Povijest Bosne Od Najstarijih Vremena Do Propasti Kraljevstva

vti

i^^^

^tt^ X. >

~^',:%f:k

;->--.-'?fv,.' >-mZ:A

6#**f?!S'^^ ^W- 't^'. ^-'

POVIJESUBOSNE OD

' NAJSTARIJIH VREMENA DO PROPASTI KRALJEVSTVA.

SASTAVIO D« M^LAN PRELOG.

SARAJEVO

NAKLADA J. STUDNIKE I DRUGA. NAKLADOM KNJIŽARE

j. STUDNIKE 1 DRUGA U SARAJEVU

IZAŠLO JE:

Bosna i Hercegovina u rimsko doba od dra. Patscha K 1.50.

Kraljevski grad Jajce. Povijest i znamenitosti od dra. ire Truhelke, vez. K 3"50.

Naši gradovi. Opis najljepših sredovjenih gradova

Bosne i Hercegovine od dra. Cire Truhelke, vez. K 5—. Geschichtliche Grundlage der bosnischen Agrar-

frage von Dr. iro Truheika, K 1*20. •

Pregledna karta Bosne i Hercegovine od A. Stud- nike K —'40.

Najnoviji plan Sarajeva od A. Studnike, K —60; SADRŽAJ.

• Strana

I. Bosna i Hercegovina u predistorijsko i rimsko doba 1—7

II. Bosna i Hercegovina od seobe južnih Slavena do Kulina bana (1180.) 7—13

III. Bosna za Kulina bana i njegovih nasljednika do Stjepana Kotromania (1322.) 13 (A. Kulin ban 1180—1204. B. Matej Ninoslav (1204.? 1232-1250.) C. Bosna od smrti M. Ninoslava do prve pojave Kotromana. D. Ban

Pavao i Mladen Šubi, gospodari Bosne (1291. do 1322.) 13-28

IV. Stjepan Kotromani (1314? 1322—1353). . . 28

V. Stjepan Tvrtko I., ban i kralj (1354—1391.)

(A. Tvrtko se bori s kraljem Ljudevitom i bosanskom vlastelom. B. Tvrtko širi granice svoje

države i okruni se kraljevskom krunom (1377). C. Stjepan Tvrtko prema pokretu u Dalmaciji

i Hrvatskoj (1385-1391) 28-40 VI. Stjepan Dabiša (1391-1395). Jelena „Gruba" (1395-1398.) 40-44

YII. Doba protukraljeva i prijestolnih borba u Bosni. Nekoji bosanski velikaši vladaju u svojim oblastima samostalno. (A. Stjepan Ostoja (1398

do 1404). B. Stjepan Ostoja i Dubrovnik (1399).

C. Stjepan Ostoja i Hrvoje Vuki prema Si-

gismundu i Ladislavu Napuljskom. D. Stjepan

Ostoja i Dubrovnik. Pad Ostojin (1404). E. Tvrtko II. Tvrtkovi (1404-1408). Borbe sa Sigismundom. F. Stjepan Ostoja po drugi puta kralj (1408-1418). G. Pad Hrvoja (1413). H. Nutarnje smutnje u Bosni. Osmanlije napreduju. Stjepan Ostoji (1419—1421.) 44-60 Vm. Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovi (1421 — 1443.) .60-64 IX. Stjepan Toma (1444—1461). A. Stjepan Toma prema Ugarskoj. B. Stjepan Toma prema srp-

skomu despotu i her6egu..Vykiu. C. Stjepan

Toma i Turci. Stjepan TomaŠevi zavlada srpskom despotovinom 64—71 X. Stjepan Tomaševi (1461 — 1463). Pad bosan-

skoga kraljevstva (1463.) . .71—76 XI. Matija Korvin osvaja dio Bosne. Pad Herce- govine (1482.) 76—77 Rodoslovlje Kotromania 78

Literatura , . 79

BOSNA I HERCEGOVINA

U PREDISTORIJSKO I RIMSKO DOBA.

Bosna i Hercegovina dolaze dosta kasno u dodir s antiknim kulturnim narodima. Uzroke ovoj pojavi valja tražiti u geografskom smještaju ovih zemalja. Od grkoga juga bile su ove zemlje odi- jeljene prostranim gorskim krajevima; od Jadrans- kog mora dijeli ih dugi pojas Dinarskih planina s malo zgodnih prijelaza. Na sjever ih otvaraju doduše rijeke, ali baš ovi sjeverni krajevi došli su kasno u sferu mediteranske kulture. Na jugu je samo jedan ulaz povoljan za promet s udaljenim krajevima, a to je donja Neretva kod Metkovia.

Tu i nalazimo od IV. stoljea pr. I. naseljene Grke u faktorijama, koji su domaem stanovništu do-

našali proizvode grke metalne, glinene i staklene industrije, a odnašali odavle sirovine u Sredo- zemno more. Narod, koji su ovdje Grci našli, ne bijaše jedinstven. Kao što itava trupina Balkanskog

poluostrva, tako je i sjeverozapadni njegov dio bio zauzet cd Iraana. Iza toga slijedi sa sjevera sukcesivna doseoba Ilira, koji su starije žitelje dijelom protjerali, dijelom ih uinili podanicima, a dijelom ih ostavili netaknute u manjim otocima*). Napokon od prve polovine IV. stoljea dolazi

*) Duž srednje i donje Neretve obitavali su ilirski Ardijejci kao plemii, koje je moralo uzdržavati trako seljako puanstvo (Sravni C. Patsch: Bosnien und Herce- govina in romischer Zeit. Sarajevo 1911.) 2

ovamo trei narod : Kelti, koji su samo djelomino pokorili Ilire. Za predrimsko kulturno stanje ovih zemalja gotovo su nam jedino vrelo predistorijski spome-

nici nebrojenog niza stoljea od tzv. m 1 a g j e g a kamenoga doba (neolitskog) do u doba rimskoga gospodstva. Veoma je znamenita ostav- ština neolitskog doba u Bosni. Osim takovih na- lazišta, gdje se naišlo na predmei^ iz kamenog i metalnog doba zajedno, imade Bosna istih neo- litskih naselja. Najznamenitije ovakovo isto neo-

litsko nalazište jest B u t m i r, a osim njega još

Donji Klakar i Novi Šeher. Osobito je vrijedno istaknuti urešene glinene posude i plas- tike figure butmirskog nalazišta. Nekoje butmirske posude pokazuju inae upravo nedosegnuti stepen neolitske keramike ljepotom svojih spiralnih nakita. Ni u jednom neolitskom nalazištu nije se našla tolika množina glinenih statueta, koliko u Butmiru.

Sve ove statuete su ženske ili gole ili u dugim halji- nama, a možemo ih smatrati idolima. Od naselja,

gdje su nagjeni spomenici i kamene i metalne kul-

ture zajedno valja istai D e b e 1 o b r d o tik uz zapadni i"ub Sarajeva. Naselje na Debelom brdu osnovano je u neolitsko doba, a imade spomenika svih predistorijskih perioda do u rimsko doba.

Svoj dugi život imade da zahvali kao i brojna grupa ostalih slinih nasutih gradina (utvrda) po Bosni

i Hercegovini dobro zaštienom položaju (ovakovih utvrgjenih predistorijskih naselja imade po Bosni gotovo pola tisue). Bronano doba u Bosni je slabije zastu- pano od mlagjeg kamenog doba, akoprem baš

Bosna nije siromašna nalazima i iz istog bron- anog doba. No mnogo je vei broj spomenika iz starijegaželjeznogadoba. Iz toga doba

natkriljuje sva ostala nalazišta G 1 a s i n a c. Ovdje je sauvano na tisue tumula (grobova), koji najveim dijelom potiu iz doba, koje zovemo „Hall- stattskom periodom" (bronano-željezno doba). "Željezo se upotrebljava za oružje i orugje, maeve, noževe, sjekire, a gotovo sav tjelesni nakit, oružje za obranu, metalno posugje pravi se iz mjedi. Iz mlagjega željeznoga doba ili tzv. Late ns koga doba najznatnija su nala- zišta kod Sanskoga mosta, Jezerinau zapadnoj Bosni, zatim Donja Dolina kod Gradiške na glasu sa svojih sojenica (kolibe na drvenim skelama, smještene na sohama, zabijenima u dno vode). Od naroda, koje smo spominjali kao najstarije

stanovnike Bosne i Hercegovine, Iliri su u predaji najjae istaknuti elemenat. Oni su ratoboran narod, koji ljubi slobodu; na obalama valjan, plijena željan pomorac, kasnije u rimskoj vojsci izvrstan vojniki materijal. Slaba mu je strana gragjanski razvitak. Zemlja njihova raspa- dala se u mnoge male oblasti, koje su se vazda megjusobno bori'e. Politiku rascjepkanost pomagala

je i priroda zemja. Samo na jugu nailazimo na vee državne tvorbe kao kraljevstvo AgronaiTeute iz plemena Ardijejaca. Po imenu poznajemo još

slijedea ilirska plemena u današnjoj Bosni i Her- cegovini: Desitijate (Glasinac), Daorse (istono od donje Neretve. Daorsi su kovali novac prema grkoj

mjeri s grkim napisom i kipom Hermesa), keltsko- ilirske Japode (zapad. Bosna) etc. Mnoga su ilirska plemena stajala u živom saobraaju s grkim trgov-

cima i kolonistima na obali Adrije. Megjutim

odnošaji Grka i Ilira nijesu bili uvijek mirne naravi. Blagostanje grkih kolonista, koji su zaposjeli najbogatije dalmatinske otoke, a odavle uhvatili korijena i na kopnu (u IV. stoljeu pr. I. cvate ve kod današnjeg Metkovia emporij Narona), mamilo je ona plemena, koja su se bavila pomorstvom na gusarenje, koje je bilo po ilirskom obiajnom pravu dozvoljeno. Kad su ti gusari zaprijetili za

Agrona i Teute egzistenciji tih kolonija, obratiše se Grci Rimljanima za pomo. God. 22Q. pr. I. osvanule su po prviput rimske lagje u dalmatinskim vodama i od tog doba spadao je Ilirik ir sferu rimskih interesa. Odsele su Rimljani poeše vodili omanje ratove osobito s plemenom

Dalmata, koje je kasnije dalo ime itavoj provinciji ;. ali velikih vojenih preduzea nije bilo u doba propadanja rimske republike. Pae ni Julije Cezar kao upravitelj Ilirika ratujui u Galiji, nije dospio na Balkansko poluostrvo. Zato megjutim nije manj- kalo privatne inicijative. Rimski trgovci zamijenili su na obali Adrije grke trgovce, a odavle su opet isti trgovci prodirali i preko osigurane linije pri- pravljajui asimilaciju i konano pripojenje. Do- kazuje nam to jedan kameni rimski spomenik iz nutrinje zemlje iz god. 36. pr. I. Istom prvi rimski car Oktavijan osvanuo je osobno u ovim krajevima i inilo se od tog doba, da je ova pokrajina bila pokorena. Godine 6. poslije Isusa megjutim plane uslijed raspisa novih poreza i uvedenog novaenja silan ustanak, koji je sjedinio sva ilirska plemena u Bosni pae i ona preko Save i Dunava. Snaga ustaša cijenila se na 200.000 pje-

šaka i Q000 konjanika. Duša ustanku u Bosni bijaše jedan plemi po imenu Bato (od plemena Desi- tijata?). Uz teške napore uspjelo je istom nakon etiri godine kasnijem caru Tiberiju svladati ustanak, a iza toga pripala je još vojsci zadaa sistematske pacifikacije u nutrinji zemlje.

Današnju Bosnu i Hercegovinu do crte Banja- luka—Zvornik, zapadnu Srbiju, Sandžak Novi Pa- zar, Crnu Goru i Dalmaciju sjediniše Rimljani u jednu provinciju Dalmaciju. Bo- sanska Posavina pripadala je Panoniji. Sjedište vrhovnih provincijalnih oblasti bijaše u Saloni; ovdje se nalazio i provincijalni sabor, kamo su i bosanski gradovi kao n. pr. Bistua (Zenica) slali svoje odaslanike. Vrhovno sudbeno mjesto nije bilo ovako centralizirano. Tri su sudbena kotara postojala: Skardona, Salona i Narona. itava provincija dijelila se na veliki broj seoskih i gradskih kotara, iji su magistrati bili upravno i sudbeno autonomni unutar svojih kadkada veoma prostranih podruja. U poetku prevladavale su t. zv. seoske opine. Na elu seoskih opina stajali su praepositi (uzeti iz dotinog plemena), a njima uz bok stajalo je vijee od domaih plemia (principes). Po malo pretvarahu se seoske opine u gradske opine. Glavna do sada poznata municipija bijahu slijedea: Bistua (Zenica), Delminium (2upanjac), Domavia (Gradina kod Srebrenice), Pelva (Šarii kod Jajca) itd. Vrijedno je ovdje spomenuti i ot- krie jednog rimskog kaštela : Mogorjelo — neposredno na Neretvi i željeznikoj pruzi Mo- star—Metkovi. Mnoga imena, ako i znamo za ruševine, nijesu nam još poznata. Život u rimskim gradovima Bosne ilustriraju nam brojni ostaci rimske kulture. Tako n. pr. m o- z a i c i (Ilidže i Stolac. Tehnika izvedba stolakih mozaika upravo je krasna), razne posude, aše, bronce iz grobova, statuete. Nekropole (oko Bi- haa) pune su grobnih spomenika, koji su u ope važan dokumenat. Po njima znademo, tko je bio nosioc tadanje kulture. Nije naime svatko, koji je u Bosni živio ili na grobu imao postavljen spomenik s latinskim natpisom, bio ujedno rimski gragjanin ili pae Rim- ljanin. Rimljanina iz matere zemlje, koji bi ovdje u Bosni bio pokopan, ne možemo u ope dokazati. U zemlji je bilo kolonizovano mnogo istonjaka. Kod Neretve imademo itav lanac vjerskih ognjišta, u kojima se podržavao kult istonjakih božan- stava. U jednom ovakovom svetištu (Konjic !) našla se ploa, iskiena relijefima, koja je služila u Mitreju kao žrtveniki kip. Ovo je jedan od najznamenitijih dokumenata o tajnoj religiji boga Mitre. U srebrnim rudnicima Domavije postojala je grka kolonija, koja je sauvala grki jezik. Megjutim makar je bilo stranaca u zemlji u gradovima i selima, oni su prema domaim žiteljima -bili u znatnoj manjini. Blagostanje žiteljstva dizalo je prirodno bo-

gatstvo zemlje. Vadilo se srebro, zlato, olovo i željezo. Najvažniji rudarski gradovi bijahu Briševo

kod Starog Majdana, a nada sve D o m a v i a kod Srebrenice. Za pacifikaciju zemlje kao što kasnije za promet i trgovinu bijahu znamenite ceste. Ve August poeo je graditi ceste, a glavne pruge bijahu go- tove za careva Tiberija i Klaudija. Broj kilometara i gustoa cesta rimskih upravo imponira, ali gra- dnja i uzdržavanje cesta osobito u Krasu nije osobita, pae veoma slaba. Ceste su bogato opremljene stupovima, na kojima imade spomen na svakoga cara, koji je bio u provinciji priznat i to na koncu svake milje (miljaši — miljokazi). Od cesta važna je ona, koja je spajala centar Salonu u pravcu da- našnjeg Glamoa i Banjaluke sa Siskom (Siscia), glavnog grada druge Panonije, a druga je spajala

Salonu s današnjim Sarajevom i Domavijom na Drini, pa Marsonijom (Brodom) na Savi, a odavle je tekla u Smirnij (Mitrovica), te Aquincum (Bu- dim), glavno mjesto Panonije uope. Dok su druge provincije uslijed varvarskih provala bile ve u 111. stoljeu opustošene i napuštene ili dobile novo stanovništvo, vladao je u Bosni do konca IV. stoljea mir. Megju ostalim osiguran je provinciji

Dalmaciji mir i time, što je rimska vlada u doba nesigurnih odnošaja na Dunavu duž Save podigla kordon od postaja za brodove kao i vojnike straže oito, da zaštiti Jadransku obalu i Italiju. Iza pada zapadnoga rimskoga carstva (476. p. I.), koncem V. i u prvim decenijima VI. stoljea pripadala je Bosna i Hercegovina više od 40 godina istono-gotskoj državi. U okolini Sarajeva nagjen je kamen s monogramom kralja Teoderika. Gospodstvu Istonih Gota u Dalmaciji uini kraj vizantijski car Justinijan (537. p. I.), a od ovog vremena gospoduje B. i H. Vizant do VII. stoljeCa. II.

BOSNA I HERCEGOVINA OD SEOBE JUŽNIH SLAVENA DO KULINA BANA (1180.)

Vizantijskom gospodstvu na Balkanskom po- luostru zaprijetiše doskora Avari, a s njima u zajednici i Slaveni. Za cara Tiberija II., zatim Mauri- cija pod konac VI. i poetkom VII. stoljea avarsko slavenske provale na Balkan bivaju sve eše. Cva- tua neko provincija Dalmacija za tih provala gotovo je opustila. Napokon u prvoj poli VII. vijeka nastaniše se na Balkanskom poluostrvu stalno brojna veoma srodna slavenska plemena.

Zapad i sredinu poluotoka zauzeše po svoj prilici iza žestoke borbe s Avarima hrvatska i srpska plemena. Ova plemena živjela su u prvo doba plemenskim razdrobljenim životom u župama, koje se tek malo po malo pod uticajem rimsko r- vizantijskoga života, pa fra- nakoga spajaju u vee ili manje oblasti ili plemenske države. Dvije megju njima, najzapadnija i najistonija, zadržaše narodna imena: hrvatsko i srpsko, a ostale dobiše ili plemenska ili topogra- fijska imena. Jedna ovakova oblast bijaše oko doline gornje Bosne, prozvana Bosna. Po prvi put javlja se ime ove oblasti u 10. stoljeu koT cara Konstantina Porfirogoneta kao B o s o n a, a u drugim kasnijim spomenicima kao Bosonium, Bossena, Bosthna, Bissena, Bosna. Pošto je ime oblasti identino s imenom jedne od glavnih rijeka Bosne, to se ovo ve odavna izvodilo od imena te rijeke. Nije poznato, od kada postoji ovo ime rijeke. U obliku Bassante ili Basanius, imalo je da postoji, kako se openito uzima, ve u vrijeme rimskoga gospodstva. Dokazano to nije. Ovo se naime ime izvodi od rimske postaje Ad Bassante, za koju se misli, da se nalazila na ušu Bosne. Novi naseljenici preudesiše staro ime rijeke prema svome izgovoru, te prozvaše rijeku i porjeje Bosnom, a sebe Bošnjanima. Neki bi opet htjeli da je praznaenje rijei Bosna s o 1 n a zemlja. O povijesti ove oblasti poevši od naselja slavenskih, pa do 10. stoljea ne znamo ništa sigurno. Polovinom 10. stoljea javlja o njoj prve vijesti car Konstantin Porfirogenet. Iz njegovih vijesti razabire se, da oblast Bosna nije zaseban teritorij s vlada- ocem na elu. Dok su se u susjedstvu stvarale plemenske države hrvatska i srpska, ovaj je kraj živio na svoj prvotni slavenski patrijarhalni nain. Kako se baš sada Raša (Srbija) pod knezom asla- vom poela dizati i oporavljati od teških udaraca, što joj je zadao bugarski car Simeon Veliki, pri- družio je aslav i ovu oblast svojoj državi. Prvotno je ova oblast obuhvatala samo gornji tok rijeke Bosne; na zapadu se hvata podruja oko gornjeg Vrbasa, na sjever možda do vrandukog klanca, a na istok do Drine. Duboko usjeena dolina Dnne stalna je granica izmegju Bosne i Srbije. Ovo je matica potonje bosanske banovine. Odavle se ona

širi na štetu hrvatskih i srpskih oblasti u XII., XIII. i XIV. stoljeu. U toj oblasti spominje Porfirogenet i gradove Katera, Desnek, a izvan te oblasti Sa- lenes. Ne može se pouzdano odrediti položaj tih gradova. Katera mogao bi biti Gradac — Koto- rac u Sarajevskom polju, Desnek Teševo (u okolici, gdje se kasnije spominju Bobovac i Sutiska), a Sa- lenes su kasnije Soli (ad Salinas — Tuzla) u pre- djelu Spree, koje su dale ime posebnoj bosanskoj oblasti Solima. Povijest Bosne prije polovine X. vijeka ne rasvijetljuje nam direktno nijedan izvor. Vrlo je megjutim vjerojatno, da je Tomislav, hrvatski kralj,

koji je iz današnje sjeverozapadne Dalmacije i

jugozapadne Hrvatske zavladao i zemljom izmegju

Save i Drave tzv. Posavskom Hrvatskom, zavladao

i Bosnom. Tomislav je bio moni protivnik Simeu- nov, pa je jedini na Balkanu ne samo obranio svoju

državu od njega nego i svladao njegovu vojsku. No ve nasljednici Tomislavljevi radi unutar- njih borba izgubiše mnogo od svojih posjeda. Hr- vatska oslabi, a Raša se poe dizati za aslava. Tokom druge polovine X. vijeka otela se Bosna ispod vlasti Srbije raspadom aslavljeve dr- žave, ali doskora iza toga pade pod Vizant za Va- silija 11. (1018. — 1019.) zajedno s ostalim balkanskim državama. Iza smrti Vasilijeve Bosna se opet oslobodi vrhovne vlasti Vizanta, pa ako smijemo

vjerovati popu Dukljaninu, ona je samostalna i ne odvisna banovina, koja se otima dukljanskim vlada-

rima StjepanuVojslavu i MihajluVojisavljeviu, koji sa Zete teže da prikupe zemlje aslavljeve u jednu državu. Pod konac XI. vijeka za sina Mihajlova Bodina postade ipak Bosna sastavnim dijelom duk-

Ijanske kraljevine i ostade sve do Bodinove smrti u njegovim rukama. Prije toga ve zavladali su

dukljanski vladari Zahumljem i Travunjom. Iz ovih oblasti razvila se kasnija Hercegovina. Zahumlje (Hlm^ Hum, Humska zemlja, Zahlmije lat. Chelma- nia ili terra de Chelmo) prostirala se na obali od Dubrovnika na sjever sve do Neretve

pa i u donjoj dolini Neretve. Glavno mjesto Bla- gaj (Bona) ove oblasti ležalo je 10. km. na jugo- istok od današnjeg Mostara. Na obali su držali

Zahumljani i poluotok Pelješac ili stonski Rat s gradom S t o n-o m (Stamnum). Travunija (Terbunija, Tribunia) prostirala se izmegju Du- brovnika i Kotora. U toj je oblasti eše u sredovjenoj bosanskoj povijesti spominjana župa K o- n a V I i (Canale).

U doba bosanskog kraljevstva pripadala je povremeno Bosni na obali dalmatinskoj izmegju Ne- lU

retve i Cetine oblast Neretljana (zvani i Pogani)^ koji su na glasu gusari. U kasnijem srednjem vijeku zove se ovaj kraj Krajinom. 1 u to doba su Krajinjani poznati gusari. Oko glavnog im mjesta Omiša, esto se vodila borba. Zemlja Neretljana bila je gotovo redovno sastavni dio hrvatske dr- žave. Dolina rijeke Cetine, itava preostala Dalma- cija, pa onda Imota (Imotski), Hlevno (Lijevno), Pleva (oko rijeke Plive), Dumno (Duvno), Dlamo

(Glamo) i zapadna Bosna do Vrbasa (a i preko njega) sastavni su dijelovi Hrvatske, ali Hrvatska tijekom vremena gubi po malo od ovog svog podruja u korist Bosne. U Zahumlju je u prvoj polovini X. stoljea vladao odlian knez M i h a j 1 o. On je poznat kao saveznik Simeuna Velikog, bugarskog cara, koji je svom snagom udarao na Rašu, dok je nije posve šatro (924. god.). Mihajlo mu je pomagao u borbi s Vizantijom, s kojom se izmirio poslije smrti Si- meunove (927.). Dobio je naslov prokonzula i pa- tricija, a živio je još oko 949. godine. Spominje se još, da je bio u dobrim odnosima prema prvom hrvatskom kralju Tomislavu, svom susjedu. Poetkom XII. stoljea dogodila se na Bal- kanskom poluostrvu znamenita promjena. Južno Slavenstvo prelazi u taj vijek siromašnije za jednu potpunu samostalnu državu — a to je Hrvatska. Kad je smru Dimitrija Svinimira zavladao u zemlji nered i borba vlastele, umješali su se u hrvatske poslove najprije Ladislav, a onda Koloman, ugarski kraljevi iz porodice Arpadovia. God.

1102. okruni se za kralja Hrvatske i Dalmacije ugarski kralj Koloman (1095. — 1114.), pošto je u borbi s njime negdje u današnjoj Kapeli poginuo pošljedni hrvatski kralj Petar Svai. Pretstavnici hrvatskih plemena osigurali su svojoj kraljevini unutarnju samostalnost, i odnošaj izmegju Ugarske i Hrvatske imade u poetku svom samo karakter personalne unije. Utvrgjenje Arpadove dinastije u Hrvatskoj u

i Dalmaciji smatra Vizant povredom svo- jili tobožnih istorijskih prava. Iz tog se razvi

veliki konflikat izmegju Ugarske i Vizanta, a

u tom konfliktu sudjeluje i bosna i to pod svojim prvim dokumentarno zajamenim banom Bo- riem. Ugarska, ojaana Hrvatskom, svratila je svu pažnju na Balkansko poluostrvo. Arpadovii stupaju u srodstvo s raškim županima. Kraljevi Beia vjena se sa kerkom Uroša I., Jelenom. Taj isti Bela II. kao ugarski kralj, daje svome 5—6 godiš- njem sinu Ladislavu bosansku vojvodinu (Bosnen- sem ducatum god. 1137.). U jednoj povelji o god. 1138. zove se Bela opet: Bela Dei Orada Hungariae Ramaeque rex. Od ovog vremena nalazimo kroz sva stoljea ime Rame u naslovu ugarsko-hrvatskih kraljeva. Rama, prvotno jedna župa u dolini rijeke Rame, identificirana je u kasnijem vremenu s pojmom Bosne, te se Bosna u na-

slovu ugar.-hrv. kraljeva zove Ramom. Kako i na koji nain su ugar.-hrv. kraljevi došli do tog na-

slova i u koliko je Bosna ovoga doba bila odvisna od Ugarske, ne može se protumaiti iz siromašnih vrela. Za Ladislava, sina Belina, nema pametara, da bi vladao u Bosni. U doba Gejza II., sina Belma, došlo je do žestoke borbe izmegju Vizantije, kojoj je onda stajao na elu silni Komnen Emanuel, te

Srbije i Ugarske. God. 1154. provalio je Gejza na vizantijsko zemljište, a na strani Ugarske spominje

se i bosanski ban Bori. Vizantijski pisac zove Boria naroito saveznikom ugarskog kralja, a opet na drugome mjestu strogo lui Bosnu od Sr- bije. Kasnije iza Gejzine smrti bosanski ban Bori pomagaše vizantijske kandidate iz porodice Arpa- dovia, a pošljedna godina njegova spominjanja je

1 1 68. Poslije te godine nestaje mu traga. Zanimivo je još spomenuti, da je Bori imao posjeda izvan

Bosne u današnjoj Slavoniji, da su i njegovi potomci imah ovdje posjeda, te da postoji velika vje- 12

rojatnost porodine krvne veze izmegju njega I

Kulina bana te njegovih potomaka, a i hrvatske porodice Berislavia. Bori je vladao oblašu Bosnom, koja je sezala na sjever do Save, a na istok do Drine. Sumnjivi nam spomenici pae pripovijedaju i o tom, da je vladao Humom.

Borba izmegju Vizantije i Ugarske svršila je pobjedom. Emanuela Komnenca, koji je svojoj dr- žavi pripojio Srijem, Hrvatsku, Dalmaciju, a valjda i Bosnu. Tek smru Emanuela Komnenca 1180. god. nastaju na Balkanu druge prilike. Ove godine vidimo i u Bosni na banskoj stolici Kulina bana (1180,). III.

BOSNA ZA KULINA BANA

I NJEGOVIH NASLJEDNIKA DO STJEPANA KUTROMANIA.

Kulin ban (1180.— 1204.).

O poetku vlade Kulina bana znademo dosta malo. Vrlo je vjerojatno, da je on vladao bosanskom banovinom i prije 1180. god., ali iz ove godine imademo prvi dokumenat, u kojem se spominje njegovo ime, naime pismo papinskog poslanika Teobalda, što ga je upravio Kulinu „magno bano Bosine". Odnošaji njegovi s papom bili su u to doba prijateljski, ali ne e ostati za dugo. Pod konac naime XII. vijeka poelo se uvlaiti u Bosnu bogomilstvo ili bolje patarenstvo (spisi dubrovakog arhiva znadu samo za ime „pataren"). Prije nego prijegjemo na prikaz patarenstva, osvrnut emo se u kratko na stanje kršanstva u Bosni prije Kulina bana. Tradicija tvrdi, da je u Bosni bilo kršanstva u davnim apostolskim vremenima. Na velikom crkvenom saboru god. 530. i 532. spominje se „bestoenssis ecclesia" i njezin biskup Andrija (Bistua — Zenica). Za seobe naroda biskupija je ova propala bez traga. 1067. goa. u pismu pape Aleksandra II. dukljanskom nadbiskupu Petru izrino se spominje bosanska biskupija. Ove godine podregjena je bosanska biskupija novoj metropoliji u Baru, a 1078., kad je Dubrovnik takogjer postao nezavisnom nadbiskupijom bila j'e 14

bosanska (i trebinjska) biskupija pridružena dubr. nadbiskupiji. God. 1191. imala je bosanska biskupija spasti pod metropoliju spljetsku. Tu je bio nadbiskupom Ugrin Petar, kojega je Bela III. ovamo smjestio, da radi u prilog njegovim osno- vama, da naime preko spljetske crkve podigne svo] ugled u Bosni, iza kako je upostavio vlast svoju

u Dalmaciji i Hrvatskoj nakon smrti cara Ema- nuela. I papa je pristao na tu promjenu. Nu ovo ini se nije bilo pravo bosanskom biskupu, uslijed

esa je došlo do trvenja izmegju bos. biskupa i dubr. nadbiskupa s jedne strane, a spljetskoga nadbiskupa s druge strane. Bosna je uza to morala

strepiti i za svoju politiku samostalnost, a to je otvorilo vrata Bosne patarenstvu. Patarenstvu

prionuo je i sam ban Kulin negdje pod konac XII. sto-jea. Uenje Pavlikijana, koje je zasnovao u 5. vijeku Pavao iz Samosate, naišlo je na mnoge pri-

stalice na istoku Male Azije kod Grka i Jermena.

Razvivši se pod uticajem Gnostika i Maniheja,

poivala je njihova teologija, i ako su se vazda oni držali za prave kršane, na staro-perzijskom dua- lizmu dva principa: nebeskoga oca, tvorca

nevidljivoga svijeta, i zloga duha, lucifera ili satane, tvorca vidljivoga svijeta. Na Balkansko poluostrvo došlo je ovo uenje uslijed seobe, dijelom Grka, dijelom Jermena iz Male Azije, na bugarskoj granici kod Odrina i Filipopolja, a u donju Italiju preselenjem Pavli- kijana s gornjega E ufrata, koje je onamo preselio

Vasilije I. Ogranci ove grupe su Katari u Lombar- diji i Albingenzi u južnoj Francuskoj. U Bugarskoj raširila se ova sekta zauzimanjem popa Bogomila, koji je tobože živio pod carem Petrom, sinom Si- meuna Velikoga. Odatle ime pristašama ove sekte Bogomili. Ovo je vjerovanje u prvom redu osvo- jilo sveenike i kalugjere, a i u Bosni bili su kalugjeri „magistri" i „priores" u „conventus fra- trum". U Bosni dijelili su se lanovi patarenske 15

sekte ne savršene (perfecti, electi) i na obine vjernike (credentes). Na elu bosanskoj crkvi

Hramovi bijahu im obine kue bez slika i kipova. Klupe, stol prostrt bijelim platnom, služei mjesto oltara, na kojem je bilo otvoreno evangjelje: to je bio sav ures njihove bogomolje. Služba božja bi- jaše vrlo jednostavna, a sastojala se od molitve „oe naš", koja je bila jedina njihova molitva, zatim od itanja odlomaka iz svetoga pisma novoga zavjeta^cd propovjedi i blagoslova. U pogledu moralnom pravi krstjanin (savr-

šeni pataren) morao se odrei blaga i bogatstva, jer je to „rgja duše". Nekoji od njih zabacivali su i ženidbu. Savršeni lanovi uzdržavali su se od mesa i svakoga jela životinjske naravi. Osugjivaii su dalje umorstvo ovjeka (i u ratu) i krvnu osveiu.

Zabranjena im je bila laž i prisega, bila ona pra- vedna ili nepravedna. Za obine vjernike nijesu vrijedili ovi strogi propisi, jer uz ovakova moralna naela, teško da bi se patarenska vjera mogla osobito u vlasteoskoj Bosni toliko raširiti. Imademo jedno svjedoanstvo (testamenat gosta Radina) iz XV. stoljea, po kojem saznajemo, da je odlian lan patarenske hijerarhije gost Radin imao e- tvero djece, prema tome patareni ne bi bili branili ni svojem sveenstvu ženidbu. Niti apo- stolsko siromaštvo pravih patarena ne e odgovarati potpuno istini. Gost Radin umro je kao bo- gat ovjek, te je spadao po svom imetku megju najbogatije ljude u Bosni. Nova prouavanja unijet ce tijekom vremena još i više svijetla u patar. pitanje. 16

Rekli smo, da je Kulin ban sam prionuo uz. patarenstvo valjda iz politikih razloga. No baš u tom svom koraku se prevario. Bela III. i njegovi nasljednici željni da Bosnu podlože svojoj vrhovnoj vlasti, upotrebiše ovaj vjerski pokret, da kao branitelji katolike vjere pozovu Kulina bana na raun. Nasljednik Bele III., ugarski kralj Emerik, ozbiljno je poeo raditi oko toga, da stekne vrhovnu vlast nad Bosnom, a rimski papa Inocen- tije III. (11Q8. — 1216.) pomagao ga je u tom nastojanju, jer je njegovom pomoi htio da šatre patarenstvo.

U Humskoj bijaše knezom istodobno, kad Je u Bosni vladao Kulin, Miroslav, brat Stjepana Nemanje, a šurjak Kulinov. On je proganjao u svojoj zemlji katoliku crkvu, prianjajui ili uz istonu crkvu iU uz patarene. On je jednom zgodom porobio spljetskog nadbiskupa Rajnerija, pa kad je papa poslao svog poslanika Teobalda, da posreduje, ne htjede ga ni primiti; zato ga Teobaia'o kazni crkvenim prokletstvom. Kada ni to nije Mi- roslava preplašilo, pozove papa Aleksandar III. ugarskog kralja Belu III., da on posreduje i da ga eventualno prisili, da povrati ugrabljeno blago crkvi spljetskoj i da dozvoli rediti biskupe u svojoj kneževini. Ne zna se, kako se ova rasprava svr- šila. 1199. nestaje Miroslava. Najstariji crkveno- slavenski spomenik srpske recensije: evangjeije pisano irilicom, potjee iz doba Miroslava. Go- dinu prije toga postao je u Hrvatskoj i Dalmaciji vojvodom Andrija, brat kralja Emerika, i on zavlada iz Dalmacije Humom. U poveljama zove se vojvodom cijele E)almacije, Hrvatske i Huma i taj naslov nosi sve do 1202. godine. Tako je s juga Kulinovoj državi postao susjedom ugarsko-hrvatski kralj. Na poziv pape Inocentija III., da Emerik odluno istupi protiv Kulin bana, ova] se rado odazvao. Kulin ban odluio se sada dobro- voljno pokoriti. Papa Inocentije pošalje svog legaca Ivana de Casamaris u Bosnu, te je ovaj oJvraticv 17

Kulina i njegovu porodicu od patarenstva. Godine 1203. sastade se zbor patarenskih poglavica na Bo- Ijinom polju (apud Bosnam juxta flumen) kod Vi-

sokog. Bijaše tu i Kulin, a od patarenskih poglavica Dragiša, Ljubin, Dragota, Radoš etc. Ovdje se od- rekoše zastupnici patarenstva svojih dosadanjih

vjerovanja, te sastaviše o tom i posebno pismo.

Poslije toga pogjoše Ljubin i Dragota sa papinskim poslanikom kralju Emeriku u Ugarsku, kod

kojega se ve od prije desio Kulinov sin i tu pred

kraljem Emerikom i ugarskim velikašima prisegoše,

da e se tano držati svoje izjave i da e uope sve initi, što bi rimska crkva od njih tražila. Na to potvrdi kralj njihovo pismeno oitovanje svojim peatom, te ga dade sinu Kulina bana, da se otac

i on drže tano propisa u tom oitovanju.

Bosna za Kulina bana bijaše prostrana i ugledna banovina. Papin je poslanik Ivan zove pae kraljevinom. Na istok prostirala se do Drine, a na

sjever obuhvatala je ve i Soli i U s o r u (oko

Usore, Bosne i Spree), dok je na zapad obuhva-

tala ve i nekoje hrvatske župe na srednjem Vrbasu

(to je poetak kasnijoj bosanskoj oblasti : „Donjim Krajevima"). Godine 1189. sklopio je Kulin ban

ugovor s Dubrovanima, u kojemu veli : „prisezaju

Dubrovanom pravi prijatelj biti vam od sele i do

vieka, i prav goj držati s vami i pravu vjeru, dokle sam živ." Dopušta im dalje, da smiju trgovati po njegovu „vladaniju", da se mogu nastaniti gdje ih volja, a da im se od njegovih asnika ne e dogoditi nikada sila. Time je on Bosnu otvorio po-

duzetnim Dubrovanima i podigao materijaino blagostanje svoje države. Dubrovaki pisci javljaju još, da je za Kulinove vlade bila u Bosni

obilnost i plodnost u žitu i svaemu tako, da bi poslije mnogo godina, kad bi koji puta ljetina uro-

dila, Bošnjaci govorili : „Priidem v' dni Kulinovi". Nema tome davno, što je nagjena na lijevoj obali Bosne pod selom Muhašinovii, blizu Visokog, ka- mena ploa, koju je dao ispisati Kulin. Ovaj nat- IS pis odnosi se na jednu crkvu, koju je Kulin sazidao^ u Kuevskom Zagorju i na nju i na Podgorje Sije- pii pade grom, te ju ban valjda iznova sazidao i postavio svoj obraz (misli se ovaj natpis) nad pragom. Natpis svršava ovako: Bog dai banu Ku- linu zdravie i banici Vojslavi. Tako saznajemo r za ime žene Kulina bana. Doba ovog natpisa bit e valjda 1203. ili 1204. godina. Ove se godine pošljedni put i spominje Kulin ban. Njegov nasljednik je ban Stjepan (1204.— 1232.), valjda ujedno i njegov sin. On je prianjao uz katoliku vjeru, te je time po svoj prilici izgubio teren u Bosni. Njegov sin Sebislav (Zibislaus) vlada samo. u Usori (knez Usore 1236.).

Matej Ninoslav (1204.? 1232.— 1250.).

U pravoj Bosni zavladao je možda ve neposredno iza Kulina bana snažni Matej Ninoslav („jaz veliki ban bosanski Matej Ninoslav''). Sin r unuk Kulina bana gube svako znamenovanje, a patarenstvo prevlada u zemlji pod zaštitom Nmo- slava. Ugarska proživljava u to doba za Andrije i I. teške unutarnje borbe, koje se tek zlatnom bulom Andrije II. nekako primiriše, pa zato papa zaluau traži od ugarskog kralja Andrije, da energino istupi protiv Ninoslava i patarena. U Hrvatskoj je od god. 1226. bio zamjenikom Andrijinim mlagji mu. sin Koloman, ovjenani kralj Halia, aii pro- tjeran iz svoje kraljevine. On je kao herceg n"r- vatske i Dalmacije upravljao ovih zemljama sve do poraza Tatara (1241.). Njegovo ime usko je skopano i s istorijom Bosne. Papa Gregorije IX. nije pustio s vida bosanske prilike. Godine 1233. došao je u Bosnu papinski poslanik kardinal Ja- kov, da proui ovdašnje vjerske prilike. Rezultat toga putovanja bio je taj, da je papinski poslanik 19 uvidio, da se je bogomilstvo upravo uvriježilo u Bosni, pae da ni dubrovaki metropolita nije ništa uradio, makar je znao kakve prilike vladaju u zemlji. Bosanski episkopi polovice 12. stoljea i poetkom 13. sasma protivno praksi imaju iskljuivo narodna imena, te su valjda samo na izgled pripadali rimskoj crkvi (Vladislav (1141.), Radogost (1197.), Bratoslav, Dragohna (1209.). Biskup Vladimir, kojega je posvetio metropolita dubrovaki, bio je pataren („prekršio je zakon

Isusov i upao u grinu bezumne nauke krivo- vjerske"). Jakov zbog toga odijeli bosansku biskupiju od dubrovake metropolije i podvrgne je privremeno kalokom nadbiskupu, a kasnije 1247. na molbu Bele IV. definitivno,. S tom je nadbiskupijom Bosna bila svezana, dok nije osnovana nad- biskupija zagrebaka (1852.). Herceg Koloman je uz papinskog poslanika pregnuo, da se patarenstvo

šatre. inilo se u poetku da je uspjeh i hercegov i legatov bio potpun. Matej Ninoslav ostavio je patarensku vjeru, a s njime i njegov rogjak Prijezda. Ninoslav poklanja 1233. neku svotu novaca za gradnju nove stolne crkve sv. Petra u Brdu, gdje je bila rezidencija bosanskog biskupa. Kolo- man odredi za što vei sjaj crkve i kaptola desetinu iz Usore, Soli i Donjih Krajeva i pokloni kasnije bosanskim biskupima u vukovskoj županiji graci

D j a k o V o, budue sijelo bosanskih biskupa (1239.). No kao da je Matej Ninoslav samo na oko prionuo katoliku crkvu. Ve godine 1234. Bosna vrvi patarenima, koji su se odavle širili i u susjednu Hrvatsku. Kralj Andrija i rimski dvor odlue sada upotrebiti silu, te pokrenuti i krs- tašku vojnu na bosanske patarene. Krstaška vojna

(dosta malo o njoj znamo) zapoe 1234. i trajaše uz neke stanke do 1239. Andrija II. darovao je Bosnu hercegu Kolomanu u potpuno vlasništvo,

što je i papa potvrdio (1235.). Koloman je oko

1237. Ninoslava svladao, pae provalio i u Hum- sku. Ovdje je vladao neki knez Petar, po vjeri pa- 20 taren, ili što je još vjerojatnije, pristaša istone crkve. Neko vrijeme bio isti taj Petar i spljetskim knezom (1222. — 1235.). Za njegove vlade je sv. Sava „postavio episkopa v' hl'mskoj zemlji u Stone v' hrame presvetlije bogorodice", te se prema tome Petar odmetnuo od Andriji II. i priznao vrhovnu oblast srpskih vladara. Njega je iia- slijedio njegov neak Toljen, kojega je herceg Kolo- man svladao i podložio svojoj vlasti. Kadaj je papa Gregorije IX. imenovao bosanskim biskupom ener- ginog dominikanca P o n s u, predao mu je privremeno i humsku zemlju \ službu apo- stolskoga vikara.

Revni rad biskupa Ponse i hercega Kolomana uini, te se pod konac 1239. inilo, da je patarenstvo u Bosni istrijebljeno. No ipak nadbiskup kaloki sagradi po Bosni više tvrgjava „na obranu ." rimske crkve i vjere u Bosni . . kao da nije vjerovao miru, koji je zavladao u zemlji. Imao je i potpuno pravo, jer iza odlaska krstaša iz Bosne javlja se opet Matej Ninoslav i to doskora u potpunoj svojoj moi, kada je Ugarska stradala od divljih Tatara. Ve 1240. obnavlja Ninoslav stare veze s Dubrovnikom i dolazi pae i sam u pohode Dubrovniku. Tu on Dubrovanima potvrgjuje slobodu trgovine po Bosni („i po zemlje i vladanie moe i moih' sin da si hodite svobod'no i prostrano . ., i pae da moi k'meti i moi Ijudie i moi vladal'ci da vi ljube i da

.**). vi hrane od' zla s' pravov' verom' . . Ujedno sklapa s Dubrovanima savez protiv srpskoga kralja Stjepana Vladislava (1234. — 1243.), koji je bio s Dubrovnikom u zavadi. Ninoslav se u svojoj samostalnosti usudio pae podupirati Spljeane protiv kralja Bele IV. Kada je konano Bela IV. kaznio Spljeane, pošao je glavom 1244. i na bosanskoga bana. Kralj Bela boravi u taboru u grau Glaškom na megji usorskoj („juxta castrum

Gallas") i odavle se valjda s Ninoslavom izmirio. Pošljedni spomen o njemu sauvan nam je u po- 21 velji, kojom Dubrovanima obnavlja stara privilegija i ujedno sklapa savez s njima protiv srpskog

kralja Stjepana Uroša I. obeavajui im, da e ih

braniti kao i njihov posjed, ako bi se zaratili s raškim (srpskim) kraljem (1249.).

Bosna od smrti Matije Ninoslava do Stjepana Kotromania.

Matej Ninoslav nije mogao osnovati dinastije i poslije njegove smrti raspade se bosanska banovina na više dijela. Jednim dijelom vladao je njegov srodnik Prijezda, za kojeg se znade, da je prianjao uz katoliku vjeru, kada je papa Gregorije IX. razvio veu akciju protiv patarena (1233.). Kon- vertitori Dominikanci uzeše pae za taoca Prijez- dina sina kao jamstvo njegove ustrajnosti. Kada se kasnije borba izmegju patarena i hercega Kolo- mana nastavila, mnogi, koji se nijesu htjeU pokoriti, izgubili su svoje posjede. Ti su po- sjedi i pripali Kolomanu. Pristaše katolicizma megju lanovima banske porodice ne osje-

ajui se sigurnima u Bosni i dobivši ovdje patarenske suparnike, tražili su za na-

gradu svoje vjerne službe i vjersku ustrajnost vla- steoska dobra u Slavoniji. Tako je 1255. dobio

Prijezda I. od Bele IV. župu Novaki (oko Gornjeg

Miholjca) u Slavoniji. I sinovi Prijezde I. (Prijezda

i Stjepan) imali su posjeda u Slavoniji. Uz takove prilike moglo je uspjeti Beli IV., da raskomada bo-

sansku banovinu. Njegov zet R o s t i s 1 a v Mihaj- lovi postade ve 1247. banom Slavonije, zatim zavlada A4avom (1254.), koja je obuhvatala zemlju

zapadno od Biograda izmegju Save, Drine i pla-

nine Cera i napokon Usorom i SoUma. Njega su

naslijedili u njegovom posjedu sinovi Mihajlo I 22

Bela, koji vladaju ovim krajevima do 1271. S njima izumire ujedno porodica Rostislavljeva, te je tako nestalo nade, da bi se ovdje mogla razviti dinastija, koja je stajala u bliskim rodbinskim vezama s Arpadoviima.

Bela IV. bio je i vrhovni gospodar Huma. Ovdje je Toljena naslijedio knez Andrija „nevjeran kralju Beli IV.", ali njegov sin Radoslav u jednoj povelji od 1254. god. veli: „ja župan Radoslav jesam vjeran kletvenik gospodinu kralju ugar- ." skomu . . Poslije je Humska zemlja do doba Stje- pana Kotromania pripadala srpskim kraljevima (Uroš II. Milutin), izuzevši vladu bana Mladena Šubia. Podrujem Rostislavljevim upravljali su iza smrti njegovih sinova banovi raznih imena (Stjepan, Henrik, Egidije, Ugrin) zatim kraljica Jelisaveta, udova kralja Stje- pana V., a 1284. postade vojvodom tih zemalja Stjepan Dragutin, sin Stjepana

Uroša 1., a šurjak Ladislava IV. Kumanca, ugar.- hrv. kralja. Stjepan Dragutin vladao je neko vrijeme Srbijom, ali mu ote prijestolje mlagji brat Uroš II. Milutin. On je upravljao osim Mave r

Bosne još i Branievom, Beogradom i Srijemom. Prionuvši uz katoliku crkvu proganjaše patarene tako, da je papa njega i njegov posjed slavio pod zaštitu sv. Petra. Na molbu Dragutinovu poslao mu papa 1291. god. dva Franjevca, koji su znaii slavenski. Stjepanom Dragutinom se pae papa htio poslužiti, da i Srbe predobije za zapadno kršanstvo, ali bez uspjeha. U unutrašnjoj pravoj Bosni vladaju sinovi Prijezde I. : Stjepan i P r i j e z d a II. 1284. god. postade Stjepan zetom Dragutinovim, uzevši njegovu ker Jelisavetu za ženu. Time mu je porastao ugled. Ovaj Stjepan zove se i K o t r o- man i osniva je banske i kraljevske bosanske porodice. Vlast njegova i brata mu bijaše više periodina skupna vlast, jer se u poveljama spominju i pojedini lanovi porodice, a za 23

potvrdu odluke prvorogjenoga kao starješine u

-vlasti trebala je privola i ostale porodice. Nezna se tano smrt prvoga Kotromania (1313. — 1319.). Iz braka sa Jelisavetom imao je tri sina ."Stjepana,

Vladislava, Inoslava i ker Katarinu. Udovica Jelisaveta bijaše energina žena. Vidjevši, da svoje vlasti kao udovica ne može vršiti na- prama velikašima, uklonila se ispred neprekidnih kavgi u Dubrovnik. Banska vlast starog Kotro- mana nad bosanskim porodicama ne bijaše još duboko zadrla, te pojedine bosanske porodine starješine ne htjedoše da podvrgnu svoja u ma- lome vršena suverena prava pod banovo pravo. Prije megjutim. nego nastavimo prikazivati odno- šaje u unutarnjoj Bosni, valja svratiti pažnju na

prilike u današnjoj zapadnoj Bosni i susjednoj Hrvatskoj.

Ban Pavao Šubi i ban Mladen

Š u b i .

Na desnoj obali Krke, tamo gdje se buna ova Tijeka preko mnogobrojnih slapova ruši u more, tamo se prostirala neko otadžbina knezova bri-

birskih. „Tvrdi gradovi i tanane kule spletoše se

u vijenac oko srca starodrevne hrvatske župe B r r-

b i r-g r a d a." Pleme Šubia imalo je ovdje svoje pradjedovsko središte, a starinom mu se može ovdje nai trag u 10. stoljeu. Pri sklapanju ugovora (pacta conventa) izmegju poglavica hrvatskoga plemstva s ugarskim kraljem Kolomanom

susreemo i župana Mrmonju Šubi a. (1102.). Bela III. krajem XII. stoljea, dao je Su- biima u nasljedno leno bribirsku župu, uinivši ih tako feudalnim gospodarima. Prvi Šubi, koji je ovako postao knezom (comes) bio je Gregorije. Si- novac mu Stjepko još se vema prisloni uz kra- ljevsku mo Bele IV., te je u današnjoj sjeverno| Dalmaciji bio svemoan gospodar. 24

Ban Pavao I., sin Stjepkov, ojaa još više mof svoje porodice za kraljevanja Andrije III. Ovaj mu dade u vjenu baštinu bansku ast na Primorju

(1293.). Isto je uinio i sicilski kralj Karlo li. (1295.), jer bez Šubia nije bilo izgleda, da bi Anžuvinci mogli zavladati baštinom Arpadovia.

Isti Pavao postade jošte i gospodarom banovine bosanske (1299. u Skradinu: Paulus banus Corouacie, Dalmacie et dominus Bosne). Ako se k tome doda, da su njegova braa upravljala gradovima Kninom, Šibenikom, Trogirom, Splje- tom, te konano još i Zadrom, skupio je Pavao u svojoj ruci zemljišta, kakovim nikad ni prije ni poslije njega nije gospodario koji hrvatski velikaš. Da je Pavao vladao itavom Bosnom sve do Drine vidi se iz jednog zapisnika dubrovake republike

(1302.). I Stjepan Kotroman bio je štienik bana

Pavla. Vlast u Bosni stekao je Pavao i svojim rodbinskim vezama. Kad smo spomenuli rodbinske veze Pavlove, moramo da pobliže ugjemo u to pitanje. God. 1299. kad se Pavao zove gospodarem Bosne, spominje se kao gospodar Donjih Krajeva knez

H r V a t i n* („vir nobilis Hrvatinus, filius condam Stephani, de inferioribus Bosnae confi- n i b u s comes). Ovaj Hrvatin, iji se otac Stjepan spominje, djed je glasovitoga kasnije vojvode Hr- voja Vukia - H r v a t i n i a. Po pradjedu Hrvo- jinom Stjepanu zovu se lanovi porodice u starije doba i Stjepanii. Hrvatin, njegova braa i sinovi rogjaci su i srodnici hrvatskoga bana

Pavla Šubia i njegove brae Mladena i Gjure, te je po svoj prilici izmegju ovih porodica, susjednih velikaških kua, postajala neka ženidbena veza. Kad su se Šubii stali koncem XIII. stoljea živo zanimati za napuljske Anžuvince nastojei, da im pribave ugar.-hrv. prijestolje, našli su se pri tome i sinovi i unuci kneza Stjepana. Ban Pavao zajamuje u Skradinu 1301. Hrvatinu svaki mir i sigurnost, obeavši mu, da e poradi vjernih i velikih usluga njegovih vazda štititi njega i posjede 25 mu od ma koga. Prema tome Hrvatin priznaje Šu- bie za svoje patrone. Donji Krajevi (partes inferi- ores) spominju se prviput 1244. godine uz

Usoru i Sol i kao sastavni dio banovine Bosne. Kralj Bela IV. naime odregjuje, da biskup bosanski Ponsa imade pravo pobirati u ime svojih prihoda desetinu u Usori, Solima i Donjim Krajevima (gl. str. 19.). Prvotno, valjda još za Kulina bana, obuhvatali su Donji Krajevi dosta neznatni teritorij

Vrbasu na zapad, ali pod kraj XIV. i poetkom XV. stoljea obuhvatila su sav kraj izmegju Vrbasa i Une, te neke predjele na istoku od Vrbasa sve do Usore. Donji Krajevi poveavali su se vazda na štetu Hrvatske. Od župa, koje su se nalazile u Donjim Krajevima, poznate su nam slijedee:: Vrbaška, Sanska, Glaška, Plivska, Luka,

Zemljika (Zemljanika — Zemunik) i neko vrijeme Dubika (za vojvode Hrvoja). Banica, Ze- munik i Vrbanja bjehu svojina Kotromana i jedva da ima sumnje, veli Thalloczy, da porodino ime stoji u svezi s imenom glavnoga grada Vr- banje sa Kotorom*). God. 1301. dovedoše bribirski knezovi Karla Roberta iz Napulja do Zagreba, a odavle krene Karlo u pratnji ugarskih velikaša u Ostrogon, gdje ga okruniše za kralja. Malo iza toga zavlada u Bosni kao ban Pavlov brat Mladen.

Ovdje je došao u sukob sa patarenima i godine 1304. ga patareni ubiše. Prijateljstvo izmegju

Šubia i Hrvatinia ohladni po svoj prilici radi vjerskih stvari, jer su Hrvatinii bili takogjer pa. tareni. Ban Pavao provali u Bosnu, a posljedica Pavlove provale bila je ta, da je u Bosni postavio za bana sina svoga Mla- dena (II.) „Mili rogjaci" knezova bribirskih, Hrva- tinii, ne spominju se više, nego tek nakon smrti

*) 1287. godine imade Zemljanik u svojim rukama Prijezda, djed bana Stjepana Kotromania, ali je kasnije ova župa prešla u posjed porodice Hrvatinia kao i Banica i Vrbanja. 26 bana Pavla (1312.) uje se opet nješto o njima, ali sada se oni javljaju kao odluni protivnici Mla- dena II. Hrvatin (f prije 1315.) ostavio je tri sina

Vukosava, Pavla i Vukca. Od Vukca potie glasoviti Hrvoje. Braa kao dušmani Mladena II. nastoje zajedno s ostalim zavidnicima Mladenovim, da ga sruše.

Mladen II. primio je od svog oca Pavla veliku baštinu. Granice su vladanju Mladenovu na sjeveru Gvozd (Kapela), na jugu Neretva, Drina I

Sava na istoku i sjeveroistoku i more na zapadu. Naslovi kao Croatie et Bosniae Banus, zatim

„comes i dominus totius terrae Hlm (povelja 1304.) nijesu prazne titule, nego se faktino po- dudaruju s vlašu njegovom. I on i otac mu izvr- šivali su dominium s faktinim suverenstvom, jer se suverenstvo kralja izražavalo latentno i to samo u koliko su ga Šubii htjeli priznati. Da- kako, da njegova vlast ne bijaše jedinstvena. On je m.orao u svakom podruju da daje koncesije tamo-

šnjim posjednicima. Svi ti njegovi vazali bojahu ga se, ali on se morao bojati i njih. Mladen li. vladao je krepko velikom tom baštinom. „On je ratnik, diplomata i vladalac u jednoj osobi," veli Thalloczy; „njegovo ime je bilo na daleko na glasu u Italiji, Ugarskoj i u njegovih susjeda." Poznato je, da je Mladen imao tjelesnog lijenika Viljema

Varignana, koji mu je bio i diplomatski savjetnik. Istorija skolastine medicine broji ovog Šubie- vog lijenika megju najpoznatnije pretstavnike ovoga, pravca. Jedno svoje djelo posvetio je Mla- denu: „Svim viteškim krepostima opasanomu i ne manje umnom krunom ovjenanomu gospodinu, svomu vazda gospodaru, Mladenu, Hrvata i

Bosne Banu i vrhovnomu gospodinu itave Hum- ske zemlje."*) Na to djelo potakao ga je Mladen. Kad još ujemo, da Mladen, jedan veliki knez,

) Zbog Huma ratuje po svoj prilici i s Milutinom, srpskim kraljem (1318-1319.) 27 poetkom XIV. stoljea ita bibliju, onda nam sve to, veli Thalloczy, prikazuje bana kao e m I n e n t n u kulturnu pojavu u Dalmaciji i b o s a n 3- koj unutrašnjosti. Perfidna politika Mletaka (1313. oteše mu

Zadar), surevnjivost hrvatskih velikaša i autonomistike težnje dalmatinskih gradova, a na koncu i sam kralj uiniše kraj Mladenovom gospodstvu. Najprije se složiše u savez protiv Mladena njegovi vazali knezovi Kurjakovii i Nelipii, zatim Hrvati- nii i dalmatinski gradovi. Pae i rogjeni brat Mla- denov diže se proti njega. Njima se prikljuiše slavonski ban Ivan Baboni i bosanski ban Stjepan

Kotromani, a tajno su rovarili protiv njega i Mleani na sve strane, ma da su ga još god. 1314. primili megju -svoje zaasne gragjane i prave Mle ane. Kralj Karlo I. stiže nakon što je ve Mladen bio razbit od svojih protivnika u Knin, kamo bude sazvan i sabor. Mladen II. došao je pred kralja s darovima, a kralj ga na viku velikaša svrgne s banske asti i zapovijedi mu, da ostane uza nj.

Bansku ast preuze u Hrvatskoj i Dalmaciji Babo- ni, a u Bosni bi banska ast iskljuivo predana mladomu Stjepanu Kotro- m a n i u. Karlo I. ode s Mladenom u Zagreb i postavi nad njim stražu, te ga od sele smatraše zarobljenikom. Umro je po svoj prilici negdje u Ugarskoj (možda u Temešvaru) u tamnici. Njegovi ga protivnici oito tendenciozno prikazuju kao zlobna i pakosna tirana. Ljetopisac Miha Madijev žigoše ga nakon pada ovim rijeima: „Kamo ti sada tvoja sila, bane Mladene, ti koji si prezirao silu svih kraljeva na zemlji . . .", ^li iz Miha Madija govori mržnja autonomistike Dalmacije. IV. STJEPAN KOTROMANI.

(1314. ? 1322. do 1353.)

Pod okriljem Anžuvinaca zae vladu ovaj bosanski ban, koji je u mnogome poravnao puteve, kojima je kasnije koracao veliki Stjepan Tvrtko I. O mladosti Stjepana Kotromania neposredno iza oeve smrti malo se znade. Spome- nuli smo, da se mati njegova Jelisaveta sklonila s djecom u Dubrovnik. Ne znamo kad se Stjepan vratio, ali može se slobodno ustvrditi, da je prije pada Mladena imao svoju stranku, pa emo po tome laglje i shvatiti spomenuto ve napuštanje Šubia sa strane porodice Hrvatinia. Oko 1322. izdaje Stjepan Kotromani povelju sa svojim bratom Vladislavom i u toj povelji poklanja knezu

Vukosavu Hrvatiniu župe Banicu i Vrbanju. Tada se ve zove Stjepan Kotromani: gospodin svim bosanskim zemljama. Soli, Usore, Donjim Kraje- vima i Humske zemlje. Oko 1323. godine izdaše braa slinu povelju u Moištri „pred djedom velikim Radoslavom", dakle poglavicom bosanske patarenske crkve. Na tijesne veze Stjepana Kotromania s Kar- lom I., ugarsko-hrvatskim kraljem, upuuje nas I brak Stjepana Kotromania sa poljskom kneginji- com Jelisavetom, kerkom hercega Kazimira od Kujavije. Bila je to rogjakinja Karlove žene Jelisa- vete, kerke poljskoga kralja Vladislava Lokjeteka.

Karlo I. podupirao je svim silama Stjepana, a ovaj mu je bio vjeran saveznik protiv hrvatskih oligarha (ratovanje Stjepanovo protiv kneza

Nelipia) i srpskih vladara. Za meteža u Srbiji 29 uspjelo je Stjepanu zavladiti Humskom zemljom, ie je tom zgodom Srbija za uvijek izgubila Hum- sku. (1325.) Iza toga pripoji još Stjepan Makarsku krajinu (od Cetine do Neretve) svojoj vlasti, te hrvatske župe Dumno, Hlivno i Dlamo, o kojih postade oblast Z a v r š j e, zvana kasnije Zapadne strane. Godine 1333. darova Stjepan Dubrovanima

„vas Rat i Ston i Prevlaku i otoke, koji su okolo Rata" u baštinu. Za taj dar obeaše Dubrovani,

da e plaati banu i njegovim potomcima svake godine na dan sv. Vlaha dohodak od 500 perpera;

nadalje, ako bi ban ili njegovi potomci došli u Dubrovnik, da mogu slobodno stanovati u zidanoj palai, a ne e zato plaati najma . . . Pod konac svoje vlade zaratio se Stjepan Kotromani, potpo- magan od Ljudevita Velikoga sa silnim srpskim carem Dušanom. Uzalud su Mleani kušali da izmire oba vladara. Stjepan je provalio u Dušanove zemlje (1349.), a Dušan je opet slijedee godine (1350.) pošao lino s velikom vojskom protiv

Bosne. Dubrovaki pisci (Orbini i Lukari) vele, da je on provalio s 80.000 vojske sa Drine u

Bosnu sve do Bobovca i Dumna, a onda do Cetine

i Krke. Po drugim vijestima namjeravao je provaliti do obale Zahumske, dolinom Neretve, a odavle prema Spljetu. Na glas o ofenzivi vizantijskoj pohiti prema Kotoru, a odavle u Makedoniju. Bosanci iza tog ubrzo opet zaposjedoše gradove u Zahumlju. Oslobodivši se Stje- pan Kotromani Dušanove sile živio je dvije tri godine mirno povjerivši se sasvim ugar.-hrv.

kralju Ljudevitu, sinu Karla I. Odnošaj izmegju oba vladara postade još tjesniji, kad je Ljudevit uzeo za ženu ker Stjepanovu, Jelisavetu (1353.). Tako je Ljudevit stupio u rodbinsku svezu s ovom mladom dinastijom. Kako neki hoe, nagnala ga je na to ljubav prema Jelisaveti, ali više je vjerojatno, da je htio ženidbom sa Jelisavetom zavla- ;

30 dati jednim dijelom Bosne, što mu je kasnije i uspjelo za Tvrtkove mladosti. U vjerskom pitanju prianjao je Stjepan Kotro- mani više uz patarensku vjeru nego li uz katolicizam. Možda se oslanjao i na istonu crkvu. Po zitivno se ne da rei, da li je bliže bio patarenstvu ili istonoj crkvi. Megjutim u drugoj polovici svoje vlade podupirao je katolicizam svim silama. Njegova je želja bila, da bosanski biskup prenese svoju stolicu iz Djakova opet u Bosnu, ali ta žeija nije mu se valjda ispunila. Osobito je živahnu djelatnost razvio za Stjepana Kotromania biskup fra Peregrin (1349. — 1356.). Stjepan K. živo je pomagao njegova nastojanja, obratio se pae pismom na papu Klementa VI., da pošalje Peregrinu pomonike, „koji znadu nauk vjere i koji su vješti slavenskom jeziku ili bi ga barem mogli nauiti". Nadalje traži ban, da bi se biskupu bosanskome dozvolilo, da može sam u pomo pozvati re- dovnike i sveenike, te da im se dadu sve povlasti, što se daju sveenicima, koji rade megju Tatarima i nevjernicima za proširenje vjere, jer istim tru- dom i istom pogibelju službuju u Bosni podjedno neka se tim sveenicama dozvoli openje s izopenim narodom. Osobito je zanimiva banova molba, da se Peregrinu dozvoli smješten je obra- enika u vee manastire, gdje bi se neko vrijeme poduavali u latinskoj slovnici i nauci katolikoj.

Stjepan Kotromani bio je i osobiti zaštitnik franjevakoga reda. Ban Stjepan Kotromani nije imao muškoga potomstva. Njegov magji brat V 1 a d i s 1 a v oženio se 1338. Jelenom, keri Jurja 11. Bribir- skoga. Kad je Stjepan Kotromani umro (1353.), bijaše, ali vrlo kratko vrijeme, banska vlast u rukama njegovoga brata, jer je Vladislavljevu sinu

Tvrtku jedva moglo biti više od 1 5 godina. Ali vec god. 1354. ne spominje se Vladislav, te tako zapadne bosansko prijestolje Tvrtka 1., sinovca Stje- pana Kotromania. V.

STJEPAN TVRTKO I. BAN I KRALJ. (1354.— 1391.)

Tvrtko u borbi s Ljudevitom i bosanskom vlastelom.

Odmah iza smrti Vladisavljeve vidimo mater njegovu Jelenu s mlagjim sinom Vikom (Vukom)

na putu u Ugarsku, da s kraljem Ljudevitom i svojom rogjakinjom Jelisavetom proisti porodine odnošaje. ini se, da je udovica mati tražila tom

prilikom i zaštite u Ljudevita, jer bosanski velikaši, koji su se uživili za Stjepana Kotromania u svoj podaniki položaj opet idu zatim, da izvojuju staru nezavisnost. „Ono mjerilo lojalnosti, veli Thalloczy, koje se u srednjem vijeku na zapadu na

jednom ili drugom mjestu istie, nije se u Bosni nikada razvilo. Uzrok je tome dijelom razdioDa

teritorija, a dijelom opet onaj snažni i ne- obuzdani lini osjeaj, koji je vazda ka- rakterisao tamošnje porodice." Prvi se digoše nekoji lanovi porodice Hrvatinia, a ne bismo se pre-

varili, da je donekle i vjerski momenat odluivao, jer je Tvrtko bio katolik, a veina njegovih velikaša patareni. U takovim prilikama oslonila se mati sa svo-

jim sinom Tvrtkom na Ljudevita i u prvom poetku vidimo, da je Tvrtko odan vazal Ljudevitov. Lju- devit megjutim ne bijaše sasvim s njime zado- voljan. Ubrzo se pokazalo, da je Ljudevit nakanio bosansku banovinu umanjiti, a ostatak skuiti pod 32

svoju vlast, te od bana nainiti u neku ruku svoga namjesnika. Na to ga je nukalo, veli Šiši, najviše sretno ratovanje s Venecijom, a nagrada toga rato-

vanja imala je biti željno išekivana i teško steena dalmatinska obala. Ova je opet bila u pr-

vom redu upuena na zalegje, na Hrvatsku i Bosnu.

Stoga je Ljudevit i htio, da to zalegje proširi da-

kako na štetu Bosne, ije su zapadne oblasti i onako najveim dijelom bile vremenom preotete hrvatske župe. Da tu svoju svrhu postigne, (o tom ima pouzdanih podataka), stao je mamiti pod svoju vlast neke bosanske velikaše, (od roda Hrvatinia), tražei od njih, da se odmetnu od Tvrtka, a pokore

ravno njemu i njegovoj zaštiti (1357.), što su oni

i uinili. Tvrtko je u takovim prilikama sredinom 1357. morao sklopiti za se veoma nepovoljan ugovor. Morao se obvezati, da e protjerati Pata-

rene i svoje zemlje, da je dužan ii s kraljem u rat

i boraviti i dolaziti u kraljevu prijestolnicu ili lino

ili brat mu Stjepan Vlk (Vuk) i napokon otstupiti mu itavu Humsku zemlju. Kralj mu za to potvr-

gjuje banovinu bosansku i Usoru. Tim ugovorom postao je Tvrtko potpuni vazal Lju-

devitov, te su i Dubrovani zvali Tvrtka „po nalogu kraljevskom ban". Za cijelo je u to doba na-

stao i onaj natpis kod Zaušja blizu Donje Drežnice

u današnjoj Hercegovini, u kojem se veli : „Se piša

rab božji i svetoga Dmitrija udnigospodina

kralja ugarskoga Loiša i gospodina bana bosanskoga Tvrtka". Ovakovo riješenje bosanskoga pitanja jedva da je prijalo bosanskoj vlasteli. Bosanskim veli- kašima nije bilo ni na kraj pameti, da slabog svog bana zamijene monim kraljem Ljudevitom, koji je

u pitanju vlasteoske oligarhije bio još kud i kamo

energiniji od svoga oca Karla I. Radilo se sada o tome, da li e bosanska banovina ostati autonomna ili e se pretvoriti u ugarsku provinciju. Zato se uz Tvrtka okupiše vlastela obiju konfesija i digoše bunu, a Ljudevit je sam pošao u Bosnu, da uguši 33

taj ustanak. Razlozi polaska Ljudevitova u Bosnu bili su dakle politiki, a ne samo, kako Ljudevit veli, da ga na tu vojnu navelo „pustošenje bez-

brojne množine heretika i patarena, a na štetu prave vjere kršanske." Ljudevit je odluio Bosnu napasti s dvije strane. (1363.). Jednu vojsku povjerio je kralj pa-

latinu Nikoli Kontu i ostrogonskom nadbiskupu

Nikoli, a imala je provaliti u Usoru i osvojiti grad Srebrenik; druga vojska (na elu joj sam kralj)

provalit e u župu Plivu i njeno središte tvrcii

Sokol-grad. 8., 9. i 10. jula 1363. nalazio se kraij pred Sokolom, a ve 19. jula izdaje povelju u Viro- vitici nedaleko Drave. Rat je prema tome trajao

veoma kratko i svršio za kralja potpunim neuspjehom. Kralj ne govori ni u jednoj povelji o toj neuspjeloj vojni, ali za to nam o njoj govori sam Tvrtko. U povelji od 1366. god., što ju je izdao u župi Rami pred gradom Prozorom veli: „Stvorih milost svoju gospodarsku svojemu vjernu sluzi, u ime vojvodi VlkcuHrvatiniuza njegovu vjernu službu u ono vrijeme,kada se podiže na me

ugarski kral, u ime Ludovik, i prihodi u Plivu pod

Sokol i ondazi mi vojvoda Vlkac vjerno posluži." Za nagradu darovao je ban Tvrtko Vuku itavu Plivsku župu. Mnogo gore od samoga Ljudevita

progjoše palatin Nikola Kont i ostrogonski nadbiskup Nikola, kraljev kancelar. Podsjedanje Srebrenika nije uspjelo, te su ugarski vojskovogje

morali napustiti grad uz veliki gubitak ljudi i stvari. Tako je Bosna, veli Šiši, sauvala oružjem u ruci svoj politiki individualitet, a Tvrtko se sada prozove „Božjom milošu ban itave Bosne". Re- publika mletaka uini (1364.) njega, brata mu Vika i mater Jelenu svojim gragjanima. Time megjutim još uvijek nijesu bile svršene kušnje i borbe mladoga bana. Dvije godine iza toga planu protiv Tvrtka buna, kojoj je bio na elu brat mu Vlk s knezovima Dabišiima. Razlozi nam nijesu poznati, ali možda je Vlk težio da po- 34

stane suvladarom. Tvrtko mora s materom pobjei iz Bosne, a Vlk postade banom. Protjeranom banu ne preostade drugo, nego zatražiti pomo u Lju-

devita, koji mu je i pruži i Tvrtko se još iste godine (1366.) vraa u Bosnu, ali jedva u itavo svoje vladanje. ini se, da je kralj pridržao koji dio u svojoj vlasti. Nekoji buntovnici bijahu pohvatani i utamnieni, a Vlk pobježe u Dubrovnik. Du- brovani ga kasnije na zahtjev Tvrtkov ne htjedoše

izruiti, makar je i sam Tvrtko boravio zbog toga u Dubrovniku. Godine 1367. napokon izmiri se

Tvrtko sa bratom i obdari ga gradovima i imanjima („svojega brata gospodina Vlkia").

Stjepan Tvrtko širi granice svoje

države i okruni se kraljevskom krunom.

Poslije ovih nevolja zvao se Tvrtko „Milošu

božjom i našega gospodara Ljudevita ban Bosne". No ovaj odnošaj ne potraja dugo. Kralj Ljudevit

svratio je svoju pažnju na prilike u Poljskoj i tako je Tvrtku morao ostaviti slobodne ruke na jugu. Ovu zgodu upotrijebio je Tvrtko, da osili svoju vlast na jugu, a osobito istoku svoje države. Go- dine 1355. umro je Dušan Silni u doba od 48 go-

dina, i njegov nasljednik Uroš IV. nije imao osobina, da bi mogao snažnom rukom rukovoditi velikom, nedavno proširenom državom. Ubrzo izbiše nemiri u itavoj zemlji. Državu poeše kidati vlastela, osnivajui samostalna gospodstva. Vlkašin postaje uz cara kraljem. U Zeti javljaju se Balšii kao župani, a izmegju obale južno od Du-

brovnika i planina istono od Drine župan Nikola

Altomanovi „velikaš plitkoga uma i siledžija, koji je sa svima susjedima živio u svagji". Istoni 35

-susjed župana Altom anovica, dublje u unutraš- njosti, bio je knez Lazar, sin Pripev. Pribac zove

se i Hrebeljanovi. Lazar se oženio Milicom, kerkom kneza Vratka, uglednoga vojskovogje cara Dušana, koji je poticao od sporodne loze Nema- njia. U mladim godinama stupio je u dvorsku službu Dušanovu, a kasnije se javlja kao jedan od najuglednijih dvorjanika caraUroša. Oko 1370. bio je Lazar gospodar Rudnika. Godine 1371. izumire

dinastija Nemanjia s Urošom IV., a i Turci se javljaju u isti as kao politiki baštinici još nedavno tako snažnoga carstva. Bistrom i prokuša- nom oku Tvrtkovu nije mogla utei važnost ovoga novoga politikoga položaja na jugu i istoku njegove države . Po babi svojoj, keri Stje- pana Dragutina, bio je Tvrtko u rodu po tankoj krvi s izumrlom dinastijom Nema- njia, a on ne samo da je to stao isticati, nego se poe i otimati za posjede iste porodice. Sklopivši savez s Lazarom Hrebeljanoviem, osvoji on zemlju oko gornje Drine, zatim sam protjera god. 1376. iz Travunje Jurja Balšia, kojemu je otstupio malo ne cijelu kneževinu T r a-

V u n j u Nikola Altomanovi, te mu se oblast prostirala preko Humske do Kotora i Onogošta (Nik-

šia). Na istoku držao je u svojim rukama Tvrtko l jedan dio Raše, gdje se nalazilo i Mileševo s gro- bom sv. Save. Ljeti god. 1377. dade se na grobu sv. Save okruniti „sugubim vijencem" t. j. dvo- strukom krunom u znak srpske i bosanske zemlje, prozvavši se: Stefan Tvrtko po milosti gospoa Boga kral Srblem, Bosni, Primorju, Hlmsci zemli, Dolnim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori, Soli,

Podrinju i ktome. Ovim krunisanjem prešla su i prava Nemanjia na Tvrtka, što su i Dubrovani i

Mleani odmah i priznali. Dubrovani su mu naime plaali danak, što su ga plaali srpskim vladarima na dan sv. Dimitrije u iznosu od 2000 perpera*),

*) Godine 1354. spominje se u jednoj povelji stanak 36

Prema novoj asti bijaše si Tvtrko uredio i svoj dvor, uvedavši nova dvorska dostojanstva (logotet, protovestijar). Osim toga okružio se i najodlinijim bosanskim knezovima i vojvodama, od kojih su ve tada bili poznati Vlatko i Hrana Vukovi, Radin

Jablanovi i sin mu Pavao Radinovi, a osobito vojvoda Vukac Hrvatini i sin mu Hrvoje Vuki. „Stona mista'' Tvrtkova su obino Sutjeska, Bobo- vac, Trstivnica. Tvrtko je podupirao i darivao ove mone porodice, da ih predobije za se i za svoju porodicu,pa mu je to i uspjelo, dok je on živio.

Poslije su ti velikaši zaboravili na to i odmah iza njegove smrti trgali jedinstvo države. U jednoj povelji od god. 1378. ovako Tvrtko odregjuje svoju zadau: „i po tom naeh s bogom kraljevati i praviti prestol srbskije zemlje, žclaje padšaja sa vzdvignuti i razoršaja seukrepiti..." Ovoj svojoj zadai ostao je vjeran do kraja svoga života. Poslije smrti Ljudevita (1382.) pokazao je Tvrtko odluno volju, da proširi granice svoje države na Jadransko more, a na sjever do Drave dakle, da dobije vlast nad itavom zemljom, u kojoj stanuju Hrvati i Srbi. Velikim dijelom on je i

ostvario svoje težnje, ali što to nije trajno i sasvim proveo, kriva je njegova prerana

smrt. Državi Tvrtkovoj trebalo je mora i brodovlja, a u tom poslu smetao mu Du- brovnik, a zatim kraljica Marija, koja je bosanskih velikaša na mjestu Mili ili Milje. Ovo Milje nije drugo, veli Ruvarac, nego manastir Mileševo sa crkvom sv. Nikole, što ga je sagradio Stjepan Kotromani i u kojem je bio sahranjen. Juki spominje, da je Mile- ševo bilo na rijeci Bosni u današnjem grada- kom kotaru, danas zvani Mileševac. Talloczy veli, da je mjeslo Mile ležalo oko Kljua i dodaje: „te tako pada ona tvrdnja veega broja bosanskih historiara da se Tvrtko krunisao za kralja u manastiru

Milešev u, posveenom sv. Nikoli." Kao da je i Ruvarac bio ovoga mišljenja, samo ga nije htio izrei. (Sravni rjegovu raspravu: Banovanje Tvrtka bana. Glasnik bos. muzeja godine 1894.) 37 baštinila Kotor iza oca. Ne usugjujui se direktno napasti Dubrovnik, podigne on na ulazu u Boku Kotorsku na vrlo zgodnom mjestu novi grad, koji prozva Sv. Stjepan' (u ast svome zaštitniku); poslije bi grad prozvan Novi, a danas mu je ime Ercegnovi (Castelnuovo). Time je htio satrti trgovinu Dubrovnika, po kojoj je ova republika bila mona i jaka, a podjedno je htio i Kotor otkinuti od Marije. Novi je imao biti glavni primorski trg bosanskih i srpskih zemalja, u kojem bi se usredsredila sva trgovina ovih zemalja. Žitelji dalmatinskih gradova grnuli su ovamo vozei vino i sol, a Tvrtko je podigao u Novome „slanicu" i uinio ga trgom za prodaju soli (kasnije je to 1382. god. na molbu Dubrovana zavrgao!). Tvrtkova diplomatska vještina našla je terena za svoje pomorske težnje i u Mlecima. Vijee mletako dalo mu je privilegij (1383.), što je dozvolilo svomu gragjaninu Nikoli Bazeju, da primi od njega admiralsku ast, pae mu je prodalo i jedan dobar brod tobože kao mletakom gragjaninu. Mora da je osobito na srcu ležalo Mlecima Tvrt- kovo prjjateljstvo, jer su ga iste godine unijeli u svoju zlatnu knjigu zaasnih gragjana, pošto se pokazao „vjernim i pravim Mleanom", koji revno radi o boljku republike. Dozvolili su mu dalje, da može graditi u Mlecima još dva broda. Ova sklonost Mletaka prema Tvrtku dade se protumaiti odnošajima u susjednoj Hrvatskoj i Dalmaciji, gdje se u punom jeku spremalo poznato gibanje protiv kraljice Marije i matere joj Jelisavete. Mle- ani su opet znali Tvrtkove osnove i nadali su se, da e u opoj smutnji u mutnome loviti.

C. Stjepan Tvrtko prema pokretu u

Dal m ac i j i i H rv a tsko j.

Megju Hrvatima, koji su se digli za Karla Drakoga, a protiv Marije, našao je Tvrtko do- 38 skora pristaša. To je u prvom redu vranski prior Ivan Paližna (prior reda Jvanovaca u Ugarskoj i Hrvatskoj), ali Tvrtko ipak nije odmah otvoreno pristao uz buntovnike. Sa strane Marijine opet se uvigjelo, da treba pokušati izravnanje s Tvrtkom, hoe li Marija uspjeti protiv ustaša. Godine 1385. ode palatin Ni- kola Gorjanski u Sutjesku, da se porazgovort s Tvrtkom. Tvrtko u ovaj mah nije drugo tražio nego samo Kotor „vlasništvo njegovih roditelja i praroditelja". Gorjanski zato sklopi s njime „vjeni" savez protiv svih neprijatelja Marijinih, a Tvrtku predade Kotor, kojim je faktino jošte iste godine ovladao. Kada je Karlo Draki godine 1386. u Ugar- skoj bio izdajniki ubijen, promijeni Tvrtko svoju prividnu neutralnost i pristade otvoreno uz buntovnike zajedno s vojvodom Hrvojem Vukiem". Buntovnici su naime vojevali dalje za sina Karla Drakoga Ladislava, kojemu je bilo jedva deset godina. Ve godine 1386. provaljuju bosanske ete do Klisa i Spljeta. Kad je Ivan Paližna postao namjesnikom i banom hrvatsko-dalmatinskim sa sje- dištem u Klisu, poradi on još više u korist Tvn- kovu tako, da je sredinom god. 1390. Tvrtko pridružio svojoj državi svu Dalmaciju s otocima, osim jedinoga Zadra, a imao je u rukama i južnu

Hrvatsku. Od sada nosi naslov i kralja Dalmacije i Hrvatske. Njegovu akciju u Dalmaciji nije prekinulo nr ratovanje s Turcima. Tvrtko šalje Lazaru u pomo vojvodu Vlatka Vukovia, a vjerojatno je, da je u kosovskoj bitci sudjelovao i Hrvoje. Od hrvatskih ustaša spominje se naroito bivši ban Ivan Horva?. Tvrtkovim osvajanjem postade Bosna, sad pri- kovana uz Hrvatsku, sad uz Srbiju, središtem oka kojega se skupiše esti države hrvatske i srpske. Bosna je bila tada najmonija država na

*) U Ugarskoj zovu sada Tvrtka samo banom. 39

Balkanskom poluostrvu. Ona je dominirala na sjeverozapadu, kao što je nekoliko godina prije toga dominirala Srbija za Du- šana na jugoistoku. Ipak je velika razlika, veli Stanojevi, i u politikim i u kulturnim težnjama carevine Dušanove i kraljevine Tvrtkove. Dušan je htio stvoriti srpsko-vizantijsko carstvo, a Bosna je trebala da postane srpsko- hrvatska država, koja e spreavati prodiranje

Ugarske na Balkan i vlast ugarsku u srpskom I hrvatskom narodu. U osnovi svojoj, svršava Sta- nojevi, bila je Tvrtkova država realnije za- mišljena i zasnovana, nego država Duša- nova. Svim tim uspjesima uini megjutim kraj Tvrtkova smrt. Godine 1391. (u februaru) umrije Tvrtko zacijelo u Sutjeskoj, a doskora iza njega propade i njegovo djelo. Stjepan Tvrtko bijaše oženjen Dorotejom Bdinskom, kerkom brata posljednjega bugarskoga cara Ivana Šišmana. Iz toga braka potie sm Tvrtko. Tvrtko se poslije smrti Dorotejine spremao na drugi brak i to htio je da se oženi kerkom AI- brehta III. Habzburgovca i tražio je Mleane, da mu oni budu posrednici. Smrt njegova prekinula je osnove, koje je po svoj prilici Tvrtko imao s tora ženidbom. VI.

STJEPAN DABISA. (1391.— 1395.).

JELENA „GRUBA." (1395.— 1398.).

Ma da je „svetopoivši" kralj Tvrtko ostavio dva sina: zaJkonitog Tvrtka i nezakonitog Ostoju, naslijedio ga je na prijestolju mlagji mu brat Stje- pan Dabiša po starom slavenskom pravu senio- rata. Prema tome nije uspjelo Tvrtku za svoga ži- vota uvesti red nasljedstva po primogenituri, što je kasnije prouzrokovalo neprestane prijestolne borbe. Uslijed tih prijestolnih borba neobino je opet narasla mo odline bosanske vlastele, koja imade izborno pravo tako, da nijedan bosanski kralj nema više slobodnih ruku u politici nego je igraka u rukama velikaša, od kojih nekoji (Hrvoje

Vuki, Sandalj Hrani i Pavao Radinovi) tjeraju politiku na svoju ruku. Da su bosanska vlastela digla toliko glavu, uzrok je i sam Dabiša, ovjek povodljiv i neodluan, pa zato i malo sposoban, da ravna državom, koja je bila sastavljena od esti, što se još nijesu stopile u jednu cijelinu, nego svaka odavaše svoje porijetlo i isticaše svoje cen- trifugalne težnje. Žena mu je bila Jelena „Gruba", inae nepoznata porijetla, valjda ki domae koje velikaške porodice.

Dabiša bijaše priznat i u Hrvatskoj i Dalma- ciji, te je god. 1392. vršio u tim kraljevinama vlast po banu kraljevina Hrvatske i Dalmacije Vuku

V u k i u, bratu Hrvoja Vukia. Megjutim su bili, kako je ve poznato, hrvatski ustaše izabrali 41

Tcraljem sina Karla Drakoga, djeaka Ladislava, koji za života Stjepana Tvrtka nije isticao svoja vla- darska prava, ali sada poslije smrti Tvrtkove sve

više to ini. Tako on pod konac g. 1 391 . potvrgjuje banovinu kraljevina Hrvatske i Dalmacije vojvodi

Hrvoju i bratu mu Vuku Vukiu i inae dariva

Hrvoju i brau mu brojnim gradovima i posjedima. Razban mavanski, Ivaniš Horvat postaje Ladislav-

Ijevim glavnim namjesnikom u Ugarskoj i saveznim kraljevinama. Tako su se sada takmila dva vladara

za Dalmaciju i Hrvatsku: Dabiša i Ladislav, a ve

se pomalo javlja i Marijin muž Sigismund, koji e

ulagati sve sile, da šatre protivnike svoje i svoje

žene i da istisne Ladislava. Stjepan Dabiša poeo je uvigjati, da nije dosta jak, da se takmi sa Sigismundom i napuljskim kraljem Ladislavom. Nije imao odviše pouzdanja ni u

hrvatske ustaše (Horvate i Paližne), koji su po-

slije Tvrtkove smrti više naginjali Ladislavu, a I njegovi vlastiti velikaši više su se brinuli za se nego za kralja. Još je teža situacija nastala za Da-

bišu, što su i Osmanlije pokucali po prviput na vrata Bosne. Imajui u rukama Dušanovo

Skoplje približili su se i Bosni i prva provala dogodila se za vlade Dabišine (1392.). Izvori o toj provali malo nam govore. Znademo, da je vladalac Bosne brže bolje skupio „boljare, vojvode, ba- novce, knezove, tepaije, župane, velmože, vlastelu

i vlasteliie", te „potegne danju i nou" protiv

njih. Boj se zametnuo na nepoznatome mjestu i ini se, da je ova provala ostala bez teških posljedica. Svi ti razlozi sklonuli se Dabišu, da je odluio izmiriti se sa Sigismundom, kako bi osigurao prijestolje njegovom pomoi. U julu 1393. sastadoše se oba kralja u Djakovu. O dogovoru izmegju oba vladara nemamo potankih vijesti, aU znademo, da je Dabiša pridržao svoju državu u starom op-

seg u i da ga je Sigismund priznao kraljem i svp;- jim „milim prijateljem". Dabiša je opet sa svoje 42 strane preuzeo obvezu, da država imade poslije njegove smrti zapasti Sigismunda kao „pravog i zakonitog vladara", da ne e pomagati ustaša u Hrvatskoj i Ugarskoj i da e svoje velikaše pozvati na vjernost i vjernu službu prema Sigismundu'). Sigismund je nakon toga ugovora, koji je imao vrijediti za „vjena vremena" imenovao Dabišu županom šomogjskim. Protiv toga ugovora bijahu brojna bosanska vlastela, dok je n. pr. vojvoda Hrvoje priznao gja- kovaki ugovor. Razumije se, da su protiv ugovora bili i hrvatski velikaši, protivnici Sigismunda. Go- dine 13Q3. vidimo na Dabišinom dvoru bana Iva- niša Horvata i brata mu Pavla, koji su kao bjegunci sada, kada im je poslije gjakovakog ugovora i lina njihova zaštita bila u Bosni sumnjiva, svim silama nastojali, da obore taj ugovor i dignu Bosnu protiv Sigismunda. Dabiša im je otea

Omiš, gdje su se bili sklonuli, a valjda ih je i dalje progonio, jer su se zatvorili u grad Dobor, na donjem toku rijeke Bosne, koji su po svoj prilici bili podigli ve prije, da mogu odanle napadati

Slavoniju i Ugarsku. Sigismund je odluio potražiti svoje protivnike u Bosni. Pogje zato dobro spremljen prema Doboru. Braa Horvati pobjegoše odavle, ali izda- jom padoše u ruke Sigismundove, koji je megjutim spalio Dobor. S Horvatima dospješe u Sigis- mundove ruke i drugi kolovogje, koji bijahu po- gubljeni. Osobito je tragino svršio Ivaniš Horvat u Peuhu. Time je Sigismund postao gospodar situacije, a to je sada dobro osjetio i Stjepan Da- biša, koji se požurio u tabor Sigismundov kod

Dobora i ovdje sa Sigismundom obnovio g j a k o- vaki ugovor. Po mnijenju Šišievu ovaj je ugovor sada proširen u toliko, da se Dabiša moraa

*) Bez privole velikaša ovaj ugovor i onako ne bi ništa vrijedio. 43

odrei Hrvatske i Dalmacije*) (1394.). Tako je

Dabiša „povratio sebe i svoje podanike u podan-

stvo (dominio) i poslušnost kralju i ugarskoj kruni". U Dalmaciji upravljao je još uvijek Vuk Vuki, protivnik Sigismundov. Protiv njega iza- šalje Sigismund Nikolu Gorjanskoga, koji Vuka

svlada kod Knina i ovom pobjedom padoše Hr-

vatska i Dalmacija u ruke Sigismundove. Godine 1395. umrije Stjepan Dabiša u Sutje-

skoj, „nasljednik Tvrtkova žezla i krune, ali ne duha njegova niti odlune mu volje". On je svoju naslijegjenu bosansku krunu doveo u nekadašnji vazalski odnošaj prama kruni sv. Stjepana. Slaba

njegova vladavina mogla je biti i po udi gordoj

bosanskoj gospodi, na ona je stoga i posijala

sjeme, iz kojega e niknuti plod skore i nagle propasti. Glas o Dabišinoj smrti stigao je Sigis- mundu u Erdelj, gdje se on nalazio u taboru spremajui se protiv Turaka. On je pošao po svoj prilici odavle u Bosnu, da oživotvori svoje pravo po gjakovakom ugovoru. Bosanski velikaši razdijelili su se na dvije stranke. Jedna je htjela Sigismuna, ali ta je bila u manjini. Veina izabere udovicu Dabišinu Jelenu, što Sigismund nije mogao sprije-

iti radi neprilika s Turcima, pa je valjda i dao tome izboru svoju privolu. Jelena je vladala samo po imenu, dok su u istinu imali vlast u rukama Hrvoje, Sandalj i Pavao Radinovi, koji su ve 1397. dizali protiv nje Stjepana Ostoju, nezakonitog Tvrtkovog sina. Godine 1397, vlada ve sam Ostoja, a o Jeleni imade još spomen iz god. 1399,

*) Drugi historiari misle, da se Dabiša ve prviput u Djakovu morao odrei Hrvatske i Dalmacije. VII. DOBA PROTUKRALJEVA

I PRIJESTOLNIH BORBA U BOSNI. NEKOJI BOSANSKI VELIKAŠI VLADAJU U SVOJIM OBLASTIMA SAMOSTALNO.

(1398.— 1421.).

Stjepan Ostoja (1398.— 1404.). Ovaj vladar nikada se spominje ni oca ni djeda, pa nam

se ini kao da se žaca svoga porijetla. Zato i nije neopravdano nagagjanje, da je po svoj prilici bio nezakonit sin Tvrtkov*. Popeo se na prijestolje

pomou monoga plemstva i zato je bio posvema od njega zavisan. Samomu kralju nije ni preostalo više nego matica bosanske države, Gornja Bosna,

pa i ovdje su mu sputane ruke od vlastele. K tome ga je smatrao Sigismund uzurpatorom, a Turci su ponovno provalili u zemlju pod Mahmut pašom, te je nemilo oplijeniše. Samo cia februarska zima prisili ih na povratak (1398.). U takovim teškim

prilikama bio bi se i vladar veih sposobnosti

teško snašao, a kamo li Stjepan Ostoja, koji nije ni pokušao, da se otme ispod vlasti mone vlastele. Od velikaša, koji su zapravo držali kormilo države u svojoj ruci istiu se Pavao Radinovi, Sandalj

*) U jednoj povelji od 1444. god. zove Stjepan Toma Ostoji, nezakoniti sin Stjepana Ostoje svoga pretšasnika

Tvrtka II. Tvrtkovia ^patruus noster carissimus." Du- brovani vele za nj: „e sta homo de minima condicion." 45

Hrani, a nada sve Hrvoje Vuki-Hrvatini. Piavao Radinovi. Otac Pavlov Radin Ja- blani bijaše ugledna osoba na dvoru Stjepana

Tvrtka I., a sam Pavao proživi mladost svoju na kraljevskom dvoru. Tvrtku I. morao je biti osobito drag, jer Dubrovani pišu jednom zgodom Pavlu o tome: „i on tebe (naime Tvrtko) imaše i držaše koliko svoje diete", a drugom opet zgodom kažu za nj: „a uenik dobri slavnoga spomenua gospodina kralja

Tvrtka*'. Ugled Pavlov digao se i time, što je Stje- pan Ostoja uzeo njegovu rogjakinju Kujevu za

ženu. Otadžbina Pavlova bijaše izmegju Bosne i Drine. Obuhvatala je Boraku župu (comitatus Berez) s gradom Boraem (kod Vlasenice), zatim olovne majdane kod Olova i trg Prau. (Tu je sagradio Pavao grad Pavlovac.) Na sjeveru megja- šio je njegov posjed sa Srebrenikom. Osim toga je imao Pavao Ustikolinu (izmegju Foe i Go- ražde), Dobrun, a po svoj prilici i Vrhbosnu. Ka- snije je porasla njegova mo, jer je dobio posjed Sankovia. Za Tvrtkovih vremena vladao je u

Humu i Popovom polju, te uz obalu izmegju Du- brovnika i Stona župan Sanko. Njegovi sinovi Be- lijak i Radi stekli su za Tvrtka dijelove stare Tra- vunje, a napose Konavlje. Poslije smrti Tvrtkove darovaše braa Sankovii i ne pitajui ostalu bosansku vlastelu 13Q1. god. župu Konavlje Dubrov- anima. Još iste godine udariše na njih Pavao Ra- dinovi i vojvoda Sandalj Hrani, zarobiše brau, a zemjju podijeliše izmegju sebe. Konavlje dobio je Radinovi, a posjede u Humu veinom Sandalj Hrani. Sandalj Hrani. Porodino imanje ovoga vojvode nije nam još poznato, no po svoj prilici imala je njegova porodica u pravoj (gornjoj) Bosni svojih posjeda. Djed mu se zvao Vuk, a imao je dva sina Vlatka i Hranju Vukovia. Vlatko Vukovi je poznat kao vojvoda Tvrtkove pomone vojske u kosovskoj bitci. Hrania Vukovi otac je Sandaljev. 46

Iza pada Sankovia zavladao je Sandalj najveim dijelom Huma, proširivši svoju vlast sve onamo do Drine (Podrinje). Za nj se kaže, da je bio „vladar živahna

duha, oštra uma i veoma Ijubezan"*). Ovo pošljedne svojstvo jedva da potvrgjuje povijest njegove vlade, u koliko nam je poznata. Po ženi svojoj Katarini, kerci bana Vuka Vukia, bio je

i rogjak Hrvojin. Ovo srodstvo nije obojicu sme-

talo, da su periodino bili i ljuti neprijatelji.

Hrvoje Vuki -H r v a t i n i . Sve bosanske velikaše, pa i gornju dvojicu natkrilio Je svojim znamenovanjem najmarkantnija linost ovoga doba na slavenskom jugu, a to je Hrvoje.

On je kroz dva i po decenija (1390.— 1415.) rav-

nao sudbinom Bosne i susjednih hrvatskih zemalja

i bez njegovoga znanja ne dogagja se na tom podruju ništa. Njegov otac Vukac Hrvatini, kojega smo svojedobno spominjali, odano je služio po-

nosnom Tvrtku, te je i od njega bio nagragjen po-

sjedima u t. ZV. Donjim Krajevima. Tvrtko je vi-

soko cijenio zasluge oeve, a nagradio je i sma, kojemu je iza smrti oeve u sporazumu s bosanskom vlastelom na svom kraljevskom dvoru u Moištri (današnje Mostre Donje u visokom kotaru) dao dostojanstvo velikoga vojvode, koje je obnašao njegov otac Vukac (Hrvoji je bilo tada oko 30 godina). Oženjen je bio

kneginjom Jelenom Nelipievom, koja mu rodi Je- dinca sina Balšu Hercegovia (spominje se izmegju 1400. — 1416.), koji nije dugo preživio svog oca, a po politikoj važnosti nije mu bio ni sjena. Imat emo prilike da vidimo, kako je tijekom vremena proširio Hrvoje svoju vlast. Godine 1403. zovu Hrvoja spljetski spomenici: „herceg Spljeta, po-

kralj Dalmacije i Hrvatske (vicerex), najvei voj-

voda bosanski i knez Donjih Krajeva". Trogiranin

*) Sandagl fu nu principe di spirito vivo, di raggio- namento forte et di moita delicatezza. 47

Lui (Lucius) veli, da je vladao u Dalmaciji ne kao kraljevski namjesnik nego kao da je kralj sam (non come vicario regio; ma come se fosse lo stesso re).

I zaista on si uredi svoj dvor dijelom u Bosni u Jajcu (koje je on osnovao), dijelom u Spljetu. Na njegovom dvoru dešavali se „knezovi", vojvode", koje on u svojim poveljama navodi kao svjedoke; on je držao svoju vojsku, šiljao stranim vlastima svoje poslanike, kovao svoje novce. Na Balkanu nije mu bilo premca, veli šiši, izuzevši osmanlijskoga sultana.

Stjepan Ostoja i Dubrovnik.

Spomenuli smo, da su godine 13Q1. Sankovii darovali Dubrovanima cijele Konavle, ali su taj dar sprijeili Sandalj i Pavao Radinovi. Dubrov- ani nijesu mirovali ni za Dabiše ni kraljice Jelene samo da zavladaju Konavljem, ali nijesu uspjeli. Sretnija je bila republika za Stjepana Ostoje. (jod. 13Q9. dobili su Dubrovani „zemlje od Kurila do

Stona sa svima seli i zaseoci i s Ijudmi i s svimi ." mejami . . Dubrovnik je zato Ostoji kao nekada Tvrtku plaao 2000 perpera godišnje. Vijee dubrovako imenovalo je Ostoju uza to svojim gragja- ninom i plemiem, davši mu u gradu palau, a pošto je Hrvoje išao je u toj stvari Dubrovanima na ruku, dali su i njemu isto. Ti prijateljski o- nošaji doskora se pomutiše i pretvoriše u otvoreno neprijateljstvo izmegju Ostoje i Dubrovana.

Stjepan Ostoja i Hrvoje Vuki prema Sigismundu i Ladislavu Na- pulj s k o m u.

Na dvoru Stjepana Ostoje bijaše Hrvoje svemoan. Kada je Hrvoje poeo zazirati od bu- 48

dimskoga dvora i približavati se opet napuljskome, pošao je za njim i Ostoja. Ladislav Napuljski nagradio je odmah (13Q8.) Hrvoja, te ga imenovao svojim glavnim namjesnikom (vicarius generalis), na

što je i Ostoja pristao. Sigismund je zato htio da najprije obrauna s Hrvojem, pa je (1398.) provalio u Donje Krajeve i došao do Vrbaškoga grada, ali ga nije mogao zauzeti, nego se povratio doskora u Ugarsku. Hrvoje je odmah iza toga provalio u dubiku župu i pridružio je svojim Donjim Krajevima, uz koje je ova župa ostala sve do 1402. god. Ni druga navala Sigismundovih vojvoda još iste godine na Usoru nije uspjela. Kad je

Ostoja Hrvoji god 1400. poklonio grad i itavu župu hlivanjsku, približio se Hrvojin posjed srednjoj Dalmaciji, u ije se on poslove poeo živo mješati. Sigismund je naime svojom neuvenom rasipnošu i favoriziranjem stranaca izgubio u

Ugarskoj i Hrvatskoj i one velikaše, koje su mu bili odani, a zato je sve rasla stranka Ladislava Na- puljskoga, kojoj je bio glava Hrvoje. Kao što nekada za Tvrtka tako i sada nije akcija Hrvojina išla toliko u korist Napuljca, nego je Hrvoje radio više u ime svoje i Ostojino uskrisujui rad

Tvrtkov. Kad je najvei dio Dalmacije i Hrvatska južno od Velebita zaslugom Hrvojinom koncem 1402. god. bila u vlasti napuljskoga kralja, odluio se ovaj kukavni vladar, da pogje u ove krajeve. Prije svoga dolaska posla Ladislav u Dalmaciju neke svoje službenike, kao što je to tajnik njegov

Matija od San Miniata, zatim Galeotto i drugi. Od San Miniata imade zanimljiv izvještaj, u kojem opisuje dolazak Hrvojin s odlinim bosanskim po- slanstvom u Zadar prije kraljeva dolaska. „Juer je stigao ovamo, piše on, vojvoda bosanskoga kra-

ljevstva, imenom Hrvoje, veliki knez i naj- moniji u svom kraljevstvu. Upravo iaj

1 kralje- Hrvoje p o g 1 a v i t i j e r a z o g, da su se

vine Dalmacija i sve strane Slavonije priklonile La- dislavu. Hrvoje oekuje kralja s velikom družinoui. 49

Taj j e o V j e k inae pataren, ali se radi da ga gospodin kardinal (papin poslanik) privede

k svjetlu pravoga spasa, a ini se, da e i on sam privoljeti, jer se nada, da e ga gospodin kralj namjestiti za upravitelja bosanskim stranama".

Galeotto opet piše za Hrvoja : „velik gospodin po svojoj vlasti, a ne manji tijelom.." Ladislav bio je okrunjen u Zadru za

kralja i doskora iza toga ostavi Zadar i povrati se u Napulj. Prije svoga odlaska imenovao je Hrvoja hercegom grada Spljeta, darovao mu otoke Bra,

Hvar i Korulu i ostavio ga za svoga jedinoga

namjesnika u Hrvatskoj i Dalmaciji. Njemu je bilo prepušteno sve, što je priznavalo Ladislava. Sa herceštvom spljetskim postaje Hrvoje samostalan vladalac s odregjenim teritorijem, pa tako mu je bilo omogueno, da gotovo itavih deset godina rije njegova odluuje u sjeverozapadnom dijelu Balkanskoga poluostrva.

D. StjepanOstojai Dubrovnik.

Dubrovako-bosanski odnošaji zaoštrili suše ponovno god. 1400., ali do pravog neprijateljskog izražaja došlo je tek 1402., kada je Sandalj Hrani poeo navaljivati na Dubrovane. Stjepan Ostoja znajui, da ne e moi pokoriti Dubrovnika bez brodovlja, približio se i Mlecima. God. 1403. traži Ostoja od Dubrovana, da ostave Sigismunov protektorat i da se podine njemu i napokon da mu vrate god. 1399. darovano primorje od Kurila do Stona. Kako su Sandalj Hrani i Pavao Radi- novi imali posjede u blizini Dubrovnika, mogli su svaki as provaliti na dubrovaki teritorij i nanijeti silne štete. U toj nevolji*) obraaju se Dubrovani na Hrvoja, da on intervenira za mir. Pišu mu : „jer

*) Dubrovani se nijesu htjeli iznevjeriti Sigismundu. 4 50 ono, što vi hoete, htjeti e itava Bosna". Hrvoje obea, ali zaposlen u Dalmaciji nije mogao posvetiti tome pažnje, tako da su Pavao Radinovi i Sandalj Hrani zapoeli s neprijateljstvom. Najednom se situacija izmijeni u korist Du- brovnika. Sigismund se povratio u Ugarsku, okupi opet velikaše oko sebe, dok se Ladislav spremao da ostavi Dalmaciju. Stjepan Ostoja uvigjao je sasvim dobro, da e Sigismund, im to bude mogao s njime obraunati, pogotovo, jer se usudio dirati u vjerni mu Dubrovnik. Da tome predusretne, on je pošao Dabašinim stopama i sklopio sa Sigismun- dom mir pod uvjetom, da Bosna prizna ugarskoga kralja svojim vrhovnim gospodarom (1403.). Du- brovani su sada sve upotrebili, da zavade bosanske velikaše s Ostojom. Taj posao nije im bio ni težak, jer se osobito Hrvoje razbijesnio protiv Ostoje, što se ovaj izmirio sa Sigismundom. Du- brovanima je uspjelo sklopiti savez s Hrvojem u gradu Zveaju (1404.) „suprotiva kralju Ostoji na njegovu pogibiu i razsue i prognanje van kra- ." ljevstva . . Dubrovani su se obvezali da e pre- poruiti Sigismundu Hrvoja, da ga primi u svoju milost i da Ostoja ne nagje potpore kod njega. Iste megjutim godine izmiri se Hrvoje s Ostojom i sad je trebalo izmiriti ga još s Dubrovnikom. Dubrovani kao uvjet pomirbe traže „Nove zemlje" (od Kurila do Stona) odluno natrag, ali Ostoja to tvrdokorno uskrati. Kad je kralj na to u nepri- jateljskoj namjeri protiv Dubrovana u sporazumu s nekojim velikašima dozvolio Mleanima velika privilegija, koja su do sada uživali Du- brovani u Bosni, digoše se bosanska vlastela na elu s Hrvojem, zbace s prijestolja Ostoju, te sami preuzmu privremeno upravu zemlje (1404.)*). Protjerani Stjepan

Ostoja ode u Budim Sigismundu i na koljenima

•) Hrvoji radi Dalmacije nije bilo drago favoriziranje Mleana. 51

zamoli oproštenje i pomo. Sigismund posla u Bosnu mavanskoga bana Ivana Morovia, koji pohara zemlje Ostojinih protivnika provalivši do Bobovca. Njegovi podvojvode zauzeše Srebrenik, koji je odsada više godina u rukama Sigismun- dovim. Protjeranog kralja ipak nije mogao ban Morovi uspostaviti. Jedini mu je uspjeh bio, da je

Ostoji predan Bobovac i da mu je nadalje ostavljen kraljevski naslov. U Bobovcu bila je ostavljena i jedna eta ugarskih vojnika za Ostojinu sigurnost (1404. u junu). Zbor bosanskih velikaša izabrao je megjutim za kralja Tvrtka II. Tvrtkovia*) i tako je Bosna imala dva kralja i dvije ugarske posade

(Bobovac i Srebrenik), ali pravi gospodar je bio Hrvoje. Dubrovani su napokon dobili svoje Nove Zemlje. Nakon dugotrajnih pregovaranja potvrdio im je Tvrtko u Trstivnici stara privilegija i pravo na posjed, što im ga je Ostoja oteo (1405.).

Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovi. Borbe sa Sigismundom.

(1404.— 1408.).

Sigismund je ove promjene pratio velikim ne- zadovoljstvom i odluio povesti vojsku „protiv svoje kraljevine Rame i Bosne, da se isprave i obnove megje njegove države". Bosna je valjda ini- cijativom Hrvojinom odluno pristala uz Ladislava Napuljca priznavajui ga zakonitim ugarskim kraljem. Kad se Sigismund povratio iz Bosne, u koju

*) Dubrovani su svojim poslanicima dali instrukcije, da pouzdano i tajno kažu Hrvoji: ,Tko bolji za kralja od Vas?" Metež morao je u to doba u Bosni biti opfeniti, jer Dubrovani vele za to doba na jednom mjestu: „Koliko mi nahodimo iz knjigah, jer od potopa svieta nije se sviet toliko smel i vrtel." 52 je bio provalio, sazva Tvrtko II. veliki zbor bosanske vlastele, kojem su prisustvovali Hrvoje i Sandalj, te odavle poslaše Bošnjaci poslanike La- dislavu u Napulj, da ondje zatraže od kralja potvrdu starih i pravih megja bosanskih naroito prema Ugarskoj. Kralj Ladislav izdaje zaista sve- anu ispravu (august 1406.), u kojoj istie velike, plodonosne i korisne usluge, što su mu ih iskazali, a i još uvijek iskazuju Bošnjaci, da stekne ugarsku krunu i potvrdi bos. kraljevstvu megje u onom opsegu, što ga je Bosna imala za Kulina bana. Bo- šnjacima je bilo poglavito do toga stalo, da im se potvrdi prema Ugarskoj posjed Usore, koja je esto znala biti u rukama ugarskih kraljeva, a i sada je Srebrenik bio zaposjednut ugarskom posadom. Vidjelo se po svemu, da mora doi do novih bojeva izmegju Sigismuda i Bošnjaka. Ljeti 1406. povjeri Sigismund ratovanje u Bosni Pipu od Ozore (Pipo Spano), temešvarskom knezu, koji je poznat u našoj narodnoj pjesmi pod imenom Filip Madžarin. Pipo prodrije s ugarskim velika- šima duboko u Bosnu, opljakavši tom prilikom gotovo pola zemlje i unigje u Bobovac, sjedište Osto- jino, odakle je izlijetao sa svojom vojskom u okolinu da plijeni. Veeg uspjeha nije postigao, kao ni sam Sigismund slijedee godine (1407.). Svakako su ovi slabi uspjesi znak ondašnje velike vojne snage bosanske, kojoj je uspjelo odbiti Sigismun- dove vojske. Napokon je Sigismund uvidio, da ne e na ovaj nain svladati otpor Bošnjaka, pa se zato po- služio poznatom ve metodom ugarskih kraljeva, da prikaže rat vjerskim. Bosnu se sada opet imalo napasti „krstaškom vojskom". Papa Gregorije XII. izdao je u Sieni proglas na sav kršanski svijet, da pomogne „katolikoga prvaka" u boju protiv

Turaka, Arijana, Maniheja i drugih nevjernika u kraljevima i stranama carigradskim. Vlaškoj, Ugarskoj, Bosni, Dalmaciji, Hrvatskoj, Rami, Sr- bije etc. Svim onima, koji bi pošli na tu vojnu. 53 obean je oprost, koji se dijelio nekada krstašima, kad su išli u Palestinu. Tako je Sigismund mogao s vojskom o 60.000 momaka provaliti u Bosnu do Dobora') (1408.). Velika vojska kraljeva svlada doskora Bošnjake. Po svoj prilici bio se odluni boj negdje u srcu Bosne, a ne kod samog Dobora. Sam kraij

Tvrtko II. bude uhvaen, a s njime i 170 velikaša**), koje je Sigismund dao pogubiti, a tjelesa im su- novratiti s visoke peine u Bosnu (kod Dobora, gdje je bio glavni tabor i operaciona baza). Kralja pomiluje i odvede ga sa sobom kao sužnja. Megju uhvaenim velikašima nije bilo Hrvoja, Sandalja I

Pavla Radinovia. Ovi po svoj prilici i nijesu bili u Tvrtkovom taboru. Kada je na to Sigismund sretno ratovao i u Dalmaciji, bijaše stranka Ladi- slavljeva u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni raspršena, a Sigismundovim dugogodišnjim protivnicima ne preostade drugo, nego se s njime izmiriti. Najprije to uini Hrvoje, a iza njega Sandalj. Sigismund potvrdi Hrvoju sve dosadanje naslove i asti, naroito naslov hercega spljetskoga. Sigismund je sada odluio, da proslavi svoju pobjedu na dostojan nain i utemelji 1408. u decembru „Zmajev red", prozvan tako po zlatnome zmaju, kojim su vitezovi kitili svoja prsa. Hrvoje sa Sandaljem dogje osobno u Budim. Pošto mu je trebalo za taj put novaca uzajmi od svoje žene

„šest tisu dukatov zlatijeh" i u to ime joj založi neka mjesta u Donjim Krajevima. Sigismund je bio osobito radostan zbog njegovog dolaska. Za dokaz osobite sklonosti uini ga kumom svoje nedavno rogjene keri Jelisavete i obdari ga „Zma- jevim redom".

*) Dpbor je bio opet uspostavljen. **) Siši drži, da je bilo izdaje na bosanskoj strani. 54

Stjepan Ostoja po drugi put kralj.

(1409.— 1418.).

Godine 1409. prodao je Ladislav Napuljski svoje pravo na Dalmaciju Mleanima nakon sramotnoga cjenkanja za 100.000 dukata. Dok se Sigismund s Mleanima borio za Dal-

maciju, promijenila se situacija i u Bosni. On je doduše iza odlaska svoga iz Bosne ostavio ovdje jiešto vojske. Tvrtku se nije našao zamjenik barem ne u prvi as, pa se može uzeti, da je Sigismund naumio Bosnu pridružiti svojoj državi. Ako je Si- gismund na to raunao, onda se ljuto prevario. Stjepanu Ostoji, koje je amio od 1404. u Bobovcu

uspjelo je pomou brae vojvoda Gjure i Vukia Radivojevia opet domoi se vlasti u nekom dijelu Bosne, a u oktobru 1409. izmiri se kralj s veinom svojih velikaša. Sada je u Bosni situacija ista kao

i prije Sigismundove vojne, samo što je Hrvoje ostao vjeran kralju Sigismundu. Sigismund je u

dva maha 1410. i 1411. kušao Stjepana Ostoju svladati, ali bez odlunoga uspjeha, dok napokon s proljea 1411. ne dogje do izmirenja. Ostoja je morao poput svojih pretšasnika priznati vrhovnu

vlast ugarskoga kralja i otstupiti Usoru i Soli. U Usori namjesti Sigismund kao vojvodu Ivana Gorjanskoga, a u Solima Ivana od Morovia. Važni rudarski grad Srebrenicu s oko- lišem darova svome vazalu srpskom despotu Stje- panu Lazareviu. Ovo je kasnije bilo uzrokom

trvenju izmegju bosanskih kraljeva i srpskih despota. Razumije se, da vlast Ostojina nije sezala ni u Donje Krajeve. Godine 1412. sazvao je Sigismund u Budim kongres, a imali su se tom prigodom ovdje sastati

mnogi evropski vladari i u njihovoj prisutnosti

izvagjati razne viteške igre i druge sjajne zabave.

U popisu odlinih prisutnika nalazimo i bosanske 55

velikaše, koji su osobitu pozornost svratili na se. Poljski Ijetopisac Jan Dlugoss piše o tome ovako:

Sandalj, vojvoda bosanski i kralj (?) Hrvoje ui- niše u nazonosti svojih žena tu slavu osobito

sveanom, jer se njihovi vitezovi, visoki i plemenita

stasa, hrabro i junaki na mejdanu poniješe". Ovo

je ali i pošljedni put- da je kralj imao prilike diviti se viteškom sjaju Hrvojinom, jer u brzo iza toga postade Sandalj „vjerni naš ljubljeni", a Hrvoje Vuki „poglaviti naš dušmanin".

Pad Hrvoja, velikoga vojvode bo.

sanskoga i hercega spljetskoga. (1413.).

Raspravljajui hrvatski historiar Šiši o uzrocima pada Hrvojeva veli u jezgri slijedee: Glavni su razlozi pada hercega spljetskoga

mržnja i zavist, jer je on sa Spljetom i Donjim Krajevima upravljao više kao samostalan vladar,

nego li kao vazal. Takav iznimni položaj vrijegjao je osobito ugarsku gospodu, koja su za njegove mnogogodišnje „nevjere" toliko put, a sa slabim uspjehom dijelili s njime mejdan. Kao osobiti njegovi lini neprijatelji imadu se smatrati Pavao upor*) od Moslavine, Ivan Gorjanski, Ivan od

Morovia i itav rod knezova Blagajskih. Hrvoja nijesu ni Spljeani voljeli, jer ih vrijegjalo, što im je nametao bosansku vlastelu za knezove. U BosnJ

*) Ugarski Ijetopisac Thur6czy znade izrijekom pri-

Doviledati i neke detalje ove line mržnje od strane Pavla Cupora. On naime kaže, da se jednom prilikom upor narugao na kraljevskom dvoru pred brojnim društvom hercegu Hrvoju, pozdravivši ga volovskim ruanjem, opo- našajui tobože hercegov duboki glas. A na drugom nam je mjestu zabilježio, da je upor dobacio magjarskim jezikom Hrvoju: Slaven nije ovjek, a pogaa nije kruh. 56 bili su dušmani Stjepan Ostoja, Sandalj Hrani^ a s njime valjda i drug mu Pavao Radinovi. San- dalj bijaše mu takmac, a popularnost i mo hercega spljtskoga bila mu je uvijek trn u oku. Svi ti neprijatelji ogovarali su ga kod kralja, ali nijesu uspjevali, dok nije Hrvoje sam prouzroio svoj pad.

Pod kraj 1412. i poetkom 1413. napao je despota Lazarevia u njegovoj zemlji sultan Musa.

Despot zatraži pomo u Sigismunda i Sandalja, a ovaj se tome pozivu i odazove. Izbivanje Sanda-

Ijevo upotrebi Hrvoje , navali na njegov posjed i nemilice ga opustoši. Razloge tomu neprijateljstvu treba tražiti valjda u tome, što se Sandalj razvjen- ao sa Jelenom (Katarinom), kerkom brata hercegova Vuka, a to je bila uvrijeda za itav ro Hrvatinia. Zbog toga skoiše na nj svi njegovi dušmani. Spljeani se prvi oslobode*). Optužiše ga, da šuruje s Turcima, a Hrvoje se zaludu branio brojnim pismima pred kraljem. Napokon je kralj Sigismund u Bozenu 1. augusta 1413. izdao proglas, u kojem se Hrvoje proglašuje veleizdajnikom i kraljevskim dušmanom, a ujedno se pozivlju svi prelati, baruni i velikaši, da se dignu protiv njega i njegovih pristaša, te da ih silom pokore. U toj nevolji Hrvoje, kada kralj nije uvažio njegove obrane (Hrvoje je odluno poricao savez s Tur- cima i bio spreman podvri se sudu lanova „Zma- jevoga reda"), a Mleani odbili zatraženu pomo, zatraži pomo tamo, gdje ju Je mogao nai, naime kod Turaka. Prve navale ugarskih veUkaša god. 1414. odbio je Hrvoje ve pomou Turaka. S Turcima istodobno vraa se u zemlju i Tvrtko II., ija nam je sudbina od 1408. nepoznata, a povratak njegov sigurno je u savezu s Vukiem. Slijedee godine (1415.) vidimo Turke pod vodstvom nekog Zech Melecha kako iz Bosne provaljuje u Hrvatsku, a iste godine

*) Spljeani zahvaljuju Sigismundu, što ih je oslobodio od ropstva „Faraonova." 57 javljaju Dubrovani Sigismundu, da se neki odlini Turin u Skoplju po imenu Isak sprema na provalu izvan kraljevstva bosanskoga na zapad, jer u Bosni Turci ne robe nikako, pošto se sva okružja njima pokoravaju i plaaju danak njihovom caru, samo da se održe. Ugarski velikaši provale po drugi put u Bosnu. Glavna bitka bila se izmegju

Hrvoja i Turaka (valjda Isak beg) s jedne, a ugarskih velikaša s druge strane u župi Lašvi, gdje je Hrvoje imao više sela i imanja. Bitka se svršila potpunim porazom ugarske vojske. Sve vojskovogje dopanuše ropstva (Ivan Morovi i Ivan Gorjanski). Pavao upor, protivnik Hrvoja, platio je glavom*). Ovom pobjedom postao je Hrvoje neogranieni gospodar zapadne Bosne, dok je ostali dio zemlje veim dijelom bio pod turskom vlašu. Ovu svoju pobjedu nije Hrvoje dugo preživio. 1416. umrije „s nasladom u srcu, da se krvavo osvetio svojim dušmanima i da se kroz itav svoj vijek održao u vlasti i nepobjegjen". Njegovu krepku, silovitu, samovoljnu linost, veli Thalloczy, kao da živu gledamo pred sobom. Bio je prava orlušina, ne baš osobito znaajan, ali silan. I ako mu se mnogo predbacuje, a osobito što je Turke doveo u zemlju, opet je bio ako ne bolji, a ono ni gori od veine svojih savremenika. Hrvoje je bio po vjeri pataren, ali ini se, da je ipak prešao makar i privremeno na katoliku vjeru. Možda su ga zato i zamrzili bosanski patarenski plemii, a katoliki biskupi Dalmacije nijesu mu vjerovali. Hrvoje za- volio je slavensku službu božju i glagolicu. Do- kaz tome je, što je nekako oko 1407. naruio kod katolikog pisca „Butka" krasni sitnoslikarijama urešeni glagolski misal. Izvorni misal uva se u Carigradu, a potpuni snimak izdala je bosanska vlada (Missale glagoliticum Hervoiae ducis spala-

*) Thur6czy pripovijeda, da ga je Hrvoje dao zašiti u bikovlju kožu, pa onda živa baciti u rijeku uz ove rijei: Ti koji si se nekada u ljudskoj podobi poslužio bikovljim glasom, podii se sada i' bikovljim oblikom. 58 tensis. Vindobonae 1891. recensuerunt V. Jagi, L. Thalloczy, F. Wickhoff). I patarenski pisac „Hval krstjariin" posvetio je sveto pismo novoga zavjeta i saltjer „hercegu spljetskomu i knezu od Donjih Kraj i inim mnogim zemljam".

Nutarnje smutnje u Bosni. Osmanlije napreduju. Stjepan Ostoji (1419.— 1421.).

Slabi Stjepan Ostoja, ije se ime malo spominje u posljednje vrijeme, napustio je svoju prvu

ženu Kujevu, rogjakinju Radinovia, i uzeo za ženu udovicu Hrvojinu Jelenu, mislei tako njezinom baštinom ojaati. Ovaj njegov in dao je povoda neprijateljstvu izmegju njega i Sandalja Hrania s jedne strane i porodice Pavlove s druge strane. Pavao Radinovi pogine kao žrtva urote (1415.) na bosanskom dvoru u Sutjesci*). Sinovi nesretnoga

Pavla: Petar i Radoslav, nijesu se sada kratili slo-

žiti s Turcima protiv Ostoje i Sandalja Hrania. Turske vojske plijene po Humu 1416. godine. Du- brovani pišu kraljici Barbari u Ugarsku, da je

Bosna posve razasuta i da vlastela njena rade na megjusobnu propast. Sigismundu opet javljaju, da je megju barunima Bosne planulo veliko I smrtno neprijateljstvo poradi Pavlove smrti. Stoga je sultan Mehmed I. poslao dva svoja poslanika k njima, da ih izmiri megjusobno. U to ime bio je ureen i sastanak svih tih baruna, ali bez koristi, „jer baruni jedan drugome ne vjeruju", U tom opem metežu i klanju bosanske vlastele nestaje traga Ostoji, a na prijestolje se popeo sin mu Stjepan Ostoji, koji je kratko vrijeme vla-

*) Potanko opisuje Pavlovu smrt dubrovaki poslanici Ivan Gunduli, koji je bio oevidac ovomu dogagjaju. 59 dao. Za njega još uvijek bijesne borbe izmegju

Pavlovia i Sandalja, a ovaj potonji ne e ni da prizna Ostojia, nego se otima za milost Turaka. Tako god. 1419. na Štipanju polju pred gradom Sokolom govori o poveljama, što ih bješe dobio

„od kraljev ugrscih i car turscih", a slijedee Je godine oito priznavao, da drži svoje zemlje

„milošu i darom božjim i velikoga cara sultana

Mehomet-bega, zapisano i tvrgjeno i vojevodom Isakom". Svi ovi podaci, veli Klai, dokazuju, da je sultan

Mehmed smatrao bosanske kraljeve i velikaše za svoje 'kletvenike i podanike i da je pravi gospodar Bosne bio njegov vojvoda Isak. Ugarski Ijeto- pisac Ivan Turanski*) (Thur6czy) pripovijeda, da je turski car Isaka (rex Ikach) imenovao bosanskim kraljem, te mu odredio za stolicu Vrhbosnu (Werchbozanyam).

*) Njegovo pripovijedanje ne da se utvrditi drugim spomenicama. VIII.

STJEPAN TVRTKO II. TVRTKOVI.

(1421.— 1443.).

Poslije godine 1421. nestaje Ostojia, a

Tvrtko II. zasjedne ponovno na prijestolje. Slab da sam odoli neprestanim turskim provalama, pri- ljubio se sasvim kralju Sigismundu pogotovo, kad je turskom pomou osvanuo u Bosni kao pretendenat, nezakonit sin Stjepana Ostoje, Radivoj. Da se što više približi Sigismundu, on je uBobovcu izdao god. 1427. povelju, kojom je Hermanu II., celjskomu grofu i slavonskomu banu, „svom ljub- ljenom rogjaku i bratu" za prijateljstvo, ljubav i vjernost, što ju je vazda iskazivao i iskazuje njemu i bosanskom kraljevstvu i njezinim žiteljima, darovao bosansko kraljevstvo, ali samo za sluaj, ako ne bi ostavio zakonitih potomaka. Za bolju ilustraciju svega treba primijetiti, da je Herman II., celjski grof, bio sin jedne bosanske banovne, po svoj prilici kerke Stjepana Kotromania, kako lo misli Ruvarac. Prema tome je Herman bio po materi svojoj u srodstvu s bosanskom kraljevskom porodicom, a uza to je bio i tast kralja Sigis- munda. Pomo, koju je Tvrtko dobio sa strane Sigismundove, bila je veoma slaba. Sigismund nije mogao zaštititi ni njega ni nasljednika Stjepana La- zarevia, Gjorgju Brankovia. Srpski despot Bran- kovi morao je priznati vrhovnu vlast Murata II. i plaati godišnji danak od 50.000 duk., a Tvrtko II. morao mu je predati neke gradove u svojoj državi. Tvrtko II. traži još god. 1430. zajam uMleana, da iskupi te gradove, ali Mleani ga uljudno odbijaju. 61

Uz ovakove vanjske neprilike imao je

Tvrtko II. da se bori i u nutrinji zemlje s ne-

pokornom vlastelom i to najviše sa Sandaljem

Hraniem i s Radoslavom Pavloviem. Ovi se moni dinaste posvema priljubiše Turcima, a uz to po vjeri patareni nerado su gledali kralja

svoga, koji je bio privrženik ugarskoga kralja i katolike crkve. Kada je Radoslav zatražio od Du- brovnika dio Konavala, koje im bijaše prodao za skupe novce, zatražio je Dubrovnik pomo u Si- i^ismunda i Tvrtka (1430.). Kako je daleko došlo

u toj borbi neka svjedoi injenica, da su Tvrtko i Sandalj odluili poslati poslanike Muratu II. u Jedrenu, da od njega kupe zemlju Radoslavljevu

i da se tako oslobode ovoga kavgadžije i zulumara. Kad je to Radoslav saznao, pomirio se doskora s Dubrovnikom i s kraljem, samo da zadrži svoje zemlje. No mnogo vea opasnost zaprijeti Tvrtku od

S a n d a 1 j a H r a n i a. Državina ovoga velikoga vojvode bosanskoga prostirala se od uša Neretve do s one strane Lima. Ljeti je ovaj moni velikaš živio na svojim dvorovima na Drini: Samoboru kod Goražde, glavnoj svojoj gradini Sokolu na

sutoku Pive i Tare i Kuknju kod Plevalja. Mana- stir Mileševo bijaše u njegovim rukama kao i Ono- gošt. Zimi se preselio u krajeve prema ušu Neretve ili u kotorski zaljev. itav Hum s Konjicem, Neve- sinjem i Blagajom pripadaše njemu. Na zaljevu boio-kotorskom držao je Novi. Vladajui tolikim teritorijem bio je ugledniji od samoga kralja. Kako je bio u rodu sa srpskim despotom po svojoj drugoj ženi, širio se njegov upliv i u srpskoj despo- tovini. ini se, da je ovaj moni vojvoda težio pae i za bosanskom krunom iii barem za otcjepljenjem svoga teritorija od bosanskoga kraljevstva. Kada je naime Tvrtko II. došao u sukob s despotom Gjor- gjem radi Srebrenice, pridruži se despotu i Sandalj

(1433.) te se obojica složiše i kupiše od turskoga 62 sultana Murata državu svoga protivnika. Despot uz Srebrenicu, koju je imao u vlasti dobi još

Zvornik i Usoru, a nije nam poznato, što je tom zgodom zapalo Sandalja. Kad je turski sultan proglasio bosanskim kraljem Radivoja, te ga podupirao u Bosni, ne preostade Tvrtku II. ino nego da pobjegne iz Bosne. Povratio se tek u Bosnu iza smrti Sandalja Hranaa (1435.). Sandalja je naslijedio njegov sinovac Stjepan Vuki, koji je kasnije (1448.) u cara Fridrika III. isprosio naslov hercega (od sv. Save), po emu se njegova oblast poela nazivati hercegovom zemljom. (Hercegovinom). S Tvrtkom II. došao je ovaj put u Bosnu franjevac Jakov de Marchia, kao glava vikarije bosanske, snabdjeven vvelikim povlastima, da istrijebi

sve patarene i šizmatike i da obnovi red i stegu u franjevakim manastirima. Ovaj bezobzirni novaj- lija mora da je veoma energini zaeo s reformama

i mjesto uspjeha postigao je protivni rezultat:

nove borbe u Bosni. Patareni Stjepan Vuki i Pav- lovi zovu u pomo Turke, koji haraju po posjedima one vlastele, koja su prianjala uz katolicizam

i Ugarsku. Tvrtko opet ostavlja Bosnu i bježi u

Ugarsku. Iz Ugarske on i Sigismund dijele franjevcima velike povlastice uz zadau, da šire katoliku

vjeru iobraaju i krste žitelje obojega roda. Za ta privilegija slabo su mariU iTurci iPatareni. Papa Evgenije IV. spominje god. 1437. da su Turci po-

rušili i spalili za dvije posljednje godine šesnaest

samostana i crkvi franjevakih. Tvrtko napokon

obea sultanu godišnji danak od 25.000 dukata i prizna ga vrhovnim gospodarom (1437.). Od god. 1436. naime boravi u gradu Vrhbosni stalno turski

vojvoda s posadom i od toga doba se Turci trajno nastaniše u jugoistonom dijelu Bosne. Bijedno stanje kralja Ivrtka II. ogleda se u nekim injenicama iz posljednjih godina njegove vlade. Kada je u Ugarskoj zavladao kralj Vladislav (Varnenik) 1440. god., šalje on poslanstvo u Bu- 63 dim s molbom za pomo. Kad odavle nije stigla pomo, šalje Tvrtko 1441, svoga protovistijara Restoju u Mletke s molbom, da mu Mleani dozvole umletake oblasti poslati imanje, pae da mu budne slobodno i samomu se sklonuti u Mletke, ako bi bilo potrebno. Tom zgodom nudio je još Tvrtko mletakoj opini, da zavlada javno ili tajno njegovim kraljevstvom. Mleani su dakako ovaj dvojbeni dar odbili. U godini 1443. spominje se pošljedni put ovaj neznatni sin slavnoga svoga oca. IX. STJEPAN TOMA.

(1444.— 1461.).

A.- Stjepan Toma prema Ugarskoj.

Poslije smrti Tvrtkove zavlada drugi nezakoniti sin Stjepan Ostoje, Stjepan Toma. Do svoga nastupa na prijestolje živio je ovaj vladar skrovito kao pataren, oženjen ženom iz prostoga roda, Vojaom iz kojega braka potie pošljedni bosanski kralj Stjepan Tomaševi. Došavši iz svoje zabiti na kraljevski prijestol bijaše mu prva briga, da si vlast utvrdi. To mu bijaše tim nužnije, što moni celjski grofovi nijesu rado gledali, da im otimlje prijestolje, koje bi imalo da zapadne prema ugovoru s Tvrtkom njima. I Stjepanu Tomi pogje za rukom, da je našao zaštitnika u slavnome tada Ivanu Hunjadu, koji je u to doba bio ve proslavljeni vojskovogja u ratu s Turcima i veliki neprijatelj celjskih grofova. God. 1444. izdaje Toma u Bobovcu Hunjadu povelju, iz koje doznajemo, da je njega kralj Vladislav „po savjetu, dobroj volji i odredbi" monoga vojvode Hunjaa namjestio i potvrdio za bosanskoga kralja.

Da se oduži za toliku ljubav i sklonost, obvezuje se Toma, da e vjerno služiti kralju i njegovoj kruni, a vojvodu Ivana priznaje „za istinitoga I vjernoga prijatelja" i obeaje, da e mu svake godine plaati po 3000 dukata. Nadajui se tako zaštiti od Ugarske, ostavlja doskora Toma patarenstvo i svoju prvu ženu

Vojau i oženi se Katarinom, keri Stjepana Vuk- 65 ii. Koji su razlozi ovoga nepomirljivoga patarena sklonili, da dade svoju kerku katoliku kralju, nije nam poznato, ali možemo slobodno s Thal- loczyem uzeti, da je zaštita, što ju je Toma stekao kod Hunjada bila jedan od najglavnijih momenata, koji su djelovali na Vukievu odluku. Ovaj moni velikaš (milošu božjom veliki vojvoda rusaga bo-

sanskoga i k tomu) primivši od svoga strica u baštinu veliki posjed, gledao je da ga što više pro-

širi, oslanjajui se na patarene i cara Murata IL Naklonost Bošnjaka uživao je u punoj mjeri, jer

su ga smatrali glavnim braniocem i zaštitnikom bosanske narodne crkve. Porodici Pavlovia oteo

je Trebinje i postao tako neposredni susjed Du- brovana, koji ga se bojahu kao žive vatre. Raširio je dalje svoj posjed u Dalmaciji, sjeverno od Ne-

retve ratujui i s Mlecima, kojima je konano uzeo

i njihove gradove u Zeti. Patarenstva nije se odrekao ni kao kraljev tast, ma da su se brojni veli-

kaši onoga doba uz kralja odrekli patarenstva i prešli na kataliku vjeru. Megju inima prešao je

na katolicizam i kraljev brat, Radivoj, nekadanji turski štienik i pretendenat na bosansko prijestolje

B. Stjepan Toma prema srpskom de-

spotu i hercegu Stjepanu Vukiu.

Stjepan Toma nastojaše svim silama, da se doepa Srebrenice, koja je bila u vlasti Gjorgja

Brankovia. Megju Bosnom i Srbijom dogje dapae do rata (1448.), u kojem je bosanska vojska bila poražena. Stjepan Toma ni sada nije izgubio nade, da e opet ovladati Srebrenicom. Te nade još porastoše, kad je nastao jaz izmegju Branko-

via i Hunjada, što se prvi nije odazvao Hunja- dovom pozivu, da s njime ratuje protiv Turaka. Hunjadi prolazei na Kosvo polje pohara grozno Srbiju. Kada je Hunjadi bio poražen (1448.), na 66

povratku ga despot uhvati i pusti na slobodu tek> onda, pošto mu je ostavio sina za taoca i obeao platiti otkupninu. Poslije je Gjorgjo Brankovi odustao od otkupnine i sam se ponudio, da e posredovati mir izmegju Ugarske i cara Murata.

U prepozicijama mira sa strane Gjorgja bilo 'je megju inim obeano od sultana, da ne e uznemirivati i pustošiti Bosne, a Bosna bi morala plaati Turskoj danak. No do ovoga mira nije došlo, jer ugarski sabor nije htio prihvatiti prepozicije Gjorgja Brankovia. Ugarska je s gubernatorom na elu svom silom nastojala, da se što jae osigura od Turske. U to ime sastaje se bosanski kralj (1449.) u gradu Doboru u Usori s mavanskim banom Ivanom od Korogja, te sklapa s njime ugovor, koji pokazuje, da je bio u potpunom sporazumu s Hunjadom. Kralj se obvezuje, da ne e dozivati Turaka protiv Ugarske niti im pružiti kakvu pomo i da e obavijestiti gubernatora, ako bi Turci provalili u njegovu zemlju, a on ih ne bi mogao odbiti. Osjeajui se Stjepan Toma sada pod okriljem Hunjadovim dosta jakim, poeo je po savjetu pa- pinskom i gubernatora Hunjada progoniti u svo joj državi patarene velikom gorljivošu. Mnogo- brojni patareni, ne htijui se odrei svoje vjere, ostaviše svoju zemlju i odoše u susjednu Humsku ili pae srpskom despotu, a bilo ih je i takovih, koji su tražili zaštite kod susjednih turskih vojvoda, zovui ih u pomo protiv kralja. Sada je stao uvigjati sam Toma, da je prerano poeo raditi protiv patarena i nekako se suztezao od daljnega njihovoga progona, što je opet izazvalo Hunjada, a i srpski despot htio se poslužiti kraljevim domaim neprilikama. Ovaj nije mogao pregoriti nekih gubitaka na bosanskom teritoriju, osobito Usoru, a Hunjadi se ljutio na kralja, što ne postupa i nadalje oštro protiv Turcima prijateljski patarena. ini se, da je skoro došlo zbog toga do 67

Tata, koji je sprijeilo papino posredovanje (1451.).

Stjepan Toma i Turci. Stjepan Tomaševi zavlada srpskom despotovinom. (1459.).

Nakon pobjede Ivana Hunjada kod Beograda (1456.), snovao je Stjepan Toma o tome, kako bi zaratovo na Turke i oslobodio svoju zemlju njihove vlasti. Turci su naime iz jednoga dijela njegove države (Vrhbosna, Hodidjed) provalili na sjever do Save, gradei preko te rijeke uprije i brodove, kojima su provaljivali u Slavoniju. Na 68

mislio je stoga uzeti Turcima Vrhbosnu i Hodi- djed, pa onda srpskomu despotu Srebrenicu. Kroz itavu god. 1457. sprema se on na rat s Turcima, a pomaže ga u tome papa Kalikst III. U susjednim zemljama, naroito u mletakoj Dalmaciji skupljaju

se krstaši i novci. Kraljev poslanik dolazi u Budim

pred ugarskoga kralja i papinoga legata i javlja, kako sultan traži od njega etiri grada (megju njima

Bistricu na Hlivanjskom polju) i kako je sultan

poslao u Bosnu radnike, da grade uprije i prelaze na Savi s bosanske strane. Tom zgodom moli ujedno papinog poslanika Ivana Carvajala, da glavom dogje u Bosnu, pa da se pobliže dogovore o ratu s Turcima. Kardinal Carvajal pogje zaista u pratnji mletakoga poslanika Petra Thomasija u Bosnu, a bosanski kralj doeka ih u Doboru, gdje ih je uvjeravao, da je tvrdo odluio prekinuti va-

zalni odnošaj prema Turcima i da se riješio odluno boriti s njima. Carvajal sa svoje strane obea kralju, da e uiniti sve, kako bi podupro njegov naum. Tom je

prilikom primio Stjepan Toma i krst iz ruku kar- dinala Carvajala, ma da je ve odavna prianjao uz katoliku vjeru. Smrt kralja Ladislava Postuma, pa slaba pomo s kršanske strane, osujetiše ove namjere bo-

sanskoga kralja i rimskoga pape, te Stjepan Toma ne povede zasnovane vojne protiv Turaka, ali se zato pobrine, da razmakne svoju vlast u Srbiju.

1 1 Poslije smrti Gjorgja Brankovia (1456.), naslijedio

1/ ga je despotivini Lazar Brankovi, koji je ve 1458. umro ostavivši udovicu Jelenu i ker Maru. im je Stjepan T^ma douo o smrti Lazarevoj, s mjesta se oborio na one oblasti, koje su despoti dršali izmegju Bosne

i Drine (zauzeo je Srebrenicu i jedanest

kaštela). Po svoj prilici prodro je i dublje u Srbiju, gdje je Turcima sklona stranka—proglasila despotom vojvodu MihajIa~Angelovia. Despotica

Jelena utanaila je tom zgodom savez i ugovor •

š bosanskim kraljem, po kojem je njezina ki Mara imala poi sa bosanskoga kraljevia Stjepana, sina Stjepana Tome, a ovaj e onda baštiniti Srbiju i kasnije bosansko kraljevstvo. Iza mnogih neprilika uspjelo je Stjepanu Tomaševiu po dozvoli ugarskoga kralja Matije Korvina (sabor u Segedinu 1458.

do 1459., kojemu je prisustvovao i bosanski kralj ,'fStjepan Toma) zasjesti na stolicu srpskih despota, i|YJenavši se u Smederevu s Marom, kerkom La- uzarevom, "~^kako je to bilo— prije ugovoreno. (April \l459.)*). Stjepan Tomaševi nije se dugo nauživao svoje despotovine. Turski sultan Mehmed II. nije mogao mirno gledati prevrat, po kojemu bi izgubio vr-

] hovnu vlast nad Srbijom. Stalo mu je bilo i o toga, da zavlada Smederevom i Beogradom, pa da

^i prokri put u Ugarsku i ostale zemlje u srednjem Podunavlju. Na same glasove, da se sultan primie Smederevu plane buna protiv Stjepana Tomaše-

via i njegove punice Jelene. Žitelji Smedereva smatrali su Stjepana Tomaševia ugarskim namet-

nikom i voljeli su svrgnutim Brankoviima; pogjoše

zato u susret sultanu i predadoše mu gradske

Idjueve. Despotica Jelena zatvori se sa zetom i kerju u tvrdinju, ali nemajui ni od kuda pomoi, stala se sa sultanom pogagjati. On joj dozvoli, da

smije slobodno sa svojima i sa svojim blagom izai i ona se skloni u Bosnu, a sultan uze Smederevo.

Sa Smederevom zapade sultanu i ostatak despotske državine, a Srbija bi pretvorena u turski pašaluk (1459.). Savremenici, a osobito Matija Korvin i papa, držali su, da je bosanski kraljevi za novac izdao Turcima grad („perfidia Regis Bosne"), dok se bosanski kraljevi opravdao, da je predao grad ne „s voljom nego od nužde". Njegova obrana je vjerojatna, jer mu u osudni as nitko nije pritekao •U pomo. Posljednje godine vlade Stjepana Tome

*) Neko vrijeme- htto je Stjepan Toma oženiti svog^ 5ina sa kerkom milanskoga vojvode Franje Sforze. 70

bile su za nj pune neprilika. Radi jednoga graa zavadio se ponovno sa svojim tastom Stjepanom Vukiem. Uza to je bio oklevetan kod pape Pija II., da je prekršio mir s hercegom, da se pn.

družio Turcima i doveo ih u hercegovu zemlju. Stje- pan Toma smatrao je sada za svoju dužnost, da

papu uvjeri o svom pravovjerju i nedužnosti. Po-

slanici kraljevi odoše k papi u Mantonu, i tu razlo- žiše papi, da je Smederovo palo u turske ruke od skrajnje nužde, a ne s voljom bosanskoga kralja,

koji je pravovjeran katolik i revno progoni patarene u svojoj zemlji. ini se, da se papa dao uvje-

riti o nevinosti Stjepana Tome, makar je i kralj Ma-

tija Korvin bijesnio protiv njega i njegova sina radi pada Smedereva. Jr Turci su uz to provalili pod Hasan-pašom u // Bosnu (1460.) i prisihli kralja, te je morao dozvoli liti, da kroz njegovu zemlju provaljuju preko Save

' u vukovsku i srijemsku županiju. Kao nekada

Tvrtko II., tako je i sada Toma po svojim poslanicima nudio mletakoj opini, da uzme bosansko kraljevstvo u svoje ruke, a kralj e ih pomagat! u obrani svoje domovine; u svakom sluaju neka mu odrede jedno mjesto u svojim oblastima, kamo bi se sklonio, kad bi ga snašla skrajna nevolja. Mleani dakako odbiše

kao i prviput bosansko kraljevstvo, obeavaju

mu zaklonište i svjetuju ga, da se izmiri sa svojim

tastom, što bi bilo za obojicu i njihove države od

velike koristi. 1461. god. poslali su pae i posebnog

poslanika, da posreduje oko izmirenja tasta i zeta, ali nam nije poznato, kakvim je plodom urodilo ovo posredovanje. Iste godine nestaje i Stjepana Tome. Potonja pria (hrvatski Ijetopisac Ivan To- maši u XVI. vijeku) kaže, da su Stjepana Tomu

umorili sin mu Stjepan Tomaševi i brat Radivoj ppd zidinama grada Orihovice na izvoru Une u Hrvatskoj, ali ta je vijest veoma sumnjiva, jer bi

umorstvo kraljevo zabilježili bili i savremenici. STJEPAN TOMASEVIC. 1461.— 1463. PAD BOSANSKOG KRALJEVSTVA. (1463.).

Stjepan Toma ostavio je iza sebe udovicu Ka- tarinu i troje djece: Stjepana Tomaševia od prve

žene, a Sigismunda i Katarinu od druge. Stjepan Tomaševi baštinio je bosansko kraljevstvo u veoma teškim prilikama. S jedne strane bilo je iz- ložene navalama Turaka, a s druge rastrovano unu- tarnjim smutnjama. Matija Korvin nije još nikako zaboravio na pad Smedereva, te je Tomaševiu bio odluan protivnik. U takovoj situaciji tražio |e

Tomaševi pomoi i savjeta u pape Pia II. Kraljevi poslanici opširno prikazaše papi tešku kraljevu situaciju. Uvjerava papu, da je kralj kao dijete kršten, da je uio latinsku knjigu i vrsto prihvatio kršansku vjeru, pa se ne e plašiti kao njegov otac, koji je bio nov kršanin, da patarene istjera iz kraljevstva. Kralj moli dalje papu, da mu pošalje krunu kao znak, da ga ne e ostaviti, ako bi rat s Turcima planuo. Od pape okrunjen, donijet e kralj podanicima pouzdanje, a strah neprijateljima. Papa je iza toga namah poslao poslanike u Bosnu, da ga u svemu pomažu i da ga u ime njegovo ovjenaju kraljevskim vijencem. Megjutim je To- maševi u isto vrijeme gledao, da se izmiri s bosanskom vlastelom pae i Stjepanom Vukiem,

što mu je i pošlo za rukom. Prenijevši svoju prijestolnicu u Jajce*), da bude sigurniji od Turaka,

) Od tog^oba zove kralj Jajce: Stoni grad kraljevstva 72 on je skupljao na svom dvoru veliki broj bosanske vlastele, koja ve odavna nijesu u tolikom broju bila uz kralja prisutna. Pri krunisanju Tomaševiu u Jajcu, koje su obavili papinski poslanici, sabraše se bosanski velikaši sa svih strana zemlje. Hercega

Stjepana zastupali su njegovi sinovi Vladislav I Vlatko (1461. u novembru). Kralj se kasnije s punim pravom mogao pred Mleanima pohvaliti, da je bio vjenan za kralja „uz slobodnu privolu svih velmoža i gospode bosanske i uz najvee odobra- vanje" (raaximoque applausu et alacritate). Šteta samo, veli Klai, da se ta sloga bosanske gospode nije mogla prije poluiti ; Bosna bi možda doekala srenijih dana. No sada bijaše ve prekasno. Sud- bina Bosne bijaše ve odluena. Kada su stigle vijesti o krunidbi Tomaševie- voj u Ugarsku, planuo je silnim gnjevom kralj Matija smatrajui, da bosansko kraljevstvo pripada kruni sv. Stjepana i da je bosanski kralj njegov kie- tvenik. Krunidbom po papinskim izaslanicima priznao je papa nezavisnost kralja Tomaševia, a time i nezavisnost bosanskoga kraljevstva. Posredo- vanjem papinim i lijepom svotom novaca, koju je Stjepan Tomaševi darovao Matiji, došlo je do Iz- mirenja izmegju Tomaševia i Matije Korvina (1462.). Po svoj prilici je tom zgodom sklopio To- maševi savez s Matijom protiv Turaka, jer Je doskora iza toga uskratio sultanu uobiajni danak Kad je sultan Mehmed doznao za uskratu danka, odlui zavojevati na Bosnu. Pošto je momentano ratovao u Vlaškoj, odlui povesti vojnu na p^c^- Ijee 1463. Stjepan Tomaševi oekujui tursku navalu spremao se svim silama, da odvrati od svoje države propast. Nijesu nam poznate detajlnije To- maševieve pripreme, ali pred samu sultanovu provalu kralj se našao osamljen i ostavljen od svojih mi. Potvrgjujui Dubrovniku stara prava, Tomaševi se ponosito zove: Kralj Srbljem. Bosni, Primorju, Humsci zemlji, Dalmaciji, Hrvatom, Donjim krajem, Zapadnim stranam, UsOri, Soli, Podrinju i k tomu. (1461. novembar.) 73

susjeda. Sultan Mehmed provali u Bosnu s ogrom- nom vojskom. Zauze najprije Podrinje (ovdje se predao bez borbe vojvoda Tvrtko Kovaevi), a odavle udari na Bobovac. Bobovac predade izdajica Radak, kojemu sultan dade odrubiti glavu. Sultanu je bilo stalo do toga, da uhvati kralja, koji se sklonio u Jajce. Ovdje je posljednji bosanski

kralj smjerao sakupiti vojsku i ekati pomo evropskih vladara u nadi, da e se tvrdi Bobovac održati bar koje vrijeme. Padom Bobovca zavlada u zemlji

opi strah i trepet. Kralj videi, da ne može skupiti vojske, mišljaše jedifio o bijegu. Sultan je poslao Mahmut pašu prema Jajcu, da uhvati kralja. Sti- gavši Mahmut u Jajce, nije ovdje više našao kralja. Kralj je najprije pobjegao u Sokol na Plivi, a odavle u Klju. Mahmut paša posla odio konjanika pod zapovjedništvom Omerbega Turhano- via, da kralja slijedi. Saznavši, da se kralj nalazi u Kljuu, pogje onamo. Bojei se, da tvrdoga Kljua ne bi mogao tako brzo zauzeti, sklone kralja pregovaranjima na predaju. Obea kralju, da e njemu, njegovom stricu i neaku biti zajamen iivot, a sultan da e mu drugu pokrajinu dati u

zamjenu za Bosnu. Kada je sve ovo i zakletvom I

pismeno utvrdio, predade se kralj i njegov strle Radivoj. Zarobljenike dovede Mahmut paša u

Jajce, kamo je ve i sultan prispio. Mehmed „el Fatih" saslušao je sa zlovoljom pašino obeanje kralju, jer je naumio Tomašia pogubiti kako M sprijeio, da se prije ili kasnije u Bosni ne stvori stranka, koja bi pomou drugih vlasti mogla pri- rediti poteškoa osmanlijskoj upravi. Da se riješi ovoga spora izmegju politike i poštenja, u koji ga je stavio Mahmut paša, zahtijevaše od uleme letvu. Perzijski šah Ali Bestani s pridjevkom Ma- safinek (prijatelj knjiga) sastavi sultanu fetvu, koja mu je imala umiriti savjest. Po Hammer-Purgstallu sastojala se fetva u tom, da gospodar nije dužan držati rijei jednoga od svojih slugu, ako ju j^ bez gospodareve privole zadao. Po drugom. vrelu po+ 74

zivaše se Musafinik na to, da se sultan još prije

nego li je krenuo na vojnu zakleo, da e kralja

uništiti, a ova je zakletva starija i prea*). Prije no što je osuda na kralju izvedena, upotrebi ga sultan, da zemlju u brzo pokori. Kralj je naime izdao nalog svim gradovima, da se bez otpora pokore, a tim je olakšao zadau Mehmedovim vojvodama. Smaknue kraljevo obavilo se u sulta- novom taboru pred Jajcem, a mjesto, na kojem je

taj tabor stajao, zove narod i dan današnji „Ca- revim poljem". Zanimivo je, da o dogagjajima god. 1463. imademo malo savremenih vijesti. Tako n. pr. Dubrovani nijednom viješu ne bilježe tužnu kraljevu smrt. Melimgdu tako pade u ruke orf)fr\vQ itavo bos_aDslLO kr^je^tvo. Fokuša'fr da zavljtda^ijercegovinom, nije mu uspio.'TJo lOO.tJDO naroda oDojega spora bijaše zarobio, 30.000 bosanskih mladia bijaše uinio janjiarima. Uz

kralja pogibe i stric mu Radivoj. 2ena kraljeva, Mara, pobježe najprije u Hrvatsku, gdje je orobi ban Pavao Šperani, protivnik njezinoga muža. Odavle krene u Spljet, gdje je boravila još 1460. god. Poslije god. 1466. otišla je pod okrilje cara

Mehmeda II. i živjela je u Ježevu kod Sereza, do svoje smrti iza god. 1476. Kraljica maeha Kata- rina, boravila je najprije u Dubrovniku, a odanle

ode u Rim, gdje je umrla 1478. god. i bi zahranjena u crkvi sv. Marije na „Ara coeli". Pred smrt imenova rimsku stolicu nasljednicom bosanskoga kraljevstva, ako se u to ne bi njezina djeca Sigismun

i Katarina, koja su prešla na islam, povratila u krilo kršanske crkve. Brat Katarinin, herceg Stje- pan, prijegje u punoljetno doba na islam. Odgojen na dvoru u Stambulu, stekao je toliko poštovanje, da je ubrojen u najpouzdanije savjetnike. Bio je po više puta velikim vezirom, zatim kapudan-pašom

* Fetva, po kojoj je Tomaševi na smrt osugjen, prenesena je iz usta do usta, a glasi po Ibrahim begu BaSagiu: „Muslim ne da se prevariti, da ga dva put ujede zmija iz jednie rupe". . 75

(zapovjednikom pomorske vojske). Služio je tri sultana (Mehmeda, Bajazita i Selima I.). God. 1518. pozvan od Selima u Haleb, ispusti dušu u blizini grada. Pokopan bi u nikomedskoj dragi u Her- seku (tako je nazvao komad zemlje) po vlastitoj želji. Sam sultan odredi, da tijelo Ahmet-paše Her- cegovia onamo prenesu iz Haleba. XI. MATIJA KORVIN OSVAJA DIO BOSNE. PAD HERCEGOVINE.

(1482.).

Matija Korvin spremao se na glas o dolasku Mehmedovom na vojnu, te je s prilinom vojskom boravio u maju 1463. u južnoj Ugarskoj i Srijemu, jer je slutio, da e sultan navaliti na Budim. Megjutim je sultan poslao Ali-bega s jakom vojskom prema

Biogradu i Srijemu, dok je kako je poznato, sara pošao na Bosnu. Ali-begove ete raspršio je Ma-

tija, pošavši za njim u Srbiju i oslobodivši 15.000 kršana, koji su dopanuli turskoga sužanjstva. U septembru provalio je dolinom Vrbasa u Bosnu. Prvih dana oktobra osvojio je varoš Jajce. Na sam Boži predade se kralju tvrgjava. Osim Jajca pade u ruke kraljeve za kratko vrijeme 28 utvrgjenih gradova osobito u t. zv. Donjim Krajevima i Usori megju velikašima, koji su se s kraljem u toj vojni odlikovali, istie se osobito Mirko Zapolja.

Ovoga je Matija i uinio gubernatorom bosan-

skoga kraljevstva. Mirko Zapolja bio je ujedno i

ban kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. (Gubernator Bosne ac regnorum nostrorum Dal- matie et Croatie nec non Sclavonie banus).

Uporedo s Matijinom akcijom tee i ratovanje

hercega Stjepana Vukia i njegovih sinova Vlais-

lava i Vlatka protiv Turaka. Vladislav je zauzeo župu Ramu s Prozorom, zatim župu Uskoplje na gornjem Vrbasu s gradom Veselom stražom. Vla-

dislava i sina mu Balšu, primio je Matija Korvin megju barune kraljevstva, potvrdio im njihov po- 77 sjed u Hercegpvini, a k tome i župu Ramu i Us- koplje (decembar 1463.). Slijedee godine (1464.) prodro je Mehmet ponovno u Bosnu, ali nije mo- ^ao zauzeti Jajca. Herceg Stjepan pobjegao je pred njim u Dubrovnik, dok je iza odlaska sultanova Matija Korvin osvajao gradove u Usori. God. 1466. umro je u Novome herceg Stjepan Vuki, a sinovi mu podijeliše neznatnu baštinu oevu, jer je najvei dio bio u rukama turskim. Vladislav Vuki morao je ostaviti (oko 1470.) svof zaviaj i nastanio se u Hrvatskoj, gdje je u križe- vakoj županiji dobio kasnije (1481.) od kralja

Matije gradove Veliki i Mali Kalnik. Herceg Vlatko držao se još neko vrijeme u Novome, te je odavle god. 1481. provalio i u Bosnu, ali je bio razbit. Ni u Novome nije više imao mira, jer su Turci poeli 1482. opsjedati grad. Uzalud su došle hercegu

Vlatku u pomo i kraljeve ete. Grad se morao predati. Herceg Vlatko preselio se u mletake oblasti. Njegov sin Ivan Kosaca (Kosai), spominje se 1507. megju mletakim plemiima. Time je Herce- govina bila konano pokorena, samo je Matija neko vrijeme održao još u svojim rukama na ušu Ne- retve kaštel Kos. Od krajeva, što ih je Matija u Bosni oteo Turcima osnovao je dvije banovine:

Srebreniku i Jajaku. Srebrenika pala je u ruke Turcima oko 1520., a Jajce, gdje se proslaviše hrvatski velikaši Franjo Berislavi, Petar Keglevi, Krsto Frankapan, pade 1528. u ruke Chuzrev-bega bosanskoga. S tim dogogjajem pala je itava Bosna definitivno u ruke Osmanlija. < *

i ^

S V a 5

c u

i -+ % n.c« '^ M< ^^ 3Vp SS

""• X oorci CB " S- O-0=P o-o

m" ff p P tSo Pao -^<* 2Ls* » — p S. s P ^\ <» — ; B O to**-

copa 5! « i* I

n o. P a: 3 — C/3 M 50 on' s p

~< nnS.c

09p O

p X

3'* S^ „03 3

j-p 2^

co-p LITERATURA, PREMA KOJOJ JE OVA PREGLEDNA POVIJEST SASTAVLJENA:

Klai: Poviest Bosne do propasti kraljevstva. Zgb. 1882.

Klai: Povijest Hrvata I., II., 111. i IV. sv. Zgb. 1899-1904. Jireek: Istorija Srba. Prvi deo. (1371.) Beograd 1910. Stanojevi: Istorija srpskoga naroda II. izd. Beograd 1911. Thalloczy: Geschichte Bosniens; Hoernes: Vorgeschicht- liche Alterthlimer; Patsch: Die Zeit der Griechen und Romer; Truhelka: Denkmaler des Mittelalters (u zbirci: Oesterr.-ungarische Monarhie in Wort und Bild. Bosnien

^ und Hercegovina. Wien 1901.)

Šiši: Vojvoda Hrvoje Vuki-Hrvatini i njegovo doba. Zagreb 1902. Patsch: Bosnien und Hercegovina in romischer Zeit. Sarajevo 1911. Truhelka: Testamenat Gosta Radina. Sarajevo 1911. Thalloczy: Istraživanja o postanku bosanske banovine. Sarajevo 1906.

Thalloczy: Kada i kako je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski. (Glasnik zemalj. muzeja 1894.)

Thalloczy: Vojvoda Hrvoje i njegov grb; Glagolski misal hercega Hrvoja u Eski-saraju u Carigradu (Glasnik zem. muzeja 1892.) Thalloczy: Prilozi k objašnjenju izvora bosanske historije (Glasnik zem. muzeja 1893.) Ruvarac: Dvije bosanske kraljice. (Glasnik zem. m. 1893.) Ruvarac: Banovanje Tvrtka bana. (Gl. z. m. 1894.) Ruvarac: Tri dodatka k raspravi: Banovanje Tvrtka bana. (Gl. z. m. 1894.) Truhelka: Natpis Kulina bana. (Gl. z. m. 189'.) Truhelka: Kraljevski^grad Jajce. Sarajevo 1904.

Siši: Pad Mladena Šubia. bana hrvatskoga i bosanskoga. (Gl. z. m. 1902.) Siši: Studije iz bosanske historije. (Gl. z. m. 1903.) Fraknoj: Kardinal Carvajal u Bosni. (Gl. z. m. 1890.) Pecz: Ahmct paša Hercegovi. (Gl. z. m. 1894.)

Osim ovih napomenutih rasprava, poslužio se pisac i drugim manjim raspravama, štampanima poglavito u Glasniku zemaljskog muzeja.

— —

NAKLADOM KNJIŽARE

J. STUDNIKE I DRUGA U SARAJEVU IZAŠLO JE:

Arnautske prie, niz pri- Naši gradovi. Opis naj- mjeraka arnautske poe- ljepših sredovjenih gra-

zije od dra. Truhelke, dova Bosne i Hercegovine 4" svezak L i IL po K 1*50 od dra. Truhelke K vezano po K 2"50 vezano K 5" — Auf der Bosna, valik u Nauka o pjesništvu od dra. kras oj opremi K 4' Dujmušia K 2* Balkanski valik za klavir, Nauka o tvorbi orname- dvoruno od B. Kaerov- nata od A. Stud. K 350 skog K 3' — Njemaka besjedovnica Balkanski valik za citaru od Hillmana K —-20

od B.Kaerovskog K 1*80 Njem. hrv.-srpski i srp. -hr-

Pregledna karta Bosne i vatski njem. džepni rije- Hercegovine od A. Stud- nik od Scherzera K 3' nike K —-40 Ope odredbe o doho- Brani hrvatskoga jezika darstvenim prekršajima

od dra. Andria K 230 i postupak kod istih od Cvijee iz bos.-herc. li- dra. Peindla K 3' vada, karišik za klavir Osnove lijepog oblika ili u krasnoj opremi od B. praktina estetika od Kaerovskog K 4' A. Studnike.Jedino djelce

Essay i iz podruja psi- ove vrsti u našoj knji-

hološke pedagogije i ževnosti K 3'50 estetike od Lj. Dvorni- Povijest turske carevine kovia K 2 50 od E. Ušuplije K 3"

Islam i kultura od Osman- Prijevod Horacovih pje- Hadžia K TSO sama od Dragutina Kiš- Kraljevski grad Jajce, po- patia K 1"—

vijest^ i znamenitosti od Proljetno cvijee (pripo- dra. ire Truhelke K 2* vijetke za mladež) K 1"50 Gjurgjevi: Memoari sa Raundžija ZHslužbe. Ta-

Balkana od 1858.^1878. blice za brzo i lako iz- K3 — raunavanje zarade na

Muslimansko pitanje(Ano- više radnih dana (od I do nimiis) K 1"50 16 dana) K — "20 — —

Narodno ribarstvo od V, Dr. K. Kondi, zaraz.ie bo- uria K 2" lesti kod domaih ži- 1' Sarajevo iz g. 1866. (slika votinja K 2" u bojama) K J\p. K. KoHAni^, sapasHe Najnoviji plan Sarajeva OJieCTM KOJI, flOMatiMK od A. Studnike K — "60 >KMBOTHH>a K r

Sevdalinke za klavir i pje- Zbirka aritmetikih i al- vanje od B. Kaerovskog gebarskih formula od K3 — Krmara - Studnike, Je- Teorija crtanja (na te- dino djelce ove vrsti u melju geometrijskog obli- srpsko-hrvatskoj književ- koslovja) od A. Studnike nosti K r K2-40 SeMajbCKH ycTaB sa Bo- M. KHOKeBMlieBa — Tpn CHy M Xepu,eroBHHy npnnoBHJeTKe K 1' K—-50 Turski najpotrebitiji raz- Zemaljski ustav za Bosnu— govori izsvakdašnjeg ži- i Hercegovinu K '50 vota od O.Hillmanna — '20 Zelena granica. Niz po-

U kolo, bosanske narodne uka roditeljima i odrasloj pjesme za klavir od B. mladeži od Marakovia Kaerovskog K 350 K— 70

TISKARA „SARAJEVOER TAGBLATT' U SARAJEVU.

POVIJEST BOSNE U DOBA OSMANLIJSKE VLADE.

I. DIO (1463—1739.)

NAPISAO DR MILAN PRELOG,

SARAJEVO

NAKLADA J. STUDNIKE I DRUGA. —

KNJIŽARA

J. STUDNIKE I DRUGA U SARAJEVU PREPORUUJE SLIJEDEE KNJIGE:

Povijest Bosne do propasti kraljevstva, od dra. Preloga .' K 1"50 Repetitorij povijesti austro-ugarske monarhije, od dra. Preloga K 1*50

Gazi Husrefbeg „Njegov život i njegovo doba" od dra. ire Truhelke sa 56 slika K 4' Rimsko doba u Bosni od dra. Patscha (predavanje) sa 30 slika K 150 Kraljevski grad Jajce, od dra. Truhelke

(Povijest i znamenitosti) K 2*50

Pregledna karta Bosne i Hercegovine, od StudniUe K —-40 Naši gradovi, opis najljepših sredovjenih gradova, od dra. Truhelke K 5* Predgovor.

Smatram ovu „Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade" samo pokušajem, da se na osnovu dosadanje literature i vrela, u prvom redu dakako zapadnih, poda u jednoj cjelini slika osmanlijskoga gospodstva u našim zemljama. Vrlo uvaženi dr. Bašagi u svojoj poznatoj „Kratkoj uputi" pri- kazao je iskljuivo islamski elemenat u ovim zemljama, a ja sam pokušao, da barem u najglavnijim crtama prikazem sudbinu svih triju glavnih konfesija u zemlji. Vrlo dobro znadem, da imade u ovom prvom dijelu mnogo manjkavosti, jer je i materijal za pojedine epoke esto vrlo oskudan. U novije doba marljivo se izdavaju spomenici iz osmanlijskih vremena povijesti Bosne, pa e i u tome danas sjutra biti bolje. Na kraju drugoga dijela bit e dodan is- crpivi sadržaj i indeks imena. Pisac.

BORBE OSMANLIJA S UGARSKO- HR- VATSKIM KRALJEVIMA OD GOD. 1463. DO PADA JAJCA (1528.)

Kralj Matija Korvin i Bosna. Pad Hercegovine.

Vojnom sultana Mehmeda „el Fatiha" g. 1 463. nije bila sva Bosna definitivno pokorena. Za ostatke

Bosne vodila se dugotrajna i krvava borba, koja

svršava padom Jajca. Kada i ovaj grad pade u ruke znamenitoga H u s r e v-b e g a, onda prestaje po-

sebna povijest Bosne i poinje povijest Bosne kao dijela velikoga osmanlijskoga carstva.

Pokušat emo prikazati više u preglednoj slici najvažnije momente u toj borbi, ne obazirui se za

sada na ve osvojene dijelove Bosne i na prilike, koje su u tim dijelovima vladale.

Matija Korvin nije mirovao na glasove, da se sultan Mehmed sprema na Bosmu. Franjevcu Jukiu ini se sumnjivo njegovo ekanje na Dunavu, dok je boravio u Bosni Mehmed, pa veli, da je Matija možda „i želio po koi nain propast kraljevu, da tako lašnje Bosnu sjedini k ugarskoj kruni", ali brojni savremeni spomenici ne dozvoljavaju nimalo ove sumnje. Matija je sasvim ispravno shvaao, što

znai pad Bosne za njegove zemlje i itavo zapadno kršanstvo, pa je barem u prvom dijelu svoje vlade inio sve, što je bilo u njegovim silama, da otme Bosnu Osmanlijama. Koliku je važnost polagao na Bosnu, razabiremo iz pisma Papi Piu II., u kojem zove Bosnu „kljuem i lukom itavoga kršanstva, iza koje stoji otvoren put na sve krajeve istoka i zapada."

Koliko je opet Mehmed II. uvažavao Matiju Korvina kao protivnika, zabilježio nam je hrvatski

Ijetopisac Ivan Tomaši; pa ako nam i nijesu bi- lješke Tomašieve zajamene kao bezuvjetno istinite, one su ipak znaajne i dobro karakterišu Matiju. To- maši nam pripovijeda, da je jednom zgodom sultatn rekao: „Dao sam ogledati itav svijet i sve vladare na zemlji i nijesam našao ravna kralju Matijašu" i onda „Ja i kralj Matijaš na itavoj smo zemlji jedini vrijedni, da se zovemo vladarima („sumus digni no- mine principum")".

Matija se ogleda za saveznicima, gdjegod ima nade, da bi ih mogao dobiti. Najspremniji su Mle- ani da ga pomažu. Oni se opravdano boje za svoje posjede i obeavaju Matiji kroz šest mjeseci prinos od mjesenih 3000 dukata. Papa Pio II. uinit e sve, što je u njegovim silama. Matija kuca i na vrata milanskoga vojvode i napuljskoga kralja. Ugarski sabor u T o 1 n i dozvoljava kralju izdašnu pomo i u mjesecu maju nalazimo ga u južnoj Ugarskoj i

Srijemu s neko 20.000 pješaka i konjanika, jer je slutio, da e Mehmed II. na Budim. Mehmed II. poslao je megjutim na Beograd A 1 i-b e g a i dok je on osvajao Bosnu, ratuje Matija sa svojim vojskovo- gjom Andrijom P on g r a c o m u Ugarskoj,

Srijemu i Srbiji, raspršivši ete Ali-begove, poha- ravši Srbiju i oslobodivši jedno 15.000 kršanskih sužnjeva.

Mehmed „ef Fatih" vratio se jednim dijelom vojske kui, a drugi dio osvajaše pod M a h m u d pašom južnu Bosnu i Humsku zemlju. Manji odijeli provališe u susjednu Hrvatsku i mletaku Dal- maciju. Hrvatski ban Pavao Šperani opre se turskim etama, ali bude razbit i uhien. Radi poraza — 7 —

banova nastade opa smutnja i Turci prelete itavom Krbavom sve do Senja (14. juna 1463. javlja sve to mletaka opina papi). Mleani razviše na sve strane akciju. Nastoje da skupe bosansku i humsku raštrkanu gospodu, a njihov poslanik na ugar- skome dvoru vitez A y m o sklapa u ime svoje dr- žave uPetrovaradinus Matijom „ligu za vo- gjenje rata protiv zajednikoga neprijatelja" (sep- tembar 1463.) U tom ugovoru se istie, da nijedna stranka ne može uiniti ni primirja ni mira s Tur- cima bez druge stranke. Vrlo je zanimiva i ona taka ugovora, da se za trajanja saveza ne smije mletaka opina paati u oblasti kralja Matije, a on opet u njene oblasti. ini se, da se taj dio ugovora odnosi donekle na to, što je udovica bana Pavla Šperan- ia htjela, da stavi svoju banovinu pod mletaku zaštitu, a s druge strane snovali su i neki bosanski velikaši, da sama mletaka opina pokrene rat za oslobogjenje i da se oslobogjene oblasti pridruže onda mletakoj državi. Megju tim velikašima istie se vojvoda Ivaniš Vlatkovi, jedan od naj- simpatinijih velikaša bosanskih, koji se do smrti borio protiv Turaka u Neretvanskoj krajini. Uz njega su braa 2arko i Tadija, koju obilato potpo- maže Dubrovnik. Za Ivaniša znamo, da je u to doba tražio u Spljetu od Mletaka, da mu dozvole naseliti se na Brau, a on e za plau od 200 dukata na godinu služiti Mleanima sa 400 ljudi u boju protiv Turaka.*) U augustu 1463. došlo je u Mletke više bosanskih knezova i plemia, da zamole mletaku pomo

(pro reaquirendo regno Bossine) i ovdje izjaviše, da ni oni >ni žitelji bosanski ne e drugoga gospodara nego Mletke, pa ako opina ne prihvati njihove po- nude, oni e se radije pokoriti turskoj vlasti („su- bigunt se ditioni Turcorum"**). Za ovim mletakim protektoratom otima se i V 1 a d i s 1 a v V u k i , sin hercega Stjepana.

*) Klai: Povjest Hrvata IV. p. 46. **) Ibid. p. 47. — 8 —

Nakon sklopljenoga ugovora pošao je Korvin prema Savi, prešao tu rijeku kod Gradiške („na brodu savskom na Gradiših") i udario starom rimskom cestom prema Vrbasu. Prednje njegove ete poetkom oktobra zaposjedoše Z v e a j, u kojem je zapovijedao turskom posadom poznati Mi- hajlo Koinstantinovi iz Ostrovice i doskora osva- nuše pred Jajcem. Mihajlo Konstantinovi pripovijeda, da je u Jajcu zapovijedao J u s u f-h a r a m- b a š a, a druga vrela znadu za Hara m-b e g a. Varoš pade u ruke Matijinih ljudi ve za etiri dana, kako se mish pomou kršana, koje su na borbu po- takli Franjevci.*) Turci se povukoše u tvrdinju, i branili se ondje prema vlastitim kraljevim rijeima tri mjeseca. Matiju slabo pomagahu bosanski vehkaši. Knez Vladislav Vuki zauzeo je župu Ramu s prozorom i župu Usk opije na gornjem Vrbasu s gradom Veselom Stražom i razglasio, da ratuje u ime mletake opine. Mleani su u velikoj neprilici i po- ruuju po svom poslaniku Aymu, da je Vladislav samo zato upleo oijihovo ime, da povea sebi ugled. Matiji je uspjelo ipak nagoditi se s Vladislavom. Ovaj ga prizna svojim gospodarom, obea pomagati ga u Bosni, a Matija ga sa sinom Balšom uvrsti megju barune kraljevstva, potvrdi mu posjed u Her- cegovini i dade mu još župu Ramu i Uskoplje**).

Kod opsade Jajca malo da i kralj nije poginuo. Na sam Boži 25. decembra 1463. predade se jajaka posada, a iza nje još i druge naroito uz Vrbas. Slijedee godine odluio se nakon ovih Mati- jinih uspjeha Mehmed II. na novu vojnu. U junu

*) Batini: Djelovanje Franjevaca I. p. 133. **) Klai 1. c. p. 48. („in civitate nostra Jaycza". 6. decembra 1463.) S time nije ni malo u kontradikciji po Bašagiu, kako on to misli, (Kratka uputa u prošlost B. iH. p. 21) navedena injenica, da je 1466. zajim od Ve- sele Straže Skenderbeg Mihajlovi bio imenovan bosanskim namjesnikom, jer je Vladislav te krajeve valjda doskora po osvojenju izgubio. — 9 —

raspršiše se prednje ete sultanove po Bosni i Her- cegovini do Dubrovnilca, a Mahmut paša provali i u Hrvatsku i opustoši oblasti Stjepana II. Franka-

pana i zarobi mu sinovca. U julu je došao i sam sultan i s najveim dijelom vojske pade pred Jajce. Manji dio vojske posla 'na Hercegovinu, odakle mnogo naroda pobježe zajedno s hercegom Stjepa- nom u Dubrovnik, tražei ondje zakloništa. Kralj Matija javlja caru Fridriku, da sultan ve 30 dana podsjeda Jajce, gdje je dao još nevigjene topove lijevati, s kojima obara zidove grada. Jajce je obranio hrabro neki nama po imenu nepoznati kapetan. Iza

uzaludne opsade na glas, da se i Matija sprema u

Bosnu, ostavi Mehmed Jajce i polagano se vraao u Tursku. Nešto vojske ostavio je na megji Bosne i Srbije, da prati kretanje kralja Matije. Mletaki poslanik Aymo znade pripovijedati, da je Turke zade- sio kod Jajca silan poraz i da ih je ovdje izginula nebrojena množina. Istie dalje, premda ne pripovijeda detalje, da su se kod obrane grada osobito is- takle žene („le femine die hano facto una mirabile defesa"). Matija Korvin odlui sada oteti Turcima sjevero-istonu Bosnu, pa da tako sastavi suvislu obrambenu liniju od Beograda do Jajca. Glavna mu je namjera bila, da zauzme Zvornik. U njegovoj vojsci nalazi se mnogo odlinih velikaša, a megju njima se istie E m e r i k Z a p o 1 j a, kojega je kralj po svoj prilici ve poslije zauzea Jajca uinio upraviteljem bosanskoga kraljevstva. Pošto je stanje zemlje bilo posve nesigurno, a dohoci ni-

kakovi, podijelio mu je Matija i bansku ast u Hr- vatskoj i Slavoniji i dohotke bogatoga vranskoga priorata. Za porodicu Zapoljinu znademo, da je ve otprije držala posjede kod današnje Nove Gradiške, dakle blizu Bosne. Potpuni naslov Zapoljin glasio je: „Gubernator Bosne, ac regnorum nostrorum Dalmatie et Croatie, nec non Sclavonie banus". ast ova, veli Klai, bijaše velika, jer se bosanski gubernator spominje odmah megju svjetovnim do- — 10 — stojanstvenicima iza palatina, pred svim banima. U mjesecu oktobru 1464. nalazi se Matija pred Zvor- nikom. Dok je glavna vojska opsjedala grad, kralj je zauzeo glasovitu Srebrenic u,*) a drugi dijelovi vojske osvajahu gradove izmegju Bosne i

Drine, te je tako kralja zapala i tvrgja Srebren i k u oblasti Usori. Zvornik je kralj zaludu opsjedao. Polovinom novembra zapovijedi posljednji juriš, u kojem je i Zapolja dopanuo ra-nia, ali i on bi suzbit. Ostavivši mnoge topove kod Zvornika, vrati se kralj kui. Rezultati ovih Matijinih vojna bijahu u glavnom slijedei: Jezgra prave Bosne s Vrhbosnom,.

Bobovcem etc. ostade i nadalje u turskim rukama. Od osvojenih dijelova osnova Matija dvije banovine : j a j a k u i s r e b r e n i k u. Prva je obuhvatala podruje Vrbasa do utoka u Savu s gradovima: Jajce, Banjaluka, Greben, Sokol, Jezero, Vi- jenac, Livac, Komotin, Boac, Zveaj, premda su neki od tih gradova i prije konanoga pada Jajca povremeno pali u ruke Turaka, pa opet bili natrag osvojeni ; drugoj banovini bijaše središte grad Sre- brenik, pa grad Tešanj (?) i još neki manje važni utvrgjeni gradovi. Ove banovine bijahu od velike koristi po obranu hrvatskih zemalja, samo je po nje bilo štetno, što su još od pada kraljevstva Turci za- držali donekle podruje Sane u svojim rukama s tvr- dim gradovima Kljuem i Kamengradom. Tako su oni mogli, ostavljajui na stranu utvrgjene gradove jajake banovine, provaljivati u veim ili manjim etama u Hrvatsku, a isto tako i sa strane Li- jevanjskoga i Duvanjskoga polja. Samo to, veli Klai, može protumaiti one nebrojene turske navale od god. 1468., pa do primirja od god. 1503. u

*) Ova nije ostala dugo u rukama ugarskoga kralja,, jer ve 6. maja 1468. obavješuje sultan Mehmed II. Du- brovane, da je njegov emin, Hodža Suie, prodao mjesta

„srebrena" i „basove" u Srebrenici Paskoji Romegu, a ovaj da je ostao dužan od zakupnine 3000 dukata. (Tru- helka: Tursko-slovjenski spomenici dubrovake arhive. Sarajevo 1911. Separ. ot. Gl. z. muz. 1911. p. 28.) — 11 —

hrvatske zemlje.*) I jajaka i srebrenika banovina bile su uregjene na vojniku. U ovo vrijeme upravljali su Bosnom hrvatski banovi (1464. — 1471.) kao- Zapolja, Tuz, Blaž Magjar, a 1471. postade Ni- kola Iloki bosanskim kraljem. U kojim prilikama se to dogodilo, o tom emo kasnije govoriti. iMnogo krvi prolilo se u borbama za tu banovinu i jedva imade starije ugarske ili hrvatske porodice, koja se nije u tim banovinama borila. Poslije prvog osvojenja Jajca (1463.), kako^ smo ve naprijed spomenuli, vratio se Mehmed kui, a M a h m u d p a š a H r v a t**), dugogodiš- nji suradnik Mehmedov, svakako najizrazitija linost na dvoru Fatihovom („el piu valento et prat- tico") pošao, je od Jajca do Lepenice, a onda prekc^- Ivana u Konjic, Nevesinjsko polje, Gacko, pa na Klju, tvrdi hercegov grad, kojega je zauzeo, a ujedno i Blagaj. Klju je pred jesen opet osvojen od sinova hercega Stjepana, koji je pred Turcima pobjegao u Novi, a blago pohranio u Dubrovniku.

Turci su jedan dio Hercegovine osvojili i stavili u te osvojene dijelove vojvode ili krajišnike.

Ve smo spominjali, kako su Vladislav i Vlatko, sinovi hercegovi, najprije stajali pod uplivom mletakim, a onda je Vladislava predobio na svoju stranu Matija. God. 1465. spremao se kralj Matija opet u Bosnu, da opere neuspjeh kod Zvornika, a u drugu ruku htio je da stvori obrambenu liniju od Jajca na

*) Pad Kamengrada stavlja Lopaši tek iza mohake bitke. (Sr. Lopaši: Biha i biiiaka krajina p. 62.)

**) Hrvatom ga oznauje službeno tursko izvješe i sve turske povijesti. Bašagi veli, da se po svoj prilici zvao Jankovi (Bašagi o. c. p, 21.) Truhelka ga zove

Abagovi Hrvat (o. c. p. 26) i Mahmud paša Opukovi na istom mjestu p. 176. Jorga veli o njemu: Bijaše Grk i njegovo porijetlo ope poznato. Otac mu se zvao M i- hajilo, a mati mu bijaše iz Srbije. Kao dijete uhvatiše ga akindžije izmegju Smedereva i Novoga brda i odve- doše u Carigrad. Žena moreotskog arhonta Manuela Bubali-a bijaše mu sestrina. (Jorga: Geschichte des. Osmanischen Reiches II. p. 200.) — 12 —

jug do Neretve i Dubrovnika, a možda i do Novoga. Mehmed II. nastojao je najprije Mleane odvratiti od saveza s Matijom, pa kad mu to nije uspjelo, onda je htio pregovarati s Matijom, ali ovaj nije htio njegovim poslanicima dati ni slobodna pisma, inilo se, da se ozbiljno spremao za navalni rat, ali valjda odviše malo pomagan od sveznika, prijegje Savu, a m]e niam poznato, da bi bio kakav uspjeh poluio.

Ipak je poslao u Hercegovinu slav. bana Jana V i- t o V c a i meštra tavernika Ivana Rozgona sa 500 ljudi, kojima zapovijedi, da uine red u ze-

mljama hercega Stjepana i njegovih sinova i da ih zaštite od Mletaka, kojima je i stari herceg Stjepan pogodovao. Ako ne bi drugaije išlo, neka zauzme

itavu hercegovu zemlju s Krajinom i Neretvom, koju je herceg nedavno ustupio Mlecima. Matija im

pridijeli i dubrovakoga poslanika Guetia i na-

laže im, da paze na dubrovake oblasti i grad i da

ga štede i zaštiuju. Kraljeve vojskovogje pogju za-

padnom Bosnom i pod kraj 1465. prispješe u Du- brovnik. Nakon pregovora s Dubrovanima odlu-

eno bi utvrditi grad P o i t e 1 j i staviti u nj ugarsku posadu. Na trošak Dubrovana imala se nainiti

za Poitelj jedna uprija*) i tako bi Poitelj imao postati izlazna taka za daljnja preduzea protiv Tu- raka u Hercegovini. Kapetani kraljevi pritisnuli su iz Poitelja nekadanju Humsku zemlju, a imali su

nakaniu provaliti do Novoga i uzeti ga za Matiju.

*) Ovu upriju drži dr. Truhelka identinom sa starom uprijom u Mostaru, koju novija tradicija pripisuje Rimljanima (o. c. p. 169.) Za gradnju uprije

nijesu samo doprinijeli Dubrovani nego i herceg Vlatko, a papa je Pavao II. odredio, da se 10.0(X) dukata, što ih herceg Stjepan ostavio za svoje zadušje, upotrebe za ratovanje protiv Turaka, predavši Matiji te

novce. S tim se novcem utvrgjivao, Poitelj i gradila u-

prija. Evlija elebija znade i za ime graditelja te uprije

i za doba, kad je nastala. On veli, da je po zapovijedi Suleimanovoj sagragjena 1566. godine. Mustafa Hilmi Mu- hibi drži, da je uprija gragjena prije zauzea Her- cegovine. (Sr.: Stara uprija u Mostaru Gl. z. m. god. I. knj. III. p. 13.) — 13 —

Razabiremo to iz jednoga pisma hercegova Mlea- nima, u kojemu se tuži na Turke i Mleane, ali ovi se drže rezervirano, jer se boje Matije. Najposlije polaže herceg svu nadu na svoje stare prijatelje Du- brovane, koji e ga izmiriti s Matijom. Poslanici hercegovi borave na -dvoru kralja Matije u Budimu, molei pomo od 3000 vojnika. Matija šalje dubrovakoga poslanika na svom dvoru Bunia s magi- strom Gregorijem, da na njegov raun skupljaju plaenike i pomažu hercega. Kad je magister Grego- rij stigao u Dubrovnik, nije više našao na životu staroga hercega. Ovaj je umro u Novom, poslavši prije toga sve svoje dragocjenosti i testamenat u Dubrovnik. Ovaj testamenat bio je uzrokom velikom razdoru izmegju lanova hercegove porodice, a valja i uzrokom, da je najmlagji hercegov sin Stje- pan prešao na islam.*) Oevo vladanje naslijedio je vojvoda V 1 a d i s 1 a v, koji je u sultana isprosio, da ga potvrdi u vladanju. Sultan izdao je u Drino- polju lerman, kojim javlja Dubrovanima, da je „otvorio milost" sinu hercega Stjepana, Vladislavu i dao mu, što poiska od oinje zemlje, a od svoje baštine i da mu je o tome zapisao berat.**) On megjutim nije vladao oevinom, nego mlagji mu brat Vlatko. ini se, da se bojao, da bi mogli Turci saznati za njegovo paktiranje s Ugrima, Mleanima i talijanskom gospodom, pa da je zato ostavio svoju oevinu.***) U dalnjem toku g. 1466. zamjenjuje Jana Vi- tovca, koji se povratio s bojišta, ostavivši u Poite- Iju kneza Pavla (Sandara?) s jakom posadom, Ivan Tuz od Laka. (Bozne, Dalmatie, Croatie ac totiuk Sclavonie banus et capitaneus generalis). U septembru ga nalazimo s Rozgonom kod Klisa.

Udova bana Šperania predaje im Klis i Sinj, a oni stavljaju u te gradove kraljevske kaštelane. I ove

godine se opaža, da se Vladislav i Vlatko, te Ivaniš

*) Potanje o tome gledaj Truhelka o. c. p. 164 etc. **) Truhelka o. c, p. 26. ***) Ibidem p. 165. — 14 — i Žarko Vlatkovi radije utiu napuljskomu kralju

Ferdinandu i caru Fridriku III., nego Matiji*Kor- vinu. 2arko je morao u to doba ovladati Klisom, prema tomu raditi protivno interesima kraljevih ljudi, jer se ponosito piše: „Mi, Žarko, vojvoda Humski, u ime posveenoga carskoga velianstva ban Klisa i Primorja sve do rijeke Neretve.*) Na nj se tuže Ivanu Tuzu i Mleani (1467.) Turskom Bosnom upravljaše od 1464. do 1470. Isabeg IshakoviHranuši kao vrhbosanski sandžak. O njegovom djelovanju prije pada

Bosne i o njegovoj zasluzi oko osnivanja Sarajeva, govorit emo kasnije. Za njegova upravljanja poznate su nam brojne provale iz Bosne sad sa veim, sad sa manjim etama u susjednu Hrvatsku, osobito

Liku i Krbavu, a savremeni koruški Ijetopisac Jakov Unrest znade pripovijedati, da su bosanske ete pli- jenile po itavoj Kranjskoj sve do zidina Ljubljane. Mnogo znatniju akciju razvio je njegov na-

sljednik u vrhbosanskom sandžakatu A j a s-b e g (1470.— 1475.) Najznatnija je njegova provala iz

Bosne god. 1472. u Istru i Furlansku sve do Udine

i ujedno prva velika provala u Hrvatsku iza osvojenja Bosne. Nekako u isto doba poeli su Turci pod zaštitom velike vojske dizati tvrgju Ša- bac. Time su raskinuli obrambenu liniju izmegju

Beograda i Jajca i sada im je bio otvoren put u

Slavoniju i Ugarsku.

Življa akcija Turaka opaža se i u Her- cegovini. Ponajviše zbog intrigua hercega Vlat- ka, koji je bio s Dubrovnikom u svagji radi oeve baštine, navalio je na dubrovako zemJjište hercegovaki sandžak (krajišnik, vojvoda) H a m- z a-b e g. Kada su Dubrovani intervenirali na porti, morao je Haimzabeg povui svoje ete iz blizine Dubrovnika, a da ne budu besposlene, okrene ih

i kapetan grada prema P o i tel j u.**) Ban Tuz Pavao Sandar branili su grad hrabro, a podupirali

;- -;:*) Klai: Povjest Hrvata IV. p. 75. [3 **) Potanje o tome vidi Truhelka o. c. p. 169. — 15 —

su ih potajno i Dubrovani, ali u septembru pade on ipaik u ruke H a m z a-b e g o v e, koji postavi u :gradu turskog dizdara. Dubrovani su iza toga morali spaliti gradi Posrednicu u blizini Po- itelja, jednu od zadnjih strateških taaka na donjoj Neretvi (1472.), a još iste godine bude dokinut jedan od najvažnijih starobosanskih emporija, neret- vanska gabela (gabella di Narente), stara Drijevska carina (današnja Gabela). Tik do nje bijaše u Osobi janima glasovita dubrovaka kolonija, koja se sada preseli u Ston.*) Kralj Matija Korvin bijaše megjutim u borbi s eškim kraljem Jurjem Podjebradskim sasvim smetnuo s uma svoju zadau, što ju je imao u borbi s Turcima. U Ugarskoj digoše se opet protiv njega radi njegovih apsolutistikih težnja mnogobrojni ugarski velikaši. Da predobije barem neke za se, on ih je veoma odlikovao, a napose Nikolu Ilokoga, kojega je imenovao bosanskim kra-

Ijem, i obeao mu, da e ga okruniti kraljevskim vijencem. Dubrovani o tome javljaju napuljskomu kralju, da je Matija Nikolu uinio kraljem s privo-

lom sviju prelata i baruna i da se oekuje, kad e Nikola Iloki doi u Jajce na krunisanje. Da li se zbilja okrunio nije nam poznato, znademo samo za jedno pismo, u kojem se veli, „da e se krunisanje obaviti slijedee nedjelje".**) O motivima, koji su Matiju vodili, da Ilokoga imenuje bosanskim kraljem, nijesmo sasvijem na istu. Poznato nam je, da je sultan Mehmed nekoliko godina iza osvojenja Bosne postavio u osvojenom dijelu nekog Tomaše-

vievog velikaša za kralja i prozvao ga valjda usprkos Matiji Korvinu Matijašem.***) Matija Korvin suprotstavio je možda tom Matijašu Nikolu Ilo- koga. Thalloczy misli, da je ovim imenovanjem Ma-

*) Truhelka: Ibid. p. 171—172. **) Klai: Povjest Hrvata IV. 86. ***) Možda je to bio , veli Klai , Matija Vojsali od roda hercega Hrvoje (1. c. p. 64.) Thalloczy ga zove

Matijom Kristiem i stavlja ga u 1476. godinu. — 16 —

tija htio interes svoga visokoga plemstva svratiti na borbu s Turcima, ugagjajui taštini Nikole Ilokoga. Za Ilokoga znademo, da se ponosi naslovom bosanskoga kralja,*) da je izdavao povelje, služei se peatom kao bosanski kralj (sigillo nostro, quo ut rex Bosne utimur), ali nam nije poznato, da je

sam boravio u Bosni i ondje poduzimao kakovu

veu akciju protiv Turaka. Koncem 1472. i poetkom 1473. spremao se Nikola doduše u Bosnu, ša-

lje poslanike u Mletke, a u tu svrhu boravi ondje i Petar Zrinjski kao poslanik „prejasnoga kralja Ni- kole", tražei pomo za osvajanje bosanskoga kra-

ljevstva. ini se, da i Matija Korvin nije rado gledao sveze svojih velikaša s Mleanima, pa se sva ta Nikolina akcija razbila.

iKoncem godine 1475. i poetkom 1476. spremio se Matija na osvojenje Š a p c a. Nakon opsade, koja je trajala više od mjesec dana, zauze on Šabac uz veliki napor. Sam veli, da je mnoge tvrgjave osvojio, ali nijedna ga nije stajala toliko napora,

troškova i ljudi koliko ova. U kraljevoj vojsci n a-

lazio se i srpski despot Vuk Grgur e- vi Brankovi (Zmaj Despot), koji se još

i kasnije proslavio u boju s Turcima. Pošto se Ma- tija iza pada Šapca radi prilika u Ugarskoj morao povratiti, ostavi daljnje vojevanje svojim vojsko- vogjama, megju kojima se istie Stjepan Ba- t h o r y. Osvojenje Šapca dojmilo se duboko naroda u

Bosni. Kralj M a t i j a š (V o j s a 1 i ?) poe kole- bati vjerom prema sultanu. On posla pismoKorvinu, u kojem izjavljuje, da voli po- koravati se kršaninu nego Turcima, samo akoga ostavi za vladara bosanskoga kraljevstva. Isto e uiniti i drugih 6 bosanskih velikaša, koji su

*) Zagrebaki kaptol mu piše god. 1472.: „svjetlome principu, gospodinu Nikoli, po božjoj milosti bosanskom

kralju i itave Slavonije banu. (Klai 1. c. p. 90.) — 17 — dosada sultana priznali za svoga gospodara. Sultan Mehmed saznavši za nevjeru Matijaša Vojsalia, posla vojsku u Bosnu, koja ga stade opsjedati u nekom gradu. Matijaš se sada obrati na Korvina za pomo, a ovaj mu posla Stjepana Batho- ra. Ljeti 1476. znade se ve u Budimu, da je Ba- thory Vojsalia oslobodio od turske opsade i da je utvrdio vlast njegovu u zemlji.*) Slijedee godine umro je Nikola Iloki, a njegovo mjesto ne bijaše popunjeno (1477.) Prilike morale su se znatno promijeniti oa štetu Ugarske, a u korist Os- manlija, jer se ni ne spominju bosanski banovi. Od- luniji sukobi u Bosni dogodili su se god. 1480. Tada je bio bosanskim sandžakom D a u t b e g (Davud-ibeg). Matija Korvin borio se baš tada s carem Fridrikom III. i po njegovoj dozvoli provalio je

Daut-beg kroz Hrvatsku u Kranjsku i Štajersku. Na povratku provalio je Daut-beg i u Ugarsku do

Rabe, gdje se negdje i Matija Korvin nalazio, ali ga do nogu potukoše Stjepan Zapolja i Petar Gereb. Matija Korvin odlui sada, da radi povrede slobod- noga prolaza, što ga je Dautbeg dobio, zaratuje na Bosnu. Spremivši vojsku, pregje kod Gradiške (ad- vadum Zawy fluminis) Savu i provali u Bosnu. U to doba pada i pismo Korvlnovo sultanu, koga zove starijim „bratom". On uvjerava sultana, da nije Daut-begu prijeio prolaza svojom zemljom^ ali da je Daut prekršio svoje obeanje i navalio na njegove oblasti, pa zato sada mora da vodi osvetnu borbu protiv njega. „Ne emo, veli Matija, time, da povrijedimo Vaše Velianstvo, niti vaše vladanje, nego samo da kaznimo nevjernoga pašu. S Vašim Velianstvom, svršava Korvin, želimo živjeti u miru,, jer si po krvi nijesmo tugji („ex quo sanguine non alieni sumus") i jer vama kao starijemu bratu že- limo u svemu ugoditi." U oktobru nalazi se Matija kod Grebena, a njegove lako oboružane ete (vei-

*) Klai IV. p. 100-101. — 18 — •

nom konjanici), koje su vodili hrvatski ban L a d i- slav od Egervara, bosanski ban Petar

Doi (u pjesmi Petar Do j in, varadin- s k i b a n) i junaki despot Vuk Grgurevi prodriješe do Sarajeva, koje popališe. Sva tri oba- vijestiše kralja o svojem etovanju s Turcima iz Jajca. Vele, da su došli do Vrhbosne, a da o njihovom dolasku nije niti paša niti itko drugi slutio. Paša je pred njima pobjegao u velike planine, a oni ostadoše pod gradom tri dana. Trei dan otstupiše i dadoše itav grad i okolicu popaliti uzevši sa sobom pašino blago. Daut-beg ih negdje na povratku doeka na Lašvi, gdje su bili s njime ljuto kreševo, ali prava je bitka bila kod Travnika (prope Drav- nik), kojom je prigodom po kraljevom izvještaju palo 10.000 Turaka. U decembru se nialazi Matija ve u Zagrebu, odakle o tim borbama šalje izvještaj papi Sikstu IV.*) U ovo doba spadaju sve one de- taljne borbe, koje je narodna pjesma opjevala, uz- veliavajui Vuka a a n i n a (G r u r e- J i g via) i Gjerzelez Aliju.**)

Prvih dana maja 1481. godine umro je sultan Mehmed „el Fatih'*. Smutnje, koje su nastale izmegju brae Bajazita II. i Džema kao da su htjeli iskoristiti i turski podanici U junu 1481. zna se, ida je herceg Vlatko provalio u Bosnu, ali ga Daut-paša razbije („in loco, qui Meniesagite (?) dicitur). Du- brovani vele, da je Vlatko radio neraz'borito, nemajui ni od koga pomoi ni savjeta nego jedino od što V 1 a 'h a, koji su ga zvali. Vlatko je izgubio sve, je uza se imao i sklonio se u Novi. Dubrovani dalje primjeuju, da u Bosni sve kipi bunom, te e je ono m a 1 o T u r a k a, što je u njoj, ostaviti. Boš- njacima je svima u ustima Matijaš; Matijaša do- zivlju, Matijaša žele, na Matijaša svi svraaju oi

) Klai IV. p. 121—123. Truhelka o. c. p. 203. **) Narodnu tradiciju o borbi Vuka Jajanina i Gjerzelez Alije, gledaj u: Listovima o Bosni. (Bo- sanski prijatelj IV. Sisak 1878.) — 19 — svoje.*) ini se, da Vlatko nije imao mira ni u No- vome od Turaka. On stade ugovarati s Matijom

Korvinom, da e mu predati Novi i ostalo, što je još u njegovoj vlasti, a kralj e mu zato dati drugo mjesto u Hrvatskoj ili Ugarskoj, kako je to uinio i bratu mu Vladislavu.**) Prema tome se Vlatko sada odrekao nade, da e mu pomoi napuljski kralj Fer- dinand I., iju je rogjakinju uzeo za žentu. Kralj Matijaš odluio je da obrani posljednje ostatke Hercegovine. Uza to se neprestano pripre- mao na veliki rat protiv Turaka, na što ga je osobito poticao papa Siksto IV. Matiji je bilo osobito

do toga stalo, da dobije N o v i i kašteo Kos (ca- stell'um de Chos) na ušu Neretve. Pri tome su mu išli na ruku hrvatski plemii u Krajini izmegju Ce- tine i Neretve (na elu im Bartol Kai), herceg

Vlatko i osobito Dubrovani. Dotle je bio Vlatka opasao u Novome A j a z-b e g, hercegovaki krajiš- nik (1478.— 1483.)

Za dubrovako pomaganje saznao je i sultan Bajazid II., komu se potužio Ajaz-beg, pa sultan Dubrovane ozbiljno opominje, da pomažu carevoj vojsci, a ne da joj odmažu i prijeti im, da e inae mir s carstvom biti svršen.***) Kraljevske ete pod vodstvom kapetana L a d i s 1 a v a M a r- kus-a borave poetkom januara u Dubrovniku. •ini se, da su prije toga zaposjele Kaštel Kos. Po- mo Matijina malo ili nikako ne pomože Vlatku.

Pod konac januara predade se Novi u ruke A j a z-

*) Klai IV. p. 132. **) Vladislav Vuki, koji se mnogo prije iselio iz svoje otadžbine u Slavoniju, dobio je g. 1481. od Matije

Korvina gradove Veliki i Mali Kalnik u križevakoj žu- paniji i grad Morovi u vukovskoj županiji (Klai IV. p. 125.) Hrabri Ivaniš Vlatkovi preselio se takogjer u zagrebaku županiju poslije pada Poitelja i nastanio se u Gorama, odakle je polazio kao poslanik kralja Matije turskom sultanu (Klai IV. p. 83.) Truhelka spominje, da je Ivaniš umro g. 1473. i da je njegova udova pobjegla u Ston. Prema tome izgleda, da je Ivaniš umro na Kra- jini. (Truhelka o. c. p. 172.) ***) Truhelka o. c. p. 67. ' 2* — 20 — begove, a kraljevske ete odoše slobodno iz No- voga u Dubrovnik. (1482.) Herceg Vlatko preselio se kasnije u Mletke, pobjegavši po svoj prilici najprije u Ugarsku. Kašteo Kos ostade i dalje u rukama Matijinih kapetana (Januš Hrvat), a i poslije njegove smrti spominje se kao kršanska tvrgjavica. Time je Hercegovina definitivno osvojena.

Slijedee godine (1483.) mnogo se u kršanskih pisaca spominje velika provala bosanskoga i srpskoga paše. Navala ova dogodila se suglasno po- raznim izvorima u jesen spomenute godine. Turci provališe dialeko u Korušku i krcati plijenom i robljem odluiše se pod kraj oktobra vratiti preko Une. Hrvatski tadanji ban Matija Gereb sakupi hrvatske knezove, te doeka Turke „k od broda (prela z a) Z r i n s k o g a". U dvodnevnom boju bijahu Turci razasuti. Nepoznati hrvatski Ijetopisac zakljuuje svoje pripovijedanje ovijem rijeima: Let gospodnjih 1483. tada tecaše, kada Gerebi Matijaš,

ban hrvatski i Vuk despot i gospoda hrvatska Turke pobiše na brodu Zrinskoga, pobiše je prez isla." Koruški kroniar Unrest spominje uz bana i despota Vuka, te kneza Bernardina Frankapana u toj

borbi. I dvorski povjesniar Matijin Bonfiinije slavi Bernardina Frankapana. Sam kralj Matijaš u pismu papi Sikstu IV. hvali hrabrost banovu i hrvatskih knezova. Istie osobito, da su Turci iz Vrhbosne na tu vojnu pošli. Jedini Ijetopisac Tomaši spominje ime vojvode ove vojske, zovui n a. ga H a r s i-p a š o m*) i nekoga S e r 1 i-H a s a

*) Potanje o toj provali Klai IV. p. 135. i dalje. Ne mogu odrediti, koji je to bio Harsi paša. Truhelka stavlja u godinu 1483. kao vrhbosanske sandžake Jahja- opet Sken- bega i Hadži-bega (Chasi bega); Bašagi su se sandžacf der-bega i Davud-bega. ini se, da veoma esto mijenjali tako, da je teško u tom kaosu sandžakih imena nainiti red. Jorga II. p. 261. zove vogju turske vojske Skenderbegom. Na istom mjestu

i opširniji opis dogogjaja god. 1483. — 21 —

Iste godine sklopljeno bi još primirje izmegju

Korvina i sultana Bajazita II. na pet godina, te je osim manjih okršaja na granici vladao mir izmegju

Turske i Ugarske posljednjih godina vlade Matije Korvina. 6. aprila 1490. umre Matija Korvin. Hr- vatski Ijetopisac je to kratko zabilježio rijeima: „Tada umre Matijaš, dobri kralj ugarsk i". S njime nestade jednoga od najznamenitijih ugarskih

kraljeva. Bio je valjan vladar i državnik, vojvoda i reorganizator vojske. Uspomena njegova ostade duboko upisana u srcu naroda, koji je u 'njemu na- šao monoga zaštitnika od visokoga nasilnoga

plemstva, jer je bio pravdoljubiv i viteški kralj.

Posljednji Jagelovii i Bosna. Pad srebrenike i jajake banovine.

Prvih dana slabe vlade V 1 a d i s 1 a v a II. J a- g e 1 o V i a, koji nije mogao izraditi produljenje primirja sa sultanom Bajazitom II., dolazilo je eše

do provala iz Bosne u susjedne zemlje. I ovaj put se opaža, da su bosanski paše mimoilazili tvrgjave jajake banovine, te preko Hrvatske provaljivali u susjedne austrijske zemlje. Jedna ovakova provala

pada u g. 1491., a bilježi ju više savremenih i poto- njih pisaca. Vodju te provale zove kroniar Toma- ši S k a y n-p asom (valjda Skenderpaša Mihajlo- vi).*) Na povratku iz Kranjske razbio je Skender-

pašu ban Ladislav od Egervara kod V r p i 1 a

b 1 i z u U d b i n e. Kad su brzo iza toga nastale velike smutnje

u Hrvatskoj izmegju banova i roda Frankapana upotreibi te smutnje u svoju korist bosanski J a- k u b-p a š a za veliku provalu u Hrvatsku i susjedne zemlje. Ljeti 1493. okupi om oko sebe 8000

*) Po Truhelki o. c. p. \87., mogao bi to biti Skender- paša, sada po drugi put bosanski sandžak. Bašagi: Kratka uputa... p. 22. stavlja u to doba Jakub-bega. — 22 — lakih konjanika, te udari najprije na Jajce. Kada mu nije uspjelo zauzeti Jajca, udari preko Hrvatske na

Štajersku i Kranjsku, robei sve do Celja i Ptuja.*) U Štajerskoj mu se usprotivi Maksimilijanov kapetan Jakov S e k e 1 j i prinudi ga na povratak.

Vraajui se robio je i palio po Slavoniji i Hrvat- skoj, gdje padne pod M o d r u š e. Za to vrijeme skupi hrvatski ban EmerikDerenin hrvatsku i slavonsku gospodu, izmegju kojih prestadoše razmirice, ispod grada Udbine (Udvine), da zakri Ja- kub-paši povratak u Bosnu. Nesretnu bitku na Krbavskom polju opisaše mnogi savremenici (Bonfinije, Unrest, Tubero, eški putopisac

Ivan Hasišteinsky), a i potonji istoriari. Vjernu nam sliku poraza podaje izvještaj kninskoga biskupa Jurja D i V n i a, koji je odmah pohitio u

Liku i napisao izvještaj papi Aleksandru VI. Divni veli, da je imao oko sebe Derenin jedno 15.000 ljudi, od kojih je što palo, što zarobljeno oko 13.000. Sam ban Derenin dopanuo je ropstva, pak je na vlastite oi morao gledati, kako su Turci njegovom sinu odrubili glavu, te ju svaki put metali na stol, kad bi trebao hrane. Kasniji pisac T o m a š i znade priati i neke detalje. Tako, da je knez Ivan Frankapan svjetovao Dereninu, da se ine bije boj s Turcima na otvorenom polju, nego da se raz- biju u tijesnim klancima, ali protiv toga bijaše De- bili renin. On ree : Ha, Hrvati vazda ste a- strašljivice! Ivan mu na to odgovori : D nashoemoviditi, tko je bigavica; ti budeš danas zaetak raspa hrvake zemlje, bane;nitopoUgrihod grada do grada jahati, ter se hartati, hoeš Ban d a n a s V i d i t i, k a k o T u r c i boj biju. pak ree: „Kušat u." To je prvi rasap kraljev- iz- stva hrvakoga i tu je itavo plemstvo hrvako ginulo, svršava Tomaši nešto pretjerano svoje pri-

*) Truhelka: 1. c. p. 206. veli, da je dobio slobodan prolaz kroz Hrvatsku, što mi se ini nevjerojatno. — 23 —

povijedanje. Hrvatski pop glagoljaš M a r t i n a c svršava opis poraza ovim rijeima, koje dostatno karakterišu u svojoj jednostavnosti znamenitost poraza udbinskoga po Hrvatsku: „I tagda naeše cvi- liti rodivšije i vdovi mnoge i proi ini, i bist skrb velija na vseh živuih v stranali sih, jakaže ne bist od vremena Tatarov i Gotov i Atelja neastivih." Jakub-paša povrati se s bogatim plijenom u Bosnu. Ovu bitku, veli Bašagi, turski povjesniari ispore- gjuju s kosovskom bitkom. Sultan Murat I. je na Kosovu otvorio jedno krilo, Jakub-beg je s Bošnja- cima na Krbavi otvorio drugo krilo od kapije, kroz koju su kasnije turske vojske bez otpora prolazile u srednju Evropu. O krbavskoj bici spjevao je Jakub- beg veliku fahriju (slavospjev), u kojoj slavi svoju pobjedu i junaštvo isporegjujui se s Muratom L Sva ova fahrija vrvi pjesnikim frazama, koje dišu po našoj narodnoj pjesmi.*) I sUjedee godine su nam poznate provale Bošnjaka u Hrvatsku, dok god. 1495. ne dogje do primirja s Turcima na tri godine.

U to doba spominju se po dva bana jajaka i toBaltazarBaan (1494.— 1505.) i F r a n j o Berislavi od Grabarja (1494.— 1503.) i opaža se jaka briga za uzdržavanje i obranu Jajca. Prema ugovoru doduše, što ga je sin Matije Kor- vina sklopio s velikašima u Ugarskoj, koji su kod izbora novoga kralja prionuli uz eškoga kralja Vladislava, bilo mu je obeano, da e ga izabrati za kralja bosanskoga, što se kasnije nije izvelo, ma da je Ivaniš Korvin kao ban hrvatski posveivao veliku pažnju obrani granice protiv Tu- raka, nastojei uza to, da uzdrži primirje s Tur- cima. To mu je i uspjelo, jer je 1499. produženo primirje do 1501. godine. U Bosni je god. 1498. postao namjesnikom po trei put S k e n d e r-p a š a

M i h a j 1 o V i , koji je gledao d'a živi s Ugarskom i Hrvatskom u miru, pošto se u Carigradu nastojalo odvratiti Ugarsku od saveza s Mleanima, s kojrnia

*) Bašagi o. c. p. 22. — 24 — je sultan poeo baš ratovati. U drugoj polovini 1499. žena Ivana Korvina boravi stalno u Bihau na Uni. Kada je ovdje Ivan slavio krstitke svoga sina,

S k e CT d e r-p a š a poasti bana i sina mu darovima. Mleani su se toga svega bojali, jer su mislili, da e Turci dobiti slobodan prolaz na mletako ze- mljište. Bojazan Mleana bijaše i opravdana, jer je

Skender-paša i imao misiju došavši u Bosnu, da napada mletaki teritorij. Ratujui s Mleanima u sjevernoj Dalmaciji nije Skender-paša štedio ni gradove hrvatske. Ipak je mogao mirno proi teritorijem Hrvatske u mletaku Furlansku, pak poha- ravši je nemilo, vratio se sa silnim plijenom u Bosnu. (1499.) Da mu je slobodan bio prolaz hrvatskim teritorijem, dokazuje nam jedno pismo Skender-begovo, kojim se ovaj tuži Ivanu iKorvinu radi nasilja krajišnika, koji su napadali njegove ete na povratku i otimali plijen. On se dapae tuži, da su Hrvati poeli harati po Turskoj, razorili Kame n-g radi oteli mnogo robija.*) Mleanima je napokon uspjelo sklopiti savez sa papom Aleksandrom VI., Ljudevitom XII. i Ferdi- nandom Katolikim, koji su ih najviše mogli pomoi na moru. Nu za rat na kopnu trebala im je pomo od ugar.-hrv. kralja. Nastojanjem kancelara Tome B a k a a o d E r de d a, koji je iz interesa bio prijatelj Mlecima, jer je njihovom pomoi htio da dobije kardinalski šešir, uspjelo je predobiti za rat

Vladislava II. i ugarske velikaše. Mletaka opina obvezala se za trajanja rata davati godišnju pripo- mo od 100.000 dukata (1501.) Vladislav II. odluio je ratovati na dvije strane u Srbiji i u Bosni. U Ivaniš Bosnu e provaliti herceg i ban hrvatski Korvin. Ivanišu Korvinu bijaše dodijeljen i palatin informirani, P e t a r G e r e b. Turci su ve bili prije se da Vladislav II. nee produljivati primirja i da sprema na savez s Mleanima. S k e n d e r-p a š a je zato skupio znatnu vojsku u Vrhbosni, a ini se, da

•) Truhelka o. c. 207. — 25 —

mu je pomogao i smederevski paša i s tom vojskom pogjoše opsjedati Jajce. Pod Jajcem sakupilo se šestero begova, a megju njima Omer4>eg, Mal-

ko-beg Jahjabegovi, Nahinat-beg i Mustafa-beg Zvornianin. Ban Korvin požurio se, da dogje gradu u pomo. Hercegu Ivanišu prikljuiše se ban- derija velikaša Frankapana, Karlovia, Zrinskih i

pomone ete palatina Gereba i Emerika Czubora. Pod Jajcem zametnu se bitka. Prema vijestima Iš- fvanfijevim, koji nam je zabilježio ovu vojnu hercega Ivaniša, ostalo je nakon višesatnoga boja 4000

Turaka na bojnome polju, a i Ivaniševa vojska pre-

trpjela je teške gubitke: 1000 mrtvih i jednaki broj ranjenih. Sada Ivaniš popravi grad i opskrbi hranom

Jajce, te dalnju obranu povjeri Ivanu G j u 1 a j u, slavonskom banovcu (novembar 1501.) Vrijedno je ovdje istaknuti, da je u to doba gore spomenuti jajaki ban Baltazar Bacan slabo mario za svoju banovinu i da se uope nije u njoj ni nalazio. Kralj mu mora prijetiti svojim gnjevom, ako odmah onamo ne pogje.*) U proljeu 1502. nastaviše se borbe oko Jajca. S k e n d e r-b e g je omsLmo poslao svog mlagjanog sina M u s t a j-b e g a, kojem je bilo tek 19 godina, a otac ga ve sa 16 godina vodio na vojnu. Mustaj-beg s 10.000 vojske pohara

jajaku krajinu i opsjedne Jajce. Sam kralj Vladi-

slav II. posla svoga kapetana Ivana T a r c a j a

(Tharczay, Terceich, Tergei?) sa 4500 plaenika i svojih dvorjanika u Bosnu, da podsjednutomu gradu donese hrane. Ivan Tarcaj zametne s Mustaj- begom kod Kame n-g rada (?) borbu, koja se svrši turskim porazom. Ve 9. jula znalo se u Bu- dimu za tu pobjedu, koju su proslavili vatrometima, pucnjavom iz topova i zvonjavom zvona.**) Bašagi pripovijeda, da je slijedee godine Mustaj-beg svla-

dao ugarske ete, koje su Jajcu nosile hranu i dže- bhanu. Još iste godine povedena je velika akcija sa

*) Klai IV. p. 219. *) Klai: Ibid. Truhelka o, c. 207. — 26 —

strane Vladislavljevih vojvoda, da sa sviju strana napadnu Bosniu s velikom vojskom. Za Ivaniša Kor- vina znademo, da se pod konac 1501. nalazi u ja-

jakoj banovini, gdje je donio hrane Jajcu i radi na tome, da obnovi razvaljeni kašteo Livac.*) Bajazit je megjutim poeo pregovarati o miru, 1 2 su ta pregovaranja otegnuta sve do polovine 1503^ godinie, kada je sklopljeno primirje na osam godina.

Turci su se obvezali, da nee kroz zemlje i oblasti kralja Vladislava provaljivati u druge kršanske ze-

mlje. Inae ostade Vladislavu i nadalje jajaka banovina sa Jajcem, Zveajem, Vrbaškim gradom i Banja Lukom, pa Srebrenik. Kamen-grad, Klju, Vjenac, Komotin ostadoše u turskim rukama, te je

tako i nadalje ostala megja prema Hrvatskoj sasvi-

jem nesigurna osobito radi Kamengrada i Kljua. Ovo primirje kao da je malo vrijedilo za Hrvatsku. Bosanske paše provaljivahu eše preko

granica i nema nikada sigurnosti. Nekoji hrvatski vehkaši javljaju kralju, da e se preko bosanskoga sandžaka pokoriti sultanu i da e mu obeati da-

nak, samo da jednom odahnu i da imadu mira. Pri- mirje je megjutim obnovljeno bilo na dalnjih 5 godina, jer su se u to u Carigradu dogagjale velike

smutnje izmegju Bajazita i sina mu Selima. Pomou jenjiara zbaci Selim svoga oca s prijestolja.

Se 1 i m L (1512.— 1520.) bio je ratoborniji od

svoga oca i nije se mi obazirao na ugovore, što ih je sklopio njegov otac. Megjutim ipak nije došlo do veega rata s Ugarskom, jer je Selim najprije svra-

tio pažnju na istok, borei se s Perzijancima i svojom braom. Iste godine nastupa vlade Selimove pade srebrenika banovina sa gradovima Sre- brenikom, Tešnjem i Sokolom (1512.) Teško je ustanoviti sigurno, koji je bio tada vrhobosanski san- džak. Prema novijim istraživanjima dr. Truhelke, bio je sandžakom Feriz-^beg od 1505. — 1512. U decembru 1512. zamijenio bi po Truhelki Feriz^bega

*) Klai: Ibid p. 220. — 27 —

J u n u z-a g a, a ve slijedee godine ga zamijenio Sinan paša Borovini , doli ga opet pod konac godine 1514. ne zamijeni Junuz-aga sve do polovice 1515. godine. Prvo njegovo inamjesniko- vanje spominje i Kneževi. Da je oko 1510. bio u Bosni Feriz-beg, dokazuje nam injenica, što je car Maksimilijan iz Augzburga slao svoje agente k njemu, bodrei ga, da udari na mletaku Dalma- ciju. Jorga spominje u borbi s Ugarskom 1513. g. sandžaka J u n u z a.*) Gubitak srebrenike banovine prepao je silno budimski dvor. Banovina ta smatrala se „spasom od koje zavisi itava država", a propade radi „ne- hajnosti i lošega uvanja tamošnjih banova". Me- gjutim ne zaprijeti samo odavle pogibao, nego su

Bošnjaci napadali i Hrvatsku na sve strane. Po Jorgi je Junuz slijedee godine harao po Sla-

voniji do Požege, koju da je i osvojio. U tim teškim okolnostima povjerena bi uprava Hrvatske vesprimskom biskupu Petru Berisla-

V i u, koji se velikim oduševljenjem primio svoga zvanja da obrani domovinu od Turaka. Kada su bosanski Turci (valjda pod Junuz-agom) provalili u

oblast izmegju Une i Kupe, skupi Berislavi na brzu ruku vojsku, a dadoše mu eta Mihajlo Fran-

kapan Slunjski, knez Nikola Zrinjski i Franjo Beri-

slavi i krene prema Dubici, gdje se utaborio. Tu se zametne bitka, u kojoj je Berislavi odnio sjajnu pobjedu (16. augusta 1513.)**) Mleani bilježe 1515. poraz Berislaviev kod mletakoga Novigradau Dalmaciji. Ovaj poraz potak- nuo je Turke, da su ozbiljnije poeli raditi oko toga, da zauzmu Jajce, ali se Jajce za sada opet nastoja-

*) O tom pitanju: Dr, Truhelka o. c. p. 207—209. Kne- ževi: Carsko turski namjesnici p. 18. Bašagi: Gazi Hu-

srev-beg p. 16 i dalje. Klai IV. p. 246. Jorga II. p. 320. Truhelka: Gazi Husref-beg Sarajevo. 1912, p. 10—12. *) Dr. Truhelka stavlja bitku kod Dubice u 1515.

godinu i spominje kao vogju Bošnjaka vrhbosan^ skoga sandžaka Mustafa pašu Juriševia. — 28 — njem Petra Berislavia održa. Slijedee godine na- stanu promjene na ugar.-hrv. prijestolju. Slaboga Vla-dislava naslijedi još slabiji njegov sin Ljude- vit II., koji je bio potpuno igraka u rukama visokoga plemstva. Plemstvo megjutim zavagjeno, sasvim je zaboravilo na svoju dužnost u borbi s Tur- cima. Petar Berislavi u svagji s nekojim ugarskim magnatima nije mogao posvetiti dosta pažnje obrani zemlje. Jajce je bilo sve jae pritiskivano. Krajem 1518. spala je posada grada u toliku nevo- lju, „da joj je ponestalo ne samo onoga, ime se ljudi hrane, nego je i ono bilo ve potrošeno, što samo najvei glad ljudskim jelom ini." Kada se Be- rislavi izmirio sa svojim protivnicima, pošao je poetkom 1519. u pomo Jajcu i opskrbi ga hranom. Pošto su Turci bili prije etiri godine zauzeli

Jezero i stali ga sada utvrgjivati, pogibao za Jajce postajala je svakim danom vea. Zaludu su znatne žrtve, koje se doprinose sa svih strana za obranu grada. Na nesreu Hrvatske pogibe 1520. g. u nekom manjem okršaju izmegju K o r e n i c e i Bihaa iban Berislavi (u Vražjoj Gori blizu Bi- haa!). Obrana Jajca ostade i dalje veoma važ- no m brigom ugarske i hrvatske vlastele i kralja. (Znademo, da je od 1506. — 1512. bio proraun za uzdržavanje i obranu Jajca do 25.000 dukata). Ali sve je to bilo uzaludno.

Selima I. naslijedi S u 1 e j m a n Veliki (1520.— 1566.) Mjesto bosanskoga sandžaka zapade H u s r e v-b e g a, koji je zaeo življu akciju. Hus- ref-beg došao je u Bosnu poslije pada Biograda (1521.) O porijetlu ovoga znamenitoga bosanskoga namjesnika iznesla su movija istraživanja vrlo zanimivih podataka. Više je nego sigurno, da je Husrev- beg porijetlom Bošnjak. Otac mu je bio F e r h a d- b e g, a mati mu je bila ki sultana Bajazita II. Sel- džuka. Brat Ferhad-begov, Radivoj, živio je ili u Hercegovini ili u Bosni, a ime mu se spominje u zapisnicima dubrovake republike. Ferhat-beg je poginuo na elu osmanlijske vojske, ratujui protiv mi- — 29 — sirskoga sultana. Husrev-beg rodio se u Serezu u Rumeliji g. 1480., gdje mu je otac bio sandžak begom. O mladosti (njegovoj malo znademo, a prije no što je došao u Bosnu, bio je smederevskim san- džakom. Poslije pada Biograda zamijenio je svoje

mjesto sa bosanskim namjesnikom B a 1 i-b e g o m Jehjapašiem (1521. 15. septembra).*) Kao jajaki banovi spominju se Petar Kegle- vi (1522. god.), a iza njega Nikola Gyleth- ffyiIvanHorvatdo pada Jajca. Uz ime Pe- tra Keglevia spojena je pjesniki opisana obrana grada, po svoj prilici neistinita (1521.). 1522. pa-

doše H u s r e v-b e g u i ihercegovakom sandžaku u ruke Knin, pa Skradin, ali Klisa ipak ne mogoše zauzeti.**) Slijedee godine pade opet O s t r o V ica. Ponovna opsjedanja Klisa bijahu

suz'bita i tako sauvana za sada ta krajnja taka hrvatske kraljevine na jugu Velebita. Iz otetih gradova, gdje su se Turci utvrdili, provaljivahu nepre-

staio ete u Krbavu do Udbine i u oblasti hra-

broga kneza i bana Ivana Karlovia, koji je u to najteže po Hrvatsku doba branio hrvatske granice.

Pogibao za Jajce donamice postajaše vea. Ve godine 1524. opkolila je vojska Husrev-begova sa

sviju strana Jajce. Grad je bio i inae osamljen, gotovo u pustinji, otkinut padom ostalih krajiških gradova od kršanskoga svijeta. Pokusi, da se unese

hrana u grad (Mihajlo Turek (Turk) i Petar Kegle- vi) ostadoše jalovi, jer su turski sandžaci (uz Hus-

rev-bega i Balibeg smederevski) zaposjeli sve puteve do nesrenoga grada. Poetkom god. 1525. stiže u Budim neki JureMrsi (Mrkši?) iz Jajca, koji

je sreno umakao turskim stražama i državnome vijeu ispripovijedao „planim glasom" sve nevolje, što trpi posada jajaka. U isto doba desio se u Bu-

*) Truhelka: Gazi Husref-beg p. 18. Bašagi: Husrev- beg Bosanac (Zeman od 28. decembra 1911.) **) O tome potanko u Truhelka: Gazi Husref-beg p. 20. — 30 —

-dimu i knez Krsto Frankapan, koji se na pripovijedanje Mrsievo sam ponudio kralju, da e opskrbiti grad živežem. Iz jednoga pisma Krstina mletakom patriciju Dandulu saznajemo, da je go-

dina i pol minula, što u Jajce nije ništa uneseno. Turci su odluili gladom prisiliti Jajce na predaju,

opkolivši ga sa svih strana i ponamjestivši mnogo

pješake i konjanike vojske na putu, koji vodi k Jajcu. Taj put je pae posvema bio zakren, veli

Krsto, našima, jer su Turci postavili u uskoj i str-

moj dolini, koja ide prema Jajcu, zasjede i iskopali prokope, postavivši ondje dovoljan broj momadi s razliitim ubojitim oružjem.

Zato i nijesu mogli pomoi Jajanima ni inae

hrabri vitez Mihajlo Turek i Petar Keglevi makar su imali više tisua vojske. Istu zadau nijesu mogli

da izvedu ni banovi Franjo Bacani i Ivan Tah, koji su u tu svrhu dobili prilinu etu. Krsto dalje pri-

povijeda, da je u gradu nestalo i konjetine, pa su mnogi sugragjani pobjegli. Kad je to zauo bos. paša Husrev-beg, on je s herceg, sandžakom Si- nan-begom poeo udarati na grad iz sedam topova

i stao potkapati gradske zidine s dvije strane. Ple- menito osjeanje znamenitog hrvatskoga velikaša i kondotijera najbolje karakteriše konac pisma: Kada je Zore Mrsi spomenuo strahovitu zgodu, kakova se nije dogodila od raspa Jeruzolima, kako je naime majka držei u naruaju dijete svoje i mo- trei, kako e joj taj as od gladi poginuti, u zdvoj- nosti svojoj dijete u Vrbas bacila, samo da ga ne vidi sa strašnom boli izdahnuti — kada je to Jure spomenuo, malo da mi nije srce od prekomjerne

boli puklo i namah sam rekao kralju, da u ja po- kušati, kako bi se dalo Jajanima pomoi, te sam^i oznaio, koliko bi mi za to trebalo vojske i topova.*) Krsto Frankapan spremao se dulje vremena na tu

vojnu, te li junu prešao Savu sa 6000 vojnika. Uz neprestane bojeve, od kojih se osobito spominje

) Klai IV. p. 340. — Sl- ona] kod Boca, unigje Krsto 11. juna u grad Jajce donijevši iznemoglim braniocima potrebiti ži- vež. Krsta su pratili na tom pohodu banovi Tah i Bacani uz druge hrvatske junake. Vraajui se Krsto imao je opet žestokih okršaja, ali se uz neznatne gubitke sretno povrati u drugoj polovini jula kui.*) Radi svoga junaštva bijaše Krsto mnogo slav- ljen, ali je mašao i zavidnika i protivnika, koji su ga potisnuli, ali samo privremeno u pozadinu. Husrev- beg bio je radi svoga neuspjeha dignut sa Bosne, ali ne za dugo, jer ga ve 1526. vidimo kao bosanskoga sandžaka.**)

Jajce je i dalje stradalo od sistematskoga napa. danja i opsjedanja, a uz Jajce i susjedna Hrvatska. U oi boja na Muhakom polju ve je itava Hrvat- ska ina jugu Velebita u mletakim i turskim rukama.

Jedino je ostao Klis i Obrovac u rukama kraljeviih kapetana. Istoni dio Slavonije, naroito veliki dio srijemske županije bio je još od 1521. g. u rukama turskim, a u oi muhake bitke zauzeli su Turci Pe- trovaradin, Osijek, Ilok i Djakovo, stolicu bosanskih biskupa.

Još prije mohake bitke tražili su hrvatski ve- likaši radi slabosti Ljudevitove zaštite i pomoi u nadvojvode austrijskoga Ferdinanda. Toj stranci bio je glava knez Krsto. On je bio spreman, da pomou Ferdinanda i brata mu cara Karla V. zavoj uja na Bosnu. ini se, da je u Ferdinanda bilo ozbiljne volje za te osnove, jer papinski poslanik Burgio piše, da princip Ferdinand drage volje oekuje, da bi se mogao proglasiti kraljem Bosne, budui da

*) Klai: Ibid. p. 342—343. Osim vrlo lijepoga opisa

Klaia sr. i Truhelka: Gazi Husref-beg p. 24—31. Megju turskim istoriarima, koji ovu epizodu prešuuju, jedini Pee vi ja ini iznimku, jer on jedini bilježi ove dogo- gjaje makar u kratko pišui, da je Husrev-beg poslao veliku vojsku na Jajce, dva puta bio potuen i da se vratio, ne osvojivši grada.

**) Truhelka: Gazi Husref-beg p. 32. — 32 —

Bosna pripada Hrvatskoj („appartenendo la Bos- sina a la Croatia."*) Hrvatski velikaši su i nadalje pregovarali s Ferdinandom, koji im je pružao pomoi u obrani gradova od turskih provala, a papinski poslanik Burgio još jednom javlja „kako hrvatska gospoda žele pristati uz principa Ferdinanda, te njega primiti i p r o g 1 a s i t i k r a 1 j e m bosanskim." Megjutim se dogodila i katastrofa na Mu- hakom polju (1526), a o osvojenju Bosne nije moglo biti ni govora. Kod Mohaa odlino sudjelovaše Husrev-beg s Bošnjacima. Husrev-beg je godinu dana iza muhake bitke (1527.) razvio akciju na sve strane, da obori još neke gradove, koji su smetali širenju turske vlasti u Hrvatskoj. Najprije pade Obrovac, za njim posljednji gradovi u Krbavi, megju njima i Ud- bina, koju su Turci smjesta utvrdili. U maju 1527. jadikuje fcnez Krsto: „Ono a smo imili u Hrvatih, to nam li savsema Turci razrobiše, pokli je Udvina vzeta; do danaski ni nijedan dan bil, ki mi otca nisu robili." Napokon se prikljuio i dan konanoga pada Jaje a. Taj pad dogodio se zadnjih dana

1527. i poetkom 1528. god. Vrela se ne slažu u opisu pada ovoga grada, ujedno posljednjega os. tanka nekadanjega bosanskoga kraljevstva.

Jajaki banovi bijahu Ivan Horvat i Nikola Gi- letfi, od "kojih nijedan nije bio u Jajcu. Oni su u oi tokajskoga boja bili Zapoljini privrženici, te im on dao jedan svoj posjed da namire troškove za obranu Jajca i u ime banske plae. Kasnije su pristali uz Ferdiinanda, te je tako Ferdinanda zapala obrana ja- jakoga grada. ini se, da je Ferdinand premalO' pažnje posvetio obrani Jajca i još nekih utvrgjenih mjesta na Vrbasu (Banjaluka, Boac, Zveaj). Mogli bismo to suditi i po tužbama, što ih je Ivan Zapo- Ija slao na papu, cara Karla, njemake državne sta- leže, u kojima istie, da je Ferdinand sramotno izgubio Jajce „promijenivši na njegovu štetu prijaš-

*) Klai IV. p. 347. — 33 — nje kapitane''. Ili u drugoj tužbi: „da je sramotno i spavajui dopustio, da najtvrgji grad krš- anstva zajedno s drugim susjednim gradovima padne u turske ruke.*) U Jajcu je Ferdinand namjestio za kapetana nekog Stjepana Grabovakoga (Gorbonac). Ferdinandov povjesniar Sležanin V e 1 kaže, da je u gradu bilo samo deset vojnika, te su Turci grad lako osvojili. Ištvanfi znade opširnije priati. Po njemu je Husrev-beg s Muratom, svojim štienikom, navalio na grad Jajce, koji je deseti dan opsjedanja predao Stjepan Grabovaki uz pogodbu, da smije

otii. Sramotno se ponio i kapetan Banje Luke, An- drija Radatovi, zapalivši varoš i pobjegavši. Jajce je opsjedao s Husrevom smederevski sandžak J a h- j a p a š i . Uz Grabovakoga spominje se i kapetan Ivan Hoberdanac, za kojega se znade, da je god.

1 525. bio provizor Jajca, a bila mu je zadaa, da se

brine za opskrbu vojske i za popravak i uzdržava- nje grada. Turska vrela (Peujlija) znadu pripovijedati o izdaji. Ona vele, da je jednome od Husrev-^begovih vojvoda došao vojnik od jajake posade, pa mu javio, da se u jajaku tvrgjavu može unii na porušenu kapiju pomou merdevina. To vojvoda (Murat beg?) javi Husrev-begu, ali bojei se, da stvar ne izbije na površinu, dok Husrev-beg prispije,

uvue se kradom po noi na spomenuta vrata i zauze tvrgjavu. Vijest o zauzeu Jajca stigne Husrev- bega na putu. U ushienju sjaše s konja, pa s cijelom

hormom i oružjem, što se bješe zavrnulo na njemu, pokloni ga glasonoši. Po elebiji odnio je vijest o padu Jajca u Carigrad Husam vojvoda, kome Sulej- man kao dar pokloni kapetanstvo u Jajcu. Osim Ra-

datovia spominje se i Andrija D r e s n e k y kao izdajica grada Zveaja. Ferdinand ga lišio njegovih posjeda radi sramotnoga gubitka toga grada.**)

*) Klai V. 84.

*) padu Jajca: Klai V. 82-83. Hammer III. 71. i dalje. Bašagi: Gazi Husrev-beg. Sarajevo 1907. p. 52—53. — 34 —

Padom Jajca nestade i posljednjega traga krš-

anskoj vlasti u Bosni i sada poinje povijest provincije Bosne kao dijela velikoga osmanlijskoga carstva. Zanimivo je istaknuti, da se pad Jajca dogodio za vlade prvoga znatnijega organizatora turskoga u Bosni, cd kojeg se može po svim znacima raunati novo doba bosanske istorije. m

II. UNUTRAŠNJE PRILIKE U BOSNI PRVIH DECENIJA OSMANLIJSKOGA GOSPODSTVA.

Davno prije, nego što je Mehmed „el Fatih" pokorio najvei dio Bosne, pripravljalo se ovdje osmanlijsko gospodstvo. Poznate su turske ranije provale u Bosnu od konca 14. stoljea i u prvim decenijima 15. stoljea. Bosanski kraljevi plaaju Turcima godišnji danak, a neka vlastela su direktno ovisna od sultana. Turci se miješaju u unutrašnje bosanske poslove i sude zavagjenoj bosanskoj i humskoj vlasteli. Mehmed „el Fatih" došao je god. 1463. na pripravljeno tlo, a osmanlijska vlast je ve bila uhvatila vrsta korijena u zemlji. Mislim, da ovo valja držati na umu radi islamizacije bosanske vlastele, jer se ona dogagjala postepeno, a ne od jednom; možda samo intenzivnije od onoga asa, kada je Mehmed II. pokorio Bosnu. Na bosanskoj jugoistonoj granici stoji od 1414. godine kao vojvoda „zapadnih strana" (pod kojima se misle turski dijelovi Srbije i pogranini dijelovi Bosne) na straži I s h a k H r a n u š i , pa- zei budno ma sve što se u Bosni dogagja. A Isha- beg Hranuši nije prvi vojvoda tih strana. Ime njegovo esto se spominje u provalama, koje su bile na- mijenjene Albaniji, Zeti, Dubrovanima, Dalmaciji i Hrvatskoj. Dubrovani najbolje karakterišu nje- r govu akciju rijeima : „On ni o e m d u g o ne snuje, nego kako e prouzroiti i sijati razdor megju bosanskom gospodom, dauzmogne, kada budu uz a- vadi, bolje jednoga za drugim uni- 3* — 36 —

štiti i oboriti; i ovo je oid sto godina amoobiaj turski.. ."*) Da mu je taj posao dobro uspjevao, o tome nam i odviše jasno govori istorija bosanska posljednjih decenija prije pada kraljevstva. Ve Ishak Hranoiši stoluje pogdjekad u.

Vrhbosni i Hodigjedu. Oev posao nastavljaju energiki mjegovi sinovi vojvoda Barak (1436—38.) i Eseb Alija (1439.— 1440.), a kao najznatniji megju njima IsabeglshakoviHranuši^ najprije kao vojvoda „zapadnih strana", a iza osvojenja Bosne kao vrhbosanski sandžak (1440.— 1463; 1464. — 1470.) Isabeg Ishakovi može se smatrati os- nivaem Sarajeva i niajznatnijim pretšasnikom glasovitoga namjesnika Husrev-bega. On je u Sarajeva sagradio itav niz javnih zgrada kao carevu dža- miju, banju, tekiju, mlinove**), kooak šaraj (prema tradiciji, dao je taj konak ime gradu), veliki han Kolobaru itd. Prema svemu, što nam je o njemu poznato, on se može smatrati prvim islamskim kulturnim pionirom u Bosni. U Hercegovini sjede od god. 1466. hercegovaki krajišnici ili vojvode, najprije u Foi, za-

tim u Novom. I oni upravljaju ovdje u ime osmanlijske vlade prije konanoga pada itave Hercego-

vine, vršei u toj zemlji istu misiju kao i vojvode zapadnih strana u Bosni. Novija istraživanja upravo kategoriki sile na prihvat mišljenja, ida su Osmanlije prvih decenija

*) Upuujem za ovaj period na esto do sada cito- vano djelo: Truhelka: Tursko-slovjenski spomenici. **) Mustafa Hiimi: Prilog istoriji Sarajeva (Gl. z. m. 1889.) veli, da su se ti mlinovi zvali ercebegovi mlini, što je znak, da je narod svoga starješinu zvao „er- cebegom" ili „ercegom". Najstarija džamija bila bi prema istom piscu podignuta u Sarajevu 1446. po Hasei Havi. Kemura u Gl. z. m. za 1911. god. stavlja mesdžid Have Haseine u 1436. god. (p. 538.) carevoj džamiji pripovijeda se, da se svidjela sultanu Mehmedu II., pa mu je

Isa-beg pokloni (1463.) te se od toga vremena i prozvala

carevom. Zmaj Despot je popali, i onda ju nanovo sazi- daše sa kamenom munarom 1565—1566. (Sr. Kemura: Javne muslim. gragjevine Gl. z. m. 1908. p. 475.) — 37 — svoga gospodstva u punoj mjeri nastojali, da se pri- lagode autohtonim kulturnim prilikama i da su pre- puštali posao asimilacije „vremenu koje razgra- gjuje i iznova gradi'^ Dr. Truhelka tvrdi n. pr., dia nema primjera ili dokaza prisilne konverzije, a puno dokaza, da su kršanski velikaši zadržali svoje posjede i nakon tursikoga osvojenja. Vidjet emo, da je ova njegova tvrdnja istinita samo u toliko, ako se ne uvaže okolnosti, koje su same sobom nužno provele islamizaciju bosanskoga plemstva. Jedno stoji, i o tome bi se jedva moglo posumnjati, da bogomilsko plemstvo nije moralo prijei na islam, ako je htjelo zadržati svoj posjed i da ono nije od jednom prešlo na islam. Patarenski i kršanski plemii imali su prilike ve prije pada Bosne, da vide kako su mnogi ostavivši svoju vjeru došli u Cari- gradu do velikoga ugleda i visokih državnih asti. Ovi islamizirani velikaši stajali su, a to je dokumentarno zajameno, u srdanim odnošajima sa svojim kršanskim rogjacima, priznavali su rodbinske veze, posjedvali se itd. Stanujui u Carigradu, nijesu pre- kidali veze sa svojom otadžbinom, nego su imali 'na svom dvoru kršanske pouzdanike osobito n. pr. u diplomatskim misijama. Kada je Bosna definitivno pala u ruke Osmanlija, postali su Bošnjaci lanovima jedne velike države, u kojoj su mogli razviti svoje sposobnosti, gdje ih se moglo nagraditi do- stojno za njihove zasluge i hrabrost; na carigrad- skom dvoru ekao ih je asni prijem. Nijesu li ti velikaši stajali pred dilemom, u kojoj se nije bilo teško odluiti? Po principima turskoga drž. ustava, gubila su sva stara prava i obveze svoju cijenu, gdje god je Osmanlija nastupio kao osvaja. Velikaši su pre- šli na islam u velikoj veini, jer su samo tako mogli svoja stara privilegija trajno uzdržati na snazi i postizavati vee državne službe i asti. Imade primjra u prvim decenijima turskoga gospodstva, da su i kršani, osobito u Hercegovini bili predstoj- nici viših administrativnih oblasti, da su mogli za- — 38 — držati zakup carine, rudnika, da su obavljali diplo. matske misije, ali uprava sandžaka nije mogla doi u njihove ruke, a mogli su je postii domai sinovi^ ako su prešli na islam. Da ponovim, vlastela su stajala pred dilemom: ili zaidržati sav upliv trajno u svojim rukama u zemlji i postizavati velike državne službe i asti u prostranom osmanlijskom carstvu ili izgubiti po malo sve iz svoji'h ruku i pasti u jedan odvisni položaj, u koji su zapali i ostali podanici carstva, ostavši pri svojoj religiji. U toj dilemi nije se bilo teško odluiti. Tako su prilike favorizi- rale prijelaz na islam. Poslije osvojenja Mehmedova valjda je prijelaz bio znatniji, jer su patarenski veli- kaši dobro razabirali, da ima malo izgleda u oslobogjenje zemlje ispod turske vlasti. Kad se ne bi sve ovo uvažilo, bila bi islamizacija jedna zago- netka, koja nam se ne može protumaiti, kako to n. pr. Bašagi hoe — time tobože, da su patareni stajali bliže aristokratskim islamskim naelima, nego

li „popovštini^' katolicizma.*) Pogledat emo, u kojem su opsegu bosanska

vlastela zadržala svoja stara prava i kako se uope turska državna vlast ponijela u pitanju socijalmih i feudalnih institucija u Bosni.

U pravnim ustanovama i idejama uope, veli Novakovi, ima mnogo konzervativnoga duha. Pravo po sebi je posve konzervativna nauka. Eh^o-

struko se to može rei za pravni red u s v o j i n i i

u d r ž a V i n i zemalja, koji je ve po prirodi svojoj

sraunan na stalnosti i s kojima se politika uvijek nerado bavi, uvajui se sukoba s mnogim izukrš- tanim privatnim interesima. Poslije svakoga osvojenja politika uprava gleda obino, da u osvojenim oblastima izmiri novu svoju upravu s privatnim

interesima i pravima. Stoga je politika uprava gotova uvijek na koncesije, a pri- vatnici opet radi uvanja svojih prava spremni su na popuštanje. Istorija nas ui, da

osvojenja nailaze i prolaze bez naelnih prevrata

*)lBašagi: Kratka uputa p. 18. — 39 —

za imovne odnose i da u tim sluajevima samo jedni gube, a drugi dobiju, sistem pak imovinskih odno-

šaja ostaje i dalje onakav, kakav je bio, bez ikakovih promjena. Svi posmatraoci državno-pravnoga turskoga života poznali su u Turcima ljude, koji glave ne razbijaju novim idejama i koji su manje nego iko raspoloženi na promjene i novine. Pozi- vajui se na v. Lingetala, veli dalje Novakovi: Tur- sko osvojenje dodirnulo je samo državna i crkvena dobra, župe ma krajištima i velikaška imanja. Polo- žaj seljaka ostao je istovetan, kako je bio prije osvojenja, samo što su seljaci promijenili gospodara.*)

Socijalno i feudalno uregjenje u Bosni prije pada kraljevstva nosi u glavnome biljege uregjenja, kakvo je bilo u susjednim zemljama Srbiji, Hrvat- skoj i Ugarskoj. U onim krajevima, koji su dulje vremena stajali pod vlašu ugarsko-hrvatskih kraljeva, razvio se plemiki posjed, koji imade svoje porijetlo u donaciji ugarsko-hrvatskih kraljeva, a kasnije bosanskih, koji su akceptirali od Ugarske zapadni feudalni sistem. Istina je, da Hrvatska pod vladom svojih domaih kraljeva nije poznavala toga sistema. Seljaci su uživali sasvim slobodan posjed zemljišta, raspolažui njime po volji- a uza to su još bili i slobodni državljani. Dolaskom Arpadovia na hrv. prijestolje, izgubilo se staro plemensko slavensko uregjenje, naroito u Slavoniji (sredovjenoj), a zapadu o-evropski feudalizam prevlada potpuno. Po- ložaj seljaka je takogjer izmijenjen. Kmetovi (coloni), što su ih vlastela naselila na svojoj zemlji, nosili su sve dužnosti i terete. Oni su morali obra- gjivati zemlje i vinograde svojih gospodara, plaati mu kunovinu i ine dae, ratovati s njime u vojsci.

Uz ove kmetove spominju se još i robovi ili sebri

(servi, mancipia), obrtnici i zanatlije svojih gospodara, koje su gospodari mogli i prodavati. Nema gotovo dvojbe, da su se slini odnošaji morali razviti u onom dijelu Bosne, koja je esto stajala pod

*) Novakovi: Pronijari i baštinici (Glas I. 68. i dalje.) — 40—

vlašu ugarsko^hrvatskih kraljeva i koja je zapravo

bila dio nekadanje Hrvatske i Slavonije. (Donji

Kraji, Usora, Soli). U krajevima istonim i jugois-

tonim t. j. onima, koje su bosanski vladari stekli od srpske države, razvili su se slini odnošaji kao u Srbiji. Neslobodni ljudi u Srbiji dijelili su se u m j e r o p h e (meropsi), sokalnike i otroke. Meropsi su svojoj vlasteli morali rabotati dva dana u nedje- lji od svake kue onoga roda, koji starješina naredi, da oru kulukom za svako žito i da sve to srede, pri- vezu i saspu u žitnice, da kose sijeno, koliko treba, da rade vinograd itd. S o k a 1 n i c i, prozvani tako po porezu sok ili so, što su ga morali plaati, davali su rabote u polovini manje ili barem treinu od meropaha. Po Novakoviu bili su sokalnici slobodni rabotnici staroga srpskoga naselenja. Trea vrsta neslobodnih ljudi bijahu o t r o c i t. j. oni, koji su radili na privatnim posjedima, a bijahu

„glebae adscripti" i ostali uvijek u posjedu jedne familije. Omi su mogli biti prodavani, te se s njima i gonila živa trgovina.*) U Bosni srednjega vijeka bilo je zemalja držav- nih ili kraljevskih, što je u glavnome isto i vladar je mogao u sporazumu s velikašima države tom zemljom raspolagati i dijeliti je pojedinim osobama

*) O tome valja sravniti Novakovi o. c. p. 42. Klai o. c. I. 292. Šiši: Hrvatska povijest. Prvi dio. Zagreb 1906 p. 77. Thalloczy: Geschichte Bosniens (u. Oester.- ung. Monarchie im Wort und Bild p. 221.) Dr. Truhelka u raspravici: Die geschichtliche Grundlage der Agrarfrage. Sarajevo 1911. veli o meropsima slijedee: Kada su Srbi došli u svoju otadžbinu, našli su masu robova, koji su svojim rimskim gospodarima obragjivaii zemlju. Ova masa autohtonih potomaka trakoga žiteljstva, u rimsko doba romanizovana, a kasnije slavizirana, ostade i dalje u tom svom podregjenom nevoljnikom stanju. Meropsi nijesu kmetovi u smislu ove rijei u Bosni, nego individui na tugju zemlju vezani. Dr. Truhelka ne poznaje razlike Iz- megju meropaha i otroka. Masa seoskoga puanstva u Srbiji trakoga je porijetla, kojom su vladala vlastela Srbi, a u Bosni su I vlastela i seljaci homogena (?) slavenska rasa (p. 3,-10.) Dr. Kadlec: Agrdrnt pravo v Bosn a Hercegovin. Praha 1903. — 41 —

n -neosporno vlasništvo. Ovo se zove baština ili plemenita baština, a vladar je davao u baštinu ili p 1 e m e n i t o. Ovakove baštine bile su slobodne

„od sveh rabot i podana k". Izgubiti je mo- ^ao vlastelin baštinu u rijetkim sluajevima n. pr. radi veleizdaje, kad mu se ona dokazala. Uz vlastelu dolaze kmetovi, zakupnici zemlje, koji su za uživanje zemlje davali svojoj vlasteli u naravi jedan dio produkcije obino treinu (tretjenik) ili po- lovinu (polovnik). Kmetovština nije bila uvijek da- vana trajno u baštinu, nego se davala n. pr. na šest generacija. Vlastelin mogao je kmeta otstraniti iz kmetovštine, ako kmet nije davao redovno propi- sani iznos ili ako je nastala pogibao, da e zemlja ušljed lošega obragjivanja izgubiti svoju vrijednost.

Dr. Truhelka veli, da su ti kmetovi bili slobodni, da su se smjeli seliti i da nijesu bili vezani na zemlju, ali se ipak našlo naina, da kmet baš nije po svojoj volji mogao, kad mu se prohtjelo ostaviti kmetov- štinu i da je bio prinužden ostati na njoj. Ovo e možda vrijediti samo za jedan dio Bosne, u komu se sauvalo više slavensko uregjenje i koje je stajalo manje pod uplivom odnošaja susjednih zemalja. Kad se kod baštine naroito istie, da je ona slobodna „od sveh rabot i podanak" nema gotovo dvojbe, da su kmetovi svojoj vlasteli i rabotali, samo nam nije pobliže poznato, kolika i kakova je ova bila.*) Da je bilo u Bosni društveno nižih klasa od kmetova, na to nas upuuje dosta živa trgovina s robljem na ušu Neretve, protiv koje su ustajali i bosanski kraljevi. Tim su se poslom bavili u prvom redu Mleani, a i Dubrovani.**) Kad bismo povukli rezultantu iz. onoga, što do sada rekosmo, mogli bismo slobodno ustvrditi: Mogue je, da u jednom dijelu Bosne nije bilo ne- voljnišh^a u smislu zapadno-evropskog feudalizma, ali zakljuujui per analogiam: oni krajevi, koji su

*) Dr. Truhelka 1. c. ne dopušta, da je kmet uope u Bosni bio svome vlastelinu vezan na kakovu rabotu.

**) Thalloczy: 1. c. p. 227. — 42 —

stajali pod uplivom, a i pod vlašu susjednih zemalja, koje su taj feudalizam do kraja provele, imali su sigurno, ako ne sasvim jednake, a ono sline od- nošaje. Odnošaj odvisnosti kmeta od vlastelina mije mogao biti u Bosni jedinstven. Kad su Osmanlije zauzeli Bosnu, priznali su bosanskom plemstvu bez razlike vjere njihove b a- š t i n e. Megjutim brojni prijelaz na islam dokazuje nam, kako smo ve naglasili, da se plemstvo samo tako nadalo, da e trajno ostati u gospodstvu svojih privilegija i baština. Bilo je mnogo baština, koje su napustili kršani bježei pred Turcima, a mnogi kršani su i u borbi poginuli. Takove baš- tine nijesu sigurno dobivali novi kršani. Držanje vlasti u turskim rukama samo je sobom donosilo, da je vremenom kršana baštinika nestajalo, a da su se baštinici muslimani sve više minožili, dok te baštine, ali pod drugom titulom ne pregjoše sasvim u njihove ruke. ini se, da nije trebalo toliko dugo ni ekati na to. Šesnaesti vijek je taj posao u Bosni obavio. Prijašnja vlastela zamijenila su naslove knez ili vlastelin sa begom.

Staro je dakle bosansko plemstvo sauvalo i svoje baštine, a s njima i svoja privilegija na staroj, snazi. Država je ipak pridržala vrhovno pravo posjeda. Turski ustav poznaje samo jednu vrstu na- sljednoga posjeda, a to je m u 1 k (individualno neo- granieno vlasništvo). Kao mulk priznati su grad- ski i seoski realiteti: kue, vrtovi etc. Sva ostala je zemlja državna (erazi-i-emirije, beit-ul-malimusli- min), koju je država ostavila na uživanje dosadanjim vlasnicima. Ovo državno vlasništvo ne bi- jaše vlasništvo po rimskom pravu, nego vremenita nomiinalno-fiktivno sa svrhom fiskalnom, da država izvue što više davanja. Zato su prijašnji vlasnici zemlje postali sada bez obzira, bili oni muslimani ili kršani, omegjeni. Muslimani su plaali desetinu, a oni, koji su ostali kršani, plaali su osim desetine i hara, i od svakog dvorišta (kue) t. zv. res- miift. Tijekom vremena nestalo je razlike izmegju — 43 —

desetinske zemlje (erazi-i-ušrije) i harake zemlje (erazii-haradžije), te se plaala za svu mirijsku zemlju desetina.

Ovdje valja još spomenuti i h a s t. j. ona zemlja, koju je sultan za sebe rezervirao i iji su se dohoci pobirali na raun sultanov, a od sluaja do sluaja davali bi se ti dohoci lenskim vitezovima. Država nije pobirala dohotke od državne zemlje sama, nego ju je dijelila u lena: timare i zijamete. Ovaj lenski sustav osnovao je sultan Murat I., a nije ništa drugo nego staro vojniko imanje, fun- dum, pronija. Stara ova rimska ustanova, veli No- vakovi, poslije vizantijske i južno-slavenske metar- morfoze, doekala je još prije svoje smrti musli- mansku metamorfozu.*) Same rijei zijamet i timar znae davati u najam, na obradu, na uživanje, ono

što znai rimski beneficium i vizantijski ITpovota.

Timari i zijameti su pronije turskoga carstva. Ljudi, koji su uživali ta dobra i za njih sultanu bili dužni vojevati, bile su spahije, a to znai u perzijskom jeziku vojnika, konjanika. Lena se oijesu davala u baštinu nego ad personam. Leno se razlikuje od baštine i u tome, što objekat lena nije posjed nego pravo, da užitnik lena pobire državne dohotke na vlastiti raun (n. pr. desetinu, carinu etc.) u onom dijelu zemlje, koji je u beratu tano oznaen. Prema dohocima dijelila se lena u timare i zijamete. Timar je leno, iji dohodak iznaša od 3000—20.000 jaspri ili aki (zapravo 19.999), a zijamet od 20.000 da 100.000 jaspri (199.999). Prema visini dohotka morale su spahije spremati oboružane ljude u vrijeme rata, a u vrijeme mira za nje se brinuti i opskrblji- vati ih. Spahija sa 3000 jaspri išao je sam s konjem na vojsku, a za svakih daljnih 5000 (3000?) jaspri morao je sa sobom povesti po jednoga oboruža- noga i opskrbljenoga konjanika. Zajimi uzimali su titulu bega, a timarioti aga. Lena u prvom davanju dobivala su se fermanom sultanovim iz Carigrada, Predlog iša o je od bega, a u njemu su morale biti

*) Novakovi I. c. p. 75. — 44 —

nabrojene zasluge dotinoga ovjeka. U sultano-

vom fermanu bilo je oznaeno ime lena i onoga, ioji je bio lenom nadaren. Bosna je dobila vrlo rano svoju timardefteilhanu. Bašagi spominje narodnu tradiciju, da je jedan bosanski spahija donio na mohakom polju sultanu glavu kralja Ljudevita.

Sulejman da je povikao: Traži što hoeš, da ti sve dam. Spahija, kojemu je lebdio narodni interes pred oima zamoli: Ništa neu ve po muhura, da ne dolazimo radi timara ak u Carigrad. Na to je sultan naredio, da se u Bosni naredi timar-defter- hana.*)

Nain, kojim se leno moglo postii, bijaše isti

kao i u zapadnoj Evropi : vojnika valjanost i hrabrost. Ipak imade bitnih razlika izmegju orijental- noga i zapadnoga lena. U Evropi se pazilo, kakvoga je tko staleža, a po turskome shvaanju vri- jedila je jedino valjanost dotinika bez obzira na stalež. Zgodno primjeuje Thalloczy na jednom mjestu, da pojam parvenu-a nije poznat u turskom

camtvu i baš ovo lahko postizavanje karijere da- valo je jakoga poticaja smionijim elementima iz Icršanstva za prijelaz na islam. Ovo je bila meka, veli Smiiklas, te su mnogi sinovi našega naroda

prelazili na islam osobito u Bosni i postali prema rijeima jednoga talijanskoga pisca iz 1600. godine zatonici turskoga carstva (zataznici).**)

Za nas je zanimivo, da su lena u Bosni i z-

jednaena sa baštinom i time se uz starije plemstvo razvilo neke vrste vojniko plemstvo.

*) Bašagi: Kratka uputa p. 29. Novakovi spominje I malik — maliane, imanja, koja su davala više od lOO.OOO aki dohotka. Bila su rjegja, a pripadala su starje- šinama. Hammer tumai, da se n. pr. dohodak jednoga itavoga sandžaka davao pojedinim pašama, dokle živi. **) Bassano u Sansovina Historia universale del' origine et imperio de' Turchi. Venetia 1600.: Questi stanno fn Bosna, dove sono huomini valentissimi i quali fanno vivere trionfalmente il Turco questi sono hoggi chiamati Serviani e Chervate. Po Smiiklasu: Dvijesto-

^odišnjica oslobogjenja Slavonije I. p. 59. — 45 —

Kada i kako je lenima priznato nasljedstvo t. j. da li muke, posebnim privilegijama ili, da se poslu- žimo Novakovievim rijeima po „trpljivosti ili ne- brežljivosti" vrhovnih vlasti, nije nam poznato. Osobito se to razvilo od XVII. vijeka dalje, kad je centralna vlast bila odviše slaba, te nije više uspje- valo službeno popisivati lena. Pošto kršani nijesu mogli biti vojnici, nije bilo ni u pravom smislu kršanskih spa- h i j a. Novakovi veli, da su b a š t i n e imale u balkanskim državama dužnost vojevanja. Turski isto- rik S e a d e d i n, govorei o ustanovi timara i zi- jiameta kazuje, kako je sultan Murat I. ustanovia odjeljenje k o m o r d ž i j a od kršanskih podanika, koji su se zvali v o j n a k (v o j n u k). Oni su se brinuli o prtljagu i ostalim vojnikim potrebama i da to za vojskom voze. Izgleda dakle, da su stare baštine, zajedno sa starom dužnošu vojevanja, koja je bila s njima u vezi, držane i poslije pod turskom vlašu, samo što su vojnici sa kršanskih baština iz reda boraca, premješteni u red komordžija.*) Sta- riji manastirski srpski spomenici spominju valjda ovakove kršanske spahije. Tako Dui pripovijeda, da je manastir Žitomisli podigao spahija Milisav Hrabren 1563. godine.**) Ve osvaja Bosne Mehmed II. dao je radi bosanskih zemljo-posjednikih odnošaja udesiti katastar. Dubrovani spominju g. 1475. u sjednici vijea umoljenih jednoga Turina „qui venit ad fa-

*) Novakovi: Hadži- Kalfa (Spomenik XVIII. p, 10.) No- vakovi: Pronijari p. 71. Jorga II. 351. spominje „Voini- klare Kharadsch-f rei Bauer, meist slavvischen Ur- sprungs, die mit der Sichel das Gras vor dem Heere schni- tten, gingen den ubrigen Truppen voran". O kršanima

komordžijama u Bosni sr. Juki: Zemljopis i poviestnica Bosne p. 152. Interesantan je lani dr. Truhelke: O po- rijeklu bosanskoga agaluka (Sarajevski Litt broj 105. g. 1912.) U Kannunami iz 1637. god. spominje se posebna vrsta zemlje „vojnikluk", a imali su je kršani vojnici,,

koji su za dvije do tri generacije prešli na islam i danas sainjavaju neku vrst nižega seoskoga plemstva^ **) Novakovi: Pronijari p. 73. — 46 — ciendum descriptionem Bosnae", ali nam nije poznato, ikako je taj prvi pokus uspio. Po svoj je prilici bio dosta nesavršen, jer nije prošlo nego 20 godina, a imade ve spomena, da se u Bosni pro- vagja po drugiput katastar (1496.) Ozbiljnije je proveden katastar za sultana Selima I. (1515.). Tada se spominje u Dubrovniku e m i n, qui facit descriptionem sanzaohatus Cherzegouine. Dubrovani zovu ovoga emina: pripisnikom.*) U pravnom položaju kmeta nije nastala promjena. Oni su davali u naravi, a dijelom i u raboti svojim agama kao nekada svojim prijašnjim gospodarima. Doskora se pokazala potreba, da se odno- šaj kmeta prema spahiji (ovaj pojam identifikovan je s pojmom age) zakonom uredi. Prvi pokušaj agrarnoga zakonodavstva uinio je Sulejman Ve- liki god. 1530., izdavši svoju kanumanu. Taj za- koni nastao je nakon ankete raznih sandžaka. Vri- jedno je istaknuti, da je kodifikator toga zakona bio Ebu Soud effendi, rogjeni Bošnjak iz okoline Zvor. nika. Odnošaj izmegju spahije (age) i kmeta ovako je od prilike uregjen: Svatko, ako se uz privolu vlasnika nastanio na njegovoj zemlji, postao je njegovim ifijom t. j. kmetom sa svom svojom djecom i braom, ako su zajedno živjeli. im se dao unijeti u tefter kao ifija, bio je begu (spahiji) kao sahibitimaru podvržen. Spahiji je pripadalo u njemu danome ili vlastitom (baštinskom) posjedu pravo, dizati prijelaznu taksu (tapu). Tapije su dokumenti našljedno-imovinsko pravni, po kojima su nekretnine prelazile iz jedne u drugu ruku. Tako je kmet platio tom taksom nasljedno pravo za svoje potomstvo. I sloibodni posjednik kupio je ovakovom tapu taksom pravo nasljedstva za zemlju, tapijom steenu. Visina takve takse odmjeruje se tako, da je jednaka jednogodišnjem ukupnom iznosu dotine zemlje. Kmet je mogao ostaviti zemlju bez dozvole spahije, a spahija ga je mogao otstra-

*) Truhelka: Tursko-slovj. etc. p. 179—180. i Geschicht. Grundlage p. 50.— 51. — 47 — niti samo uz stanovite uvjete. U Sulejmanovom zakonu nije nijednom rijeju fil(sirana veliina davanja kmeta agi. Vidi se, da država nije uzela ingerenciju na taj odnošaj, te su u tom pogledu bili mjerodavni sredovjeni odnošaji (u raznim krajevima razno kao 1/3, 1/4, 1/5). Svakako je privatno-pravni karakter

odnošaja izmegju kmeta i age, ograniivao o b i-

a j (adet).*) Aga, odnosno spahija bio je zaposlen ratom,

pa se malo bavio gospodarstvom i položaj kmeta nije bio težak. Trajalo je to sve do onoga doba, kad su se spahije poele otimati od vojne dužnosti

i nastanile se inia svom posjedu. Tada se nije više držalo zakonom odregjenoga odnošaja, nego je

kmet bio izvržen bezakonju i nasilju.

Uz kmetove bilo je u Bosni i ponešto slobodnih seljaka. Oni nijesu bili vezani na davanja u na-

ravi, ni na rabotu, nego samo na desetinu kao i posjednici.**) Islamski elemenat u zemlji nosio je u prvom redu danak u krvi. Kršani su bili oslobogjeni od njega, ali ipak ne sasvim. Davali su ga u poznatoj

instituciji a d ž e m i (a d ž a m i) o g 1 a n a. Za oslobogjenje od vojne dužnosti plaali su kršani

godišnji hara i to od odrasle muške glave po -dukat.***) Institucijom adžami-oglana doprinosili

*) Truhelka: Geschicht. Grundlage p. 52 i dalje. **) Vrijedno je pogledati u Vojislava Hrania:

Kmetovsko pitanje u B. i H. Sarajevo 1911. p. 5—6. Megju

inim veli Hrani, da i danas imade nekoliko sela u Bosni, iji su žitelji porijetlom od starih plemikih obitelji, a ne zna se, da su ikada bili kmetovi. (Tako kod Sutjeske, Guje gore, Jajca, Livna etc.) Mnogo je kmetova poslije

1463. nastalo i nasilnim otimanjem i naseljivanjem, o emu emo još govoriti kasnije. ***) Institucija ova nije bila nepoznata ni u sredo-

vjenoj Bosni. Kralj bosanski i herceg Huma pobirali su od svake kmetske kue po dukat (Truhelka: Testamenat gosta Radina Gl. z. m. 1911. p. 7.) Hara Osmanlija bio je^ teži, jer se pobirao od muške glave, a ne od kue. inovnici, koji su pobirali hara zvali su se u prvo

osmanlijsko vrijeme dukatnicima kao i u srednjem vijeku, a tek kasnije haranicima. — 48 — su i kršani svoj danak u krvi. Adžemijom bijaše svaki nemusliman, a rije oglan znai djeaka. Od atdžemi oglana rekrutiralo se jenjiarsko kolo, a mladii bistrija duha došli su do najviših mjesta u državi. Po osmanlijsko carstvo bijaše od njih još vea korist, kako s pravom Truhelka primjeuje, što su oni došavši do ugleda i asti bili vezom izmegju porte i svoje nekadanje domovine. Njihov ugled za- sjao je i u seoskoj kolibi ili kasabici iz koje su nikli, a odavle se širio po okolici. Preko te veze i preko toga refleksa sjaja i moi, koji se odrazio na zabitni zaviaj, išla je i ona nevidljiva struja, koja je osmanlijskom carstvu udaljene provincije brže asimi- lovala nego svaka sila i oružje. To je islamu sticalo više prozelita nego li najfanatiniji šejh ili hodža.

Ovaj danak zvao se t e 1 o s, a sabirai adžami- oglana zvali su se telosnici ili sorzije. Prvi ovakvi telosnik došao je u Bosnu 1467. Poznat nam je i ferman Mehmeda II. iz 1472., u kome Dubrovanima javlja, da je naložio vojvodi Hamza-tbegu, da po svojoj oblasti sabere „momke vlaške", te zapovijeda Dubrovanima da dobro paze, da se ne bi koji Vlah ili Vlaši u njihovu oblast sakrio. I kasnije imade dosta primjera, da su u Bosnu dolazili telosnici (1474., 1493., 1502., 1506., 1518.)*) Ne treba se za to uditi, da jedan pisac iz 1600. godine ovo kaže: Turska vojska iza sretna boja tri dana i tri noi

jede i pije i veseli se inei „zdravice" („facendo strauizza").**) asnici Sulejmanove vojske u pretež- nom su dijelu iz Bosne, Dalmacije, Srbije i Bugar- ske, a Sulejman opi s njima u njihovom jeziku.***) Bašagi u svojoj „Kratkoj uputi" poziva se na jenjiarski zakon, pisan u Carigradu 1724. godine,, po kojem se još iz Fatihovih vremena samo muslimanski sinovi iz Bosne uzimali u adžami oglane.

*) Truhelka: Tursko-slovjenskI etc. p. 181-182. **) Smiiklas o. c. p. 59.

*•*) Jorga II. 343. — 49 —

Mislim, da prema gore navedenome nije potrebno pobijati Bašagieve izvode.*) Prije nego pogjemo na prikazivanje odnošaja drugih konfesija u zemlji, valja još naglasiti, da su bosanski begovi i spahije svoj iznimni autonomni položaj, koji su stekli u carstvu gotovo odmah na poetku, znali sauvati sve onamo do polovine XIX. stoljea. Oni su ne samo branili vješto i hrabro granicu, nego su i živo sudjelovali u velikim turskim osvajanjima u srednjoj Evropi. Osmanlija se u ovoj zemlji, koja mu je po jeziku bila tugja, nije nikada mogao pravo snai. Zato je domai elemenat doskora postao iskljuivo gospodarom državnih namještenja, sudakih i sveenikih službi. Radi ratnih vrlina i vjerske istoe cijenili su Bošnjake u

Carigradu i smatrali ih „maznom djecom" carstva, puštajui im slobodne ruke.

Poslije Mehmedovog osvojenja Bosne iselilo se mnogo vlasteoskog i seljakog svijeta iz Bosne u susjedne zemlje. Mnogi franjevci, jedini onoga doba sveenici katolikoga naroda ostaviše takogjer zemlju ponesavši sa sobom, koliko su mogli i crkveno blago. Bilo je megjutim i takovih, koji su neustrašivo ostali na svom mjestu. Prema franjevakim kronikama i istoriarima spadao je megju te neustrašive, predstojnik bosanskih franjevaca, fra Angjeo Zvijezdovi (Zvizdovi). Vraajui

*) Bašagi: Kratka uputa p. 19. U Jorge III. 222. itam: Nach 1590. war die Zahl der Adžemoglane, die im mo- sleminischen Hause von Renegaten oder geborenen Tiirken erzogen worden waren, bereits grosser, als die derjenigen die unter der Fuhrung von Rekruteuren aus den Provinzen gekommen vvaren; auch iiessen sich Moslems bereit fin- den, gegen Geltentschadigung ihre Kinder, an Stelle von Christen, herzugeben, in der Hoffnung, ihnen eine glSn- zende Zukunft zu sichern. I jenjiari sami su uz naplatu svoju brau i druge rogjake nastojali: in ihr friiher aus- schliesslich von Renegaten gebildetes Korps hineinzu- bringen. Sr. i Hammer V. p. 462. — 50 —

se naime sultan Mehmed iza osvojenja i umorstva kraljeva sredinom Bosne, divio se lijepim predjelima i požalio, da su svi ljepši krajevi opustjeli iseljivanjem proganjanih kršana. On se poboja, da e

Bosna ostati bez težaka i stanovnika, koji bi ju obragjivali; zato naredi, da se potraži koji kršanski poglavica. Dok se odmarao, pripovijeda istoriar Franjevaca, Batini, na milodraževskom polju (Milo- draž, selo fojnikoga kotara), dovedoše preda nj fra Angjela, koji mu slobodno iskaza, zašto katolici bježe. Mehmed zato dade franjevcima glasovitu A h d n a m u,*) po kojoj daje na znanje „svim ple- menitim i neplemenitim, da je nosiocima ove povelje naklonjen" i zapovijeda, da nitko njima i njihovim crkvama ne smije uzrokovati kakove zaprijeke, te da oni mogu biti u njegovim pokrajinama bez ika- kva straha. I oni neka za se, za svoje ljude, kue i crkve i ako koje iz inostranih kua dovedu, potpunu slobodu uživaju. Dokle oni meni budu vjerni i po- korni mojim zapovijedima, nitko da reene sveenike niti u najmanjem ne vrijegja.**) Ovim aktom stekli su katolici i franjevci neku slobodu vjerois- povijedanja. Razgledajmo, kako je u to doba stala uope katolika hijerarhija u zemlji. Stolica bosanskoga biskupa bijaše po svoj pri. lici do poetka XIV. stoljea u Brdu (Blažuj kraj Sarajeva), a od poetka XIV. stoljea Djakovo u Slavoniji. Znademo, da je 1303. god. biskup Nikola sjedio u Djakovu, a uza nj njegov kaptol. G. 1314. zove papa bivšega bosanskoga biskupa Grgura „episcopus bosnensis seu de Diaco", a u pismu

*) Ne da se tano odrediti, da je to bilo baš tada kod prve vojne. Moglo se to dogoditi i slijedee godine (1464.) Ja ovdje slijedim tradicionalno pripovijedanje. **) Batini: Djelovanje Franjevaca I. p. 132. Fabia- nich: Firmani inediti etc. Firenze 1884. d. 41. imade latinski prijevod Ahdname. S Ahdnamom dovodi Truhelka (o. c. p. 197.) u savez papinski breve, što ga je donio Fra jikov d' Escolo u Dubrovnik, a adresiran na osobu Isabega, vrhbosanskog sandžaka (U6t. godine.) — 51 —

Ivana XXII. od 1317. godine zove se bosanska crkva „ecclesia Bosnensis seu de Diaco". U doba pred osvojenje Bosne spominje se bosanski biskup

Pavao (1459.). Da li je on bio biskup za osvojenja Bosne, ne znamo. Od godine 1464., pa do 1468. spominje se bosanska biskupija vakantnom, a onda nam je opet poznat niz biskupa sve do G j u r e

P o 1 e n i k a, koji je poginuo na mohakom polju. Poslije mohake bitke nastadoše tužni dani i za bosanske biskupe u Djakovu, koje pade takogjer doskora u turske ruke. Biskupe je i dalje imenovao kralj, ali ti sjede na kakvoj ugarskoj ili hrvatskoj prebendi, a da svoju biskupiju ni vidjeli nijesu. Bo- sna nije vidjela ni biskupa ni kakvoga zamjenika njegova sve onamo do god. 1544. Kako su se te godine odnošaji dalje razvijali, govorit emo na drugom mjestu.*) Franjevci su davno prije pada kraljevstva stekli znatan ugled u zemlji i na dvoru. Bos. franjevaki vikar bio je zapravo predstavnik katolika, jer su biskupi, sjedei u Djakovu, malo ili nikako zalazili u bosansko podruje. Pred pad kraljevstva bijaše bosanska franjevaka vikarija razdijeljena u više okružja ili kustodija, jer su pod nju spadali i krajevi izvan Bosne. Oko god. 1506. bilo je manastira u Sutjeskoj, Visokom, Fojnici, Kreševu, Srebrenici, Olovu, Mileševu, Rami. God. 1514.**) oni franjevci, koji su bili pod ugarsko-hrvatskim kraljem, pro- zvaše svoju državu bosansko-hrvatskom, a oni, koji su bili pod turskom vlašu bosansko-srebrenikom, jer je samostan u Srebrenici bio sjedištem bosanskih vikara. God. 1517. postade bosanska vikarija dr- žavom (Provincia argentina Bosnae).***)

*) Kritiki je obradio pitanje o bosanskoj biskupiji Siši: Historiki pregled katolike bosanske biskupije do 1701. god. (Gl. zem. m. 1903.) p. 330. 336. 343. **) Fermendžin: Acta Bosnae p, 307. ***) Batini o. c. p. 154. Neki misle, da je ve godine 1514. bosanska vikarija postala državom. Sr. Jeleni: Kultura i bos. franjevci p. 123. 4* — 52 —

Pošto je od pada kraljevstva svjetovnom sveenstvu bilo zabranjeno u Bosnu dolaziti ili barem bilo skopano s velikom pogibelju, o emu emo imati -prilike još govoriti na drugom mjestu, osta- doše franjevci jedini katoliki dušobrižnici u zemlji. Da se katoliki živalj održao u zemlji, treba zahvaliti njihovome m u d r o m d r ž a n j u, jer su sudei po Ahdnami oni uvjerili sultana o koristi svoje misije za tursku državu. U svom radu našli su jaku potporu u Rimu, koji je vazda vodio brigu o njima i o povjerenom im stadu. Franjevci su dobili privilegija, po kojima su mogli obavljati i biskupske funkcije. Megjutim pogibao, pored koje su franjevci uza svu zajamenu sigurnost sa strane sultanove, neprestano živjeli, esto nosei glavu u torbi^ oeliio je ove mudre glave, kako veli Thalloczy. Tijekom vremena oni su se uživili toliko u tijek misli svojih gospodara, da su ih vlastitim ^njihovim oružjem, lukavošu, pobjegjivaH. Kao lijenici, sa svojim relikvijama, znali su imponirati i muslimanskom puanstvu. Svojom uenošu, ako ona baš i nije bila uvijek zapadno-evropska, dialeko su stajali nad svim drugima u zemlji.*) Pod ovakovim vodstvom živio je katoliki elemenat u Bosni pod turskom vladom, u koliko je ostao u zemlji. Tijekom vremena bivalo ga je sve manje, jer je veoma esto i u kasnije doba znao ostavljati svoju grudu i seliti u susjedne krajeve. Broj katolika u prvo tursko doba ne da se ni približno ustanoviti. Da su još uvijek bili faktor u zemlji, dokazuju nam brojni, od njih uzdržavani manastiri, koji baš nijesu mi bili tako siromašni, kako to u prvi mah izgledia. Da li su mnogi franjevaki manastiri prigodom osvojenja stradali i koliko su stradali, jedva bi se dalo prema dosta protuslovnim vijestima tano ustanoviti, a /niema za nas na ovome mjestu ni osobitoga interesa. Franjevci su budno nastojali, da ouvaju privilegija, steena Ahdnamom. Dokazuju nam to femarni sul-

*) Sr. ThalIoczy 1. c. p. 242. — 53 —

tania, kojima su ta privilegija bila ponovno potvr- gjena. Spominjem n. pr. onaj, kojega su franjevci po naroitim poslanicima izradili u Sulejmana god. 1520. (1523.), u kojem se nalaže begovima bosan-

skoga, hercegovakoga i zvornikoga sandžaka, da ne traže nikakovih danaka od franjevaca, jer oni ni do sada po prijašnjim fermanima nijesu to plaali, pošto nemaju ni posjeda, ni kua, niti zemlju obragjuju, nego žive od milostinje.*) Kritini Ruvarac s pravom na jednom mjestu veli, da je od polovinie XII. vijeka do propasti Sr-

bije i Bosne samo pod Dragutinom, zatim despotom

Lazareviem i Gjoi^jom Smederevcem, te njegovim sinovima, jedan dio Bosne pripadao Srbiji. Po-

što su bosanski banovi i kraljevi bili patareni ili katolici, to se o njima ne može rei, da su bili pri- jazni pravoslavnoj crkvi ili da su pravoslavne ma-

nastire u Bosni dizali. Na bosaniskom i hercegovakom teritoriju srednjega vijeka spominju se dvije pravoslavne episkopije: Dabar („sa crkvom sv. Nikole u Polimlju, a na ime u manastiru B a-

n j i) i u Stonu. Ova episkopija u Stoniu biila je za humsku zemlju, „u koliko je ona bila u vlasti „Prvovjenanoga kralja" Stjepana, brata

Sv. Save i za T r a v u« j u". Nije nam poznato, kako je daleko sezala njegova vlast. Kada je Stjepan Kotromani zavladao Humom, teško se mogao odr- žati pravoslavni episkop, lišen zaštite srpskoga kraljevstva, a u zemlji, u kojoj su bili jaki patareni. Ru- varac spominje povelju kralja Uroša Deanskoga humskom episkopu Stefanu, kojom mu daje na uži-

vanje manastir sv. apostola Petra i Pavla na Limu i još neke crkve, pošto je njegova episkopija zapus-

ijela i on nema „ni bira ni v r h o v i n e". Iz te povelje dade se izvesti, da je taj episkop bio prognan ili pobjegao iz Huma, pošto su ga Bošnjaci zauzeli. O promjenama, koje su nastale, kada je Dušan Silni postavio srpskoga patrijarhu, ne znamo skoro ništa,

*) Fabianich o. c. p. 53. — 54 —

pa nani nije ni poznato, da li je on mjesto propale humsko-trebinjske episkopije postavio mitropolita u

Trebinju ili u manastiru M i 1 e š e v u. Znademo samo, da su Sandalj, pa Stjepan Vuki vladali podrujem, koje je sizalo od Imoskoga do Novoga i

Risna, a otuda do Samobora i Mileševa, Plevlja,

Goražda i Hote (Foe) i da je to kasnije prozvano

Hercegovinom. God. 1466. spominje se m i t r o p o.

11 1 m i 1 e š e V s k i David kod hercega Stjepana Vukia. Za prvo doba turske okupacije sjedili su valjda ihiumsko-hercegovaki mitropoliti u Mileševu, a kasnije u manastiru kod Trebinja (Tvrdošu), o kojemu imadie prvi pouzdani zapis iz god. 1509. Od manastira u Bosni dopušta Ruvarac, da je P a- p r a a osnovana prije turskoga gospodstva. Veoma rano nastao je za turskoga gospodstva pri utoku Unca u Unu nedaleko Gornjega Lapca, manastir Rmanij (prije 1515.), koji su osnovali kalugjeri, doselivši se ovamo sa Srbima.*) Prema ovim hijerarhikim prilikama pred pad Bosne, nema gotovo nikakove sumnje, da je broj pravoslavnih prije turskoga osvojenja bio znatno slabiji od patarena i katolika. Upada u oi, da je taj broj porastao odmah u poetku turskoga osvojenja i da je porast pravoslavnih bio oito što dalje, sve višefavoriziran. Pravoslavno autohtono puanstvo, prema rijeima Thalloczy-evim, bilo je brojno rasijano u hercegovakom krasu i u istonoj Bosni.**) O tom kaže Vojislav Hrani slijedee:***) „Mnogo upada u oi što imade malo pravoslavnih

župa i sela, koja bi ogromnim dijelom slavila isto krsno ime ; isto se pak pleme po starom slavenskom

*) Ruvarac: Nešto o Bosni etc. (Godišnjica upia II. p. 247.); Ruvarac: O humskim episkopima do god. 1766. Mostar 1901, (U Šematizmu hercegovake mitropolije za 1900. god. p. 26—29.); orovi: Hercegovaki manastiri

(Gl. z. m. 1911.) p. 508. Lopaši: Biha i bihaka krajina p. 11.

**) L. c. p. 242. ***) Kmetovsko pitanje p. 16. — 55 — obiaju drži istoga kraja. Ako dakle u jednom kraju narod slavi mnogo krsnih imena, znai, da se obitelji naroda u onome kraju nijesu na istom mjestu razragjale, nego da su odnekle nadošle i tako se po- miješale. Tako je kod pravoslavnih u Bosni poevši od Sarajeva sve dalje prema Bihau, dok se u istonom dijelu Bosne naprotiv vide openitija krsna imena, a to znai, da prema istonome dijelu naša domovine imade sve više pravoslavnih starosje- dica." Naselja srpska u Bosni spominju se prvi put poslije kosovske bitke u okolini Jajca. Ovi naseljenici dolaze pod imenom Vlasi. Pitanje „Vlaha", dosta je komplicirano. Znademo pouzdano, da su u XIV. stoljeu doseljenici s Balkanskoga poluostrva

jatomice grnuli u Hrvatsku i Dalmaciju, a zovu se

u spomenicima Vlasi ili Morlaci. Vlasi su porijetlom Romani. Od Romana su naime podunavski Rimljani, preci Rumunja z'bog provala naroda najviše stradali

u Gornjoj Meziji i Dardaniji, te su se iselili daleko preko nekadašnje granice latinskoga govora. Na- ravno, da pastirima nije teško padao odlazak u daleka krajeve. Oni nagjoše nova selišta u Rodopi,

Hemu, Makedoniji i Tesaliji, koja se krajem srednjega vijeka zvala „Velika Vlahija" MeYaXr] B^a^fa u Epiru, po cijeloj Srbiji, gdje ne fale ni u jednoj

manastirskoj povelji od 12— 14. vijeka, u Bosni i Hercegovini, gdje Dubrovani plemena kod Trebi-

nja, Ljubinja, Gackog, Zupce, Nikšie i Drobnjake

rauiniaju u Vlahe, a isto tako i u primorskim planinama Hrvatske od Cetine, pa sve do u krajeve Like

i Krbave.

Slaveni su ih nazivah Vlasima kao i Italijane (Pop Dukljanin ih zove Morovlachi ili Nigri La- tini). U novije doba, kad su etnografske razlike ve

dlavno izbrisane, nazivaju varošani i dalmatinski

ostrvljani svakoga seljaka i pastira na kopnu slav. Vlah, tal. Morlacco. Ime.ia njihova svjedoe o romanskom porijetlu (Gradul, Radul, Vladul, Negul, Stanul). . — 56 —

Stanovali su u pastirskim selima, koja se zovu od 13. vijeka „Katun" (= tabor). Kako su Vlasi u

Srbiji, Bosni i Hrvatskoj bili rasijani, nijesu mogli održati svoga jezika. Slavenski je prevladao. Ime Vlasi ostade im radi njihova zanimanja. Osim stoarstvom bavili su se i prenašanjem razne roba konjima. Njihove karavanske družine, zvane turme, a oni turmari ili p om o s n i c i, pomagale su pro- metu izmegju primorskih i zagorskih krajeva. I u ratovima služili su kao prtljagari.*)

U spomenicima XVI. vijeka i dalje navode se iz Bosne u susjednu Hrvatsku i Slavoniju doseljeni Srbi, redovito pod imenom Vlasi, pod kojim imenom navlastito dubrovaki spomenici zovu sve seljake, u prvom redu one u Bosni i Hercego- vini. Da li su svi Vlasi po prvotnom svom porijetlu Srbi, bilo bi teško ustvrditi. Jedino se dade kazati, da su oni, dolazei iz Srbije bili po svoj prilici ve slavizirani. Da su pak odmah za prvih decenija turskoga gospodstva u velikom broju dolazili u Bosnu, o tome imademo pouzdanih dokaza, a kasnije naseljivanje Srba tijekom XVI. vijeka upravo je na stalnom dnevnom redu.**) Za ovu periodu, o kojoj govorimo, valja nam istaknuti jednoga putopisca, koji je vrlo drago- cjen za narodnosno poznavanje Bosne prvih decenija turskoga gospodstva. God. 1530. pogjoše kao Ferdinandovi poslanici u Carigrad Nikola J u- riši i Lamberg. Njihovo putovanje pada u

*) U porodici i katunu Predojevia, koja se bavila kiridžilukom i koja je živjela u državi Pavla Radenovia, spominje se „Pocraec Predoeuich Vlachus comitis Pauli, koji je na 25 konja izgonio s6 iz Dubrovnika". (Dedijer: Stare seoske porodice u Hercegovini (Gl. z. m. 1907. p. 391.) **) O Vlasima gledaj Jireek: Istorija Srba p. 148 i dalje. Šiši: Povijest Hrvatska 11. p. 162. Klai III. p. 17—18. V. p. 16—17. U Hrvatskoj XIV. stoljea spominju se Vlasi kao zasebni razred puanstva („omnes Valachos regni nostri Croacle"; „totum regnum Croatiae et Valachi in eo existentes''.) U jednom statutu poetkom XV. stoljea razlikuju se Vlasi od „Srblina". — 57 —

•doba znamenitog^a Husrev-bega. Poslanike, koji su

prolazili kroz Bosnu prati B e n e d i k t K u r i p e- š i , za kojega Matkovi dokazuje, da je bio rodom Slovenac. Vidi se iz putopisa njegovo slavensko srce, makar se sam gradi Nijemcem. Prolazei ovim slavenskim krajevima, me krije on svoje ljubavi prema ovdašnjem narodu. Iz itanja putopisa vidi se, da je bio vješt slavenskom jeziku. Kuri- peši piše putni dnevnik, a po naslovu sudei, nije to samo njegov putopis, nego itavoga poslanstva,

te je Kuripeši bilježio i ono, što su druga dvojica osobito Juriši, koji je poznavao narod, opa-

zili. Kuripeši dijeli Bosniu na gornju i donju. Do- njom Bosnom zove kraj od Une do varoši Vrh- bosne. Gornja Bosna zapoinje mu Vrhbosnom, a dopire do Zveana ili Mitrovice. U Donjoj Bosni našlo je poslanstvo tri narodnosti (natiomes) i tri vjere. Prvo su stari Bošnjaci, koji su

r i m s k o-k r š a n s k e vjere, a tima je Turin, kad je osvojio Bosnu ostavio vjeru. Drugo su

S r lb i (Surffeni), koje zovu V 1 a s i, a mi ih z o-

vemoCiganima (Zigen) ili m a r t o 1 o z i m a.

Ovi dolaze iz Smedereva i Biograda, a vjere su sv. Pavla (pravoslavni!). Mi ih držimo, kaže Kuri- peši, za dobre kršane, jer ne nalazimo, da ima

kakove razlike izmegju njihove i rimske vjere. Trei

su narod pravi Turci, koji su vojnici i inovnici, a vladaju sasvim tiranski ovim kršanskim podanicima. Turin im je ostavio vjeru, samo da obragjuju zemlju. Za gornju Bosnu veli, da su joj sta-

novnici Turci i Srbi, ali da najviše ima Turaka. Za nas je zanimivo, da spominje za Srbe, da su mar-

tolozi t. j. oni vojnici, koji kao predstraže vojuju

s Turcima i o emu imade dosta spomena. Kuri- peši veli, da su im ti kršani (Surffi) priznali, da je veliki grijeh, što vojuju na kršane, ali da moraju na silu s Turcima. Za zemlju uz cestu veli, da je slabo obragjeTia, jer Turci putujui as ovamo, as onamo, uzimaju kršanima sve, što imaju, a ništa ne plaaju za ono, što uzimaju. Stoga idu širo- — 58 — mašni ljudi u planine iz ploiine visine s cijelom imovinom i tamo teže zemlju (Katuni?).*) Mislim, da nije potrebno komentirati Kuripešieve rijei, jer su one u skladu s onim, što smo do sada o tom pitanju kazali. Pošto je organizacija pravoslavne crkve bila slaba, bilo je i sveenstvo pravoslavno ima niskom stepenu kulture. Citati i pisati malo ih je znalo, a izvještaji slažu se u tome, da su sveenici bili više vukovi nego li pastiri svoga stada. Misionar Barto- lomej Kaši, rodom Dalmatiinac, a prebivalištem u Dubrovniku, na svom putu u Srijemu poetkom XVII. vijeka mailazi na Srbe, grkoga obreda. Iz openja s njima konstatira, da nijesu poznavali lanaka vjere, niti 10 zapovijedi, niti formula nedjeljne molitve, niti sakramenta pokore. Vidio je sveenika, koji nije razumio pravo ono, što je itao narodu. Gorljivi pater isusovac ctdmah ide na posao- tu- mai im prva poela vjere, poevši od znaeinja sv. Križa. Svi djeaci, mladii i stariji, slušali su, što im se tumailo, te govorahu: Što mi to ujemo? Ta toga nikada od naših popova ne usmo.**) Možda je pater Kaši malo i pretjerao u svojoj gorljivosti. Gerlach n. pr. vidio je u Srbiji sveenika, koji je obuen kao svaki drugi seljak obavljao ukop jednoga svoga vjernika golim nogama do koljena, a razlikovaše se od drugih samo

dugim vlasima i što nosi drugaiju kapu. Gerlach takogjer spominje, da samo manjina zniade za „oe

naš" i „vjerovanje", ah ipak da svi znadu, da ima jedan Bog, da je njegov sin Isus Krist, koji je za

nas stradao, raspet i uskrsao, da e biti uskrsnue su mrtvih i da ima život vjeni.***) Megjutim ovo

*) Matkovi: Putovanja po Balkanskom poluotoku XVI. vieka (Rad 56 p. 149-233.) **) Quid est, quodaudimus? nunquamtalia a nostris popibus audivimus; dicunt eniam nobis, si nos istius modi addisceremus ipsos popos nihili penderemus aut contemneremus (Fermendžin: Acta Bosnae p. 350.)

***) Smiiklas o. c. p. 95-96. — 59 —

dokumenti iz 16. i 17. vijeka i iz krajeva izvan Bosne. Možemo ipak zakljuiti, da mi u Bosni, gdje je organizacija crkvena bila slabija, nije bilo bolje.

Izmegju franjevaca i pravoslavnoga sveenstva postajalo je veliko neprijateljstvo. Imat emo još prilike kasnije, da se osvrnemo na borbu izmegju jednoga i drugoga sveenstva, koje se megjusobno

tituliše: „šizmaticima" i „neiskrenim Latinima". III.

ETOVANJA I OSVAJANJA BOŠNJAKA U XVI. VIJEKU. (1528—1606.)

Padom Jajca nijesu prestala vea ili manja e- iovanja Bošnjaka u susjednim zemljama. Još iste godine znatnija je provala Husrev-begova iz Bosne prema Metlici. Hrvatska i kranjska gospoda bila su obaviještena o ffijegovom dolasku, pa su se mogla spremiti, da ga doekaju. Bošnjaci su nekoliko 'dana pustošili u okolini gornje Kupe. 5. oktobra

1 528. došlo je do veeg boja ispod grada Belaja izmegju Mrežnice i Korane, nedaleko Novigrada. Na elu hrvatsko-kranjske gospode bijahu ban

I V a n K a r 1 o V i , braa Vuk i Krištofor Franka- pan Brinjski, te vrhovni kapetan Kranjaca, Koru- tanaca i Štajeraca, Bemardin Rian. Borba se svrši porazom Bošnjaka. Mnogo odlinika ostade na bo- jištu, megj'U njima i „Skender, vicebassa (ehaja) de Bossina". Ban Ivan Karlovi dopaniuo je 18 rana i to od Nijemaca, koji su ga držali za turskoga vojvodu.*) Ne treba napose spominjati, da su kod Sulej- manovih provala 1529. i 1532. u velikom broju su- djelovale bosanske ete pod Husrev-begom. Re- dovno su to turske smione predstraže i ete, koje velikom žestinom plijene i 'harae na daleko i ši- roko. U vrijeme opsade Bea (1529.) plijene Boš- njaci po itavoj Austriji. God. 1532. prikljuio se Husrev-beg sa 10.000 vojske Suljemanu kod Osi-

*) Klai V. p. 86; Lopaši: Oko Kupe i Korane p. 48. — 61 —

jeka. Po nekim vijestima taj bi broj iznašao i do 50.000, što e po svoj prilici biti pretjerano.*) God. 1 533. izradi carev poslanik Hrvat J e- rolim Zadranin u Sulejmana primirje, te su slijedee godine 1534. i 1535. prošle prilino mirno. Primirje vrijedilo je dakako samo za t. zv. veliki rat, dok je mali rat na granici trajao neprestano i odvisio redovno od ratoborne udi pograninih sandžaka, koji su radili sasvim na svoju ruku. Njihove akcije bile su redovno, ako su us- pjele, obasute nagradama i pohvalom iz Carigrada, te je u tome taj neprestani mali rat nalazio jake pobude. God. 1536. ve se openito nagagjalo, da se Suljeman opet sprema, da doo-ie u pomo svom štieniku Zapolji protiv Ferdinanda. U drugoj polovini 1536. godine velikom su silom smederevski sandžak Mehmed-beg Jahjapaši i bosanski Husrev- beg udarali na Slavoniju. Mehmed-beg zauzeo je Požegu, koju je slaba posada branila, a odavle prodro u virovitiku i križevaku županiju. Hus- rev-beg utvrdio je gradove Brod i Kobaš na Savi.

Kralj Ferdinand I. odluio je u novembru iste godine poslati poslanika u Carigrad s tužbom, da su smederevski i bosanski sandžak s mnogo vojske provalili u Slavoniju i osvojili 13 gradova i mnoga druga mjesta, od kojih s-u neka opskrbili posadama, a druga do temelja razorili. Dalje se veli u tužbi, da su bosanski sandžak Husrev i hercegovaki Piri^beg došli pred grad Klis „s nebrojenom vojskom", te blizu njega dvije tvrdinje jednu za drugom podigli, da tako grad glagju prisile na predaju. Ferdinand moli Sulejmana, da to sandžacima zabrani, a otete gradove da povrate. Slobodno pismo Ferdinandovom poslaniku stiglo je prekasno (u februaru 1537.), pa kad je ovaj otišao prvih dana aprila u Carigrad, Klis je ve bio pao u turske ruke.

*) Hammer III. p. 91—93; 109. Hammer govori o 100.000 vojnika. Bašagi: Husrev-beg p. 60. — 62 ^

Na Klis j€ bacio Husrev-beg ve odavna oko. Grad taj bio je važan, jer se nalazio na sredini prema mletakoj Dalmaciji u neposrednoj blizini mletakih gradova u Primorju. Uza to je bio po prirodi tako utvrgjen, da se mogao samo dugom podsadom zauzeti. Sasvim je razumljiva zato us- trajinost Husrev-begova, da taj grad osvoji. Ve god. 1531. nalazio se u blizini Klisa, te je za 15 dana podigao u Solinu kaštel. Godine 1532., kada u gradu nije bilo junakoga zapovjednika Petra Kružia, zavladaše njime Turci izdajstvom pod vodstvom Mleanina Querini-a. Kruži ga još iste godine osvoji niatrag pomou svojiih privrženika u

gradu. Iste godine osvojio je Kruži i kaštel Solin. Mleani su takogjer dobro shvaali znamenovanje

ove take, te su i tražili od Kružia, da im grad predade, ali on to nije htio uiniti. U gradu nasta- niše se brojni Uskoci, a od god. 1533. — 1536. bile su oko Klisa este borbe.

Krajem augusta 1 536. stajali su H u s r e v i trajale P i r i 'b e g pred Klisom. Ovaj put su borbe više mjeseci. Turci su oibnovili razvaljeni Solin i stali graditi još dvije nove tvrgjavice, kanei Klis

ograditi od ostaloga svijeta i prisiliti ga glagju na predaju. Ova Husrev-^begova dobro smišljena ak-

cija živo nas sjea na izolaciju i pad Jajca. Petar Kruži tražio je pomoi od pape Pa-

vla III. i kralja Ferdinanda. Morskim putem došla mu je u pomo vojska od neko 3000 ljudi i s tom je vojsikom oborio dvije novo podignute turske tvrgjavice. Kada je zaeo osvajati Solin, osvanuše iznenada na solinskom polju M u r a t-b e g, poznata

desma ruka Husrev-begova*) i hercegovaki M al-

ko -beg sa 1000 konjanika i 1000 pješaka. Kru- žievi Ij'uda držei, da Turaka imade više, nego što

*) IStvanfi veli za nj, da je bio rodom Šibenani n. U Truhelke (Gazi Husref-beg 33., 50.) saznajemo, da je

imao i brata kanonika u Šibeniku po imenu jurja Tar- dia, koji je Murat-bega u Sarajevu pohodio, dok je on još bio kapidžija Husrev-begov, — 63 —

ih je u istinu bilo, pobjegoše Ic moru na lagje; uzalud ih je Kruži zaustavljao. Napokon skoi i on na jednu lagju, koja je bila prepuna, te se nije mogla maknuti od kopna. Turci navališe na lagju i poeše sjei. Vogja spahija, A 1 1 i-a g a (?) obori se sa svojim ljudima inia Kružia; u žestokoj borbi O'dsjee mu Atli-aga glavu, a tijelo ostade u lagji. Grof Nikola Thurn, jedan od vojvoda potuene vojske, spasi život, ali izgubi najvei dio vojske. Atli-aga odnese Kružievu glavu Murat-begu; ovaj s Kružievom glavom dogje pred Klis i pozva posadu i gragjane na predaju. Ovi se tom pozivu

odazvaše. Gragjani i uskoci ostaviše Klis i najvei dio od njih nastani se u Senju. Peujlija znade pripovijedati, da je Husrev-beg dobio neko unapregje- nje, a Murat--beg ziamet. Klis postade od toga vremena sjedištem sandžak-bega i jednog odijelenja turskih krajišnika i Turci su ga jako cijenili.*) Kada je 1537. godine opremio Ferdinand jaku vojsku na Slavoniju pod vrhovnim vodstvom I v a- na Kacianera, sudjeluju u tim borbama Hus- rev-beg, M u r a t-b e g (kliski sandžak) i zvor- miki Džafer-beg. Ovaj navalni rat na Slavoniju svršio je sramotnim porazom Kacianerovim i nje-

govih drugova kod Osijeka i o r j a n a. Kada su mnogi odlinici ostavili tabor, pobježe i Kacianer, ostavivši kukavno na cjedilu vojsku. Ivan Kacianer nastanio se kasnije u gradu knezova Zriinj-

skih, Kostajnici i poeo pregovarati s Turcima. Sami knezovi Zrinjski pali su u sumnju kod Ferdi-

nanda I. kao ortaci Kacianerovi, jer je ovaj poeo raditi za Zapolju u dogovoru s Turcima. Kada ga je knez Nikola Zrinjski dao u Kostajnici pogubiti, oito radei po nalogu dvora, smatrao se i sultan Sulejman povrijegjen. On traži od Ferdi- nanda, da Zrinjske kazni radi toga umorstva; ako toga ne bi uinio, uinit e to on sam i poslati

'svoje sandžake, da njih i njihovu djedoviciu satru.

*) Klai V. 117—118. Bašagi: Husrev-beg p. 66. Tonii: Grad Klis u 1595. godini p. 1—2. — 64 —

Kako j€ ozbiljno sultan mislio s ovom svojom grožnjom, dokazuje nam najbolje to, da su Hus-

rev-beg i Murat-fbeg sa 30.000 ljudi poeli opsjedati Kostajnicu i Zrinj, ali je Zrinjskima uspjelo ovaj put, da obrane svoju djedovinu.*)

U Dalmaciji osvoji još Husrev Nadin i Vranu, a na sjeveru Dubicu. Doba Husrev-begovo ne samo da je najsjajnije doba turskoga kulturnoga rada (o tome vidi pri kraju ove knjige) u Bosni,

nego i doba najsretnijega vojevanja i osvajanja. Husrev-bega, koji je umro 1541.**) g. zamijeni

u Bosni ne manje ratoborni U 1 a m a-b e g. Još prije pete Sulejmanove vojne (god. 1543.) Ulama beg marljivo etuje s M u r a t-b e g o m Šibena- ninom, sada požeškim sandžakom i Malkolbe- gom hercegovakim. U Požegi je naime još god. 1538. postavljen za osvojenu Slavoniju novi saa-

džak. Ulama i Murat poeše opsjedati 1543. Val- povo, jedini grad u istonoj Slavoniji, koji je još ostao u kršanskim rukama. Kada je Sulejman stigao pod Valpovo, pade iza dulje opsade i taj grad u ruke turske. Murat-beg je iza pada Valpova dobio za 30.000 jaspri vei ddhodak, a njegov sin 12.000' jaspri. U kasnijem etovanju vrijedno je istaknuti epizodu iz god. 1545. Ulama i Murat provali š e iz Slavonije sve o.iamo prema Varaž- dinu. Kapetan Wildenstein i Nikola

i stigli grada Z r i n j s k i pratili su Turke tako do

*) O vojni u Slavoniji vidi Hammer III. p. 189. Klai V. 117-118. **) Mukevit veli, da je Husrev-beg poginuo u boju sa crnogorskim plemenom Kuci i da ga je jedan Crno- gorac smaknuo. Pokojniku izvadiše njegovi ljudi drob i zakopaše na mjestu, koje se od onda zvalo Drobnjaci, a mrtvo mu tijelo preniješe u Sarajevo i sahraniše ga u njegovom turbetu. Dr. Truhelka upozoruje. da se ime Drobnjaka nalazi u dubrovakom arhivu spominjano sto \ više godina prije Husrev-bega. Fojnika kronika veli, da je umro u Sarajevu 1541. godine. (Sr. Truhelka: Gazi. Husref-beg p. 58.) — 65 —

Selnice ili Konjskoga (danas Konjšina). Ovdje je došlo do zanimive bojne igre; po 100 momaka borilo se s jedne i druge strane na oigled obiju vojski, „da koplje lome i mejdan dijele". U tim vi- teškim igrama sudjelovali su i manji odjeli i pojedinci. Kad su mnogi hrvatski asnici plemii otišli svojim kuama, jer im je dodijalo gledanje tih mejdana, nastane od jednom nered u kršanskoj vojsci, koji upotrebiše Ulama i Murat, da zaskoe Hrvate. Mnogo je Hrvata tom zgodom poginulo, a Zrinj- ski i Wildenstein spasiše se teškom mukom u kaš- telu Selnici. Ulama se nije okoristio svojom pobjedom, nego se iz Zagorja povratio kui u Banju

Luku.*) Ulama-beg i Malko-beg opustošiše i najvei dio Like i Krbave, gdje su nekoliko gradova kao n. pr. Udbinu uvrstili. Ovaj isti Ulama-beg postade g. 1547. namjesnikom u Erzerumu, odakle se opet povratio u Bosnu za namjesnika. Godine 1552. zauze Viro- viticu, a u zajednici s M a 1 k o -tb e g o m još iste godine provali sve do Varaždina, gdje se

sukobi sa Zrinjskim i kapetanom Sekeljem. U boju je poginuo Ulamin sin D ž a f e r.**) (Ulama je poginuo u perzijskom ratu g. 1554.) Kako je u to

doba pala i azma, namješten bi u njoj novi san- džak, koji je neko vrijeme stolovao ovdje. Kas- nije je stolica sandžaka bila u Pakracu, a konano u Cemiku. Godine 1553. otposlao je Ferdinand I. u Ca- rigrad Antuna Vrania, da zatraži mir. Za to je itave godine bilo prilino mirno na granici. Je- dino je došlo do osobnoga sukoba izmegju Ni- kole Zrinjskoga i novoga bosan-

*) Klai V. 164. **) Bašagi znade za Ulamu u svome popisg bosanskih sandžaka, da je bio samo jednom u Bosni sandžak.

U Klaia spominje se i po drugi put (V. 190.) I Hammer veli za nj „der nach persischen Feldzuge seine vorige Statt- halterschaft Bosnien wieder aufgetreten" (III. 291.) Ovo je samo jedan primjer, kako smo još daleko od toga, da tano ustanovimo slijed bosanskih namjesnika. — 66 — s k o ig a paše. Bosanski paša zatražio je od Zrinjskoga, da pusti na slobodu nekoga vojvodu Murata, što Zrinjski nije htio uiniti. Nije poznato, tko je koga zvao na dvoboj, ali Zrinjski je dobio dozvolu od kralja, da dijeli mejdan. Još iste godine 1554. spremao se Zrinjski ozbiljno na taj dvoboj, ali ga se nastojalo sprijeiti, pošto je još uvijek trajalo pregovaranje s Turskom o miru. Bosanskom paši javio se bio i neki Mehmed aga iz Zmijanja (zu Smiansky), koji je u hrvatskom jeziku pozvao bana na dvoboj. Napokon je Zrinjski s velikom pratnjom otišao u Gjurgjevac, gdje se imao dvoboj dijeliti, ali bosanskoga paše nije bilo u odregjeno vrijeme i tako je ta stvar zaspala. Prema Klaiu zvao se bosanski paša : „Mehmet paša, sandžak bosanski i proelnik vojske presretnoga cara od Ca- rigrada do Budima i Temešvara".*) Najvjerojat- nije je, da je to bio Malko-beg. Malko -b e g gotovo se dva decenija spominje kao najljui bosanski beg. Nema gotovo vojne po Hrvatskoj i Slavoniji, u kojoj se ne bi njegovo ime spominjalo. On etuje po Lici i Slavoniji sa Ulamom, a iza inijegova definitivnoga odlaska iz Bosne, vazda je megju bosanskim san- džacima njegovo ime prvo, te se druga imena niti ne spominju. Rogjen jeuDuzikodProzora, pa ga neki zovu i Dugali. God. 1553. obnovi i uvrsti u turskoj Krbavi gradove Buni i Peruši.

God. 1556. vidimo ga kod opsade i pada Kostaj-

*) Dosadanji poznati popisi ne znaju u godini 155?. za bosanskoga sandžaka Mehmet pašu. Tada bi morao biti prema tim popisima bosanskim sandžakom Malko- beg, te je i najvjerojatnije, da je on bio protivnik Zrinj- skoga. Bašagi ga kao bosanskoga sandžaka stavlja u 1553. godinu. On razlikuje Bali-bega Malkoa, hercegovakoga, od Osmana Dugalia, kliskoga sandžaka i bosanskoga namjesnika. Prema kršanskim vrelima postoji samo jedan, koji dolazi sada kao hercegovaki, sada kao kliski sandžak ili oboje zajedno! Isto Kneževi i Peez (Otomanske vaiije u Bosni. Gl. z. m. 1889. II. p. 61.) Sr. Klai V. 197. — 67 — nie, koja je pala bez nužde u ruke Turaka. Predao ju je ndci Nijemac Lusthaler (Lostobar), kako veli kroniar Vramec „za peneze Turkom". Padom Ko- stajnice ..vsa horvatska zemlja opuste i slovenska", veli tano Vramec. God. 1558. zamjenjuje Malko bolesnoga bosanskoga pašu, te se upravo urotio, da šatre ostatke

Hrvatske. On hara i plijeni „ostatke" Hrvatske iz-

megju Une, Gline i Korane. itav niz utvrda pade

u njegove ruke, a o.i ih obori i popali. azmu, da ne padne u ruke kršana, razori. Sada ga u boje-

vima pomažu i sinovi D ž a f e r i H u s e j i n. Dža- fer imao je za ženu ker velikoga vezira R u s-

t e m-p a š e*) i bio je kapetan u Gradiškoj na Savi. Oba Malkoeva sina poginuše u toj borbi n a K r a- jini.**) Ime Malko-begovo zadaje kršanskim krajišnicima veliki strah sve do 1562. godine. Ve u doba Malko-begovog etovanja zauzi- maju mjesto bos. sandžaka lanovi glasovite porodice Sokolovia. Tako 1555. Kara Mustafa beg Sokolovi (Lala), zatim Hasan beg Sokolovi (1561.) Mustafa beg Sokolovi, Meh- med beg Sokolovi i naznamenitiji megju njima Ferhat beg Sokolovi. Ova je porodica obnašajui najvažnije državne službe u

Bosni, držala u svojim rukama i sudbinu susjednih krajeva gotovo nekoliko decenija. Bit e prilike, da na drugom mjestu reknemo koju rije o porijetlu Sokolovia. Za sada emo registrirati samo najvaž- nije dogagjaje za namjesnikovanja Mustafa-bega

Sokolovia i Ferhat-bega. Mustafa beg Sokolovi postao je namjesnikom u Bosni god. 1565., te je odmah u

*) Ovaj Rustem-paša igali osnovao je u Sarajevu Brusa-bezistan. Bio je dva put velikim vezirom od

1544—1553.; i od 1555—1561., a porijetlora valjda iz oko-

lice Sarajeva. Osim Hammera i Jorge sr. o njemu: Tru- helka: Der Brussabezistan (Bosnische Post 1912. godine uskršnji broj.)

**) Potanje o tome Klai V. 225 i dalje. Lopaši: Oko

Kupe i Korane p. 168. 5* — 68 — poetku svoga inamjesnikovanja nastavio ratobornu, politiku Malko-bega prema susjednim zemljama. Njegova je zasluga, da je god. 1565. pala u ruke Turaka Krupa, važna taka za dalnja turska osvajanja u Hrvatskoj. Mustafa-beg došao je pod Krupu s jedno 2000 vojnika. U gradu se nalazio vojvoda Baki*) „i š ojim je junakov 28", kako to- izvješuje kapetan Farkaši generalu Lenkoviu. Krupi je imala doi u pomo ovea vojska pod vodstvom generala Herbarta Auersperga, pa je zato Baki velikom hrabrošu branio grad. Auer- sperg je stigao još za vremena nasuprot Krupe uz

lijevu obalu rijeke Une. Oba tabora kršansiki i turski bili su na blizu, te su si vojnici megjusobno mogli dovikivati i na mejdane izazivati. Auersperg nije imao smionosti, da zametne bitku, nego je bojei se za Biha, uzmaknuo prema ovome gradu. Tako je Krupa pala u turske ruke. Vojvoda Baki sa 6 preostalih drugova odlui prokriti sebi put iz grada. U borbi, koja se zametnuta, poginuše mu 4 druga, a on je s preostalom dvojicom dopro sretno- do Une. Kad ju je htjeo pregaziti, utopi se u njoj. Mustafa beg dobro je shvatio važnost Krupe za dalnje operacije, pa je ovdje ostao mjesec dana, da je uvrsti. Krupa je dobila posebnoga zapovjed-

nika s kapetanskom ašu, a kasnije kadšto i ašu sandžaka. Naroito su se zvali glavari Krupe san- džacima za vrijeme, dok nije bio osvojen Oštro- ž a c, a poslije Biha. Kapetani ostadoše u Krupi

i dalje, te je Krupa iza Biša vazda poglavito mje-

sto na Krajini i u bihakom sandžaku.**) Preko oekivanja nije Mustafa-beg od Krupe pošao prema Bihau, nego preko Save prema Kri-

ževcima, idia etuje. Na tom etovanju namjerio se na nj hrvatski ban Petar Erdedi, koji je Mu- stafu-bega porazio kod O b r e š k e (blizu Ivani

*) Hrvat, katolike vjere. Nije bio u rodu glasovitom srpskom junaku Pavlu Bakicu. **) Lopaši: Biha etc. p. 216. — 69 —

Kloštra). Još iste godine stekao je Erdedi radi ove pobjede za se i za svoje potomke grofovsku ast.*)

Kada je još iste godine umro veliki vezir A 1 i- p a š a S e m i z, poznat sa svoje dobroudnosti, zamijeni ga glasoviti Mehmed paša Soko- lovi, koji je došao u sukob sa zahtjevima Habs- burgovaca u Ugarskoj. Sultan Sulejman odlui se u visokoj starosti na novu vojnu. Kod Sigeta sudjelovali su i Bošnjaci pod M u s t a f a-b e g o m, koji je zamijenio na smrt odsugjenoga budimskoga pašu Arslana i ondje pašovao punih osam godina. EVvije godine iza sigetske opsade (1568.) do-

šlo je napokon izmegju sultana Selima II. i cara Maksimilijana do osam-godišnjega primirja. U

ovom miru bilo je zabranjeno etovanje kršana i

Turaka na granici, pae i mejdani, koji su više puta davali povoda veim borbama. Mira u istinu ipak nije tna granici bilo.

God. 1570. zapoe izmegju Mletaka i Turaka rat za otok Cipar. Vrhovno zapovjedništvo u iom pomorskom ratu imao je Lala Mustafa So- Tfolovi, Selimov odgojitelj, koji je neko vrijeme bio

i namjesnikom u Bosni. Cipar je pao u ruke Os- manlija god. 1571. Ne ulazei u potankosti toga

rata, u kojem su Mleane pomagali papa Pio V. i Filip II., španjolski kralj (Lepanto!), taknut emo taj rat samo u toliko, koliko se on vodio na našoj •strani, a to je u Dalmaciji. Mleani su odmah u poetku rata bacili oko na Klis. Glavni mletaki providur Jakov F o r k a- r i n i, zatim njegov nasljednik G r i m a n i napeli su sve sile, ne bili kako izdajstvom i lukavštinom zavladali gradom. Grimani je pae stupio u dogovore s nekim odlinim Turinom iz Klisa, M u- stafom**), s kojim je sklopljen i formalni ugo-

*) Klai V. 255. **) Mustafa je prešao na kršanstvo („fatto segreta- mente Christiano"). Novija dokumenta iz toga doba štam- pao je Dr, Karlo Horvat: Monumenta Uscocchorum Pars I. p. 6—9.; Jovan Tomi: Grad Klis etc. p. 2—7. Jeli L. dr.: — 70 —

vor, te mu garantovan izvjesni godišnji priliod i nagrada od 500 dukata. Pokušaji ovi potrajali su sve do 1572. godine, ali svi su ostali bez uspjeha,, ma da je u prilog mletakeakcije bila i kuga, koja je vladala u onom kraju. Mletaki ljudi, poma- gani živahno od Uskoka, bili su ve i prodrli u grad, ali su ga napustili, popalivši nekoje dijelove grada i poubijavši nekoliko Turaka. Za cipar- skoga rata bio je u Bosni namjesnikom M e h m e d beg Sokolovi, brat Mustafiin, sve do 1574., kad je bio pozvan za lalu u Carigrad (uzgo- jitelja carevia), a naslijedio ga F e r h a t-b e g Sokolovi, koji je do tada bio sandžak kliski. F e r h a t-b e g u imade spomena kao kliskom

sandžaku ve 1558. godine i njemu je zapala duž- nost, da pazi na kretanje Mleana u Dalmaciji. Fer- hat-beg se spomenute godine zove: „Ferhat-beg,

sanžak kliski, hrvaki i primorski" ili „sanžak kliski, hrvaki, hlivanski i primorski.*) Do 1574. godine bio je on sandžakom kliskim, a

ime njegovo postaje slavno i poznato tek od ovoga doba. Bašagi kaže za nj, da nijedan bosanski namjesnik nije bio silniji ni moniji od njega. Dvor- ska njegova svita bila je mnogobrojma. Kad je ula-

zio u Travnik, pred njim se nosilo 700 ( ?) bajraka. Pratilo ga je do 300 deli leventa u odijelu od vuine pod željeznim kalpacima.**) Susjedne zemlje osobito Hrvatska, zapisala je njegovo ime krvavim slovima u svoju istoriju. Tek što je postao namjesnikom, ve je zapoela krvava borba na Krajini. Poticajem nekadanjega Deli-popa Franje

F i 1 i p o V i a, a sada zajima na Krajini,***) pošao

Uskoci i urote o preotmi Klisa za druge polovine XVI. vieka (Glas Matice Dalm. III. p. 239—254, 329-349.) *) Ljubi: Rukoviet jugosl. listina (Starine X. p. 8.) **) Bašagi: Uputa p. 39. ***) Zagrebaki kanonik Franjo Filipovi bio je zarobljen od Turaka god. 1570. Ovi ga otpremiše u Cari- grad. Kroz 4 godine nastojali su car Maksimilijan i ban Draškovi, da ga oslobode od sužanjstva, ali im to ne pogje za rukom. 1574. bio je Draškovi uo, da se Fili- — 71 — je Ferhat prema Cetin-gradu, a odanle na sjever prema Budakome. Na tom etovanju sukobio se 7. januara s Ivanom Auerspergom, rogja- kom vrhovnoga kapetana hrvatske krajine. Turci raspršiše Ivanove ete, a on sam jedva živ utee. Po- što su ga opadnuli, da je bio sporazuman s mepri- jateljem, staviše ga pred sud i on je morao za taj poraz odgovarati.*) Ferhat je tako zapoeo rato- vanjem, pogazivši mir, koji je bio za Selima II. produljen. Bijaše to sasvim prema turskome shvaanju, jer je baš pod konac 1574. umro Selim II., a novi se sultan Murat III. (1574— 1595.) nije smatrao dužnim držati utanaenja, stvorena od pret- šasnika. Ferhat beg nastavlja još iste godine svoja e- tovanja. Sa 3000 ljudi pade pod Biha, kojega nije mogao zauzeti, pa zato krene dalje, okupljajui sve više eta pod sobom, i palei i robei na sve strane. Vojska mu narasla na neko 10. —^12.000 vojnika. Kad su o tom stigle vijesti generalu Her- bartu Auerspergu, izdade on malog, da se svi kapetani na Krajini sakupe oko grada B u d a - k o g a na rijeci Radonji, pritoku Korane. Herbart Auersperg stigne iz Kranjske 21. septembra i od- sjedne sa svojim sinom, 22-godišnjim mladiem Vukom Engelbertom, u blizom kaštelu hrvatskoga plemia Tušilovia. Ovdje je odluio ekati, dok dogju ostali kapetani i susjedni hrvatski plemii. U svemu je moglo biti 1000 pješaka i konjanika na okupu. 22. septembra zametne Herbart borbu s jednom turskom predstražom i u sukobu izgubi glavu. Sada zae borba na svim stranama. Nešto poslije Herbartove pogibije stigle su na bojište i brojne druge ete, ali kako su ostale bez vogje, bijahu suzbite, raspršene, poubijane i pohvatane. Do 2000 vojnika zarobi Ferhat. Sin Herbartov, Vuk

povi odrekao kršanske vjere i prešao na islam, primivši ime Mehmed. Od njega vuku lozu današnji begovi Fili- povii. (Klai V. p. 280 i Bašagi o. c. p. 38.) *) Klai: Ibid. 309. — 72 —

Engelbert i odlini hrvatski plemi Ivan Vojkovi bijahu megju zarobljenicima. Vuka Engelberta ot- kupiše njegovi rogjaci nakon dugotrajnih pregovaranja sa mnogo tisua talira. S tom otkupninom sagradio je Ferhat-paša prekrasnu džamiju u Ba- njoj Luci (Ferhadija).*) Premda je sultan Murat III. u novembru 1575. pristao na produljenje mira, ipak je Ferhat ratovao i dalje. U samoj 1 576. godini zabilježeno je 50—60 provala iz Bosne u Hrvatsku. Ferhat se svom snagom oborio na gradove u t. zv. Bihakoj Krajini. To je onaj dio Hrvatske, koji se nalazio na obje obale sredlnje Une izmegju današnje Hrvatske i kljukoga, te petrovakoga kotara. Bihaka Krajina bila je polovinom XVI. vijeka opkoljena poput kakova poluostrva sa svih strana. Poevši od godine 1530.— 1555. pretvoreni su svi vlas(teoski zamci i dvorovi na toj

Krajini u tvrgje i stražarnice i u nje postavljene jae ili slabije posade. Ferhat-beg redom osvaja ove tvrgjave. Krupa je pala ve za dobe Mustafa- bega Sokolovia, a Ferhat zauze Bužim, Cazin i 1577. Ostrožac, Kladušu, Pei etc. God. 1578. spremala se vea vojna pod vrhovnim zapovjedniš- tvom Jurja Khevenhiillera protiv Fer- hata, da se reokupira bihaka Krajina. Hrvatima je stajao na elu bani Kristov U n g n a d. Nekoji gradovi kao Cazin i Ostrožac padoše u ruke carevaca, ali se itava vojna svrši ušljed Ferhatova dolaska sramotnim gubitkom netom osvojenih gradova i uzmakom kršanske vojske k Bihau, a odanle do kranjske megje. Turci su osvojili gradove i sav predjel oko Une. Ferhat^beg je osvojene gradove dobro uvrstio. Prema Lopašiu imali su

Krupa, Bužim i Cazin god. 1577. jae turske posade i veu vojsku, nego što je bila vojska hrvatske Krajine. God. 1578. bijaše od osvojenih gradova sastavljen novi sandžak ostrožaki.

*) Lopaši: Oko Kup- etc. p. 95. Po PeujlijI do- segla je otkupnina 30.000 dukata (Bašagi o. c. 39.) — 73 —

Mnogo su pomagali Ferhat-begu na toj Kra- jini Vlasi (Srbi), koje je on ovamo naselio oko ^od. 1560. (veliki dio unske doline prema Krupi). Ti Srbi stojei god. 1579. u turskoj službi u Ca- zinu i Ostrošcu bili su voljni reene gradove predati kršanima. Starosjedilako puanstvo radi neprestane ratne bijede ostavlja u velikom broju Kra- jinu.*) Od ostalih etovanja Ferhat^begovih vrijedno je spomena ono god. 1584. Kad se Ferhat-beg ove godine vraao iz Kranjske, idoekaše ga kod Slunja

ban Tomo Erdedi i general hrvatske Krajine

Josip Jošt Thurn i razbiše. Ova pobjeda doprinijela je mnogo tomu, da Ferhat-beg nije g. 1585. mogao uspjeti kod napadaja na Biha, koji mu je još uvijek prkosio.

Slijedee godine odlikovao se E r d ed i pobjedom nad p a k r a k o-c e r n i k i m sandžakom A 1 i-b e g o m Sokoloviem, Ferhatovim bratom, kod Ivani a.**) Za Ferhata, koji je bio amidži slavnoga Meh- met paše Sokolovia, podignuta je Bosna na beg- lerbegluk. On je prenio stolicu paše iz Travnika u Banju Luku, da bude bHže Krajini. God. 1588. ostavio je Ferhat definitivno Bosnu, da preuzme ast budimskoga namjesnika, ali nije ovdje dugo pašo- vao. U drugoj polovini 1589. ubiše ga njegovi vla-

stiti vojnici, jer ih je varao i nije im plau u odregjeno vrijeme***) davao. Njegovi potomci nasta- niše se u Banjoj Luci, gdje su igrali uvijek prvu ulogu, dok nijesu izumrli koncem prošloga vijeka.****) Kad je Mehmed paša Sokolovi, veliki vezir, umro (1580. 2. aprila),*****) preuzeo je doskora njegovu baštinu Sina n-p a š a, rodom Arbanas iz " *) Lopaši: Biha etc. p. 11., 22., 27. **) Klai V. 359. ***) Jorga III. 269. Klai V. 361. ****) Bašagi o. c. p. 43. *****) Ovaj datum prema Jorgi III. 169. Obino se misli 1579. — 74 — okoline grada Skadra, koji je u nekoliko maha prekinuo svoje vezirovanje. Po trei put bio je vezirom od 1593— 1596. godine. On bijaše sin jednoga seljaka, a odlikovaše se mnogim svojstvima, koja su ga daleko digla nad ostale turske državnike njegova doba. U vanjskoj politici bijaše odluan protivnik kršana, osobito Mleana i Nijemaca u Ugar- skoj, i što je rijetko u to doba, nepodmitljiv. Pro- govorili smo nekoliko rijei više o njemu, jer emo imati kasnije prilike, da ga vidimo na djelu. Prvih mjeseci 1591. g. došao je za namjesmika u Bosnu ratoborni i krvoloni Gazi D e 1 i H a- san paša Predojevi. Ovo je bio oiti znak, da mir, koji je meko vrijeme na granicama potrajao, ne e više dugo trajati. Imajui zalegje u velikom veziru Hrvatu Sijavuš-paš i,*) koji je 1591. nastupio svoje mjesto, Hasan je usuprot po- stojeeg ugovora o miru zaeo osvajati u Hrvat- skoj i to s tolikom žestinom, da je pretekao u tome i M a 1 k o , te F e r h a t-b e g a. O porijetlu Hasan-pašinu znademo prema sa- vremenim turskim povjesniarima Peujliji i atib elebiji, da potie iz Hercegovine („Hercegli Gazi Hasan paša"). Za njegovo hercegovako porijetlo govori i to, što se ve za kneza Pavla spominje

Vlah Predojevi, a i danas u Hercegovini imade brojnih porodica, koje se smatraju potomcima sta. rih Predojevia („Predojevo koljeno"). Imade i jedna pjesma, gdje se govori o prijelazu jednoga

Predojevia na islam i da je postao pašom. U Kra- jini megjutim postoji tradicija, da je Hasan rodom iz Lužaca u kotaru Sanski Most. Lopa-

ši veli, da još i danas ima u Lužcima Predojevia hrišana, koji ne bijahu nikada kmetovi, ve slobodni posjednici zemalja, koja povlast potjee iz doba Hasanovih. U Krajini se uva i tradicija, da je bio pastir i kao takav prešao na islam. Izvjesna

*) Jorga III. 168. „Der Kroate Siavusch, eln schSner Mann, der hoffartig, geschmeidig, vvitzig, manierose, furchtsam und geizig zugleich war". — 75 — se može o njemu rei, da je došao kao adžemi-oglan u Carigrad, izobrazio se ovdje kao mnogi drugi na državne troškove, oženio se ovdje bogatom perzijskom kneginjom i postao sandžak-ibegom u Bakoj na Dunavu. Brat njegov Džafer bio je sandžak u Cerniku. Hasan bio je vrstan i hrabar- vojnik, a odluan, bezobziran i drzak muž („teme- rarius potius, quam strennus"). Kad se ulo, da je postao bosanskim beglerbegom, oekivalo se openito, da e zaigrati krvavo kolo. Deli Hasan paša potpuno je odgovorio onome, što se oid' njega oekivalo.*)

Ve prvih dana augusta g. 1 591 . nalazio se Ha- san paša s jaikom vojskom pred zidinama grada Siska, koji je branio hrabri kanonik Nikola Mikac (Mikacius, Mikoch). Hasan nije mogao uzeti Siska, a pošto se poele sakupljati i kršanske ete, da pogju gradu u pomo, naroito ban Erdedi, stade se Hasan-paša vraati prema Gradiški. Nadvojvoda Ernest upravio je ma Hasan-pašu oštro pismo, u kojem ga je prekorio, što je prekršio primirje.

„Vrlo su rijetki kršitelji ugovora i javnoga mira, svršava Ernestovo pismo, doekali sretan kraj (fe- licem exitum sortti sunt)". Pošto je ban Erdedi megjutim zauzeo Moslavinu, optuži Hasan-paša njega, da je on skrivio kršenje primirja. Poslanik cara Ru- dolfa II. zaludu se trudio u Carigradu, da dokaže Hasan-pašinu krivnju. Hasan-paša nastav- ljaše nesmetano dalnje ratovanje. Pod kraj 15Q1. zauze Ripa, a poetkom 1592. uhvatiše Turci bihakoga kapetana Obriana, napavši ga iz zasjede. Nastavljajui osvajanja Hasan iste godine zapremi

Goru i Hrastovicu i zapoe graditi Petrinju kod Kupe, odakle e moi napadati Pokupje od Siska

*) O Hasan-paSi sr. Lopaši: Biha etc. 86; Klai V. 3S8. Dedijer: Stare seoske porodice u Hercegovini (Gl. z. m. 1907. p. 392—393); Kneževi: Što narod pria o propasti Bihaa (Gl. z. m. 1897. p. 694 697.); Bašagi o. c. p. 46—48. — 76 —

^o Karlovca.*) Iza toga se vrati u Banju Luku, a u junu pade pod Biha, zauzevši Izai, jedini još

kršanski grad izmegju Bitiaa i Korane. Tako je sada došao na red ovaj grad, koji se nekada ponosno nazivao glavnim gradom hrvatskoga kraljevstva („caput et metropolis regni Croatiae").

Biha je imao posadu od 400 vojuiika i više od ti-

sue gragjana i mogao se održati, da je zapovjednik grada L a m b e r g znao opkoljenike oso- koliti. Hasan-paša opkolio je grad 13. juna, a ve 19. juna bio je grad u njegovim rukama. Tako se

obrambena linija Hrvatske pomakla na Slunj i Otoac. Osvojivši Turci Biha, dobro su ga utvrdili, znajui cijeniti njegovu stratešku važnost. Ovamo je bilo smješteno sijelo sandžaka, koji je stolovao do tog vremena u Ostrošcu. Okolicu Bi- haa naselio je Hasan Srbima („Vlasima") poet-

kom 1593., i oni su ga pomagali kod kopanja šan-

eva, dopreme hrane, a služili su mu i kao uhode.

Biha je dobio posadu od bihakih poturica i Vlaha, u koje je Hasan imao osobito pouzdanje. O

njemu se još i danas, bilježi Lopaši, pripovijeda megju pravoslavnima u Krajini, da je bio dobar

krštenom narodu i da je ishodio u sultana ferman, po kojem je bilo dopušteno ozidati manastir Mo- štanicu, a zabranjeno napastovati ga turskim et- nicima. Bišani Turci bijahu goropadni zulumari, po- lazei neprestano na etovanje u kršanske zemlje, kojima su do zla Boga dodijavali. Kršani su

vraali milo za drago i za to je bilo na Krajini vazda krvavih glava.**) U julu 1592. svladao je Hasan kod Bresta bana Erdeda i Štajerce. Poslije bitke govorio je, da

ne zna, da li je pobijedio vojnike ili k r a- m la r e. Mnogo zarobljenih odlinika zajedno s bihakim posla u Carigrad. Sultan mu je na dar po-

•) R. Horvat: Borba Hrvata s Turcima za Petrinju.

slao zlatne haljine i poasnu sablju. Od Bresta po- šao je po drugi put prema Sisku, popalivši varoš,

ali tvrgjave, koju su branili Mikac i Blaž j u- r a k ipak nije mogao zauzeti. Odlazei ispod Siska zakleo se, da ne e mirovati, dok ga ne pokori svojoj vlasti. Godine 1593. u junu evo Hasan-paše po trei

put pod Siskom, koji su ovaj put branili Gjurak i Matija Finti. Hasan paša imao je jedno 10.000

vojnika, a oekivaše i pomo od rumelijskog beglerbega, koji nije stigao na bojište. U Hasan ovoj vojsci bili su zvorniki sandžak Gazi-Memibeg, hercegovaki Mehmet-ibeg, sultanov sestri, unuk Rustem paše, kliski Arpadi-beg, cerniko-pakraki

Džafer-beg, Hasanov brat i Ibrahim beg liki. Sisku je stigla pomo pod banom Tomom

Erdedi-em i generalom Auersper- g o m. Pod zidinama grada Siska zametne se krvava bitka, u kojoj je turska vojska bila do nogu poražena. Rijeka Kupa progutala je mase turskih bjegunaca. Sam Hasan paša nagje smrt u Kupi. Osim mjega poginuše još hercegovaki Mehmet-

beg, zvorniki Memi-beg i Džafer-beg.*) Koliko se kršanski svijet na zapadu veselio toj pobjedi, toliko je ona nemilo odjeknula u Ca-

, rigradu. Narod je tražio, da se nanesena sramota osveti. Pošto je kad Siska poginulo odlinih rogjaka carske porodice, a na dvoru sultana Murata veliku rije imale žene, kao rogjakinje palih paša, nije bilo teško sklantuti sultana, da navijesti otvo- reni rat. Austrijski poslanik Fridrik Kreckwitz bude

zatvoren, paše budimski, temešvarski i rumelijski

pozvani, da skupe vojsku, a S i n a n u bi podi-

jeljena punomo, da pogje na vojnu, i da kazni ubojice. U Bosnu dogje za namjesnika S a r h o š Mustafa paša Ajaspaši, brati velikoga

*) Klal V. 391. Jorga III. 291—293. Radi P. pl.: Isprave o bitci kod Siska 1593. god. (Starine XIX. p. 172— 192); Tomi Jov. N.: Novi podaci o bici kod Siska 1593. god. (Spomenik XXXI. p. 76 89.) — 78 —

vezira Siniana i ujedno bi naloženo rumelijskom hegn Hasanu Sokoloviu, sinu velikoga

'Mehmeda, da pohiti u Bosnu i da pogje prema Pe- trinji, pod koju je stigla kršanska vojska. Kršan- ska vojska, sastavljena od veoma heterogenih elemenata s nesložndm vogjama, na glas o dolasku Hasanovu, umakne ispod Petrinje, a Hasan paša s Mustafom Ajaspašiem zauzme Sisak.*) Hasan postade doskora iza toga budimskim beglerbegom, te se istakao u ratovima s carevcima. Ovim dogagjajima zapoe trinaestgodišnje ratovanje, koje se svršilo tek 1606. mirom u 2 i t v a D o r o g u. Car Rudolf bijaše se odmah u poetku obratio za pomo na sve strane, a našao je osobito oduševljema pomagaa u papi Klementu VIII., koji je sebi postavio zadau, da sav zapadni i istoni svijet ujedini u jedan krstaški rat protiv Turaka. Akcija papina obuhvatala je itavo Balkansko p o 1 u o s t r v o (Dalmaciju, Alba- niju, Grku, Bosnu i Hercegovimiu), a papini izaslanici, megju kojima se osobito istie opat Alek- sandar K o m u 1 o V i , odlini poznavalac prilika u Turskoj i jedan od najglavnijih radnika na oslobogjenju kršana od Turaka na Balkanskom poluostrvu, poslan je bio iz Rima u Podunavlje, a poslije toga u Varšavu i Moskvu. Akcija ta pro- teže se na itav niz god i na, a nastavila se i iza smrti Klementa VIII. sve onamogotovodo po lo vine XVII. sto.

1 j e a. U detaljima ne emo mi te akcije pratiti, nego samo onoliko, koliko se tie naših zemalja. U Dalmaciji i Bosni, te Hercegovini bijahu pouzdanici kršana vitez Franjo Antun Brtuevi

(Bertuccio) i fra Dominik A n d r i j a š e v i . Akcija se imala povesti tako, da bi se zapoelo zauzeem Klisa i Novoga u Boki pomou Uskoka u

Dalmaciji. Brtuevi i spljetski vlastelin Ivan Alberti uputiše se u Rim, gdje je njihov plan

*) Klai V. 396. — 79 —

prihvaen. Odavle je Brtuevi otišao u Grac i Prag, gdje je dobio privolu od nadvojvode Ferdi- nanda i cara Rudolfa za plan o zauzeu Klisa. Tako je došlo do proglasa cara Rudolfa na Bosnu i susjedne narode, neka se sve diže na noge protiv Turaka. „Dokle mi, veli se u proglasu sa kršan- skim vladarima vojujemo proti strašnom i vje- nomu neprijatelju i vi valja da se složite, da stre- seie sa sebe jaram strašni i sramotni.*) Mislilo se okupiti vojsku u Hrvatskoj, odavle provaliti u Bosnu do Klisa. Tu bi se imali kršani pridružiti carevoj vojsci i u zajednici oteti Klis. Osnova ta raspala se megjutim, jer je Klis laglje bilo zauzeti s morske strane. God. 1596. zavladao je Alberti pomou dalmatinskih Uskoka Klisom. Osobito se odlikovalo katoliko sveenstvo u akciji protiv Turaka. On je razvio na gradu barjak cara Rudolfa. Narod u kliskom sandžaku digao se takogjer na noge. Tako

Poljiani pod knezom Pavlom Paviem i odmah priskoiše u pomo Klisu. inilo se, da e se i itava Hercegovina dii. Godinu dana prije zauzea Klisa, a pod utjecajem odbora, koji je iz Du- brovnika razvijao akciju, obratiše se hercegovaki vladika V i s a r i o n i glavari hercegovaki, megju kojima se osobito istie Grdan, vojvoda od

N i k š i a, preko fra Dominika Andrijaševia Du- brovanina, na papu pismom, u kojem mu izjaviše svoje jade i gotovost, da se dignu na Turke, a da im se u tom pomogne. Papa je lijepo primio Andri- jaševia, dao mu jedno pismo na Visariona i glavare, a drugo s preporukama na cara. Dominik

Andrijaševi bio je pošao u Prag caru (15Q6.) i •ovdje podnio izjavu lojalnosti hercegovakih glavara i vladike izjavljujui, da su Hercegovci spremni na ustanak. Turci u prvi mah iznenagjeni, po malo se osvijestiše i pohitiše, da Klis preotmu. Najprije

*) Lopaši: Spomenici hrv. krajine I. 195—196. — 80 —

klišfci sandžak Mustafa, a onda i ostali bosanski paše digoše vojsku od 10.000 ljudi i opsjedoše grad. General L e n k o v i skupio je po nalogu

Rudolfovom oko 1000 ljudi i pošao morskim putem u pomo Klisu. Mleani, koji nijesu ratovali s Turcima, igrali su veoma dvolinu ulogu, ali su ipak morali pristati na to, da general Lenkovi može preko mletakoga teritorija poi Klisu. Inae su nastojali, da što više mogue sprijee dodavanje pomoi opsjednutima. Nije im bilo drago, što je Klis pao u ruke cara Rudolfa, jer su oni od davna željeli, da tim gradom ovladaju. General Lenkovi zametnuo je s Turcima bitku kod Klisa, u kojoj je \bio strahovito poražen, a spasio se tako, da je pobjegao u Klis, a onda iz Klisa okolišajui povratio se k moru, gdje su ga ekale lagje, kojima se dovezao. Kliska posada predala se uz uvjet, da može slobodno poi, kuda joj se us- htije (31. maja 1596.)

Još iste godine bukne i ustanak u Crnoj Gori

i zahvati i ona hercegovaka plemena, koja su preko vlaidike Visariotna i glavara izjavili spremu, da e ustati protiv Turaka. Za Brgjanima digoše se Piv-

Ijanti, Drobnjaci i Nikšii, s nikšikim vojvodom G r d a n o m na elu. Ustaše megjutim ostadoše osamljeni. U ono nezgodno doba nije im se moglo ni od kuda pomoi. Protiv ustaša poslan bi jedan beg, koji ih pozove, da polože oružje. Kad to oni ne htjedoše uiniti, dogje do sukoba u Gacku i tu biše ustanici nadbivend, pa se povuku. Poslije toga

prispio je na bojište i Ahmet H a id u m p a š a ( ?), koji prizove Grdana, pridobije ga da ostane na

miru i oprosti ustanicima za pokušaj. Time dakako ne prestaje rad Grdana i Visari- ona, nego su oni za se predobili i pekoga patrijarha Jovana. U Hrvatskoj se spremala provala u Bosnu, ali je Klis pao prije u ruke Turaka, nego je vojska provalila u Bosnu. Tijekom god. 1596. bilo je borba oko Petrinje, gdje su Draškovi, Herberstein :

— 81 —

i Lenkovi pobjedili bosanskoga pašu Hodaverdi-a i serdara A h m e d H a f i z-p a š u. Ovom pobjedom prestade svaka opasnost za ostatke Hrvatske sa bosanske strane. Bos. namjesnici sudjeluju slijedeih godina u brojnim bojevima po Ugarskoj. Živahno su iza Rudolfovog proglasa etovali slavonski hajduci protiv Turaka. Poimence se spominju Vid Kovaevi, Franjo Ili, Luka Senevi i braa Marko i Mate Lepsanovii sve onamo do mira u Zitva Dorogu. Nastavit nam je dalnju akciju kršana u Bosni i Hercegovini, te susjednim zemljama. God. 1597. stupio je patrijarh Jovan u saobraaj s papom Klementom VIII. Ove su naime godine došla u

Rim dVa kalugjera D a m j a n Ljubibrati i Pavao, te su predali papi opsežnu, irilicom pisanu spomenicu, nabrojivši redom sva srpska plemena, koja bi se digla na noge, kada bi papa poslao nekoga tn*a Novi s vojskom, kamo e i Grdan doi. Grad je slabo uvršen, pa e ga lako zauzeti. Kad zauzme taj „gospodin s vojskom" Novi, neka pogje prema Nikšiu, gdje e se skupiti svi glavari plemena iz

Crne Gore i Dukagjinske zemlje. Sada se nabrajaju Zupci, Nikšiani, Pivljani, Banjani, Drobnjaci, Ru- dine, Gacko etc. sa svojim glavarima, koji su svi pripravni na borbu. „Ako biste poslali, veli se u spomenici papi, vašega loveka, da je gospodin ovoj zemlji, pošlji nam dobra krstijanina, koji e

crkve ljubiti i krstijane milovati, a mi da smo vazda

vašoj svetinji podložni i materi crkvi. I od sada, ako blagovoli vaša milost, da napišemo vaša sveta imena u naših crkvah, da se pomenuju u svetih mo-

litvah i na svetih misah, kako jesu i prvi sveti otci pape napisane, te se pomenujiu s preždnimi sve-

timi. I mi molimo, da se napisu našijeh biskup imena u rimskoj velikoj crkvi." O polasku ovih kalugjera u Rim javlja fra T o m o U r s i n o, franjevac Dubrovanin, koji je bio jedan od pomagaa

i provagjaa papinske politike protiv Turaka. U pismu kardinalu Aldobrandiniju on toplo prepo- — 82 —

rua kalugjere, molei, da ih se lijepo primi i da se nešto za njih uini („n on solameinte con le

p a r o 1 e, m a c o n 1 i f a 1 1 i").

Papa je kalugjere lijepo primio i odgovorio 10. aprila 1598. Jovanu na njegovo pismo. Papa ga svjetuje, da ostane odan svetoj stolici, tješi ga u

nevolji i uvjerava, kako ne prestaje opominjati krš- anske vladaoce na dužnost prema kršanima, što

su potinjeni Turcima i da ini što više može za njihovo oslo'bogjenje. Pored toga mu je poslao papa i neke usmene poruke. Po svemu se ini, da su to

bile „solamente le parole", kako se i Ursino u svo. jem pismu boji, da e biti, a da o „fattima" nije bilo govora. Zato se patrijarh Jovan ponovno sa vladikom Visarianom obraa papi pismom, na koje papa odgovara u aprilu 1599. ini se, da su politike prilike bile taiko rgjave, da papa nije mogao ništa uiniti. U Bosni nekako baš u to doba zapoimlju življu agitaciju u korist Habsburgovaca Franjevci.

Nekom plemiu Jeronimu Z 1 a t a r i u, iz-

daše franjevci i bosanski katolici vjerodajnicu za cara Rudolfa II., a sam biskup Baiievi svjedoi s ostalima, da je obitelj Zlatari stara bosanska plemika obitelj. Zlatari šalje opet izvještaj nad- vojvodi Ferdinandu o tome, kakove su prilike u

Bosni i kako bi najlaglje bilo Bosnu zauzeti*). Da-

kako, da je i to ostalo bez praktinih posljedica. Ostavit emo za sada taj pokret, koji se na-

stavlja i slijedeih godina, da prikažemo jednu za-

*) O pokretu kršana na Balk. poluostrvu koncem XVI. vijeka gledaj: Horvat: Monumenta nova historiam Bosnae etc. (Gl. z. m. 1909. god. p. 13., 42., p. 55 64.) Ovdje su štampani brojni novi zanimivi dokumenti. Od istoga pisca:

Monumenta Uscocchorum (p. 89. i dalje). I ovdje je veliko obilje novih dokumenta za osvojenje i pad Klisa. U mnogom se modificiraju tim dokumentima zakljuci u radnji Tomia: Klis u 1596. godini. Dobra je radnja Tomia: Peki patrijarha Jovan etc. Ruvarac: pekim patrijarsima. Zatim Jorgino djelo: Geschichte des osmanischen Reiches III. Theiner: Monumenta Slav. Merid II. 90—93. — 83 — nimivu epizodu, koja ss odigrala prviii godina 17. stoljea u Bosni. Nekako koncem 1602. ili poetkom 1603. došao je u Bosnu za namjesnika E)želali Hasan paša (Karajazidži-Deli Husejin). Dželali Hasan paša imade burnu prošlost. God. 1598. digao se u Rohi (Sirija) protiv sultanove vlasti nekadanji egipatski beglerbeg A b d u 1 H a 1 i m, koji je doskora bio poznat pod imenom „pisar a" ili „crnog pisara" (scrivano), turski k a r a-j a- z i d ž i. U H u s e i n paši, koji je tvrdio, da je sin i sultanije, rogjakinje S i n a n o v e žene, stekao je jakoga saveznika. Ovaj se dao proglasiti sultanom

Husejinom i poeo kovati svoj novac. 1599. godine pošao je protiv ustaša sin Sinan-paše, Muhamed, kojem je uspjelo „pisara" ponudom jednoga san- džaka sklomuti, da je sultana Husejina izruio. Hu- sejin ibio je u Carigradu mueH' i pogubljen.

Megjutim „pisar" se opet odmetnuo i Turska je imala silnih neprilika, dok nije napokon uspjelo

Hasan-paši Sokoloviu, da potjera pisara i njegova brata Deli Husejina u planine. Ovdje je „pisar" i umro, a svoja carska prava ostavio je bratu Deli

H u s e j i n u, koji je nastavio borbu s azijskim namjesnicima. U toj borbi izgubi život Hasan-paša So- kolovi. Pošto Deli Husejina nijesu mogli svladati, dadoše mu namj-esništvo u Bosni. Dželali Hasan (Deli Husejin) megjutim, prije no što Je pošao u Bosnu, morao je otii u Ugarsku na bojno polje. Mjesto njega došao je za muselima u Sarajevo njegov ehaja Kurd, a u Banju Luku posla drugog po. vjerenika. im je Kurd stigao u Sarajevo, zae ovdje zulumari ti. Imademo jedan; izvještaj spljetskoga nadbiskupa Mark Antonija de Dominisa, koji javlja u Rim, da iz Bosne i Srbije bježe mnogi trgovci, ponajviše Jevreji sa svojim imetkom, jer se boje tiranije, što je izvagja u Bosni namjesnik bosanskoga pase „Scrivana".*) Ovo ime dolazi i za

*) Qui habbiamo un concorso di mercanti di varie nationi, massime hebrei, che fuggono dalle piazze turchesche della Bosna et Seruia, con le merci ex richezze loro, 6* - 84 —

Dželali-|u u vatikanskim izvorima. Kurd nastrada u

Sarajevu ; svjetina mu zapali kuu, a neki softa Halil Stonjanin ga ubije. Dželali je megjutim stradao kod Budima iz- gubivši veliki dio svojih eta, a s ostacima se povrati u Banju Luku, gdje su ve bili otjerali njegovoga muselima. Dželali se sada obori na Bošnjake i poe ih progoniti. Bošnjaci, da se obrane od ovog hajduka, proglase nekoga Sefer-bega pašom i namjesnikom i spremiše tužbu serdaru 'Lali Mehmed paši Sokoloviu, koji se iz Ugarske bio povukao u Beo- grad, da im skine s vrata Dželaliju. Ovaj da se održi poe pregovarati s carem Rudolfom, nadvojvodom Ferdinandom, s krajiškim generalima, osobito ge-

•neralom Koluniem, Mlecima i papom. Po svemu se ini, da je mislio, ne bili pomou (njihovom zavladao Bosnom, ili jednim njezinim dijelom neo- visno od sultana. Pregovarajui s Koluniem, izjavi, da bi htio postati kršaninom. Dželali je megjutim svladao Sefer-bega^ koji je sada lutao po šumama i udaljenim mjestima, samo da ga ne uhvate ete njegova protivnika.

Kasnije se Sefer iznova oporavio i (bez odlunoga boja potisnuo Dželaliju prema Sarajevu. Ovdje je ekao bratia K u u k-b e g a, koji bi mu imao doi u pomo sa 6000 ljudi. Zanimivo je još istaknuti, da je hrvatski general Vid Halek stajao u pripravi, da pogje Dželaliji u pomo, ako je ovaj zaište. Pošto mu nije za vremena stigla pomo, pobježe Dželalija iz Sarajeva sa jedno 100 konjanika u Beograd, odakle se potužio u Carigrad na Bošnjake. U Carigradu su riješili ovu aferu tako, ida je Dželalija bio premješten u Temišvar, a u Bosnu dogje Ahmedpaša Dugali (1 604.)

Pošto je Dželalija i u Temišvaru provodio zulume, morade i odavle otii. U Beogradu ga napokon uhvatiše, prijavivši 'nijegova šurovanja s Mlecima i

dolendosi la confinante terra tutta della gran tiranide d'un luogotenente del Scriuano... (Horvat 1. c. p. 104.) — 85 — papom, u koliko su bila poznata carigradskoj vladi. Na to stiže iz Carigrada zapovijest, da se ubije on i brati mu Kutik^beg.*)

I u godini 1603. te 1606. imade mnogo nastojanja sa strane kršana u Bosni i Hercegovini i

Albaniji, da stoje u neprestanom dodiru s papom i carem ili carevim ljudima, zatim i sa španjolskim dvorom, da se i dalje vodi akcija oko oslobogjenja kršana od Turaka. God. 1604. sastade se veliki zbor naroda u Ravnome iz Popova i Zažablja (od 2abe planine do Popova). Važno je pri tome sastanku, ida su ovdje Turci u zajednici s hrišanima i kršanima zakljuili pokloniti se caru Rudolfu, te povjeriše fra Dominiku Andrijaševiu (Andrašiu), jednom vrlo agilnom agentu, da podnese ispred njih izjavu lojalnosti. Megju potpisanima spominje se Husejin Spahija, knez Stjepan Miloradovi i dr. Ovog istog fra Dominika preporua nadvojvoda Ferdinand papi Pavlu V., jer da e mu on raz- ložiti, kako da se zauzme Bosna i moli ujedno papu, da ga preporui španjolskom kralju (Filipu III.) God. 1606. javlja se nekaki bosanski plemi Ni- kola Draškovi, koji imade tajne planove za zauzimanje Bosne. Za njega znade i nadvojvoda

Ferdinand i papa. Njegovu akciju pomažu osobito bosanski franjevci. Ovaj Draškovi, ije se ime dulje vremena spominje, nije baš od papinskoga nuncija bio prikazan u najboljem svjetlu. Avanturisti javljaju se od sele sve više.

Uporedo s ovom framjevakom akcijom traje i ona patrijarhe Jovana i vojvode Grdania.**) Megju- tim je iza duljeg pregovaranja bio sklopljen mir izmegju cara i Turaka kod utoka rijeke 2itve u Du-

*) O ovoj epizodi sr. Horvat 1. c. p. 317—320. Jorgalll. 426—427. Klai V. p. 442. Bašagi o. c. p. 54.

**) Horvat 1. c. 323—327; Theiner 1. c. 108—109; zatim Tomi: Peki patrijarah etc,; Tomi: Pokret Srba u okolini Klisa 1603. god. (Glas 55.); Truheika: Prva hercegovaka izjava lojalnosti Habsburgovcima godine 1604. (Sarajevski List br. 73. god. 1912.) — 86 —

nav i snjime bi dovršeno 14 godišnje ratovanje. Ovo je uope bio prvi mir, sklopljen izmegju Tu- raka i 'kršana, jer su do sada Turci nametali sami svoje uvjete i pogodbe. Hrvatskoj ostade Petrinja,

Moslavina i azma. Bosanski beglerbezi od ovoga vremena nijesu više ni pomišljali, da ovladaju ostacima hrvatskoga kraljevstva. Vremena velikih provala bijahu prošla. Imat emo još prilike kasnije vidjeti, da je austrijski dvor uza sav taj mir podržavao i dalje veze s raznim proikuratorima kršana iz Bosne i Hercegovine, ali praktikih posljedica nije od toga bilo. IV. VAŽNIJI DOGAGJAJI U POLITIKOJ POVIJESTI BOSNE OD ŽITVA-DO- ROŠKOGA MIRA (1606.) DO DRUGE OPSADE BEA (1683.)

Prema kraju XVI. vijeka opaža se u turskoj državi openiti nazadak. Razlog ovome nazatku valja tražiti u lošim osmanlijskim vladarima onamo iza smrti Sulejmana Silnoga, a kao posljedica ovoga sve slabija disciplina u turskoj vojsci. Istina je, da je turska vojska, makar se u njoj pokazali znakovi opadanja, još uvijek krajem XVI. i XVII. vijeka iznijela novih pobjeda i osvajanja, pa bi bilo pretjerano govoriti, da je ta vojska izgubila sasvim svoje dotadanje znamenovanje, ali znakovi slabosti javljaju se i odviše oito kao i posljedice te slabosti. Valja samo razgledati jenjiare, „ove najbolje vojnike svijeta", „sinove sultanove" ili kako ih jedan Talijan zove „stijenom vojske" (rocca del' esercito). Neko su oni pratili u rat posveenu osobu sultanovu i štitili ga. Pred njegovim oima oni su poi- njali junaštva i išekivali od njegove pravednosti priznanije i nagradu u podijeljenju timara. N e m o- torni sultani na kraju XVI. i XVII. vijeka, željni zabave, pokvareni, nijesu više svojom prisut- nošu davali poticaja jenjiarskoj smionosti. Za

Selima i Murata III. uzimah su u jenjiare mlade carigradske Turke, s kojima radi njihove ne- valjanosti roditelji nijesu znali, šta da rade. Tako je unišao megju jenjiare jedan neškolovani i nepo- korni elemenat, koji je morao pokvariti disciplinu.

Mnogi jenjiari zadržavali su se i bez znanja svo- — 88 — jih pretpostavljenih, kao nezaposleni seoski stanovnici. Ništa više nije bilo neobino, da su se oženjeni jenjiari, s osobitom dozvolom, zadržavali u udaljenim selima na granicama carstva, a i u samomu Carigradu. 10.000 služilo ih je u Carigradu kao sultanova garda. Ovi su u to doba bili na ulici turbu- lentni elementi, koji su uznemirivali mirno stanov- ništvo. Pokazivahu se pijani u javnosti, a kad im je aga zabranio piti, u&kratiše mu posluh. Ve Su- lejman Silni drhtao je pred njima. Mnogom kasnijem sultanu grozili su se, da e kojeg inog lania Os- manove kue podii na prijestolje. Nasljednik Se- limov, M'urat, morao je mirno podnašati vrijegja- nja sa strane jenjiara; on je morao mirno gledati, kako su pred njegovim pendžerima pili u njegovo zdravlje. Tako je nerad i lijenost sultana iz jedne

školovane vojske, koja j'e nekada mislila samo na rat, plijen i ast, uinila jednu pretorijansku etu, koje su se bojali gragjani, tugjinci, vlast i sam sultan. Nije puno bolje bilo ni sa spahijama. Za Su- Ijemana Velikoga bilo je 300.000 što evropskih, što azijskih spahija Godine 1592. govori se samo o

200.000, kadkada i o 150.000. Dogagjalo se esto, da spahije nijesu više na odregjeni dan dolazile na mjesto odregjenja. Imade brojnih sluajeva, gdje se spahije otkupljivahu, da ne moraju u rat ili se služe protekcijom dvorskih ljubimaca i žena, da se oslobode svoje dužnosti. A i oni, koji su dolazili, inajesu više bili stara osmanlijska kavalerija.

30.000 raunalo se valjanih i dobro opremljenih.

Ostalo je bilo zlo odjeveno i s lošim konjima.

Nestalo je vjerskoga u s 'h i t a i pouzdanja velike mase u božansku za- štitu. Kako je državni red popustio u vršenju duž- nosti i starih naredaba, tako je po istim uzrocima popustio i na ostalim stranama. Dohoci državni spadoše, državna blagajna nije mogla namirivati potrebe državne službe. Dobroga kovanoga novca — 89 — nestajalo je sve više, a mjesto nijega idolazi dosta nesretnom financijalnom politikom nekih velikih vezira u kolanje loš novac. Nekada su sultani izjav- ljivali s ponosom, da nemaju privatnoga imetka, a saida je (1592.) sultan Murat III. spremio na stranu 50 milijuna. U ratu s Perzijancima kratio se sultan Ahmed pridonijeti iz svoga privatnoga imetka za ratne svrhe. Muftija S u n u 1 a h dobacio je u lice sultanu, da je skot i kukavica, te mu u sveanom govoru dozivao u pamet velike i slavne dane Su- lejmana Velikoga. Pokušaji sultana Osmana (1618.), koji je htio, da reformira vojsku i nou hodao okolo, da hvata pijane vojnike, pa da ih kazni, izazvali su strahoviti jenjiarski ustanak. Vojska nije više htjela, da se povrate vremena sultana, koji su vojevali na elu svoje vojske i pronijeli slavu turskoga oružja na sve strane svijeta. Osman pade kao žrtva jenjiarske urote. (1622.) Murat IV., „vdiki car ali grozan ovjek" ušutkao je jenjiare. Postavljao se sam na elo vojske i energiki poeo istiti i ubijati. Pri tome su stradali i krivi i nekrivi. Carigrad se pretvorio u ljudsku kasapnicu. Sve stranice turske povijesti ovog doba pune su imena i zaslužnih, te vrijednih mu- ževa, koji su izgubili život „na božijoj pravdi". Iza ovoga „velikoga kralja, ali i veliikoga tirana („un gran re, ma un gran tiranno insieme") dolazi su- ludi I lb r a h i m. Ovo je sultan, kojega su njegovi vlastiti veziri potkupljivali i koji prodavaše begler- begluke. Jorga ga karakteriše, pripovijedajui slijedea njegova djela : On je svoga slugu, koji ga je u banji posluživao, uinio pašom; sina jednoga trgovca s pirinem uinio je agom jenjiara; jednoga Cigana, koji ga razveseljivaše svojom atletskom umjetnošu, visokim državnim inovnikom, a jednoga bakljonošu beglerbegom. Nijedan od njih nije imao nikakve priprave za svoje zvanje niti je iime pokazao svoj talenat.*)

*) Prema Jorgi III. 217-223. 427—435. IV. 53. itd. — 90 —

Ovim sam samo u najkrupnijim crtama htia naglasiti, da je tursko carstvo pošlo unatrag. Ove pojave nazadovanja pokazuju se, ako i ne ovako oito kao u drugim dijelovima carstva, i u Bosni i Hercegovini, premda je baš vojniko uregjenje u

Bosni kud i kamo bolje nego drugdje i bosanske s a h i e p j još uvijek v o j u j u u pograninim zemljama svakom zgodom i velikom vatrom. Nema samo jakoga namjesnika, koji bi c e n. t r a 1 1 t 1 i i n u V a s u z e m j o k u p o u s V o j i m rukama. Domai elemenat postaje prkosniji prema centralnoj vladi i

t i e. nerado gleda namjesnike u g j n c Primjera otpora i sukoba s pašama i m a d e u toku XVII. vijeka v i š le. Neredi i razbojstva u zemlji sve se eše javljaju. Mirom u Žitva-Dorogu nijesu prestala etovanja na Krajini. Sukoba bivalo je sve do god. 1625. i tada su poravnane megje na Krajini izmegju turskoga carstva i Hrvatske. Turci su uvrstili iznova neke tvrgjave kao Biha, Cazin, Bužim itd. u doba namjesnikovanja Murteda paše, Bošnjaka iz Novoga Šehera. inilo sie u prvi mah, da je time mir osiguran, ali mali krvavi rat na Krajini plane sada upravo najveim bijesom. Bosanske paše nijesu marile za ustanove mira, a još manije pogranini sandžaci b i h a k i i liki. Krajiški Turci nastoje, da osvoje gradove i predjele oko Gline i Ko- rane. Nikada nije bilo, veli Lopaši, na Krajini, po- evši od Dubice i Kostajnice, pa sve do Senja i Pri- morja taiko živahnoga komešanja i etovanja kao sred'inom 17. vijeka, osobito, kad se na Krajini, po- javiše pjesmom proslavljeni M u s t a j-b e g Liki i buljuk-baša Mujo Hrnjica od Kladuše. Zaludu su tužbe sa strane generala hrvatske Krajine na ova etovanja. Vuk Frankapan izvješuje god. 1638. ratno vijee u Gracu, da je bosanski paša na tužbu radi narušenog mira, zabranio kra- — 91 —

jiškim poglavicama prodiranje s veom vojskom L palež na kršanskoj strani, ali da im je naustice dozvolio, da mogu svagda, kada je zgoda etovati u Hrvatskoj.*) Dakako da ni sa hrvatske strane kra- jiški kapetani nijesu mirovali. God. 1635. spominju se borbe izmegju ogulinskoga kapetana Gašpara

Frankapana, sina Vukova i Bišanima. Gašpar po- tue D u r a 1 i j u, vogju krajišnika na Korani i uhvati ga živa. D u r a 1 i j a zaglavi negdje u tamnici. Isti Gašpar razbije Turke krajišnike na z a- valjskom polju (1637.) Tom je zgodom bio žrtva mladi asnik Petar Jankovi, sin kapetana Križani-turnja, Gašpara. Njega je konj u že- stini kreševa pod Ostrošcem odnio megju Turke, koji ga zatvoriše u B u ž i m u. Otac ga otkupi za

12.000 talira i srebrnim posudama i on 1643. naslijedi svoga oca u kapetaniji. Zbog ovoga otkupa porodi se velika smutnja megju krajiškim glavarima.

Za Jankoviem pojagmi se i bosanski paša Mehmet

Vuo, budimski vezir Musa, pa i sam sultan. Uz- rok svim tim smutnjama bijaše zloglasni bosanski defterdar Muhamed Z 'e n i a k, koji je nalagao porti, da je Jankovi sin velikoga carskoga dosto- janstvenika i da su krajiški kapetani primili 40.000 talira otkupnine za nj. Vuo imade itav niz okr- šaja s krajišnicima, koji se napokon svršiše time, da su krajišnici pristali, da e dati 12.000 talira t. j. toliko, koliko su zaista primili za otkup i poslali svoje ljude s tužbom u Carigrad. Ova afera skrivila je i pad namjesnika Vue (1639.)**)

Ime Mehmed paše Vue spominje se i u jednoj drugoj akciji. Mirom žitva-doroškim nije prestalo gibanje kršana na Balkanskom poluostrvu, koje je zaelo pod konac XVI. stoljea i o kojem smo u svoje doba govorili. Mnogo je spominjano

*) Lopaši: Spomenici hrvatske krajine II. 197— 198. **) Lopaši: Biha etc. 101. stavlja ovu epizodu borbe

s krajišnicima u 1642. godinu. Sr. još i opširni prikaz u Bašagia o. c. p. 69-70. Hammer V. 278. Hammer

a i Lopaši zovu ovog pašu Dudže(?) — 92 — bilo u tom pokretu ime pekoga patrijarha Jovana i vojvode Grdana. Njihovom smru (1614.*) — respektive 1612.) nije ta akcija prestala, ali se opaža, da se u stvar miješaju sve više avanturistiki elementi, koji su se ve i pod kraj njihovoga života sve eše javljali. Pokušaji, da se dignu osobito Ar- banasi, zatim kršani u Bosni i Hercegovini trajali su sve onamo do 1646. godine. N a j z n a t « i j i spomenik ove akcije je sastanak urotnika iz

Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne

G o r e i A 1 b a n i j e u B e o g r a d u ll.no- v em b r a 1620. godine. Urotnici se nadaju pomoi od španjolskoga kralja i pape. Megju urotnicima nalazi se i nasljednik pekoga patrijarha Jovana, patrijarh P a j s i j e, koji urotnicima predsjeda. Urotnici sastali se u Beogradu pod izlikom, da e sultanu platiti danak. Prema tomie se vidi, da su pape i sada, osobito Urban VIII., nastavljali tu baš- tinjenu politiku protiv Turaka i pomagali, koliko su im njihove sile dopuštale, akciju megju balkanskim kršanima. U Hercegovini nastavio je akciju brat nikšikoga vojvode Grdana.**) I Austrija je stajala u svezi s prokuratorima i delegatima osobito iz Bosne. Kao glavni prokurator kršanskih naroda u

Turskoj spominju se H r i s t o 1 d T a r n o s k y, vitez malteškoga reda, neak spominjanog Bertuccia, Atanasije Georgiceo, o ijem emo izvješ- taju o Bosni na drugom mjestu govoriti; zatim fra

Gjorgjo Bjelavi i glasoviti I v a n T o m k o M a r- n a V i , od kojega imade opis Bosne s geografskoga, istorijskoga i etnografskoga stanovišta i na. puci, kako bi se najbolje mogla zauzeti.***) Sa strane austrijske spominju se grof Juraj Ludwig

*) Po Dimitrijeviu: Odnošaji peskih patrijarha s Rusijom u XVII vijeku (Glas 58. p. 228) morao je Jovan ve prije umrijeti, jer se god. 1611. spominje njegov nasljednik Pa j sije.

**) Horvat 1. c. p. 345-350. Ondje i popis urotnika. Ovaj dokumenat u mnogom obara izvode Jovana Tomia:

Peki patrijarh Jovan p. 135 i dalje.

***) Horvat 1. c. 354. — 93 —

Schwarzenberg, zapovjednik varaždinske

Krajine (od 1631. god.) i prijatelj njegov grof

M a n s f e 1 d s k i kao oni, koji su pregovarali s delegatima naroda. T a r n o s k y je uvjeravao, da ima vjerovni list i punomo od srpskoga patrijarhe

(Pajsije), od knezova, vojvoda i naroda u Bosni,

Hercegovini, i Crnoj Gori Albaniji. Fra G j o r g j o

B j e 1 a V i preporuivaše, da se pismom pozove peki patrijarh i vlaški vojvoda, da pošalju na do- govor svoje ljude. Na jednoj konferenciji, držanoj 1636. u kui grofa Mansfelda, pri kojoj je bio

Schwarzenberg, Bjelavi i Bošnjak Mihajlo R a- divi, rekoše Bošnjaci, da im je do sada uspjelo narod zadržati u vjernosti prema caru, ali da dalje ne e moi, jer da je samo jedna treina ka- toHka, a drugi su šizmatici. Ako sada ne bude pomoi, ne e moi oni ni velikim novanim sredstvima uzdržati narod, da sebi ne traži drugog pro- tektora. Ovi svi prijedlozi i pregovaranja nijesu imali uspjeha. U tima akcijama igraju ulogu i dva probisvjeta : jedan Grk, koji se izdavaše za sina sultana Mehmeda III., a nazivaše se sultan Jahja

(Jacchia); on se pisao i „conte delli Montinegri"

(Monte-nero), a igra neku ulogu i u tzv. kandi j. s k o m r a t u do svoje smrti u Kotoru (1 649 ?) ; za. tim Nijemac CarloScioppo (Schoppe). Teško je rei, da li su svi ti delegati sasvim ozbiljne namjere imali, jer ovo doba pozna veoma mnogo avanturista, koji su zbog svojih linih interesa iz- našali ova pitanja.*) Povratit nam se na M e h m e d p a š u Vuu, jer je s njegovim imenom skopana i akcija protiv

Arbanasa, koji su po svoj prilici stajali pod u t j e. ajem akcije, o kojoj smo gore govorili

*) Donosim prema Ruvarcu: (O peskim patriar- sima) koji je po Marešu: Aufstandversuche der christ- lichen Volker in der Tiirkei, iznio ova austrijska pregovaranja. Ruvarac oštro sudi o pregovaraima franjevcima (p. 66.). O Jahji pogledaj: Jorga IV. p. 59. Tomi: Glas 68. p. 85. — 94 —

i d i g 1 i u s t a n a k. Bilo je to u doba t. zv. h a g- dadskog rata, što ga je porta vodila, kad su Aiibanasi izmegju Soluna i Skoplja i oni od Podgo- rice, te s klementinskih planina digli ustanak. Meh- med paša Vuo došao je s misijom iz Turske, da ih pokori. Megjutim nemiri na mletako dalmatinskoj granici, koji su nastali radi razmirica zbog megja, odvratiše ga od njegove akcije i on je imao po nalogu porte poi, da ispita ovu aferu. Mehmed Vuo bojei se Mleana, da mu zlatom ne kupe glavu, dade se premjestiti u Osijek za muhafiza.

Odavl'e se brzo povrati i pozva zvornikog, hercegovakog i likog sandžaka, da se sa svojim etama skupe na Gatakom polju. Uz dosta teške napore, jer im je vojska bila slabo opskrbljena živežem, a i stradala od studeni, uguši on ustanak Arbanasa.*)

(1638.) Ovo je ujedno i jedini vidljivi znak katolike akcije ovoga vremena na Balkanu, koji je svr- šio potpunim neuspjehom. Za ilustraciju prilika u Bosni prvih decenija XVII. vijeka služit e nam opis slijedeih dogagjaja. Godine 1623— 1626. ibio'je namjesnikom u Bosni

Murteda paša N ov ošeh eri j an i n. U Hercegovini odmetnu se neki Kopuzdzi u hajduke i sabere oko sebe cijelu etu razbojnika. Ucjenji- vanje trgovaca i doekivanje putnika dozlogrdi sta- novništvu, pa opremi tužbu (mahzar) Murtedi paši u Banju Luku. Paša je morao opremiti svoje ljude, kojima je uspjelo rastjerati ovu razbojniku etu, a vogju im pogubiti.**) Interesantno je nastojanje ovoga paše, da podigne broj puanstva u Bosni, koje je veoma opalo što iseljivanjem u Ugarsku i Slavoniju, a što opet neprestanim ratovima. Mur- teda bi svoju akciju provodio tako, da je svakoj curi i udovici, ako su bile siromašne, dao nešto mi- raza i inašao im zarunika. Tako je što milom, što

*) Hammer V. p. 271 i dalje. Jorga IV. 21. Bašagi: o. c. p. 67—68.

**) Bašagi o. c. p. 62. — 95 — silom sklopio na hiljade brakova.*) Za njegovog namjesnikovanja kao i za njegovih pretšasnika sudjeluju i Bošnjaci živo u svim ratovima, što ih je Turska vodila u Evropi. Od ostalih namjesnika istie se A b a s a M e h. m e d p a š a. On je bio namjesnik u Erzerumu, te je pod izlikom, da e osvetiti smrt sultana Os- mana, digao ustanak. Abasa pašu pradobije veliki vezir Husref Sokolovi i postavi ga za namjesnika u Bosni. Abasa Mehmed paša proganjaše ve u Armeniji velikom žestinom jenjiare, pa je sada, došavši u Bosnu, nastavio njihov progon. Ve pri svom dolasku dao je oduška svojoj mržnji protiv njih, te ih je mnogo dao pogubiti u Taslidži,

Prijepolju i Hercegovini. Jenjiari opet sa svoje strane nastojali su, da mu što bude više mogue otešaju upravu u zemlji, inei velika nasilja po

Bosni, a u tome su ih pomagali i domai ib e g o v i, koji su poprijeko gfedali toga tugjinca i ovjeka niska roda na elu zemlje. Abasa Mehmedpaša, koji je došao s ddbrom namjerom, da u zemlji uini red i da si pribavi poštovanje i poslušnost, naišao je na jaki otpor združenih begova i jenjiara. Me- gju begovima istiu se osobito Mustafa beg

L j u b o V i (Lobogli) iz Gacka, koji je kao pri- jašnji bosanski defterdar imao mnogo toga na duši, te se sada bojao osvete i kazne. U zajednici s jenji- arom O s m a n o m, napade on iznenada Abasu, koji je na gatakom polju lov lovio. Abasa i njegovi pratioci, izvrsni strijelci, raspršiše Ljubovia ljude. U boju pogibe jenjiar Osman. Mustafa po- bježe živ, ali dopade lukavošu kao još i druga dva Ljubovia: Hadži Suljeman i sin mu Omer ruiku Abasinih. Sva trojica izgube glavu, a imetak im bude konfisciran.**) Abasa paša pošao je iza toga u Dalmaciju. Za- daa mu je bila, da stane na put neprestanim ar-

*) Bašagi o, c. p. 63. **) Hammer V. 173—174. Bašagi o. c. p. 64 veli, da |e Mustafa iznio živu glavu, ali izgubio imetak. — 96 —

kanjima i borbama na dalmatinsko-mletakoj-tur-

skoj granici, gdje je vazda kao i na ostaloj krajiMi bilo sukoba. Zajedno s kliskim sandžakom pokuša zauzeti Zadar, ali ne uspije. Mleanima, koji su u Carigradu tada još bili uplivni, uspije, da je Abasa morao ostaviti Bosnu.*) Ni neposredni nasljednici Abasini nijesu kao namjesnici imali ugodnih dana u Bosni. Važniji dogagjaji padaju za namjesnikovanja Saliih paše Mostarca, koji je došao u Bosnu 1636 god.**)

On je na putu u Bosnu pao s konja i slomio nogu. Mjesto njega upravljao je zloglasni defterdar M u-

h a m e d Z e n i a k „einer der grossten Blutegel tiirkischer Finanz", kaže za nj Hammer. On je iz- mislio nova sredstva iznugjivanja, postavivši posebnoga „muftiju k o m o r e", koji je u svim* spor-

nim stvarima, odluivao uvijek u korist komore i štokakve nezakonite stvari priznao državi na štetu

privatnika.***) Bašagi pripovijeda i o neikom porezu na kuu („šajka bedeli"), koji je u Sarajevu izazvao pravu pobunu.

Saliih paša Mostarac morao je svladati i veliku 'hajduku etu oko Banje Luke, kojoj je stajao na elu harambaša Ibrahim. Kad je ovaj uhvaen, ispo- stavilo se, da je to nekakva žena Rabia iz kliskoga

sandžaka, koja je nekoliko godina robila i palila

po Serhatu i Krajini.****) Vuu, o ijem doba smo naprijed govorili,,

zamijeni u Bosni Š a h i n paša, rodom iz rogati-

koga kraja, koji je najprije maknuo Z e n i a k a, zloinakog idefterdara, a onda se bacio na hajduke

„kojih je bilo na svaki kraj širom Bosne i Herce- govine", veli Bašagi. Najviše ih je bilo u jugo-

zapadnoj i zapadnoj Bosni. On uspostavi tako si-

*) Hammer V. p. 175. **) Kao veliki vezir poginuo od ruke sultana Ibrahima Gorga IV. 49.). ***) Hammer V. 279. Potanje o njemu Bašagi o. c. p. 70. ****) Bašagi o. c. p. 67. — 97 — gurnost u zemlji. Za njegova vezirovanja prenesena je stolica namjesnika iz Banje Luke u Travnik.*) Kada je godine 1645. planuo izmegju Turaka i Mleana t. zv. k a n d i j s k i rat, koji je trajao preko 20 godina, sudjelovali su u tom ratu na

Kreti i bosanski zajimi i timari oti. Važnija je zadaa zapala Bošnjake u borbi na tursko-dalmatinskoj granici i u samoj Dalmaciji s Mleanima. U Bosni je bio godine 1646. namjesnikom Ibrahim paša (G a b e 1 j a k), koji se protivio ratovanju s Mleanima u Dalmaciji,**) ali su poticali portu na ratovanje liki sandžak Ali-beg (Halil beg?) i njegov sin. Liki sandžak pade s 2000 ljudi pod

Novigrad i zauzme ga. Megjutim Mleani nijesu ta. kogjer mirovali, nego su poduzeli protuakciju, koja je svršila znatnim turskim neuspjehom. Mleani osvojiše natrag Novigrad, a neke druge gradove dosada u turskim rukama zauzeše i oboriše. Megju inim pade im u ruke Makarska, a s njom i t. zv.

Krajina i Primorje. Ovo sve doprinese brzom opo- zovu Ibrahim paše, koga zamijeni „neiskusni ha- remski elebija" MustafaTekelija. Ovaj je g.

1647. sa 6000 jenjiara i 2000 spahija osvanuo u

Dalmaciji pred Šibenikom i poeo ga opsjedati, a mletake ete, ojaane domaim elementima Hrva- tima i Srbima prodriješe i na bosansko podruje plijenei i harajui. Osobito se u tom etovanju proslaviše pop Stjepan Suri, uveni Ihja

Smiljani, harambaša Manduši, knez Posedarski i drugi. Da su Mleani bolje poznavali ud našega naroda, bili bi još više uspjeli protiv Turaka. Te- keli paša morade odustati od opsade Šibenika, a

Mleani zauzeše i spališe Knin, a 1648. pade im

u ruke i Klis. Novi paša, zamjenik Tekehje, postiže jedva nešto malo uspjeha u Dalmaciji, koji nijesu mogli popraviti teških gubitaka. Uspjesi Mletaka prouzrokovali su u Bosni opi strah. Bašagi pripovijeda, da su Sarajlije gra-

*) Ibid. p. 71. **) Hamrrer V. 409. — 98 —

dile po polju šaneve, da se brane od neprijatelja. Ne zalazei u detalje ove vojne, koji su još prilino tamni, te bi im valjalo posvetiti poseban studij, va-

lja još naglasiti, da su Mleane u Dalmaciji i Bosni živo pomagali Franjevci. Godine 1649. bio je naime produljen mir Austrije s Turcima, te

se sada u Bosni polagala velika nada u M 1 e a'n e. Sauvao nam se izvještaj nekoga Bošnjaka Matije

M i 1 a k o v i a, koji izvješuje o tadanjim tralja- vim prilikama u Bosni. Iz toga izvještaja saznajemo, da su bosanske spahije nerado vojevale na

dalmatinskoj granici i radije "išle u Ugarsku na bcH

jište. Ne e, da idu na Klis i nude novaca, samo da ne moraju onamo „jer da vole biti u Budimu

tri godišta, nego li na Klisu tri nedile i volimo u Budimu iesti prou i vodu golu (piti), nego na

Klisu cukor zobati i maruvlasiu piti.'**) U Sarajevo dolaze i Hercegovci, molei pomo protiv Mleana. Ako je taj izvještaj istinit, situacija u Bosni nije baš bila ružiasta i u zemlji je vladalo veliko bez- glavlje.

Za ovoga rata iza odlaska T e k e 1 i p a š e izmijenilo se do 1671. godine, kada su granice izmegju Bosne i Dalmacije konano uregjene, 22 namjesnika, što je najbolji dokaz abnormalnih ta- danjih prilika. Nešto uspjeha u borbi protiv Mleana postigao je A 1 i-b e g e n g i , za kojega veli Bašagi, da je 1650. godine bio imenovan beglerbegom Hercegovine. Ali-beg engi opsjedaše god. 1657. s Arbanasima pod Fazli pašom grad Kotor, ali ga nije mogao zauzeti. Grad je obranio A n t o n i o Bernard o.**)

U doba ovog rata pojavi se u Bosni u L i v n u kuga, za koju kaže jedan izvjestioc, da je ve do- prla do Šibenika.***) (1663.) Bašagi veli, da je ta

*) Ljubi: Rukoviet jugosl. listina (Starine X. p. 17^19.)

**) Horvat 1. c. 376 i dalje. Hammer VI. 27. Jorga IV. p. 87. Tomi: Politiki odnos Crne Gore prema Turskoj 1528—1684 (Gl. 68. p. 90.).

***) Horvat 1. c. 379. — 99 —

kuga donesena iz Dalmacije i spominje je odmah na poetku rata.*) Kandijski rat svrši se konano 166Q. godine.

Radi megja izmegju Bosne i Dalmacije pregovaralo se sve onamo do god. 1671., kad su konano Mle- ani dobili Klis, Solin i Vraniu, dok su n. pr. morali Drniš, Skradin, Knin povratiti Turcima. Vratit emo se malo unatrag, da vidimo, kako je bilo na hrvatskoj Krajini. Od kada je u Bihau zasjeo kao sandžak Mustajbeg Liki, bilo je ovdje veoma živahno. Narodna predaja ga zove likim begom i nema sumnje, da je bio po porijetlu Lia- nin od roda Lipovae i da je imao ženu Marulu, ker Alaj-bega likoga. Po svoj prilici imao je on svoje obiteljske dvorove na Udbini, ali nije bio likim sandžakom, koji je stolovao u Kninu ili Vrani, nego je od god. 1642. zapovijedao bihakom Krajinom. Obiteljsko mu je ime bilo Hasu- movi, kako to izvješuje general Vuk Frankapan, koji je izvrsno poznavao prilike u Bosni, dolazei u lini dodir s bihakim sandžakom. Nije ovdje mjesto, da bilježimo sva manja etovanja opjevanoga Mustaj-bega. God. 1656. svladao je Mustaj-bega kod Križani Turnja knez Juraj Frankapan. Sam Mustajbeg pade u ruke pobjednika, a mnogo odlinih Bošnjaka ostade na bojnome polju. Mustaj-beg bi izruen generalu Herbartu Auerspergu, od kojeg se on iskupi sa više tisua dukata, koje je morala raja kasnije pod silu da plati. 20 godina kasnije su- srete se Mustaj beg s etom glasovitoga viteza na Krajini, Krištofa DeHšimunovia. eta mu bude ras- pršena, a on zabasa megju kršanske vojnike, pa mu Otoanin Mikulica Oriškovi odrubi glavu. Palog junaka vojnici su na gadni nain ra- sjekli. Konja i oružje pokloniše tadanjem karlova- kom generalu grofu Josipu Herbersteinu.**)

*) Bašagi o. c. p. 73. **) Lopaši: Biha etc. p. 104— 105. Narodna pjesma zove Oriškovia Jovanom Uzavcem, koji da je dobio za svoje junaštvo od cesara sedam kesa, te sagradio na Uzavju kule. Mustaj beg poginuo je na planini Komandi. 7* - 100 —

Uz sandžaka bihakoga mnogo se spominje pod njegovom zaštitom vojujui, takogjer opjevani buljuk-baša, M u j o H r n j i c a. On je rodom iz Udbine, a doveo ga u Veliku Kladušu ujak mu H u- rem aga Kozlia. Kladuša je prema ugovoru od 1625. godine morala ostati pusta, ali je Turci 1633. utvrdiše. Ovdje se nastani Mujo s braom

Halilom i Omerom. Mujo Hrnjica stee milost u banjalukoga paše Sarhoš Ibrahim paše Me- mibegovia, koji ga uini glavarom krajiških straža u Kladuši. On je iz Kladuše do zla Boga dodijavao kršanskim krajišnicima, a etovanju i otimanju djevojaka, mejdanima nije bilo po itavoj turskoj i hrvatskoj krajini za više godina ni kraja ni konca. Mujo pogibe napokon od ruke svoga pobratima poturice Mehe Katarice, koji ga iz zasjede ubije u Petrovoj gori. Pogodio ga iz puške, kako pjesma pjeva, zrnom od zlata salivenim, jer Muji nije moglo olovo nauditi.*)

Kada je i raja morala ii na vojnu, imala je svoje posebna zapovjednike. Megju njima je na glasu Stjepan Maljkovi, koji je uz Uskok- Radovana desna ruka Mustaj-begova. Maljkovi je krvaviji protivnik svoje kršanske brae nego njegov glavar.**) God. 1663. dogje opet do rata izmegju Au- strije i Turske. Na stolici velikog vezira sjedio je tada Ahmed Koprili, koji je svoga energinoga oca Muhameda Koprili-a naslijedio 1661. g. u 32. god. svoga života. Pet godina miro- vanja njegovoga oca kao da je pomladilo državu. Mleani su bili u dugotrajnom ratu gotovo iscr- pljeni, a Turci su bili uvjereni, da e prije ili kasnije Kandija njima u ruke pasti. Zato je Ahmed mogao na to pomišljati, da se zarati s Austrijom, koja se umiješala usprkos ugovora u vazda zamršene er- deljske odnošaje. U proljee 1663. stade sam Ah-

*) Lopaši: Ibid. p. 194 195.

**) Lopaši: Dva Hrvatska junaka p. 22—29. Ovdje i Mustaj-begu.

i — 10! -

med na elo vojske i pogje u Ugarsku. Nas e taj rat samo djelomino na ovom mjestu zanimati. Prije odlune bitke kod sv. Gottharda (1664.) tijekom godine 1663. istiu se u manjim bojevima s Turcima braa Petar i Nikola Zrinjski. Znamenit je sukob Bošnjaka u 1663. godini s Pe- trom Zrinjskim. Dogagjaj ovaj razni pisci veoma razliito prikazuju. Tako jedni zovu bosanskoga namjesnika Ali-pašom engiem, drugi samo engiem, a trei Smajil pašom engiem. Mi- slim, da je ovdje ušljed imena engi nastala pobuna. Ali-paša engi hercegovaki bio je 1659. namjesnik u Temešvaru i po svoj prilici je on onaj Ali-beg, koji je pao u bici kod sv. Gottharda. God. 1663. bio je bosanski beglerbeg Smajil paša.

Kneževi veli, da se on zvao i e n g i , a neki ga zovu i Alija. Taj Smajil paša bit e onaj, koga je Petar Zrinjski porazio kod J u r j e v i h Stijena kod Gacke, kad je provaHo u Hrvatsku s namjerom, da napadne Novi Z r i n j, grad knezova Zrinjskih, koji je Turcima bio trn u oku i radi kojega su osobito bili bijesni na knezove Zrinjske. Hammer znade, da je engi navalio 1664. bez dozvole na Klis i bio odbijen, pa je zato platio taj neuspjeh svojom glavom. Jorga megju palima kod sv. Gottharda spominje i „Ali-bega von Bosnien". Mislim, da bi to mogao biti temešvarski a nekada hercegovaki beglerbeg.*)

Kada je Ahmed Koprili osvanuo na proljee 1663. u Beogradu, gdje su se imale skupljati vojske, sastalo se ondje jedva 10.000 spahija. Tek kasnije pojaane su njegove ete i to baš bosanskim spahijama, za koje veli Jorga, da su s Arbana- sima jedini sainjavali pouzdanu i cijenjenumomad, kojaseubojevima

*) O tom sr. Hammer VI, p. 120; 124. Jorga IV. 111 — 114; 117. Bašagi o. c. p. 76., u kojem nema raz- jašnjenja tim engiima; Kneževi: Carsko-turski etc. p. 47. 102 svojom hrabrošu najviše odliko- vala. Dok je ve davno u turskome carstvu jenjao ratniki duh i disciplina, Bošnjaci su ipak ostali u od- lunim asovima najviše cijenjeni ratni materijal.*)

(* Jorga IV. 159. V. DOBA VELIKIH RATOVA. (1683—1739.)

Gcdine 1683. poveo je na Be ogromnu vojsku veliki vezir, Kara Mustafa.*) Vojna ova zapoela je s velikim nadama, a svršila je teškim porazom, sud- bonosnim po vlast Osmanlija u srednjoj Evropi. Razliite faze ovoga ratovanja bilježit emo samo toliko, u koliko su one imale znamenovanja i posljedica po naše krajeve i koliko su u tim ratovima

Bošnjaci sudjelovali i isticali se. Tijek rata u cijelini i odviše je poznat po detaljnim studijama i u op- širnim kompendijima, pa nije od potrebe, da se ovdje opetuje.

Bošnjaci su pod H i z r-p a š o m u znatnom broju sudjelovali u bojevima prije opsade, kod opsade i iza opsade Bea. Kod prijelaza preko Rabe udaraju Bošnjaci uprije. Kara Mustafa do- živi užasan poraz kod Bea, a vojska mu uzmakne u Ugarsku. Dok je Kara Mustafa bje- žao glavom bez obzira, njegove paše ipak ne izgu- biše glave ve redovito i polagano uzmicahu prema

Ugarskoj. Kod P a r k a n j a pobjediše Poljaci sca- revcima ponovno Osmanlije. Ovdje je poginuo i bosanski namjesnik H i z r-p a š a. Pobjeda kod Par- kanja odluila je napokon kod neodlunoga bekoga dvora, da se rat nastavi i da se ponu osvajati kršanske zemlje od Turaka. Iza dugih pregovora došlo je do s v e t e 1 i g e izmegju cara, kralja poljskoga i Venecije pod papi-

*) „Venale, crudele e ingiusto", veli za nj jedan Ta- lijanac (Jorga IV. 170.) — 104 — nim protektoratom (Linac 1684. 5. marta.) Kompas- ciscenti ugovoriše, da bez opega suglasja nijedna stranka ne smije s Turcima ugovarati ili skloniti mir; svaki saveznik ima sa svojom vojskom sa svoje strane rat da vodi; pre dobi- vene zemlje neka budu onome, koji ih p r e d o b i j e.

Glasovi o pobjedama kod Bea i Parkanja pro- letiše kao munja kršanskim narodima od Dunava do Bojane i Balkana. Oni se mal ne svi prenu iz mrtvila, te se latiše na mnogim stranama maa, da se dokopaju stare slobode. U Beu je odlueno, da budu dva ratišta: jedno u Ugarskoj, a drugo u Hrvat- skoj. Mleani su ratovali u Dalmaciji i otimali turski posjed ovdje i u Hercegovini. Pokret u Dalmaciji prisilio je upravo Mleane, da su se pri- družili svetoj ligi. Ovdje etuju i vojuju ve u jesen

1683. pjesmom proslavljeni vogje naroda S t o j a n Jankovi, Ilija Smiljani; zatim knez

Franj o Posedarski i Zadranin Šimun

B a r t o 1 a c. Senjani i Brinjani pohrle svojoj brai u Kotare pod vodstvom II ij e Mitro- v i a, te osvoje Benkovac, Plavno, Vranu, Ostro- vicu, Obrovac i Skradin. Poznati Lianin pop Marko Mesi pratio je svoje zemljake u Ko- tare, gdje je radio oko sporazumka i sloge megju narodnim vogjama. Narod oko Klisa i Spljeta zauze važnu kulu Z a d v a r j e. Mleani kolebaju izmegju mira i rata. Nije im se svigjao ni taj narodni pokret, ali kad se vogje izjaviše za republiku, te se njoj podloži drage volje 30.000 naroda u Dalma- ciji, posla i ona u Dalmaciju za glavnoga prove- ditora Dominika Moeniga. Ovaj zaposjedne još druge neke kule u Dalmaciji i istisne iz najveeg njenog dijela Turke. Uza nj zapada prvo mjesto Stojana Jankovi a. Za nj se pripovijeda, da je bio musliman, pa da je ostavio

islam. Turci su ga se osobito bojali, ali ga i po- štivali. — 105 —

Iz Dalmacije provaljivalo se i u tursku

Liku, gdje je narod i onako jedva doekao as, da se digne na svoje gospodare. Kao glavari likih ustaša spominju se Vid Kušat, Sava Labu- sojevi, Radojelvaniševi, CvijoKne-

ževi, Vid Gjurgjevi i drugi. Stojan Jan- kovi provali ve 1685. u G r a a c, razvalivši gra-

aku kulu, a Turci uzmakoše. Ova sloga i z m e- gju vogja iz Dalmacije i Like ne po-

tr a j a dugo. Mleani su htjeli imati za se sav

narod i zemlje, što je Turci osvojiše, a tu se kosili interesi Austrije s onima Mletaka.

Dok se ovo dogagjalo u blizini Bosne, bosanski paša Ahmet Osmanpaši (1683.) su- djelovaše u vojni u Ugarskoj sa bosanskim spahijama, a nije nam poznato, kako se ponio njegov nasljednik Osman-pašaHercegovac(l 684.) Kada su Mleani pokušali osvojiti Knin, na- išli su na žestoki otpor. Grad je branio upravo odlinim junaštvom Durak-beg Begovi . Kad su grad pozvali na predaju, odgovori on, daje

odluio braniti se sa svojih 800 j e n j i- arado posljednje kapi krvi ida jednoga od njih znade, da je voljan na predaju, rasjekao bi ga na toliko ko. mada, koliko ima vojnika u posadi.

2ene i djecu otpremi odmah iz grada i ne pitajui, što e se s njima dogoditi, kad padnu kršanima u ruke. Knin ostade tom zgodom u rukama Turaka.

Zamjenik Moeniga V a 1 i e r pogje s lagjama, da zauzme Erceg-Novi, ali ne uspije.

U Slavoniji vojuje general grof Leslie i ban Nikola Erdedi (1684.) Ban Nikola još prije boja piše biskupu zagrebakom Borkoviu: „M enesrce vu Bosniu vlee zaslobo- diti siromaško kršanstvo i one vnoge svete cirkve, koji puste stoje, kadi se je Bog hvalil

i diil, leda Bog da za naše pamati još bude; konci

kada volja božja bude laglje i veseleje umrem." — 106 —

Ovoj vojsci pade najprije u ruke Virovitica, a iza toga Leslie pogje pod Osijek i popali jedan dio glasovite Sulejmanove uprije. Carsku vojsku po- mažu hajduci (kao Ili, Sekula) i franjevci, megju kojima se osobito istie fraLukaIbrišimovi.

Grof Nikola Erdedi zauze D u b i c u, etujui po Krajini i razbijajui se sa krajišnicima.

1 685. g. diže se krajiška vojska pod H e r b e r- s t e i n o m kao vrhovnim zapovjednikom, te kapetanima bar. Franjom O r š i e m, barunom V o j- n o V i e m i barunom G u s i e m na Liku. Prati ih pop Marko M e s i kao vojni kapelan i provodi. Borba Turaka u Lici bijaše oajna. Oni ne predavahu gradova, dok im „krovovi nad glavama ne izg orise i dokle u krvi ogrezli ne iznemagah u". Prvi pade Gre- ben grad (Grebenov) gdje su Turci, kad im je

Orši grad upalio sa ženama i djecom volili s prozora u vatru skakati, nego li da k r š a n i m a d o p a d n u u r u k e. Za njim popa- liše krajišnici itav niz kula i sela, ne idui toliko zatim, da osvoje te gradove i da posjednu zemlju. Vidi se to najbolje po tome, što je ovoga puta, na veliku štetu ove pokrajine, što se kasnije nije moglo dosta požaliti, spaljeno 1000 kua i uništeno te razoreno mnogo dvorova aga i spahija. vrsto se držalo, veli Lopaši, da je Lika ovomvojnomtakoopu- stošena, da se više nikad ne e opora- viti.

Iste ove godine pokuša Valier u Dalmaciji, da osvoji Sinj. U Bosni je tada namjesnikovao F u n- dukMustafapaša. Valier imao je uza se 7000 narodnih ustaša i 600 mletakih pješaka. Mustafa paša pokupi jaku vojsku i dogje u pomo gradu.

Ustaše pod vodstvom J a n k o v i a i Smilja- n i a, koji su imali da paze na dolazak Turaka, uzmakoše sa svojih mjesta, kad su vidjeli jaku vojsku od kojih 12.000 ljudi. Sada se prestraši i Valier i ostavi sav svoj šator za plijen neprijatelju. Turska — 107 — vojska krene sada prema Klisu, gdje je doživila na spljetskom polju poraz. Godina 1686. bijaše najveim dijelom posve- ena osvojenju B u d i m a, koji je napokon 2, septembra iste godine pao u ruke carevaca. F u n d u k je i iz Bosne pokupio jenjiare, da uvaju Budim.

Ne mog?u sigurno opredijeliti, da li je taj F u n- d u k onaj isti bosanski paša, koji je bio svladan ove godine od vojvode baruna M a- k a r a, kad je kušao da ponovno zauzme Viroviticu. Smiiklas veli, da je Funduk jedva sam glavom na golu konju u spavaoj haljini utekao. U Dalmaciji zamijenio je Valiera C o r n a r o, koji je (1686) s Jamkoviem zauzeo Sinj. Osvojenje Sinja ovjena Jankovi pohodom u Bosnu do

L i V n a, koje je popaho i mnogo kršana doveo pod vlast mletaku. U Beu se poelo ozbiljno pomišljati nakon svih tih uspjeha na dalnju akciju, poglavito na osvojenje Bosne i Hercegovine. Dubrovnik je sklonuo svoju glavu pod vlast Leopoldovu, koji preuzima pokroviteljstvo nad gradom. God. 1687. ovjenana je pobjedom carevaca kod H a r š a n j a i provalom generala Dunewalda u Slavoniju, koji zajedno s grofom Ivanom Draškoviem zauzme Vuin,

Valpovo i Osijek, Požegu i Cernik. Prije toga pali su ve Pakrac, Bijda Stijena i Kraljeva Velika. Grof

Aspremont zauze Vukovar, Erdut i Djakovo. U isto doba kad su pali ovi gradovi, pade u ruke Mleana Ercegnovi. Turci u Bosni nijesu mirovali. Odmah iza odlaska generala Diine- walda navališe na Požegu, ali su bili suzbiti. I No- vom pritekoše u pomo, ali zaludu. Godine 1688. zauze Markgrof Badenski u zajednici s banom Erdedijem sve gradove na Savi do Broda. Odavle se Erdedi vrati na Unu i održa sjajnu pobjedu nad Muhamedom Jo- vanoviem. Bihaa ipak nije mogao zauzeti. Ljudevit Badenski krene sa 3000 konjanika preiko Broda prema Derventi, gdje se nalazio bosanski — 108 — paša s jakom vojskom. Badenski održa tako sjajnu pobjedu, da se može rei, da u cijelom ovom dugom i velikom ratu nije izvojevana s manjom silom sjaj- nija pobjeda. Iza toga se predadu Brko i Š a b a c i druga mjesta na Savi, u koja dogje carska posada. Na dan bitke kod Dervente spremao se i posljednji udarac na Beograd, koji je slijedei dan pao u ruke carevaca. Padom njegovim otvaraju se tek vrata carevoj vojsci na Balkansko poluostrvo. Sada je tek oslobogjena Slavonija, a beki dvor je bio pun nade i lakovjernosti, (ia e bez osobitih poteškoa moi osvojiti i Bosnu. Iza bitke kod Dervente dobije Badenski pismo od cara L e o p o 1 d a, gdje mu ovaj javlja, da je zapovijedio izborniku bavarskomu, neka mu 5 do 6 hiljada ljudi dade u pomo, da uzmogne provaliti u Bosnu. Kako se naivno shvaalo u Beu osvojen je Bosne, najbolje se vidi po onom pasusu pisma, gdje se veli, neka Ba- denski šalje ovjeka u Sarajevo, koji bi poiskao najuglednije ljude, „pa da se s njima dogovori, ne bi li oni ne samo u Bosni ve i u Srbiji i u Dalmaciji u utvrgjena mjesta uveli carske posade.*' To da im se može s poetka rei samo lijepim nainom, ako bi se pako branili — štocarnevjeruje, onda im neka zaprijeti silom i strogošu. Iz ovoga naiv- noga pisma, dolazi Badenskom i drugo sa spome- nicom španjolskoga poslanika, gdje mu se veli

„neka ne osvoji samo Bosnu ve i Hercegovinu i Dalmaciju, da car pretee Mleane, koji su Sinj osvojili." Badenski je malo bolje poznavao prilike. On veli, da bi za osvojenje jedva dosta- jalo 30.000 dobro spremne vojske i puno novaca. Zali, da ne može primiti tako asnu zadau, a ne e,,da carsku vojsku dovede u potpunu propast''. Iz Bea megjutim na nj na- valjuju, a car mu javlja „što se ne može „Marte" neka dostigne „Arte". Prije svršetka vojne Badenski — 109 —

udari na Z v o r n i k, da sveže bolje novo osvojene tvrgjave sa Srbijom. Ovamo se bila povukla bosanska vojska; Badenski je svlada i zauzme Zvor- nik. Do 4000 ljudi preseli se iz zvornikoga kraja u Sarajevo.

U istu godinu (1688.) pada i zauzee Knina. Gradom je zapovijedao Mehmet paša Atla- g i , koji je bio prije bosanski paša, a veliki ga vezir Siavuš paša, koji se nije s njime pazio, skinuo i naredio mu, da brani Knin. Po Hammeru je At-

1 a g i predao grad iz osvete, dok drugi istoriari vele, da je grad zauzet jurišem. Osobito se odlikovao visoki gvardijan Andrija R e s n i c a, koga Lopaši zove „dalmatinskim Kapistranom". Atlagi je po Hammeru bio od kršana pogubljen, drugi vele, da je bio zarobljen zajedno s 1800 turskih vojnika. Padom Vrlike i Zvonigrada bijaše dalmatinsko Zagorje sasvim oslobo- gjeno od Turaka. Godine 1689. nastavlja se u Beu još uvijek nadom za osvojenje Bosne. Ljudevitu Badenskom car naroito nalaže, neka se trudi, kako e Bosnu i Her-

cegovinu spraviti pod njegovu vlast i proširiti njegovo gospodstvo do mora. Ljudevit Badenski bora-

vio je u Srbiji i bolje poznavao situaciju nego oni u Beu, pa zato nije slušao te glasove. U Bosni je bio tada namjesnikom vrlo od-

luni Topal Gazi H u s e j i n paša. On u op- enoj smetnji nije izgubio glave i jedina je odlinija linost megju bosanskim namjesnicima ovoga doba.

On popali Z v o r n i k, a onda se diže na Hrvate,

harajui izmegju Une i Kupe sa manjim odjelima. Pod Zrinom gradom svlada Turke grof Ivan Draškovi. O ovoj pobjedi napisa Vitezovi

„novljanicu", a pobjedu Hrvata slavili su i u Italiji (Itali per publicas plateas altissimis vocibus excla-

mabant : Viva il bano di Croazia, vivano li corragio

sissimi Croati. . .) Dvadeset turskih barjaka predade Ivan Draškovi svom mlagjahnom sinu, da ih odnese caru Leopoldu. — 110 —

Krajiška hrvatska vojska pod generalom Her-

bersteinom zauze ove godine Liku i Krbavu. Za

deset dana osvojena bi Lika, a onda doskora i Kr-

bava. Peruši, Budak, Bilaj i Ribnik, glavni liki gradovi, predaše se uz male borbe. U Krbavi se ljuto opirala Udbina. Neki od Turaka ostadoše (osobitouPerušiu)ipokrstišese. Po popisu od 1696. godine bilo je u svemu 1700 konvertita. Tih pokrštenika bilo je malo prema

onima, koji su ostavili Liku i nastanili se kojekuda

po Bosni, a najviše oko Bihaa i na unskoj krajini oko Kladuše, Pei, Bužima etc, u kojim mjestima

imade još i danas puno nekadanjih likih obitelji,

koje uvaju živu uspomenu na staru djedovinu i

priaju i pjevaju o životu svojih pregja. (Od tih obi. telji su n. pr, Miljkovii, Šakenovii, Šidii, Hazna- dii etc.) Oko pokrštenja Perušiana mnogo je nastojao pop Marko Mesi. Turci su kušali kasnije osvojiti ponovno Liku (1692.), ali ih je odbio pop Marko Mesi.

God. 1690. i djelomino 1691. nije carevcima donijela sree. Carske vojvode uzmiu iz Srbije, a Turska se opet oporavlja. Patrijarh Crnojevi bježi s narodom iz Srbije. inilo se, da su sve dosadanje pobjede bile uzaludne. Veliki vezir M u st a f a K 6-

p r i li mogao je pomišljati ve i na ofenzivu.

I T o p a 1 H u s e j i n p a š a postaje opet akti- van. On zauzme Novi, kojemu pritee ban Er-

dedi u pomo i razbije Husejina. Još iste godine zauze Erdedi ponovno Novi. Slavonija je osobito

u istonom dijelu opet stradala od Turaka i mnoge važne take padoše u njihove ruke. Megjutim iza sjajne pobjede Badenskoga kod Slankamena (1691. u augustu) situacija se sasvim promijeni. Slavonija bi sasvim proišena od Turaka tako, da u njoj nijesu više nikada napredovali. Godine 1692.— 1697, osim manjih provala i sukoba nema što osobita da se zabilježi. Ban hr-

vatski grof Adam Bacani i prilino sretno ratuje s bosanskim namjesnikom Džafer-pašom — 111 —

u Krajini (1693. i 1696.) Mleani su zauzeli Ga- belu (1694.), te je bilo uzaludno nastojanje bosanskih i hercegovakih sandžaka, da ju natrag osvoje. Iz Carigrada se oštro nalagalo, da Gabelu treba natrag osvojiti, ali svi su pokušaji (tada je namjesnikom Bosne bio Mehmed paša Kora) ostali bezuspješni. Godine 1697. imala je zapoeti velika vojna na Turke na donjem Dunavu. Prema prijedlogu bana grofa Adama Bacana i krajiškoga generala grofa Karla Auersperga, zakljui se u Beu navala i na Biha. Mnogo se starao za osvojenje Bihaa sam princ EugenSavojski. Tako se spremila na Biha ekspedicija od jedno 13.000 vojnika sa 32 topa. Istodobno je morala vojska iz

Osijeka pod Starhembergom i Kibom za- baviti Bošnjake u Posavini, a iz Dalmacije su imali

udariti na Bosnu knez Posedarski i Janko- vi . Mehmet paša Kora bio je informiran o tim pripremama, pa je dao još za vremena popraviti zidine grada i uope gra-d opskrbiti svime, što mu je bilo od potrebe. U gradu je bilo za opsade

500 konjanika i 3500 pješaka. Juriš kršana odbiše Turci velikom hrabrošu. Zaludu se širila lažna vijest, da je Kora razbit. Time se htjelo uplašiti posadu, jer se ona nadala, da e joj paša doi u po-

mo. Turska vojska provali pae iz Bihaa i nanese teške gubitke kršanskoj vojsci. Ban Bacan oboli i

ostavi tabor, a za njim ode i varaždinski general

H e i s t e r. U to je stigla i vijest, da je Kora-paša

vivši u slabom redu Biha i razorivši prije toga

Ripa i Izai.

Napredovanje kneza Posedarskoga i Jankovia, koji su ve bili prodrli do Kulen-Vakufa, ostade tako jalovo. Oni se povratiše na mletako zemljište. Bašagi veli, da su doprli do Kupresa, gdje ih je — 112 —

razbio Girli Smajil paša i potisnuo preko granice. Tako se svrši jadno ova ekspedicija, koja je progutala mnogo novaca. Vojskovogje bacahu jedan na drugoga krivnju.

1 1 . septembra iste godine izvojeva princ Eugen Savojski slavnu pobjedu kod Zente na Tisi, a iza toga krene na Bosnu. Istoriari razbijaju glavu i danas, što je princ Eugen kanio s tom provalom. Smiiklas misli, da je princ Eugen htio osla- biti Bosnu, da imade odav^le mira za buduu pro- ljetnu vojnu, ne znajui, da e na proljee poeti pregovori o miru.

Sa 4000 konjanika i dvije hiljade i pet stotina izabranih pješaka te nešto artilerije krene princ Eugen 6. oktobra iz Osijeka. U pratnji njegovoj nalazili se maršal princ C o m e r c y, grof S t a r h e m- b e r g, princ V a u d e m o n t, grof L e o p o 1 d Herberstein i drugi. Desna mu ruka u toj vojni bijaše junaki pukovnik K i b a. Druga vojska iz hrvatske krajine imala je udariti prema Banjoj Luci, da suzdrži turske krajišnike. Prešavši Savu kod Broda, posla princ Eugen naprijed pukovnika Ki b u, koji je spremao puteve. 16. oktobra pade

Dobo y slijedei dan predade se M a g 1 a j, a 2 e p e bude uzeto na juriš. Kod Vranduka naišao je princ Eugen na otpor, te nije mogao proi dolinom Bosne, nego sa sjeverne strane preko

brda naini put, pa se spusti do Vranduka i razbije Bošnjake.*) Bošnjaci se sada sa svih strana potegoše prema Sarajevu, a Eugen ostavi ovdje radi loših pu. teva artileriju, a s njome 700 Ijud' s jednim pot- pukovnikom, komu su bile podregjene posade ma-

glajska i dobojska, da budu u savezu s Brodom. U blizini Visokoga na polju „moštranskom" (Moištre

137.) veli. da *) Juki: Zemlj. i poviestnica Bosne (p. je Eugen prosjekao drugi put na desnoj obali Bosne, imenom kroz planinu Orahovicu, koji se i danas njegovim naziva, Po Mukevitu idu obino ovim putem pješaci « konjanici, jer je cijeli sahat na preac, a zove se: Ka- meni put (Bašagi o. c. 87.) — 113 — su poznate iz kraljevskog doba bosanskog) ustavi se princ Eugen i pošalje glasnika s jednini trublja- em u Sarajevo. Trublja je u znak mira neprestano trui)io, a glasnik držei u vis desnu ruku pokazivao pismo, u kojem princ Eugen obeavaše Sarajlijama sigurnost imanja i života, ako se drage volje predadu. Trublja poginu od neprijateljskoga zrna, a glasnik utee ranjen. Princ Eugen ga je našao iz- ranjena 2 sata pred Sarajevom pošavši prema njemu. Do Sarajeva dogje bez otpora, posjedne vrhunce nad Sarajevom s jednim dijelom vojske, a s drugim provali u varoš i popali je. Pošto se kršani nijesu gotovo nigdje digli, da ga pomažu, osim što su se oko njegovih eta skupljali, da ih povede sa sobom, a približavala se i zima, vrati se princ Eugen 25. oktobra natrag, a 5. novembra pregje Savu. Na povratku bio je bez uspjeha T e š a n j s topovima. Koliko kršana je tom zgodom poveo princ Eugen sa sobom, neda se pouzdano kazati. Govori se oko

40.000 tisua, a nastanili su se u Slavoniji i u Ugar- skoj. Ova provala, kojoj za turskih ratova nema premca, osta bez uspjeha. Ako se uzme u obzir množina i junaštvo bosanske domae vojske, koja se toliko puta iskazala, bilo je to poduzee za pravo vrlo opasno. Valja uvažiti, da ove iste godine nije 13.000 vojske moglo zauzeti

Bihaa i da je slijedeih decenija bosanska vojska pokazala primjer velikoga junaštva. Valja predmnijevati, veli Richter osobito dva momenta, koja su ouvala princa od nevolje: prvo bitka kod Zente, u kojoj je bosanski paša zaglavio,*) a s njime i dobar dio bosanske vojske, a

*) Ovako misli Richter: Prilozi zemljopisu Bosne I Hercegovine (Gl. z, m, god. 1905. p. 318.) Bašagi veli, da se bosanski namjesnik Gazi Mehmed paša poslije bitke kod Zente od jada razbolio i umro petnaesti dan u Travniku. Mehmedpašu naslijedio je njegov ceha ja Sari-Ahmet aga, koji je na brzu ruku okupio nešto eta i kod Vranduka se opro princu Eugenu (Bašagi o. c. 86.) Prema Kneževiu bio je takogjer ove godine 8 — 114 —

drugo velika tajnovitost i neobina brzina, kojom je proveo tu svoju vojnu. Još je zanimivo, da je princ Eugen, ma da je poznavanje zemlje vani bilo veoma slabo, izabrao jedini pravi put u njeno srce. Po Batiniu dali su princu Eugenu

prethodna izvješa o turskoj sili i položaju mjesta Franjevci,*) dok na pr. Juki piše, da se Eugen na Franjevce obratio njemakim pismom iz Posavine, da narod sklonu na ustanak „al ovim je tursko ropstvo bilo odavno omililo, nit su marili za narod, ol možebiti, da okolnosti nisu im dopustile."**) Dr. Bodenstein priopio je jedan vojniki izvještaj, pisan njemakim jezikom od nepoznata pisca za doba Eugen ovih operacija, koji bi nam bio dokazom, da je ekspedicija princa Eugena poivala na pouzdanim informacijama. Ovaj je vojniki izvještaj jedan od najpouzdanijih o stanju Bosne onoga doba.***) Ne možemo dakako sa sigurnošu ustvrditi, da taj izvještaj potie iz doba pred Eugenovom ekspedicijom. Poznato nam je, da je Eugen prije ekspedicije naložio zapovjedniku Krajine u Brodu, da mu dogje, propitao se u njega, kake je naravi zemlja

Bosna i kada je douo, da tamo ima malo vojske, odluio je „cum consilio generaliteta" odmah kre^ nuti onamo.****)

1697. i 1698. ratovali su ponešto i Mleani osobito u Hercegovini. Malo je više odlunosti pokazao bosanski namjesnik Daltaban Mustafa paša. Bio je on namjesnikom diarbekrskim, odakle ga prognaše u Poitelj u Hercegovinu, koji su Mle- ani opsjedali. Iz Poitelja dogje Daltaban za na-

bosanskim namjesnikom Bošnjak Sarija-Ahmet paša (o. c. p. 55.) Svakako Bosna nije imala energinoga namjesnika, a navala je bila neoekivana.

*) Batini II. 179.

**) Juki: Zemljopis i poviestnlca Bosne p. 138, ***) Bodenstein: Povijest naselja u Posavini od godine 1718—1739. (Gl. z. m. 1908. p. 95.)

***) Richter 1. c. p. 62. — 115 — mjesnika u Bosnu. On ratuje na krajini prema Hr- vatskoj i Dalmaciji i s Mleanima u Hercegovini. God. 1698. zapoe pregovaranje omiru u Kar- lovcima, a 26. januara 169Q. bude potpisan mir.

Granica izmegju Turske i Austrije išla je od utoka Tise u Dunav, pak na utok Bosuta u Savu. Dalje bi imala tei granica rijekom Savom do utoka Une, a •dalje uz Unu. Pregovori o smjeru granice vukli su se i dalje. U mirovnom ugovoru bilo je samo openito ustanovljeno, da momentani posjed treba da bude mjerodavan; u potankostima je to prouzrokovalo velikih neprilika. Carskim povjerenikom za ustanovljenje megja bijaše grof M a r s i g 1 i, koji je 1700. godine utanaio sporazum, a zbog neke malenkosti proteglo se to uregjenje sve do 1702 g. Turcima je priznata vlast nad velikim dijelom hrvatske krajine, makar je grof Adam Bacani bio u svoje doba osvojio ovdje neke gradove. I s Mlea- nima bi ove godine ustanovljena granica. S tro- megje kod Knina, na Bijelom Brdu ili Medvegjoj glavici, povukao se pravac na Vrljiku, odatle na

Sinj, Zadvarje, Vrgorac i Gabelu. Svakomu od tih mjesta doznaeno je podruje s promjerom od jednoga sata. Osim toga osta Mleanima i E r c e g- n ovi.*) Poslije karlovakoga mira nekoliko godina malo imamo vijesti o dogodjajima u Bosni. U prvom de- ceniju 18. stoljea ipak je vrijedno zabilježiti jednu epizodu, u kojoj su donekle sudjelovali i Bošnjaci. U Ugarskoj je naime poslije smrti Tokely-eve digao bunu protiv Habsburgovaca Fr a n j o R a k o c z y, te mu je uspjelo zavladati nekim dijelovima Ugarske i Erdeljem, Rakoczy je

*) O ratovanju od 1683—1699. valja pogledati, u koliko se naših krajeva tie: Hammera o. c. VI. Jorga o. c. IV. Smiiklas: Dvijestogodišnjica etc. p, 103— 173. Lo- paši: Biha etc, p. 106— 110. i na raznim mjestima; Lo- paši: Dva junaka etc. na raznim mjestima; Lopaši:

Spomenici hrvatske krajine II, i III. na raznim mjestima.

Kichter 1. c. p. 306. 310. Karlo Peez: Bojevi u Bosni i Hercegovini od 1682—1699. (61. z. m. 1908 p. 91—93.) etc. 8* — ne — prema tradiciji tražio potpore u sultana, ali u Cari- gradu se nijesu odazivali njegovim poslanicima. U Hrvatskoj je Rakoczy našao za se baruna Josipa

V o j n o V i a, potomka stare hrvatske plemike porodice, koji je Rakoczy-u imao spremiti posebnu hrvatsku vojsku i s njome iz Bosne provaliti u Hr- vatsku. Vojnovieva prošlost prije no što je pošao megju Rakoczy-jevce, bila je prilino pustolovna. God. 1706. nalazimo ga kod Banje Luke na posjedu e r t-b F h a e g a, gdje je nekomu knezu S t a n o j i S o b i na njegovo pitanje, zašto se iznevjerio svome caru, odgovorio: „da je svojimi lastnimi pinezi jednu kumpaniju vojske kupil i kad je k cesarevoj vojski došal, je njemu njegova lastovita kumpanija uzeta. Iz toga uzroka, da se razsrdil i k Ragociu prošal". U Banjoj Luci sakriše ga neki Alajbeg a kasnije je hodao po turskoj Krajini i sjevernoj

Dalmaciji, spremajui uz tursku i mletaku pomo ete. Iz Hrvatske donašaše mu vijesti prijatelj mu neki Stjepan J a n k o v i . Ovo sve je to karak- teristinije, što oficijelno Turska nije Ra- koczya pomagala. Karlovaki general Porzia izvjestio je, da je Vojnovi spreman za uslugu^ što ju je uinila porta ustašama, otstupiti turskoj vlasti Hrvatsku do Kupe; Mleani su opet imali dobiti Liku. Pop Marko Mesi, koji je bio postavljen u Zvoni gradu na tromegji od generala Porzije, da pazi na kretanje Vojnovievo i njegovih ljudi, javlja 1706, „da Vojnovia uvaju i sprovagjaju i Beneani i Turci vee, nego da bi bil najvekši herceg cesarski ali kurfirst od impa- riunia." Megju inim dalje javlja, da je u Banju Luku stiglo „400 rebelov". Karlovaki general ponudio je bosanskom paši (tada je bio pašom u Bosni O s- man Serke) 1000 dukata, ako Vojnovia uhvati i ustaše rasprši. ini se, da se paša tom poz^u nije htio odazvati. Vojnovievu etu pomagala je i Fran- cuska preko mletake Dalmacije novcem i materi- jalom. Karlovanin Antun Srblin, koji je bio poslan kao uhoda u Bosnu doznaje, da Vojnovi — 117 — ima „od turskoga cara takove liste, da po turskoj zemlji posvud slobodno hcxii i stoji i kada kamo ide, sprovod njemu davati moraju. Za pašu da ništa ne mari." U novembru (1706) bio je Vojnovi bosanske Turke pozvao u skupštinu, u kojoj im je raz- ložio svoju nakanu. Karlovaki general imao je opet na Krajini 4000 momaka na raspolaganje, ako bi Vojnovi kušao provaliti u Hrvatsku. Vojnoviu je najviše pomrsio raune pop Marko Mesi, te se on napokon odlui iz Bosne otii. Mirom u Szatmaru 1711. bio je Vojnovi amnestiran, a spominje se još 1721. god., da je bio na životu.*) Prvih godina drugoga decenija XVIII. vijeka digoše se Crnogorci, te poticani od Rusa, uznemi- rivahu neprestano Hercegovinu i Albaniju. God. 1711. postade bosanskim namjesnikom Ahmed paša, koji zavojšti na Crnu Goru, ali ga kod Ca- re v a L a z a Crnogorci poraze i prisile na uzmak. Ovaj poraz Ahmed pašin osvetio je N u m a n p a š a Koprili, došavši u Bosnu za namjesnika 1713. godine. On prema nalogu iz Carigrada zavojšti na

Crnu Goru s jakom vojskom i porazi Crnogorce, koji se dijelom razbjegoše po svojim nepristupnim brdima, a dijelom (s njima i vladika Danilo) uzma- koše u Boku na mletako zemljište. 3000 Cmogo raca bi zarobljeno, pa sa ženama i djecom odve- deno u Bosnu, gdje ih naseliše po Glasincu i okcn lici.**) Bosanski konjanici proganjali su bjegunce daleko iza granice na mletakom zemljištu.***) Mle- ani su uskratili predaju bjegunaca, a zato im bude navješten rat. Veliki vezir Džin (Damad) Ali-paša

i onako je jedva doekao, da Mleanima otme Mo- reju. Nas e u tom ratu samo zanimati dogagjaji u našim krajevima. Numan-pašu bijaše zamijenio Mustaj paša (eli) Mostarac, koji je dobio jake pomoi iz Turske. Odavle su opremili

*) O ovoj epizodi vidi opširnije u Lopaši: Dva junaka p. 83—94. **) Bašagi: o. c. p. 91. ***) Jorga IV. p. 325. — 118 —

Arnaute i Tatare u svemu preko 12.000 ljudi.*) Osim toga je Mustaj paša imao pod sobom domae bosanske i hercegovake ete. Ova vojska imala je krejiiuti na Zadar, koji je s morske strane bio zatvoren od Turaka, ali se iza haraenja po Dal- maciji, poroibivši megju inim Otok u C e t i n i zaustavi pod Sinjem. Tako zae opsjedanje ovoga grada. „Biše ga, veli ljetopis Nikole Lašvanina, na sve strane i iniše žestoke juriše, ali rtiu ništa ne mogoše, nego pogibose ob no brez oružja, zašto tako hoti blažena divica Marija, koja dade H r / a- a n o m, da grada Turkom iKedadoše*'. U najveoj naime nevolji stigne gradu u pomo upravitelj Dal- macije Angelo Emo pobravši posade iz svih gradova i ojaavši se Hrvatima izvan gradova tako, da mu je vojska narasla na 15.000 ljudi. U vojsci bilo je mnogo redovnika, te nadbiskup spljetsVi i makarski biskup. S tom vojskom Angelo Emo iz- vojšti pod zidinama pobjedu nad Turcima i oslobodi tako za Mleane Dalmaciju. Slijedee godine (1716.) sklopi car Karlo VI. s Mleanima savez protiv Turaka, zatraživši od Turske povratak Moreje Mleanima. Turska odgovori ratom, poslavši protiv Ugarske ogromnu vojsku pod vodstvom velikog vezira Džin-Alipaše. Kod Petrovaradina izvojeva Princ

Eugen poznatu pobjedu, u kojoj je i veliki vezir poginuo asnomsmru. Plan Princa Eugena išao je u prvom redu za tim, da operira protiv Beograda, da istisne Turke iz Banata i da carsku vlast protegne preko Srbije i Bosne. Posljednja je tek u zadnjoj liniji imala doi na red. Zato i Eugen nije mogao vee odjele poslati u Bosnu, pa su dogagjaji ovdje za cjelokupni uspjeh bili od manje važnosti. Megjutim obzirom na *) U Ljetopisu fra Nikole Lašvanina stoji: Bosanska vojska i prid njom Mustaj paša eli, Maroški (maroki ?) paša, Arnautski paša i Kavga sultan tatarski (Gl. z. m. 1889. IV. p. 127.) Onaj, „Kavga" Batini ita Kavra o. c. IIL p. 27.; Bašagi p. 91 zove tatarskoga sultana Nu- radd 1 nom. — 119 — zemljište, koje je bilo steeno u Bosni požareva- kim mirom, bile su ipak ratne operacije izmegju

Drine i Une odlune. U Bosni se vrlo živahno spremalo za even- tualne napadaje sa strane careve vojske. Mjesta di- ljem Save bila su utvrgjivana; tako je turska Gra- diška dobila nove baterije. Derventa, te Kobaš biše pretvorene u tvrgjave. Biha, Novi i Zvornik dobili su jake posade, a i u ostalim gradovima se spremalo, a oko Sarajeva okupljala vojska. Carevci su imali samo dvije tvrgjave na Savi : Gradišku i Brod i to u lošem stanju. Zapovjednik brodski (slavonskih krajišnika) obrstar barun P e t r a š tražio je od Eugena jedan kor, kojim e poi na tursku

Gradišku i Banju Luku. Kršani u susjedstvu obeavali su, da e mu se pokoriti, te su pojedinci prelazili, da se nasele na carskoj zemlji. Poslije petrovaradinske bitke zae Petraš eto- tovanjem i najprije zaposjedne turski Brod, a onda bez znatnoga gubitka sa 200 momaka Gradišku. Po- slije toga pogje prema Derventi, gdje je razbio u veem broju sakupljene Turke. Sada je Petraš zauzeo Bijeljinu i D o b o r, koga carevci posvema ra- zoriše. Kapetan Udvarhely pogje protiv Do- boja, gdje je bila jaka posada od 1000 momaka, ali nije mogao zauzeti tvrgjave, nego popali samo varoš. Uporedo s ovom akcijom išla je ona grofa Ivana Draškovia, banskoga namjesnika, koji je zauzeo Dubicu i Kostajnicu! provalio prema Krupi, Novome i Starom Majdanu, da otisne Turke od hrvatskih granica. Njemu je dalje na zapadu pomagao grof R a b a 1 1 a na likim granicama. Petraš je svuda na kadiluke nametao kontribucije, koje su donijele slijedee godine obilate svote. Te su se svote upotrebile za gradnju tvrgjava na Savi. Mnogo se Bošnjaka, osobito iz nutrašnje zemlje, pokorilo carskoj vlasti, te je naseljeno na ka- meralnim dobrima u Slavoniji. — 120 —

Kada je princ Eugen zauzeo Beograd (1717.) porazivši velikoga vezira Halila, (turskoj vojsci pri- družio se i Numan paša uprili, koji je opet (1717.) postao bosanskim namjesnikom), pojaa on Pe- tra š ev e ete i zapovijedi mu, da udari na Bosnu. Barun B e c k e r s imao je zauzeti Zvornik, ali je ovamo došlo do 2000 momaka iza kapitulacije

Beograda, a uz to se i Numan paša pobrinuo za pomo gradu. Iza uzaludnoga opsjedanja morao se B e c k e r s povratiti ranjen u Racu. Prema domaim izvorima bio je Petraš ranjen „pod kolino", pa je morao ostaviti vojsku, da bez njega bije grad. Ni opsada Novoga ne uspije, kamo je takogjer Nu- man paša poslao pomo. Lašvanin pripovijeda o opsadi Novoga ovako: U isto vrime (kad i Zvor- nik) podsidoše Kranjci Novi i tu biše nimake vojske i videi, da e lasno grad osvojiti, poeše se o tuji grad prigovarati; Kranjci vele: Banov je grad, a Nimci : Nije nego cesarov. Najposli Nimci se vra- tiše, a Kranjci ostaše pod gradom, al u zao as po se etc." Prema Lašvaninu poginulo je što kod Zvor- nika, što kod Novoga oko 18.000 (?) ljudi. „Samih sužanja na jednu hrpu svezanih izsie upriU tri stotine i kad to uo princip Eugenio piša u Cari- grad, da toga nije obiaja megju vojnici sii svezane ljude i digoše pašu odmah s Bosne i smakoše (?) ga po sve prilike zarad toga." Kada je u proljee 1718. poelo pregovaranje o miru, Numan-paša nije htio ni da uje za mir. Go. vorilo se, da sprema 7000 ljudi u pogranine gradove. On je naumio sve kršane sa granice preseliti u unutrašnojst, da tako carevcima, ako bi opet provalili, oduzme potporu s njihove strane. Megjutim ovaj elemenat i onako nije bio pouzdan, jer za one, koji su prešli Savu veli Petraš: „Ti ljudi radi svog promjenljivog osjeanja i uvijek naginjajui na zlo, ne bi trebah, da se ostave bUzu rijeke Save." Kada je bio ve požarevaki mir potpisan, nije ga Numan-paša htio da respektira. On je slao manje ete protiv graniarskih utvrda. Na zahtjev carskih ~ 121 — punomonika bio je napokon Numan-paša, koji je uložio i protest kod Porte radi odstupa jednog dijela Bosne, iz Bosne maknut, a time prestadoše i nasrtaj'. Za pregovora u Požarevcu htjedoše na svaki nain osloboditi Unu od turske vlasti, pa se zahtje- valo sa strane carskih punomoaiika odstup Bihaa i Novoga. Sam car dao je u tome smislu Princu Eu-

^enu instrukcije. I ovaj put je bio postavljen princip „possideatis uti possidetis", pa zato to nije nikako išlo. Carski punomonici spremali su se da eventualno pet vlaških distrikata zamijene za Biha, ali Turci nijesu htjeli o tome ni uti. Bihajeprag Bosne, rekoše oni; ako se on odstupi, izvrgava se itava pokrajina pogi- belji. Napokon bi odregjeno slijedee: Caru ostaju sva utvrgjena mjesta i šanevi sa itavim krajem, što im pripadaju, što su ih carevci osvojili ili Turci ostavili. Caru pripada neosporni posjed obiju obala

Save i sva suverena prava nad ovom rijekom. U e- tvrtom lanku bilo je odregjeno, da kraj od uša

Une do t. zv. Starog Novoga na desnoj obali Une,

Jasenovac i Dubica i nekoliko turskih kula i otoka s njihovim podrujem pripadne Hrvatskoj.

Petraš bio je u komisiji, koja dugotrajno usta- novljivala granice sa bosanskim namjesnikom O s- m a n-p asom, koji je zamijenio Numan-pašu. Granica je išla od Save prema nutrinji zemlje 6—10 kilometara. Mleani su takogjer prilino dobro prošli, odr- žavši zaslugom svoga generala Schulenburga

otok K r f i ratujui sretno u Hercegovini. Prema Hercegovini stekli su oni svagdje današnju dalmatinsku megju, a izgubiše jedino Gabelu sa okol icom.*)

*) Za ratovanje od 1716—1718. godine najvažnija je

i najkritinija rasprava: Dr. Bodenstein: Povijest naselja u Posavini god. 1718—1739 (Gl. z. m. 1907.) p. 575 — 122 —

Iza požarevakoga mira vladao je prilian mir na austrijsko-turskim granicama. Bošnjaci su u velikom broju g. 1727. sudjelovali u perzijskom ratu,, što ga je ove i prijašnjih godina porta vodila. Her- cegovaki beglerbeg Gazi Ah med paša Ru- s t e m p a š i sa sinom kliskim sandžakom Rustem

begom bijahu vogje bosanskih plaenika i spahija. „Odoše zdravo, veli Lašvanin, ali kad se vratiše,

verlo ih malo zajedno dojde i to bolestno i razbi- ." jeno . . Bašagi na osnovu jedne pritužbe iz He- imoglinih vremena veli, da se od 10.000 dobre bosanske vojske povratilo samo 500. Ovo je bilo razlogom velikom nezadovoljstvu u Bosni. No ipak su Bošnjaci i kasnije za rusko-turskoga rata slali svoje spahije u znatnom broju na udaljena bojišta u južnu Rusiju, gdje su Bošnjaci imali znatnih gubitaka. Godine 1735. postade bosanskim namjesnikom bivši veliki vezir Alipaša Hei m-o g 1 i, jedan od najvaljanijih i najenergini- jih namjesnika, štoihjeBosnaimala.

O Ali-paši tom odlinom državniku i vojskovogji i zapadni i turski izvori samo najbolje govore. O njegovom doba u Bosni napisao je M u s t a f a- effendija Prušanln cijelu knjigu na arapskom jeziku, a Omer efendija, novski kadija, opisa na turskom jeziku borbe u Bosni s Au- strijom za njegovo doba. Lašvanin veli za nj : „o- vik mudar i u vojniki zanat razuman i kripak i po narod dobar." Ova karakteristika Heimogli-a kao vojnika i ovjeka od suca, koji je možda više bio sklon, da oštro prosugjuje, služi mu na ast. Bosna je megjutim baš i trebala u to doba ovakovog o- vjeka, jer su prilike bile sve više nego ružiaste. Bo- sanske vojske bijahu prorije^jene u perzijskom i ruskom ratu, a i kuga, koja je god. 1732. bijesnila, pa zatim glad, uinile su takogjer svoje. i dalje. Sr. još citirana djela Jorga IV.; Smiiklas: Povijest Hrvatska II. (p. 300—303.); zatim Ljetopis fra Nikole Lašvanina etc. — 123 —

Rusiji, koja je ratovala s Turskom, prikljui se i Austrija, prema ugovoru, što su ga obje države imale ve od prije. Karlo VI. posredovaše najprije u prilog Rusije samo da nadje formu, kako bi se i on upustio u ratovazije. Kad Turska nije htjela pristati na austrijsko-ruske zahtjeve, spremi Karlo VI. s velikim nadama vojsku protiv Turske na više strana. Evropska diplomacija poela je ve raspravljati o diobi Turske. Megjutim je Karlo VI. i z t o g r a- tovanja izašao razoaran i ogoren, jerjeonsvršiogubitkomteevinapo- žarevakoga mira. Tijekod 1737. dolazili su od pograninih bosanskih kapetana glasovi Ali-paši u Travnik, da se sprema velika careva vojska u Bosnu. On je javio velikom veziru u Moldavsku o tim pripremama, ali mu od njega stigne nalog, da se drži pasivno, kako ne bi dao uzroka, da se poremeti mir izmegju Tur- ske i Austrije. Bez obzira na taj nalog velikog vezira Ahmed paše, jer je imao pouzdanih vijesti o pripremama austrijskim, H e i m o g 1 i pone raditi na svoju ruku. On sazva u Travnikvi- j e e odlinika (a j a n e !) u zemlji, koje ovdje zakljui, da se ne sluša vezir, nego d'a se u sluaju provale carevaca Bošnjaci svakako odluno opru neprijateljima. U to ime izdade Alipaša nalog, da ako car zapone ratovanje „svak ima ustat na oružje i kadije, imami, spahije tko god more sablju pasat, ako bi tko ostao, da se ima obisit o vratih svoje kue." Tako se Bošnjaci spremahu sami, da odole navali carevaca. U tom i leži važnost rada Heimo- glina. Pogranini kapetani dobili su stroge naredbe, da paze na svako kretanje carske vojske i da odmah o tom jave u Travnik. Vojska se koncentrisala na Travanjskom polju. Lašvanin pripovijeda: Megjuto dojdoše i odoše pašini ljudi po svoj Bosni i digoše sve malo i golemo tkogod može oružje nositi i prid njima glavari starišine od mistah i Arnauti tu dojdoše i skupi se udna vojska strahovita." — 124 —

Austrija je poslala u Srbiju grofa S e c k e n- f d o r a, u Vlašku grofa W a 1 1 i s a, a vrhovni zapovjednik vojske, koja je imala provaliti u Bosnu bijaše princ Hildburghausen. Namjera je bila osvojiti Bosnu, te su na isti dan etiri odjela imala prei granicu Bosne. Pukovnik R a u n a c h sa 4000 momaka, veinom graniara pogje iz Like na Ostrovicu k o d Kulen Vakufa; ban E s- t e r h a z y provali takogjer sa krajišnicima u Po- unje; prinz Hildburghausen krenu sa glavnom silom na Banju Luku, dok je pokovnik V a 1- V a s o r navalio na Lješnicu kod Zvornika, a pukovnik L e n t u 1 u s krenu iz tada austrijske Srbije u Nov i-P a z a r. Najprije je Raunach navalio na O s t r o vi c u, odakle stignu u Travnik glasnici, molei Ali-pašu za pomo. Ali-paša Heimogli posla onamo 5000 ljudi pod Alibegom Osmanpašiem i bivšim zvornikim zapovjednikom M e h m e t-b e g o m. Njima se prema odredbi Heimoglinoj prikljuiše ete iz okolice Novoga i Bihaa. Na petrovakoj ravnici zametnuše Bošnjaci bitku s Raunachom, koga ljuto poraziše. 1 Od Bošnjaka poginu v o g j a A i- b e g O s m a n p a š i . Isto tako je stigla doskora vijest Ali-paši, da

Austrijanci opsjedaju Zvornik. On i ovamo posla pomone ete, koje se sukobe s carevcima. U boju je prema domaim izvorima poginuo jedan general i više asnika; sila vojnika pade u suzanjstvo, dok su sve sprave i municija postale turskim vlasništvom. Alipaša je megjutim pošao bio iz Travnika prema Jajcu, a odanle na Podrašnicu, gdje je stao nekih 15 dana, da doeka vojsku ispod Ostro- vice. Saekavši još i ostale ete, koje su mu dolazile, krene prema Banjoj Luci, koju je princ Hild- burghausen opsjedao. Pošto su carevci zatvorili ravni put u Banju Luku, progje Heimogli neopa. žen više grada Vrbas,*) te navali iznenada na nuz-

*) LaSvanin 1. c. p. 130. veli: nigdi turska vojska ne ide putevima, nego sve šumom, nit paša dade ob no

"vatre naložit, da ih gjauri nepodpaze . . . — 125 — gredne odjele, koji su bili porazdijeljeni na toj, strani, dok je glavna sila bila na lijevoj strani rijeke oko grada porazmještena, a onda se zametne borba

i 3 ostalim dijelovima vojske, koja se svrši sramotnim uzmakom Hildburghausena.*) Dok je Hildburghausen opsjedao Banju Luku,

opkolio je hrvatski ban Esterhazy B u ž i m. a kar-^ lovaki general grof Juraj Herberstein Ce- tin-grad, koji su Turci držali od 1670. godine.

Omer-effendi hvali Bužimljane i njihove žene, koji su se kod opsade Bužima osobito odlikovale. Na

glas o nesreama kod Ostrovice i Banje Luke, odu-

stade od opsade i Esterhazy. Posade u Bužimu i Ce- tinu bile su neznatne, a održale su se protiv jake vojske, jer Esterhazy nije imao ratnih sprava za osvajanje. Heimogli povrati se iza banjaluke pobjede u Sarajevo, gdje je dovršavao od Ahmet-paše Rustem- pašia 1728. godine zapoetu gradnju sarajevskoga

grada od etiri kule i kapije. Megjutim je iste go-

dine valjalo na zamolbu U ž i a n a skupiti vojsku, da im krene u pomo. Alipaša odredi za sastajalište

domae vojske G 1 a s i n a k o polje. Odavle bi poslan Mehmet kapetan sa 5000 ljudi Užia- nima u pomo, ali na putu sretne Užiane, koje su

pratili dva asnika i 130 vojnika. Mehmet kapetan

opkoli sve i povede ih u tabor Ali-pašin, gdje je Alipaša pred oima cijele vojske dao pogubiti uži-

koga kapetana S m a j i 1-a g u i kadiju M u s t a f a-

e f fe n d i j u, što su predali grad carevcima. Meh- met kapetan pogje, da osvoji natrag Uzice, ali ne-

majui topova oplijeni okolicu i vrati se natrag. Slijedee godine Alipaša opremi pod Uzice Ibrahim pašu Alipašia iz Skoplja i Meh- met kapetana, koji oteše Uzice carevcima. Vrijedno

je još istaknuti i etovanja Alioašina na Krajini

*» Turski izvori iskitiše pobjedu Heimoglinu, kako

je ve to uobiajeno, da se pobjede na jednoj i na drugoj strani obino pretjeravaju. Lašvanin kao da još naj- objektivnije opisuje boj pod Banjom Lukom. — 126 —

s raznom sreom, gdje je poeše bilo veih i manjih provala s kršanske strane. Borba vodila se i- tave 1738. godine s promjenljivom sreom. Vee je borbe bilo oko Z r i n j a, gdje je uspjelo vojvodi bana Esterhaza J u r a š i u obraniti grad. Alipaša sudjelovao je s Bošnjacima i u borbama kod Beo- grada 1739. godine. Nesposobnost austrijskih vojvoda, koji su bili doduše uenici slavnoga princa Eugena, ali se u praksi pokazaše potpuno nespret- nima, prouzrokova pad Beograda i beogradski mir u septembru 1739., kojim je Karlo VI. izgubio sve ono,

što je požarevakim mirom stekao u Bosni i Srbiji. Ne mala zasluga turskim uspjesima u ovom posljednjem ratu ide baš Alipašu Heimoglia. Sa- mostalno, na svoju ruku on je ouvao Bosnu od neprijateljskoga osvajanja i još je dospio da i izvan svoga podruja pomaže akciju Turaka. Turci su mu bili zahvalni, a službeno izvješe velikih vezira zove ga „ebul megazi" t. j. otac pobjeda. Upravo je zanimivo, kako je on znao predobiti u Bosni inae otporne elemente za se. Svaka njegova zapovijed openito se slušala i bosanski vojnici dolazili su svi kao jedan na mjesto odregjenja. Rijetko se to dogagjalo pod kojim drugim vezirom 17. i 18. stoljea. „Toliku privrženost, veli Bašagi, stekao je

Alipaša, što mu je bio obiaj s malim i velikim, s vojnikom i beglerbegom jednako postupati. Osim toga bio je pravedan do skrajnosti i uvijek tražio savjeta od iskusnih begova i kapetana, a to sve je Bošnjacima imponiralo, jer se nijesu nauili na takove vezire nego samovoljne tvrdoglavce.*) Alipaša bude premješten iz Bosne 1740. godine u Egipat, a u Bosnu dogje Muhsinzade Ab-

d u 1 1 a h p a š a. Za njega budu granice izmegju

Bosne i Hrvatske odregjene u današnjem opsegu.

*) O ratovanju 1736—1739. valja osobito pogledati Lašvanina 1. c. p. 129 134. Bašagi o. c. p. 94-102., koji je to doba obradio prema turskim vrelima; zatim

Lopašia: Biha etc. i Oko Kupe i Korane; Smiiklas II. p. 310-311. IV.

UNUTRAŠNJE PRILIKE U BOSNI U

XVI., XVII. I PRVOJ POLOVICI XVIII. VIJEKA.

Katolika crkva.

Iza Gjure Polenika, bosanskoga biskupa, koji je poginuo na mohakom polju, ne spominje se sve do 1533. nikaki bosanski biskup. Tek ove godine dozvoljava papa Kliment VII. „izabranom'* Bern- hardu G e n t i 1 i j u, da može primiti posveenje od kojega mu drago katolikoga biskupa.*) Ovaj po svoj prilici nije ni vidio svoje biskupije, jer franjevci traže, da se biskupija popuni. Pošto to nije bilo mogue, jer je valjda još uvijek Gentilis živio, uini papa fra Blaža Kovaia (Blasius Fabritius de Cressevo) iz Kreševa, biskupom smederevskim, a podjedno mu dade u upravu biskupiju bosansku.**) Pošto je Kovai otišao u Rim, da izvijesti papu o stanju katolike crkve, upade to u oi muslimanima, koji su u papama vidjeli svoje najodlunije protivnike, te potvore Kovaia, kad se iz Rima vratio, da je naumio izdati Bosnu papi. Blaž Ko- vai dao se na bijeg pred svojim progoniteljima, pa kad je na bijegu skoio na konju u Drinu, brzi

ga valovi za as od konja rastave i on se na oi svojih protivnika utopi. I opet Bosna nekoliko godina nema biskupa, dok 1559. papa ne imenova

*) Fermendžin; Acta Bosnae 309. **) Ibid. — 128 —

upraviteljem bosanske biskupije i biskupom smederevskim fra Tomu Skorojevia*) („Skoro- e V o"), rodom iz Teševa kraj Sutjeske, ali i on doskora pogine tobože kao izdajica (1552.)) Ovo su pojave veoma karakteristine za to doba, na koje se vrijedno osvrnuti. Nema nikakove dvojbe, da su Turci smatrali pape za najsposobnije, da uspale vatru i kršanske vladare potaknu na rat protiv Tu- raka. Da su to pape i radile, o tom smo imali prilike govoriti u politikoj istoriji. Tako Turci nijesu baš bez razloga s velikim nepovjerenjem gledali u

Bosni papine izaslanike i to poglavito u doba, kada se ratovalo. Ovo je sasvim ispravno primjetio ve Ricaut*) u svom djelu o otomanskom carstvu iz 1670. godine. Franjevci opet, pristajui što je bilo više mogue uz svaki pokret, koji je bio naperen protiv turskoga gospodstva, redovno su poslije neuspjelih pokušaja oslobogjenja bili predmetom pro- ganjanja. Valja se samo diviti, kako su oni vještoiunajtežimasovimaprogona znali, da se mitom i drugim sredstvima održe i da barem sauvaju ono, štosedalosauvati. Pri tom e svaki objektivni istoriar morati konstatovati, da su pokazali mnogo samoprijegora i velike line požr- tvovnosti. Ovo vrijedi toliko, da se lahko može prijei preko mnoge sitniavosti, megjusobnih za- djevica i nekih još drugih momenata, koje emo istaknuti tijekom dalnjeg razlaganja. Naveli smo dva zajamena prop^onstva bosanskih biskupa, koji su više politikogakarak- tera, nego li primjeri vjerske intolerancije. Fra- njevake kronike i pisci megjutim su puni pripovijedanja o progonstvima katolika i njihovoga sveenstva osobito od vremena glasovitoga H u s r e v bega. Nasilno islamiziranje Bosne i Hercegovine e- pripisuju njemu B a t i n i, J u k i i K n e ž

*) Ibid.~p. 310. **) Smiiklas: Dvijestagodišnjica etc. p. 82. — 129 — vic, da samo spomenem najznatnije. S time bi se slagalo i pripovijedanje poznatog nam ve putopisca Kuripešia, koji veli, da su Turci izmijenili svoje ponašanje prema kršanima i da su ih poeli tlaiti od onoga asa, pošto su osvojili najvei dio

Hrvatske i veliki dio Ugarske. Od sada, a to je ne- sumnjivi fakat, nema višeonogasrdanoga odnošaja izmegju vjeroispovijesti, koji je vladao za prvih decenija turskoga gospodstva. Katoliki elemenat postao je nepouzdan, franjevci su rado gledali sve, što je bilo napereno protiv turskoga gospodstva, ma da su inae nastojali veoma vješto i diplomatski, da se prikažu kao lojalan elemenat. Kadkada im je to i potpuno us- pjevalo, te su i nalazili zaštite od progona u sultana, pozivajui se na svoje povlastice iz vremena Mehmed el Fatiha, samo što to eše puta nije bilo dostatno, jer su domai muslimani i mimo svih tih fermana radili onako, kako se njima ushtjelo. Što se tie doba Husrev-begova, imade veoma protuslovnih vijesti o progonima, a itav materijal još je i odviše malo kritiki ispitan, da bi se na njegovom temelju mogli stvoriti sigurni zakljuci. Imademo jedan primjer iz godine 1527. dakle baš iz doba Husrev-begova, gdje sarajevski kadija izdaje fojnikim katolicima „h u d ž e t", da smiju na novo podii crkvu po prijašnjoj osnovi. Tu saznajemo, da su oni prije 6 godina uzeli popravljati svoju crkvu, ali budui da se dokazalo, da je crkva od prijašnje P'radnje bila vea sagragjena, to su je Turci porušili. Valjalo je dokazati najprije, da je ciicva postojala od doba osvojenja, dakle od starine. Onda nije smjelo biti ništa na gradnji od ka- mena nego samo pleter.*) Ovo je u budue pravilo. Evo god. 1703. izdaje kadija Jusuf

Asim-efendija hudžet na molbu fra Marijana i fra

Ivana iz Sutjeske, za popravak crkve i manastira u

Sutjeskoj. Prije toga su se morali popisati i pregle- dati svi ošteeni dijelovi i onda je na osnovu te

*) Batini: Nekoliko priloga etc. (Starine 17. p. 78—79-) 9 — 130 —

pregledbe izviješten kadija, a on onda daje dozvolu, da se ona mjesta poprave, ali da se ne smije

zidati ništa ni više ni šire i to sve na starom mjestu

i starom obliku.*) Ove procedure bile su skopane

sa znatnim troškovima i velikim neprilikama za bosanske franjevce. Naveo sam megjutim onaj prvi sluaj samo zato, da se vidi, kako je za Husrev-begovih vremena ipak bilo dozvoljeno graditi katolike crkve, makar uz neke ograde, koje su onda postale pravilom za itavo kasnije doba turskoga gospodstva. Batini pripovijeda, da u doba Husrev-begovo spada i razorenje franjevakoga manastira u Zvor- niku, a opet god. 1541. bogati katoliki vlastelin

P a V a o S i isprosi kod turske vlade, da može mjesto porušenoga manastira u Zvorniku i privre- menog franjevakoga prebivališta u D. Tuzli po- dignuti o svom trošku crkvu i uz nju stan za redov- nike u selu zvanom O r a d o v r h, jedan sat daleko od Donje Tuzle.**) esto se franjevci obraaju protiv nasilja sul- tanima, koji im onda ili davaju fermane, da smiju popravljati svoje crkve i manastire ili nalažu bosansko-hercegovakim sandžacima, da od franjevaca ne traže nikakovog danka. Tako Batini spominje, da je i Sulejman Veliki pri polasku na svoju posljednju vojnu na Ugarsku podijelio bosanskim franjevcima dozvolu, da na prvašnjim ruševinama na novo posagrade samostane i crkve, ali od še- pera.***) Kod Selima II. nalazimo franjevce ve u prvoj godini njegove vlade (1567.), te im on izdaje na osnovu privilegija, što ih oni imadu u ruci, ferman na bosanskog, hercegovakog i zvornikog sandžaka. Pošto se oni ne bave ni poljoprivredom niti trgovinom, niti primaju plae, nego živu od mi-

*) Kemura: Turski dokumenti za povijest bosanslcih katolika iz sidžila kutubhane careve džamije (Gl. z. m. 1909.) **) Batini: Djelovanje Franjevaca p. 23., 39. ***) Ibid p. 48. — 131 — lostinje, veli se u fermanu, nema se (xl njih tražiti niicakav danak, („nec „arac", nec uUas alias con- tributiones publicas exigatis.")*) Pitanje bosanske biskupije iza smrti Skoroje- vieve ostaje neriješeno sve do 1573. godine. Ove godine stalo se u Rimu raspravljati o tome, da se osnuje biskupija „Bosne srebrne" na neprekidni franjevaki jauk. U tim raspravama jedni prigovaraju, da je udno nekoga uiniti biskupom kakve provincije, a da mu se ne da ime kojega grada, pa s toga da bi bilo bolje, da se koji susjedni biskup brine za vjernike u Bosni. U Bosni bi i onako novo izabrani biskup bio bez rezidencije, stolne crkve i stalna prihoda, te bi morao ak i prosjaiti ili prodavati svoju službu. Jedan kardinal referirao je pred papom, kako je uo pripovijedati, da je neki bosanski biskup prodavao Turcima kršansku djecu.**) Na to im se odgovorilo, da se biskup može nastaniti u kojem od 15 manastira, gdje bi imao rezidenciju i stolnu crkvu, a to tim više vrijedi, što je poznata stvar, da Turci vole jedino vigjeti siromašne fratre.***) Papa se na to odlui za restauraciju bosanske biskupije, a bosanski biskup ne e vršiti svoj in samo po Bosni, nego i u svim susjednim predjelima, gdje vlada islam. Bo- sanskim biskupom postade tadanji bosanski provincijal fra Antun Maikovi, koji je uz dosta neprilika vladao sve do 1853. godine. Polo- žaj bosanskoga biskupa nije baš bio ni s kojega gledišta povoljan. Samostani nijesu rado dopf'nosili troškove za biskupa. Fra Antuna vidimo god. 1 582. u Rimu, gdje se tuži na svoje veliko siromaš- tvo. Papa Gregorije odredi, da se godišnji doho-

*) Sr. FabJanich: Firmani inediti p. 57. Brojni fermani dani bosanskim franjevcima još do danas nijesu kritiki izdani. **) „se audivisse, quendam episcopum Bosnensem pueros christianos Turcis venditasse" u Fermendžina p. 312. ***) „Quod Turcae non patientur, sed tantum iilos patres, qui panperes sunt" (1. c. Fermendžin). — 132 —

dak biskupije Coron na Moreji, koja se nije popu- njavala, a u Veneciji ima neku' rentu cd 200 dukata godišnjih, dade bosanskom biskupu. Rasprave zbog- tih 200 dukata dugo su se vodile; na koncu pripade Matkoviu samo 100 dukata, od kojih je u maju

1 583. primio unaprijed 50. Ne znamo, da li je primio i ostalih 50 dukata. Poznato nam je samo to, da se proulo pri njegovom povratku, da je donio silne novce iz Rima, s kojima e raditi, da se Bosna oslobodi od Turaka. Matkovi se proganjan sklonio u Požegu, gdje je još iste igodine umro.*) Oko god. 1588. postade bosanskim biskupom Franjo Balievi (Stjepanovi), za kojega nastadoše jake razmirice izmegju njega i Fra- njevaca. Prije smo istakli, da Franjevci nijesu u svojim manastirima osobito rado uzdržavali biskupe. Biskupi su obavljajui svoj in po zemlji, dolazili esto u svakojake neprilike. Manastiri franjevaki morali su ne samo uzdržavati biskupe, nego i mititi oblasti za slobodno njihovo kretaiaje po zemlji i vršenje njihove službe. Balievi se prema tužbi franjevaca silno razmetao po fojnikom samostanu, tražei svemogue udobnosti, po- stupajui surovo s fratrima, odregjivao sve na svoju ruku bez franjevakoga starješinstva itd. Franjevci podniješe tužbu protiv njega kardinalu protektoru franjevaca Jeronimu Mattei-i i groze se skandalom, ako ne bude drugaije.**) U doba biskupovanja Balievia pada još jedna interesantna epizoda. Protiv Balievia ustade beki dvor pred papom, sudei, da Balievi nema pravo biskupovanja u Slavoniji, jer ovdje pripada

*) Horvat: Monumenta nova etc, (Gl. z. m. 1909.) p. 7—10. **) „et se pur guardiano qualche volta fa, o vero die o commanda qualche cosa, che non volesse il Monsignore li die parole ignuriose, lo biastama, li amininaccia, li sputa nela facia non solo in presenza delli frati, ma ancora di seculari " „altrimenti potra occorere, il che Dio guardi, tra vescouo et patri gualche scandalo." (Horvat 1. c. 19-21.) — 133 — pravo ugarskomu kralju imenovati biskupa. Papinski se dvor najprije tomu uspro- tivio, udei se, što od Muiiaa nije bekom dvoru pala Slavonija na pamet, ali ipak dozvoli 1600. go-

dine, zatim 1604 i 1610. da su tri, od kralja predlo- žena kandidata, nosila naslov izabranoga biskupa bosanskoga, premda nijedan od njih nije svoje biskupije vidio. Balievi je uza sve to biskupovao u Bosni sve do svoje smrti 161,5. Ovakovih naslovnih bosanskih biskupa kao što su bili gore spomenuti,

bilo je i kasnije. Spor radi Slavonije nastavljao se, te je esto dolazilo do nemilih incidenata. Još za života Balievia imenovan mu je koa- djutor u osobi fra Antonija iz Požege

(1612.), a ovaj ga je poslije njegove smrti i nasli-

jedio. Zvao se skradinskim biskupom i upraviteljem

bosanske biskupije. Za njegovoga biskupovanja ili bolje koadjutorstva, bili su poslani u Bosnu Isu- sovci sa zadaom, „da uvrste katolike u njiho-

voj vjeri, a šizmatike i herezom zaražene kršane da navrate katolikoj crkvi." Zanimivo je, da je ove misijonare u pape izmolio neki bosanski sve-

enik („sacerdos bosnensis") fratar Š i m u n M a t-

k o V i . On je to izmolio u pape, da se oci isu- sovci mogu uvjeriti o svim duhovnim nevoljama, u kojima se nalaze narodi pod turskom vlašu, a

potužio se tada papi i na neke zle obiaje i ine fratarske. Bit e taj Šimun onaj isti, na koga se još biskup BaHevi tuži 6. augusta 1612. kardinalu državnom tajniku Borghesi pišui mu, da je to o-

vjek zao i pokvaren i da ga ne sluša, („un certo Don Simone de Piumbo, ignorantissimo, perversis- simo et pessima vita", etc.) Mi smo na drugom mjestu spomenuli tu isusovaku misiju, kojoj je

bio na elu pater K a š i . Ovdje emo istaknuti nešto drugo. Ova misija mije bila mila franjevcima, koji uope nijesu podnašali tugjih sveenika. Šimun Matkovi opet htio je na taj nain da se d o e p a

bosanske biskupije i mi zaista vidimo, da je pater Kaši uložio vrativši se u Rim mnogo truda, da — 134 —

Šimun postade biskupom, odnosno koadjutorom

B a 1 i e V i a. Tu je ast megjutim, kako je poznato postigao fra Antonije iz Požege. Pater K a- š i je u Rimu saznao, da su franjevci sastavili i- tav memoriale, u kojem su Šimuna prikazali naj- crnije (memoriale, in quo quinque infamatoria ca- pita gravissima scripta erant a fratribus inimicissi- bus domini Simonis).*) Drugo je pitanje, da li je sve u tom memorialu baš bilo istinito i da li Ši- mun nije bio žrtva franjevaca, što je u zemlje pod turskom vlašu doveo isusovaku misiju i što je htio baš na taj aain da stekne zagovornika i prijatelja u Rimu. Iznijeli smo nešto opširnije ove dogagjaje, koji karakterišu odnošaje franjevaca prema nastojanju ostaloga sveenstva, koje je tu i tamo kušalo da protegne djelovanje i na podruje, koje je bilo pod turskom vlašu, a koje su franjevci smatrali iskljuivo svojom domenom. Za upraviteljstva fra Antonijeva imenovali su kraljevi Matija II. i Ferdinand II. etiri naslovna bosanska biskupa, koji kao i prijašnji nijesu ni vi- gjeli svoje biskupije.

Poslije smrti fra Antonijeve nastala je po svoj prilici opet borba za bosansku biskupiju. Iz Rima je bio poslan u Bosnu neki fra B e n i g n u s iz Genove, kao generalni komisar. Ovo naime nije inae bilo uobiajeno, te su poslovi vizitatora i komisara ve iz praktinih razloga bili uvijek povje- reni domaim franjevcima. Fra Benignus predlaže u svom izvještaju nakon što je ispitao vrijednost raznih kandidata za biskupa fra Tomu I v k o- via. On je ve bio izabrani skradinski biskup, a

*) Fermendžin 1. c. p. 342 i dalje. Horvat 1. c. p. 337. pitanju koadjutora biskupa Balievia imade Horvat novih dokumennta na istom mjestu p. 331 —333. Simun Matkovi mnoco je intrigirao. Balievi megju inim na- glašuje, da službu biskupa ne može obavljati nitko drugo narodnosti („che dal altra nacione non puol nessune exeguir questo 1' offitio.") — 135 — god. 1625. zove se „electus episcopus Bosnae et Diacovi."*) Još za života fra Ivkovia, koji se tuži na veliko svoje siromaštvo („e son stato frate povericello"), imenovan bi bosanskim biskupom glasoviti Ivan Tomko Mrnavi, rodom iz Šibenika, ije bi- skupovonje nema baš za Bosnu osobitoga znaenja, jer je njegovo polje rada bilo izvan Bosne. Imeno. van je biskupom od kralja Ferdinanda II. i pape Urbana VIII. god. 1631., premda je fra Tomo Ivko- vi živio do 1633. godine. Ovaj je valjda i upravljao mjesto Mrnovia, koji je kako se ini, ipak vidio svoju biskupiju, ali jedva da je u njoj dulje boravio.**) Ivana Tomka naslijedio je bratued njegov fraTo- mo Mrnavi, a iza njega dolazi fra M a r i j a n M a- ravi, rodom iz Olova od imune porodice.***)

Za ovoga potonjega stade se zanimati i isusovaki red, te ga imenuje najprije kralj Ferdinand III,

(1646.) a iza njega i papa Inocent X. (1647.)****) Njegovo biskupovanje je dosta burno, jer je radi Sla- vonije nastao veliki spor izmegju njega i beogradskoga biskupa iVl a r i j a n a I b r i š i m o v i a, te njegovoga nasljednika fra Beulia. Kada su naime Turci osvojili Slavoniju, našli su ovdje tri biskupije: srijemsku, gjakovaku i zagrebaku. Tih biskupija nestade pod turskim gospodstvom. Kako smo do sada vidjeli, kralj je imenovao biskup', ali ovi i ne vide svoje biskupije. Narod prima pouke jedino od f r a t a r a. Biskupi ili biskupski upravitelji koji su imenovani za Bosnu, vršili su svoju funkciju i u Slavoniji, ve radi principa, što Turci ne trpe

*) Fermendžin o. c. p. 374., 377. Jerko Vladl: Po- vlastice bosanskoj redodržavi za komisara vizitatora

(01. jugosl. Franjevaca VII.) Ovgje su i imena komisara od 1572—1891. (p. 187.)

**) Naroito Horvat 1. c. p. 352—354. Šiši 1. c. p. 345—346. ***) Tadanje prilike najbolje se vide iz Fermendžina. p. 412—413; 457; 458; 461—463. ****) Fermendžin o. c. p. 462—463. — 136 —

druge popove nego samo fratre. Nije to vrijedilo

samo za Slavonjju, nego i za Dalmaciju. Zlatovi

znade za razne povlastice u arhivu samostana V i- sovca. Na jednom mjestu veli se ovako: „Ako se zatee pop u kotaru, dokle turska vlast dosiže, da govori misu, platit e glavom." Papinska kurija gledala je da posreduje ve prije Maravia, ali za-

ludu. Izmegju njega i Ibrišimovia nastade prepirka, ija je Slavonija. Rimska propaganda riješila je tu pravdu tako, da je odredila, da se nijedan ne smije paati u Slavoniju, nego predade upravu skradin- skom biskuDU Pa vi u Posiloviu.

Maravi „pohlepan za vlašu i novcem", utee se pod okrilje Ferdinanda III., te dobije povelju,

kojom ga car imenova biskupom bosanskim ili gja- kovakim sa svim pravima, što spadaju ovoj bisku-

piji izmegju Save i Drave. Carski dvor prisili kuriju, da je Posilovia odazvala. Maravi ipak nije sve

dobio i nije bio priznat po cijeloj Slavoniji. Leo-

pold I., nasljednik Ferdinanda III. protestirao je pred kurijom, što se Maraviu nedaje vlast u gjakovakoj biskupiji, jer da se time ruši starodrevno pravo njegovoga velianstva. Megjutim fratri ne e bosanskoga nego beogradskoga biskupa Beulia, kojemu rimska kurija dozvoljava, da stoluje u manastiru VeUkoj u Slavoniji. Ova je borba tekla sve do Maravieve smrti u Olovu godine 1660., a na-

stavila se iza njegove smrti, te prešla i megju fra-

njevce bosanske i slavonske.*) God. 1661. predloži Leopold fra Mati ju

B e n 1 i a (Beulia, Beulijia) za biskupa bosanskoga, kojemu papa muke priznade bosansku biskupija, ne imenovavši drugoga, a god. 1669. ime-

nova opet Leopold fra Nikolu O g r a m i a, rodom iz Požege, a starinom iz Olova u Bosni (Nicolausde Plumbo). Papinu diplomu stekao je tek 1672. godine. Nikola Ogrami bio je vrlo

*• *) O tom sporu Smiiklas o. c. p. 88. Šiši 1. c. p. 347 Horvat I. c. p. 371—372. I na Maravia se tuže bosanski Franjevci. Zatim Fermendžin p. 498. — 137 —

energian i valjan biskup, kakovog je baš trebalo u onim burnim vremenima, u kojima je on živio. Po- slije poraza Turaka kod Bea, on je 1684. godine

ostavio Bosnu, te pješe u prosjakom odijelu i s malo hljeba u torbi prešao megju nedaleko Pe-

trinje i prispio u Linac caru Leopoldu I. Ovdje je uvjerio cara, da je narod u Bosni spreman (?) na ustanak, te da 30.000 odabranih momaka eka, da kraljevske ete provale u Bosnu. Kada je general

Leslie provalio u Slavoniju, vidimo nu uz bok i bi. skupa Ogramia, kako potie kršane na bunu. Uza

nj su radili za ustanak u Slavoniji i drugi franjevci, megju kojima se osobito proslavio Luka Ibrišimo- vi „Sokol". Za Ogramia nastavila se prepirka radi Slavo- nije, jer je Ogrami svojatao za se vrlo odluno i-

tavu Slavoniju. On je u Rimu kod propagande i u Beu na carskom dvoru nastojao izvojštiti za se ju-

risdikciju u Slavoniji i istisnuti iz nje srijemskoga biskuoa. Ovom nesporazumku bilo je poglavito krivo nepoznavanje prošlosti, jer je Ogrami držao opseg bosanskoga pašaluka istovjetnim s opsegom nekadašnje bosanske kraljevine. Iz jednoga izvješ- taja biskupa Balievia n. pr. vidimo, da je to shvaanje bilo ve starijega datuma, jer on n. pr.

rauna Savu i Dravu u glavne rijeke bosanske {„fiumi principali di Bosna'O- Ogrami je stajao sa svojim shvaanjem u opreci prema biskupu zagrebakom, te nije ni ekao na riješenje pitanja na vi-

šem mjestu, nego je biskupska prava vršio i bez dozvole po teritoriju, koji je spadao pod zagreba- Ttoga biskupa. Odlunoga protivnika našao je u Luki Ibrišimoviu, koji je bio namjesnik zagrebakoga

biskupa u Slavoniji i koji se tomu odluno uspro-

tivi. Uza nj bilo je i drugih franjevaca, koji su bili odani biskupiji zagrebakoj. Po svojoj udi žestok, Ogrami je imao mnogo okršaja sa slavonskim franjevcima. On je poinjao

nasilja na njima i psovao ih. U manastiru velikom — 138 —

držao je na trošak brae svoje sluge i etiri konja^ te je na nj bilo dosta tužbi. A i s franjevcima a Bosni nije baš živio u najboljem skladu radi svoje udi. On je htio, da imade odluujui glas u njihovim pokrajinskim skupštinama, da mu se ustupe posvema dvije župe, te da se povisi potpora, koju su mu morah davati župnici. God.' 1672. zaputio^ se provincijal u Rim u toj stvari, ali Ogrami je i dalje radio po svojoj volji. Sauvala nam se tužba franjevaca iz 1674. godine kardinalima kongrega- cije de Propaganda fide protiv Ogramia. U tužbi se veli, da je Ogrami „di natura inquiertissimo, et ambitioso della giurisdittione usu solamento s o- pra li secolari soui sudditi, ma anco sopra li conuenti efratti...'*

Tako je opet izbio spor izmegju biskupa i sta- rješinstva reda radi toga, jer biskup hoe da odluuje o stvarima reda, koje nijesu na nj spadale. Energiji megjutim Ogramievoj uspjelo je iz Slavonije istisnuti upliv zagrebakoga bisikupa. Svi franjevci u Slavoniji pristadoše što milom, što silom uza nj, te se o tome i izjaviše. Do pred smrt svoju borio se za zagrebakoga biskupa fra Luka Ibrišimovi, premda Ogrami nije baš birao u borbi protiv njega sredstva. Pred smrt se ipak iz-^ miri fra Luka s biskupom Ogramiem zatraživši od njega po požeškom župniku fra Iliji od Modrica oproštenje i blagoslov i uvigjajui svoju pogri- ješku.*)

Od god. 1683. i dalje mnogo su stradali b o- sanski manastiri i franjevci. Razaranje manastira i selenje franjevaca u ovim godinama opega uzbugjenja radi neuspjeha osmanlijskoga oružja, an onda i radi aktivnosti, koju su mnogi franjevci pokazivali u borbi protiv Turaka, sasvim je

*) O Ogramiu i njegovom doba Gl. Šiši I. c. 348—

349. Fernandžin o. c. 517 i dalje. Fermndžin Chronicon etc. (Starine 22. p. 48). Lopaši: Dva junaka p. 147., 159., 163: etc. Horvat 1. c. osobito p. 391. — 139 —

razumljivo i shvatljivo. Nije nam ovdje nakana, da pišemo istoriju manastira, pa zato ne emo ulaziti ni u detalje o manastirima. Konstatirati nam je samo, da su prema izvješu biskupa Ogramia god. 1657. postojali još na bosansom teritoriju manastiri u Visokom, F o j n i c i, S u t j e s k o j, Kreševu, Rami, Olovu, Modricu, Gra- dovrhu (Tuzla) i Srebrenic i.*) Ivan Krst. de Vietro u godini 1708. izaslan u ove krajeve znade samo za etiri manastira i to : Su- tjesku, Fojnicu, Kreševo i Tuzlu,**) od kojih ovaj posljednji jedva da je dugo preživio pad ostalih manastira. Održaše se u prvoj poli 18. vijeka samo prva tri napomenuta manastira. Bojei se progona, franjevci su i sami ostavljali s narodom manastire i naselja i kretali u Dalmaciju, Slavoniju i Ugarsku. Tako je 1687. godine franjevce iz Rame odveo Sto- jan Jankovi, a sam gvardijan Stjepan Mati svojom rukom zapali manastir. S franjevcima otišlo je iz Rame oko 150 katolika u Dalmaciju.***) Poslije smrti energinoga Ogramia, koji je više silom stekao jurisdikciju u Slavoniji, nego li milom, nastadoše opet jake oprijeke izmegju franjevaca u Slavoniji i svjetovnoga sveenstva, koje se poslije karlovakoga mira umnožilo. Ta borba dosta je nemila. I s jedne i s druge strane imade dosta podmetavanja. Franjevci, koji su vršili u naj- teža turska vremena svoju službu cd jednom s u

„neuki i netani u vršenju pastirske s 1 u ž b e." Mora se priznati, da su franjevci ipak imali i megju svjetovnim sveenstvom, koje nije shvaalo stvar lih s egoistinoga, kruhoborskoga

*) Batini II. p. 150. **) Batini: Nekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj; povijesti. (Starine 17. p. 91—94.) ***) O manastirima valja ogledati ove radove: Fra

Jeronim Vladi: Uspomena o Rami i ramskom samostanu,. Zagreb 1882. (p. 71—74); Bariši: Franjevaki samostan i crkva u Sutjeskoj (Gl. z. m. god. 1890.) Hormann: Olovo (Gl. z. m. 1889.). Zatim još dr. Jelenia o Visokom; Stru- kia Kreševu etc. — 140 —

stanovišta, mone zagovaratelje, koji su im i o njihovoj požrtvovnosti i spremi izdavali najbolja svjedoanstva. U Slavoniji se odigravali poetkom 18. stoljea dogagjaji, koji nas podsjeaju u mnogome borbi najnovijega da. t uma. Poslije smrti Ogramieve (1701.) premda iz Bosne dolaze molbe, da im se imenuje biskupom domai sin,*) nijesu Bošnjaci dulje vremena vidjeli u svojoj zemlji biskupa. Na biskupskoj stolici bosansko-gjakovakoj sjedi Juraj Patai (od 1704.), pak onda Petar Baki (1716—1749.), koji ne smiju preko Save. Na tužbe franjevake, koji nijesu vidili od Ogramievog odlaska iz Bosne god. 1684., jer se on nastanio u Djakovu, biskupa u svojoj sredini, imenovan bi oko 1735. fra M a to

D e 1 i V i , rodom iz Kreševa apostolskim vikarom u Bosni i Hercegovini. Za Pataievoga biskupovanja nastade borba izmegju njega te spljetskoga nadbiskupa i makarskoga biskupa. Patai je htio proširiti svoju vlast do mora i u turske dijelove Dalmacije, pa je tu nai- šao na otpor makarskoga biskupa, a spljetski nadbiskup htio je imati upliv u Livnu, Glamou i Gra- hovu.

Petar Baki bio je protivnik franjevaca i tuži ih papi, da su nemarni i neuki u vršenju svojih dužnosti, te da bi ih trebalo zamijeniti drugim sveenstvom. Dakle isto što se dogagjalo i u poetku 18. vijeka. Godine 1734. razdijeljena bi bosanska franjevaka država u tri provincije. Samostani u Ugar- skoj, Banatu i Srijemu sainjavali su jednu, Slavo- nija i Bosna drugu, a dalmatinski manastiri treu provinciju.**) Ova dioba bi odobrena u Rimu godine 1753.***)

*) Batini u Starinama 17. p. 85-86. **) O ovom periodu Batini: Djelovanje Fr. III. svezak.

***) Sr. Jeleni: Kultura i bos. franjevci p. 140. — 141 —

Prošavši ovako letimino istoriju bosanske biskupije, zadržat nam se malo još kod istorije katolikoga elementa u Bosni i rada franjevaca il zemlji.

O životu naroda i njegovoga sveenstva imademo poglavito podataka u izvještajima t. zv. apo- stolskih vizitatora i u izvještajima, što ih rimskoj propagandi šalju bosanski biskupi. Ovi vizitatori veim su dijelom domai ljudi. Strane vizitatore nijesu Turci nikako trpjeli, jer su u njima gledali uhode, koje dolaze u zemlju, da izvigjaju tvrgjave, prolaze, da uhode vojsku i snagu tursku i uope, da izvješuju na njihovu štetu. Onda se sumnjalo na njih još i to, da kupe novaca od kršana i nose u Rim. Ako obino nije bilo na stvari zaista tako, ipak su Turci rado to vjerovali i pozivali na red samostanske starješine, koji su osim opravdanja morali još i kupiti pravdu za se, da obezbijede sebe i svoj puk. Nije baš uvijek išlo ni otkupom, nego su znali franjevci plaati i tamnicom, a kadkada i vlastitom glavom posjete tugjinaca vizitatora. Ti tugjinci vizitatori ne poznavajui inae nikako prilike, izvješivali su rado i nepovoljno, pro- sugjujui stanje prema prilikama svoje zemlje. Tako je kadkada po franjevce izašao i nepovoljan sud. Zato franjevci ne trpe tugjince vizitatore u interesu svojem i svoga naroda, a i ti tugjinci opet ne govore ni o njima uvijek najpovoljnije. Jedan ovakav vizitator n. pr. poslan u Slavoniju (1629— 1630.> veli, da u njoj imade malo sveenika i da su ti došli iz Bosne. Ovi fratri da su omraženi, raspušteni, a vjernici da bi volili popove. Spomenuti fratri da se ne dadoše vizitovati, ve optužiše vizitatore Tur- cima, da su papinski uhode („come spioni del

Papa")- Turci ih uhvate, zasužnje i oni jedva spase život pomou kršanskih trgovaca. Prema drugim svjedoanstvima jedva bismo smjeli vjerovati ovoj po svoj prilici zlobnoj kleveti.*)

*) Fermendžin o. c. p. 390—391. — 142 —

Inae je narod rado primao vizitatore. Kada je 1581. godine boravio u Bosni stonski biskup Bo- nifacije Drakolica (Drakuli), zahvaljuju se bosanski

katolici laici i sveenici papi, što im je poslao vizi-

tatora, koji ih je utješio i u svetoj vjeri uvrstio i ponio se megju njima kao drugi angjeo božji. Ovako govore papi sarajevski trgovci stranci (mle-

taki) i domai, ovako sabrani u Olovu biskup fra

Anto i prvaci sveenstva u Bosni i Hercegovini, dijelu Hrvatske, pokrajini Srbiji, Podunavlju na

ime svoje i podredjenih im katolika. Isto tako go-

vore i kršani od Gornjih i Dolnjih Soli i od svih sela, koi su okolo obiu Soli, oko 50 mila ka r-

s ti ani . . .*)

Odnošaj muslimana prema katolicima i franjevcima tijekom XVI. i dalnjih vijekova, osobito u doba, kada je osmanlijsko carstvo vodilo sa susjed- stvom ratove, bijaše odluno neprijateljski, pa ako

baš ne treba vjerovati doslovno svakoj rijei i vizi-

tatora i tužbama franjevaca, jer se kadkada ponešto pretjeravalo, nema ipak razloga, da u glavnom tim izvještajima ne bismo vjerovali. Mi emo ovdje samo neke momente na osnovu vizitatorskih izvještaja istaknuti. Otac P a v a o

R o V i n j a n i n,**) koji je u Bosnu došao godine 1640. kao vizitator, posjetivši manastir u Makar-

skoj, našao je ovdje dvostruke konobe, kuhinje i

i^be i veli, da je tako u svim manastirima („due reffettori, due cucine, due camere, una publica et altra secreta, e cosi quasi per tutti conventi"). Ovo je sve služilo, da se Turci imadu gdje pogostiti, kad su dolazili u manastire. Batini veli, da su se Turci silom razjahivali u franjevakim manastirima, go- na- vorei : „Ovo su gostione (musafirhane) za nas injene, pas nas morate kao goste doekivati".***) Osim ovoga pogoštenja, veli Rovinjanin, esto se

*) Ibid. p. 314—334 Fermendžin: Chronicon. (Starine 22. p. 29.) **) Starine 23. (Izvještaj priopio Stjepan Ziatovi.) ***) Batini II. 104. — 143 —

dogagja, da su fratrovi dobivali i batina. Napolcon

im valja davati novaca, jer znadu sakriti uzdu ili oružje, pa onda pokrive fratra, da im je ukrao, tuku

ga i ištu da plati. Slinih nasilja Pavao znade i više. Vizitator Vietri (1708.) veli, da manastiri i crkve imadu niska vrata, da Turci ne mogu unii s konjima. Et in hoc non mentior — veli Vietri — D e u s sci t.*)

Obavljati službu božiju nije uvijek bilo lako i slobodno, nego je esto bilo prekidana iznenadnim

napadajima, a uz to se plaao i poseban danak

t. ZV. d ž u 1 u s ( u 1 o š). Ovaj danak za slobodan pristup k oltaru poeli su Turci najprije tražiti u Slavoniji.**) Bio je u poetku neredovit, ali kasnije je u 17. vijeku redovito uveden. Godine 1672. morali su plaati džulus svi manastiri. Otac Matija je naime iz Fojnice služio misu u šumi, mislei da e se time oteti danku, jer nije obvaljao sveano službu božiju. Turci su to drukije tumaili, da ide mo- liti u udaljenim mjestima s narodom protiv Turaka, pa sada nametnuše svima taj danak. Džulus se plaao veziru u ime dozvole, da se slobodno smije vr- šiti bogoslužje. Batini znade pripovijedati itav ceremonijal, kojim se ovaj danak izruivao u Bosni.***)

Godine 1717. i 1718. bilježi Batini dvije vezirske bujruntije iz Beograda, u kojima se naregjuje iz Beograda bosanskoj vladi, da skine s fratara džu-

lus, i zabrani, da muslimani padaju na konak i gošenje u franjevake kue.****) Ove bujruntije ostadoše bez ikakova upliva. Radoznali Pavao Rovinjanin doživio je u Sa- rajevu neugodnih stvari. Neki softa, ogromna lju- dina, susretne njega i njegove pratioce. Softa ga

stade pitati što je i otkuda je (Rovinjanina je probio

) Batini u Starinama 17. p. 91—94. **) Lopaši: Dva junaka p. 27. "**) Fermendžin: Chronicon. (Starine 22.) Batini: II. p. 145. •***) Batini III. p. 33. !

— 144 — smrtni znoj!). Kada se softi rastumailo, da je tobože sin jednoga kršanskoga trgovca iz Beo- grada, rekao mu je tri put: P o t u r i s e p a p a z J što ima da znai, da postane turskim monahom (turco monaco!)*) Još su za Rovinjanom turska djeca vikala še—še!, rugajui mu se, što nosi oštru bradu (koziju), a ne kao Turci okruglu. Inae je Rovinjanin sasvim dobro prošao. Naišao sluajno na nekoga siledžiju!

Biskup Balievi veli, da se u samostanima i crkvama ne može držati sakramenat eukaristije u tabernakulu, jer Turci ruše i obaraju vrata, trgaju kaleže iz ruke za vrijeme mise, pa im treba dobro plaati i uvati se od njih.**) Biskup Maravi iz- vješuje, da parohija imade malo, koje bi imale crkvu, gdje bi se itala misa. Ona se ita na grob- ljima i u kuama katolika. Biskup bosanski putuje potajno i po noi. Kada zapadne megju Turke, mora se novcima sauvati od njihove sile. Za sigurnost života, moraju se svake godine izdati velike svote. Ova injenica e nam u mnogome rastuma- iti, zašto su manastiri franjevaki nerado držali u svojoj sredini biskupe i vizitatore. Stajalo ih je to mnop-o novaca i neprilika

Isti Biskup Maravi pripovijeda, da se 1654. g. za mletako-turskoga rata nalazio u Kreševu. U crkvu provališe Turci, pa kad su vidjeli, da nosi na glavi mitru, rekoše mu, da nosi d u ž d e v u krunu, pa ga prisiliše, da plati 50 š k u d a. I tako jedva spasih život, veli Maravi.***)

Godine 1684. nauo je spljetski nadbiskup,da je u Bosni uope zabranjeno fratrovima misiti.****) ini se, da je ta glasina nastala u opoj zabuni,

*) Na jednom mjestu u Hilferdinga tumai se ova rije u znaenju: pop! **) Horvat 1. c. p. 68. ***) Fermendžin: Acta p. 475. Sr. i prijevod ovoga izvještaja od dr. F. M. (u Gl. z. m. 1904. p. 254. i dalje). **•*) Horvat 1. c. p. 399. — 145 — koja je ove godine vladala radi ratova s Leopol- dom I. Potvrde s druge strane nema. Vrlo je važna za poznavanje situacije jedna izjava biskupa Balievia. On pripovijeda, kako smo ve spomenuli, da ništa nije sigurno u crkvama pred Turcima i da se ništa ne može pred njima zatvoriti, jer oni sve provaljuju. Na ovo nadovezuje, da te provale najviše prave oni Turci, koji su došli iz drugih krajeva („p e r c h e alli Turchi, et massime a quelli, che vengonod' altri paes i.") Ovo je jedna dragocjena vijest zabilježena od kompetentnoga suca. To nam daje na- sluivati, da najveidiozulum a, koje nam opisuju razni izvještaji ne ide toliko na raun domaih muslimana, nego da potiu od raznih tugjinskih elemenata, siledžija, koji su možda samo i prolazno boravili u Bosni ili se ovdje nastanili. O broju katolika malo imademo pouzdanih podataka. Broj se njihov vrlo esto mijenjao, jer je bilo selenja neprestano u XVI., XVII. i XVIII. vijeku. Grgievi*) znade za 250.000 katolika u bosanskom kraljevstvu; franjevci imadu 17. manastira sa 300 sveenika i 100 klerika i laika. Dakako, da je

Grgievi u Bosnu uraunao i manastire i katolike susjednih podruja, koja su bila pod turskom vlašu, a raunala su se na bosansku franjevaku državu. (1626.) Oko godine 1600. biskup B a 1 i e- v i , obavivši apostolsku vizitu veli, da je u itavom bosanskom kraljevstvu našao 13 manastira sa 1 50 f r a t a r a. I on rauna u Bosnu podruja, koja su pripadala franjevakoj državi u turskoj Sla- voniji i Dalmaciji. U krajevima, koje je on vizito- vao našao je više od 10.000 kua i više od 40.000 duša, i druge tolike (e piu di 40 milia anime, et- altre tante") latinskoga obreda. Biskup Maravi (1655.) rauna u itavoj svojoj dijecezi 12 manastira i 300 brae redovnika sa oko

*) Starine 17. 10 — 146 —

74.000 duša. On nam daje i pregled po parohi- jama, pa saznajemo n pr. da je još u njegovo doba manastir Srebrenica imao pod sobom 379 katolika, Gradovrh u pet parohija 6143 duša; Donja Tuzla

7000 duša; Visoko sa pet parohija i 1 1 .650 duša itd. Kue katolika, veli Maravi, nijesu na okupu. Više puta hoda se po pola dana izmegju Turaka i hriš- ana, dok se stigne do jedne katolike kue. Ovi katolici svi su težaci, veli Maravi, osim malo- brojnih trgovaca, koji stanuju u Sarajevu, Banjoj

Luci, Olovu i nekim drugim mjestima. S njima po- stupaju turske vlasti kao sa robovima, a osobito sada u vrijeme rata, gdje se i s trgovcima postupa kao sa težacima. Zbog „nesnosljivih i neopisivih progona" iselilo se u ovo deset godina iz bosanske kraljevine preko 200 katolikih obitelji, te se rasulo posvuda u Ugarskoj. Rauni biskupa Ogramia iz godine 1675. prilino se slažu sa Maravievim podacima. Broj manastira iznašao je tada 8 na samom današnjem bos.- hercegovakom teritoriju sa preko 70.000 duša. Od tih manastira neki su bili ve tada više manje za- pušteni. Osobiti se nazadak vidi u brojevima katolikih duša na krajiškim župama, jer se tamo naj- više naroda iselilo. U godini 1723. bilježi Batini, bilo je u Bosni samo 25.000 katolika, kojim su bosanski franjevci duhovnu službu inili.*) Ovaj neznatni broj katolika dat e se protumaiti velikim iseljivanjem katolika u doba ratovanja izmegju 1683— 1718. godine. Nije mi poznato, u koliko je vjerodostojan dokumenat, na kojem Batini osniva taj broj. On bi nam bio dokazom, da je princ Eugen na svom pohodu u Bosnu morao sa sobom povesti veliki broj katolikih duša. Biskup Maravi, kako smo spomenuli, veli, da su katolici, osim nešto trgovaca po veim gradovima, najviše težaci. Iz djela Gonzage, vrhovnog starješine cijeloga franjevakoga reda iz god. 1587.

*) Batini III. p. 51. — 147 —

saznajemo, da su se katolici bavili i rudarstvom. Tako n. pr. on veli, da je fojniki manastir podig- nut prinosima „nadzornika mjesnih rudokopa". Na drugom opet mjestu pripovijeda Batini o jednom fermanu, u kojem se katolici zovu Latini i veli se za nje, da stanuju na carskim zemljištima, a u krajevima što pripadaju rudokopima. Batini zakljuuje, da su se katolici u rudarskim mjestima bavili gotovo iskljuivo tim poslom, pak da su i zato laglje i žilavije postojali manastiri u Fojnici, Kre-

ševu, Olovu i Srebrenici.*) Prema poznatom o. Pavlu iz Rovinja stanovali su katolici u Sarajevu u posebnoj ulici i zatvaraju se kao što jevreji u mletakom „ghettu". Franjevci su višu svoju naobrazbu crpili najveim dijelom u 16. i 17. vijeku u Italiji, a kasnije i nekim svojim manastirima, osobito u Slavoniji. Vrlo bi rano uzimali u manastir djeake, da sebi pribave sveenikoga podmlatka. Spomenuti o. Gonzaga prema koncu 16. stoljea veli, da je premalo svee^ nika, pa da su zato franjevci prisiljeni primati djeake od 8—9 godina, te ih dugo vremena podu- avati u gramatici i drugim naucima, dok u red ne stupe, ako ne e, da utrnu države. Iz vana se ne mogu slati braa, radi sumnjiavosti Turaka. Ove

škole za franjevaki podmladak bit e i jedine škole ovoga doba. Biskup Balievi takogjer spominje, da fratri u manastirima drže škole, u kojima pou- avaju u itanju i pisanju, malo gramatike i nauku kršansku u latinskom i slavenskom jeziku („in lingua slaua"). Ove nam vijesti popunjuje Pavao Ro- vinjanin koji veli, da fratri drže u manastirima dosta mladia, koji služe kao klerici u zboru, a vani

poslužitelji, i. kao a osim toga su i g j a c Na veer ih ue obredima, latinski osobito gramatiku, a i na izust latinske stvari. Kada budu zaregjeni, onda ih šalju u Italiju na više nauke. O tim gjacima pripovijeda Grgievi, da su veim dijelom neaci ili rogjaci fratrova („sono la piu parte nepoti o parenti

*) Batini II. 51; 61. 10* — 148 — delli frati"). Svakoga mladia osim redovitoga opega uitelja poduava i njegov ujak.*) Ovako nam se tumai, veli Smiiklas, zašto narod zove fratre u

Bcsni i danas ujacima. „Fratri su nada i ponos svoje obitelji! Koga e fratar ujak podii sebi do koljena ... to je jedina mogua sjajna budunost, o kojoj je mogla kršanska majka sanjati."**) Ti neaci idu na nauke u Italiju i onda se vraaju kui kao dušobrižnici svoga naroda. VI adi tumai postanak imena „ujak" drukije. On veli, da su kršani franjevce krili pod imenom ujaka. Taj su naslov najvema kršani meali u glavu maloj djeci, koju je najlaglje iskušati, da tako zataje Turcima sveenike.***) U tugjini nijesu fratri bosanski izgubili osje^ aja narodne svoje osebujnosti. Oni su pisali knjige i pisma bosansko-irilskim pismom, a znademo, da su pjevali sve, što se kod katolike mise pjeva najprije latinski, a onda hrvatski. Bivalo je to tako do god. 1658. Ove godine stigla je molba u Rim, u kojoj se razlaže, da im misa predugo traje u zim- sko i kišovito doba radi pjevanja u dva jezika. Na- rod je obino pod vedrim nebom. Mole zato, da im bude dozvoljeno ove stvari pjevati samo na „pu- kom jeziku" („in lingua vulgari), kako je to brai iz provincije Dalmacije dozvoljeno. Nije nam poznato, kakav su odgovor na to dobili.****)

Sauvan nam je i spomen, da su se fratri brinuli, da naue i turski jezik, kako bi se laglje kretali po turskim krajevima.*****)

*) Starine 17. p. 127-128. **) Smiiklas o. c. p. 99. ***) Vladi: Uspomene o Rami p. 95. ****) Fermendžin p.489. *****) Ibid. p, 512. — 149 —

Pravoslavna crkva.

Položaj pravoslavnih u Bosni bio je povoljniji od onoga katolika. Ve Kuripeši znade pripovijedati, da su pravoslavni imali javnih crkava, manastira i groblja; on vidi njihove sveenike dosta slobodne u vršenju vjerozakona. Ovaj polo- žaj pravoslavnih tijekom XVI. stoljea ne samo da se nije pogoršao, nego se još poboljšao, a glavni im uzrok treba tražiti baš u aktivnoj potpori, što su je pravoslavni davali Turcima, o emu smo imali prilike govoriti tijekom XVI. stoljea kao i o nase- Ijivanju pravoslavnoga elementa, osobito na zapadu

Bosne, upravo u vojnike i obrambene svrhe.

Znamenit je dogagjaj za pravoslavlje obnova peskoga patrijarhata g. 1 557. (Pekog patrijarhata nestalo je 1459. godine, te su u doba od 1459— 1557. dakle u vrijeme od itavoga stoljea bile srpske mitropolije pod vlašu autokefalne arhijepiskopije ohridske.) Srpska crkva priznala je u doba obnove patrijarhata, veli Stanojevi, tursku vlast i sklopila je s njome kompromis. Turcima je bilo stalo, da pogoduju pravoslavnom elementu na Balkanu, da bude ustuk katolikim vlastima, koje su neprestano pirile oganj neprijateljstva protiv turske carevine i turskoga gospodstva. Prije nego prijegjemo na samu obnovu patrijarhata, istai nam je, da je bilo pokušaja obnove peskoga patrijarhata ve god. 1532.*) Neki Pavao (bivši smederevski mitropolit) kušao je pomou turske vlasti davanjem zlata da otrgne srpske mitropolije i episkopije od ohridske arhijepiskopije i da obnovi peski patrijarhat. Godine 1532. došao je P r o h o r, ohridski arhijepiskop na sabor arhije- rejski, na kom je osugjen i anatemisan taj Pavao

*) Ruvarac: O katalozima peskih patriarha. (Glas- snik 47. p. 271-272.) — 150 — radi svojih nastojanja.*) Vidi se, da Pavao nije imao dostatne potpore od turslce državne vlasti.

God. 1 557. uspjelo jeMakarijuu osobitim okolnostima obnoviti pesku patrijaršiju i to ini se gotovo sigurno zato, jer je tada sjedio na stolici velikih vezira glasoviti M e h m e t-p a š a S o k o 1 o- V i , ije je ime usko skopano s obnovom ove pa- trijaršije.

Pošto je porijetlo Mehmet-paše**) u savezu s obnovom patrijaršije, moramo se ovdje malo zaustaviti kod pitanja o njegovom porijetlu. Mehmet paša je prema turskim vrelima potekao iz hercegovakoga grada Sokola („Sokolli") na utoku Pive i Tare. Prema izvještaju Mleanina Grazoni-a poticao je Mehmet iz T r e b i n j a, te bijaše nekim poma- gaem u manastiru po svoj prilici u Mileševu („ajuto del curato di S. Saba"). Odavle je kao ad- žemi-oglan došao u carigradske saraje, gdje je, kao što se samo po sebi razumije prešao na islam. Po Tiepolu bijaše Mehmet takogjer Trebinjac, najprije gjak („zago") u jednoj crkvi, a onda odveden u Ca- rigrad. Savremeni putnik Sala m on Schwei- ger, koji je 1578. došao u Carigrad, pripovijeda za Sokolovia, da je u mladosti bio u crkvama krš- ana „ein Leser oder Anagnostis und hernach ist er den Tiirken zur Schatzung geben worden." Gia- como Luccari, koji je dugo vremena bio u Cari- gradu i Filipopolju, veli da je Sokolovi „nato in Dalmatia del padre christiano ed al battesimo si chiamo Baice." Prema Ragazzoni-u (1571.) Meh- met se kao veliki vezir sam smatrao nasljednikom srpskih despota.

*) Ruvarac: hunskim episkopima i hercegovakim metropolitima do god, 1766. Mostar 1901. p. 33. **) O ovom pitanju sabran je materijal u raspravi Jireka: DerGrossvezier Mehmed Sokolovi und aie serbischen Patriarchen Makarij u, Antonij (Archiv fUr slavische Phil. IX. p. 291—297.); Ruvarac: Nochmals M. Sokolovi und die serbischen Patriarchen (Ar. f. si. Ph. X. p.43—53.); Ruvarac: O peskim patrijarsima, Zadar 1888. — 151 —

Prema ovim podacima stoji Bašagievo stano. vište, crpano iz turskih vrela, da se Mehmed paša rodio u "Sokoloviima u višegradskom kotaru i da je bio sin A h m e d-b e g a Sokolovi a. Ta se tvrdnja osniva na vakufnami, koju je Mehmet paša potpisao.*) Ovome valja još dodati prema Ruvarevu ispiti- vanju injenicu, da je patrijarlia Makarije dobio „o t brata svojega velikoga vezira turskoga" hatišerif s dozvolom, da uspostavlja crkve i manastire, koji njemu za volju, a valjda i u interesu turske države, uspostavlja peski parijarhat. Uz ovoga Makarija imade Mehmet-paša i neaka An-

i nasljed- ton i j a, hercegovakoga mitropolita nika Makarijeva „obnovitelja prestola srbskago" u godini 1573. Znameniti Mustafa paša Sokolovi, bosanski namjesnik i budimski paša bio je neak Meh- medov, a prema jednom sarajevskom rukopisu iz godine 1565. „srodnik že blagostivom Kyr Mak ariji."**) Uvažimo li baš uspostavu peskoga patrijarhata, više smo skloni, da vjerujemo tolikim savre- menim svjedocima o kršanskom porijetlu Mehmet- paše. Dakako da ostaje sasvim neriješeno pitanje, da li je Mehmeda pri obnovi peskoga patrijarhata vodila jedino misao „o državnoj potrebi i o dobro shvaenim državnim interesima" ili samo želja „da svom bratu, kalugjeru Makariju stvori dobri polo. žaj". Valja raunati sa injenicom, da je osnutak srpskog patrijarhata dao novoga poleta organizaciji pravoslavne crkve i da su sada Srbi imali unutar turskoga carstva svoga duhovnoga glavara, iji upliv nije bio jedino duhovni nego je bio i od znatnoga politikoga znaenja. Valja se samo sjetiti na-

*) Bašagi o. c. p. 41. **) Kosanovi (Crte iz Bosne, Glasnik 69) piše: A brat ili brati peskoga patrijarha kao potureni vezir iz- malan je usporedo sa patrijarkom više vrata manastira

Pive, te obadva pridržavaju crkvu i podnose je Hristu I Bogorodici. Tako sam uo, veli Kosanovi!! (p. 256.). Tanija ispitivanja ne potvrdiše Kosanovievo tumaenje. — 152 —

prijed spominjane akcije patrijarhe Jovana i našljed. oika mu Pajsije, a da i ne spominjemo Arsenija Crnojevia pod kraj XVII. stoljea. Što se tie organizacije pravoslavne crkve u

Bosni i Hercegovini, spomenuli smo naprijed dvije mitropolije : jednu t. z. d a b a r s k u, a drugu hercegovaku. Nekako odmah iza obnove patrijarhata imademo prvu sigurnu vijest i o treoj mitropoliji zvornikoj, gdje se 1561. godine spominje neki mitropolit Pavel.*) Zvornika mitropolija osnovana je nekoliko decenija iza kako je razoren franjevaki manastir u Zvorniku. Za mitropoliju hercegovaku znademo, da je i dijeljena jer se L o n- gi n (1615. — 1643.), hercegovaki mitropolit zove i mitropolit „p et r o vski**) i polhercegov- ski", pa se prema zapisima i natpisima mora izvesti, da je Longin bio mitropolitom u onom dijelu Hercegovine, gdje su manastiri Mileševa, Vranš- tica, Moraa, svetotroiki manastir kod Plevalja i

Duboica, pa da se zato kadšto zove i polhercegov- ski. Istodobno spominje se i drugi mitropolita hercegovski ir Simeon (1619.) dakle mitropolita zapadnoga dijela Hercegovine, t. j. u onoga dijela, gdje su manastiri Piva, Zavala i Trebinje. Ovaj mitropolita u Trebinju zove se 1639. po prvi put z a h 1 m s k i m mitropolitom. Kasnije su polovinom XVII. stoljea valjda opet obje mitropolije spo- jene privremeno u jednim rukama, da se onda opet podijele. Stolica zahumskih ili trebinjskih mitropolita bijaše manastir trebinjski prozvan T v r d o š, razoren god. 1694. od Mleana, da se ne bi Turci opet u njem utvrdili. Od god. 1766., kad je ukinuta

*) Ruvarac u Godišnjici Cupia II. u poznatoj raspravi o dabro-bosanskoj episkopiji. O Zvornikoj mi-

tropoliji sr. Dušan Teši i Jakov A. Popovi :

Zvornika eparhija i njeni mitropoliti. Sarajevo 1904. Rasprava je pisana vrlo nekritiki.

**) Crkva Sv. Petra i Pavla ili manastir na Limu, kojega je osnovao Knez Miroslav (Ruvarac: Raški episkopi (Glas. 52. p. 43.). — 153 — peska patrijaršija, nastanio se hercegovaki mitropolita stalno u Mostar u.*)

Dabarski episkop ili dabarsko-bosanski, kako smo ve spominjali, stolovao je u srednjem vijeku u manastiru Banji. Za turskih vremena stolovao je

u K r a t o V u (izmegju Banje i Nove Varoši) odatle i „svjato-kratovski", zatim u Dobrunu (?), a poetkom XVIII. stoljea prenio je mitropolita Me- lentije Milenkovi stolicu bosanskih mitro-

polita u Sarajevo (1717? 1723—1740.) i to ne zna se, da li iz Kratova ili Dobruna.**) Godine 1690. iza prijelaza patrijarhe Arsenija

u Sriiem i u Ugarsku došao je u Liku iz Bosne neki vladika Atanasije Ljubovi, opei mnogo ovdje s narodom i onda se povratio u Bosnu. Taj Ljubo- vi bio je rodom iz Sarajeva, a vratio se opet u Liku 1695., te je poeo graditi vladiine dvore u Medku. Prije je takove dvore podigao pod zaštitom Mle- ana u Kotarima. God. 1700. i 1703. bio je iz Like otpremljen, dok Arsenije ne izradi, da je bio imenovan kraljevskim dekretom vladikom za Liku. On se odsele službeno pisao mitropolitom bosanske Krajine, Like i Krbave.***) Tijekom XVI. vijeka spominje se ve itavi niz manastira po Bosni, a osobito Hercegovini. Nekoje hercegovake, megju kojima valja još istaknuti Zito- mišli spomenuli smo naprijed. U Bosni osim ve spomenutih valja još dodati: Ozren, Vozuu, Moš- tanJcu, Gomionicu, Tamnu (Tavnu) etc. Jedan mletaki poslanik putujui godine 1550. u Carigrad

*)Ruvarac: humskim episkopima, O ma- Tiastiru Tvrdošu: orovi: Hercegovaki manastiri I, Tvr- doš. (Sep^ otisak iz Gl, z. m. 1911.).

**) Šematizam pravoslavne mitropolije i arhidijeceze •dabro-bosanske za god. 1882. Uredio (jjorgje Nikolajevi p. 9—14, ajkanovi: Srpsko-pravoslavna crkva svetih arhangjela u Sarajevu (Gl, z. m. god. 1899.). Duievi ra- •dovi, u kojima je vrlo teško odijeliti istorijsku istinu od prianja nijesu ovdje uvaženi. ***) Lopaši: Dva junaka p. 66. — 154 — spominje M i 1 e š e v u, manastir srpslcih kalugjera i kaže, da u njem ima 50 kalugjera pod svojim starje- šinom („col suo generale"), koji kaže, da u ovoj provinciji i m a 20 m a n a s t i r a pod svojom upravom i da sultanu plaaju haraa 1000 dukata. Da nije taj „Generale'^ koji pod svojom upravom imade 20 manastira bio upravo mitropolit hercegovski, a ne iguman u Mileševu, pita Ruvarac.*)

Kalugjere u Mileševi crta nam jedan Francuz po imenu Lefevr, tajnik francuskoga poslanika, prolazei ovuda god. 1611. na putu u Carigrad oVako:

. . . stigosmo u Mileševo, gdje ima crkva sv. Save s grkim kalugjerskim samostanom, u kojemu ima dvadesetak kalugjera, koje mi pohodismo. Ovi kalu. gjeri jadno su odjeveni i žive po siromašku. Oni nose na sebi tek jednu košulju i bijednu haljinu iste boje kao i kapucini u Francuskoj, uz to otvoreno sprijeda sve do pupka, bez pojasa i bez dug- meta, tako da im se vidi trbuh, a u veine je man- tija na više mjesta prodrta. Jedni bijahu bez cipela.

Njihove su lasi vrlo dugake i padaju im u neredu na ramena tako da sa svojim jako mršavim licem; .pobugjuju silnu suut u onih, koji ih gledaju ...**)

U istom manastiru spominje se v e p o 1 o v i n o m XVI. vijeka štamparija, nabavljena za manastir iz Mletaka, te se zna za tri crkvene knjige, štampane u njoj (sve polovinom XVI. vijeka). Ova štamparija kao i ona u Go r a ž d u na Drini, koja se takogjer

*) Ruvarac: O humskim episkopima p. 34. Manastiri bosanski ekaju još uvijek na kritiko istorijsku obradbu. S hercegovakim poeo se intenzivnije baviti orovi (gl. naprijed). Još je uvijek za bosanske srpske manastire mjerodavan Ruvarac u Godišnjici upia II. Vrijedno je pogledati Vitanovi: Manastir Ozren (Gl. z. m, 1889). Poetkom 18. stoljea jedan vojniki austrijski izvještaj spominje 20 srpskih manastira, od kojih da su dva na- puštena (Gl. z. m. 1908 p. 112). **) Jelavi: Kratki francuski putopis kroz Hercego- vinu i Novopazarski Sandžak god. 1611. (Gl. z. m. 1907. p. 471 i dalje.) — 155 — spominje, propadoše u brzo još u istom stoljeu.*)

Pravoslavni manastiri u Bosni i Hercegovini — ne treba se ovjek dati zavesti gore citovanim opisom bijede kalugjera — ipak su bili centar duševnoga života, koliko ga je uope moglo biti, srpskoga naroda. Kaiugjeri su ži- vjeli u narodu i s narodom siromaški i velika je u tome slinost sa odnošajima franjevaca i katolikoga naroda. Kalugjer je daleko napredniji od

pravoslavnoga popa i bliži narodu. Savremene vi-

jesti o pravoslavnom sveenstvu i episkopima osobito, ako su ovi potonji bili tugjinci Grci, pokazuju nam, da im je jedina briga bila njiiiovo vlastito do. bro. Patrijarhe plaale su godišnje dosta visoke

svote za slobodu vjere i staleža, a osim toga i svaki sveenik neku svotu prema svojoj zasluzi. Patrijarhe

su kadkada gulile popove i manastire. Zbog toga

imade estih sukoba izmegju vladika, te naroda i popova. Ovi potonje stoje esto na najnižem stepenit neznanja.**)

Broj pravoslavnih u Bosni i Hercegovini ne dade se ni približno odrediti kao broj katolika, jer nemamo izvještaja o tome. Katoliki se vizita tori o tom izrazuju onako openito, a vele, da ih ima vea koliina („mas'gior quantita") od katolika ili kao n. pr. Maravi, koji veli, da su katolici pomiješani

s Turcima i šizmaticima, „od kojih je obiju broj veoma velik („quorum utrorumque numerus ma- ximus est".) Nema sumnje, da je u XVII. vijeku pravoslavni elemenat bio brojem daleko vei od

onoga katolika i da je u to doba bila u glavnom

i dovršena njegova kolonizacija.

*) Ruvarac o. c. p. 34. Prohaska: Das kroatisch-ser- bische Schriftum. Zagreb 1911. p. 87. **) dezorganizaciji srpske crkve pruža nam ža- losnu sliku za sarajevsku srpsku crkvenu opinu Kosa- novi: Srpske starine u Bosni (Glasnik 38.) — 156 — C

Odnošaj izmegju katolika i pravoslavnih.

Ve smo naprijed na jednom mjestu istaknuli,

•da je odnošaj izmegju franjevaca i pravoslavnog sveenstva bio veoma neprijateljski. Sada emo nekoliko rijei više o tome rei, ma da ne emo u te

borbe izmegju franjevaca i pravoslavnih patrijarha

i vladika potanko ulaziti. Materijala zato davaju dosta franjevaki istoriari, ali taj bi materijal va-

ljalo prjje kritiki štampati, da se može tana i vjerna slika o tome stei. Nema nikakove sumnje, -da su odnošaji izmegju obojega sveenstva bili oso.

bito u XVII. vijeku a i inae ve i prije, napeti i da se franjevci tuže na pravoslavno sveenstvo više nego na Turke, da vrlo rgjavo misle o šizmaticima, a pravoslavno sveenstvo opet ni najmanje ne mi-

sli dobra o „himbenim i lukavim tatinima". „Srpski je pop smatrao prije za brata Grka nego li fratra, a fratar je valjda radije vidio Talijana kao brata, nego li rogjenoga brata Srbina".

Kao jedan od glavnih razloga ovoj borbi i mržnji navodi se ve u polovini XVI. stoljea nastojanje pravoslavnih vladika, da franjevce i katolike skue pod svoju vlast i danke i što su zahtjevali od njih sve crkvene pristojbe, koje su im davali pripad. nici njihova obreda. Batini esto istie, da su vladike u tom potraživanju pomagale i same turske oblasti t. j. turski inovnici, koji su dakako od toga sami vukli znatnu korist. Ova potpora turske dr- žavne vlasti pravoslavnim vladikama dala bi se pro. tumaiti baš onime, što smo ve u svoje vrijeme istaknuli, a to je injenica, da su se katolike vlasti zanimale za oslobogjenje kršana, a franjevci stajali esto usred te akcije, te su vazda bili u sumnji kao agitatori protiv Turske. I obnova peskoga patrijarhata bila je oiti znak turskoga zauzimanja za pravoslavne dakako u svom vlastitom interesu. Fra. njevcima je uspjelo vazda, da se od tih vladika i pa- — 157 —

trijarha i njihovih tereta oslobode, t. i. da barem izrade ferman u Carigradu, po kojem ih se oslo- bagjalo od polcušanih podvlašenja pod pravoslavne vladike. U praksi je valjda ipak koji puta uspjela vladikama i od katolika pobirati razne pristojbe. Poznati Grgievi, koji veli za pravoslavne, da ih ima „vea koliina" od katolika, kojima upravljaju njihovi popovi i kalugjeri („che sono gover- nati daili loro Popi e Calugeri"), veli ujedno za „šiz- matike", da su prema katolicima pr i j e uvede- nja novoga kalendara bili vrlo prijateljski („molto familiari et amici delli Catto-^ lici".), a sada su im (1626.) vrlo protivni radi n o- voga kalendara. I zaista znademo, da su se katolici u Bosni borili protiv novoga kalendara kroz

50 godina, jer su im i Turci to branili kao da to- bože fratri hoe da uvedu neku novu vjeru. Grgi- evi pripovijeda, kako je udotvorna slika Marijina u Olovu smirila napokon to pitanje. Ova naime slika ulijevala je rešpekta ne samo katolicima nega i pravoslavnim i muslimanima. Krupnije nastojanje orotiv franjevaca sa strane pravoslavlja pada u g. 1653. Carigradski patrijarh iril i budimski vezir poiniše veliko nasilje na franjevcima. Namjesnik bosanski (Salihpaša Mosta- rac?) odredio je, da se imade ognjem razoriti fojniki manastir, a fratri poubijati; fojniki fratri iz- baviše se od smrti sa 4000 škuda, a našiki sa 2800 škuda. Mnogi fratri baeni su u okove. Ovoliko o tome franjevaka kronika, a dade se razabrati, da je carigradski patrijarh oito izradivši negdje u Cari- gradu kaki ferman išao zatim, da franjevce i katolike oglobi.*) Tijekom XVII. stoljea spominju se još god.

1661., 1662. i 1669. krupnije navale na katolike i franjevce. Domai franjevaki pisci spominju i peskoga patrijarhu Kallinika (Stanislava), koji je

1661 . došao osobno u Livno, da podvlasti katolike,

ali mu se usprotive franjevci i katolici. Kallinik ih

*) Fermendžin: Chronicon (Starine 22. p. 35.). — 158 —

pritegne na sud i pokaza carski ferman, kojim mu

se podvrgavaju svi, koji se krstom krste, dakle i ka.

tolici, pa da mu i oni moraju plaati danak. Došlo je do oite pobune, a patrijarha mora iz Livna bje-

žati. Odavle se uputi u B a n j u L u k u, gdje je tada

paša stolovao, ali i ovdje mu se katolici odupru,

davši kadiji novaca i dokazavši, da su druge vjeroispovijesti od pravoslavnih. Patrijarh sada ode u Carigrad i vrati se s novim fermanom god. 1662. oti- šavši najprije bosanskom namjesniku u Temišvar

{Ali paši engiu??) i uzevši od ovoga oružanu pratnju, dogje opet u Banju Luku. Ovdje nastane opa smutnja zbog toga; patrijarh se mora povra-

titi u Temišvar, kamo odoše i pretstavnici katolika. Bosanski paša presudio je stvar u prilog katolika, dobivši mito. God. 1669. došao je isti patrijarh opet u Sarajevo s istom nakanom. Parnica se izmegju protivnih stranaka vodila strastveno. Patrijarha je stratio „sedam tovara blaga", ali zaludu, jer je izgubio parnicu. Kad se proglasi osuda, pade mu

kap ( ?). Franjevci da su tom zgodom potrošili na parbu 800.000 jaspri. itava stvar zvui, kako je is- pripovijeda, nevjerovatno. Svakako stoji, da se patri-

jarh peski tada zvao M a k s i m, a ne Kallinik ni Stanislav. Prema tome otpada svakako injenica, da je ta akcija poticala od peskoga patrijarha. Defi,

nitorij bosanski god. 1661. i ne tuži se, kako nam je poznato, na peskoga patrijarhu, nego na patrijarhu carigradskoga, koji je htio katolike podvlas- titi („d al patriarca di Constantino. poli, Greco scismatic o"). Vidi se, da su domai Ijetopisci stvar ispremiješali.*)

Mržnju izmegju Franjevaca i pravoslavnoga sveenstva traži sasvim jednostrano Jastrebov**)

*) Batini II. 133—134. Ruvarac: O peskim patrijarsima p. 78-79. Fermedžin: Acta Bosnae p. 504, Truheika: Fojnika kronika (Gi. z. m. 1909. p. 455—456.). **) Jastrebov: Sadržaj fermana, koji je sebi izradilo katoliko sveštenstvo prema pravoslavnom mitropolitu hercegovakom i bosanskom (Glasnik 48. 412—413). — 159 —

.11 nastojanju Franjevaca da sebi stvore iznimni polo- žaj pomou fermana od turskili careva, kako bi

što više uticali u Bosni i Hercegovini na narod srpski i lakše ga latinili. Mitropolite i patrijarhe srpski i grki su jaganjci, koji brane svoju pastvu od na- srtanja latinske propagande, koja je svima mjerama radila, da dobije na svoju stranu pravoslavne krš- ane, koji su ili zbog fratarskog lukavog i pritvor, nog obeavanja olakšica od jarma turskoga ili da izbjegnu zakonitu kaznu od pastira po crkvenim ka- nonima polazili iz pravoslavlja pod zaštitu katolike propagande. Mislim, da su sve Jastrebovljeve tvrdnje prosto izmišjavanje i da ih obaraju sve dosadanje injenice, a Jastrebov ih u svoje doba niim nije potkrepio. Tragova propagandistikom radu franjevaca imade ponešto, ali to je sasvim neznatno nastojanje i ogra- nieno je yiše n. pr. na Dalmaciju i Slavoniju nego li na Bosnu. Izvještaji vizitatora i biskupa sigurno

-bi spominjali uspjehe ili neuspjehe toga rada, da ga je uope bilo. Ali šute o toj stvari ili barem vrlo je rijetko spominju. Ako se uvaži još osobito odnošaj turske države prema peskomu patrijarhu, onda se ini gotovo iskljuen u Bosni propagandistiki rad. U doba, kad je papa Klement VIII. ooveo veliku akciju protiv Turaka, vidimo približenje i her. cegovakog mitropolita i patrijarha Jovana papin- skoj stolici. U takvoj akciji radili su dakako i franjevci, kako smo ve naprijed o toj periodi pripo- vijedali. Imademo megjutim jošte jedan primjer pribli-

ženja istone i zapadne crkve, kojemu su valjda ku- movali franjevci. U doba hercegovakoga mitropolita Vasilija Jovanovia (1639— 1671.), pod kojim su se sjedi- nile obje hercegovake mitropolije (gl. naprijed) imademo spomenika živoga nastojanja oko unije pravoslavne crkve s katolikom. Vasilij Jovanovi, prema tradiciji patrijarha Jovana želio je oslobogje- — 160 — nje svoga naroda od Turaka, pa je dobro uvidio, da mu je to jedino mogue pomou Icatolike Austrije,

Mletaka i pape. God. 1661. odnio je iguman tre- binjskoga manastira, iril, papi Aleksandru VII. pismo, kojim ovaj uvjerava papu o svojoj privrže- nosti i moli, da papa preporui manastir pažnji du. brovake republike i da im pomogne protiv Tu- raka. Papa mu posla dragocijeni krst, ašu i obilnu milostinju, a ujedno piša i Dubrovanima, da u interesu crkve treba da nastoje, da se Vasilije sa svo. jim manastirom trebinjskim („post . . . sancte sedi praestitam obedientiam") uzdrži i ojaa predu- sretljivošu katolika. I još nam jedan spomenik govori o odnošaju Vasilija prema papi. God. 1671. pisali su Vasilije i iguman Atanasije papi Kle- mentu X. „kruni i diki i pohvali kršanstva". Tuže se na nevolje, koje trpe od Turaka i ne uzdaju se ni u koga nego „u gospodina boga i u tebe sveti oe." U manastiru se mole pred krstom, što im ga je poslao papa Aleksandar VII. i posvetilišta ine „plemenitom ašom", iz Rima dobljenom. Dva kalugjera Filip i Simeun nosili su ovo pismo papi u Rim, da mu iskažu svoje jade. Iz pisma se vidi, da je papa i novano pomagao episkopa i manastir, pa i Filip i Simeun dogjoše po potporu, koju nijesu mogli dii radi kandijskoga rata zadnjih devet godina. Batini drži, da je za ovo približenje stekao zasluge neki fra Ivo, koji je služio u Trebinju. Dokaza direktnoga za to dakako nema.*) Da je pravoslavnim patrijarsima kadkada i uspjelo, da su franjevce valjda povremeno kao i katoliki puk podvlastili, bio bi nam dokazom jedan ferman manastira Duža iz god. 16Q3. Mislim, da e taj ferman biti jasniji, ako spomenem, da se godine 1690. iselio patrijarha Arse- nije Crnojevi sa mnogo naroda ispred Turaka u

Srijem i Ugarsku i da su Turci to uzeli kao da je

*) O toj epizodi: Theiner: Mon. Slav. Merid. II. p- 130-161; p. 201. orovi o. c. p. 7. Batini II. osobito p. 132. — 161 — napustio svoje mjesto, te imenovali u Pei novoga patrijarlia (1691.) Taj patrijarh nije nastavio sigurno borbenu politiku Arsenijevu, nego je prema Stanojevievim rijeima s Turcima sklopio kompromis, po kome je trebalo da turske vlasti štede Srbe, a crkva da radi na tom, kako bi umirila narod. U fermanu manastira Duža kao da se ogleda ve promijenjena situacija. Sultan Mehmed obavješ. uje hercegovakog sandžaka, kako se beratom imenovani mitropolit ipeke eparhije Simeon potužio, da se Latini, Madžari, Šokci, Gardijani, Lužani i

Arnauti i ostali kršanski narod i sveenici, koji stanuju u tim zemljama i koji su od p a m t iv i j e- k a( ?) osim državnih daa njemu kao mitropoliti uplaivali milostinju, što mu spada, zatim pristojbe za vjenanje, sada tome protive, jer da takove pristojbe moraju plaati papi. Mehmed odregjuje, da svi gore spomenuti imadu i dalje sve pristojbe mitropoliti plaati, a ako bi se koji sveenik protivio, da ga mitropolit po svom obiaju imade pokarati, a da mu nitko na put ne stane.*)

Pitanje je dakako da li je ferman sastavljen na osnovu istinitih informacija i da li je zbilja peski

patrijarh mogao i praktino provesti, što mu je u njemu dozvoljeno.

Ruvarac spominje i ferman sultana Mahmuda od god. 1731., izdan patrijarhu Arseniju IV., u kojem se zapovijeda, da njega „tako isto i sveenstvo latinske crkve u Bosni za svoje patrijarhe prizna- vati ima."**) Rekao sam ve naprijed, da bi sve te fermane

o sukobima franjevaca i pravoslavnih vladika valjalo najprije kritiki izdati, a onda bi valjda bila i jasnija slika o tom nastojanju srpskih ili grkih

*) Tri turske listine manastira Duža (Gl. z. m. 1908. p. 115.). Stanojevi: Istorija srpskoga naroda II. izdanje p. 237. **) Ruvarac: peskim patrijarsima p. 79—80,

11 :

— 162 —

patrijarha, da podbiju poda se franjevce i katolike. Jedno stoji, a to su Ruvareve rijei „da se takav postupak srpskih patrijarha nikako opravdati ne da."

Bosna — pašaluk.

Pojam Bosne pod turskom vlašu nije identi- an ni sa starim pojomom Bosne, a ni s današnjim. Osvajajui Turci u prvoj polovini XVI. vijeka Bosni susjedne zemlje, pripajali su ih u poetku Bosni, tako, da je pojam Bosne dobio mnogo šire znaenje. Bosna je bila sastavljena od više sandžaka. Mi smo do sada opominjali, kako nam se prilika pru- žila u politikoj istoriji imena tih sandžaka, a sada emo ih redom navesti. Najstarija su dva sandžaka bosanski (vrhbosanski) i hercegovaki. Uz ove dolazi onda najranije zvorniki. Bašagi spominje ve 1461. (?) jednog zvornikog sandžak bega, a onda ih dalje znade od 1514. godine.*) Kliski postoji od god. 1537. U Lici su Turci zasjeli oko polovine XVI. vijeka, ali se liki sandžak spominje tek prema kraju drugs polovine XVI. vijeka (1584.) Ne- što prije bilo je sijelo sandžaka za Krajinu u Os- trošcu, a od godine 1592. u Bihau. U Slavoniji, koja se osim Srijema, koji je spadao pod budimskoga ili temešvarskoga beglerbega, takogjer raunala u Bosnu, znademo najprije sandžaka u azmi, a poslije razorenja ovoga grada (1558.) u Pakracu. Megjutim Pakrac ne ostade sijelom san- džaka. Slavonija je bila razdijeljena u dva sandžaka: požeški i cerniki. U vrijeme najvee turske moi, ali ujedno i u poetku opadanja iamdemo u turskoj književnosti i neke vojniko-statistike i geografske radove. Sul- tan Ahmed I. (1603.— 1617.) odredio je, da mu Aini

*) Bašagi o. c. p. 186. — 163 —

A 1 i j a, pregjašni upravnik državnih dobara, spremi spisak vojnikih okruga i vojnika po svemu carstvu. Tako je u to doba nastao pregled h a- sov a, timara i zijameta po svim vilajetima,

i sandžacima, koji se i do danas sauvao. Ovim

se radovima poslužio i H a d ž i Kalfa (atib elebija — Mustafa ben Abdala t 1655), ija je ad- minastrativna podjela Bosne starija od vremena, u koji ju je on na hartiju stavio. Ovim opisima bosanskog pašaluka valja još dodati jedan iz doba po-

slije 1624 godine t. zv. mletako-dalmatinski opis, a sastavljen je prema turskim podacima, jer su turske oblasti nastojale u svako vrijeme biti obavi- ještene o broju za pušku sposobnoga puanstva, pa su takovo popisivali. Na elu ovog mletako- dalmatinskoga opisa kliskoga sandžaka veli se, da su sandžaci M u s t a j-b e g i sin mu M e h m e t- beg dali popisati 1600. i 1624. taj sandžak. Na elu opisa bosanskoga sandžaka navodi se, da je taj sandžak dao god. 1620. popisati bosanski beglerbeg Ibrahim paša Menin-begovi, kada je imao vojsku povesti u Budim. Ovaj mle- iako-dalmatinski opis upotrebio je i Grgievi, do sada ve mnogo spominjani agenat i donio ga caru Ferdinandu II. Iz polovice XVII. stoljea imademo podataka o bosanskom pašaluku u Sejahatnami poznatog ebelije. Ovamo možemo još uraunati i jedan vojniki izvještaj od nepoznata pisca za doba

Eugenovih ili Petraševih operacija protiv Bosne.

(Dakle konac XVII. ili poetak XVIII. vijeka.)*)

*) tom sravni: Novakovi: Hadži-Kalfa ili Catib elebija turski geograf XVII. veka o Balkanskom poluostrvu (Spomenik XVIII,) Dr. Raki: Prilozi za geografsko- statistiki opis bosanskoga pašaluka (Starine XIV,) Osim mletako-dalmat. opisa nalazi se ovdje i Putopis Šibeniana

Prana Butrišia i Ivana Divnia iz Šibenika u Hlijevno i odavle u Skoplje bosansko god. 1574. Batini je relaciju Atanasija Georgicea (Grgievia), što ju je predložio caru

Ferdinandu i mletako-dalmatinski opis, otštampao u

Starinama 17. (p, 116 i dalje.); Dr. Bodenstein: Povijest 11* — 164 —

Na osnovu ovih podataka bila bi upravna podjela Bosne, kako slijedi : A i n i Alija, koji je pisao oko 1610. godine broji ove sandžake: Bosna (paša sandžak), Klis, Erceg (Trebinje), Zvornik,

Požega, Zana Cernik, Krka i Rahovica, Lika. Hadži Kalfa opisuje Rumeliju i Bosnu, mislei pod Rume- lijom cijelo Balkansko-poluostrvo osim Bosne i

Raške, (Novi Pazar), Vlaške i Moldavije. On spominje ove sandžake: Bosnu, u kojoj stanuje paša i beglerbeef, Hersek, Klis, Izvornik, Požegu, Rohisu,

Krku i Rahovicu (Rahoidžu), a ne opisuje Požegu,

Rohisu i Rakovicu (Orahovicu?!). U obim turskim vrelima iznakažena su neka imena, pa ne znamo, što se pod njima misli. Mletako-dalmatinski opis znade za sedam sandžaka: bosanski, zvorniki, požeški, cernikt, bihaki, kliski i liki, pa bi se prema tom opisu mogle i približno tano ustanoviti granice pojedinih sandžaka. Hercegovina prostirala se od Novoga i Risna na moru do blizu Spljeta, jer se ovamo uraunavala i poljika Krajina (pro- vinzia Pogliza)*). Odavle tee granica sjevero- istono do na domak južne esti Livanjskoga polja, uokružuje još Duvanjsko polje sa 2u- panjcem i dotie se Neretve kod Rame. Odavle tvori megju visoko gorje, što rastavlja vode bosanske od voda neretvanskih i gornje Drine. Prema tome pripada Hercegovini cijelo izvorno podruje Drine s Foom, ajniem, Goraždom, Plevljem, Mileševom. Višegrad nije više hercegovaki. Kliski sandžak zaprema unutrašnju Dal- maciju do Krke s Drnišem, Vrljikom i Sinjem, zatim

Bosnu sa Livnom i Olamoem sve do Rame, Vr- basa i Plive. (Ovamo spadaju Prozor, Prusac, Je- zero i Skoplje itd.) Sijelo sandžaka bijaše ponajviše

Livno, a ne Klis, a kasnije i Skoplje. naselja u Posavini god. 1718—1739. 6. Beschreibung von dem Konigrech Bosnien (Gl. z. m. 1908 p. 95-112.) *) Za nju se veli: Alla quale pero non ariva mai ne il sanzaco, ne il suo logotenente, ma si governa da un emino. — 165 —

Oblast likoga sandžaka prostirala se uz Vele- bit prema Senju, Brinju i Otocu, te obuzimaše sjeverni dio današnje Dalmacije do rijeke Krke prema

Skradinu i Obrovcu: Kotare, Bukovicu, Liku i Kr- bavu. Sandžak-beg ju stolovao u nekadašnjoj hrvatskoj prijestolnici Kninu, dok su glavne utvrde i si- jela kapetana bile: Udbina, Peruši i Ribnik. Bihaki sandžak zapremaše unski kut s Cazi- nom, Bužimom, Krupom i Kamen-gradom. Pod zvornikim sandžakom misli se poglavito na ze- mljište tuzlansko, a bosanski sandžak sterao se od

Višegrada na Drini i Dobruna preko Sarajeva,

Travnika, Jajca i Banje Luke do Gradiške, Jase-

novca, Novoga i Kostajnice.*) Do god. 1 582. (1 583 ?) bijaše Bosna b e g 1 u k, a te je godine službeno postala beglerbeglukom ili

pašalukom. Bosanski namjesnici bili su i prije toga dogagjaja ne samo begovi, nego je megju njima

bilo i više paša, pa i vezira. Teško je sigurno odrediti, u koliko su do ovoga vremena bili ostali sandžaci odvisni od bosanskoga. Bašagi veli, da je on bio samo primus inter pares, a postavši beglerbegom, poveali su mu se samo prihodi. injenica je, da poslije 1582. godine ne vidimo više kao prije toliko etovanja pojedinih sandžaka na svoju ruku nego više pod vodstvom beglerbegovim. Jedinu iznimku ini bihaki sandžak sa svojim krajišnicima, koji je radi svoga osobitoga iznimkoga položaja umio ouvati neku nezavisnost, koja je kadkada po

beglerbega znala biti i neugodna. Beglerbeg je voj-

nika i upravna glava provincije. Vlast je nje-

gova slina onoj vizantijskoga stratega. O ugledu i sposobnosti bosanskoga b-glerbega je ovisilo, da mu njegova vlast bude od ostalih sandžaka pri-

znata. Tu su vlast stezale osim toga i uglednije porodice u zemlji, bez kojih beglerbeg nije mogao na svoju ruku, ako nije htio izazvati nezadovoljstvo

*) Lijepo je ove granice ustanovio s geografskoga

gledišta R i c h t e r 1. c. p. 31 1 . Za liki sandžak gl, Lopaši: Dva junaka p. 21. — 166 — protiv sebe, ništa važnijega odluiti. Od 18. stoljea postaje pravilom, da namjesnik sazivlje kao neko vijee bosanskih prvaka i da s njima raspravlja o važnijim stvarima. Rekli smo naprijed, da se je uz staro plemstvo, koje je zadržalo svoje posjede, razvilo i novo vojniko, a to su spahije. Ovaj lenski vojniki sistem razvio se i u susjednim zemljama, koje su osvojene i Bosni pridružene. im je koja pokrajina osvojena, odmah je gragjen popis ili katastar i zemlja podije- ljena u državnu (has), timare i zijamete. Tako se i- tavom turskom Bosnom organizovao orijentalni feudalni sistem. Lenska dobra dijeljena su po selima, koja su sastavljala jednu nahiju, kojom je upravljao pod raznim nazivima (subaša, kapetan, muselim) najstariji lan iz najuglednije porodice u nahiji. Distrik, koji je obuhvatao više nahija zvao se sandžak, kojim je upravljao beg, a pred njim se nosio jedan tug (konjski rep) kao znak njegovoga dostojanstva. Sandžak-begu bili su podložni alajbezi, a ovima eribaše (satnici). Beglerbeg- lukom bosanskim upravljao je najprije paša sa dva tuga, a poslije gotovo redovno vezir sa tri tuga.

Na zapovijed subaše kupile bi se spahije i pri- družile se alajbegu, ovaj bi ih predvodio sandžak- begu, a sandžak-beg beglerbegu i napokon serdari- ekremu (velikom veziru ili odregjenom vrhovnom vojskovogji). Bosanski beglerbeg bio je u vojnikim stvarima podvrgnut beglerbegu od Rumelije, a kad je osnovan budimski pašaluk, veziru u Budimu.*) Da- kako, da i ovo nije vrijedilo za itavo doba, o kojem govorimo.

Nema sumnje, da su budimski i bosanski, te te- mišvarski beglerbezi imali iznimni položaj u dr-

žavi, pa zato i ne vrijede i ne mogu se primijeniti

*) Spomenuti mletako-dalmatinski opis veli: Sono sottoposti al commando supremo del Vezir di Buda: il Bassa d' Agria (jegar), di Caniza di Temisfar et di Bossina (Starine XIV.) — 167 —

inae uobiajene regule u turskom carstvu na naše

.krajeve. O njihovim prihodima i ne raunaju puno u Carigradu, jer oni ih troše na svoje vilajete, bra-

nei carstvo od kršanskih država. Osvojen j em Bu- dima imala je Turska krajinu od Budima do Dinar-

skih planina. Budimskom i bosanskom beglerbegu je u prvom redu briga, da tu krajinu uvaju. Dakako, da nije niti itava turska Ugarska, ni Bosna bila krajinom, uvijek pod oružjem. Kadkada se svim sandžak-bezima daje u tim zemljama naslov s e r- hatskih begova. Pravi, krajiški sandžaci bi-

jahu liki, bihaki, cerniki i kliski. Gdjekad je po-

jam krajine ogranien samo na t. zv. tursku Hrvat-

sku i khški sandžak. U najveem dijelu slavonskih, ugarskih, da ne govorimo o bosanskim krajiškim sandžacima, brane tursku granicu, a napadaju kršansku, Bošnjaci.

Tako su Bošnjaci stekli u Slavoniji i u Ugarskoj lena. Megju tim spahijama bilo je n. pr. u Slavoniji staroga bosanskoga plemstva, a možda još više no-

voga vojnikoga. Poznati su u turskoj vojsci a k i n-

d ž i j e. Bili su to konjanici bez lena i plae, koji su

kao dobrovoljci išli u rat i životarili od ratnoga pli-

jena i grabeža. Za osobite zasluge dobivali su len-

ske posjede u osvojenim zemljama, gdje su našli i

novu postojbinu. Vrlo su odvažni ti bosanski ju-

naci, veli elebija, te u Budimu, u Egri, Bosni i Her-

cegovini svega 760(?) serhatskih gradova danju i

nou uvaju i brane od neprijatelja.*) elebija rauna polovinom 17. vijeka u Bosni

7 sandžaka (šira Bosna) 59 ziiameta i 1792 timara

te 10.000 vojnika cd spahija i begova. To je dakako, ve doba, kada su spahije poele popuštati u svojoj ratobornosti. Inae je Bosna mogla dii

15—20.000 kojnanika. U doba velikih osvajanja i

dobre organizacije mogao je itavi serhat : Ugarska,

Slavonija i Bosna dii na noge i do 70.000 vojske. elebija još spominje u svim gradovima osim

*) elebiju citiram prema prevodu s turskoga od

Kemure (Gl. z. m. 1908. p. 193—202. i 289—342. — 168 —

10.000 vojnika od spahija i begova još i 1200 askera spreme, koji dobivaju plau od državnoga bla- gajnika. Francuz Poullet*) na putu kroz Dubrov- nik i Bosnu god. 1658. spominje, da bosanski pa-

šaluk imade deset ili dvanaest hiljada vojnika, o kojima ne govori baš najbolje, osim jednoga dijela, koji se nalazi u pratnji paše. Bit e to jenjiari, koji su primali stalnu plau, da na zapovijed jenjiarskoga age kreu na vojnu. Stolica bosanskoga beglerbega bijaše od prvoga beglerbega Ferhat-paše Banja Luka, a prije je bosanski sandžak stolovao u Sa- rajevu. U god. 163Q. prenio je stolicu beglerbega Šahinpaša u Travnik, ali uza sve to se kadkada još i kasnije spominje stolica beglerbega u Banjoj Luci (n. pr. elebija polovinom XVII. vijeka). Paša je imao u svojoj okolini prema elebiji oko 3000 askera, koji su u svako doba spremni za rat. Gore spomenuti Francuz Poullet došavši u Sara- jevo imao je i prilike, da vidi Seid-Ahmet pašu, koji svakoga popodneva izlazaše u pratnji od 1500 do

1600 konjanika, „isto tako lijepih ljudi kao i ilih konja. Gotovo u svih konja grudi, uzde i sape bjehu nakiene srebrenim ili pozlaenim ploama. Kajiš, koji se povlai konju preko ela, ukrašen je mnogim ukusnim predmetima, kao polumjesecima, burmama, biserom, od iste kovine ili s nekoliko prostih ka- menova, koji mu na tom mjestu prave kao krunu i pridavaju dražest, koja ga ini ljepšim, nego li je u istinu." Poullet dodaje tom opisu, da se on baš ne da laliko opsjeniti stvarima, koje udaraju u oi, pa je za to upitao dobro upuene osobe, da li je sva sultanova vojska slina ovoj. Dobio je na to megju inim odgovor, ,,da od 10 ili 12 hiljada vojnika, što ih broji ovaj pašaluk nema ni jedne bolje ili izuenije vojsk e". Austrijski vojniki iz- vještaj, kojega smo naprijed spomenuh kaže, da u

Sarajevu made u tvrgjavi 12.000 j e n j i a r a pod

*) Jelavi: Doživljaji Francusa Poulleta na putu krcz

Dubrovnik i Bosnu 1658 god. (Gl. z. m. 1908. p. 58.) — 169 —

jednim agom i 80 topova. Za pašu se u tom izvještaju veli, da rezidira u Travniku, ali da imade i u Sarajevu svoju rezidenciju. Nje- gova garda da se sastoji od 500 momaka, koji su jednako odjeveni: „haben die Brustkleider mit Sil- ber Beschlag, und so auch die Pferd Zeuge mit Sil- ber garniert, jeder von dieser Garde hat seinen ei- genen Knecht und sind alle zu Pferdt." Osim ovih 500 konjanika imade još 500 pješaka, koji se zovu delije, a nijesu tako skupocjeno odjeveni kao oni na konju.

I ovaj izvještaj spominje baš kao i Poulletov,

da kada paša izlazi na šetnju ili kakovu inspekciju

po zemlji, s njime ide i sva ta njegova pratnja. Ova

pašina garda uvijek je uz pašu i spremna za boj,

baš onako, kako nam to i elebija pripovijeda za ono 3000 pašinih askera. Njemaki izvještaj veli, da Bosna može dii na noge 50—60.000 ljudi spremnih za borbu. Interesantan je opis, kako se vojska skup-

lja u sluaju rata. Iz opisa se jasno razabire, da je i

u Bosni krajem 17. i poetkom 18. vijeka zavladala nska korupcija. Paša, veli opis, šalje u takovoma slu-

aju u sve bosanske gradove svoju gardu i nalaže

zapovjednicima posada u gradovima i njihovim e- tama usmeno, da u svim gradovima po telalima („Marktschrey,er") dadu pozvati sve vrste vojnika, da se okupe oko svojih kapetana. Kada se taj posao obavi, moraju sabrani da idu na mjesto, koje je odredio paša. kod ovoga sabiranja vojske primaju se

i elementi, koji se nijesu inae bavili oružjem. Za 20 dana, veli izvještaj, može se skupiti bosanska vojska. Kada ete dogju na mjesto odregjenja, pre- gledava ih defterdar. Onaj „aga", koji je došao sa nepotpunom etom gleda da svoju kompaniju popuni do obavljene revizije raznim ljudima, Ciganima („und anderes Gesinde") za nešto novaca, a kad se obavi revizija, smiju svi da odu, kuda ih je volja. Ovi se za vrijeme revizije javljaju pod imenom onih, koji su morali doi, a nijesu došli. Zapovjed- nici „kompanija" to rade samo zato, da dobiju — 170 — plau za kompletnu etu, Dogagja se, veli izvještaj, da se mnogi „drski ljudi" (kecke Leute) od ove vrste dadu kod dvije do tri kompanije primiti, pro- gju reviziju, prime novac od zapovjednika eta i onda odu. Za taj posao primaju 10—12 pijastra. To se dakako dogagja samo kod neredovitih eta, koje su više „ad hoc" sabrane za borbu. Za spahije kaže izvještaj, ako ne do?ju na mjesto odregjenja, da ima alaj-bsg („al General Major und Brigadier) sam pravo, da im oduzme njihovo leno i da ga dade komu drugomu. I o jenjiarima govori izvještaj, da oni imadu svoje posebno uregjenje i da su kod Turaka najbolja vojska („das beste Volk"). Za spahije veli, da se odijevaju po volji, ali isto („sauber und nett"), da imadu dobre konje, jer su sami plemii. To je najbolja turska kavalerija. Oni se uzdržavaju potpunoma sami. Uz beglerbega bili su za upravu beglerbegluka njemu dodijeljeni : D e f t e r d a r (Timar-defterdar), zapravo veliki blagajnik beglerbegluka, što bi odgovaralo vizantijskoni logotetu; njegov je zamjenik e- haja-beg, koji je šef uprave za odsutnosti beglerbega iz zemlje; zatim muftija ili kadija za itavu zemlju sa stalnim sjedištem u Sarajevu, a zove se muli a (od god. 1578.) Osim toga još itav niz ostalih veih ili manjih inovnika i svite vezirove sa raznim funkcijama. Isto tako su imali i sandžak- bezi svitu, dakako manju od beglerbegove. U Sarajevu sjedio je još dizdar-aga, zapovjednik jenjiara u Bosni, koji su u raznim utvrgjenim gradovima sainjavali posade. Muslimani u Bosni u prvoj su liniji vojnici. Ze- mlju malo obragjuju. To je opazio ve i Grgievi. U neprestanim ratovima služei na granici, spahija bosanski nije pravo ni odahnuo u prva dva vijeka turskoga gospodstva. Ne ratuje megjutim samo spahija. Ima tu uz redovite raznih neredovitih eta, a uza to bosanski spahija kad je na bosanskoj granici, u Slavoniji i Ugarskoj mir, ratuje i u Aziji.

Bilo je prilike, te smo to i spomenuli naprijed. Kada „ 171 — je spahija postao nesposoban za rat, povukao se u mir. On nije pošao na svoje leno, nego je stanovao u gradu, obino glavnom u svom sandžaku. Ovo je jedan od glavnih uzroka, da su bosanski gradovi dobili muslimaski karakter. Megjutim nam to tumai još i jednu drugu injenicu. Kršansko sta- novništvo zemlje, premda je bilo podano muslimanima, sauvalo je tako svoje obiaje, a turski upliv samo ih je površno taknuo. Osim trgovakoga sta- leža u bosanskim gradovima, koji je pripadao i drugim konfesijama, sve ostalo, nosi karakter turski.

Kod prikazivanja jedne i druge kršanske crkve imali smo prilike, da se taknemo makar i površno, odnošaja kršana prema muslimanima. On nije bio uvijek jednak, a uvjetovan je esto opom politikom situacijom, u kojoj se nalazilo tursko carstvo. Ovdje moramo još taknuti jedan momenat, a to je borba na Krajini. Više nego istorija govori nam o njoj narodna pjesma. Borbe su ovdje bile

uvijek krvave i trajale su neprekidno od 16. do 18. stoljea. Iza najkrvavijih dogagjaja svršava pjesma sasvim rezignirano: A što emo, takva je Krajina! Zaludu je izmegju Austrije i Turske bio proglašen oficijelan mir! Imademo jedan klasi- an primjer, kako se ova borba na Krajini shvaala još 1808. godine. Tada je bio francuskim konzulom

u Travniku vrlo bistri i oštroumni David, kojemu imademo zahvaliti vrlo lijepih opažanja o Bosni onoga doba. David protestira kod vezira Ibrahim- paše radi neke provale na dalmatinsko-^francusko ze- mljište. Ibrahim-paša mu ovako odgovara: „Što ete, da vam kažem o tom vojevanju na granici? Ono je postojalo od vajkada. Radite, kao što su uvijek radili Austrijanci. Kada Turci otmu malo

stoke ili ubiju nekoliko ljudi Hrvatima, svi 'bez okli-

jevanja upadnu u naše krajeve, te porobe i pokolju koga god stignu. Ne e se zbog takovih s i t- nicadvijevelike države zaratit i." Da- vid je imao prilike, da faktino doživi ovakav jedan dogagjaj na hrvatsko-bosanskoj granici, a Ibrahim- — 172 —

paša nije ni prstom maknuo. Dakako, da Davidu

nije baš to bilo jasno i da se on nije mogao složiti s ovakovim „megjunarodnim pravom".*) Pored svega toga malenoga, ali krvavoga rata na Krajini, imademo obilje dokaza, da su se Turci i kršani na Krajini, osobito odliniji dobro megjusobno pazili, sklapali razne poslove, a pojedinci se i bratimili. Kada ovjek ita dosta brojno poznatu

korespondenciju izmegju jednih i drugih, krajiških

turskih i kršanskih asnika, jedva bi i vjerovao, u kakoj su ljutoj borbi vazda megjusobno bili.**) Pisma najveim dijelom govore s obje strane o zarobljenicima. Obino su to pogagjanja za svote otkupa zasužnjenih momaka, žena, djevojaka, a sve u jednom prijateljskom tonu. Navest emo samo nekoliko primjera. G. 1655. piše kostajniki „Beer, odobaša" molei „svog oca" Mihajla Antolia, sisakoga porkulaba, da pusti na slobodu nekoga sužnja. Ili ove iste godine Šaban iz Jasenovca istom Antoliu „moiemu pobratimu",

vitezu na Kraini, molei ga, da mu pošalje meda i šest lakata zelene ohe. God. 1700. neki Osman-aga

moli Petra Keglevia, zapovjednika pounske i po- kupske krajine, za jedno vižle „ki traži prepelice", a mi huemo vašoj milosti a zapovidiš poslužiti. Od-

liniji se tituliraju : naš susid i priatelj na Kraini po-

štenoj" kao n. pr. Petar Keglevi i Mustafa Ferat-

paši, „muselim na Kraini i Kraine banjaluke od

Tešnja do grada Biša naivei zapovidnik". . Zarobljenicima, koji su bili u Bosni, nije baš bilo zlo. Eno zarobljeni Karlovani pišu vicebanu iz Kljua u Turovo polje: „Hevo, mi smo svi lipo

zdravi i itovati kako smo bili i zdrave i ruke i noge ." i zubi i oi i vas drugi život . . Mole vicebanuša

*) Jelavi: Iz prepiske francuskog generalnog konzulata u Travniku u godinama 1807—1814 (Gl. z. m. 1904. p. 466.)

**) Raki: Dopisi izmedju krajiških i hrvatskih asnika

(Starine XI i XII.); Dr. erovi: Nekoliko pisama sa stare krajine (Gl. z. m. 1905. p. 218—235J — 173 —

,,ednu sablu zagrebkinu, golo železo, što su ju obeali gospodinu Šabanagi, koie bio naš priatel u teš- koj nevoli. U „Sejahatnami" zabilježio nam je ebelija jedan lijep primjer odnošaja izmegju krajišnika. Neg- dje u Dinari pobili se Turci i kršani. Turci zarobili više kršana, a za jednoga zauzimao se jedan musliman. Namjesnik Melik Ahmed paša ne razumije pravo to zauzimanje, a onda mu to protumaiše ovako: U nas po serhatu imade taki obiaj megju muslimanima i kršanima, kada se zavole i pobrate, jedan drugoga malo narezavši lažne jedan drugomu krvi i zadadu sebi vjeru, da jedan drugoga ni smaknuti ne e ni izdati, a ako sluajem kojim zapane sužanjstva, da e jedan drugoga izbaviti. Pošto je ovaj junak musliman pao megju kršane u roblje, on ga je izbavio, te zbog toga i ovaj nastoji, da ga izbavi. Premda to ne piše u vjerskim knjigama i ne postoji, ipak su to naši stari obiaji. Melik-paša po. kloni obojici život. Na ovom nam se mjestu taknuti još jednoga momenta. Musliman imao je u državi privilegovan položaj, koji je našao izražaja i u sasvim privatnom

životu. Raja se mora razlikovati i u nošnji od pri- vilegovanoga. Naredbe u tom smislu ranijega su da. tuma, ali u Bosni se na to pazi ini se tek kasnije. Bašagi spominje naredbu istina istom iz 1794. godine u pogledu odijela, ali veli, da je to i prije vrijedilo, samo što se u to doba valjda ponovno istaklo, jer je megju kršanima i jevrejima zavladala želja ili obiaj, da se nose kao muslimani. Zeleno, bijelo, žuto i cn^eno boja je nošnje muslimana i jenjiarska. Crnc^ odijelo je nošnja kršanska. Raja, osobito mlagja- rija pored svega toga, što su bile opredije- ljene kazne za prekršaj naredbe o nošnji kao šiba- nje po tabanima, ipak je nosila odijelo kroja turskoga i jenjiarskoga. Sauvao nam se i jedan crkveni oglas iz druge polovine 18. vijeka iz Sara- jeva, koji se bavi tom nošnjom. Dr. Levy spominje,. — 174 —

-da su Jevreji potkupljivali stražare, kadije i mute- selime, da n. pr, Jevrejke smiju nositi takove cipele kao muslimanke. (1754—1804.) Francuz Poullet spominje o nošnji kršana, da smiju poput Turaka nositi crveni fes, ali im nije dozvoljeno nositi ni zelenoga, ni crvenoga, ni bijeloga saruka, ako njje sasvim išaran prugama crne boje. U ivuta je kapa

ljubiaste boje i slina veli Poullet, našoj mjeri zva- noj etvrt od vagana. Osim ovog deklarisanja u nošnji nije n. pr. kršanin ili jevrejin smio unutar

grada jašiti; spominju se i sluajevi, da je susrevši muslimana morao s konja sii, a konj nije smio biti sjajan i raskošan.*) Muslimanski elemenat u zemlji radio je uza sve

krajiško obilježje intenzivno i na kulturnom polju. Treba samo proitati Sejahatnamu Celebijinu, koji nam putujui po Bosni opisuje pojedine gradove, sa tolikim medresama, mektebima i raznim drugim institucijama u znanstvene i humanitarne svrhe, koji su podizali pojedini domai odlinici,

namjesnici. Ako baš i ne treba vjerovati svakoj brojci ebelije, jer on njima ne škrtari, nego se upravo razbacuje, ipak neka je samo jedan dio njegovoga pripovijedanja istinit, ve nam je to dokazom jakoga kulturnoga nastojanja u zemlji, u kojoj

je vazda hiljade i hiljade ljudi stajalo spremno, da pohrli na bojno polje. Ne upuštajui se istorijsko-topografsko prikazivanje itave zemlje, mi emo se ovdje samo u kratko taknuti grada Sarajeva. elebija s p o t p u- nimpravomistie, dajeosnutakipro- širenje Sarajeva zasluga Osmanlija. Naprijed smo spomen ule, da je osniva grada Sara- jeva Isabeg IshakoviHranuši pa smo tom prilikom i spomenuli neke gragjevine, koje je ovaj podigao. Iza njega odlikovahu se gradnjama

*) Dr. Levy: Dis Sephardim. Sarajevo 1911. (p. 55.). ^kari: Jedna naredba o rajinom odiielu (Gl. z. m. 1902 p. 557.) Bašagi o. c. p. 116. Kneževi: Carsko-turski namjesnici p. 39. Jelavi: Doživljaji Francuza Poulleta (GI. z. m. 1908 p. 56.) — 175 —

javnih zgrada razni namjesnici,*) a i pojedini pri- vatnici. Mnoge od tih zgrada do danas su posve oborene, mnoge su nastradale za poznate provale princa Eugena Savojskoga, te su kasnije bile po- novljene, ali od slabijega materijala. Od prvih sandžaka gradili su Skender-paša i sin mu Hasan- beg, Ajas-paša, Jakub-paša, Bali be?, Skenderpaši itd. Nada sve se istie svojim gradnjama, koje nat- kriljuju sve, što se do njegovoga doba na polju ar- hitekture stvorilo u Sarajevu i u Bosni, glasoviti H u s r e v-b e g. On je naroito u svojoj džamiji, veli dr. Truhelka, stvorio umotvor, koji ne samo po svojoj arhitektonskoj koncepciji, nego i po svojim dimenzijama nadmašuje sve ostale džamije onog doba.**) Nekoliko vremena iza svoje džamije, sagradio je Husrev'beg i svoju medresu („Kuršumlija", Jer pokrita olovnim krovom). Ovo je imala biti neka mala „univerza", koja bi udovoljavala svim zahtjevima tadanje orijentalne znanosti. Ta medresa je i zaista postala najglavnijom u Bosni, u njoj su uili uenjaci svjetskoga glasa. Iz nje je izašlo dosta pitomaca, koji su u svojoj domovini, a mnogi

1 izvan nje izašli na glas kao odlini ljudi. Uz medresu bila je i biblioteka (kutubhana), koja je danas smještena u posebnoj zgradi kod džamije, a uva se u njoj do 1800 knjiga, veinom rukopisnih. Što je kupljeno u Husrev-begova doba, ne znamo. Ve- ina tih knjiga je ipak poslije nabavljeno. Osim ovoga valja još istai kao humanitarne institucije Husrev-begovu musarfihanu s imaretom, zatim Husrev-begovu banju na uglu emaluše i

*) O javnim gragjevinama u Sarajevu publicirao je po sada Kemura pod naslovom: Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe mnogo toga u Gl. z. m. za god. 19G8 (str. 475-512.) 1909. sv. 4.; 1910. 23—116; 589-644. 1911 p. 391—436. **) Truhelka: Gazi Husref-beg. Ovdje je sabrano sve, sto je vrijedno spomena o tom znamenitom gragjevnom djelu Husrev-begovom. (p. 60 i dalje.), a i potanki opis svih ostalih spomenika iz doba Husrev-begovih. — 176 —

Pehlivanuše, bezistan, neko središte sarajevske a i bosanske trgovine, nekoji hanovi itd.

Svojini gragjevinama a i kulturnim institucija uinio je Husrev-beg iz Vrhbosne, koju još Ajas-paša godine 1477. zove kasabom, grad (od Husrev-begovih vremena „š e h e r"). Prvo dokumentarno spominjanje imena Šaraj i Sa- jeva, mjesto Vrhbosne, spada u prve godine XVI. stoljea.*) Husrev-bega nije natkrilio nijedan kasniji namjesnik u podizanju gragjevnih spomenika, a niti jedan nije onoliko nastojao, da s r e d- stvomkulture uini Bosnu trajno pokrajinom osmanlijskoga carstva. Ne može se opet rei, da se i njegovi potonji nasljednici nijesu brinuli, da Sa- rajevu pribave prvenstvo nad ostalim gradovima Bosne, ma da Sarajevo nije bilo uvijek sjedište bosanskoga namjesnika. Treba samo proitati kakovim oduševljenjem govori o Sarajevu Evlija elebija. Na zemlji ima, veli on, po imenu „Šaraj'' nekolika gradova, ali Bosna-saraj od sviju je najuregjeniji i naljepši kameniti grad. Oko šehera doli gori teku bezbrojne vode, a sa svake je strane ukrašen šu- mama, bašama i cvjetnjacima. Hvala Bogu, u istom se šeheru iz dana u dan narod poveava. Ovako govori elebija, nabrajui 170 džamija, veliki broj duana, istih sokaka, kamenom kaldrm- Ijenih, bezistan u kojem imade skupocjene hindske, arapske, poljske, eške, perzijske i ine robe. Amo su dolazili trgovci dubrovaki i mletaki sa svojom raz- liitom skupocjenom robom.

I stranci zapadnjaci govore o gradu s velikim rešpektom. Francuz Quiclet spominje 101 dža- miju, od kojih je sedam pokrito olovom, 169 lijepih esama („belles fontaines.") Grad mu je pun vrtova, s vokama. Veliki trg — aršija, Quicletu je udo! Dozvolom pašinom hoda Quiclet po gradu Sarajlije u francuskom odijelu i hvali se, da su se takmile, da mu budu dobri, prijatni i uljudni.**)

*) Truhelka: Tursko-slovj. spomenici etc. p. 208. **) Dr. Truhelka: OP'S Dubrovnika i Bosne Iz god- 1658. (Gl. z. m. 1905. p. 415-440.) — 177 —

I iz izvještaja katolikih biskupa razabiremo, da je Sarajevo bogata trgovaka varoš, gdje se skupljaju brojni narodi sa trgovinom. Svi istiu specijalno muslimanski karakter grada. Biskup Maravi zna za 100 kua i 600 katolika u gradu, koji imadu jednu kapelicu Bi. Djevice Marije, dok raniji biskup

Balievi spominjui 20 i više tisua turskih kua znade za 200 katolikih kua i 1000 duša, kojima jedan fratar obavlja crkvene funkcije. Njemaki vojni izvještaj iz konca 17. stoljea, kojega smo naprijed citirali, znade za 508 katolikih kuanstava (Haus- haltungen) i 1000 pravoslavnih. U poetku druge polovine 16. stoljea nastaniše se u Sarajevu španjolski Jevreji, koji su još u istom vijeku dobili svoj ghettu („ifuthanu") i tempel. Njihova opina pravo napreduje tek od 18. stoljea. Biskup Maravi naglašuje, da Jevreja imade jedino u Sarajevu. Tek od druge polovine 18. stoljea nastaniše se oni i u Travniku, a ostale njihove opine novijega su datuma. lanovi ovih novijih opina doseliše se iz Sarajeva.

Trgovina je mnogo stradala od nesigurnosti i neprestanih ratova, a bila je u mirnija vremena dosta znatna. Vei bosanski gradovi stajali su u svezi sa važnim turskim gradovima kao Skopljem, Solu- nom, a živa je bila veza Bosne i sa Beogradom. Od Sarajeva išla je trgovina na Drinu do Zvornika, a ovdje su plovile lagje prema Beogradu. elebija pripovijeda o „nekoliko hiljada (?) lagja, što rijekom idu u Beograd i odilaze. Za trgovinu s Dubrov- nikom bila je od velike važnosti Gabela (stara Dri. jeva).

Rude vadile su se i za osmanlijskoga gospodstva. elebija hvali osobito isto srebro u Srebre- nici, a znade i za majdane olova, bakra i željeza. Za

željezo veli, da se vadi u Fojnici i Varešu, ali dodaje, da se vadi „bez rauna". Nešto se željezne robe pravilo u Varešu i Žepu. Kod Fojnice pravile se puške, sablje i pušani prah, kako nam je to za- — 178 — bilježio austrijski vojniki izvještaj krajem 17. vijeka.

Turci su kovali u Bosni i svoj novac: od god.

1520. do 1595. kovali su zlatne altine i srebrne aspre u ajniu i Srebrenici, odakle i kovnica prenesena u Sarajevo, gdje su se god. 1623.— 1640. kovale aspre. Kasnije je Turska poela kovati i bakrene manjgure (u "Sarajevu god. 1688.— 1699.).*)

*) Truhelka: Zanimiv turski novac, kovan u Sarajevu

(Gl. z. m. 1889. I. sv. p. 57-59.) i Truhelka: Još jedan u Bosni kovani novac (Gi. z. m. 1894. p. 419 420.) O prvom novcu zanimive podatke iznosi Kronika Nikole Laš- vanina (Gl. z. m. 1889. sv. III. p. 79.) Sr. još: M. Rešetar: Stari bosanski novci (Bos. Vila 1913 br. 5.) —

Knjižara 3. Studnika i drug u Sarajeuu preporuuje:

Najnužniji njemaki razgovori iz svakidanjeg života, sastavio Oto Hillmann K — '30

Džepni rjenik njemakog i srpsko-hrvatskog jezika od dra Scherzera, vezano K 3"

Turski najnužniji razgovori iz svakidanjeg života K —-20 Povijest Bosne do propasti kraljevstva od dra. Milana Preloga K 150 vezano K 2*50 Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade— I. dio 1463—1739 od dra. Preloga K 4

Repetitorij povijesti austro-ugarske monarhije od dra. Milana Preloga K r50

Rimsko doba u Bosni, predavanje dra. Patscha (sa slikama) K 1*50

Gazi Husrefbeg, njegov život i njegovo doba 4" od dra. ire Truhelke . K na finom papiru K 5'

Naši gradovi, opis, najljepših sredovjenih gradova od dra. ire Truhelke, vezano K 5*

Kraljevski grad Jaj^e, povijest i znamenitosti od dra. Cire Truhelke, broširano K 2"50 vezano K 3'50

Memoari sa Balkana 1858—78 od Martina Gjurgjevia K 3"—

Najnoviji plan Sarajeva od A. Studnike K —-60 —

Pregledna karta Bosne i Hercegovine od A. Studnike K —'40

Zakon o štampi, sistematiki prikazan od savjetnika vrh. suda pl. Kruszelnickog, vezano K 3 —

Gradjanski postupak za Bosnu i Hercego- vinu od sav. vrh. suda pl. Kruszelnickog K 10 —

Zemaljski ustav za Bosnu i Hercegovinu K —-50 3eMajbCKH ycTaB sa BocHy h Xepu,eroBHHy K —-50

Zbirka aritmetikiti i algebarskih formula od Krmara— Studnike -K 1* — Ope odredbe o dohodarstvenim prekršajima 3" i postupak kod istih od dra. Preindla K

Osnove lijepog oblika i praktina estetika od A. Studnike K 3-50

Nauka o tvorbi ornamenata od A. Studnike K 3-50

Geometrija za obrtnike škole od A. Studnike K 2-40

Hadrovi, Zemljopis Bosne i Hercegovine K 240

Essay-i iz podruja psihološke pedagogije i estetike od Lj. Dvornikovia K 2"50

Narodno ribarstvo u Bosni i Hercegovini od V. uiia K 2-— Amerikanka, praktino pelarenje bez rešetke od Ivana Sitaria K T

U carstvu duše — listovi svojoj uenici od prof. Jagode Truhelke, vezano K 4"50 —

Arnautske prie od dra. . Truhelke I/II dio po K 1'50 vezano po K 2"50

Proljetno cvijee, pripovijetke za mladež od Jurkia K VbO

TpH npnnoBHJeTKe 3a M;iaAe>K oa M. KHe>Ke- BMlieBe K 1" —

Islam i kultura od Osman Hadžia K 1*50

Muslimansko pitanje od Anonimus-a K 1*50

Nauka o pjesništvu od dra. Dujmušia K 2'

Put Beograd— Sofija—Carigrad od M. Alko- via K 2 —

Zarazne bolesti kod domaih životinja od dra. Kondia Kl"— SapasHe 6o;iecTH koa AOMaiiHx >KHBOTHH>a OA Apa. KoHAHfea K 1'—

Cvijee sa bos. hercegovakih livada, kari- šik za klavir od B. Kaerovskog K 4"—

Balkanski valik za klavir od B. Kaerovskog K 180

Auf der Bosna, valik za klavir od Bajatz-a K 3-

Sevdalinke za klavir i pjevanje od B. Kae- rovskog K 3'—

Sliice i profili (iz života modernog muslimana) od Hifzi Bjelevca K —'60

POVIJEST BOSNE

U DOBA OSMANLIJSKE VLADE.

II. DIO (1739-1878.)

NAPISAO DR. MILAN PRELOG.

SARAJEVO.

NAKLADA J. STUDNIKE I DRUGA.

PREGLED VAŽNIJIH DOGAGJAJA U BO- SNI OD BEOGRADSKOG MIRA DO RATA

RUSIJE I AUSTRIJE PROTIV OSMANLIJA (1739—1787.)

Alipaši Heimoviu uspjelo je u teška vremena obraniti Bosnu od neprijatelja. Upravo upada u oi poslušnost i jednodušnost bosanskih ajana u tom ratu. U prvom smo ve dijelu imali prilike upozoriti na uzroke ovoj pojavi. Alipaša znao je stei povjerenje bosanskih ajana. On je vazda u svakom odlunom asu pozivao bosanske ajane na zajedniko vijeanje i nije sam na svoju ruku ništa odluivao. Obranu Bosne udesio je on gotovo neodvisno od naloga centralne vlade. Ovakav namjesnik svigjaše se bosanskoj ari- stokraciji. 0.1 je štovao iznimni položaj, što ga je ona stekla, branei stoljeima granice carstva. Koliko je Alipašina metoda momentano postigla velike uspjehe, toliko je opat ona još jae digla ponos Bošnjaka u cjelini, ali i u pojedinim sluajevima. U drugoj polovini XVIII. vijeka svaki bosjnski ajan hoe, da se vlada u zemlji po njegovoj volji. Thalloczy, karakterišui ovu pojavu veli, da se ona dade protumaiti iz starij e bosanske povijesti. U tim bosanskim prvacima javljaju se opet plemenske starješine XV. stoljea, stari bogomili, koji prividno priznavaju kralja, kad 1* — 4 —

im je to baš volja, ali vrsto uvaju svoju religiju i stare obiaje, a svaki tugji, pa ma i kako moni upliv odbijaju oružjem u ruci. Kao što su nekada odluivali kraljevi savjetnici, a kralju nije ništa preostalo nego veliki njegov naslov, tako i sada upravlja Bosnom skupština a j a n a, koju je paša iza bajrama sazivao. Na takovim skupštinama nijesu dakako odluivale kakove velike politike ideje, nego interesi ove ili one mone obitelji, ovog ili onog kraja, koji je sluajno za sebe imao veinu. Dok je centralna vlada u Carigradu ove odnošaje trpila i dok se nije mješala u te odnošaje, nego sve ono odobrila što su bosanski ajani zakljuili, pokoravali su se Bošnjaci sultanu i borili su se velikim odu- ševljenjem za carstvo. Ako se sa strane centialne vlade kušalo uinit štogod, što je bilo protiv njihovog interesa, protiv njihovog iznimnog položaja, oni se jednodušno dizahu protiv svakog provagjaa ovakovih pokušaja u Bosni. Namjesnik Osmanlija u zemlji, koji je pokušao raditi protiv njih, jedva što je oipoinuo u zemlji, morao ju je ostaviti, ako centralna vlada n'je htjela, da izazove nemire po itavoj zemlji. Ma da nam je baš period bosanske istorije, kojem nam je sada govoriti, najslabije prema dosadašnjem istraživanju poznat, ipak se dadu jasno opažati pojave, o kojima smo gore govorili. Poslije beogradskog mira, kada je nestalo po- gibelji od neprijatelja, nema više ni one jednoduš- nosti u bosanske aristokracije, nego zavladaše megju njima megjusobne borbe, koje su oito išle za specijalnim interesima pojedinih familija ili lica. I u tome su bosanski ajani ostali vjerni starim tradi- cijama srednjega vijeka. Bosanski namjesnici po- stadoše igrakom u rukama pojedinih monih porodica. Ako paša nije parirao, obino je stradao i bio maknut. Bosanske ajane pomagali su još i jenjiari, odnosno njihovi poglavari, koji su u lo doba pod imenom basa živjeli u dobrom sporazumu s mo- — 5 -

nim bosanskim kapetanima. i) Ime basa prešlo je i na svakoga nasilnika tako, da se pod imenom basa misle i jenjiarske poglavice, a i sva gospoda, koja su po svom efu Bosnom gospodarila. Ali-pašaHeimovi, došavši 1745. godine drugi put u hosnu, našao je ovdje znatno pro- mijeiijene prilike. K tomu je on došao i u osobitoj misiji, pa je zato, jer je ta misija bila protivna interesima Bošnjaka, našao sve elemente protiv sebe. Porti je trebalo novaca: Nesretna vojna preduzea iscrpila su državne blagajne, a Alipaša^ je udario veliki porez i na muslimane i kršane. ini se, da su tom zgodom od nasilnog globljenja osobito stradali begovi i kapetani. Uzbugjenost zavladala je u itavoj zemlji, tužbe su letile u Carigrad i Alipaša je bio maknut. Megjutim 1745. godine dolazi on po trei put u Bosnu, a i sad se radilo o porezu.

Globe i ubijanja otpornika bijahu ur dnevnom redu. Nekada krotki ajani, koji su s njime u zajednici odbijali austrijske navale, sada se pretvoriše u bijesne protivnike. Osim toga je življi pokret nastao megju jenjiarskim bašama koji sada 'MŠe no ikada preoteše maha. Ako nam je vjerovati domaim Ijetopiscima, digao se protiv carigradskog globljenja sav narod bez razlike konfesije, ali kršani se doskora povukoše, jer su trpjeli ne samo od nasrtaja centralne vlade,

nego i od domaih basa, koji se okrenuše protiv njih. Oni su jedva ekali, da iko stane na vrat bašama

i da se oslobode zuluma. Mjesto da opeg tlaitelja, veli Ba- tini, proganjaju zajedno, base su poput gladnih vukova napadali na ime-

tak, ast i život krštenih suplemenika, te uinili, da su svi brzo poželili uni-

^) Bosna se dijelila na sandžake, sandžaci na nahije, kojima su upravijaji kapetani, ooino lanovi najmonijih porodica u zemlji. ast kapetana bila je i nasljedna u nekim porodicama. — 6 —

štenjc bašinske moi, a u tugjinu nazi- rali najboljeg branioca njihovih o- vjeanskih, nu tada pogaženih prav a. ^) Heimovi je bio ^kinut 1747. godine, a njegovi nasljednici vojevahu s pojedinim bašama, ali reda u zemlji nije bilo. Neprestane tužbe kišana i muslimana na b a ša 1 u k dodijašc Carigradu, te bi napokon poslan Me h med paša (Kukavica, Kukavii) kao izvanredni carski izaslanik, da napravi red u zemlji.-) Mehmed paša bio je najprije u Uzicama, a odanle je, ne zna se zašlo, bio poslan u piogonsivo. Sada je bio pomilovan i ujedno mu je povjerena ova važna misija. Došavši god. 1751. u Sarajevo, pokazao se vrlo milostivim. Sarajlije ga kao carskog ovjeka doekaše s poastima, ali na njihovu molbu, da ostane u gradu, odvratio je, da mora u Travnik. Car ga je poslao, da izvidi prilike u zemlji, da izravna razmirice, a ako to ne uzmogne, neka javi u Carigrad. Ujedno pozva najod- linije base, da dogju k njemu u Travnik, kamo e se skupili odlinici iz itave Bosne, gdje e biti do- govor, kako da se sultana izvijesti. Iza ovakvog odgovora ostavi Sarajevo i ode u Travnik. Domai Ijetopisac pripovijeda, da su se Sarajlije, imajui iskustva, bojali prevare, ali veina ree: ,.Onje hodža i hadžija, dakle dvostruko pravi Turin, nije mogue, da e nas prevariti", te odluiše onamo pei. Tako se u Travniku skupilo dosta basa, a u noi, dade Mehmed paša Kukavica 18 najodlinijih od njih po- daviti. Glave basa odsjeku i donesu paši, koji ih posla u Carigrad. Tjelesa pogubljenih dao je paša odnijeti na aršiju i pokriti ih njihovim urkom. Kad zauše slijedei dan preostali, što se dogodilo, razbjegoše se svojim kuam.a. Iza toga je Kukavica nastavljao borbe i persekuciju bosanskih i herce-

) liatini, Djelovanje Franjevaca 111. 87. -) O porijetlu njegovom se pisci laziiaze. Kao rodno mjesto njegovo spominju neki Fou, ntki -Plevlje, dok drugi opet vele daje bio iz blizine Olova ili Travnika (Batini III. 91. Kneževi: Carsko-turski nan-jestnici p. 7U.) — 7 —

govakih basa itavu godinu. Slijedee godine, o- bavivši svoj posao, pogje u Carigrad, ali ga stiže na putu ferman, da je imenovan bosanskim namjesnikom. Sada je mogao nastaviti svoj posao. Ra- zumije se, da su kršani rado gledali, kako im se skidaju s vrata ovi zulumari, a zloradost njihova

našla je izljeva i u onoj porugljivoj pjesmi: „Dok bijaše Kukavica paša, Ne znade se tko je bio basa! Smotaše saruke u sanduke,

Jatagane baciše na tavane i td." Posredo- vanjem jenjiarskog age Me h med paša bi maknut (1755.), al druge godine zatim vicimo ga opet u Bosni, gdje je još ostao do 1760. godine, pro-

ganjajui i dalje base. Za svoj rad, koji je oito bio u intencijama porte, ali su se dakako one prema

situaciji mijenjale, bude Kukavica lišen svih asti i prognan na Kretu, gdje je valjda nasilno poginuo, dok domai Ijetopisac bilježi, da ga je na putu u Carigrad stigao ferman, da odmah ispije fil- džan (t. j. da se otruje).^) Kroz itav osamnaesti vijek borili su se stanovnici Crne Gore (Brda) za svoju neodvisnost protiv Osmanlija.-) Jedna epizoda loga vojevanja vrijedna je specijalnog spominjanja na ovom mjestu, U doba Šepana Malog uznemirivali su Br- gjani pogranine turske krajeve. Po zapovijedi iz Carigrada skupio je tadašnji bosanski namjesnik S i- lahdar Mehmed paša (od 1766.) bosansku vojsku oko 28.000 ljudi, dok je ^s druge strane bilo

^1 Sr. Juki o. c. p. 144—145. Kneževi o. c. p. 71—72. Bašagi: Kratka uputa p. 105.

-) O jednom turskom pohodu na Crnu Goru god. 1756. isp. detaljnju studiju Jovana N. Tomia: Turski pohcd na Crna Goru 1756. god. (Glas XCII p. 256—340). Ve je Meh- med paša isposlovao ferman od sultana, da napadne Crno- gorce. No usred priprava bi ski.iuti postavljen za solunskoga pašu. Napadaj na Crnu Goru izveo je Cehaja Ahmed paše, nasljednika Mehmed pašina. Crnogorci su morali pristati na plaanje haraa. — Jovan Tomi iznaša neke detalje o la- komosti JMehmed-pašinoj za novcem. (Isp. osobito p. 277.) —

na okupu oko 40.000 rumelijske vojske. Usprkos tolike vojske, nijesu Brgjani podlegli. Tek što su se Bošnjaci povratili svojim kuama, došlo je do sukoba

izmegju Rusije i Turske, a onda do rata (1768 1774.) Bošnjaci moraju slati vojsku u daleku tugjinu. Koliko su bili oprezni, pokazuje nam najbolje injenica, da su na vrat na nos pokupili od kršana oružje prema posebnoj naredbi (1769.) Ovu naredbu nijesu izveli krajiški kapetani, izgovarajui se, da oni ne sumnjaju o svojoj raji, te da im i ona po- maže uvati granicu od neprijatelja.^)

Ako su i Bošnjaci sudjelovali u ratu Rusije s Turskom, oito se u to doda pokazuje otpor Bošnjaka da idu u tuojinu. Nekako je Turska poela radi svojih nesretnih vojna gubiti u njihovim oima, a Bo- šnjaci su mislili, da valja štediti sile za obranu uže domovine. Naredbe centralne vlade u vojnikim stvarima iza mira u Kuuk- Kajnardže (1774.), koji je za Tursku opet znaio jednu etapu propadanja, pokazuje i od- više oito, da je porta htjela u budue sprijeiti mlitavost Bošnjaka u obrani carstva i obvezati ih na strogo ispunjavanje dužnosti. Za karakteristiku odno- šaja onoga doba iznašamo naredbu od god. 1774., ma da je ona, kao i druge u praksi ostala nesprovedena. Poznato je, da su po lenskom sustavu zajimi ispahije bile uvijek dužne na zapovijed alajbega poi na odregjeno mjesto i sudjelovati u borbi. Be- glerbezi i alajbezi su zloupotrebljavali svoju vlast i uzimali zijaniete i timare a dijelili ih svojim ljudima pod uvjetom, da nove timarlije i njima nešto od tog dadu. Tako je Bosna, koja je nekada mogla opremiti po 20000 spahija, za posljednjeg rata opremila uz silne prijetnje iz Caiigrada zajedno s plaenicima jedva po par hiljada, jer se veina timara nalazila u rukama pojedinaca pod imenom ljudi, kojih nije ni bilo na zemaljskoj površini.

^) Batini I. c. p. 128 — 9 —

Godine 1777. proitan je carski ferman po Bosni, u kome se odregju je nasljedstvo ipodijeljivanje timara vrijednim ljudima i prijeti se smrtnom kaznom beglerbegu i alajbegu, koji bi se usudio zloupotrebljavati svoju vlast. Za bolju sigurnost mora se u svim gradovima u sudski protokol pc jedan vjeran prepis berata zavesti.')

^) Bašagi o. c. p. 109. II.

RAT RUSIJE I AUSTRIJE S OSMANLIJAMA

I BOSNA (1787—1791.)

Ve 1782. godine sklopio je car Josip II. s 1 uskom caricom Katarinom II. savez protiv

Osmanlija. Ruska carica Katarina II. i njeni držav- nici zagrijali se za ideju uništenja Turske u Evropi i za Oonu'ak grkoga carstva. Josip II. htio je pro- širiti granice svoje države na jug. Još od svoje matere carice Marije Terezije ba.^jtinio je sukobe s Turskom zbog trgovine na Savi i Du- navu. Tražio je od Osmanlija desnu obalu Save i jedan dio Bosne, ali mu je Turska to odbila. Tražio je slobodu brodarenja na Dunavu, gdje je svaka lagja iz njegovih zemalja prolazila slobodno samo do Vidina, a ovdje se morala roba prelovariti na turske lagje, koje su vozile robu dalje po Dunavu u Crno More. Trgovci su esto bili izvrgnuti samo- volji, pa je i prestala austrijska trgovina na Du- navu i prešla u ruke Turaka. Savez s Rusijom, u- ništenje turske vlasti u Evropi, proširenje austrijske vlasti na teritoriju srpskom i bosanskom, a Dunav slobodan za trgovinu, to su bile nade Josipa II. Kada je Turska radi Krima navijestila Rusiji rat, posredovao je Josip II. u Carigradu u korist ruskih zahtjeva. Turska je to posredovanje odbila, a Josip II. zapoe ratovanje kao ruski saveziiik s lozinkom: „Neu metnuti maa ukorie, dokle mojoj kui ne pridobijem, što joj je oteto". u

Nije nam zadaa, da zagjemo u detaljno prikazivanje ovoga rata. Na ovom nas mjestu zanima uloga, koju je Bosna igrala u tom ratu.

Josip II. pazio je ve davno prije rata budno na prilike u Bosni. U tu svrhu stajao je vazda u svezi s nekim franjevcima. Kad je douo, da je umro tadanji bosanski biskup Dobreti (januar 17S4.), upotrebio je sav svoj upliv kod rimska stolice, da ga zamijeni na stolici bosanskog apostolskog vikara njegov ljubimac fra Augustin Botos-Oki, bivši provincijal. U tom nastojanju podupro ga je i general franjevakoga reda. Rim, koji je i onako bio zabrinut zbog carevih reforama, koje su zadirale duboko u crkvene stvari, požurio se, da što prije udovolji želji carevoj. Koliko je lo godilo njegovim namjerama, vidi se najbolje iz toga, što se carski poslanik Herzen usmeno i pismeno zahvalio papi za naimenovanje Okia apostolskim vikarom. Oki bude u Rimu posveen u franjevakoj crkvi ,,Ara coeli"'. Nije nam poznato, da li je morao dati kakvih obeanja carevom poslaniku, ali kad se vratio iz Rima i onda Bea u Bosnu, v^ralio se obradovan osobitom carskom naklonošu.

Ovu piliku upotrebili su franjevci i zamolili cara (u aprilu 1784.), da primi o svom trošku nekoliko bosanskih klerika u svoje zemlje, jer oni o- skudijevaju na podmlatku. Molbu ovu potkrepi i Oki.

Car Josip II. se požurio s odgovorom. Preko ugarskog namjesnikog vijea obznani on gjakovakoga biskupa Matu Franju Krticu, da je u tu svrhu odredio jednu zakladu, opredijeljenu za sv, zemlju, koja je iznosila svoiu od 107.700 forinti i da se od 4^ kamata othranjuje mlagje bosansko sveenstvo u opem zagrebakom sjemeništu (pro educando ju- niore clero Bosnensi"). Ovu je zakladu kasnije po- veao grof Nitzky, doavši od svoga 120CO forinti. '^)

') Batini: Nekoliko piiloga itd. (Starine 17. p. 101, J; Batini: Djelovanje Fra.ijevaca 111. p. 153—154. 12

Josip II. spremio je vojsku od 200.000 dobro opskrbljenih pješaka sa 1000 topova. Bila je to vojska, kakvu Austrija još nije digla na noge. Glavni vojvoda rata bio je carev uitelj i reorganizator vojske maršal grof Lacy. Na nesreu Josipa II. ovaj je general bio potpuno nesposoban i skrivio je sav neuspjeh austrijski u ovo ni ralu. Razmjestivši vojsku u velikoj liniji, pazio je na razna manevrisanja po naelima neke taktike i izgubio tim naganjanjem više vojske nego da je bio bitku. Grof Lacy vodio j'^ centar vojske ; desno krilo (Hrvati) uz Unu i Savu sa 50000 vojske vodio je knez Ivan Lichtenstein. Slavonskom zboiu stajao je na elu grof Josip Mitrovski.

Formalno je rat bio naviješten tek 8. februara I78S. Maršal Lacy objavi rat i izda proklamaciju na pravoslavni elemenat u Srbiji, Bosni i Alba- niji, stavljajui u izgled Srbima privilegija, jednaka onima, što su ih in)ali oni, koji su ve u Austriji živjeli. (,,Denen an ottcmanischen G.anzen sich befindenden der morgenlandischen Kirche zugeihanen

Christen iiberhaupt, insbesoiidere aber deiien i Bo- snien, Albanien und Serbien und anderen Provin zen sich befindenden Mitropoliien, Erzbischofen, Bischofen, Protopopen, Pfarrern etc. und dem sammt- lich iibrigenVolke und Innwohnern sey hiemit kund gemacht"). Slian patenat upravljen je i muslimanima u tim pokrajinama.^)

Carevi ljudi razišli se Bosnom i Hercegovinom, da dižu narod na oružje, koji je i onako ve bio pripravljen po franjevcima. Zaas se osnuju dobro- voljake ete i prešavši Savu, prikljue se hrvatskoj vojsci..2)

^) Drag. M. Pavlovi: Srbija za vreme posljednjeg au- Btrijsko-turskoga rata. Beograd 1910. p. 17; p. 275—276.

-) Batini navodi poimence neke fianjevce, koji su aktivno sudjelovali u korist carevu. Dosta je malo zabilježeno o toj franjevakoj pomoi. (1. c. p. 157—158; p. 163). 13

Glavna borba u Bosni vodila se oko grada

D u b i c e, stoga Bošnjaci po'zvaše taj rat „dubikim ratom'' ^) Knez Lichtenstein poeo je topovima biti Dubicu. Iz Carigrada na brzu ruku spremiše u Bosnu za namjesnika Beirbašu, koji popisa 32 bajraka Sarajlija i Visoana, pa ih otpremi u Krajinu. Osim toga raspisa još na sve strane bujruntije, da se sakuplja vojska za opu obranu. Krajišnici upru sile, da složno brane Dubicu. Knez Lichtenstein bio je ve rasklimao zidine grada i htio jurišati na grad, kada stiže gradu u pomo 8u00 Turaka. U vojsci kneza Lichtensteina nastade smetnja, sam knez skoro da nije pao u ruke Turaka, da ga ne spasi Franjo Jelai, banski pukovnik sa svojim krajišnicima, koji je ujedno spasio sve topove i vojsku. Kada stigoše opet novi glasovi o dolasku velike turske vojske sa strane Banje Luke i Gradi-

ške, uplaši se Lichtenstein i ostavi desnu obalu Une.

S nešto više sree vojevao je grof M i t r o v s k i, koji je zauzeo Šabac (u aprilu 1788). Tai grad je carska vojska trebala radi upada u Bosnu iz Srbije. Glavna vojska stradala je u movarnim krajevima Bake i Banata. Osmanli'e pro- vališe pae u Banat i pripraviše glavnoj vojsci silnih neprilika, gotovo rasulo. Ni prisutnost careva u vojsci, koji je skoro zaglavio, ne pomože ništa. Sada se tek Josip H. odlui, da izmijeni za- povjedništvo vojske. Vojsci u Hrvatskoj postavi na elo proslavljenoga Gideona Laudona, nekada- likog pukovnika, a grofa Lacy-a zamijeni grof Andrija Hadik. Cim je Laudon preuzeo zapovjedništvo, okrene se ratna srea. U augustu zauzme Laudon Du- bicu , a iza toga Novi. beir basa opremi naredbe na sve strane, da se ide brže bolje na ba- njaluko polje, gdje razvi bajrak da eka, dok se okupi vojska. Dok se vojska okupila nasta i jesen,

^) Još i danas, veli Batini, spominjaju dobu i broje godine, kada je na Dubici top pulcao (1. c. p. 157). 14

a vezir u dogovoru s prvacima bosanskim ostavi za proljee da povrati Dubicu i Novi. S ovim Laudonovim pobjedama svrši se vojevanje godine 1788. Gubitak Dubice i Novoga kosnuo se islamskoga svijeta u cijelom turskom carstvu. Sam Šejh-ul-Islam Essejidi Mehmedia-

mil otpremio je okružnicu na sve muftije i ulemu, da osokole zemljake svoje na rat.^) U proljee 1789. zauzme Laudon Berbir (Tursku Gradišku). Bosna se nekako vrlo mlako spremala, da povrati Dubicu i Novi. Namjesnik Beir basa povjerio je sav posao svom ehaji Ibrahim-agi, a on ostade u Travniku. Bosanska ulema i ajani optužiše ga u Carigradu, a porta posla u Bosnu Arslan Metimed pašu, po-jerivši mu i ukupno zapovjedništvo nad bosansko-hercegovakom vojskom. Kada je Arslan paša stigao u Trav- nik doekaše ga i vijesti, da je kršanska vojska pod Gradiškom. Bosanska vojska pohita onamo i piotjera kršane preko Save.-) Laudon je megjutim (28. jula 1789.) bio imenovan vrhovnim generalom, zauzeo Beograd i Srbiju do Timoka. U Bosnu je pod jesen 1789. stigao s vojskom od 15000 ljudi, Bošatlija paša, ali njegova akcija nije imala nikakove koristi, jer su baš u to doba nastale razmirice megju bosanskim ajanima. Nijesu nam poznati razlozi tim razmiricama, samo znademo, da su i u Carigradu bili s Bošnjacima veoma nezadovoljni. Posebni glasnik nosi iz Carigrada ferman, u kojemu se Bošnja- cima predbacuje kukavština te da se nijesu ponijeli kao oevi i djedovi. Da

Bošnjake barem nekako primiri i da im ugodi, imenuje porta vezirom Bošnjaka Mehmed pašu

Mira lema. Bosanski i hercegovaki prvaci saku-

') Bašagi: o. c. p. Il3. Tu je otštatnpana tava vrlo karakteristina okružnica. ) Bašagi o. c. p. 114. — 15 —

piše se u Travniku i odgovoriše na carigradsku poruku, da vojnici njiiiovi radije brane svoje ognjište, u koje esto provaljuju careve ete, nego da provaljuju preko Save i haraju neprijateljsku zemlju. Traže dalje od države, da isplati vojnike, koji u- vaju bez ikakove plae ve šest mjeseci pogranine gradove. Ova izjava pripisana je u grijeh Miralem paši, pa ga zato porta svrgne, a koncem februara 1790. stiže u Bosnu novi vezir Hadži Salih paša.

Ovaj sazove prvake u Travnik i tu bude odregjeno, da svi zajimi, spahije i agaluci, zatim iz sela i ka- sabe, svake kue po jedan ovjek mora poi na vojsku. Roište je bilo odregjeno koncem maja 1/90. godine. Megjutim se pripravljala poznata epizoda toga rata kod Cetin-grada. Ve u proljee 1789. za- mislio je Laudon uzeti Cetin, ali se to generalima

inio muniji posao, nego li uzimanje Berbira. Tek 1790. mogao je general Wallisch, dobivši dovoljna sprava i lumbarada krenuti pod Cetin. ^) Vojska carska dospjela je u blizinu grada u drugoj polovici mjeseca juna i stade odmah sipali vatru na grad. Posada se branila pucajui iz topova i pu- šaka, a na 1. jula izleti dva puta iz grada, na- pavši poziciju generala Wallischa na Romanovi brdu. Ovaj ih suzbije na oigled ovee turske vojske, koja je stajala u obližnjoj šumi nepomino, bojei se izai u kreševo. Na 1. jula poela je tjesnija opsada grada, jer su carevci primakli topove jedno 200 koraaja od grada. Tek 12. jula navališe Turci, jaki 6000 na protivnike šaneve, ali su morali pred topovima

uzmaci. Valra na grad trajala je neprestano dan i no. Premda je grad bio ve gotova ruševina, op- koljenici, njih jedva jedna tisua, ustrajaše hrabro u obrani, nadajui se u pomo turske vojske. 20. jula bi napokon grad uzet jurišem. Megju prvima po-

^) Lopaši: Oko Kupe i Korane p 122.-123. — 16 —

peo se u grad Mihajlo Ogr iz o v i, tada straž-

meštar sa 25 ogulinskih i slunjskih dobrovoljaca. Oni su nosili u rukama granate i bacali ih pred Tutke. Uza to zapališe grad, koji je za pola sata bio sav u plamenu. Zapovjednik tvrgjave Ali-be g Beširevi, starac od 112 godina, pade živ u ruke carevaca. Turska vojska, koja je bila utaborena kod Grabarske, pobježe sjutradan, im je ula, da je pao Cetin. Cetin je gorio etiri dana, dok nije •izgonio sve, što je bilo od drva. U svemu je zarobljeno bilo 144 vojnika od preostale posade i 70 topova. Doskoraiza pada Cetina umre i Josip II. Poslije njegove smrti poelo se pregovarati o miru, koji je najposlije sklopljen u Svištovi 1791. godine. Josip

11. nadao se bio, da e barem ispraviti granicu Hr- vatske do Une, da e porušiti Beograd i Oršavu, koji se više ne bi nikada smjeli podizati. Po pred- bježnim ustanovama svištovskoga mira imala se faktiki pomaknuti granica do Une, ali kad je došlo do provedbe, dobila je Hrvatska komadi zemlje kod

Cetnia i Drežnika, ispod gore Plešivice kod Plit-

vikih jezera, i u Krbavi. Sav unski kut osiao je i dalje Turskoj.^). Dok se pregovaralo o miru u Svištovi imao je Salih paša uspostavili staru slogu megju bosanskim prvacima, jer se za ovo pošljedne vrijeme pojaviše megju njima mnoge razmirice. Pošto se dugo zavlaila rasprava o miru, bojao se Salih paša, da ponovo ne dogje do rata. On zato pozva Dosansko-hercegovake prvake na vijee u Travnik,

da ih izmiri i pripravi za svaki sluaj. ini se, da

mu je to donekle i uspjelo, jer je sve priprave za rat

uinio i bio pripravan na zapovijed iz Carigrada provaliti u Hrvatsku. Kad mu je u julu 1791. stigla vijest iz Carigrada, da je sklopljen mir, raspusti

vojsku i vrati se u Travnik. Hadži Salih paša

bio je odregjen i za lana povjerenstva, koje je

^) Lopaši: Biha i bihaka krajina p. lU. — 17 —

imalo ustanoviti s austrijskim povjerenstvom granice.

Krajišnici su i ovom zgodom oponirali odregjivanju granice. Bišani i Izaiani ne samo da su

Salih pašu tužili u Carigradu, nego su i pucali iz topova na austrijske povjerenike. i) Gradišku, Du- bicu i Novi predala je Austrija Turskoj tek godine 179 7. Tako je svršio taj rat oez ikakovih uspjeha za

Austriju, a bio je poet Josipom II. u vrstoj nadi, da e mu pasti u ruke itav sjeverozapadni dio Balkanskoga poluostrva. Prilike specijalno u Bosni, bile su za nj veoma povoljne, jer nije bilo pravoga sklada izmegju namjesnika i bosanskih prvaka, ali opet su se i ovaj put Bošnjaci hrabro bor»li za carstvo. Poznat nam je sud klasinog svjedoka ovoga doba, generala Laudona, koji je rekao slijedee rijei o obrani bosanskih gradova: „Upravo je nevjerojatno i nadmašuje svaku pre- dodžbu, koju bi ovjek sebi htio stvoriti, kako su vrsto gragjeni mali bosanski gradii, kako se tvrdokorno u njima

Turci bore i s kojom se lakoom oni umiju iznova ušaniti, kad im se razori jedna obrambena linija; jedva ima tvr- gj av a, s kojima bi ovjek imao toliko posla, a svakom drugom narodu dade se laglje doskoiti. "2)

^) Bašagi o. c. p. 116 -) Thalloczy: Geschichte Bosniens (Osterr-ungarische Monarchie in Wort und Bild) p. 262. III.

DOBA USTANAKA I REFORAMA U OS- MANLIJSKOM CARSTVU.

A. Od svištovskoga mira do godine 1820.

Za vlade sultana Selima III. (1789—1806.)

prevladalo je i ustalilo se u svim uvigjavnijim kru- govima Turske uvjerenje, da država mora propasti, ako se jenjiari ne izmjene regularnom školovanom

i disciplinovanom vojskom, kao što je to bilo po svuda u Evropi. Sultan Selim nije trpio jenjiara, a bio je iskren prijatelj reforama. U to ime izdao je on neke naredbe o reformi u vojsci, poznate pod imenom „Nizami Džedid" (nova organizacija). Provedbom ovih naredaba poe se odmah

kao što se poelo i pobiranjem novoga poreza. Da-

kako, da se našla odmah i opozicija protiv tih reforama. Masa carigradska prozvala je novi reglement „Giaur Talimi" (reglement nevjernika), a jenjiari, kojima je bilo naloženo, da vježbaju po tom novom reglementu, ne htjedoše o njem ni uti.^) Poetak gušenja jenjiarske samovolje uinjen je poslije svištovskoga mira na teritoriju beograd-

skog p a š a 1 u k a. Pri tom je dakako bilo više dobre

') Rosen : Geschichte der TUrkei vom Jahre 182G— 1866 BdI. Leipzig. 1866. Novakovi; Die Wiedergebutt des serbischen Staates (1«04-1813), Sarajevo 1912. p. 12—13. 19

volje, nego li snage u sultana i njegovih savjetnika. Jedna od taaka svištovskoga ugovora o miru sa-

vržavala je i uvjet, da se na granici austrijsko-turskoj

utvrdi mir i red. Ovo je bilo mogue samo tako provesti, da se jenjiarima uskrati povratak u Beo-

grad i Srbiju. Guverner Beograda Abu Bekir paša zapoeo je svoje gospodstvo time, da je neo- ekivano dao pogubiti Deli A h m eda, jenjiarskoga poglavicu u beogradskom pašaluku. Poslije toga je rastjerao jenjiare, koji ostadoše bez vogje,

a spremali su se na povratak u Srbiju i dao ujedno objaviti, da jenjiarima nije dozvoljen povratak u ovu provinciju (1792.) Jenjiarima je ipak uspjelo još iste godine povratiti se u Srbiju, te ih je ttk j794. potjerao iz Srbije TopalAhmed paša a Srbija dobila posebnim hattišerifom privilegij, da su iz beogradskog pašaluka jenjiari iskljueni,^) Protiv reforama sultana Selima III. digao se

otvoreno iskusni i sreom praeni Osman Pasvan

O g 1 u (Pasvandžija).On je otjerao sultanove pristaše iz

Vi dina, restaurisao tvrgjavu i dao razglasiti, da ustanak nije naperen protiv sultana nego protiv njegovih savjetnika. God. 1795. vodio se oko Vidina formalni rat protiv Pasvandžije, ali on se održa protiv svih sultanovih vojskovogja. Nemo tadanje Turske vidi se najbolje po tome, što se porta mo- ralas Pasvandžijom nagoditi. Godine 1798. napala ga je opet velika carska vojska, u kojoj su se nalazile iete izBosnepod Mustaf a pašom Perišanom, ali i ovaj put mu nijesu mogli doskoiti. Pod jesen se Bošnjaci vratiše svojim kuama.-).

Pošto je radi Egipta došlo do f r a n c u s k o-t u r- skoga rata, osjetila se porta u još veem škripcu, pa zato je morala popustiti jenjiarima. Posebnim fermanom dozvoljen im je povratak i u beogradski pašaluk. Sada zareda u beogradskom pašaluku gospodstvo dahija (uzurpatora), koji podijeliše vlast

Novakovi o. c. p. 9. -) Bašagi o c. p 118. -20 —

nad pašalukom i svojim nasilnim postupkom izaz- vaše ustanak Srba pod Gjorgjem Petroviem Crnim (Karagjorgjem) 1804, godine. Bošnjacima imala je zapasti veoma važna zadaa, da uguše srpski ustanak. Turska imala je na sve strane neprilika, nije mogla svladati ni Pasvandžije, a sada joj se nametnu ovdje nova opasnost. Sve onamo do 1813. godine opaža se neka mlitavost sa strane došnjaka u obrani interesa

Turske u Srbiji. Pokušaj reforama sultana Selima III. prouzrokovao je ope nepovjerenje osobito prema vezirima tugjincima Osmanlijama, koje su poeli smatrati kao oružje »nevjernika«. Slabost, koju je Turska pokazivala u zadnje doba, digla je mo bosanskoga phmstva. Ovi su kao »bedem Islama« s prijezirom gledali na turske namjesnike, koji su svojim na- prasnim, nespretnim nainom izazivali bosanske prvake. »Turska, govorili su megju sobom, nije u stanju bez naše pomoi ukrotiti šaku Srba, što se tako golemom nama ukazuje?« Prema svjedoanstvu vrlo oštroumnoga francuskoga konzula u Travniku, Pierra Davida (1806 — 1814.) oni uope nijesu marili, da se bore više u tugjoj zemlji za carstvo.^) Ovo je bilo potrebno naglasiti, da se razumije udnovato držanje Bošnjaka prema srpskom ustanku. Imat emo jošte prilike, da se u pripov jedanju dogagjaja, koji su u svezi sa srpskim ustankom, na to držanje Bošnjaka povratimo. Zadaa da Srbe primiri, zapade nekadanjega beogradskoga guvernera, sada bosanskoga namjesnika Abu Bekir pašu. U drugoj polovici juna god. 1804., kad su ve Srbi oistili zemlju od da-

hija, pokupi Bekir paša nešto bosanske vojske i pogje u Srbiju. Srpske ustaše zaprijeiše mu put u

Beograd i tako ga obrlatiše, da nije mogao uiniti ništa. Njegov boravak u Srbiji, sa zadaom da provede istragu, bio je bez svakog autoriteta.

') Jt lavi: Iz prepiske francuslcog generalnog konzulata u Travniku u godinama 1807.— 1814. {Gl. z muzeja 1904. p. 270) — 21 -

Megjulim stvari su se na oko primirile, dahija nije više bilo i Bekir paša povrati se u oktobru u Bosnu. Karagjorgje opremio je pisma na neke bosanske prvake, svaljujui krivnju radi nemira u Srbiji na dahije i nastojei ne bi li bosanske pivake sklonio, da ne pomažu Turskoj gušiii ustanka u Srbiji.^) Turci u Srbiji u poetku us'anka simpatizuju sa

Srbima u borbi protiv dahija i zauzimlju se u Cari- gradu za nje. Od bosanskih prvaka zauzima se za Srbelbrahim beg Vidaji iz Zvornika.^) Kako je ustanak Srba zauzimao sve šire dimenzije, ratuju po malo Bošnjaci za Abu Bekirovog nasljednika Mustafa paše Smajilpašia i onda Husrev-Mehmed paše (u martu 18U6.).

Bošnjaci su u proljee 1806. provalili u Mavu i zaposjeli zapadne dijelove Srbije, Protiv Bošnjaka borili su se uspješno vojvode od Podrinja. Pop Milutin iz Gue svlada u junu nedaleko Požege sarajevske ete pod Ord-agom. Karagjorgje svlada Hadžibega iz Srebrenice na visini od Bra- ta i a, zapadno od V a 1 j e v a i natjera ih u bijeg.

Glavnu bosansku vojsku razbije kod Krnjia i Mesaraca Janko Kati, plativši tu pobjedu svojom glavom. Karagjorgje je u to pošao prema

Sapcu i razbi Bošnjake u glavnoj bitci kod M i š a r a, koja je svršila tako potpunom pobjedom, da se s ove strane nijesu trebali bojati Srbi itave preostale godine nikakove navale. Jedan dio bosanske vojske povukao se poslije bitke kod Mišara u Šabac, ali su moiali odanle izai u februaru 1807. i predati grad Karagjorgju.'^) Godine 1807. zapoe rusko-turski rat, a time i zbliženje Rusa i Srba i veliki upliv Rusa na pravac srpske politike i borbe. Nastojanje Rusa da pomognu Srbiji protiv Turske, gledao je parali- zirati Napoleon, koji je bio sklon Turskoj. Ima-

^) Bašagi; o c. p. 119. ') Novakovi: o c. p. 24. ^) Ibid. p. 38. 39. 40. 41. 22

jui Dalmaciju u svojim rukama, on je s izvjesnim nakanama imenovao konzulom u Travniku Pierra Davida (god, 1806.), koji je na svoje mjesto stigao u februaru 1807. godine. Pierre David bio je bistra

glava i znao se vješto uzdržati na svom mjestu sve onamo do 1814. godine, kada je konzulat bio ukinut. Njemu imamo zahvaliti mnogu dragocjenu vijest o zamršenoj situaciji onoga doba u Bosni. Mehmed paša, tadanji vezir bosanski, doekao je Davida prema njegovom izvještaju upravo sjajno. Ovo ipak nije sprijeilo, veli David, neke ovdašnje stanovnike, da me na ulici ne susretnu pogrdama i dadu mi naziv, stoga obino davaju kršanima (gjaur). Sjajan doek francuskoga konzula nije proizašao zaista samo iz simpatije vezirove prema Francuzima, nego je vezir morao sigurno to da radi po naputku iz Carigrada. Kakvo je nepovjerenje vladalo tada u Bosni protiv carigradske politike, vidi se najbolje iz toga, što se dolazak fiancuskoga konzula nemilo dojmio Bošnjaka. Oni su mislili, da je David ovamo stigao, da provede prenos zemljišta i da je Bosna predana Francuskoj.^) Neki su opet mislili, da je konzul došao, da pomogne Sibima. Radi opeg nepovjerenja nije Mehmed paša mogao preduzeti nikakove energine akcije protiv Srba. Nakana je Francuske bila, da iz Dalmacije pošalje jedan pomoni kor protiv Srba u smjeru

Sapca i Beograda i da pomogne tako ugušiti srpski ustanak. Ovu nakanu Francuske potvrgjuje David u jednom svom izvještaju, Mehmed paša bio je valjda prema višoj uputi toj ideji sklon i toplo se zauzimao za Davida, kad je ovaj bio izvižen sa svojim ljudima napadajima sa strane Travljana. Jednom ovakovom prilikom sazvao je Mehmed paša divan od paša, kapetana i aga, koji su odmah u poetku vijearja poeli mumljati, da se on prodao Fran- cuzima i da je posiao gjaur.

i) Jelavi 1. c. 270. — 23 —

Veoma karakteristiki odgovor Mehmed pašin za prilike ovog vremena, prema Davidu glasio je: „Ja sam Turin, a ne gjaur, ali ja ljubim Francuze, što su najstariji i najiskreniji prijatelji osmanlijskoga carstva. Teško vama, ako rasrdite Francuze, jao onima, koji me uvrijede; jer ako njih rasrdite, mene ete uvrijediti. Ako ovdje nastane protiv njih pobuna, ja u uzjahati konja ispred svojih mameluka, stavit u do sebe konzula i udarat u po buntovnicima. Zatim u otii u Carigrad, da tražim osvetu protiv ove pokrajine i vratit u se na elu 20.000 vojnika, da je kaznim. Pa što se mene tie vaša Bosna? Ja nemam šo da izgubim; moje se žene ne nalaze ovdje, moja je ast obezbijegjena, ja nemam bogatstva. Imam samo da sabljom branim svoj život.

Teško vama, ako razgnjevite mene i Francuze!"

Na ovaj energini i malo osmanlijsko hvalisavi govor, obeaše bosanski ajani, da e lijepo doekati

francusku vojsku, ako bude htjela ii preko Bosne. ^) Ovako je izvjestio u martu 1807. David svoju vladu, a u maju opet izvješuje francuski general Sebastiani u Carigradu, da je porta voljna zatra- žiti jedan pomoni kor od Napoleona protiv Srba^.) Dok je Francuska htjela pomoi Turskoj, kom- biniralo se opet s rusko-srpske strane preko Bosne napasti Francuze u Dalmaciji. Taj plan bio

je veoma fantastian, ali se i Rusi i Srbi vratiše još jednom kasnije na tu ideju, samo je dakako ne izve- doše.

Osim ovog ruskog i francuskog nastojanja valja zabilježili, kako S3 Austrija ponijela u toj situaciji. Tadanja najbistrija glava, najbolji posmatra Austrije, nadvojvoda Karlo, zagovaraše od 1807. godine okupaciju Jadranskog troku'a. Austrija nije

pustila s vida prilike u Bosni i u Srbiji.-^)

^) Ibid. p. 270.

-) Novakovi o. c. p. 58.

) ThaUoczy 1. c. p. 266.-267. — 24 -

Ustanak Srba našao je u zemlji saveznika. Znademo za hajduke ete bosanskih Srba 1807, do 1808.^) Konzul David pripovijeda da su bosanske vlasti našle pismene dokaze o zavjeri pravoslavnih vladika, koje su javljale, da je razoružanje raje (Turci su naime raji oduzeli oružje) samo prividno i da oni imadu dobro sakrivenog oružja i netom se pri- bliže Srbijanci Tuzli, svi e se pravoslavni dii protiv Turaka. Konzul David dalje javlja, da je obadvijem vladikama odsjeena glava (? !)-') I franjevci se u prvom dijelu srpskog ustanka nadali mnogo od tOJ pokreta, jer su vjerovali, da e Austrija otvoreno podupirati Srbe. Katolici u Hercegovini i u Dalmaciji obodreni uplivom Crne Gore, nadali su se od Rusa i Srba svome oslobogjenju. U oktobru 1807. znade David priati o nekom potajnom pokretu katolika u Banjoj Luci i o prebjeglim katolikim biskupima (?) preko Save. Vojska se s austrijske strane skuplja na Savi, a Turci se groze, da e poubijati sve kršane.'') Beki je dvor bio dobro informiran o rusko- srpsko-katolikim simpatijama, pa je zato bila izdana lozinka, da sa bosanske katolike nastoji uvjeriti, da imadu oekivati samo od Austrije oslobogjenje.

3. juna 1808. stigao je u Travnik i austrijski konzul Mittesser, koji je imao valjda u tom smislu da radi. U ovim svim moguim stranim uplivima u zemlji teško su se razabirali muslimani Bošnjaci. Osjeali su da neprijatelji sa svih strana nastoje i rade protiv njih, pa su mislili, da im je najprea dužnost braniti svoju vlastitu zemlju. U Carigrad nijesu gledali nikakovom nadom. U junu 1807. oborili su ondje jenjiari pomou

Šejh-ul-Islama Selima III. i postavili na prijesto

Mustafu IV., a i ovaj je samo kratko vrijeme vladao. Husref Mehmed paša nije mogao nikako da sebi pribavi autoriteta u zemlji i da odluno

*) Batini 1. c. p. 182.

- Jelavi 1 c p. 274 ') Ibid. p 280. -25 — povede vojnu na Srbe. U aprilu 1807. provalili su

Srbijanci preko Drine i udarili na Janju iBije-

ih je bijesno 1 i a š a 1 j i n u. Drugoga dana napao A p i potisnuo preko D.ine.^) Ovaj neuspjeh popravljen je donekle zauzeem Uzica sa strane Srba. Zaludu dolaze fermani iz Carigrada, da se digne jaka vojska protiv Srbijanaca. Bošnjaci se ne miu Konzul David izvješuje, da u zemlji postoji feudalna anarhija »nepopravljivih bar- bara^<. U Sarajevu, tom leglu opozicije, postoji neka vrsta oligarhijske republike, koja namjerno radi u svemu protiv onoga, što vezir hoe.-) Tužbama Bošnjaka protiv Mehmed paše udo- voljiše napokon u Carigradu i u aprilu 18U8. stigne u Travnik zamjenik mu IbrahimHilmi paša. Husref Mehmed paša imenovan je guvernerom Maedonije. Nilbrahim paša nije mogao uiniti reda. David nam drastino crta nemo vezirovu i drzovitost travnike svjetine. Sarajevska oligarhija ne priznaje ni vezira ni njegove vlasti, a i Banja Luka je nepokorna. Ve tri mjeseca otkako je Ibrahim paša ovdje, a ne može se govoriti o kakovoj vladi. itava pokrajina je u periodu potpune anarhije — svako okružje ima svoga posebnoga vladara,^) Kada su srpske ete provalile u srebreniki kotar, Ibrahim paša se ni ne mie. On veli, da nema naloga.^) Godina 1808. donijela je opet promjenu na sultanskoj stolici. Koncem 1808. digao se Mustafa bajraktar, da uspostavi Selima III. Ovaj ustanak stojao je života Selima III., oborio je s prijestolja

Mustafu IV. i digao na nj Mah muda II. Ovaj

dade smaknuti Mustafu i ouva prijestolje tako,

daje potvrdio prava i privilegija jenjiara. Mahmud II.

stekao je još za Selima III. uvjerenje, da se ne može ništa uiniti na preac.

^) Jelavi 1. c. p. 272. Novakovi o. c. p. 57. -) Jelavi 1. c. p 458. ^1 Ibid. p. 466. *) Ibid. p. 467. Isporedi još Miško vic: Srpska

vojska i vojevanje za vreme ustanka 1804.-1815. (Glas 47.) p. 34. 26

Kada je god. 1809. zapoeo iznova rusko- turski rat, poeli su i Srbi energinije vojevali. Borba nije baš bila sretna po Srbe. Oni su ljuto bili poraženi kod Niša. S nešto više sree vojevao je Karagjorgje. On je zauzeo Novi Pazar i Sjenicu, prije no š;o je došao na svoje mjesto kao muhafiz u Novi Pazar junaki Sulejman paša. Kada je

Sulejman paša potisnuo Srbe s Drine i oslobodio Soko od opsade, pohiti prema Sjenici protiv Karagjorgja. Kod Sjenice se zametne bitka, u kojoj je Sulejman paša bio potpuno razbit. Karagjorgje je imao nakanu, da se združi s Crnom Gorom, ali glasovi porazu kod Niša prisiliše ga, da se povukao u unutrašnjost Srbije. Bosanski namjesnik Ibrahim paša videi, da ne može puno uiniti, pokuša s Karagjorgjem sklopiti primirje. Ovo mu je donekle i pošlo za rukom, ali dobije zato iz Carigrada ukor, kako može skla- pati s onima ugovore, koji su vijekove turski podanici, nego neka radije gleda da ih svaki dan uznemiruje, kako se ne bi mogli ni odmoriti.^) U proljee 1810. sazove Ibrahim paša sve ajane i kapetane u Travnik, da im razjasni položaj i posljedice, ako se jednom srpskim provalama ne uini kraj. Vezirovom pozivu se svi listom odazovu : S u- lejman paša bi odregjen za Sjenicu, Sunulah paša za Srebrenicu, a Alipaša Zvornikiza Zvornik. Ibrahim paša ode pod Ložnicu, gdje bijaše glavna sila srpskih ustaša. Bašagi znade pripovijedati o porazu Srbijanaca kod Ložnice i Uzica, ali pošto Turska vojska, zaokupljena ruskim provalama nije mogla od Niša pritisnuti srpske ustaše, sjediniše se oni i preprijeiše put Ibrahim paši prema Beogradu. Bašagi dalje veli, da je zima prisilila Ibrahim pašu da se morao povratiti u Bosnu.-) Novakovi veli, da je Karagjorgje Bošnjake rastjerao

^) Bašagi o. c. p. 122 -') Ibid. p. 123. 27

i potjerao preko Drine.^) Neuspjeh Ibrahim paše u

Srbiji i njegov uzmak, zabilježio je i konzul David.-) Godina 1811. prošla je u borbama na granici srpsko-bosanskoj, a tako i prva polovina god. 18i2.

Megjutim se promijenila i opa evropska politika situacija. Izmegju Francuske i Rus je dolazilo je do neprestanih konflikta i sve se više približavalo vrijeme velikog rusko-francuskog rata. U okolini cara Aleksandra bavili su se neprestano mišlju, da Francuskoj zadadu udarac sa strane, s koje ga ona nikako ne oekuje. Sada se opet vratiše na onaj fantastini plan iz god. 1807. Admiral iagov, koji je zamijenio Kutuzova na dunavskom bo- jištu, kad je ovaj ve bio potpisao preliminare rusko- turskoga mira, opajao se, a i Srbe raspravama i i pripravama za navalu na Dalmaciju preko Bosne. Potpukovnik Pol je v bio je poslan Kara- gjorgju u Srbiju, da s njime ustanovi jakost ekspe- dicionih korova, Sibi pojaani neznatnim odjelima ruske vojske imali su zauzeti (?!) Bosnu i onda napasti Dalmaciju. U Bosni se dakako raunalo na potporu ustaša. Iza svih ovih planova stajao je general grof Marko Iveli, rodom iz Risna u Dal- maciji, ovjek nepouzdan i vrlo sumnjiva glasa. On je dao po nekim kalugjerima sakupiti glavare hercegovakih plemena, da se s njima dogovori o ustanku.

Usred tih nepromišljenih i besmislenih priprava, bio je sklopljen definitivno rusko-iurski mir i ruska vojska je morala ostaviti ratište, da brani svoju zemlju od Napoleona.=^) Mir u Bukureštu nije dovoljno zaštitio Srbe. Srbi i sami nee da za njih vrijede ustanove tog mira. Ovo potonje nije žao ni Turcira, jer drže, da im se povoljna prilika pružila, da Srbe iznova podjarme. Veliki vezir Huršid paša priprema se

') Novakovi o. c. p. 118; 134. -) L. c. p 475. ') Novakovi p. 152.— lf>3. 23-

ozbiljno zimi 1812 13. i u proljee protiv Srba. Mlitavoga Ibrahim pašu zamijeni u Bosni energini, osobito pouzdani Ali paša Derende- lija.i) (1813.) Derendelija je umio nai sredstva, kojima je Bošnjake prisilio na odluniju akciju protiv Srba. On spada u niz onh vezira, koji e iza njega slije- diti, što nijesu baš birali sredstva za svoje ciljeve. Prema izvještaju konzula Davida imalo se po njegovu nalegu sabrati jedio 80,000 vojske protiv Srba. Koliko ih se u istinu sabralo, ne znamo. Znamo megjulim za uspjehe Bošnjaka god. 1813.

Odluni bojevi bili su se kod L o ž n i c e, L jesni ce,

Zasavice i Sape a. Negdje u septembru unišli su Bošnjaci pod Derendelijom u Beograd i ovdje se sastali s H u r š i d - p a š o m, koji je nešto kasnije došao od Niša. Prema svjedoanstvu nekog poturenog Fran- cuza Ibrahim Manzur efendije, koji je sudjelovao u bojevima oko gore pomenutih gradova, Bošnjaci su uzeli u Srbiji tom prilikom silan plijen. On veli : Jedva se može vjerovati, koliko su mnogo Srbi imali rogate marve i ovaca i koliko smo im mi pootirnali. Putevi u Bosni su krali od stoke i od robova iz Srbije, što su u Bosnu tjerani.-) Kada su stigle u Carigrad vijesti, da su pali

Sabac i Beograd, tri su dana grmili topovi nad

Bosporom od radosti. I Travnik je pucanjem iz topova slavio zauzee Beograda."')

') Bašagi o. c. p. 123. zove ga „bivšim razbojnikom'.

Juki (Zemljopis i poviestnica Bo^ne p 145) veli za nj: ,,ovi nit je znao štiti ni pisati. Po Turke je bio strašan i više ih je stotina na oni sviet odpreraio". Batini (o. c p. 19U) veli da je bio na elu 12.000 razbojnika, s kojima je na

Balicanu napadao putnike i gradove

-) Novakovi: Iz memoara Ibrahim Manzur efendije o ve'ikim dogagjajima u Bosni i u Srbiji iz god. 1813. i I8l4. (Spomenik XXII. p 50.)

•') Jelavi 1. c. p. 480. — 29 —

Veliki vezir nije moga preboljeti, što s u

z el i ad. Boš n j aci pri j e njega auz B eogr On zae snovati, kako da im se osveti. Svoje djelo odluio je izvesti tajno. Pod izlikom prije nego se razigju vojske, pozove on bosanske prvake na ve- eru u svoj tabor. Bosanski bezi i ajani saznavši ,da e im veera velikog vezira na nos skoiti" zakljue zajedno, da svaki odabere po nekoliko valjanih drugova i pOvede sa sobom u HuršiJ pa-

šin tabor. Ovo iznenadi velikog vezira i on okrene u prijateljski ton darivajui i astei Bošnjake.^) Oerendelija nije se mogao dugo održati u Bosni kao namjesnik, ma da je imao za legjima Huršid pašu. Bosanski ajani gledali su na svaki mogui nain, da ga se riješe. Sarajlije i Visoani-) potražili su ga i u Travniku, ali ga ondje ne na- gjošc. Ljuti odoše u Skoplje i popale Sulejman- pašine dvore, koji je bio guverner u Beogradu i za koga su držali, da je sa svojima u savezu sa

Derendelijom. Porta sada makne Derendeliju i postavi Huršid-pašu za bosanskog namjesnika. (1815.) Dok je on snivao o tome, kako e skuiti begove bosanske, plane u Srbiji ponovo ustanak 1815. godine. Bošnjake nije zapala ovaj put glavna zadaa, a teško da bi se bili i odazvali kao za Derendelije. Huršid paša morao je ostaviti stolicu bosanskih vezira još iste godine, jer se porta bojala ustanka u Bosni. Da ugodi Bošnjacima, postavi porta za vezira domaeg sinaSulejman- pašu, kojeg su bosanski bezi poštovali kao junaka i svog ovjeka, ali nijesu mogli podnositi nasilja njegovih sinova. Zato ga optuže u Carigradu i on bude pod stare dane maknut iz Bosne (1818.) Sada se izredaše još dva vezira i najposlije bi poslan u Bosnu glasoviti Ali Dželaluddin (u martu 182(\ godine).

^) Bašagid o. c. p. 125.

-) Pobliže o tome gl. u Batinia III. p. l90. — 30 —

B. Borbe protiv reforama centralne vlade od god. 1820.— 1839.

Od zadnjeg srpskog ustanka, u kojem su bosanski velikaši ipak vodili odlunu rije, porasla je opet njihova mo. U doba, kada je na svim stranama osmanlij«ko carstvo imalo neprilika, bosanski su begovi sauvali „prag carstva "" od neprijatelja i onemoguili prijelaz srpskoga ustanka na bosanski teritorij. Ova okolnost ojaala je bosanske ajane u njihovom shvaanju, da nemaju ništa zahvaliti sul- tanovoj vladi nego obratno, da su oni bili opet u najveoj nuždi pomagai države i spasitelji vrhovne vlasti sultanove.^) Odatle je proizlazilo i ono oma- lovažavanje sultanovih vezira i igranje s njima. Izvrsno je njihov odnošaj prema vezirima karakte- risao konzul David: Bošnjaci štuju vezira samo u toliko, u koliko je njegova pravda neumoljiva. Ako je mekan i do- brodušan, oni ga smatraju slabim, te ga preziru. Oni su uvjereni, da valja pro- lijevati krv, ako se hoe nad njima vladati.^) U Ali Dželaluddinu našao je sultan reformator Mahmud II. vezira, koji je bio kao stvoren, da slomi otpor Bošnjaka. Bošnjaci su baš tada prianjali uz poznatoga Alipašu od Janine, te nijesu bili protivni ideji, da se do Save osnuje nova islamska država, naravno u pretpostavci, da e oni ovdje igrati ulogu vodilja.-') Možda je baš i ta injenica sklonula sultana, da je Dželaluddinu dao punomoi, da postupa u Bosni svom strogošu.

Ali Dželaluddin bio je poznat i otprije kao nemilosrdan, do skrajnosti oštar vezir. Fra Grgo Marti znade priati, kako je ijegdje u Bitolju, dok je bio tamo vezir, dozvao tamošnjih prvih 12 otpor-

^) Thalloczjr 1. c. p. 267.

^) Jelavi I. c. p. 474.

") Thalloczy 1. c. p. 269. - 31 —

nika i naredio, da svaki usjee po jedan hrastov kolac i da ga donese njemu u konak. Oni poslušaše vezira, doniješe, što je tražio i_, posadiše po njegovoj avliji. Iza toga im je rekao: „ujte! Zabilježi svaki svoj kolac, pa im pokaže vas koji neposlušnost, odmah u ga evo ovdje na kolac nabiti."^; im je stigao u Bosnu, (poetkom marta 1820.) odmah je pokazao, da kani energiki provesti u zemlji mir i red. Pošto su kragja i palež preoteli maha, izdade naredbe na sve kadiluke, da nitko ne smije iz jednoga mjesta u drugo, a da ne uzme oJ kadije putni list (teskeru). Za kontrolu postavio je posebne

ljude na glavne putove i klance, da pregledaju putne listove. Stroge kazne bile su odregjene za one, koji bi bili uhvaeni bez tih putnih listova. Ovim je postigao, da za njegovoga vladanja nije bilo hajduka. Pandura nije držao, ali je zato strogo pazio, da kapetani (muselimi) vrše svoju dužnost. Stvar izgubljena, na mjestu bi sagnjila, a ne bi je nitko smio do vlasnika dignuti, veli Juki. Kršani su

pod njim malo odahnuli : svaki je zulum bio dignut-). Kada se malo snašao u Bosni, poeo je sa perse- kucijom bosanskih ajana. Ovu je velikom sigurnošu provagjao. To se dade protumaiti samo tako, što je predobio za sebe neke odline bosanske rodove.

Po jednoj verziji bili su to Sarajlije Babici i

Džin džaf ii, •') dok Asbost opet pripovijeda, da se Dželaluddin združio s monim rodom e n- gia, kojima je sultan dao itavo Zagorje sa svim državnim dohocima kao leno.^) Godine 1821. dao je pogubiti itav niz kapetana, zatim mnoge sarajevske uglednike. Zauzeo je

na juriš Mostar i Srebrenicu. esto je i nedužan platio glavom. Zaludu su ga tužili u Carigradu, da

^) Marti: Zapamenja p. 4. ^) Juki: Zcmlj. i poviestnica Bosne p. 145.

^) Popovi Šapanin: Pokreti u Bosni izmegju 1820. i 1832. Po L. Ranku i R. Kunibertu (Glasnik XXI. p. 187.). *) Asb6th: Bosnien und die Hercegovina Wien 1888. p. 135. 32 je potajni kršanin, jer se on esto znao preobui, mješao se megju raju i posjeivao kršanke crkve. Sultan je obeao, da e ga maknuti, ali Dželal je ipak ostao. Juki bilježi, da je od muslimana po- ubijao 300, a od kršana samo dvojicu, i to ubojice. Napokon je ipak Bošnjacima uspjelo, da ga maknu. Dželaluddin dobio je više mjesto, postao je serasker u Grkoj. On megjutim nije pošao na svoje mjesto. Jedni vele, da je sam uzeo otrova u Trav- niku, dok drugi bilježe, kako su se pronosili glasovi, da je bio otrovan. Dželaluddin je toliki strah zadao muslimanima u Bosni, kao rijetko koji vezir. Držali su ga za

Francuza i mrtva ga se još bojali, govorei da on nije umro, nego drugi mjesto njega. Marti pria, da je vilajet u Maedoniji „od veselja inio mjesec dana ast". Smrt Dželaluddinova (1822.) vrati Bosnu u prijašnje stanje anarhije i nereda. U Carigradu pri- pravljahu se megjutim znameniti dogagjaji. Sultan

Mahmud II. odluio se napokon, da obrauna s jenjiarima. Njegovoj akciji protiv jenjiara mnogo je pripomoglo nesremo ratovanje Turaka u zadnjim vojnama. Jenjiari su svuda nesretno vojevali, pa je zato u osmanlijskom puanstvu nestalo pouzdanja i ljubavi prema njima, a opet s druge strane poelo se pravedno prosugjivati uspjehe redovitih eta.J

Za svoje osnove protiv jenjiara predobio je sultan Mahmud II. itavu vladu, Sejh-ul-Islama, agu jenjiara i odlinije jenjiarske asnike. 29. maja 182^6. sazvao je sultan u palai age izvan- redan divan, kojem su osim velikog vezira prisustvovali još ministri, prvi civilni inovnici, ulema

i viši asnici jenjiara. Prema fetvi uleme: Postavite pioiiv vašeg neprijatelja isto oružje, kojim se on protiv vas služi, stvoren je zakljuak, da se pod imenom „Muallem Iskendž" (izvježbana ruka!) stvori nova redovita vojska. Izbjegavalo se ime bila „N i z a m i D ž e d i d", jer je uz to ime vezana — 33 —

uspomena na posljednje revolucije i narodne antipatije. Svaki od jedno 50 bataljuna jenjiara imao je novoj eti dati 150 momaka. Novaenje „muallem iskendža" išlo je u najboljem redu. asnici, koji su imali vježbati nove ete, bijahu pri ruci, jer ih je ve prije poslao Me h med Alipaša iz Egipta. Šejh-uMslam potvrdio je novu instituciju pred masom svijeta i jenjiara. Sam veliki vezir izašao je na ulicu u novoj uniformi, od koje se osobito nijesu svigjale na pola evropske uske hlae. Polovinom juna iste godine diže se jedno 20.000 jenjiara, i zatražiše od sultana ukinue „muallem isken- dža", zatim glavu velikog vezira, age i muftije. Sultan Mahmud dao je odgovoriti, da je on navikao zapovijedi dijeliti, a ne primati i da je vrlo daleko od tog, da im dade glave svojih vjernih. On e doi po njihove,

ako se ne predadu odmah na milost i nemilost. Protiv jenjiara izree carigradski muftija sveano prokletstvo, a njihovo uništenje bude progla- šeno boguugodnim djelom. Jenjiari se povuku u vojarnu, koju sultanove ete zapališe. Tko je izmegju njih htio pobjei vatri, taj je pao u ruke protivnika. Do 6000 jenjiara bude tom zgodom poubijano. 16. juna 1826. posebnim je fermanom najavljeno uništenje jenjiarskoga kora i osnutak nove vojske. Rije jenjiar nije se smjela javno izgovarati. Ta se naredba još 25 godina kasnije obdržavala. Iza toga je Mahmud uništio i derviški red Bektaša, porušio im 14 tekija u Carigradu, smaknuo šejha, a 200 derviša prognao u Malu Aziju, ali su putem bili posmicani. Pošto su radi Bektaša nastale ponovne smutnje u Carigradu, Mahmud još jednom upotrebi svu strogost, kazni smru glave

urote i uspostavi mir.^) Za Bosnu js bio imenovan uto doba vezirom Belenli Hadži Mustafa paša. Carigradski dogagjaji izazvaše u Bosni strah. Padom jenjiar-

^) O ovim dogagjajima sravni Rosen o. c. I. p. 9., 10.,

13., 14, 15., 17 i 19. — 34-

skjm bijaše izreena i osuda bosanskoj vlasteli, koja su preko jenjiarkoga age u Saraji^vu stajala u svezi s jenjiarskim odžakom (korom) Carigradu, a to i davaše bosanskoj vlasteli tolikog maha. Orgaraza- ija jedne redovne i subordinirane vojske pod vrhovnom vlašu samoga sultana, uinilo je njihovu silu sasvim izlišnom, a to su oni dobro predvidjeli.^) Belenli Mustafa paša zadržao se samo kratko vrijeme u Sarajevu, gdje je ve kipjelo protiv sultanovih reforama, nego je otišao odmah u Travnik i ondje proglasio sultanov ferman o ukinuu jenjiarskog odžaka. Sada se uzbuni itava Bosna, a napose jenjiari. Ovima se postavi na elo Kara Ali-aga Rušuklija, koji je imao odžak u Sa- rajevu. Uza nj pristade Fejzulah-aga Turnadžija

(Tu'-anija) kao i ostale age, koje odmah razviše agitaciju po itavoj zemlji protiv sultanovih naredaba. Jenjiarske age bile su ujedno vogje srednjeg muslimanskog staleža u gradovima, koji je pristao uz njih. Bosanska aristokracija držala se za sada još na strani. Kada je povjerenik Belenli Mustafa paše, B a- tal-aga stigao u Sarajevo, nosei sa sobom razna muila, ope ogorenje prevrši svaku mjeru. Batal-aga dade na bajram proitati u Sarajevu ferman o ukinuu jenjiara i u ime vezirovo izjavi, da se jenjiarski odžak ukida. Bosanski jenjiari proglase na to, skupivši se u Carevoj džamiji, Ruš- ukliju jenjiar-agom, a Batal-agu protjeraju iz Sarajeva. O novim uniiormama nitko nije htio ni uti. Pošto je megju inim bilo kod novih uni- forma i to da se kajiši moraju unakrst zakopavati, openito se govorilo: Ako se hoe, da se krstimo,

ne treba nam sultan. Austrijanci i Rusi bolje e nas nauiti. Rušuklija pozove iz 32 kotara po dva zastupnika na vijee u Sarajevo, koje sastavi u septembru (1826.) izjavu, da se carski ferman odbija.

') Popovi Šapanin o. c. p. 173 — 35 —

Na ovo se dakako u Carigradu nijesu puno obazirali

ali su i podcijenili znaenje to^a pokreta. Ipak se pokuša mirnim putem Bošnjake privesti poslušnosti. U Bosnu bijahu poslani glasoviti uenjak A h m e d

ef. Priliplija i Arif beg, da savjetom sklone otpornike na poslušnost, a one, koji još nijesu stupili u opoziciju, da zadrže. Ovi poslanici odose najprije u Beograd, gdje su se posavjetovali s tamošnjim valijom Abdurrahman pašom, koji je bio kao susjed dobar poznavalac bosanskih odnošaja. Iza- slanici nijesu se usudili doi u Sarajevo, nego su se stavili u pismeni saobraaj s Rušuklijom, ali ovaj im porui, da sami dogju pa da vide.^) Buntovnici su u Sarajevu megjutim upotrebili

silu protiv prvaka i prisilili ih na potpis ugovora, da su s jenjiarima. Jedan od ustaša, poznat u Bosni pod imenom Pinjo barjaktar, kojemu je Abdurrahman paša

još za svoga boravka u Beogradu kao i nekim drugim Sarajlijama poslao bio svoje poslanike s nekim porukama, izjavio je Abdurrahmanovim ljudima ovako: »Mi se ne možemo odrei jenjiara. Ja vam mogu samo toliko kazati, da kad bih ja

imao stotinu sinova i oni još dosta svojih, pa kad

bi me pitali, da li volim, da svi poginu ili da se odreem jenjiara, ja bih sve žrtvovao. Da ih se ne emo odrei, može se potvrditi time, što se sve

bosansko stanovništvo zavjerilo i 70000 potpisa dalo, da se za jenjiara žrtvuju. Zatim im pokaza te pot- pise.-)

^) Bašagi o. c. p. 133 —135., gdje je opširan prikaz ovih dogagjaja. -) O dogagjajima u Bosni ovoga doba opširno nas informira Rašid-bej u djelu: Rašid beja istorij i udnovatih dogagjaja u Beogradu i Srbiji. S turskog preveo D. S. o- hadži (Spomenik XXIII. p. 25^ i dalje). Rašid bej pripovijeda, da je Mustafa Nuri cf. sin Šerif efendije, pretstavnika velikih duhovnika iz Meke uskratio potpis govorei im: Stidno je, što ste poeli da radite; ja neu da ugovaram zavjere protiv sultana. Na to pred njihovim oima slomi svoj

peat. Zbog toga ga zatvore, a poslije tri dana pogube i zatrpaju kamenjem. ^ — 36-

Ne znamo, kakva sudbina je stigla Belenli- Mustafa pašu. Juki znade pripovijedati, da su ga Bošnjaci pod Alipašom Zvornikim razbili na Orlo-

vom polju kod Zvornika i protjerali u Srbiju.^) Krajem godine 1826. imenovan bi bosanskim namjesnikom beogradski valija, gore spominjani

Abdurrahman, Bio je to boležljiv ovjek i sla- botinja, ali zato pun turskih vrlina : lukav i odvažan s pretjeranom odanošu prema sultanu. Upravo ne- obinom vještinom prihvati on tešku dužnost. Sa srpskim knezom Milošem živio je u dobroj ljubavi, te mu zato ispadne za rukom, da je mogao naoru- žati do 200 pratioca. No u Bosnu ipak ne bi mogao ni zakoraiti, da nije imao tamo za sebe ljude. U prvom redu pristade uza nj zvorniki kapetan Vidaji, koji ga usrdno primi u svoju tvrgjavu. Osim toga ve na putu iz Beograda u Zvornik u Ložnici, zatekoše ga izjave sa strane naroda u Bosni iz Zvornika, Tuzle, Bijeljine i Srebrenice o tome, kako oni nijesu za jenjiare. I u Sarajevu se doskora pojaviše dvije stranke: jedna je bila dušom i tijelom uz jenjiare, a druga je samo silom morala pristati uz nje i ekala zgodu, da se tog pritiska oslobodi. Abdurrahman se privremeno nastani u

Z V o r n i k u. Poznavajui situaciju, on je svoj dolazak u Bosnu ponosno oglasio: »Šaljem Vam pozdrav vjere i bratskog jedmslva. Vaše budalaštine, poru- uje on ustašama, neu da uzmem na um. Ja do- lazim da vam otvorim oi, te da vidite svjetlost.

Donosim svete zapovijedi našega vladara i oekujem, da im se pokorite. Ovlašten sam, da vam vaše po- greške opraštam. Birajte sami ! Do vas stoji ili da

živite ili da propadnete. Zrelo promislite, da se docnije ne kajete.-) Iz Zvornika posla Abdurrahman svoje punomo- nike Ibiš-agu i Omer-agu s jedno 100 vojnika u Sarajevo. Valijini punomonici spremahu se baš, da

"^ Juki o. c. p. 146. -') Popcvi-Šapanin o. c. p. 194: 37 nakon svoga dolaska preduzmu mjere, koje e upotrebiti protiv buntovnika, kad im trei dan iza njihovog dolaska stigne od Abdurrahmana nalog, da mu odmah žive ili mrive opreme sarajevske glave buntovnike kao: Ibrahim-agu Bakr-zade (Bakariju), Tah m is Mustafa agu (Tahmišiju), Tahmis Husejin agu, Fejzullaha Turna- džiju, Hadži Abdullah agu,Ali-agu Ruš- ukliju i baj rak tara Pinovu (Pinju). Valijini punomonici bijahu u najveoj neprilici, jer je itavo preduzee bilo više nego neizvedivo. Pomou sarajevskog mule uspije im prevarom opremiti sve te prvake, a Pinju nasiljem paši u Zvornik. Abdur- rahman ih dade pogubiti. Istoga dana veli Rašid bej, moglo se vidjeti, kako sedam mrtvakih san- duka bijaše pronešeno kroz aršiju put groblja na kraju Zvornika. Taj prizor još više prepade narod. ^) Sada je tek Abdurrahman odluio se, da pogje u Sarajevo. Ovdje zatraži od sarajevskih prvaka i viših inovnika vilajeta, da mu podnesu spisak svih buntovnika jenjiarskih, da ih po zasluzi kazni. Mnoge je opremio u progonstvo, a mnoge je pogubio. Iza toga kazni još mostarske i travnike jenjiare. Od tog doba sve je manje bivalo poznatog tipa bosanskog društva, a to je basa. Fra Grgo Marti ovako definira base: Od jenjiara neki po- stadoše tvrdoglavci i neposlušni ljudi, koji nijesu slušali niti sudija, niti koga, ve bi se skitali, pi- janstvovali, pomjali mnoga nedjela, po putovima plašili kršane, negdje koga posjekli, negdje koga opet oglobili, dok najstrag nijesu od pijanovanja do take budalaštine i ludosti došli, da su se megjusobno sjekli, podijelivši se u partite. Abdurrahman ih je razredio. Znam Turina, veli tra Grgo, koji ih je po noi hvatao, ali izdajniki, jer bio je on prebjeg njihov veziru. Zvao se Bektaš-aga Turak, a živio je još doskora.-)

^) Rašid bej 1. c. p. 26. -') Zapamenja p. 5. — 38 —

Abdurrahmanovu persekuciju zabilježila je i narodna pjesma: »Abdul Rahman paša isjee sa- rajske baše.«^) Oni, koji su pomagali Abdurrahmana, nagra- gjeni su titulama i darovima.-) Abdurrahman pred- ložio je u Carigrad, da se u Sarajevu naine vezirski dvori i da se prenese stolica valije iz Travnika ovamo. Ovo je porta i odobrila, ali novi nemiri oboriše planove valije. Kada je došlo god. 1828. do rata rusko-turskoga, poslan bi u Sarajevo na osnovu carskog fermana državni ehaja Mu sa aga, da prikupi Bošnjake i da ih uputi preko Niša i Vidina na bojno polje. Abdurrahman odredi, da se skupi 20% od bosanskog stanovništva za vojsku. Radi lošeg postupka povjerenstva, koje je imalo urediti vojsku i radi intrigua Musa age, koji je prema Rašid-beju'*) tajno odgovarao Bošnjake, da ne idu izvan svoje zemlje, dogje do bune eta iz

Visokog i Sarajlija protiv paše. Abdurrahman bori se

u Sarajevu u svojim sarajima s malom etom i topovima protiv ustaša. Tri se dana bilo i krvarilo, a etvrti dan stane Abdurrahman pregovarati s usta- šama, koji od njega zatraže, da ostavi odmah Sa-

rajevo i ode u Travnik. Prema jednim vijestima otišao je Abdurrahman na posjed Husejin kapetana,

a prema drugima u Travnik i ondale javio u Cari- grad, što se u Bosni dogagja.^) Od velike vojske, koja se imala sabrati ne bi ništa. Abdurrahman

bude skinut i na putu u Carigrad smaknut. Abdurrahmana zamijeni blagi Morali Ali Namik paša (1828— 1831.), koji je htio, da mirnim nainom postigne ono, što je Abdurrahman htio

1) Bos. prijatelj II. p. 100. -) Rašid bej 1. c. p. 27. ^) Ibid. p. 28. Koji su razlozi Musu agu na to poticali, ne veli Rašid bej.

*) Dr. M. Pavlovi u raspravi : Pokret u Bosni i u Albaniji, Beograd I9l3. veli, da Abdurrahman žurei se ŠIO prije da ode iz barajeva nije mogao sa sobom povesti ni

svoj harem, ve sa 30 ljudi pobježe i zatvori se u Iculu u Bij eloj (p. 8.). — 39 — strogošu. Megjutim ovakav recept nije bio za Boš- njake. On je samo izazvao svojim postupkom opi prijezir. Ope uzbugjenje nije se ni najmanje sleglo, nego je još više poraslo. Megjutim vlada u Caiigradu kušala je i mirnim nainom uplivati na otpornike, pa je pozvala neke poglavice i kapetane na veliko vijee u Carigrad, kojemu je sam sultan predsjedao. Ovdje ih je lijepim nainom nagovarao, da prihvate reforme, ali zaludu. Grgo Marti dodaje ovome anekdotu, koja možda nije istorijski zajamena, ali izvrsno ka- rakteriše tvrdoglavost i otpornost bosanske opozicije. U vijeu skinuše svi bezi alme s glave samo to ne uiniše Zlatarovi i derventski kapetan Mahmud beg. Sultan rekne kapetanu:

„Znaš li ti, da bi ti mogao skinuti i glavu ! On pritisne jednom rukom almu^ na glavu, a drugom pokazuje na vrat i rekne: uješ, care, ovako je s glavom skupa možeš skinuti, ali s glave ne možeš. ^) Morali Namik paša mogao je uza sve neprilike u zemlji ipak opremiti nešto vojske protiv Rusa. Radi toga su Bošnjaci dobili posebnu zahvalu od sultana (u junu 18^9.) Kada su stigli glasovi, da su Rusi došli do Jedrena, opet se opremi pomona vojska iz Bosne, kojoj je t)io na elu sam Namik. Megjutim la je vojska došla prekasno, jer je ve bio sklopljen mir, pa se Bošnjaci vrate koncem 1829. god. natrag u Bosnu.-) Premda su se Bošnjaci borili s Turskom protiv Rusije, ipak ih to ni najmanje nije smetalo, da teže za uspostavom staroga sistema. Ugled Namik paše nije ni najmanje porastao. Muslimani gledaju ne- voljko, kako Namik paša nosi fez i jednostavno odijelo i bijahu potpuno uvjereni, da sve te reforme proizlaze od kršana, te da e dovesti do potpunog ukinua njihovih privilegija kao i do uništenja vjere. Javno mnijenje poelo je govorkati, da e sultan

^) Zapamenja p. 6.

') Sr. o tome opširnije dr. Tavlovi: Pokret u Bosni i A baniji protiv leforama Mahmuda U. Beograd, 191^ p. 9—10. — 40 — dati hvatati po vilajetu mladie ne uzimajui ni na

što obzir i goniti ih na silu u nove odžake, gdje e uvijek bez zamjene služiti. Budui da je svakoga dana bilo sve više znakova, da porta misli preduzeti ozbiljne pokušaje, da izvede reforme, sastadoše se bosanski prvaci u Tuzli (1831.), gdje odluiše, da e se svim silama oduprijeti uvogjenju nove vojske i novih poreza. Za vogju svih kapetana izabraše Husejin kapetana iz Gradaca. Da se uzmognu laglje oprijeti, stave se u^ sporazum i sa skadarskim pašom Mustafom (Š k d r a paša), ije se ime u to doba poelo pronositi osmanlijskim carstvom. Mustafa paši bijaše tada 25 godina, a poticao je iz poznata porodice Bušallija. Prema jednoj verziji vukla je porodica

Bušallija svoje porijetlo iz plemena Mrnjavevia i od kralja Vukašina. Narodna pjesma izvodi to porijetlo od Ivana Crnojevia. Djed Mustafa paše bi- jaše glasoviti Kara Mahmud, koji se takogjer bunio protiv sultana. Mustafa paša je kao što i Bošnjaci, došao sultanu u pomo, ali je gledao da što manje vojoke izgubi. Inae je ostao žestoki protivnik sultanov. ^^ Ugled Namik paše danomice je padao, a u Bosni stekne najvei upliv Husejin kapetan od Gradaca. Kada su bosanski ajani u Tuzli zakljuili, da im Husejin bude vogja, urodi to traj- nom neslogom megju bosansko-heicegovakim ajanima, koji i onako nijesu bili bog zna kako složni. Hercegovci na elu im Ali-aga^Rizvanbego- vi Stoevi i Smail-aga engi odijeliše se najviše radi osobne mržnje, a i povrijegjene taštine od Bošnjaka i izjaviše, da ne pristaju na zakljuke vijea. Oni su još za sebe dobili Hasan- bega Resulbegovia, trebinjskog muselima,

Bašagu Redžepašia Ne vesi n j skog a i

^) U Tuzli je bilo zakljueno, da naroifi izaslanici kapetani odu k njemu, da se sporazume o zajednikoj akciji. (Drag. Pavlovi o. c p. 12.) — 41 — kapetana Ljubuškoga. U drugoj polovini marta 1831. navališe kapetani, pristaše Husejinove na Travnik. Namik paša se zatvori u grad, dok su pristaše sultanove zametnule borbu s kapetanima u kojoj bijahu potpuno razbiti i raspršeni. Husejin kapetan poeo je travniki grad topovima biti. Na- mik paši ne preostade drugo nego da se preda, pretvarajui se, da je napustio carsku stvar i prešao na stranu ustaša. Tom je prilikom zadao sveano rije, da pristaje uz pokret. Tada mu ustaše pod- niješe svoje zahtjeve, kojima je on imao da izradi sankciju u Carigradu. Megju ovima bijahu naj- važniji, da Turska opozove vojne reforme, da se Bošnjacima dade pravo, da sami sebi biraju poglavicu zemlje i da se porta odree svake kontrole i mješanja u unutrašnje poslove bosanskog vilajeta. Za ove ustupke, dobit e porta godišnji tribut od etiri hiljade kesa (2 milijuna groša). Takav je izvje- štaj tom dogagjaju poslao grofu Sedlnitzkome guverner Dalmacije Tomaši.

Budui da su austrijske vlasti u Dalmaciji i na granici na Savi održavale živu vezu s bosanskim prvacima i ustašama, nema razloga sumnji o vjero- dostojnosti ovoga izvještaja. Tako je sada po prvi put jae izbila misao o autonomiji Bosne, inae prirodna, kad se uvaži, kako je uope Bosna uži- vala iznimni položaj u carstvu.^) Husejin kapetan sa svojim pristašama poe sada spremati vojsku, da pogje u pomo Škodra-paši, koji je u to doba (1831.) digao ustanak protiv sultana. Mustafa paša imao je 40000 ljudi i držalo se openito, da e osvojiti Carigrad. Bošnjaci su naoružali oko 25000 ljudi, te krenuše polovinom aprila 1831. iz Travnika. Kod Busovae morao je Husejin da saeka sve kontingente, pa da krene na Kosovo, jer odziv nije bio onakav, kakav se mogao oekivati. Ovo sporo kretanje Bošnjaka

^) Pavlovi o. c. p. 18—20. Offdje i detaljni zahtjevi ustaša. -•42 — potakne velikog vezira Rešidpašu, da požuri napadaj na Škodra pašu, da mu ne da vremena, da se sjedini s Husejin kapetanom. Rešid paša bio je poznat iz rata s Grcima kao valjan vojvoda, a ugled mu nije pao ni onda, kad je podlegao ruskom generalu Diebiu. Po rodu je bio erkez te je svojom viteškom htabrošu i tjelesnom snagom, ljepotom i vještinom vrijedio kao pravi zastupnik svoje rase. Imao je sva svojstva, koja su potrebna vojskovogji, da oduševi vojsku. Vojska mu nije bila tolika kao ona Mustafa paše, ali je ovoga daleko natkrilio u lukavosti i vještini. Rešid paša predobije neke od poglavica u Mu- stafinoj vojsci novcem, laskavim rijeima i obeanjima. Kada je došlo do boja na prilipskim visinama, piijegje veina Mustafa pašinih boraca na stranu Re- šidovu. Mustafa paša morao se povratiti u Skadar.

Megjutim je i Namik paša pobjegao iz Travnika u Dalmaciju, a odanle u Stolac Ali-agi Rizvanbego- viu.^)

Najposlije stigoše i Bošnjaci. Zanimivo je, da ih je knez Miloš svjetovao, da se kane toga posla. On im u pismu obeaje, da e ib izmiriti sa sultanom, a uzgredice im malo i prijeti. Koliko se Hu- sejin kapetan bio tada ve digao, dokazuje njegov odgovor knezu Milošu. On mu naime uzvraa ovako: „Uzmi sam to malo jestiva pred sobom, ja sam svoje inije davno isprevrtao. Baš za tog padišaha neu da znam, kod koga bi se ti za mene mogao zauzeti. Da te doekam, gotov sam u svako doba i na svakom mjestu. Moja je sablja sjekla prije^ nego što je tvoja kovana (?!)".-)

Knez Miloš nije Bošnjake smetao i oni poraze Rešid pašu na Kosovu'*) (oko 18. jula.) Svuda su

') Sr. Hilfering: Eosnija, Hercegovina i Staraja Serbija p. 491. -) Popovi o. c p. 210. Opširnije o odnošaju kneza

Miloša prema ustanku i Gradašaviu u Pavlovi o. c p. 29—37.

) Rešid paša bio je sam teško lanjen i pobjegao prema Skoplja ostavivši i svoju arhivu, koju zaplijeni Huse- jin. (Pavlovi o. c. p. 23—24) 43

ih doekali kao osloboditelje. A li • p aš a Viaj i osvoji Pei. Pobjedonosna bosanska vojska mo^la je

pored opeg entuzijazma i fanatizma, oslobodivši najprije Skadar, dospjeti do Carigrada. Husejin kapetan, od naravi ponosit, veli Bašagi, poeo je bivati nepristojan prema svojim drugovima, a oni povrjegjeni poeše se ralilaziti. Drugi nam pisci navode i druge razloge.^) Veliki vezir poslužio se istim sredstvima kao i kod Mustafa paše, naime obea-

njima i laskavim rijeima i tako Bošnjake razdvojio. Rešid pašini izaslanici imali su najprije saslušati želje Bošnjaka. Oni zatražiše, da se Bosna ima zadržati u stanju, ukojem jest, bez ikakovih ref ora m a. Vezir se ima postavljati samo izmegju domaih ljudi, a sada se ima H u- sejin postaviti odmah za vezira. Na sva tri uslova pristade Rešid paša odmah. Bošnjaci su time uinili veliku pogrešku. Oni su napustili svog

prirodnog saveznika Mustafa piišu i onda nijesu po- ekali, da im se obeanja vezirova sankcionišu carskim fermanom, nego krenu kui, kao da su obeanja velikog vezira dovoljna. Osim toga valja još

uvažiti i to, da je Rešid paša poruio tajno Mah- mud begu, tuzlanskom kapetanu („Tuzla kapetan") da to nije velika stvar, što Bošnjaci traže svoga vezira, samo da se ne tiaži vezirstvo za mlada

i nepraktina ovjeka, kao što je to Husejin. To bi bolje priliilo starijem n. pr. njemu. Starac se dao

uloviti i ode kui ne posavjetovavši se s drugima. Husejinu je opet Rešid poruio, neka se samo vrati kui, a on e njemu od cara pribaviti potvrdu

za vezira. Uza to mu još i javi, da Tuzla kapetan radi o prevari. Kada se tako Rešid paša riješio Bošnjaka koji su pokazali više junaštva nego diplomatske proni- cavosti, navali na Škodra pašu, koji se predade

i ode u progonstvo.

^) Sr Juki o. c. p. 147. Popovi p. 211—212. Zapam- enja p. 6. 44

Husejin kapetan Gradaševi po- vrativši se u Bosnu, dao se proglasiti po svojim pristašama nekom vistom izbora vezirom. On je po svoj prilici sada uvidio, da je prevaren od velikog vezira, pa je sasvim vjerojatna Jukieva verzija,^) da je poslao dva latarina u Novi pazar, te mu donesu ferman, koji je on sam uinio, da mu je u Bosni dano vezirstvo. Postavši vezirom, odmah je uredio u Travniku veoma sjajan veziiski dvor, pos'avio dvorjanike : ehaju, divan efendiju, hazna- dara i t. d. Potpisivao se .vitezom od Bosne" (narod ga prozvao „Zmajem od Bosne"), dijelio mjesta i lena. Tball6czy ispravno primjeuje, da nas ovaj bosanski velikaš vrlo podsjea na sredo- vjenog HrvojuVukia svojim ponašanjem. Štaka Skenderova-) u svom „Ljetopisu Bosne" (od god. 1825— 1856.) veli, da je vladao ne kao bosanski paša nego kao car. Jedan franjevac umije priati, kako je Husejin dao pokupiti po Bosni sve najbolje krojae i zlatare, koji su pripravljali odijela i opreme za nj, njegove dvorjanike i konje, od srebra i zlata. Vezirski peat dao je uiniti od zlata.'*) Bašagi, koji sa mnogo antipatije piše o Husejinovoj osobi, drži, da je Husejin samo po svom bogatstvu stekao toliku mo i prvenstvo. Nje- gova hazna da je bila upravo neiscrpiva. On bilježi „pouzdanu predaju*, da se postanak neicr- pive Husejinove hazne osniva na patvo- renju austrijskih banknota.^) Onaj, koji pozna iz zabilježene tradicije Husejinov život, jedva bi mogao povjerovati u tu Bašagievu hipotezu. Megju protivnicima Husejin kapetana najmar-

kantnija je linost A 1 i - a ga R i z van be go v i St oev i. S njime emo iinati jošte prilike da

1) 1. C. p. 14". -) Hilferding o. c p. 570.

') Bos. prijatelj IV. p. 121. *) Potanje Bašagi o. c. p. 143.1 — 45 — se pobavimo u Omerpašino doba, ali emo ipak na ovom mjestu nešto o njemu rei. Rodio se Ali-aga u Siocu. Imao je više brae, ali mlagji Omer-beg postade kapetan u Stocu, a to je dalo povoda estim borbama megju braom. Bio- graf Ali- age Rizvanbegovia Pamuci na^) iznaša do utanine ove obiteljske svagje, te bi prema njemu

Ali-aga i skrivio smrt svog brata Omerbega u doba Derendelije (1813. god.) Poslije smrti Omerbegove zavadiše se braa opet ladi stolake kapetanije, a Ali-aga ostade pobjednik. Brata Hadži-bega, kasnije glasovitog zulumara, izagnao je za vazda iz Stoca. Ovaj se sklonio u Hutovo, u poiteljski kraj, gdje je sagradio kulu i ostavio iza sebe mnogu gorku uspomenu. Ali-aga nije bio puno bolji od Hadžibega; mnogo je haraio po Hercegovini i skrivio mnogu borbu megju hercegovakim prvacima. Husejin kapetan poslao je (1831.) protiv Hercegovaca, svojih protivnika, Turan-bega (Turhaniju!) Sarajliju s nalogom, da pohvata svu petoricu hercegovakih kapetana. Na granici nevesinjskoj zametne on borbu s vojskom Herce- govaca, koji su imali mmošlvo kršana u svojoj vojsci. Turan beg bude razbit, dade se u bijeg, a riasan beg Resulbegovi ode u Bitolj, gdje se u to doba ve nalazio Mahmud paša, spremajui se na Bosnu. Hasan beg se ovdje posavje- tovao s Mahmud pašom, kako e raditi protiv Bošnjaka. Budui da Husejinu nije stizala nikako potvrda njegove vezirske asti, stadoše mnogi dvoumiti o njemu. Neki ga i onako ostaviše, ma da su bili sultanovi protivnici. Tako n. pr. Hasan aga Peki, vogja krajišnik^ i Tuzla kapetan. Održati se prema svojim novim protivnicima mogao je jedino terorom i on ih poe krvniki goniti. Da bi ih zastra-

1) HiUerdincr o. c. p. 473—542. -) Sravni u Hilferdiaga osobito p 477—78. — 46 —

šio, on nije prezao da najgore od njih odvede i na stratište. Mnogi od straha pred njim prebjegoše u Slavoniju.^) Huscjin se obraao na vezira za potvrdu svoje asli, ali ovaj mii je poruivao, da e mu ostaviti vezirsku ast pod uvjetom, da se pokori, da pokupi

bosanske mladie, obue im nizamsko odijelo i pone ih vježbati prema novim propisima. Husejin

je to dakako odbio i sada jasno vidio, da e morati proslijediti u borbi protiv sultana.-)

U to se po malo poeo micati i novo imenovani bosanski vezir Hamdi Mahmud paša (u narodu Kara-Mahmud paša) prema bosan-

skoj granici. Vodio je sa sobom 180(0 Arnauta i 1200O regularne vojske. „Zmaj od Bosne" znajui,

da e Mahmud paši pomoi i Hercegovci, nastojaše iz petnih žila, da skupi što više vojske. Odazov je bio vrlo slab. Oko Husejina ostalo je malo ljudi, u koje bi se on posvema bio mogao pouzdati. On pošalje u Novi pazar Alaj-bega Todorovia

i Krupu kapetana. Ovi se utaboriše kod Banj-

ske. Hadži Mu j aga, prijepoljski kapetan i Zmajev haznadar (nekada trgovaki momak^ uta-

boi i se kod P r i j e p o 1 j a. Kara Mahmud paša svlada

najprije Todorovia i otpremi ga svezana u Carigrad. Hadži Mujaga branio je hrabro upriju na Limu, ali se i on morade predati pretežnijoj sili. Poslije predaje metnuše ga na magarca licem unatrag i vogjahu ga kroz varoš, kojoj je on bio zapovjednik. On je vikao Turcima: „Zar nema nijednog, da me ubije i oslobodi ove grdne sramote?" Na to mu odgovoriše: Ovdje nema nikakova Turina, vi Bošnjaci ste samo pravi Turci.-')

) Sr. detaljnije Pavlovi o. c. p. 26—27. -) Guverner Dalmacije izvješuje grofa Sedlnitzkoga, da je Husejin zatražio od sultana, da mu dade Bosnu i Her- cegovinu kao kneževinu kao što je Miloš Obrenovi dobio Srbiju. (Ibid. p. 27.)

^} Fopovi 1. c. p. 21G. (Ove boibe dogagjale su se aprile 1832.) ;

— 47 -

Iza -toga Mahmud paša svlada još u nekoliko okišaja Bošnjake i pogje prema Sarajevu. Dok se ovdje ovako razvijale stvari, nije ni ona Husejinova vojska, što ju je poslao iz Travnika protiv Ali-age, imala sree. Od straha pred tom vojskom razbjegoše se hercegovaki kapetani koje kuda, a sam Ali-aga zatvori se u Stocu. Tvrgjavi megjutim ne mogoše Husejinovi ljudi „ni pera odbiti". Mnogo ih je pogibalo pred tvrgjavom. Zaludu su Ali-agi dovikivali aludirajui na njegovu posadu, koja je bila veim dijelom kršanska: „Luka, Panto,

Vidae! poturi se i predaj!" Ali-aga im je odgovarao : Vi nijeste Turci, nego carske izdajice ; sve je u vas samovoljno, pa i vaš vezir. Na vama leži carsko prokletstvo, šio vjenavate, nije vjenano rodili se tko, ne e biti Turin.^) Bošnjacima priklju- iše se i brojni hercegovaki muslimani, megju njima i brat Ali-agin : Hadži-beg. Nou 26— 27. februara 1832. provali Ali-aga iz tvrgjave. Zametne se borba, u kojoj bude Husejinova vojska razpršena.

Pred zidinama Stoca poginuo je i Ha- dži-beg. Devet zrna bilo je u njemu, ali on je još disao, kad je k njemu došao Ali-paša, da mu se naruga.-) Nešto sretniji bio je barem u poetku Mu- jaga Zlatarevi , koji je kod Nevesinja svladao

Bašagu Redžepašia i prisilio Ali-agu, da se opet morao sklonuti u tvrdi Stolac. Tvrgjavi megjutim nije mogao ništa uiniti. Kad mu stigoše ne- povoljni glasovi od Husejina iz Sarajeva, napusti vojsku i pohita onamo. Tako je Ali-agi i njegovim pristašama bio otvoren put, da pogju u pomo Mahmud paši protiv Husejina. Vojska Husejina od Gradaca brojila je na uzmaku pred Mahmud pašom oko 10.000 ljudi.

U toj vojsci bilo je dosta i kršana. Ovi su se valjda u posljednjim bojevima držali pasivno. Po-

1) Hilferding p. 495. -) Hilferding p. 497. 48

znato nam je, da se Mahmud paša još .iz Bitolja obratio na l

(t. j. Husejina\) Mahmud paša se još dvaput obraa natranjevce: jednom iz Sjenice (29. aprila 1832.) a drugi put (u maju 1832.) izLjubogoša („due ore distante della citta Seraio"). Iz Sjenice piše Iranjevcima da svjetuju narod na vjernost svom zakonitom vladaru kao što je to bilo 1 u diugo doba, a on e njima potvrditi povlastice, dane im od Mehmeda II. Iz Ljubogoša javlja, da je pobijedio Husejina i ustaše. Husejin je pobjegao u Sarajevo, pa zato neka ne ulaze u grad, dok on grad ne kazni. Nije mi poznato, ali je više nego vjeiovatno, daje slina pisma morao

Mahmud paša upuiiti i pravoslavnim vladikama. Husejinova stvar morala se smatrati izgublje- nom. Protivnici Husejinovi poeli su dizati glavu i u Sarajevu je spremio bunu protiv Husejina beg Džindžafi. Poetkom maja smišljao je on gdje e sklonuti svoju glavu. Najprije je htio, da pobjegne u Crnu Goru, s kojom je bio u saveznikim, prijateljskim odnosima, ali ga od toga odvrati glas, da je mrska flota iskrcala vojsku kod Sutorine. Nije mu preostalo druge nego da pomišlja na jedini izlaz, a 10 je bijeg u Austriju. Dakako da nije htio napustiti svoju stvar bez posljednjeg otpora.

') Batini u: Starine XVII. p. lOG— 08. Ovi su doku- kulturnog menti otštampani i u Jeleni: Izvori za povjest rada bos. franjevaca. (Gl. z. m. 1913 p. 48—49.) — 49-

Negdje kod Hana Bulo ga') izgubi Husejin, mnogo slabiji od Mahmud paše bitku i povue se prema Sarajevu. Pred samim zidinama Sarajeva po- kuša Husejin još jednom sreu. Ali paša Vidaji, a valjda i Zlatarovi borili se s njime rame o rame.

Osam konja palo je pod Husejinom i Alipašom Vidajiem. Mahmud paša imao je goleme gubitke i ve je bio pripravan, da krene natrag, U to stigoše Hercegovci pod Alipašom Rizvanbegoviem i Smajil agom engiem, Ovo je odluilo o konanom porazu i bijegu Husejinovu.-) Zvorniki kapetan Mahmud beg i Tuzla kapetan^ bojei se Zmajeve osvete, bijahu tobože doveli pomone ete, ali idui polagano stigoše jedva do Glasi nca, gdje su saznali za Zmajev poraz, pa se vraiiše kui, 2. juna mogla je ve carigradska vlada objaviti, da ie Bosna pokorena, a ustanak ugušen. Kada su ustaše bile razbite kod Sarajeva, raz- bjegoše se na sve strane, Husejin je otišao prema Savi u svoju kapetaniju, a Ali paša Vidaji krio se u planinama. Ostali kapetani — dakako ne svi sa- stadoše se u Lijevnu, da se dogovore, hoe li se i dalje boriti. Ovdje nije došlo do kakove obavezne odluke, jer niti su ustaše imale vogje, niti se imalo za šta boriti. Kapetani i ajani se razigjoše i poeše se svaki na svoju ruku predavati carskim vlastima. Kara Mahmud paša iznenadio je sve, unišavši u Sarajevo, svojim blagim postupkom. Nije bilo nikakovih persekucija. Veli se, da je Mahmud paša izjavio, da nije »ljudski kasap«. Konfiscirao je jedino imetak Husejina, Zlataria i Dženetia u ime države i prodao na javnoj dražbi,-^) Drugi su dobili pomi- lovanje. Ovaj je blagi postupak bio prouzrokovan i nuždom. Radi rata sa sinom Mehmed Ali paše egi-

') Pavlovid o. c. p. 48 veli kod Šaruh-hana 17. maja.

-') Otpor je morao biti vanredno hrabar, jer se raznio glas, da je Husejin pobijedio. I knez Miloš i dalmatinska generalna komanda dobili su izvještaje, da su Bošijaci potukli carsKU vojsku (Pavlovi p 48 ).

*) Bašagi o. c. p, 146. 50 palskoga, Ibrahim pašom, morao je Mahmud paša opremiti Bošnjake na istok. Mnogi od Bošnjaka koji pogjoše na islok nijesu ni u borbi s Ibrahim pašom zatajili svoje oporbeno stanovište prema sultanu nego su prešli na Ibrahim pašinu stranu. Iznimka je bio Alipaša Rizvanbegovi, koji se odlikovao u borbi kod Konje. Radi svojih zasluga isposlovao je kao »persona gratissima« kod sultana odvojenjeHercegovine od Bosne, te postade tako hercegovakim vezirom (1832. — 1851.). Od drugih poasti, zapade ga još i pridjevak »Galib« (pob j ed itel j). I njegovi vjerni kao n. pr. Smajil-aga bijahu poašeni titulama i darovima. Sloga megjutim izmegju njega i hercegovakih njegovih drugova nije potrajala dugo. Kad se Ali- aga Rizvanbegovi u maju 1833. vratio s istoka kui, doeka ga sveano itava

Hercegovina. Ali-aga je i progovorio sabranom narodu: muslimanima i raji pred Mostarom. Prema biografu Pamuini palo je tu lijepih fraza, koje on nije ni pomislio provesti u životu. Ali-aga se pozivao na svoje domorodstvo rekavši ujedno : Nitko nije svojem domu zloinac. Svakome u ja suditi po istoj pravdi. Bio Turin — bio raja — svejedno, nai e u mene mjesta. Raja se mnogo nadala od njega. Ta ona mu je i pomogla mnogo do njegovog visokog položaja. Svoje rijei nije ispunio. Ponovno je završio svoj govor rijeima: »Nitko od sada ne treba da ide ni k caru ni u Stambul; evo vam Stambul, Mostar, evo i cara i u Mostaru!«^) Husejin Gradaševi je još prije svoga konanoga poraza, kako smo to spomenuli, držao, da se nee moi održati u Bosni. Zato je poslao u Be caru Franji II. svog pouzdanika »starog prijatelja« fra Iliju Starevia s molbom da mu austrijski dvor izradi milost sultanovu. Starevi kao da se nadao, veli Batini, veliku dobru od pravednosti i dobrote

Hilferding o. c. p. 603.— 504. — 51 —

H'jsejinove, te j> živo zagovarao u Beu narodnu

samoupravu u Bosni i preporuivao »bosanskog viteza« carevoj milosti. Iz ministarstva spoljašnjih poslova dobio je Starevi odgovor, da Gradaševi

prestane sa svakim otporom i da izjavi svoju vjernost sultanu. U sluaju potrebe garantuje mu se

slobndan prelaz u Austriju. Ovim se Gradaševi i poslužio, kad je uo, da se Kara Mahmud pašini Arnauti spremaju na Gradaac Husejin je ponio sa sobom sve što je mogao. U sviti njegovoj bilo je devedeset ljudi. Dakako, da je Husejin držao, da

e ga austiijske vlasti primiti s poašu i ponašati se prema njemu kao veziru, ali se u tom prevario.

Ponajprije morao je on i svita mu predati oružje. Onda ih otputiše u Vinkovce, a odavle u Osijek, gdje su u istinu bili internirani. asnici s jakim

stražama pazili su na svaki njihov korak. Što više i sva gotovina, koja se nalazila u Husejina bila je konfiskovana.^) Husejin se nadao, da e moi u Be caru, ali o tome austrijska vlada nije htjela ni da uje. Porta je nato poela tražiti od austrijske vlade, da Husejina predadu turskim vlastima, jer Husejin nije politiki krivac, nego obini zloinac. Knez Metternich je odbio ovaj zahtjev Turske. Kada je Husejinu uza svu pažnju s austrijske strane, ipak pošlo za rukom da korespondira sa svojim prista- licama u Bosni, odlui beko dvorsko ratno vijee, da se on premjesti iz Osijeka u Komoran. Istodobno porui knez M.tternich Husejinu, da se obrati sultanu

molbom za milost i da e se car Franjo za nj zauzeti. Metternicli je to uinio dakako tek onda, pošto mu je austrijski poslanik u Carigradu javio, da je porta pristala nato, da pomiluje Husejina. Husejin pristade

rado, a s njime i Alipaša Vidaji na Metternichovu

poruku i predadoše molbe. Kada je stigao oekivani terman, po kojem je Gradaševiu bilo dozvoljeno, da prijegje u Tursku, ali da ne živi u Bosni, ve

') Marti (Zapamenja p. 7.) bilježi, da su on i njegovi drugovi živjeli u Osijeku »galantno«. — 52 —

gdje mu porta odredi i to da najprije dogje u Ca- rigrad, bio je Husejin odveden u Zemun i ondje mu po generalu Fojtu proitan sultanov ferman. Austrijski feldmaršal-iajtnant Radošcvi stavio mu je na volju, da može sam odrediti hoe li ostati na austrijskom tlu ili otii u Tursku. Tek nakon dugog kolebanja i to ponajviše zbog toga, što mu je bilo zabranjeno živjeti u Bosni, a on se još i sada borio mišlju a i molio Radoševia, da se car Franjo zauzme za njega kod sultana, da mu se vrati imanje u Bosni i da se opet viati za vezira, pa kada je stigao odgovor, da s austrijske strane nema više ništa oekivati, odlui se Husejin peti dan, da ide u Beograd u potpunoj resignaciji, ne pitaju što e biti dalje s njime. U Beogradu sproveo je Husejin u svemu dva

mjeseca. Tuera i pomisao na nemilu budunost pro- uzrokovaše, da je pao u krevet. Napokon je morao otii u Carigrad U Carigradu mu sultan ponudi, da se primi velikog ina nad nizamom. Nadao se tako, da e Husejinov p:imjer i druge potaknuti na pokornost. Husejin tu ponudu odbije. Zato bude prognan sa svojim drugovima u Trapezunt. Prije no što je mogao otii u Trapezunt, umrije u Cari- gradu (1832.). Alipaša Vidaji i Zlatarevi povrate se kasnije kui u Bosnu, dok je Krupa kapetan umro u Maloj Aziji.') Husejin kapetan bijaše u asu svoga pada i

smrti jedva 30 godina ili nešto više. S njime nestaje bez sumnje jedne znaajne linosti. Bio je pun lijepih svojstava, ali odviše malo diplomata. Cilj njegova pokreta bio je vei, nego što je bilo u nj sposobnosti, da ga izvede. Mlad, bez iskustva, bez kulture.

^) O ovim dogagjajima sravni: Popovio. c.p. 221. — 225. Rašid bej 1. c. p. 41.— 42. Asboth o. c 'SV3. i dalje. Po ba- šagiu umro je i Zlatarevi u Maloj Aziji, dok K em ura: sarajevske džamije. Separat otisak Gl. z. muzeja za godinu 1909. p. 2. znade da je Zlatarevi živio u Sarajevu sve do

1862. godine i ovdje pokopan. Mnogo sasvim novog materijala iznio je Drag. Pavlovi o. c. p. 52.— 61. 53

ponosi', ambiciozan preko mjere, velikodušan i nemilosrdan, nestalan u svojim raspoloženjima prema

prijateljima i neprijateljima, nije bio kadar održati

za sebe stranku svoju. Slomila ga je i zavist bosanskih velikaša. Osobito neke starije porodice gledale

su u njemu »parvenija« i odatle na nj tolika mržnja n. pr. Hercegovaca. Da toga nije bilo, možda bi mu bilo uspjelo izvojevati Bosni slobodnu unutrašnju administraciju i autonomiju, koja bi bila od sultana priznata, dakle zakonska. Popovi-Šapanin opisuje pojavu Husejinovu ovako: Porasta je bio srednjeg, 'nteresantne fizijo- nomije. Pogled mu bijaše sladak i pun melanholije, osmjeh tužan, ali prijatan. Nad crnim oima ima gjaše lijepo povuene obrve, a lice mu bijaše bijelo i nosaše na sebi gjurgjijanski tip njegove matere. Bijaše duh pun kreposti, energije, vojnikog talenta i hrabrosti. Kao muslinan bijaše pun revnosti. Do sitnice je vršio obrede svoje vjere i propise kurana. Ve njegov otac Osman kapetan slovio je kao pravedan ovjek, jer u njegovom kotaru, kad je bila rije o pravu, nije pravio razlike izmegju kršana i muslimana. Ista svojstva posjedovaše i sin mu Husejin. I ako je raju prezirao, nije dopustio, da joj se pravednoj ini na žao, zato su ga potinjeni ljubili, a pogranine tugje vlasti su ga odlikovale, jer je znao držati duž granice red.^) Kara Mahmud paša upravljao je Bosnom u svemu 15 mjeseci. U Carigrad predloži, da se u

Sarajevu naine vezirski dvori i jedna vojarna u gradu, u kojoj e biti uvijek 1000 vojnika. Ovo bude odobreno i na Gorici sagraeni »Paša-saraji« s velikim zidom. Polovinom juna godine 1833. poslaše ga u Janinu, gdje je planuo ustanak, a u Bosni ga

') Sumnjam, do je na nj djelovao »pokret hrvatskog bugjenja« u ono doba. O tome gl. Holeek: Bosna i Herce- govina za vreme okupacije. Preveo St, Milievi, Beograd 1903. p. 75. - 54 — zamijeni Davud paša, slabi, koji je popuštao velikašima. Napose stekne veliki ugled i vlast u Sa- rajevu Fazli Šerifovi, koji je ve za Kara- Mahmudovog namjesnikovanja sa Mustafa pa- šom Babiem igrao važnu ulogu. Davud paša imenova Fazli Serifovia sarajevskim muselimom. Kao sarajevski muselim nainio je mnogo nasilja protiv kršana. Slaka Skenderova pripovijeda, da je dao objesiti franjevakog gvardijana u fojnikom manastiru.^) Franjevci se potužiše u Beu, a iz Bea je otišla tužba u Carigrad. Šeiifovi bio je pozvan u Carigrad. On ponese sa sobom mnogo novaca i ujedno dade za sobom poslati pisma s peatima muslimana i pravoslavnih, u kojima se potvigjuje, da je on pravedan. Doskora se povrati iz Carigrada i nastavljaše svoje zulume. Slaba uprava Davud paše karakterizovana je i ustankom popa Jovice iz Dervente, koji se odmetnuo u Vujak i odavle sa svojim etama uznemirivao Derventu i Odžak. U aprilu god. 1834. razbiše okolišni muslimani popa Jovicu i raztjeraše mu ete. Ovo je prvi ozbiljniji pokušaj pobune pravoslavnih. Radi ope anarhije u zemlji poslaše franjevci svoga ovjeka u Be ne bi !i pomou papinskog nuncija izradio u beke vlade, da ona na novo postavi u Bosni konzula. Beka vlada nije to mogla izvesti.-) Lijenik Marcochi, izvješujui vladu svoju u Zadru o nekoj pošasnoj bolesti, opisuje anarhiju u zemlji i nemo vezira, koji je zaslužan i mudar ovjek, ali ne može držati na uzdi vlastele. Kršani traže, veli on, prisutnost jednoga konzula, koji bi im bio zaštitnik i branitelj od nepravda, što ih tlae. Konzulat plašio bi Bošnjake više nego vlastita vlada (»piu assai che il proprio loro Governo«).')

') Hilferding o. r. 677.

-) batini III. 2liJ.

^) Batini u Starinana XVII. p. 108. — on —

Godine 1835. dogje mjesto Davud paše Ve- džihi Mehmedi paša (Vedžid-paša). Ovaj je odmah na prvom sastanku bosanskih prvaka ukinuo kapetanije i podijelio Bosnu na mu seli m-

1 u k e. Stari kapetani ostali su u svojim nahijama i nadalje muselimi, ali im se ovom novom naredbom ipak uzdrma vlast. Vezir ih je mogao sada kao i- novnike skidati i namještati. Vedžihi paša imao se mnogo boriti s bosanskim velikašima. Radi kleveta Mustafe Babica i

Fazli Serifovia, koji su i za njegove uprave uživali u Sarajevu i u zemlji osobite povlastice, dade on smaknuti uglednog banjalukog muselima Hifzi-efendiju Ovo je piouziokovalo ustanak krajišnika, kojima se pridruži i Posavina pod bije- Ijinskim muselimom Alipašom Vidajiem Sarhošem, nekadanjim drugom Husejin kapetana

Gradaševia. Borbe su se vodile god. 1836. i 1837. Alipaša Vidaji svladan od Vedžihi-paše izmegju

Vranduka i Žepa umakne u Bijeljinu i zatvori se u gradu.

Vedžihi paša pogje za njim u potjeru i kad je zaprijetio Bijeljini, da e je spaliti, piisiliše stanovnici grada Vidaiia na predaju. Valija ga otpremi, a s njime i mnoge diuge u Carigrad. Alipaša je doskora iza toga umro u Trapezuntu kao pro- gnanik.

U god. 1836. pada i jedna epizoda istorije hercegovake, koju je vrijedno zabilježiti. Kako je Alipaša Rizvanbegovi postao hercegovakim vezirom sasvim je zaboravio na svoja obeanja raji, o kojima je tako lijepo znao pri svom nastupu govoriti. Po- granine oblasti prema Crnoj Gori kao nikšika župa, Grahovo, Zupci, Drobnjaci esto su zbog velikog pritiska od njega otpadale. Mnogi su opet iz ostale Hercegovine bježali u Crnu Goru. Alipaša je svojim ljudima naložio, da hvataju bjegunce, da im sijeku glave i njemu dostavljaju. Posebne nagrade dijelile su se za crnogorske i uskoke glave, kojima — se- je on kitio mostarsku tvrgjavu. Tim su se poslom bavili i pravoslavni obani, a govorilo se, da su i mrive iskapali i sjekli im glave.

Petar II. Petrovi Njeguš (1830.— 1851.) slavni pjesnik „Gorskoga vijenca", nekoliko se puta pismeno obraao na Alipašu, da se urede sporna pitanja na granici. Dogovoriše se najposlije, da e namjestiti na granici pandure. Alipaša bijaše u 8 a- njanima namjestio pandure, a stavio im je na elo buljukbašu Murata Boranina, koji je bio veoma nasilan ovjek i silu nepravda poinio. Knez Rade Božovi s nekolicinom svojih drugova smakne buljuk-bašu i prebjegne u Grahovo, koje se bijaše ve sasvim u to doba odmetnulo od Alipaše. Alipaša odlui sada da Grahovljane kazni, pa zato naloži svim hercegovakim muselimima, da dogju na grahovsko polje. U toj vojsci bio je i opjevani Smajil aga engi. Smajil aga rodio se od oca Rustan-bega po svoj prilici u L i p- niku, kuli njegove porodice na gatakom polju. Njemu je uspjelo poveati oinski posjed, a kao pristaša sultanov u Husejinovom pokretu dobio je naslov carskog kapidži base (nadkomornik). U ranije doba odlikovao se u bici pod Ložnicom, gdje je uhvatio jednog ruskog generala živa (?) i poklonio ga Ali- paši Derendeliji. Kada je u augustu 1836. Alipaša stigao na grahovsko polje, 'zatraže Grahovljani pomo u Crno- goraca. Petar II. posla im 300 ljudi, i pred njima svog rogjenog brata JokaiStevu Stankova. U toj eti bijaše još sila lanova iz porodice Petro- via. U noi iznenada nahrupe Crnogorci na Her- cegovce, i to po nesrei baš na onaj dio, kojim upravljaše Smajilaga. Crnogorci budu suzbiti. Od Petrovia umakao je tek jedan IG-godišnji Drago Jakovov. Grahovljani se nato predadu sa svojim vojvodom Jakovom Dukoviem Vujaiem

Alipaši, a ovaj odvede vojvodu i još nekoliko znat- nijih glavara u Mostar, te ih baci u tamnicu. Kas- 57 nije ih Alipaša Dusti na slobodu uz obeanje, da se nee više odmetati od Turaka i uz otkup. Junaštvo Smajil age prou se doskora po i- tavom turskom carstvu. Sultan Malimud II. posla mu ferman, u kojem ga imenova pašom. ^)

C. Borba protiv reforama se nastavlja do sloma bosanskih feudalaca pod Omer-pašom (1839—1852)

Sultan Mahmud II. reformator zaklopio je svoje oi 30. juna 1839. Za itave svoje vlade imao se boriti s unutrašnjim i vanjskim poteškoama, ali to ga ipak nije smetalo, da stalno ide k cilju, što ga je postavio. O ovome vladaru ne smije istorija da sudi po onome, što je on izvršio, nego više po

onome, za ime je težio i što je junaki poeo. Vo- lio se Mahmud sam usporegjivati s Petrom Velikim, za kojim je dakako mnogo zaostao što se tie us-

pjeha. Živio je i radio u mnogo težim i nepovolj- nijim prilikama nego veliki ruski reformator.

Sin i nasljednik Mahmutov, AbdulMedžid, imao je tek 16 godina, kad mu je otac umro. Oeve

reforme nijesu još uhvatile vrstog korijena i blagoslov njihov ne bijaše još nitko osjetio. Dogaalo se upravo obratno, da je svatko držao, da ima pravo sve nesree, koje su državu stigle u posljednje doba

smatrali posljedicama uništenja staroga i neuspjelih novotarija. Ušljed toga bilo je nezadovoljstvo u državi openito. Muslimani su držali, da su njihova gragjanska privilegija ugrožena, a kršani nijesu vjerovali, da vlada ozbiljno misli njihov položaj poboljšati.

^) Šišid: Pogibija Smajil age engia. (U Kolu M. H.

1908. p. 169.). Ovdje je i literatura o tom dogagjaju.p porijetlu engia: Bašagi: Najstariji ferman begova engia. (Gl. z. m. 1897. p. 437. i dalje). Drukije glasi prikaz gra- hovskog dogagjaja u Hilferdinga o. c. p. 528.-529. 53

Abdul Medžid je bio sretan u izboru vezira. Kormilo države preuze Rešid paša, koji je boravio mnogo na zapadu, specijalno u Londonu, i pribavio sebi tako pogled u zapadno evropske prilike. U Londonu je imao prilike vidjeti, kako engleska i francuska javnost s oduševljenjem prati rad M eh med Alipaše egipatskoga, u kojem je gledala ovjeka modernih ideja i regeneratora Sultan Mahmud prokrio je novoj eri prije 13 godina putove krvavim aktom, a sad je Rešid paša spoznao potrebu, da Turska treba pred "itavim civilizovanim svijetom pokazati, da kani ustrajati na putu, kojim je pošla. Prvi put je to pokazala barbar- skim inom, sada neka pokaže da znade upotrebiti drugu metodu, metodu mir- noga rada, kojim e se zapoeti nova epoka Turske. Rešid paša mislio je svoju osnovu izvesti tako, da izagje pred svijet jednim aktom, u kojem e se modernim duhom razložiti gragjanska prava, odstra- niti najizrazitije zloupotrebe uprave i tako Tursku dovesti u red liberalnih država Evrope. Engleska i Francuska priklonit e svoje prijateljstvo Turskoj, a pojava Mehmed Alipaše ne e toliko više svraati pažnje Evrope kao do sada. Rešid paša nije htio novim ^iktom stvoriti odmah novo stanje. U tom aktu ustanovit e se principi, u kojima e biti sadržan i proklamiran budui pravac turske vlade. Sultana Abdul Medžida bilo je lako za taj plan predobiti. Tajne pripreme inile se dulje vremena i najposlije poetkom novembra 1839. bili su svi visoki dostojanstvenici i inovnici uz druge odline zastupnike duhovnog i svjetovnog staleža kao i predstavnici kršana sabrani na južnoj strani saraja u baši, gdje je stajao kiosk od Gulhane.

Uz osobitu pompu dogje ovamo i diplomatski kor.

Svi ti dostojanstvenici sabrali su se da uju hatti- šerif sultanov (prozvan od „GiJlhane"). Rešid paša ga je proitao, a salva od 101 topovskog — 59 — hica, koji su grmili nad Bosporom, objavila je gradu itanje toga „lista slobode". Na taj hattišerif prisegao je sultan s veliko-dostojanstveni- cima, što do sada nije bilo u obiaju. Haitišerif nije donio originalnih misli. Sultan Mahmud II. sve je te misli prije izrekao. Zato ima u hattišerifu mnogo dvomislenosti. S jedne strane gledalo se predobiti kršansko žiteljstvo Evrope, a s druge strane hvalenjem staroga, ugodit muslimanskom javnom mnijenju. Glavne toke ovog glasovitog hattišerifa sastoje se u slijedeem : Obeaje se sigurnost života, asti i imanja bvim podanicima bez razlike narodnosti i konfesije. Nitko se ne smije kazniti više nego to sud odredi. Nad nikim se ne može u budue proglasiti smrtna kazna osim iza sudake odluke nakon istrage. Smrtne osude imadu se s izvješem opremiti u Carigrad. Dok sultan ne potvrdi osude, ne smije se nitko ni javno ni tajno smaknuti.

Konfiskacije j.imetka se zabranjuju t. j. po zakonu ne smije se više plijeniti ostavština osugjenoga od strane politikih vlasti niti stajati na put zakonitim nasljednicima. Za muslimane odregjuje se novaenje i to srazmjerno prema broju stanov- ništva u pojedinim pokrajinama. Vojnika služba odregjuje se na 4—5 godina. Svatko e u budue plaati porez prema svoru posjedu i imetku. Mo- nopoli 1 zakup poreza u provmcijama imadu se dati onima, koji najviše nude. Na osnovu „hattišerifa" izdavao se niz orga- nikih zakona, koji su spojeni poslije pod imenom

„Tenzimati hairrije" (t. j. spasonosne, dobre uredbe). Dakako, da su turski državnici ovoga doba zaboravili na jednu staru injenicu : da je laglje dobre zakone izdati, nego korumpiranu upravu od- straniti. Bili su skloni dobru volju smatrati djelom i mislili time poslii velike uspjehe. Dogagjaji iza proklamacije „hattišerifa" opravdali su sasvim sud — 60 —

Mehmed Alipaše, koji je rekao, da je sve to šahovski potez protiv njega.^)

Hattišerif nije imao u Bosni nikakove praktike posljedice, premda je bio javno proitan, U zemlji vladali su i upravljali po starom sistemu muselimi i u toku od 8 godina izmijenila su se etiri vezira, te trošila sve svoje sile, a da nijesu mogli ništa promijeniti. O jednakopravnosti nije bilo govora; uregjena se civilna uprava nije dala provesti, ncgo je stari feudalni sistem vladao i dalje.

Sasvim je ispravno shvatio „hattišerif", bistri fratar Juki. O ravnopravnosti proklamiranoj godine

1839. , veli on, u Bosni nema ni govora. Taj hatti-

šerif služi engleskim i francuskim politiarima, da imadu štogod „blebetati" po svojim žurnalima, da je u Turskoj „Eldorado". Moramo primjetiti, da protivnici hattišerifa nijesu bili jedino u domaem muslimanskom puanstvu. Veziri, koji su dolazili u Bosnu, da provagjaju tenzimat, pokvareni turski inovnici, svakim su danom gazili ono, što su morali provagjati. Tim svojim zlim primjerom poticali su i druge, [da rade u njihovom duhu. Veziri, veli Juki, koji jedan za drugim dolaze u Bosnu, nemaju druge brige, ve kako e nakupiti od sirotinje blaga, a to ovim nainom : on prepusti muselimu, kadijama i drugim velikašima, da rade od kršana, što hoe. Oni globe, a raja se prituži veziru. Onda vezir ono, što su od nje po- otimali od njih sebi uzme, raju praznu pusti, a njih opravdane šalje natrag na selimluke ili i njih pritvori i oglobi. Hajduka su pune planine, a varoši kesedžija. Ovi osim što globe i cijene kršane esio i ubojstvo uine. Ove zloince i razbojnike isti muselimi drže i brane ih, a oni njima za to nekoliko kesa plaaju.-)

') O ovim do^agjajima sr. Rosen o. c. II. 14.— 24.

Ovdje i >hattišerif< p. 250.— 253.

-) Juki o. c. p. 153. — 61 —

Ovakovu tmurnu sliku daje nam Juki, a imamo dostatno drugih svjedoanstva, koja pokazuju, da nije pretjeravao. Vratimo se megjutim na vezirovanje Vedžihi- paše. Ovaj ..kršanski i turski krvolok", kako ga Juki zove, proveo je neke reforme u vojsci. Od sedam bosanskih sandžaka, osnuje on etiri a laj a spahija pod imenom suvari-redife (konjanika rezerva). Ta etiri alaja nosila su imena:

bosanski, hercegovaki, kliski i zvorniki. Svakom alaju postavi na elo po jednoga miri- alaja

(pukovnika) i imenuje ostale inovnike po novoj naredbi. Sva etiri alaja spoji u dvije live (di- vizije). Mustaj paša Babi i Fazli paša Šerif vi postadoše mir- Uvi ma. ini se, da je to uinjeno zato, jer stari spahijski sistem i onako nije više puno vrijedio. Spahije su gledale,

da se otmu svojoj dužnosti. Da i ova „konjanika rezerva" nije bog zna kako funkcionirala, te da je izazvala smutnju, o tome ima dokaza.^) Po tenzimatu bio je uope spahijski sistem ukinut, ali u Bosni se to provelo do kraja istom za Omerpašinih vremena. Rušenje lenskog (spahinskog) sistema, po kojem su spahije dobile neku otkupninu ili doživotnu

penziju, smanjilo je dobitke begovima i agama, pa su oni poeli tražili robotu. Vrijedi to osobito za one, koji su imali malene dohotke, jer je za nje

bio i oikup malen. Mnogi su zaludu i oekivali od

porte otkupninu. Zbog loga se i pogoršaše od-

nošaji izmegju aga i kmetova, koji su u mnogim krajevima bili upravo patrijarhalni. Poznato nam je, da su ve god. 1840. kmetovi predali tužbu na portu posredovanjem bekoga kabineta. Porta je nato god. 1843. odredila, da age ne sile kmetove po svojoj volji na robotu nego da svaka kmetska familija šalje na tjedan jedan dan dva ovjeka. Te

') Bašagi o. c. p. 152. Bašagi ne navagja tano godi, nu, kad se ta reforma provela. Valja primjetiti, da su baš

miljenici vezira: Babi i Šerifovi, koji su tobože bili odani sultanu svojim nezakonitim postupkom izazivali bune. - 62 — se naredbe dakako nijesu obdržavale sa strane aga. God 1848. bila je lobota saiviin ukinuta (vidi niže!). Ako su u Bosni vladale dezolatne prilike, nije bolje bilo ni u Herce^^ovini. Alipaša Rizvanbegovi vladao je ovdje sasvim tiranski. Nezadovoljni su bili s njime kršani ali i njegovi nekadanji prijatelji. Ako je samo deseti dio onoga istinit, što nam o njemu njegov biograf pripovijeda, dosta je, da Ali- pašin režim u Hercegovini istorija osudi. Velika mu je pogrješka bila, da je vladu i upliv na vladu pre- puštao svojim sinovima i zloglasnim ljudima. Njegov kavaz-baša Ibrahim Dio je gadan krvopija, koji je masu kršana ni krivih ni dužnih dao pogubiti. Za 17 godina njegova vezirovanja bilo je pogubljeno baš ni za šio lOOO kršana. Zato su mnogi bježali u Crnu Goru i Dalmaciju.^)

Megjutim Alipaša se tiranski ponašao i prema svojim nekadanjim drugovima. Najodliniji su megju njima museliml: Hasan beg i Smajil aga. Oni su mislili, da e s njime vladati, a on se sada ni malo nije na njih obazirao. I jedan i drugi muselim intrigirahu protiv njega u Carigradu, ali bez uspjeha.

I prema obinim muslimanima postupa tiranski. Otima im zemlju na Buni, gdje je postavio glasoviti svoj ljetnikovac. Zapovijedi iz Carigrada nije slušao, a svoju neposlušnost pokrio podmiivanjem carigradskih velmoža. Vedžihi paša opomenuo ga, da provede tenzimat, ali on nije mnogo za to mano. Kolali su glasovi, da Alipaša šalje potajno u Bosnu bundžije, da dignu Sarajlije protiv vezira. Buna god. lc4U. u Saiajevu, kojoj je stao na ^ilo Ah med ef. Glodžo, koji je kasnije tražio zaštite

*) Hilfeiding o. c. p, 513.—514. O nasiljima Alipaše pria mnogo i Colcorilo. Prije pada njegova sastadoše se svi muselimi i bosanski namjesnik Hairuddin paša kod njeg te se tuže, >da e arae uzimo na mertve nakon šest jjodina dana i da su žene trudne pipali, pa im govorili, i ti ceš roditi muško dicte, dai ara«. (Gledaj G. z. m. 1913. p.

97. i p. 103. i dalje). 63

u Alipaše na Buni, a onda tek pobjegao u Du- brovnik, dokazuju opravdanost te sumnje. Bune su mu bile uvijek razlogom, da otegne provagjaiije tenzimata.^)

Hasan beg Resulbegovi i Smajil aga Cengi izgubili su sasvim u njega povjerenje, kad je Ali- paša poeo po dvije do tri kapetanije spajati u jedan muselimluk, u koji je onda namještao svoje

sinove ili rogjake. Smajil aga, pivski, gacki i drob-

njaki muselim kao i Hasan beg trebinjski, znali

su, da e doi i na njih red. Sami dakako nijesu mogli ništa uiniti protiv Alipaše. Alipaša, koji je Smajil agu držao najpogibeljnijim, grozio se esto, da e mu skinuti glavu. Koliko ga je mrzio, vidi se po tome, što je najmio nekog krvolonog Fer- hata Krvave a, da agu ubije. To megjutim nije uspjelo. S malo sree radio je protiv Smajil-age,

tražei jednako nekoga, da ga potajno smakne i crno,^orski vladika.-) Godine 1840. napokon uspije vladici, da se Smajil agi osveti za poraz na Grahovu. Smajil aga imagjaše vrlo razvratnog sina Rustan-bega, koji

je obešašivao djevojke u Pivi, Gackom i Drob-

njacima. Drobnjaani potuže se vladici i ujedno mu saope odluku, da e Rustan-bega pogubiti. Vladika ih odgovaraše od tog, jer da e ostati stari Smajil- aga, a on e za osvetu uništiti Drobnjake, ako pogine Rustan-beg. On im dadne savjet, da domame

, u Drobnjake samog Smajil-agu i njega ubiju. Tako e lazoriti dom engia. Pod izlikom, da bez njegova prisustva ne mogu pODrati hara ili po drugoj verziji, da se Drobnjaci bune, zatim da riješi neke

nepravde i napokon, da ljudi tajno izmegju sebe šapu, kako se Smajil-aga boji doi megju Drob- njaane, odkad je ono na Granovu posmicao Petro- vie, namamiše Drobnjaci Smajil-agu, da dogje

megju nje. Na ovom mjestu valja još zabilježiti i

'^) Hilferding o. c. p. 525,

-) Šiši 1. c. p. 171, — 64 — verziju Bašagievu. Smajil aga je sluajno došao u Drobnjake, On je naime stpjerao svog zeta i vezira Sulejmanpašia uzeti iž Škodre u Bosnu i postaviti ga mjesto Vehidžije. Ako bi mu to za rukom pošlo, on bi bio maknuo pomou Osman-paše

Sulejmanpašia i Alipašu Stoevia. Zato je pošao s dobrom etom, da tobože kupi hara u Drob- njacima.^) Smajil-agi stigao je u pomo još Ah med Bauk, njegov pobratim s 200 Nikšiana. Smajil-aga se utaborio na Ml j etiku, na istonoj strani Drobnjaka 5. oktobra 1840. godine. Za burne noi navale Drobnjaci, kojima su stigli po dogovoru u pomo Crnogorci, na agin tabor, te u as nastade metež i strašno nono klanje. Pošto su mu prije još odveli konje, skoi Smajil-aga (u gaama i košulji) na prvog konja, koji mu je bio pri ruci i ispali kuburu na jednog prisutnog taoca. Smajil aga je naime uzeo nekoliko Drobnjaka kao taoce, jer kao da je slutio, a bio je donekle i upozoren, da se protiv njega nešto sprema. Ostali taoci sada skoe, te udare na agu. Netko sprijeda, netko straga. Kad le Smajil-aga pao, povie Mia Memedovi: „Ako ga je puška u potiljak ubila, to je moja", dok je Mirko Aleksi odrubio mrtvom agi glavu. Tako pogibe Smajil-aga iz busije. Ahmed Bauk sretno pobježe, dok je kojih 70 aginih ljudi poginulo. Vladika je kasnije primio Smajil-aginu glavu, sablju, oružje i dva konja. Kad je Alipaša Stoevi saznao za Smajil-aginu pogibiju, bilo mu je s jedne strane milo, ali ga je opei s druge strane smetalo, što je tim dogagjajem pao ugled turski kod kršanske raje, a porastao ugled Crne Gore. Osim toga i javno mnijenje u Hercegovini tražilo je od njega, da osveti Smajil- aginu pogibiju. Alipaša zatraži pomo u Vedžihi

paše i ovaj mu posla 500 ljudi. I nasljednik Ve- džihi paše u Bosni Mehmed Husrev paša

') Bašagi o. c. p. 156. 65 posla mu 100 ljudi. Na elo vojske postave se osim

Alipašina sina Hafiza još i oba Smajilagina sina

Muhamedbeg i Dedaga, zatim Hasanbeg

Resulbegovi i drugi neki hercegovaki ajani. Vojska hercegovaka navali na Drobnjake u januaru 1841. godine. Drobnjaci i Moraani budu hametom potueni, a Hercegovci se vrališe sa 120 crnogorskih i drobnjakih glava, kojima okitiše još svježi grob Gazi Smajil-age Cengia kod Cengia kule u Lipniku. arkanja izniegu hercegovakih muslimana i Crnogoraca potrajahu iza toga još do jeseni god. 1842. Dok je bilo tih bojeva, nije u Hercegovini moglo biti ni govora o provagjanju tenzimata. Iza Vehidži paše izmijeniše se u dosta kratko vrijeme na bosanskoj namjesnikoj stolici M e h m e d Husrev-paša (1840—1843.), Mehmed amil paša (1843—1844.), OsmanNuri-paša (1844.),

Hadži Halili amili paša (1845— 1846) i napokon Mehmed Ta hir paša (1846(?) ili 1847., do 1850.) Mnogo je posla bilo osobiio za Hadžia- milipaše sa Krajišnicima. Godine 1845. imali su se po osmanlijskom carstvu provesti t. zv. medžlisi, koji su se dijelili u pokrajinske, okružne i kotarske. Paše su na taj nain bile obvezane, da u svim poslovima, koji se tiu uprave, sudstva i porezne uprave rade sporazumno sa vijeem, dok je egzekutiva dakako ostala u njihovim rukama. Osim muslimana bile su u vijeima zastupane i ostale religije.^) Mehmed Tahir paša, nekada kapudan paša, a kasnije vezir u Jedreni, poeo^je iza dulje pauze energinije provagjati tenzimat. im je stigao u Bosnu, predloži zemaljskom vijeu u Travniku, da se uz redifsku suvariju (konjaniku rezervu) po- piše po Bosni još 30.0( vojnika za sluaj potrebe i naoruža novim oružjem (nizam!). Protiv toga di- goše se najprije Sarajlije, a Tahir paša zatraži pomo

^) Rosen o. c. II. p. 87. — 66 -

u Carigradu i upokori Sarajlije.^) Iza toga je odluio da se baci na Krajišnike, U augustu 1849. pobio se s njima kod Bihaa, ali bez osobita uspjeha. Po- slije mu zavlada u vojsci kolera, a i on sam oboli, pa se vrati u Travnik. Ovdje je dulje poboljevao, nešto se oporavio, a onaa mu se bolest povratila i on umre (1850.) Prije smrti htio je da napokon raz- rauna sa glasovitim Babiem i Šeritoviem. Ova dva intrigana na oko su prianjala uz reforme, ali su potajno znala mutiti protiv njih. Kad je Tahir paša bio douo, da su oni krivi prvom ustanku Sa- rajlija, a i posljednjem ustanku K'ajišnika, pozva ih po naroitom poslaniku u Travnik. Oni uz razne izlike otprave poslanika u Travnik, a tajno pobjegnu u Carigrad, da tuže vezira. Odnijeli su novce, veli fra Grgo, a i sultanova mati bila je Fazlipašina za-

štitnica i tako se pomognu.-) Godine 1848. navališe portini vjerovnici na nju, a porta se nagodila tako s njima, da im je dala pravo prikupljanja poreza, od kojih je jedan dio išao u državnu blagajnu, a drugi su dio oni za sebe pridržali. Vjerovnici, velike engleske i francuske banke, povjeriše pobiranje poreza zakupnicima, jer nijesu htjeli navui na se mržnje naroda, što ga „obrazovana Evropa" uvaljuje u propast. Domai ljudi su se stidili biti zakunnici „carske desetine", pa su zato taj posao obavljali Maedonci. Zakup- nici su plaali gotovim novcem, pa su i oni htjeli, da im se plaa u gotovom i to dobrim zlatnim turskim novcem. Oni su iznugjivali novac od godine do godine, bez obzira na neiodne godine, na koje je nekada spahija uzimao obzira. Kolike je nevolje zbog toga imao podnijeti seljak, izlazi ve iz same naravi stvari.^)

') O tome zanimljivj pria Marti u >Zapamenjima< p. 13.— U. -) Zapamenja p. 13. I Babi i Serifovi zaslužili bi posebnu monografiju. ») Holeek o. c. p. 79—80. — 67 —

Pošto su age teretile seljaka robotom, došlo je

Travnik sarajevske paše: Mustafu Babica i Fa- zliŠerifovia; iz Zvornika Mahmud pašu Vidaia, iz Banje Luke Ali bega Džinia, iz Tuzle Mah ni ud pašu Tuzlu, iz Bihaa Meh- med pašu Biševia. S njima su bili pozvani sarajevski vladika Ignjatije i neki franjevci Paša proita portin ferman. Kada su bosanski velikaši ra- zumjeli, da e ih ukidanje robote mnogo oštetiti, dogovoriše se i predadoše paši molbu, a s njome dakako i novaca. U molbi su tražili, neka se krš- ani obvežu, da mjesto robote daju u napredak begovima i agama treinu rada s njiva i pola s livada, a da im zato begovi i age plate njihove gragjevine, da im naknade trei dio troška oko ogra- gjivanja polja i plaaju za njih porez na zemlju.

Paša i velikaši su sumnjali, da e kršani bez Glpora pristali na treinu, pa stadoše smišljati, kako e prevarili seljake i portu. Pozvaše zato u Travnik znamenitije knezove iz svih nahija, pravoslavne sveenike, franjevce iz nekoliko katolikih župa, pa im rekoše: Porta ukida robotu, ali zato treba svi kmetovi begovima da daju treinu. Knezove kao da je udario grom, ali se pokloniše

do zemlje i odgovoriše : „Pokoravamo se svemu

što naredi sultan i vlast". Za ovakav odgovor dobiše neki kmeti za nagradu po kabanicu, a neki po 50 groša gotovog novca. Na ovom sastanku vidješe knezovi, da ih mame u vuje rup^. Pošto im je život bio mio, nijesu se odupirali, ali odgovoriše dvomisleno: „Pokoravamo

se sultanu i njegovoj vlasti". Ovo je znailo, da su

kmetovi spazili zamku i poznali, da begovi rade za sebe. Znajui begove kao buntovnike protiv sultana,

staviše S3 svojim odgovorom pod zaštitu sultana i vlasti. Ali Tahir paša, kao obino bosan- 6* 08 ski veziri, nije mislio raditi u intencijama vlade. On je dižao s begovima, jer je imao u Posavini imanja, koga je vlada oduzela Husejinu kapetanu. Kmetovi su do sada ovdje plaali deve- tinu, a Tahir paša htjede im natovariti treinu. Kad su se etiri kneza tome usprotivila, dao ih je Tahir išibati. Dva kneza su od toga poginula, a dva ostala živa. Ovako su pretstavnici centralne vlade izvagjali njene leforme. Nije ni udo, da su se domai begovi tim reformama mogli tako dugo i uporno protiviti.') Kada su u Carigradu saznali za nesretnu vojnu Tahir paše u Krajini, uvidjeli su, da nije za vezira bilo dosta 4 - 5000 vojnika. Odluiše zato, da se bosanski feudalci jakom rukom pokore i reforme pošto po to provedu. Ovaj posao bio je povjeren O m e r p aši Latasu.^) Omer paša rodio se god. 1806. u selu Janja Gora, opine Plaški, ogulinske regi- mente kao sin nadporunika. Zvao se tada Mi- hajilo Latas. U vojnikoj gospikoj školi odlikovao se kao izvrstan gjak, teje 1827. bio dodijeljen nakon svršene škole kao kadet feljbaba stožeru.

') Sr. Hilfeiding p. 436.-438 ; Holiek o. c. p. 77.— 78. O tome, kako se ni ovih, po kmetove loših ugovora i-ijesu age dizale, pripovijeda opširno Juki o. c. p. 150. — 151. Sastanak u Travniku crta opširno i franjevac M. Nedi.

On je uz fra M ar i j ana Š unj i a i fra Luku Dr op u- Ijia b;o zastupnik »latinskOj^ milleia«. Tako iz njegovog pripovijedanja sazoajtmo, da se agama i begovima prikljuio u pitanju treine i pravoslavni vladiiia Ignjatije, dok su katoliki zastupnici bili protiv treine. Nedievo pripovijedanje mnogo se razlikuje od onog Hilferdingova pouzdanika (ijeratinski perivoj god. 1908 br. li. p. 169. — 171.). O ovom pitanju valja još pog'edati Hrania: Kmetovsko pitanje u B. i H. p. 26.-28., i Boži: Agrarno pitanje p. 43.-45^

-) Za životopis i rad ovoga glasovitoga poturice upuujem na Dr. Koetschet: Erinnerungen aus dem Leben des Serdar Ek-em Omer Pascha. Sarajevo 1^85. Dr. K. bio je tjelesni lijenik Omer pašin. Njegovu vojnu u Bosni detaljno je opisao Juki u 'anku: Omer paša i bosanski Turci (bos. prijatelj III. Zagieb 1801.). 69

Odavle je dazertirao. Dr. Koetschet misli, da je to uinio zbog nekih novanih neprilika. Prešavši u Bosnu, došao je u Banju Luku, gdje ga je primio u svoju kuu Hadži Aliaga Boi, kod kojeg je prešao na islam i primio ime Omer. U Banjoj Luci proboravio je dvije godine, marljivo uio turski

i kratko vrijeme pred ustankom Husejinovim ostavio

Banju Luku i otišao u V i d i n. Zapovjednik vidinske tvrgjave Ibrahim paša ga zavoli i preporui ga velikom veziru Husrev-paši. Došavši u Carigrad

postade kapetanom i uiteljem tehnikog crtanja na novo osnovanoj višoj vojnikoj školi, gdje je svratio naše pažnju i sultana Mahmuda II. Ovaj ga imenuje

majorom i uiteljem crtanja i pisanja pri- jestolonasljedniku Abdul Medžidu. Zato vrijeme postao je Omer Latas pravi „Osmanlija".

Mnogo je opio s ulemom i marljivo posjeivao džamije. Iza smrti Mahmud II.

postade brigadirom i dobije naslov paše. Kao takav odlikovao se u raznim važnim misijama u

Srbiji i Albaniji. God. 1846. bio je poslan protiv Kurda, koji su se digli protiv tenzimata. Ugušivši tu bunu, bude odlikovan ašu mu šira

{maršala). God. 1848. i 1849. okupirao je radi ustanka podunavske kneževine, a sada je prihvatio tešku zadau, da skrši mo bosanskog plemstva, koje je toliko briga zadavalo carstvu. Ljeti god. 1850. osvanuo je Omer-paša s velikom pratnjom u Sarajevo. Imao je 11 bataljuna infanterije po 750 momaka, jednu poljsku bateriju i nešto konjaništva. U pratnji njegovoj nalazio se Skender-beg, nekadanji grof Ilinsky.^ Kad je stigao u Sarajevo, popeo je adore na istom mjestu, gdje su to uinili princ Eugen Savojski i Kara Mahmud paša — na Gorici. Dva bataljuna dao je staviti pred višegradska vrata. Ve prije toga

) Nepopravljivi pijanac i na glasu radi svoga pretje- rivanja i hvalisanja (»Skendcrpaš'jade« !) Umro od deiirium tremensa 1861. godine 70

bili su u Sarajevo pozvani bosanski odlinici, da

uju carski ferman. Megju njima nalazio se i sijedi Ali-paša Rizvnnbegovi. Njegov biograf nam pripovijeda, da je poslao iz Mostara pred Omer-pašu

u Novu Varoš svog sina Hafiz-pašu i vladiku

Josifa, da ga prate do Sarajeva i da ispriaju njegovu odsutnost starošu. Omer paša nije htio ni jednog ni drugog primiti, nego ih je poslao natrag s nalogom, da sam Alipaša dogje u Sarajevo. Ali- paša naime nije u poetku ozbiljno shvaao Omer- pašinu misiju. „Mi emo", govorio je on, „sabrati

za n i z a m 20—30 mostarskih prosjaka i

dat emo mu 50000 groša i neka ga vrag:

nosi, otkuda je i došao".') Drugi dan iza dolaska proitan je uz veliki

vojniki sjaj i jeku topova carski ferman pred mu-

salom, koji je glasio na nj i na novog vezira H a- fiz-pašu, nasljednika Tahirpaše, iz kojega se razabralo, da je Omcr-paša imenovan zapovijedajuim generalom u Bosni sa zadaom, da provede hatti- šerih. Kada su prisutni bosanski ajani obeali,-) da e ga podupirari u provedbi tenzimata, povratio ih je Omer-paša svojim kuama, samo je pridržao« u Sarajevu Alipašu, jer se bojao, da mu ne p avi neprilika u Hercegovini, a znao je da su svi nezadovoljnici upirali oi u nj. Nezadovoljnici su po- stupali oprezno. Vidjeli su, da Omer-paša ne pozna

šale i da su sada nastupila ozbiljna vremena. Oso- bito ih je ubilo, što se i Alipaša došao pokloniti u Sarajevo. Držali su, veli Juki, da nema nad njim nikoga, koji bi mu mogao zapovijedati i da bi se svi prije pokorili carskoj zapovijedi nego oiu Jedva je proteklo dva tjedna poslije ovoga dogagjaja, zau Omer-paša, da se Posavina i Zvoi-

) HilferdinjT o. c. p. 537.-538.

-') ^nahodei se usrijed tolike vojske megju napere- nimi topovi *. — 71 —

nik miu a i Krajina. Zato pogje odmah u Krajinu. Ve u Banjoj Luci dolazili su mu brojni krajišnici i obeavali sve i sva. U Prijedoru pokloniše mu se vogje krajišnika Ali Kadi, Ibrahim Kapi i Redži (bajraktar od Vrnograa). U Bihau postavi Omer za muselima mjesto glasovitog zulumara^) Mehmed-paše Biševia, Jakub-bega. Jedva ŠIO je Omer-pašina vojska odmakla pete, pukne u znak opega ustanka top u Cazinu, a krajišnici izaberu Aliju Kadia vogjom i poglavicom te oijeiaju carskog kajmakana. Dok je serasker Omer-paša boravio u Krajini, otpustio je na svoju odgovornost bosanski namjesnik Alipašu kui u Mostar, da uredi stanove za dva tabora nizama, koji su bili odregjeni za Mostar.

Alipaša udari u Mostaru na otpor i konano se povue na svoj ljetnikovac na Buni. Na elo nezadovoljnika u Hercegovini i Mostaru postavi se glasoviti Alipašin Kavaz-baša Ibrahira-aga. Alipaša zatraži pomo od Omerpaše i tim je htio pokazati, da nikako ne stoji u vezi s ustašama. Ustanak je mepjuiim planuo i u Posavini. Omcr>paša mislio je iz Sarajeva preko Travnika, Skoplja, Duvna, Lju- buškog kienuti u Mostar, ali stigavši u Travnik promjeni osnovu, jer su Posavljaci bili ve, idui prema Travniku, stigli doŽepa. Druga vojska ustaša išla je od Zvornika i Srebrenice prema Kladnju. Ibrahim Kavaz-baša imao je od Konjica poi na Sarajevo, gdje se imao sjediniti sa Sarajlijama, koji e takogjer dii ustanak. Serasker piše u Bitolj po pomone ete, a u Sarajevu naloži divizijonaru Avdipaši, da grad okruži topovima i neka na prvi i najmanji pokret pali. General I b r a h i m-p a š a bude otpremljen prema Kladnju, Skender-beg ode sa 1000 momaka protiv Konjica, a sam Omer-paša krene protiv Posavljaka i rasprši ih kod Vranduka. Po drugi put se obori Omer-paša na ustaše podno Vujak planine,

) Sr. Lopaši: Biha p. 116 — 117. 72

pa kad ih je i ovdje svladao, prodre preko Gra- daca do Tuzle. Ma h m ud-paša Tu z 1 i pobjegao je ve prije u Vinkovce, jer nije ht o, kako Bašagi veli, da se pridruži ustašama. Ma hm ud- paša Vidaji i Osma n-begTuzli, sin Mah- mud-paše Tuzlia pobjegoše preko Srbije u Carigrad. Iz Tuzle, gdje je razgrabio imovinu Tuzlia, krene Omer-paša u pomo svom generalu Ibrahim- paši, koji se nalazio u najveoj neprilici, pošto su ga ustaše sa svih strana opkolile. Oslobodivši ga opsade, povrati se u Tuzlu. Ovdje mu dovedu tuz- lanskog pašu i druge posavske orvake, koji su mu se na vjeru predali i došli iz Vinkovaca. On sve zajedno okova u gvožsje i povede u Sarajevo. Tu- zlia je Omer-paša doveo na samarici u Sarajevo. Dok je još Omer-paša u Posavini boravio, dao je Avdi-paša zatvoriti Mustafa-pašu Babica, koji je Posavljanima obeavao pomo. Tako se napokon stalo na put dvolinosti ovog nasilnika. Bosanski vezir Hafiz-paša došao jesOmer- pašom u sukob i to, kako neki misle, radi Omer- pašinog postupanja protiv bosanskih velikaša. Zato je bio svrgnut, a zamijeni ga H a i ru d d i n-p aša.

Ovaj je preko Sutorine došao na Bunu i ovdje je zamolio Alipašu. da ga provede kroz Mostar u Bosnu. Pošto 10 nije bilo mogue, jer su svi putevi bili zaposjednuti ustašama, otpremi ga Alipaša sa svojim sinom Nafiz-pašom, koji ga je samo donekle pratio, preko Gabele, Ljubuškoga i Duvna u Trav- nik, te u Sarajevo.') Spomenuli smo, da je Skender-beg bio poslan u Hercegovinu. On je itavu zimu I8')0 godina proveo u Konjicu. S ustašama se borio na B o r-

^) Ovom prigodom, veli Rašagi, rekao ie Alipaša: Ako provedete tenzimat u Bosni i Hercegovini, nedeie ih moi održati ni punih 30 godina, (o. c. p. 169.) O dola IvU Hairuddin-paše na t^unu ima zanimivih podataka u dr. orovi: Iz dnevnika Prokopija okoiila (Gl. z. m. I9l3) On nam opisuje i bunu Mostaraca protiv Alipaše (sr. osobito p. 96). - 72>-

k a m a, ali je više s pregovaranjem uspjevao. Stigao je u Mostar tek 1851. godine bez puške i noža. Došavši u Mostar pozva s Bune Alipašu. da dogje kao vezir primili glavni grad Hercegovine. Skender- bcg ga doeka s velikim poastima i s pucanjem topova. Sam je izašao pred njega i poljubio mu skut. U noi se megjutim situacija promjeni. Sken- der beg unigje Alipaši i proita mu nareabu, po kojoj se lišava svake asti. Zatim mu oduzme ni- šane, te ga sa sinom Hafiz-pašom odvede u tamnicu. Ovim asom prestade gospodstvo Alipaše u Hercegovini. Treeg sina, R i z v a n-b e g a, poslao je bio Alipaša s unukom Arif-begom u Sarajevo da estita seraskeru povratak iz Posavine, ali ih serasker dade utamniiti. '^)

Napokon stigne i serasker u Mostar, da traži Alipašino blago, ali je tu bilo ve sve razgrabljeno, kao što je on razgrabio blago Tuzlia. Odavle je seraskeru valjalo poi, da obrauna jednom ozbiljno s krajišnicima. Bosanska Krajina, osobito ona preko Une, uvijek se najžeše opirala carskim naredbama. Krajišnici ne samo da nijesu ništa davali u carsku blagajnu, nego su još i iskali, da se njima daje neka starinska plaa u ime uvanja megje. Od godine 1832. — 1851. imali su pravu republiku. Protiv nje su išli gotovo svi veziri, mnogi su krajišnici izginuli, mnogi prognani, ali se neki i opet povratiše i ostadoše i dalje „buntovnici". I na hrvatskoj su granici etovali, koliko su mogli, sve do godine 1845.- ali pošto baš tamo nije bilo više lako robiti i plijeniti, to je eiovanje u Bosni bilo obino njihovo izdržavanje. Zemlje su im puste i neobragjene. Oni samo toliko kukuruza posiju, što im je za kuu prezimiti potrebno, za ostalo se ne brinu. Isti bezi su ovdje siromašni, jer malo koji kmet može megju njima živjeti.

*) Drugi sin Nazif umro je nešto prije ovih dogagjaja. -) Sr. Lopašx o. c- p. 112. - 74 —

Nove reforme smatrali su za vlaške obiaje, ko'i mrae pravu vjeru. Juki pripovijeda,^) da su u Carigrad poslali Red žica, a on se vratio sa strašnim porukama. »Poevši od Mitrovice i naše Kladuše dalje nigdje nema naše prave vjere." On ju je tražio u Carigradu, ali je tu ni od lijeka nema. Tamo nit se ui, nit se klanja. Još prave vjere ima u Krajini i bolje nam je svima izginuti, veli Redži, nego se vlahu — Omer-paši — predati.

Krajišnici se podijeliše u tri vojske. Jedna je pod Kadiem preko Prijedora pošla prema BanjoJ Luci. Ali Kedi bio je nižega pnrijetla, te je baš zato imao mnogo pristaša megju seljakim svijetom. Kajmakam banjaluki, Ali-beg Džini, zatvori se s nekoliko stotina banjalukih muslimana u grad, a nešto se Banjaluana pridruži Kediu. Ali-beg preda poslije grad i pobježe put Kotora.

Kapi je preko Kljua i Varcara stigao pod Jajce.

Trea vojska, Redžieva, imala je ii na Glamo i- Lijevno. Poslije se sastadoše sve tri vojske kod Jajca i Jezera. Omer-paša pohiti iz Mostara preko Lijevna, Kupresa, Skoplja uz Vrbas pod Jajce. Skender-beg udari kroz Glamo prema t\ljuu, da suzbije Re- džia. Kapi se pred Omer-pašinim topovima povukao iz Jajca, te se sjedmio s Kadievom i Re- džievom vojskom kod Jezera, gdje se zametne bitka. Nevjesti krajišnici imali su se ovdje boriti s Arnautima i nizamom, pa doskora izgubiše bitku. Jedno 1500 ustaša pokri bojno polje. Kapi je na bijegu ubijen u Zmijanju selu Paviima od gla-

mokih muslimana za 5000 groša. Redži i Ali- Kedi pobjegoše u Hrvatsku. Kedi se iza godinu dana povrati u Sarajevo, te je kao bimbaša baši- bozuka bio poslan na crnogorsku granicu, gdje je

doskori i poginuo.

Omer-paša na to ode iz Jajca preko Varcara u Banju Luku, gdje je stigao prvih dana proljea go-

') Juki 1. c. p. 55. — 75 — dine 1851. Prvi konak na lom pohodu bijaše na Sitnici, a drugi na Dobri nj u. Dok je još bio pod Jajcem, stiže onamo Ibrahira-paša s jednim dijelom vojske, u kojem je vodio Ali pašu Riz- vanbegovia. Ovaj nekadanji hercegovaki sultan jašio je sada na mršavoj samarici pod stražom, a sin mu je Hafizpaša pješice pred njim vodio konja za ular. Telal je vikao po aršiji u Jajcu, da svak ide gledati Ali-pašu. Ovako je Omer-paša odluio voditi Ali-pašu kroz svu Krajinu i Bosnu, „da vide u koga su se pouzdali". Na Dobrinju dogodila se megjutim žalosna epizoda, koja je prema Koetschetu

izazvala konsternaciju megju begovima i agama a

baca i veliku sjenu na Omer-pašin znaaj. Ovdje je naime iznenada Omer-paša promijenio svoj plan,

da Ali pašu okolo voda i dade ga po straži ubiti. Iza loga dao je pronijeli glas, da ga je straža ne- hotice ubila, btražar je tobože drijemao, a puška

mu se omaknula i tako se dogodila nesrea. Neo- prezni vojnik je bio uhapšen, aii ne ostade dugo tajnom, da je taj isti vojnik kratko vrijeme iza toga u svom selu u dalekoj Anadoliji „udobno pušio svoj ibuk". Ali-paši bilo je tada izmegju 75—80 gonina. Juki, koji baš Ali-pašu Rizvanbegovia ne

brani, velei za nj, da e i stotine godina proi, dok

se hercegovaka raja osvijesti i oporavi od njegovih zuluma, ovako veli o tom inu: „da nikom koji ljudsko srce ima, nije moglo biti

milo, da je Ali-paša bio tako muen i razbojniki ubijen" Dr. Koetschet drži, da bi <^e jedva moglo sumnjati, da Ali-paša nije bio nedužan u ustanku. Omer-paša je iz Mostara poslao porti teške dokaze sukrivnje Stoevia na ustanku. Carigradska vlada se ljutila, jer je mogla raunati

na zahvalnost i vjernost Alipaše. Neda se ustano-

viti, da li je Omer-paša dobio kakav mig, da ga

odstrani ili je sam radio na svoju odgovornost^).

) Koetschet o. c. p. 26. okoiilo ovako bilježi Alipa- šinu pogibiju: Alipaša Rizvanbegovi vezir od cijele Hercego-

vine umre a m u e n i j u Omer-paše seraskcra u Banjoj Luci oko 20. ožujka ib51. (Gi. z. m. g. l^i:5 p. ILI). — 76 —

Znamo samo to, da opetovane tužbe familije ne postigoše ništa. Sinovi mu Hafiz i Rizvanbeg, te unuk Arif-beg odoše u progonstvo. Imetak porodice bio je konfisciran i to kako Marti znade za nekakovu štetu, što ju je ustanak u Hercegovini prouzrokovao. Neka saska firma sjekla je borove grede u planini Borcima Ona je sagradila velike zgrade, ceste i uprije, da grede s planine svede u u Neretvu. Ibrahim Kavazbaša dao je sve to srušiti i popaliti. 200.000 forinti platila je porta šteie iz sekvestriianih Sloevia dobara,^) koja su tek godine 1878. porodici povraena. Vidi se, da je vlada Omer-pašino djelo odobrila. Bila bi nepotpuna naša slika silnog hercegovakog velikaša, da ga još s jedne strane ne pri- kažemo. On nije bio samo nasilnik. Pozna o je njegovo geslo: „Ili puška pucaj, ili eki kucaj". Vjeran tome geslu, on je mnogo uinio korisna u

Hercegovini ma da metoda njegovog rada i ovdje bijaše tiranska i nasilna. Njemu se pripisuje u zaslugu, da je digao gotovo zanemareno vinogradar- stvo u Hercegovini. Poeo je sijati pirina (na Lju- bugkom polju),-) brinuo se za sijanje kukuruza, sa- gjenje krtole i du'iana. Dobavljao je o svom trošku razno južno voe kao smokve i masline i podijelio narodu, da sadi i oplemenjuje zemlju. Poeo je sa diti i dudove. Omerpaša ode iz Banje Luke prema Bihau, kamo je ve prije prispio Skenderbeg. Kod Krupe je došlo do posljednjeg veeg okršaja. Krajem aprila (27. aprila 1851.) bila je buna u itavoj Bosni ugušena. U maju nalazimo Omer-pašu ve u Travniku. Ovdje je bilo preko lOdO sužanja, s kojima je Omer-paša postupao vrlo ružno. Od toga je 400 s gvožgjem o vra'.u oprem-

') Zapamcnja p. 20.

«j Godine 1868. raanalo se na žetvu od 150.0 kg. pirina (Sr. Blau Reisen in B. und der H. Berlin 1877. p.4:^). Zapamenja p, 21. — 77 —

Ijeno u Carigrad. Neki su unovaeni, neki umrli na putu, dok su neki bili otpušteni i otkupljeni. Manji krivci vratili se svojim kuama godine 1853. Ujedno 13 okršaja bit e poginulo oko 60C0 Bošnjaka, a 20.000 uzeto u vojnike. Silno blago pade u ruke Omer-paši. Tako je napokon skršena mo bosanskih feudalaca.

Bosan^ki kršani su s najljepšim nadama i željama doekali Omer-pašu, mislei, da e se sada ili nikada provesti reforme i stegnuti prevelika vlast paša i muselima. Omer paša ih je u tim mislima i utvrgjivao. On je sveenstvo usmeno i pismeno u- vjeravao o carskoj milosti, ako buntovnici budu svladani. Poznati bosanski književnik fra Juki poslao mu je još prije, nego što je u Bosnu stigao prvu svesku svoga „Bos. Prijatelja". Drugu svesku po- sveuje Juki Omer-paši kao provagjau reforania. S pobratimom Martiem pjeva Juki (Bos. Prijatelj II. p. I.): »Slavodobitnicu svietlomu gospodaru Omer-paši, prikazanu mjesto sviju kršana u Bosni", gdje se opisuje buna po Bosni i Her- cegovini i pobjede Omer-pašine. Za pohoda Omer- pašina u Krajinu stoji fra Juki s njime u linom dodiru, a prije toga mu pismeno javlja kretanje krajišnika. U Jajcu je dao Omer-paša Jukiu 50.000 groša i dva velika koša kukuruza, što Juki podijeli megju kršane. Kršani su davali hranu i podvoz za vojsku, a obeano im je, da e im se sve to platiti. Dug je bio narodu u visini od 6 milijuna koji groša, narod nikada nije dobio. ^) Megjutim, kad je Omer-paša skršio feudalce, bacio se i na kršane. Veli se, da mu je vezir H ai- ruddin-paša, s kojim je došao u sukob, rekao: „Kad uništiš sve muslimane, šta misliš s ovim zemljama?""^) Da mu se ne rekne, da je vlah, poeo je

^) Sr. Ljetopis katol. crkve u Bosni godine 1852- (Bos. Prijatelj III. p. 193—208). -') Bašagid o. c. p. 173. 78

i kršane proganjati. Izda nalog, da se u jedan dan pokupi oružje od kršana, što je i provedeno. Strogo je dalje Omer-paša pripazio na sveze, što su ih bosanski kršani imali sa susjednom Hrvatskom i Sr- bijom. Omer-paša je tobože unišao u trag nekom panslavislikom društvu i agitaciji megju rajom. Kao žrtvu ovih panslavistikih agitacija utamnii

Omer-paša svog negdanjeg prrjatelja i pratioca fia

Jukia, koji je bio otpremljen u Carigrad. Imade i verzija, da je Omer-paša bio u Carigradu opanjkan, da s Jukiem smišlja, kako bi se Bosna otcijepila od Carigrada i pod njegovom upravom postala sa- mosvojna kao Egipat^). Kršani su se dakle prevarili u svojim nadama. Sam Juki, koji je nekada s tolikim nadama oe kivao od Omer-paše reforme, ovako se jada na

Omerpašino doba: Turin i kršanin na ništa je dotjeran i u prosjake je otpraen. Sjeme, koje je on posijao, ragjati e unaprijed draom i glogo- vinom.-) Ili opet na drugom mjestu: Proi e i 100 godina, a rane im (Bosancima i Hercegovcima) ne e zarasti, niti e ono, što su pogubili ikad više stei! Od više stotina goiina, što su im praoci stekli, to sad sve ode Arnautu i nizamu u torbu. Krajem ljeta godine 1851. povratio se Omer- paša u Sarajevo, gdje je ostao do proljea godine 1852., da bdije nad organizacijom nove provinci- jalne vlade. Sarajevo postade glavnim gradom i sjedištem vezira. Bosna bude podije- ljena na šest okružja (sandžaka), okružja opet u mudirluke ili kaže. U mudirlucima vrše policajnu

^) O Jukiu vidi Alaupovi I. Fr. Juki p. 11—18. Zap. p. 27. i dalje. Juki je u svom Zemljopisu i povjestnici Bosne

(p. 156 — 1.^9.) publicirao i jednu spomenicu pod naslovom:

Zelje i molbe Kristjanah u Bosni i Hercegovini, koje ponizno prikazuju njecrovom carskom velianstvu sretno vladajuem sultanu Abdul Medžidu (u ime 600.000 hristjanah) Ovo se doznalo i na porti, te mu se veoma zamjerilo (Sr. Mar- kuši-Škarica: Život i rad I. F. Jukia p. 88.)

-) Juki 1. c. p. 70. 79 vlast mudiri, u okružjima kajmekam. Sudbenu vlast u mudirlucima vrše kadije s medžlisom, u okružjima kajmekami. U Sarajevu je medžlis za cijelu Bosnu. Tu nema kajmekama, nego sudi mulla. Hercegovina je do godine 1865. imala svoju vlastitu administraciju. Namjesnik hercegovaki samo je u onim stvarima podregjen bosanskom veziru, koje se tiu bla- gostanja obiju pokrajina. Spahijski sistem bude odstranjen. Iza nekoliko godina budu opet timari dozvoljeni samo uz uvjet, da ona lena koja, još postoje ne mogu prijei na djecu timariota. Zapoelo je pregledavanje spahijski dokumenata. Jedan je radio na tom, veli Marti, cijele tri godine, pak pronašavši da je mnogo berata nezakonito prenijeto s oca na sina, gotovo ih je Vio uništio.') Spahije izgubivši desetine dobili su odštetu, kapitala, koji koja je odgovarala jedva Vi > im se oteo. Novaenje bude uvedeno, ali jer se nije mogao obaviti popis radi krimskoga rata, zadovoljila se vlada s pozivom od 3000 vojnika. Faktino je novaenje provedeno tek u doba Šer if-Osman-paše. Agrarno pitanje ostalo je netaknuto. Dr. Koet- schet veli, da mu nije poznato, da li je Omer-paša uope imao moralne smionosii predložiti porti makar štogod, da se pop'^avi stanje raje. Poznato nam je, da je Omer-paša dao telalima razglasiti, da krš- ani ne trebaju više pred begom ili agom silaziti s konja. Ovo je bilo skoro jedino, što je uinio krš- anima. Kako se vidi vrlo malo. Za Omer-paše dala je porta proglasiti sve šume državnima. Omer-paša koji je portinu naredbu izvršio, rekao je begovima, da e im vlada vratiti šume odmah, im pismeno dokažu, da su njihove. Begovi to nijesu mogli dokazati. Sekvestra- cijom se šuma postiglo to, da ih je vlada dala na

uživanje narodu. I narod i pojedinac smjeli su bes-

platno uzimati, što im je bilo potrebno za gragju i

") Zapamenja p. 40. -80 — gorivo, a da zato ne traže odobrenja od vlasti osim u sluaju, ako je ko htio sjei za prodaju. Šumsko pitanje uregjeno je inae zakonom tek godine 1869.

U doba Omer-pošino pada i osnutak generalnog austrijskoga konzulata u Sa- rajevu (1850.). Omer paša baš nije živio u skladu s austrijskim konzulom (Atanackovi). Pravio je u ope smetnje i austrijskoj trgovini. Beki kabinet se direktno tužio protiv njega u Carigradu.^)

^) Rosen II. 163—164. Zapamenja p. 34. Marti govori s osobitom simpatijom o Atanackoviu. IV. PREGLED VAŽNIJIH DOGAGJAJA PO- SLIJE PADA BOSANSKIH FEUDALACA DO USTANKA U HERCEGOVINI (1852. DO 1875.) TOPAL ŠERIF OSMAN-PAŠA (1860—1869.)

Omer-paša ostavio je Sarajevo u proljee

1852. godine s velikom pratnjom i uz najveu vojniku pompu. Sarajevsko stanovništvo stajalo je u spaliru sve do višegradskih vrata. Koliko je kletava — dakako tihih na nj baeno, to znade samo bog, veli Koetschet.^) Orr.er-paša otišao je u Bitolj, gdje je dobio nalog, da koncentrira ete u gornjoj

Albaniji. Uzrok tome bila je Crna Gora i knez Danilo, te ustanak nekih hercegovakih plemena. Radi nesregjenih agrarnih prilika u Her- cegovini, a osobito u onim krajevima, koji su gra- niili s Crnom Gorom, gdje je još i ova poticala na otpor, ve je dulje vremena kipjelo. Her- cegovake oblasti pošle su protiv uzbunjenih plemena, da ih pokore, a ustaše, smatrajui se nesi- gurnima kod kue, umakoše u planine. Glavni vogja jugoistonih plemena bio je Luka Vukalovi, rodom iz Zubaca, o kojem emo još kasnije imati prilike da govorimo. Nekoja plemena sasvim se tom zgodom oslobodiše ispod turske vlasti kao n. pr. Grahovo.

') o. c. p. 32. Prokopije okorilo zabilježio je i dao njegovog odlaska (17. aprila: Sr. orovi Gl. z. m. p. 103), 6 — 82 —

Omer-paša je udario tabor polovinom decembra 1852. u Podgorici. Knez Danilo, osjeajui, da nije dosta jak da bi mogao odoljeti svom^ protivniku, poslao je ujaka Gjorgja Petrovi a u B e , da zamoli Austriju za intervenciju.. Austrija je na to poslala grofa Leiningena u

posebnoj misiji u Carigrad. Pošto se i onako pri- premao lat s Rusijom, naredi porta Omer-paši sredinom marta 1853., da obustavi daljnje operacije. U sVemu se ratovalo tri mjeseca, krvi je proliveno- dosta, a nijedna stranka nije imala nikakove koristi od toga. Mir nije bio sklopljen, a sporna

pitanja izmegju Crne Gore i Turske

ostadoše i dalje neriješena. Zato su s^mo- bila obustavljena oficijelna neprijateljstva, ali etovanja s hercegovakim plemenima trajala su sve onamo do godine 1858. Crnogorci nijesu stupili u otvorenu akciju za krimskoga rata protiv Turske zato. jer je Austrija energino prisilila kneza Danila na neutralnost.^) U Bosni je dotle izmijenio Hairuddin-pašu Giridli Velijjudin-paša (1852.), a ovog Huršid Mehmed paša (1853.~1856.) koji je došao iz

Beograda, gdje je bio m u h af i z (upravitelj ili uvar gradova). Kršanska vrela o njemu vrlo lijepo govore. Jedni hvale njegovu naobrazbu, a drugi ednost,

dobrotu i poštenje. On je ugodio svima: Turcima,

Latinima i pravoslavnima. PiCd njegovim sudom bili su svi jednaki -). Kneževi spominje,") da se za njegova vladanja dobili franjevci od sultana dozvolu, da grade 9 crkvi. Marti mu spominje kao osobitu zaslugu, što je ukinuo posebne haralije, koje su

kupile taj porez od kršana i povjerio kršanskim

') Prema pripovijedanju generala Stratimirovia ruski je general Kovalevski Crnu Goru nagonio na rat s Turcima; Stratimirovi je bio po-lan od Austiije, da to sprijei. (Isp. Uspomtne generala Stratimirovia. Be 1913. p. 67.).

-) Hilferding o. c. 642.

') Carsko-turski namjesnici p. 89. 83

fratrima i popovima, da oni kupe taj hara i uru- uju financijskoj upravi. To je tako dugo trajalOy. dok porta nije uope hara ukinula. Bilo je to 10. maja 1855., kad se porta odluila konskripciju pro-

širiti i na kršane. Odregjeno je dakako, da e se samo jedan dio od kontingenta, što na svaki narod otpada unovaiti, a od Oitalih e se tražiti ratni porez. Kršani nijesu bili time zadovoljni, jer s jedne> strane nije im bilo milo, da se moraju boriti protiv^ kršana, a s druge strane taj je porez, koji se zvao bedelija, askerija ili vojnica (vojnina?)^) teško tištao narod. Prema jednoj vijesti iznašao je on 40 pijastra od svakog muškarca, te su tako kue, u kojima je bilo 7 — 10 muških lanova, morale platiti do 5')0 pijastra. Muslimani nijesu plaali askerije. Kad je došlo do rata, kišani su morali davati podvoz, hraniti sebe i konje na svoj raun, a zakonom odregjenu odštetu za podvoz nikada nijesu dobivali-). Ni muslimani nijesu bili zadovoljni novim odredbama o konskripciji kršana, jer su se bojali dobro organizovane raje u evropskim provincijama. Zato je porta novaenje raje napustila t. j. na neodregjeno vrijeme odgodila, a od itave naredbe ne preostade drugo nego ukinue imena hara. U doba Huršid-pašinog namjesnikovanja pa da još jedna znamenita naredba, koja je u Bosni, kako emo vidjeti bila iluzorna. Lordu Redcliffu,

1) Marti veli, da je narod zvao taj porez »Kremeni- jom« i pripovijeda o udnom nainu mjerenja gajtanom, jer nije bilo statistike o godinama ronjenja pojedinih mladia. (Djeak od 15. godina uzimao se, da je dobar za pušku) Ispod vrata svezi gajtan, pa preko glave premetni natrag. Ako nije mogao om gajtan preko glave prijei, nijesu uzimali haraa. Zapamenja 42.). U Hercegovini digoše se liarji 1866. godine u augustu. Vojnina — tako zove oko rilo novi porez bila je kud i kamo nepovoljnija za oarod, (Gl. z. m. 1913. p. 1^6.).

-) Hilferding o. c. p. 443. 6* — 84 —

engleskom diplomati, ima se zahvaliti, da je nared- benim putem 16. marta 1854. porta odredila, da je dozvoljeno svjedoanstvo kršana u kriminalnim stvarima protiv ili u prilog muslimana (kršani su mogli naime svjedoiti samo protiv svojih ljudi i jevreja.) U Bosni megjulim bili su inovnici veinom Osmanlije, koje nijesu poznavale hrvatskoga jezika. Domai muslimani imali su sve u rukama, jer su oni bili prevagjai. Njima pomažu i t. zv. hodža- baše (Kodža-baše) t. j. zastupnici nemusliman- skih konfesija, a to su bili veinom, njima odani ljudi. Bolji n. pr. pravoslavni, veli Hilferding, nijesu se ni primali toga zvanja. S pohvalom spominje katolike, koje su birale bolje svoje ljude, a oni ih

onda znali i braniti ^). Huršid-pašu zamjeni Rešid Mehme d-p a š a (1856.— 1857.). U njegovo doba opet nastadoše nemiri radi agrarnoga pitanja u Posavini. Digla se naime raja i tražila, neka se barem vrši ono, što je

bilo s Tahir-pašom 1848. ugovoreno. Došlo je i do ustanka pod popom Stefanom Avramoviem u Posavini, ali je Rešid-paša poslao tamošnjim agama vojniku pomo, koja je s agama rastjerala

ustaše i nemilo ih proganjala-). Za vezirovanja Rašid Mehmed-paše proglasila je porta po svršeiku krimskoga rata Hattihuma

jun t. j. vlastorunu sultanovu zapovijed. Ovim aktom potvrgjuje se u Hattišerifu od Giilhane kao

i u kasnijim naredbama zajamena sigurnost osobe

i imeika za sve podanike bez razlike vjere kao i

prava i sloboštine nemuslimana. Od važnijih stvari dobili su n. pr. kršani nešto polakšica kod gradnje svojih crkvi, što je prije bilo skopano sa silnim po- teškoama. Zabranjeno je preziranje jedne konfesije

prema drugoj kao i prezirni izrazi (n. pr. gjaur, kiafir, (afir), ifut!). Nitko S2 u budue ne smije siliti na promjenu vjere. Svi podanici bez razlike

») o. c. p 4 13. -) Kneževi o. c. p. 89. — 85 —

vjere mogu biti od sultana pozvani u civilne službe.

Pošto su podanici izjednaeni u nošenju tereta i dužnosti, podpadati e i kršani kao i ostali podanici nemuslimani pod zakon novaenja. O tom se ima što prije izdati zakon, kako e oni služiti u vojsci. Lijepe ideje u Hattihumajunu ostadoše osim nekojih negativnih naredaba samo na papiru. Me- gjutim i svrha mu nije ni bila, da se sve obeano i provede. Kod pariškoga mira valjalo je evropskim kabinetima i publici pokazati, da Turska imade le- gitimaciju da pristupi u koncerat civilizovanih država.

Turska je to i postigla i tako je Hatiihumajun iz- vršio svoju misiju'). Za nasljednika Rešid-paše, koji su bili slabi i pokvareni ljudi,-) vladalo je u itavoj zemlji veliko uzbugjenje i to ponajviše radi treine, dakle agrarnoga pitanja.

Godine 1S58. ili poetkom 1859. naredila je

porta ladi neprestanih tužbi bosanskih seljaka, a i prema savjetu velevlasti bosanskom veziru Cani Me h med- paši,") da na državni trošak pošalje

u Carigrad iz svakoga sandžaka po 3 muslimana i

po 3 kršana. I jedni i drugi imali su biti slobodno

izabrani. Premda su begovi i age zadržali mnoge

od izbora, a i uticali na izbor, on se ipak izvršio,

a izaslanstvo bude sastavljeno i poslano u Carigrad.

Begovi megjutim poslaše i svoje izaslanike, da kvare rad u korist seljaka i da štite njihove interese. Ministarski savjet saslušao je izaslanstvo svakog sandžaka zasebno. Pošto su se seljaci bojali.

') Rosen. II. p. 239—244; Prevod Hattihumajuna vidi Bosanski Prijatelj III. p. 92—gS.

-) Si-. Kneževi o. c. p. 89.

') Ovo donosim prema Holeeku o c. p. 81 — 83, koji je to u^eo iz meni nepristupnog djela Kusa Popova: Polo- žen ije raji u sovremenoj Bosniji. Slavj. Zbornik godine 1875. Popov zove Cani-pašu Džani-paša. O toj ttvari vrijedno

je usporediti i poznato djelo dr. Kadleca: Agrarni pravo. -86 da e im tužbe na taj nain izgubiti jednodušnost, napisaše i predaše porti zajedniku tužbu (u proljee 1859... H'lferding spominje, da je ve godine 1852. neki potkupljeni bosanski paša izdao naredbu, da se porez ne pobire od zemlje nego od kue. Tako je aga s velikom zemljom plaao jednako kao i kmet^). Ovo je bilo potrebno istaknuti, da se razu- miju tužbe seljakog izaslanstva u Carigradu. Se- ljaci naime navode razne poreze, što ih moraju

plaati i obrazlažu njihovu neopravdanost. Tako vele, da od poreza za zemlju plaaju 90 groša po kui, a oni misle da to ne spada na njih, nego neka plaaju oni, ija je zemlja. U tužbi se istie, da u zvornikoj, banjalukoj i bihakoj nahiji ima 20 do 4U.0OO seoskih kua, od kojih jedva 200 posjeduju svoju zemlju, za koji bi bili dužni plaati zemljarinu. Od ostalih poreza tuže se na askeriju, zatim svi- njar inu, koja se pobire od onih, koji uope ne-

maju svinja. Isto se tako tuže i na t. zv. žiro vinu, jer ako im je dano pravo uživanja šume, onda se ne bi smjela tražiti žirovina. Tuže se i na džumruk na izvoz. Plaati se mora za ono, što se unaša, a ne obratno. Kod treine tuže se, da neki begovi davaju treinu prema uzoru države u zakup, a svi opet hoe treinu u novcu. Robota je doduše ukinuta, ali je begovi silom seljacima nameu. Begovi dalje ne vrše svoje dužnosti prema kmeiu: ne davaju sjemena, ni sprege, a ne grade im kue. Sa zemlje jh izgone, kad im se svidi, a njima ne pri- znaju pravo ostaviti begovsku zemlju, kad oni to hoe. Kmet se za prava ne može maknuti, jer su begovi solidarni, te ne e da primaju kmeta, koji je otišao s druge zemlje. U tužbi se nadalje spominje, da narod nije

dobio ve iO godina nikakove odštete za podvoz i konje, koji je morao kupovati za gotov novac. Na-

pokon imade još tužba na zaptije i više pravoslavno

') o c. p. 44-2. :

— 87 —

sveenstvo (fanarijole). Tužba je bila predana- 9. •aprila, a 12. aprila dogjoše na portu begovi trav-

nikog i sarajevskog sandžaka s tužbom na raju.

da se bez uzroka buni i da joj je bolje nego njima. Kada su iza toga bili pozvani seljaki izaslanici iz

novopazarskog i sarajevskog sandžaka, upitaše jednog muslimana seljaka, kako je raji. Ovaj se nije htio odvojili od begova istovjernika nego je slije-

dee rekao : Vlasi su jaki ; s jedne strane imaju Nijemce (Austriju), s druge Crnu Goru, a- s tree Race (Srbiju). Oni su ih podgovorili, da se bun« i otkazu desetinu. Energino je branio raju seljaki izaslanik Mladen Jovi. 14. aprila došli su be-

govi i kmetovi iz banjalukog i bihakog okružja. Dragoman Pavao Periši, koji je služio kao tuma kod ovih rasprava rei e begovima: „Vi ste

Bošnjaci, drski i nasilnici i gnjeite svoju raju.

Evropa to zna i ona e protiv toga ustati kod sultana „vašeg oca". Alibeg Babi odgovori mu na to:

_Pavle, Pavle! A hoe li biti lijv-'po, ako djeca

ustanu protiv toga oca i udare ga po glavi? ["Kad su seljaci dokazivali svoje tužbe, rekoše; begovi Vlaše, razmisli što govoriš? Zar se ne misliš vraati u Bosnu?« Od ovakovih se rijei zaplaši i porta i seljaci. Vlada je navalila bojei se bune, dla

se seljaci smire i odustanu od tužbi. Nekoji Od izaslanika izjaviše, da u njihovom kraju nije tako zlo i da oni žive sa svojim begovima kao u stato

doba. Prepadoše se i oni iz Posavine, gdje je zaista bilo zlo i na posljednjem sastanku izjaviše svi, da im nije teško davati treine i da im se ne ini zulum. Ministri im i ovako izjaviše, da sultan tako hoe i da nema ni govora o tome, da e begovima oduzeti treinu^). Rezuliat ovog seljakog izaslanstva bio je za- 4ion od god. 1859. poznat pod imenom „saferske naredoe" (od 14. safera I27G. — 12. septembra 1S59.). Zadaa je te saferske naredbe, da se srede

') Holeek o. c. p. 84. — 88 —

kmetovsko-pravne prilike u zemlji. Valja istaknuti. da ovaj zakon nije za turskih vremena izvršen radi

nemara vlade i burnih vremena, koja su nastupila- 70 tih godina za doba ustanka obeavala je vlada da e bezobzirce izvršiti agrarni zakon iz g. 1859., ali je ve bilo kasno. Još nam je pripomenuti, da je zemaljska uprava iza okupacije recipirala ovu

naredbu i ve g. 1878. je iznova promulgirala.

Saferska naredba ostala je tako i iza okupacije jedina norma za agrarne odnose'). U doba kad je saferska naredba izdana, upravljao je Bosnom O s- man Mazhar paša Sulejmanpaši iz Skoplja,^) kojeg je zamijenio god. 1860. Topal Šerif Osmanpaša. Prije nego pregjemo na. prikazivanje Osmanpašina upravljanja Bosnom,, valja nam svratiti pažnju na prilike u Hercegovini, gdje su se u to doba odigravali znameniti dogagjaji. Spomenuli smo, da god. 1853. nije bio sklo-

pljen mir izmegju Crne Gore i Turske i da su etovanja na granici hercegovako-crnogorskoj trajalai itavih pet godina. Kad su Turci htjeli god. 1858. da pokore Grahovo, dogje do bitke izmegju pobunjenih Hercegovaca, kojima je u pomo stigao vojvoda Mirko i Turaka na sam Spasovdan. Bitka se svršila velikim porazom Turaka (na bojištu je ostalo 6000 Turaka i 2000 Crnogoraca i Herce- govaca). U najkobnijem asu došao je Crnogorcima u pomo Luka Vukalovi. Ovaj poraz Turaka prouzrokovao je ustanak svih kršanskih nahija u susjedstvu Crne Gore (Od Sutorine do Drobnjaka) i

') Hrani u svojoj raspravi: Kmetovsko pitanje veli, da saferska naredba nije drugo nego pokušaj kodifikacije za- kljuaka stvorenih za Tahir-pašc u Tiavniiu kao i još drugih nekih nezakonitih obiaja. Safersku naredbu kao i kriti- ku te naredbe gl. u tom djelu p. 33 36 i p. 46-47. Isporedi i Izvještaj o upravi B. i H. za god. 1906. p. 46 i dalje.

-') Kao mutesarif u Prizrenu pomogao je podii krš- ansku školu, pa je zato dobio od Pape Pija IX. red sv« Grgura (Kneževi o. c. p. 90.) — 89 —

1o ponajviše poticajem cetinjske vlade, ali i iz odu-

ševljenja i prirodne simpatije za brau Crnogorce. Turci su sada poeli pregovarati s pobunjenim plemenima, a veliku je ulogu pri tom igrao Luka Vu- kalovi, koji je i ponudio Turcima uvjete mira. Tako su ustaše tražile, da za prošle dogagjaje niko ne odgovara. Tko je zaostao u kakovim davanjima ili porezima, nema se od njeg ništa tražiti, a i u budue ne e za tri godine ništa nitko plaati. Uz ove uvjete bilo je i takovih, koji su im imali garantirati gotovu neku autonomiju. Turci su iz nužde pristali na sve. Luka Vukalovi postade bimbašom sa 1000 groša mjesene plae. On se uope nadao, da bi ga porta mogla imenovati proelnikom nad plemenima, koja bi bila neovisna od Crne Gore. Radi toga je došlo i do zavisti izmegju pojedinih plemen- skih glavara, megju kojima se istie Bogdan Zi- monji, kojega je i Crna Gora voljela nego Vuka- lovia, te je za nj i radila. Luka Vukalovi nikada nije bio rado vigjen u Crnoj Gori, S Cetinja je bio poslan i neki Ivan Mašanov za zadaom, da makne Vukalovia, ali je ovaj znao sretno izmaknuti za- sjedama^). Turska" nije oprala sramotnog poraza na Gra- hovu. Mislila je, da e se moi granica prema Cr- noj Gori odrediti po mješovitoj komisiji. I u istinu god. 1859.— 1860. bila je granica od te komisije od- regjera i protokolirana, samo što obje stranke nijesu veliki broj toaka priznale. Prema tome se položaj nije ni najmanje poboljšao. Dok su evropski konzuli nastojali god. 18.59. da odstrane sporove, poslala je porta jednu re for-

i m n u k o m s i j u u M o s t a r, koja se sastojala od etiri viša ministarska inovnika, jednog pravoslav-

'j Sr. Koetschet o. c. p. 137. Prorokovi: Buna god, 1874. i ustanak u Hercegoviui god. 1876. Stanojevi: Istorija Bosne i Hercegovine p. 81. Gotovo nije vrijedno ladi velike smetenosti i miješanja doga^jaja pogledati Gjurgjevi: Memoari sa Balkana p. 5-10. — go —

nog episkopa i jermenskog sveenika kao i dvaju drugih kršanskih funkcionara, koji su došH u Mo- star bez ikakvog programa, ah s vehkom plaom. U dvije liodine svog rada rada nijesu mogh pokazati ni najmanjeg rezultata^). Prema kraju god. 1860. plane ustanak iznova.

Na elu mu je Luka Vukalovi.-) I Crna Gora oJluno se spremala na borbu s Turskom. Porta je uvidjela,

da mora nešto ozbiljno preduzeti proiiv Crnogoraca i Hercegovaca, pa je Omer-pašu, koji je u poetku rata s Rusima god. 1853. stekao rijetki naslov S e r- dar E krema (velikog serdara) imenovala muširom

treega kora i vrhovnim zapovjednikom u Bosni i Hercegovini. Omer-paša stigao je Dunavom preko Beograda zatim Savom do Brkog a odavle krenuo u Srajevo, gdje je ostao nekoliko dana Ma da j? ve prilino proteklo vremena, što je ostavio ovu zemlju,

ipak nijesu begovi i age u Bosni mogli zatajiti svoju zlovolju zbog ponovnog njegovog dolazka. Mr- žnja se protiv njega nije još slegla Istina, sada je njegov dolazak bio namijenjen Hercegovini, a ne

Bosni, a imao je i drugu zadau nego prvi put, ali im je ipak dolazak njegov bio nemio. Ljeti 1861. god. osvane Serdar-Ekrem u Mostaru. Evropskim vla- stmia uspjtlo je u Carigradu, da je Turska pristala na evropsku pacifikacionu komisiju. Omer-paša imao je instrukcije, da sa svim koncesijama i sredstvima, koja su u skladu sa ašu države, a što više mogue bez te evropske komisije, pacificira ustaše, a ako ta mirna sredstva ne budu uspješna, neka ne gubi s vida, da e ih morati pokoriti oružjer. Kada je Omer-paša u jesen stigao u Mostar, ve

'). Koetschet p. 13S.

-') O Vukaloviu vrlo posprdno govori Koetschet, koji je imao prilike, da ga lino vidi. Zove ga >^Tiunkenboldoni». (pijanicom) Na jednom mjestu veli za nj: Ein obscuierWa- ffenschmied aus der ^utorina vcrstand sich den Anstrich eines hcrcegovinischen Garibaldi zu geben und sicn in der Mcinung der europSischen Presse die Diktatur tibtr die in- surgirttn Distiikte anzumassen (o. c. p. 138.). 91 je bila na okupu pacifikaciona komisija, kojoj je Omer paša imao predsjedati. U toj komisiji bijaše zastu- pana Austrija s majorom Jovanoviem. Englesku zasiupaše konzul Holmes, Francusku konzul Tissot, Prusiju konzul Blau, Rusiju vicekonzul Bezobrazov. Mecjju lanovima komisije bilo je vrlo razliitih mi-

šljenja, a i njihove instrukcije se u mnogom razi- lažahu, Omer-paša predložio je komisiji svoj program, po kojem e on prema instrukcijama velikog vezira izvršili svoju misiju u Hercegovini. Program odobriše svi konzuli i stvoriše zakljuak, da se na sve glavare ustaša pošalje proglas s pozivom u ime velevlasti, da polože oružje i da podnesu svoje že- lje i tužbe. Porta e ih amnestirati. Megjutim je komisija konstatirala jednodušno,da centar itavog ovog gibanja nije me^ju hercegovakim ustašama, nego na Cetinju, pa zato postaviše princip: Bez sudjelovanja i pregovaranja s knezom nema pacifikacije. U to ime imao se crnogorski knez

Nikola sastati s komisijom i Omer-pašom. Ova komisija otputovala je i u .S ka d ar zajedno sa Omer pašom, ali Nikola je izbjegao sastanku, makar je Omei-paša izjavio, da je Turska spremna na koncesije, pa ako komisija zatraži. Turska e pristati na odstup luke Spia. Rezervirano držanje Ni- kole pripisuje dr. Koetschet ruskom konzulu u Du- brovniku Petkoviu ifrancuskom konzulu Heequardu u Skadru, koji su Crnu Goru od- vraali od pregovaranja. Napokon se komisija povratila u Mostar ne opravivši ništa i izjavila, da smatra svoja vijeanja provizo rn o zak- ljuenim (1861).^ Pokušaj Omer-pašin, da se lino sastane s Lu- kom Vukaloviem takogjer nije uspio. Luka Vuka- lovi pozvao je Omer-pašu, da on dogje k njemu u Sutorinu.-) Omer-paša gledao je da dogje u dodir

') Viijedno je zbog nekih detalja pogladiti i orovi. Iz •dnevnika Prokopije okoriia. (Gl. z. m. 1913. p. 196—201). -) Vrlo drastian opis ovog pokušaja sastanka Omer- paše i Vukalovia u Koetscheta o. c. p. 146. — 92 —

i s drugim ustašama, ali sa slabim uspjehom. Voj- vode ustaša bile su uz Vukalovia, Jovan Baovi,. MiaLjubibrati, Bogdan Zimonji,LazarSoica, Jovan

Vasiljevi, Peko Pavlovi i Žarko Lješevi uz druge manje važne. Veinom emo ista lica susretati i u ustanku hercegovakom godine 1875. Dok je još Omer-paša boravio u Skadru, za- tražio je ukinue turske reformne komisije, koja je dvije godine tobože radila, a još nije mogla pokazati ni najmanjeg uspjeha. Isto tako nije postigla nikakova uspjeha ni turska vojska pod Derviš-pa- šom lomei se dulje vremena s ustašama. Stanje turske vojske kod dolaska Omer-pašina ne bijaše baš ružiasto. U svemu je turska vojna sprema iz- našala jednj 14.000 ljudi, uraunavši ovamo i b a- šibozuke oko Gackapod vodstvom hra- broga Dervišbega engia (Dedagesi- n a S m a j i 1-a g i n a). Megju tim bašibozucima bilo je oko 20b0 Hercegovaca, koji su direktno stajali pod vodstvom Dejagmim, a inae j : bilo niegju njima. i Arnauta, Makedonaca i t. d.'). Sva turska vojska nalazila se u lošem stanju. Pokvareni Derviš-paša bijaše se obogatio, dok vojnici nijesu ve primali davno nikakove plae. Nije ni udo, da u takovim desolatnim prilikama turska vojska nije mogla preduzcti energinije borbe. Podruja Zubaca, Banjara i Pive nijesu još ni vidjela nijednog nizama i ustaše su bili slobodni gospodari svojih brda. Oko yodine dana sva se akcija turske vojske sastojala u periodinom op- skrbljivanju nikšike Ivrgjave, gdje je bilo nt^što vojske i topova. Pošto se u Nikši moglo prispjeli jedino glasovitim Dugaklancem, koji je bio obrasao u ono doba gusiom i visokom šumom, bilo je lako- turskoj vojsci praviti silnih neprilika. Sviko opskrb- ljivanje Nikšia svršavalo se teškim gubicima Turaka u tom klancu, „grobištu turske vojske".

') lspo:edi o ovim bašibozucima Gjurgjevi o. p. c. 11- — 93-

Omer-paša bacio se zimi 1861. god. na reor-

ganizaciju vojske. Pobrinuo se za dobru opskrbu i popunio dosadanje znatne gubitke. Istodobno pozvao

je na oružje i Bošnjake. U Mostaru je tom zgodom rekao jednu gorku rije tamošnjim musliman-

skim prvacima: Vi begovi i age, koji ste ovdje u konaku lojalni savjetnici, viste isisavanjem u korist vaših linih interesa i vašim ponašanjem prema krša- nima skrivili ovu nesretnu situaciju, ali ja neu više za vas žrtvovati nedužne anadolske vojnike, nego u vas poslati naprijed protiv ustaša. Kukavice dat u otraga postrijeljati. ^). Unovaeni Bošnjaci njih oko 3000, pogjoše u

Hercegovinu prema Bilei i Gacku, ali se doskora raspršiše svaki svojoj kui. Vojevanje Omer-paše god. 1861. nije baš bilo popraeno osobitim uspjesima. U septembru je oti-

šao na Pivu, te je tu podigao jednu utvrdu i ostavio u njoj posadu. Žestok sukobsustašama imao je Dedaga l^., sata daleko od Pive kod Muratovia. Iza toga se Omer-paša po-

vrati u Mostar, Nešto je borbe bilo i u trebinjskom kotaru, gdje se arhimandrit m anasti ra Duži

Nikifor Dui pridružio V u ka 1 o viu. ete ustaša bile su raspršene. Borbe god. 18ol. svršile su se ekspedicijom Dedaginom u Nikši, koji je po obiaju na putu imao sukoba s ustašama. Godine 1862. izdao je Serdar-Ekrem proklamaciju na ustaše. U ime sultanovo ih

poziva da polože oružje uz neke koncesije i opu amnestiju. Dao im je rok od 20 dana. Proklama- cija je u tisue komada bila raširena megju usta- šama, ali ostade bez rezultata. Omer-paša obrati se

i na Crnu Goru, da ona ne pomaže ustaša, ali je odande dobio odgovor, da Crna Gora ne može sudjelovati u pacitikaciji bez materijalnih kompenza-

^). Koetschct o. e. p. 159. - 94 —

ija za sebe. Na to je Omer-paša poslao porti iz- vještaj, u kojem je razložio, da ne e moi svladatr ustanka bez direktnog napadaja na Crnu Goru. Voj- nika okupacija opustošene zemlje ne bi još uvijek znaila pokorenje Hercegovaca, koji bi se u tom sluaju povukli u Crnu Goru. Ustanak može biti svladan samo u Crnoj Gori. Porta se posvema složila s Omer-pašinim planom ali je samo ekala prikladni momenat, da navijesti Crnoj Gori

rat. Kad se napokon i taj našao, imenovan je u maju Derviš- paša muširom i komandantom di- vizije u Hercegovini, a Omer-paša otpu- tovao je u Albaniju, gdje je bio glavni tabor. Prema unaprijed ustanovljenom ratnom planu imao je Derviš-paša preko Nikšia spojiti se sa Avdi-pašom (koji je neka Ja bio za Omer-paše divizijonar u Sarajevu), ija je divizija operisala u ravnici Bje lopavliirna. Protiv Derviš-paše ope- rirao je velikom vještinom Petar Stevanov Vu- koti, knežev tast, s vojskom sastavljenom od

Crnogoraca i Hercegovaca. Kada je polovinom maja Derviš-paša pošao Duginimklancem prema Nik- šiu, doživio je osjetljiv poraz. U žestokom kreševu poginuo je i brat Derviš-bega engia, Me li- me d-beg. Derviš-paša morao je uzmaci, ali je kasnije krenuo drugim putem preko Banjana, do- živivši ponovni poraz na lavni kod Kite. Iza teških i napornih borba pošlo mu je ipak za rukom pro- drijeti do Nikšia i polovinom jula sjediniti se sAbdulKezimo m,koji je zamijenio A v d i-p a š u. Vrhovno vodstvo crnogorske vojske, imao je u svojim rukama otac kneza Nikole, Mirko, koji je velikom samozatajom i oajno vodio borbu protiv pretežitog neprijatelja. Kada su napokon Crnogorci izgubili bitku kod Rijeke, poeše pregovaranja o miru, koji bude još iste godine sklopljen.

Svršivši s Crnom Gorom rat, Omer-paša nije vodio dalje ozbiljne brige o ustaškim hercegovakim krajevima, niti je išao zatim, da ih definitivno pokori. — 95 —

Luka Vukalovi pokorio se, te je o tome dao izjavu, kod osmanlijskog konzula u Dubrovniku. Omer paša dao mu amnestiju uz plau t. zv. pandur-baše. Kada je Vukalovi tražio, da mu se amnestija, u koju valjda nije vjerovao, kao i nova ast garantira pL) austrijskim oblastima u Dubrovniku, nije Omer paša više htio da o njem uje. Luka Vukalovi, protiv kojega su sada radili Turci, a napustili ga i nekoji mu drugovi, pae intrigirali protiv njega u

Crnoj Gori, ostavi Hercegovinu i otputi se u južnu

Rusiju, gdje je dobio zemlje za uživanje i ondje ostao do svoje smrti. Prat.o ga je u Rusiju Mia Ljubi brati. Ovaj se kasnije povrati u Sibiju, a odavle opet za ustanka 1875. god. natrag u Her- cegovinu. ^). God. 1863. sklopio je portin komisar

Dževdet eff. s Banjanima, Pivljanima, i Zupcima kompromis, po kojom su ova plemena dobila ši- roku autonomiju. Ovi su gorski kolari imali razmjerno dobar položaj prema onijem u Hercegovini, a to je i bio glavni uzrok opem ustanku god. 1875. Dok se stvar na ovaj nain riješila u Herce- govini, upravljao je Bosnom ve više od dvije godine „pošljedni veliki vezir Bosne" Topal Šerif Osman-paša (1860— 1869.). itava njegova pojava u pošljednim godinama osmanlijskoga gospodstva u ovim zemljama tako je zanimiva, da je vrijedno opširnije se pozabaviti njegovim namjesniko- vanjem. Njegov slavitelj dr. Koetschet oito iz line simpatije prema njemu, pretjeruje ponešto u svojim memoarima, ali uza zve to, ma da nijesmo ni iz daleka uvjereni o tome, da ima štogod slinosti

izmegju njega i Ljudevita XI., kako to dr. K. misli, ipak držimo, da je on jedan veliki upravni talenat

i rijetka svijetla pojava megju inae veoma žalosnim bosanskim namjesnicima itavog XIX. vijeka. Šerif Osman-paša došao je u Bosnu iz Beograda,

gdje je bio civilni guverner i proveo je u Bosni de-

^). Osim Koetscheta gl. još Pavlovi : Gragju za istoriju ustanka i ratova 1875—1878. g. Beograd 1911. p. 28. — 96 — vet godina. Sam je esto isticao, da od slavnog Gazi Husref-bega nijedan namjesnik nije u Bosni tako dugo sjedio. Svoju karijeru zaeo je Osman-paša kao po- morski asnik, dostigavši god. 1839. ast vice-admi- rala. Poslije je nekoliko godina sproveo u Egiptu, '^dje ga je znameniti Mehmed Alija mnogo cijenio. Marti je sasvim dobro primjetio, da je taj boravak Osman-paše u Egiptu mnogo uticao na njegov karakter. On to samo letimice spominje rijeima: »školovan u školi misirskog kedifa Alije". Koetschet znade priati o njemu, da je bio dobro verziran u perzijskoj, arapskoj i turskoj 1 teiaturi i da je i sam bio cijenjen kao turski pjesnik. Mar- ti veli još za nj, ,da je bio dosta prosvijetljen i razuman za vladu, a narodu ugodan, a na drugom jednom mjestu „da je bio praktian i upravo ženi- jalan u mnogom pogledu, kao drugi nijedan, što je u Bosnu došao". Po itavom svom radu, koji mirnim metodom a ne nasilno hoe da u svakom pogledu digne materijalno i kulturno stanje zemlje, mnogo je Osman- paša nalik Husref-begu. Od njega se daleko razlikuje poglavito u tome, što na oko strogo korektan, ipak nije bio bez stanovite doze turske korupcije. Nije ni udo. Njegov rad pada u doba potpune de- kadanse osmanlijskoga carstva. Husref-beg je živio u doba, kada je carstvo pohitilo da osvoji srednju Evropu!

Kada se neki bosanski begovi povratiše iz svoga zatoja nekoliko godina pred Osman pašinitn dolaskom, držahu se tako, da se jasno vidjelo, kako nijesu ništa zaboravili, ah ni ništa nauili. Osman- paša imao je prema njima osobitu taktiku. Nastojao je svim silama, da im oduzme onaj nimbus, onaj iznimni položaj, koji su uvijek uživali i na koji se narod u Bosni bio privikao. Zato je u prvom redu mnoge namještao u javne službe. Time izgubili svoj stari baštinjeni ugled. su dakako Na . — 97 — drugoj strani živo je podupirao srednji gragjanski stalež nastojei stei u njem potporu protiv plemstva. U njemu su mali trgovci i obrtnici našli iskrenog zaštitnika. Ovome nastojanju imala je i služiti obrtna ško 1 a, u kojoj su bila siromašna djeca bez razlike konfesija poduavana u raznim zana- tima, a dobivala su jelo i odijelo (uniforme) badava.

Školstvu i prosvjeti posvetio je uope veliku pažnju. Dakako, da se to sve mora uzeti relativno. Moramo uvažiti, da smo rijetko imali prilike govoriti kulturnom i prosvjetnom radu bosanskih namjesnika. U Sarajevu osnovao je kiraetanu, ruždiju i strunu školu »mektebi hukuk« za obrazovanje inovništva. Vrlo je hvale vrijedno, da ni ostalim konfesijama nije smetao u njihovom prosvjetnom nastojanju. Pravoslavni imali su malu gimnaziju u Sarajevu, a fra Grgo opet svoju školu za katolike. Na Bisniku bila je od države osnovana djevojaka škola za sve konfesije. Kod begove džamije dao je Osman-paša podii biblio- teku (kutubhanu), kamo je prenesao knjige iz kuršumlije medrese i sam nabavljao knjiga arapskih, perzijskih i turskih^). U ovaj njegov rad valja ura- unali vilajetsku štampariju, gdje su se štampale školske knjige-) službeni kalendar (Sel- name Bosna), službeni tjednik »Bosna« i »Gjulšen Šaraj« (»Sarajevski cvjetnik«). U proljeu god. 1865. provedena je vojnika konskripcija muslimana u vilajetu. Carski komisar Dževded eff.^) kao i Osman-paša

^) O tome gl. Dr. Truhelka: Gazi Husrefbeg. Sarajevo 1912. p. 71. ") Bos.-herc. institut za prouavanje Balkana ima tri štam- pane knjige irilskim slovima za osnoviie škole u bosanskom vi- Tilajetu (gl. Dr. Kcetschet: Osma n-p a š a Sarajevo 1909. p.6.) ^) Ovaj komisar došao je u Bosnu god. 1862. Prema koncu god, 1863. morao je svatko bez razlike staleža dati svoj posjed legalizirati. Tko bi se tomu protivio, zaprijetilo mu se konfiskacijcm dobara. Bilo je to odre gj eno radi od- mjere portza. Zatim je bio odregjen popis radi novaenja.

R6skiewicz: Studien tiber Bosnien Wien 1868 p. 3 i dalje. — 93 —

držali su, da je najbolje blagošu i lukavošu predobiti Bošnjake za tu stvar. Marti nam pripovijeda u svojim »Žapamenjima«, da je Dževdet eff. došao u Sarajevo kao pravi hodža: bijeli turban na glavi, zelena duga dolama na ramenima i žute papue. To je muslimanima bilo po volji: »Ko biva pravi

Turin« i nadali su se dobrom od njega. Sazva on poglavice i priopi im namah, da imadu davati mladie u nizam. Dakako, da su sada ve malo drukije mislili »pravom Turinu.« Dr. Koetschet pripovijeda, da su i Osman-paša i Dževdet svim moguim laskanjem i obeanjima i napokon uz formalno obeanje, da bosansko-hercegovaki bataljuni nee biti izvan zemlje upotrebljavani, skupili 1000 dobrovoljaca na trogodišnju službu i smjestili u sarajevsku kasarnu. Mladi begovi postadoše odmah asnici. Prema Herkaloviu sklonio je muslimane i time na popuštanje, što je dao širiti megju njima glasove, da e Srbija provaliti u Bosnu^). Godine 1866.-) bijaše carskim fermanom u itavom carstvu proveden vilajetski ustav. Zasluga je to velikog vezira slavnog F u a d-p a š e. Za nj veli jedan njemaki istoriar, da nije itavo društvo

Staro-Turaka, imama, muftija, mutevelija, hodža i derviša protiv njega radilo u školama, džamijama, kavanama i t d., da bi mu bilo sigurno pošlo za rukom oistiti veliku Augijevu štalu azi- jatske lijenosti i povesti Tursku na nove putove.

Bosna i Hercegovina s Novopazarskim san- džakom bijahu udružene u jedno upravno podruje pod imenom vilajeta, kojemu na elo stoji vali-

^) Vorgeschichte der Occupation Bosniens und der Her- cegovina. Zagreb 1906 p. i*. R6skiewicz veli, da je god. 1864. za obranu ovih zemalja unovaio 6000 muslimana, koji su bili razdijeljeni u 6 bataljuna. Oni moraju služiti 3 godine aktivno a 9 godina u rezervi. Svake daljne godine ima se unovaiti 2000. Regularne trupe iznašale bi prema tome iza 10 godina 26 OOO. Za 5000 piastera (lOOO kruna) može se obvezanik otkupiti. Koetschetovo piipovijedanje je vjerojatnije. •) U Heikalovia i R6skiewicza godine 1865. — 99 — paša. Vilajet je razdijeljen na 7 okružja (mutesari- fata), kojima stoje na elu mutesarifi. Okružja se dijele na kaže (na elu su im kajmekami), dok nekolikim opinama (ekspozitura) na elu stoje mudiri.

Ovako je Osman-paša ustanovio i nekoliko nužnih ureda i tako barem djelomino s te strane udo- voljio težnjama za reformama centralne vlade. Najvažniji dio reformi bijaše administrativni odbor ili vijee (»I dare medžlis«) i generalno vilajetsko vijee (»Med ž li si k e b i r«). »Idare medžlis« je bio sastavljen od šefova oblasti, pretstavnika raznih konfesijskih opina i od petorice lanova, koje je puanstvo biralo (3 muslimana, 2 kršana i 1 jevrejin). Ova korporacija sasta- jala se dva puta u tjednu pod predsjedanjem valije, a služila je valiji kao savjet. U generalno vilajetsko vijee slalo je svako okružje po 3 zastupnika (2 muslimana i 1 kršanina). Jednom u godini dana ovo se generalno vijee sastajalo u Sarajevu i raspravljalo o svim poslovima zemlje. Vijee je imalo samo konzuitativni glas.i)

Porta je uope pokazala najbolje intencije, a valiji je uvijek ovisilo, da te institucije budu na korist narodu.

U sporazumu s Dževdet eff. nastojao je

Osman-paša, da olakša i pobiranje desetine, koju su zakupnici nemilosrdno pobirali. On je pojedinim džematima dao pravo, da procijenjenu desetinu sami poberu i da je donašaju u državne žitnice, koje je on osnovao. Ta je megjutim ustanova potrajala samo godinu dana, jer je seljak znao iskoristili ovu po- lakšicu na štetu državne blagajne.

1) Prema Koetschetu o. c. p. 7. On je bio u stvar dobro upuen. R6skiewicz o. c. p. 420—421. razilazi se u nekim pojedinostima od Koetscheta. Izborno pravo za generalno vijee imali su oni, koji su plaali 500 pijastera poreza. 7* — 100 —

Koetschet nam pripovijeda, da se Osman-paša dulje vremena ozbiljno bavio planom, da napusti desetinu i da uvede direktnu zemljarinu. On mu je pomagao kod tod posla, prevodei mu ustanove, koje su vrijedile u susjednoj Hrvatskoj. Pomno izragjeni nacrt o toj stvari poslao je Osman- paša u Carigrad, ali je ministarstvo njegovu osnovu zabacilo.^) Mnogo je Osman-paša uinio za promet u zemlji gradnjom cesta. Bez pitanja ministarstva i bez upotrebe novaca iz državne blagajne kao i bez tehnikog osoblja, bacio se na gradnju ceste od Sara- jeva do Bos. Broda. Osim toga gradila se u njegova doba još i cesta od Sarajeva u Mostar i Gabelu, a da i ne spominjemo manje važne. Tako se barem donekle poptavili stari grijesi os- ftianlijske uprave, koja se gotovo ništa nije brinula za ceste. Radi gradnje cesta od Sarajeva do Bos.

Broda, koju je i Austrija želila, mnogo su mu pri- govarali muslimani govorei: „da se to sprema za dolazak Švaba."-) Zasluga je dalje Osman-paše osnutak poštanskih i telefonskih ureda po Bosni i Hercegovini.-') Posebno valja spomenuti, da su austrijski štopski oficiri (Roskiewicz, Sterneck i Thoe- mel) obavili od 1862.— 1868. mapiranje Bosne za vojniko- geografski institut.-^J Jednu posebnu kapitolu zaslužuje odnošaj Osman-paše prema Srbima. Dok je još bio u Beogradu muhafizom, imao je prilike upoznati njihove težnje u samoj Srbiji, zato je u Bosni pomno pazio na svaki i najmanji pokret. Valja da se malo osvrnemo na ovodobne odnošaje u Srbiji. Kada je godine

1862. ušljed svagje Srba i Turaka na jednoj esmi došlo do tue i krvi, poeo je

^^ Koetschet o. c. p. 9.

^) Zapamenja p. 71.

^) Herkalovi o. c. p. 13. *) Ibid. p. 17. — 101 —

beogradski paša bombardovati beogradsku varoš. Ovo je izazvalo ogorenje po itavoj Srbiji, koja ?e poela spremati na rat. Evropske velevlasti

posredovale su u Carigradu i izradile, da se Turci isele

iz varoši, da se gradovi Soko i Uzice razore, a turske posade da ostanu u Beogradu, Smederevu,

Sapcu i Kladovu. Slijedeih godina, osobito iza god. 1866., kada je Austrija pod Beustom promijenila svoju politiku na Balkanu u korist Srba, razmahao se jaki

panclavistiki i veliko-srpski pokret u Srbiji, a knez Mihajilo pokrenuo je iznova pitanje turskih gradova u Srbiji. Turska se otimala koliko god je mogla, ali je napokon morala popustiti. Ona nije samo htjela, da prosto preda svoje gradove Srbiji. Engleski poslanik u Carigradu našao je formulu, na koju je Turska pristala: porta e predati gradove na uvanje knezu Mihajilu. Bilo je to u aprilu god. 1867., a znailo je za Srbiju veoma mnogo. Iza toga su Mihajilovi agenti vrlo živo radili po

Balkanu u Albaniji i Macedoniji, a napose u Bosni

i Hercegovini. Prema Stanojeviu imao je knez jakih

veza i s muslimanima u Bosni. Akcija je bila tako

živa, da su Francuska, Austrija i Engleska protesti- rale protiv kneževog spremanja.^) Osman-paša silno se uznemirio na glasove, da je porta odluila izai sasvim iz beogradske tvrgjave.

Topovi na bedemina Beograda bdiju i nad sigur- nošu Bosne, rekao je Koetschetu.-) Od ovog asa on je još veu pažnju posveivao Beogradu, odakle se dao preko Zemuna po svojim špijunima tano izvješivati. Kod porte je isposlovao uregjL-nje vojnikog kordona duž itave obale Drine. Sav taj oprez Osman-paše nije baš bio u interesu Turske bezrazložan.

') Opširnije u Stanojevi: Istorija srpskoga naroda II, izdanje p. 305—308. -') o. c. p. 16. 102

Poznato je, da je knez Mihajilo dva puta zamolio od sultana administraciju Bosne „u ime i za Njegovo Velianstvo" (au nom et pour S. M. la

Sultan). Time je jasno pokazao, kuda smjera, a i priprave njegove nijesu ostale Osman-paši tajnom. Marti u svojim ,.Zapamenjima" primjeuje, da se srpsto „u sav mah" širilo po Bosni i Herce- govini, a Osman-paša nastojaše „svakom prilikom da srpstvo oepi". Pazio je i na školske knjige, koje su iz Beograda dolazile, pa bi ih konfiscirao, a i na uitelje je pazio otkuda su dolazili. Marti je sam zbog sumnje, da i on spada u agitatore, pao kod Osman-paše u nemilost. U zadnju godinu Osman-pašina vezirovanja pada afera arhimandrita Vaše Pelagia. On je otvorio s dozvolom sarajevskog mitropolita bogo- slovski zavod u Banjoj Luci „a poduavao je svoje gjake, veli Marti, bome i u gimnastici sa štapovima, biva u maevanju i to javno pred školom". Koetschet veli, da je Pelagi, rogjeni Bošnjak, ali odgojen u

Beogradu i Kijevu, ispovijedao otvoreno svoje srpske ideje i revolucijonarne nakane. Uenici njegovi radili su isto, pjevali srpske nacionalne pjesme po

Banjoj Luci i psovali tursku vladu. Osman-paša dao ga dovesti zbog toga u ^arajevo. Proces protiv njega vodio se u velikom savjetu kod valije. Marti veli

Pelagiu govorei o tom procesu : „Taj je ovjek tako zanesen bio, kao da nikakve sile na svijetu ne priznaje". Poslaše ga u Carigrad i prognaše u Malu

Aziju (1869.). Kasnije je Pelagi još igrao ulogu i u Srbiji,^) Megjutim su planovi Kneza Mihajila, koji je pao kao žrtva zavjere, njegovom smru bili prekinuti (1868. u maju), ali življa srpska nacionalna agitacija u Bosni nije njegovom smru prestala. Prema Crnoj Gori vladali su bolji odnošaji. Od god. 1865. poevši bile su posljednje hajduke

Koetschet o. c, p. 33. Marti: Zapamenja p. 43—45. 103

ete na hercegovako-crnogorskoj granici neumornom djelatnošu Osman-paše rastjerane, a u pograninom openju zavladaše odnošaji, koji su se barem dali podnašati. Godine 1868. poeli su se širiti glasovi, da e Osman-paša biti opozvan. Ovo se obistinilo u novembru iste godine, kada je imenovan gene- ralnim guvernerom u Rušuku. Poetkom decembra 1869. ostavio je Osman-paša vrlo nerado Sarajevo. U Brkom se imao ukrcati u iagju, ali radi velike studeni bio je promet prekinut. On javi tu nepriliku u Carigrad. Prije toga nastojao je on svim silama, da po svojim prijateljima u Carigradu izradi, da

ostane u Bosni. I zaista mu stigne nalog, da se povrati na svoje prijašnje mjesto.^) Kada je u zimi 1868. g. odilazio iz Sarajeva, pratila ga je do Ilidže ogromna masa svijeta, a kad se opet vraao izašao je pred njega itav grad. Kao što su ga s veseljem otpratili iz grada muslimanski

begovi i srpski odlinici, tako su ga sada sa stra-

hom doekali. Mnogi je i odviše raznim izjavama odao svoju preveliku radost nad njegovim padom.

Megjutim njegova ponovna vlast i odviše je kratko trajala, a da bi njegovi protivnici imali bili priliku, da oute na sebi njegovu osvetnu ruku. U maju 1869. bio je konano skinut, a na njegovo mjesto postavljen Safvet-paša. Pad Osman-paše pripisuju neki vojnikoj stranci u Carigradu, koja ga je oklevetala kod sultana kao bivšeg uenika Mehmed Ali-paše, da teži za neod-

visnošu. Govorilo se, da su i neki bosanski begovi podnijeli protiv njega tužbu u Carigradu. Koetschet bilježi, da mu je mnogo škodilo u Carigradu, što je kupio imanje Slatinu u Gradaakom kotaru (ne-

kada vlasništvo Husejin kapetana), a kasnije i vei posjed u blizini Sarajeva, gdje je sagradio svoju ljetnu

^) Gjurgjevi o. c. p. 32. znade, da su Petraki i Giu- seppe Vita Salom sa »punim torbama zlata« otišli u Carigrad, da osujete premještenje Osman-pašino. 104

rezidenciju.^) Porta nije rado gledala, da valije imadu posjeda u svojim provincijama.

Doba Osman-paše doba je mira i rada u Bosni, Savremenici hvale ga kao ovjeka religiozno tole- rantnoga, ovjeka humanoga (n. pr. vakufska bolnica njegovo je djelo). Na glasu je bio sa svog patri- jarhalnog openja s narodom. Ni njegov najvei hvalitelj Koetschet ne može doduše rei, da je bio u novanim stvarima sasvim ist; Marti je uo od

defterdara mnogo »pašinih krivica i gjavoluka, te im skoro nije vjerovao«, ali uza sve to je on rijetka pojava megju bosanskim valijama. Nasljednik Osman-paše, Safvet-paša, došao je do ove visoke karijere nezasluženom protekcijom, a da ništa nije valjana ni korisna stvorio. Ve u ljetu 1869. bilo je u Sarajevu nemira radi novaenja. Ozbiljniji je bio pokret u Novopazarskom sandžaku, gdje je došlo do krvavih sukoba s regularnim e- tama kod Bjelopolja. Nekako u isto doba izazvala

je asentacija nemire i u južnoj Dalmaciji. Ustanak se usresredio u Krivošijama, a Safvet-paši bijaše naloženo, da u sporazumu s austrijskim oblastima

pazi na to, da Sutorina, Banjanji i Zupci ne pomažu ustanka u Krivošijama. Zato je Safvet-paša otišao u Mostar. Ovdje mu je stigao od porte spis o slaven-

sko-ruskoj agitaciji po Bosni i Hercegovini. Prema tomu spisu bilo je vrhovno vodstvo te akcije u Bosni povjereno mitropolitu Mihajilu u Beogradu, dok je ruski generalni konzulat u Du-

brovniku i vicekonzulat u Mostaru imao u svojim rukama niti agitacije u Hercegovini. U Mostaru bi-

jahu glavni emisaii i agitatori žitomisliki iguman Sarafim Perovi, zatim arhimandrit Leontije

Radulovi i brat mu Jovan, uitelj u Mo- staru. Premetaina u žitomislikom manastiru nije donijela ništa osobitog na javu, ali u Mostaru po-

*) Otišavši iz Bosne prodao je taj svoj posjed Derviš- paši engiu (Dedagi) — odatle »Dedagini konaci< danas zvani »engi vila«. 105

vedena premetaina kod Radulovia i brata mu iznijela je na vidjelo „važne spise s dokazima o pripravama ustanka". U Sarajevu našli su se takogjer neki važni spisi u Gavre Vukovia, koji je za vremena pobjegao. Perovi i braa Radulovii odvedeni su u Sarajevo, a odanle u Carigrad, odakle su otišli u progonstvo u Fessan.^) Safvet-pašu zamijeniše Akif- paša (1871.), zatim Mehmed Asim-paša (1871.—72.), Mustafa Asim-paša

(1872.—73.), pa Akif Mehmed-paša (1873.) i Ibrahim

Derviš-paša (i874.), a da i ne raunamo one, koji su bili imenovani, a nijesu došli u Bosnu, nego su na putu bili opozvani. Bio je to udan sistem, koji je potrajao sve do okupacije. Od 1869. — 1877. bilo je svega 15 generalnih guvernera imenovano za Bosnu.

Dok je Osman-paša znao i jake i slabe strane muslimanskih odlinika iskoristiti u interesu reforma, radei s njima u rukavicama i s puno obzira, njegovi se nasljednici staviše direktno u protivštinu prema njima. Nazivali su ih ignorantima i dadoše im nadimak »Bukova glava Bošnjak«. Oduzeše im i neke povoljštine, koje su dobili od Osman-paše, a to je još pojaalo mržnju protiv Osmanlija. Svaki paša doveo je u zemlju svoje rogjake i prijatelje davajui im službe, koju su mogli Bošnjaci obavljati, jer oni i onako nijesu poznavali jezika.-)

Sve eše javljaju se u to doba i primjeri vjerske intolerancije, koji nijesu bili poznati

1) Sr. o tome Koetschet o. c. p. 49. Maiti o. c p. 51 veli, da su Dili prognani u grad Tripolis u Afriku na vjeitu robiju, robovali su tamo samo godinu i po dana. Fra orgo krivo stavlja ove dogagjaje u zadnje dan^ Osman-paše. Herkalovi o. c. p. 19. i urevi o. c. p. 69. vele, da su bili prognani u Aziju. Heikalovi istie, daje tada razvio živu hrvatsku agitaciju, putujui po manastirima, Kiement Boži, dragoman rjemakog konzulata. Otpušten otišao je redakciji

»Pozora« u Zagreb, iji je bio dopisnik (Sr. i Zapamenja p. 61.). -) Herkalovi o. c. p. 34. — 106 —

u dob? Osman-paše. U doba valije Me h med Asim-paše izbio je nemilo na vidjelo rivalitet

izmegju kršana i muslimana. Muslimani nijesu mogli podnijeti, da novi toranj srpske mitropolitske crkve u Sarajevu nadvisuje munaru begove džamije. Na elu agitacije protiv pravoslavnih bijaše u Sarajevu

famozni Hadži Lojo, pustolov i bundžija. Ve

Osman-paša dao ga je eše opominjati i grozio mu se, da e ga iz grada protjerati. Po svojoj vanjštini

bio je to ovjek atletskog stasa, dugih ruku i nogu, a naliio je, veli Koetschet, prije svemu drugom, nego li pripadniku duhovnog staleža. Bio je veliki siromah, a naobrazbe gotovo nikakove.^) Govorilo se po Sarajevu, da e muslimanska masa demolirati pravoslavnu crkvu. Mehmed Asim-paša dao je Hadži Loju internirati u kasarni zaptija u svoj-

stvu imama. ^') Kod posvete pravoslavne crkve morala je itava sarajevska garnizona izai u grad. Sve je prošlo u najboljem redu. ZaAkif Mehmed paše (1873.) došlo je ponovno do smutnja radi zvonjenja malog zvona u pravoslavnoj crkvi. Imam begove džamije Hafiz Abdullah eff. Kaukdži, kojeg emo imati prilike, da još bolje upoznamo u godini okupacije Bosne, doveo je Akif paši deputaciju, da protestira protiv zvonjenja. Kaukdži poeo je svoj govor ree- nicom iz kurana. Akif paša mu nije dozvolio, da izgovori svoj govor, brzo ga je prekinuo rijeima, koje izvrsno karakterišu upravo^ neprijateljski odnošaj

valije prema Bošnjacima : „Šuti, magare, zar eš me ti uiti kuranu ? Ti, pseto, ne možeš da pod- neseš zvonjenja zvona? A vi, drugi, zar ste toliko glupi, da ne znate da bi ovaj lopov ovdje za 50 groša mjeseno sam vukao zvono, kad bi ga se

) . . er war ganz und gar unwisserid, veli za nj dr. Koetschet (o. c p. 55.).

-) Hetkalovi pria, da je Hadži Lojo bio u svoje vrijeme vjerouitelj u Osmanpašinoj zanatlijskoj školi, gdje je gledao neislamsiu djecu predobiti za islam (o. c. p 12.). - 107 —

objesilo na vlastita mu, vrata ! Na polje ! Ako ujem još jednu nepovoljnu o tebi, poslat u te na magarcu privezanog u Bassoru !" Kada je deputacija otišla,

okienuo se paša prema Koetschetu i rekao : „Sasvim nam je pravo, da ovo fanatino smee tako s nama postupa, jer ne osjea više naše ruke. Ti imaš

sasvim pravo, vrijeme je, da idemo" ^) Akif paša bio je Arnaut i malo mu je bilo do Bosne stalo.

Zabilježena je i njegova izjava u razgovoru o mo-

gunosti gubitka Bosne i Hercegovine. „A k o je zbilja volja Allahova, rekao je on, to mi se gubitak ovih provincija neini prevelikom nesreom za osmanlijsko ca r s t V 0.-) Kao predigru dogagjaja god. 1875. valja zabi- lježiti ozbiljne sukobe kršana s muslimanima u banjalukom okružju. Bilo je to za Mu stafa As im paše (1872.— 73). Turske oblasti pripisivale su ove nemire austiijskom konzularnom agentu kapelanu Draganiu. Izvještaji Draganievi na generalni sarajevski konzulat govore o izazivanju kršana po muslimanskim feudalcima. Dr. Koetschet veli, da je mnogo skrivio nemire neki Omer Fesli, Marokanac. Bio je on službi mone stranke begova Džinia. Mustafa Asim pusa pošao je lino u Banju Luku, gdje je imao žestoki sukob s Draganiem. Mnogo

srpskih trgovaca bilo je pozatvarano, a neki su i pobjegli na austrijsko tlo, gdje su upravili molbu na cara, da ih zaštiti. Grof Andrassy zatražio je, da se trgovcima dozvoli povratak u Bosnu (Banja Luka i Gradiška) i da se skine banjaluki mutesarif, a i valija. Vaiija je faktino doskora bio opozvan iz B s n e.^)

^) Koetschet o. c. p. 76.

-) Ibid. p. 75.

3) Ibid. p. 73-74. Sr. i Gjurgjevi o. c. p. 69 Marti o. c. p. 83. V.

USTANAK U HERCEGOVINI.

U maju god. 1874. imenovan bi bosanskim namjesnikom Ibrahim Derviš paša. Budui da je Deiviš paša bio otprije poznat kao odluan i izrazit neprijatelj kršana, to je ovo imenovanje imalo za posljedicu pooštrenje odnošaja izmegju muslimana i kršana. Ibrahim Derviš paša nije ni tajio svoje nazore i njegov dolazak budio je megju muslimanima nove nade, da e njihov do- minantan položaj u zemlji biti zaštien; i preostali feudalci podavali su se ispraznim nadama o uspostavi nekadanjeg njihovog privilegovanog položaja. Opi položaj u zemlji nije ni izdaleka bio takav, da opravda feudalne iluzije, ali kratkovidnost zahvatila je neke elemente u tolikoj mjeri, da nijesu kod zdravih oiju mogli razaznati situacije. U teška vremena, u kojima se Bosna ovoga doba nalazila, jedva da je mogla porta izaslati u Bosnu nepodesnijeg ovjeka od Derviš paše. Bio je to ovjek bez ikakvog vojnikog i upravnog dara, koji se domogao svoga visokog položaja jedino po svom bogatsivu. Ovo je stekao raznim iznugjivanjem,

.ili kod literacije za vojsku. Isprazni hvalisavac nije nikako shvaao ope uzbugjenje kršana u Bosni i Hercegovini, pa ako možemo vjerovati jednom sa- vremeniku, on je upravo želio, da dogje do ustanka, da šatre „kaure". — 109 —

Ustanak u Hercegovini nije planuo iznenada. Godina 1874. bijaše puna znakova, da se nešto sprema. Seljaci oko Ravna, Gabele, Nevesinja, u

Ijubinjskom i stolakom kotaru itavu su spomenutu godinu stajali u živoj svezi s Dalmacijom, jer austrijske oblasti nijesu pravile smetnje prijelazu, a osobito su esto uzmicala preko granice u Crnu Goru pravoslavna izaslanstva, nalazei ondje potpore zbo- rom i tvorom.

Crna Gora je i onako stajala prema Turskoj u vrlo napetim odnošajima radi krvoprolia u Pod- goi i ci. Kada su naime Crnogorci jednom prilikom došli kao obino u trgovakom poslu u taj grad, navali na njih masa muslimana i poubijaju jedno 15 od njih. Zaetnik ovoga pokolja bijaše neki Juso Mu in a sa svojim društvom. Ovaj dogadjaj silno uznemiri Crnogorce i knez Nikola ih je jedva uz- držo, da ne osvete ovo krvavo djelo. On zatraži od porte da kazni krivce i zaista porta dade posmicati krivce, samo Juso Muina izmae smrtnoj kazni. Kasnije je ipak poginuo od osvetnike crnogorske ruke^). Turska je radi ovih dogagjaja pojaala svoju vojsku na granicama Crne Gore, a knez Nikola se

obrati na Austriju i Rusiju za intervenciju. Austrija

preporuivaše knezu umjerenost i apelovaše na raz- boritost turske vlade.-) Jedan od glavnih uzroka uzbugjenju bijaše nemilosrdno pobiranje desetine po zakup-

nicima-^) i uope agrarna mizerija, kojoj nije

1) O tom dogadjaju sr. Risto T. Prorokovi: Buna 1874. god.

i ustanak god. 1875. u Hercegovini. Beograd 1902. Novih de-

talja i ponešto razlino pripovijedanje donosi: Buconji:

Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca. Mostar 1911. p. 62—66. -) Sr. Fournier o. c. p. 14. ^) Kapetan Thoemel (Beschreibung das Vilajets Eos- nien p. 195.) pripovijeda upravo nevjerojatnih stvari o utjerivanju poreza. Dr. Koetschet šuti o toj stvari. Zagrebaki vojni zapovjednik Mollinary, koji je nekoliko godina kasnije izjave bosanskih bjegunaca protokolarno zabilježio, slaže se s opisima

kapetana Thoemela (Sr. Fournier : Wie wir zu Bosnien kamen. Wien 1909. p. 13.) 110

državna vlast nikako mogla stati na kraj, a sami posjednici zemlje upravo su svojim postupanjem izazivali otpor. Godina 1874. bijaše u nekim gornjim krajevima Hercegovine slabije ponijela, pa se stoga nije mogla ni desetina potpuno davati. Zakupnici su bez obzira na 10 teško seljako stanje nemilosrdno kupili desetinu, a zaostatak htjedoše kupiti ve u januaru 1875, U okolini Nevesinja bili su neki seljaci po-

hvatani i pozatvarani, a neki su pred tim nasiljem

pobjegli u planine, a i u Crnu Goru. U proljee 1875. pokazaše se na mnogim mjestima Hercegovine odlune pojave otpora proti nezakonitog postupanja

oblasti i protiv zuluma pojedinaca. Od sluajeva, koji su nam zabilježeni^), valja istai osobito jedan, koji karakteriše tadanje agrarne prilike u Hercegovini,

pa ga zato i iznašamo. Ispred Donjeg Hrasna u stolakom kotaru, nalazi se Blato, izmegju sela

Draeva i Svitave. U Blatu su imali dijelove nekoji

begovi i age iz Stoca, Mostara, te Nevesmja. U Stocu je bio osobito uvažavan Smajil-aga Šari, koji je imao jedan komad zemljišta u Blatu. On je slao zaptije, da mu sakupe seljake, koji e popravljati puteve kroz Gabelu. Tako se sastalo do

200 i više seljaka, da rade na carskim putevima. Smajilaga odvojio bi od sakupljenih težaka 15—20

njih i naredio im, da idu kopati u Blatu jarke,

neka se voda ocjegjuje i ostaje zemlja za oranje. Smajilaga je onda dijelio isušeno zemljište kome je

htio ili koji je od njega tražio, da je obragjuje, a njemu da daje hak. Ovakovi su se težaci zvali ,poorci" za razliku od ostalih kmetova.

Ovakim su nainom i ostali begovi i age prisvojili isušena zemljišta, koja im nijesu pripadala posjedu. Kraj sela Višia morali su težaci iskriti begovima Lug, koliko ga je njima po tapijama pripadalo, a onda su krili i dalje, što nije bilo pod begovskim

') Sr. buconji o. c. p. 70—73, Cjjurgjevi: Memoari sa Balkana p. 83. — 111 — tapijama. Težaci su to krili sebi, ali im to ne dopade, jer su iskrena zemljišta prisvojili begovi, a težaci ga obragjivali i davali hak. Slinih sluajeva bilo je i u drugim stranama.^)

Ovaki postupak begova i aga, da ne spominjemo razne druge pojedinane sluajeve njihove samovolje, izazivao je upravo otpor u kmetova i jaao mržnju, koja je svakim danom bivala vea. Prije nego što je buknuo ustanak u Hercego- vini, došao je u Dalmaciju i car i kralj Franjo

Josip I., te je njegovo putovanje po Dalmaciji, u neposrednoj blizini Hercegovine, znatno utjecalo na odnosa je ustaša, osobito katolikih. Hercegovaki katolici, koje su vodili Franjevci, usuprot nastojanju turskih oblasti, da ne dogju u dodir s carem i kraljem, ipak na nekoliko mjesta pozdraviše vladara austro-ugarske monarhije. Tako je n. pr. u Imotskom vladar pod kraj aprila primio deputaciju hercegovakih Franjevaca, koju je predvodio kustos Fra Paško Buconjii tajnik mu fra Augustin Zubac. Kustos Buconji proitao je u audijenciji adresu, u kojoj je razložio gospodarstveno i materijalno stanje naroda i nabrojio sve nevolje, koje narod trpi. Osim toga pokloniše se vladaru još i deputacije, predvogjene Franjevcima u Vrgorcu i u drugim pograninim mjestima i napokon sveenstvo trebinjske vikarije u Dubrovniku.-) U Dubrovniku pozdravio je vladara i bosanski namjesnik Derviš paša,^) a u Kotoru pozdravi ga knez Nikola u prainji svojih rogjaka i generala Ma rtinovia.^)

-) Buconji o. c. p. 74 — 75. -) Ibid. p. 76-79. ^) Interesantnu vijest zabilježio je Herkalovi (o. c. p. 55— i)7.) On veli. da je neki musliman Hadži Hasan eff. u Sarajevu spjevao pjesmu u slavu carevu, u kojoj moli cara,

da oslobodi Bosnu iz revolucionarnoga kaosa i uzme u zaštitu. *) Fournier (o. c, p. 14.) veli, da je Knez Nikola caru Franji Josi.iu I. predlagao, da Austrija provali u Hercegovinu, a Crna Gora e je pomagati. — 112 —

Posjet vladara austro-ugarske monarhije napunio je osobito katolike Hercegovce velikim nadama, da e se njihovo stanje ubrzo poboljšati. Njima se stavi na elo župnik u Ravnom don Ivan Mu sic. Njegov nemirni temperamenat izbio je na površinu ve u doba, dok je još bio klerikom u manastiru

r i Širokom b j e g u. On je sa osam svojih drugova pobjegao iz manastira s nakanom, da pogju u Srbiju. Trojica izmegju tih klerika, koji su ve došli do Sarajeva, povrati u Mostar fra Grgo Marti , a

ostali biše ve u Konjicu pohvatani i vraeni u manastir. Francuskom konzulu Moreau-u svigjali

su se megju tim klericima osobito Ivan Musi i

Bajo Boži, te njegovim i Osman pašinim posredovanjem bijahu poslani na „medicinske nauke* u Carigrad. Ivan Musi otišao je odavle u Ostrogon,

gdje se kasnije zapopio i postao župnikom u Her- cegovini, i)

Oko Don Ivana Musia okupiše se doskora i ostale katolike vogje kao Mijo Tomaševi, Andrija Rai, Gjuro Krist o, (Peko), N i-

kola Putia i Lovro Maslac. Uz Musia pristadoše i pravoslavne vogje Jovan Džombeta i Jefto Kalajdži, ma da su skloniji bili Crnoj Gori nego li Austriji, za koju je Musi radio. U

ostalom su katolike i pravoslavne ustaše stajale u neprestanom megjusobnom dodiru,

a i sam Musi polazio je i na Cetinje knezu Nikoli.-) Od pravoslavnih vogja ustaša bijahu najodliniji Lazar Soica, Petar Radovi , Stojan Kovaevi , Bogdan Zimonji, Maksim

Baevi, Peko Pavlovi i Mio Ljubi- brati. Gornja Hercegovina bila je sva pod uplivom Crne Gore.

^) Marti: Zapamenja p. 64—56.

•') Opširno nam karakteriše linosti ustaša : Buconji o. c. p. 80—108. — 113 —

Polovinom jula god. 1875. bio je najvei dio Hercegovine spreman na ustanak. Turske oblasti

nastojale su pregovaranjima ustaše smiriti i skloniti ih, da polože oružje. Iz Mostara odoše nekoji uplivniji gragjani do Krupe, ali se vratiše bez

uspjeha. Mostarski mutesarif zamoli i biskupa

Kraljevia, da pogje megju ustaše. On je i po- šao u pratnji nekolicine svojih pouzdanika (bilo je i muslimana), megju ustaše i pregovarao s njima

„a okom ih je i držanjem svojim bodrio na otpor ".^)

Razumije se, da se i ova deputacija vratila bez uspjeha. Megjutim su bili u proljee stigli u Sarajevo iz Carigrada Konstante ff. i Husejin paša kao turski delegati crnogorske komisije za regula- ciju granice, da nastave posao, koji je bio godine 1869. prekinut. Derviš paša nastojaše, da što dulje zaustavi sastav te komisije i uzalud su se oba lana opširnim izvještajem obratila na portu, u kojem su prikazali neobino vrijenje u Hercegovini.-) Kada su ostale bezuspješne intervencije hercegovakih oblasti, odlui se i Derviš paša, te pošalje u Hercegovinu dva lana vilajetskog vijea : P e 1 1 a

Petraki-a i Hajdar bega engia. Ako je i. prvi bio za ovakav posao, linost Hajdar-begova nije nikako odgovarala ovako škakljivoj misiji. On je bio ratoboran posjednik i bliži rogjak familije

Basa gica, kojoj je pripadao i zakupnik desetine od Nevesinja,^) a osim toga bilo je megju ustašama, kako veli Buconji, i Hajdarbegovih kmetova, koji nijesu htjeli ni uti o pregovaranju s njime. Izasla- nici vilajetskog vijea odoše ustašama oko Nevesinja i vratiše se bez uspjeha. Sada je Derviš paša poslaa Husejin pašu iKonstant eff. k ustašama, ali na sva uvjeravanja o dobrim namjerama porte, pozivahu se ustaše na prošlost, koja nije nikako

^) Ibid. p. 91. Sr. i Koetschet Aus Bosniens letzter Tflrkenzeit. Wien und Leipzig 1905. p. 8. -) Koetschet o. c. p, 5. 3) Ibid. p. 6—7. 8 — 114 — pružala jamstva za bolju budunost. Dok su oni još pregovarali, stiže vijest, da su ustaše oplijenile trgovaki karavan kod Bišine blizu Nevesinja i da su poubijali nekolicinu muslimana. Konstant eff. je na to telegrafisao u Sarajevo Derviš paši, da su sva dalnja pregovaranja izlišna i da e odluiti jedino oružje.^) U mjesecu augustu bukne ustanak i u Bosni. Glavni tabori ustaša bijahu u planinama: Motajici, Prosari, Kozari, Majevici, aiu unutrašnjosti zemlje. Uzduž Save od Rae do Ja- senovca, pa uz Unu do Petrovca i Grahova, popa- liše ustaše mnoge ardake begova i aga. Age i begovi poeše sakupljati ete bašibozuka i harati za osvetu kršanska sela. Tom prilikom izgine mnogo svijeta, u koliko nije moglo pobjei u susjednu Hr- vatsku i Slavoniju. Broj bjegunaca na tlo monarhije iznašao je u prvom mjesecu ustanka 20.000, a kasnije je narastao na 100.000.-) Iz hrvatske granice poduzimali su prebjezi iz

Bosne pod vodstvom hrvaiskih i srpskih vogja provale u Bosnu s manjim odjelima tako n. pr. da- današnji srpski kralj Petar Kar agj orgj e v i ^ Ljubljananin Miroslav Hubniayer, Go-

lub Babi , Petar Uzelac i drugi. 8)

Stanje turske vojske u Bosni i Hercegovini bijaše jadno. U Hercegovini, gdje je ustanak zauzeo najvee dimenzije, imala je Tuiska osim slabih posada u nekim utvrdama, samo u Mostaru jedan bataljun. Mostarski brigadir Selim paša odlui sa

tri kumpanije i pola brdske baterije otii prema Nevesinju, ali nije mogao protiv ustaša ništa poslii^

U to se umješa u ove odnošaje i evropska

diplomacija, a napose Austrija i Rusija, te Njemaka. Težnje austro-ugarske monarhije, da osvoji Bosnu veoma su stare, a mi smo imali prilike, da to na

') Ibid. p. 7. ^) Foutnier o. c. p. 13. ^) Sr. GjurgjevJ o. c. p. 89-90; Koetschet o. c. p. 1-L — 115 — svom mjestu istaknemo. U XIX. vijeku je maršal Radetzky u posebnoj spomenici naglasio važnost posjeda t3osne i Hercegovine kao zalegje za Istru i Dalmaciju, a istoga mišljenja bio je nešto kasnije i pobjednik kod Visa, adm. iral Tegetttioff.

Iza gubitka Venecije i zapadne obale Jadranskoga mora, postala je uska pruga Dalmacije veoma ne- sigurnim posjedom, koji je upravo tražio teritorijal- ne potpore u svom zalegju.

Kada je grofu A n d r a s s y-u uspjelo zbližiti Austriju Njemakoj, dobivale su težnje Austrije za proširenjem upliva na Balkanskom poluostrvu konkretnije forme. God. 1872. došlo je do sastanka triju careva (ruskog, austrijskog i njemakog) u B er 1 i n u, od kojeg je Austriji, ojaanoj njemakom potporom, i sa strane Rusi- je priznato pravo, da sudjeluje u riješe- n j u orijentalnog pitanja, koje je Rusija do ovog vremena smatrala iskljuivo svojom zadaom. Godi- ne 1873. posjetio je ruski car Aleksandar II. u Beu svjetsku izložbu i tom je prilikom stvoren neki

„arrangement",u kojem Rusija i Austrija obreko- še jedna drugoj potpuno povjerenje u orijentalnim stvarima i sporazumni rad za budunost.^) U mjesecu augustu 1875. sastadoše se u Beu njemaki i ruski poslanici, teše sporazumiše s grofom Andrassy-em u ovim tokama:

Pivi i glavni princip evropskog mira neka bude održanje turskoga gospodstva u Evropi („status quo"). Pošto je provagjanje reforama prešna stvar, da se udovolji raja, eviopske e velevlasti poslati svoje konzule na lice mjesta, da saslušaju tužbe lajc i da je odvrate od napadaja na turske ete. Pomirbe- nu akciju konzula neka potpomognu poslanici kod porte, da porta odredi povjerenstvo, pred koje e ustaše iznijeti svoje tegobe. Ako i ustanak u Herce- govini spada u unutarnja pitanja osmanlijske države,

') Opširnije o lome sr. u Fourniera o. c. p. ti — 9. 116

ipak su se velevlasti odluile na taj korak, da se dosadanjl ustanci nebi pretvorili u vjerski rat, koji bi mogao zahvatiti i pogranine krajeve i štetno djelovati na sigurnost u susjednim državama.^) Porta pristade na internacionalnu komisiju, koja e Hercegovinu dovesti u mirnu koloteinu još u augustu stigoše u Mostar evropski konzuli: Za Englesku Holmes, (jedini turkofil), za Nje- maku Lichtenbsrg, za Rusiju Jastrebow, za

Au?triju V a s i , zn Francusku D o z o n, a za Italiju Durando. Konzuli odoše korporativno u tabor ustaša u Lukavac, ali premda ustaše nijesu jasno formulirale svojih zahtjeva, ipak se razabralo potpuno nepovjerenje u svako obeanje vlade o reformama i isticalo, koliko je Turska vlada gazila svako pravo i obeanje. U to je prispio u Mostar osmanlijski komisar Server paša i izdade proklamaciju u turskom i hrvatskom jeziku, punu obeanja. Dakako da ovakova papirnata obeanja ne postigoše ni najneznatnijeg efekta.-) I bosanski namjesnik Derviš paša odluio se napokon, da ode u Hercegovinu, ali mu siiže telegram, da je opozvan, ='') a na njegovo mjesto da je imenovan Ah med Hamdi paša, s kojim su stigle i prve turske ete preko Kleka u Hercegovinu. Konzularna komisija u Mostaru držala se još na okupu i vijeala sa Server pašom. Ovdje joj je bila dostavljena kao i Server paši jedna pret- stavka, koju je talijanski napisao kustos B u c o n j i . U toj se pretstavci istie, da e kršani radije umrijeti, nego li podnositi toliko ropstvo. Ako velevlasti ne e, da im pomognu, neka im barem ne stavljaju zapreka u njihovom pothvatu. Oni e inae morati

') Mandi: Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1878. Zagreb 1910. p. 9—10. '-') Koetschet o. c. p 10—11. '') S Deiviš pašom došao je u sukob radi njegovih prlja- vih novanih stvari tadanji divizionar u Sarajevu, kasniji slavni junak od Plevn?), Osman paša, koji ga je i tužio u Carigradu (Koetschet o. c. p. 3.) — 117 — zamolili koju kršansku državu, da im prepusti kakav kraj, kamo e se iseliti. Neka se velevlasti zauzmu kod Turske, da se iz Bosne i Hercegovine uini autonomna država, koja bi sultanu plaala danak. Na elo države nek se postavi jedan strani knez, a nipošto turski podanik.^) Ovo su glavne toke te pretstavke, za koju nije bilo u Server paše ni najmanje sklonosti, da je prihvati. Sada plane ustanak svom žestinom osobito u južnoj i istonoj Hercegovini. Nešto su se teže odluile na ustanak nahije kao: Piva, Banjani i Zupci, Kruševica, Sutorina, koje su zaslugom koinisara Dževdet eff. godine 1863. dobile velikih privilegija. Na njihovo podruje nije smio stupiti nijedan zaptija i nijedan turski inovnik. Svaka nahija birala je iz svoje sredine vlastitog starješinu, u ijim je rukama bila uprava i sudbena vlast. Starješina je tobože još i držao znatan broj pandura, koji su primali iz državne blagajne mjese- nu plau od 100 groša.-) Poreza nijesu te nahije plaale, nego su još primale i novaca. Tek iza nekoliko sedmica krzmanja odluiše napokon i one (ponajviše pod uplivom kneza Nikole) piikljuiti se ustanku.'')

Najžeše borbe bile su izmegju Bi lee i

Trebinja i oko manastira Duži, koji su turske ete zauzele na juriš i spalile. Masa kršanskog svijeta pobjegla je preko granice u Dalmaciju. Megju pravoslavnim ustašama vodio je u prvo doba odlunu rije MioLjubibrati. On je iza prvog ustanka u Hercegovini pratio Luku Vu- kalovia u Rusiju, ali se kasnije vratio iz Rusije u Beograd, gdje je uživao neku potporu od srpske vlade. Kada je planuo ustanak u Hercegovini, pohiti on iz Beograda u Hercegovinu, ali izgubivši do-

') Sr. Ruconji o. c. p. 101.

^) 1 groš u Hercegovini 20 helera.

^) Koetschet o. c. p. 13— 14 — 118 —

skora povjerenje Crne Gore, vojevaše na svoju ruku.^) Vodstvo pravoslavnih ustaša bijaše u rukama L a-

zara Soice i Peke Pavlovia. Sve niti ustanka imao je u svojim rukama ruski konzul Jonin u Dubrovniku. AhmedHamdi paša odlui poslati ete, da osbbodi Goražde od opsade ustaša. Divizijo- naru Ševket paši bilo je povjereno, da sa GOOO vojske obavi ovu misiju. Dedaga Cengi, koji je tada boravio u Lipniku, jugoistono od Gacka, ponudi mu se, da e s^ muslimanima Gacka preuzeti službu pretstraža, alt Šefket paša je to ponosno odbio. Kolona Šeiket paše^ bude napadnuta na putu

kod Mura to vic a-) i Šefket paša morao je žrtvo-

vati dvije kumpanije i dio provijanta samo da može s ostalim dijelom uzmaknuti prema Gacku. Ova prva

, znatna pobjeda ustaša nad regularnom turskom vojskom izazvala je u slavenskih naroda, koji su velikom simpatijom pratili borbu ustaša, opi entuzijazam. Hamdi pašu zamijeni još iste godine R e u f

paša, koji je odmah pohitio u Gacko, i iza toga poveo iz Goražda na pola izgladnjeli bataljun turskih

vojnika i pošto je nastala zima, povue se sa svojim etama iz Bilee u Trebinje. Diplomacija je ovo vrijeme zaludu sjedila u Mostaru. Server paša došao je na ideju, da se

Hercegovina razdijeli u dva okružja: Mostar i

Gacko (s Bileom i Trebinjem). Gacko dobit e mutesariia kršanina. I zaista bi doskora Konstant eft., dobivši naslov paše, imenovan mutesarifom novog okružja. On je sa sobom poveo

i inovnike kršane, ali ni to sredstvo nije više moglo umiriti ustaša.

Pod kraj 1875. godine opozvan bi i Reuf paša, te Server paša, a civilna uprava Herce-

'') O Ljubibratiu sr. Pavlovi o, c. p. 28. Koetschet o. c p 23. '-) Baš na onom mjestu, gdje se 1851. gcd. Dedaga hrabro borio sa svojim bašibozucima. — 119 — govine bi odijeljena od Bosne. Zapovjednikom vojske postade Aiimed Muktar paša, veliki hvalisavac, koji je brzo nainio veliku vojniku karijeru, ma da nije posjedovao osobitih sposobnosti.

Valijom u Hercegovini postade A 1 i p a š a, koji je u januaru 1876. prispio u Hercegovinu. Grof Andrassy je megjutim u sporazumu s Rusijom i Njemakom upravio notu Engleskoj,

Italiji i Francukoj, koje su potpisale parišku kon- venciju od god. 1876. te u njoj saopuje, da su se

Rusija, Njemaka i Austrija složile, da e suzdržati

Srbiju i Crnu Goru od sudjelovanja u ustanku i da bi bile takogjer spremne po svojim konzulima i agentima doprinijeti primirenju ustanka. U ostalom valjalo bi da se Europa složi u ovim zahtjevima na portu : Potpuna sloboda vjeroispovijesti i jedna- kost pred zakonom za kršane pobunjenih pokrajina; otstranjenje zakupa poreza; upotieba poreza samo za potrebe zemlje^) i radikalno poboljšanje gospodar- stvenog stanja seljaštva. Pošto je Turska vlastitim naredbama (2. oktobra i 12. decembra) odluila provesti reforme (megju njima i takve, koje traže velevlasti), neka ih sada provede, ali pod nadzorom komisije, koja e se sastaviti u zemlji od jednakog broja kršana i muslimana. Ova nota, na koju su pristale i gore pomenute velevlasti, poznata je pod imenom „bekog memoranduma". 2) Porta je taj memorandum prihvatila i imenovala dva komisara (za Hercegovinu katolikog Arnauta Vašu eff^, da provedu t. j. da obeaju provedbu reforama. Dok se ovako diplomacija naprezala, zbi- vali su se u Hercegovini žestoki okršaji s ustašama. Premda je vojniki zapovjednik Muktar paša bio upozoren, da je cesta Carina (na dalm. -herceg, granici sjeverno od Dubrovnika) — r b i e T e n j zapo-

^) Koetschet 1. c. p. 36. veli da je ovo bilo suvišno tražiti pošto ve od godine 1873. nije osim carine nijedan pijaster odaslan iz Bosne.

') Fournier p. 16—17. — 120 —

sjednuta ustašama, da se sprijei dovoz živeža i da Peko Pavlovi imade svoj tabor u šumi (zapadno od ove ceste) te da e mu doskora stii pomo od Soice iz Pive, Maksima Baevia iz

Banjana i Luke Petkovia iz Zubaca, Muktar paša nije slušao tih opomena, nego je oslabio trebinjsku

posadu i otišao u Bileu. U Trebinju je ostalo samo dva bataljuna vojske, koji su morali naizmjence donašati živež. Ni zapovjednik trebinjske posade Husejin paša nije mario za opomene, nego je 18. januara otposlao kao obino jedan bataljun prema Carini. Dva odjela bosanskih vojnika išla su

naprijed kao predstraže i stigoše ve do utvrde kod Duži, kad ustaše napadoše tursku vojsku. Bošnjaci su dobili nalog da zaposjednu brežuljke na obje strane ceste kod Gluhe Smokve, da zaštite pro-

laz bataljuna, a kasnije i na povratku bataljun sa živežom. Oni su se nalazili u udaljenosti V2 sata od mjesta, gdje su ustaše napale trebinjsku posadu

i natjerale je u bijeg. Mjesto da su pobjegli u utvrdu Drijeno, ostadoše Bošnjaci na svom mjestu, brzo uvrstišs svoje pozicije, a ustaše ih potpuno opkoliše. 124 momka borilo se preko 56 sati protiv užasne vatre ustaša, koji su brojali do 3000 ljudi. Kada su

ispucali svu municiju, odbiše kamenjem i sabljama pošljedni juriš. Napokon su 50-torica preostalih

ostavili u noi svoju poziciju i sklonili se u Drijeno, a odavle se onda povratiše u Trebinje. U tom boju poginuo je od ustaša vrli Maksim Baevi^ jedan od najmlagjih ustaških vojvoda.^) Iza ovog dogagjaja postigao je Muktar paša neznatni uspjeh kod Vlastice brda ispod Drijena, On je dakako javio u Carigrad veliku pobjedu i skoro ugušenje ustanka.-) U februaru nastao je u borbama neki zastoj.

Tu i tamo pomalja se Petko Pavlovi, a i

1) O njemu više Koetschet p. 27—29. Pavlovi 0. c. 28—29. Bio je po materi rogjak Njeguša.

) Koetschet 0. c. p. lb. — 121 —

Buconji spominje i neke manje borbe don Ive Mušica^) U martu svršio je svoju karijeru kao ustaški vogja Mio Ljubibrati. On je izgu- bivši potporu Crne Gore i ruskog konzula u Dubrov- niku, na svoju ruku poduzimao akciju i uznemirivao turske oblasti po Hercegovini. Jednom prilikom, kad je prešao na austrijsko zemljište, bio je u blizini imotskog na zapovijed austrijskih vlasti uhvaen i odveden u Linac. Pušten kasnije na slobodu, umro je u Srbiji kao naelnik nekoga mjesta u pirotskom okrugu.-) U aprilu došlo je do sastanka vogja ustaša s dalmatinskim namjesnikom Rodiem i hercegovakim valijom A 1 i p a š o m. Rodi je proponirao ustašama ono, što je grof Andrassy u svom memorandumu istaknuo, ali s time ustaše ne bijahu zadovoljne. Oni su u memorandumu na grofa An- drassy-a megju inim tražili treinu zemlje u potpuno vlasništvo, za tim da im Turska pogradi iznova njihove kue i crkve, da im dade živeža za godinu dana i nabavi orugje za obragjivanje zemlje. Kršani ne tiebaju tii godine plaati nikakva poreza, a ne- trebaju položiti oružja, dok ne stupe na snagu obeane reforme. Narodni poglavari neka s oblastima zajedno raspravljaju o provagjanju reforama. Austrijska i ruska vlada e u 6 mjesta, u kojima ostaju turske posade, postaviti po jednog agenta, koji e paziti, da se reforme provedu.^) To su dakako bili zahtjevi diktirani vrlo lošom situacijom, u kojoj se tada Turska nalazila. Ustaše se uza to nadahu, da e im susjedne slavenske države, Srbija i Crna Gora, koje

o. c. p. 117.

-) Na puta kroz Dalmaciju kao zarobljenik bio je u svakom veem gradu doekivan sa slavljem. U Zadru ga je pozdnvio Dr. Klai, (Sr. Koetschet p. 38; 40 -4t.) Gjurgjevi (o. c. p. 96.) znade, da je Mio radio u korist Obrenovia (?), a to da nije bilo milo ni Crnoj Gori ni Austriji. Vrijedno je pogledati i Buconji 1. c. p, 108—109.

^) Buconji p. 119— l'2l. Foumier p. 17. — 122 — su se u to doba, poele sve življe pripravljati na akciju protiv Turske priskoiti u pomo. Pošto se u Dubrovniku uzalud vodili pregovori o primirju, da se može opskrbiti hranom turska posada u izolovanom Nikšiu, morao je Muktar paša iza dvodnevne ljute borbe sa svim etama koje su mu stajale na raspolaganju, proi istorijskim

Duginim-klancem i iza teških gubitaka opskrbiti ovu tvrgjavu hranom. U tim borbama pomagali su ustaše obilato i Crnogorci.^)

Prvih dana mjeseca maja planu ustanak i u .Bugarskoj radi zloinakih grozota, što ih tamo poiniše bašibozuci; u Solunu poginuše njemaki i francuski konzul od luke fanatine svjetine. U

Carigradu digoše se sof te i izazvaše silne demon- stracije. Sav Balkan nalazio se u stanju velike uzrujanosti i napokon ustanka.

Zastupnici Austro-Ugarske, Njemake i Rusije sastadoše se nakon tih dogagjaja u Berlinu na vijeanje. Pod predsjedanjem Gorakova i izra- gjen je berlinski memorandum (12. maj 1876.), koji su spomenute tri velevlasti preporuile ostalima na prihvat. Ovaj memorandum je pooštreno izdanje Andrassy-eve decembarske note. U njem.u se traži za ustaše dvomjeseno primirje, da im se u to doba dade gragjevni materijal i živež, te da im se ostavi oružje kao i muslimanima. Turska vojska neka se ogranii samo na pojedine garnizone. Nad provedbom ovih zahtjeva imadu bditi konzuli sig- natarnih vlasti. Memorandum prihvatiše sve velevlasti osim Engleske, koja je izjavila, da bi time bila uništena samostalnost Turske.-) Megjutim je predaja memoranduma odgogjena, pošto je Abdul Aziz bio baš u to doba otsranjen s prijestolja (30. maja 1876.), a na nj postavljen M u r a t V. Novi sultan proglasi svim podanicima Bosne i Hercegovine opu amnestiju

^) Koetschet p. 49-50. -) Fouinier p. 18. — 123 —

i šestnedjeljno primirje, ako se pokore vlasti, ali ustaše to odbiše. U to se naime doba bijaše ve ustalasalo javno mnijenje u Srbiji, koje je tražilo, da Srbija i Crna

Gora pomognu ustašama. Knez M i I a n, koji je bio u poetku odluno protiv rata, jer je bio uvjeren da Srbija prema svojoj spremi i internacionalnom položaju ne bi mogla uspješno voditi rata, morao je pod pritiskom javnoga mnijenja popustiti, te u zajednici s Crnom Gorom preda posljednjih dana juna porti ultimatum, u kojem ova dva vladara traže, da se Bosna predade srpskoj, a Herce- govina crnogorskoj upravi. Duša srpskog ministarstva, R i s t i , izjavio je da e se rat jedino u tom sluaju odgoditi, ako Turska prepusti upravu Bosne Srbiji uz izvjesno plaanje haraa.^) Pošto nije na taj ultimatum stigao odgovor, zae Srbija 2. jula ratovanje. General Alimpi navali na

B i j e 1 j i n u ali je još istoga dana na veer bio od 1 bataljuna redovite turske vojske i od domaih muslimana potuen i prisiljen na povratak preko

Drine. Slabo je prošla i ona srpska vojska, koja je pod generalom Z a c h o m prodrla u novopazarski sandžak. Crnogorske ete skupljahu se izmegju

Grahova i Banjana, kamo je stigao i sam knez Ni- kola s nakanom, da preko Nevesinja i Stoca prodre prema Mostaru. Ahmed Muktar paša u misli, da e Crno- gorci nastojati, kako bi se što prije sjedinili sa Sr- bima, odlui to sjedinjenje sprijeiti, te pohiti sa 17 bataljuna preko Nevesinja na Fou. U Gacku i Ne-

^) Kada su Srbija i Crna Gora izdale proklamaciju, za- traživši za sebe Bosnu i Hercegovinu, dao je biskup u Mostaru fra Angjeo Kraljevi, štampati izjnvu, u kojoj je sveano izjavio, da katoliko stanovništvo u sluaju, da sultan ne e moi održati ove zemlje, želi da padne pod Austriju. Pošto je Austro- ugaiski komisar Vasi radio u zajednici s biskupom Kra- ljeviem, a bekomu se kabinetu ova akcija uinila preuranjena, morao je Vasi seliti iz Mostara na svoje mjesto u Skadar (Koetschct o. c. p. B4— 65.) — 124 — vesinju ostadoše samo male posade. Knez Nikola na elu 14.000 Crnogoraca i hercegovakih ustaša zauzme gotovo bez olpora Gacko i bileu i padne pod N e V e s i n j e. U Nevesinju zapovjedaše I s m a i 1- a ga, imajui V/^ bataljun vojnika. Crnogorska vojska popali i opustoši nevesinjsku okolinu, ali kad je po- kušalo jurišem zauzeti Nevesinje, bila je krvavih glava odbijena od hrabre posade. U taboru kod Ne ve sin ja bio je crnogorski knez Nikola upozoren od austro-ugarskoga zastupnika u Crnoj Gori, potpukovnika Thoemmela, da Austrija ne e trpi'i prodiranje kneževo u dolinu Neretve. Ve prije toga znalo se da je Thoemmel imao od svoje vlade slijedeu instrukciju : kakogod oružje odluilo, Austrija pridržaje sebi pravo r ektifikacije rezultata borbe.

Prije navještenja rata sa strane Crne Gore i Srbije, bijaše knez Nikola (nekako polovinom juna) poslao Peka Pavlovia prema Kleku, da ga zauzme i da tako suzbije eventualni dolazak turske vojirke s morske strane. Peko Pavlovi je iz busije napao u Vranjevu selu kod Kleka turske ete, kad su išle po vodu na jedno vrelo i postigao znatne uspjehe protiv Turaka.^) On je još napao i Ljubinje, ali bez uspjeha, te se u drugoj polovini juna povratio glavnoj crnogorskoj vojsci.-)

Dok je knez Nikola boravio kod N e v e s i n j a» poslao je Ali paša Muktar paši u aj nie depešu, da se povrati u Gacko, te da tako sprijei Crnogor- cima povratak. Kad je Muktar paši osim toga stigao nalOfi iz Carigrada, da zaštiti Mostar i Nevesinje^ odabere Muktar paša dulji, ali sigurniji put preko Sarajeva u Mostar, a ne na Gacko. Oito mu nije

) Opširni lijepi opis u Buconjia p. 124—129.

-) Ibidem p. 130— 134. Vanredno smiono poniješe se u toj borbi muslimanl

kue i turski tabor. Radi velikog broja trubljaa mislili su Turci, da je tu skupljena sva crnogorska vojska, te Muktar paša naredi, da se zametne boj. Crnogorci Peke Pavlovia stadoše uzmicati, a Turci ih stadoše proganjati, idui za njima prema

1) Detalji ovog boja Koetschet p. 59—60; Gjurgjevi p. 110—111. i Buconji p. 137. 126

Vujem dolu ni ne slutei, da je tu u zasjedi sva crnogorska vojska, koja se ovamo spustila iz Vrbice. Pošto je ve turska glavna municija bila otpremljena prema crnogorskoj granici, nijesu Turci imali dosta municije. Doskora se prešlo na dijeljenje mejdana handžarima. Turci poeše bježati prema Bilei, a Crnogorci ih proganjahu sve do grada, koji su mogli zauzeti bez osocitih poteškoa, da su samo ustrajali. Od Turaka ostade na bojištu 2500 mrtvih, megju njima idivizionar Selim paša i zapovjednik glavnog stožera Šukri-beg. Osim toga pade u sužanjstvo 300 vojnika, a od odlinih viših asnika: Osman paša (26. jula 1876). Muktar paša pobježe najprije u Bileu, a ne osjeajui se ni ovgje sigurnim ode u Trebinje. Odavle je htio svaliti svu krivicu radi poraza na

Selim i Osman pašu jer je obojicu držao za mrtve, Osman paša opravdavao se sa Cetinja i bacao opet svu krivnju na Muktar pašu.^) Knez Nikola zadržao se još neko vrijeme na Gatakom polju, a onda se povukao u svoja Brda. Muktar paša je krajem augusta htjeo kod Klobuka navaliti na Crnu Goru, a'i ga ni ovaj put nije pra- lila srea. Još u poetku srpsko-crnogorsko- turskog rata sporazumijele su se Rusija i Austrija o nainu svoga raana Balkanu. 8. jula sastadoše se naime car Franjo Josip 1. i car Aleksandar IL u eškom dvorcu Reichstadtu i ovdje bude odlueno slijedee: Ako budu Srbija i Crna Gora od Turske svladane, ne smije se njihov posjed, ni njihov odnošaj prema Turskoj ni u em promijeniti. U protivnom sluaju dobit e Srbija nekoje bosanske distrikte na Drini, a Crna Gora e se poveati po- praninim dijelovima Hercegovine. Sve ostalo od

Bosne i Hercegovine pripast e Austriji, a Rusija e moi slobodno proširiti svoju granicu u Besa-

^) Gjurgjevi o. c. p. 112—130. Koetschet p. 60—63> Buconji p. 138 — 14U. 127

rabiji i prema azijskoj strani. Obje e se vlasti prema dalnjem razvitku dogagjaja sporazumjeti o svim mo- gunostima. Osim ovih toaka, koje nas na ovom

mjestu zanimaju, sporazumjele su se Rusija i Austrija

i u svim drugim tokama t. zv. orijentalnog pitanja. Valja još istai, da su zakljuile ostati neutralnima, dok na ratištu ne dogje do važnije

odluke. Zato je i Austrija odmati zatvorila luku

K 1 e k za turski dovoz.^) Srbi vojevahu s malo sree protiv Turaka usprkos velikog broja ruskih dobrovoljaca. Kada su

krajem oktobra zauzeli Turci Aleksinac i spremali se na Beograd, posredova Rusija u Carigradu^ da se Srbiji dade ve prije zatraženo primirje. 1. novembra dobila je Srbija zatraženo ptin irje od

dva mjeseca. Izmegju Austrije i Rusije vodili su se r.eprestano pregovori o daljnjem postupanju na Balkanu, koji su esto nosili karekter nepovjerenja jedne države prema drugoj. Engleska je napokon predložila konferenciju zastupnika velevlasti u Carigradu, koja je poela ondje vijeati oko polovine decembra 1876. Vijeanja su trajala sve do 20. januara 1877. Pozitivni rezultat vijeanja bijaše taj,

da je primirje sa Srbijom . i Crnom Gorom bilo produljeno do marta 1877. U dugim pitanjima je porta odbila sve zahtjeve velevlasti (za Bosnu se tražila nova organizacija sa kršanskim guvernerom, izabranim pod uplivom velevlasti). 20. januara razišla se konferencija bez rezultata. Sa Srbijom sklopila je porta 28. februara mir na osnovu „statusquo-a", ali sa Crnom Gorom, koja je stavljala velike zahtjeve nije došlo do mira. Rusija je u „londonskoj konferenciji" (3. marta 1877.) zatražila, da Turska pristane na mir

i s Crnom Gorom, da pone provagjati reforme i da se razoruži. Rusija je takogjer spremna, da pregovara o razoružanju s Turskom, ali tek onda,

') O sanstanku u Reichstadtu opširnije eovori Fouiniet p. 20-23. — 128 - kada bude s Cinom Gorom sklopljen perfektan mir i leforme na Balkanu provedene. Valja uvažiti, da su svi energini zahtjevi Ru- sije uslijedili poslije konvencije izmegju Rusije i Austrije, sklopljene u Budimpešti (lb. januara 1877.) Austrija je ovdje obeala Rusiji, da e u sluaju rata izmegju Rusije i Turske ostati neutralna i Rusiju diplomatski podupirati. Austrija e pae dozvoliti ruskim komisarima kupovati sve što je za vojsku potrebno. Sredstva i vrijeme za vojniku okupaciju Bosne i Hercegovine imade Austrija pravo da bira. Austrija ne e svoj vojniki rajon proširiti na Rumunjsku, Sr- biju, Bugarsku i Crnu Goru, a Rusija opet na

Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu. Srbija i Crna Gora mogu operisati sa svojim etama s Rusi- jom, ali izvan ovoga teritorija.. Ova konvencija popunjena je 18. marta u Beu. Ekspanzivno podruje Austrije proteže se na Bosnu i Hercego- vinu, a o podruju izmegju Srbije i Crne Gore (Novopazarski sandžak) zakljuen j e ka sn i ji spor a z u m. U aprilu stiže odgovor Turske na zahtjev Rusije u Londonu. Turska izjavljuje, dae provesti reforme, ali bez tugje intervencije i da e radije ratovati, nego pristati na ruske zahtjeve, koji je ponizuju. Samo istodobno razoružanje može sauvati mir. Tri dana iza toga dobio je knez Nikola obavijest, da se primirje s njime ne može više produljiti, jer su se pregovori o miru razbili. Rusija je sada moiala povui konzekvencije i n a v i jest iti 1877. Turskoj rat (24. aprila i) Detalji ovog rata ne zanimaju vas na ovom mjestu. Rusija je u poetku brzo napredovala, dok je nije kod Plevna zaustavio slavni Osman paša. Tek u decembru padne ova tvrgjava u ruske ruke, a sada je Rusija i Srbiju pozvala, da Turskoj navijesti rat. Iza pada

^) Opširno o pregovaranju izmegju Rusije i Austrije s novini podacima u Fourniera p. 23—47. — 129 —

Plevna napredovaše ruski general G u r k o brzo prešavši Balkan i zauzevši Jedrene. Ovdje je sklopljeno primirje, u kome su ve bili utvrgjeni glavni uslovi mira, a ovo je dovelo do Sanstefanskog ugovora, koji je Rusija diktovala, a porta samo potpisala. Turska je uz diuge teške uvjete pristala u t om ugo vo ru na au t o n o m i j u B o sn e i Hercegovine. Sanstefanski ugovor uzrujao je neke velevlasti, a naroito Englesku, Njemaku i Austriju. Ova potonja bila je upravo izigrana od ruske diploma- cije.^) Ni Srbija nije bila zadovoljna radi zakljue- nog stvaranja velike Bugarske, te je srpsko javno mnijenje bilo veoma razoarano sanstefanskim ugovorom.-) Grof Andrassj stade raditi, da se sazove konferencija evropskih velevlasti, koja e vijeati o modifikaciji sanstefanskog ugovora. Rusija je kušala, da Austriju predobije za poseban sporazum, ali grof Andrassy ne pristade nato. Dugotrajna pregovaranja izmegju velevlasti svršiše odlukom, da se u Berlinu sastane kongres. 13. juna zaeo je napokon kongres svoj rad pod predsjedanjem njemakoga kancelara Bismarcka. U drugoj polovini god. 1877. pade u ruke Crnogoraca posvema izolovani N i k š i , prisiljen na predaju ušljed gladi i jer mu Crnogorci oduzeše vodu.^)

^) SI. Jovanovi u raspravi: Graf Julije Andrassy (L. M. S. knjiga 296 p. 46—92) veli, da Rusija nije mislila iskljuiti

Austriju i Njemaku od ueša kod sklapanja Sanstefanskog mira i da nije krila od svojih saveznika uslove mira (sr. p. 47). Izvodi Jovanovievi ine mi se odviše nategnuti. 2) Slanojevi: Istorija srpskog naioda p. 312. ^) Kad su Crnogorci opsjedali Nikši, u Sarajevu se, kako ironino veli Dr. Koetschet, piobudio ratoborni duh. Pod osobnim ravnanjem namjesnika Mashar paše, bijaše nešto

Sarajlija unovaeno i izvježbano i poslano u Hercegovinu. Ve u Mostaru pofcvadiše se vogje megju sobom. Sarajlije nastaviše uza sve to svoj put do N e v e s i n j a, ali ve za tri sedmice povratiše se preko brda i dolina svojim kuama (Koetschet o. c. p. 69-70.) VI.

OKUPACIJA BOSNE I HERCEGOVINE. (1878.)

A. BOSNA NEPOSREDNO PRED OKUPACIJOM.

Iza Ibrahim Derviš paše izmijenilo se u kratko vrijeme nekoliko namjesnika u Bosni do posljednjega Mashar paše (april 1877.). U zemlji je duboka pao autoritet državne vlasti, a nijedan od namjesnika nije imao dovoljno energije, da štogod poduzme,

što bi povratilo ugled vladi. Oni su i onako dolazili u ovu zemlju u nadi, da njihov boravak ovdje ne e biti od duljeg trajanja. Za to su svoj položaj nastojali što je više mogue iskorisiiti za sebe, svoje rogjake i prijatelje. Ve god. 1873. nijesu inovnici mogli dobiti plae. Kod blagajne im se odgovaralo, da nema para. Oni su lihvarima jevrejima davali svoje namire, koji su im isplatili 507o od plae, a ostalo je valija dijelio s njima. ^) Nesigurnost u zemlji bivala je svakim danom vea. Poznati H a d ž i L o j o i brat mu stvoriše razbojnike bande, od kojih nije nitko bio siguran pae ni u Sarajevu i okolini. Proklamacija ustava (31. decembra 1876.) u Turskoj, nije u Bosni našla nikakva odziva. Vidi se to najbolje po tome, što se nitko od muslimana

') Herkalovi o. c. p. 66. 131

i kršana nije htio primiti mandata, nego na na- govor vaiije primio je taj posao jevrejin J a v e r ef f. B a r u eh. Teške su ratne kontribucije tištite narod. Od državnih službenika utjerivao se ratni porez u novcu : uzimalo se 10% od njihove plae.

Isio su tako morale i opine plaati ratni porez u novcu. Kršani su plaali po 10 pijastra (oko 2 K), a bogatiji i po 20 pijastra. Veleposjednici morali su davati u naravi n. pr. pšenice za vojsku. U poetku 1877. pozvala je porta sav muslimanski narod od 15—70. godine pod oružje premda je ve u to doba stajalo pod oružjem oko 52 bataljuna. Vojska je bila slabo plaana i opskrbljivana tako, da su bile veoma este dezercije. Apel porte našao je ušljed toga slabi odziv. Mashar paša, posljednji osmanlijski namjesnik Bosne, kojemu je bio dodijeljen kao civilni adlatus Konstantin paša,^) bijaše pravo cari- gradsko dijete, koji nije nimalo poznavao zemlje, a niti je osjeao kakove simpatije za nju. Pošto nije iz Carigrada primao instrukcija za svoje držanje, on je igrao više ulogu posmatraa dogagjaja, nego li aktivnog faktora. U vrijeme rusko-iurskoga rata kolale su u Bosni osobho poslije san-slefanskog ugovora najrazliitije glasine o buduem nainu vladanja. Neuspjeh Turske u ratu s Rusijom znaio je gubitak i ono malo prestiža, što su ga osmanlijske vlasti imale u zemlji. Istina je, da su Boš-

njaci i ovaj posljednji put mnogo doprinijeli u obranu carstva. Na svim bojištima hrabro su se borili njihovi bataljuni, rezerva je stajala duž azijske

i evropske granice, ali uza sve to nije više bilo prema pretstavnicima centralne vlade u Bosni nikakva štovanja. U proljeu god. 1878. nalazila se Turska u stanju najvee bijede. Razmjerno je Bosna piema ostalim krajevima turskoga carstva još najmanje bila

^) On je još u novembru 1876. ostavio Hercegovinu. 9* 132 taknuta tom opom mizerijom. Osim istone Herce- govine i suhe granice prema Hrvatskoj, koje je uništio ma ustanka, seljaci su u itavoj zemlji obragjivali svoja polja. Seoski je svijet bio u obiajnom svom apalinom miru, ali zato je to više brujalo u gradovima, napose u Sarajevu. Osmanlijska je vlada dugo šutila o dogovaranju u San Stefanu, ali doskora se ipak proulo, da je Bosni stavljena u izgled autonomna vlada. Neki muslimani poeli su ve sanjariti, kako je evo nadošlo vrijeme, da se ispune njihove siarc aspiracije o neodvisnosti Bosne od osmanlijske vlade, zamišljajui sebi Bosnu autonomnom u starom feudalnom duhu prije Omer-pašinih vremena. Osmanlijska vlada inila im se odviše evropska i oni su samo pod silu prignuli pred njom svoje glave. Dakako, da autonomija, koja je Bosni bila stavljena u izgled, nije imala ni izdaleka biti oiiaka, kako bi to njima bilo prijalo.

Me^jutim ništa se nije pravo o tome znalo i svatko se prepuštao kombinacijama, koje su njemu bile najpovoljnije. Specijalno u Sarajevu bijaše veliki broj nezadovoljnika s osmanlijskom upravom, koji su željno ekali zgodu, da svojem osjeanju i mišljenju dadu javno izražaja. Pošto je stanje vojske u Bosni bilo veoma jadno i vojnici nijesu primali ve odavna nikakove plae, a uza to i vanredno manjkavu opskrbu, nagjoše nezadovoljnici povod, da javno istupe pioiiv osmanlijske vlade. Ve u poetku maja (1878.) saznala je policija, da se svake veeri poslije obavljenog klanjanja u raznim dijelovima gra ia drže sastanci, u kojima je osobitu ulogu igrala ulema i hodže. Megju agita- torima se na prvom mjestu isticaše imam begove džamije Hatiz Abdullah eff. Kaugdži, nemirni fanatik, koji se ve u doba Osman-pašino isticao kao veliki protivnik kršana i zato dolazio u sukob s konakom. Uza nj pristajahu niži slojevi sarajevskog stanovništva. Od ostalih vogja i agitatora — 133 —

isticahu se još: Muhamed eff. H a dž i- Ja ma-

kov i , šejh i mudeiis, oduševljeni fanatik, koji se do ovog doba nije isticao ni u kakvim nemirima, ali je sada ušao u pokret sa svom energijom, osvjedoen, da osmanlijska vlada nije više kadra odbiti od Bosne mrske evropske kaure. U konaku je imao jaki upliv Mustafa beg

F a d i i p a š i , glava koterije, koja je sanjala o uspostavi davno propale staro-bosanske feudalne epohe. On se tek nedavno vratio iz progonstva iz Carigrada. Koetschet veli za nj, da je preko mjere bio astoljubiv, a uza to da je vazda imao na umu

i line svoje interese i interese svoje koterije. Od odlinijih muslimana pripadao je vogjama

i Mehmed beg Kapetanovi —L j u b u š a k.

R'o je to naitan, i inteligentan ovjek, vatren go- vornik. Baš u to doba bijaše on naelnik Sarajeva,

a težio je i za mutesarifatom s rangom paše. Porta je nerado gledala domae ljude u višim službama, te j tako lako Mashar paša mogao sprijeiti njegovo imenovanje. Za njega valja još lei, da nije imao ništa zajednikoga s fanatizovanom sarajevskom

masom i da se još za vremena povukao s površine.^) Adresa nezadovoljnika, o kojoj se dulje po aršiji govorilo, bila je napokon 2. januara predana sa silnim potpisima valiji Mashar paši. Ovog namjesnika smo ve naprijed u kratko karakterizovali, a sada nam valja još primjetit', da je njegova anti- patija prema Bošnjacima, osobito Sarajlijama, za godinu dana njegovog s užbovanja toliko narasla, da je lekao jednom prilikom, p.omatrajui velike sku- pine Sarajlija, dok su izlazile iz careve džamije: Ako e naša vlada uope moi zadržati Bosnu, to ona mora kao nekada sve ove tvrdoglavce bez

milosti i milosrgja prognati u Anadoliju, jer s njima

') Sr. Koetschet o. c. p 75—76. Herkalovi veli, za nj da je on držao za spas ovili zemalja ulaz austrijsl^e vojske. Kad je megjutim stigao telegram o mandatu .bekundste er aucli keine Freude daran" (o. c. p. 118.) 134

je svaki napredak i svaki kulturni rad nemogu.^)

I odviše jasno karakterišu ove rijei odnošaj izmegju

Bošnjaka i turskih oblasti, a da bi trebale posebnog komentara.

Mashar paša primio je izaslanstvo i adresu, koja je bila direktno naperena protiv inovništva, a osobito protiv tadanjeg vojnikog zapovjednika Veli paše. U adresi crtaju se materijalne patnje muslimanskog stanovništva, koje je doprinijelo velikih žrtava u interesu države, a ova ih nije zaštitila ni u njihovim životnim interesima. Autoritet oblasti je potkopan, a tome je krivo nepošteno i podmitljivo inovništvo. Vodstvo vojnikih poslova leži u ne- vrijednim rukama. Kao što se ovo potonje ticalo Veli paše, tako su tužbe glede civilnog inov- ništva bile poglavito uperene protiv civilnog adlatusa Konstant-paše, koji se nadao, da e ušljed svakako oekivane promjene odnošaja u

Bosni zasjesti na važno mjesto, te se i više približio Srbima, nego što je to bilo za nj oportuno. Mashar paša sazvao je na vijeanje predstoj-

nike oblasti i druge odlinike, ' koji iza govora Mehmed bega Kapetanovia zakljuiše, da se izabere odbor od 24 lana sa zadaom, da ispita iznesene zahtjeve i tužbe i da stavi predloge, kako bi se otstranile .razne zloupotrebe. Radi pogibeljnog polo- žaja u kojem se zemlja nalazi, raspravljat e ovaj odbor i o sredstvima za obranu zemlje. Mustafa Fadilpaši bude iazabran za predsjednika toga odbora. Berlinski kongres raspravljaše sporna ori- jentalna pitanja od 13. juna do 13. jula. Crna Gora dobila je osim teritorija na istoku i jugoistoku svog dosadašnjeg podruja nahije hercegovake: Nikši,

Pivu i B a n j a n e. 28. juna poeo je kongres raspravljati 14. lanku san-stefanskog ugovora, u koje M je bilo govora o Bosni. Grof Andrassy je u ime austro-ugarske monarhije u svom ekspozeju

1) Koetschet o. c. p. 72. — 135 —

razlagao, da je pitanje sudbine Bosne i Hercegovine od evropskog interesa, jer je posljednji orijentalni rat imao svoj poetak baš u ovim zemljama, u kojima Turska nije bila u stanju umiriti ustanak i zaustaviti iselivanje u velikoj masi. Radi ovog posljednjeg bila je monarhija izložena znatnim žrtvama,^) a pogranini narodi monarhije pretrpjeli su velike štete. Autonomijom za ove pokrajine kako je zamišljena u san-stefanskom ugovoru, ne e se stati na kraj nemirima, jer su ovdje prevelike vjerske i socijalne opreke megju stanovnicima, koje e i dalje trajati, a time e ove pokrajine biti vrelom neprestanog ošteivanja austro-ugarske monarhije. Monarhija e pristati samo na takvo riješenje ovog pitanja, koje e konano u obim pokrajinama stvoriti mir i sprijeiti za uvijek dogagjaje na štetu monarhije. Formalni predio g, da Austrija zaposjedne i upravlja Bosnom i Herce- govinom stavio je lord S a 1 i s b u r y, koji je uz engleskog ministra predsjednika Beaconsfielda zastupao na kongresu Englesku. Engleska je ve prije bila obeala Austriji, da e zaposjednue

Bosne i Hercegovine po monarhiji „u svakoj formi" podupirati, ali sada nije predlagala aneksiju, nego samo „okupaciju i^ upravu", dakako neo- granienu vremenom.-) ini se, da je namjera Grofa Andrassy-a bila, da se zadovolji ovom blažom formom. Na kongresu, tvrdi Fournier, nija nitko u toj blažoj izvanjskoj formi vidio drugo do potpunog utjelovjenja ovih pokrajina austro-ugarskoj monarhiji.^) Na predlog Engleske pristadoše Rusija,

Njemaka, Italija i Francuska, samo turski zastupnici

Karatheodorypaša, Mehmed Ali i Sa-' dullah bej oponirahu prema svojim instrukcijama.

2) Ovako je Engleska dala na sebe prenijeti i Cipar.

^) Sr. Fournier o, c, p. 68. 136

Oni su megju inim sveano obeali, da e turska odmah uvesti u ovim pokrajinama reforme. Grof Andrassy izjavio je u ime austro- ugarske

monarhije, da je ona spremna preuzeti okupaciju i upravu obiju pokrajina, samo iskljuuje novopazarski

sandžak, gdje neka i dalje ostane na snazi osmanlijska uprava. Monarhija pridržaje ipak sebi pravo,

da i ovdje radi prometa i trgovine drži posade. Kada je lord Beaconsfield iza svršene sjednice turskim zastupnicima predbacio njihovo držanje i iza-

šao pae i s grožnjama, aBismarck svjetovao grofu Andrassy-u, da ugje u Bosnu prije nego što dobije privolu porte, postade položaj nijihov vrlo težak. ^) 4. jula stigoše im nove instrukcije, prema kojima izjaviše, da sultan sebi predržaje pravo, da se s Austrijom neposredno sporazumi u pitanju Bosne. 11. jula izjaviše turski zastupnici jednom od austrijskih punomonika, barunu H a y m e r 1 u, da e oni samo onda potpisati akte kongresa, ako se Austro-Ugarska tajno p i s- meno obveze, da smatra svoju okupaciju provizornom, te da ona ne dira sultanov suverenitet. Oni izjaviše, da žele ove izjave samo radi sebe, kako bi se zaštitili od gnjeva sultanova i obeaše sveano, da nitko ne e ove tajne saznati. U predpošljednjoj sjednici U. jula nijesu turski zastupnici tražili nikakve izmjene redakcije lanka o Bosni, a kad je slijedei dan imao biti akt sveano potpisan, osvanuše oni kod Grofa Andrassy-a i zatražiše od njega, da pristane na njihov zahtjev, što su ga stavili barunu H a y m e r 1 u. Grof Andrassy, koji nije htio, da eventualno turski zastupnici kongres razvrgnu, a i u uvjerenju, da to ni najmanje ne e

1) Bismarck je svjetovao Andrassy-u, da ugje u Bosnu ve u doba izmegju jedrenskoga primirja i san-stefanskoga mira, ali Andrassy je htjco okupaciju u besprijekornoj diplomatsko! formi (Jovanovi SI.: Grof Julije AndrašI I. c. p. 48). 137

biti od štete uspjehu monarhije, potpisa protokol, u kojem izjaviše zastupnici monarhije, da suverena priiva sultanova ne e biti injenicom okupacije dirnuta, da se dalje ima okupacija smatrati provizornom i da e se o pojedinostima okupacije neposredno iza svršetka kongresa obje vlade sporazumiti. Napokon je 13. jula bio potpisan kongresni akt, sastojei se od 64 lanka.

XXV. lanak tie se Bosne i Hercegovine, a glasi ovako : Pokrajine Bosnu i Hercegovinu za- posjest e i njima upravljati Austro-Ugarska. Pošto austro-ugarska vlada ne želi da upravlja i sandžakom

Novim Pazarom, koji se proteže megju Srbijom i Crnom Gorom u jugoistonom pravcu do preko Mitrovice (Jusqu'au dela de Mitrovitza"), ovdje e i dalje funkcionirati osmanlijska administracija. Austro-ugarska monarhija, da osigura opstanak novom politikom stanju („du nouvel etat politique") kao i slobodu i sigurnost komunikacija, pridržaje sebi pravo u itavom opsegu ovoga dijela staroga bosanskog vilajeta držati posade i posjedovati vojnike i trgovake ceste (l'Autriche-Hongrie se reserve le dioit de tenir garnison et d'avoir des routes militaires et commerciales sur toute l'entendue dei cette partie de l'ancien Vilayet de Bosnie"). U tu svrhu pridržavaju za se austro ugarska i turska vlada, da se potankostima sporazume.') Vratimo se sada na dogadjaje u Bosni. Zakljuak o mandatu okupacije stigao je u

Sarajevo na generalnog konzula V a s i a ve 3, jula. On je dobio ujedno i naputak od Grofa An- drassy-a, da o toj injenici obavijesti odlinije ljude, pa i muslimane. Tadanji vrlo brbljavi konzularni kancelista H e r k a 1 o v i -) još je u noi izmegju

^) O raspravama berlinskoga kongresa Sr. Fournier p. 64—75.

-') Herkalovi napisao je, kako je poznato i svoje memo- are, koje smo na više mjesta citirali. 138

3. i 4. jula raširio tu vijest tako, da je ve 4. jula znala za mandat okupacije itava aršija. Istoga dana je konzul Vasi službeno saopio valiji Mashar-paši depešu grofa Andrassy-a, a ovaj je izjavio, da to prima samo kao privatni razgovor do znanja i da u tako važnim stvarima prima instrukcije samo od svoga vladara.

Nema sumnje, da su evropske velevlasti, davši austro-ugarskoj monarhiji mandat okupacije, pret- postavljale, da e se okupacija provesti u miru to više, što se u doba kongresa u Carigradu za izvjesno tvrdilo, da ne e austrijske ete kod ulaza u Bosnu naii na otpor. Ovo openito mišljenje dijelio je i grof Andrassy i poznata je njegova izjava, da e se Bosna i Hercegovina okupirati jednom vojnikom glazbom. Grof Andrassy je dakako bio loše o situaciji informiran po konzulu, a valjda i po drugim svojim agentima.

Zato imademo i dokaza. Tako nam je poznato, da je konzul Vasi u jednom izvještaju od 20. aprila pisao „pouzdanju i nadi", koju imadu bosanski begovi prema austrijskoj vladi. ^) Fra Grgo Marti zabilježio je, kako je Vasi javio Andrassy-u, da ni puška ne e puknuti, kad dogje austrijska vojska. 2) Turska vlada je poevši od aprila 1878. slala u zemlju velike transporte municije i oružja tako, da doskora nije bilo mjesta u magazinima, nego se i u konaku moralo spremati patrone i nove puške. itavo držanje turske vlade za i poslije berlinskoga kongresa bilo je takvo, da ona nije htjela istinito i odluno služ-

') Sr. bilješku u Forniera p. 77. prema .Crvenoj knjizi*.

^) Zapamenja p. 91. Kapetan Milinkovi, koji je bio još u zimi 187d. dodijeljen sarajevskom generalnom konzulu kao vicekonzul, sabiiao je data, koja • e eventualno poslužiti kod budue vojnike okupacije. Jedna d' peša Milinkovieva je uhvaena. U njoj Miliiikov javlja, da je kršansko puanstvo puno najlojalnijih uvstava prema Njeg. Vetianstvu. (Koetschet 0. c. p. 67.) 139 beno u Bosni izjaviti, na što je pristala. Time je dakako mnogo skrivila krvave dogagjaje u doba okupacije. Dr. Koetschet u ostalom s pravom primjeuje, da je grof Andrassy radio neoprezno, dakako krivo upuen. Od 3. jula do ulaska austrijskih eta — dakle 24 dana — bilo je dostatno, da se organizira otpor u onom opsegu, koji bi inae bio nemogu, da se nije prije reda stvar publicirala.^) 5. jula, ušljed raširenih vijesti iz austrijkoga konzulata, nastade u Sarajevu opa uzbuna. Duani u aršiji osta- doše zatvoreni, a masa svijeta poela se skupljati u velikoj avliji Husrev-begove džamije. Ovdje je istupio opet aktivno Hadži Lojo, razvivši u sredini avlije zelen barjak. Masa ga je burno pozdrav- ljala. Time je zapoeo ovaj toliko razvi- kani tobožnji junak svoju karijeru u sarajevskoj ,,re vo 1 uci j i". Uloga, što ju je Hadži Lojo igrao u sarajevskom pokretu ne smije se potcijeniti, ali je od mnogih istoriara i odviše naivno Hadži Lojo prikazan kao veliki heroj. Fra Grga

Marti, koji je bio lanom ,, njegovoga medžiisa', i lino ga dobro poznavao, veli za nj, da je bio ovjek prostoga roda, teško je umio nešto itati i pisati, a zanim.anje mu je bilo pogdjekad, da je na konjima dobavljao materijal za gragjevine u Sarajevu. Iza toga se dao i na ,, hodanje". Kriomario je duhan iz Hercegovine i sa Diine i raznašao ga na tovare po Bosni, a da vlada ništa nije protiv njega pod- uzela. Naprijed smo imali prilike spomenuti, da se bavio mimogred sa svojim biatom i razbojnikim poslovima, kojima je takogjer uprava zaludu kušala stati na kraj. Izaslani oružnici, imajui pred njim rešpekta, redovno su se vraali bez njega. Jednom je bio i vojniki imam. Poznat je bio sa svoga her- kulskog stasa i glasa i vjerskoga fanatizma. U i- tavom otporu protiv okupa jije igrao je, razmjerno prema drugima, nedužnu ulogu. 2)

^) Koetschet 0. c. p. 78. o) O Hadži Loji sr. Marti: Zapamcnja p. 10; Koet- schet 0. c. p. 74; Herkalovi o. c, p. 125. — 140 —

Hadži Lojo stigao je u Sarajevo na glas, da se ovdje nešto sprema. Ne zna se, da li je došao iz vlastite inicijative ili ga pozvaše vogje pokreta. Va- lija Mashar paša nije imao uz opu uzbugjenost i dezorganizaciju smionosti, da ga dade zatvoriti. Uz Hadži Loju prianjašj u prvom redu sarajevski proletarijat. Kada je Mashar-paša uo za dogagjaje u avliji Begove-džamije, pozva on u konak vojnikog zapovjednika Veli -pašu, više inovnike i musli- manske odlinike, koji se nijesu prikljuili ustanku Hadži Loja. Veli-paša htio je u prvi mah, da eventualni ustanak uguši svojim Anadolcima, jer s pravom nije imao povjerenja u bataljun Bošnjaka, koji je bio u vojarni konsigniran. Za: tije poa vodstvom oficira zatvoriše sve ulaze u konak i u kasarnu.

Mashar paša opominjaše na hladnokrvnost i ne htjede, da preuzme odgovornost za kakovi sukob s narodom.^) Neki od vogja svjetine, koja se približila konaku biše pripušteni u konak, te staviše pitanje, da

U je sultan Bosnu i Hercegovinu izruio Aus'riji. Na to dakako ni Mashar paša nije mogao dati odgovora. Pošto su buntovnici naroito tražili odstup Veli paše, izjavi ovaj, da se zahvaljuje na svojoj asti i da predaje zapovjedništvo priviemeno bri- gadiru I smet paši Uzuniu, rogjenom Boš- njaku. Ovo je svjetinu donekle udobrovoljilo i ona se razigje. Dva dana iza toga primio je Mashar paša u svom konaku sveano Hadži Loja, poastio ga kahvom i cigaretama, a konano bude zamoljen, da uzme sa sobom svilenu kesicu s dukatima u znak, da mu je sve oprošteno, što ga je do sada teretilo. Bila je to prava amnestija. Mashar paša zaludu se dulje vremena obraao telegramima na portu, da mu odgovore, što je zakljueno s Bosnom. Kada je napokon odaslao br-

') Koctschet o. c. p. 80. — 141 — zojav, u kojem se prikazuje jadni položaj vlade, koja se bez vojske nalazi u gradu, potpuno sprem- nom na bunu, stiže mu odgovor, da su osmanlijski delegati od sultana opunomoeni, da s austrijskim delegatima stupe u pregovore. Ujedno mu se odregjuje, da narod opominje na ekanje i mir.^)

Narodni odbor ili vijee zapoe opet raditi. U sjednicama odbora radili su i muslimanski odlinici, koji su se sada morali prikljuiti masi, jer se njihovo držanje tumailo kao da su podmieni od Austrije. Važnu je ulogu igrao u tom odboru Mu- stafa beg Fadilpaši, Narodni odbor zakljui, da se digne opi ustanak u zemlji protiv austrijskih eta i ovaj zakljuak bi brzojavno javljen svim okružnim mjestima. Na portu je poslan protestni telegram protiv okupacije. Veli paša je ostavio doskora Sarajevo, a nekoliko dana iza toga stigao je ovamo Hafiz paša s jednom eskadionom kavalerije, premda se Mashar paša najprije nadao, da e Hafiz paša dovesti više eta u grad i izbaviti njega i vladu iz teške situacije.

S Hafiz-pašom stigao je u Sarajevo i plevaljski muftija Vehb i effendija. Bio je to ovjek uen, ali i veliki fanatik. Svjetina ga je pozdravila s velikim entuzijazmom, a on je vatrenim govorom u odboru poticao na otpor. Hafiz paša je prekasno ra- zabrao, što je uinio, dovedavši ovog ovjeka sa sobom u Sarajevo. Na njegov mig morao je Vehbi eff. ostaviti Sarajevo, ali on je ve ovdje obavio svoju misiju, utvrdivši Sarajlije u otporu i ustanku. Kasnije emo vidjeti plevaljskog muftiju u borbi s austrijskim etama kao vještog organizatora otpora. Dužnost Hafiz paše bijaše, da upozori narod na teške posljedice otpora i na uzaludnu borbu. On je to i uinio, makar je bio uvjeren, da ne e biti mogue uvjeriti otporne elemente o opravdanosti ovakog stanovišta. Prema dr. Koetschetu, koji je

1) Ibidem p. 82. 142 dobro dulje vremena lino poznavao Hafiz-pašu, nije Hafiz-paša šurovao s ustankom, ali u pomanjkanju vojnike sile on nije ni mogao preduzeti kakove akcije protiv buntovnika.^)

U drugoj polovini jula zabilježile su i sarajevske novine „Bosna" vijest, da e austro-ugarska vojska zaposjesti Bosnu i Hercegovinu. Ovo potvr- diše i carigradske novine. Kada je prema kraju mjeseca Hafiz paša poduzeo neka sredstva, koja se masi priinjahu sumnjivima, da su protiv nje naperena, diže se opet svjetina, a na elu joj H a d ž i

L o j o. Hafiz paša promišljao je najprije na to, da oružjem rastjera svjetinu, ali ipak se predomisli radi slabe discipline vojske i demoralizovanih asnika. Svjetina je došla pred konak (27. jula). Hafiz paša pokušao ju je s balkona umiriti, ali zaludu. Pošto je jedna kumpanija infanterije zaposjela sve ulaze u konak, dogje i do sukoba, u kojem je poginuo jedan asnik, dva vojnika, a i jedan ovjek iz svjetine, dok su nekolicina bila ranjena. Nekoji pouzdanici svjetine dobili su pristup u konak, te tu zatražiše, da svi osmanlijski inovnici odstupe i da se postavi narodna vlada. Pred oima pouzdanika odaslan je na portu telegram, da su oblasti prisiljene voljom naroda na odsiup. Istog dana poslije podne prikljui se ustašama i bosanski bataljun.'-) U noi ostavi Hafiz paša kasarnu, ^kamo se bio povukao s Mashar pašom sa 100 konjanika, pošavši Terezijom ulicom u dolinu Koševa, pa onda nad Bjelavama, te stiže neopažen sve do višegrad- skih vratiju^ a odavle pogje dalje višegradskom

) Sr. Koetschet o c. p. 84. Marti je u Zapamenjima (p. 87.) mišljenja, da je Hafiz paša šurovao s ustanicom. Vrlo nepouzdani Kneževi (Carsko-turski namjesnici u Bosni i Her- cegovini Senj 1887, p. 92.) veli, da je on upravo organizirao usranak proiiv okupacije. Uza to ima još drugih nepouzdanih vijesti njemu.

-) Koetschet p 87. I Marti fZapamenja p 91) zaoilje- žio je to ovim rijeima: .neko kroz prozor, neko kroz vrata prebaci robu svoju i pobjegnu ispod barjaka'. — 143 —

cestom, prepustivši Mashar pašu i drugove njihovoj sudbini. Kod Hana na Hreši susretne jaki odjel naoružanih muslimana iz Mokrog. Najprije je htio, da se probije, ali vojnici njegovi izjaviše, da se ne e boriti protiv jednovjernika. U to opazi Hafiz paša, da ga progone i iz Saiajeva. Ne preostade mu drugo nego da se preda. U pratnji ga odvedoše do begove džamije. 28. jula proklamiraše buntovnici novu vladu. Za vojskovogju bosanskih eta bijahu izabrani

HadžiJamakovi i Haki IsmaelTasli- džak.^) Na elo civilne uprave postaviše Hafiz pašu, koji je bio skinut s vojnikog zapovjedništva i sada se morao pokoriti volji ustaša. Posebna deputacija otišla je Mashar paši, da njemu i njegovim drugovima javi odluku bosanskoga naroda i ujedno da se spremi na put u Carigrad. Hadži Lojo obilazio je po gradu s mladjim ljudima, te se zaustavi pred kuom poznatog gragjanina Petra Petrovia, najavivši da je osman-

lijsko gospodstvo oboreno i postavljena narodna vlada, koja e smatrati Srbe svojom braom. Petrovi je doiio iz kue

zlatom vezeni urak i predao ga Hadži Loji. Uz

poklike : Mi smo bir (jedno), slavilo se po Sarajevu

Dratimljenje izmegju Srba i Muslimana. I srpska mladež demonstrirala je sarajevskim ulicama. Arhi-

mandrit Sava Kosanovi i pop RistoKanta- Novakovi izašli su obueni kao harambaše, u

pojasu im kubure i handžari, na elu omladine, koja je pjevala srpske pjesme. Megju vogjama ovog pokreta u Sarajevu osobito se isticao uitelj Stevo Petranovi. Inae su u egzekutivni odbor narodne vlade od Srba osim Petrovia-Petrakia spadali

još i Jovo Bakra Vasiljevi, RistoJ. Besarovi, Risto Hadži ukovi , Gjor- gjoHadži-Damjanovi, braa Dmitari

Gliša Jeftanovi i drugi. Na sastanke narod-

') O Taslidžaku vrlo nepovoljno sudi Koetschet o. c. p. 73. — 144 —

nog odbora dolazili su uz Srbe i neki Jevreji. Fra Grgo Marti, koji je igrao izmegju katolika najvažniju ulogu, sakrio se u francuskom konzulatu.^) Franjevci

su ve prije odašiljali brojne izjave lojalnosti i oda- nosti austrijskoj vladi.

Narodna vlada preuze vlast u svoje ruke i

obavijesti o tome sve gradove i kotare, pozivajui ih na otpor. Zadnjih dana jula ostaviše M a s h a r pašaiKonstantpaša, te ostali osmanlijski inovnici u pratnji od 100 konjanika Sarajevo uz porugu svjetine, te odoše preko Plevlja u Carigrad,'-)

Sjutra dan iza njihova odlaska morao je i austro- ugarski konzul, te podanici austro-ugarske monarhije s njime ostaviti Sarajevo.*') Dogagjaji u Sarajevu naigjoše na osobiti odziv u glavnom gradu Hercegovine, Mostaru. Ovdje je postojala t. zv. bojno pvvjerenstvo, u kojem su bili brigadir Ali pa ša, ueni muftija Kara beg, vladika I gnat i je, biskup Kraljevi i drugi. Neposredno pred okupaciju obrati se ova komisija na portu brzojavom, da Austrija prelazi granicu što joj je raditi? Iz Carigrada im stiže odgovor:

Austrija i ako e doi, prijateljski e doi. Na osnovu ovog brzojava stvorila se btranka, koja je radila oko toga, da se austro-ugarska vojska doeka bez otpora.^) Druga, kud i kamo jaa stranka, kojoj su pripadale mase mostarske, a na elu im Alija

Haljevac i Ali-aga Hamzi spremile su se

^) Razloge vidi u Zapamenjima p. 90—^4, gdje se u kratko Marti taknuo i bratimljenja izmegju Srba i muslimana.

'*) Konstant paša je dan prije odlaska bio skoro od razja- jarene svjetine ubijen, da ga nije spasio Hadži Lojo.

^) Detalji u Koetscheta o. c. p. 94. Marti 1. c. p. 92. Marti vrlo diastino opisuje niin, kojim je konzulu bila do- javljena volja naroda. Koetschet istie odlunost konzula Vasia u veoma teškoj situaciji.

*) Buconji o. c. p. 149. Ovdje mi valja primjetiti, da se u opisu dogadjaja u Mostaru oslanjam najviše na pripovijedanje Buconjievo, ma da mi se ini, da nije dosta kritino. — 145 — na otpor, koji je bio dirigiran iz Sarajeva. U Sara- jevo je bio naime izaslan Hadži Arif eff. Kaj- t a z, kojega je narodna vlada imenovala hercegovakim mutesarifom, a on je odavle javio, da se sva Bosna sprema na otpor i da e velika pomo doi Herce- govini. Ovo je svjetinu potaknulo, da je energinije istupila protiv pretstavnika osmanlijske vlade. Vogje svjetine zatražiše najprije mutesarifa, da ih on vodi u borbu, ali mutesarif odbije taj zahtjev pozivajui se na nalog sultanov, da se ne smije nitko opirati austrijskoj vojsci. Sada buntovnici zatražiše od muftije Ka rabe ga fetvu, da se mogu boriti po šerijatu protiv neprijatelja i da im bude slobodno poubijati u Mostaru sve što se krsti. Karabeg uzkrati letvu. ^) Pošto je brigadir Ali-paša bio otpustio bosanski redifski bataljun, opravdavajui tu svoju odluku injenicom, da bosanski vojnici ne spadaju više carskoj osmanlijskoj vojsci, razigjoše se ti vojnici po Mostaru i prikljuiše se masi Duntovnika. Svjetina, razjarena držanjem pretstavnika oblasti, opsjedne konak, provali u nj i poubija mutesarifa Mustafa pašu Hulussiju i zeta mu. muftiju Kara- beg a, kadiju i potpukovnika Murad- bega. Jedini je Ali-paša, vojniki zapovjednik sretno izmaknuo smrti.-) Od drugih krajeva siabo se u poetku odazvala narodnoj vladi Posavina. Banja Luka nije uope mislila na otpor, a isto tako i Travnik. U Bihau, te krajini spremao se kao uvijek jak otpor, koji je ondje pripravljao H u s e j i n-b eg Karabegovi.

^) Prema Gjurgjeviu o. c. p. 166. rekao je Karabeg : Gdje nema cara, nema ni fe

-) U datumu ovog Icrvoprolia ne slažu se vijesti. Gjur- gjevi koji je tada boravio u Mostaru stavlja ovaj dogagjaj na

•Ji>. jula. (Mnoge detalji gl. u njegovim Memoarima p. 163-170.) Koetschet opet stavlja taj dogagjaj na 31. jula ^o. c. p. ^5), a Buconji na 2. augusta. B. VOJNIKA OKUPACIJA BOSNE

I HERCEGOVINE,

Austrijsko ratno ministarstvo bilo je ve mnogo prije obaviješteno o topografskim odnošajima okupacionog podruja kartografskim snimanjem Gus- tava Thoemmela, Ivana Roskievicza i Henrika Daublebsky von Sternecka.^) Spomenuli smo ve, da je kapetan Milinkovi takogjer kao vicekonzul pribirao potrebni materijal, a isto su radili i neki drugi asnici.

Još u prvoj polovini jula obavljena je mobili- zacija potrebnih eta, koje nijesu u poetku preko- raile 80.000 vojnika, a i od tog je 9.000 bilo odregjenoza uvanje dalmatinske granice i za posade u Dalmaciju. Kasnije su stigla znatna pojaanja. Zapovjedništvo okupacionog zbora bijaše povjereno Josipu barunuFilipoviu, a njemu bi dodijeljen Fml. Stefan barun Jovanovi, da

') Rezultate objaviše oni u specijalnim djelima. ThoemmeI: Geschichtliche, politische nnd topographisch-statistischcBeschrei- bung des Vilajets Bosnien. Wien 1867; Roskievicz: Studien uber Bosnien und Merzegovina Leipzig und Wien 18o8. Ster- neck: Geographische Verhaltnisse, Kommunikationcn und das Reisen in B. H. und Noid-Montenegro. Wien 1877. — 147 —

ravna divizijom, koja je imala okupirati Hercegovinu.^) 21. jula stigao je Fzm. Filipovi u Brod, da ravna pripremama za prijelaz eta. Sve pripreme za prijelaz bile su svršene 27. jula, ali se moralo još ekati jer je porta zavlaila s pregovorima. Napokon se

svršiše i pregovori, a 28. jula stiže Filipoviu nalog, da sjutradan pone s prijela- zom eta. Prije prijelaza eta izdao je Filipovi u ime vladarevo proklamaciju na narod u Bosni, u kojoj se veli, da austro-ugarske eie dolaze u Bosnu kao prijatelji naroda, da poprave u zemlji,

što su vremena i posljednji gragjanski rat od nje uinili. Sultan je privolio, da tu zemlju povjeri

svom monom prijatelju caru Franji Josipu I. Odsele e svaki imati jednako pravo pred zakonom, branit

e se svaiji život, vjera i imanje; zemaljski dohoci upotrebit e se jedino na potrebu zemlje. Zaostali

porezi od posljednjih godina ne e se utjerivati. 2) U jutro 29. jula prijegjoše austro-ugarske ete

u Bosnu^ na 6 mjesta : Kod Broda, Gradiške, Kos-

tajnice, Samca, Vrgorca i Imotskog.

1) Ratovanje u Bosni opisano je s isto vojnikoga gle-

Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1S78. Zagreb 1910. Dr.

Mandi je iscrpivo i kritiki složio u svom djelcu sav materijal vojnike okupacije.

*) Proklamaciju donio je u Sarajevo izmegju 25— 2'3. jula rezervni nadporunik M u ši c k i, preobuen kao trgovac. Konzul Vasi, prije no što je morao ostaviti Sarajevo, predao je prim- jerke proklamacije deputaciji, koja mu je došla javiti da seli iz Bosne. Petraki-Petrovi htio je proklamaciju itati, ali mu je drugi lan deputacije Jamakovi istrže iz ruku s rijeima, da Bošnjaci ne e ništa da Z;iadu o berlinskom kongresu, da ne

priznavaju tugjeg vladara i da e svaki napadaj u ime Allahovo odbiti (Koetschet o. c. 94. i p. 85.) 10* — 148 —

Divizija fml. vojvode odWiirtemberga zaposjela je najprije Bos. Gradišku, a 31. jula uni- gjoše prve njegove ete u Banju Luku bez ikakvog otpora. Nekoliko stotina ustaša razbjeglo se na sve strane, im se proulo, da se približava austrijska vojska. U Ban joj Luci radile su osmanlijske oblasti do posljednjega asa i Banja Luka mogla je biti predana u potpunoj formi okupacionim etama. Fml. Jovanovi prešao je se svojim e- tama granicu na dva mjesta, kod Vrgorca i Imot- skog krenuvši prema Ljubuškom, koje je zaposjeo 2. augusta. Dva dana kasnije sukobio se Jovanovi s ustašama kod sela itluka. Pod vodstvom naime Alije Haljevca i Ali-age Hamzia nalazilo se oko 12.000 ustaša, megju njima nešto

A r n a u t a i vrlo ozloglašenih N i k š i a n a. Ham- zi i Haljevac odoše prije sukoba u Jovanovia tabor,, te izjaviše, da su Hercegovci brzojavno zamolili cara, da ne šalje na njih vojsku, nego da im šalje inovnike. Jovanovi im odgovori, da se pokore i dade im proglase, da ih podijele. Kad su se Haljevac i Hamzi povratili iz Jovanovieva tabora, razbjegne se najvei dio ustaša, tako da je iza kratkoga boja ostatak bilo Iako savladati.^) Iza toga su Jovanovieve ete bez ozbiljnog otpora 5. augusta unišle u Mostar. Jovanovi je tek slijedei dan unišao u grad u pratnji odlinih predstavnika gragjanstva, koji su mu u susret izašli. -j Filipovi je sa glavnom kolonom svoje vojske krenuo iz Broda prema D e r v e n t i. Poglavice ovih mjesta pokloniše mu se bez otpora. Odavde je bio poslan kapetan generalnog stožera, poznati ve M i 1 i n k V i s jednom eskadronom husarske pukovnije u dolinu Bosne, da razvidi teren i komuni- kacije, da u veim mjestima priskrbi živeža, razdijeli

1) Sr. Gjurgjevi o. c. p. 172—173. i Buconji o. c p. 162.

») Megju njima i H a d ž i Hafiz paša, sin Ali-paše.

Rizvanbegovia i biskup Kraljevi (Buconji p. 163.) — 149 —

proklamacije i pripravi narod na dolazak eta. Ve se sada opazilo, da se zbog loših komunikacija mora vojska razdijeliti u manje odjele, da može nastaviti put u dolinu Bosne. Milinkovi je stigao 1. augusta u Doboj, a 2. augusta u Maglaj. Prvaci izagjoše preda nj, lijepo ga doekaše i poastiše, a Maglajlani ga još uvjeravahu, da ne e imati nikakvih zapreka na daljnem putu. Sjutradan zaputi se Milinkovi sasvim bezbrižno sa svojim^ konjanicima dolinom potoka

L j e š n i c e prema Ž e p u. Marti u Zapamenjima pria, da su ih na putu susretali kršani i upozo- ravali da ne idu dalje, jer da je žepako polje puno ustaša. Iza etirisatnog puta, kad stigoše pod V e 1 j u planinu, zapoeše ustaše sipati vatru na husare s obje strane ceste. Husari odgovarahu pucnjavom iz pušaka, koju kapetan Milinkovi prekine zapo- vjegju, da se uzmakne prema Maglaju. Vraajui se niz jedan brijeg (Slukin kamen!) naigjoše husari na telegrafske žice, koje su ustaše preko ceste izprevezali za grane stabalja u šumi. Mnogo je husara posrnulo preko tih žica i poginulo. Pod kapetanom Milinkoviem bijahu dva konja ubijena, tako da je tek na treem utekao smrti. Do 45 husara i dva asnika izgubilo je život (3. augusta).^) Kad su Filipoviu stigle vijesti o pokolju husara, odlui on odmah poi protiv Maglaja. Prije toga raspršio jfe vei broj ustaša kod sela Kosova, zatim kod Maglaja i 6. augusta unigje u prilino pusti grad. Na grad udari namet od 5.000 forinti, ali kasnije oprosti tu kaznu Maglajlanima, kad se našla ratna blagajna od 20.000 forinti, koju su sa sobom nosili nastradali husari. Fml. Wartemberg svladao je kod Jajca jedno 4—5000. ustaša, koji su mu se ovdje uspro- tivili pod vodstvom Hamdibega Teskeredžia,

') Vrijedno je uz vojnike izvještaje pogledati i Fra Gr- gino pripovijedanje, koje se ini vjerodostojno, jer je bio lini

Milinkoviev znanac i prijatelj. (Zapamenja p. 96.) — 150 — begaKulenoviai bega Džabia. Ustaše ostaviše na bojnom polju 70 mrtvih, 250 ranjenih i

300 zarobljenika. Megju mrtvima bijaše i beg Kulenovi. U redovima jajakih ustaša bilo je bosanskih^ i oko 1000 rumelijskih vojnika.^) (7. august) etiii dana iza toga unišao je vojvoda WUrtemberg bez otpora u Tiavnik. Filipovi je iz Maglaja pošao prema Ž e p u, gdje je svladao jaku vojsku od jedno 6000 ustaša. Kad je boj zapoeo, stigoše megju ustaše iz Sara- jeva, odaslani od egzekutivnog odbora, H a d ž i

Jamakovi i Mustafa beg Fadilpaši sa Srbinom Ris tom Bujakom, Hadži Jamakovi ušao je u borbu, a Mustafa beg je umakao kui u Sarajevo.') 7, augusta unišao je Filipovi u Ž e p e, a ustaše mjesto da brane Vranduki klanac, uzmakoše prema Busovai. Tako je najopasnija toka pala bez kapi ktvi i ujedno uklonjena i naj- vea zapreka za daljne operacije prema Sarajevu. Narodni odbor je megjutim u Sarajevu radio što je više mogao, da organizira otpor. Tako je 3. augusta bilo zakljueno, da se svi tugjinci (Osman- lije, Arnauti, Nikšiki bjegunci), a i osmanlijski inovnici imadu oboružati i poslati na bojno polje. Jevrejiimadu platiti 1 milijun pijastra ratnog poreza.-') Pošto se narodni odbor obratio za informaciju carigradskoj vladi, siiže mu istog dana odgovor od velikog vezira. Porta dakako nije odgovorila onako, kako je bila dužna, potpisavši berlinski ugovor. Odgovor velikog vezira je glasio, da je vlada u ime sultanovo potpisala protokol berlinskoga kongresa, po ko.em je austro-ugarskoj monarhiji dan mandat, da Bosnu privremeno (muvaket) zaposjedne, ali da e se vlada o mjerama, koje se imadu poduzeti jošte s monarhijom sporazumjeti. Bosanski

^) Koetscliet o. c. p. 99.

») Ibid. p. 103.

*) 1 pijastar =:= 16 helera. — 151 —

narod neka se ne uspiotivi oružanom lukom, jer ako e Austrija oružjem zaposjesti zemlju, bit e

uvjeti za narod i zemlju nepovoljniji. Ovim dakako veliki vezir nije kazao potpunu istinu. Oznaivši evropski mandat Austrije kao „privremeni", on je izdao doduše ono, što je u tajnom protokolu

bilo utanaeno izmegju Austrije i Turske, a nije spomenuo ono, što su ustanovile velevlasti.^) Vidi se iz svega, da se carigradska vlada još uvijek

podavala iluzijama i ispiaznim nadama. Austrija ne e moi lako zaposjesti Bosne. Dotle, dok e Aus- trija trošiti sile na okupiranje zemlje, uskrsnut e kakova nova konstelacija, koja bi uinila nemoguim izvagjanje berlinskog ugovora ili bi izazvala možda inteivenciju koje druge sile.-) Da je porta zaista nešto slinoga kombinirala, dokazuje nam najbolje telegram njezin, što ga je

izmegju 5. i 6. augusta poslala u Sarajevo. U lom telegramu saopuje veliki vezir, da je sultan bolno dirnut dogagjajima u Bosni, te da je zatražio intervenciju engleske kraljice, kako bi se sprijeilo daljne proljevanje krvi. Osmanlijski poslanik u Beu dobio je nalog, da o tom koiaku porte obavijesti beku vladu. Hafiz paši odregjuje se zadaa, da sa depu- lacijom odlinika ode u Filipovia tabor i da zatraži obustavu daljnih operacija. Uz velike poteškoe (Hadži Lojo se osobito tome protivio) odlui narodna vlada, da posebna deputacija odnese prijepis ovog portinog brzojava u Filipoviev tabor. Filipovi je baš bio došao do Zenice, kad mu iz Sarajeva stiže deputacija s Hafiz-pašom na elu. U toj deputaciji nalazili su se još Hadži Avdija Halaevi, Fehim eff. Alikadi,

^) O depeši ve'.il

-) O tome sr. Pavlovi o. c p. 46. Pavlovi referira o djelu Alfonza Falicnera: Ober Operationen im Gebirgs- land, illustriert durch Kampfe der Osterreicher bei der Occupation Bosnicns 1885. (Meni nepristupno djelo). .

152

Dimitrije Jeftanovi, Risto J. Besarovi,

Hadži Livaji (katolik) i Salamon eff. Isa- kovi (jevrejin). Filpovi je deputaciju primio vrlo neprijazno izjavivši, da on samo poznaje naloge, koje mu daje njegov car i kralj, a za druge ne ii'ari. Ujedno je upozorio deputaciju, da poradi oko toga, kako se ustaše ne bi opirale, zagrozivši se najveom strogošu, ako se bude i dalje otpor naslavljao.^) Deputacija se povratila prilino pokunjena iz

Filipovieva tabora kui. Putem navratiše se i u tabor ustaša kod Iv. lokota (na cesli izmegju Kiseljaka i usovae), gdje sti kušali djelovati u pomirbenom smislu, ali svaki pokušaj ove vrste ostade glas vapijuega.. . 16. augusta svladale su Filipovieve ete ustaše kod KlokotaiKaknja i napokon 17. augusta kod Visokoga. Ostatak ustaša, u koliko se nije razbjegao, pohitao je u divljem bijegu pod vodstvom Hadži Jamakovia prema :~arajevu. Osobitu je ulogu ovih posljednjih dana igrao „heroj" Hadži Lojo. Njegov se posao sastojao u tome, da je iz Sarajeva pratio ete na bojno polje, ali jedva da je dalje dospio od Kiseljaka. On nije uope sudjelovao ni u jednom sukobu. U. augusta bio se povratio opet u Sarajevo izjavivši, da je došao natrag, kako bi još i posljednje, za boj sposobne ljude poveo na bojište. Kada se je 14. augusta proulo po Sarajevu, da je bez razlo^^a pogubio jednog kršanina, zavlada ope uzbugjenje protiv tog demagoga. I narodnom odboru dodijala je diktatura to i vikaa, te u njemu kadija izree (tako se misli) protiv njega smrtnu osudu, jer je ostavio bojno polje. On bude pozvan pied narodni odbor. Ovdje su dvojica bila odregjena, da ga na dani znak smaknu. Hadži Lojo, koji je valjda bio upozoren, što se protiv njega sprema, sakupi oko sebe 12 svojih najvjernijih i najodlunijih drugova, te uz

») Koetscliet o c. 10i>. Marti o. c. p. 98. 153 grožnju pogje prema konaku. Sašavši s konja, poe se penjali stepenicama u konak, ali mu se iznenada (?) isprazni puška, koju je držao u desnoj ruci. Zrno od puške prodrije mu u lijevu nogu, a njegovi ga drugovi ranjena otpremiše kui. Svima je odlanulo u Sarajevu, kad se proulo o Hadži Lojinoj nesreij) U noi od 16. na 17. augusta pobjegao je iz Sara- jeva sa ženom i djetetom, ali se morao kod Goražda zaustaviti, jer mu se rana na zlo dala.-)

15. augusta sazvao je H a f i z-p a š a skup- štinu u konak. Ovdje je u vrlo ozbiljnom govoru razložio prisutnima, da je svaki otpor s vojnikoga gledišta oito ludilo i da ne preostaje drugo nego položiti oružje. Megjutim je bila stigla vijest od plevaljskoga muftije Vehbi eff., koji je iza pada osmanlijske vlade stigao u Sarajevo, a onda bio poslan, da organizira ustanak u Posavini, da je potpuno razbio neprijateljske ete i da je sada u akciji, kako e neprijatelja satjerati u Bosnu. Ovo je ratnoj stranci dalo mnogo poleta i u novoj skupštini na musali (onda trg, danas zemaljska vlada) još istoga dana poslije podne zakljueno je i dalje boriti se protiv nepr.jatelja. Ujedno je poslana municija u Kiseljak i Visoko. U subotu 17. augusta održala se opet skupština u konaku. Ovdje se ve znalo, da je Jamakovi poražen kod Kaknja i da se zaludu bori kod Viso- kog. Filipovi je ve zaposjeo Kiseljak i kretao prema Kobiljoj glavi. Devet desetina prisutnih, megju njima svi lanovi narodnog odbora, bijahu osvjedoeni, da je otpor uzaludan, ali vikai su ipak sprijeili zakljuak o mirnoj predaji. Na veer tek stvoren je zakljuak, da se grad ima bez otpora predati. Ovaj zakljuak pomrsio je Hadži Jamakovi, koji je s ostacima svojih eta prispio u Sarajevo (18. augusta). On nije htio ni uti o miru. Svojim

') Ibid. p. 102.— 203.

2j Sr. i Martia o. c. p. 103, koji Hadži Loju prikazuje kao bezazlenoga ovjeka. __ 154 — terorom je upravo prisilio prisutne na daljni otpor

i poeo spremati, što je bilo potrebno za obranu grada. H a f i z-p a š a je kušao, da ga od tog odvrati,, prepuštajui Jamakoviu za svu nesreu odgovornost. Pod veer ode u tabor Filipoviev, da pokaže javno, kako on kao osmanlijski general nije sudjelovao u revoluciji i otporu protiv austrijskih eta. hilipovi ga proglasi ratnim zarobljenikom i dade ga otpremiti u Brod. Ovaj Filipovxev in ne odobriše u Beu i Hafiz-paša dobije dozvolu, da može slobodno otii u Carigrad.^)

Hadži Janiakovi i Ahmed Nako poeše u brzini sakupljati, š'O je bilo za oružje sposobno, da u jutro slijedeega dana ponu borbu. Ustaše se smjestiše po okolnim brdima (kao: Gorici,

Humu, Debelom brdu, Pašin brdu) i t. d. 19. augusta poe Filipovi s navalom na Sara- jevo. U svemu je trebalo 6 sati, da i glavni grad Bosne pade u njegove ruke. Jedina toka grada, koju je trebalo jurišem zauzeti, bila je etvrt i z m e- gjuAlipašine džamije i vojnike bol- nice. Stanovnici ovoga kraja, veinom Arnauti i siromašne samardžije, branili su se zdvojnom hra- brošu. Ovdje je bila openito raširena glasina, da e pobjedonosni kauri napasti njihove žene i djevojke. Tko nije uo, veli Koetschet, o onim ženama, koje su pucale iz unutrašnjosti Alipašine džamije i voljele da padnu od neprijateljskog zrna, nego da žive dospiju u ruke mrskih kaura.-) U 5 sati poslije podne unišao je Filipovi sveano u grad uz svirku voj likih glazbi i pucnjavu topova. S manje sree vojevao je Fml. Szapary protiv ustaša u Posavini. Iza neuspjeha austrijskih eta kod Hana Pirkovca, Tuzle i Gra- ca nie, morao je Szapary uzmaknuti do Dobo ja. Ovdje je imao podnijeti teške navale ustaša (osobito 23. augusta). Filipovi je morao

') Koetschet o. c. p. 107 '-') Ibid. p. 108—109. Marti o. c. p 101. — 155 —

tražiti pojaanja i kad su ona stigla, mogao je Sza- pary opet stupiti u ofenzivu, ali je još uvijek trebao dulje vremena, dok je Posavinu i Tuzlu oistio od ustaša. (22. septembra.) U Brkom je organizirao

otpor kajmakam Meiimed beg emerli i ova se varoš morala uzeti na juriš. emerli je pobjegao u Srbiju, a odavle u Carigrad.^) Plevaljski muftija, kojemu pripada glavna zasluga za ovaj žestoki otpor u Posavini, povue se prema Zvorniku, a kad Zvorniani ne htjedoše otpora, u Srebrenicu. Ne uspjevši ni ovdje, ode

u Višegrad i otada iseze s bojišta. Zvornik i Srebrenica predadoše se pod kraj septembra. Filipovieve ete nastaviše borbu s ustašama na Glasincu. Od poetka septembra do 22. septembra bilo je^bojeva oko Mokrog, Bandina

Odžaka i Šenkovia. Prvih dana oktobra zaposjedoše austrijske ete Goražde, Višegrad,

a j n i e i F o u. 8. oktobra predade se i Konjic. U blizini Goražda uhvaen je poetkom oktobra i H a d ž i L j 0. On je bio odveden u Sarajevo, gdje mu odrczaše bolesnu nogu. Kasnije je odsugjen na 5 godišnju robiju i odveden u ešku. Kad je

dobio amnestiju, ode sa ženom i keri u Meku,

gdje je i umro.-) Osobito žestoko opirahu se austrijskoj oku-

paciji Krajišnici, koji su i ovaj put kao vazda do sada pokazali, da su pravi potomci goropadnoga

Mustaj-bega i Maje Hrnjice i da su još

uvijek kadri srtati i u najveu pogibelj, pa kud puklo da puklo. Najžeši bojevi bili su se u Krajini polovicom septembra. Organizator ustanka bio je

bihaki mutesarif, H u s e j i n-b eg Karabegovi,

^) Koetscti©t o. c. p. 96. ^) O sudbini Hadži Loje sr. Mandi o c. p. 84., koji donaša piipovijest jednog oevica, Italto je Hadži Lojo ut.vaen (F. Noir: „Eilebnisse eines Otsterr. Infanteristen in Bosnien

und der Hercegovina. Prag 1884) I. Marti (o. c. p. 118) je dosta zabilježio o tom dogagjaju. — 156 —

a uza nj se još isticahu kao vogje ustaša H a d ž i Hasan Salki iz Pei, Hadži Ibrahim Medinelija i Hadži Ahmetaga Poz dera.

Broj ustaša narastao je po gdjekad i do 15.000. 15 Od — 19. septembra borili su se general Za eh i Rheinlander kod Bihaa. U noi 19. septembra ostaviše ustaše tvrgjavu, koju odmah iza toga pre-

dadoše turski asnici Miri-beg i Ha san- aga.

Hasan Salki i Medinelija povukoše

se poslije pada Bihaa u klance i gudure kod Pei. Ovdje se zgrnuše posljednji zatonici krajiške slobode.

Uz Salkia i Medineliju istie se još i Ah med M u s i . Bilo je tu krajišnika iz K 1 a d u š e, T o d o-.

rova, Bužima, Jezerskoga, Stijene i Pei, a megju njima više od 300 turskih nizama. Svaki pedalj peke zemlje branile su ustaše odlinom hrabrošu, osobito megju njima Kladušani, koji su najdulje u borbi ustrajali. Tek kad je austrijska vojska pod sam peki grad dopala, izvješena bi bijela zastava. Oko 10. oktobra vrati se general Rheinlander u Biha razoružavši prije toga Podzvizd, Vranogra

i Bužim u nadi, da je dovršio pacifikaciju Krajine. Iza povratka dozna, da se još uvijek opiie mala tvrgjica Kladuša. Taj otpor potraja 14 dana, a Kladušani pripovijedaju, da je u gradu bilo u svemu etiri branitelja. Kada su austrijski vojnici unišli u- grad, našli su ga prazna (20. oktobar.)^) Valja nam se još povratiti na okupaciju Hercegovine. Iza svoga ulaza u Mostar izdade Jovanovi nalog, da se obližnja mjesta oko Mostara oiste od ustaša. General Schluderer zaposjedne nakon kratkog otpora redovne turske posade, važnu toku Stolac. Buconji,^) znade slijedee detalje. General Schluderer spremio je pred Stocem jednog vojnika u grad, da javi zapovjedniku tvrgjave, neka

*) O borbi Krajišnilta sr. Lopaši: Biha i bihaka krajina p. 118., 196., 248.

^) 1. c. p. 168—183. On stavlja ove dogagjajc na 8. i 9. .augusta. 157 dogje na dogovore glede sporazuma o ispražnjenju i predaji tvrgjave. Ovom se pozivu odazvaše civilni i vojniki zapovjednici. K njima se još pridružiše i stolalci prvaci (oko 20 na broju). Izaslanstvo iz Stoca krenulo je pješe iz grada prema Gorici, dok )m je s druge strane izašao u susret s Kre- me n a general Schluderer. Na poziv generalov predade vojniki zapovjednik kljue od grada i odlui se, da ode s posadom bez oružja. Iza toga je austrijska vojska zaposjela tvrgjavu, a mrska posada otpremljena je preko Metkovia kui. General Schluderer imao je sastanak s Hamzi- begom Rizvanbegoviem^) s Pješevca, kod kojeg se našlo i drugih odlinih muslimana i svi uvjeravahu generala, da e se narod mirno ponašati. General Schluderer ostavi u stolakoj ivrgjavi jedan bataljun vojnika i povrati se prema Mostaru. Nezadovoljnici snovali su poslije pada Stoca, kako bi digli ustanak Osobito su mnogo upliva na ustanak imali Korjenici, koji su iza pada Nikšia bili iz okoline ovog grada protjerani i razišli se po

Hercegovini bez kue i kuišta, sokolei Stoane, Nevesinjce, Trebinjce, Ljubinjane na otpor. 13. augusta izmaniiše ustaše po dogovoru, iz tvrgjave 1 kumpaniju vojnika s kapetanom Ign jatom Medvedom, jer da je tobože u jednom selu, jugoistono od Stoca nestalo mnogo goveda. Kad je kumpanija stigla

do Ž e g u 1 j e kod Ravnice, doekaše ih ovdje muke ustaše i kapetan Medved s veim dijelom svoje etice pogine u borbi. Osobito se tom zgodom hrabro borio kadet Kukuljevi, koji je puškara- jui s preostalim dijelom vojnika sretno umakao natrag u Stolac.-)

') Hamzibeg je sin brata Alipaše Rizvanbegovia, H a d ž i

i H a 1 1 a g e. Buconji veli zanj : »Što se njegova karaktera tie, 10 se može lei pouzdano, da onaKO vrsta znaaja ljudskoga niti je bilo niti e biti u Hercegov. ni«. Dok je Hamzi-beg bio za pasivno držanje, brat njegov, M u s t a j b e g, bijaše odluaa protivnik austrijske okupacije, (i. c. p. 155—157.)

-) Ibid. p. 174—176. — 158 —

Pošto vojnici u Stocu nijesu imali za dulje

vremena opskrbe, morali su eše ii u Metkovi i odanle dopremati živež. 16. augusta ode tako nekoliko vojnika s tovarnim konjima u pratnji pola kumpanije prema Metkoviu. Ustaše posakriše se

na Gorici i napadoše i ove vojnike. Jedan dio od njih pogine, a drugi se spasi bijegom u Stolac.^) Iza toga zaposjedoše ustaše okolne vrhunce oko grada tako,

da je grad bio zatvoren sa svih strana i otkinut od svakog saobraaja. Ujedno zatražiše od zapovjednika tvrgjave potpukovnika P a c h n e r a, da ode s voj-

skom iz ivrgjave putem, kojim je i došao, pa da mu se ne e ništa dogoditi. Kad se Pachner tome nije htio odazvati, poeše ustaše pucati na grad, a iz tvrgjave im se odgovaralo topovima. (16. — 17.

augusta.) Doskora ponestade u tvrgjavi hrane, a i vode, te je posada mnogo trpila od žegje. Kada je

zapovjednik tvrgjave pozvao sve asnike i potas-

nike i obeao onom nagradu, koji bi otišao u Mostar

i javio opasni položaj stolake posade, prijavi se za taj posao kadet-asniki zamjenik Gjuro Mihal-

i . On se obue u bašibozuko odijelo i provue se sreno izmegju ustaša te stigne u Domanovi,

gdje ga je uhvatila austrijska straža i otpremila Jovanoviu.-) Jovanovieve ete borile su se megjutim

s ustašama kod Crnica i Pašina Hana. Kad je Jovanovi uo o stolakim dogagjajima, posla prema Stocu ovee ete. Ustaše se okupiše kod humka Pješevca (na desnoj strani ceste Doma- novi-Stolac), gdje su bile kule Rizvanbegovia. Austrijske ete uzeše na jutiš Pješevac. (21.

augusta), kule bijahu najveim dijelom porušene i popaljene, a generalu Schludereru bi otvoren put u Stolac. U borbi kod Pješevca poginuo je i Hamzi-

^) Ibid. p. 179—186. Osobito je interesantno opisao Bu- conji sudbinu siromašniti vojnil

'^) Ibid. 188-190. Jedva da je vrijedno pogledati u <3jurgjevia o. c. 179—180. ;

159

beg s više Rizvanbegovia, a Mustajbega uhvati don

Ivo M u s i i preda ga kasnije Jovanoviu. U društvu s ostalim zaiobljenicima povedoše ga u Mostar, ali ga na domak Pješevca, pošto nije htio više da ide dalje, ustrijeliše.')

Don Ivo Mu s t i nudio je svoje službe Jova- noviu, ali ovaj nije baš za nj puno mario. Još prije dolaska Jovanovievih eta pred Stolac, prispio je onamo M u s i , ali ga zapovjednik tvrgjave ne htjede pustili u grad. Kada je Jovanovi stigao u Stolac, nije htio ondje ni primiti Mušica, nego ga je tek primio izvan Stoca, kad je otišao natrag prema Mostaru. Prema odluci Jovanovievoj imao je Musi sa svojim ljudima u sporazum.u sa zapovjednikom tvrgjave pomagati ga kod razoružanja naroda u stolakoj okolini. Na Stolac udarena je kontribucija od 100.000 forinti, ali je kasnije snižiše za polovicu, a davali su je Stoani u prirodnim proizvodima za opskrbu vojske. Don Ivo Musi boiavio je iza oslobogjenja Stoca dosta vremena u gradu, oekujui iz Bea nagradu za uinjene usluge. U Stocu stanovao je nekoliko dana u kui gragjanina Boška Vuka- s V i a, a onda je prešao u kuu jednog muslimana. Tu zae potajno ašlkovati sa Cvijom, keri Boška Vukasovia. Beka vlada nije htjela udovoljiti Musi- evim pretjeranim zahtjevima, koji su jedva bili u skladu sa faktinim njegovim zaslugama. Musi otkloni ono, što mu se nudilo i jedne noi „omrkne a ne osvane u Stocu". S njim je umakla i Cvija Vukasovia. Musi se neko vrijeme zadržao u Crnoj Gori, a onda ode u Srbiju, gdje je umro kao poš- tanski inovnik.-) Iza drugog pada Stoca povukoše se ustaše u jugoistoni kut Hercegovine, da ovdje nastave otpor.

1) Buconji o c. p. 215.

-) Linost Musieva kao i njegov rad, nije nam još dostatno osvijetljen. Razne, prilino protuslovne detalje o njegovim zahtjevima gl. Buconji ?16— 217. Gjurgjevi o. c. p. 185 Marti o. c. p. 58—59. 160

Stajali su osamljeni bez sveze sa svojim istomišlje- nicima u Bosni. 28. augusta preda se Neve- sinje, a kad su kušali, da predobiju turskog zapovjednika u Trebinju, ovaj ih odluno odbije. ete, koje su operirale s dubrovake strane zauzeše u septembru Trebinje. a doskora iza toga pade i Bilea, te Gacko. Zadnji sukobi zbili su se kod Klobuka, prema kraju septembra.

Padom Kladuše (20. oktobra), svladan je i posljednji otpor u zemlji. Okupacija je na austrijskoj strani svršila s gubitkom od 178 asnika i 5.000 momaka, što mrtvih, što ranjenih ili izgubljenih prema službenoj listi. Dan prije toga izdao je vladar u GodoUo-u ukaz na okupacione ete, u kojem im je izrazio priznanje za njihovu veliku požrtvovnost, ustrajnost i vjernost, te izvrsnu disciplinu.

Prije no šio je okupacija obavljena, obratila se pona cirkularnom depešom na vlasti (8. oktobra) s tužbama o silnim izgredima, što su ih poinile austrijske ete u zemlji, oslanjajui se na izvještaje

Hafiz-paše i nekih bosanskih odlinika. Grof Andrassy je u opširnom brzojavu na carigradsku vladu obeskrijepio ove tužbe. ^) Fzm. Filipovi dao je neke vogje ustaša, koji mu padoše u ruke pogubiti u Sarajevu. Tako su

Hadži Jamakovi, Kaugdži, Jabuica, i drugi neki svršili na vješalima ili su bili strjeljani. Hadži Jamakovi, još je u zadnjim asovima pokazao bvoj bijesni temperamenat. Kad su mu pod vješalima oružnici odriješili ruke, dohvati on revolver jednog vojnika, koji ga je u rukama napeta držao. Oružnici mu u tren oka pritisnu ruku, a on dva put ispali u vjetar.^)

Ali-aga Hamzi i Haljevac dogjoše pod istragu radi krvoprolia u mostarskom konaku, ali pošto se njihov in prosugjivao kao polititiki>

*) Sr. Fou:nier o. c. p. 80.

'-') Zapamenja p. 107— 1C8. — 161 — oni su bili riješeni. Hamzi se iselio u Aziju u

Kjutahiju, gdje valjda još i danas živi.^)

Svi Nikšiani i Korjenici kao veliki zulumari bijaliu protjerani iz Hercegovine u Tursku. Oni se nastaniše na Kosovom polju. C'na Gora otpremila je nekoliko hiljada hercegovakih ustaša preko svoje granice u njihovu otadžbiuu. Poznati vogja ustaša pop Bogdan Zimonji postade kajmekamom gatakog kotara. Druge neke vogje ostadoše u Crnoj Gori, megju njima i L a z ar

So i c a.

Filipovi je udario i prve temelje organizacije nove uprave zemlje, ali prije nego što je poela nova zemaljska vlada svoje djelovanje (1. januara 1879.) ode on iz Sarajeva. (2. decembra 1878.)-) Prema zakljuku berlinskog kongresa morala se Austro-Ugarska s Turskom sporazumiti o pojedinostima XXV. lanka berlinskog ugovora. 21. aprila 1879. sklopljena je izmegju obiju država konvencija u Carigradu, u kojoj se izriito odregjuje, da se okupacijom ne oduzimlju sultanu suverenska prava. Od ostalih odredaba konvencije valja istaknuti slijedee : Turski inovnici, koji su ostali u zemlji, ako imadu kvali- fikaciju, uzet e se u upravnu službu, a inae da se upotrebe domae sile. Sve konfesije imat e potpunu slobodu, a napose islam. Za muslimane neka se Austro-Ugarska brine ne samo pogledom na njihovu vjeroispovijest, nego i na njihove obiaje i u džamijama neka se spominje petkom u molitvama imo sultanovo, a ondje gdje se dosada isticala osmanlijska zastava na džamijama, neka se taj obiaj i dalje pridrži. Prihodi Bosne imadu se upotrebiti samo za potrebe zemlje, njezinu upravu i nužne

') Gjurgjevi p. 183, tJuconji p. 1(51

^) O radu Filipovievu vrijedno je pogledati Zapamenja p, 11')— 111. Grgo Marti liaže, da je Filipoviev projekat o upravi zemlje .mirisao hrvatsvom", pa liad on ni u em nije htio da ga promijeni, bio je opozvan.

11 — 162 — melioracije. Osmanlijski novac neka zadrži svoj slobodni teaj. Osim toga imade u konvenciji još nekih drugih, manje važnih toaka. Posljednji lanci govore pojedinostima garnizonskoga prava c. i kr. eta u novopazarskom sandžaku, gdje je Turska pridržala politiku upravu.^) Grof Andrassy je u carigradskoj konvenciji znatno pošao u susret osmanlijskoj vladi. Samo jedno ne htjede uiniti. Kad su Turci zatražili, da se u konvenciji istakne „privremenost" okupacije, kako je bilo tajno ugovoreno u Berlinu izmegju tadašnjih turskih i austrijskih zastupnika, (13. jula) njihov je zahtjev bio odbijen, a u uvodu ugovora govori se samo o „okupaciji, kako je stipuli- rana u XXV, lanku berlinskog ugovora", dakle bez vremenskog ogranienja, Tijem su obje države bile vezane samo još na smisao kongresnog zakljuka, a protokol od 13, jula izgubi vrijednost.-)

') Sr. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. godine p. 16-17. U septembru 1880. godine ušle su austrijske ete u novopazarski sandžak i zaposjele bez otpora : PlevJje, Prijepolje,

Bijelo Polje i Priboj.

2) Fournier o. c. p. 81. VII.

KRATKI NACRT VJERSKIH I PROSVJET- NIH PRILIKA U BOSNI U DRUGOJ PO-

LOVINI XVIII. I PRVOJ POLOVINI XIX. VIJEKA.

Franjevci imadu da podiiašaju i u drugo] polovini XVIII. vijeka borbu s biskupima u

Ugarskoj i Slavoniji, koji hoe, da ih istisnu s njihovih župa. U kojem se smjeru kretala ta borba, pokazuje nam osobito znaajno pismo bosanskog redodržavnika Franje Ivanovi a, što ga on iz Bea piše gvardijanima u Slavo- niji(5. jula 1746). „Znajte dobro", piše redodržavnik, »da su se dogovorili svi biskupi megju sobom, da nam pootimaju sve župe jednu za drugom po provinciji i mi s njima sami nismo se vrsni tirati".

Ivanovi dalje javlja, da je našao protektore : »Jaku gospodu, koji imadu veliku oblast apud aulam et regiam maiestatem, koji e braniti od biskupa i našu privilegiju in vigore uzdržavati".

Ovi protektori su ga i uputili, da bi dobro bilo, da od svega našega naioda „toliko krstiana koliko ris tjana imademo svejedoanstva, da s nami vas narod naš jest „kontenat", niti želi imati druge pastire, nego nas fratre provincije bosanske, a da ne želi popova niti drugih inostranaca. Oni da su zadovoljni s fratri svojega roda ilirikoga. Interesantno je dalje, kako Ivanovi upuuje gvardi- 11* — 164 -

Jane, neka uzimlju svjedoanstva i od v 1 a h a, jer su ga na to njegovi protektori uputili. „Po ovim e kraljica poznati, da istim vlahommi fratri p r vi n c i j e b s a n s k e jesmo addicti i da mlogomoremo kod istih Vlaha za kuu austriansku". Važan je i ovaj pasus pisma : »jer ako su Vlasi malo u zakonu od naših odiliti, ništa nemanie nimalo nisu oddi- liti u narodu, nego istoga naroda iliri - koga kako i mi. Ujedno javlja gvardijanima, da e pakraki vladika franjevcima dati svjedoanstvo u pomo, a on da e se još „obratiti i vladikama i patrijarhu".^) Ova metoda redodržavnika Ivanovia imala je uspjeha. Kad je franjevce poeo opet uznemirivati srijemski biskup, umiješa se sama carica Marija

Terezija u raspravu i zabrani biskupu srijemskom uznemirivati bosanske franjevce u duhovnoj pastvi.-) (27. augusta 1746.) Dok su franjevci pod austrijskom vladom vodili borbu sa svjetovnim sveenstvom, koje ih je hijelo istisnuli s njihovih župa, bijaše im još mnogo gore u Hosni pod osmanlijskom vlašu. Po Bosni je bilo župa, ali niti je bilo kakovih kua ni crkvi, nego ili neznatne kapelice ili ševarne kuice. Obino bi franjevci iz samostana izlazili megju narod i obavljali duhovnu pastvu. Franjevaki isioriari bilježe p'Ogonstva i ubijanja župnika u tolikoj mjeri, da su oni franjevci, koji su bili u Bosni, poeli izbje- gavati duhovnu pasivu, a oni opet, koji su bili u tugjini na naukama nijesu se, svišivši nauke, htjeli natrag povratiti. Propaganda izdaje god. 1750. dekret, kojim one oce, što se otimaju duhovnoj pastvi, lišava aktivnog i pasivnog piava glasa. God. 1765. stavljen je u „statut- posebni paragraf, kojim se lišavaju

1) Fermendžin: Acta Bosnae p. 551—553.

-') Ibid. p. 554—655. — 165 —

sufragija oni, koji bi poslije svršenih naul^a ostali u tugjini neokupirani „lekturstvom".^) God. 1735. otcijepila se Dalmacija od bosanske redodržave, a god. 1757.

dobili su i franjevci preko Save posebnu redodržavu pod zaštitom sv. Ivana Ka- pi strana. Iz bosanskih samostana stvori se nova kustodija (sv. Križa) kojoj su imale pripasti sve

katolike župe u B. i H. pod vlašu osmanlijskom.-) Bosanskim franjevcima bijaše nepravo, da sainjavaju državu drugoga reda, te poslaše za to u Rim

fra Filipa L a š t r i a. On je kao vrstan istoriar branio stanovište, da Bosna bude provincija, a ne

kustodija, a podupirao je svoje stanovište i brojevima dokazajui, da Bosna ima 30 župa, 50.000 katolika i blizu 150 redovnika. God. 1758. bude na to po-

vraen bosanskoj kustodiji naslov provincije i dana joj prednost pred provincijom Ivana Kapistrana. Laštri je dobio pridjevak uskrisitelj provincije.'^) Provincija bosanska bijaše tako ograniena na

današnju Bosnu i Hercegovinu. Jezgru provincije sainjavahu tri samostana- Sutjeska, Kreševo i Fojnica, u kojima je bio usredsregjen život

redovnika, biskupa^) i provincijala kao i srednjih uiona za franjevaki podmladak. Osim tih samostana bilo je još veih redovnikih prebivališta u

Travniku, Jajcu, Ivanjskoj, Varešu, Sarajevu i Tuzli. To su bila središta dotinih krajeva, gdje bi se

župnici iz obližnjih župa sastajali i dobivali potrebite naputke.^)

').Jeleni: Kultura i bosanski franjevci I. svezak Sara- jevo 1912. p. 176—178.

^) Jeleni: Izvori za kult. povjest Franjevaca. Gl. z. m. god. 1912. p. 468—470.

^) Batini : Djelovanje Franjevaca III. p. 96—98. Jeleni 1. c. p. 472—475.

*) Do god. 1735. zovu se mjesto biskupa .apos- tolski vikari'', a od god. 1735. veinom upravit elji bosanske biskupije.

'') Batini 1. c. p. 98. — 166 —

I u drugoj polovini XVIII. vijeka bilježe franjevake kronike pokušaje pekih patrijarha da kao nekadanji njihovi pretšasnici podvrgnu sebi sve balkan- ske kršane bez obzira ne vjeroispovijest. Savremeni franjevac fra Bonaventura Beni, koji je bio u ovakoj jednoj borbi s patrijarhom zastupnik bo-

sanskih franjevaca i katolika, potanko nam je opisuje. Peki patrijarhat nalazio se tada u grkim rukama, a turska vlada sa svojim pokvarenim sistemom

podupiraše te ., udnovate pastire". ujmo megjutim što veli Beni. On pripovijeda, da je u njegovo doba došao u Sarajevo peki patrijarh (valjda Gavrilo IV. god. 1760.) a s njime još i jedan vladika u pratnji jenjiara i 1u se stadoše hvaliti, da su donijeli ferman od sultana, da smiju katolike i biskupe i fratre svome obredu podjarmiti i navaliti na njih namet. O tome se doskora poelo pripovijedati po itavoj Bosni, a pravoslavni ismjehivahu katolike govorei im javno: „Vidjet ete vi Šokci, iji je obred

1 crkva prava i od sada e vam naši kalugjeri, a ne vaši redovnici biti uitelji, od kojih ete javno uti, što vam je za spas duše znati". U mjesecu

augustu krene patrijarh u Travnik veziru^) i tu se povede rasprava izmegju patrijarha i franjevaca. Fianjevci su poslali onamo etvoricu svojih ljudi, megju njima istoriara Laštria i Beni a. Franjevci su se obianili pred vezirom, ali su morali platiti paši i njegovom ehaji znatnu svotu novaca.

Kadija je izrekao prema Beriiu ovako osudu : Patri- jarha i mitropolita nemaju nikakva prava nad vama fratrima niti rimokatolicima, niti smiju tražiti kakav danak ili što drugo od vas, jer ferman ne može biti nad hattiš^rifom (misli se tu na a h d- n a m u, što su je franjevci dobili od Mehmed ,.el Fatiha" na koju se oni pozivahu).-)

') Prema Bašagiu (o. c. p. 181.) bio je tada vezirom HuIusi-zadeMefimed paša.

-) Batini III. p. 111—112. Jeleni o. c. p. 205—208. — 167 —

Daljnji napadaji grkih patrijarha spominju se još i kasnije tako n. pr. 1778. i 1779. Franjevci su tražili inteivenciju u Beu od papinskog nuncija, da se on zauzme kod beke vlade, koja da im dobavi potvrdu starih povlastica, osobito onih, koje se

odnose na slobodu vjere i neovisnosti od grkih vladika. Papinski nuncij nije im mogao ništa pomoi,

pošlo su odnošaji izmegju Austrije i porte bili baš u to doba ohladnjeti. God. 1780. papinski se poslanik opet zauzimao za franjevce u Beu. Carica Marija Terezija uputi ga na francuskog poslanika u Cari-

gradu, kojeg e i njen poslanik podupirati. Papa Pijo VI. obrati se na francuskog ministra spoljnih poslova, gtofa deVorgennesa, da francuska vlada izradi franjevcima potvrdu starih povlastica. Napokon je austrijski poslanik posredovanjem engleskoga

poslanika i kapudan paše izradio fianjevcima povoljan ferman. No ni ovaj ferman nije koristio, kako nam to domai Ijetopisci priaju.^) O odnošajima cara Josipa II. prema franjevcima govorili smo na drugom mjestu. Za biskupa Okia (t 1799.) okoristiše se franjevci za-

kladom, što ju je car osnovao i poslaše li klerika u zagrebako sjemenište. Ova 12iorica ostaviše sjemenište, te se nijesu više povraiili u domovinu. God. 1796. spominje se nekoliko bosanskiii klerika

u Velikoj, te Požegi u Slavoniji, a i u Zagrebu.

Velikih neprilika, a i briga imagjahu franjevci u pitanju više naobrazbe svoga klera iza 1757., jer kad je red imao samo tri samosiai.a, poduavaju franjevci jedva onu mladež, koja e se posventi redu. Bosanski klerici morali se potucati po talijanskim samostanima.-) U prvoj polovini XIX. stoljea postade ovo pitanje za franjevce upravo akutno. God. 1834. posla

pjovincija fra Iliju Starce vica i fra Marijana

Sunjia, da u rimske propagande i bekoga

1) Batini 111. p. 147—148.

'^) Opširnije Jeleni o. c. p. 212., 211., 221. 168 dvora posreduje za odgajanje svojih klerika.^) Pro- paganda, a i neki talijanski samostani primili su na svoj trošak odregjeni broj bosanskih klerika. Uza to su se odgajali i u Zagrebu, Varaždinu i Požegi kleiici za bosansku provinciju.-) God. 1839. poklonio je senjski biskup Ožegovi sjemenište za bosanske mladie, a grof Nugent dade u mjestu Du- bovcu kraj Karlovca veliku gragju u tu svrhu, ali franjevci nijesu mogli dobiti privilegija iz Rima/*) Prilike katolika u Bosni crta nam opširno biskup Bariši (od 1832. god.) u pismu na cara Ferdinanda!, (god. 1837). Biskup se upravo u drastinom opisu tuži na teško stanje katolika u ovim zemljama. Nema sumnje, da je po gdješio i pretjerao."*)

Valja nam još zabilježiti i jednu veoma zani- mivu borbu, koja je za biskupovanja Barišieva planula izmegju njega i bosanske provincije, a potrajala je sve onamo do god. 1846., kad je Ba- riši postao apostolskim namjesnikom u Hercegovini. Borba je zahvatila tolike dimenzije, da se u nju umiješaše i Rim, Be te Carigrad. Vrijedno ju je zabilježiti radi tendencija, koje su se tada javile u Bosni. U itavam toku te borbe opaža se protivština izmegju franjevaca iz „papinske države" i onih iz „cesaiovine". Franjevci, koji su došli iz

Zagreba bijahu praktiniji i narodniji od t. zv. papin- skih. Biskup Bariši htio je bosanske franjevce u smislu rimske politike disciplinirati i podvri ih hijerarhikoj vlasti. Tu je naišao na otpor, kakvom se valjda nije nadao. Neki anonimni autor (misli se, da je to bio Juki) izrie jasno misli, koje ga karakterišu kao neprijatelja rimskoga klerikalizma. On zove Barišia sinom tame i protivnikom svake prosvjete. Barišievi prijatelji opet ocrniše franjevaku provinciju s politikog saveza s Ilirima i kod tadanjeg

^) Sr. Jeleni : Izvori za povjest etc. Gl. z m. 1913. p. 59 i dalje.

^) Alaupovi : Iv. Fr. Juki p. 24. 0 Ljetopis katolil *) Starine XVII. p. 108. dalje. :

— 169 —

namjesnika bosanskog Vedžihi paše i kod bekoga dvora. Vedžihi paša obraa se na bana Viašia u Zagreb turskim jezikom napisanim pismom, u kojemu mu javlja, da predleže dokazi, kako neki laiin u Zagrebu imenom Ljudevit Gaj sastavlja pisanih stvari s buntovnom težnjom, te ih onda šalje u

ove krajeve. Pošto je izmegju porte i bekoga dvora

mir, a rad Gajev podoban, da mir i sreu sultanovih podanika potkopa, to Vedžihi paša moli bana, da Gaja pozove na red, te da mu strogo naloži, da u budue nikakovih pisanih stvari, ni drugo slino u Bosnu više ne šalje. Ban Vlaši bijaše ve mrtav kad je ovo pismo pisano, pa tako ono stiže u Zagreb, a odavle u Budim, odakle je došlo u ruke grotu

Sedlnitzkome i knezu Metternichu. Metternich bijaše

obaviješten i direktno od biskupa Barišia, da se u Bosni spiema ustanak pod vodstvom mladoga katolikoga franjevakoga kleia, koji je pristajao uz

Gaja i Ilirizam. I u Rimu se znalo za tobožnju bunu bosanskih franjevaca, kojoj da je vogja Ljud. Gaj u Zagrebu, a on da je u svezi s francuskim buntovnicima, koji mu preko minisira Thiersa po- slaši preko milijun franaka za buntovne svrhe, nadalje

sa eškim protestantima i ruskim šizmaticima. Rimska propaganda izdade god. 1841. dekret, kojim je franjevcima odsada zabranjeno slati mladie na nauke ikuda drugamo do u papinu državu.^) U poetku druge polovine XIX. stoljea nastadoše nešio povoljnije prilike za razvitak franjevakih manastira i školovanje franjevakog podmlatka. God. 1853. stiglo je carsko odobrenje za gradnju

') O toj zanimivoj aferi, o Itojoj ne možemo radi prostora opširnija govoriti sr. Alaupovi o. c. p. 24-25; Prohaska: Das Kroatisch-serbiiclie Schrifttum in Bosnien und der Hercegovina.

Zagreb 1911. p. '85— Sg. R. Glavaš : Život i rad fia R. Barišia. Mostar 1900. Spis anonimnoga pisca o toj aferi ima naslov Borenje države Bosne srebrenite s biskupom Rafom Barišiem. a nalazi se kao neizdani ru

etiriju novih samostana i pet crkvi. Doskora se moglo pristupiti gradnji manastira u Gujoj Gori

(dovršen i857.), u Livnu, Zoviku, Plehanu. 1 pi aiije uzgoja bosanskih klerika stupilo je u novi stadij. Kada je slavni vladika Strossmayer god. 1851. obavljao potvrdu u Posaviin', dogjoše krišom onamo i bosanski franjevci, da pozdrave mladog biskupa. U Županji pozdravi vladika franjevac Martin

Nedi 1 potuži mu se, da franjevcima nestaje podmlatka. Kad se Strossmayer vratio u Gjakovo, posla u Bosnu svoga prijatelja Topalovia, koji je došao ovamo da kupi tobože pjesme. Prati ga na putu Nedi. Topalovi donese Strossmayeru vijesti, da fratri žele, da im se klerici odgajaju u Gjakovu.

Biskup Strossmayer ode u Be i zamoli vladaia, da smije primati pod svoje okrilje bosansku mladež.

Za stvar se zauzme papinski nuncij, a i posebna deputacija franjevaka, (Nedi i Šunji) dogje ovamo.

Napokon stiže dozvola i Strossmayer smjesti klerike najprije u svoje sjemenište, a onda im sag! adi posebnu zgradu. God. 1858. nijesu smjeli klerici kui na velike praznike, jer da bune narod. Fran- cuski listovi navališe na Strossmayera, da preko franjevaca buni narod protiv Turaka. Francuska je naime hijela, da kao protektorica kršana na istoku stekne upliv i nad katolicima Bosne. Megjutim se i ta bura slegla. Poslije otvorenja sveuilišta (1874-.) zairaži ugarska vlada, da se bosanski klerici premjeste iz Gjakova u Ugarsku. Biskup Strossmayer uinio je sve mogue, da se ta ne dogodi, ali zaludu. Bosanski klerici morali su ii u Ostrogon i Peuh na nauke. ^)

') Smiiklas : Nacrt života i djela biskupa Strossmyera.

Zagreb 1906. p. 25— 27. Ignacij Struki : Katolika crkva od paua tiosne do njezina oslobogjenja (1463—1878 ) U S p o m e n- knjizi iz Bosne. Uredio Dr. J. Šari . Zagi eb 1901. stanju Ovdje imade i drugih zanimivili sabraiiih podataka o katolika. Tako n. pi. statistiki podaci. Bosanski prijatelj III. (Ljetopis katolike crkve u bosni) p. 193—208. Statistikih podataka o katolicima, pravoslavnima i muslimanima za poetak b. der drtge polovine XlX. vijeka u Blau : Reisen in und H. p. 198., 208., 223-22,')., 231 i t. d. 171

God. 1846. postade Bariši apostolskim namjesnikom u Hercegovini, te je tako Hercegovina odsele postala posebnim vikarijatom. Jedan dio Hercego- vine, kao vikarijat trebinjski, potpade (1843) pod dubrovkog biskupa. Godine 1852. osnovana bi i posebna franjevaka hercegovaka kus-

1 d i j a. (manastir Široki brijeg osnovan god. 1846 ?) Pravoslavna cikva doživjela je jednu znatnu promjenu u ovom periodu. Godine 1766. ukinut je fernianom sultana Mustafe

III. (1757.— 1774.) peki patrijarhat i utje- lovljen grkom u Carigradu. Kao razlozi ovom ukinuu navagjaju se dešperatni odnošaji patrijarhata. Patrijarhama se predbacuje lakoumnost kaa glavni motiv, koji je pokretao njihovim radom Mjesto patrijarha dobivali su ljudi bez ikakve naobrazbe i iz najnižih slojeva, a nijesu pripadali kalu. gjerskom staležu. Zato su i postali prete- latinstva megju rajom. Po svemu se vide daje Turcima ovaj ferman diktira i, pravi Grk, Od ovog vremena preotimaju mah o višoj hijeraihiji u Bosni Grci. Carigradske patriu jarhe upravo trguju s najvišim as- tima srpske crkve. Grki mitropoliti gore su- isisavali siromašni narod od turskih zakupnika poreza.^) Mitropolija zvornika prenijela je svoje sjedište iz Zvornika u Tuzlu god. 1852. prema politikoj razdiobi zemlje po Omer-paši.^) Vei upliv u narodu od crkve imali su srpski manastiri, koji osobito cvatu u Hercegovini, a megju njima na prvom mjestu Ž i t o m i s 1 i .^)

\) Sr. J a s t r e b o V : Prevod fermana, kojim je ukinuta srpska patriaršija (Glasnik XL. p. 128— 233). M. Spasi: Nešto našoj crkvi pod Turskom vladom itd. (Glasnik I p. 140).

-) Dušan Teši i J. A. Popovi : Zvornika epaihija i njeni mitropoliti, Sarajevo 1904. p. 11 — 14,

**) Juki: Zemljopis etc. p. 17. veli, da ih u Hercegovini ima 12 (dva od njih su prazna). — 172 —

Naobrazba srpsko pravoslavnog sveenstva, pa

i ona grkih vladika daleko zaostaje za naobrazbom katolikog sveenstva. Ovo istie ne baš osobito objektivni Hilferding. On veli openito i za franjevce, da su poluobrazovani i da se bave više gospodarstvom nej;o umnim poslovima, ali ipak istie, da megju njima ima umnih glava kao Marti, Nedi, a osobito hvali fra Marijana Šunjia, koji je god. 1854. bio imenovan apostolskim namjesnikom (biskupom) za Bosnu. Svojom uenošu i dostojanstvom bio bi on ukras sveenstvu bilo na kojoj mu drago strani svijeta.^)

1) Hilfeiding o. c p. 127. i p. 300. VIII. PREGLED KNJIŽEVNOGA RADA U BOSNU) A RAD MUSLIMANA NA KNJIŽEVNOM POLJU.

Radu bosanskih muslimana na književnom- polju posvetila se tek u novije doba vea pažnja. Oni su dakako radili gotovo iskljuivo na arapskom, turskom ili perzijskom jeziku, a nije ih razumio vlastiti im narod, barem ne široka

masa. Kod kue razumjela ih je samo inteligencija i

ulema. U svome naraštaju i u dva tri naredna na-

raštaja imali su prijatelja i sljedbenika u domovini, ali tih je s vremenom nestajalo, dok ih nije sasvim nestalo polovicom XVIII. vijeka. Po nama, veli marljivi ispitiva njihovoga rada, dr. Bašagi,

nestalo bi glasa i imena negdašnjih radnika na polju istone prosvjete, da ih drugi islamski narodi nijesu s^^uvali barem djelomino sve do danas.

Pogledamo li samo u najkrupnijim crtama rad

Bošnjaka muslimana na polju lijepe književnosti i

znanstvenog rada, zadivit e nas on i po svojoj kvantiteti i kvaliteti. Prema dosadanjim

^) U ovom pregledu su istaknute samo najvažnije pojave na polju književnoga rada u Bosni. Iscrpivo je taj književni rad prikazan u nekoliko djela, po kojima je i ovaj, pregled s.^stavljen. — 174 —

rezultatima istraživanja nema nikakove dvojbe, da muslimani ne samo da nijesu za svojim zemlja-

cima pravoslavnog i katolikog za-

kona zaostali, nego su ih daleko i

natkrilili. Mnogi bosanski pjesnici i uenjaci svojim posvema originalnim radom za- premaju vrlo odlina mjesta u istonim literaturama. Mnogo je neznatniji rad muslimana Bošnjaka na hrvatskom jeziku, te ni u kojem pogledu ne podna^a prispodobe s onim na istonim jezicima. Radenici te vrste megju muslimanima prave su iznimke. Mi emo ovdje istaknuti samo najvažnije radenike u islamskim književnostima. Detaljnije rezultate dosa- dašnjih istraživanja nai e italac u specijalnim studijama.^) Prvi radenik iz naših krajeva na polju istone prosvjete jest Mahmud paša Abagovi — sa pseudonimom A d n i. (f 1474). O njegovom porijetlu se ne slažu vijesti. Neki ga drže Grkom. Rodio se u Kruševcu, koji je pripadao srpskoj despotiji, ali ga Bašagi drži ipak Bošnjakom, jer se prije pada Bosne mnogo bogomila iseljivalo u srpsku despotiju. Turci ga zovu Hrvatom. Mahmud paša glasoviti je vezir, mecena, dižavnik i vojskovogja. Prvi je vezir osmanlijskoga carstva, koji je iz ljubavi

prema znanostima i korisnim ustanovama ostavio iza sebe trajne spomenike. Mahmud paša pisao je jeziku. u prozi i pjevao u turskom i perzijskom Pjevao je u doba, kada je turska knjiga bila u povoju, kad se turskim jezikom tek poelo pisati i pjevati, a ipak se odlikuje i dotjeranom formom i dubokim mislima. Malo se znade o talentiranom pjesniku, sinu Ahmetpaše Hercegovia, Mustaj-begu Itnjižev- 1) Bašagi: Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj Bosti (Gl. zem. muzeja 1911 p. 1—88. i 295—390.) Sejfudin Kroatische Dichlungen Kemura i VI. Corovi: Serbo bosnischer-Moslims aus dem XVII., KVIIl. und XIX. Jahrhundert. Sara.evo 1912. — 175 —

Hercegoviu, koji je kao pjesnik nosio pseudo- nim Šili („lavski"). Književni rad njegov pada u poetak XVI. vijeka. U eri Sokolovia radio je najpopularniji Bošnjak megju turskim piscima: Sudi (t 1593.) Rodio se u Sudiima, seocu pokraj Sarajeva. Temelje naobrazbe stekao je u Bosni, a daljnu naobrazbu na istoku. U poetku vlade Selima II. Sudi je uitelj u A t m e j d a n-s a r a j i m a, gdje su se uzga- jali odabrani mladii za dvorska dostojanstva. U tim sarajima slušali su pred Sudijom nauke svi veliki Bošnjaci i Hercegovci iz zadnjih decenija XVI. vijeka. Od njegovoga rada ostadoše opsežni komentari glasovitih klasinih djela u perzijskoj knjizi, s kojima se i danas služe prijatelji tih klasika. U poeziji odlikovao se Derviš paša Bajezidagi, rogjeni Mostarac (šesti decenij XVI. vijeka.) U Carigrad je došao u doba, kal je Mehmed paša Sokolovi bio na vrhuncu svoje slave i moi. Kao lini savjetnik sultana Murata III. stekao je veliki upliv na dvoru. Bio je i bosanskim namjesnikom, a poginuo je u bojevima u Ugarskoj. Nerkesi Es-Saraji (Muhamed Nerkesi) rodio se u Sarajevu (1592— 1632.) a pjesnik je i pripovjeda na turskom i perzijskom jeziku. U njegovim pjesmama kao i u pjesmama Derviš paše opažaše oito utjecaj naših narodnih sev- dalinki. Abdullah el Bosnevi (,Gaibi" to je

„Išezli") I odom je iz lijevanjske okolice. Na istoku je proboravio itav svoj život i umro u Konji (1643/44.) Ovom se Abdullahu el Bosnevi pripisuje još jedan grob s pridjevkom „Gaibi". U Staroj Gradišci, u jednom kutu gradskoga parka sauvalo se sve do danas jedno turbe, za koje narod veli, da je grobnica Abdullaha Gaibije. Megju bosanskim muslimanima bijaše krilata rije: „Suha megja, G albina legja" te se do okupacije 176

vjerovalo, da duh Gaibin bdije nad bosanskom granicom i štiti je od neprijatelja. Nije poznalo, k ka je narod Gaibiji odredio grob u Staroj Gradišci, kao ni to, zašto je poznat pod imenom Gaibi. Neki nusle, da mu je Gaibi pjesniko ime, jer je on poznat u Bosni više radi nabožnih derviških pjesama, nego li radi svojih uenih djela. Abduliah el Bosnevi proslavio se kao komen- tator znamenitog djela Muhjudina Muhameda b. A r e bi (560—630 p. Hidžri) po imenu „Fususa*, u kojemu je ovaj orijentalni filozof izložio jezo;ru

mistine nauke o egzistenciji i spoznaji 27 velikih, božjih poslanika. „Fusus" je bio vijekove predmeiom

polemike izmegju ortodoksne uleme i šehova, a Abduliah ei Bosnevi istie se u prvom redu megju njegovim braniteljima, napisavši tom djelu komen-

tar na turskom i arapskom jeziku. Abduliah napisao je osim toga itav niz što kraih, što opširnijih rasprava. Pee vi (Ibrahim paša Alajbegovi) rodio se doduše u Ugarskoj, ali je lan poiodice Alajbegovia, koja je iza pada bosanskoga kraljevstva sve do polovine XVI. vijeka igrala odlinu ulogu me^ju bosanskim velikašima. Otac Peevin odselio je u

Peuh, gdje je dobio velika lenska imanja i osnovao novi odžak porodice Alajbegovia. Mati Peevina je rogjena Bošnjakinja iz poznate porodice višegrad- skih Sokolovia.

P e e V i j a se rodio negdje oko 1570. godine. Od državnih službi obavljao je defterdarsku u uu-

navskoj provinciji. Mnogo je vremena sproveo i u raznim borbama u Ugarskoj. Kao financijski inovnik

došao je i u Carigrad, a napokon postade bosanskim defterdarom (1635.), gdje je po svoj prilici ostao sve do svoje smrti (1650. god.) Njegova povijest („Tarihi Peevi") poinje sa prvim danima vladanja Suiejmanova (1520. god.), a svišava sa zadnjim danima carevanja Murata IV. (1640.) Obuh- vata dakle 120 godina. Pisac opisuje dogagjaje svoga — 177 —

doba i dogagjaje, koje je uo pripovijedati iz ustiju svog oca. Pozna i savremene ugarske istoriare (po prijevodu). Interesantna je linost Hasan Kaimija („Kaimi baba") rogjeni Sarajlija. Bio je imuan ovjek, te je svoju kuu okrenuo god. 1660. u tekiju kaderi derviša, kojemu je redu pripadao i on kaa šejh. Iz Sarajeva morao je bježati, jer se postavio na elo bune, koja je nastala ušljed gladi god. 1682. On je sa siromašnom klasom sarajevskog puanstva tražio, da se zaliha žita, koju su bogatiji radi speku- lacije bili sakupili, razdijeli megju gladno stanov- ništvo. Nastanio se stalno u Zvorniku, gdje je i umro 1690/91. Bašagi veli za nj, da njegov rad na polju turske poezije nije nimalo vrijedan. Za nas je od interesa, da je on napisao na hrvatskom jeziku dvije poune pjesme (t. zv. ka side) protiv pušenja duhana, te pjesmu u slavu god. 1669. zauzete Kandije. Poeziji ne treba dakako ni u tim proizvodima tražiti.^) Alauddin Sabit rodom je iz Uzica, koje su do oslobogjenja Srbije pripadale bosanskom vilajetu. lan je plemenite bosanske porodice. Slu-

žio je u Bosni i na istoku kao sudija. Umro je u Aziji 1712. god. Za nj veli Bašagi, da je najorigi- nalniji turski pjesnik prije preporoda. „Taj snažni genij pokušao je prvi istonu umjetnu poeziju

i narodnu dovesti u sklad, prepleui oboje našim

narodnim prispodobama i figurama i tako stvorio

novi smjer i otvorio nove vidike turskoj umjetnoj poeziji. U tom nastojanju pretekao je on i

Derviš pašu i Nerkesiju. Svršetkom XVII. vijeka svršavaju Bošnjaci svoju

misiju na polju istone knježevnosti. Tu i tamo

koji nje- 1) O njem sravni : Bašagi o. c. p. 305—306.,

<:ovu smrt stavlja u god. 1680. i Kemura i orovi o. c. p. XIL Husein Karabegovi objelodanio je pjesmu o osvojenju Kandije u. Gl. z. m. 1889. III. 94—96. Mehmed-beg Kapetanovi-Lju-

bušak : Istono blago II. 225. 12 178

jav ja se još koji pjesnik ili uenjak, ali veoma rijetko. Razlog je lomu trebalo tražiti u velikim ratovima i neprestanoj borbi na granici. Vremena Alipaše Heimovia nijesu dala ni odušiti, veli Ba-

šagi, umornim našim djedovima, a kamo li baviti se naukom i poezijom. Ratuje se kod kue i u tugjini i brani itava država. Osim tih ratova i nutarnje smutnje i razmirice izmegju pojedinih gradova i vezira, izmegju raznih stranaka ne dopuštaju mir- nog rada. Od radenika u XVIII. stoljeu valja spomenuti Fevzi šejha Blagajca, koji je živio u burno doba prve polovine XVIII. vijeka u Mostaru. Napi- sao je na perzijskom jeziku „Bulbulistan" (t. j. mjesto gdje se nalazi mnogo slavlja) (1739.) i posvetio ga valjda Alipaši Heimoviu. Omer eff. Novljanin. Navale carevaca na

Bosnu pod princom Hildburghausenom i drugim generalima prenule su Bošnjake i Hercegovce iz letargije, a suzbijanje tih navala pod Ali-pašom Heimoviem pobudilo je u njima stari ponos. Na- rodna pjesma opjevala je krvave bojeve u Krajini,

Posavini i pod Banjom Lukom, a Omer eff. Nov- ljanin, za kojeg neznamo ni kada se rodio, ni kada je umro, ovjekovjeio je ovo doba u djelu : Vojne Heimogli Ali-paše. Djelo je to dva puta izašlo pod imenom ,. Povijesti Bosne" (1741. i 1876.). Za vrijeme Heimovievih vojna bio je Omer kadija u Sanskom mostu. Djelo je, veli Baša- gi, vješto pisano, te ovjek može da se po njemu uputi i o tadanjem kulturnom stanju u Bosni. U XIX. stoljeu vrijedno je spomenuti M e h- med Šakira Kurtehajia (rogjen 1 844. u Bijelopolju, umro u Beu 1870.), koji je pokrenuo u Sarajevu prvi samostalni list Gjulšen Šaraj

(Sarajevski vijesnik) a bio je dvije godine i suradnik službenog lista „Bosne". Premda nije imao osobite kakove naobrazbe, pisao je odline politike, ekonomske i poune lanke. Muvekit Salih 179

Sarajlija napisao je „Povijest pokrajine Bosne", koja je još neobjelodanjena, a rukopis joj se uva u zemaljskom muzeju. Salih eff. služio je cijeli svoj iivot kao inovnik Gazi Husref-besjova vakufa, pribi- rajui materijal za svoju povjest. Umro je nekoliko godina iza okupacije.

Iz poznate porodice Rizvanbegovi—Stoevia valja nam zabilježiti kao pjesnikinju Habibu, ker Ali-paše Stoevia (u Carigradu 1890.) i glasovitog njenog bratia, a Alipašinog unuka Arif-bega Rizvanbegovi a, koji je poznat kao turski pjesnik pod imenom Hersekli Arif

H ik m e t. (1839.— 1903.) Iza Omer-pašinepersekucije morao je najprije u Sarajevo, pa onda u Carigrad (1853.) gdje se posvetio nauci. Brzo se upoznao s

arapskom, perzijskom i turskom knjigom. U državnoj službi kao sudac nije imao mnogo sree radi svoje

otvorenosti i znaaja. U njegovoj se kui god. 1860. osnovalo „Društvo pjesnika", te se oko njega okupljala po izbor duševna aristokracija onoga vremena

Vrijedno je zabilježiti u njegovom životu i tu crtu, da je bio neustrašivi pobornik ustava i slobode

u Turskoj i da nije nikada zaboravljao svoj narod i svoju Hercegovinu-

Hikmet je posljednji klasik u turskoj literaturi i spada u red prvih turskih pjesnika. Ono što je ostavio pjesama, pravi su biser turske klasine poezije. Osim pjesama pisao je i filozofske rasprave. Nabrojio samo samo najznatnije pretstavnike znanstvenog i pjesnikog rada u orijentalnim knji-

ževnostima, rodom Bošnjake i Heicegovce. Osim ovih imade ih još itava legija. Prema tim blistavim imenima sasvim ostaju u sjeni imena onih Bošnjaka, koji su radili i pjevali na svom narodnom, materin- skom jeziku. Rad je njihov veinom priprost i skro- man, ali baš zato, jer su kao iznimka megju svojom braom i jer su pisali hrvatskim jezikom, vrijedno ih je redom spomenuti. 12* :

— 180 —

Interesantna je injenica, da nijedna od triju glavnih konfesija u zemlji, nije z nalet literarnom radu druge. Svaka konfesija živjela je za sebe. Prvi poznati nam muslimanski pjesnik koji je pjevao narodnim jezikom Hevaji^ u predgovoru svog rijenika (1631.) naroito istie, da se na „bosanskom" jeziku prije njega nije ništa napisalo, premda je 20 godma prije izašlo najpopu- larnije djelo franjevca Matije Oivkovia „Na- uk Ka rstianski". Isto tako n. pr. ne zna fra Stjepan Margiti u predgovoru jednog svog djela, koje je 1704. godine štampano, u kojem govori

jezinim, socijalnim i kulturnim odnošajima Bos- ne, ni najmanje o literarnim interesima muslimana i pravoslavnih. Najstariji do sada poznati, a ujedno i najznamenitiji megju muslimanima, koji su pisali najodni jezikom jest -.Muhamed Hevaji Uskjufi. Rodio se 1601/2. u zvornikom sandžaku, valjda u Tuzli. God. 1651. radi još literarno, ali ne znamo^ kada je umro. Pisao je turski, arapski, perzijski i hrvatski. (On svoj materinski jezik zove srpskim, ali i opetovano^ bosanskim). Poznat je njegov lekskon „Potur Šahydijje". Jezik mu se odlikuje time, da je prilino prost od tur- cizama a gdjegdje i sasvim. Simpatina je crta u nj vjerska tolerancija i jasno izreena misao nacionalno g j e d i nstva Bošnjaka bez razlike vjere. Nitko nije na pr. izrekao prije njega u bosanskoj kn.iževnosti ovaku misao

Otac jedan, jedna mati Prvo bin nam, valja znati Jer emo se paski klati ?^) O Hasanu Kaimiji govorili smo naprijed. Pjesnik „Arsuhala od Duvna", jedne od naj- popularnijih slavensko-turskih pjesama, nije nam poznat. Znamo samo, da je to bio neki aga, koji je mnogo kao vojnik okolo hodao, te iz jednog

') Kemura i orovi o. c. p. 4—5. :

— 181 — nepoznatog razloga bio interniran u Županjcu (Duvnu). On moli ganutljivim rijeima premještenje iza dugog mukotrpnog zatvora. Arsuhal je sastavljen valjda oko 1706. godine. Osim ovih pjevali su na narodnom jeziku Hadži Mehmed Raži, rodom iz Sarajeva, (umro 1785. god. u Meki), zatim iVlula Mustafa Baš-Eski (kao pjesnik zove se Šefkija), takogjer rodom iz Sarajeva. (Umro 1803.) Šefkija prilino dobro podražuje narodnoj pjesmi. A n d r i j a K a i , veli dr. orovi, jedini pjesnik XVIII. stoljea, koji se dao inspirirati narodnim pjesmama, dobio je u

Šefkiji interesantnog druga, koji ga i nadvisuje u tome, jer ne upotrebljava rime, prikljuujui se tako još intimnije narodnoj pjesmi. Najplodniji je megju ovim pjesnicima Sejid Vehab Ilhamijaiz Žepa(god. 1821. pogubio ga u Travniku Dželaluddin paša). U jednoj kasidi oštro kritizira tadanje socijalne odnošaje u Bosni. On pjeva«. udan zeman nastade, Sve zlikovac postade, Din dušmanin ustade Što se hoe za Boga? Nestalo je pravde, nastavlja dalje, a sramota Turaka je oita: „Turin nema amela, krivda pravdu zamela". Sve dobre namjere centralnih vlasti razbijaju se na nesposobnosti i nevaljalosti podanih. Rijetko su se ovakove rijei izrekle tako slobodno i neprikriveno i to još od muslimana muslimanima.

U ovaj niz spada i jedna djevojka pjesnikinja, Umihana ujdina sa svojom pjesmom: S a- r 1 i e^ i p. a j j g j u a vojnu. Zarunik joj bajraktar Mujo andži pade 1813. u boju protiv Srba.

Ona se odlui ne udavati i ostade do kraja života djevojka. Svom zaruniku u spomen spjevala je na nain narodnih pjesama pohod Sarajlija protiv Srbije. — 182 —

Šejh Abdurahman Sirija (Sikira) rodio se 1785. u Fojnici. On je u Oglavku izmegju Foj- nice i Kiseljaka osnovao tekiju, koja je još i sada jedna od najznamenitijih muslimanskih tekija u Bosni. Pjesniki njegovi sastavci su didaktike naravi, a raširene su mu pjesme po itavoj zemlji. Ime njegovo (Sirija) poznato je itavom muslimanskom svijetu. Umro je 1847. godine. Napokon nam valja jipš spomenuti A h m e d eff. Karah odžu iz Zepa i Omer eft. Huma iz Mostara (umro 1880.) U istinu su od^ove nabrojene jedanaestorice

pjesnici H e v a j i i Š e f k i j a, no svejedno su i svi drugi, manje od njih vrijedni, bili popularni i poznati kod svojih suplemenika kao što i franjevaki pisci kod svojih. Sve ove pjesme napisane su tursko-arapskim pismom, kojim se služe još i danas mnogi konzer- vativni muslimani (uz neku reformaciju !)

RAD KATOLIKA I PRAVOSLAVNIH NA KJIŽEVNOM POLJU.

Bosanski katoliki pisci, koji pišu u narjeju zemlje, zovu svoj jezik „bosanski m". Pod tim dakako ne misle nikakav osobiti jezik, nego samo narjeje ilirskoga ili slavenskoga. Rijetko zovu svoj jezik hrvatskim a nikada srpskim. Hrvatskim jezikom zovu ga oni, koji stanuju na dalmatin- skom, dakle specijalno hrvatskom podruju. Specialno „srpski" zovu se pravoslavni Bosne. Veina katolikih pisaca Bosne daje prednost slovinskomili ilirskom jeziku pred bosanskim ili hrvatskim. Ve najstariji hrvatski gramatiar Bartuo Kaši zove svoj jezik slovinskim, ali veli, da se služi — 183 —

„bosanskim" narjejem. Poznati Ma ti j a D i vk o vic zove svoj jezik „bosanskim", a pismo, jer je irilica „srpskim" („iz latinskoga jezika u bosanski sa sipskim slovima"). Pojam „bosanski"

podregjen je pojmu slovinski i u njemu je sadržan. Ne može se dokazati, da je analogno

ili srpskom. „bosanski" sadržan u hrvatskom i)

Katoliki pisci pisali su latinicom i t. zv. bosanskom irilicom („bosanica"), koja nije drugo nego irilsko kurzivno pismo. Pri tom je zanimivo, kako u Rimu nijesu rado gledali te bosanske irilice. Jedan od posljednjih izdavatelja irilskih knjiga u Bosni Stjepan Mar- kovac ili Margiti, poetkom XVIII. stoljea

hvali svoje pretšasnike Divkovia i Posilovia, što su svoju knjigu izdali u narodu pristu- panijem irilskom pismu. Najvei dio naroda ne poznaje latinska slova, a naše su

štamparije, tuži se on. od doba Divkovia i Posilovia

napuštene i slova zabaena, premda su knjige s

našim slovima u Bosni potrebite. 2) Megjutim, ako

su i fratri sve nauke uili na latinskom jeziku i izdavali od X\/III. stoljea knjige latinskim pismom nijesu zaboravili dugo još bosanice. Provincijal Luka Karagi zabranjuje u okružnici god. 1737. da se hrvatski jezik piše latinskim slovima, pak ni za privatnu upotrebu, jer su slova dar božji narodu,

i jezicima dana, koja se mnogima ne daju, pa ako

ih odnemarimo, izgubit emo i vea dobra. Još u 20 tim godinama prošloga vijeka matice krštenih

pa ak 1 manastir.^ki rauni pisani su bosanicom.-^) Juki veli opet, da je irilicom pisanih knjiga moralo biti mnogo više. ali bibliotekari nijesu više

znali irilicu itati i zato su mnoge knjige i rukopise spalili. On je sve stare knjige kupio od jednostavnih

^) Frohaska : Das Kroatisch-seibische Schrilttum in Bos- nien und der Her.egovina Zagreb 1911. p. 3—4.

-) Prohaslii 0. c. p. 128-129.

•*) Alaupovi : Ivan Frano Juki p. 2J. 184 ljudi, koji su ih još itali u odrpanim ekzemplarima. U bibliotekama da ima zato mnogo talijanskih, la- tinskih, njemakih, francuskih i drugih knjiga, natr- panih bez izbora.^) Karakter ka'olike literature u Bosni odregjen je svojim vrelom, a to su : visoke škole franjevaca u Italiji, gdje su fianjevci uili poznavati tamošnju literaluiu. i domaim milijeom : niskim niv6-om naobrazbe bosanskih katolika. Nije bio lak posao pružiti nešto narodu, a opet s druge strane održati literaturu na visini zapadnih uzora. Na rad poticala je franjevce ista ona pojava, koja se pojavila u Rimu, kada su poeli raditi oko toga, da podignu slavensku službu božju megju Hrvatima protiv napredovanja i širenja protestantizma, što ga je promicala narodna književnost. Franjevci imali su se boriti s piopo- vijednicima nove nauke i protiv islama. Djela tranje- vaca bila su dosta vješto udešena prema narodnom

shvatanju i postadoše mila zapuštenom narodu, kojemu su bila jedina utjeha. Vidi se to iz izdanja tih knjiga. Premda su pisana u nabožnom duhu, ipak to nije strogo crkvena literatura. Nije to literatura isto pouna, ali ni savim zabavna. Prednost ove literature leži u tome, što ona predouje isti narodni govor kao najbolja hrvatska proza u XVII. stoljeu. Vrlo je znamenita i za kulturnu povijest, jer se obazire na narodne potrebe i njegove pogriješke. Narod je mnogo puta njezinu

^') nauku primao i dalje je obragjenu širio. Najstarija poznata knjiga bosanska pisana latinicom jest prevod jednog zbornog djela u poast Mariji pod dvostrukim napisom: „Hortus animae — raj duše. Djelo je dovršeno 1567. god. u .Belgradu". Nagjeno je u franjevakom samostanu u Fojn ci. U njem imade crkveni kalendar, psalmi,

litanije, evan^jelja o muci Isusovoj i razne molitve.

1) P.ohaska o. c p. 130-131.

i srpske. Za- 2) Šurmin : Povjest književnosti hrvatske greb 1898. p. 115-1 Irt. — 185 —

Pisac djela zove se Marinus Nicolaus, za koga znamo, da je bio Franjevac bosanske redodržave, ali postoji sumnja, da li je bio po rodu Bošnjak. ^j Više izdanja doživljelo je djelo Fra Ivana Bandulavia(Bandulovi?)Skopljaka, koje je on priredio u slovinskom jeziku : Evangelya priko svega godischta (u Bnecich 1613. god) I Bandulovi štampa svoje djelo latinicom. Matija Divkovi (1563.— 1631.) prvi je, koji je pisao hrvatskim jezikom a t. zv. bosanicom. Rodio seuJelaškamavijake župe, udaljene 3V2 sata od Vareša. Njegova su djela: Nauk karst- janski za narod slovinski (1611), zatim: Nauk karst- janski s mnoziemi stvari duhovniemi (I6I6.) i Sto udesa ali ti zlamenia blažene i slavne bogorodice divice Marie itd. Divkovi je sam dao lijevati bosanska slova u Mlecima, a zove ih »srpskiemi pismenima«. Njegova su djela kršanske enciklopedije za narod, a ne može se rei, da su puki prijevod. Ma da se znade za njegove uzore, razabire se ipak i stil i glas Divkoviev. Djela ovoga pisca itala su se veoma mnogo u XVII. i XVIII. stoljeu i doživljavala nova izdanja.

Od naroda su se mnogo tražila, a bila bi se još i dalje itala, da se nije sa strane Rima gledalo irilsko pismo istisnuti latinskim.

Mnogo je bio itan i Fra Pavao Posilovi iz Glamoa. Bio je skradinski biskup (1642 — 1664) a i on je štampao svoja djela : Naslagjenije duhovno

(1639.) i Cviet od kriposti duhovni i tilesnie — iz- vadien su iz jezika latinskoga u jezik iliriki aliti Slo- vinski (1647,), bosanicom u Mlecima.

Kao teolog i filozof pišui svoja djela latinskim jezikom, proslavio se Juraj Dragi-

*) Literatura franjevaka prikazana je ovdje po kritinoj istoriji bosanske književnosti Dr. Prohaske. Neki detalji uzeti su i iz dr. Jelenia: Kultura i bosanski Franjevci I. Sarajevo 191-2. O Marina Nikoli usporedi u Jelenia p. 224. 186

ši (pogrešno Dobreti) rodom iz Srebre- nice. Odavle je poslije pada Bosne došao u Dubrovnik, gdje je valjda i stupio u franjevaki red. Oiišavši u Italiju, posvetio se sav filozofiji i teologiji. Studirao je na sveuilištima u Oksfordu i Parizu. Dostigao je u Italiji visokih crkvenih i svjetskih odlikovanja.

Ovdje je i humanizirao svoje prezime u»Benignus«.

Napisao je sjajnih teoloških i filozofskih traktata (»ilirski Duns Scotus«). Radi zauzimanja za glasovitoga J e r on i m a Savonarolu malo da nije proigrao svoju karijeru. Umro je 1520. godine.

Ivan A n i (Johannes Anicius) rogjen u Lipi kod Duvna, svojim latiniziranim prezime- nom dokazuje, da je klasicizam i humanizam ušao i u Bosnu. Ani je umro u Italiji 1685. Napisao je više djela na hrvatskom i latinskom jeziku. U poetku XVIII. stoljea radi StjepanMar- kovac ili Margiti rodom iz Jajca. Njegovo zauzimanje za bosanicu spomenuli smo naprijed, ali je on i inae interesantna pojava. On neobino voli konzervativne, narodne obiaje, dialekte i poetsku nabožnost srca. Takvi su bili i njegovi pretšasnici.

Zato je duboko prodro u dušu naroda i njegova molitvena knjižica, kojoj je po svoj prilici naslov: Ispovid karstianska itd. zvana je od naroda openito Stjepanuša; znak je to velikoga populariteta.^) Biskup Mileti (koncem XVIiI. stolja) dao je svaki egzemplar Stjepanuše, koji mu je dopanuo ruku, spaliti.

Margiti je mnogo putovao i vidio mane svoga naroda jasnim pogledom. Što sve ne bi bili od njega saznali, da njegovi spisi nijesu moiali proi mletaku cenzuru, veli dr. Prohaska! Zanimivo je još jedno njegovo djelo za narod, a zove se »Fala od sveti« (1708.) Pisac ne može ni ovdje da zataji svoje neprijateljstvo protiv uene literature, protiv propo-

') Neki drže „Ispovid" za drugu i

(Sr. Prohaska o. c. p. 12^. i Jeleni o. c. p. 2J0.) — 187 — vi jedi, koje su narodu nerazumljive.... mnogi razlaže propovijedi tako, da narod zadrijema ili poinje mumljati, a pri tom malo naui. Osvre se u kratko i na pravoslavnu crkvu, koja ne pozna propovijedi, jer su kalugjeri nenao- b r a ž e n i i svoj život provode bez knjiga. Kad ih se upita, zašto ne propovijedaju, odvraaju kratko : Jer nema propovjednih knjiga.

Po svom porijetlu i djelima zanimiv je Lo vro

Ljubuški Sitovi. Otac mu je b i o musliman, kojega je za bekoga rata uhvatio neki Dalmatinac. Ovaj ga je pustio na slobodu uz otkupninu, koju je obeao sabrati, ali je dotle ostavio svog sina kao jamca. Kad se sin povratio ocu, nije mogao više priviknuti svojoj rodnoj kui, nego je pobjegao od oca, dao se pokrstiti i postao franjevac. Od Sitovia postade pater Laurentius humanista.

Napisao je gramatiku : Grammatica laiino — illirica (Venetiis I7l2.) U predgovoru ove gramatike veli:

Kako mnogi narodi t. j. Francezi, Spanjoli, Italianezi, Nimczi, Ungari lascgne naue gramatiku, nego mi Ha rva ti... jer oni »štampaju gramatike u svoje vlastite jezike istumaene. Poznata je i Sito- vieva« >Pisna od pakla", koju je on složio u

„hrvatski jezik i pisanje". (Mleci 1727.)

Sitovi upotrebljava stil narodne pjesme dese- terac. Megjutim Sitovi to ne ini iz ljubavi prema narodnoj pjesmi nego kao njezin protivnik. On se bon p'otiv junakih pjesama svoga naroda s moral- noga stanovišta crkve. On kudi loš obiaj pjevanja pjesama o Kraljeviu Marku, Musi Arbanasu, Relji

Bošnjaninu, o ratu, ljepoti djevojaka i crnom vinu i obraa se na svoju brau, da rašire „Pisnu od

pakla" i daje narodu dadu pjevali mjesto spomenutih nekorisniti pjesama. Njegovo stanovište zauzimala je i oficijelna crkva. Jezuiti u Zagrebu izdali su slino obranbeno sredstvo protiv narodne pjesme.^)

1) Piohaska o. c. p. 136—137. — 188 —

Franjevci se osobito rado bave studijom istorije. Ovo dokazuju najbolje mnogi ljetopisi, što su se u Bosni sauvali. Bosanska redodižava posjeduje ljeto- pise Šipraia u Sutjesci, fra Nikole Lašvanina (u Jajcu 1750.), fra Bone Benia u Sutjesci, fra Stjepe Margitia u Jajcu.

Osim ljetopisa imade i štampanih istorijskih djela, a najznatniji je istoriar fra Filip Laštri iz Oevi je. Na temelju dokumenata napisa on povijest bosanske srebrene provincije pod naslovom: Epitome vetustatum Bosnensis Provi n- ciae (Mleci 1765.) Laštri je pomagao suradnjom i glasovitog Isusovca Farlatia pri njegovu djelu: Illyricum sacrum. Umro je 1763. godine.

U XIX. stoljeu prikljuili su se bosanski franjevci, koji su od god. 1830. dolazili na nauke u Zagreb, ilirskom pokretu. Opseg ove istorije ne do- pušta mi, da se potanje bavim njihovim radom. Istaknut u samo najznamenitija imena: biskup fra Marijan Sunji, fra Ivan Frano Juki,

Martin Nedi, Grgo Marti i drugi.

Književnost pravoslavnih u XV. i XVI. stoljeu ograniena je najveim dijelom na voljenje

kronika u manastirima i na prepisivanje i štampanje crkvenih stvari srednjega vijeka. Srpska se štampana

djela i rukopisi za razliku od ruskih crkvenih knjiga zovu »srbuljama«. To su psaltiri, oktoihi itd. Najviše

knjiga sauvalo u se manastirima uŽitomisliu i Zavali u Hercegovini Uope se može rei, da je kaiolika literatura usredsregjena u Bosni, a pravo-

slavna u Hercegovini. Prva u manastirima : Sutjesci,

Kreševu i Fojnici, a druga u Žitomisliu, Zavali itd.

Najranije štampana srbulja je, »Oktoehos«, koji je izašao na Cetinju 1494. Egzemplari toga »okto-

eha« došli su i u Bosnu, te Hercegovinu. (Manastir

Žitomisli i manastir Zavala. Ovaj imade štampan oktoeh iz 1495 god. iz iste štamparije). Druga je štamparija Božidara Vukovia u Mlecima — 189 —

(1520—1538.). Štampanje psaltira, oktoela nastavlja

Vincenc Vukovi (1546.,— 1547. i 1554.) Kad je osmanlijska vlada postala sklonija pravoslavnoj crkvi u doba velikog vezira Mehmed paše Sokolovia, razvi se jedna serija srpskih štam- parija. U Belgradu osniva štampariju knez Radiša D mitro vic, koji je poeo štampati evangjelje, a nastavio ga Trojan Gunduli iz Dubrovnika (1552 god.). Ovaj Belgrad bio bi po Prohaski u Hercegovini, a ne onaj na Dunavu.^) Kratko vrijeme u prvoj polovini XVI. vijeka, spominju se štam- parije u Mileševu, Goraždu, Vrutcima (kotar

Uzice) i Graanici (na Kosovom polju). Samostalnoj književnosti mogli bismo uraunati t. ZV. „Op štake", u kojima su zabilježeni gosti, ktitori (patroni manastira) i igumani. U XVIII. stoljeu postaju rusko-srpski odnošaji življi. Iz ruske literature, koja je od Petra Velikoga udarila više zapadnim svjetskim pravcem, dolaze knjige, koje proširuju uski crkveni duh srpske literature. Upliv Rusije na obrazovanje južno-siavenskoga klera postaje jai, a sipski crkveni jezik nadomje- štava se ruskim. U ovo doba pada „Zbornik', sastavljen od he.cegovake familije Miloradovia a pisan u Moskvi 1714 — 1715. godine. Nagjen je taj Zbornik u parohiji u Nikšiu. Osim raznih duhovnih stvari

nalazi se tu i opis Italije. Jezik ovoga kodeksa isti

je kao i u Srbuljama, ali sa rusicizmima, U doba ruskoga upl.va u poetku XVIII. stoljea

nastaju i prvi versiticirani produkti u srpskoj literaturi. Monah Visarion ,,daskal srpskoga patrijarhe Moiseja" šalje uenike rime sarajevskoj crkvenoj opini. On hvali slovenske Srbe (,Sloven Srbli")^ koji ma da živu u tamnoj moi Agarena (Turaka), ipak visoko diže svetu hrišansku vjeru. Jezik ovih stihova je rusko-srpsko-crkveno slavenski.

') I^rohasl

Kad se u XIX. stoljeu poelo misliti na duševni

život naroda i izvan crkve, onda je bio luski upliv crkvenoga jezika ve tako jak, da se prvi nacionalni pisci, koji se trude pisati na narodnu, nesvjesno služe rusicizmima. Tako n. pr. prvi pisci iz Herce- govine kao saradnici poznatoga asopisa: Srpsko- dalmatinskog Magazina (izlazio od 1836—1873.) Ovaj asopis još u 70 tim godinma XIX. stoljea imade rusicizama. Slabom razvitku pravoslavne literature valja tražiti razlog u tome, što se sveeniki stalež nije digao na više. Bio je bez prave organizacije i pravih studija i nije imao u prvo doba nikakove sveze s naunim zavodima izvan zemlje. Ipak ta literatura, veli dr. Prohaska imade svoje istoriko znaenje. Ona je uz sredovjenu pismenost sauvala srpsko- nacionalne tradicije. Što su Srbi du- ševno stješnjeni, ostali vjerni samima sebi i istorijskim uspomenama, to znai duševnu snagu, manifestaciju otporne sposobnosti; ova je osobito kod pravoslavnih Slavena bila uvijek silno j aka.^)

') Prohaska o. c. p. 92.

'^ •>S l;-

>"¥

y/«.