Općina Oprtalj (Projekt CRORURIS)
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
Studija slučaja – Općina Oprtalj (Projekt CRORURIS) 1. Geografski položaj Današnja Općina Oprtalj konstituirana je Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj krajem 1992. (NN 90/92), a formirana 1993. godine. Tradicionalno, od 1975. pa sve do 1992. taj je prostor bio podijeljen na dvije općine (Buje i Buzet). Naime, Općina Oprtalj jedina je jedinica lokalne samouprave u Istarskoj županiji koja je nastala iz dviju bivših općina. Iz Općine Buje pripalo joj je devet naselja (Čepić, Oprtalj, Sveta Lucija, Sveti Ivan, Šorgi, Vižintini, Vižintini Vrhi, Zrenj i Žnjidarići) te iz Općine Buzet sedam naselja (Bencani, Golubići, Gradinje, Ipši, Krajići, Livade i Pirelići). Tradicionalni nazivi Bujština i Buzeština kao i oni koji iz njih proizlaze (npr. Gornja Bujština) formirali su se upravo prema sjedištima tadašnjih općina te su do danas ostali sačuvani. Površina općine iznosi 60,239 km2. Sa 850 stanovnika prilikom Popisa 2011. gustoća naseljenosti iznosila je 14,1 st/km2. Općina se u morfološkom smislu sastoji od dva osnovna dijela. Na središnjem dijelu je krški dio pokriven crvenicom, a na južnom dijelu prema rijeci Mirni flišni dio. Najsjeverniji flišni dio čine brežuljci odvojeni dolinama povremenih vodenih tokova iz Slovenije. Centralni ravničarski dio s vrtačama lokalno stanovništvo dodatno dijeli na tri dijela: Donji kras, Gornji kras i Zrenjski kras, a južni, flišni dio nazivaju Oprtaljska brda ili samo Brda. Centralni dio pokriven je crvenicom i smeđim tlom na vapnencu, dok se u najsjevernijem flišnom dijelu izmjenjuju rendzina i regosol. Flišni dio izmjenično tvore lapori i pješčenjaci čija je značajka, za razliku od crvenice, vododrživost. Područje općine možemo tako podijeliti na: 1) pravo flišno područje na sjeveru (otprilike od zamišljene linije Zrenj – Čepić do granice sa Slovenijom na sjeveru), 2) vapnenačka zaravan (dio tzv. istarske ploče, obuhvaća središnji dio), 3) prijelazna zona vapnenačkog krša u fliš, 4) aluvijalni teren (dolina rijeke Mirne). Sl. 1. Tipični agrarni pejzaž na flišnom području kojeg karakteriziraju terase kao način svladavanja nagiba (snimio: I. Zupanc) Višestoljetna prilagodba gospodarskom iskorištavanju zemlje odrazila se i u agrarnom kulturnom pejzažu. Flišni dio, zbog nagiba terena karakteriziraju terasaste poljoprivredne površine (ugl. masline i vinova loza). S druge strane, centralni viši dio tradicionalno je bio pogodniji za stočarstvo. Na kontaktu te dvije mikro cjeline, logično se formiralo središnje naselje koje okuplja ta prostor – Oprtalj. Najviši vrh u Općini je Veliki Repavac (492 m. n. m.) kod sela Markovići, a ističu se još Pećoc (480 m), Sv. Jeronim (474 m) i Glavica (460 m) kod Zrenja te Čerešnjevec (457 m) i Zelenac (454 m) kod Čepića, Kukuj (458 m) kod Markovića. Na južnom dijelu općine najviši vrhovi su Sv. Jelena (421 m) i Aramanja (416 m). Najviše naselje je Zrenj (468 m), dok su Livade u dolini rijeke Mirne na 12 m. n. m. Sl. 2. Dio vapnenačke zaravni kod Zrenja s vidljivim oranicama (crvenica na vapnencu) (snimio: I. Zupanc) Područje Općine Oprtalj gotovo u cijelosti pripada Köppenovom tipu Cf (umjereno topla vlažna klima) tj. podtipu Cfb čija je obilježje: umjereno topla vlažna klima s toplim ljetom. Tek mali uski dio na jugu uz rijeku Mirnu (termički utjecaj niske riječne doline) zbog utjecaja Jadranskog mora i niže nadmorske visine koja omogućava prodor vrućeg pojasa pripada podtipu Cfa (umjereno topla vlažna klima s vrućim ljetom). Gotovo cijelo područje općine pripada slivu rijeke Mirne. Među povremenim potocima ističe se zapadno od Oprtlja Mlinski potok čije područje stanovništvo naziva Potoki. U sjevernom flišnom području najviše je bujičnih tokova, dok ih je u prijelaznoj zoni vapnenačkog krša u fliš nešto manja, a u vapnenačkoj zaravni ih naravno nema. Južnu granicu općine čini srednji tok Mirne, tzv. Stara Mirna kojom je rijeka tekla prije regulacije iz 1972. kada je kanalizirana južno od današnje prometnice Buzet – Ponte Porton (tzv. Nova Mirna). Šumska vegetacija i raznolike sastojine vrlo su bujni. Glavne vrste prirodnih sastojina su: sastojina hrasta medunca i bijelog graba, sastojina hrasta medunca i crnog graba, bukove sastojine, sastojine pitomog kestena i sastojina hrasta lužnjaka. Osim ovih prirodnih sastojina, antropogenim utjecajem uneseni su alepski, obični i crni bor, bagrem, divlji kesten, klonova topola, močvarni taksodij, čempres (Galo, 2009). Posebnost vegetacije Motovunske šume predstavlja zajednica hrasta lužnjaka i poljskog jasena odnosno hrasta lužnjaka i običnog graba (submediteranski). Sl. 3. Pitomi kesten – jedna od glavnih vrsti na području općine (snimio: I. Zupanc) Područje vapnenačke zaravni tradicionalno je bilo usmjereno na ovčarstvo pa postoji mogućnost obnavljanja te tradicije. Na takvim osnovama moguć je daljnji razvoj seoskog turizma. Motovunska šuma u dijelu svog donjeg toka (na području općine od Istarskih Toplica do Mlinskog potoka) stanište je bijelog tartufa (Tuber magnatum pico) kojeg ima i drugdje. Upravo na toj posebnosti općina gradi svoju prepoznatljivost (Livade = centar svijet tartufa). Bogatstvo vode i šume uvjetuje i bogatstvo faune što pogoduje lovu i lovnom turizmu. Termalni izvor sumporne vode koja sadrži prirodnu radijaciju faktor je lokacije lječilišta Istarske Toplice (lječilišni turizam). 2. Prirodno-geografska obilježja kao razvojni resursi i ograničenja Opisana prirodno-geografska obilježja općine pogodna su razvoj poljoprivrede. Prije svega mediteranskih kultura (masline i vinova loza) koje imaju tradiciju na ovom području. Pri tome mogu čak i napuštene lokacije poljoprivrednih kultura poslužiti kao indikator uspijevanja (smrzavanje). Flišno područje na sjeveru, predisponirano je za uzgoj krupne stoke (krave), a vapnenačka zaravan za ovčarstvo. Nadalje, područje općine zbog obilja vode i pogodnog tla raspolaže s površinama pogodnim za šumsko gospodarenje. Prema Popisu poljoprivrede iz 2003. površina šumskog zemljišta iznosila je 207,36 ha. Također, prirodno stanište bijelog tartufa u Motovunskoj šumi, ali i u sjevernoj flišnoj zoni dio je resursa koji omogućuje proizvodnju, trgovinu i turizam utemeljen na ovom prirodnom resursu. Osim sektora poljoprivrede, područje općine zbog očuvane prirode, atraktivnog pejzaža i termalnog izvora predisponirano je za razvoj alternativnih ili selektivnih oblika (vrsta) turizma (npr. seoski turizam (agroturizam), ekoturizam, lovni turizam, sportski (rekreacijski) turizam, zdravstveni turizam). Na području vapnenačke zaravni postoje dva kamenoloma od kojih se jedan trenutno eksploatira za potrebe građevinarstva. 3. Osvrt na demogeografska i socijalno-ekonomska obilježja 3.1.1. Demogeografska obilježja 3.1.1.1. Kretanje stanovništva 1857.-2011. Demografski razvoj na području današnje Općine Oprtalj u proteklih 150 godina obilježen je dvjema osnovnim fazama. Od 1869. godine (3896 stan.) kada možemo svesti broj stanovnika na današnji obuhvat pa sve do 1921., broj stanovnika se uglavnom povećavao (izuzetak je razdoblje 1869.-1880.). Tako da je među promatranim popisnim godinama, 1921. zabilježen populacijski maksimum kada je ovdje živjelo 4524 stanovnika. Nakon toga, konstantan proces je depopulacija. Očekivano, najveće smanjenje je zabilježeno nakon Drugog svjetskog rata (1931.-1948.) –687. Nakon toga do 1953. smanjenje je iznosilo dodatnih 607 stanovnika, te radi iseljavanja prvenstveno talijanskog stanovništva (optanti i ilegalni emigranti) u sklopu tzv. istarskog egzodusa 942 stanovnika (1953.-1961.). Do Popisa 1971. za još 687 stanovnika smanjena je populacija u Općini Oprtalj. Prema posljednjem Popisu 2011. u Općini je popisano svega 850 stanovnika. Tab. 1. Kretanje broja stanovnika Općine Oprtalj 1857.-2011. Godina Broj stanovnika Indeks promjene 1857. – – 1869. 3896 – 1880. 3820 98,0 1890. 4102 107,4 1900. 4137 100,9 1910. 4491 108,6 1921. 4524 100,7 1931. 4382 96,9 1948. 3695 84,3 1953. 3088 83,6 1961. 2220 71,9 1971. 1500 67,6 1981. 1255 83,7 1991. 1109 88,4 2001. 981 88,5 2011. 850 86,6 Izvor: Zupanc, 2009; Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001.; Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine, www.dzs.hr. 3.1.1.2. Dobno-spolna struktura stanovništva Dobno-spolnu strukturu stanovništva možemo promatrati najprije odvojeno, a potom i zajedno s obzirom da su one usko povezane i čine temeljne strukture neke populacije. Struktura stanovništva prema spolu vrlo je jednostavna struktura. Pokazuje nam odnos muškog i ženskog kontingenta u ukupnoj populaciji. Najjednostavnije je taj odnos izraziti postotnim udjelima muškog i/ili ženskog stanovništva u ukupnom stanovništvu. Osim u prvog razmatranom popisu iz 1961. Kada je bilo nešto više muškog stanovništva (50,7%), u sva tri posljednja popisa prevladava žensko stanovništvu, a karakteristika je da se taj udio smanjuje 1991. = 53,4%, 2001. = 51,8% i 2011. = 50,6%). Tab. 2. Struktura stanovništva prema spolu 1961., 1991., 2001. i 2011. Godina Ukupno Muški % Žene % 1961. 2220 1115 50,7 1095 49,3 1991. 1109 517 46,6 592 53,4 2001. 981 473 48,2 508 51,8 2011. 850 420 49,4 430 50,6 Izvor: Popis stanovništva 1961., Knjiga XI, Pol i starost: rezultati za naselja, SZS, Beograd, 1965.; Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gospodarstava 31. ožujak 1991., Stanovništvo prema spolu i starosti, Dokumentacija 882, DZS, Zagreb, 1994.; Popis stanovništva, kućanstava i stanova, 31. ožujka 2001. godine, www.dzs.hr; Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine, www.dzs.hr. Najjednostavniji analitički pokazatelj dobne strukture određene populacije je njezina prosječna