaganje pri- sege). Oficiri se zakleli da }e sve svoje `rtvovati Bogu, caru i domovini, a svi se kolege napi{e kao ìvotinje. Tu se psuje Bog na hrvatskom, govore se svinjarije, bljuje se i pljuje po podovima. Neko- liko ih sjedi na podu i iz boce lo~u {ampanjac. Da, to su oni isti, koji su mi se ju~er rugali {to latinski u~im, {to teìm za nematerijalnim. No kako je ovdje, ne mogu sve opisati. Da sam mogao redovito

36 voditi dnevnik, vidjelo bi se kako sam u po~etku trpio i plakao zbog ove pokvarenosti. Najve}e zlo je non{alansa (nemar). Da se iz svojih zala iskopa- ju, ja bih ih tjerao da neumorno rade. Rad je potreban… Ovdje postoji samo zlo. Ognji{te je nemorala i propasti Austrije. Ne dr`im da }e se ljudi popraviti. Da se makar plemenito uzdr`i ono {to jo{ sada vrijedi, valjalo bi stvoriti sna`ne i jake kleri- kalne organizacije. Bez njih nema ni{ta.

Pokvarenost }e iz gradova u}i u sela i zbogom, Hrvatska! Be~ko Novo Mjesto, 24. X. 1914. 17 g. i 10 mj. Evo me u zatvoru. Ba{ me je neki kapetan izgrdio {to sam mu rekao da je dozvoljeno ovdje jezike u~iti i on mi je uzeo Dim, Lohengrine i Bru- netijera, {to sam ponio da ovdje ~itam. No svejedno, opet sam ga nasamario, jer u hla~ama imam "Die Kunst zu beten" (Umije}e moljenja) i ~okola- da. Tim se baviti nije mnogo ni dva dana. Moliti se i sjediniti s Bogom, to je djelo ~itavog ìvota… Jedino se rastuìm i te{ko mi bude kada uvidim da ne{to zlo u~inim. Netko me ljuti i ljuti, a ja u ljutnji za njim bacim stolicu i sam ne znam kako to, nazovem ga svinjom. – Boè, daj da se tako {to ne dogodi. Onda sam jednom slagao - i to se ne}e, ne, ne smije nikada dogoditi…Bilo je i mnogih drugih stvari i osje}am da bih trebao oti}i na ispovijed, da teìnu grijeha saspem i èlja, vru}a èlja me vu~e Onome koji je tako dobar i pravedan, tako mio, i da ga blagujem… Ali da, u vojsci sam. [to je vojska? Ona treba da je nosilac patriotizma!? Svakako ne onoga koji svoje strasti ne moè pobijediti! Mila moja i mu{ka Austrija: ako i nadalje takvi budu bili no-

37 sioci patriotizma, mi idemo stopama Rimljana... A {to mi radi moja mila Hrvatska? @aliboè gledam, gledam. Svjetska povijest ne u~i da pesimi- sti~ki gledam iako u svjetskoj povijesti vidim samo jedan religiozni borbeni motiv: Borba za pravednost i istinu. Borba za i protiv Boga, borba zlog i dobrog elementa, kako mitologije kaù. Na- rod Hrvatske, te Bosne, jo{ je nepokvaren. Nada- mo se o njemu najboljemu. Dobri i po{teni ljudi. Folklor mu je lijep. Narodne pjesme prve su na svijetu. Ali gradovi Hrvatske i Bosne pokvareni su stra{no. Iz Europe mnogo zla dolazi. Dapa~e, hrvatska narodna umjetnost se zaraàva eroti~nim, bolesnim, modernim strujama… Pokvare- nost }e iz gradova u}i u sela i zbogom, Hrvatska. Ne, u crven-bijeli-plavi ako upletemo goru}i kri` koji }e sve zlo uni{titi, a dobro rasvijetliti, onda }e Hrvatska svoju ulogu u svjetskoj povijesti izvr{iti. Daj Boè…

Ljudi za koje su djevojke samo ìvine Be~ko Novo Mjesto, 7. XII. 1914. 18 g. Dosta sam u misli druge prore{etao i dosta dugo sam ìvio umi{ljen, da sam ja ovdje jedini dobar, do~im sam se spram njih pona{ao dosta egoisti~no. Ako sam {togod dobio od ku}e, sakrio sam da oni ne bi iskali. Ju~er sam bio u Be~u… Sastao sam se s Hrvat- ska{ima (~lanovima katoli~koga studentskog dru{tva "Hrvatska" u Be~u) i shvatio onu vezu koja sve njih veè. Milota je do}i iz dru{tva u kome se samo uìvljuje u eroti~no, ìvi samo za eroti~no, me|u ljude, mu{ke i ènske, koji rade samo za jednu misao i koji ìve po{teno i plemenito. Da, ne treba da govorim o veli~ini i ljepoti kr{}anskog ìvota…

38 Sviralo se na tamburice i pjevalo. Jedna divna gospojica, kestenjaste kose u zelenkasto-modroj blu- zi, blijeda lica, sjedjela je nasuprot meni. Uistinu bila je lijepa. Du{evna ljepota djevi~anstvena po- nosa, blagost, izbijala je iz svakog pogleda. Boè, kako to da sam ovdje (u Vojnoj akademiji) me|u ljudima bez srca, za koje su djevojke samo ìvine! Mirni rad, odgoj samog sebe, geslo je ~ovjeka Be~ko Novo Mjesto, 8. XII. 1914. 18. g. Danas je Bezgrje{no Za~e}e. Bio sam ujutro u crkvi… Bezobraznost spram sve}enika je velika (od strane pitomaca akademije). Kad on ~ita Evan|elje, ka{ljuca se i galami, a on je prisiljen da prekine ~itanje, dok se smire… Poslije mise oti{ao sam u grad opti~aru i naru~io jedne nao~ale. Uàsno su mi slabe o~i. Astigmatizam desnoga je tako velik, da se ni s mojim sada{njim nao~alama slike ne pokrivaju….. Opazio sam da se manje grije{i kad je vi{e posla. Pjevao bih himne radu, tjelesnom i mehani~kom radu, jer se na zlo ne misli; ali se ni na vje~nost ne misli. Na{ sav rad mora da je Faustovsko usavr{avanje, te`nja za spoznajom. Ono malo {to mehani~ki radimo mora biti sredstvo k usavr{avaju}em radu… U~e}i tehni~ke znanosti, moram se diviti veli~ini Stvoritelja, koji je izveo tako divne zakone, a ne samo u~iti ono {to }emo upotrijebiti da mile nam i nepokvarene narode koji }e svijet preporoditi, na milijune ubijamo. Ratu tom su krivi tirani, koji ugnjetavaju narode, koji vjeru ugnjetavaju, i ~ovjek bi postao nihilist da ne zna da je toliko mi-

39 lijuna inteligencije isti takav tiranin, egoist kojemu je "ja" sve, a drugi ni{ta. Poradi toga je mirni rad, odgoj samog sebe, geslo ~ovjeka. Danas je slobodan dan. Mnogi (pitomci Vojne akademije) su oti{li u bludili{te…

Prvi poljubac, zlatno sme|e kose…. Be~ko Novo Mjesto, 11. XII. 1914. 18 g. Srce je moje uzburkano ~uvstvima. Uspomena na Gretu… - Prvi ples, prvi sastanak. Na{e {ale i sve sli~no. [etnja po brdima i ~itanje Schillera. Ve~era u njihovoj ku}i, scena kod pijanina, prvi poljubac, zlatno-sme|e kose... Ono {to bija{e gadno - pro{lo je. Jedina je uspomena koja ìvi; ona {esnaestogodi{nja i ja toliko. Da, 18. ovog mjeseca bit }e joj osamnaest godina. I ja sam dio njenoj smrti pridonio. Bio sam ìvotinja. To }e biti i dublji uzrok {to se je otrovala. Poradi zlog odgoja, te poradi toga {to u njoj vi|ahu samo ìvotinju, do~im je u nje bilo mnogo i mnogo lijepih svojstava i mnogo inteligencije. Iznena|ivala me je svojim poznavanjem povijesti i knjièvnosti. Kadno je jednom do{la u Banja Luku, sastali smo se pred Boì}evom ku}om. Bio je i Paji}. Upravo mi re~e da je pro~itala "Frühlingsfluten". îni mi se, to je bio zadnji na{ razgovor. Smrt - grozna smrt - ju je odnijela. Svevi{nji, veliki Boè, molim Te, daj da gre{nica, koja je dosta trpjela na ovome svijetu, koja je `rtva pokvarenosti dru{tva, vidi bar djeli~ak Tvo- je ljepote i nek nije za nju gubitak nade. Da, pisat }u njenim roditeljima i njenoj dobroj, zloj materi. @ena, koja ima "esprit-a", kako je neki gospodin o njoj rekao, ali èna bez moralne podloge. Lijepa je negda bila, a i sada je, ne pravi si

40 ku}nih briga, iako te{ko bolesna, svejedno je sve uvijek vesela. Da, ona je poglavito kriva smrti i vide}i njena uàsno zla svojstva, sve me uvijek ne{to njoj vu~e; poklonio bih joj se, poljubio bi joj ruku. Gretina je mama. Ona je svoju k}erku jo{ najbolje poznavala. Aotac? Germanski div, ali slabi}. @ena od njega radi {to ho}e. Vi{e on trpi i utjehu - kako sam ~uo - nalazi u vinu. Da, kadno sam na ekskurziji 1913. pro{ao kroz Travnik, htio sam baciti kapu u njihovu ba{~u. Da, Grete vi{e nije bilo. Spavao sam u kupeu. Najed- nom reko{e: Teschnerovi su vani. Spavaju}i izle- tim van i vidim Gretine roditelje prvi put iza njene smrti u dru{tvu. Mama je njena nabrala poljskoga cvije}a za njen grob. Laku no}, Gretice. Pri~ali su ~itavo vrijeme o cijeni ove i one ènske… Be~ko Novo Mjesto, 13. XII. 1914. 18 g. Sje}am se na prve dane ovdje (u Vojnoj akademiji). Bilo mi je jako te{ko. Sjede}i s onima iz drugog te~aja kod jednog stola bio sam prinu|en slu{ati stvari koje si nikad nisam ni mislio. Razbacivaju}i se kruhom, pri~ali su ~itavo vrijeme o cijeni ove i one ènske, o stra{nim svinjarijama. S nekom stra{nom ljutinom oti{ao sam od stola, plakao sam {to sam prisiljen ìvjeti u takvom dru{tvu. Pod takovim dojmom pisao sam ku}i i prijatelji- ma o~ajna pisma. Da, privikao sam se na sve to. Vi{e me ne bode toliko kad ~ujem gdje se psuje Bog, kad se govore svinjarije: iako me stra{no uzruja, to ipak o svemu razborito sudim i mislim si {to je uzrok ovom zlu. Odgoj… Karakteristi~nu pjesmu sam ~uo: On nju zavede, pa pjeva: "Du bleibst eine Hure, nur ich bleib' ein Mann." (Ti

41 ostaje{ pokvarenica, samo je ostajem ~ovjek.) Dakle mu{ki ima privilegij da bude razbludan, a èna ne. @ena je dakle ìvotinja? Tako je to àliboè u svijetu…

Venera, Diana, Marija Be~ko Novo Mjesto, 13. XII. 1914. 18 g. Venera je ideal zemaljske ljepote. Ona je ljepota, koju je priroda rodila (iz pjene). Marija posjeduje taj ideal prirodne ljepote. No Venera je moralni izrod. Stari gr~ki duh – ono {to u njemu teì - htjelo je ne{to moralno ~isto: To je Diana. Diana je ideal morala. Marija ima ova svojstva. Marija ima razum. Palas Atene. Iz ovog se ve} vidi da je ona iskra u ~ovjeku, koja dokumentira bivstvo jedne Istine. Gr~ka mitologija je kaos kontrasta; ona ne moè zbog toga biti vjera. Oni su mo`da osjetili u sebi sve ono pravo - Istinu - no nisu znali uo~iti njenu jedinstvenost, nerazdjeljivost. Ostalo je sve ono {to bija{e dobro, ono upravo {to se slaè s je- dinstvenim kr{}anskim nazorima. No u kr{}anstvu je to ne{to nerazdjeljivo: Ljepota, Istina, Do- brota to se ne da razdijeliti i sve {to je od toga bilo kod pogana, slavimo.

Majko, ozna~i mi pravi put! Be~ko Novo Mjesto, 14. XII. 1914. 18 g. Majko moja dobra, najve}a, molim Te, napuni moju du{u lijepim osje}ajima i plemenitim mislima, uvijek mi ozna~i pravi put, pa makar mi i bilo te{ko slijediti ga.

15. XII. 1914. 18 g. Da, ^. i P. bijahu ju~er kano ìvotinje pijani. Ostali bijahu u bludili{tu i pri~ahu o raznim tamo{njim ìvotinjama uàsne stvari…

42 Razderao sam je! Ro|endan, 16. XII. 1914. 18 g. Ju~er mi htjede jedan nataknuti na nos pre... Danas mi doneso{e sliku jednoga golog akademi~ara, koju je imala neka kelnerica. Razderao sam je. Nazva{e me popom. No}as su ~etiri akademi~ara slavila s bludnicama orgije. Prvi je leào 6 mjeseci zbog te{ke spolne bolesti u bolnici. Dru- gi je u jednu takvu "zaljubljen" (tako bar veli). Te ìvotinje zara|uju samo time. Samo fakta nabra- jam. Konsekvencije vi{e ne vu~em. Europa ili bludnica… Jutros je bila vje`ba, a po podne ples. Osobito volim plesati. Ritam je tako lijep. Latinski sam dosta radio. Od ku}e jo{ nije prispjela ~estitka. Jedini Ante pi{e: "êstitam ti budu}i ro|endan". Slu~ajno je ba{ na ro|endan prispjelo… Uvijek vidim sliku Madone s djetetom Be~ko Novo Mjesto, 19. XII. 1914. 18 g. Da, ju~er je imala ro|endan (Greta). Bilo bi joj osamnaest godina. Djevojka u sjaju ljepote. Mir prahu njenu! Ako Bog da, skoro }e biti kraj ani- malnom ìvotu. Da, kad ~ujem da se gadno govori, kad se u moju du{u ho}e uvu}i gadne slike, uvijek nepro- mijenjeno vidim sliku Madone s djetetom, onaj lijepi majesteti~ni i blagi izraz, ono usredoto~enje svega uzvi{enog. Molim Svevi{njega da mi pokazuje put k îsto}i, svemu Najvi{emu i Vje~nomu! Be~ko Novo Mjesto, 22. XII. 1914. 18 g. Zaklju~ujem dnevnik u akademiji. Slu{ao sam {to su djeca radila i {to jo{ rade u niòj realci. Rade uàsne stvari. Roditelji ~ine zlo~in, ako djecu od

43 sebe u takve {kole daju, gdje u~itelj samo predaje i kad iz razreda iza|e zaboravi da je jo{ u~itelj. To je upravo stra{no. Pepino me je osobito zavolio. Mnogo se je mu~io i propatio, dok se je iskristalizirao iz blata u kojem je dodu{e i on; jo{ nema one dubine koja promatra sve sa svoga stajali{ta. Svom du{om se zanima za egipatsku povijest, znade hijeroglife i èli postati egiptologom… Osobito je ~uvstven… Makar je jedan uvidio veli~inu ideje za kojom teìmo. Iako on jo{ ne zna da je to samo katolicizam, polako }e ve} uvidjeti. Bilo mu je -aimeni- drago, kad je mogao iskazati nekome svoje osje}aje… Obe}ao sam mu da }emo se dopisivati. Dnevnik zavr{avam i nadam se - molim Sve- vi{njega, koji je odredio put suncu i zvijezdama, smjer svakoj stabljici i zada}u svakom mravu - da i meni odsada pokazuje put k îsto}i, Velikoj umjetnosti, svemu Najvi{emu i Vje~nom. Neka se opet i opet probudi Faust, koji je ovdje kano zaspao. Brige, te{ke brige. Ho}u li jo{ na Badnjak biti kod milih roditelja? Najljep{a sve~anost, najljep{e uspomene se bude u djetetu kod borovog mirisa i svije}a. Bog.

Be~ko Novo Mjesto – Vojna akademija u kojoj je Ivan Merz proboravio tri mjeseca 1914. g. (U toj istoj gra|evini, koja je nekad bila carski dvor, bili su zato~eni prije svoga smaknu}a Petar Zrinski i Krsto Frankopan.)

44 [to je ljubav? Filozofske analize i razmi{ljanja o ljubavi, studij u Be~u 1915. g.

U sije~nju mjesecu 1915.g. Ivan polazi na studij u Be~. Po èlji roditelja upisuje se na pravni fakultet, premda je èlio studirati knjièvnost. Taj period njegova ìvota ispunjen je {irenjem kulturnih vidika. Mu~e ga vjerski i moralni problemi. Puno razmi{lja o vjeri, i napose o moralnim pitanjima, o ljubavi, o svome odnosu prema èni. No iznad svega dominira njegova te`nja prema umjetnosti, prema ljepoti. Zato ~e{}e nalazimo u dnevniku spomen na doìvljaje lijepoga u susretu s umjetni~kim djelima. Religioznost je u ovom stupnju njegova duhovnog razvoja jo{ usko povezana s umjetno{}u, koja dominira njegovim duhovnim intere- sima i horizontima.

Molitva Neoskvrnjenoj da ga u Be~u prati na svakom koraku Be~, 17. I. 1915. 18 g. 1 mj. Moja molitva sada ide Neoskvrnjenoj: neka me u ovom gradu prati na svakom koraku. Svaki moj hod i korak neka bude usmjeren lijepom. Uop}e, ho}u da se ovdje nasla|ujem samo u lijepom. Mislim najprije na kazali{te. Prijavit }u se za opere i nastojat }u da se u sve uzvi{eno zanesem. Isto je sa svim umjetnostima. Deviza je moja Kea- tova: A thing of beauty is a joy for ever. (Lijepa stvar je trajna radost.) Samo se Ljepotom dolazi do Izvora.

45 Be~, 18. I. 1915. 18 g. 1 mj. Neko ~udnovato u`ivanje imam u slikama. Madona i Isus su osobito lijepi. Ona kaplja krvi na glavi je u`asna. Svakako su religiozne slike opet najdublje.

Majko vje~na, daj da i nadalje mogu primati darove ljepote! Be~, 22. I. 1915. 18 g. 1 mj. Pi{em, a ne vidim {to pi{em. Dado{e mi na kli- nici atrofina. Zabrinut sam za svoje o~i. Krasno je ovdje. Gazdari~ina k}erka je inteligentna. Da osli- jepim, bilo bi stra{no. Bo`e sa~uvaj. Sav svoj du{evni svijet sam si stvorio gledanjem - i to da nestane! Za glazbu nisam toliko. Gledat }u da vje`bam gdjegod glasovir, da u~im komade napa- met, jer tko zna... Majko vje~na, Ti koja si utjelov- ljenje Poezije, svega lijepog i vje~nog, daj da i nadalje mogu primati darove ljepote!

Ne mogu shvatiti da }e u Pri~esti neizmjerni Krist biti moj Be~, 27. I. 1915. 18 g. 1 mj. U nedjelju je Pri~est. Ne mogu shvatiti, da }e Krist, Bog stvoritelj, Onaj za kojim sve te`i, koga ~ovjek u snu i na javi osje}a, Onaj jaki i svemo}ni, koji je dao kretnju svemiru, Onaj koji bdije nad svakom travkom i nad svakim crvi}em, - da Krist, kojemu su ~avle kroz noge i ruke probijali, na koga su pljuvali, Onaj koji je mrtve o`ivljavao i djecu volio, te kod svoje vlastite smrti sunce zamra~io i zemljom potresao, da }e On tad biti moj, da }e se razgovarati sa mnom, ~ovjekom, za koga samo ja pravo znadem. Po tome ba{ vidim, da je to On, jer pokazuje u tome svoju neizmjernu ljubav…

46 Po`udni pogledi na be~koj ulici Be~, 27. I. 1915. 18 g. 1 mj. [e}em se na korzu po rasvijetljenoj Kertnerici. Razni svijet, dame s golemim {e{irima, crvenim kapicama i bijelo-crnim cipelama, oficiri sa sjaj- nim dugmetima se {e}u. Svaki ~as prolaze auto- mobili, sad opet bicikli, autobusi i drugi. Sumnji- ve dame, stegnuta pasa u kapicama, crvenka- sto-plave kose preko u{iju, nekako se eklatantno vrzu me|u publikom. Neki mladi}, u kabanici s pucetima otrag, sivom {e{iru i {tapom s bijelom kvrgom ide za ovima, baca na njih po`udne poglede. One ne gledaju, nego se nehotice k njemu katkad okrenu i vrzu se dalje - mladi} za njima...

Sad sam uistinu vidio da ljubav postoji Be~, 31. I. 1915. 18 g. 1 mj. Ivanov {kolski kolega jo{ iz banjalu~ke gimnazije, Rudolf Plach, posjetio ga je u Be~u i u njegov dnevnik mu je upisao za uspomenu na odlazak u vojsku nekoliko misli: Mili (Ivane), sjeti se mene i moje prve ljubavi i ove ve~eri na kojoj sam Ti pro~itao pisma, koja za mene ostaju vje~na. Za spomen ti ostavljam rije~i moje Emilije: "Rudolfe! Za{to si tako daleko, sve mi suze na o~i naviru kad pomislim kako si daleko od mene. Ah! Kako bih `eljela da se pretvorim u vilu ili lastavicu, da se iznenada stvorim kraj tebe. ^ini mi se da bi ti imala puno toga kazati, a da do|e do toga opet bi mi se srce steglo, i ne bi ti mogla ni rije~i odgovoriti, zato ti crnim slovima na bijelom papiru pi{e: Rudolfe, ja te ljubim! Ta ljubim te i ponosim se Tvojom ljubavi, te molim Boga, da te moja ljubav usre}i i prati. Tvoja E." (Citat iz pisma Emilije Rudolfu Plachu, Merzovu prijatelju.)

47 Uistinu sam sav iznena|en toplinom i uvjerenjem ljubavi Emilije k Plachu i obratno. Ja, ~ini mi se, nisam sposoban tako dubokim ~uvstvima. U mene, àli Boè, mnogo vi{e radi razum, kriti~ko razglabanje i odgoj. I ono {to ja uvi|am da je u meni plemenito, to meni mogu}e nije iz ~uvstva, nego razum mi kaè, tako je dobro i tako radi. Uop}e, komplikacije u ~ovje~joj naravi, onaj vrag koji se u najdublje i najplemenitije stvari umije{a, toliko u~ini, da ~ovjek u ono posumnja, {to si je u du{i velikim trudom sagradio. Bio sam jutros u crkvi. Popodne u "Hrvatskoj" (hrvatsko katoli~ko studentsko dru{tvo u Be~u) ... Poslije toga je Rudolf Plach do{ao k meni. Otkrio mi je ljubav k Emiliji. Sad sam uistinu vidio da ljubav postoji, da su te sve ljubavne fraze izljev ~udnovatog, meni nepoznatog ~uvstva. Rudolf je primljen u vojsku. Za uspomenu mi je napisao iz Emilijinog pisma nekoliko vrlo lijepih re~enica. @ivot je krasan! Jo{ }u prekosutra na Pri~est.

Tu`ne uspomene na Gretu Be~, 9. II. 1915. 18 g. 2 mj. Na Gretu sam mislio. Rado bih oti{ao u stan njenim roditeljima da vidim poku}stvo, a osobito glasovir. Tu`ne se uspomene ve`u. - Bio sam u dru{tvu ZFV, komu je geslo "Omnes unum in Christo" (svi jedno u Kristu). Profesor luteranske teologije raspravljao je pitanje "Krieg in Christen- tum" (Rat u kr{}anstvu). Protiv rata je. Ja ne znam, da li sam za ili protiv. Mislim naime samo na rato- ve za oslobo|enje. Dana{nji rat je bio - kakav je sad - izbje`iv.

48 Meni je ljubav sfinga Be~, 18. II. 1915. 18 g.i2mj. Meni se sada poput Bazarova name}e pitanje, postoji li ljubav, da li to nije ne{to fiziolo{kog, tjelesnog. Tol- stoj nije~e ljubav k èn- skoj, koja je do sada opjevana. Turgenjev u "Oci i djeca" prikazuje Bazarova, kojemu poput Tolstoja razum kaè, da je ljubav samo animalna… A osjeti na Ivan Merz, sebi, da je ona ne{to student knjièvnosti drugo, neka ~ovjeku nepoznata strast, kojoj animalizam nije povod, nego strast koju prouzrokuju neke du{evne, ta- janstvene ènske osobine. Meni je ta ljubav sfinga. Razum mi kaè da ona ne postoji, a mislim li na Gretu, velim da ljubav postoji. Dodu{e, kod mene je imala animalne konsekvencije (ìvotinjske posljedice). Ipak, ja Gretu sada ljubim, a kako se osje}am iza njene smrti regeneriran, ~ini mi se da sad ìvi, ja bih kleknuo pred nju, molio bih ju za opro{tenje {to sam je smatrao za ìvotinju, no to je pro{lo i ljubav me k njoj vu~e. Ta ljubav nije prijateljstvo, to je ne{to drugo {to se ne da izre}i. Sfinga?!… Odrào sam predavanje u "Hrvatskoj". Nije bilo nikakve debata. Ti ljudi nijesu na svom mjestu. Oni psuju, ganjaju djevojke i ne razlikuju se od ostalih. Ne znam za{to su furtima{i (~lanovi katoli~ke organizacije), kako misle obra|ivati novo tlo

49 na katoli~ki na~in, kad su djelom ne-katoli~ki. Uop}e nemaju onog dubljeg naziranja na svijet. Ne pro`ivljavaju probleme nutarnje borbe i nutarnjeg usavr{avanja.

Skapavam od è|i za ljepotom Banja Luka, 28. II. 1915. 18 g.i2mj. Sutra se vra}am u Be~. Nezadovoljan sam. Evo u koji osje}aj sam se prenio: Uìvam u slici, uìvam u Wagnerovoj operi. U svemu lijepom uìvam i skapavam od è|i za ljepotom. Iza svakog uìtka prenem se, vidim nisam ni{ta uradio, a tu je toliki posao. Ho}u rad, silni rad, koji }e me obuzeti da ni{ta ne}u misliti. Mogu}e sam rad moè dati zadovoljstvo; to jest on ne daje da se u ~ovjeku diè svijest nezadovoljstva. Radi, mu~i se i radi sve uvijek. Ne misli! Budi ma{ina.

Te{ko je proniknuti u bit ène 4. III. 1915. 18 g. 3 mj. Danas direktno osje}am da du{a postoji. ûdim se da je moje ja, ono {to mene ~ini, zatvore- no u tijelo, po kojemu svijet mene poznaje. Imao ja koje god tijelo… ostajem onaj isti. Promatraju}i ljude, ne bih uop}e smio gledati na vanj{tinu, nego bih trebao proniknuti u du{u… Kod promatranja ènskih silno je te{ko proniknuti u njihovu bit, jer magnetizam lijepih formi kvari ~ovjeku ~isti pogled. Morao bi se ~ovjek istom probiti do one visine, da kad promatra svaku ènsku nema ni najmanji osje}aj da gleda ènsku. Istom onda se moè otkriti Ewig Weibliches (vje~no ènsko). Prije ne.

50 Ne{to mi veli: stani, zlo ~ini{! Be~, 10. III. 1915. 18 g. 3 mj. Svije}a gori na mome stolu. Skoro }e pono}. Jo{ ~ujem glazbu, vidim mrtvog Werthera i zimski pej- sa`. Bilo bi zanimljivo opisati dojam Werthera, analizirati ga, ali analiza samoga sebe mi se ~ini za ovaj ~as mnogo va`nija. Radi se o ovim re~enicama iz Rainer Maria Rilkeovog djela o Rodinu. Slijedi op{iran citat iz toga djela u kojem Rilke opisuju}i Rodinove kipove, govori o tjelesnoj privla~nosti i ljubavi bez ikakvih moralnih ograda i normi. Radi se samo o udovoljavanju nagonu. Merz potom nastavlja: Pristanem li na ove misli, zna~i, da svu svoju ideologiju bacam i da si po~injem graditi novu. Ove rije~i drmaju egzistencijom morala. Drmaju li? Krasna su gola tjelesa Rodinova. Istina je da je nagon k èni prirodni nagon. No, Boè, je li ovaj vi{e umjetni~ke naravi? "Ist wie ein Schatzgra- ber" (kao kopa~ blaga)? U no}i tiho ustaje, {ulja se do njena kreveta. Lijepo izgleda... Krasna igra prirode. Ali za{to gledati; treba to sam doìvjeti. Za- mislim se, da se ja {uljam krevetu... Ali jao, {to je u meni: demonskom silom me vu~e k njoj, a ne{to mi opet veli, stani, zlo ~ini{. O ove dvije stvari se radi, ho}u li oti}i k njoj i u zagrljaju na{ih tjelesa piti slasti… I u toj slasti ìvjeti, umrijeti… I ni u ovoj slasti ne}u na}i zadovoljstvo. Ovaj silni, de- monski uìtak nas drì, a najednom se dignemo. ûjem: Memento mori - sje}aj se da }e{ umrijeti. To, {to te toliko drì, pro}i }e, samo ne{to }e ostati i poslije tebe, ali ono {to }e ostati nije u ovim de- monskim ~asovima uìvalo. Ne uìvati, zna~i boriti se proti prirodi, dapa~e zanijekati je. Osje}am tvrdo da jest poslije smrti ìvot i da ovaj demon- ski ìvot s onim veze nema. On postoji samo radi

51 principa pravednosti. Pravednost nije princip, nego je iskra u nama i veli, ako ne{to ho}emo posti}i moramo pregarati. Rodinovi kipovi su krasni, sjajni, bukte}i `ivot i ~im su ve}i i sjajniji, to je za nas ve}a dika, ako smo veli~inu toga prolazno- ga sjaja suzbili, poradi onoga za sada jo{ neosjet- ljivoga sjaja vje~ne ljepote.

Svladavati zavodljivost ènske ljepote Be~, 10. III. 1915. 18 g. 3 mj. Uop}e sam do{ao do zaklju~ka da je borba proti modernim nazorima u meni, ~ini mi se, dovr{ena. @ivot mora da nam je `rtva, da mnogo lijepoga ni ne gleda. Sad se mora dakle osuditi {to sam u operi gledao lijepu dekoltiranu damu, da se je ~ak zarez vidio. înjenica je da ènska ljepota ima ne{to o~aravaju}e, lijepo na sebi, i poradi tih prolaznih trenutaka gledanja moramo zauvijek zatvoriti o~i i gledati samo na vje~ni sadràj. @ivjeti je silno te{ka borba koja traì pregaranje, ne gledanje lijepoga. Radi ove borbe ima i ~ovjekov ìvot vi{i sadràj. Boriti se protiv nagona k divnoj èni, svladati ga i uspeti se do visine ~ovjeka, koji nagon vi{e i ne osje}a, nego na ènu gleda kao na sebi ravna mu{karca, zna~i izvoj{titi najve}u pobjedu. Mnogo ljudi je stradalo jer ih je pridobila demonska ljepota ène. Mo`da je i mene skoro. Ali od sada velim, o~i zatvoriti i ne traìti ovaj princip ljepote koja je samo ovdje, da uspostavi borbu kojoj je nagrada vje~nost… Princip Rodinove umjetnosti je "l'art pour l'artizam" (umjetnost zbog umjetnosti). Ovaj nije opravdan, jer je glorifikacija vraga, glorifikacija one ljepote, koja je vidljivi, ~asoviti, sjetilni uìtak. Glorifikacija je prolazne prirode koja razaraju}i

52 gradi. Umjetnost ima glorificirati uspjelu borbu proti ove ljepote, ali ako li ve} ovu ljepotu obra|uje, ne smije biti tendencija njena glorifikacija, kao da druge nema, nego se onda treba prikazati kao jedno zlo, koje proizvodi dobro. Ovdje susre}emo Ivanov izraz "demonska ljepota ène". Kako treba shvatiti taj izraz? Kad se on ~ita u kontekstu, moè se jasno uo~iti da Ivan nije protiv èn- ske ljepote kao takve, ta sav je ~eznuo za ljepotom i umjetno{}u! Nego ènska ljepota za Merza je u toliko "demonska" ukoliko ~ovjeka zavodi na moralno nedopu{teno ma{tanje, traènje veze s njome, {to moè zavr{iti u grijehu bludnosti. Kad je upotrijebio taj izraz "demonska ljepota ène", Ivan je sigurno imao pred o~ima one Isusove rije~i iz Evan|elja: "Tko god s poùdom pogleda ènu, ve} je s njome u~inio preljub u srcu"(Mt 5, 28).

Da li je opravdano prikazivanje aktova i seksualnosti u umjetnosti? Be~, 12. III. 1915. 18 g. i 3 mj. Je li opravdano da se u umjetnosti glorificira sjetilnost, pa makar i u najblaìm crtama? Ili, smije li se slike iz sjetilnoga - slobodno da kaèm seksualnog - ìvota uzeti u pomo} ako se ho}e sim- bolizirati ili prikazati koji du{evni osje}aj, koja ideja? Tolstoj veli, da su sve umjetnosti samo izraz sjetilne ~e`nje, i da je poradi toga ona neopravda- na. Donekle on ima pravo. Ples, kiparstvo, slikarstvo, glazba i knjièvnost to su bile. O arhitekturi dvojim. Ples, kako rekoh, doveo je do izroda. On je postao ~istim tjelesnim uìtkom (stari Rim). Ovakav je ples svakako neopravdan. No u dana{njim se salonima igraju plesovi koji nisu uìtak, ali koji najrafiniranijim pokretima iz-

53 raàvaju èlju za uìtkom. Cilj je jednostavno sjetilnost. Ali iz toga ne izlazi da je ples neopravdan. On mora predo~iti vanjskim gibanjem du{evne situacije, dapa~e prikazati prijateljstvo, ljubav i.t.d. Kod toga se ~ovjek mora tijelom posluìti; ne bi ~ovjek smio ni zamjeriti, ako bi jedna to~ka toga plesa bila i poljubac. Ovaj moè izraziti solidar- nost du{e. Ples je umjetnost, izraz te`nje k vje~noj ljepoti, a ne sjetilnost. Je li u kiparstvu opravdan akt (golo tijelo)? Sam si glede toga nisam na~istu. îni mi se da jest. Ali akt se sam ne smije upotrijebiti za prikazivanje sjetilnosti, nego - uzet }emo opet ljubav - on treba da je sredstvo za prikazivanje du{evnih veli~ina. Rodinov Poljubac ne prosu|ujem kao Rilke koji veli da je ovdje prikazana ljubav, koja mu{ki spol vu~e k ènskome; tu je prikazan izraz ljubavi u du{evnom smislu. Sva- ko se du{evno stanje odraàva na vanj{tini, tako se ta privrènost u Rodinovom Poljupcu odra- àva i u aktovima. Mogu}e da imam krivo. (Nastavak u sljede}em odlomku.) Za{to je priro|ena stidljivost u ~ovjeku? Be~, 12. III. 1915. 18 g. i 3 mj. No uzmimo Sindingov Poljubac. Sinding je dubinu ljubavi bolje prikazao, samo {to ne raspo- laè tehni~kom vje{tinom kao Rodin. Rodinov akt bi mogu}e jo{ gdjekoga pobudio na sjetilnost. Sin- dingov nikada. Uop}e, zar gr~ki kipovi bude sjetilnost? Nikada. Zato velim akt u umjetnosti je opravdan, samo ovisi o tendenciji za{to se upotrebljava. Ako bi ~ovjek htio, mogao bi napraviti lice koje budi na sjetilnosti. Ali ovo je pitanje iza- zovno: za{to je priro|ena stidljivost u ~ovjeku. Ako je akt dopu{ten i ne pobu|uje na sjetilnost, za{to uvi|am da djevojka koja bi mi se otkrila, zlo

54 ~ini. Ovo skroz naravno pitanje pobija sofizme i u korist aktova. Ni do ~ega nisam do{ao, zavr{a- vam to pitanje za sada velikim upitnikom. Vrije- me }e ve} svoje pridonijeti. înjenica je da jedna Madona lo{ijeg slikara mnogo vi{e odu{evljava i ostavlja ja~e remini- scencije nego akt Velasqueza. Ovo ve} prikazuje {to je prava umjetnost. Mi ljudi se uvijek bavimo tim nesretnim pitanjima o du{i i tijelu. Nikad kraja i konca. ôvjek ne moè povu}i granice jer je oboje. Miciki se Rilke svi|a: "Man muss nicht so eng- herzig sein" (~ovjek ne smije biti tako uskogrudan), veli ona kad sam joj rekao da se moji nazori o svijetu ne slaù s Rilkeovim. Ako ona drì da je ìvo- tinjski nagon ~ovjeka heroizam i prirodna ljepota - princip dobroga - to bi ona morala biti nemoral- na. A uistinu nije takva. Dana{nje doba je sama opre~nost.

Be~, 17. III. 1915. 18 g.i3mj. Ju~er sam se zavjetovao sv. Anti da dva mjeseca - do 15. svibnja - ne}u jesti kola~a, samo da mi se o~i unormale. Daj, Bo`e!

Sustav protekcije i nemorala mora stradati Be~, 4. IV. 1915. 18 g.i4mj. Na veliki petak pohodio sam neke crkve. Sun- ce je sjalo, lijepo i àlosno. Na svim licima, na svakom podsmjehu ljudi raznih kategorija, bilo je ne{to àlosnoga. Danas sam bio na Pri~esti. Posli- je podne u Badenu. Ve} sam se bio zaèlio prirode... Po parku je divno. Krasan je pogled na valo- vita brda, prethodnike Alpa… Po{ao sam na stijene, gledao u dubinu, dolje na cestu i obuzela me je

55 bila èlja da imam krila pa da lebdim iznad toga bezdana. Na rati{tu je zlo. U glavnom se taboru to~i {ampanjac! Mostar i Sarajevo se ispra`njuju. Pre- misl je ve} u ruskim rukama. I to je uistinu sve zbog onoga gospodina u "Zlo~in i kazna" {to je tako bezobrazno stao pokraj klupe i gledao na pija- nu djevojku koju su mu{ki obukli. Mi nemamo kruha. Philistar ho}e kola~a, imaju bra{na. Jo{ jednom: U glavnom taboru se pije {ampanjac… Sustav protekcije, nemorala mora stradati. Toliki narodi }e proplakati i u crno se zaviti; namjesto da se uìve u rastu biljaka, u letu zvijezde, u ljepoti Madone, ljudi bludni~e po cijelom Be~u. Patrio- te, pobijedit }ete - nadajte se! Traìo sam ne{to ènsko… Be~, 8. IV. 1915. 18 g.i3mj. "...No u svem {to sam razmi{ljao, u svem {to sam osje}ao, tajila se na pola osje}ana, stidljiva slutnja ne~ega novoga, neizrecivo slatkoga, ènskoga..." (Turgenjev: "Prva ljubav") Mogu}e, da sli~no osje}am, jer sam sav pod dojmom Turgenjevljevih ~uvstava. Mislim, da }u sutra mo}i zapo~eti pisati o Turgenjevu. Toliko sam djela pro~itao da su mi se mnoge scene u glavi ispremije{ale, no ~ini mi se da je plan zgodan. Najprije prikazati odraz Turgenjevljeva ìvota u njegovim djelima, onda analiza triju grupa (ljubavne, individualisti~ke i socijalne), a na kraju izvesti op}e karakteristike Turgenjeva, kao sliku moderna, svestrana ~ovjeka… Umoran sam po{ao Petrovi}u. Upravo - da istinu re~em - ne njemu. Vuklo me je... Traìo sam ne{to ènsko... Pa i na{ao sam. Lijepa nije ni naj-

56 manje, ali one rije~i, smijeh... sve uop}e me je pod- sje}alo na Gretu. Dapa~e joj je ona nalik. No drugi put o njoj! Silno mi se svi|a upravo zato {to je puna svega onoga ènskoga, stidljivoga, tajnoga... Zavjet sv. Anti nisam to~no drào. S kime se ja {alim? Stvar je ovakva. Od ku}e sam primio kola~a, a ja ih jedem da kruha ne moram kupovati ina~e ih ne jedem. Drìm da nisam krivo u~inio, jer u zavjetu je da }u nastojati {to manje jesti. Boè, daj da nisam zgrije{io.

Narodna umjetnost i eroti~ni elementi Be~, 15. IV. 1915. 18 g.i4mj. T. mi je pri~ao dirljivu scenu iz bludili{ta. Jed- na je tamo, valjda ju je siroma{tvo onamo natjera- lo. Kada se podaje, uvijek pla~e. Uistinu i me|u ovim ljudima ima plemenitih ~uvstava. Evo iz- vatka iz nekih karakteristi~nih narodnih pjesama. (Slijede citati iz narodnih pjesama.) Krasne su to pjesme iako u sebi kriju mnogo eroti~noga. No sam pla{ljivi i lijepi karakter djevojke u njima se krasno zrcali. Naravna stvar, nije to ona prava ljubav koju je kultura oplemenila, nego je naivno naravna, u koje su du{evna svojstva tijesno vezana s tjelesnim ~inima. Kod toga ~ovjek opet ne smije misliti na najgore. To su poljupci, zagrljaji, i milo- vanja. Narodna umjetnost je svakako velika.

U parku na svakoj klupi jedan par…. Be~, 17. V. 1915. 18 g.i5mj. @ivot mi je veliki upitnik. Od dana do dana se gubi moja djetinja vjera. Ono prija{nje razlikovanje izme|u dobra i zla mi nedostaje. Pitam se je li ono {to sam prije dr`ao dobrim uistinu dobro. [to je to uistinu dobro, postoji li dobro? Svi ovi na-

57 zori o svijetu, nisu li oni samo predrasuda. I uvijek tako ìvim i pitam se. Samo ono {to pred sobom vidim, uvi|am da postoji. Evo {to vidim: [e}em se na ve~er po parku i gledam gdje je na svakoj klupi po jedan par, gdje se jedno uz drugo sti{}u, gdje se sretno smiju, ljube... Fakti~no ovaj prirodni zakon postoji, zakon ljubavi. (Rije~ ljubav sada upotrebljavam u smislu sjetilnog nagnu}a muà i ène). Na ove parove ne gledam vi{e prija{njim okom. Negda sam drào da je to strast, da je to slabost, ljudska nekarakternost koja se podaje uìtku sjetilnog. Ovako na taj temeljni prirodni zakon vi{e ne mogu gledati, iako znam da sam se u ~asovima kada sam promotrio taj ìvot iz blièga (akademija!) gnjusio toga gada i blata. Za opravdanje ovoga principa moram se pitati postoji li Bog ili ne? Onda {to razumijem pod imenom Bog? Fakti~no je da On postoji, da ga osje}am oko sebe u sebi, tu, ovdje, ondje, svagdje. Njegove melodije drè i napunjaju sav svemir. Svaki ~ovjek }uti dah ne~ega ve}ega i vje~nijega, upravo kako razum pridome}e vje~noga u oba smjera. Dakle Bog postoji. Onda se pitam {to je taj Bog, kakav je? Moèmo li se moliti? Je li on osoban? Na ta pitanja nam odgovara na{a nutrina u pojedinim jednostavnim slu~ajevima… (Nastavak u sljede}em odlomku.) Na{a vjera mora biti putokaz ìvota – ili katolik ili ni{ta! Be~, 17. V. 1915. 18 g.i5mj. Kad Bog postoji, ve} slijedi da na{ ìvot ima svrhu. Onda treba jo{ pomisliti na ne{to na {to ljudi ne misle i {to bi ih moglo lako dovesti do prave spoznaje: da }emo umrijeti. Nekoga silno volimo i taj umre. Nikad, nikad ga vi{e ne}emo vidjeti. Pa

58 mi sami puni smo misli, sumnja, te`nja, mnijenja, cio du{evni svemir, na{e Ja je sredina oko koje se sve okre}e, koja prima i razvrstava dojmove; sve mi to doìvljujemo, katkada se mu~imo i pati- mo… i sad najednom umremo. Za{to bi sve ovo? Za{to toliko misli i te`nja, kad je sve uzalud, kad propada u ni{ta, kad du{a nije zaseban element, koji je zatvoren u bocu poput duha u "Diable boi- teux-u". No, to ne moè biti. Kada je u prirodi sve tako sjajno ure|eno, mora biti i vje~nost na{ega ìvota u smislu pravednosti. I uistinu to je, i u to vjerujem i u ~asu kada ovo djetinjom vjerom osje}am, kada se gnjusim zla i kada se topim u molitvi, ostaje u dnu du{e opet ona sumnja; onaj veliki upitnik zadnjeg Adama. Za{to? [to? I opet uza svu sumnju vjerujem! No, nije dosta samo vjerovati. Na{a vjera mora biti sustav, mora biti putokaz ìvota, zato da ne radimo proti principu pravednosti i vje~nosti. Re- ligije daju sustave. I ja kaèm: "Aut catholicus aut nihil" (ili katolik ili ni{ta). U ovom pogledu nije u meni nikada postojala ni najblaà sumnja. Znam i osje}am da je katolicizam jedina prava vjera. O drugima nisam nikada ni mislio da bi bile bolje od katoli~ke… (Nastavak u sljede}em odlomku.)

U èni traìti samo ono {to je vje~no Be~, 17. V. 1915. 18 g.i5mj. I sada je krajnje vrijeme… da pomislim da je Netko poradi Istine umro za me na kriù. I trgnut }u se i vidjeti da su te djevojke u parku, ti muèvi i lijepe forme, samo gadna strast, da to nisu ljudi s te`njama i bolima, nego da su jednostavne ìvine, koje se od ostalih ne razlikuju. I ja ne smijem takvo {to opravdavati, jer znam da je onaj princip na-

59 Be~ -Schönbrunn, carska pala~a gnu}a muà k èni samo poradi na{e du{e ovdje, jer na{a du{a je mi - koja se usavr{ava i diè. Ovaj negativni princip ljepote, to zabranjeno drvo raja je svojom ljepotom ovdje samo da stvara od nas ljude. I gledat }u da se probijam da na ènu ne gledam kao na lijepo tijelo i k njoj me njezina vanj{tina ne smije vu}i. Othrvat }u joj se i u njoj }u traìti samo ono {to je vje~no. I doista, sad opet osje}am da vjerujem, da vjerujem katoli~ki, da Majka Bo`ja nije Venera i da sam sav sretan {to sam opet do{ao na pravi put. I promatraju}i ìvot znat }u {to je plemenito, {to nije, {to je moral, a {to nije. I ovako sam proveo ~uvstvenu analizu, a da sam se drào svete re~enice "Po plodovima se zna kakvo je drvo", do{ao bih na~inom razuma, znanosti, umjetnosti i poglavito historije do rezultata, da jedna stanovita istina postoji, da se ona kroz cijelu historiju vu~e i da su sve ljudske te`nje i bludnje upravo lutanje oko katolicizma, kojeg je malo tko pravo osjetio. I uz ovo sve {to vjerujem, ~ovjek sam i sumnja na dnu du{e ostaje i ona me ja~a, jer je uzrok du{evnoj borbi i provjeravanju koje kao ~ovjek proìvljujem.

60 Gledaju}i tjelesne forme, zaboravljamo na du{evno Be~, 19. V. 1915. 18 g.i5mj. Kod muslimana je skrivanje èna sjajna ured- ba. Bit }e to da ima svoj duboki razlog… @ena se treba skrivati ako ne}e da navede na grje{nu pomisao. Gledaju}i uvijek tjelesne forme, zaboravljamo na du{evno. Nehotice ~ovjek uvijek gleda ènsku. Poradi toga se moramo probijati, na nju gledati isto kao i na mu{ko; treba dotjerati do toga da pred sobom ne vidim ènu s tijelom, nego nju s njezinim du{evnim sposobnostima. Mnogo to stoji truda i borbe, dok se ~ovjek probije do tako uzvi{enog stajali{ta.

Ljubav izmije{ana sa sjetilnim uìtkom Be~, 21. V. 1915. 18 g.i5mj. Evo me upravo s Wagnerove opere Tannhäu- sera. On je dijalekti~an, ~ovjek je. Ljubav ne promatra jednostrano. Njegov duh teì za vje~no ènskim, za Jelisavetom, ali se on zaustavlja na re- alnosti. I ljubi ènu poput ~ovjeka. Njegova je ljubav izmije{ana sa sjetilnim uìtkom. To je tragika ~ovjeka; potone u najve}e dubine, a onda opet iz ovih teì gore, ~ak do Marije. Ova se dva principa bore i princip du{evni, vje~ni, pobje|uje lijepi svijet prirode i strasti. Bog trijumfira. Jelisavetina vje~no ènska ljubav je uni{tila Veneru: pomolila se za Tannhäusera, svoj vidljivi ìvot poloìla je za nj na oltar i otkupila je Tannhäusera. Wagner nam je dao u Tannhäusera sveop}u ljudsku borbu: borbu spolova, borbu koju iz dana u dan proìvljujemo, borbu koja nas uvijek diè i usavr{ava. I Jelisaveta je pobijedila; tu nam je po-

61 kazao kamo ~ovjek treba te`iti ako ho}e da bude ~ovjek...

Nije li ~isto}a predrasuda? Be~, 22. V. 1915. 18 g.i5mj. Cijelog dana sam razmi{ljao za{to smo na svijetu, za{to je Bog na{u plemenitu du{u stavio u gnjusno ìvotinjsko tijelo. To ja sve znadem i mu~im se i vrije|am Madonu, vrije|am svijet, a opet se borim. Pojam idealne ljubavi, ideala djevojke sve tone gledaju}i oko sebe realnost: gnju- snost i plitkost toga svijeta, koji podaje sve na vanj{tinu. Te ène s probijenim ~arapama, nate- gnutim haljinama, da se svaka forma vidi, tako da bude ìvinski osje}aj. Pojam idealnog je àliboè samo pojam; ne nalazim ga u svijetu koji me sada okruùje. Oh, ta sumnja, prokleta sumnja! Za{to da je ~isto}a upravo dobro? Nije li to predrasuda. Pa {to je uop}e "Dobro", o kojem se toliko govori. To su te sumnje, no svejedno osje}am u mom sveti{tu - srcu - uvijek ~uvam i osje}am iskru ne~ega, nedoku~ivoga, nevidljivog, nepojmljivog, Velikog…

Cijeli dan me mu~ila grozna strast Be~, 25. V. 1915. 18 g.i5mj. Ju~er me je cijeli dan mu~ila grozna strast, sve me je tjerala da letim i da se proti nje borim. Ideale mi moje ona kalja i u blato vu~e... ~isto}u moralnu - du{evnu. Katkada me tako reku} blamira. Na ve~er sam uvijek pun tako sjajnih misli, tako plemenitih namjera; }utim direktno ne{to nadze- maljsko, osje}am da ono postoji. Kad se pojavi bijeli dan, zaboravljam sve lijepe odluke, sva okolina, sve vidljivo na se vu~e pozornost, tako da se

62 ~ovjek vlada instinktivno - ve}inom dosta zlo. Moja molitva ide Svevi{njemu, te sv. Anti, da mi se smiluju i o~i pobolj{aju, samo da mogu ~itati i raditi koliko mi srce teì. Mnogo, jako mnogo toga ima {to trebam saznati. Modernih, u~enih je neprijatelja sa sviju strana, a treba se proti ovih boriti dubokim sredstvima. Boè, svoje o~i }u upotrebljavati samo za gledanje lijepoga i za uzvi{ene svrhe, pomozi mi zato, molim te! Be~, 27. V. 1915. 18 g.i5mj. O~i, jadne moje o~i. Vidim da se moje gledanje svijeta opet produbljuje; ìvinske nagone sam jako potisnuo, tako da sam ih i zaboravio. Ideal ène se opet jasnije razvija. îni mi se da sam zaljubljen u Rozu Be~, 7. VI. 1915. 18 g.i6mj. Ivan je posjetio rodbinu s o~eve strane u Plzenu u ê{koj. Ondje je upoznao jednu svoju daljnju ro|aki- nju Rozu, koja se {koluje u jednom samostanu ~asnih sestara. Jutros sam do{ao iz Plzena. Od ~etvrtka do nedjelje na ve~er od 3. do 6. VI. 1915. bio sam ondje. Rezultat je da sam, ~ini mi se, zaljubljen u Ro- zu. Mogu}e bi valjalo da svoja ~uvstva analiziram i da poku{am izlu~iti bit ljubavi. Najprije se pitam: Je li ljubav grje{na? Odgovor je teàk. Prije sam naime drào da je ljubav onaj isti osje}aj koji postoji izme|u brata i sestre. No, to nije tako. [to bi ona drugo bila? Neki je ~udnovat osje}aj koji nas vu~e k ènskom, ne pitaju}i mnogo razum da li bi}e kojemu smo skloni posjeduje du{evne ljepote o kojima smo toliko sanjali. Kada je tako, slu{ajmo {to veli Bazarov: ljubav je fiziolo{ki proces... Po tome je na{ odno{aj, tj. nagon muà k

63 èni skroz ìvotinjski. Tako sam i ja prije mislio, no to nikako ne mogu pomisliti. ôvjek nije ìvo- tinja, moj je princip, no ipak osje}am neku sklo- nost, ljubav k djevojci, a da mi je kod toga misao kano biser ~ista. Dodu{e ovaj du{evni osje}aj ima tjelesnu podlogu. Ona mi se svi|a jer je lijepa lica, a i tijela. No ljepota lica, bolje re}i izraz o~iju, stvara u nama simpatiju, on je donekle izraz nutrine. Nije velik prijelaz od ovog du{evnog odno{aja prema ìvotinjskom: Prisloni li se samo tijelo, ve} i nehotice elektrina ide kroz ~ovjeka... Mogu}e je to jo{ zbog nesavr{enosti. I kod doticaja tijela moralo bi nam tijelo ostati ravnodu{no. "Moramo biti kao jedno od onih malenih". Mogu}e da sada shva}am ljubav, ènu, kao sredinu kulture svih vjekova. Ovaj du{evni odnos je stvar velika djela, on je u planu Bo`jem. Narav- no pjesnici su korak u~inili i dràli da je ljubav onaj sjetilni uìtak, oni trnci {to ~ovjeka prolaze. No svakako su se prevarili; ono {to daje ~ar njihovoj poeziji je ono du{evno, vje~no {to su opjevali, dapa~e ono vje~no {to prolazi kroz sjetilni uìtak, drè}i da je ovo ljubav, do~im je ona ono nevidljivo, nepojmljivo u njoj…

Treba krvave borbe da se ne potone u obi~nom svijetu Be~, 7. VI. 1915. 18 g.i6mj. Jednom sam pohodio Rozu; u subotu sam je doveo iz samostana Chotieschau-a ovamo. Samo- stan je povoljno utjecao na njen du{evni `ivot, dobra je kr{}anka. No znam, dok izi|e iz samostana, rasplinut }e se ovo. Lako joj je govoriti o uvjerenju u kr{}anskom samostanu. Dok do|e u svijet i nai|e na zapreke, podle}i }e. Treba krvave borbe,

64 da se ne potone u obi~nom svijetu. Lijepo govori francuski, svira glasovir i violinu. Produbljene inteligencije ba{ nema, no posjeduje smisao za ljepotu. @eljna je znanja, rado bi studirala glazbu. Jako je volim. Kad je i{la sa mnom ispod ruke, kad smo skupa gledali slike, napokon, kad mi je ona dala opro{tajni poljubac, bili su to lijepi ~asovi za me. No ona ne zna za moje osje}aje, a ona me voli, no {to imam od toga, kad to nije ljubav… Samo- stan Chotieschau je krasan. ^asne sestre su sama du{evna ljepota. Grofica Kleist, kneginja Lobko- witz, slikarica, umjetnica na glasoviru i violini i drugih ima. I sve su tako ponizne i pokorne. Roza nema altruisti~kog odgoja. Velika {teta.

[to je napokon ljubav? Be~. 9. VI. 1915. 18 g.i6mj. Gledaju}i u umjetnosti gdje se dvoje ljubi, ~ini nam se naravno. O tome valjda i ne razmi{ljamo: kao da to mora biti. [to je napokon ljubav? Za{to postoji ljubav izme|u mu{kog i `enskog? Da ljubav nije utopija? Da, naime, ljudska narav koja u sebi ima to nagnu}e da sve poljep{a, da nije i obi~nu strast pretvorila u ljubav? Kad sam sebe promatram, ~udim se i pitam nije li ta moja ljubav samo izmi{ljotina, mora li to tako biti? Sâm sam sebi smije{an kad bih si rekao da sam zaljubljen: da se osje}am privu~en k drugom bi}u. Ljubav bi valjalo studirati, kod pjesnika - ponajprije kod Shakespearea, jer je on silno ozbiljan: Hamlet! Bar njegova Ofelija i Hamlet su od svih kazali{nih ko- mada do sada u~inili na me najdublji dojam (Za- greb!), - onda kod filozofa, napokon kod ljudi (tzv. dobrih i zlih jer tko mi ka`e da dobro ili zlo nije predrasuda?), i na samome sebi.

65 Problem ljubavi je zanimljiv Be~, 12. VI. 1915. 18 g.i6mj. Vidim da sam se probio do prili~nog stupnja visine. @ivot promatram i pitam se uvijek, za uzrok svega {to pokre}e. Problem ljubavi je osobito zanimljiv. Ve} poradi toga je moje gledanje ènske ve} prili~no visoko, {to moja strast vi{e skoro ne govori, nego objektivno, hladno sve promatram. Ljubav - obi~na fiziolo{ka pojava? Be~, 15./16. VI. 1915 18 g.i6mj. I nakon zavr{ene mature Ivan Merz je ostao u vezi sa svojim srednjo{kolskim profesorom hrvatskog jezika Ljubomirom Marakovi}em koji je na njega od svih profesora najpozitivnije odgojno djelovao. Za vrijeme studija s njime je nastavio op{irnu korespondenciju o knjièvnim, moralnim, umjetni~kim i vjerskim temama. Ovdje donosimo izvadak iz jednog Ivanova pisma u kojem govori o problemu ljubavi. Dragi gospodine profesore! "Obla~je zastire nebo; ki{i nema svr{etka. Ja ne znam, {to s' u meni budi, namjeru ne poznam Njegovu. - Dublje munja prevla~i mrak preko oka i srce tapka za sta- zom, na koju glasovi zovu ga no}ni. - Svjetla! O, gdje je svjetlo? Raspali na ~e`nji ga goru}oj vatri. Grmi, vjetar zavijaju}' kroz prazninu se baca. Mrka je no}, crna ko' kam. U tami nemoj da satovi pro|u. @ivotom svojim svjetiljku zapali Ljubavi." (Gitanjali!) Drìm da svaki ~ovjek katkada ovo proìvlju- je. Grozne sumnje ho}e da razore cijelu zgradu du{evnog svijeta, koju si je ~ovjek tolikom mu- kom sagradio. Sretno je ova stra{na oluja pro{la i sunce se pokazalo u do sada nevi|enom svijetlu. Sad se istom mogu podi~iti da sva moja ideologija nije preuzeta od drugih, nego da sam ju krvavo

66 izvojevao.- Znam da nutarnje borbe jo{ nisu dovr{ene, no svim zlim vanjskim i nutarnjim utje- cajima prkosim; jer sam uvjeren da samo boljemu vode… Prili~no me naime zaokupilo, da ne kaèm mu~ilo, pitanje ljubavi (obi~ne!). Uvijek kod toga mislim na Basarova i pitam se nije li ona obi~na fiziolo{ka pojava. Razum mi kaè, da nije, jer iz povijesti, knjièvnosti, a osobito iz narodne umjetnosti (Niebelungen Lied) izlazi, da je ona ne{to du{evno, koje je jedino prava ljubav. No, ovo je tako re}i samo na papiru, to jo{ ne osje}am ìvo, kao mnoge druge stvari. Tuma~im si ljubav tako: Du{a muà je u jednom smjeru nedovr{ena, a u drugom opet savr{enija od ènske du{e. (Muù naime nedostaje "das Ewig - Weibliche", a èni ono samosvjesno, borbeno u muà "Ewig - Männliche" bismo mogli nazvati!) - Poradi te nesavr{enosti jedno teì za drugim i ta ~e`nja je ljubav. Zanimljivo je to, da ima mnogo pjesnika (osobito Musset), koji su posve nemoralno ìvjeli (sa Sandovom osobito) a opet su nam dali tako veli~anstvene ljubavne pjesme. Ovim se je pjesnici- ma ~inilo da je ljubav, taj sjetilni osje}aj, pomije{an s ne~im du{evnim, dok su njihove pjesme stvarno velike, jer izraàvaju samo ono du{evno i vje~no kod ljubavi. Sam sebe promatraju}i, osjeti se tako ne{to sli~no, bar se dnevno obistinjuju rije~i Goet- hea: "Das Ewig-Weibliche ziet uns hinan" (vje~no-ènsko nas privla~i).

U prolaznoj ljepoti tra`iti ono {to je vje~no Be~, 18. VI. 1915. 18 g.i6mj. Uglavnom sam veseo, dobre volje, osobito po danu. Veselim se svjetlu. U no}i rano izlazim. Zle misli me kao furije gone; naime, ovaj Be~ je

67 uàsno frivolan grad. Na ve~er se vidi - bar ja tako vidim - samo pli}inu, gadne, gre{ne poglede… Prekju~er sam dobio od Ljube (Marakovi}a) pismo. Izvanredno me je razveselilo… Njegovi nazori o umjetnosti su sjajni iako jo{ nisam na ~istu s njima. Znam da je Dobro, Lijepo i Istinito u metafizi~kom pogledu jedno: Bog. Vidim da je Rodin lijep, no nije istinit, a glede dobrote indiferentan. Druga su djela opet istinita a zla, neka opet lijepa a zla itd. I veza bi se morala na}i. Istina je da se ovdje radi o prolaznim ljudskim djelima i da je na{e poimanje ljepote jako promjenljivo. Poradi te prolaznosti ove se tri stvari ne slaù. Mi moramo biti zato oprezni i u prolaznoj ljepoti traìti ono {to je vje~no i ove vje~ne tri stvari }e uvijek i prakti~no biti u harmoniji. No takva je donekle Rafaelova Madona: istinita, dobra i lijepa…

Umjetni~ko djelo treba biti sklad istine, dobrote i ljepote Be~. 18. VI. 1915. 18 g.i6mj. Rodin je lijep, no pravo Ljuba (Marakovi}) kaè - on je la`. Kad vidimo da je lijep, moramo znati da ima unutra i istine i dobrote. Uistinu ima toga. Onaj tjelesni nagon, koji je Rodin prikazao ima fakti~no i ne{to du{evnog u sebi. Nije to samo ìvotinja k ìvotinji (Baiser - Poljubac), nego je te`nja muà k èni, prava ljubav. To je ono istinito unutra i zato je ovo djelo donekle dobro i lijepo. Ljepota izradbe nadma{uje dobrotu; djelo nije harmoni~no. Umjetni~ko djelo mora biti jedan sklad istine, dobrote i ljepote. Sinding mi se ~inio bolji. Njegov Poljubac je bio istinit (nije prikazana strast nego te`nja), zato je dobar. No nije tako lijep kano Rodinov. Dakle ni ovo nije umjetni~ko djelo.

68 Rodin je ve}i ~ovjek nego Sinding, zato {to je bolji tehni~ar, majstor (stvara lijepo), nego {to je Sin- ding dobar (istinit); poradi te individualnosti je za sada Rodin od ve}e vrijednosti. Budu}e generacije - doba kad do|e jedan umjetnik koji }e biti velik i ve}i od Rodina, a bolji od Sindinga, re}i }e: Do svoje sam umjetnosti do{ao po Rodinu i Sindingu (ili tko drugi). Potonji me je upozorio na ideju, sâm sam se razvijao. Tra`io sam istinu i u ovom sam `ivotu osjetio s Bogom nagon stvaranja. Stva- rao sam i te ideje ulio u Rodinove forme. Pred Bo- gom vi{e vrijedi onaj kao Sinding, jer me upozorio na Ideju, Vje~nost. Rodin je bio ~ovjek ovoga svijeta: studirao je samo vanj{tinu bez pomisli na Vje~nu Volju. On je zlatna posuda - prolazna - u koju sam ulio Vje~nu ideju.

Prava umjetnost treba imati dublji sadràj Be~, 28. VI. 1915. 18 g.i6mj. Uvijek se moram diviti tim ljudima renesanse. Nije u njih samo vje{tina forme, nego sav njihov rad ima dublji sadràj. Ima pokoju ideju za podlogu. Michelangelova umjetnost nije grijeh kao Ro- dinova, jer on ne oboàva sjetilnost, nego upravo obratno, forme daju da izraste "carstvo misli", koje kod ~ovjeka igra najve}u ulogu. Kad pomislim na Michelangela, vidim da je i on grandiozan i snaàn poput Mojsija…

Lijepi ~asovi provedeni s Gretom Be~, 29. VI. 1915. 18 g.i6mj. Ki{a {iba prozore. Tmurno je i `alosno i ki{a sve {iba i {iba, sad ja~e, sad slabije. I u du{i je tmurno, `alosno i ona bi plakala, a ne zna za{to… Tu`no je ovo doba. Kano da je jesen: ~ovjeku se ne

69 mili da iza|e van, nego uìva kad uzme kakvu knjigu pa zaroni u svijet misli. Ovo je najpogodni- je doba za duboki, ugodni rad. Za ovih ki{ovitih dana sje}am se Grete. Onih lijepih ~asova, kad sam sjedio u njenoj sobi i ~avrljao... Molitva Bogu i Mariji Be~, 3. VII. 1915. 18 g.i7mj. Boè i Djevo, koja si uvijek i uvijek blaga i ~ista, molim vas pomozite jadnom crvi}u, koji èli dobro izvr{iti svoju zada}u koja mu je kano ~ovjeku namijenjena!

Be~ - Gradska vije}nica

70 Zagonetnost `enske du{e Banja Luka, ljeto 1915. g.

Ljetne praznike 1915. g. Ivan provodi kod roditelja u Banjoj Luci. U dnevniku nastavlja opisivati svoja nutarnja razmi{ljanja, doìvljaje, analizira knjièvna djela. Upoznao je jednu djevojku, Poljakinju Dulku, koja privla~i njegovu pozornost. Sva zapaànja o njoj zapisuje u dnevniku.

U dru{tvu s Dulkom Banja Luka, 19. VII. 1915. 18 g.i7mj. Sad sam kod roditelja i vrijeme tratim na teni- suiudru{tvu s gospo|icom Dulkom. Vrlo je zgodna djevojka, osobito me veseli, {to ona znade za du{evni `ivot, za borbu i gledanje. Naravno, ima jo{ u nje mnogo toga {to nije ba{ najkorektni- je, no to }e mo`da i{~eznuti.

Smije li fratar i}i s djevojkom po ulici? Banja Luka, 20. VII. 1915. 18 g.i7mj. Opet sam igrao tenis. Po podne {etao s fra Ivi}em oko Vrbasa. Kasnije smo susreli Dulku i po{to smo se malko {etali, Ivi} re~e da ne}e s njom i}i. Da li je imao pravo? Kod toga ne mislim na njega kao osobu, nego on moè biti simbol za sav stale`. U narodu vladaju predrasude da fratar ne smije i}i s djevojkom (na ulici) a kada to ~ini, iza- zove skandal. To je predrasuda i proti predrasuda moramo se boriti. Ali nije li ova predrasuda opravdana? Nije, naime, zada}a fratara da idu sa ènskim svijetom. Oni su poloìli zavjet ~isto}e i

71 njihov rad se proteè u narodu. Poradi toga je za fratre dobro da ne idu sa ènskom. No, iz principa ne i}i s njima, - kao {to se to danas misli - je uvreda za ènu. To je pokazivanje da je ona ne{to drugo nego ~ovjek: to je samo gledanje na njenu vanj{tinu, na njenu tjelesnu ulogu ène, uvreda je za njen duh, koji je ~ovjek, kano i mi mu{ki. Ivi}a ne osu|ujem, jer bi on i{ao da to ne ~ini skandala… Sam opaàm da mi moj du{evni ìvot postaje sve pli}i. S Dulkom sam ~esto. @enski du{evni ìvot je posve druk~iji nego mu{ki.

U dnu ènske du{e traìmo Madonu Banja Luka 29. VII. 1915. 18 g.i7mj. Cijelu sam ovu nedjelju uìvao igraju}i tenis i u dru{tvu s Dulkom. Ne, Boè moj, ve} je pro{lo ono doba kad se govori o ljubavi. Ljubav ne egzistira, kako ju svijet i knjièvnost slika. Jedno je prirodni zakon i njegovo bu|enje svijet nazivlje ljubav. Koketerija, i sli~no, to je obi~na sjetilnost. Daleko sam ve} od toga. No drugo je ovdje, ~isto od svake tjelesne primjese i tjelesne simpatije iako se ova kadikad nastoji u{uljati. Teìm upoznati du{evni ìvot jedne ènske, koja je du{evno ve} mnogo proìvjela. Da, ènski du{evni ìvot je posve druk~iji nego mu{ki: svaki, i jedan i drugi, ima svoje ljepote i ~ovjek ne teì samo da zaroni u svoju du{u i da iz nje izlu~i kristale Vje~nosti, nego on traì i prijatelja u du{i ove ili one ènske. I u njenoj du{i mu{ko nalazi mnogo toga, jer u dnu du{e je ne{to od Madone i ovu mi u njoj traìmo. I mogu}e da je ovo traènje onih vje~no lijepih iskrica ~eznu}e i ljubav. Plan se Bo`ji tako krasno izvr{ava. U braku, kojemu je svrha {irenje ~ov-

72 je~anstva, dolazi do spoja na posve du{evni na~in: na priro|enoj religioznoj te`nji - tra`enju dijelova Njega i Madone. Eto, {to je lijepo na Dulki: …Odu{evljava se za razne ideje, marljivo ~ita, studirala je dapa~e filozofiju, zanima se za glazbu… Me|utim, brak joj nije ideal…

Du{evni svijet Dulke 30. VII. 1915. 18 g.i7mj. S Dulkom sam razgovarao. Ona uskoro odlazi u Krakov. Ve} je sva sretna da }e u domovinu. Pri~ala mi je kako ju je Marakovi} namjeravao za- prositi, no ona se je izvla~ila, jer se ne }e da udaje, ili bi htjela Poljaka za mu`a i `ivjeti u Poljskoj, ne u Bosni.

31. VII. 1915. 18 g.i7mj. Sutra je Pri~est... Prekju~er i danas sam proveo dan u Slatini. Danas je osobito lijepo bilo. Bio sam s obitelji Irzykovski. Imao sam opet jako malo prilike da se zagledam u du{evni svijet Dulke. Pri~ala mi je o zarukama svoje sestre i nabacila je kako joj je najgore, kad se ljudi cmakaju... Fausta sam joj ~itao u {umici, a ona mi je dala pismo da joj ispravim, koje pi{e nekom Andri}u.

Na Gretinu grobu u Travniku Banja Luka, 10. VIII. 1915. 18 g.i8mj. Bio sam u Travniku na Gretinu grobu. Stoji natpis:"Selig die reinen Herzens sind, denn das Königreich Gottes gehört ihnen". (Blago ~istima srcem jer je njihovo Kraljevstvo nebesko.)… Cvije}e cvate: jednu ma}uhicu sam si ponio. Najradije bih dalje ostao na grobu i ondje razmi{ljao, no nasto-

73 jat }u da se i bez groba u`ivim u problem smrti. Travnik je lijep grad: nosi pravi bosan- sko-katoli~ki ili bolje re}i ju`nohrvatski karakter. @enske u dimijama i spu{tenih kosa, a mu{ki u ~ak{irama…

Ljubav postiè u braku pravi du{evno-tjelesni izraàj Banja Luka, 10. VIII. 1915. 18 g.i8mj. Slu{ao sam kako Dulka razgovara s Oskarom o problemu ljubavi. Ona to dublje prosu|uje negoli Oskar. Posljednji mije{a ljubav, nabacuje simpatije i prijateljstvo i postavlja samo tvrdnje, bez logi~ke veze; namjesto da postupa deduktivno i da izlazi iz Boga ili ideje da sve ima svoju svrhu, te izvodi {to je ljubav, koju vezu ima s Logosom i kako ona dolazi u braku do du{evno-tjelesnog pravog ~ovje~jeg izraàja. Za uspomenu mi je Dulka ne{to u dnevnik napisala… Dobila je pismo od Ljube. Stvari koje nam je iz njega ~itala pokazuju kako ju on od srca voli: no ona ho}e samo Poljaka i èli da ìvi u svom narodu, a ne u Bo- sni... Tragi~no jest iako je Ljuba mnogo, mnogo ~i{}e i razvijenije du{e, negoli ona. Jo{ ona naime nije prozrela mu{ku du{u koja teì za kultivira- njem i promicanjem samoga sebe.

Zagonetna du{a Dulke Banja Luka, 14. VIII. 1915. 18.g.i8mj. Dulka mi je zagonetka. Katkada se zabavlja i razgovara ozbiljno da ~ovjek zaklju~uje na dublji du{evni `ivot. No danas se vu~e ispod ruke s Oskarom i cma~e se (ne mislim doslovno, nego nate`e usta itd.). Nisam ni najmanje proti hoda- nju ispod ruke, ali o~ito da je na dnu te slobode i

74 veselosti ipak sjetilnost. U Oskarovu du{u mogu mnogo dublje zaviriti. On je upravo sada u dobi cmakanja: hvata za kosu, vu~e za ruku, u`iva u hodu ispod ruke itd. To je kod njega Pagenlust iako znam da mu na dnu du{e nije ni najmanja gadna pomisao. No, svejedno, podloga tome je dje~ja sjetilnost. Ne osu|ujem ga. S Rozom sam i ja jo{ nedavno te`io da idem ispod ruke. Sâm sam sebi govorio o ne~em du{evnom iako to, kako sad vidim, bija{e prikrivena sjetilnost. U razgovoru je na dnevnom redu spiritizam. Mama je bolesna: bojim se za nju.

Dulke mi je silno `ao Banja Luka, 17. VIII. 1915. 18 g.i8mj. Dulka prekosutra ide. U Be~u }e odsjesti kod moje gazdarice. Meni je `ao...

18. VIII. 1915. 18 g.i8mj. Dulke mi je silno `ao. Dr`im, da je spram nje ve} oplemenjeno prijateljstvo. Ni stisak ruke nije tu postajao koji bi mi ulijevao svijest da sam mu{ko. Bogu hvala, samo da ide naprijed.

19. VIII. 1915-1s.popodne 18 g.i8mj. Dulka je oti{la. Jedva sam suzdr`ao suze u o~ima. Zahvalila mi se na svemu i oti{la. I sada bih bez prestanka plakao. @ivot je stra{an. Jedva ~ovjek lijepo sanja, odmah sve pro|e kano da nije ni{ta ni bilo. Znam, vrijeme }e sve izbrisati i mo`da }u na nju sasvim zaboraviti. No, kod te pomisli ve} me groza hvata. Upravo sam u nekom Stimmungu (raspolo`enju), kao kad je Lavrecki ostavio Lizu (no, mi nismo zaljubljeni...!) i on, da ubije to ~uvstvo tuge, oti{ao je da radi za narod. I

75 ja }u gledati da na to ne mislim i radit }u mnogo i mnogo za druge i za se. Bog bio s njom.

Banja Luka, 22. VIII. 1915. 18 g.i8mj. Sad se Dulka vozi u Krakov. Pratio sam je na cijelome putu. Ve} se njen individualitet pomalo gubi pred mojom du{om, a slika Vje~no-`enskog se javlja.

Molitva Majci Bo`joj uzdiè du{u Banja Luka, 25. VIII. 1915. 18 g.i8mj. Prekju~er sam se krasno molio Majci Bo`joj. Zbliènje je bilo veliko: naravno i u toj silnoj blizini bila je te`nja za jo{ ve}im zbliènjem. I u toj àr- koj molitvi, opet je bila praznina i vru}a te`nja za Njom.

Nemogu}e izbrisati razliku izme|u mu{kog i ènskog Banja Luka, 25. VIII. 1915. 18 g.i8mj. Od kako ovdje nema Dulke meni je te{ko. Mnogo radim, a uslijed ki{e ni ne izlazim iz ku}e. Slabo, veoma slabo spavam, pa sam silno oslabio. Vrzu mi se neprestano misli u glavi i uvijek mislim na Dulku: {to ona radi, {to bih joj pisao, rekao itd. Ja sam sebe ne razumijem. Tà, ljubav prema njoj ne postoji. Meni je draga, kao svi ostali ljudi lijepe du{e. No, ona je ènsko i to je opet ne{to sasvim drugo. Iako sam mislio izbrisati tu razliku izme|u mu{kog i ènskog uvi|am da je to nemogu}e. I mu{ko i ènsko je ~ovjek: svatko sa svojim osobinama i svojom ìvotnom svrhom. S Buconji}em sam raspravljao o "uro|enim" idejama. Ja velim: da sve ideje nisu uro|ene ne

76 bih vjerovao da Bog jest. On sumnja. Pitanje je li monogamija eti~ki princip tako|er je zanimljivo. Iz Zagreba i Be~a ve} sam dobio karte od Dulke. Sumnje, kolebanja, konfuzni osje}aji… Banja Luka, 5. IX. 1915. 18 g.i9mj. Da se opet povjerim svom najboljem prijatelju! Bio sam cijeli dan u groz- nom du{evnom stanju. U crkvi se nisam mogao pravo sabrati, uvijek su navaljiva- la na me pitanja, da li se ja sam ne zavaravam i opsje- njujem, nije li to samo umi{ljanje. Uz to se je pri- druìo grozni konflikt s prirodom. Sam se naime sa sobom tu ne slaèm. Razlike naime izme|u mu{kog i ènskog nema, a ja se na- smijem nehotice pokojoj @upna crkva ènskoj. Grozne uvrede. u Banjoj Luci Tim je snizujem na ìvotinju gdje je Merz kr{ten - pa i samog sebe - jer pokazujem da mi nismo isto. I sam brak: Nije li to glupa predrasuda? Zar se ljudi moraju uzimati, a mu{ko da traì ènsko? Znam, abnormalno je to pitanje, jer razum mi moj govori o zakonima prirode i metafizike, koji i kod braka djeluju. No, taj kr`ljavi razum. Srce opet ne zna {to je na stvari, desperatno je, da mu{ko ne moè biti samo i da traì jo{ nekog. I to opet govori da postoji uop}e ne{to du{evno, a toga se ~ovjek boji. Ta to je glupost, du{evno; uop}e ni{ta ne po-

77 stoji. Najbolje je sve zanijekati. Aut Caesar, aut nihil - Ili katolik ili nihilista opet ka`em. No, za{to su tu te grozne sumnje, to cjepidla~arenje samoga sebe? Uz to je u ~ovjeku egoizam da se moram sam sebi gaditi. Dodu{e, sada sam ve} malo izi{ao iz tih konfuznih osje}aja. Slika Madone u purpu- ru mi je pred o~ima.

Ljubav bez materijalne podloge nije ljubav Banja Luka, 9. IX. 1915. 18 g.i9mj. Ve~eras mi je Ljuba (Marakovi}) pri~ao o svojim namjerama, o svojoj raspravi o koru i kako misli uskrisiti hrvatsku dramu… Preporu~io mi je da ~itam Imitatio Christi (Nasljeduj Krista). Na kraju smo debatirali o ljubavi. Mi{ljenja je da je ostvarenje ljubavi brak. Ljubav bez ikakve materijalne podloge nije ljubav. I ljubav u poeziji (Dante) bila je te`nja za tim ostvarenjem. Ljubav romana je ne- plodna, jer je brak za njih filistarstvo (malogra|an{tina). To je stvarno dobro i onaj metafizi~ki odno{aj izme|u Boga i Madone kod toga se ni malo ne mijenja. Do sada sam dr`ao da je ta "na{a" ljubav bez ikakve materijalne podloge - skroz du{evna stvar, a sada vidim da je u planu Prirod- ne Volje, da je ovaj du{evni odno{aj spojen s te`njom za ljepotom, za ujedinjenjem du{a u djetetu. O tom se jo{ mora misliti!

Raspravljanja s profesorom o ljubavi Banja Luka, 13. IX. 1915. 18 g.i9mj. S Ljubom (Marakovi}em) sam sljede}ih dana poslije ve~ere najvi{e razgovarao o ljubavi. Dr`i da se ona od sjetilnosti (fine naime!) ne da sasvim izlu~iti. Mi doti~nu (`enu) volimo i zbog nje same, zbog njenih kosa, o~iju; pa ina~e katkad do|e gu{t

78 da se poljubi (humoristi~no on shva}a!). To je sjetilnost. Dana{nje je doba anti-du{evno. (Dràva i brak. Brakovi su sada tragedije!) ôvjek, veli, treba da se oèni, da ima koga kome bi se sav povje- rio. Djecu voli, ali to ga ne zadovoljava. Da, tako je, ali to je suvi{e konvencionalno. U samu bit ljubavi nije - kako mi se ~ini - ku{ao prodrijeti.

Da li se rat vodi za eti~ke istine? Banja Luka, 18. IX. 1915. 18 g.i9mj. Danas saznadoh da }u opet na stavnju. Ne veselim se ba{ najvi{e. Stvarno, ja bih vi{e `elio mir i nisam uvjeren da se rat vodi za eti~ke istine iako mu je podloga eti~ka. @rtvovati svoju krv mogao bi ~ovjek kad bi bio duboko uvjeren o ideji... Ljuba (Marakovi}) je iz dana u dan sve finiji. Savr{en nije, ali je divan. U du{i mi je praznina i pli}ina: naravna vjera fali.

Religiozni ìvot sam stra{no zapustio Banja Luka, 21. IX. 1915. 18 g.i9mj. Gadan sam sâm sebi. Grozno sanjam o ~emu po danu nikad ne èlim ni misliti. Grozna plitkost vlada u mojoj du{i. Vje~no to u~enje latinskog ve} mi je dosadilo. Ve} sam umoran, zaèlio sam se prirode i umjetnosti. Ve~er je tako kr{}anska, spremna za svaku veliku misao, a kada dan sva- ne, sve se to raspline, ~ovjek se pokaè slabim i ne moè ni sve shvatiti o ~emu je nave~er razmi{ljao. Ve} sam se zaèlio Pri~esti. Dodu{e, moram priznati, religiozni ìvot sam stra{no zapustio. Rado bih studirao Kristov ìvot, ~itao bih misli velikih ljudi o Njemu i topio bih se u tom odu{evljenju prou~avaju}i Njega.

79 Sve ima svoju svrhu, ljubav tako|er Banja Luka, 24. IX. 1915. 18 g.i9mj. Drìm olovku u ruci. Ispustim je. Padne na zemlju. Odvrnem dugme, elektri~na svjetiljka se upali. Ima li ikakva smisla da se pitam postoji li olovka, postoji li gravitacija, postoji li svjetlo. Ne- ma. Trebamo samo zalaziti u njihovu bit i traìti im smisao. Koji je smisao da se pitam postoji li ljubav, kad vidim da jest. Ne smijem biti toliki egoist da je po- ri~em iz straha, da si ne priznam da sam i ja obi~an ~ovjek koji se pokoravam Svjetskoj Volji. Glavno nam je samo pretraìvati njenu bit; dapa~e se ne moramo pitati, je li to dobro da se mi svemu podvrgavamo. Jest, moramo biti uvjereni da je sve dobro {to opstoji, zato {to sve ima svoju svrhu. A i ljubav sli~no opstoji i ima svoju svrhu. I zlo opstoji, ima svoju svrhu kao i dobro: jer dobro ima da stvara. Krasna mjese~ina. [e}em s Ljubom i Miha}em {ute}i. Puna glazba struji prirodom. Stvoritelj ovoga je jo{ ljep{i. Sve prolazi… ali na kraju Resurrectio Banja Luka, 1. X. 1915. 18. g. i 10 mj. Vani je tama. Crni, gusti oblaci. Dolaze ~udne misli i sam ne znam kako se sje}am Dulke. Sve je san. Upoznao sam je - i to je pro{lo. Pro}i }e i roditelji i sve }e izgledati kao san, dok i ja ne za|em u tamnu, groznu ulicu. Ne, nije tamna ni grozna, nego svijetla, puna nadnaravnog sjaja. Tamo se slavi Resurrectio (Uskrsnu}e)! U mislima na Gretinom grobu - ljubav i smrt Banja Luka, 16. X. 1915. 18. g. i 10 mj. Ju~er sam se opet sje}ao Grete. Sjedio sam na njezinu grobu - ~inilo mi se - i ~itao njeno ime:

80 Greta Teschner. ûdno, grobni natpis! I u tom grobu je ona, {to je svirala uz glasovir, a ja do nje stajao; to je ona koju sam ne znaju}i volio. I vidio sam da je to bila ljubav. Smije{no mi se ~ini, jer sam ne znam {to je ljubav, i suvi{e sam egoist da bih se svojevoljno i bez ikakvog filozofskog opravdanja tome osje}aju pokorio - prava, àrka prva ljubav. îni mi se da }e ova sve preìvjeti. Da, da je ona ìva, sebe cijeloga bih joj dao, sva la- tentna ljubav bi strujala k njoj, kao tisu}u glasova iz orgulja… Ne, dosta je, nje nema i ostavimo mrtve na miru. Mrtve? [to ta rije~ opet zna~i? Leì djevojka na divanu, kose su joj zlatne: jest, ona ista {to je tako lijepo pri~ala ne mi~e se. Dolazi majka, mi~e joj glavu, zove je. Ni{ta, ne mi~e se. To tijelo se odne- se i zakopa. Pa eto to je biti mrtav. Nepojmljiva ceremonija. I mi na nju mislimo. Ona ìvi u srcima na{im i ono ne{to {to je bilo u nje to jo{ jest: svagdje, gore, dolje, oko nas i u nama i to je vje~no. Tu }emo stati. O vje~nosti ne }emo misliti nepripravni.

Misti~ki osje}ao pretvorbu Banja Luka, 25. X. 1915. 18. g. i 10 mj. Sjajna su neka mjesta iz Ivanova evan|elja o Pri~esti. Kod zadnje mise mnogo sam o njima razmi{ljao i tako se u`ivio, da sam zbilja misti~ki osje}ao pretvorbu i da je ondje prisutan Krist, kojemu se moramo klanjati. Jest, velim, onome Kri- stu, koji je negda `ivio mi bismo se klanjali, a jadnici ne znamo da je tu Onaj isti, jo{ ljep{i.

81 @ivot je lijepa i velika tajna Studij u Be~u, jesen 1915. g., priprema za vojsku, zima 1916. g.

Nakon ljetnih praznika 1915., provedenih kod roditelja u Banjoj Luci, Ivan u jesen nastavlja studij u Be~u. U me|uvremenu je pozvan u vojsku i pod konac 1915. vra}a se u Banju Luku, gdje o~ekuje polazak u vojsku koncem velja~e 1916. I u tom periodu Ivan jo{ uvijek razmi{lja o problemima ljubavi. U duhovnom ìvotu na~inio je vaàn korak: za blagdan Bezgre{nog za~e}a Blaène Djevice Marije 8. XII. 1915. poloìo je zavjet ~isto}e do ènidbe. Vrijedna je pohvale njegova borba i nastojanje za o~uvanje moralne ~isto}e. No time napasti i problemi na podru~ju osje}anja ljubavi i njezina tjelesnog vida ne}e prestati. Ivan }e ih ipak uspje{nije nadvladavati. Zavr{ava taj period svoga ìvota znakovitim rije~ima zapisanim na kraju dnevnika prije odlaska u vojsku: îsto}a i vje~no ~isto}a treba da je geslo!

Ljudsko tijelo - najljep{i cvijet i ures prirode Be~, 23. XI. 1915. 18. g. i 11 mj. ôvjek bi pomahnitao gledaju}i krasne aktove Tiziana. Neka àlost se uvu~e u srce, kad se gledaju ta krasna, lijepa, gola ljudska tijela, koja su tijesno srasla s prirodom, koja su najljep{i cvijet i ures prirode. Ako li koga spopadne samo ikakva gadna misao, mora mu se re}i da je on pokvaren, a ne slika. Ne, Boè, ljudsko tijelo je kao neka vanjska slika du{e. Kao {to je svijet kano ideja Boànstva, umjetni~ko djelo, jedan svijet umjetni-

82 ka, tako isto i vanj{tina ~ovjeka odgovara toj nutarnjoj harmoniji. "I Bog stvori ~ovjeka, na sliku i priliku svoju". Magnificat Dominus! (Neka se veli~a Gospodin).

Ne moè se izre}i {to se osje}a kad se On s nama sjedini Be~, 24. XI. 1915. 18 g. i 11 mj. Na kultiviranju svoje du{e u zadnje sam vrijeme ne{to intenzivnije radio. "De Imitatione Chri- sti" (Nasljeduj Krista) ~itam i razmi{ljam. Velika je knjiga, puna mistike koja meni i treba. ôvjek vidi u svakom ~asu kako je malen, a kako je velik Onaj koji je umro za nas; koji Kruh - Boè, samoga Sebe daje, svu onu veli~inu, onu Ljubav. Ne moè se izre}i {to se to osje}a kad se On s nama sjedini; ne, èlja za jo{ vi{e i vi{e, za Kristom cijelim, za Svjetlom vje~nim, za Bogom Stvoriteljem, za kojim srce sna`no, eruptivno teì. Da, i svakog ~asa ~ovjek podlegne jednom mi{lju; jednim pogledom, jednim ni{ta, i opet svagdje teì i usu|uje se traìti ono {to sluti da je kao iza nekoga zastora u du{i ~ovje~joj, {to katkad baci svoju zraku i svrhu- naravnim sjajem rasvijetli stanovitu stranu nutrine. To bi htio ~ovjek u svoj veli~ini, htio bi biti ne- tijelo, i spojen s tim Sjajem.

Odakle je ljubav? Be~, 24. XI. 1915. 18 g. i 11 mj. Pro~itao sam Björnsonovu seosku novelu Synnöve Solbakken. Zgodna stvar. Hvalospjev je seoskoj ljubavi. Kad glavna junakinja na brdu pjeva ~uvaju}i stado, pri~inja se da ~ujemo pjesmu slavuja, koja se ori u {umi, koja sada jasnije sad slabije odzvanja, mije{aju}i veselje s boli i ~e`-

83 njom ljubavnika. I ori se ta tu`na pjesma kroz {umu, ta pjesma ljubavi. Opet bi ~ovjek zapitao {to je ljubav. Jedan aksiom koji pokre}e ìvot, prirodu i nas ljude i najbolje bi mo`da bilo ne gubiti se u spekulacijama. Providnost je tako naredila, i mi joj se moramo pokoriti, ne smijemo bazarovski u sebi zatajiti ~e`nju za ènom koja je u na{emu srcu. Dodu{e, kada odem u plesnu dvoranu, gledam kako su se tu mu{ki i ènski na{li i ni jedan ne }e jama~no priznati da ga je protivni spol ovamo privukao, nego }e re}i da je do{ao da se rastrese. Ple{u, rije~ima se igraju i draè; prava ljubavna igra vra- baca i slavuja. Promatraju}i to, ~udim se {to je to ljubav, odakle je to, pa zar se i ja tome pokoravam, pa si kaèm ne, promatram sa strane ovu igru ljubavi. No, dotle jeiumenièlja za ljubavlju; ne samo transcendentalnom nego i za obi~nom ljud- skom, èlja za razumijevanjem, za toplim ~uvstvima. Mnogo puta se sje}am Dulke - Boè moj, Gre- ta je kano ve} i zaboravljena! - i sam si moram priznati, da bi se mogao u nju zacopati. Istina, ona je daleko, iz njene du{e se je iskristaliziralo u mojoj uspomeni samo vje~no - ènsko, pa je to jama~no uzrok za{to toliko na nju mislim.

@enski je element u mojem ìvotu odigrao ulogu - zavjet ~isto}e Banja Luka, 12. XII. 1915. 19 g. Ba{ je ~udan dan. No}as sam àlosno snivao o Anti, a sada sam opet vidio Gretinu sliku - mo`da drugi put iza njene smrti. Boè, Boè moj, stra{no. Greta, mila, draga Greta. Kad sam vidio one o~i, mile i blage, onu spu{tenu glavu, kose, ah, koje sam toliko puta gladio, sjetim se da bih joj morao ostati uvijek vjeran; da bi mi ona kroz cijeli ìvot

84 imala biti idol, koji bi ja opje- vavao. I svaki ~ovjek si ima na}i taj idol. Izgleda da je to za me otkrivenje: izmiren sam mo`da zauvijek s prirodom. @enski je element u mojem ìvotu odigrao ulogu koju mora. Sa ènskima vi{e ovdje nema posla. Zaljublji- vati se ne}u; moglo bi se izro- diti u sjetilnost. Ostale èn- ske neka igraju u mome ìvo- tu ulogu mu{kog, osobito fi- nog mu{kog prijatelja. No, stra{no mi je kad pomislim da }u se uvijek morati kretati u dru{tvu punom sjetilnosti. Neki dan sam zavjetovao Kip Majke Bo`je iz Bl. Djevici ~isto}u sve do banjalu~ke ùpne ènidbe; mo`da }e to trajati i crkve pred kojim se Ivan Merz ~esto molio do smrti. Lahku no}, Gretice. Vergiss mein nicht (ne zaboravi me).

Banja Luka, 18. XII. 1915. 19 g. Kako se ~ovjek mijenja... ^itao sam neke listo- ve iz lanjskog dnevnika i mogu lijepo prosuditi du{evni napredak na nekim poljima. No na nekim sam zaostao… Danas bi bilo Greti 19 godina. Djevojka...

Sav je `ivot lijepa i velika tajna Banja Luka, 27. XII. 1915. 19 g. Kad bih se sastao s kakvim bezvjercem, ne bih mu znao re}i {to je Euharistija, ne bih mu znao dokazati {to osje}am. Dapa~e, kad sam gdjegod u

85 vedroj, svijetloj, sun~anoj prirodi, pa pomislim na svoje osje}aje kod Pri~esti, ~udno mi je, kano da je to bio neki san, tajanstven ~udan lijep san, neki osje}aj, neka atmosfera, koju sada nemam, a kad sam u tome osje}aju zaboravim sve, samo me ne{to vu~e, neodoljivo vu~e, molitva vu~e drugu, èlja, ~e`nje, neprestana te`nja, da upravo treba naprezanja da se prestane osje}ati teìti onamo. - Sav je ìvot lijepa i velika tajna.

Banja Luka, 4. I. 1916. 19 g. 1 mj. Zvijezdice, mile zvijezdice, {to ste se tako lijepo prosule po nebu, skoro sam i zaboravio da vi postojite: vi svjetovi, bezdani, neizmjernosti. Ka- ko ~ovjek brzo zaboravi na vje~nost. No} je pravi dan: istom onda mo`e pravo tra`iti Njega.

Opet traìm ènsko dru{tvo Banja Luka, 7. I. 1916. 19 g. 1 mj. Dobro znam da je ljubav prirodni zakon, jako vezan s finom sjetilno{}u i svejedno opet traìm ènsko dru{tvo; delikatne razgovore vodim s Vla{i}evom (sje}am je ju~era{njeg plesa, kaèm joj da se udaje pa }e pro}i lupanje srca i dr.). Gle- dam, skoro bih rekao koketiram s Oberhofero- vom; (stra{no mi je kod te rije~i, prati je izraz koji kaè da je smatram za ne{to drugo nego {to sam ja, smatram je valjda skoro za ìvotinju, jer tu jama~no nema ni{ta du{evnoga, a odno{aj muà i ène morao bi biti du{evan!) O, nesretna priroda. Sam se sebi rugam kad pomislim da bih se mogao zacopati, a uostalom to je slabost, traìti ènsko dru{tvo. No {to je onda priroda? To je potrebno za uzdràvanje roda. Skoro bih rekao Jao, kad pomislim da sam ìvotinja. No opet vlada Veliki Smi- sao svagdje u prirodi; pa to mora da je onda do-

86 bro. Ah, tko bi ga znao {to je dobro. Strah je tu da ~ovjek ne upadne u du{evnu plitkost, u sjetilnost, a onda je i slabo}a grozna traìti ènu. Za{to ona mene ne traì? Dodu{e mo`da to i ~ini prikriveno! Tako je. No svejedno: gledat }u koliko mognem - znam da ne}u uspjeti - da se othrvam tom nagonu ljubavi. Pa ina~e sam i sebi postao nevjeran. Drào sam da je ènsko odigralo svoju ulogu u mom ìvotu i mislio sam da }e se ono vje~no u meni iskristalizirati, a ja traìm novi ìvi ènski ideal. Preda mnom je slika Sikstine uvijek.

Da je Greta ìva, ~ini mi se, ostavio bih cio svijet zbog nje Banja Luka, 9. I. 1916. 19 g. 1 mj. Pogledao sam opet Gretinu sliku. Stra{no mi je te{ko. îni mi se, da je ìva, ostavio bih cio svijet zbog nje. ûdna stvar je ìvot. Tu nekako teìm za ljubavlju, a opet znam da nju najvi{e volim i da uop}e ne}u vi{e mo}i nikada tako iskreno, djeti- nje ljubiti. Ve} sam izrovan idejama vjekova, koje kritiziraju svaki ~in i mig. Svagdje je onaj veliki strah da bih mogao postati sjetilan. Nehotice uvijek ~ovjek osjeti svoju slabost; govori li o ~emu god uzvi{enom, s kakvom djevojkom, ne misle}i, pridiè se sjetilnost. Stra{no je. Ne bih ni smio iza}i pred kakvu djevojku, sa strahom da se nehotice ne pojavi trunka ove tjelesnosti. Ta, to zna~i poniàvati je, a bome i sebe. Kada }e ~ovjek biti tako jak, da bude naivan i iskren kao dijete?

Salijetaju me pitanja o bîti `ivota i svijeta Banja Luka, 14. I. 1916. 19 g. 1 mj. Kod ku}e mi je dobro. Gotovo nikada nije bilo toliko zadovoljstva, tolika suglasnost i veselje kao

87 sada. Mama se uvijek smije i mene mazi. Tata ozbiljno ~ita, ali uvijek {togod lijepog progovori iz lista ili Doriana, kojega sada ~ita. Materijalno sjajno ide. Mogu re}i ovdje je skoro idealna slika obiteljskog ìvota. Sve se bojim da ne }e dugo trajati. Jednom ne{to do|e, sve je pro{lo, svatko ode svojim putem. Do|e smrt ili {to drugo. Dodu{e meni je ve} dosadno ovdje. Ta, nisam stroj. Sviram i ~itam; a cilja pred sobom nikakva nemam. Nema dana, mogu re}i sata, kad me ne salijetaju pitanja o biti ìvota i svijeta i sli~no. Ja fakti~no ~vrsto, bar dosta teoretski, bolje re}i sa- moìvo, vjerujem, no ipak se svemu ~udim. Tu je vani aleja, pa sunce sja, pa iza toga svemir, i ja ìvim i ovaj, te onaj. Pa to uistinu jest. Pa i zemlja se kre}e, postoji rat, historija i to nije samo zamisao ma{te; nego to sve opstoji, realno je. I uvijek se pitam {to je to realno. Razum znade; no srce se uvijek iznena|uje. A onda kad se srce zaleti u misti~ke predjele, osje}a ~arobnu è|, koja je to golemija, ~im je blià Izvoru, bolje re}i slut- nji Izvora; a kad se ~ovjek {e}e, ~udi se svemu tome. Tajna je ìvot. K tome je jo{ ona oholost, vra`ja nadutost u ~ovje~joj naravi. Sam sebi bih priznao grijehe, a kad mi drugi napomene, ja se ljutim umjesto da sam mu zahvalan. Onda ona te`nja za religijskom reformom svijeta vi{e je u meni neka te`nja da se uzoholim. Moè ~ovjek biti ponosan jer zna {to je istina; no tu se uvijek pomi{lja na trijumf i kako }u ja na kraju imati pravo; namjesto da se pokoravam Istini, koja je pobijedila. Poniziti se treba ~esto i onda }e istom ~ovjek biti na svom mjestu. Mnijenja ljudi valja prezirati u tim slu~ajevima.

88 Od poljubaca sam ve} silno daleko Banja Luka, 19. I. 1916. 19 g. 1 mj. [etao sam s Viktom. Vodimo ~udne razgovore, kano da smo na putu zaljubljenosti. Raditi mi se nije dalo i ne priznavaju}i sebi, i{ao sam je traìti. Meni je to muka, malo mi se glupo ~ini voditi takve besmislene razgovore. Moglo bi se zalaziti u du{u, i prou~avati ~udnu psihu ènske. Ali kako }e ~ovjek po~eti. Kad je uz nju, kano da je ne~im opsjednut, sugeriran, pa govori samo u istom to- nu i ma koliko se naprezao da udari ozbiljnijim tonom, ne moè se ni~emu dosjetiti. A onda je i ona vra`ja ~e`nja za poljupcima... Ja to uop}e ne razumijem; ta to je sjetilnost. Dobro, uzmimo, da ja nju volim du{evno, ali toga du{evnog si u nje nisam ni najmanje svjestan. Po{tena je, ali to je vi{e odgojem dobila, nego iz filozofskog uvjerenja. Pa i ina~e je vrijedna. No i druge su takve. Mogu}e da ba{ na nju sada mislim, jer se nije nitko drugi na{ao prema kome bih isto osje}ao. Prvi osje}aj prema Greti mora da je bio isti; samo {to sam onda bio netaknut od kulture i jednostavno vukao konsekvencije te ljubavi. Ovdje ne mogu. Draga mi je, ali tko zna da ovo nije samo osje}aj, koji se bazira na prikritoj sjetilnoj podlozi. Da se je na{ao tko drugi, spram koga sam mogao biti tako slobodan, mogu}e bih isto osje}ao. A onda od poljubaca sam ve} silno daleko; uop}e, ne bih si nikad priznao da ljubim. Ne}e se mo}i ni razviti do ljubavi jer suvi{e cjepidla~arim i {to se ba{ od ovog tjelesnog àcam; ljubav mora ergo (dakle) umrijeti.

89 Sebe jo{ ne poznam Banja Luka, prije vojske, zima 1916. g.

Proìvljavam neku ~udnu borbu Banja Luka, 23. I. 1916. 19 g. 1 mj. Htio bih biti ponizan! Silno ponizan! Svu ovu priro|enu oholost uni{titi i ponizno teìti za istinom; samo zbog te same istine, a nikako ne misliti na ljude, {to su oni uradili, {to oni pro~itali i biti u tom pogledu suvremen. Duboku, temeljnu naobrazbu traìm, a ne mnoìnu pro~itanih knjiga. Svejedno sam silno nezadovoljan i àlostan. Znam da ne bi smjelo biti ovako. Bio sam pa~e na Pri~esti danas; ono nekoliko ~asova u crkvi bijah sav sretan i jo{ vi{e, kad mogoh donekle zaroniti u ovaj misterij. No brzo iza toga nasta ~uvstvo nezadovoljstva; mo`da je to zato jer proìvljavam neku ~udnu borbu, koje sâm jo{ nisam svjestan. Od onog odu{evljenja i samosvijesti koja je bila u meni polako odustajem, pribliàvam se silnim naporom kr{}anskom poimanju i uvi|am da u mnogo tome imam krivo. Dapa~e, da jo{ nemam temeljnih filozofskih (eti~kih) principa. (Nastavak u sljede}em odlomku.)

Sebe jo{ ne poznam Banja Luka, 23. I. 1916. 19 g. 1 mj. Tà, cijeli `ivot je zagonetka, najve}a sfinga, tako da ne mogu iz najdubljeg uvjerenja afirmativ- no teoretski potvrditi, (u praksi sam du{om i tijelom katolik) ni najjednostavnije aksiome `ivota. Tà mo`da (srce veli, a ne razum) je druk~ije,

90 mo`da je sve ostalo predrasuda po ~emu ljudi misle i sude. Tà, toliko su najrazli~itijih misli ljudi iz- nijeli. Od Krista do Nitzschea, Arzibasera tako u biti suprotnih, da (~ovjek) nehotice misli sumnja- ju}i i ako znade da je Krist Istina. Kao Kranj~evi} osje}am kano da je cijelo ~ovje~anstvo do{lo u mali mozak na sijelo. Divim se ljudima koji su uvjereni u svoje principe, pa makar bili i krivi… Najbol- je je {utjeti, jer bi ~ovjek mogao skandalizirati du{e koje tvrdo vjeruju. Bog bio s njima. Sebe jo{ ne poznam. Znam da bih mogao kakvom filozofskom spekulacijom do}i do nemoralnih zaklju~aka i teorija za `ivot; a nikada ne bih sam bio nemoralan, dapa~e bih prezirao i gadio se od nemoralnih ljudi.

Kr{}anstvo mi jo{ nije za{lo u krv Banja Luka, 28. I. 1916. 19 g.i1mj. Nekako sam u du{i smiren, no ipak uvi|am da sam silno daleko od ikoje savr{enosti. (Mislim na relativnu savr{enost i to biti bolji od svoje okoline). Jako me to boli. Tu si umi{ljam ne{to na svoj dobar primjer i vidim da sam samo na jeziku kr{}anin, ali na djelu ne. Kr{}anstvo mi jo{ nije za{lo u krv. Nema ni{ta teèga nego biti dobar kr{}anin... Tu mi Gusti predbacuje - s pravom - neku bezobzirnost, surovost. Jesam takav uistinu i nastojat }u da u du{i postanem {to nje`niji, {to ponizniji. Oh, Boè, samo jo{ sam ne znam kako }u. Uz to uvijek kod ku}e mnogo jedem, kasno ustajem, ne gimnasticiram. Cijeli ìvot je protiv mojih èlja. Slabost, slabost. Trebao bih se dulje moliti Bogu, da ne izgubim onu misti~nu vezu s njim, da ga osjetim u svakoj misli, kod svakog pogleda i posla. A ovako se pomolim jutrom i ve~erom, zapravo misli mehani~ki izgovaraju

91 svete rije~i. Trebao bih dnevno ~itati makar pola sata evan|elje, razmi{ljati o tome, pa onda u podne i za Zdravo Marijo predo~iti sebi neke transce- dentalne stvari i tako cijeli dan, cijeli ìvot provoditi u tom misti~nom svjetlu stvaraju}i od svoje du{e remek-djelo i traè}i Istinu - Svrhu. Kad bih se mogao zaljubiti! Banja Luka, 30. I. 1916. 19 g.i1mj. Gdje je moja mladost? Tako se osje}am starim, tako preìvjelim. Kad bih se mogao zaljubiti! Kad bih se mogao za ne{to potpunoma odu{eviti, bez ikakvog cjepidla~arenja! Oh, mi moderni ljudi, stra{ni smo. Starci prije reda. Samo da se je otresti svih knjiga, svih tu|ih, otrovanih mnijenja i ìvje- ti naravno i dobro kakve nas je Bog stvorio. Mi- slim da }e mi jo{ jednom sinuti vrijeme odu{evljenja, rada, dru{tvenosti; doba puno ideala i prijateljstva. Samo da pro|e taj nesretni rat i zapo~ne sav na{ kulturni ìvot. Da li je opravdano opisivanje seksualnih scena u knjièvnosti? Banja Luka, 5. II. 1916. 19 g.i2mj. Ivan op{irno prikazuje Maupassant-ovo djelo "La Vie" (@ivot), potom daje svoju kritiku. Bit }e mi dosta te{ko dati objektivnu sliku djela "Une vie" (Jedan ìvot) od Maupassanta. Uzrok je tome {to sam prvi put nai{ao na opis sjetilnih djela, i drugo {to je Maynialova monografija o Mau- passantu vrlo neobjektivna. Tu je detaljno opisan razvitak njegove bolesti, a o njegovu seksualnom ìvotu, koji bi mnogo toga mogao rastuma~iti u njegovim djelima, nema ni govora. Ponajprije nam se valja pozabaviti nekim problemima. Da li ovo djelo dobro djeluje? Ne, opisi

92 onih sjetilnih akata ne spadaju u opseg umjetnosti. Umjetnost nas mora dizati u vi{i svijet, odu{evljavati nas. Mi moramo u njoj uìvati. No, recimo da pjesnik kaè da je ovaj socijalni problem, koji je ovdje naslikao, morao tako prikazati. Tu je sentimentalna djevojka, puna cvjetnih nada. @elja je u nje za ljubavlju. Dobro! Dolazi neki mlad ~ovjek i oni se ljube. Objektivno je slikano, mi unaprijed ne znamo je li to prava, iskrena, nesebi~na ljubav izme|u dvoje. Oène se. Pjesnik nas vodi u bra~nu sobu… (i opisuju se intimne scene). Tu prvi put osje}amo da je s njegove strane samo sjetilna ljubav i da je to ona instinktivno u tome ~asu osjetila. To je ~injenica. Mi unaprijed slu- timo da }e taj brak biti nesretan. No Maupassant ovu scenu nije smio iznijeti na vidjelo. Dovoljni su oni poljupci na Korzici, te njihovi razgovori, koji s njegove strane ni{ta dubljeg ne otkrivaju, da nam rastuma~e njihov odnos i nesre}u. Mogao je Mau- passant oti}i jo{ dalje, mogao je nastojati dati nam naslutiti kako joj se on zgadio... Vidjeli smo da ovaj opis nije bio potreban. No pitanje je, za{to se to nije smjelo opisati? Ta oni su bili oènjeni i njihov postupak nije bio grje{an; to je svagdanji kruh ènidbe. Upravo zato {to je svagdanji kruh ne spada u umjetnost. Svatko bi se zgrozio kad bi ~ovjek pjevao pjesmu torti, grahu ili drugoj hrani, jer to nije poezija, to se ne ti~e du{evnog, to je samo poradi uzdràvanja na{eg tijela. Ima pjesama vinu. To je granica. No ne glorificira se ono jer uga|a jeziku, nego {to djeluje na du{u, prena{a nas u neki sivi psihi~ki svijet, raz- veseljuje nas du{evno, odu{evljava. Ono moè biti kobno i ovo kobno djelovanje vina, glorificira- nje pijanstva i posljedica nalazimo samo u deka-

93 dentnim pjesmama… Iz istoga razloga {to se tor- ta, grah ne opjevava, ne spadaju ni bra~ni akti u podru~je umjetnosti. Oni su potpuno tjelesni, samo poradi uve}avanja ljudskog roda i radi tjelesne naslade, bez i~ega du{evnog. To ne spada u umjetnost i socijalni se problemi moraju rije{iti veoma lijepo bez toga. [to je s poljupcem? Taj mi se pri~inja kao vino. On je neka te`nja za ujedinjenjem du{a, moè ~ak da odu{evi i smije se kao takav pozajmiti za umjetni~ke svrhe. No i tu ~ovjek mora biti silno opre- zan. Sam Goethe pjeva poljupcu, ali kad se radi o bra~nom aktu (Brautnacht) i on - sjetilan - zatvara o~i. A Maupassant je tu dao cijeli kodeks senzual- nog ìvota. Tu su sjetilni poljupci, akti, maltu- zijanizmi. Skroz je krivo mnijenje da je cijeli ìvot "kunstfähig" (prikladan za umjetni~ko opisivanje). Tim se cijelo zna~enje umjetnosti rastvara. Aksiom je da samo lijepo spada u umjetnost i tu se ne smije dirati. Moral treba tako|er respektira- ti. Umjetnost ne smije fotografirati kao {to to ~ini Maupassant. Ljudi onda ne bi trebali nikako ~itati romane; neka idu u svijet, pa svojim o~ima gledaju romane. Kod Maupassanta opaàmo nekakvu silnu nervozu rada. Nije opisivao ìvot jer je ovaj njega odu{evio ili silno interesirao, nego zato {to je u njemu bila potreba da pi{e. Umaknuti poùdnim pogledima nezrelih djevojaka Banja Luka, 24. II. 1916. 19 g.i2mj. Htio bih se lijepo pripraviti za ispovijed. Mo- gu}e je i zadnja. Naravno, nisam u takvoj sredini gdje se moje grje{ke pokazuju uslijed borbe, ipak naslu}ujem mnogo toga. Osim toga jo{ sam u ne-

94 suglasici s Tomom Kempencom. Svagdje veli "turbam declinare" (izbjegavati mno{tvo) i "de soli- tudine" (o samo}i) itd. Upravo zahtijeva kloniti se svijeta. Ja jako volim ti{inu, mir, mogu razmi{ljati, mogu misliti na misterij Euharistije, zapadati u nepomi~no za~u|enje, mogu se dugo moliti. No sve je to naprezanje, du{evni rad; a ~ovjek treba odmora. Taj nalazi u dru{tvu, ako mu je nezgodno za}i u prirodu. Uzmimo onda jednog socijalnog radnika. To- me je zapravo du`nost zalaziti u sve klase, zle i dobre, i prou~avati ìvot. Iskreno govore}i, meni je drago kad se s kakvim prijateljem mogu umaknuti poùdnim pogledima nezrelih djevojaka i kad ne moram gledati na one lijepe dame, gdje ~edno stupaju, a prolaze}i pokraj kakvog zgodni- jeg mu{karca zatrep}u od strasti. ôvjek ih skroz vidi. Tko se njima rado ne uklanja, kome nije drago, da ne gleda ono rastrovano koketiranje oficira i dr... Ljep{e je u samo}i, ljep{e je zavu}i se u tamnu crkvicu i kod treptanja vje~ne svje}ice, za zadnjih traka sunca, tiho moliti krunicu, i diviti se, vje~no i vje~no se diviti Euharistiji, tome sjaju, toj neizrecivoj Ljubavi... A ipak treba sve to vidjeti, valja se zavu}i i u najgnjusnije ku}e i studirati te bijedne ljude, kojima je pomo} potrebnija, negoli svim materijalnim siromasima. Kako bi im ~ovjek pomogao, te{ko je pitanje. Samoodgojem mogu}e. Opazio sam naime, da se neke tajne niti - misteriji! - vuku, koji prema moralnoj snazi doti~noga djeluju na okolinu, pa makar ~ovjek i {utio. Klasi~an je primjer sv. Franjo, gdje je ruke zavukao pod rukave i ponizno {e}u}i se, bez ijed- ne rije~i propovijedao. To je prvo, a sve ostalo je u drugom redu.

95 Du{evni svijet no}i i molitve realniji od svega {to postoji Banja Luka, 28. II. 1916. 19 g.i2mj. Prije odlaska u vojsku, jo{ }u napisati koju rije~cu. Time naime zavr{avam ovaj dnevnik, kojim htjedoh odgajati svoju unutra{njost i stvoriti od svoje du{e remek djelo. Osje}am da sam jo{ silno daleko od cilja, da sam jo{ pravo dijete, koje ne zna {to je ìvot… Bio sam ju~er na pri~esti i tako sam veseo i zadovoljan, tako da se, ~ini mi se, ne}u nikada àlo- stiti, pa makar mi i te{ko bilo. @alost truje srce, uvla~i u nj onaj duh o~aja da si ~ovjek uvijek name}e pitanje ~emu ìvi, pa jo{ dalje za{to sam za~et. Pogubne ove misli moraju iz glave, ~ovjek mora uvidjeti svoju slabost, koja mu kaè da sve ne spada u njegovu glavu. Zada}a ìvota nije o~ajavati, nego traìti suglasnost u ovome i veseliti se nad veli~ajno{}u ure|enja. Da, ovo mora biti aksiom: sve je najbolje, pa sna{la nas kakva nesre}a, bijeda, mislimo na to, makar i ne razumjeli "za{to"! ôvjek je ovdje samo putnik, njegovo pravo odre|enje nije ovdje, na toj zemlji, nego je on izabran za ne{to vi{e. Uistinu, kad se ~ovjek zavu~e u samo}u, u tamu, sve, sav realni svijet, svi drugovi, prijatelji, sva ~arobna priroda mu se ~ini snom. Osje}a tada ~ovjek da je ona nerealna, a da je misao prava realnost da je du{evni svijet, svijet no}i i molitve, realniji od svega uop}e {to vidljivo postoji. Treba samo teìti za tim ìvotom, za ovom realno{}u. Jest, jo{ sam slab. Uìvam u Euharistiji i u tom du{evnom ìvotu, ali vidim da je to ni{ta, da treba jo{ dublje i dalje zaroniti u taj veliki svijet. Sada upravo razumijem velikog papu Pija X. {to je izrazio èlju za ~estim, pa~e i sva-

96 kida{njim blagovanjem Gospodina. Time zavr{avam svoj dnevnik i pun radosti pjevam Ga- udeamus igitur...

Ideal djevojke jo{ mi lebdi pred o~ima Banja Luka, nave~er, 28. II. 1916. 19 g.i2mj. Jo{ mi je buka u glavi; smijeh i vika djevojaka, savjet Vikte i hohotanje Ljube. Pitam se je li mi ào svih tih ljudi? Jest, opazio sam da me mnogi za- volje{e. Mogu}e se mnoge od ènskog svijeta i malo ljute, {to sam spram svih veseo i ljubazan, a opet ih ledenom rukom od sebe odbijam. Mogu re}i da sam Viktu lijepo zavolio; mnogo smo i o ozbiljnijim pitanjima ìvota ~avrljali; ona mi se je dapa~e i povjeravala. Pa eto, draga mi je, kao kakva sestra. Nje`na, puna lijepih djevoja~kih ~uvstava iako ne velike naobrazbe. Pa Vera. I s njom je bilo vike i galame, smijeha i besmislenih o~ito- vanja, da sam se osje}ao kao kakvo dijete. Upravo tako, kada pomislim, da u samo}i o tim stvarima nikada ne razmi{ljam. Eto, i ona mi je draga. No kad pomislim {to }e od svega toga ostati? Pro}i }e, zaboravit }u. Onaj ideal djevojke nepoznate, a opet tako poznate jo{ mi lebdi pred o~ima. A uz to je misao na Greticu tako ìva, da mi je nemogu}e i pomisliti na ljubav. (Nastavak u sljede}em odlomku.)

îsto}a i vje~no ~isto}a treba da je geslo! Banja Luka, nave~er, 28. II. 1916. 19 g.i2mj. No ~ega mi je ovdje najvi{e ào to je dr. Rebac. Nismo mnogo razgovarali, no sve je puno ìvotne snage, puno ljubavi i neke ~udne, zapravo misti~ne ~isto}e. Kako takav ~ovjek djeluje na drugoga. Sam osje}am, da me se ma kako inteligentan ~ovjek ne bi mogao nikada tako dojmiti kao

97 ~isti. To je ~injenica i ba{ mi to potvr|uje istinitost kr{}anskih moralnih na~ela. ^isto}a i vje~no ~isto}a treba da je geslo! Tako gubim starijeg prijatelja koji je dosada mnogo toga uradio. I jama~no }e za svoj narod prakti~no dobro djelovati; osje}am direktno kano da je ~ovjek odre|en po Providnosti. I Ljube je {teta; no iskreno moram re}i da osje}am u Repca mnogo vi{e moralne snage iako je Ljubina du{a kao takva mnogo razvijenija i odgojenija od moje. Bo`e zdravlja, pa }e sve. Samo treba na}i kakvih zgodnih djela za studij Svetog pisma. Grüss Gott, Gretchen! Vielleicht auf baldiges Wiedersehen". (Zbogom Gretice! Mo`da do skorog vi|enja.)

Banja Luka. Ivan Merz je odrastao u multietni~koj sredini. Hotel u sredi{tu grada (gore); Ferhad-pa{ina d`amija (desno).

98 Boj svjetla i mraka Na vojnoj obuci Graz, Slov. Bistrica, prolje}e 1916. g.

Dobiv{i poziv za vojsku i oprostiv{i se od Banje Lu- ke, roditelja i svojih prijatelja, po~etkom oùjka 1916. Ivan polazi najprije na osnovnu vojnu obuku u Le- bring kraj Graza, potom na daljnje vojno usavr{avanje u Graz i Slovensku Bistricu. Budu}i da je imao zavr{enu maturu i tri je mjeseca ve} poha|ao Vojnu akademiju, poslan je u Mürzzuschlag na ~asni~ki te~aj. Nakon poloènog ~asni~kog ispita, Ivan je upu}en na talijansku frontu te je boravio u raznim mjestima dana{nje sjeverne Italije (ju`ni Tirol) vr{e}i kao ~asnik razne slu`be. Svakih {est mjeseci dobivao je dopust koji je provodio uglavnom u Banjoj Luci kod roditelja ili kod o~eve rodbine u ê{koj. Problemi ljubavi, djevojke, ène i nadalje zaokupljaju njegov duh. O{tro pak reagi- ra na nemoralno okruènje u kojem je prisiljen ìvjeti. S druge pak strane osje}a u sebi velike poticaje za reli- gioznim ìvotom. Sve to u njemu proizvodi nemir, na- petost, nutarnju borbu kao {to se vidi u zapisima njegova dnevnika.

Svijet bez dubljih du{evnih potreba Graz, 7.III.1916. 19 g.i3mj. Nemam toliko vremena da o svemu razmi{ljam. Pisat }u samo ~injenice. Lebring je jedan veliki grad, u kojemu su barake pravilno poreda- ne. @uta voda i blato. Grozno je za vojnike. Ovdje je dosta lijepo. Tjelovje`ba godi. Tipovi su zgodni.

99 Ina~e svijet bez dubljih du{evnih potreba i liberalci. Graz je zaseban grad, dosta intimnog njema~kog karaktera. @enske su zaseban tip, svojim nevinim pogledima, spu{tenim o~ima, blijedo ru`i~astom bojom sje}aju na vite{ko doba u Nje- ma~koj, na izraz Kriemhilde i Elisabette (Tannhäuser). Pravi njema~ki tipovi.

Otkada sam u vojsci izgubio sam vezu s Onim Graz, 18. III. 1916. 19 g.i3mj. Velika je vjerojatnost da }u i ja na frontu. Iskre- no govore}i, ja se smrti ne bojim, tamo gore je ono pravo carstvo. Samo se jo{ nisam pomirio s tom mi{lju da }u ja zaista onamo i nisam sebi svjestan da vodim krepostan `ivot. Ta otkada sam u vojsci, izgubio sam vezu s Onim, te sam i prestao na sebi raditi. Nisam razmi{ljao {to bih mogao na sebi popraviti i nisam si na ~istu jesam li ja zaista u slu`bi dobre stvari… Na posljetku me spopada i pomisao jesam li ja zaista trebao prisegnuti (kao vojnik); drugim rije~ima sve~ano obe}ati, da }u se boriti proti onima koje gospoda u kancelarijama odrede. Ta uvijek sam bio protiv rata; sve bih ljude najradije izgrlio i pomirio izme|u sebe…

Preporuka ^istoj Majci Graz, 20. III. 1916. 19 g.i3mj. Bio sam u crkvi "Maria Trostu". Velika barok- na crkva… Kad sam stupio unutra i preporu~io se ^istoj Majci te vidio svijet koji moli i ustaje sa svojih klecala suznih o~iju, kano da mi se ponovno otkri onaj svijet koji mi se sada toliko udaljio. I sva ona mistika crkve, ono treptanje vje~nog svjetla i bezbroj svije}a, obuzima du{u kano neki nadna-

100 ravni miris. Opis je nepotreban; svatko znade kako blizina Euharistije krijepi.

Moram postajati prakti~nim katolikom Graz, 23. III. 1916. 19 g.i3mj. Gladan sam vje~no… Uvijek osje}am da je to nekakva slabost volje podati se ovome sjetilnom uìtku. ôvjek ne bi trebao uop}e misliti na jelo, nego jesti ono {to mu se donese… Osje}am uvijek potrebu da uz obi~nu hranu ne{to slatko poje- dem. To je, mogu}e, jedna navika kao pu{enje, morfium i sli~no. Gledat }u da se od ovoga s vremenom odu~im… Mogu}e ovako prozai~na stvar ne spada u dnevnik, no u mome sada{njem ìvo- tu igra ulogu. Ne radi se meni sada vi{e o teoret- skom kr{}anstvu; ve} sam postao ~lanom dru{tva i moram postajati prakti~nim katolikom, a taj se, ~ini mi se, najbolje o~ituje u ovim svakida{njim sitnicama.

Silno sam slab ~ovjek... upravo sada trebam crpiti iz svesilne mo}i Euharistije Graz, 27. III. 1916. 19 g.i3mj. Tako ~udno zvu~i ime "Greta Teschner". Kano da se u njemu krije smisao moga `ivota, kano da u

Ivan Merz na po~etku vojne obuke u Grazu, gornji red, drugi s desna

101 njegovim tajnim zvucima leì sakrivena "vje~no-ènska" du{a. Od dana do dana sve vi{e padam; svakog se ~asa osje}am slabim ~ovjekom; pa~e {to mi je najgor~e, to je da sam tzv. "Durchschnittsmensch" (prosje~an ~ovjek). Svakog ~asa osje}am kako sam proèt pli}inom svoje okoline; da nema gotovo ni{ta {to bi me izdizalo nad nju i pokazalo mi da sam individualitet, du{evno neovisan od sredine… Silno sam slab ~ovjek… Malo sam stupio u ìvot i ve} sam se iznevjerio svojim na~elima. Ta, na jelo dosta mislim i mo`da se i ~esto prejedem. Onda nisam najto~niji u svemu. Povr{an sam. No {to je najve}a muka, ne na|oh ni jednom priliku da prisustvujem sv. Misi. Nonsens (glupost). Trebao sam `rtvovati i prilika bi se na{la. O, to upravo sada trebam du{evne snage, trebam crpiti iz nepresahnjivog vrela Lju- bavi, iz one svesilne mo}i Euharistije, koja napunja du{u rasvjetom, koja je svjetlija od dana, koja ju pretvara u du{evno zadovoljstvo, koja miruje u osje}anju ne~eg nepoznatog, neizmjernog. Silno, svesilno bih htio opet tome Vrelu. Deus, adiuva me! (Boè, pomozi mi).

Slov. Bistrica, 16. IV. 1916. 19 g.i4mj. Iza dugog vremena bio u crkvi. Sjajno. Tako sam danas pun nekog svjetla, pun odu{evljenja i ljubavi. Onaj misti~ni `ivot, kano da se je za trenu- tak povratio. Mater dolorosa, mater amabilis (Majka `alosna, majka ljubazna) - kako je dobra.

Pri~est ulila u du{u neizmjerno blago sre}e Slov. Bistrica, 24. IV. 1916. 19 g.i4mj. Ovo je drugi Uskrs koji sam proveo u tu|ini. Na uskrsnu nedjelju - ju~er - primio sam sv. Pri~est i to mi je dalo snage i ulilo u du{u neiz-

102 mjerno blago sre}e. No nekoliko sati iza toga, kano da se javila neka grozna reakcija. Iako u to nisam sumnjao; svejedno nisam osje}ao veli~inu toga misterija i jednom rije~ju ~uvstvo groznog du{evnog nezadovoljstva zavladalo je u meni. Bit }e zbog toga {to sam grozno slab; "abstinentia vera pax invenitur" (pravi mir se nalazi odricanjem) ~ini mi se veli Kempenac, a i ja se u teoriji slaèm s njim. No koja razlika izme|u teorije i prakse. Sla- bo sam dijete; uvijek se brinem za hranu i gubim energiju. Morao bih po danu misliti, pa makar bio umoran, gladan ili drugo. U no}i valja spavati. A ja cijeli dan prospavam. Sve ide spavaju}i, bez energije, mehani~ki. Gledat }u da svoju volju osnaìm, da ne radim kako mi nagon svjetuje, nego kako volja zapovijeda. Boè, pomozi!

Osuda nemoralnog pona{anja ~lanova katoli~ke udruge Slov. Bistrica, 10. V. 1916. 19 g.i5mj. Grozno: ne zato {to robujem tijelu, nego {to gledam kako u na{im redovima vlada gad (nemoral). Eto, B. Babi} je nemoralan, sjetilan, i Bog zna {to. Pa uza nj mali Bel. u javnoj gostioni tapka po jednoj kelnerici. Eto, Babi} se na stidi kazati da je u "Domagoju" (hrvatsko katoli~ko dru{tvo). Zaista grozno. Dodu{e, iako su kako bih rekao po naslo- vu - furtima{i (~lanovi katoli~ke organizacije), gori su nego i najslobodoumniji. Grozno i grozno. Istjerati ih treba svakako iz saveza, ve} zbog ugleda.

Te{ka borba koja vje~no traje - te`nja za sjedinjenjem s Bogom Slov. Bistrica, 10. V. 1916. 19 g.i5mj. Mnogo je pro{lo u ovo zadnje vrijeme kroz moju glavu. Tu je ona borba proti tijelu, ono na-

103 stojanje da se umom dignem nad sve ovo i da se sjedinim s prirodom, pa s Bogom. Te{ka je borba koja vje~no traje. Uz to bijahu ovdje roditelji, pa sam se kroz nekoliko sati osje}ao onim starim, koji silno voli te ljude {to me iznad svega vole. I vidio sam kako se Providnost za sve brine; kako sve ima svoj smisao, pa~e i moje vojni{tvo. Da toga nije bilo, ne vjerujem da bi se mama vratila Bogu i eto, sad je u~inila. Moja najvru}a molitva se je ispunila. Pa i otac kaè, kad je ovdje za{ao u di- votnu prirodu, spopalo ga je ~uvstvo molitve. Boè, Boè, koliko te ljubim, koliko ti se zahvaljujem, {to mi du{u sada napunja{ ~udnom, punom sla{}u. Kako se moja du{a diè, kako leti tebi, htjela bi nad~ovje~nom snagom razbiti ova prsa i oti}i gore da se s tobom vje~no sjedini. Kad je Ivan zapisivao gornje misli i molitvene zazi- ve, bio je 10. svibnja. Nakon dvanaest godina, to~no na taj isti dan, 10. svibnja 1928., Ivan }e umrijeti, ostavit }e ovaj svijet i po}i }e u Vje~nost da se s Bogom trajno sjedini, kako je to osje}ao i naslu}ivao toga dana kad je zapisivao te retke!

Sjetilnost me mu~i… Sl. Bistrica, 4. VI. 1916. 19 g.i6mj. Malo sam se danas razvedrio ~itaju}i Nazoro- ve "Istarske pri~e". Nisam znao da u Hrvata ima tako modernih i lijepih pripovijesti, koje u mnogom pogledu mogu stupati usporedo sa Lagerlo- fovim. U stvari Hrvati su slijepi; ne vide kakvu veliku kulturnu epohu pro`ivljuju, kako velikog pjesnika imaju, kao {to je Nazor. Kada on umre, istom onda }e vidjeti da je bio velikan... Du{a mi se kvari. Sjetilnost me mu~i; one najbrutalnije misli me svaki ~as spopadaju.

104 Boj svjetla i mraka Slov. Bistrica, 12. VI. 1916. 19 g.i6mj. ^ovje~ja du{a - pa i najkatoli~kijeg ~ovjeka - nije jednostavna i primitivna. U njoj uvijek traje boj "svjetla i mraka" (Nazor: Pjesni ljuvene) i mnogo je mu~niji posao u svojoj du{i braniti osvojeno kr{}anstvo negoli se uspeti na taj vrh.

Problem ène me najvi{e zanima Slov. Bistrica, 13. VI. 1916. 19 g.i6mj. Osje}am se slabim i uvjeren sam da u ovom promatranju ìvota ima mnogo egoizma; no sada }u uznastojati stvoriti sud sebi o tim dojmovima ìvota - jest velikog i lijepog ìvota. Problem ène me najvi{e zanima i kao da osje}am da se u tom pogledu dobrano pribliàvam Istini. Prije sam drào ljubav u du{evnom smislu za jedinu te`nju des "Ewig-Männlichen" zum "Ewig- -Weiblichen" (vje~no-mu{kog prema vje~no-èn- skom). Kano da je to nekakav simbol onog me- |usobnog odno{aja izme|u Madone i Boga ili kako "Pjesma nad pjesmama" uspore|uje: odnos Jahve prema izabranom narodu. No kano da ovdje igra veliku ulogu jedna tre}a stvar - dijete Isus. Ovako bih to tuma~io (dodu{e zadnji uzrok tome ne znam!): Stvoritelj, stvoriv{i cijeli svijet, mu{ko i ènsko, poradi du{evna veza izme|u njih izlu~io je (nije dobra ova rije~) jedan dio svoje Milosti i stvorio Madonu, koja kano utjelovljena Milost jedino teì (misti~ka ruà molitve!) Izvoru. I kano {to je iz te`nje Istine k Ljubavi izi{la Inspiracija (Duh Sveti), koji je i Ljubav i Istina (sve je u jednome), tako je iz tog odnosa Stvoritelja i Madone proiza{la ona te`nja za Tre}im, djetetom. Ovo izgleda suvi{e rastrgano, no jedno je; a ovaj ìvot je

105 samo simbol onog drugog. No i sam uvi|am da je ova spekulacija suvi{e perverzna i da je potrebno pobrati vi{e ideja, ako si ~ovjek èli stvoriti jedan istiniti metafizi~ki sistem. Razmi{ljanja o èni i ljubavi u umjetnosti i ìvotu Slov. Bistrica 14. VI. 1916. 19 g.i6mj. Ideologija ène smjera materinstvu u jednom isklju~ivo du{evnom pravcu. Ovaj materijalni dio je samo simbol onog du{evnog. Svi pjesnici su ljubav opjevali i skoro svaki je druga~ije shvatio; jedan je kao Rodin - (pjesnik u {irem smislu rije~i) ovjekovje~io onu te`nju muà k èni i obratno; te`nju koja je podloga ovo- Ivan Merz me svijetu. Naravno da se (prvi desno) u vojsci ova te`nja onda u prisutnosti o~ituje i u potezima i formama tijela. Drìm da njegov Baiser (skulptu- ra Poljubac) nije lo{, nego je tu prikazana samo ona du{evna èlja, a ne ìvinski egoizam. Jer zaista platonska ljubav, koja zazire od svake sjetilnosti i od onog nesvjesnog instinkta ène k materinstvu, mora umrijeti. Istom onda }e obi~na èna htjeti otkriti sebe, kad je mu` u tom pogledu shvati. Do toga bi zaklju~ka ~ovjek do{ao promatraju}i Babi}a i njegovu zaru~nica Rosetlievu. Bit }e da je barem Babi} suvi{e za{ao u svijet sjetilnosti. Uvijek se cma~e, grli, ljubi i nateè: kaè da mu do|e èlja da se s njom cio du{evno i tjelesno sjedini. (I u nje je jama~no ova èlja!). Ne moè

106 do~ekati brak da ovo postigne. Pitao sam ga bi li mogao uz nju izdràti nekoliko mjeseci, a da je se ne dotakne, nastoje}i samo da zaroni u dubinu njene du{e, gledaju}i kako ona - ènska - sudi o ovome, na koji na~in osje}a lijepo i prosu|uje etiku dana{njeg dru{tva. O umjetnostima valja s njom govoriti, jer je u ène tako fin estetski osje}aj, da bi mogli mnogo toga u tom pogledu od njih nau~iti. Eto, ja drìm da je ovo ona prava ljubav uzev{i u obzir ono du{evno svojstvo materin- stva, da je èna inspiracija umjetnika i radnika. Ona je kao neka majka njihovih djela. Ona je u sjetilnom pogledu samo simbol du{evnog. Takva ljubav je mogu}a samo kod vrlo jakih ljudi gdje su oboje uspjeli svladati tijelo - i samo za ovim teìti. To je za nas ideal; jer se u momentima kada smo sa ènom, kad joj gledamo u one ~udne o~i, na{e tijelo nastoji uzbuditi. Zato i veli Sveto Pismo da je prijateljstvo sa zlim muèm bolje, nego s dobrot- vornom ènom. Uzrok nije u èni, nego u nama. Time je i razumljivo kako su veliki pjesnici - Mus- set, Vigny, Baudelaire (pa Nazor) do{li do zaklju~ka, da je èna monstrum itd. Krivica je to njihova, koji su mislili na ljubav prema "nekakvom idolu", a dotle je to bila sasvim obi~na èna sa èn- skim osobinama, koja je od njih traìla da je razumiju, a ne oboàvaju. A kad oni osjeti{e kod nje ne{to protuslovno tome idolu, zapado{e u ekstrem. A {ta veli Nagel?! Poput njega sebe ra{~lanju- jem, gledam si protuma~iti ljubav, a kad bi me ona zahvatila, morala bi umrijeti, jer ona i ja ne}emo imati one du{evne snage da se bez ikakve sjetilnosti, poljubaca i.t.d. otkrijemo jedno drugome; a sve ovo }u ja odbiti jer me odvi{e spaja sa ìvoti- njom i ljudstvom, koje ovu te`nju ujedinjenja tako

107 gadno i brutalno izrabljuje, ~ine}i sebe samim ìvotinjom. Babi}eva schöne Clärchen - kako je nazvah - pravo je djevoj~e… zanima se za sve {to je lijepo. Kad je s nekim sama, rado zalazi u dublje razgovore. Tisu}u puta vrjednija od svoga budu}eg muà, koji ne zna cijeniti njen ponos i njenu dobrotu. Dodu{e, kad je ona uza nj, oplemenjuje ga i drìm da }e ga ona nehotice di}i iz du{evnog blata u koje je zapao. Tome se i on nada.

Najbolja knjiga za ìvot Slov. Bistrica 30. VI. 1916. 19 g.i6mj. Najbolja knjiga za ìvot je "De imitatione" (Na- sljeduj Krista): "Tko se ne slaè s tobom, popusti mu zbog tvoga i njegova mira. To drì za veliku mudrost ako ni{ta ne drì{ do svoje mudrosti. Gdje je spremna poslu{nost, ondje je radosna savjest. Gdje je poniznost, ondje je mudrost. Gdje je mir i sloga, ondje je Bog i sva dobra. Gdje je sva|a i razdor, ondje je |avo i sva zla."

Tvoja se du{a u meni iskristalizirala Slov. Bistrica, 5. VII. 1916. 19 g.i7mj. Nisam Te zaboravio, Gretice. Ti si mrtva, a ja te se jo{ malo sje}am. Ne bih vi{e znao opetovati Tvoje rije~i, no znam kakva si. Tvoja se du{a u meni iskristalizirala, postala si mojim idolom, koji vi{e volim negoli ijednu djevojku. Totes Gretchen, schlafe ruhig, vielleicht auf Wiedersehen. (Mrtva Gretice, mirno po~ivaj, mo`da dovi|enja!) Bol, bol, bol me obuze ljut i crn... Ne mogu toliko misliti, vru}ina, umor, nervoza, buka - sve ubija ~ovjeka.

108 Daleko sam od savr{enosti Na ~asni~kom te~aju, ljeto-jesen 1916. g.

U dubini ~ovje~je du{e egoizam Slov. Bistrica, 19. VII. 1916. 19 g. i 7 mj. Ti{ina nijema... Tako sam i ja sada miran. Sve bih se dugo i dugo molio; s bolju u du{i samo da mi Onaj gore i{~upa iz srca sve {to me veè s vremeni- to{}u; sav onaj brutalni egoizam, koji uvijek na sebe misli; oh, siroma{ni su ljudi, koji ne mogu biti osamljeni. U vrtlogu ìvo- ta se prilijepi ono blato, da ~ovjek neopazice po~ne Ivan Merz, ~asnik ìvjeti u tom vremenitom. austrijske vojske 1917. Te{ko je biti bogat; tu je nu`nost dati drugome sve, ne samo to, nego se mi moramo veseliti kada nekome ne{to dajemo, pa makar onaj bio i bezo- brazan... A onda ja dadnem, a u dubini je jo{ onaj egoizam, koji àli, koji se ljuti na onoga {to je iskao i.t.d. Zaista grozno. Cijela du{evna zgrada se ru{i, pada i pra{i... Da, ìvot je vi{e negoli umjetnost, knjièvnost; on je za nas ljude jedina veli~ina, izvor svega. Ka- ko sam sretan kad uzmognem isplivati iz tih svagda{njih kriì}a, pa uìvati u mislima na ovo divotno ure|enje makrokozma i mikrokozma. Tu zemlja kano da visi u zraku, u silnoj udaljenosti

109 oni gordi svjetovi, sve ìvi i vrije. Pa onda tu oni sitni ljudi, {to rade, (sada ànju i snopove veù), a uz to skakavci se po poljima natje~u... (Nastavak u sljede}em odlomku.)

@ivot je sjena, jedna realna hipoteza Slov. Bistrica, 19. VII. 1916. 19 g. i 7 mj. Onda je tu ljubav; mladi} se okre}e za djevojkom, a ona se pretvara kano da ne gleda. Sve se mi~e, ìvi, vrije - svuda je ìvot; a ja u ovoj ljetnoj prirodi, punoj plodova, kano kakav stari filistar (malogra|anin) ljutim se na one koji zatraè koju krunu ili u obijesti galame. Oh, Boè, Boè, i{~upaj sve to iz mene, pa stvori od mene ~ovjeka, a ne àbu, koja uvijek gmiè u ovome blatu. Kad pomislim, da je ovaj ìvot samo sjena, jedna realna hipoteza, i ni{ta vi{e, to se sebi najvi{e ~udim. Kad na ve~er legnem, pa se zadu- bim u ono sivo, tamno, pa mi se u~ini da uop}e ni{ta u meni nema, pa sve vi{e i vi{e u ono ronim i svukuda traìm. I ni{ta ne mogu na}i. Sve je neo- dre|eno; a sam ne znam, bez ikakve misli je tu ona silna èlja za kruhom, za onom malom Hosti- jom. Ni{ta ne znam tada, sav razum spava, a moja bi usta, sva moja nutarnjost bi htjela Hostiju da se s njom spoji.

Daleko sam od savr{enosti, gadno blato visi jo{ na meni Slov. Bistrica, 19. VII. 1916. 19 g. i 7 mj. Skoro }e meni ispit, no uvijek vidim, kako sam daleko od savr{enosti. Uvijek nastojim biti gospodarom situacije oko mene; `elim upoznavati ljude i gledati njihove ~ine, kano da se mene to ti~e, a katkada se u me u{ulja neki mali strah, strah pred

110 ispitom. Koja li slabost kad pomislim kolike su generacije umrle, a da se za njih ne zna, a mene pro|e jeza. Blato, gadno blato visi jo{ na meni. Trebat }u jo{ dugo posla dok ga operem. Ta za{to sam takav; kad pomislim da }e i smrt do}i i ovo tijelo strunuti, a ono {to }utim besvjesno, ono tamno, du{evno koje jedva osje}am, postati ogromno veliko, puno svjetla i perspektive, te zapremati cijeli prostor.

@elim da vje~no uìvam u religiji, pa ne ide Mürzzuschlag, 15. VIII. 1916. 19 g.i8mj. Bol, bol, bol. Ili sam bolestan, ili je to opet po- manjkanje dru{tva da se ne mogu od srca nasmi- jati. Bio bih sav sretan kad bih mogao poput male- na djeteta plakati, ili biti veseo i odu{evljen za kakve mladena~ke ideale. Uvijek me mu~i problem ìvota: zgadi mi se gledaju}i u ovaj, a uza sve napore èlim da vje~no uìvam u religiji pa ne ide. Rano sam ustao, oti{ao na Pri~est i nastojao sam se zadubiti u taj misterij. îni mi se da sam dosta duboko zaronio u sama sebe i u onaj svijet. Ne, nisam vidio sve, no kano da sam osjetio kano u nekoj magli one zakone, ono ne{to koje pokre}e sve, pa iza toga Madonu s Djetetom, a uz to Ono jo{ ve}e, koje sve skupa {to sam osjetio ujedinjuje u Hostiji. To su samo ~asovi, a ono uvjerenje da bih mogao u nekakvom samostanu na}i potpuno zadovoljstvo, nije se obistinilo. Nemir me iza toga neprestano tjera: jednostavno osje}am da bi moralo ne{to biti {to }e me zadovoljiti. (Nastavak u sljede}em odlomku.)

111 Du{evno nezadovoljstvo, osje}aj slabosti, dezorijentacije Mürzzuschlag, 15. VIII. 1916. 19 g.i8mj. Uvi|am svoju slabost, svoju ovisnost. ûdim se kako sam nekada mogao biti odu{evljen za umjetnost i sli~no. Kano da je to bilo samo zavara- vanje samoga sebe. @ivot je vi{e od svega, a ja ìv- jeti ne znam i ne nalazim sre}e u ìvotu. Eto, traìm zadovoljstvo. Kad bih pomislio na neki rad, na stvaranje jednog umjetni~kog djela koje god vrste, do|e mi pomisao da to nije ni{ta. ôv- jek je u stvaranju, to je kano precjenjivanje samoga sebe, dok je on u istinu grozno sku~en, vezan za dru{tvo i {to je najgore za svoj genus. (Nastavak u sljede}em odlomku.)

Sve me vu~e da vidim lijepo ènsko lice… sve mi je upitnik Mürzzuschlag, 15. VIII. 1916. 19 g.i8mj. Koliko bih se rado odavao ljubavi uvi|aju}i da ona sluì ra{irenju ljudi, koliko si dana poduz- mem ne pogledati djevojku, samo da me ne bi sna{la misao oplo|ivanja, to me opet sve vu~e da vidim lijepo lice i da govorim s njom. I to me grozno mu~i. Znam da mi ni èna ne}e dati zadovoljstvo, a opet me neka vulkanska sila tjera k njoj. Ono {to mi se gadi kod drugih, ovisnost od drugih u pogledu cigareta, vidim na sebi. Zgraàm se kad slu{am kako kolege sjetilno govore o ènskima, a zaista je u dnu du{e moje ono isto. Osje}am kao Whitmann onu èlju za sjedinjenjem s djevojkom. Gadim se sam sebi, ne znam ni{ta, sve mi je upitnik. Bilo bi jo{ toga za re}i u pogledu moje iskrenosti. Malo sam nenaravan i.t.d. No moram na}i ènskoga dru{tva, pa }u

112 mo`da opet na}i odu{evljenja za ìvot i umjetnost, pa }e mi moèbit i nestati one sjetilne misli. Bol, bol, bol me obuzeo ljut i crn. Glad za istinom Mürzzuschlag, 26. VIII. 1916. 19 g.i8mj. Vje~na je borba: vje~na glad u meni. Uvijek traìm istinu. Veselim se kad otkri- jem kakvu novu misao. Da, ogromno je to veselje. Samo {to ih ne nalazim. - Svakako je najzanimljivija sredina u kojoj ìvim. Ivan Merz (u sredini) Najradije bih sve naz- s kolegama vojnicima vao prosjacima, i to u u Prvom svjetskom ratu zlom smislu. Cijeli dan jedan od drugoga ne{to prosi; a pitanje cigareta zapravo pokazuje onu ogromnu slabost moderna ~ovjeka (u koje i ja - mea culpa - spadam). Upravo se vidi ono po- niènje i onaj osje}aj slabosti doti~noga koji neprestano prosi. Kod jela se potom vidi onaj ogromni egoizam, kako svaki zagrabi bez obzira na drugoga. Pa tipovi kao W. koji u svoj kaplar- skoj djetinjoj ta{tini zaustavljaju kolegu {to ne pozdravlja. Dodu{e ni ja nisam bolji… (Nastavak u sljede}em odlomku.)

Mogao bih skoro poginuti Mürzzuschlag, 26. VIII. 1916. 19 g.i8mj. No najva`nije pitanje za ~ovjeka je problem smrti. I ovaj me mora sada ponajvi{e interesirati jer bih za dva mjeseca ve} mogao biti daleko od

113 nada ove zemlje. Zapravo sada vidim da mi ìvot nema ~vrste podloge. Sazdao sam si svoju ideologiju na budu}em ìvotu, na budu}oj zemaljskoj sre}i, pa sada ne mogu pojmiti da bih mogao skoro poginuti. I ova me misao katkada navede na pomisao da bih morao dulje misliti na smrt, tako da u svakom ~asu svoga ìvota na nju budem spreman. A {to je ona? Tako si predstavljam: odem na frontu, pogodi me kakva kugla za juri{a (oh, Boè, na koga }u juri{ati!) i ja se sru{im mrtav. Tako su sve nade, svi ideali prestali biti, a zemlja i zvijezde nadalje jure. A du{a? Moram prestati s pisanjem iako u nekim momentima vidim onaj divni prijelaz iz ovog grozno ograni~enog svijeta u onu daleku {irinu. Drugi put o tome. (Nastavak u sljede}em odlomku.) Seksualni nagon nije bît ~ovje~jeg ìvota kako misli Whitmann Mürzzuschlag, 26. VIII. 1916. 19 g.i8mj. Seksualno se zapravo jo{ nisam posvema umi- rio; no ~ini se da sam Whitmanna ve} prebolio. On je, poput Rodina, vrlo plitko shvatio samo ovaj materijalni svijet i njegovu psihu. înjenica je da je sve opravdano {to jest, no sve nije dobro. On uìva u krasnom skladu u prirodi, u ljepoti oplodnje i ra|anja generacija, u krasoti ~ovje~jeg tijela itd. Ali on time zaboravlja jedan sasvim druga~iji i mnogo ve}i svijet: svijet ~ovje~je du{e i svega onoga {to ona obuhva}a. Da, za Whitmana ne egzistira nemoral; no, neka zaviri u psihu ljudi {to se mu~e, {to boluju od du{evne borbe koji su izgubili nevinost, pa }e vidjeti da ovaj seksualni nagon nije bit ~ovje~jega ìvota, i da priroda nije kao sfinga, koja se sama ra|a, nego da je u njenoj dubini Stvoritelj, koji podaje ìvot du{i stvari (Sv. Augustin). Znanost,

114 umjetnost sve je to za Whitmanna podre|eno; jedini instinktivni, seksualni ìvot ra|anja je za nj sve. Da, nastojao sam neko vrijeme uìvati u lijepo gra|enoj djevojci, u onoj puno}i njena zdravlja, pa sam u sebi proìvio od poljupca sve do akta oplodnje, pa se je, kako Whitmann veli, u onom osje}aju kopule (tjelesnog sjedinjenja), onog velikog procesa prirode, pokazao neki osje}aj opojno- sti. Da, priznajem i to spada u ìvot, no kako bi to izgledalo kad bih kod svake ljep{e ène pomislio na taj seksualni akt. Ta, lako je o tom teoretizirati. To bi razru{ilo ne samo mene i cijele dràve, ve} sam moral u sebi. Kakva bi to dràva bila kad bi se svi ljudi s tim mislima susretali?! To bi uvrijedi- lo priro|eni ~ovje~ji ponos, koji se opire poimanju ìvotinje. Pa~e, onaj svijet koji postoji iza ovoga sjetilnog je onaj pravi, mnogo ve}i; ovaj vanjski ìvot je samo simbol onog du{evnog. Lebring, 10. IX. 1916. 19 g.i9mj. U Mürzzuschlagu sam uslijed interesa za probleme ìvota, a osobito uslijed ovih seksualnih muka studirao Whitmanna i sv. Augustina. A sada osje}am da je nastala stagnacija u du{i, jer sam toliko me|u ljudima da tumaram izme|u ovih baraka, kao kakav u se povu~eni filistar.

Ivan Merz (ozna~en bijelim krugom) na ~asni~koj obuci u Prvom svjetskom ratu

115 Kroz bol ~ovjek sve vidi druga~ije Na rati{tu 1916. i 1917. g.

Nakon zavr{ene ~asni~ke obuke Ivan dobiva dopust koji provodi u Banjoj Luci, Be~u i Pe~uhu u mjesecu rujnu i listopadu 1916. Potom se vra}a natrag u vojsku i upu}en je na taijansko boji{te. Za cijelo vrijeme boravka na dopustu, i potom na rati{tu, Ivan ìvi intenzivnim du{evnim ìvotom. Mnogo ~ita, vodi svoj dnevnik gdje biljeì doga|aje u kojima sudjeluje i svoja razmi{ljanja o njima, donosi svoje sudove i procjene, kriti~ki analizira ratnu situaciju. Susret sa svim vrsta- ma trpljenja u vojsci i na rati{tu kod njega produbljuje pogled na ìvot i svijet. Misao na Boga, vje~nost, prolaznost ljudskog ìvota sve je prisutnija u njegovu duhu. Trudi se da ne zanemari molitvu, premda je to u vojsci bilo te{ko provedivo. Osje}a tako|er veliki poziv na moralno usavr{avanje, na te`nju za kr{}anskom sveto{}u, a s druge strane doìvljava svoju slabost da se uspne na te vrhunce. O svemu tome ostavio nam je dragocjene zapise u svome ratnom dnevniku koji se smatra posebno vrijednim od svega {to je do tada napisao. I ovim izvadcima iz njegova dnevnika dajemo pod- naslove koji odgovaraju glavnoj tematici ove knjige, premda bi se mogli i druga~ije formulirati ukoliko bi ovi dijelovi dnevnika bili obra|ivani pod drugim ku- tom promatranja i prou~avanja Merzova lika.

Po stoti puta svladavam sjetilnost Banja Luka, 20. IX. 1916. 19. g.i9mj. Kako vrijeme ludo prolazi. Sav je `ivot rastrgan, nigdje se ne mogu sabrati. Ne mogu jed-

116 nu cijelu re~enicu potpuno napisati, a kamoli {togod temeljito pomisliti. Eto ve} to, {to sam bio u subotu na ispovijedi, a u nedjelju ne odoh na Pri~est, pokazuje onu rastrganost koja mi je u du{i. Uz to mi je nezgodno do{la lektira Hamsu- nova Glada s nekim suvi{e erotskim mjestima. Trebao sam {togod {to }e mi du{u sjediniti u Jed- nomu i di}i, a ne rastrgati i siliti da proìvljavam i po stoti put svladavam sjetilnost. Ovaj obiteljski ìvot mi ne godi. Ti- ranija je to stra{na. Ustaje se - proti prirode - kasno, jede vje~no, a ìvi svakim danom jedna- Predio Dolomita ko kano stroj. gdje je Merz bio na rati{tu Do~im kad sam sâm, pa makar i gladan, osje}am da bar ne{to svladavam, kako se borim i dolazim sve bliè Savr{enstvu. Tamo barem du{a ìvi i promatra, dok ovdje ne osje}am tako jasnu razliku izme|u tijela i du{e.

@ena nije samo zbog ljubavi Banja Luka, 20. IX. 1916. 19. g.i9mj. Sebi sam gadan kad pomislim kako sam se razgovarao sa Zorom. Uvijek sam imao volju da je se dotaknem dlanom u dlan, samo da elektrine iz nje pro|u kroz mene ili sam htio kakav sli~an pogled. ûdno, osje}ao sam uza se vi{e ènsko; nisam ni pomislio da ona ima iste du{evne interese kao i ja, da èli biti slobodna, da bi studirala; da je zanimaju prirodne znanosti, umjetnost i.t.d. Oh, koliko sam ju vrije|ao. Da, ìvot je vi{e nego sve knjige. Tu znam analizirati sve vrste ljubavi i njenu bit, a kad do|em u

117 doticaj sa ènama pona{am se po predrasudama svoje niske sredine kao i najobi~niji bludnici. Kako rekoh, pro~itao sam Hamsunov Glad; moderna pripovijest koja je moju nesretnu krv suvi{e uzbunila. Razumijem da Hamsun prikazuje moderna ~ovjeka - sebe - u svim svojim slabostima, pa otkriva i ne{to iz seksualnog ìvota, kao vrlo vaàn faktor; svejedno, po u~inku zaklju~ujem da ovo nije za nas obi~ne ljude. Mene jedan lijepi Tizianov akt ne}e ni najmanje dirnuti, ali - koliko opazih - najmanji opis ovih stvari me uzruja. A mora se ra~unati da nema mnogo ~istih ~itatelja. Hamsun u svojim djelima uvijek opisuje sebe - moderna ~ovjeka - pa tako i tu. Dakle prikazana je psiha tog bezvjerca u ~asovima gladi i ludila… Hamsun je prikazao kako je ljubav jedna sila sasvim neovisna od sredine, vanjskog izgleda itd. Hajali se je u nj zaljubila i gotovo. Pa ga je odmah i poljubila; do~im je prosjak, oti{av{i njoj u stan bez razmi{ljanja otvarao haljine. Dopu{tala si je; kao da se time pokazuje koliko je ljubav nu`no vezana uz materiju, kao da ova bez one ne bi mogla op- stojati. I kada ona nije dopustila ono zadnje, opet je taj ~ovjek, koji nikad nije ni mislio na eti~ke principe, nego instinktivno radio dobro i zlo, osjetio da je zlo po{ao. Mislim da je takva ljubav pre- sjetilna; u ìvotu bi mi se to zgadilo. I èna nije samo poradi ljubavi tu i ona je "animal religiosum" (religiozno bi}e). Treba samo pomisliti na du{evnu veli~inu ~asnih sestara i njihov veliki rad.

Kad mislim na prolaznost, ne mili mi se nikakav studij, nikakva djevojka… Pe~uh, 22. X. 1916. 19 g. i 10 mj. U ~ovjeku je ona te`nja da ne{to stvara, da ga jedna stvar zaokupi, oko koje se, kano oko jezgre

118 minerala, sve koncentri~no skuplja. A ne ovako; za`mirim, mislim o procesu mi{ljenja i traìm da zaronim u onaj svijet, pa traìm onaj prijelaz, razliku izme|u obadva. Pa onda, gledam u ovo ~udo svemira, kako to sve visi i juri, kako se sve mi~e u toj praznini, iz ni~ega; pa onda me spopane strah pred paklom. Najednom osjetim kako taj ìvot nije ni{ta, samo prolazna faza u onaj trajni, po{to se je ono {to uvijek u nama kuha i vrije oslobodilo i po{lo u onaj svijet - za sada mi se ~ini dosta tamne, no silno duboke perspektive - da tada nastaje ono pravo. Misle}i na ovu prolaznost, ne mili mi se nikakav studij, nikakva literatura, nikakva djevojka; uop}e ni{ta. Jedini asketski, mona{ki ìvot u oboàvanju Euharistije mo`da podaje zadovoljstvo. Drugo, ~ini mi se, ne. Kojim pravom uìvati u umjetnosti kad toliki gladuju Pe~uh, 22. X. 1916. 19 g. i 10 mj. Kako bih imao npr. veselje skupljati umjetni~ke slike i sli~ne stvari, kad toliki svijet stra{no gladuje. Kako bih smio èljeti ìvjeti sam u svojoj sobici, kad bih time sam sebe zavarao, ne idu}i me|u svijet, gledaju}i mu muke i upoznavaju}i njegovu psihu. Koje pravo da uìvam u umjetnosti i svemu tome, kad je borba za kruh, i ìvot u svoj svojoj osebujnosti, sa svim mukama, porazi- ma i pobjedama izvor sve poezije, pa~e i nu`na potreba, ako ho}emo shvatiti ovaj ìvot kao pripravu, kano jedan mu~an posao, ~ija je nagrada onaj Veliki. - Ne znam, moram iza}i iz te dileme, ~ini se, najbolje }e biti kompromis, jer jama~no je na{a du`nost i u ovom malom skladu {to se zove civilizacija, kultura ili druga~ije raditi oko spoznaje. Mo`da je spoznaja dobra i zla, te`nja za

119 Vje~nosti svrha ~ovje~anstva, pa sve uz svrhu materijalnog ìvota i uzdràvanje ljudi ima svaki ~ovjek zada}u da u svojoj gran~ici (struci) radi oko te spoznaje. Jedna struka vi{e, druga manje; no, mislim da kod svake struke mora da je bol izvor svega; gdje toga nema, mislim da je plod, ako ne zao, barem uzaludan, jer nije u harmoniji sa svrhom ovoga ìvota. A sav rad, sve mora biti u harmoniji s idejom Svega.

Razlika izme|u hodè i klerika Banja Luka, 31. X. 1916. 19 g. i 10 mj. S Jusufom sam i{ao u Medresu. Mladi hodà, dobro zna arapski, ima silesiju kitaba (vjerskih knjiga). No uz svu svoju religioznost i zaista naiv- nu dobrotu ne moè biti kao na{ klerik. Dosta pu{i, pa onda se oprosti i prostodu{no kaè da ide a{ikovati. Bio je jedan Arapin, krasnih crnih o~iju, o{tar ~ovjek… Po izgledu je i on neki filozof, jer se uvijek sje}a smrti i misli o tajni ìvota. Gretice, gdje si?

Gretice, da mi te je vidjeti! Lebring, 11. XI. 1916. 19 g. i 11 mj. Plakao bih od ljubavi. Gorko, gorko; oh, Greti- ce, da mi te je vidjeti, da budemo skupa i da skupa pla~emo, dugo, dugo, dugo. Gdje si? Hodi da Te vidim, poka`i mi se! Ne znam {to i{tem od Tebe? Ve} sam daleko od svake sjetilnosti, i znam za {to je ljubav, ali opet moja du{a Tebe tra`i, tebe treba; roni u mrak za Tobom ~ezne i na putu pla~e. Gdje si, Gretice? Da skupa budemo i da pla~emo - dugo, dugo, dugo. No}as sam snivao o njoj; bili smo skupa, pri~ala mi je u sobi za goste uzrok svoje smrti. -

120 Oh, {to si to u~inila, Bo`e moj? - Veli, nije imala ovdje prilike da se ujedinjuje s Bogom... Armes Gretchen (siroma{na Gretice); onaj hladni kamen s natpisom Grete Taschner - grozno ime i mali kamen, gdje jedva koji cvijet pupa, zar je to sve {to je od Tebe ostalo?... Budi Bog s Tobom! Sad valja opet u onaj mutni zrak, na mokro polje i mu{trati jadne ljude; oca i sina skupa. Stra{no. Kako ljudi iskvari{e `ivot. Generacija za generacijom tako umire.

Gdje nema boli tamo se vide eti~ke zablude Seewiesen, 23. XI. 1916. 19 g. 11 mj. Prekju~er je car umro. Requiescat in pace. (Po~ivao u miru). @ivot je izvor svega; bol je najpotrebnija bit `ivota. Ona duboko ore du{u i dokumentira bivstvo etike. Gdje nema boli i gdje je sve sito, tamo se upravo najjasnije vide eti~ke zablude: Nietsche i sli~no. Lako je teoretizirati o jakosti individua, kojemu moraju slabiji podle}i, kad doti~nom in- dividuu ne prijeti nikakva opasnost. No, neka ode u jednu nekulturnu zemlju, gdje svaki ~as ~ovjeku visi glava o koncu, instinktivno }e te`iti za jednom eti~kom organizacijom, gdje }e uz jake individue biti i slabiji, koji }e zajedni~kim silama, svaki po svojoj sposobnosti, raditi oko pojedinosti te eti~ke organizacije. (Nastavak u sljede}em odlomku.)

Moralna pokvarenost suvremenog ~ovjeka Seewiesen, 23. XI. 1916. 19 g. 11 mj. Zastranio sam; ho}u naime da {to prije nave- dem pri~anja jednog modernog ~ovjeka: H. [. hvaljeni liri~ar itd., poznat s Jorgensenom i dru-

121 gim velikim ljudima, agitator mira (na fronti nije bio!) socijalni demokrat (pi{e u katoli~kim listovi- ma), koji nalazi uzrok ratu samo u nekim indivi- duima. Ju~er, kad smo leàli u krevetima, stao je pri~ati historiju svojih ljubavi i u svezi s tim po- stanak svojih umjetni~kih djela. Ne smijem opetovati te njegove rije~i, samo moram podsjetiti na razne seksualne perverznosti staroga Rima. Pa~e, ukoliko je kultura odonda do sada napredovala, u istoj - ako ne ve}oj mjeri - su se ova seksualna draènja rafinirala. Da - kako on veli - sva su draènja izljev ljubavi, i èna, draga, zaru~nica je tim sretnija ~im joj mu` moè pomo}u tih perverznosti {to bolje uti{ati njenu strast. Ne znam da li je uop}e dopu{teno opisati te perverznosti; u- vjeren sam da ih ni Noldin (poznati rimski profesor morala) ne poznaje… Tvrdi kroz pri- Na talijanskoj fronti mjere kako on uspije u Prvom svjetskom ratu najdulje za tri dana da ènskima "otvori o~i". Najprije joj pri~a kako }e skupa poetizirati, onda - po{to nemaju vani prilike, odu u hotel, no on joj obe}a da je ne}e ni dirnuti - jedino ako ona sama ne zatraì. U hotelu pri~aju}i o "krasoti i kratko}i ìvota, o duljini smrti", te iza nekih zasebnih poljubaca i dugih draènja, ona sama zatraì cohitus (spolni odnos). Onda dolazi to~an opis ovoga, razne na~ine "izli- jeva ljubavi", koji ènu usre}i. Ispri~ao je zatim s kim je sve imao posla i na kakav na~in… Dosta o tome; pisao sam dosta blijedo, a ne htjedoh ni da oìvim sve, {kodilo bi meni i drugo-

122 mu. Da, kad sam slu{ao te opise "izljeva ljubavi", kako je imao posla sa ènama, do{lo mi je u svijest da on opisuje svoju, moju i sva~iju majku, svoju sestru i dr. Zgrozilo mi se je. Boè moj, kako ~ovjek moè tako duboko pasti... postati zvijer, ìvin~e i ni{ta vi{e. Ne samo on; nego i cijelo moderno dru{tvo je takvo. O braku i materinstvu tu nema govora, tu postoji samo tzv. "optimisti~ki nazor ìvota", razumijevanje i ljepota ìvota i kao najve}i izraàj ti "izljevi ljubavi". Iz ovog pri~anja dobih kompaktnu, upravo sna`nu sliku na{eg dru{tva, od obi~nih jednostavnih gradskih gospojica spu{tenih o~iju, do aristokratske "dobro oprane" male ènice, koje nisu zaslijepljene "pozi- tivnom religijom", {to je "glupost", nego {to su "progledale i razumjele smisao ìvota". Sve oko mene je sli~no… Da, to je bila du{a jednog modernog ~ovjeka, koji ho}e da reformira dru{tvo... Still ruhen oben die Sterne und unten die Gräber. (Tiho miruju gore zvijezde, a dolje grobovi.) Zar ne znaju da opstoji svemir, tako velik i krasan, a da je Onaj, koji je to zamislio ve}i od svega toga... Da, da, on }e umrijeti, nestat }e sa svim svojim ljubavima…

Sve kulturne vrednote jesu produkt boli Seewiesen, 26. XI. 1916. 19 g. i 11 mj. Ju~er se je jedan sru{io i ostao mrtav. Danas sam se pri~estio i kod toga do|oh do uvjerenja, da je sva historija krvlju ispisana; da su sve kulturne vrednote produkt boli. Religija je nastala i potrebna uslijed boli; bol je spa{avala ~ovjeka od mlita- vosti; ona mu je uvijek ulijevala strah pred nepoz- natom, jo{ ve}om boli!

123 Tko ho}e razumjeti kulturu, mora da je trpio; ne samo du{evno, nego i tjelesno. Te{ko, grozno. Gospoda teoreti~ari {to sjede u toploj sobi, mogu se rugati svemu i nijekati Boga; ali neka stupe u `ivot i neka trpe tjelesno i du{evno, pa neka reknu je li glupo stajati u studenoj crkvi i gledati "kerefe- ke" tihe mise. I opet se tu strpljivo stoji i uvi|a da je bol potrebna i da ona zaista nije ni{ta obzirom na Krista, koji je pokazao, da u pogledu na vje~nost, to nije ni{ta.

Kroz bol ~ovjek sve vidi druga~ije Seewiesen, 17. XII. 1916. 20 g. Uvjeren sam da sve ima svrhu: ovaj rad, te moje male patnje. Kroz bol ~ovjek sve vidi druga~ije i dublje razumije gorku rije~ ìvot. Tu misao potvr|uje mi Kempenac: "Evo, u kriù se sastoji sve i u umiranju po~iva sve." (Nasljeduj Krista, II., gl. 12, r. 15.); i osim toga mnoga mjesta iz Evan|e- lja, kao npr.: "I govora{e Isus svima: Ho}e li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka dano- mice uzme svoj kri` i neka ide za mnom." (Lk, 9,23),te one silno dirljive rije~i: "Re~e mu Isus: Li- sice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin ôvje~ji nema gdje bi glavu naslonio." (Lk, 9,58). Koliko me ove rije~i sje}aju na ovo ratno doba gdje ljudi trpe poput Krista, a ne bi moralo biti. Sve je to zbog lo{ih ljudi, koji uskra}uju no}i{te, koji produùju rat… Ve}ina ~ovje~anstva trpi; jednom vi{e, drugi put opet manje, ali trpljenje je uvijek tu. Da njega nije, mi jednostavno ne bismo mogli razumjeti za{to ljudi idu u hramove, te studene mra~ne pro- store, pa se mole. Jest, ìvot, trpljenje, njih ovamo nesmiljeno tjera i govori da tijelo nije ni{ta i da }e

124 do}i grob, pa instinktivno osje}aju da s tim dolazi i naplata. Aba{ ljudi, koji su trpjeli najbolje }e znati {to je to bol, patnja… I zato volim ovu sadanju generaciju, jer je trpjela i uvidjela da je ìvot ozbiljna stvar, a ne igra~ka i da ìvjeti zna~i ratovati. Jest, volim na{e ratnike, jer su oni prozreli ìvot. Nova je ovo, du- boka generacija; ìvot nije vi{e onako instinktivan, umjetnost i znanost dobiva duboke hrane. Svemir vi{e nije ma{ina {to se bez svrhe okre}e, a ~ovjek proizvod slu~aja; no sve ima svoj smisao, sve je ure|eno i to~no izra~unano. ôvjek stupa kroz prirodu kroz to "otvoreno ~udo", kako veli Carlyle, i divi se ovome svemu {to ga okruùje i sveti ga strah spopada pred tim velikim i divnim djelima i ni~ice pada i ponizno se moli. Ta poniznost - misti~ki cvijet - plod je ovoga rata…

Tajne niti grijeha isprepli}u se oko moderna dru{tva Seewiesen, 17. XII. 1916. 20 g. Novo je to doba s novim ljudima, koji proìv- ljavaju veliki ìvot. Jest, ìvot je izvor svega; u pogledu na "savoir vivre" (znati ìvjeti) su umjetnost, znanost i svi ostali proizvodi ljudskog duha spo- redni. @ivot je njihovo vrelo i njihova hrana; veliki ljudi su neiscrpivo vrelo poezije i oni su nosioci historije. A takvih velikih ljudi je bilo razmjerno mnogo, oni su stvorili kulturne te~evine kojima se mi koristimo. Zato sebi i svima stavljam memen- to: proìvljavajmo dubok i velik ìvot i svakog trenutka si budimo svjesni da mi zaista opstojimo i da se ne suprotstavimo ovoj harmoniji, koja vlada u svemiru. Ovo tjelesno zapravo nije ìvot; ìvot je ono tamno, nevidljivo, puno dubine i per-

125 spektive, {to se u odabranim ~asovima jo{ vi{e pro{iruje, da osjetimo onaj drugi svijet, one neo- doljive sile koje djeluju i pokre}u sve ovo. I upravo da {to bolje mognemo zaroniti u taj neizmjerni svemir, te uz to mnogo objektivnije promatrati vanjski ìvot {to nas okruùje, moramo ubiti u nama svaku strast i teìti asketskom ìvotu. Tko je barem malo poku{ao i}i tom cilju, vidjet }e, uz pote{ko}e, svijet oko sebe u sasvim druga~ijem svjetlu, osjetit }e bolje one tajne niti grijeha, koje se isprepli}u oko moderna dru{tva, pa se s ovim igraju kao ma~ka s mi{em. Velim vam, to je jedna velika istina, i ~im je ìvot vi{e asketski, tim nas oni tajni glasni glasovi sve ja~e upu}uju u misterij opstanka. Goethe je trebao Fausta poslati na frontu da shvati smisao ìvota Seewiesen, 18. XII. 1916. 20 g. "Habe nun auch Philosophie, Juristerei und Medizin und leider auch Theologie, durchaus studiert mit heissem Bemühen itd." (Prostudirao sam tako|er i filozofiju, pravo i medicinu, naàlost i teologiju sa àrkim trudom…) (Goethe, Faust). Dragi Fauste, mogao si ti prostudirati jo{ vi{e i nikad ne}e{ ovim putem do}i do sjemena koje sve drì. Faustov rad je samo rad mozga, koji sam po sebi mora napokon do}i do spoznaje Boànstva, ali to je vi{e "siva teorija". Goethe je trebao Fausta poslati na frontu pa bi se on jama~no vratio s dubljim nazorom o ìvotu. Lako je umirati pomo}u otrova iz starodrevne fioke; ali podna{ati tjelesne muke i uvidjeti da je rat i muka temeljna boja historije i napretka, da je bol podigla milijune ljudi na noge i sru{ila prijestolja, da je bol Kristova ~ovje{tva pokazala temeljni smisao ìvota i rodila

126 Ivan Merz (u sredini, s bijelom kapom na glavi) na talijanskom rati{tu Divinu Comediu, to bi morao mudri Faustus uvidjeti. Jo{ jednom, kad bude pro{ao taj rat {to stvara velike ljude (o zlim posljedicama valja na drugom mjestu ne{to re}i), ne smijemo se zavu}i u svoje tople sobe i uz ~a{u vina pri~ati o juna~kim doga|ajima. Moramo si uvijek biti svjesni kratko- trajnosti `ivljenja i da je to samo minimalna faza u vje~nosti, pa si gledajmo zasladiti i ovo kratko doba asketskim `ivotom; zakunimo se poput trapista da }emo se uvijek sami usavr{avati, pa budimo uvjereni da }emo stvoriti i velika djela. Beendet am Tage von Gretchens Geburtstage 1916.g.(Zavr{eno na Gretin ro|endan 1916. g.)

Vrijeme je od mene stvorilo sasvim druga~ijeg ~ovjeka Seewiesen, 18. XII. 1916. Gretin ro|endan 20 g. Danas Ti je dvadeset godina. Bo`e moj, kako si lijepa i zdrava. Pa trebala bi se udati; mo`da si ve} na{la mu`a, a ja jadnik poput onog junaka u

127 Immensee-u dolazim Tebi u pohode i na oslablje- nim ti rukama ~itam da me jo{ ljubi{. Pa koga bi drugoga? Sje}am se kad si rekla svojoj majci iza buke oficirskog dru{tva, da od sviju jo{ najvi{e voli{ mene, {esnaestogodi{njeg de~ka, koji nije ni mislio na ljubav nego se sav instinktivno (mo`da i previ{e) podao toj nepoznatoj sili. Sada da se s To- bom, Gretice, sastanem, ne bih te smio vi{e onako àrko poljubiti. Mo`da bih sjeo do Tvojih nogu i postavio svoju glavu u Tvoje krilo i tiho plakao. Vrijeme je od mene stvorilo sasvim druga~ijeg ~ovjeka; ovaj ìvot vi{e nije izvor svih radosti, nego prije suzna dolina. Da, Gretice, i Ti bi plakala i uvidjela da je ìvot jedna velika tajna, kojoj je konac onaj tamni grob. Oh, da, Ti ve} tamo leì{ unutra, mo`da si sva istrunula, sve je pro{lo, kao da nije ni postojalo. Oh, Boè, smiluj se, kako je to grozno! Za{to sve to propada, nestaje, za{to i mi onda ginemo i za nama opet generacije!? I onda opet ista igra, pa opet smrt. Jest, Boè moj, ja te razumijem, ìvot - veli{ - je kratka te{ka ku{nja, i tko ovu preboli, istom stupa u ìvot pun sjaja i boja. Draga Gretice, moli za mene. Na ve~er dolaze duboke i bogobojazne misli, a sa svjetlom dana se onaj misti~ki ìvot gubi i ~ovjek skoro izgubi onu tajanstvenu vezu sa svrhom ìvota i provodi instinktivno ìvotarenje, namjesto da si je svakog ~asa svjestan svoje ovisnosti s harmonijom svemira.

Najbr`i put do savr{enosti Seewiesen, 28. XII. 1916. 20 g. U "Osterreichische Rundschau" na|oh ~lanak od Dr. Z. Hadine. Na|oh ovdje vrlo karakteri-

128 sti~ne re~enice Meistera Eckharta, glavnog njema~kog mistika (1300.g.): "Zapamtite vi svi, koji razmi{ljate, najbrì konj koji }e vas dovesti do savr{enosti, jest trpljenje. Ni{ta nije tako ù~no-trpko kao trpljenje i ni{ta nije tako mede- no-slatko kao kad sam trpio. Najsigurniji osnov za savr{enstvo jest poniznost. Samo onaj }e svojim duhom uzletjeti do najvi{ih boànskih visina, ~iji je tjelesni ~ovjek ovdje bio ponièn do najniè nizine." To je samo zgodan dodatak za Mysterium crucis (otajstvo krià). A Mysterium zaista jest. (Nastavak u sljede}em odlomku.)

Susret sa Zorom - sa~uvati moralnu neovisnost unato~ osje}ajima ljubavi Seewiesen, 28. XII. 1916. 20 g. Preko Boì}nih blagdana Ivan je dobio kratki dopust koji je proveo u Banjoj Luci. Opisuje svoje dojmove i sje}anja na susrete s osobama koje je susretao. Jo{ sam sustao od puta. Dopust (u Banjoj Luci) bio je prekrasan, a pro{ao je toliko brzo, da ne mogoh sve dojmove proìvjeti. Dojmova je bilo silno: primitiae (mlada misa) Bilogrivi}a, sv. Pri~est kod Trapista i razgovor s njima, te napokon, {to je zaista ostavilo dubok dojam u meni, je nekakvo ~uvstvo k Zori, koje me je dovelo do poljupca. Stare se rane otvaraju: Kako sam se amo tamo {etao po mra~noj aleji, spopalo me je ~uvstvo da bih je najradije bio zgrabio i izljubio. Sav sam bio izvan sebe; i ona je takva bila. Osjetio sam da je i ona jedva ~ekala da to u~inim iako joj je samoj ta stvar bila nenadana. @ensko je uvijek pasivno. Uvidio sam da ènsko po~ne ljubiti kad joj se dade povod. Pri~ala mi je o svojoj osamljenosti i o njenoj nepre- stanoj ~e`nji za ljubavlju, te za nekim koji bi je umio voditi. Nikoga zapravo nije imala tko bi je

129 vodio, pa~e ni pravu majku. Od djetinjstva je - veli - radi toga zato tako povu~ena sama u se i svoju du{u - koja je nekad u religiji traìla utjehe - ogra- dila zidom neke rezignacije i be{}utnosti. Bio bih spreman, da je uvedem u na{ pokret, da tu na|e veselja i odu{evljenja za rad. No i ja sam sâm teoretik, pa je jama~no ne bih zadovoljio. Nju je odu{evilo moje pri~anje o ìvotu i misteriu- mu boli, te o mojim davno usnulim planovima o sve~anoj hrvatskoj drami. Da, to najvi{e jednu ènu osvoji kad je uvjerena da mu` umije stvar i da bi je umio voditi. I meni je opet drago da ima tko me razumije i povjerljivo slu{a. Ne znam zapravo da li je to ljubav, ali mislim da bi bez sjetilnosti sve propalo. Mislim da Greticu ne bih nikada toliko volio, da se nismo upravo Ivan Merz (prvi s lijeva) u eruptivno ljubili. baraci na talijanskoj fronti Tako je do poljupca moralo do}i, samo da pokaèm - iako sam sa sobom nisam na ~istu - da ne}u ravnodu{no odbiti taj osje}aj. Da li je to ljubav - veliko je pitanje; strah me je da je bila puka sjetilnost. Svakako drìm da bi se iz ovoga mogla razviti ljubav; to samo o njoj ovisi... U ~ovjeku je zaista ona te`nja za ènom, pa za- to ne}u ni zanijekati taj osje}aj. ûdno je samo to, da je to isti osje}aj koji sam gajio prema Gretici, pa sam ga prenio na Zoru. Upravo to pokazuje da za ljubav treba da je ne{to ìvo, tjelesno. Jo{ nisam stalan na koju }u stranu; ili ostati Greti vjeran i s njom nadalje voditi du{evnu vezu. Ne}u za sada ni{ta poduzimati, pustit }u neka se razvijaju do-

130 ga|aji po miloj volji; glavno je samo sa~uvati moralnu neovisnost.

Gdje Boga nema, nema ni veselja Zingarella, 15. IV. 1917. 20 g.i4mj. Vani snijeg i ki{a. Pravog osje}aja za prirodu nemam otkad se moram s njome boriti. Uz to je ona slabost - strah da ~im okopni snijeg - da me ne bi bacili satniji. Zadnje vrijeme ni sam ne znam kako ìvim. Veza s Bogom je popustila. Suvi{e sam se veselio dolasku Bo{njaka pa sam se razo~arao. Bili smo dugo rastavljeni u svijetu, pa su se na{i nazori i sva na{a }ud razi{la. Raàlo{}en sam bio, jer Boè, tamo gdje Tebe nije, tamo ni veselja nema. Snage, snage, snage!!! Koga bih se bojao kad smo putnici ovdje, a za nas je dika probijati se kroz ìvot i gomilati blago za onaj veliki ìvot. Snage, i opet snage Te molim!

Do{ljaci smo i putnici Zingarella, 17. IV. 1917. 20 g.i4mj. Talijani su dosta pucali. Kada top grune, mislim da mi propovijeda sv. Franjo: advenae et pe- regrini sumus (do{ljaci smo i putnici). Vidim da u toj vojsci du{u gubim. Imam li ja pravo da se silom oprem onomu, {to ho}e da mi du{u kida? Re- volucija je dakle opravdana?

Ljubav nije prolazna strast, nego su uz nju vezane i du`nosti Zingarella, 17. IV. 1917. 20 g.i4mj. Prikaz romana "Ponor" od Gon~arova. Potom Ivan iznosi svoje mi{ljenje i kritiku. Pravi ruski naturalisti~ki roman. Glavna junakinja je ovdje Vera (drugi naslov "Verina ljubav"). Vera ne `ivi kao ostale. Ona ispituje svoje bi}e i

131 sve tradicionalne nazore suvremenog dru{tva. Vje~no osamljena, sa svojim knjigama u zaseb- nom starom dvorcu i u prirodi, dolazi ponajprvo do gorkoga zaklju~ka, da dan-danas èna nije slobodna. Svaki ju promatra samo fizi~kim pogledom, gleda i {pijunira je, a ne dopu{ta da ìvi sama za se i sa svojim nazorima… Prijateljstvo izme|u mu{karca i ène je {kakljiva stvar (Baza- rov!); tako se u Vere iz simpatije razvije strast, a iz strasti do|e do pada. Pisac je upotrijebio svu svoju mo} psiholo{ke analize da prikaè brutalnu mo} strasti. Strast ne poznaje logike ni sofizama, ne zna {to je predrasuda, pristojnost, dru{tvo, odgoj, ljepota karaktera. Ona je tu i traì svoju `rtvu… Vera, traè}i problem èna i ispituju}i nazore dru{tva sastane se s Markom. Ovaj je potpuni nihilist… Za nj je ljubav jedan prirodni zakon, koji neko vrijeme traje, pa opet pro|e. To on otvoreno priznaje Veri i tvrdi da je brak, obitelj, cijelo dru{tvo puno glupih prozai~nih predrasuda. Nje- ga se ne ti~u babu{kini nazori, on traì od Vere slobodu ljubavi. Uslijed naravnog ènskog osje}aja ona to odbija; ona traì slobodu, ali i vje~nost ljubavi. U tome je sva kolizija. U opreku dolazi naravni osje}aj (a to je uvijek èna) s modernim nenaravno-stvorenim nazorom o slobodi ljubavi. Kamo ovaj dovodi i koji je istinit, to nam Gon~arov pokazuje na temelju ìvota. Vera je pri- pravna da po|e za to ~udovi{te - za Marka, a on tvrdi, da je ljubav prolazna strast. "Ono" se je dogodilo, (pjesnik to ne slika poput Maupassanta). Tako je strast pobijedila sve logike, misli i dr. Nastaje u Verinoj du{i reakcija; ni sama ne znaju}i za{to, osje}a da je zgrije{ila. Du{evno trpi, skoro umire. Posljedica grijeha svom si-

132 lom tra`i `rtvu i dokumentira, da ljubav nije prolazna strast, nego da su uz nju vezane i du`nosti...

Suvi{e sam zaljubljen u ovaj svijet Zingarella, 20. IV. 1917. 20 g.i4mj. "Ima drugih koji su posijani 'u trnje'. To su oni koji su ~uli rije~, ali svjetske tjeskobne brige, vara- vo bogatstvo i poùde za svim ostalim navale te ugu{e rije~, i ostane bez ploda." (Mk, 4, 18-19) Naj- zgodnije je primijeniti ove rije~i na mene. S jedne strane je bilo ono odu{evljenje za umjetnost, kojem sam `rtvovao sav religiozni ìvot u svoje doba, a dosta i danas. Zapravo bi ovaj poput jela morao biti temeljna nit u ìvotu, a ono ostalo ima da se samo naniè. Ali suvi{e sam zaljubljen u ovaj svijet, ne pomi{ljaju}i da smo advenae et pe- regrini (do{ljaci i putnici) pa ~itam sve do pretjera- nosti. Nastojat }u da od sutra pomognem momcima njihov kri` nositi; i}i }u ~e{}e k brigadi. Boè, Boè, oprosti mi {to sam te ostavio. Daj mi opet snage da Te svagdje i u sva~emu spoz- nam, da Te svagdje osje}am, a da se ni~ega ne stra{im (jer smo advenae!).

Zar je svrha ìvota uìvati, popustiti strasti? Zingarella, 18. V. 1917. 20 g.i5mj. Na{i su topovi gadno gruvali. Sva se baraka strese kad onaj od 15 cm zagrmi… Bol, patnja, pogled na tolike tisu}e iznakaènih, mrtvih i ispa}enih ljudi, jama~no pere s ~ovjeka sve prolazno i velikom mu energijom sugerira smisao ìvota. Ono malo boli {to pretrpjeh, onaj prvi skok pred pu{~anim tanetima i {rapnelama (na putu k brigadi) govorile su mi uvijek Gospodareve rije~i: "[to se bojite? Zar jo{ nemate vjere?" Pa ~emu se

133 bojati? Tà, On gore ve} znade je li bolje za me da poginem ili da dalje ìvim. Pa ~emu se bojati kad On moje putove odre|uje? Valja ìvjeti i Njega vje~no hvaliti, a za smrtnu se opasnost ne brinuti. [to je ìvot? Neki dan je jedan leào kod grob- lja, izvrnuo se i leì kao klada. Kano da ìvio nije. Zar je onda svrha ìvota uìvati, popustiti strasti? ûdna li smisla, kad smr}u sve to nestaje. Za{to je u meni toliko te`nje za usavr{avanjem samoga sebe, za zbliènjem s Onim najve}im, za{to neka nadnaravna sila uvijek govori posti, ne jedi previ{e, budi nad~ovjek?

Crkva - vrhunac i sredi{te kulture i cijelog ~ovje~anstva Zingarella, 4. VI. 1917. 20 g.i6mj. Gledao sam s Monte Cuca na Roanu. U dolini se vidi grad s crkvom. Crkva, Boè moj, vrhunac i sredi{te kulture i cijelog ~ovje~anstva. Kako se divim ~ovje~anstvu koje izgra|uje gradove i ujedinjuje to ljudsko djelo s Bo`jom idejom; poput slike Kristove. Onamo dolje me vu~e srce; zaèlio sam se ljudi i rada, kolorita raznih jezika i umije}a, boja, {arenila, raznolikosti. Zaèlio sam se kulturnih ustanova, raznih dru{tava, raznih redova, koji djeluju u ~ovje~anstvu. Sredi{te svega neka bude na{ Gospodin Isus koji je posvetio cijelu prirodu i djelovanje u ~ovje~anstvu u Crkvi, njegovu ìvom tijelu. A grad dolje stoji prazan. Crkva, simbol religije, nekakav je memento pokoljenjima. A odozgor siplju geleri i vojnici tu`no onamo gledaju. Svi su proti ratu, a nitko nema snage da se opre i stvori normalno stanje u prirodi - slogu.

134 Ho}u prodrijeti u misterij `ivota Na rati{tu 1917. g.

Ivan je na rati{tu, u punom jeku borbi i raznih trpljenja {to ga donosi `ivot na fronti. Ipak uspijeva na}i vremena za ~itanje, razmi{ljanje i vo|enje dnevnika. Ostavio nam je dragocjene zapise iz tih dana u kojima je jo{ vi{e pro~i{}avao svoj pogled na `ivot i svoj odnos prema njemu.

U smrtnoj opasnosti prepu{tanje u Volju Bo`ju Zingarella, 12. VI. 1917. 20 g.i6mj. Kroz san ~ujem pucanje i zvi`duk topovskih taneta. Talijan zapo~eo bubnjarsku vatru; granate eksplodiraju pokraj na{ih baraka. S momcima se do{uljam do Komande i odatle se je dobro razabi- rala eksplozija zra~nih topova koji su tresli zemljom. Silna galama, huka, buka, zvi`duk, prasak. Svi mogu}i tonovi na kojima se je vrag u obijesti balansirao kao na kakvoj gumi. Na{i momci zapravo nisu fatalisti, oni se prepu{taju Bo`joj Volji, jer vele, da }e oni `ivjeti koliko im je on upisao, koliko se naime Njemu bude svidjelo. Tako i ja osje}am, pa me nije niti strah; samo se molim da mi grijehe oprosti. Ova silna galama, eksplozija granata, mina, onda ti{ina i glasovi pu{aka, u zraku, zvrka aero- plana, mrtvi i ranjenici, sve je to `iva historija. Iznad svega lebdi bijela velebna pojava Krista: Ja sam donio ma~. Istom sada razumijem slikovi-

135 tost ovih rije~i: Ako me ne budete slijedili, ako budete mislili svi samo na se, otrgnut }ete se od moga Tijela i nastat }e izme|u vas nesloga, rat sa svim svojim stra{nim fazama. "Ja donosim ma~" uvijek mi zvu~e njegove rije~i. Lijek ovomu: Re- venons à l'Eglise (vratimo se Crkvi).

Ho}u prodrijeti u misterij ìvota - filozofija ìvota me zanima Zingarella, 17. VI. 1917. 20 g.i6mj. Polako gine mladena~ko odu{evljenje. Sve vi{e padam na nivo obi~na, slaba ~ovjeka. Nekad sam mislio da }u nau~iti nekoliko jezika, a sada ne znam ni toliko francuski koliko sam nekada znao. Uop}e, sve one estetske i literarne misli kano da vi{e ne egzistiraju; na povr{inu su stupila druga, eti~ka pitanja. Filozofija ìvota me najvi{e zanima; ~itam Solovjeva (Duhovni temelji ìvota), Sveto Pismo, Pellica i ho}u da prodrem u misterij ìvota. Ah, Boè moj, kako }u u ovaj prodrijeti kada imam odvi{e slabu volju pa neprestano grije{im, osobito u jelu.

Potresni prizori na fronti: "To je `ivot, to je povijest!" Zingarella, 20. VI. 1917. 20. g.i6mj. S uzvi{enog mjesta - iznad Regimentskom- mande promatrao sam bubnjarsku vatru na Mon- te Zebio. Zemlja vrije, u cijeloj jednoj pruzi se di`u mlazovi dima, bijeli, tamno crni, crvenkasti, neprestano; na drugim mjestima {ikne u vis taj mlaz. Onda koja granata doleti iza linije, zapra{i i digne crni mlaz. Buka grozna… Od pucnjave mi prozori popuca{e. Aeroplani, kao kakva mornari- ca dolazili su dostojanstveno u odre|enom redu.

136 Iznad nas se razi|o{e i baca{e bijele bombe. Jedna je pala kojih 100 koraka od nas, potresla zemlju i digla ogromni crni oblak dima. C'est la vie; c'est l'histoire (to je `ivot, to je povijest).

Gledaju}i mrtve na fronti zaklju~uje: askeza je jedini pravi ìvotni postupak Zingarella, 22. VI. 1917. 20 g.i6mj. Gledao sam oko 10 mrtvaca {to su poginuli kod ovih zadnjih bojeva. Leè pokriveni "zeltovi- ma"; dobro se razaznaje da su trupla, nekoja bez noge, nekoja bez glave. Jednome je provirivala ùta noga, kojoj je koà poput pergamene iz- meùrana. Eto, to je ìvot. Ne}u sentimentalizira- ti, jer je to slabost, ali je to najkru}a zbilja koja do- vikuje: Ne daj se, pobijedi smrt! Krist nad ovim lebdi: "Tko bude u me vjerovao, ne}e znati {to je smrt". Askeza, promatranje ìvota i rad jedino u tom smjeru, bez ikakvih koncesija "ovoj" zemlji, jedini je pravi ìvotni postupak. A tko danas tako ìvi? Sve se to odigrava; a ljudi i ovdje instinktivno ìve, kao i u pozadini. Kad zapuca, sakrivaju se u kavernu, a kada je prestala pucnjava, ogova- ra se koji se vi{e bojao, koji je dulje bio u kaverni itd. Ni ja nisam bolji. Koliko li se razlikujemo od kr{}ana. Htio bih blagovati Gospodina, koji me voli vi{e nego itko i koji mi je draì od svega na svijetu. Samo ga nisam dostojan, slab sam odvi{e da bih se i bez najmanje pomisli `rtvovao za Presv. Hostiju. Pravo veli Kempenac: uìvati u Hostiji smo pripravni, a kad nam valja kri` nositi u vese- lju, o~ajavamo.

137 Vrijednost dobrih knjiga koje se mogu uvijek ~itati Zingarella, 5. VII. 1917. 20 g.i7mj. Jedino su one knjige velike, vje~ne, koje se mogu uvijek ~itati. ôvjek koji ìvi i proìvljuje traì velike duhove, koji shva}aju ideju svijeta i ìvota i nehotice ga svojim djelima tuma~e. Za{to je Kem- penac (autor knjige Nasljeduj Krista) tako dubok? Jer nam svaki momenat ìvota tuma~i, svaki po- riv u samome sebi poznaje. Solovjev je isto takav. On je jama~no me|u prvima koji dovodi u sklad pitanje o Bogu i prirodi, i pokazuje smisao ovoga odnosa. îtaju}i ovo osje}am se kao oslobo|en... Za nas zapadne kr{}ane je tako|er i ovaj svijet neka mala domovina, jer je Bog u njoj i djeluje u njoj; samo {to si toga jo{ Alpski predjeli talijanske fronte nismo posvema svjesni. No, dok se s vremenom Kraljevstvo Bo`je bude u na{im srcima dizalo, shvatit }emo sve dublje da se ono mora i u prirodi ostvariti, da se sva priroda mora preporoditi. Iz istoga razloga volim Tolstoja, Dostojevskog, Turgenjeva. Oni vide svijet na poseban na~in i in- direktno nam ga tuma~e. Radi toga je svaka umjetnost pedago{ka, jer umjetnik prikazuju}i svoju temu i gledaju}i na nju na svoj na~in, nju nam tuma~i. Pomislim li na mnoga prikazivanja Krista, skoro u svakoj je slici izraèn kr{}anski nazor o svijetu…

Bo`e, pro`mi moju prirodu atomima vje~nosti! Monte Rasta, 9. IX. 1917. 20 g.i9mj. Svete Euharistije nema. @ivim ovdje kao poga- nin ili kakva zvijer. Kao da Agnus (Jaganjac) vi{e

138 nije u sredi{tu kozmosa, kao da Ga uop}e nema. Bo`e, Tje{itelju, do|i da moju prirodu pro`me{ atomima vje~nosti, pa da tako sli~niji Tebi razumijem tijek bivovanja. Za rum se brine moderna dr`ava, a sv. Euhari- stija je sporedna stvar. Gdje su vojni sve}enici? Za{to napu{taju svoja stada upravo onda kada im je Bog najpre~i?!

Kritika Goetheovog Fausta koji traì rje{enje ìvotne zagonetke Monte Rasta, 17. IX. 1917. 20 g.i9mj. Stra{nih li ~asova kada se Duh Sveti nekuda povu~e, pa u nutrini zavlada tama. To su oni ~asovi u kojima Faust i moderno dru{tvo o~ajava, jer je izgubilo savez s Praizvorom. Naravno da filozofija, pravo, medicina i teologija ne mogu biti same sebi svrha i ne dovode do Istine. A i "ìvot" (Faust!) onakav instinktivan isto je bezuspje{an trud. Zato se i Faust naposljetku pribliàva Istini ~ine}i dobra djela kao prakti~an ~ovjek. Predbacuje se Goetheu {to je Faust izabrao prakti~no zvanje, ne nalaze}i zadovoljstvo u umjetnosti. Psiholo{ki bi to bilo nerazumljivo. Goet- he nije do{ao do pojma Boànstva, bio je neke vrsti panteist. Kao takav se nije mogao zadovoljiti znano{}u, jer u kakvom logi~kom savezu je ona s Panteusom? Ili drugim rije~ima: [to je zadnji "Za{to" u pogledu na znanost? To panteist ne moè odgovoriti. Da imitira prirodu, prozre ili shvati ovu?! Ali to jo{ nije zadnji "Za{to" jer, kao {to i Faust sam dokazuje, to samo sebi ne moè biti svrha. Isto je tako i s umjetno{}u. Zar moè umjetnost sama sebi biti svrha? Zar jedan konsek- ventni slikar ne }e baciti kist, pitaju}i se za{to sli-

139 ka, za{to ho}e prikazivati neke ideje, mo`da i krv svoga nutarnjeg ìvota. On ne moè to raditi, jer to njemu godi. Napokon i ovaj samo uìtak pre- staje. Faust dakle logi~no nije mogao postati umjetnik, iako je njegova narav umjetni~ka, jer Goet- he nije do{ao do Boga… Apsolutno zadovoljstvo je samo u Bogu i da se je Goethe jo{ dalje razvijao i do{ao do Boga, onda bi Fausta usre}ila umjetnost. Istom tada bi ona dobila onu pravu vrijednost; istom tada bi Faust razumio kamo trebaju smjera- ti filozofija, pravo, umjetnost: ad maximam Dei gloriam (na najve}u Bo`ju slavu). Da je Faust postao benediktinac, gdje se gaji hierati~na (sveta) umjetnost, ili da je napokon postao dubok religio- zan umjetnik ili tzv. "Kunstliebhaber" koji djeluju u svijetu, a uìva u umjetnosti, jer je ona neko predvorje k nebesima, gdje je sve izvanredno lijepo, Faust III. dio bi bio istom pravo rje{enje koje bi ~ovjeka i literarno zadovoljilo. Tu`no sje}anje na prvu ljubav nakon Gretine smrti Monte Rasta, 5. X. 1917. 20 g. i 10 mj. Draga Greta! Dan je ki{ovit. Ja sjedim u svojoj polutamnoj sobi. Obuhva}a me turobnost. Uzeo sam olovku i poku{ao sam napisati Tvoje ime, koje ve} godinama nisam napisao. Greta Teschner! [to sve sadràva ovo ime: Koliko se uspomena koje paraju srce, veè na melodiju ovih rije~i! Pre- da mnom se opet pojavljuje Tvoja plava kosa i Tvoje lice, tako puno ìvota i zdravlja. Mi nismo znali {to je to ljubav. Nikad nije ta rije~ pre{la preko na{ih ustiju. Ali kad sam nejasno saznao da si Ti te{ko bolesna, proveo sam no} u molitvi. Molio sam Boga da Te ostavi na ìvotu, a drugog dana saznao sam da si ve} bila mrtva. Mrtva! Tecite,

140 suze, tecite u vje~nost, jadikuj, du{o, pecite o~i - Gretica je mrtva. Ona leì na krevetu nepokretna. Moja zaru~nica. Onda su je odnijeli na groblje. A kad sam nakon nekog vremena i ja do{ao onamo, na{ao sam na kriù napisane tu`ne i stra{ne rije~i: Greta Teschner. Mene jo{ uvijek peku moje o~i koje su pune suza. Sva se moja unutra{njost uzdiè k Tebi, koja lebdi{ iznad vidljivih svjetova. Sklad moje du{e ho}e da prije|e u Tvoju. Tebe nema vi{e ovdje, a pribliàva se i moja starost. I moj }e ìvot pro}i i nestati. Nova pokoljenja dolaze i prolaze, i na{oj ljubavi ne}e ovdje vi{e biti spomena, kao da nikad nije ni postojala. Tako ja i dalje ovdje ìvotarim. Gone me èlje, potkapa me borba i ne- stalnost. (Nastavak u sljede}em odlomku.) Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganjca i sjaj njegove vje~no lijepe Majke? Monte Rasta, 5. X. 1917. 20 g. i 10 mj. Kad }e kona~no do}i vrijeme kad ne}e vi{e biti nikakve odvratnosti, nikakve no}i i nikakvog grijeha? Kad }e do}i vrijeme vje~ne slave, vje~nog osvjetljenja? Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganj- ca i sjaj njegove vje~no lijepe Majke, koji se pro- teè iznad svih svjetova? Kada, kada }emo biti ujedinjeni u pjevanju nebeskih korova, kada }emo se izgubiti u vje~nom pjevanju Sanctus, Sanctus, Sanctus, obavijenom boànskim sjajem? Kada }e do}i vrijeme da se ne}e morati jesti, kad se ne}e morati boriti za najmanje dobro djelo. Oj, Adame, nisi mislio {to radi{. U na{em je tijelu zakon sasvim druga~iji od onoga koji je u na{oj du{i. Sva je priroda pokvarena, sve je zlo i na{a du{a zapada u tamu. Kada }emo sami sebe biti svjesni, kad }e na{a du{a samu sebe razumjeti, kad }e zbiljski o}utjeti svoj savez s Bogom? Apstinencija

141 i Euharistija su putovi koji nas onamo vode. Post i Pri~est, dvije opre~nosti. Post zadaje muku i li{ava nas uìtka, a Pri~est nam daje neizmjerni uìtak i pretvara na{e tijelo u boànsko tijelo.

Tko zna da li }u ostati ìv? Monte Rasta, 5. X. 1917. 20 g. i 10 mj. ûdni su putovi ~ovjeka. Tko zna da li }u ostati ìv? Oti}i }emo na Koru{ku, odakle }e zapo~eti navala. Bog vodi sudbinu naroda; On znade {to je za me najbolje. Bit }u zadovoljan sa svime i primit }u zahvalno sve {to mi on dosudi. Ako se rastuè moji roditelji, pro}i }e i ta bol. Ta nije li "suzna dolina" na{a domovina. Razmi{ljam: kako su sretni ljudi u samostanu koji se uvijek mogu baviti mo- litvama i dobrim djelima; gdje ~ovjek nema slo- bodne volje, nego onako radi kako drugi odrede. Abnegatio sui ipsius (zatajenje samoga sebe) i utop- ljenje jedne du{e u sve, tako da ona sama na se zaboravi...

Narod bez religije spada u zoologiju Santa Maria, 18. XI. 1917. 20 g. i 11 mj. Nastala je panika na cesti. Topovi udarahu u na{ stranu i razori{e jednu bateriju. Kapetan Hu- ber je poginuo. Svijet misli na medalje, na ~ast pukovnije i druge gluparije. Talijani, koji se htjedo{e predati, bijahu svi ubijeni. Ne znam {to je patriotizam, ~ast i dr. Ubijanje i mrcvarenje mi se gadi i gledaju}i na ovo svi se apstraktni pojmovi gube. Volim ~ovje~anstvo, volim male, nepoznate ljude koji na svojim le|ima nose teret historije. Narod bez religije spada u zoologiju. Ne misli na smrt, plja~ka i jede. Kada ga optereti bol, malodu{an je i prijeti Bogu. I ja sam izgubio vezu s

142 Njim… Gledaju}i mrtvog Kunca, Hercegovca, kako je poginuo kod juri{a, ranjene Talijane {to uzdi{u "o mia mamma", a krv im se cijedi iz rane, postao sam bolji uvidjev{i da ìvot nije ni{ta, da se sav smisao sastoji u duhovnosti - samostanske misli, te`nja za samostanskim ìvotom, gdje ~ovjek ìvi s Bogom, koji je uvijek nepromjenljiv i realan. Slava, medalje, … budala{tina su. Poniznost, samozataja, {utnja i dobra djela jedina su realna sada i nakon smrti. Virgo Maria, adiuva nos. (Djevice Marijo, pomozi nam!) Izgubili smo mnogo ljudi od vlastitog topni{tva Rocca, 18. XII. 1917. 21 g. Gretin ro|endan! No} bija{e mirna. Oko {est izjutra grunu drei- siger i bubnjarska vatra zapo~e. Sve je je~ilo. Oti{ao sam u Cismone postavljati Relais Posten. Jedna mala talijanska granata zaletila se i pala oko 80 koraka od nas… Cismone je sav razru{en. Dolovi su je~ali, a visoko u zraku lajalo je vi{e od tisu}u pasa… Dolaàhu zarobljenici oko 800; slaba{ni ljudi, zakaljani ùtom zemljom vrlo poti{teni. Na{i su se ranjenici u istom stanju vukli za njima. Vele da smo prod- Hrvatski vojnici na rli, ali smo izgubili mno- talijanskom boji{tu u go ljudi, najvi{e od vlasti- Prvom svjetskom ratu tog topni{tva. u akciji na planinama.

143 Zapo~eti novi, preporo|eni `ivot Na talijanskom boji{tu 1918. g.

Rat ide prema kraju. Ivan ozbiljno razmi{lja o svojoj budu}nosti, {to }e biti u ìvotu. Do mnogih novih spoznaja do{ao je tijekom boravka na rati{tu. Premda }e biti jo{ kolebanja i ku{nji Ivan je jasno shvatio da samo ìvot po na~elima kr{}anske vjere ima smisao. Upravo iskustvo rata proizvelo je kod mladoga Merza temeljito obra}enje Bogu i katoli~koj vjeri kojoj nakon rata posve}uje cijelo svoje bi}e. U tome smislu posebno je zanimljiv odlomak iz Ivanova dnevnika od 5. II. 1918. u kojem donosi ozbiljne odluke za svoj budu}i ìvot na temelju svega onoga {to je u ratu vidio i doìvio.

Boì} na fronti Incin, 25. XII. 1917. 21 g. Prvi je to Boì} koji provedoh u tu|ini. U prirodi je sino} bilo onog {timunga koji je tako karakteristi~an za Badnjak. Nebo je bilo pokriveno ma- glom, koja je svojim zagonetnim bijelim sjajem osvjetljena od mjeseca bacala svoje reflekse na brda koja bijahu dijelom snijegom pokrivena. Na suprotnom breùljku, s one strane Cismone tinja- le su vatre (Lagerfeur). Boì}, tu svetkovinu djece, do~ekao sam poganski. Nisam ulovio niti priliku da se savr{eno pokajem i da zapo~nem sna`niji du{evni ìvot… A kako je istom onima gore na Monte Tossolone. Put do gore obasiplju dan i no} granate. Sklizavica i strmina…

144 Te`nja za Bogom i savr{enijim ìvotom St. Gregorio, 27. I. 1918. 21 g.i1mj. @ivot je teàk; teìm za apstinencijom (odricanjem), pa ne ide tako lako. Nastojim da se odu~im zajutarka i popodnevnog jela. Spavam ve} nekoliko dana na zemlji i ku{at }u da ustajem ranije nego obi~no (barem oko 6 h) pa da se mogu vi{e sam s Bogom pozabaviti. Odvi{e govorim, suvi{e sam u dru{tvu, slab sam u patnji. Kada na{a pukovnija ode gore u "Stellung", javit }u se drage volje da odem s njima i da se malo priviknem na do~ekivanje smrti. Gospode pomozi!

Me|u veselim djevojkama Fonzaso, 2. II. 1918. 21. g.i2mj. Po tre}i put sam u ovome gradu, me|u veselim djevojkama. Pjevaju o ljubavi, o vitezovima, o zaru~nicima {to su u ratu, o smrti, i temama koje su zajedni~ke svim narodnim pjesmama i te melodije uza sav ju`nja~ki kolorit pune su sjete, tuge. Ove djevojke jedino `ive poradi ljubavi i smijeha. Glazbu i igru vole; ljubav je ja~a od svega, {to vi{e i od roditeljskog ~uvstva. Ne{to vite{koga je u tome; one su u stanju da uteku, da prevare svoje roditelje, samo da drugome ugode. I kako lijepo pjevaju: soprani i altovi uvijek slo`no… U nas iza duga {kolovanja ne bi djevojke tako to~no pjeva- le. Dvije pjesme sam si zapisao.

Zapo~eti preporo|eni `ivot u duhu novospoznatog katolicizma Odluke za `ivot nakon zavr{etka rata Fonzaso, 5. II. 1918. 21 g.i2mj. Izi{ao je proglas po kojemu bih mogao dobiti tromjese~ni dopust za nastavak studija. Strah me

145 je toga. Bojim se gladi i drìm da se ne}u mo}i posvema posvetiti studiju. Gledat }u ponizno vr{iti Bo`ju volju, da ne budem odvi{e pohlepan za znanjem i da radim toliko, koliko mogu. Nauka ne smije biti sama sebi svrhom, ona mora da uza svu ljepotu, koju sama u sebi krije pridonese ne{to Kraljevstvu Bo`jem na zemlji. Mislim zato da uza svu ljubav k svojoj struci, svaki ~ovjek mora socijalno ìvjeti, potpomagati one koji trpe. Jer nauka je produkt trpljenja; tehnika olak{ava ~ovjeku materijalne nezgode, a umjetnost promatra mukotrpni ìvot ljudi i povla~i idejne konsekvencije… Mislim kao |ak raditi u dru{tvu Sv. Vinka - internacionalna religiozna pozadina -iu"Hrvat- skoj" (katoli~ko dru{tvo hrvatskih studenata u Be~u), nacionalna religiozna pozadina. Nastojati valja da samo dva puta dnevno jedem, tako sam materijalno slobodan. Iz principa ne jesti u ostalo vrijeme, pa makar netko i ponudio. Na svladavanje tijela ne smijem zaboraviti. Tvrd leàj, rano ustajati, katkad strogo postiti, tako da u svakom momentu mogu raditi sa svojim tijelom {to je meni volja. Njega zdravlja i tjelesne ljepote isto je va`na… Nova generacija mora biti zdrava, vesela, lijepa. Ono {to je ru`no posljedica je grijeha. Zato se treba ~ovjek svladavati i njegovanje zdravlja i ljepote smatrati kao sredstvo da sebe svlada i da oja~a volju. Boga nikada zaboraviti! Teìti neprestano za ujedinjenjem s njime. Svaki dan - ponajbolje zoru - upotrijebiti jedino za razmi{ljanje, molitvu i to po mogu}nosti u blizini Euharistije ili kod sv. Mi- se. Taj sat mora biti izvor dana, u tome satu valja

146 ~ovjek zaboraviti na cijeli svijet, izgubiti sve brige svijeta, svu nervozu ìvota, biti miran kao u kolijevci. U tome satu se moraju stvarati planovi za budu}i dan, tu se svladava sva slabost. Bilo bi grozno, kada ovaj rat ne bi imao nikakve du{evne koristi za me! Ne smijem onako ìvje- ti, kao {to sam prije rata ìvio, moram zapo~eti novi preporo|eni ìvot u duhu novo spoznatog katolicizma. Jedini Gospodin neka mi pomogne, jer ~ovjek sam iz sebe ne moè ni{ta!

Svladavanje neumjerenosti u jelu Casara Bolzano, 14. II. 1918 21 g.i2mj. Dru{tvo: rakija, vino, dim, nije dru{tvo za me… Bo`e, pomozi mi da svladam samoga sebe.

Casara Bolzano, 20. II. 1918. 21 g.i2mj. Odvratno je gledati ~ovjeka pro`drljiva; ~ovjeka, koji bi cio dan jeo! Moram se ~uvati pro`drlji- vosti, jer je to moja velika slabost. Dosta bi bilo jednom dnevno jesti! Kod prve prilike poku{at }u. Sje}am se jednog trapista, koji je vrlo malo jeo. Bilo je to god. 1916. o Boì}u. Nina je slavio mladu misu. Kao jednog dobrovoljca do{av{i iz Seewie- sena na trodnevni dopust, pozva{e i mene k ru~ku. Imao sam tek i mnogo sam jeo. Jedan stari trapist od svega je samo malo uzeo. ûdio sam se. Nisam ga razumio. Sada ga razumijem! Samo onaj koji radi, ima pravo da jede. Vrsta rada je sporedna! îtam "Arbeiter Zeitung" (Radni~ke novine). Mnogo istine ima u njima. Klasa {to trpi, najreal- nije misli. Poloàj je o~ajan. Nijemci su machiave- listi; ako narod ustraje u svojoj nadutosti, propast }e.

147 Kritika svojih postupaka Be~, 9. IV. 1918. 21 g.i4mj. @ivot je sve... a meni prijeti opasnost, da opet zagreznem u {iri teoretski ìvot knjiga. Idem sutra na sv. Pri~est da opet upijem snage za borbu. Ovih zadnjih dana sam dosta popustio. Bio sam polijen, neuredno sam jeo, malo se molio, nimalo trpio, ljutio se, bio i po{krt... i izgubio zato vezu s Onim... Nema ni{ta velebnijega od kr{}anske obitelji. Onaj duh, koji vlada me|u ~lanovima, ona iskre- nost, jednostavnost u najpo`rtvovnijim (ina~e kompliciranim) djelima proèta je neopisivom du{evno{}u. ê{}e mislim na obitelj Jovi} (hrvatska katoli~ka obitelj iz Banje Luke iz koje su potekla dva isusovca).

A {to }u ja biti? Pitanje koje me mu~i ve} dulje vremena! Be~, 9. IV. 1918. 21 g.i4mj. A {to }u ja biti? To je te{ko pitanje, koje me mu~i ve} dulje vremena. Zanima me knjièvnost i umjetnost iako sada vi{e ne uìvam toliko u njoj. Izgubio sam ono mladena~ko potpuno odu{evljenje za ne{to... jer smo na ovome svijetu samo provizorno... za ~as nismo tu, a ovaj ìvot ima samo u toliko smisao ukoliko je priprava za drugi. Tako je i sa ìvotom naroda i ~ovje~anstva. Svr{im li filozofiju i postanem profesorom, ènit }u se. Jer drìm, tko misli ostati neènja, (bar studirati) neka primi sv. red i u apsolutno misti~kom ìvotu djeluje. Tko nije studirao, neka stupi u samostan. Teìt }u za sveto{}u, za ujedinjenje s Gospodinom Bogom i molit }u ga da mi da otporne snage u ìvotnoj borbi i energije u stvaranju. Sve je to lako

148 re}i, ali ho}u li ja kao profesor sa ènom i do- mom mo}i djelovati i izvan obitelji? Strah me je, jer je profesorski poloàj veoma ovisan i materijalne brige bi mogle razbiti najljep{e snove. A nama ne treba blijedih teoreti~ara, propalih profesora, takvih individua ima u nas i previ{e. Potrebni su zdravi, Ivan Merz pri kraju prakti~ni ljudi, a ja i sam Prvog svjetskog rata uvi|am da je u nas profesor najve}i teoreti~ar, jer je odvi{e sku~en apso- lutisti~kim sistemom. Majka ima pravo {to se boji toga zvanja. A mene drugo toliko ne zanima kao umjetnost i knjièvnost. Odrastao sam u takvoj sredini gdje se prati svako novo izdanje, ~ita svaki ~asopis, kupuje novoizi{la umjetni~ka karta, pa onda ~ovjek te{ko pregori ovu bolest da se la}a ne~ega sasma novoga.

Biti prakti~nim katolikom mora mi biti svrha Be~, 9. IV. 1918. 21 g.i4mj. Istina je, knji`evnost nije sve; literatura, umjetnost su samo detalji u tom velikom djelu Kraljev- stvu Bo`jemu. I plug i postolar i mesar i pravnik i stra`ar svi su oni radnici na toj velikoj zgradi. Ne pita se mnogo {to se radi, nego kako se radi. Sve struke imaju pred Bogom jednaku vrijednost; samo se mora raditi po Njegovoj volji. I opet bih toliko volio studirati literaturu i umjetnost. No, ako je potrebna `rtva da obratim svoju majku, {to je mnogo i mnogo va`nije negoli sve znanosti svije-

149 ta - jer grozna mi je to pomisao, da bi ona koju toliko volim, morala biti odijeljena od Njega i trpjeti u vje~nim mukama. - Grozne li pomisli! - Za{to se ne bih sam zatajio, ponio svoj kri` i pridonio tu `rtvu svojoj majci. Lako je teoretizirati o kr{}anstvu i ushi}ivati se za Gospodina Boga kad On ni{ta od nas ne tra`i, ali biti prakti~nim katolikom mora biti moja svrha. Bo`e moj, prosvijetli me, da ubrzo do|em do ~vrste odluke. Svagdje neka se vr{i volja Tvoja - jer smo ovdje samo provizorni pa se u na{oj pravoj domovini ne}e mnogo pitati da li sam bio profesor ili zidar. Ali ne{to valja biti!

Bludni grijeh uni{tava egzistenciju du{evnog ~ovjeka Be~, 11. IV. 1918. 21 g.i4mj. No}as bijah svjedokom jedne grozne stvari. Ve} sam leào u "postelji" kada u obli`nju sobu dovede jedan ~ovjek prostitutku koja se je ponajprije smijala, ~uli su se neprestani poljupci, a onda skoro do|e do sloma. Ona je trìla vi{e od 40 kruna. Bi ne{to prepirke, onda opet zapo~e pla}eni smijeh, pla}eni poljupci i druge stvari... U meni se je - bio sam radoznao (grijeh!!!) uzburkala krv i priznajem da jo{ ni izdaleka nisam umrtven. No to uzbu|enje je za ~as prestalo kada sam iz govora i glasova osjetio onaj grozni poloàj u kojem se nalazi prostitutka, gdje sama kaè da od ne~ega mora ìvjeti. Kod prepirke bila je ozbiljna (imala je djetinji glas), a kad joj je obe}ao pla}u, po~ela se opet smijati - no nije to bio raskala{eni smijeh, nego vi{e tuàn i prisiljen. A ~ulo se je kako neprestano - kao kakva strojna pu{ka - cmaka, i tu i tamo ne{to besmisleno progovara, da sam osjetio onu du{evnu prazninu koja vlada u onoj sobi, ono ne{to ne-zajedni~kog sa ìvotom, ono odcjep-

150 ljenje, crnilo, bezbojnost. Ne mogu opisati tu za me sasvim novu predod`bu; najlak{e je iz- raàvam tako da sam osjetio grozotu gdje se odigrava jedna gigantska ~ovje~ja tragedija u naravi, u ìvotu (ne na pozornici), koja uni{tava egzistenciju du{evnog ~ovjeka, koja ga iz nepregledne visine ~ovje~jeg dostojanstva titanskom snagom baca u besmislenost, ne-razum, gdje stvara nov pojam, koji vi{e nije ni u kakvoj vezi s ~ovjekom. Najradije bih bio pozvao djevojku sebi, da joj bar nekako pomognem. Netko mi re~e da se tu odigrava veliki smisao prirode, da je to ljubav, jedan veliki ìvotni princip ili sli~no! Du{evno je to siroma{tvo, praznina, grijeh. Izvanbra~ni cohitus (spolni odnos) s bra~nim op}enjem nema u sebi ni{ta zajedni~koga. Kod prvoga nedostaje svaka du{evnost. ôvjek postaje samo zvijer. Talijanske ène Blizu Feltre Vilago, 25. IV. 1918. 21 g.i4mj. Talijanske ène! Nisam ni{ta vidio, ali opaàm, a i po pri~anju drugih, ne biraju mnogo. Kad su Talijani ovdje, mora da je "to" obi~aj. Sve su jedna- ke... I na{i ~asnici svi o tome govore i ne àcaju se tako postupati sa ènama, majkama. No i one nisu mnogo bolje, iako su razmjerno dosta lijepe, zdrave i sna`ne. Ne znam kakvu budu}nost ima taj narod. U nas se je jo{ sa~uvao tip po{tene, nepokvarene djevojke. Treba svom silom nastojati da taj ostane neoskvrnjen. Misterij ìvota - krvlju obliven ~ovjek Monte Fontanel, 7. V. 1918. 21 g.i5mj. Mjesec svibanjske Kraljice. Gore lijeva ki{a, a ja sam zaposlen takti~kim prou~avanjima kao nikada prije. Robovanje… Li- jepa su to brda, no posvuda izrovana…

151 Monte Fontanel, 20. V. 1918. 21 g.i5mj. Sanitetci proneso{e ispod prozora na nosilima krvlju oblita kuhara. Dekom pokriven, a lice crveno, crveno, crveno. Krv, krv, krv, a da se ne mogu ni prepoznati crte lica. Kuhar je kod jedne kompa- nije. Cijelo popodne puca se granatama od 15 cm u dolinu Cinespa i na Fontanel. - Mysterum vitae (tajna ìvota) - krvlju obliven ~ovjek. Od Adama do danas su milijuni ljudi to prepatili i prepatit }e do sudnjeg dana. Bolje je umrijeti negoli biti meku{ac, igra strasti Fontana Secca, 28. V .1918. 21 g.i5mj. Slab sam… Iz dana u dan padam. Slabi} sam. îtam "Il Santo" od Fogazzara… Sa svih strana zijaju `drijela kaverna. Novi jarci ni~u, novi topovi pucaju… Vele da }e oko 15. VI. zapo~eti ofenziva. Na{ narod stradava od gladi. Boè pomozi, daj mi milost da postanem be- zuvjetni gospodar tijela. Bolje je umrijeti, negoli biti meku{ac, igra strasti. Svibanjska Kraljica neka mi oprosti {to na Nju tako rijetko mislim. Boè, Boè, vi{e misti~nog svijeta! Dramati~no stanje na fronti pred ofenzivu Fontana Secca, 8. VI. 1918. 21 g.i6mj. Jutros je opet kao plamena kugla sletio na{ avion. Pao je u pravcu Giarona. Na cesti {to u ser- pentinama vodi na Grappu, mnogo stotina Talija- na radi kaverne. Zijaju na sve mogu}e strane... Radi se marljivo sve u obranu svoje domovine...Da, da u obranu svoje domovine. Oko 11. VI.

152 zapo~et }e, vele, velika ofenziva iz predjela Fren- zella, Cima, Ecker, Col del Rosso. Austrijanci se oboruà{e do zuba; nebrojeni topovi od 42 cm i od 30,5 cm smjestili su se u Val Frenzelli. Silne di- vizije pje{adije spremne su na udarac. Vele da su Talijani u silnome strahu. Strah ih je otrovnih pli- nova. Svakog se dana nadaju ofenzivi. U nas se je sve pomamilo za zecom u {umi. Kapetan ho}e zlata i novca, platna i ~arapa za svoju ènu; drugi vrebaju na sukno, a gladni momci, gladni iz dana u dan, ve} vide konzerve i talijanski kruh gdje im leti u usta. Boè, uspije li prodor, sa~uvaj me od svake la- komosti, udijeli mi Tvoju Milost, zdravlje roditeljima i meni, pa ne}e biti bogatijih ljudi na svijetu. Ofenziva i njezine te{ke posljedice Fontana Secca, 13. VI. 1918. 21 g.i6mj. Sutra po~inje ofenziva. Silna je vojska ovdje... U no}i po~inje bubnjarska vatra, u podne se nadaju biti kod Mt. Mesta. Fontana Secca, 19. VI. 1918. 21 g.i6mj. Na 15. lipnja izjutra u 3 sata zapo~e na{a bubnjarska vatra. Bio sam gore na vrhu Fontana Secce i sjedio sam u elektri~no rasvijetljenoj kaverni s divizijonarom Le Beauom, s njegovim zastupni- kom i drugim. Igrahu se karata sve upotrebljava- ju}i francuska imena. O doga|ajima koji su imali slijediti, o mrtvima ni govora. Igrahu neprestano do 2 sata i 59 min. Prestado{e, a vani ve} zapo~e koturanje topova. Izi|emo van. Sijeva{e nebo i zemlja i cijeli orkestar niskih i visokih tonova pratio je to svestrano velebno sijevanje oblaka, brda i dolina. Popeh se gore i promatrah sijevanje granata, {to se rasprskivahu po talijanskim brdima. S

153 raznih strana dizahu se iz talijanskih jaraka vatro- meti, koji spu{taju}i se polako, rasvjetljivahu svu okolinu s raznim kalibrima; to ne o~ekivasmo, dràli smo, da }e biti sve baterije otrovane plinom a i plinskim granatama. Moradosmo se posluìti gasmaskom. U 7.40 zastade bubnjarska vatra, a u 7.50 do|e vijest da je Solarol, Porta di Sallone u na{im rukama. Pola sata stiè vijest da je Boroje- vi} pre{ao Piavu. Stade napredovati i na{ bataljon za njima. Dolaze prvi ranjenici, dolaze Talijani, ~asnici, momci. Saznajemo da je sila na{ih izginu- lo, da su se Talijani dobro branili. Topni{tvo nije ubilo Talijane, nije uop}e pogodilo u rovove... Ta- ko na{e komande besmisleno `rtvuju ljude. Kar- taju se u najva`nijim situacijama, a ne brinu se za najelementarnije principe navale. Stigosmo u vatri do sada{njeg mjesta i zakona~ismo se u kaverne. Stigo{e vodnici {to su vodili juri{ne patrole; krasni ljudi, odva`ni {to umiru bez ikakva straha. Krasan li je na{ svijet, samo da ga ima tko voditi! Leào je ovdje jedan te{ko ranjeni talijanski ~asnik. But mu je bio poput pr{uta razrezan; jaukao je i roktao od boli. "Quanto male Manfredi" opetovao je po 20 puta... Vi{e od sata je tako uzdisao. Dadoh ga prenijeti nazad do kote 1580, gdje bija{e jedan mali "Hilfplatz". Ne}u nikada zaboraviti njegov zahvalni pogled, stisak njegove krvave ruke. Bija{e krasan mladi}. U~initi djelo ljubavi ~ovjeku {to trpi najve}a je stvar na ovoj zemlji. Temelj je to svakog du{evnog ìvota. Zastala je ofenziva. Vele iz politi~kih razloga. Karakteristi~no je za nered {to vlada u Austriji. Talijanski su rovovi puni na{ih mrtvaca. Grozne su slike. Grozan smrad. Jarci su im duboki, slabi i neuredni. Boravi{ta su vla`na, kaverne slabe. Vele

154 da je Krndelj pokopan u Rosanu. Strahota! Ono nasmijano lice, puno idealizma i ìvota, da nas je za tren oka ostavilo?! Boè, smiluj mu se! Boè, sa`gi plamenom svoga milosr|a sve parazite grijeha u mojoj du{i! Solarol, u kaverni, 13. VII. 1918. 21 g.i7mj. Granata je dohvatila na{u baraku; [imi odbilo glavu, [obrta i druge te{ko ranilo, a Klapca je di- glo u zrak i bacilo ga je za nekoliko metara. Gle- dao sam gdje aktivni kapetan, 40-godi{nji mu` pla~e {to je izgubio momke. I drugi bijahu svi za- prepa{teni. Zahvaljujem molitvi majke i mojih zlatnih prijatelja {to ìvim, jer ja - iako mnogo mislim na Boga - zapravo malo molim. Po cio dan leìm u kaverni, ne{to jedem, pomalo pi{em, pa se ne mogu sabrati i zaroniti u ogromno misti~no more. Neki dan vidjeh sve}enika; najradije bih poljubio ruke koje dràhu Krista u rukama. Trebam li zaèljeti bolje dane, kada }u i ja onamo kuda je [imo oti{ao? O, Boè, da sam ve} kod Tebe najbolje bi bilo! Sa`gi plamenom svojega milosr|a sve parazite grijeha {to su se usukali u moju du{u pa da dobar i svet stupim u Te; ili barem da u ìvotu budem nadahnut svetom rado{}u i nad~ovje~nom voljom. Lako je pisati, ali te{ko je sveto ìvjeti. Solarol, 2. VIII. 1918. 21 g.i8mj. Govorio sam sino} s civilom, jednim mladim nizozemskim slikarom Fabritius-om. Dobro radi. Mnogo je pri~ao s Jave. Zanimljivo je ondje: osobi- to je odnos spram ène svet. Ples je zabranjen, a djevojka se ne smije ni dirnuti. Poljubiti djevojku pred ljudima je skandal...

155 Biti gospodar nagona svoga tijela Solarol, dne 3. VIII. 1918. 21 g.i8mj. Ovo je za me jedino aktualno za sada: "Katka- da treba i silu primijeniti i odlu~no se oprijeti poùdi osjetila, i ne obazirati se na ono {to bi tijelo htjelo, a {to ne bi htjelo; nego valja vi{e nastojati oko toga da se makar i protiv volje podvrgne duhu. I valja ga tako dugo obuzdavati i siliti na po- sluh, dokle god ne bude spremno na sve i dok se ne navikne biti s malim zadovoljno, uìvati u jed- nostavnosti i ne mrmljati ako mu {to ne prija." (Iz Nasljeduj Krista, III. dio, gl. 11, r. 10-11) Veli~ajnih, sna`nih li rije~i. Kao da je tijelo jedna sasvim druga osoba, s kojom duh barata po miloj volji. Da mi je do}i do te snage ne bih se trebao toliko gnjaviti sam sa sobom. Predah nakon ofenzive Rozalte blizu Belluna, 23. VIII. 1918. 21 g.i8mj. Krasno li je ovdje. Prvi dan se ne mogoh ni sna}i. Mirisno cvije}e na stolu, blistaju}i se u raznim bojama, bjelina dana i svjeà ljetna priroda pri~ini{e se kao kakva sanja. Ili ne, u~ini mi se, da sam snio grdan tmuran san o nekakvom ìvotu u mra~noj, vla`noj kaverni, o kamenitoj prirodi, do koje niti sunce niti blagoslov Bo`ji ne dospijeva... Pro{la je ta ru`na sanja i zahvaljujem Bogu {to }e mojim roditeljima nakon dugog te{kog bolovanja odlanuti... Boè, kada }u zemljom stupati pro~i{}en?! Rozalte blizu Belluna, 23. VIII. 1918. 21 g.i8mj. Zaljubljeni ~ovje~e: slanina, so~ni kruh, mnogo, mnogo `deri, si{i sok nek se sve cijedi niz grlo i napunja trbuh! @ivot! Smisao svega! Ho}e{ da

156 bude{ dobar, da sjaji{ kud prolazi{, a da si rob svog vje~no gladnog èluca, koji sve traì ne{to sna`no i so~no. Sutra }e{ umrijeti, ~ovje~e. Umri- jeti! Da, i komis i {pek i sve drugo }e jo{ tu biti i leàti na stolu i tebe ne }e biti, ni tvog trbuha i kao da nisi ni{ta; gledaj da Ti duh bude slobodan, da trbuh izgubi vlast nad tobom, kukavico jedna! Boè, daj mi urnebesnu snagu, da sve svoje strasti skupim u {aku, da ih zahvatim desnicom rukom i topovskom snagom hitnem o stijenu, da se kao staklo razbiju i razlete na sve strane. Boè, Boè, kada }u to mo}i, kada }u zemljom stupati pro~i{}en. Pomozi mi Boè, jer je bolje ne ìvjeti, nego tako ìvjeti. Memento mori (sjeti se da }e{ umrijeti) - slanina u kutu vreba. Tko veli da je post glupost, taj ne zna ni{ta. Bez posta nema pravoga du{evnog ìvota. ôvjek onda nema sam nad sobom autori- tet. A to je glavno. Daj mi Boè silnu volju, pa makar bio gol i bos, jer ako sam ve} na svijetu, svejedno je da li imam zvijezdu pod vratom ili da mi proviruju ko{ulje na laktu, glavno je veliko ja, sloboda duha, koji se ni smrti ne boji, a ostalo je sve sporedno.

ôvjek se gadi samom sebi zbog svojih neukro}enih strasti Cidalchis kraj Tolmezza, 10. X. 1918. 21 g. i 10 mj. Poredak mora biti u svemu. Trpljenje je podloga ìvotu... Apstinencija (odricanje) je put k Bogu, a trpljenje, koje uslijed ove nastaje, mora poja~ati energije ìvota i stvarati od nas sna`ne ljude, ne samo u eti~kom pogledu, nego ljude potpune za ìvot: u~enjake, radnike itd. Apstinencija ne samo da nije zapreka nau~nom radu, nego mora i da je

157 baza ovome. Danas mi je tako sna`na volja, da te nazore provedem u praksu - jer zaista ~ovjek se gadi samom sebi zbog svojih neukro}enih strasti. Pozitivan duhovni ishod boravka u ratu na fronti Pod konac rata pisao je Ivan ocu ove rije~i: Zahvalan sam Bogu {to sam sudjelovao u ratu, jer me je rat nau~io mnogomu {to ne bih nikada ina~e spoznao. @elim ìvo da opet postanem slobodan i da uskladim svoj ìvot prema onome {to sam spoznao da je pravo. (Pismo ocu s fronte 23. VIII. 1917.) Do kakvih je saznanja Ivan do{ao za vrijeme rata u susreta sa svakodnevnim trpljenjem, te ìve}i neprestano u smrtnoj opasnosti, pokazao je njegov daljnji ìvot. Mnogo toga dade se zaklju~iti iz njegova dnevnika, gdje se jasno opaà da su Bog i katoli~ka vjera od sada stupili na prvo mjesto u njegovoj du{i.

Bolzano – Bozen, grad na sjeveru Italije na ~ijem podru~ju je Ivan Merz boravio za vrijeme Prvog svjetskog rata. ^esto je s vojnih polo`aja u brdima na skijama silazio u grad da prisustvuje sv. misi u crkvi. Tu je dobio naziv "borac s bijelih planina."

158 Kult ljepote i ljubavi vodi u katastrofe Zapovjednik rudnika Maslovare, studeni i prosinac 1918. g.

Prvi svjetski rat je zavr{io. Austrougarska Monar- hija se raspala. Ivan se vra}a s rati{ta ku}i u Banju Lu- ku. Njegov nazor na svijet je promijenjen. Na prvom mjestu u njegovoj du{i jest Bog i katoli~ka vjera. Po dolasku u Banju Luku Ivan se stavio na raspolaganje Na- rodnom vije}u, koje ga kao ~asnika {alje za vojnog za- povjednika u bosanski rudnik Maslovare da smiri ne- zadovoljne rudare. Ondje s uspjehom obavlja zadatak i ostaje nekoliko tjedana. Usput ~ita i vodi dnevnik. Iz tih zapisa u dnevniku vidi se kako je Ivan ve} duboko u{ao u svijet vjere. U sije~nju mjesecu Ivan polazi u Be~ i nastavlja studij knji`evnosti na Be~kom sveu~ili{tu.

Boè, posveti mi tijelo i du{u Maslovare, dne 14. XI. 1918. 21 g. i 11 mj. Kristov ìvot je odvi{e uzvi{en, pa se te{ko do- vinem do tolike visine da ga mogu razumjeti. @ivoti svetaca, koji nisu na tolikoj visini, za me su razumljiviji i oni su neki posrednici koji ~ovjeka uvode u shva}anje Kristove veli~ine. îtam sada ìvot svete Elizabete Turin{ke; vrlo ga rado ~itam. Otvara mi se svijet katoli~ke knjièvnosti, koja predo~uje velike ljude - nadljude, do~im profana knjièvnost slika ìvot kakav jest, bez pretenzije na posve}enje ìvota. Zapravo se crta - i u tome Zola ima pravo - ljudska zvijer, koja djeluje onako

159 kako joj tijelu godi, a kada poduzima kakva eti~ka djela, to je samo zato, jer grijeh ra|a bol i smrt i da se ove uklone, prisiljen je i nereligiozan ~ovjek da si stvara neke eti~ke principe, koji su danas for- mulirani u pravoj znanosti... Bo`e, molim Ti se za Milost, da sa`ge{ moju lijenost i sjetilnost, i podaj mojemu duhu nadmo} nad `elucem, koji me ho}e da pokori. Posveti mi tijelo i du{u!

Jedva sam se svladao da ne poljubim neku u~iteljicu Maslovare, 21. XI. 1918. 21. g. i 11 mj. Jedva sam se svladao da ne poljubim neku u~iteljicu Irmu, s kojom sam se dovezao iz Banje Luke. Drào sam da sam ve} u tom pogledu ~vrst; a ono ènsko nepostojano pona{anje, hodanje amo tamo, pribliàvanje, micanje usnama, zatim govor u isprekidanim rije~ima, sve je govorilo: Do|i, poljubi, zagrli me. Nije mnogo falilo i Bo`jom pomo}u sam se svladao. Kasnije sam joj to~nije promatrao lice, sjaj nosa, tanke plave ìlice iznad nosa, fino zagasita boja ispod o~iju; sve odava{e da njena du{a nije djevi~anska, da je pro{la dosta studentskih cmakanja. U svemu tome je bilo dosta grijeha i ve} zli sni iza toga odava- hu tragiku ovoga grijeha. Pomi{ljao sam osim Bo- ga i na Zoru, pa sam uvjeren da bi ona mnogo juna~nije odbila takvu napast. Ina~e sam izgubio dosta nutarnjeg veselja koje je najbolji dokaz za Milost Bo`ju.

Sveci – svjetla stvorenja, puna veselja i sre}e, idealna bi}a Maslovare, 23. XI. 1918. 21 g. i 11. mj. Oh, idealan `ivot! Koliko li borbe, koliko li tra`enja kod starih kulturnih naroda za idealom

160 ìvota; kolike li blizine Istini kod Platona, Aristo- tela i kolikih li grje{aka. I mi moramo biti sretni i presretni, jer imamo Kr{}anstvo sa svojom legi- jom svetaca - Krista izuzimljem, jer je odvi{e vi- sok - koji u naj{arolikijim zgodama predstavljaju ideju ìvota, koja u sebi dosiè visinu harmonije s cijelim makrokozmom, tako da im se sve pokora- va, kao i prvom Adamu. I Alban Stolz je napisao klasi~no djelo: ìvot sv. Elizabete. To je najbolji ìvot sveca koji sam dosada ~itao. Obi~no se prikazuju sveci kao grozni, mra~ni ljudi, ljutita mr{ava lica, koji sebe bi~uju, a zapravo su to svijetla stvorenja, puna nutarnjeg veselja i sre}e, ~ija se ljepota tim samim zrcali na njihovom tijelu. To su idealna bi}a, nadljudi u pravom smislu rije~i; oni su lu~i i stupovi Crkve, koji u toliku nedosti`nu visinu mogu izrasti na jednome stablu. Kod svih vjera i konfesija moè biti u katoli~kom smislu svetih ljudi; ali do tolike visine kao {to su sv. Terezija, sv. Elizabeta i sv. Franjo Asi{ki mogu izrasti samo na stablu misti~nog tijela Kristova, si{u}i tako reku} Duha Svetoga direktno i materijalno. Suprotnosti izme|u suvremene i katoli~ke knjièvnosti Maslovare, 23. XI. 1918. 21 g. i 11. mj. Knjiga A. Stolza o sv. Elizabeti jest put jednoj novoj, velikoj umjetnosti - katoli~koj. Djelo je plod njema~ke katoli~ke knjièvnosti i putokaz nama. Puno je vje~nih motiva: za slikarstvo, za glazbu, za skulpturu; a {to je bitno i najglavnije - za ìvot. Ova knjiga posve}uje i stvara ljude, koji }e biti opet nosioci velikih djela i koji }e potom oploditi bilo koju granu kulture i stvoriti opet velika djela. Veliki, sveti ljudi su izvor svemu; oni su za~etnici

161 Kraljevstva Bo`jeg na zemlji… Ne, u modernoj knjièvnosti nema ljubavi spram bli`njega. Mo- derna djela su pisali ljudi koji su pustili maha svojim instinktima uìvaju}i, ne razlikuju}i se mnogo od ìvotinja, ili pak ljudi {to su trpjeli, ali svoju bol ne umje{e proèti vrhunaravnim shva}anjem i posvetiti je… Upravo ono {to ~ini ~ovjeka ~ovjekom - sveto bi}e predodre|eno za Gloriju (nebesku slavu), kao {to je poniznost, samozataja, ne vidi se kod na{ih umjetnika... Da je takva umjetnost bolesna i pogubna, razumije se. Apsolutna snaga duha je nepoznata dana{njem umjetniku. Koji bi iole proìvljavao borbu za svetost, bio bi pun neiscrpivih motiva. To bi sve bujalo i buktjelo. A dana{nja umjetnost je gola: Kult akta, mesa i ìvotinjske slobode - te posljedice tih grijeha - gadni ìvoti, siroma{ni, sku~eni bijeli robovi to je njen sadràj. Velika umjetnost, sveta umjetnost! Onaj ~in sv. Elizabete, gdje prelazi preko potoka i jedna je prosjakinja, koju je prije nadarila, baca u vodu, jer je nosila nekada srebro i zlato, pa ne samo {to joj opra{ta, nego joj se u svojoj djetinjoj du{i od srca zahvaljuje, jer je zasluìla tu kaznu, vi{e vrijedi nego sva Moderna. A ìvot svetih du{a su umjetnine nad umjetni- nama, nadvisuju}i ljudski razum, nebeske pojave na zemlji, pred kojima valja kleknuti i plakati od neizmjerne radosti, dok }e milijuni glasova An|ela u svim tonovima od najvi{ih soprana do najzvu~nijih basova pjevati: Glorija, Glorija, Glo- rija (slava, slava, slava).

Stvaranje nove dr`ave Srba, Hrvata i Slovenaca Maslovare, 27. XI. 1918. 21. g. i 11 mj. Vele da je Kralj Petar imenovan kraljem Jugo- slavije. Pokoravam se, ako to utana~i Koro{ec u

162 koga imam povjerenje; silno mi je ào da nije re- publika, do koje }e napokon i do}i. Osim toga mi Kara|or|evi}i nisu najsimpati~niji. Uostalom, ako bude dràva demokratski ure|ena, da kralj bude samo {tafaà (ukras), a ne bude imao pravo odlu~ivati o ratu i miru, i ako mu se oduzme veto, onda je dobro. Vodim silno udoban ìvot; mogu re}i da je to idealan ìvot. Radim za se i ~itam do mile volje. Preslu{avam narod, a osobito ène. Silan je nemoral zavladao. @ene su ogrezle u bljutavost i tvrdo- glavost…Ina~e mnogo druge kritiziram, a sâm sam grozna kukavica. Bojim se vukova, pa sam malo prije pucao u psa gazde Urbaisa i sre}om nisam ga dohvatio. Ovdje je zgodna prilika da prakti~ki vje`bam vjeru; da idem u mrak na stra{iva mjesta. Boè, Boè, pobijedi u meni taj nesretni kukavi~luk.

Ne trebamo kraljeve i hegemonije, ho}emo pravednost i ljubav! Maslovare, 29. XI. 1918. 21 g. i 11 mj. Zaista je mentalitet Srba sasvim druga~iji od hrvatskoga - katoli~koga. U njih vlada silno odu{evljenje; toliko veselja i sre}e kao da su na nebesima. Uzurpirali su narodnu volju i proglasili Petra kraljem iako su muslimani i katolici protiv

Pogled na Banju Luku

163 toga. Zapadaju u one iste grje{ke u koje zapade Austrija: svoju mo} grade na sili. Hrvati - katolici dobi{e eto slobodu, a zapravo su svi poti{teni. Upravo je to radi toga {to osje}aju da imaju sada mnogo manje slobode, nego {to je prije ima{e. Ako Petar zaista zavlada i Srbi budu nastojali silom pokoriti sve, ra|at }e se otpor, koji }e sru{iti Kara|or|evi}e. Ne trebamo kraljeve i hegemonije; ho}emo pravednost i ljubav. Katolici se ne mogu toliko odu{eviti, jer je u njima i nesvjesno onaj kozmopoliti~ki zna~aj koji ne poznaje neprijatelje, koji su samo zli, ili prijatelje {to su ideali dobra. Katoli~ki mentalitet je ne- svjestan u na{em svijetu; oni ne }e nikada pokazati u sebi toliko revolucionarne tendencije, koja izi- skuje i nevine `rtve. Katoli~ka evolucija je polaga- na i milosrdna. Re}i }e mi se, da bez revolucionarne tendencije ne bi do{lo ni do ovoga prevrata, ni do slobode. Ne bi tako brzo. Ali to je zapravo samo formalna sloboda, koju narod ni ne razumije; inteligencija se opaja veseljem i alkoholom, a dotle seljaci propadaju materijalno i najvi{e moralno. Srpski seljak je moralno duboko pao. Na{ega jo{ ne poznajem. Sloboda je zaista krasna; ali u~inci slobode se jo{ ne osje}aju kao {to bi trebalo biti.

Kult ljepote i ljubavi vodi u `ivotne katastrofe Maslovare, 16. XII. 1918. 22 g. Stadler (sarajevski nadbiskup) je umro... Imao je mnoge protivnike; nazivahu ga austrofilom, bogata{em, trgovcem... Osje}ao sam da to mora biti izvanredan ~ovjek, dok ga toliko proganja{e... Slijedi prikaz knji`evnog djela Andre del Sarto od A. Musset-a i potom Merzova kritika.

164 To je vrlo ìvahna lirska drama i ~ita se sa zani- manjem. Ona nosi subjektivni, lirski karakter i Musset-ov mentalitet koji se sastoji u oboàvanju ène, ljubavi, ljepote s rafiniranom eroti~kom po- intom (naglaskom). On je ovaj sadràj proìvio i hi- storijska pri~a Andre del Sarta samo je ruho: Mus- set je u Andre del Sarto i Cordiani. Djelo je apolo- gija ljubavi, èna i ljepote. Tako je romantika ponovo oìvjela ~uvstvo i uspostavila prekinutu vezu s religijom. Musset je stao na pola puta. Sva njegova ideologija je helen- ska, on je lirski epigon renesanse. Onaj svemo}ni kult ljepote i ljubavi, koji je igrao tako va`nu ulogu u Mussetovu ìvotu, isti je kojim se zana{ahu klasi~ni umjetnici za kojega su ìvjeli i umirali. To apsolutno oboàvanje ène, upravo je nama danas nerazumljivo, a postojalo je zaista. I taj ìvotni nazor, iako u sebi krije velike istine, nije sam u sebi ideal kojemu se mora sve podrediti; eti~ki dosljedno mora prouzro~iti katastrofe u ìvotu. Veli- ke kr{}anske ideje o samozataji i `rtvi jedine su u stanju da uveli~aju zdravu ljubavnu te`nju. Apsolutno se odati toj ljubavi, kao {to to ~ine Mussetovi junaci, grozan je zlo~in. Badava svako idealiziranje osoba i motiva, zavodnik ène ostaje slabi} i nevrijedan ~ovjek, ma koliko se oni pla- tonski i voljeli (ali u Musseta je to skop~ano s tjelesnim, kao {to to i ljudska narav traì.). Te{ko je eti~ki ra{~laniti cijelu dramu; ona je sazdana na sasvim neopoganskim temeljima i plod je jednog lirika koji je proèt kultom ljepote i ljubavi (l'art pour l'art – umjetnost zbog umjetnosti) iz prirodnog instinkta, bez ikakve filozofske podloge. Kr{}anstvo bi motiv ljubavi k èni rije{ilo sasvim druga~ije i eti~ki bi zadovoljilo sve strane. Protekle bi mnoge suze, trebalo bi `rtve i ju-

165 na{tva... i to krije u sebi silnu poeziju. Ali Musset nije pisao za ìvot, njegova djela nemaju nikakve pretenzije da grade. Musset je jo{ idealist, ali ova drama je po svojoj temi i filozofiji putokaz modernoj naturalisti~koj drami koja i za ìvot povla~i konzekvence iz ove filozofije: sloboda ljubavi u naj{irem je smislu geslo moderne drame i moderna ìvota.

Rafinirana erotika - jedina realnost za dekadentnu poeziju Maslovare, 17. XII. 1918. 22 g. Prikaz i analiza djela "Les caprices de Marianne" od A. de Musset-a. U ovoj drami su dva prastara literarna motiva: Ljubav k mladoj èni {to ima starog muà i motiv plahog ljubavnika. Eti~ki nedostaci i odvi{e sub- jektivno shva}anje umjetnosti utjecahu i na ovo djelo, pa zbog toga ono poput ostalih spomenutih djela ne ~ini harmoni~ne cjeline… Da, to je moderna èna, koja bez ikakve ideolo- gije instinktivno (tj. grje{no) ìvi. Ta èna nije uvr{tena u broj ljudi koji ne{to pridonose kultur- nom razvitku; to je ona kroz vjekove izrabljena i potisnuta èna, koja je jedino bila stvar ljubavi i uìtka, a nikada razumno bi}e - ~ovjek. To je lju- bavnica, {to je centar dekadentne poezije svih vjekova, a i Musset nije imao snagu duha da se izdi- gne nad vremenitost i poput Sofokla, Dante-a, Shakespear-a i Goethe-a, uo~i ono {to ènu ~ini ~ovjekom i ènom… Sva ova poezija je produkt doba u kojem su ljudi bili siti i sigurni. Nije bilo ìvotne borbe ni straha. Ljudi bijahu besposleni, pa su sebe i sve oko sebe analizirali i promatrali jednostrano.

166 Eti~ki motivi za svu ovu poeziju nemaju vrijednosti; oni stvaraju ljude tipove bez ikakvih eti~kih pretenzija. Sve dru{tvene forme su samo {tafaà (ukras), a jedina realnost je rafinirana erotika. Do- ba koje ne poznaje borbe niti juna{tva, ne moè ni razumjeti etiku: ona za njih ne egzistira. Poradi toga se oni bacaju svom snagom na estetiku: kult ljepote je sve, ali po{to mu je jedini temelj subjektivni instinkt, to on stvara samo subjektivne vrednote, a nipo{to objektivne, vje~ne. U isto doba be- sposlenosti, lijepe prirode, gdje ~ovjek na smrt ne misli, seksualni nagon je uvijek na povr{ini te je u takvim epohama poezija ljubavi glavni potporanj umjetnosti, makar se erotika i spiritualizirala. Do- ba bez eti~kih vrednota ne moè dati veliku umjetninu.

@ivoti svetaca – vrletne visine poput alpskog gorja gdje je zrak ~ist Maslovare 18. XII. 1918. 22 g. Gretin ro|endan. Bog joj se smilovao!…. Slijedi prikaz ìvotopisa sv. Josafata Kuncevi}a. @ivoti Bo`jih svetaca najuzvi{enija su tema knjièvnosti. @ivotopis pa i najlo{iji krije u sebi toliku poeziju i tolike vrednote upravo zato {to je ìvot sveca. Crkva je Bo`ja vrt u kojemu raz- novrsni sveci uspijevaju. Svi su si tako sli~ni, a opet kolike li razlike izme|u jedne sv. Terezije i jednog sv. Franje, sv. Elizabete i sv. Tome, sv. Au- gustina i sv. Jozafata. Sve su to nadljudi, kod kojih su temelji zajedni~ki: misti~ko sjedinjenje s Bo- gom, apsolutno gospodstvo nad tijelom, i evan|eoska ljubav k bli`njem. Uslijed Milosti Bo`je jedan se isti~e svojim organizatorskim radom, drugi misti~ko - pjesni~kim ìvotom, tre}i u

167 materijalnoj borbi, ~etvrti u znanstvenom ìvotu. Sve su to vrletne visine poput alpskog gorja gdje je zrak ~ist i odakle se ~ovje~anstvo promatra u sasvim drugoj perspektivi. A mi obi~ni ljudi smo kao turisti, koji èlimo dosegnuti te vrhove i do- spjev{i do neke visine, ne moèmo dalje... ili se skliznemo i padnemo u dubinu. Kod ìvota jednog sveca svakako je najzanim- ljiviji njegov vlastiti du{evni i tjelesni ìvot: njegovo djelovanje u dru{tvu samo je posljedica ovoga… Uslijed Bo`je Milosti, {to ju je crpio molitvom, toliko je juna{tvo stekao da je s veseljem i{ao u smrt. Zaista za svetu du{u nema ve}e i uzvi{enije èlje od mu~eni~ke krune. To je kruna nutarnjeg zadovoljstva, da je ~ovjek postao gospodarom tijela i da moè postati sli~an svom Zaru~niku, da moè ujediniv{i se s njim u kriù osje}ati najve}u du{evnu milinu, {to je uop}e mogu}e na ovome svijetu. Takav je bio nutarnji ìvot. Krist je do{ao na svijet, da svu prirodu posveti, da svakog ~ovjeka i svaku narodnost posveti.

Iskrivljena slika ljubavi i braka Maslovare, 20. XII. 1918. 22 g. Prikaz komedije "On ne badine pas avec l'amour" (Ne {ali se s ljubavlju) od A. de Musset-a. Nagla{avaju}i kako je Musset apsolutizirao ljubav k èni i od te ljubavi na~inio svojevrsnu religiju, Merz nastavlja kriti~ku analizu djela i njegova sadràja: Ali upravo je tu Musset zastao i u tome se pokazuje silna jednostranost pjesnikova: On u poeziji nije nikada nastojao rije{iti problem braka. Svi brakovi u njegovim dramama su samo vanjska dru{tvena forma, i svi brakovi, koje nam prikazuje ili o kojima se govori bez djece su. ûdno da se

168 je Musset upravo ovdje zaustavio; zar je on upotrebljavao umjetna sredstva, da se ne porode djeca iz njegovih ljubavi? Nevjerojatno bi to bilo za idealizirano shva}anje njegove ljubavi, ali dijete je realan fakt koji on jama~no nije mogao nikako uk- lopiti u svoju filozofiju ljubavi. Zbog toga o tome nema nigdje ni spomena; i dokazuje nedostatnost njegove filozofije.

Vjera u Bo`ju nazo~nost i Njegovu za{titu 27. XII. 1918. 22 g. Sveto siroma{tvo! Ne brinuti se za sjetilne slasti! Pokloniti sve i àrko ljubiti bli`njega, koliko li veselja ima u svemu tome! Astrah nestane sam od sebe. Stoga ìvjeti jedno odulje vrijeme upravo onako kako Ti savjest nalaè, pa }e{ biti sretan, a smrti se ne}e{ bojati. Strah no}i i tame i vukova, dokaz je samo da ne{to nije u redu kod tebe. Za{to se stra{i{ malovjerni~e, ne spavam Ja, Ja sam uvijek uza Te i bdijem nad tobom, pa makar ti misli{ da spavam. Kao na la|i - i ti nisi na sigurnijem mjestu kada si u toploj, zatvorenoj sobi, negoli u mra~noj {umi okruèn urlaju}im vucima. Za{to se boji{ smrti i muke? Ja znam kada i kako }e{ umrijeti i gorim od ljubavi k Tebi, pa zar misli{ da }u ja Tebe ostaviti?! Pa ako dopustim da te vuci raz- deru, zar misli{ da to nije moja odluka i da te ja za to manje volim? Ne boj se nikoga, moj sinko, i ako tvoje tijelo strune, ti }e{ i nadalje biti. O, moj Boè, daj mi snagu, da Te àrko ljubim, da tako sna`no u Te vjerujem, da se bez ikakva pomi{ljanja i straha, nevin kao dijete kojemu nije nitko pri~ao o strahu, pro{e}em kroz mjesta koja prijete smr}u.

169 U meni je plamen za beskrajnim visinama Nastavak studija u Be~u, 1919. i 1920. g.

U sije~nju 1919. Ivan polazi u Be~ i nastavlja ondje studij knjièvnosti. Kroz to vrijeme u dnevnik je zapisivao uglavnom analize knjièvnih djela koja je ~itao, te kritiku raznih kazali{nih predstava i koncerata koje je poha|ao. Usput je zabiljeìo i koji osvrt na politi~ka zbivanja u novonastaloj dràvnoj tvorevini kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U dnevniku nam ostavlja dragocjene zapise kroz koje moèmo vidjeti stanje njegove du{e koja je ve} sva proèta Bogom i teì prema svetosti. Ljetne praznike Ivan provodi u Banjoj Luci. Toga ljeta Ivanovi su se roditelji preselili u Zagreb te Ivan Boì}ne blagdane provodi ondje. Zanimljiva su Ivanova zapaànja i analize raznih osoba i tada{njih zbivanja koja prati. Ivan vi{e nema mnogo osobnih problema na moralnom podru~ju. Promatranje ljudske ljubavi i spolnosti, te analize djela pod tim vidom, postaju sve zreliji. U tom razdoblju Ivan objavljuje i prvi svoj tiskani ~lanak u javnosti pod naslovom "Novo doba" kojim zapo~injemo prikaz ovog perioda Ivanova ìvota.

Novo doba Nastavkom studija u Be~u Ivan se aktivno uklju~uje u rad katoli~kog dru{tva hrvatskih studenata koje je nosilo naziv "Hrvatska". U tom dru{tvu Ivan vr{i slu`bu tajnika i ~esto drì predavanja. Predavanje koje je odrào u velja~i 1919. g. duboko se dojmilo svih nazo~nih. U njemu je Ivan saèo svoje iskustvo borav-

170 ka u ratu i spoznaje do kojih je ondje do{ao, napose o va`nosti njegovanja duhovnog ìvota. To je predavanje objavio kao prvi svoj tiskani rad pod naslovom «Novo doba» u |a~kom ~asopisu «Zora-Lu~» 1918./1919. br. 9-10, str. 210-214. Donosimo ovdje samo nekoliko izvadaka. Be~, velja~a 1919. 22 g.i2mj. ôvjek je silno slab i bez tu|e pomo}i ne moè ni{ta. Zato je On iz vje~nosti stupio u historiju i postav{i sredi{tem cijeloga makrokozmosa dao nam je Sebe, da nas tjelesno i du{evno preporodi. Ne zaboravimo na tu neizmjernu ljubav i po- svetimo ve}u pa`nju maloj bijeloj Hostijici, koja osamljena na nas Ivan Merz, student u Be~u ~eka u studenim crkvi- 1919.-1920. cama… Osloba|ati duh od vremenitosti i nezaslijepljenim pogledom promatrati razvijanje ìvota imao bi biti cilj novih ljudi. Borba za savr{eno{}u, askeza, mora biti na{ svagda{nji kruh. Ona nam otvara nutarnje vidike, stvara od nas nesebi~ne ljude, podràva u nama borbu sa zlim i daje nam snage da ne podlegne- mo… Uslijed sasvim novih prilika koje nasta{e tijekom ovoga rata, pojavi{e se u na{em javnom ìvotu mnoge trzavice… duh slabosti je u{ao u na{e redove… Zaboravismo na kozmopolitizam Crkve i na njezin kroz vjekova izgra|eni politi~ki program koji se jedino temelji na Kristovoj nau-

171 ci… Moramo zato svu na{u pa`nju posvetiti odgoju samih sebe i studiju katolicizma, koji mi na`alost ne poznajemo ni malo bolje od kakvog pu~ko{kolca. Stvoriti velike ljude cilj je svenarod- nog katoli~kog pokreta…

O djelovanju masonerije Be~, 17. III. 1919. 22 g.i3mj. U~im i zalazim u razne organizacije… Oni oko Graza osnova{e "Kr{}ansko njema~ku narodnu pozornicu" i ju~er je bila prva predstava.

Be~, 31. III. 1919. 22 g. i 3. mj. Srbi imaju sna`nu masonsku organizaciju. Sav njihov ìvot od Petra pa do zadnjega pobratima u slu`bi je slobodnih zidara. Netko je na temelju dokumenata iznio stvari koje su nas zapravo trgnu- le. Zar smo mi svi spavali i nismo opazili {to se oko nas zbiva? Jedina uzdanica Crkve u nas, na{ |a~ki pokret, razdijelio se … Zar su to sve slu~aj- nosti? Nije li baklja nesloge namjerno ba~ena u na{e redove?… Sva neprijateljska {tampa je u rukama masona. Zadnji je ~as da se organiziramo i zapo~nemo borbu. Kr{}anstvo kao zajedni~ki temelj Srba i Hrvata za sada je skoro utopija, jer ma- soni pomaù pravoslavlje ukoliko je ono u opreci s katolicizmom. Ne znam ho}e li biti mogu}e or- ganizirati jedan dio srpske kr{}anske inteligencije, pa da zajedni~ki zapo~nemo rad oko pridi- gnu}a kr{}anske kulture. No, jao, drìm da je pre- kasno; ne znam bi li se na{ao me|u svom srpskom inteligencijom i jedan jedini koji ne bi bio zadojen liberalizmom. Neka nam pomogne dragi Isus da svladamo sotonu u samome sebi i da ljubimo na{ega Stvori-

172 telja i na{ega bli`njega, pa da tako uzmognemo proslaviti i pro{iriti presvetu Crkvu.

U kontaktu s katoli~kim organizacijama Be~, 1. VII. 1919. 22. g.i7mj. Pater Leifert govori u Marijinoj kongregaciji o `rtvi; svi su je narodi imali: `rtvuje se postupno uvijek vi{e… Prelazi na liturgiju. Kad bi u~enjaci otkrili na kakvom otoku narod koji je kroz 2000 godina odr`ao no{nju, obi~aje, jezik ne bi to mogli vjerovati. A u liturgiji je to sa~uvano… osvjetljava misterij sv. mise. Sastanak svih kongregacija u Konzerthausu… govori se o karitativnom i apo- stolskom radu. Direktor Smit referira o djelovanju Volksbunda. Osvjetljuje socijalizam kao pseu- doreligiju, herezu, protiv koje }e se uspje{no boriti.

Be~, 15. VII. 1919. 22 g.i7mj. U Kalksburgu smo razgledali isusova~ki samostan. Idealno je ure|en. Otok mira i zadovoljstva. - Bolj{evici htjedo{e proglasiti sovjetsku republiku. Vele, da je dosta ranjenih. U~im staronjema~ki. Grije{im….

O tragediji ìdovskog naroda Be~, 25. VII. 1919. 22 g.i7mj. Drìm da se kr{}ani odvi{e nekr{}anski pona{aju spram @idova. Oni kao da ne razumiju tragiku tog nesretnog naroda koji je bio predestini- ran da proìvi veli~anstvenu pro{lost i da rodi Mesiju; a sada luta prezren i proklet bez kralja i sve}enstva u tu|ini. Mislim da bi kr{}ani morali pokazati vi{e milosr|a spram tog zanimljivog naroda, ne samo iz historijskog pijeteta, ve} i zato, {to }e se jedan dio na koncu svijeta obratiti. I dje-

173 dovi tih budu}ih obra}enika su me|u nama, a mi ih proganjamo. Vi{e razumijevanja i ljubavi spram tih ljudi i mi }emo tako ve} i sada mnoge privu}i u zagrljaj na{e svete Crkve. Osobito se moramo zauzimati za one @idove koji trpe, a takvih danas ima mnogo, pa }e oni mjesto k bolj{evizmu do}i k nama. Bogata{ i kapitalizam, bilo koje vjere bio, ostaje na{ protivnik. Scheben (pisac duhovnih knjiga) prekrasno pi{e.

Potreba velikana duha koji }e se boriti protiv zabluda Banja Luka, 5. VIII. 1919. 22 g.i8mj. Studij literarne historije silno je zanimljiv. U pusto{i knjièvnosti 17. vijeka… izdiè se veli~ajna pojava isusovca Friedricha Spee, koji se u djelu Cautio criminalis bori protiv spaljivanja vje{tica, pjeva odu{evljeno i blistavo o zaru~ni{tvu du{e i umire od priljep~ive bolesti, njeguju}i ranjene vojnike. ôvjeka obuzme odu{evljenje za na{u svetu vjeru koja u o~ajnim vremenima ra|a nadljude - sv. Ignacija, sv. Franju Ksaverskog i druge. Uzdam se u Boga da }e se i sada na}i takvih ljudi u nas, upravo sada gdje se Crkva zdrmala i prijeti joj pogibelj da }e se kod nas sru{iti. Pokret protiv celibata, protiv crkvene discipline, akcija mason- skih "reformatora" da se buntovnici sve}enici pot- pomognu, sve su predznaci golemog kulturnog boja u na{oj domovini. Moliti valja dragoga Boga da nam dade velikih ljudi.

Zaslu`iti neizmjernu Kristovu ljubav Zagreb, 26. IX. 1919. 22 g.i9mj. Preselili smo ovamo (u Zagreb). @alim za Bo- snom i ljudima. Te{ko da }u se u`ivjeti u ovaj

174 mentalitet. Tamo su ljudi izrazitijeg zna~aja; ovi ovdje mi se ~ine bezbojni i mlitavi… Ju~er je bio najznamenitiji dan u mome `ivotu. Obavio sam devetu svetu Pri~est na slavu Presv. Srca Isusova i vjerujem da }u gledati dubine Presv. Trojstva. Neizmjernu ovu ljubav Kristovu moram barem nekako ovdje zaslu`iti, pa }u s Bo`jom pomo}u gledati da {to sna`nije nastavim djelo posve}enja.

Ljudska ljubav - slika ljubavi Krista prema Crkvi Be~, 10. X. 1919. 22 g. i 10 mj. Zanimljiva su romanti~na pisma, osobito pisma Dorothee Veith-ove i Caroline Bohmer Schle- gel-ove. Iz ovih se moè studirati bit ljubavi. U njihovim, ènskim du{ama projicirana je slika ljubavnika. One ìve u idejama svojih ljubavnika, misle i zaklju~uju kao i oni. On njih diè na svoju razinu i u njihovim du{ama vidi svoje produkte, vidi sam sebe. Upravo mi ova pisma potvr|uju nauku Crkve koja veli, da je brak (ljubav) odnos izme|u Krista i du{e (Crkve). Krist po Milosti projicira svoju narav u ~ovje~joj du{i, diè je na svoju razinu, proìmlje je svojom slikom, ogledava se u njoj i ljubi ju neizmjerno. "Alles Vergängli- che ist nur ein Gleichnis" (Sve prolazno je samo jedna usporedba).

Sveta obitelj – alegorija socijalnog preporoda Be~, 12. X. 1919. 22 g. i 10 mj. U pogansko doba bila su ova tri staleà be- spravna: ènski, dje~ji i radni~ki. O èni je lo{e mislio Demosten, nju su prezirali ako je bila nerot- kinja, u Rimu su ène u Tiber bacali. Radnici bija-

175 hu robovi; Cicero spominje da je sramota boraviti u radionici. Majka Bo`ja, mali Isus i sv. Josip: boànska obitelj. Nije li ona alegorija socijalnog preporoda u kr{}anstvu i oslobo|enja ène (Mari- ja), djeteta (Isus) i radnika (Josip). Velike socijalne pokrete, ènski i radni~ki, poznaje povijest i mi ih proìvljavamo; do dje~jega mora do}i… Katolici bi morali ve} zapo~eti s organizacijom djece.

Korist tjelesnog posta Zagreb, 12. I. 1920. 23 g. 1 mj. Uzmimo jedno drugo povijesno doba, npr. doba Fichteovog idealizma, kada si je mlade` zado- jena nacionalnim odu{evljenjem, nastojala na spartanski na~in stvoriti otporno tijelo da se spre- ma na velika djela, ja~aju}i svoju volju. Zar nije jedno od najuspjelijih sredstava za to, uz mnoga druga bio npr. post. Zar onda{njim odu{evljeni- ma ili ~ak Spartancima nije imponirao svaki onaj koji je stegnuo svoje tjelesne potrep{tine na mini- mum? Eto, tako je jedna druga velika epoha do- kazala da je postulat pozitivnih religija u pogledu posta upravo veli~anstven.

Prosu|ivanje ìvota pod le}om vje~nih istina Zagreb, 12. I. 1920. 23 g. 1 mj. Ljudi koji ne razmi{ljaju, promatraju sve s dana{njeg stanovi{ta i zbog toga ne mogu objektivno, pod le}om vje~nih istina, prosuditi niti ìvot niti umjetnost. Njihovo je mjerilo odvi{e usko, to je ona mala mjera efemernog svjetovnog nazora. No, ima jedan ìvotni nazor, koji se tako reku} kroz vjekove gradi na objektivnom prosu|ivanju svega {to opstoji, ìvota, umjetnosti, koji u harmoni~nu cjelinu niè kroz povijest svoj objektivni kriti~ki sud o svim pojavama koje se razvijaju i mijenjaju. Taj organizirani kriti~ki nazor je

176 shva}anje Crkve koja se je kao goru{i~ino zrno razvila do velikog stabla. Kritika }e prema tome biti najobjektivnija onda ako dakle promotrimo djela u svjetlu kr{}anskih istina, ~iju su istinitost vjekovi dokazali. Tako }emo posti}i maksimum objektivne kritike; apsolutna }e postati jedino onda kada sam Bog progovori u nama. (Nastavak u sljede}em odlomku.) Pro`drljivost u literaturi, ìvotu i moralu Zagreb, 12. I. 1920. 23 g. 1 mj. Evo jedan drasti~an primjer: Tko se nije nasmi- jao Shakespearovom Fallstafu. Literarna kritika tvrdi, da je Fallstaf jedan od najuspjelijih ko- mi~nih figura u svjetskoj knjièvnosti. Dovedite u kazali{te od glada izmorena ~ovjeka; neka gleda pro`drljivog debeljka, to veliko bure, koje misli samo na jelo i pi}e i na druge tjelesne uìtke. Izgladnjeli gledalac }e pobjesniti gledaju}i Fallstafa, jer je glad istan~ala u gledaoca smisao za socijalnu odgovornost, i on }e kao u ìvotu tako i na pozornici (i u ostaloj umjetnosti!) zamrziti toga ~ovjeka, koji tu preko mjere uìva, dok drugi u najve}oj bijedi i gladi trpe. Ali literarni kriti~ari… nisu jednostavno ni opazili da je Fallstaff uz vrlo o{tru vanjsku izradbu gadan ~ovjek, koji nam se ne moè svidjeti. A da smo zapitali mnijenje Crkve, ona bi nam svojim kona~nim stilom rekla da je neumjerenost u jelu i pilu grijeh, a grijeh je gadan. (Nastavak u sljede}em odlomku.) Nemoral u umjetnosti u prosudbi prosje~nog kr{}anina i kr{}anskog kriti~ara Zagreb, 12. I. 1920. 23 g. 1 mj. Svaki ~ovjek moè o svemu izre}i svoj objektivni sud, ako samo promisli kako Crkva o tome misli. U mnogome zaista i moè. Ako npr. u jed-

177 nom romanu vidi preljub, ili na kakvoj slici prikazan sodomski grijeh, a autor uìva u tome prikazuju}i to sa stajali{ta slobode braka, vesele}i se tome i tako dalje, svaki uvjereni kr{}anin }e mo}i re}i da je to zlo, pa makar se on ne mogao ni uìv- jeti u sve faze tog ~ina. On, ako je uvjeren o istinitosti svog svjetovnog nazora, bit }e uvjeren i o svojoj ispravnoj osudi. Druga je stvar opet od kr{}anskog kriti~ara od zanata. On }e mo}i proìvjeti sve faze koje od njega traì umjetni~ka tvorevina i on }e mo}i osjetiti i nijanse nedosljed- nosti, onu granicu izme|u dobra i grijeha zato {to u sebi dnevno proìvljuje ili nastoji proìvljavati objektivno najvrjedniji ìvot - ìvot kr{}anski; tako on vrlo lako opazi kada logi~ki i psihi~ki razvitak umjetnine stane izlaziti iz kolote~ine objektiv- nih kr{}anskih istina. Time dolazimo do zaklju~ka da bi kriti~ar, koji je za to zvanje nadaren, morao gajiti {to intenzivniji kr{}anski ìvot (eu- haristijski, apstinentski i socijalni), morao nastojati da postane {to ve}i ~ovjek - mora teìti za sve- to{}u. Sekte ni~u u bolesnom dru{tvu gdje su kr{}ani zakazali Zagreb, 29. I. 1920. 23 g.i1mj. Bio sam na dva predavanja u evangeli~koj {koli nove vjere "Apsolutista". Neki gosp. Tomi} su- honjav, mr{av, o{i{an ~ovjek, dugoljasta lica tamne boje zagreba~ki je pobornik te religije…. Vjera mi se ~ini budisti~kom sektom… Temelje je na teoriji apsolutne evolucije… Sam g. Tomi} govorio je uvjerljivo, s elanom iz kojega se vidi, da je on sve te ideje proìvio i da mu je iskreno stalo do istine. U svakom titraju njegova glasa je strujala ona ~e`nja za apsolutnom sre}om, titrao onaj

178 umor iza dugog lutanja i traènja, da se je napokon smirio u toj vjeri. Slu{aoci su pa`ljivi i ono istinito u toj vjeri, {to im se svi|a, jao, oni ne znaju da je to mnogo veli~anstvenije u njihovoj vlasti- toj. Ne poznaju kr{}anstva. Koliko bi bilo veselje g. Tomi}u, kada bi se nakon tog burnog traènja upoznao s kr{}anstvom. Ovakve sekte ni~u u bolesnom dru{tvu i pokazuju ukoliko kr{}ani nisu svoju zada}u ispunili. @elja je u ljudi da indivi- dualno upoznaju kr{}anstvo i zato su potrebna dru{tva, gdje se mogu o tim stvarima sasvim slobodno, bez ustru~avanja porazgovarati. U svim mogu}im dru{tvima, sektama, vjerama moè svatko studirati anima naturaliter christiana (da je ljudska du{a po prirodi kr{}anska). Iz dubine poput pjene dizalo se blato grijeha u duhovnim vje`bama Be~, 5. IV. 1920. 23 g. i 4 mj. Veliki tjedan 1920.g. Ivan je proveo u samostanu St. Gabrijel kraj Mödlinga, gdje je pro- slavio i Uskrs. Ondje je obavljao liturgijske du- Ivan Merz (gornji red, hovne vje`be koje su na drugi s desna) s hrvatskim njega ostavile duboki studentima u Be~u dojam, kao {to je uo~lji- vo iz zapisa iz njegova dnevnika. Proveo sam od ~iste srijede do danas u St. Ga- brijelu kraj Mödlinga. Bio je to moj najljep{i Uskrs; proìvljavao sam umjetni~ki refleks velikih doga|anja - Kristovu muku i njegov Uskrs - uìviv{i se u liturgijsku umjetnost. Ispo~etka smo

179 postili, {utjeli i razmi{ljali. Kada se je svjetska buka raspr{ila i du{a ostala mirna, sama sa sobom, iz dubine poput pjene dizalo se blato grijeha koje se je nakupilo skoro nesvjesno. Zatim sjajno pjeva- nje lamentacija, pa misa Velikog ~etvrtka sa svojim veseljem i sv. Pri~esti unutar sve~ane mise upravo onako kao kad je Isus ustanovio presv. Euharistiju, pa onda àlost usred te mise s rit- mi~kim kretnjama svih redovnika i sjajnom prat- njom orkestra itd. Otkrivenje Krià, te trpljenje Kri`nog puta potresli su mojom du{om. U subotu opet ono silno veselje nad uskrsnulim Spasite- ljem, koje je tako divan izraàj na{lo u liturgiji. (Nastavak u sljede}em odlomku.) Liturgija – najve}a umjetni~ka tvorevina na svijetu Be~, 5. IV. 1920. 23 g.i4mj. Kao {to je teologija centralna znanost, tako je liturgija centralna umjetnost. Ona je sasvim ob- jektivna i odgovara Wagnerovu idealu, koji je htio sjediniti sve umjetnosti u jednu. Liturgija je iz- raàj du{e Crkve, na njenom temelju lako bi bilo izraditi teoriju umjetnosti. U njoj se ogledava kao u kakvom zrcalu ìvot Kristov. Ali ne onakav kakav nam se ~ini u povijesti, nego onakav kako ga gleda objektivni gledalac koji nije vezan na vrijeme ni na mjesto, ve} u visine promatra ìvot, vide}i sav nadnaravni savez svih doga|aja: recimo kako ga promatra an|eo. Na taj na~in postaje umjetnost objektivno zrcalo za ìvot koje hvata i one niti, koje obi~ni ~ovjek ne opaà. Liturgija je dose- gla vrhunac: ona je najve}a umjetni~ka tvorevina koja opstoji na svijetu, a uz to je ona centralna umjetnina, jer umjetni~ki prikazuje ìvot Kristov, koji je centar historije. (Nastavak u sljede}em odlomku.)

180 Motive rata, ljubavi, bluda, ubojstva obra|ivati metodom Duha Svetoga Be~, 5. IV. 1920. 23 g.i4mj. Sve ostale umjetnosti se moraju sluìti istom metodom kao Duh Sveti u liturgiji: umjetnik mora prikazivati motiv rata, ljubavi, bluda, ubojstva i razne ostale teme umjetnosti u nadnaravnom savezu i ~im bolje on to u~ini tim je umjetnina vrjednija. Naravno, za to se traì da bude umjetnik svet. Uzmimo npr. Krist kaè: Tko pogleda na ènu bli`njega s pohotom, ~ini u svojoj du{i grijeh. Za Krista je to dovoljno i on tu ideju ne moè dalje na daleko i {iroko razlagati, jer on mora zasi- jati sjeme svih ideja koje vladaju i koje }e vladati u ~ovje~anstvu. Tu ideju je Tolstoj u Kreutzerovoj sonati obradio i to vrlo dobro: on objektivno promatra ljudsko dru{tvo i ono se zrcali na zaseban na~in u njegovoj du{i. Slika u tom zrcalu prikazuje sve niti bludnje i grijeha u koje se je zaplelo moderno dru{tvo... Tolstoj se dakle sluì liturgijskom metodom. Ona izreka u Evan|elju je samo karika na koju je nadovezan ovaj roman. Ova se metoda moè primijeniti na sve umjetni~ke tvorevine i ukoliko su one teocentri~ne, imaju umjetni~ku vrijednost. Samostan Sv. Gabriela ostat }e mi nezabora- van za cijelog ìvot. Pokazuje kako Crkva Kato- li~ka ra|a svukud novo prekrasno cvije}e. Ima oko 300 teologa Nijemaca iz Reicha, koji idu u Kongo, Novu Gvineju i druge zemlje da {ire Kri- stovo Evan|elje. Ve}inom su sna`ni lijepi ljudi, {utljivi i ponizni. Ustaju u 3 s. i 15 m. izjutra i svu svoju ljubav su koncentrirali na slu`bu Bo`ju. Sv. Gabrijel je mali Beuron (Benediktinski samostan u Njema~koj).

181 U meni je plamen za beskrajnim visinama Be~, 12. V. 1920. 23 g.i5mj. Du{evno sam najproduktivniji kada svladavam otpore ili kada trpim. Do sada sam trpio i svladavao otpore (rat, glad), jer me je Providnost postavila u taj poloàj. Tada sam rado trpio. No nisam se jo{ dovinuo do te visine da svojevoljno izaberem put savr{eniji: put trpljenja. Ako svoj ìvot pravo analiziram, to ne tro{im mnogo vi{e energije za svladavanje samoga sebe, nego li recimo obi~ni liberalci. Popeo sam se na stanovitu visinu i sada me sila ustrajnosti na ovoj drì. Ali, u meni je plamen za beskrajnim visinama; àr za nepomu}enim grljenjem Sina i Oca i Duha, a do toga se dolazi samo discipliniranim, takti~kim svladavanjem samoga sebe. Ne bi li bilo mogu}e ne misliti nikada na jelo, ne zasititi se sasvim kod ru~ka, spavati samo 6 sati, primati dnevno sv. Pri~est, gimnasticirati dnevno i uza sav gubitak energije, koji se u ovo utro{i, u~iti sistematski jo{ jedno 10 sati dnevno i postati u znanosti ~ovjek vrstan. Sv. Katarino Sienska, moli se da dobijem èljeznu volju! Stvoriti si studijem sna`nu bazu da u praksi ne podlegnem kriù Zagreb, 14. X. 1920. 23 g. i 10 mj. Materijalno mi mo`da u ìvotu ne }e nikada tako dobro i}i. Sve mi ide po èlji. Mogu se svake ve~eri tu{irati, leàti na ~istu podu, ustati u 5 ujutro, oti}i na sv. Misu i ~esto primiti presv. Euhari- stiju. Hrane imam dovoljno, mesa nikada, odijelo mi nije poderano, kragni uvijek ~isti. Sve, dakle, {to mi tijelo zahtijeva, imam. Obitelj ~ovjeku, dakle, daje najja~e sredstvo da uzmogne biti du{evno krepak. Problem krià mogu sada teoretski studirati i dao Bog da si sada stvorim tako sna`nu bazu, da u praksi ne podlegnem kriù.

182 Cijeli moj `ivot kre}e se oko Krista Gospodina Studij u Parizu, 1920.-1922. g.

Posredovanjem isusovca o. Miroslava Vanina, Ivan dobiva stipendiju katoli~ke udruge Les Amitiés Catholiques Françaises iz Pariza i sa svoja dva prijatelja \. Gra~aninom i J. [~etin- cem nastavlja studij knjièvno- sti u Parizu u jesen 1920.g. na Sorboni i Katoli~kom institutu. Marljivo studira, ~ita i upozna- je rad francuskih katoli~kih organizacija. No, ono {to nam je ostavio zapisano u svome dnevniku, odaje njegovu duboku re- Pariz - Eiffelov toranj ligioznost i shva}anje ìvota jedino kroz kr{}ansku vjeru. Isus Krist je u sredi{tu njegova ìvota. Ljubav prema Kristu mu je jedina vrijednost. Iz Pariza je Ivan pisao roditeljima nekoliko pisa- ma iz kojih se vidi da je sredi{te njegova ìvota jedino Isus, a katoli~ku vjeru smatra svojim zvanjem.

Moje su molitve Srcu Isusovu usli{ane Pariz, 20. I. 1921. 24 g.i1mj. Tata je primio nakon 20 godina, na 12.I. (sreb- rnim svatovima) sv. Pri~est. Moje su molitve Srcu Isusovom usli{ane. U pismu, {to mi ga je pisao vidim tipi~an primjer konverzije. Milost - nadna-

183 ravni moment ga je obratio. Jo{ ostaje mama na brizi! Srce Isusovo, pomozi!

Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj ìvot! Pariz, 23. III. 1921. 24 g.i3mj. Bol moja jo{ uvijek traje i radi toga ne pisah skoro ni{ta. U pro{lom razdoblju zahvaljujem Isusu Kristu da sam mogao za vrijeme korizme zaroniti u more boli Njegova Srca i da sam ìvio u tako uskoj vezi s Njime. Usput sam preveo Kri`ni put Paul Claudela i ~ini mi se da bi svaki katoli~ki pjesnik morao napisati jedan kri`ni put da uzmognemo ocijeniti njegovu veli~inu kao ~ovjeka. Uslijed te moje o~ne boli ne mogoh se posvetiti studiju katoli~ke literature kako bih èlio; a francuski jezik koji sam me|utim u~io, tako|er radi unutra{nje rastresenosti ne nau~ih. Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj ìvot; ako je na Tvoju slavu da trpim i tako do|em Tebi, neka bude tvoja volja i molim Te da uza me budu u Tvome kraljevstvu i moji roditelji.

Obla~enje novakinje benediktinke - Bogu posve}eni ìvot Za vrijeme studija u Parizu Ivan je ~esto polazio na sv. Misu u ~uvenu kapelicu sestara Benediktinki u ulici Monsieur, blizu koje je stanovao. Tako je 4. XI. 1921. prisustvovao slu~ajno i obredu obla~enja jedne novakinje. Ulazak u strogi klauzurni samostan mlade djevojke, k}erke jednog francuskog generala, kojoj nije znao ime, na Merza je ostavio duboki dojam te je jo{ iste ve~eri zapisao o tome svoje dojmove u dnevnik. Iz teksta se vidi koliko je Merz duboko shvatio Bogu posve}eni ìvot u redovni{tvu. Tim opisom Merz i nehotice otkriva svoje poglede na ìvot i svijet, na prolaz-

184 nost i vje~nost, na smisao ljudskog ìvota koji je on tako|er ve} prona{ao. Ova je novakinja proìv- jela cijeli redovni~ki ìvot upravo onako kako je to gotovo proro~ki predvidio Ivan na dan njezina obla~enja. Postulator Ivanove kauze prona{ao ju je na ìvotu 1979. g. u benediktinskom samostanu kraj Pariza i Marie Denise Chevillotte, doznao da se zove Marie De- generalova k}erka, 1921. nise Chevillotte. Sestra je umrla 1991.g. u 90. godini ìvota i 70. godini redovni{tva. Na njezinu sprovodu bio je i postulator kauze Ivana Merza. Pariz, 4. XI. 1921. 24 g. i 11 mj. Prisustvovao sam kod benediktinki obla~enju novakinje. Liturgija veli~ajna; dojam kao da djevoj~e ide pod giljotinu, u smrt. Umire svijetu, postaje struna, koja }e pjevati na vijeke slavu Bo`ju. Izgarat }e poput vatre i u}i poput mudre djevice s u`ganom svjetiljkom u bra~ne dvore Zaru~nika… Valja sav svijet zaboraviti i sve sile koncentri- rati u radu za Isusa. Zaboraviti prijatelje, planove, sve - i{~eznuti sa zemlje, izgoriti da zaista u|em sa {to vi{e bli`njih gdje nas ~eka Otac, Sin, Blaèna Djevica Marija u Duhu Sve- tome, Apostoli, Mu- ~enici, An|eli, Dje- vice, Toma, Mahni}, Unutra{njost samostana Rogulja, svi oni be- Benediktinki u Parizu u koji je skrajni svjetovi Apo- u{la "generalova k}erka" kalipse.

185 Samostan sestara Benediktinki kraj Pariza, u kojem je `ivjela i umrla "generalova k}erka"

Kada su u staro doba ljude `rtvovali (Ifigenija) da umire boànstvo, prisutne je pro{la jeza. Mla- da redovnica benediktinka ulazi u zatvor, da iz njega nikada ne izi|e. Pre{la je prvi prag smrti, koji vodi u nebo. Stare poganske ceremonije naslu}ivale su velike misterije, kr{}anstvo ih je tek izrazilo. Generalova k}i napu{ta svijet, obu~ena kao bijela zaru~nica da ne utone. Post, jesti stoje}i, ustati u tamnoj no}i, studenoj sobi, kri` naprtiti na le|a, da se spasi pogani Babilon - hiljade prostitutki i razbludnika. Boè, velik si, koji sitnim du{ama ulijeva{ nad- naravnu snagu i sramoti{ ~lanove znanosti, aka- demike, politi~are, koji stvaraju velike govore, a nisu spremni `rtvovati ni najmanje od svoje udobnosti. Da, zrno mora biti ba~eno u zemlju i tamo umrijeti, ako èli donijeti ploda. Kraljice Djevica, ulij ulje svetosti u njenu du{u i njeno tijelo. Neka miomiris izgaraju}e `rtve napuni zemlju svojim parama. Danas ~ovjek mora pro~itati knji`nicu, a ljudi ne znaju da Crkva posjeduje ljep{u dramsku poeziju od svih mogu}ih Sofokla i Shakespeara. Ceremonija osim ljepote teksta ima tu pred- nost nad svjetskom dramskom poezijom, {to po-

186 sljednja fingira ne{to {to je bilo, dok mi kod liturgije prisustvujemo samoj drami. Oh, kako li su velike du{e koje se posve odri~u ìvota! Adamovo sjeme je zgrije{ilo ne htiju}i slu{ati Boga, postalo je robom tijela, koje je ispod ~ovjeka. Jedina poniznost uspostavlja poreme}eni poredak: ne traè}i za se ni{ta, uni{tavaju}i sve u sebi {to odvaja od Boga, nastoje}i samoga sebe posve zaboraviti protuteà je Adamova grijeha po kojem je on htio postati jednak Bogu. Oh, silno je àlostan ~ovje~ji ìvot! Koliko li je stotina tisu}a djevica, lijepih, zdravih, mudrih na- pustilo ìvot, sre}u, roditelje, da se uzidaju u samostanu i da im nestane ime. I danas, generalova k}i ostavi poput tih stotina tisu}a svoga oca dekorirana svakakvim medaljama, da nikada ne izi|e iz zidina Benediktinka, rue Monsieur. [to li je mi- s. M. Denise Chevillotte, 1979. g. slila? Misterij ìvota morao ju je dugo i dugo mu~iti. Napokon je uvidjela, da je najbolje - po{to je ovaj ìvot samo predrad- nja - {to prije zapo~eti, pa makar s mnogo muke, onaj ìvot, koji }e vje~no trajati. Kod ku}e je jedva ~ekala, da {to prije zapo~ne redovni~ki ìvot, jer su je svi mogu}i poslovi od toga odvra}ali. Kada je pre{la danas prag samostana, {to li je mislila? Da }e sada zapravo zapo~eti prava priprava na onaj ìvot. Nije li je obuzeo strah, da bi se mogla priviknuti na samostanski ìvot i ovaj joj postati navikom. Oh da, morat }e svim mogu}im sredstvima sama sebe buditi, biti uvijek spremna na

187 dolazak Zaru~nika. Morat }e joj ovaj ìvot postati tako nemio, da èli ~as kad }e prije}i preko drugog praga koji vodi u samostan Neba. Boè moj, daj da i{~ezne poganstvo u kojem ìvimo!

Filozofija sre}e Uz svoj studij Ivan je u Parizu `ivio intenzivnim duhovnim `ivotom koji se nije bio svidio njegovim roditeljima, te su se bili zabrinuli i to su mu izrazili i u pismima. U Ivanovim odgovorima se vidi kako je ve} potpuno uronio u svijet vjere i svu je stvarnost promatrao Bo`jim o~ima. Iz toga perioda potje~u i njegove poznate pari{ke odluke kojima se uspinjao prema kr{}anskoj svetosti, a donosimo ih na drugom mjestu u ovoj knjizi, str. 211.

Pariz, 21. I. 1921. 24 g.i1mj. Najbolje sredstvo da oku{amo snagu kr{}anstva jest pustiti da na nas djeluje Kristov `ivot kako nam ga prikazuje Evan|elje i liturgija. (Pismo ocu, Pariz, 21. I. 1921.)

Pariz, listopad 1921. 24 g. i 10 mj. U tome leì filozofija sre}e: valja postaviti teì{te svih na{ih èlja u onaj svijet, sebe posve zaboraviti rade}i za Na{ega Gospodina Isusa Krista, koji je jedini vje~an. (Pismo ocu, Pariz, X. 1921.)

Upotrijebiti sve energije da spasimo du{e Pariz, 9. X. 1921. 24 g. i 10 mj. Ako naime vjerujemo u apsolutno Bo`anstvo, tada nema slu~aja (Lk,12,1-8). Moramo dakle ~initi uvijek volju Bo`ju i ako On ho}e da gladujemo, gladujmo; ako On tra`i da damo sebi glavu od- sje}i, recimo: hvala Bogu! Osim toga valja znati da dragi Bog nikada ne}e natovariti na ~ovjeka onaj

188 teret koji ne bi mogao podnijeti... Po{to smo tako sretni da znamo da je ovaj `ivot vrlo kratka faza i da }emo zatim biti u vje~nome nebu, budimo juna~ki, `rtvujmo sekundu o- voga `ivota da u|emo u beskona~no nebo. Molim javite mi svaku opozicionu misao, da Ivan Merz, student u Parizu tako uzmognemo u me|usobnom nastojanju za ovo dvadeset-tride- set godina, {to nam je mo`da biti na zemlji, upotrijebiti sve na{e energije da spasimo na{e du{e i {to vi{e du{a na{ih bli`njih... (Pismo roditeljima, Pariz, 9. X. 1921.)

Cijeli moj ìvot kre}e se oko Krista Gospodina Pariz, 20. X. 1921. 24 g. i 10 mj. Znade{ da me je ìvot na sveu~ili{tu u Be~u, onda rat, studij i napokon Lurd potpuno uvjerio o istinitosti katoli~ke vjere i da se zato cijeli moj ìvot kre}e oko Krista Gospodina. Ti me ne smije{ krivo shvatiti i sebi predstaviti da zna~i jedno te isto vjerovati i àlostan biti. Upravo je protivno istina. Gospodinu se mora s veseljem sluìti i veseliti se neobi~no lijepoj prirodi, sre}i obiteljskog ìvota i svim ostalim darovima. (Pismo majci, Pariz, 20. X. 1921.)

Katoli~ka je vjera moje ìvotno zvanje Pariz, 6. XI. 1921. 24 g. i 11 mj. Katoli~ka je vjera moje ìvotno zvanje i mora to biti svakom pojedinom ~ovjeku bez iznimke. Budu}i da je ovaj ìvot samo kratka priprava za

189 vje~nost, to je naravno da sav na{ rad ide za tim. Jedan se `eni da dobavi nove stanovnike neba, drugi je osim toga novinar i {iri istinu, jedan je `eljezni~ar i pridonosi brzom {irenju Kraljevstva Bo`jega, itd. (Pismo majci iz Pariza, 6.XI.1921.)

Sve sile ìvota usredoto~iti prema drugom ìvotu Pariz, 4. VII. 1921. 24 g.i7mj. Treba sve sile ovoga ìvota usredoto~iti prema ìvotu koji slijedi nakon boravka na zemlji. Naj- bolja upotreba vremena jest kontemplacija o Bogu i o objavljenim istinama. Priroda je slaba, ona nas odvra}a od na{eg odre|enja. Duh mora postati apsolutni gospodar, on mora zatomiti najmanji pokret naravi koji bi htio zaprije~iti da se ravno slijedi jedini cilj ìvota. Takav ~in volje proizvodi trpljenje. Treba stoga trpjeti, treba se svladavati.... Svetac je ~ovjek u sredi{tu stvaranja koji sve usmjeruje prema Bogu. (Duh. vje`be u isusova~kom samostanu Manrese, Clamart - Pariz, 4. VII. 1921.)

Clamart kraj Pariza Dom Manrese u kojem je Ivan Merz obavljao duhovne vje`be za vrijeme svoga studija u Parizu

190 O ljubavi i ~isto}i u zreloj dobi Zagreb, 1922. – 1928. g.

U ovom poglavlju objavljujemo Ivanove tekstove o tematici ljubavi i ~isto}e koje je napisao ve} kao zreo, formiran ~ovjek, s kruhom u rukama, s potpuno izgra|enim kr{}anskim stavovima o tim stvarnostima ljudskoga ìvota. Tu vi{e nema traènja, kolebanja, sumnji na moralnom podru~ju. Sve mu je jasno. Za sebe osobno zna da ga Bog zove da mu se potpuno posveti, da mu preda svoj ìvot, svu ljubav svoga srca, ali kao posve}eni laik u svijetu. Bilje{ke iz njegovih duhovnih vje`bi na poseban na~in pokazuju njegovo potpuno predanje Kristovoj ljubavi. Ali isto tako mu je jasno na temelju studija Sv. Pisma i crkvenih dokumenata, koja je uloga ljudske ljubavi i seksualnosti u Bo`jem planu stvaranja i razvoja ~ovje~anstva. Svoje vi|enje izloìo je na poseban na~in u svojoj bro{uri "Ti i ona" koju je namijenio zrelijoj mu{koj omladini, a objavio ju je 1926. g. Njegova osobna ljubav prema Isusu Kristu o~itova- la se pod dva vida: veliko {tovanje Euharistije i Presv. Srca Isusova. O tome pri kraju donosimo posebna po- glavlja, nakon ~ega slijede jo{ dva teksta Ivanova duhovnog vo|e o. Josipa Vrbaneka, koji ga je promatrao izbliza u njegovu usponu prema svetosti posljednjih {est godina njegova ìvota.

191 MERZ O SEBI I DRUGI O NJEMU Dr. Dragutin Kniewald, Ivanov prijatelj, priprema- ju}i 1923.g. molitvenik za katoli~ku mlade` "Katoli~ki |ak", proveo je prethodno veliku anketu me|u katoli~kim mladi}ima. Zamolio je i Ivana Merza, svoga dobrog prijatelja da mu odgovori na anketna pitanja. Odgovori, koji su se sa~uvali u cijelosti, daju dragocjen uvid u Ivanovu du{u. Kad ih je pisao, Ivan je imao ve} 27 godina. U U ovoj zgradi na Kaptolu tim odgovorima Ivan nam u Zagrebu bila je Nadbi- daje autoportret svoje du{e. skupska gimnazija gdje je Donosimo ovdje samo one Merz bio profesor. Danas Bogoslovsko odgovore koji se odnose na sjemeni{te. tematiku ove knjige. Bez duhovnog `ivota prestao bih bivstvovati Zagreb, 1923. 27 g. [to molim ujutro i uve~er? Ujutro: razmatranje 3/4 sata. Nave~er: krunica, ispitivanje savjesti, pripravim materijal za razmatranje sljede}eg dana. Imam li vjerskih sumnji? Ne. Koja je moja glavna pogre{ka? Praecipitatio (naglost) u molitvi i radu. Kako sam je upoznao? Na duhovnim vje`bama. Koja mi korist od sv. ispovijedi?

192 Da lak{e svladavam pogre{ke. [to mi je najteè kod sv. ispovijedi? Kazati grijehe protiv sv. ~isto}e. Koliko puta na godinu primam sv. Pri~est? Dnevno. [to je duhovni ìvot? Razmatranje o boànskim stvarima; sudjelovanje u unutra{njem Bo`jem ìvotu; postati u neku ruku Bog. Je li duhovni ìvot meni potreban? Jest. Za{to? Jer bih bez njega prestao bivstvovati. Bez toga je pakao. Koje i kakve knjige najradije ~itam? Filozofske (skolasti~ke) i teolo{ke. Koje su mi knjige dosada najvi{e koristile? Donat: Ethica, Brevijar, Misal, Stari i Novi zavjet. Kakvu su mi korist donijele? Kanio se esteti~ko-literarnog gledanja na svijet i po~eo promatrati ìvot kakav je u stvarnosti, u koncepciji Stvoriteljevoj. Koje su mi knjige dosad najvi{e {kodile? Dostojevski: Zlo~in i kazna. (20 god. ìvota). Koju su mi {tetu nanijele? Umislio si da i ja moram spa{avati prostitutke, pa sam tako skoro nastradao. ………. Koju i kakvu ulogu igra u mom mladom ìvotu nastojanje oko o~uvanja ~istog srca? Da nije bilo posebne za{tite Bo`je, mo`da bih svr{io samoubojstvom, borba strahovito te{ka. Koje je po mojem mnijenju ili iskustvu najsigurnije sredstvo za o~uvanje ~istog ìvota? Odu{evljenje za sv. Crkvu, koje se temelji na poz- navanju vjere. Dnevna sv. Pri~est, sistematsko dnevno svladavanje tijela (u jelu, naglom ustaja-

193 nju iz kreveta, redovita tjelovje`ba barem 10 minuta dnevno), te ne tra`iti `ensko dru{tvo.

Uzvi{enost i ljepota kr{}anske obitelji Zagreb, lipanj 1924. 28 g. Me|u kolegama koji su zajedno s njime studirali u Parizu bio je i Matija Beli}, s kojim je Ivan nastavio odràvati kontakte i nakon zavr{enog studija. ê{}e ga je posje}ivao u \akovu gdje je on ìvio sa svojom obitelji. Nakon jednog takvog posjeta Ivan mu je uputio pismo iz kojega donosimo ovaj izvadak: "Od svega lijepog {to sam vidio u \akovu moram Vam priznati da mi se ipak Va{a obitelj najbolje svidjela; vidio sam konkretno pred sobom jednu kr{}ansku obitelj i mogao sam shvatiti posve zorno nauku sv. Crkve o zama{itom zna~enju obitelji, o prioritetu obitelji nad dru{tvenom vla{}u, dràvnom, o pravu roditelja na kr{}anski odgoj u {koli – napokon o svemu onom {to se na- dovezuje na ovu prvu stanicu naravnog dru{tva, ure|enog prema uzoru odnosa, koji opstoje izme|u Krista i njegove sv. Crkve.... Molimo se jedni za druge, puni radosti i nostalgije za vje~nom domovinom." (Pismo obitelji Beli} 1924.; objavljeno u knjizi: B.Nagy, Borac s bijelih planina Ivan Merz, Zagreb, FTI, str. 266-267)

Borba za ~uvanje ~isto}e du{e Be~, 1919. 23 g. Odgovaraju}i u dru{tvu jednom kolegi koji je pra- vio aluzije na mladu gazdaricu kod koje je Ivan stanovao u Be~u, te na napasti tijela, Merz je odgovorio: "Kad mi do|u takve misli, uzmem pokriva~, pro- strem ga kraj kreveta i spavam na podu!" (Put k suncu, 2. izd. Str.239)

194 ^isto}a i nevinost ne stare! Rim, 1925. 29 g. Kad smo stajali pred Michelangelovom Pietà u Bazilici sv. Petra u Ri- mu i razgovarali za{to je umjetnik prikazao Majku Isusovu tako napadno mladom, Merz je rekao: "^isto}a i nevinost ne stare!" (D.Kniewald, @ivotopis Ivana Merza 1932. Ivan Merz, str.191). mladi profesor u Zagrebu

Kako mu je ~isto oko! Zagreb, 1924. 28 g. Ivan je, odgovaraju}i na Bo`ji poziv da mu se sav posveti, te svojim osobnim nastojanjem, do savr{enosti ostvario kr{}ansku krepost – ~isto}u svoje du{e. Kako su drugi doìvljavali njegovu ~isto}u, mo`da je to najbolje izrazio njegov suvremenik koji je to opisao u svojim sje}anjima nakon jednog predavanja koje je Ivan odrào o svojoj disertaciji u katoli~kom dru{tvu "Domagoju": "îtao nam je Ivan Merz svoju doktorsku di- sertaciju... kako nebeska ljepota katoli~ke liturgije svladava ohole pjesnike bezbo`ne Francuske...Ali nije Merz samo objektivni psiholog. Na svakoj stranici vidi{ i osje}a{ njega. Njega, koji je tako lijep, ~ist. Dok nam ~ita, du{a mu gori vatrom koju ja ne poznam, glas zvoni ljepotom koju sam vidio samo u dje~jim o~ima. Pa kad do|e koje mjesto koje ilustrira psalmom ili crkvenim himnom, onda je izraàj njegova lica neobi~an. Ne znam opi-

195 sati to lice koje plamti. Je li to intenzivni doìvljaj literarne ljepote? Ja li to proìvljavanje boànske poezije sv. Pisma? Je li to izljev ljubavi nebeskom Autoru te poezije? Je li to ~isto}a mladena~ke du{e koja izgara u ~e`nji za zaru~nikom?... Kako mu je ~isto oko! Kako je tih, ljubezan! Uvijek nasmijan, vedar i veseo. Zar ta du{a ne zna {to je bestidnost gradskih dana i pakao gradske no}i? Zar prolazi mimo ljudi s molitvom u du{i, s ljubavlju u srcu? Zar dolazi me|u ljude kao miro- nosac i pionir novoga ìvota? Kako je lijep ~isti mladi}! Otkud ja znam da je on ~ist? Vidio sam – osjetio sam. Non potest abscondi civitas supra montem... ne moè se sakriti grad na gori (Mt, 5, 14)!" (Pero Crnkova~ki, Brat Vitez – Uspomene na dr. Ivu Merza, Lu~, 1. VI. 1928. str. 276)

Zgrada u Zagrebu (danas Star~evi}ev trg 6) gdje je Merz stanovao (drugi kat lijevo)

196 TI I ONA Ivan mladima o ljubavi, braku i ~isto}i

Rade}i me|u mladima u katoli~kim organizacijama, napose u Hrvatskom orlovskom savezu, Ivan Merz kao njihov odgojitelj i apostol pozabavio se i va`nim temama za svakog mladog ~ovjeka: ljubav, stav mladi}a prema djevojci i obratno, priprema za brak i obiteljski ìvot, ne isklju~uju}i i ìvot u djevi~anstvu kakav je on sam provodio potaknut Bo`jom milo{}u. O svemu tome napisao je bro{uru "Ti i ona",(izd. 1926.g.), te vi{e ~lanaka. Ovdje donosimo najprije kratki saètak te bro{ure, te potom op{irnije izvatke kao i druge Ivanove tekstove na istu temu.

Stav mladi}a prema djevojci Zagreb, 1926. 30 g. Ivanov duhovni vo|a i pisac njegova drugog ìvo- topisa, o. Josip Vrbanek, D.I., ovim je rije~ima saèo Ivanovu poruku koju je uputio mladi}ima svojom knjiìcom "Ti i ona": Ona (djevojka-èna) je odraz Bo`jeg savr{enstva, koja je tebi namijenjena da te dopunjuju}i diè. No, da ti zaista bude potpuna pomo}, treba da si me|usobno sve donesete u brak i da ni{ta ne ispijete prije, jer }e ina~e uzmanjkati u gorkim danima. Zato gledaj u zaru~nici najprije zna~aj i du{evnost koji kriju vje~no blago za tvoje potom- stvo. Prije ènidbe treba da ste oboje netaknuti, jer }e samo takvi ostati vjerni u ènidbenoj ~isto}i. Izbjegavaj opasnosti nje`nosti, preranog zaljubljivanja, dodire. Razvijaj se da joj u obitelji mogne{ puno dati, a ne samo od nje traìti i primati: sam Gospodin }e te napuniti kroz tvoju pouzdanu

197 molitvu kad ga prima{ u sakramentima. Boàn- ska dobrota je ono vje~no ènsko {to prosjajuje kroz ènsko bi}e i pobu|uje te na ja~u ljubav k Bo- gu. (J.Vrbanek, Vitez Kristov Ivan Merz, Zagreb 1943. str. 265.) Sre}a je ako se dobro zaljubi{, zlo ako se prerano zaljubi{ Sam Bog koji je stvorio Tebe i Tvoju narav, usa- dio Ti je osje}aje naklonosti prema djevojci u Tvo- je srce. Da nema u srcu mlada ~ovjeka te ~e`nje za djevojkom, mu{karac se ne bi ènio i ljudski bi rod ve} davno izumro. A Bo`ja je odredba da se {to vi{e ljudi rodi; da se ro|ena djeca svetim kr{tenjem sjedine s Isusom i s Isusom uskrsnu na vje~no gledanje Boga. Vidi{, kako kr{}anstvo sve lijepo tuma~i. Malo ~udno zvu~i ako Ti kaèm da su ovi osje}aji ugodnosti i ~e`nje, {to ih osje}a{ u prisutnosti djevojaka, radi djeteta, koje se ima ro- diti. Znam da Ti na to ne misli{; ali Bog na to misli, jer Ti ina~e ne bi te osje}aje ulio u srce. Stoga dobro promisli je li ve} do{lo vrijeme da se topi{ u tim osje}ajima, ili si jo{ premlad da se èni{. Ako si sazreo za ènidbu i ima{ ozbiljnu nakanu da se èni{, onda Boè, pomozi; ne stra{i se djevojke i njezina dru{tva. - Ali, ako si jo{ premlad, ako jo{ nisi za ènidbu, onda, brate, budi veoma opre- zan.... A {to je onda ako Ti u tom razdoblju izgra|ivanja Tvoga zna~aja lijepo lice zavrti gla- vom? Tada zbogom, uzgoju zna~aja, stale{ka izo- brazba, apostolat. Bit }e{ rastresen; svakom prili- kom }e{ misliti na nju. Ne}e{ se mo}i izgraditi, ostat }e{ cijeli svoj ìvot {eprtlja. Prije negoli si po~eo ìvjeti, ve} Te je ìvot svladao. A to je za te veliko zlo... Nemoj me krivo razumjeti: ne velim Ti da je zaljubljivanje zlo; naprotiv je ono velika

198 sre}a ako se dobro zaljubi{; no ono je pravo zlo ako se prerano zaljubi{, jer }e Ti ono uko~iti Tvoj du{evni `ivot upravo u ono doba kada je odredila Providnost da se du{evno i tjelesno razvija{. (I. Merz, Pismo orlu, 1926., Arhiv)

îsto}a srca - najljep{i biser mladena{tva Trijezan mladi} uvi|a negativne posljedice preuranjene ljubavi, zato ve} u po~etku stvara odluku da }e od sebe odbiti sve {to bi ga zavelo na prerano druènje s djevojkom. Naobraèn mladi} veoma dobro zna da ~ist ìvot ne samo da ne {ko- di zdravlju, ve} naprotiv mladi}u daje neopisivu svjeìnu i snagu. On tako|er zna da mu je ve} u mladosti Bog dao nagon da ga svladava i tako su- stavno izgradi svoju li~nost. On je uvjeren da u srcu zna~ajna ~ovjeka samo dvije ène smiju imati istaknuto mjesto: to je njegova majka, te majka njegove budu}e djece. Zato mora svetu ~isto}u srca ~uvati kao najljep{i biser mladena{tva. A da u{~uva taj biser, izbjegavat }e sve one prilike koje bi ga mogle navesti na zlo, a to su lo{i razgovori, ru`ne kazali{ne predstave, kino, a poglavito ne~edni ples i alkohol..... Bude li se na{a omladina dràla tih smjernica, dobit }emo ~eli~nih karaktera, svetaca i rodolju- ba; dobit }emo ~vrste i plodne kr{}anske obitelji, koje su glavna osnovica narodnoj veli~ini i javnom blagostanju gra|ana. (Ti i ona, str. 67-70)

Zemaljska ljubav slika je ljubavi izme|u Krista i Crkve Sav razvoj spolnog nagona, od njegova po~etka, od raznolikosti muà i ène, pa sve do te`nje da se mu` i èna me|usobno nadopune, i sve ra-

199 dosti zaru~nika i tiha sre}a mladenaca, muà i ène, sve te osje}aje Bog ho}e i on ih je stavio u srce ljudsko. To je Bog ljudima rekao ve} u prvim po~ecima ìvota na zemlji, kako to ~itamo na prvoj stranici Biblije.... No ova zemaljska ljubav ima mnogo uzvi{enije zna~enje. Ona je slika ljubavi koja veè Krista uz njegovu Crkvu. Kao neka slutnja, nadalje, upu}uje ~ovjeka na mnogo savr{eniju ljubav, koja ~ovjeka ne}e usre}iti samo nekako i na neko vrijeme, nesavr{eno i prolazno, ve} }e ta ljubav biti vje~na i potpuna. Bra~na je ljubav slika, slutnja, priprava za neograni~enu ljubav Bo`ju.... Te`nja ljudske du{e odvi{e je dubo- ka, a da bi je zemaljska ljubav mogla trajno zadovoljiti. I samu najiskreniju bra~nu ljubav uvijek smu}uju bolesti, brige, trpljenja, a napokon se kod smrti pretvara i u àlost. Tada se treba duh juna~ki osvijestiti i udovoljenje neograni~enoj te`nji za ljubavlju traìti u zagrljaju Bo`jem. (Ti i ona, str. 22-23)

Spolni nagon u zakonitom braku stvaratelj ìvota i sre}e Kao {to vodu nabujale rijeke krotimo nasipima da te~e odre|enim koritom, {to vi{e, pomo}u ~eli~nih cijevi je vodimo u elektranu i silimo da goni motore, koji rasvjetljuju daleke krajeve i tje- raju svojom snagom strojeve velikih tvornica, tako je ~estit mladi} duàn da ogradi divovsku i bi- jesnu snagu svoga spolnog nagona nasipima kr{}anskog }udore|a i pristojnosti dok slobodno ne odlu~i, ako je to volja Bo`ja, da spolni nagon bude u zakonitom braku stvarateljem ìvota, sre}e, blagoslova. (Ti i ona, str.34-35)

200 Zada}e kr{}anske obitelji Danas omladina ima veoma lo{e pojmove o ovim temeljnim zakonima ljudskog poretka: ona ne zna da je obitelj glavna i temeljna stanica ljudskog dru{tvenog poretka i da je cilj ljubavnog nagona, {to ga mladi} u sebi osje}a, u tome da jednom osnuje kr{}ansku obitelj koja }e dati Bogu du{e, roditeljima dobru djecu; koja }e Crkvu ob- dariti svecima, domovinu pravim rodoljubima. (Ti i ona, str. 67)

Cilj kr{}anske politike: {to vi{e kr{}anskih obitelji Uzalud }emo vikati "ìvjela Hrvatska", uzalud }emo se nadmetati u rodoljubivim praznim fraza- ma i hvastati se rodoljubnom politikom, ako na{a politika ne bude kr{}anska. Svaka pak kr{}anska politika mora i}i za tim da dobijemo {to vi{e kr{}anskih obitelji, u kojima }e bra~ni drugovi ìvjeti u nerazdruìvoj vjernosti sve do smrti. Kr{}anski }e bra~ni drugovi gledati da imaju {to ve}i broj djece i da u svojoj djeci uvijek gledaju neizmjerno dostojanstvo djece Bo`je. I zato se suvremeni katoli~ki mladi} ve} za rana mora pri- pravljati za svoj uzvi{eni budu}i poziv oca obitelji, mora se odgajati daleko od svakog utjecaja preuranjenih ljubavi. Njegovo je geslo: ho}u da moja mladost bude slobodna i netaknuta; netaknuta ne samo od grijeha, ve} i od preuranjenog zaljubljivanja. Jedino takva mladost daje potpune ljude. (Ti i ona, str.70)

Nebeski ìvot ve} na zemlji po zavjetu vje~nog djevi~anstva Brak muà i ène tajanstvena je slika veze Kri- sta s Crkvom. "Muèvi, ljubite svoje ène, veli

201 sveti Pavao, kao {to je Krist ljubio Crkvu i sebe samoga predao za nju... Tajna je to velika; a ja smje- ram prema Kristu i Crkvi."(Ef, 5,25 i 32). Brak ima zemaljsku zada}u da sluì ra|anju i odgajanju djece. Kada pro|e ovaj ìvot i bra~na se veza ra- skida, ~ovjek treba da se ujedini sa Sinom Bo`jim, radi kojega je stvoren. Tada }e svaka pojedina du{a stupiti s uskrslim Kristom u vezu zaru~ni~ku. No ima odabranih du{a koje ve} ovdje na zemlji stupaju u posebni zaru~ni~ki odnos s Kristom i odri~u se zemaljske ljubavi. Du{e, koje poloè zavjet vje~nog djevi~anstva, ve} na zemlji po~inju ìvjeti nebeskim ìvotom i misle jedino i bez prestanka na svog nebeskog Zaru~nika. (Ti i ona, str.53) Po zavjetu djevi~anstva du{a je vjen~ana s Isusom Kristom Katoli~ka Crkva smatra da je svaka du{a, koja je poloìla zavjet djevi~anstva, vjen~ana s Isusom Kristom. U tome je bitno zna~enje katoli~kog celibata. Takva je djevi~anska du{a uzdignuta na dostojanstvo zaru~nice Bo`je i ve} na zemlji ìvi nebeskim ìvotom. Ona se natje~e s neporo~no{}u an|ela i bez prestanka misli na bra~ne odaje svoga nebeskog Zaru~nika. Na zemlji jo{ mora svladavati strasti, ali njezine kreposti gore poput za- paljene svjetiljke i s njom u ruci, u tamnoj zemnoj no}i, ~eka na nenadani dolazak svoga kraljevskog Zaru~nika..... Nije svatko odabran da ìvi tim uzvi{enim an|eoskim ìvotom. Ali svi skupa moramo biti zahvalni Gospodu, ako je stavio u na{u blizinu du{e, koje su se odrekle svega i ve} na zemlji po~inju ìvjeti onim ìvotom koji je naj- stvarniji, jer se svr{ava u vje~nosti. Ni poganski, ni ìdovski svijet nije poznavao takvog djevi~an-

202 stva; ovaj je dragocjeni cvijet tek niknuo u ~arob- nom vrtu kr{}anstva. (Ti i ona, str.53-55) Ljudsko }e srce zadovoljiti tek ljubav u vje~nom sjedinjenju s Bogom Ni u braku nije ljubav potpuna i sre}a nepomu}ena, jer bolesti, trpljenja, smrt mute uvelike tu sre}u, a ~esto i samu ljubav. ôvjek u braku dolazi do uvjerenja da se potpuna, nerazdruìva ljubav ne moè posti}i na ovoj zemlji i da }e ljudsko srce tek zadovoljiti nerazdruìva ljubav u vje~nom sjedinjenju s Bogom. Zemaljska je ljubav samo slika ljubavi Bo`je, slika ljubavi Krista prema svetoj Crkvi i put u zagrljaj Bo`ji. (Ti i ona, str. 66)

Unutra{njost stana i sobe Ivana Merza u Zagrebu, Star~evi}ev trg 6, drugi kat

203 Prema Bo`anskoj ljubavi

Moralna ~isto}a Ivanove du{e koju je postigao slijede}i vjerno poticaje Bo`je milosti, te svojim osobnim asketskim zalaganjem, nije postala sterilna zatvore- nost u samoga sebe i svoju moralnu savr{enost. îsto}a njegove du{e u~inila je dostojnim njegovo srce da je mogao primiti u sebe Boànsku ljubav. Sav elan svoje du{e, sublimiranu energiju tjelesnog vida ljudske ljubavi Ivan je usmjerio prema ve}oj, vje~noj, Boàn- skoj ljubavi koja mu se objavila u osobi Isusa Krista. Prema njemu je usmjerio cijelo svoje srce i energije svoje du{e. Kako se Ivan uspinjao prema Boànskoj ljubavi, koja je sredstva upotrebljavao da do nje do|e, vidjet }emo u poglavljima koja slijede. Bile su tu najprije godi{nje duhovne vje`be, potom vjerno obdràvanje odluka – pravila ìvota koje si je sam sastavio, tu je zatim bilo svakodnevno sudjelovanje u euharistiji i na kraju odano {tovanje Srca Isusova.

NOVE SPOZNAJE KROZ DUHOVNE VJE@BE Od svojih studentskih dana Ivan je jednom godi{nje obavljao Duhovne vje`be po metodi sv. Ignacija Loyolskog. S tom je praksom nastavio i kad se vratio sa studija i zapo~eo svoj javni rad i djelatnost kao profesor na Nadbiskupskoj gimnaziji. Za vrijeme duhovnih vje`bi Ivan je zapisivao bilje{ke sa svojim odlukama od kojih su nam se mnoge do danas sa~uvale i koje nam pokazuju kako je Ivan duboko u{ao u duhovni `ivot i pro`ivljavanje kr{}anskih otajstava, te kako je odgova- rao Bogu koji ga je pozivao na savr{eniji kr{}anski

204 ìvot. Ovdje donosimo izvatke iz biljeàka Duhovnih vje`bi koje je Ivan na~inio 1923. u svojoj 27. g. ìvota i pod kojima je odlu~io, rasvi- jetljen Bo`jom milo{}u, da ne}e ulaziti u redovni~ki ìvot, nego da }e ostati u svijetu kao Bogu posve}eni laik i u tom staleù }e raditi za pro{irenje Kristova Kraljev- stva. U tim duhovnim vje`bama Ivan je donio odluku da }e poloìti vje~ni zavjet ~isto}e koji je i poloìo za blagdan Bezgre{nog za- ~e}a Blaène Djevice Marije 8. XII. 1923. Iz tih biljeàka koje ovdje slijede, vidi se ka- Bazilika Srca Isusova ko je Ivan do{ao do stupnja u Zagrebu koju je potpunog predanja u ljubavi Ivan Merz prema osobi Isusa Krista i svakodnevno poha|ao radu za {irenje njegova Kraljevstva u du{ama.

Zagreb, 7.-9. XI. 1923. 26 g. i 11 mj. Vr{iti volju Oca Nebeskoga i biti pripravan ostaviti dom Kao {to se je Spasitelj otrgnuo od roditelja, mora se i moje srce osloboditi od njih. Vr{iti volju Oca Nebeskoga i biti pripravan ostaviti dom, kada On to tra`i. Sada dok jo{ boravim kod roditelja, voditi slobodnu egzistenciju i raditi ondje gdje to Katoli~ki pokret tra`i bez obzira na roditelje. Mo- ja je obveza da im pribavim onoliko sredstava ko-

205 liko im je potrebno da pristojno `ive i gledati da njihov `ivot i rad budu po srcu Bo`jem. (Duh. vje`be, 8. XI. 1923.)

Isuse, najradije bih Ti tamo sluìo gdje se neprestano o Tebi razmi{lja Kako je slatko, Isuse, boraviti u Tvojoj vojsci, sluìti pod Tvojom zastavom. I oca, i majku i sve {to mi je drago zaboravljam kada se sjetim Tvoje nebeske pojave i Tvoje mile Majke. Isuse, sav se predajem Tebi. Najradije bih Ti tamo sluìo gdje se neprestano o Tebi razmi{lja i samo, samo Tebi i vi{e nikome ne sluì. Ti valjda ho}e{ da Ti savr{enije sluìm u poloàju u kojem sam sada. Ne bi li Ti èlio da se osnuje jedna nova bratov{tina katoli~kih laika, koji }e se posebno obvezati da Ti sluè? Ne bi li Ti èlio da su u njihovu progra- mu svakoga mjeseca dvodnevne duhovne vje`be? Ne bi li se oni mogli obvezati da }e Tebe primiti svaki dan i da }e dnevno moliti po uputama onih koji budu poglavari te bratov{tine? A i njihov apostolat bi bio ure|en po uputama tih po- glavara prema kojima bi oni poloìli obvezu poslu{nosti. - Isuse, neka bude Tvoja volja! Loquere, Domine, quia audit servus tuus! Govori, Gospo- dine, jer slu{a Tvoj sluga. (Duh. vje`be, 8. XI. 1923.)

Nemati drugog zaru~nika doli Tebe, Spasitelju moj Molim Te, Isuse, da u staleù, koji sam izabrao, uvijek nastojim biti Tebi sli~an; ne traìti za se nikakav imetak, biti poslu{an poticajima Tvojim u mojoj du{i i savjetima moga duhovnog vo|e, kojim se Ti sluì{ i nemati drugog Zaru~nika doli Tebe, Spasitelju moj. Ne dopusti da Ti se ikada iz-

206 nevjerim i daj mi snagu da u dragovoljnome trpljenju postajem Tebi sve sli~niji. Molim Te zato, Isuse, mogu}nost da razmi{ljam o vje~nim istinama i da se s Tobom, mojim Bogom, dnevno uje- dinjujem. (Duh. vje`be, 9. XI. 1923.)

@ivjeti u obiteljskoj ku}i ìvotom posve posve}enim Isusu Ti mi veli{, Isuse, da Te slijedim. Zato te molim da uni{ti{ u meni nagnu}a koja me jo{ veù k roditeljima i ~ine me katkada mlitava i neodlu~na u Tvojoj slu`bi. Odlu~ujem zato da }u ìvjeti od sada u obiteljskoj ku}i ìvotom posve posve}enim Tebi. Uvidim li da me ovakav ìvot i najmanje spre~ava da vr{im Tvoju volju i u neznatnim stvarima i da bih u drugom poloàju mogao vi{e u~initi na Tvoju slavu, obe}ajem Ti da }u ostaviti o~inski dom. (Duh. vje`be, 9. XI. 1923.)

Svoju beskrajnu ljubav Bog najvi{e o~ituje u maloj Hostiji. Tebi za uzdarje, Bo`e, dajem sama sebe! Osjetio sam svu ljubav Bo`ju, koja se o~ituje u njegovim neizmjernim dobro~instvima. U dobro~instvima tijela i duha. U svima je on sam nazo~an, on sam radi daju}i nam te darove. Pokre}e svemir, sunca, da ja mogu `ivjeti, da biljke mogu rasti, koje }e me hraniti. No najve}e je dobro~in- stvo gdje nam se neizmjerni Bog sam daje. O~ituje nam svoju veli~inu u beskrajnom svemiru, u velikim morima; svoju ljubav u milosti posve}uju}oj, koja te milijarde si}u{nih nevjernih du{ica ispunja samim sobom i ~ini dionikom neizmjernosti. - On svoju beskrajnu ljubav najvi{e pokazuje, ne daju}i nam samo svoja dobro~instva, ne bivaju}i samo

207 prisutan, rade}i sam daju}i nam te darove - nego daju}i nam svu svoju neizmjernost, beskrajnost - u maloj Hostiji za hranu. O, preobilje Bo`je ljubavi, koja tako neznat- nog, pra{nog ljudskog stvora obdaruje{ ne- pojmljivim darom Tebi za uzdarje, Bo`e, dajem sam sebe! Uzmi me i ne dopusti da svoje oko kada na stranu bacim i da po`alim svoj izbor. Daj da ka- le` trpljenja primim i da zazovem na ovoj zemlji Tvoje ime, da Te nakon toga mogu licem u lice gledati! (Duh. vje`be, 9. XI. 1923.)

Unutra{njost Bazilike Srca Isusova u Zagrebu, u kojoj je Ivan Merz svakodnevno prisustvovao sv. misi i primao sv. Pri~est

208 RAST U SVETOSTI U svome nastojanju oko kr{}anske savr{enosti Ivan je donosio odluke za svoje moralno usavr{avanje koje je potom nastojao provoditi u svakodnevni ìvot. Te odluke, kojih se savjesno pridràvao, uvelike su mu poma- gale da je postupno postao gospodar svoje volje, svojih nagnu}a, svoga tijela, gospodar svih pokreta svoga srca i svojih nagona. @ive}i po njima Ivan je uspio do}i do one moralne ~isto}e svoga srca koja je zadivljavala sve one koji su se s njime susretali. Sa~uvalo nam se nekoliko redakcija njegovih programa duhovnog ìvota od kojih ovdje donosimo tri. Prva redakcija potje~e jo{ iz vremena s kraja rata. Bora- ve}i jo{ na fronti, gdje se pribliìo Bogu i spoznao pravi smisao ìvota u susretu sa smr}u i patnjom, Ivan si 1918.g. sastavlja program duhovnog ìvota. Drugi skup odluka potje~e iz njegovih studentskih dana u Parizu. Ivan ih naziva "direktivama za ìvot." To su njegove ~uvene pari{ke odluke sastavljene u jesen 1921. g. Tre}i skup odluka koje ovdje donosimo, Ivan je sastavio u Zagrebu na duhovnim vje`bama koje je nado- punjavao svake godine. Ovo je posljednja redakcija njegovih odluka iz 1928. koje je napisao strojopisom na malom papiru i ponio ih u svome misalu u bolnicu odakle je nakon neuspjele operacije kroz vrata smrti pre{ao u vje~ni ìvot. Njegove su se odluke usavr{avale i prilago|ivale okolnostima u kojima je Ivan ìvio, najprije kao student po europskim u~ili{tima, a onda kao profesor u Zagrebu. One su velika potvrda kako je tijekom posljednjih deset godina svoga ìvota ozbiljno radio na sebi, na svome samoodgoju, na usavr{avanju svoje nu-

209 trine, na stjecanju kr{}anskih vrlina spremno se odazi- vaju}i poticajima Bo`je milosti.

Zapo~eti novi ìvot u duhu novospoznatog katolicizma Fonzaso - Italija, 5. II. 1918. 21 g.i2mj. Prva redakcija programa duhovnog ìvota Ivana Merza koji je sastavio jo{ na talijanskom rati{tu 1918.g. 1. Gledat }u ponizno vr{iti Bo`ju volju, da ne budem odvi{e pohlepan za znanjem i da radim toliko koliko mogu. Nauka ne smije biti sama sebi svrhom, ona mora, uza svu ljepotu koju u sebi krije, pridonositi ne{to i Kraljevstvu Bo`jem na zemlji. - 2. Uza svu ljubav k svojoj struci, svaki ~ovjek mora socijalno ìvjeti, ìvjeti u ìvotu i potpomagati one koji trpe. - 3. Mislim kao |ak raditi u dru{tvu sv. Vinka - internacionalna religiozna pozadina -iu"Hrvatskoj" (katoli~ko dru{tvo hrvatskih studenata u Be~u) - nacionalno-religiozna pozadina. - 4. Valja nastojati da samo dva puta dnevno jedem; tako sam materijalno slobodan. Iz principa ne jesti u ostalo vrijeme, pa makar netko i ponudio. - 5. Ne smijem zaboraviti na svladavanje tijela. Tvrd leàj, rano ustajati, kadikad strogo postiti, tako da u svakom momentu mogu raditi sa svojim tijelom {to je meni volja. - 6. Tako|er je va`na njega zdravlja i tjelesne ljepote. Nova generacija mora biti zdrava, vesela, lijepa. Ono {to je ru`no, posljedica je grijeha. Zato se treba ~ovjek svladavati, a njegovanje zdravlja i ljepote smatrati kao sredstvo da sebe svlada i da oja~a volju. - 7. Boga nikada zaboraviti! Neprestano teìti za sjedinjenjem s njime. - 8. Svaki dan - ponajbolje zoru - upotrijebiti jedino za razmi{ljanje i molitvu, po

210 mogu}nosti u blizini Euharistije ili kod sv. mise. Taj sat treba biti izvor dana, u tome satu treba ~ovjek zaboraviti na cijeli svijet, potisnuti sve svjetske brige, svu nervozu ìvota, da bude miran kao u kolijevci. - 9. U tome se satu moraju stvoriti planovi za budu}i dan, tu se razmi{lja o vlastitim gre{kama i moli milost da se svlada sva slabost. - 10. Bilo bi grozno kad ovaj rat ne bi imao nikakve du{evne koristi za me! Ne smijem onako ìvjeti kao {to sam ìvio prije rata. Moram zapo~eti novi, preporo|eni ìvot u duhu novo-spoznatog katolicizma. - 11. Jedini Gospodin neka mi pomogne, jer ~ovjek sam iz sebe ne moè ni{ta.

Kroz svladavanje tijela prema slobodi duha Pariz, 1921. 25 g. Drugi svoj program za duhovni ìvot, poznate "pari{ke odluke", sastavio je Ivan za vrijeme studija u Parizu 1921. 1. Na sasvim tvrdom leàti. - 2. Cijelo tijelo dnevno ledenom vodom umivati. - 3. Izjutra ni{ta ne jesti. - 4. U petak glad osje}ati. - 5. ê{}e u najboljem teku prestati (s jelom). - 6. Gimnasticirati svaki dan u kojim god prilikama. - 7. O sebi nikada ne govoriti. - 8. Samo ru~ati i ve~erati. - 9. Jed- nom mjese~no 24 sata ni{ta ne jesti ni piti. - 10. Su- vi{ak svojih dobara siromahu pokloniti. - 11. O svojoj boli nikada ne govoriti. - 12. [to manje govoriti. - 13. Svaki se dan bar jednom posvema Bo- gu pomoliti. - 14. I}i u neugodne situacije. - 15. Vlastitu bol blagosivati. - 16. Katkada sebi svojevoljno, u potaji, bol zadavati. - 17. Katkada iz naj- boljega sna ustati i gledati zvijezde. - 18. I}i po naj- tamnijoj no}i na stra{iva mjesta pobijediti strah, ja~ati vjeru. - 19. Poniènje pred ljudima s vese-

211 ljem primiti. - 20. Ne odati se nikada odvi{e jednostrano znanosti. - 21. Biti sa ìvotom u najuèm kontaktu. Isuse, èlim da Te po Mariji svaki dan vi{e ljubim Zagreb, 1927. 31 g. Posljednju redakciju svoga "ìvotnog pravila" Ivan je sastavio u Zagrebu. Ove je odluke, ispisane strojopisom na malom papiru i stavljenom u misal, Merz ponio sa sobom na posljednju zemaljsku ìvotnu stanicu, u bolnicu na operaciju, odakle je kroz smrt pre{ao u blaènu Vje~nost. 1. Prije svake molitve sjetiti se jutarnjeg razmatranja. - 2. Kada ima dosta druge hrane, {to manje kola~a. - 3. Prije svake molitve (adoracije, razmatranja) odrediti trajanje. - 4. Ne raditi iza ve~ere svoje poslove. - 5. Mala tajna: Isuse, èlim da Te po Mariji svaki dan vi{e ljubim! - 6. Kao pokoru {to savr{enije vr{iti stale{ke du`nosti. - (7. Kao pokoru smatrati redovnim pravilom naspavati se tek svaki drugi dan.) - (Ovu je 7. odluku po savjetu ispovjednika Ivan ublaìo, pa ju je u izvorniku nak- nadno stavio u zagradu.) - 8. Pri~estiti se svaki dan i po mogu}nosti pohoditi presv. Oltarski Sakra- ment. - 9. Bezuvjetno kao pokoru elektri~no brzo ustajati, uvijek i bez iznimke. Ustati bezuvjetno u onaj ~as, kada sam to nave~er odlu~io (pa makar morao zbog umora po danu po~ivati). Ne le}i po drugi put. - 10. Kod svakog obroka u~initi koju pokoru za spas du{a. - 11. Qui regulae vivit, Deo vivit. (Tko po pravilu ìvi, Bogu ìvi): stoga bez va`nih razloga ne mijenjati svoje odluke. - 12. U adventu nikome ne dati povoda da se smije. - 13. Smijati se samo u znak duhovne radosti. - 14. Kad se sluìm tehni~kim sredstvima za {irenje slave Bo`je, biti barem na onoj visini na kojoj su liberal-

212 ci (s istim potrebama) kad oni rade za stjecanje novca. - 15. Moj govor i pona{anje prema bli`njemu mora podupirati, a ne ru{iti njegovu kontem- placiju. 16. Biti {to uredniji. - 17. Ama nesciri et pro nihilo reputari. (Nastoj da bude{ nepoznat i da do tebe ni{ta ne dr`e.) - 18. S ljudima koji nemaju osobne krivnje da nisu katolici govoriti u duhu animae Ecclesiae (du{e Crkve) i prosu|ivati da li vr{e ono {to naravni zakon od njih tra`i, i na- dovezivati na ono naravno dobro {to je u njima. - 19. Nikada ne prigovarati jelu. - 20. Ne bockati, pogotovo ne majku. - 21. Ljubiti sv. {utnju. - 22. Kod jutarnjeg ustajanja, umivanja, hoda u crkvu misliti na presv. Euharistiju. (Put k suncu, 2. izd. 1993.str. 114-115)

Faksimil odgovora Ivana Merza na pitanje jedne ankete: Za{to ljubim Katoli~ku Crkvu i Sv. Oca Papu? "Jer u njoj vidim jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savr{enstvima, a u Sv. Ocu Papi pod prilikama ~ovjeka vidim Boga svoga i Gospoda svog".

213 Kristova ljubav u Euharistiji

Ivanova ljubav prema osobi Isusa Krista nije ostala samo na razini kontemplacije u molitvi. Dobila je svoj konkretni izraz u ljubavi prema presvetoj Euharistiji koja mu je postala privilegirano mjesto susreta s Kri- stom i sredi{te njegova duhovnog ìvota. Ve} od mladosti paralelno s njegovim du{evnim borbama i te{ko}ama, zamje}uje se kako ga milost Bo`ja privla~i upravo preko osjetnih, gotovo misti~nih doìvljaja kod sv. Pri~esti. Posljednjih {est godina ìvota Ivan je svakodnevno prisustvovao svetoj misi u Bazilici Srca Isusova u Za- grebu, gdje mu se danas nalazi posljednje po~ivali{te. Misli koje je zabiljeìo o Euharistiji pune su zanosa i ljubavi. "Govorio sam sa àrom koji mi je dala presv. Euharistija", izjavio je jo{ kao student nakon jednog predavanja mladima. Ljubav prema Isusu nazo~nom u Euharistiji bila je u ishodi{tu njegovih brojnih apostol- skih pothvata.

Pri~est - izvor `ivota B. Luka, 25. III. 1914. 17 g.i3mj. Pri~est je izvor `ivota.

B. Luka, 26. IV. 1914. 17 g.i4mj. [to vi{e upoznajem katolicizam, to vi{e vidim da je neiscrpljiviji. Kolika je Ljubav Njegova, kad On, Neizmjernost, koga ne mo`emo shvatiti, On koji ravna svemirom i svakom travkom i koji zna i gleda na prepiranje si}u{nog ljudskog roda, daje nama, malenima i ni{tavnima Sebe za blagovanje.

214 Misti~ki osje}aj pretvorbe u misi Sarajevo, 25. X. 1915. 18 g. i 10 mj. Sjajna su neka mjesta iz Ivanova evan|elja o Pri~esti. Kod zadnje mise mnogo sam o njima razmi{ljao i tako se u`ivio da sam zbilja misti~ki osje}ao pretvorbu i da je ondje prisutan Krist, kojemu se moramo klanjati.

Ne moè se izre}i {to se to osje}a kad se Krist s nama sjedini B. Luka, 24. XI. 1915. 18 g. i 11 mj. ôvjek u svakom ~asu vidi kako je malen, a kako je velik Onaj, koji je umro za nas; koji Kruh - Boè, samoga Sebe daje, svu onu veli~inu, onu Ljubav. Ne moè se izre}i {to se osje}a, kad se On s nama sjedini. Ne, tu je èlja za jo{ vi{e i vi{e, za Kristom cijelim za Svjetlom vje~nim, za Bogom Stvoriteljem za kojim srce sna`no, eruptivno teì.

Osjetne milosti kod svete Pri~esti B. Luka, 27. XII. 1915. 19 g. Kad sam gdjegod u vedroj, svijetloj, sun~anoj prirodi, pa pomislim na svoje osje}aje kod Pri~esti, ~udno mi je, kao da je to bio neki san, ta- jinstven, ~udan i lijep san, neki osje}aj, neko oz- ra~je, kojeg sada nemam, a kad sam u tom osje}aju, zaboravim sve, samo me ne{to vu~e, neodoljivo vu~e...

Vje~no se diviti Euharistiji - neizmjernoj Ljubavi B. Luka, 24. II. 1916. 19 g.i2mj. Jako volim ti{inu i mir, mogu razmi{ljati, mogu misliti na misterij Euharistije, zapadati u nepomi~no za~u|enje, mogu se dugo moliti… Ljep{e

215 je u samo}i. Ljep{e je zavu}i se u tamnu crkvicu i kod treptanja vje~ne svje}ice, za zadnjih traka sunca, tiho moliti krunicu i diviti se, vje~no i vje~no se diviti Euharistiji, tome sjaju, toj veli~ini, toj neizmjernoj Ljubavi.

ôvjek je ovdje samo putnik i odre|en je za ne{to vi{e B. Luka, 28. II. 1916. 19. g.i2mj. Bio sam ju~er na Pri~esti i tako sam veseo i zadovoljan, tako da se, ~ini mi se, ne}u nikada àlo- stiti, pa makar mi i te{ko bilo... ôvjek je ovdje samo putnik, njegovo pravo odre|enje nije ovdje, na toj zemlji, nego je on izabran za ne{to vi{e.

Blizina Euharistije krijepi Graz, 20. III. 1916. 19 g.i3mj. I sva ona mistika crkve, ono treptanje vje~noga svjetla i bezbroj svije}a, obuzima du{u kano neki nadnaravni miris. Opis je nepotreban; svatko znade kako blizina Euharistije krijepi.

Svesilna mo} Euharistije Graz, 27. III. 1916. 19 g.i3mj. Upravo sada trebam du{evne snage, trebam crpsti iz nepresahljivog vrela Ljubavi, iz one svesilne mo}i Euharistije, koja napunja du{u rasvjetom, koja je svjetlija od dana, koja je pretvara u du{evno zadovoljstvo, koja miruje u osje}anju ne~ega nepoznatog i neizmjernog. Silno, svesilno bih htio opet tome Vrelu. Bo`e, pomozi mi!

Silna `elja za Hostijom Slov. Bistrica, 19.VII.1916. 19 g.i7mj. Sam ne znam, bez ikakve misli, tu je ona silna `elja za Kruhom, za onom malom Hostijom. Ni{ta

216 ne znam tada, sav razum spava, a moja bi usta i sva moja unutra{njost htjela bi Hostiju da se s njom spoji.

Dodir s nadnaravnim svijetom kroz Euharistiju Rati{te, Mürzzushlag, 15. VIII. 1916. 19 g.i8mj. Rano sam ustao, oti{ao na Pri~est i nastojao sam se zadubiti u taj misterij, pa mi se ~ini da sam doista duboko zaronio u sama sebe i u onaj svijet. Ne, nisam vidio sve, no kano da sam osjetio kao u nekoj magli one zakone, ono ne{to koje pokre}e sve, pa iza toga Madonu s Djetetom, a uz to Ono jo{ ve}e, sve skupa sam osjetio ujedinjeno u Hostiji.

Religiozna okolina pozitivno djeluje na ~ovjeka U pismu svome prijatelju N. Bilogrivi}u Ivan opisuje svoje dojmove sa sudjelovanja na sv. misi u crkvi u Bolzanu (Bozen), kamo je Ivan navra}ao borave}i na fronti.

Rati{te, Bozen, 26. I. 1917. 20 g.i1mj. Neopisivo duboko djeluje crkva, gdje se uz misti~ni sjaj od mnogo i mnogo svije}a obavlja u

Francusko-latinski misal Ivana Merza na mjestu u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu iz kojega je svakodnevno pratio sv. misu na {to upozorava i metalna spomen-plo~ica na klupi gdje je Merz kle~ao.

217 isti ~as, toliko puta taj misterij svih misterija. I svijet u toj ti{ini stupa glavnom oltaru, gdje sve}enik dijeli kruh Gospodnji. Direktno se osje}a, kako je ~ovjek kano na nekom otoku usred burnog mora; na otoku istinitog i pravog ìvota. Iz onih malih ènica, {to su trpjele i na sebi razumjele sfingu ovog ìvota, izlazi u tim velikim ~asovima, kada su sasvim sitne kod Stola Gospodnjeg - neko nad- naravno svjetlo, koje cijelu crkvu ispunjava melo- dijama ne~ujnih pjesama an|ela. Nemam rije~i da izrazim, kako religiozna okolina pozitivno djeluje na ~ovjeka.

Pri~est vojnika na rati{tu u Alpama Rati{te, Bozen, 28. III. 1917. 20 g.i3mj. Pri~est se dijeli. Ona mala bijela hostijica, bijela i sjajna i sjaji tog vedrog dana, ide tim crnim iz- mu~enim ljudima. A ovi su sklopili preko prsiju ruke, spustili glavu sve do zemlje i u sebi pro`ivljuju taj Misterij. Sva priroda je divna, sve uop}e, osim ~ovjeka, je sretno i lijepo. Izgleda samo: du{a im je danas ~i{}a i svjetlija od ovog ogromnog svjetla alpske nedjelje, sva ova veli~ina prirode je samo simbol ~ovje~je du{e. I ovo njegovo jadno, skr{eno i slomljeno crno tijelo ne spada zapravo ovamo; ono mora propasti i do}i u harmoniju s ostalom ljepotom.

Gospodin mi je dra`i od svega na svijetu Rati{te, Zingarella, 22. VI. 1917. 20 g.i6mj. Htio bih blagovati Gospodina, koji me voli vi{e nego itko i koji mi je dra`i od svega na svijetu. Samo ga nisam dostojan, odvi{e sam slab da bih se bez i najmanje pomisli `rtvovao za presvetu Hostiju.

218 Tuga zbog nedostatka Euharistije Rati{te, Monte Rasta, 9. IX. 1917. 20 g.i9mj. Svete Euharistije nema. @ivim ovdje kao poga- nin ili kao kakva zvijer, kao da Agnus(Jaganjac) nije vi{e u sredi{tu kosmosa, kao da Ga uop}e nema. Bo`e, Tje{itelju, do|i da moju prirodu pro`me{ atomima vje~nosti, pa da tako - sli~niji Tebi - razumijem tijek bivovanja.

Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganjca?! Rati{te, Monte Rasta, 5. X. 1917. 20 g. i 10 mj. Kad }e kona~no do}i vrijeme kad ne}e vi{e biti nikakve odvratnosti, nikakve no}i i nikakva grijeha? Kad }e do}i vrijeme vje~ne slave, vje~nog osvjetljenja? Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganj- ca i sjaj njegove vje~no lijepe Majke, koji se pro- teè iznad svih svjetova? Kada, kada }emo biti ujedinjeni u pjevanju nebeskih korova, kada }emo se izgubiti u vje~nom pjevanju Sanctus, Sanctus, Sanctus, obavijenom boànskim sjajem? Kada }e do}i vrijeme da se ne}e morati jesti, kad se ne}e morati boriti za najmanje dobro djelo... U na{em je tijelu zakon, sasvim druga~iji od onoga koji je u na{oj du{i... Apstinencija i Euharistija su putovi koji nas onamo vode. Post i Pri~est, dvije opre~nosti. Post zadaje muku i li{ava nas uìtka, a Pri~est nam daje neizmjerni uìtak i pretvara na{e tijelo u boànsko tijelo.

Pri~est daje snage za borbu Be~, 9. IV. 1918. 21 g.i4mj. Idem sutra na sv. Pri~est da opet upijem snage za borbu. Ovih zadnjih dana dosta sam popustio. Bio sam polijen, neuredno sam jeo, malo se molio, nimalo trpio, ljutio se, bio i po{krt... i izgubio zato vezu s Onim.

219 Ruke koje drè Krista Rati{te, Solarol, 13. VII. 1918. 21 g.i7mj. Neki dan vidjeh sve}enika. Najradije bih poljubio ruke koje dràhu Krista. O, Boè, da sam ve} kod Tebe! Najbolje bi bilo da plamenom svoga milosr|a sa`ge{ parazite grijeha, koji su se usukali u moju du{u, pa da dobar i svet stupim u Te…

ûdo ~udesa: Krist u Euharistiji sredi{te cijelog makrokozmosa Be~, II. 1919. 22 g.i2mj. ôvjek je silno slab i bez tu|e pomo}i ne moè ni{ta. Zato je On iz vje~nosti stupio u povijest i postav{i sredi{tem cijeloga makrokozmosa, dao nam je Sebe da nas tjelesno i du{evno preporodi. Ne zaboravimo na tu neizmjernu ljubav i posveti- mo ve}u pa`nju maloj bijeloj Hostijici, koja osamljena na nas ~eka u studenim crkvicama. Svijet ìvi za se, kao da se nije dogodilo to ~udo ~udesa, na koje je silnom ~e`njom ~ekao kroz eone cijeli makrokozmos.... (Novo doba, Lu~ 9-10, 1919., str. 210)

Najve}a stvar na svijetu: Crkva - misa - pretvorba Zagreb, IX. 1924. 27 g.i9mj. Najve}a stvar, koja postoji na svijetu jest sv. Crkva; najve}a stvar u Crkvi jest misa, a u misi pretvorba. I kao {to je Krist za svog zemnog `ivota bio usmjerio sve svoje misli prema Golgoti, tako zaru~nica Kristova, Crkva, upire sve svoje poglede prema oltaru. [to se dakle doga|a na oltaru, to je najve}a stvar koja se uop}e zbiva na svijetu. Tamo se zbiva socijalno djelo kategzohen, molitva i `rtva, koju je za spas cijeloga svijeta prika-

220 zao Isus na Kalvariji i koju katoli~ka hijerarhija - taj nosilac sve}eni~kog reda Kristova - javno prikazuje Bogu za sve ljude i u ime njih svih. (Duhovna obnova po liturgiji, Lu~ br. 1, 1924. str. 11)

Vrhunac liturgije i ìvota: sjedinjenje s Kristom u sv. Pri~esti Zagreb, IX. 1924. 27 g.i9mj. U sv. Pri~esti gdje se va{e tijelo i va{a du{a ujedinjuje sa samim Boànstvom, treba biti vrhunac va{ega ìvota; u tom je ~inu i vrhunac cjelokupne liturgije. Sve veli~anstvene molitve i pjesme, sva va{a razmatranja, svi va{i ~ini tijekom dana moraju biti kristocentri~ni, moraju biti usmjereni prema tom jedinom ~asu va{ega dnevnoga ìvo- ta. Na taj se na~in ve} na zemlji ispunjava va{a zadnja svrha i postajete dionicima same biti Bo`je. (Duhovna obnova po liturgiji, Lu~ br. 1, 1924. str. 11)

Po svetoj Pri~esti postajemo dionicima beskrajnog ìvota Rije~i Bo`je Zagreb, IX. 1924. 27 g.i9mj. Budite uvjereni da je sveta misa bez svete pri~esti donekle fragmentarna. Spasitelj se mogao utjeloviti tako|er pod prilikama zlata ili kamena; on to nije u~inio, ve} je primio prilike kruha i vina i time nam je jasno rekao da èli da ga kod svake svete mise blagujemo. @rtva je tek onda potpuna ako se u misi najtjesnijim vezama ljubavi sjedini- mo s Isusom pretapanjem jedne biti u drugu. To ~inimo po sv. Pri~esti. Zato su se prvi kr{}ani pri~e{}ivali prigodom svake svete mise. Budimo suvremeni katolici i postanimo po sv. Pri~esti dionicima beskrajnog ìvota Rije~i Bo`je. (Duhovna obnova po liturgiji, Lu~ br. 1, 1924. str. 11)

221 Euharistija nas vodi k vrhuncu kr{}anske savr{enosti Zagreb, XII. 1923. 23 g. Euharistija, najja~e sredstvo, za nas je na ovoj zemlji ona vatra koja u nama pali r|e grijeha i daje ìvota na{oj du{i, tako da i ona usplamti novim àrom. Tada mi sami na sebi iskusimo rije~i sv. Pavla, koji veli: "@ivim ja, ali ne ja nego u meni ìvi Krist."(Gal. 2,20). To je plod presv. Euharistije. Ona nas vodi k vrhuncu kr{}anske savr{enosti, pravog unutarnjeg ìvota. Ona je na{a prva radost na zemlji; po njoj ve} postajemo dionicima budu}e nebeske slave. Po svetoj Pri~esti u na{oj du{i po~inju strujati one vode koje vode u ìvot vje~ni (Iv 4,14). Sveta Pri~est najbrè i najlak{e prepora|a i diè na{ nutarnji ìvot. U svetoj Pri~esti du{a slavi svoje tri- jumfe, ona postaje sli~na svome boànskom Za- ru~niku, postaje boànska. Granice nutarnjeg savr{enstva kao da prestaju; du{a postaje dioni- com neizmjernosti i vje~nosti. (Unutarnja snaga Kongregacije, Katoli~ki list br. 51, 1923., str. 618)

Bijela vrpca s vijenca {to su Ivanu Merzu na grob 1929. postavili mladi. Na vrpci je natpis: "HVALATI, ORLE KRISTOV, [TO SI NAM POKAZAO PUT K 'SUNCU'! - Bra}a i sestre Vinkovci." (Vrpca se danas ~uva u Merzovu muzeju u Zagrebu.)

222 Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj `ivot!

U posljednjem periodu `ivota u Ivanovu duhu veoma je prisutna misao na Presveto Srce Isusovo, ~iji je bio {tovatelj jo{ od studentskih dana. Njegove tekstove koji nam svjedo~e njegovu veliku ljubav prema Srcu Isusovu donosimo ovdje kronolo{ki kako su nastajali. Misao na Srce Isusovo nalazi mjesto i u njegovom posljednjem spisu {to je napisao vlastoru~no, a to je bio njegov testament, odnosno tekst natpisa za njegov grob {to si ga je sam sastavio neposredno prije smrti.

Obavio pobo`nost Devet prvih petaka Prvi spomen na Srce Isusovo imamo u njegovu dnevniku prigodom zavr{etka velike devetnice spasa, nakon {to je obavio pobo`nost devet prvih petaka u ~ast Srcu Isusovu.

Zagreb, 26. IX. 1919. 22 g.i9mj. Ju~er je bio najznamenitiji dan u mome `ivotu. Obavio sam devetu sv. Pri~est na slavu Presv. Srca Isusova i vjerujem da }u gledati dubine Presv. Trojstva. Neizmjernu ovu Kristovu ljubav moram barem nekako ovdje zaslu`iti, pa }u Bo`jom pomo}i gledati da {to sna`nije nastavim djelo posve}enja.

Molitva Srcu Isusovu za roditelje Ivanovi roditelji nisu bili toliko religiozni kao on. Ivan se trudio da ih privede bli`e Bogu {to mu je po-

223 stupno i uspjelo. Molio se stoga Srcu Isusovu, koje ga je usli{alo.

Pariz, 20. I. 1921. 24 g.i1mj. Tata je primio nakon 20 godina, na 12. I. (srebr- nim svatovima) sv. Pri~est. Moje su molitve Srcu Isusovu usli{ane. U pismu, {to mi ga je pisao, vidim tipi~an primjer konverzije. Obratio ga je nadnaravni element: milost. Jo{ ostaje mama na brizi. Srce Isusovo, pomozi!

Svoj ìvot posve}uje Srcu Isusovu Ivan je dosta tjelesno trpio i nakon rata. Bolovao je na o~ima. Trpljenje ga je sve vi{e pribliàvalo Kristu. U ovom pari{kom zapisu u dnevniku nalazimo njegovu poznatu re~enicu u kojoj tvrdi da posve}uje svoj ìvot Srcu Isusovu.

Pariz, 23. III. 1921. 24 g.i3mj. Bol moja jo{ uvijek traje i radi toga ne pisah skoro ni{ta. U pro{lom razdoblju zahvaljujem Isusu Kristu da sam mogao za vrijeme korizme zaroniti u more boli Njegova Srca i da sam ìvio u tako uskoj vezi s Njime. Usput sam preveo Kri`ni put Paul Claudela... Uslijed te moje o~ne boli ne mogoh se posvetiti studiju katoli~ke literature kako bih èlio... Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj ìvot; ako je na Tvoju slavu da trpim i tako do|em Tebi, neka bude tvoja volja i molim Te da uza me budu u Tvome kraljevstvu i moji roditelji.

Privoditi du{e Srcu Isusovu Ivan je gorio od revnosti za {irenje Kristova Kra- ljevstva. @elja mu je da {to ve}i broj ljudi privede k Bo- guikSrcuIsusovu. Tekst iz njegova ~uvenog Predgo- vora Zlatnoj Knjizi o tome nam uvjerljivo govori.

224 Zagreb, V. 1924. 27 g.i5mj Dao dobri Bog da Zlatna Knjiga u ovome obliku odgoji vojsku apostola, vojsku svetaca, koja }e se razletjeti diljem hrvatske domovine i osvajati poput katoli~kih vitezova carstvo ljudskih du{a. Neka i ona ne{to pridonese da posvuda kod nas zavladaju na~ela svete Rimokatoli~ke Crkve i da na taj na~in Presveto Srce Isu- sovo privine {to ve}i broj na{e bra}e u svoj bo`anski zagrljaj. Oltarna slika (Put k Suncu, 1993. str. 156) Bazilike Srca Isusova u Zagrebu pred kojom je Ivan Merz svakodnevno molio "U Presvetom Srcu odani" Gotovo sva svoja privatna pisma Ivan je redovito zavr{avao s formulom "u presvetom Srcu odani". I to je jedan podatak koji nam govori koliko je bio pro`et ljubavlju Kristova Srca. Donosimo izvadak iz njegova pisma sarajevskom nadbiskupu [ari}u.

Zagreb, 3. V. 1926. 29 g.i5mj. Jasno je da smo se mi orlovi stavili u slu`bu svete Crkve spremni da je milo{}u Bo`jom poma`emo u {irenju Kraljevstva njezina bo`anskog Zaru~nika. Nemamo nikakvih sporednih ciljeva, ve} onaj jedini glavni: {to vi{e du{a sjediniti s Isu- som. Stoga se apsolutno pokoravamo i u tom pi- tanju, kao u svim drugima, na{im biskupima ….U svete se molitve preporu~a Va{ u presv. Srcu odani I.Merz. (Pismo sarajevskom Nadbiskupu Ivanu Ev. [ari}u, 3.V.1926.)

225 Isusovo Srce suosje}a s ljudskim potrebama I u drugim svojim ~lancima Ivan Merz spominje Srce Isusovo. Tako u ~lanku "Socijalno ekonomska akcija katolika" pi{e:

Zagreb, V. 1927. 30 g. i 5. mj. U socijalno-ekonomsku djelatnost katolika spadaju sve one ustanove, koje imaju kao nepo- sredan cilj da ljudima, i to poglavito onim slojevi- ma koji trpe, materijalno pomognu. U taj rad spadaju katoli~ki radni~ki sindikati, raznovrsne za- druge za nabavu, osiguravaju}a i pripomo}na dru{tva i sli~no. Kad se Isus popeo na brdo i vidio mno{tvo gladnog puka oko sebe, smilovalo mu se. No istodobno, dok je Njegovo Srce osjetilo tjelesnu bol izgladnjelih ljudi, jo{ je ve}ma ono osjetilo onu glad za Istinom, koja je mu~ila bijedni narod. Nahranio je pet tisu}a ljudi... Tim {to je nahranio gladan narod, postigao je Isus jedan duhovni i vrhunaravni cilj: narod je u Isusu upoznao Proroka i obe}anog Mesiju i kasnije je lak{e mogao razumjeti otajstvo presv. Euharistije. (Put k Suncu, 2. izd. 1993. str. 167)

Molitva Srcu Isusovu za novu zajednicu U `elji da se potpuno stavi u slu`bu Kristu i {irenju njegova Kraljevstva u du{ama, Ivan je namjeravao osnovati zajednicu katoli~kih laika po uzoru na sli~nu talijansku ustanovu "Opera Kardinal Ferrari". Takve ustanove zovu se sekularni, odnosno svjetovni institu- ti. Rana smrt ga je sprije~ila da provede zamisao, ali je njegovu ideju djelomi~no ostvarila njegova bliza suradnica Marica Stankovi}; osnovala je prvi `enski svje-

226 tovni institut u Crkvi u Hrvata pod nazivom Zajedni- ca suradnica Krista Kralja. U svojem pismu Marici Stankovi} spominje Srce Isusovo od kojega o~ekuje pomo}:

Zagreb, 31. VIII. 1927. 30 g. i 8. mj. Veoma se radujem da ste se molitvom dali u pripravu za "Operu" (svjetovni red). To je najna- ravniji po~etak. Tako }ete si isprositi providenci- jalnog muà, koji }e ostvarenje uzeti u ruke. Ako Vam je mogu}e sastavite popis djevojaka, koje se za to zanimaju, a pogotovo ako ih ima s vje~nim zavjetom ~isto}e. A Vi svakako pi{ite u "Za Vjeru i Dom" u tom duhu, kako uz veliki poziv {to ga èna ima kao majka i supruga, danas trebamo djevica, koje u svijetu poput redovnica sudjeluju u osvajala~koj, spasavaju}oj i posve}uju}oj misiji Crkve… îni se da je ostvarenje mu{ke Opere (svjetovni red) isto tako udaljeno kao i Va{e.... Me|utim se mi molimo Presv. Srcu, da nam ono u pravi ~as pokaè put. Ne dvojim, da }e to Presv. Srce i u~initi; osnutak mnogih redova u povijesti pokazuje, kako su oni tako re}i spontano iznikli i prokr~ili put unato~ zaprekama. (Pismo Marici Stankovi}, 31.VIII.1927. - @ivot, br.5. 1938., str.295)

Srce Isusovo - najja~i faktor za rekristijanizaciju dru{tva Ivan se bavio mi{lju da pokrene jedan katoli~ki dnevnik. U tu je svrhu posjetio uredni{tvo poznatog francuskog katoli~kog dnevnika "La Croix" i informi- rao se o organizaciji izdavanja njihova lista. Ve} je bio sastavio i pravila za urednike toga hrvatskoga katoli~kog dnevnika kojemu je dao naziv "Kristov stijeg".

227 Donosimo ovdje samo one izvatke gdje izrijekom spominje Srce Isusovo:

Zagreb, 1927. 30 g. [to se ti~e druge to~ke, to svaki urednik mora biti uvjeren da on ne}e napredovati i ne}e mo}i postati duhovnim vo|om svojih ~italaca, ako ostane isklju~en iz euharistijskog pokreta i ako se ne posveti Presv. Srcu Isusovu, koje je danas najja~i faktor za rekristijanizaciju dru{tva. Budu}i da je ~ovjek odvi{e slab i jer posve generalni savjeti vrlo rijetko urode konkretnim plodom, to valja od svakog urednika laika tra`iti da se obve`e sub le- vi (pod laki grijeh) da }e ispunjavati, dok je ~lan redakcije, sljede}e: 1. Posvetit }e se Presv. Srcu Isusovu, pri~estiv{i se na devet prvih petaka; 2. Pri~estit }e se barem dva puta mjese~no (ali se preporu~a da to ~ini svake nedjelje); 3. Ispitat }e si dnevno savjest; 4. Dnevno }e barem pola sata posvetiti razmatranju, molitvi, duhovnom {tivu...; 5. Dnevno }e izmoliti jedan Veni Creator (Do|i Du{e Sveti)… (Put k Suncu, 2. izd. 1993. str. 171)

O~ekujem vje~no, nepodijeljeno, potpuno posjedovanje Presvetog Srca Isusova Prije odlaska u bolnicu na operaciju Ivan je, predo- sje}aju}i da }e umrijeti, sastavio svoju oporuku, odnosno svoj nadgrobni natpis i to na latinskom jeziku, jeziku Crkve. To je bilo ujedno i posljednje {to je Ivan napisao u svome ìvotu. U nekoliko re~enica Ivan je saèo sav svoj ìvot i svoje vjerovanje u budu}nost koju mu obe}aje Onaj kojemu je povjerovao i posvetio svoj ìvot. I u tom zadnjem spisu Ivan spominje Srce Isusovo rije~ima koje izraàvaju ~vrstu vjeru i nadu u obe}ano blaènstvo. Treba uo~iti tri pridjeva kojima ozna~uje imenicu "possessio-posjedovanje" a ~ime je izrazio

228 svoju duboku vjeru, te nadu i àrku èlju za sjedinjenjem s Kristovom ljubavlju kroz Njegovo srce: insepa- rabilis, plenissima, aeterna possessio Smi cordis Iesu – nepodijeljeno, najpotpunije, vje~no posjedovanje Pre- svetog Srca Isusova. Ivanova oporuka jest divan zaklju~ak njegova ìvo- ta, kruna njegove pobo`nost i sve~ani finale remek-djela {to ga je Ivan stvorio od svoje du{e i svoga ìvota. Rije~i njegove oporuke nalaze se danas uklesane na mramornoj spomen-plo~i na njegovu grobu u Bazi- lici Srca Isusova u Zagrebu. Donosimo ih ovdje u latinskom izvorniku kako ga je Merz sastavio i u hrvatskom prijevodu:

Zagreb, 24. IV. 1928. 31 g. i 4. mj. TESTAMENTUM Decessit in pace fidei catholicae. Mihi vivere Christus fuit et mori lucrum. Expecto misericordiam Domini et inseparabilem, plenissimam, aeternam possessionem Smi Cordis Jesu. I(van) M(erz) dulcis in refrigerio et in pace. Anima mea attinget finem suum quare creata erat. En Theo Kyrio.

Umro u miru katoli~ke vjere. @ivot mi je bio Krist a smrt dobitak. O~ekujem milosr|e Gospodinovo i nepodijeljeno potpuno vje~no posjedovanje Presvetog Srca Isusova. I(van) M(erz) sretan u bla`enstvu i miru. Du{a }e moja posti}i cilj za koji je stvorena. U Gospodinu Bogu.

229 U Bazilici Srca Isusova tijelo Ivana Merza o~ekuje uskrsnu}e Ovako veliku ljubav, nadu i o~ekivanje za sjedinjenjem sa Srcem Isusovim Bo`ja je Providnost i na vid- ljiv na~in nagradila. Njego- vo je tijelo 1977.g. prenese- no s Mirogoja, gdje je bilo sahranjeno u obiteljskoj grobnici, u Baziliku Srca Isusova u Zagrebu, u Pal- moti}evoj ul., tj. u onu crkvu u koju je Ivan posljednjih {est godina svoga Bron~ani reljef Ivana Merza na njegovu `ivota svakoga dana dola- grobu u Bazilici Srca zio na sv. Misu i primao sv. Isusova u Zagrebu. Pri~est. I ondje pod svodo- Izradio akad. kipar, vima ovog nacionalnog o. Marijan Gaj{ak, D.I. sveti{ta Presv. Srca Ivanovo tijelo o~ekuje uskrsnu}e.

Grob Ivana Merza u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu.

230 Duhovnik o. J. Vrbanek o vjeri i ~isto}i Ivana Merza

Dolaskom u Zagreb nakon zavr{enog studija u Pa- rizu Ivan si je odabrao ispovjednika i duhovnog vo|u u osobi isusovca o. Josipa Vrbaneka, koji je vr{io slu`bu u Bazilici Srca Isusova. U ovu je crkvu Ivan svakodnevno dolazio na svetu misu i primao sv. Pri~est. Si- gurno da je o. Vrbanek Ivana najbolje poznavao i stoga su nam njegove izjave i svjedo~anstva veoma dragocjeni. Godine 1943., o 15. obljetnici Ivanove smrti, o. Vrbanek je objavio biografiju Ivana Merza pod naslovom "Vitez Kristov – Ivan Merz". Biografija je bila sa- stavljena ve} u vidu pokretanja postupka za Ivanovo progla{enje bla`enim i svetim te je u njoj o. Vrbanek nastojao dokazati heroizam Ivanovih kr{}anskih vrlina. Iz te biografije o Ivanu Merzu prenosimo cijelo jedno poglavlje u kojem o. Vrbanek opisuje Ivanovo nastojanje i borbu za o~uvanje moralne ~isto}e i stjecanje iste vrline. O. Vrbanek napisao je jo{ jedan va`an tekst o Ivanovoj borbi za vjeru i ~isto}u, koji je prona|en u njegovoj pisanoj ostav{tini. Taj je tekst napisan 2. II. 1943. U njemu opisuje dvije krize Ivana Merza pa tim tekstom zapo~injemo ovaj prikaz.

DVIJE KRIZE DR. IVANA MERZA Svaki ih od nas proìvljuje, jer ih mora proìv- jeti. Mora proìvjeti krizu ~isto}e, kad je na raskri`ju: ho}e li biti samo "pametna ìvotinja" koja se zna nauìti - ili }e biti "razumna ìvotinja", tj. ~ovjek koji nagonima vlada prema vi{oj svrsi. Svaki mora proìvjeti krizu vjere kad je na raskri`ju: ho}e li ostati samo ~ovjek, ili }e svjesno

231 postati jo{ i dijete Bo`je, tj. kr{}anin, koji prihva}a povrh razuma i objavu, objavu tajna kojih ne razumije, ali razumom ne moè dokazati ni protu- slovlja. Stavljen je na ku{nju: ili se poniziti priznavaju}i da neizmjerni Bog moè imati u sebi i u svom ravnanju svijeta za ~ovjeka nedoku~ivih istina - ili se uznijeti umi{ljaju}i si da je umom i ìvljenjem neovisan o Boànstvu. Obje krize javljaju se na pragu zreloga ìvota, jer upravo ìvot valja usmjeriti. One izazivlju jedna drugu, uvjetuju se me|usobno i razrje{avaju. ôvjek se mora kao ~ovjek umom i voljom odlu~iti. Na raskri`ju vjere kao da vi{e govori um, na raskri`ju ~isto}e - srce i volja. Uistinu rje{ava jednu i drugu slobodu, rezultat uma i volje. Rje{ava povezanost: ostajem ~ist jer vjerujem, vjerujem jer ostajem ~ist. Vjerujem u du{u i djetinjstvo Bo`je, pa }u ostati ~ist jer se to dolikuje djetetu tak- voga Oca i Majke, Majke Marije i Crkve, ~ist }u biti, jer }e blaèni ~ista srca Boga gledati. Po tom je na~elu i dr. Ivan Merz rje{avao svoje krize. Rje{avao ih je isprva onim znanjem iz srednjo{kolskog vjeronauka te iz razgovora s prijate- ljima. Silogizmi mu nisu razvijeni, ali su zaklju~ci pravilni, u brzini umovanja izostavlja posredova- ne misli kao i svi duboki mislioci. Misle}i, on odmah i doìvljuje Stvoritelja u sebi, kako ga umom vidi kao zadnji uzrok izvan stvari. U svom Dnev- niku biljeì Ivan te borbe, pa evo dva mjesta o tomu. Be~, 17. V. 1915.: "@ivot mi je veliki upitnik. Od dana se do dana gubi moja djetinja vjera. Ono prija{nje razlikovanje izme|u dobra i zla nedostaje mi vi{e. Pitam se: je li ono {to sam prije drào dobrim, uistinu dobro? [to je to uistinu dobro, postoji li dobro?... Evo {to vidim: [e}em se uve~er po

232 parku i gledam gdje je na svakoj klupi po jedan par... Uistinu ovaj prirodni zakon postoji, zakon ljubavi u smislu sjetilnog nagnu}a muà k èni. Na ove parove ne gledam vi{e prija{njim okom... kada sam se u akademiji gnjusio toga blata. Da sada oprav- dam ovo na~elo moram o. Josip Vrbanek, D.I., se pitati postoji li Bog? duhovni vo|a i ispovjednik înjenica je da On posto- Ivana Merza ji, da Ga osje}am oko sebe, u sebi, tu, ovdje, ondje, svagdje. Njegove melodije drè i napunjaju sav svemir. Svaki ~ovjek }uti duh ne~ega ve}ega i vje~nijega... Dakle, Bog postoji. [to je taj Bog, kakav je, moèmo li se Njemu moliti? Je li osoban? Na ta nam pitanja odgovara na{a nutrina u pojedinim jednostavnim slu~ajevima. Uvrijedim li svoje roditelje, ào mi je. To je dokaz, da osje}aj po~injene nepravde nije predrasuda, nego da pravda u nama postoji. Pravda je jedan princip, koji je u nama i sva se nutrina u nama uzrujava, ako radimo protiv njega. I Onaj, koga mi oko sebe osje}amo, do kojeg razum dolazi da je vje~an, komu du{a nehotice teì, taj }e biti jama~no sama Pravednost. Time dolazimo do osob- noga Boga. On postoji i ja tvrdo vjerujem i u najja~im ~asovima ku{nje i sumnje, da je On jedini vje~ni, veliki Bog. Kad On postoji, ve} slijedi da na{ ìvot ima svrhu... No nije dosta samo vjerovati. Na{a vjera mora biti pravilo, mora biti putokaz ìvota, da ne radimo protiv na~ela pravednosti i vje~nosti... Religije daju sisteme. I ja kaèm: Ili katolik, ili ni{ta! U ovome pogledu nije u meni nika-

233 da postojala ni najblaà sumnja. Znam i osje}am da je katolicizam jedina prava vjera. O drugima nisam nikada ni mislio da bi bile bolje od katoli~ke. Eto, ja sam u du{i katolik, ali onaj pra~ovjek u meni, onaj Faust, koji ne zna za odgoj ni predrasude, vu~e me u te`nju dolje i pravi od mene da sumnjam u sve. No dosta o tome. Trebalo bi svoj ìvot kritizira- ti. Time, {to je moja ~ista vjera u katoli~anstvo oslabila, opalo je svako pravo odu{evljenje, svaki o{tri sud o svemu {to se doga|a. Sve {to promatram, gledam, i ne znam je li dobro ili zlo... I sada je krajnje vrijeme da sve ovo opet stresem i da pomislim, da je Netko poradi Istine umro za me na kriù. I trgnem se tada i vidim da sve te djevojke u parku, ti muèvi i lijepe forme, samo su gadna strast. I ja ne smijem tako {to opravdavati, jer znam da je ovaj zakon nagnu}a muà prema èni samo poradi na{e du{e ovdje, jer na{a je du{a "Mi"- du{a, koja se usavr{ava i diè. Ova negativ- na strana ljepote samo je zato ovdje da stvara od nas ljude. I gledat }u da se probijem, da na ènu ne gledam kao na lijepo tijelo, k njoj me njezina vanj{tina ne smije vu}i. Othrvat }u joj se i u njoj }u traìti samo ono {to je vje~no. I zbilja, sad opet osje}am da vjerujem, da vjerujem katoli~ki. Ne Venera, nego Majka Bo`ja, to je za nas jedini pravi put. I promatraju}i ìvot, znat }u {to je plemenito, a {to nije." Borba traje dalje jer se narav ne ubija nego oplemenjuje. Vrhunarav i milost diù ljudsku slabost, ali pod uvjetom da se ~ovjek podlaè, da je ponizan tj. da prizna istinu. Ivan to uvi|a i evo {to biljeì: Banja Luka, 23. I. 1916. "Htio bih biti ponizan, silno ponizan. Svu onu priro|enu oholost uni{titi

234 i ponizno teìti za istinom, samo zbog te same istine, a nikako ne misliti na ljude, {to su oni uradili, {to su oni pro~itali i biti u tom pogledu suvremen. Duboku temeljnu naobrazbu traìm, a ne mnoìnu pro~itanih knjiga. Svejedno sam nezadovoljan i àlostan. Znam da ne bi smjelo ovako biti. Bio sam pa~e na Pri~esti danas; ono nekoliko ~asova u crkvi bijah sav sretan i jo{ vi{e, kad mogoh bar donekle zaroniti u ovo otajstvo. No, brzo iza toga nasta ~uvstvo nezadovoljstva, mo`da je to zato jer proìvljujem neku ~udnu borbu, koje ni sam jo{ nisam svjestan. Od onog odu{evljenja i samosvijesti, koja je bila u meni, polako odustajem i pribliùjem se silnim naporom kr{}anskom poimanju i uvi|am, da u mnogom imam krivo, dapa~e da jo{ nemam temeljnih filozofskih na~ela... U ìvotu sam du{om i tijelom katolik... ali u srcu, ne u razumu, i nehotice sumnjam... Se- be jo{ ne poznam. Znam da bih mogao kakvim fi-

Ivan Merz (drugi s desna, donji red) sa skupinom |aka kongreganista na "liturgijskom izletu" u trapisti~kom samostanu u Rajhenburgu, 27. XII. 1923. Prvi s lijeva, donji red, Franjo [eper, maturant, budu}i zagreba~ki nadbiskup i kardinal.

235 lozofskim umovanjem do}i do nemoralnih zaklju~aka ili nauka za ìvot; ali nikada ne bih sam bio nemoralan; dapa~e bih prezirao i gadio se od nemoralnih ljudi." Sumnja o kojoj Ivan govori bila je samo ona nejasno}a, {to je ~ovjek ima u du{evnim stvarima dok je ìv, jer bi ih èlio tako zorno gledati kao i tjelesne. K tome za premnoge znanstvene i vjer- ske istine nemamo potpune o~itosti; one su sigur- ne, ali jo{ ostaje koji razlo{~i}, koji zamra~uje umu potpunu jasno}u, pa ~ovjek treba da voljom svojom u~ini kraj nemirnom i nerazboritom koleba- nju duha. To je "certitudo libera" - slobodna sigur- nost. Sitne du{e lome na njoj krila svog idealizma i padaju najprije u sumnju, a onda u bezvjerstvo. To gore i brè ako ih strast zamra~uje. Jaki Merzov duh i ~isto srce ustraju u traènju Istine i on se podvrgava ugledu Crkve, dok se i znanstveno potpuno ne izgradi. Ponizno{}u je dakle Merz rije{io obje krize, provukao se kroz Scilu i Haribdu. îsto}a je poniznost tijela pred razumom, vjera je poniznost razuma pred objavom. No ta poniznost rezultira iz veledu{na srca. Kakvu plemenitost i veledu{je sadràva njegova odluka: "Makar sumnja ostaje, ostajem ipak ~ist!" To je rje{enje problema predo- dabranja i milosne suradnje, to je temelj vjere i zna~aja. Gospodin se nije dao natkriliti u veledu{ju, nego je Ivana nagradio velikim milostima. Dao mu je milost sveta~ke vjere. Prou~avanjem i molitvom dovinuo se do dubokog razumijevanja vjerskih otajstava {to ga je pokazivao u govoru i pismu, u ìvotu i vladanju. Gospodin mu je dao priliku te je u Lurdu i na svoje o~i vidio ~udesa... Lurdsko je vrelo u vrtu katoli~ke Crkve, dakle

236 Bog daje Crkvi svjedo~anstvo da navije{ta njegovu istinu. I Ivan sav sretan uz nju pristaje i svom joj se du{om predaje. Pa kakvom je jasno}om gledao Boga Gospodina na poslu za ljude, tako se i on dao na posao za dizanje i {irenje katoli~ke vjere i ìvota pomo}u Katoli~ke Akcije. Kako mu je ~isto}a pomogla do ìve vjere, tako }e opet vjerom uzdi}i ~isto}u do potpuna sjaja. U vrijeme najè{}e borbe, 8. XII. 1915. zavjetovao je ~isto}u do ènidbe; a kad je vjera potpuno pobijedila zavjetovao je 8. XII. 1923. vje~nu ~isto}u. I kad sam ga nekom zgodom nakon toga pitao, je li mu te{ko dràti zavjet, rekao je: "Pa ja sada uop}e nemam tih napasti." ôvjek neoènjen, u tridesetim godinama, pa nema napasti! Zaista rijetka milost, ali Merzu je bila dana, jer je prije bio "u malom vjeran". Ponizno{}u, odricanjem, molitvom Mari- ji i Pri~e{}u o~uvao je i razvio vjeru; odgojio u sebi karakter, dijete Bo`je, sveca. o. Josip Vrbanek, D.I.

Ivan Merz s isusovcem o. Brunom Foreti}em u Rimu, 1925. god. prigodom hodo~a{}a Orlovske organizacije u Svetoj godini.

237 VITE[KA ZAKLETVA - ZAVJET ^ISTO]E Odlomak iz knjige o. Josipa Vrbaneka "Vitez Kristov – Ivan Merz", Zagreb, 1943., str. 179. – 185.

Treba istaknuti kako je Ivan sredio dva najja~a nagona: za hranom i spolnim uìtkom. Silovita su obadva, jer im je svrha va`na: o~uvati i razviti ìvot pojedinca, te s brojnim pojedincima ìvot ~itavoga ljudskog roda. No ba{ iz te sile i va`nosti odska~e i potreba i zasluga sre|enja, a u na~inu sre|ivanja, o~ituje se pravo vite{tvo. Ivan nije nikada grije{io pro`drljivo{}u; samo mu se maj~inim teto{enjem razvila sladokusnost. On ho}e i ovu zatomiti, pa o Bezgrje{nom Za~e}u 1916. odlu~uje ne jesti izvan triju obroka, a po~etkom 1918. na talijanskoj fronti odlu~uje da }e samo dva puta na dan jesti. Kakvih ga je `rtava i borbe to stajalo, svjedo~i prizor iz zaklona na vi- sokom vrhuncu blizu Belluna 23. VIII. 1918., gdje se sam sebi ruga, dok mu je izgladnjela narav traìla samo redovitu okrepu. "U samog sebe zaljubljeni ~ovje~e: slanina, so~ni kruh, mnogo jedi, si{i sok, nek' se sve cijedi niz grlo i napunja trbuh. @ivot! Smisao svega! Ho}e{ biti dobar, sjajiti kud prolazi{, a da si rob svog vje~no gladnog èluca koji sve traì, traì ne{to sna`no i so~no. Sutra }e{ umrijeti, ~ovje~e! Umrijeti! Da, i komis i {pek i sve drugo jo{ }e tu biti i leàti na stolu, a tebe ne}e biti, ni tvog trbuha, kao da nisi ni{ta jeo. Kukavico jedna! Kada }e{ ve} umrijeti, a ti barem gledaj da ti duh bude slobodan, da trbuh izgubi vlast nad tobom, kukavico jedna!! Boè, daj mi urnebesnu snagu, da sve svoje strasti skupim u {aku, pa da ih zahvatim desni-

238 com rukom i topovskom snagom hitnem o stijene, da se ko' staklo razbiju i razlete na sve strane. - Boè, Boè, kada }u to mo}i, kad }u zemljom stupati pro- ~i{}en! Pomozi mi, Boè, jer je bolje ne ìvjeti, nego tako ìvjeti… Sjeti se smrti - a slanina u kutu vreba. - Tko veli da je post glupost, taj ne zna ni{ta. Bez posta nema pravoga du- {evnog ìvota; ~ov- Ivan Merz (u sredini), izabrani jek nema onda nad predsjednik Hrvatskog katoli~kog sobom vlasti. A to omladinskog saveza je glavno. Daj mi, u ljetu 1923. u Zagrebu. Boè, silnu volju, Do njega o. Bruno Foreti}, D.I. pa makar bio gol i bos. Jer, ako sam ve} na svijetu, svejedno je imam li zvijezdu pod vratom, ili da mi proviruje ko{ulja na laktu. Glavno je veliko Ja, sloboda duha, koja se ni smrti ne boji, a ostalo je sve sporedno! (12 kg sam spao na teìni)." (D, 23. VIII. 1918.) To veliko "Ja" jest neumrla du{a, kojoj Ivan gleda veli~inu u sli~nosti s Isusom, a do nje dolazi produhovljenjem. Zato biljeì dva mjeseca kasnije: "Odricanje je pravi put k Bogu, a trpljenje koje uslijed ovoga nastaje, mora poja~ati snagu ìvota - ako je ona po~elo ìvota - i stvarati od nas

239 sna`ne ljude, ne samo u }udorednom pogledu, nego ljude potpune za ìvot; u~enjake, radnike itd. Apstinencija ne samo da nije zapreka nau~nom radu, nego mora i biti podloga ovome. Danas mi je tako sna`na volja, da te nazore provedem u djelo; - jer zaista ~ovjek se gadi samom sebi zbog svojih neukro}enih strasti." (D, 10. X. 1918.) "Vina, ni piva nije Ivan nikada pio, a niti pu{io nije. Jeo je uvijek polagano, tek u velikoj hitnji ne{to brè", svjedo~i njegov otac u listu 23. IX. 1942. Pari{kim odlukama i{ao je Ivan jo{ dalje te zaista postao savr{enim gospodarom svoga grla, a preko njega i preko sre|ene ma{te tako|er gospodarom spolnih nagnu}a. U pogledu ovih imao je Ivan jo{ od realke (gimnazije) dvije te{ko}e. Prvu, {to nije mogao pravo razlu~iti nagon od ljubavi; i drugu, {to nije razlikovao nehoti~ne prirodne pojave od hotimi~ne grje{ne naslade. On ~ezne za ljubavlju, a odvra}a se od nagona; a u jednom i drugom ne zna pravo {to je grje{no, a {to nije. Kroz cijelih pet godina ove neizvjesnosti zadràva ipak svjesnu te`nju: grije{iti ne}u, ho}u biti ~ist. I da mu to uspije zavjetuje 8. XII. 1915. Majci Bo`joj da }e pod za{titom njezinom neoka- ljano ~uvati ~isto}u do ènidbe. Zavjetom dakako nisu napasti prestale, nego mu je Bl. Gospa dala milosti, te ih je juna~ki svladavao. Sijevala su mu ~esta prosvjetljenja sa stajali{ta naravne i vrhuna- ravne ljepote i koristi sv. ~isto}e. Mjesec dana nakon zavjeta, 7. I. 1916., veli da je u napasti "preda mnom slika Sikstine uvijek" tj. Rafaelova umjetnina koju je upoznao iz "Grala". Sam obi~aj zazi- vati Gospu stekao je u Marijinoj kongregaciji. Ve} 22. VII. 1914. opaà na oporavku u Opatiji: "Na kupanju na me jako djeluje eroti~ni moment…, ali

240 kad pozovem Djevicu u pomo} pomogne mi mnogo". Uspomena na njegovu "prvu idealnu ljubav" pomagala je Ivanu da je lak{e prelazio preko ne~istih ganu}a kod mnogog {tiva, {to ga je morao ~itati i usred ru`nih prizora gradskoga ìvota. Ratni napori oduzimali su tako|er napastima ne{to snage, a isto tako i ozbiljno u~enje i post prije i poslije rata. Borba ipak nije bila laka. "Svagdje onaj veliki strah da bi mogao biti sjetilan... Kada }e ~ovjek biti tako jak, da bude naivan i iskren kao dijete?" On ~isti do zadnjeg kuti}a vlastito srce, i ako mu se na ~as uzbudi osje}aj proti u~injenomu zavjetu, Ivan ga brzo suzbija i kaje se. "Sebi sam gadan kad pomislim kako sam razgovarao sa Z…" (D, 20. IX. 1916.) Od protuprirodnog grijeha tako se zgraà te je jasno da na njega nije nikada svjesno ni pomislio. Mladi} koji pred Svezna- ju}im priznaje: "Kad ~ujem da se gadno govori, kad se u moju du{u ho}e gadne slike uvu}i, uvijek vidim nepromijenjenu sliku Gospe s Djetetom, onaj lijepi i veli~anstveni i blagi izraz, ono usredo- to~enje svega uzvi{enoga" (D, 19. XII. 1914.) - taj mladi} ne pada svjesno! Uspore|uju}i dva katoli~ka javna radnika, primje}uje zna~ajno: "Sam osje}am da me se ma kako naobraèn ~ovjek ne bi nikada mogao tako dojmiti kao ~isti. To je ~injenica, i ba{ mi ova potvr|uje istinitost kr{}anskih }udorednih na~e- la. îsto}a i vje~no ~isto}a treba da je geslo." (D, 28. II. 1916.) Tome primjereno nastojao se Ivan i vladati. Premda ga je priroda vukla u ènsko dru{tvo, on ga ipak izbjegava, a u dru{tvu dobre katoli~ke obitelji ostavlja dojam ~estitog, ~istog mladi}a.

241 K}erke iz uzorne obitelji Jovi}evih u Banjoj Luci jo{ se i danas sje}aju, kako su se djetinjom nevi- no{}u radovale, kad je Ivan do{ao u posjete, jer - vele - "njega se nismo bojale". Bilo je to u obitelji sa devetero ìve djece, ali koju je majka odgajala vele}i: "Volila bih da vas u devet sanduka (lijesova) redom iz ku}e iznesu, nego da ste mi koje nevalja- lo." Sli~no je bilo i u obitelji Vla{i}evih. Da, "lijep je ~ist nara{taj u sjaju svome, mio je Bogu i ljudima." (Mudr. 4, 1) Ukoliko je koje vrijeme prije god. 1923. nekim djevojkama posve}ivao ve}u pa`nju, jednoj u Be~u, dvjema u Banjoj Luci, ~inio je to prou~avaju}i ih, bi li zna~ajem njemu odgovarale da ih vjen~a. Nijednoj nije {to obe}avao, niti ikakvim dodirom njihovo povjerenje zlorabio. U jednoj od njih neprestano gleda Rafaelovu "Gospu od Veli- kog Vojvode" - "Madona Granduca" i zato mu se svi|a. Za vojnog dopusta 20. IX. 1916. ustanovljuje: "Ovaj obiteljski ìvot mi ne godi. Ustaje kasno, jede vje~no, a ìvi svakim danom jednako kao stroj. Do~im kad sam sâm, pa makar i gladan, osje}am bar da ne{to svladavam, kako se borim i dolazim sve bliè k Savr{enstvu. Tamo barem du{a ìvi i promatra, do~im ovdje ne osje}am tako jasno razlike izme|u tijela i du{e." Ovo su samo prvi valovi magneta Bo`je ljubavi, koja ga je privla~ila, da joj se sav preda. Sve dubljim promatranjem Boànske dobrote i ljepote kroz prirodu i Objavu, kroz Isusa i Mariju, kroz Crkvu i Svete, kroz Montmartre i Lurd, Ivan nalazi svoj puni Ideal ìvota. Ovaj ga nadahnjuje i privla~i, diè i preobrazuje kroz Euharistiju te on uvi|a, da je: "Krista ljubit' - to je nad sve slasti;

242 Kristu sluìt' - to je nad sve ~asti; Kristov biti - to je veli~ina, a sve drugo varka i ta{tina." Tomu idealu }e se sav predati u slu`bi u Katoli~koj Akciji. Pa da bude "Omnia Uni" - "Sve Jednome", Ivan }e u istim duhovnim vje`bama o Svim Svetima god. 1923., kad je kona~no upoznao tu svoju zada}u, odlu~iti se tako|er da ostane neoènjen i da u~ini zavjet vje~ne ~isto}e koji je i poloìo 8. XII. 1923. Na to se je dugom vje`bom i strogom pokorom dostatno pripravio, pa mu ga i nije bilo te{ko obdràvati. Gledaju}i Ivanov ispovjednik kako se Ivan mora mnogo druìti s djevojkama, upita ga jednom je li mu je te{ko dràti taj zavjet? Posve mirno odgovori Ivan: "Pa ja sada uop}e nemam tih napasti!" Zaista rijetka milost, ali Merzu je bila dana, jer je "u malome bio vjeran" ~uvaju}i osjetila, i jer je imao svoju veliku ljubav: Isusa, Mariju, Crkvu, du{e! Njima se on raduje, za njih radi, za njih mnogo trpi. Tu stojimo pred ~injenicom uspjeha nadnaravnog odgoja: milosti i juna~ke volje. Ivan je zaista bio no{en Milo{}u i to u obliku neobi~nih Bo`jih zahvata u njegovo mi{ljenje i odluke. Dok o zavjetu nitko nije imao pojma, u razgovoru se ipak vidjela Ivanova velika stidljivost. Na svadbi prijatelja iz realke P. izdrào je Ivan sa svatovima dugo u no}. Bio je razgovorljiv i drào krasnu nazdravicu. Svatovi se igrali i "jastu~ca". Jedna odli~na Orlica izabrala Ivana i po obi~aju klekla o~ekuju}i poljubac. Ivan ostao na svom mjestu miran, kao da se to njega i ne ti~e. "Dru{tvu za volju mora{ i Ti!" reko{e svatovi. "Ne! Nije moj obi~aj", odvrati Ivan i nastavi razgovor o drugom, kao da prizora i nije bilo. Tako izbavi i Orlicu iz neprilike, jer joj je bilo da zapla~e. Samoj

243 je sebi spo~itavala: "Pa kako sam se i usudila tako {to o~ekivati?" Vide}i ga ovakva upita ga drugom zgodom znanica iz mladosti: "Ivane, pa za{to se ne èni{?" "Oènio sam se ve} s knjigom", odgovori on. I oboje se nasmijali, a i razumjeli. Orlice (~lanice katoli~kog ènskog udruènja) su ga po dru{tvenom poslu posje}ivale, pa i pod- ve~er, kad su one i on dospjeli. Ivan je nastojao da bude uvijek i tko "tre}i", a to je bila barem bolesna majka koja je godinama u susjednoj sobi bolesna leàla. Kasnije bi Ivan u pravi ~as upozorio posje- titeljice da se ku}na vrata to~no u 9 sati zatvaraju, pa se razgovor uvijek toliko ranije svr{io da je on mogao i koji korak ispratiti i jo{ se u pravo vrijeme povratiti. Ivan je dakle upotrebljavao sva sredstva, pa i naravna, da ~isto}u srca sa~uva, najvi{e dakako uìvaju}i ~istog Jaganjca i gledaju}i na Nebesku Majku. Srame`ljivost je djetinjstva svoga produ- hovio i zaista bio opet "an|eo u tijelu", kako smo ga gledali. ûli smo ve} o tom izjave Orlica, a ra- zabire se isto i iz op}enitih svjedo~anstava. Priz- nali su to i njegovi ~estiti protivnici, kao npr. P. C. u "Lu~i" 1928. str. 276.: "îtao nam je Ivan Merz svoju doktorsku di- sertaciju… Na svakoj stranici vidi{ i osje}a{ njega. Njega, koji je tako lijep, ~ist. Dok nam ~ita, du{a mu gori vatrom, koje ja ne poznam, glas zvoni ljepotom, koju sam vidio samo u dje~jim o~ima…Je li to izljev ljubavi nebeskom Po~etniku pjesni{tva? Je li to ~isto}a mladena~ke du{e koja izgara u ~e`nji za Zaru~nikom?…Kako mu je ~isto oko! Kako je tih, ljubezan! Uvijek nasmijan, vedar i veseo…Kako je lijep ~isti mladi}! Otkud ja znam,

244 da je on ~ist? Vidio sam - osjetio sam. Ne mo`e se sakriti grad na gori…" Opravdano je dakle dr. D. Kniewlad u svome `ivotopisu o Ivanu ustvrdio da je Ivan djevi~ansku ~isto}u sa~uvao netaknu- tu. (@ivotopis, 1932, str. 233).

Ivan Merz (prvi desno) s orlovskim hodo~a{}em u Svetoj godini pred Bazilikom Svetog Petra u Rimu, u rujnu 1925. god. Hrvatski orlovi imali su ~ast pedvoditi povorku Me|unarodnog hodo~a{}a mlade`i u Jubilarnoj godini. Iza mladi}a s tablom: dr. Ivo Protulipac, o. Bruno Foreti} i dr. Avelin ]epuli}.

245 @ene o Merzu

Ova knjiga ne bi bila potpuna kad ne bismo dodali i ovo poglavlje. Na prethodnim stranica- ma puno smo toga ~itali {to je Merz mislio i govorio o temama i sadràjima koji se izravno ti~u èn- skoga svijeta. Me|utim, kako su ène Merza doìvljavale, {to one imaju o njemu re}i, kako je on na njih djelovao i to je va`no i zanimljivo ~uti. A toga ima veoma mnogo. Od brojnih njihovih objavljenih izjava i svjedo~anstava za ovu knjigu odabrali smo nekoliko. Osim Mire Preisler sve su Merza dobro poznavale posljednjih {est godina njegova ìvota, s njime su gotovo svakodnevno sura|ivale kao ~lanice katoli~ke organizacije. Po- slu{ajmo {to nam one o Merzu govore.

MARICA STANKOVI] Stajali smo kraj vo|e, u~itelja, sveca Prof. Marica Stankovi} (1900.-1957.) bila je naj- blià suradnica Ivana Merza u apostolatu me|u èn- skom katoli~kom mladeì. On je na nju u duhovnom smislu najvi{e utjecao tako da je krenula njegovim pu- tom, i nakon njegove smrti ostvarila je njegovu ideju utemeljiv{i svjetovni institut Suradnica Krista Kralja. Puno je toga napisala o Ivanu Merzu. Me|u ostalim i seriju ~lanaka pod zajedni~kim naslovom "Vitez èn- ske ~asti" u ~asopisu "Za vjeru i dom" koji su objavlji- vani za 10. obljetnicu Ivanove smrti, tijekom {kolske godine 1937./38. U uvodu ove serije napisala je Marica Stankovi} da je izraz "vitez ènske ~asti" najbolji kojim moè opisati Merza u odnosu prema ènskom svi-

246 jetu. Njezinu izjavu koju ovdje donosimo napisala je na molbu Ivanova duhovnika o. J. Vrbaneka u vidu svjedo~anstva za Merzovu beatifikaciju. Ovaj tekst Marice Stankovi} objavljen je u biografiji Ivana Merza od J. Vrbaneka «Vitez Kristov Ivan Merz», str.89-91. Upoznala sam dr. Ivana Merza nakon {to se vratio iz Pariza i pra- tila sam njegov ìvot i rad sve do njegove smrti. Vidjela sam ga gotovo svaki dan. Pro- matrala sam ga u crkvi i kod vjerskih ~ina. Prati- la sam ga, kad se po~eo zalagati za Katoli~ku Akciju prema smjerni- cama Pija XI. Gledala Prof. Marica Stankovi} sam njegovu orija{ku 1900.-1957. borbu da Orlovstvo postane sredi{njom organizacijom hrvatske katoli~ke mladeì. Razumjela sam i divila se njegovim nastojanjima oko euharistijskog, liturgijskog i pa- pinskog odgoja na{e mladeì. I{la sam za njim, kao {to su i{le za njim ogromne skupine djevojaka i mladi}a, koje su htjele da preko Orlovstva grade Bo`ju Hrvatsku. I zato sam dr. Ivana Merza poznavala ne samo kao prvoborca i ideologa Orlov- stva, ve} mi je bio poznat i njegov svagdanji, na- jintimniji ìvot. Vidjela sam ga u smijehu i u {ali. Vidjela sam ga u dnevnom saobra}aju s ljudima razne dobi i staleà. Vidjela sam ga, kad su te{ki tereti i brige sagibale njegova le|a. Kad nije nalazio razumijevanja i kad je bio sam. Vidjela sam ga u zabrinuto-

247 sti i boli. U situacijama neobi~no te{kim, kad i naj~vr{}a du{a stenje i zapla~e. Vidjela sam ga i za vrijeme njegove posljednje bolesti i na samr- tni~kom krevetu. Vidjela sam kroz tolike godine moga javnog rada mnogo po`rtvovnih, i lijepih du{a. Ali Iva- nova du{a natkrilila je sve. On nije svoju du{u uprljao nijednim propustom, nijednom nedo- sljedno{}u, nijednom slabo{}u. Nikad nije bio ne- raspoloèn, nikad zlovoljan, nikad nestrpljiv. Ni- kad nije pokazao malodu{nost u pote{ko}ama, klonulost u razo~aranjima i neuspjesima. Kroz sve, pa i kroz najteè ku{nje, prolazio je s neiska- zanom vedrinom i mirom. Dok smo se mi uzruja- vali, on je molio. Dok smo mi vodili ù~ljive pole- mike, on je kle~ao pred Presvetim. Dok smo mi ogor~eno napadali na{e protivnike, on nas je svojom blago{}u zadivljavao. Nikada on nije nikoga napadao, iako je doìvio mnogo nepravda. Nikada nikoga ogova- rao, iako smo mu mi namje{tali stupice, samo da vidimo, ho}e li se sveti Merz prevariti i dometnuti koju na ra~un bli`njega. Nikad nikoga nije osu|ivao, iako je na~elna njegova borba za ~isto}u Katoli~ke Akcije bila neobi~no te{ka. U svakoj du{i gledao je Krista, prisutnost svetog Trojstva, i zato se prema svakoj vladao sa neobi~nim {tovanjem. U Mer~evoj se blizini nije moglo misliti ne{to grje{no, nisko, pa ni manje vrijedno. Sve je to u njegovoj blizini nestalo. On je svojom pojavom, svojim govorom, svojim mirom dizao du{u u visine. Kad je razgovarao o najobi~nijim dnevnim stvarima, poslovima, brigama, kad su mu ljudi pri~ali o najobi~nijim svojim doìvljajima, potre-

248 bama, pa ~ak i sitnim sva|ama, ni onda se Merz nije izgubio i onda je ostao na visini, uvijek spreman da diè du{e k Bogu. Na njemu se osje}ala blizina Bo`ja. On ju je nosio, kudgod je prolazio. Kad smo uz njega bili, mi smo je gotovo osjetno osje}ali. I zato je trebao samo jedan Mer~ev pogled, samo jedan susret s njim, i najnemirnija du{a smirivala se, utje{ila se. Jest, mi smo i kraj ìvog Merza osje}ali, da stojimo kraj vo|e, u~itelja, sveca. A danas, kad je pro{lo 15 godina od njegove smrti, danas s jo{ ve}im uvjerenjem tvrdimo, da je svetac ìvio u na{im redovima. Jer njegov lik kroz 15 godina nije potamnio, ve} nam je svaki dan bliì, jasniji, privla~iviji. Upravo ova mutna i krvava vremena traè velikih uzora, velikih du{a, koje svojom katoli~kom izgra|eno{}u i dosljedno{}u, mogu lije~iti i blaìti rastrganost, bijedu i bolesti suvremenog ~ovjeka. A Merz je takav nenadkriljiv uzor, takva neobi~no skladna katoli~ka i sveta~ka li~nost. Spremna sam i pod zakletvom potvrditi, da je dr. Ivan Merz posjedovao kr{}anske kreposti u herojskom stupnju. I da je nastojanje, da se pove- de proces za beatifikaciju, i opravdano i nu`no. Dao Bog, da sa oltara mu~eni~ke Hrvatske zasjaji lik na{ega Ivana, na{ega sveca.

U Zagrebu, 7. studenog 1942.

Marica Stankovi}

249 \UR\ICA VITKOVI] Veliki na{ U~itelju, hvala ti! O desetoj obljetnici smrti Ivana Merza 1938. g. cijeli peti broj isusova~kog ~asopisa @ivot bio je posve}en Ivanu Merzu. Isti taj broj bio je objavljen kao posebno izdanje pod naslovom "Bo`ji ~ovjek Hrvatske - Ivan Merz". Uvod i posvetu za ovo posebno izdanje napisala je prof. \ur|ica Vitkovi} koja je ovim tekstom saèla sva mi{ljenja i izjave djevojaka i èna koje su Ivana Merza poznavale; ovim je rije~ima najbolje izrazila {to je Ivan Merz zna~io za ène i djevojke svoga vremena. U dubokoj zahvalnosti Kristu Kralju, u po~ast svog velikog brata, dr. Ivana Merza, u desetoj godini njegova smirenja na Srcu boànske Ljubavi i tihe adoracije Najsvetijoj od èna, predajemo svojim sestrama ovu knjigu. VELIKI NA[ UÎTELJU, hvala ti! Hvala ti, {to si nas nau~io kako se vjerno ljubi Krist. Hvala ti, {to si nam pokazao svu slast euharistijskog blagovanja, svu vitalnu snagu boànske mane, svu ljepotu prijateljstva s dobrim Pastirom i Zaru~nikom du{a. Hvala ti, {to si nas nau~io gledati Krista u Nje- govu misti~nu tijelu, Njegovoj svetoj zaru~nici, Crkvi katoli~koj. Hvala ti, {to si nas upozorio da ne moèmo biti katolici bez ljubavi Papi, biskupima i sve}enicima. Hvala ti, {to si nam otvorio srce za one po kojima nam govori sam Duh Sveti.

250 Hvala ti, {to nam je danas jasno da u ljubavi k njima, iskazujemo ljubav i po{tovanje samom Bo- gu, i da preziru}i njih, Gospoda preziremo. Hvala Ti, {to u pomazaniku Bo`jem gledamo ne slaba gre{nika, nego drugog Krista, ~ovjeka ja- ka koji svojom rije~ju saziva trojednog Boga da Ga samo po njegovim posve}enim rukama moèmo primiti u sebe. Hvala Ti, {to si nas nau~io projicirati sve svoje èlje i nastojanja na transcendentalno, vje~no; {to si nas uputio da U BOGU smirimo nemirna svoja srca, da neizmjernu pusto{ njihovu moèmo zadovoljiti samo Neizmjernim. Za sve ovo hvala ti! DOBRI NA[ PRIJATELJU, hvala ti! Hvala ti, {to si nam srca u~inio {irokim da obuhvatimo u njih sve ljude, sve sestre i bra}u svoju, dragu domovinu i cio svijet. Hvala ti, {to si nas oplemenio u shva}anju onih koji nas mrze i progone, da budemo ponizni i blagi, veseli sa sretnima i àlosni s tu`nima. Hvala ti, {to s tobom kao s asi{kim Siromahom pjevamo himnu radosti i zahvale za sunce i zvijezde, za sitna mrava i malenu travku. Za sve ovo hvala ti! ÎSTI NA[ BRATE, hvala ti! Hvala ti, {to si bio prema nama tako delikatan i suptilan. [to si razumio sve najfinije vibracije i najsitnije stanice djevoja~ke du{e. Hvala ti, {to si u svakoj èni gledao sliku Naj~istije. Ti si bio, lijepi brate, jedan me|u tisu}ama koji si savr{eno shvatio u saobra}aju s nama, za{to je KRIST PO @ENI do{ao na svijet.

251 Hvala ti, Ivane, {to si iskreno po{tovao sve svoje sestre, {to si u svakoj od njih gledao Kristo- foru, Bogorodi~in nastavak, da - bogorodicu. Hvala ti, {to smo po tebi uzljubile ~istu}u djevica, bjelinu Marije i njezina Sina. Za sve ovo hvala ti! VELIÂ DU[A NA[A GOSPODINA, JER NAM VELIKE STVARI UÎNI ONAJ KOJI JE MO]AN... Gospodin te je dao na{oj domovini, Hrvatskoj - da bude{ jedan izme|u nas. S tobom smo ìvjeli, gledali te i slu{ali kroz 31 godinu. Bio si kao i mi, a opet toliko iznad nas! Bio si DIJETE OSOBITE MILOSTI I LJUBAVI BO@JE. Bio si DJEVIÂNSKA - EUHARISTIJSKA DU[A. Zato sva na{a zahvalnost Kralju slave! Sveci se ne ra|aju svaki dan, a mi smo sveca imali kraj sebe kao ~lana svoje organizacije. U njoj si nam ostavio skupocjeno blago, nepro- padljivu ba{tinu. Mi ti, sveti na{ brati Ivane, koji si ìvot svoj prikazao Gospodaru vjekova za sve nas, obe}ajemo da }emo uvijek biti vjerne ~uvarice tvoje ba{tine, da }emo se kao i ti boriti samo ZA KRISTA I NJEGOVO KRALJEVSTVO u du{ama. To je na{ Zavjet tebi u desetgodi{njici tvoga po~ivanja u krilu Vje~noga Oca.

252 MIRA PREISLER Na{ dobri brat Ivan Usporite korake! U{utkajte misli, koje ste glasno razasuli idu}i ulicama u `urbi za dnevnim poslovima! U{utkajte misli... Ovim je pra{nim ulicama na{ega dragog grada hodao apostol. Prolazio je mirno, uronjen u misterij Ljubavi. On, na{ dobri brat Ivan! Apostol [UTNJE, Apostol SAMOZATAJE, Apostol DOBRIH DJELA.

Prolazio je glavnim ulicama, bu~nim, punim prolaznika, {to grozni~avo traè svr{etak svakoga dana, {to rastjeruju misli i èlje i ostaju prazni i umorni traè}i smirenje. Kraj njih je pro{ao na{ dobri brat Ivan, Apostol na{ih dana. Njegove su se misli skupile u svjetlu Gospodnjem. I kad je iz daleka nazrio prebivali{te Njegovo, Nasred bi ulice pobo`no skinuo {e{ir, U dèpu je nosio Gospina zrna i molio, Uvijek je molio - On, apostol!

Tu je u~io, radio, i molio. Ostavio nam je kao ba{tinu svoja tra`enja - vje~na u Gospodinu, Ljepotu svojih misli u krilu Djevice, svoj `ivot neprestane `rtve, kao ogledalo ~ovjeka, koji u slici Besmrtnog prolazi putem dostojan otkupljenja. To je bio na{ brat Ivan.

Usporite korake, otvorite srca - Kroz na{e ulice prolazi on - jo{ uvijek, u Gospodinu vje~an! Zagreb, 4. XI. 1964.

253 VIKTORIJA [VIGIR Merz Bo`ji i ni~ji! Po zvanju prosvjetni djelatnik, V. [vigir bila je aktivno uklju~ena u rad katoli~kih organizacija. Ivana Merza dobro je poznavala i s njim sura|ivala. Prigodom hodo~a{}a djevojaka-orlica u Rim 1926. g., na kojem sam sudjelovala, Merz nas je pratio. U Firenzi su nam dvije djevojke zakasnile, vlak je krenuo, a Merz je povukao ko~nicu. Imao je velikih neugodnosti zbog toga. Ali je u na{im o~ima veoma odsko~io i izazvao divljenje. Velika je bila njegova ljubav prema ~ovjeku. U~initi uslugu ili se gotovo rastrgati da netko dobije namje{tenje, bila je njegova izrazita vrlina. Merz je uvijek moderan. Svi su govorili: Merz je svetac, a bio je tako naravan, pri- stupa~an i otvoren. Kad je umro imala sam osje}aj: ne ne{to stra{no, nego ne{to se veliko dogodilo. Imali smo osje}aj da je on za ne{to umro. Kada su se neke djevojke raspitivale da li je Merz za `enidbu, jedna starija, koja ga je dobro poznavala rekla je: "Merz je Bo`ji i ni~ji". Tako je i bilo.

MIRA MAJETI] An|eoski ~ist Merz je bio ku}ni prijatelj obitelji Majeti}. U~iteljica Mira s njime je sura|ivala u apostolatu me|u mladima. Merz je bio veoma drag da ga se moralo voljeti. An|eoski ~ist. Ni{ta se lo{ega o njemu nije moglo pomisliti, a kamoli re}i. Bio je odu{evljen Lurdom. Jednom je za na{u priredbu kroz grad preko Zri- njevca na rukama donio veliki kip Gospe Lurdske ne obaziru}i se na ljude. Jedan doktor pa ovako! Tu mi se on u svojoj poniznosti najvi{e svidio. Omo- gu}io mi je da sam mogla putovati na hodo~a{}e u Lurd. Dokumente, kojih nisam imala, posljednjeg dana mi je pribavio. Kad sam ga po`alila {to je cijeli dan zbog mene izgubio, re~e mi: "Zar ne znate da sam ja taj dan dobio a ne izgubio. Dani, u kojima ne u~inimo ni{ta za bli`njega to su izgubljeni dani!"

254 POGOVOR

Kao {to je re~eno u predgovoru, u ovoj smo knjizi prikazali samo jedan dio duhovnog lika Ivana Merza. Ova knjiga nije njegova biografija, niti potpuni prikaz njegove duhovnosti, niti cjelo- vito izdanje njegova dnevnik. Na temelju tekstova skupljenih iz raznih njegovih spisa nastojali smo prikazati njegov stav prema ljudskoj ljubavi, simpatiji, braku, ~isto}i, i to polaze}i najprije od njegova osobnog iskustva koje nam je zapisao u svome dnevniku. Potom smo u drugom dijelu prikazali kako je svoju te`nju za ljubavlju i svoje srce, vo|en Milo{}u, postupno usmjerio prema Boànskoj ljubavi u osobi Isusa Krista kojemu je potom posvetio cijeli svoj ìvot. Bilo bi veoma pogre{no kad bi si na temelju samo ovdje objavljenih tekstova ~itatelj stvarao sliku o Sluzi Bo`jemu. Cjeloviti Merz je ~ovjek {irokih vidika i nadasve apostolske angaìranosti u {irenju Bo`jega Kraljevstva u du{ama. Njegova ljubav prema Kristu na{la je konkretan izraz na raznim podru~jima kr{}anskog apostolata. Bio je to najprije njegov zauzeti rad u katoli~kom odgoju mladeì kroz katoli~ke organizacije. Zatim je tu bio posebno vaàn njegov liturgijski apostolat po ~emu je poznat kao jedan od glavnih pokreta~a liturgijske obnove u Hrvatskoj. Nadasve se isticala njegova ljubav prema Papi i Crkvi koju je ustrajno {irio oko sebe, a koja je napose do{la do izraàja u njegovu nastojanju oko uvo|enja papinske Ka- toli~ke Akcije u Hrvatsku.

255 O Ivanu Merzu napisani su brojni ~lanci, studije, biografije i dvije doktorske disertacije. Cjelo- vit popis knjiga koje su o njemu objavljene donosimo na kraju knjige. îtatelje koji èle upoznati Ivanovu duhov- nost, upu}ujemo na tri knjige koje nam donose izbor njegovih najljep{ih misli. To su "Put k suncu", "Plamen za visinama" i "Misli" u kojima }e se mo}i upoznati sve bogatstvo Ivanove du{e u svim njezinim vidovima. A o njegovoj mnogostrukoj apo- stolskoj djelatnosti ~itatelji }e na}i brojne podatke u njegovim biografijama i drugim studijama koje su o Merzu objavljene. Ve} i kroz ovu knjigu, a napose kroz ostale pu- blikacije o Merzu, svatko se moè uvjeriti o istinitosti i aktualnosti izjave koju je izrekao Kardinal Franjo Kuhari} u dokumentarnom filmu o Ivanu Merzu {to ga je Hrvatska televizija snimila i pri- kazala 14. svibnja 2000. Kardinal me|u ostalim veli: "Ivan Merz je poruka Bo`ja na{em vremenu." Na svima nama je da se potrudimo tu Bo`ju poruku poslu{ati. Boìdar Nagy, D.I.

256 BIBLIOGRAFIJA Knjige tekstova Ivana Merza

Ivan Merz: Put k suncu. Odabrani spisi. - Zagreb, Postulatura Ivana Merza, 1978., 179 str. Ivan Merz: Put k suncu. Odabrani tekstovi Ivana Merza. Priredio i komentirao o. Bo`idar Nagy. - Zagreb, FTI i Postulatura, 1993. - Drugo nadopunjeno izdanje, 232 str. Ivan Merz: L'influence de la liturgie sur les ecrivains francais. (Utjecaj liturgije na francuske pisce). Doktorska disertacija Ivana Merza obranjena 1923. Zagreb, Postulatura i Filozofski fakultet Zagreba~kog sveu~ili{ta, 1996., 303 str. Ivan Merz: Plamen za visinama. Najljep{e misli Ivana Merza. Zagreb, FTI, 1999., 128 str. Ivan Merz: Misli. Zagreb, Postulatura I.Merza, 2001. Bibliografija svih ~lanaka i studija Ivana Merza nalazi se u knjizi "Put k Suncu", drugo izdanje, 1993. ******* Biografije, knjige i ve}e studije o Ivanu Merzu

Dr. Dragutin Kniewald: Ivan Merz - ìvot i djelovanje. Zagreb, 1932., 272 str. Bo`ji ~ovjek Hrvatske - Dr.Ivan Merz. Zbirka eseja i ~lanaka. Zagreb, 1938., 71 str. Josip Vrbanek, DI: Vitez Kristov Ivan Merz, Zagreb, 1943., 254 str. Boìdar Nagy, DI: Borac s bijelih planina - Ivan Merz. Zagreb, Filozofsko-teolo{ki institut, 1971., 372 str. Boìdar Nagy, DI: Prijatelj mladih - Ivan Merz, Zagreb 1974., 132 str. Dr. Marin [karica: Ivan Merz - iniziatore del movimento liturgico in Croazia (Ivan Merz, za~etnik liturgijskog pokreta u Hrvatskoj), Rim 1975., 511 str.; doktorska disertacija na talijanskom jeziku (u rukopisu). Objavljen izvadak.

257 Boìdar Nagy, DI: Ivan Merz - uomo di fede ed educatore alla fede (Ivan Merz - ~ovjek vjere i odgojitelj za vjeru), Rim 1977., 354 str.; doktorska disertacija na talijanskom jeziku (u rukopisu). Objavljen izvadak. Pojava i zna~enje dr. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj. Zbornik radova sa Simpozija, odrànog 1978.g. prigodom 50. obljetnice smrti Ivana Merza. Zagreb, 1979., 130 str. Boìdar Nagy, DI: Tko je Ivan Merz? Kratak prikaz ìvota i djelovanja Ivana Merza. Zagreb. Postulatura, 1980., 88 str. Dr. Dragutin Kniewald: Sluga Bo`ji dr. Ivan Merz (drugo izdanje), Zagreb, UPT, 1988., 318 str. Du{an @anko: Svjetlo na gori - Dr. Ivan Merz. Zagreb, Postulatura, 1990., 75 str. Dr. Kniewald Karoly: A lelek tuzharcosa - Dr. Ivan Merz elete. Szalesi Muvek 1940., 193 str. Prijevod biografije Ivana Merza na ma|arskom jeziku. Boìdar Nagy: Ivan Merz, istaknuti laik u svjedo~enju Evan|elja. - Zagreb, Postulatura, 1. izdanje 1995., 2. izdanje 1996., 56 str. Simpozij o Ivanu Merzu 1996. g. - Radovi objavljeni u ~asopisu "Obnovljeni ìvot", br. 3/4 1997. Fabijan Veraja: Ivan Merz, pioniere dell' Azione Cattolica in Croazia. Positio super vita virtutibus et fama sacntitatis. (Ivan Merz pionir Katoli~ke akcije u Hrvatskoj. Pozicija o ìvotu, krepostima i glasu svetosti.) Roma, Libreria Editrice Vaticana, 1998., 1104 str. Bibliografija brojnih ~lanaka, eseja i manjih studija o Ivanu Merzu nalazi se u Ivanovim biografijama od dr. D. Kniewalda. ******* âsopisi o Ivanu Merzu

Glasilo Postulature - Ivan Merz. ^asopis za promicanje poznavanja i {tovanja Ivana Merza. Izlazi u Zagrebu od 1973.g. Rycerz krzyza bialego - Vitez bijeloga kri`a. List I.Merza na poljskom jeziku. Izdaje ga i ure|uje Jozef Staszkowian, Gromadka, Poljska. Izlazi od 1993.g.

258 SADR@AJ

Predgovor ...... 5 Dr. Ivan Merz – biografski podaci ...... 14 Tu`na sje}anja na prvu ljubav ...... 17 Borba za ~isto}u u nemoralnom okruènju . . 35 [to je ljubav? ...... 45 Zagonetnost ènske du{e ...... 71 @ivot je lijepa i velika tajna ...... 82 Sebe jo{ ne poznam ...... 90 Boj svjetla i mraka ...... 99 Daleko sam od savr{enosti ...... 109 Kroz bol ~ovjek sve vidi druga~ije ...... 116 Ho}u prodrijeti u misterij ìvota ...... 135 Zapo~eti novi preporo|eni ìvot ...... 144 Kult ljepote i ljubavi vodi u katastrofe .....159 U meni je plamen za beskrajnim visinama . . 170 Cijeli moj ìvot kre}e se oko Krista Gospodina ...... 183 O ljubavi i ~isto}i u zreloj dobi ...... 191 Merz o sebi i drugi o njemu ...... 192 Tiiona...... 197 Prema Boànskoj ljubavi ...... 204 Nove spoznaje kroz duhovne vje`be ...... 204 Rast u svetosti ...... 209 Kristova ljubav u Euharistiji ...... 214 Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj ìvot! . . 223 Duhovnik o. J. Vrbanek o Merzu ...... 231 @ene o Merzu ...... 246 Pogovor ...... 255 Bibliografija ...... 257

259 RADOST I NADA ovaj niz knjiga nudi ~itatelju mogu}nost dubljeg molitvenog i meditativnog `ivota 1. Dietrich von Hildebrand 18. Mirko Nikoli} ENCIKLIKA HUMANAE MOLITI - ALI KAKO? VITAE 19. Anthony de Mello 2. S. Ignacio de Loyola POZIV NA LJUBAV DUHOVNE VJE@BE 3. Vatroslav Halambek 20. Nikola Stankovi} KAPI ZA SRCE ZRNO VJERE 4. Karl Rahner 21. Nikola Stankovi} MOLITVE @IVOTA KLICA NADE 5. Stjepan Harja~ 22. Nikola Stankovi} SRCE - DAR KLAS LJUBAVI 6. Stjepan Harja~ 23. Mirko Nikoli} @IVOT IZ SRCA LJEPOTA SUSRETA 7. Anthony de Mello 24. Pierre Teilhard de Chardin PUT K BOGU HVALOSPJEV SVEMIRA 8. Ivan Cindori KAMO IDE TVOJ @IVOT? 25. Mirko Nikoli} RADOST SUSRETA 9. Ignacio Echaniz RAZGOVORI SA 26. Ivan Merz SVECEM PLAMEN ZA VISINAMA 10. Anthony de Mello 27. Anthony de Mello PJEV PTICE, Zagreb DIRNUT BOGOM 11. Anthony de Mello 28. Mirko Nikoli} MOLITVA @ABE (I. dio) SNAGA SUSRETA 12. Anthony de Mello 29. Dan Siluan MINUTA MUDROSTI BOG IZA RE[ETAKA 13. Anthony de Mello 30. Nikola Stankovi} IZVORI MISLI ZA DOBRO JUTRO 14. Anthony de Mello MOLITVA @ABE (II. dio) 31. Carlos G. Valles @IVJETI ZAJEDNO 15. Mihaly Szentmartoni U POTRAZI ZA 32. Niko Bili} PUNINOM VJERUJ I @IVI 16. Slavko Pavin 33. Mirko Nikoli} TI UZA ME MILOST SUSRETA 17. Ivan Cindori 34. Ivan Merz DO\I I VIDI! LJUBAV I ^ISTO]A

Ove i ostale knjige FTI-a mogu se naru~iti na adresi: STJEPAN DILBER, HR-10001 Zagreb, pp. 699, Palmoti}eva 31 (Tel./fax: 01/4803-011)

260 IVAN MERZ ro|en je u Banjoj Luci 16. XII. 1896. g. gdje zavr{ava gimnaziju. Nakon mature, 1914. g., poha|a kroz tri mjeseca vojnu akademiju, a potom 1915.g. zapo~inje studij u Be~u. Prvi svjetski rat prekida mu studij. Poslan je na talijanski front gdje ostaje od 1916. do 1918.g. Nakon rata nastavlja studij knjièvnosti u Be~u i potom u Parizu. 1922. g., dolazi u Zagreb gdje slu`buje kao profesor francuskog jezikana Nadbiskupskoj klasi~noj gimnaziji. Doktorirao je na Filozofskom fakulte- tu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Sve svoje slobodno vrijeme rije~ju i perom posve}uje odgoju mladeì u katoli~kim organizacijama. Umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928. g. u 32. godini ìvota na glasu svetosti. Postupak za njegovo progla{enje blaènim i svetim odvija se u Vatikanu. *** Knjiga "LJUBAV I ÎSTO]A" nije biografija Ivana Merza, ni cjelovit prikaz njegova ìvota i djelovanja, niti opis njegove duhovnosti. Nije tako|er ni potpuno izdanje njegova dnevnika. Sam naslov knjige sugerira odgovor. U ovoj je knjizi prema njegovim spisima prikazan samo jedan vid njegove psiholo{ke i duhovne fiziono- mije: doìvljaj ljudske ljubavi, njegovi stavovi prema djevojci i èni, njegova razmi{ljanja o tjelesnom vidu ljudske ljubavi - spolnosti, njegove nutarnje borbe koje je u sebi proìvljavao u svome nastojanju oko moralne ~isto}e. Na kraju se prikazuje izgra|ivanje njegove osobnosti do potpunog predanja jednoj ve}oj, univerzalnoj, vje~noj ljubavi koju je na{ao u osobi Isusa Krista. Za upoznavanje cjelovitosti sveta~kog lika Ivana Merza, napose njegov apostolat u Katoli~koj akciji, treba konzultirati njegove biografije i ostale studije o njemu.

ISBN 953-6257-89-0