HOD U VJERI Banja Luka I Okolica Jurica Šalić, OFM
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
Jurica Šalić. OFM HOD U VJERI Banja Luka i okolica Jurica Šalić, OFM HOD U VJERI Banja Luka i okolica Lektor: fra Ivo Radman Izdavač: Franjevački samostan Petrićevac Štampa: MP »Nova Štampa« d.d. Bosanska Gradiška Banja Luka, 1991. godine Predgovor Postoji više korisnih izdanja novijeg datuma, u kojima se priznati stručnjaci različitih zanimanja bave studijskim proučavanjem ili popularnim prikazivanjem Banjaluke i nje- zine okoline. Do sada je ipak izostao jedan cjelovitiji prikaz vjerovanja i vjerskih prilika i neprilika žitelja našeg grada i okoline, barem kad je riječ o članovima najstarije ovdaš- nje vjerske zajednice. Katoličke crkve. Ne znači to da nema vrijednih i pouzdanih pisanih iz- vara i kad je u pitanju tisućugodišnji život i djelovanje Ka- toličke crkve u ovom gradu i kraju. Dapače, upravo pisani — objavljeni i mnogi neobjavljeni — povijesni izvori kao i arheološki nalazi koji su bili dostupni piscu ovog hvalevrije- dnog djela, osnovna su podloga za sve što se može naći na sljedećim stranicama. Nižući u jedan prepoznatljiv i dobro ukomponiran mo- zaik povijesne izvore i arheološke (i druge neke) nalaze, au- tor ove popularno pisane povijesnice, namijenjene najširem krugu čitatelja, posvećuje posebnu pažnju vjeri i izrazima religioznosti stanovnika ovog banjalučkog bazena, dakako prvenstveno i ponajviše Hrvata katolika, naroda i vjerske zajednice čiji je i sam član. Njegova nakana nije niti želi bi- ti da u obliku znanstvene studije iscrpno prikaže burni i vi- talni život te blagotvorno djelovanje Katoličke crkve i po- sebno franjevaca među stanovnicima Banjaluke i njezine okoline. Autor želi tek malo razgrnuti zastor nad dugostolje- tnom prošlošću ovog kraja i na prikladan način usredotoči- ti pogled čitatelju na jasno izraženu i lako prepoznatljivu crvenu nit — kako mnogostoljetne neprestane nazočnosti i organiziranog života i djelovanja Rimokatoličke crkve, tako i (zapravo posebno) djelovanja njezinih vjernih i revnih sino- va, redovnika — franjevaca provincije Bosne Srebrne. 3 Uz ovogodišnji veliki i hvale vrijedan sedamstogodiš- nji jubilej dolaska franjevaca u naše krajeve (1291 — 1991.), te uz skoru petstotu obljetnicu prvog spomena imena Banja- luke i franjevačkog samostana u ovom gradu (1494 — 1994.), i ovo djelo, pisano s ljubavlju prema svome narodu i kraju, ali prvenstveno prema istini, sigurno će unijeti kako među katolike pripadnike hrvatskog i drugih naroda tako i među sve naše sugrađane dodatno potrebno svjetlo novih spozna- ja o vrijednosti i postojanosti religioznog elementa u čovje- ku — stanovniku i ovog našeg podneblja, kao i o očitoj nad- vremenosti djela koje se zove Crkva Kristova, za koju mud- ri i dalekovidni čovjek reče još prije dvadeset stoljeća: »Ako je ovo djelo od ljudi propast će, ako li je pak od Boga neće ga se uništiti« (usp. Dj 5,39). Čitajući stranice ove knjige, pisane laganim i zanimlji- vim stilom i lijepim jezikom, dolazimo do jasne spoznaje ka- ko su članovi Katoličke crkve u banjolučkom kraju proživ- ljavali raznovrsno i burno svoju mnogostoljetnu prošlost: od davnih vremena starog rimskog imperija, preko višesto- ljetnog obilnog sudjelovanja u bujnom životu i rastu prost- rane zagrebačke biskupije u sklopu hrvatsko-ugarskog kra- ljevstva, kroz ne male patnje u dugom periodu osmanlijske vlasti, pa sve do ovostoljetnog sudjelovanja u radostima, procvatu, nadama i napretku ali i žalostima, tjeskobi i no- vim izazovima zajedničkim i drugim vjerskim zajednicama, prvenstveno Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Islamskoj vjerskoj zajednici. Upada pri tome u oči čitatelju da je, za razliku od pojedinih epoha iz ranijih stoljeća, period u ovom zad- njem stoljeću života i djelovanja Katoličke crkve prikazan samo u sažetom obliku. Očito je, da je za ovaj period, pre- ma postojećim dostupnim izvorima i materijalu, potrebna i moguća jedna zasebna publikacija. Nadajmo se da na nju nećemo dugo morati čekati. Za blagotvornu nazočnost kršćana i Crkve u ovom kraju kroz tolika duga stoljeća neka je hvala i slava Kristu Isusu, Kralju vjekova i Gospodaru ljudske povijesti, koji je isti jučer, danas i uvijek (usp. Hebr. 13,8). U njegovim ru- kama i njegovu srcu nalazi se također sadašnjost i buduć- nost njegovih učenika. Ta svijest ulijeva članovima njegove Crkve sigurnost i neuništivi optimizam, čineći ih ujedno me- đu sugrađanima i suvremenicima neumornim graditeljima 4 Kristovog kraljevstva: kraljevstva istine, pravde, ljubavi i mira i tako ujedno graditeljima nove civilizacije, civilizacije ljubavi. I ovo djelo našeg vrijednog subrata, svećenika i redo- vnika—franjevca Junice Šalića, župnika u župi Barlovci na- domak Banjaluke, neka bude tako shvaćeno i prihvaćeno, kako od strane svih vjernika katolika — napose našeg ba- njalučkog kraja, tako i od svih ljudi dobre volje. Za sav trud i ljubav što je iskazao svome narodu, kraju i Crkvi — uz svoje redovne župničke poslove i ovim pisanim djelom, izražavam fra Jurici svoju iskrenu zahvalnost. Uvjeren sam da neću u tome biti jedini. Banjaluka, na blagdan Katedre sv. Petra 1991. + FRANJO, biskup banjalučki 5 PRETKRŠĆANSKI PERIOD Prapovijest Prije nego što počnemo govoriti o prvim stanovnici- ma banjalučkog kraja, potrebno je napomenuti da se kreće- mo u domenu povijesti i arheologije, tj. govorimo, ukoliko te znanosti mogu osvijetliti početke naseljavanja Balkana. Slijedeći dosadašnje nalaze, naseljavanje Balkana stavljamo u period srednjeg kamenog doba (paleolit: 120.000 — 12.000 godine). Do sada poznati ostaci najstarijeg ljudskog obita- vališta na području Bosne i Hercegovine otkriveni su 1949 godine na Kamenu kod Makljenovca. To je lokalitet na uš- ću rijeke Usore nedaleko od Doboja (1). Prilikom rada u kamenolomu, pronađeni su ostaci s brojnim primjercima oruđa. Ostaci sličnog naselja otkopani su na susjednom Grdu zvanom »Crkvina«. Slično naselje otkriveno je i u Lu ščiću u Kulašima kod Prnjavora. Ova i druga manje važna otkrića govore da je čovjek bio prisutan u dolinama Usore, Ukrine i Bosne još u vrijeme paleolita. Istovremeno se za- paža prisutnost čovjeka i u dolini Vrbasa. Povoljan geografski položaj banjalučke kotline u do- njem toku rijeke Vrbasa omogućavao je rano naseljavanje. Najstarije naselje u blizini Banje Luke otkriveno je u Klaš- nicama, poznato kao lokalitet »Pećine«. Naselje datira iz srednjeg kamenog doba a pripadalo je tzv. kulturi musteri- ena. Nalazi iz »Pećina« dokazuju da su ti naši davni prasta- 1) Dr A. Benac, Kulturna istorija Bosne 1 Hercegovine, Sarajevo 1955., str. 9.; S. Hasani. ., Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina, Ju- goslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1983., str. 76. 7 novnici na ovome prostoru živjeli po pećinama, bavili se lo- vom, ribolovom i skupljanjem plodova. Ostaci kamenih pre- dmeta sa spomenutog lokaliteta vidno su ornamentirani. U bakarnom dobu (eneolit: 2.500 — 1.800 godine) nalazimo da je čovjek prisutan na spomenutom lokalitetu »Pećine« u Klašnicama i »Kastelu« u centru današnje Banje Luke. Po- sebnost iz ovog perioda predstavljaju naselja gradinskog ti- pa, građena na uzvišenjima, koja su opasana odbrambenim zidovima i palisadama. Takvo gradinsko naselje na području »Kastela« čini prvi kulturni soj, na kome se rađaju kasniji rimski, slavenski, srednjovjekovni i turski. Ovaj prvi kultur- ni sloj predstavlja prvo do sada otkriveno naselje na pod- ručju Banje Luke. U Kastelu i Klašnicama otkrivene su gla- čane kamene i bakarne sjekire, te keramika s ornamentima, karakteristična za bakarno doba. Tragovi naselja iz bronča- nog doba (1.800 — 700. godine) naziru se u Barlovcima i Me- denom polju (danas depo banjalučke celuloze). Na tim loka- cijama pronađeni su: bodeži, sjekire s krilcima, srpovi, kop- lja, narukvice, ukrasi za kosu... I metal i keramika nose obi- lježja geometrijske dekoracije. Ovi nalazi mogu se vidjeti kao eksponati u Muzeju Bosanske krajine u Banjoj Luci. Istovremeno, nizvodno uz Savu razvijala su se naselja sojeničkog tipa (Donja Dolina). Ilirski period Između 1.500 — 1.400. godine — što za naše krajeve predstavlja raskrižje prethistorije i historije — počinje se formirati već prilično jasna protoilirska kultura, čiji tipični primjerak predstavljaju nalazi na Glasincu (Romanija) i okolnim mjestima. Rađanje te kulture u Krajini treba tražiti po već navedenim gradinama i sojeničkim naseljima. Na za- sadama te izvorne kulture na Balkanu se formirao novi svijet, etnička grupa u povijesnom smislu, u dobroj mjeri prožeta grčkom kulturom. Riječ je o Ilirima, prvom povijes- ti poznatom organiziranom narodu na našem području. Ilir- sku etničku grupaciju sačinjavalo je više plemena, od kojih su najpoznatiji: Delmati, Desidijati, Japodi, Oserijati, Breu- ci, Mezeji, Ardijejci, Daorsi.. U ovome slučaju zanima nas samo pleme Mezeja. Oni su nastanjivali krajeve oko Prije- dora, Sanskog Mosta, Banje Luke..., što će reći, da su obi- 8 tavali u području donjeg toka rijeke Vrbasa. S ovom činje- nicom već se možemo usredotočiti na banjalučki kraj i nje- gove stanovnike ilirskog perioda, te o njima govoriti u po- vijesnim okvirima. Nažalost, pisanih tragova o životu Mezeja nemamo, jer su bili narod bez pisma. Što znamo o njima, to potječe od Grka, Rimljana i arheoloških nalaza. Živjeli su plemen- skim načinom života. Gradova — u pravom smislu riječi — nisu imali. Obično su im naselja bila veće ili manje utvrde na pogodnim glavicama, ili su im ta zakloništa bila u blizini njihovih naselja. Bavili su se lovom, ribolovom, stočarst- vom, pa i zemljoradnjom. Do rimskog prodora, grčko-rimski uticaj na Mezeje bio je vrlo malen. Uticaj grčko-rimske kul- ture više se osjećao kod južnih