Službeno Glasilo

BISKUPSKA KONFERENCIJA BOSNE I HERCEGOVINE

SLUŽBENO GLASILO

Godina 2010. - Broj 1

Sarajevo, prosinac 2010.

Izdaje: Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine

Uredilo: Tajništvo Biskupske konferencije BiH

Tehnička priprema: Katolička tiskovna agencija BK BiH – www.ktabkbih.net

Tisak: Moare d.o.o.

Naklada: 80 primjeraka

PAPINE PORUKE

Poruka pape Benedikta XVI. za proslavu Svjetskoga dana mira 1. siječnja 2010.

Ako želiš njegovati mir, čuvaj stvoreno

1. U prigodi početka nove godine, svim kršćanskim zajednicama, odgovornima na- cija, muškarcima i ženama dobre volje cijeloga svijeta želim uputiti najtoplije želje za mir. Za ovaj XLIII. svjetski dan mira izabrao sam temu: Ako želiš njegovati mir, čuvaj stvoreno. Poštivanje stvorenoga od velike je važnosti, također zato što je "stvaranje početak i temelj svih djela Božjih" 1 i njegovo očuvanje danas postaje bitno za mirni suživot čovječanstva. Zapravo, ako su zbog okrutnosti čovjeka nad čovjekom brojne prijetnje koje se nadvijaju nad mir i istinski cjeloviti ljudski razvoj - ratovi, međunarodni i regionalni sukobi, teroristička djela i kršenja ljudskih prava - manje ne brinu niti prijetnje do kojih je došlo zbog nebrige - ako čak ne i zloporabe - u odnosu na zemlju i prirodna dobra što ih je Bog obilno darivao. Zbog tog razloga nužno je da čovječanstvo obnovi i ojača "onaj savez između ljudskog bića i okoliša koji mora biti odraz stvarateljske ljubavi Boga, od kojega potječemo i prema kojemu idemo" 2.

2. U enciklici Caritas in veritate pokazao sam da je cjeloviti ljudski razvoj tijesno povezan s obvezama koje proistječu iz čovjekova odnosa s prirodnim okolišem, kojega se smatra Božjim darom svima, čije korištenje sa sobom nosi zajedničku odgovornost prema cijelome čovječanstvu, osobito prema siromašnima i budućim naraštajima. Osim toga, primijetio sam da kada se priroda i - na prvome mjestu - ljudsko biće shvaćaju jednostavno kao plod slučaja ili evolucijskoga determinizma, postoji opasnost da se u savjestima oslabi svijest o odgovornosti 3. Međutim, sve stvoreno smatrati Božjim darom čovječanstvu pomaže nam shvatiti čovjekov poziv i vrijednost. Zapravo, prepuni čuđenja s psalmistom možemo naviještati: "Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti - pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?" (Ps 8, 4-5). Razmatrati ljepotu stvorenoga poticaj je na priznavanje ljubavi Stvoritelja, one Ljubavi koja "pokreće sunce i druge zvijezde" 4.

3. Već je proteklo dvadeset godina kako je papa Ivan Pavao II, posvećujući Poruku za Svjetski dan mira temi Mir s Bogom stvoriteljem, mir sa svim stvorenim, skre- nuo pozornost na odnos što ga mi, kao Božja stvorenja, imamo s univerzumom koji

1 Katekizam Katoličke Crkve, 198. 2 BENEDIKT XVI, Poruka za svjetski dan mira 2008, 7. 3 Usp. br. 48. 4 DANTE ALIGHIERI, Božanstvena komedija, Raj, XXXIII, 145. 3

nas okružuje. "U naše se dane primjećuje - pisao je - sve veća svijest da je svjetski mir ugrožen... i nedostatkom dužnoga poštivanja prema prirodi." I dodao je kako se ekološka svijest "ne smije umrtviti, nego štoviše poticati tako da se razvija i sazri- jeva pronalazeći pravo očitovanje u konkretnim programima i poduhvatima"5. Već su moji prethodnici ukazivali na postojeći odnos između čovjeka i okoliša. Na primjer, godine 1971. u prigodi osamdesete obljetnice enciklike Rerum novarum Lava XIII, Pavao VI. istaknuo je da bi "nesmotrenim iskorištavanjem prirode (čov- jek) bi je lako mogao razoriti, te i sam postati žrtvom njezina srozavanja". I dodao je kako u tom slučaju ne samo "čovjekov materijalni okoliš postaje izvorom stalnih prijetnji kao što su zagađenje i otpaci, nove bolesti, sveobuhvatna razorna moć; ali ne samo to: čovjeku pače izmiče vlast nad vlastitim ljudskim krajolikom, on stvara sebi za sutra okolinu koja će mu možda biti nepodnošljiva: ovo je socijalni problem golemih razmjera koji se tiče svekolike ljudske obitelji" 6.

4. Premda izbjegava zadiranje u sama specifična tehnička rješenja, Crkva, "struč- njakinja u čovječnosti", skrbi se da bi snažno svratila pozornost na odnos između Stvoritelja, ljudskoga bića i stvorenoga. Ivan Pavao II. govorio je godine 1990. o "ekološkoj krizi" i ističući kako ona ima pretežito etičko obilježje ukazivao je na "hitnu moralnu potrebu nove solidarnosti" 7. Taj poziv još je hitniji danas, pred sve većim pokazateljima krize koju bi bilo neodgovorno ne uzeti u ozbiljno razmišlja- nje. Kako ostati ravnodušni pred problematikama što proizlaze iz pojava kao što su klimatske promjene, pretvaranje tla u pustinje, urušavanje i gubitak proizvodnosti velikih poljoprivrednih područja, zagađenje rijeka i vodenih pojaseva, gubitak bio- raznolikosti, povećanje ekstremnih prirodnih nepogoda, krčenje šuma na ekvatorskim i tropskim područjima? Kako zanemariti rastuću pojavu takozvanih "izbjeglica zbog okoliša": osoba koje zbog propadanja okoliša u kojemu žive moraju ga napustiti - često zajedno sa svojim dobrima - kako bi se suočili s opasnostima i nepoznanicama prisilnoga preseljavanja? Kako ne reagirati pred sukobima koji već traju i pred potencijalnima, povezanima s pristupom prirodnim bogatstvima? Sve su to pitanja koja imaju dubok utjecaj na ostvarivanje ljudskih prava, kao što je na primjer pravo na život, na prehranu, na zdravlje, na razvoj.

5. Ipak, valja u obzir uzeti da se ekološka kriza ne može procjenjivati odvojeno od pitanja koja su s njom povezana, budući da je snažno povezana sa samim shvaća- njem razvoja i viđenjem čovjeka i njegovih odnosa sa sebi sličnima i sa stvorenim. Stoga je mudro provesti duboku i dalekovidnu reviziju modela razvoja, kao i raz- mišljati o smislu ekonomije i njezinih svrha kako bi se ispravile njezine disfunkcije i iskrivljenja. To zahtjeva ekološko zdravstveno stanje planete; to traži i nadasve kulturna i moralna kriza čovjeka, čiji simptomi su već dugo vremena očigledni u svim dijelovima svijeta 8. Čovječanstvo treba duboku kulturnu obnovu; treba po-

5 Poruka za svjetski dan mira 1990, 1. 6 Apostolsko pismo Octogesima adveniens, 21. 7 Poruka za svjetski dan mira, 10. 8 Usp. BENEDIKT XVI, enciklika Caritas in veritate, 32. 4

novno otkriti one vrijednosti koje predstavljaju čvrsti temelj na kojemu graditi bo- lju budućnost za sve. Krizne situacije kroz koje ono prolazi u ovome trenutku - bilo da su one gospodarskog, prehrambenog, okolišnog ili društvenoga obilježja - u biti su također međusobno povezane moralne krize. One obvezuju na ponovno planiranje zajedničkoga puta ljudi. One osobito obvezuju na način života usmjeren trijeznosti i solidarnosti, s novim pravilima i oblicima obvezivanja pozivajući se s povjerenjem i hrabrošću na postignuta pozitivna iskustva, te odlučno odbacujući ona negativna. Samo tako sadašnja kriza postaje prigoda za rasuđivanje i za novo planiranje.

6. Nije li možda istina da je na početku onoga što u kozmičkome smislu zovemo "priroda" "plan ljubavi i istine"? Svijet nije "proizvod kakve god nužnosti, slijepe sudbine ili slučaja... svijet proizlazi iz slobodne Božje volje jer je Bog želio da stvorenja imaju udjela u njegovu bitku, u njegovoj mudrosti i u njegovoj dobroti" 9. Knjiga Postanka na svojim prvim stranicama vraća nas na mudro planiranje koz- mosa, koje je plod Božje misli na čijem su vrhu smješteni muškarac i žena stvoreni na sliku i priliku Stvoritelja da "napune zemlju" i da "njome vladaju" kao "upravi- telji" samoga Boga (usp. Post 1,28). Sklad između Stvoritelja, čovječanstva i stvorenoga što ga opisuje Sveto pismo, prekinut je grijehom Adama i Eve, muškar- ca i žene koji su žudili za zauzimanjem Božjega mjesta, odbivši se priznati njegovim stvorenjima. Posljedica je takva da se iskrivila i zadaća "vladanja" zemljom, "da je obrađuju i čuvaju", te je između njih i ostaloga stvorenog došlo do sukoba (usp. Post 3, 17-19). Ljudsko biće prepustilo se prevlasti sebičnosti, gubeći smisao za Božji mandat te se u odnosu sa stvorenim ponašalo kao izrabljivač, hote- ći imati apsolutno gospodstvo nad njime. No, pravo značenje početne Božje zapovijedi, koje je vrlo očito u Knjizi Postanka nije se sastojalo u jednostavnome davanju vlasti, već daleko više u pozivu na odgovornost. Osim toga, mudrost starih prepoznala je da nam je priroda na raspolaganju ne kao "hrpa slučajno odbačenih otpadaka" 10, dok nam je biblijska Objava dala da shvatimo kako je priroda dar Stvoritelja koji joj je uredio unutarnji poredak, kako bi čovjek iz njega mogao iz- vući obvezne smjernice da bi je "obrađivao i čuvao" (usp. Post 2,15) 11. Sve što postoji pripada Bogu koji je (stvoreno) povjerio ljudima, ali ne da bi njime raspo- lagali samovoljno. A kada se čovjek, umjesto da vrši svoju ulogu Božjega suradnika stavlja na mjesto Boga onda to izaziva pobunu prirode, "koju više tirani- zira nego njome vlada" 12 . Čovjek, dakle, ima dužnost odgovorno vladati stvorenjem, čuvajući ga i obrađujući 13.

9 Katekizam Katoličke Crkve, 295. 10 HERAKLIT EFŠKI (oko 535. pr. Kr. – oko 475 pr. Kr.), Fragment 22B124, u H. Diels-W. Kranz, Die Fragmente der Vorsokratiker, Weidmann, Berlin 1952. 11 Usp. BENEDIKT XVI, enciklika Caritas in veritate, 48. 12 IVAN PAVAO II, eciklika Centesimus annus, 37. 13 Usp. BENEDIKT XVI, enciklika Caritas in veritate, 50. 5

7. Nažalost, mora se utvrditi da mnoštvo osoba u raznim zemljama i područjima planete proživljava sve veće poteškoće zbog toga što su mnogi nemarni ili odbijaju odgovorno upravljati okolišem. Drugi vatikanski koncil podsjetio je da je "Bog zemlju i sve što ona sadrži namijenio za uporabu svim ljudima i narodima" 14. Sto- ga baština stvorenoga pripada cijelome čovječanstvu. Međutim, sadašnji ritam iskorištavanja u ozbiljnu opasnost dovodi raspoloživost nekih prirodnih bogatstava ne samo za sadašnji naraštaj, nego nadasve za one buduće 15. Zato nije teško utvrditi da je uništavanje okoliša često rezultat nedostatka dugoročnih političkih projekata ili pak kratkovidnog slijeđenja ekonomskih interesa koji se na žalost pre- tvaraju u ozbiljnu prijetnju stvorenome. Da bi se suprotstavili toj pojavi, ne temelju činjenice da "svaka odluka vezana uz ekonomiju ima moralne posljedice" 16, eko- nomsko djelovanje treba također više poštovati okoliš. Kada se koriste prirodna bogatstva, potrebno se brinuti za njihovo očuvanje, predviđajući i trošak - vodeći računa o okolišu i društvu - kojega treba procijeniti kao bitan čimbenik samih troš- kova ekonomske aktivnosti. Na međunarodnoj je zajednici i nacionalnim vladama da daju ispravne signale za učinkovito suprotstavljanje onim načinima korištenja okoliša koji su za njega štetni. Da bi se zaštitio okoliš, da bi se očuvala bogatstva i klima s jedne je strane potrebno djelovati poštujući dobro definirane norme i s pravnoga i ekonomskoga stajališta, a s druge strane voditi računa o obveznoj solidarnosti s onima koji žive na najsiromašnijim područjima zemlje i s budućim naraštajima.

8. Zapravo, nužnom se čini postizanje čestite međugeneracijske solidarnosti. Troš- kovi što proizlaze iz korištenja zajedničkih bogatstava okoliša ne mogu biti na teret budućih naraštaja: "Budući da smo baštinici prošlih generacija i korisnici rada na- ših suvremenika, mi imamo obaveza prema svima i ne možemo se osloboditi brige za one koji dolaze poslije nas da uvećaju krug ljudske obitelji. Univerzalna solidarnost koja je činjenica, za nas je ne samo dobrobit nego i dužnost. Riječ je o odgovornosti koju sadašnji naraštaji imaju prema budućim naraštajima, odgovornosti koja pripada također pojedinim državama i međunarodnoj zajednici" 17 . Korištenje bi prirodnih bogatstava moralo biti takvo da neposredne prednosti ne dovedu do negativnih posljedica za živa bića, za ljudska i koja to nisu, sadašnja i ona buduća; da zaštita privatnoga vlasništva ne sprječava opću namjenu dobara 18; da čovjekov zahvat ne dovede u pogibelj plodnost zemlje, na dobro danas i na dobro sutra. Osim čestite međugeneracijske solidarnosti, potrebno je istaknuti hitnu moralnu potrebu za obnovljenom unutar-generacijskom solidarnošću, osobito u odnosima među zemljama u razvoju i onih koje su visoko industrijalizirane: "Neo- dgodiva je zadaća međunarodne zajednice iznaći institucionalne putove za

14 Pastoralna konstitucija Gaudium et spes, 69. 15 Usp. IVAN PAVAO II, enciklika Sollicitudo rei socialis, 34. 16 BENEDIKT XVI, enciklika Caritas in veritate, 37. 17 PAPINSKO VIJEĆE PRAVDA I MIR, Kompendij socijalnog nauka Crkve 467; usp. PAVAO VI, enciklika Populorum progressio, 17. 18 Usp. IVAN PAVAO II, enciklika Centesimus annus, 30-31.43. 6

reguliranje iskorištavanja neobnovljivih izvora, također uz sudjelovanje siromašnih zemalja i na način zajedničkog planiranja budućnosti" 19. Ekološka kriza pokazuje nužnost solidarnosti koja će se protegnuti kroz prostor i vrijeme. Naime, među uz- rocima sadašnje ekološke krize važno je priznati povijesnu odgovornost industrijaliziranih zemalja. Manje razvijene zemlje i osobito one koje se tek razvi- jaju nisu ipak oslobođene vlastite odgovornosti u odnosu na stvoreno, jer svima pripada obveza da postupno usvoje učinkovite mjere i politike za zaštitu okoliša. To bi se moglo lakše ostvariti kada bi računice u pomaganju, u prenošenju znanja i poštenijih tehnologija bile manje sebične.

9. Nesumnjivo, jedan od glavnih problema s kojim se mora suočiti međunarodna zajednica je pitanje energetskih izvora, pri čemu mora iznaći zajedničke i održive strategije kako bi se zadovoljile potrebe za energijom sadašnjeg naraštaja i onih budućih. U tu svrhu potrebno je da tehnološki napredna društva budu spremna poticati trijezna ponašanja, smanjujući vlastite potrebe za energijom i poboljšavajući uvjete njezinoga korištenja. Istodobno je potrebno promicati otkrivanje i primjenu energija s manjim utjecajem na okoliš te "svjetsku preraspodjelu energetskih izvora kako bi im se i one zemlje koje su ih lišene, mogle približiti" 20. Ekološka kriza, znači, pruža povijesnu priliku za pripremu zajedničkoga odgovora usmjerenog na promjenu modela globalnoga razvoja u smjeru koji će pokazivati više poštovanja u odnosu na stvoreno i na cjelokupni ljudski razvoj, nadahnut vrijednostima koje su svojstvene ljubavi u istini. Zato priželjkujem prihvaćanje modela razvoja kojemu će u središtu biti ljudsko biće, koji će se temeljiti na promicanju i raspodjeli općega dobra, na odgovornosti, na svijesti o nužnoj promjeni životnih stilova i na razbori- tosti, kreposti koja pokazuje što treba učiniti danas, predviđajući ono što se može dogoditi sutra 21.

10. Da bi čovječanstvo vodio prema sveukupno održivome upravljanju okolišem i bogatstvima planete, čovjek je pozvan upotrijebiti svoju inteligenciju na području znanstvenoga i tehnološkog istraživanja i u primjeni otkrića što proizlaze iz njih. "Nova solidarnost" što ju je Ivan Pavao II. predložio u Poruci za Svjetski da mira 1990. 22, i "globalna solidarnost" na koju sam i ja podsjetio u Poruci za Svjetski dan mira 2009. 23, stajališta su od temeljne važnosti za usmjeravanje napora oko očuvanja stvorenoga, preko bolje koordiniranog sustava upravljanja bogatstvima zemlje na međunarodnoj razini, nadasve u trenutku u kojemu se na sve očigledniji način pokazuje snažna međusobna povezanost koja postoji između borbe protiv uništavanja okoliša i promicanja cjelovitoga ljudskoga razvoja. Riječ je o nužnoj dinamici jer "se integralni razvoj čovjeka ne može ostvariti bez solidarnog razvoja

19 BENEDIKT XVI, enciklika Caritas in veritate, 49. 20 Isto. 21 Usp. SVETI TOMA AKVINSKI, S. Th., II-II, q. 49, 5. 22 Usp. br. 9. 23 Usp. br. 8. 7

čovječanstva 24". Danas su brojne znanstvene prigode i mogući inovativni putovi zahvaljujući kojima je moguće pružiti zadovoljavajuća i skladna rješenja za odnose između čovjeka i okoliša. Na primjer, potrebno je potaknuti istraživanja namijenje- na otkrivanju učinkovitijih načina za iskorištavanje velikih potencijala sunčeve energije. Isto takvu pozornost treba potom dati sada već planetarnom pitanju vode i globalnoga hidrogeološkoga sustava, čiji je ciklus od prvotne važnosti za život na zemlji i čija stabilnost je u opasnosti zbog snažne prijetnje klimatskih promjena. Isto se tako trebaju istražiti prikladne strategije ruralnoga razvoja usredotočene na male poljoprivrednike i njihove obitelji, kao što je također potrebno pripremiti prikladne politike za upravljanje šumama, za recikliranje otpada, za vrednovanje postojećih sinergija između suprotstavljanja klimatskim promjenama i borbe protiv siromaštva. Nužne su ambiciozne nacionalne politike, upotpunjene potrebnim me- đunarodnim naporom koji će donijeti važne dobrobiti, posebno kratkoročno i dugoročno. Naposljetku, potrebno je izaći iz logike pukoga trošenja i promicati one oblike poljoprivredne i industrijske proizvodnje koje poštuju poredak stvaranja i koje su zadovoljavajuće za primarne potrebe sviju. S ekološkim se pitanjem ne treba sučeljavati samo zbog zastrašujućih perspektiva što ih na obzorju ocrtava uništavanje okoliša; to pitanje nadasve mora biti motivirano traganjem za istinskom solidarnošću na svjetskoj razini, nadahnutom vrijednostima ljubavi, pravde i općega dobra. Osim toga, kao što sam već imao prilike podsjetiti, "tehnika nikada nije samo tehnika. Ona otkriva čovjeka i njegovo nastojanje ka razvoju te izražava težnju ljudskoga duha za postupnim nadilaženjem određenih materijalnih uvjeto- vanosti. Stoga tehniku valja uklopiti u zapovijed 'obrađivanja i čuvanja zemlje' (usp. Post 2,15), koju je Bog dao čovjeku, i krijepiti onaj savez između ljudskoga bića i okoliša koji mora biti odraz stvaralačke Božje ljubavi" 25.

11. Sve se jasnije pokazuje kako se tema uništavanja okoliša tiče ponašanja svakoga od nas, životnih stilova i trenutno prevladavajućih načina potrošnje i proizvodnje koji su često neodrživi s društvenoga stajališta, sa stajališta okoliša pa čak i s ekonomskoga stajališta. Sad je već doista nužna stvarna promjena mentali- teta koja bi sve navela na prihvaćanje novih životnih stilova "u kojima traženje istinitog, i lijepog, i dobrog i zajedništvo s drugim ljudima u svrhu zajedničkog rasta budu elementi koji će vladati izborom potrošnje, štednje i investicija". Sve se više treba odgajati na izgradnju mira polazeći od širokogrudnih odluka na osobnoj i obiteljskoj razini kao i na razini zajednice i politike. Svi smo odgovorni za zaštitu i skrb o stvorenome. Takva odgovornost ne poznaje granice. Prema načelu supsidi- jarnosti važno je da se svatko zauzme na razini koja mu pripada, djelujući kako bi se nadvladala prevlast partikularnih interesa. Uloga senzibiliziranja i formacije osobito pripada raznim subjektima civilnoga društva i nevladinim organizacijama koje se odlučno i velikodušno zauzimaju za širenje ekološke odgovornosti koja bi se sve više morala oslanjati na poštivanje "humane ekologije". Osim toga, potrebno

24 PAVAO VI, enciklika Populorum progressio, 43. 25 Enciklika Caritas in veritate, 69. 8

je podsjetiti na odgovornost medija na tom području, predlažući pozitivne modele na kojima se valja nadahnjivati. Zapravo, baviti se okolišem zahtijeva široki i glo- balni pogled na svijet; zajednički i odgovorni napor da se s logike usredotočene na sebični nacionalistički interes prijeđe na viđenje koje će uvijek obuhvaćati potrebe svih naroda. Ne može se ostati ravnodušni pred onime što se događa oko nas, jer bi propadanje bilo kojeg dijela planeta palo na leđa svima. Veze među osobama, druš- tvenim skupinama i državama, kao i one između čovjeka i okoliša trebaju poprimiti stil poštivanja i "ljubavi u istini". U tako širokom kontekstu, više je nego poželjno da učinkoviti i međusobno suglasni budu napori međunarodne zajednice usmjereni postizanju postupnoga razoružanja i svijeta lišenoga nuklearnih oružja, čija sama prisutnost prijeti životu planete i procesu cjelovitoga razvoja sadašnjega i budućega čovječanstva.

12. Crkva ima odgovornost za stvoreno i osjeća da je mora iskazivati pa i u javno- me prostoru kako bi štitila zemlju, vodu i zrak, darove Boga Stvoritelja za sve, a nadasve da bi zaštitila čovjeka od opasnosti samouništenja. Propadanje prirode zapravo je tijesno povezano s kulturom koja oblikuje ljudski suživot, zbog čega "poštivanje 'humane ekologije' u društvu ide u prilog i ekologiji okoliša" 26. Ne može se od mladih tražiti da poštuju okoliš, ako im se u obitelji i u društvu ne po- maže da poštuju sebe same: knjiga prirode je jedinstvena, kako na području okoliša tako i na području osobne, obiteljske i društvene etike 27. Obveze prema okolišu proizlaze iz obveza prema osobi kao takvoj i u odnosu prema drugima. Zbog toga rado potičem odgoj za ekološku odgovornost koja bi - kako sam uputio u enciklici Caritas in veritate - očuvala istinsku "humanu ekologiji" i stoga s obnovljenim uvjerenjem potvrdila nedodirljivost ljudskoga života u svakoj njegovoj fazi i u svim njegovim okolnostima, dostojanstvo osobe i nezamjenjivo poslanje obitelji u kojoj se odgaja na ljubav prema bližnjemu i na poštivanje prirode 28. Potrebno je očuvati ljudsku baštinu društva. Ta baština vrijednosti ima svoj izvor i upisana je u naravni moralni zakon koji je temelj poštivanja ljudske osobe i stvorenoga.

13. Na kraju, ne treba zaboraviti činjenicu koja je izrazito indikativna, da brojni ljudi pronalaze spokoj i mir, da osjećaju kako su se obnovili i osnažili kada su u tijesnom dodiru s ljepotom i skladom prirode. Zato i postoji neka vrsta uzajamnosti: u brizi za stvoreno utvrđujemo da Bog, preko stvorenoga, brine o nama. S druge strane, ispravno shvaćanje odnosa čovjeka s okolišem ne dovodi do apsolutiziranja prirode ni do toga da bi je se držalo važnijom od same osobe. Ako crkveno Učitelj- stvo izražava zbunjenost pred shvaćanjem okoliša nadahnutim ekocentrizmom i biocentrizmom, onda je to stoga što takvo shvaćanje isključuje ontološku i aksiolo- šku razliku između ljudske osobe i ostalih živih bića. Na taj se način zapravo uklanja identitet i superiorna uloga čovjeka, favorizirajući egalitarističko viđenje "dostojanstva" svih živih bića. Tako se daje pristup novome panteizmu s novopo-

26 BENEDIKT XVI, enciklika Caritas in veritate, 51. 27 Usp. isto, 15.51. 28 Usp. isto, 28.51.61; IVAN PAVAO II, enciklika Centesimus annus, 38.39. 9

ganskim naglascima koji smatraju da spasenje čovjeka dolazi samo od prirode, shvaćene u čisto naturalističkom smislu. No, Crkva poziva da se to pitanje postavi na uravnoteženi način, u poštivanju "gramatike" što ju je Stvoritelj upisao u svoje djelo, povjeravajući čovjeku ulogu čuvara i odgovornoga upravitelja stvorenoga, ulogu koju zasigurno ne smije zloupotrijebiti, no od koje ne može niti odstupiti. Naime, i suprotno stajalište apsolutiziranja tehnike i ljudske moći pretvara se u te- žak napad ne samo na prirodu, nego i na samo ljudsko dostojanstvo 29.

14. Ako želiš njegovati mir, čuvaj stvoreno. Traganje za mirom svih ljudi dobre volje bit će jamačno olakšano zajedničkim priznavanjem nerazdvojnoga odnosa koji postoji između Boga, ljudskih bića i svega stvorenoga. Prosvijećeni božan- skom Objavom i slijedeći Predaju Crkve, kršćani daju svoj doprinos. Oni kozmos i njegova čudesa promatraju u svjetlu stvarateljskoga djela Oca i otkupiteljskoga djela Krista koji je svojom smrću i uskrsnućem s Bogom izmirio "sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima" (Kol 1,20). Krist, raspeti i uskrsli, čovječanstvu je dao dar svoga Duha posvetitelja, koji vodi put povijesti u iščekivanju dana u kojemu će slavnim povratkom Gospodinovim započeti "nova nebesa i zemlja nova" (2 Pt 3,13), u kojoj će zauvijek prebivati pravednost i mir. Zato je zaštita prirodnog okoliša da bi se izgradio svijet mira obveza svake osobe. Eto nam hitnoga izazova s kojim se treba suočiti s obnovljenim i zbornim naporom; evo providonosne prigode da se novim naraštajima podari perspektiva bolje budućnosti za sve. Neka toga budu svjesni odgovorni za nacije i svi oni, na bilo kojoj razini, kojima je u srcu sudbina čovječanstva: zaštita stvorenoga i ostvarenje mira stvarnosti su koje su međusobno povezane iznutra! Zbog toga pozivam sve vjernika da uzdignu svoju žarku molitvu Bogu, svemogućem Stvoritelju i milosrdnome Ocu da u srcu svakoga muškarca i žene odjekne, bude prihvaćen i zaživi hitni poziv: Ako želiš njegovati mir, čuvaj stvoreno.

Iz Vatikana, 8. prosinca 2009.

Papa Benedikt XVI.

29 Usp. BENEDIKT XVI, enciklika Caritas in veritate, 70. 10

Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan bolesnika 2010.

Iskustvo bolesti i trpljenja može postati škola nade

Draga braćo i sestre! Dana 11. veljače, vratiti Ocu, prignuo se da opere noge na liturgijski spomen Blažene Djevice apostolima, anticipirajući najviši čin Marije Lurdske, u vatikanskoj će se ba- ljubavi na križu. S tom je gestom poz- zilici proslaviti 18. svjetski dan vao svoje učenike da uđu u istu njegovu bolesnika. Zgodna podudarnost s 25. logiku ljubavi koja se daje osobito naj- obljetnicom osnutka Papinskog vijeća manjima i najpotrebitijima (usp. Iv za dušobrižništvo zdravstvenih djelatni- 13,12-17). Slijedeći njegov primjer, ka predstavlja još jedan razlog za svaki je kršćanin pozvan, u različitim i zahvaliti Bogu na do sada prijeđenom uvijek novim okolnostima, u vlastitom putu na području pastorala zdravlja. Že- životu provoditi u djelo prispodobu o lim od srca da ta obljetnica bude dobrom Samarijancu, koji, prolazeći prigoda za velikodušniji apostolski žar pored nekog čovjeka kojeg su razbojni- u službi bolesnika i svih onih koji se ci ostavili polumrtva uz put, "vidje ga, posvećuju njihovoj skrbi. sažali se. Pristupi mu, opra mu rane Godišnjom proslavom Dana bolesnika uljem i vinom i zavi ih. Zatim ga stavi Crkva, zapravo, želi probuditi snažnu na svoje kljuse, odvede u gostionicu i svijest u crkvenoj zajednicu o važnosti preuze za nj brigu. Sutradan izvadi dva pastoralne službe u velikom svijetu denara i dade ih gostioničaru: 'Brini se zdravlja, koja je sastavni dio njezina za nj – reče mu – pa ako što više potro- poslanja, jer je na tragu samog Kristova šiš, ja ću ti na povratku platiti'" (Lk spasenjskog poslanja. On, božanski li- 10,33-35). Na kraju prispodobe Isus ječnik, "prošao (je) čineći dobro i kaže: "Idi pa i ti čini tako" (Lk 10,37). S ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao tim se riječima obraća i nama. Potiče đavao" (Dj 10,38). U tajni njegove mu- nas prignuti se nad rane tijela i duše to- ke, smrti i uskrsnuća, ljudsko trpljenje like naše braće i sestara koje susrećemo crpi smisao i puninu svjetla. U apostol- na putovima svijeta; pomaže nam shva- skom pismu Salvifici doloris, sluga titi da, Božjom milošću koju se Božji Ivan Pavao II. ovako objašnjava prihvaća i živi u svakodnevnom životu, tu zbilju: "Ljudsko trpljenje – pisao je – iskustvo bolesti i trpljenja može postati dostiglo je svoj vrhunac u Kristovoj škola nade. I doista, kao što sam istak- muci. I istodobno ono je ušla u potpuno nuo u enciklici Spe salvi, "ne ozdravlja novu dimenziju i u novi red: vezano je čovjeka izbjegavanje trpljenja, bijeg od uz ljubav…, uz onu ljubav koja stvara boli, već sposobnost prihvatiti nevolje i dobro, koja izvlači dobro također iz zla sazrijevati u njoj, naći smisao po sjedi- preko trpljenja, kao što je najviše dobro njenju s Kristom, koji je patnje otkupljenja svijeta poteklo od Kristova podnosio s beskrajnom ljubavlju" (37). križa i neprestano iz njega izvire. Kris- Već je Drugi vatikanski koncil podsje- tov je križ postao izvor, iz kojeg izviru tio na važnu zadaću Crkve da skrbi za rijeke žive vode" (18). Gospodin Isus one koji trpe. U dogmatskoj konstituciji na Posljednjoj večeri, prije nego će se Lumen gentium čitamo da je "Otac pos-

lao Krista 'naviještati Radosnu vijest svi koji teže osjećate teret križa – rekli siromasima, …ozdravljati one koji su su – … vi koji plačete… vi neznani pa- skršena srca' (Lk 4,18), 'tražiti i spasiti tnici, budite hrabri: vi ste miljenici ono što je izgubljeno' (Lk 19,10); na Božjega kraljevstva, kraljevstva nade, sličan način Crkva okružuje ljubavlju sreće i života; vi ste braća trpećeg Kris- sve koji su pogođeni ljudskom slabošću, ta; i s njim, ako to želite, vi spašavate štoviše, u siromasima i patnicima pre- svijet!" (Ench. Vat., I, n. 523, (str. 313)). poznaje sliku svojega siromašnog i Zahvaljujem od srca osobama koje, patničkog Utemeljitelja te se trsi ukloni- svakodnevno, "služe bolesnima i onima ti njihovu nevolju i nastoji u njima koji trpe", čineći da "apostolat Božjeg služiti Kristu" (8). Taj čovjekoljubni i milosrđa, u koji su uključeni, odgovara duhovni rad crkvene zajednice s boles- uvijek sve bolje na nove zahtjeve" (Ivan nicima i onima koji trpe u tijeku Pavao II., ap. konst. Pastor Bonus, čl. stoljeća izražavan je u mnogim oblici- 152). ma i zdravstvenim strukturama, od U ovoj Svećeničkoj godini svoju misao kojih su neki imali i institucionalni ka- upućujem osobito vama, dragi svećenici, rakter. Htio bih ovdje spomenuti one "poslužiteljima bolesnika", znaku i oru- koji su izravno vodile biskupije kao i đu Kristova suosjećanja, koji mora doći one koji su plod velikodušnosti raznih do svakog čovjeka koji trpi. Pozivam redovničkih ustanova. Riječ je o drago- vas, dragi prezbiteri, da se ne štedite u cjenoj "baštini" koja odgovara na skrbi i pružanju utjehe tim osobama. činjenicu da "ljubav ima također potre- Vrijeme provedeno uz onoga koji je u bu za organiziranošću kako bi kušnji rađa plodovima milosti za sve predstavljala uređeni oblik služenja" ostale dimenzije pastorala. Obraćam se (Enc. Deus caritas est, 20). Osnivanje na kraju vama, dragi bolesnici, i molim Papinskog vijeća za dušobrižništvo vas da molite i prinosite svoja trpljenja zdravstvenih djelatnika prije dvadeset i za svećenike, da uzmognu biti vjerni pet godina, ulazi u tu skrb Crkve za svi- svojem pozivu i da njihova služba bude jet zdravlja. I stalo mi je dodati da se u bogata duhovnim plodovima, na dobro- sadašnjem povijesno-kulturnom trenut- bit čitave Crkve. ku zamjećuje potreba za pozornom i S tim osjećajima zazivam na bolesnike, kapilarnom prisutnošću Crkve pored kao i na sve one koji im pomažu, maj- bolesnika, kao i prisutnost u društvu činsku zaštitu Marije Salus Infirmorum koja je kadra prenijeti na djelotvoran i svima od srca udjeljujem apostolski način evanđeoske vrijednosti u cilju za- blagoslov. štite ljudskoga života, od njegova začeća pa do naravne smrti. Želio bih Iz Vatikana, 22. studenoga 2009., na ovdje podsjetiti na Poruku siromašnima, svetkovinu Našega Gospodina Isusa bolesnima i svima onima koji trpe, koju Krista, Kralja svega stvorenja. su koncilski oci uputili svijetu na zavr- šetku Drugoga vatikanskog koncila: "Vi Papa Benedikt XVI.

Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu 2010.

Božja se pravednost očitovala po vjeri u Isusa Krista (usp. Rim 3, 21 – 22)

Draga braćo i sestre, svake godine, pri- Sveti Augustin primjećuje: ako je "pra- godom korizme, Crkva nas poziva na vednost krepost koja daje svakom iskreno preispitivanje našega života u njegovo … nije nipošto čovjekova pra- svjetlu evanđeoskih učenja. Ove bih vednost to što oduzima čovjeka pravom vam godine htio predložiti neka razmiš- Bogu" (De civitate Dei, XIX, 21). ljanja o velikoj temi pravednosti, polazeći od Pavlovih riječi: Božja se Odakle dolazi nepravda? pravednost očitovala po vjeri u Isusa Krista (usp. Rim 3, 21 – 22). Evanđelist Marko prenosi sljedeće Isu- sove riječi, kojima se Isus uključio u Pravednost: "dare cuique suum" tadašnju raspravu o tomu što je čisto, a što nečisto: "Ništa što izvana ulazi u Zaustavit ću se ovdje u prvom redu na čovjeka ne može ga onečistiti, nego što značenju izraza "pravednost", koji u iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovje- običnom govoru znači "dati svakome ka… Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje njegovo – dare cuique suum", prema čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjega, poznatu izrazu koji je skovao Ulpijan, izlaze zle namisli." (Mk 7, 15. 20 – 21) rimski pravnik iz trećeg stoljeća. Među- Osim sama pitanja vezana uz hranu, u tim, ta klasična definicija, zapravo, ne reakciji farizeja možemo primijetiti precizira u čemu se sastoji to njegovo trajnu čovjekovu napast: tvrditi da zlo što treba osigurati svakom pojedincu. ima neki izvanjski uzrok. Mnoge suv- Ono što čovjek treba, ne može mu se remene ideologije, ako dobro zajamčiti zakonom. Da bi osoba uživala pogledamo, polaze od te pretpostavke: život u punini, nužno je nešto dublje, da nepravda dolazi "izvana", da bi zav- što joj može pripasti samo besplatno: ladala pravda dovoljno je ukloniti mogli bismo reći da čovjek živi od one izvanjske uzroke koje priječe njezino ljubavi koju jedino Bog može saopćiti, ostvarenje. Taj način razmišljanja – budući da ga je on stvorio na svoju sli- opominje Isus – naivan je i kratkovidan. ku i priliku. Materijalna su dobra Nepravda, plod zla, nema isključivo jamačno korisna i nužna – uostalom izvanjske korijene; njezin uzrok leži u sâm se Isus pobrinuo da ozdravi boles- ljudskom srcu, gdje se nalaze klice ta- ne, da nahrani gladno mnoštvo koje je janstvena suživota sa zlom. Prepoznaje išlo za njim i sigurno je osuđivao rav- to s gorčinom psalmist: "Evo, grešan nodušnost, koja i danas prisiljava sam već rođen, u grijehu me zače majka stotine milijuna ljudskih bića na umira- moja." (Ps 51, 7) Da, čovjeka je učinilo nje zbog nedostatka hrane, vode i slabim nešto duboko u njemu, što ga lijekova, ali "razdiobna" pravednost ne onesposobljava ući u zajedništvo s dru- daje ljudskom biću sve ono "njegovo" gim. Otvoren po svojoj naravi na koje polaže pravo. Ono, naime, treba slobodnoj bujici dioništva s drugim, Boga kao što treba kruh i više od toga. primjećuje u sebi neku čudnu privlačnu

silu, koja ga tjera zatvoriti se u sama 22, 20), robu (usp. Pnz 15, 12 – 18). Da sebe, postavljati se iznad i afirmirati se bi se stupilo na put pravednosti, nužno nauštrb drugih: to je egoizam, posljedi- je stoga izaći iz one opsjene samodosta- ca istočnoga grijeha. Adam i Eva, tnosti, iz onoga dubokog stanja zavedeni Sotoninom laži, ubravši tajan- zatvorenosti, koje predstavlja sâm uzrok stveni plod unatoč Božjoj zapovijedi, nepravde. Potreban je, drugim riječima, zamijenili su logiku pouzdavanja u Lju- dublji "izlazak" od onoga što ga je Bog bav logikom dvojbe i natjecanja; logiku učinio s Mojsijem, oslobođenje srca, primanja, povjerljiva iščekivanja Dru- koje sâmo slovo zakona ne može ostva- goga, nemirnom logikom u kojoj se riti. Postoji li dakle za čovjeka nada grabi samo sebi i čini sve vlastitim si- pravednosti? lama (usp. Post 3, 1 – 6), kušajući, kao posljedicu, osjećaj nemira i nesigurnosti. Krist, Božja pravednost Kako se čovjek može osloboditi tog se- bična nagnuća i otvoriti se ljubavi? Kršćanski navještaj pozitivno odgovara na čovjekovu žeđ za pravednošću, kao Pravednost i Sedaqah što kaže apostol Pavao u Poslanici Rim- ljanima: "Sada se pak izvan Zakona U srcu Izraelove mudrosti nalazimo du- očitovala pravednost Božja … po vjeri boku vezu između vjere u Boga, koji "iz Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. gliba vadi siromaha" (Ps 113, 7) i pra- Ne, nema razlike! Svi su zaista sagrije- vednosti prema bližnjemu. Sama riječ šili i potrebna im je slava Božja; kojom se na hebrejskome označava opravdani su besplatno, njegovom mi- krepost pravednosti, sedaqah, dobro to lošću po otkupljenju u Kristu Isusu. izražava. Sedaqah naime znači s jedne Njega je Bog izložio da krvlju svojom strane puno prihvaćanje volje Boga Iz- bude Pomirilište po vjeri." (3, 21 – 25) raela, a s druge, pravičnost u odnosima Koja je dakle Kristova pravednost? To prema bližnjima (usp. Izl 20, 12 – 17), je prije svega pravednost koja dolazi od navlastito prema siromasima, strancima, milosti, gdje nije čovjek taj koji daje siročadi i udovicama (usp. Pnz 10, 18 – zadovoljštinu, koji ozdravlja sama sebe 19). Ali ta su dva značenja povezana, i druge. Činjenica da se "okajanje" do- jer kada daje siromahu, Izraelac ne čini gađa u Isusovoj "krvi" znači da nisu ništa drugo već uzvraća Bogu, koji se čovjekove žrtve te koje ga oslobađaju smilovao nad bijedom svojeg naroda. od tereta grijeha, već gesta ljubavi Boga Nije slučajno da se darivanje pločâ Za- koji se otvara sve do kraja, sve dotle da kona Mojsiju, na brdu Sinaj, zbilo pušta da u nj uđe "prokletstvo" koje nakon prelaska Crvenog mora. Slušanje pripada čovjeku, da bi ovomu zauzvrat Zakona naime pretpostavlja vjeru u Bo- prenio "blagoslov" koji pripada Bogu ga, koji je prvi 'čuo vapaj' svojeg naroda (usp. Gal 3, 13 – 14). Ali to odmah pote je "sišao da ga izbavi iz vlasti Egipta" kreće jedan prigovor: kakva je to pra- (usp. Izl 3, 8). Bog je pozoran na vapaj vednost u kojoj pravednik umire za bijednika i zauzvrat traži da ga se sluša: krivca a krivac prima zauzvrat blagos- traži pravednost prema siromahu (usp. lov koji pripada pravedniku? Ne prima Sir 4, 4 – 5. 8 – 9), pridošlici (usp. Izl li tako svaki od njih upravo suprotno od

onoga što mu pripada? No upravo ovdje koji se u svakom slučaju osjeća sve više se, zapravo, razotkriva Božja praved- dužnikom no vjerovnikom, jer je primio nost, koja se stubokom razlikuje od više no što je mogao očekivati. ljudske. Bog je platio za nas u svojem Sinu doista neizmjernu cijenu otkuplje- Upravo osnaženi tim iskustvom, vjerni- nja. Čovjek se može čak i buniti zbog te ci ćute u sebi neki nutarnji poticaj pravednosti križa, jer ona iznosi na vid- pridonijeti oblikovanju pravednih druš- jelo da čovjek nije neko samodostatno tava, gdje svi primaju ono što im je biće, već treba Drugoga da bi bio pot- potrebno da bi živjeli sukladno dosto- puno to što jest. Obratiti se Kristu, janstvu vlastitom ljudima i gdje je vjerovati evanđelju, znači u bîti upravo pravednost oživljena ljubavlju. ovo: izaći iz opsjene o samodostatnosti te otkriti i prihvatiti vlastitu bijedu – Draga braćo i sestre, korizma ima svoj siromaštvo drugih i Božje siromaštvo, vrhunac u Vazmenom trodnevlju, u ko- potrebu za njegovim oproštenjem i nje- jem ćemo i ove godine slaviti Božju govim prijateljstvom. pravednost, koja je punina ljubavi, dara, spasenja. Neka ovo vrijeme pokore bu- Tako se može shvatiti da je vjera sve de za sve vjernike vrijeme istinskog drugo samo ne neka jednostavna, lago- obraćenja i intenzivna upoznavanja dna, obična zbilja: potrebna je otajstva Krista, koji je došao ispuniti poniznost da bi se prihvatilo da trebam svaku pravednost. S tim osjećajima, po- Drugoga koji će me osloboditi onoga djeljujem svima od srca apostolski "mojeg", da bi mi dao "svoje". To se blagoslov. osobito događa u sakramentima pokore i euharistije. Zahvaljujući Kristovu dje- U Vatikanu, 30. listopada 2009. lovanju, otvaraju nam se vrata "veće" pravednosti, a to je pravednost ljubavi Papa Benedikt XVI. (usp. Rim 13, 8 – 10), pravednost onoga

Poruka pape Benedikta XVI. za 25. svjetski dan mladih, 28. ožujka 2010.

Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni

Dragi prijatelji, ove se godine navršava gima susreću, da slušaju Božju riječ, da dvadeset i peta obljetnica ustanovljenja otkrivaju ljepotu Crkve i žive snažna Svjetskog dana mladih, kojeg je pokre- iskustva vjere koji su mnoge naveli na nuo papa Ivan Pavao II., časne odluku da se potpuno predaju Kristu. uspomene kao godišnji susret mladih Ovaj 25. Dan predstavlja etapu prema vjernika iz čitavoga svijeta. Bila je to idućem Svjetskom danu mladih, koji će dalekovidna inicijativa koja je urodila se održati u kolovozu 2011. u Madridu, obilnim plodovima, omogućivši novim gdje ćete, nadam se, doći u velikom naraštajima vjernika da se jedni s dru- broju da doživite taj milosni događaj.

Da bismo se pripravili za tu proslavu, svakog od vas da se "upusti u osobni htio bih vam predložiti neka razmišlja- razgovor s Kristom – razgovor koji je nja na ovogodišnju temu: "Učitelju do- od temeljne i bitne važnosti za mladog bri, što mi je činiti da baštinim život čovjeka" (Pismo mladima, 2). vječni?" (Mk 10,17), koja je preuzeta iz evanđeoskog izvješća o Isusovom su- 2. Isus ga pogleda i zavoli sretu s mladim bogatašem; o toj je temi već govorio papa Ivan Pavao II. u svom U evanđeoskom izvješću, sveti Marko prvom pismu upućenom mladima iz ističe kako "Isus ga nato pogleda i za- 1985. godine. voli " (usp. Mk 10,21). U Gospodinovu pogledu je središte toga veoma poseb- 1. Isusov susret s mladićem nog susreta i čitavog kršćanskog iskustva. Naime kršćanstvo nije u pr- "I dok je izlazio na put, dotrči netko, vom redu neki moral, već iskustvo Isusa klekne preda nj pa ga upita: 'Učitelju Krista, koji nas ljubi svakog ponaosob, dobri, što mi je činiti da baštinim život mlade i stare, bogate i siromašne; ljubi vječni?' Isus mu reče: 'Što me zoveš nas i kada mu okrenemo leđa. dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedi- ni! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini Komentirajući taj prizor, papa Ivan Pa- preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! vao II. dodaje u svom obraćanju Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!' On mladima: "Želim vam da iskusite takav mu odgovori: 'Učitelju, sve sam to ču- jedan pogled! Želim vam da iskusite vao od svoje mladosti.' Isus ga nato istinu da vas on, Krist, gleda s ljubav- pogleda, zavoli ga i rekne mu: 'Jedno ti lju!" (Pismo mladima, 7). Ta ljubav, nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj koja se očitovala na križu na tako pot- siromasima pa ćeš imati blago na nebu. pun i cjelovit način, potaknula je svetog A onda dođi i idi za mnom.' On se na tu Pavla da napiše s divljenjem da ga je riječ smrkne i ode žalostan jer imaše Krist "ljubio i predao samoga sebe za velik imetak" (Mk 10, 17-22). mene" (Gal 2,20). "Svijest da nas je Otac oduvijek ljubio u svojem Sinu, da Ovo izvješće izražava na učinkovit na- Krist ljubi svakoga i uvijek – piše nada- čin veliku pozornost koju Isus lje papa Ivan Pavao II. –, postaje čvrsta posvećuje mladima, svima vama, vašim uporišna točka za čitav ljudski život" očekivanjima, vašim nadama i pokazuje (Pismo mladima, 7) i omogućuje nam koliko je velika njegova želja da vas pobijediti sve kušnje: otkrivanje vlasti- osobnu susretne i otpočne dijalog sa tih grijeha, trpljenje, obeshrabrenost. svakim od vas. Krist, naime, prekida U toj ljubavi se nalazi izvor čitavog svoje putovanje kako bi odgovorio na kršćanskog života i temeljni razlog pitanje svoga sugovornika, stavlja se evangelizacije: ako smo doista susreli potpuno na raspolaganje mladiću, koji Isusa, moramo ga svjedočiti onima čiji je silno želio razgovarati s "dobrim uči- se pogled nije još uvijek susreo s njego- teljem" kako bi od njega naučio kročiti vim! stazom života. Tim je evanđeoskim ulomkom moj prethodnik htio potaknuti

3. Otkrivanje životnog plana koji ima plan ljubavi sa svakim od vas. S pouzdanjem ga pitajte: "Gospodine, Kod mladića iz evanđelja, možemo ot- koji je tvoj plan Stvoritelja i Oca s mo- kriti stanje veoma nalik onom u kojem jim životom? Što je tvoja volja? Ja je se nalazi svaki od vas. I vi ste bogati želim ispuniti." Budite sigurni da će osobinama, prštite energijom, gajite vam odgovoriti. Ne bojte se njegovog mnoge snove i nade: sve su to bogatstva odgovora. "Bog je veći od našega srca i koja posjedujete u izobilju! Sama vaša znade sve" (1 Iv 3,20). mladost predstavlja veliko bogatstvo ne samo za vas, već također za druge, za 4. Dođi i slijedi me Crkvu i za svijet. Isus poziva mladog bogataša da učini Mladi bogataš iz Evanđelja pita Isusa: korak dalje od zadovoljavanja vlastitih "Što mi je činiti?" Životna dob u kojoj težnji i osobnih planova te mu kaže: se nalazite je vrijeme otkrivanja, i to "Dođi i slijedi me!". Kršćanski poziv otkrivanja darova koje vam je Bog izo- proizlazi iz jedne Gospodinove ponude bilno udijelio i vaših odgovornosti. To ljubavi i može se ostvariti samo zahva- je isto tako vrijeme temeljnih opredje- ljujući odgovoru s ljubavlju: "Isus ljenja za izgrađivanja vašega životnog poziva svoje učenike na potpuno preda- plana. To je, dakle, trenutak da se pro- nje svoga života, bez proračunatosti i pitkujete o istinskom smislu života i da ljudskih probitaka, s bespridržajnim pose zapitate: "Jesam li zadovoljan svojim uzdanjem u Boga. Sveci prihvaćaju taj životom? Nedostaje li mi što?" zahtjevni poziv i s poniznom poučljivo- šću slijede Krista raspeta i uskrsla. Kao i mladić iz Evanđelja, možda i vi Njihovo savršenstvo, u logici vjere koja živite u okruženjima u kojima vladaju je katkad ljudski gledano neshvatljiva, nestabilnost, nemir ili trpljenje, koji vas sastoji se u tome da nisu više stavljali potiču da težite životu koji neće biti ži- sebe u središte, već su odlučili ići protiv vot osrednjosti i da se zapitate: u čemu struje živeći prema evanđelju" (Bene- se sastoji uspješan život? Što moram dikt XVI., Homilija prigodom činiti? Koji bi mogao biti moj životni kanonizacijâ: L'Osservatore Romano, plan? "Što moram činiti da bi moj život 12.-13. listopada 2009., str. 6). imao punu vrijednost i puni smisao" (Isto, 3). Po primjeru tolikih Kristovih učenika, i vi, dragi prijatelji, prihvatite s radošću Ne bojte se postaviti si ta pitanja! Ona poziv na njegovo nasljedovanje, kako vas nipošto neće shrvati, već izražavaju biste intenzivno i plodonosno živjeli u velike čežnje, koje su prisutna u vašem ovome svijetu! On krštenjem, naime, srcu. Zato ih treba čuti. Ona ne očekuju poziva svakog da ga slijedi konkretnim površne odgovore, već odgovore kadre djelima, da ga ljubi iznad svega i služi zadovoljiti vaša istinska očekivanja za mu u braći. Mladi bogataš, nažalost, životom i srećom. nije prihvatio Isusov poziv i otišao je Da biste otkrili životni plan koji vas žalostan. Nije smogao hrabrosti odvojiti može potpuno usrećiti, slušajte Boga, se od materijalnih dobara kako bi pro-

našao najveće dobro koje je predložio pitanje o "vječnom životu" izbija u po- Isus. sebnim bolnim životnim trenucima, kada pretrpimo gubitak drage osobe ili Ista ta žalost koja je obuzela mladog kada doživimo neuspjeh. bogataša iz Evanđelja obuzima također svakog onog koji nema hrabrosti slijedi- Ali što je "vječni život" o kojem govori ti Krista, donijeti ispravnu odluku. Ali mladi bogataš? Pokazuje nam to Isus, nije nikada prekasno odgovoriti mu! kada, u obraćanju svojim učenicima, kaže: "no ja ću vas opet vidjeti; i srce će Isus neumorno upire svoj pogled ljubavi vam se radovati i radosti vaše nitko vam i poziva da budemo njegovi učenici, ali oteti neće" (Iv 16,22). To su riječi koje on predlaže nekima radikalniji izbor. U pokazuju oduševljavajuću ponudu bes- ovoj Svećeničkoj godini, htio bih pota- krajne sreće, radosti zbog ispunjenosti knuti mladiće da budno osluškuju Božjom ljubavlju zauvijek. poziva li ih Gospodin na veći dar, na put ministerijalnog svećeništva, i da Postavljati pitanja o konačnoj buduć- budu spremni prihvatiti s velikodušnoš- nosti koja čeka svakog od nas daje puni ću i zanosom taj znak posebne ljubavi, smisao životu, jer usmjerava životni započinjući sa svećenikom, duhovnim plan prema obzorima koji nisu ograni- vođom potrebni put raspoznavanja vlas- čeni i prolazni, već nepregledni i duboki, titog zvanja. Ne bojte se, nadalje, dragi koji potiču čovjeka da ljubi svijet, koje- mladići i djevojke, ako vas Gospodin ga je sâm Bog toliko ljubio, da se poziva na redovnički, monaški, misio- posveti njegovu razvoju, ali uvijek sa narski život ili život posebnog slobodom i radošću koji izviru iz vjere i posvećenja. On zna darovati duboku nade. To su obzori koji pomažu da se ne radost onome tko mu hrabro odgovori! apsolutiziraju ovozemaljske stvarnosti, Pozivam, osim toga, sve one koji osje- osjećajući da nas Bog priprema za nešto ćaju poziv na ženidbu da taj poziv veće u budućnosti, i da ponovimo sa prihvate s vjerom, zalažući se da udare svetim Augustinom: "Želimo zajedno čvrste temelje kako bi živjeli veliku, nebesku domovinu, silno čeznemo za vjernu ljubav otvorenu daru života, koja nebeskom domovinom, svjesni smo da je bogatstvo i milost za društvo i za smo tek putnici ovdje na zemlji" (Ko- Crkvu. mentar na Evanđelje svetog Ivana, Homilija 35,9.). Upirući svoj pogled 5. Upravljeni prema vječnom životu prema vječnom životu, blaženi Pier Gi- orgio Frassati, koji je umro 1925. "Učitelju dobri, što mi je činiti da bašti- godine u 24. godini života, rekao je: nim život vječni?". To pitanje mladića "Želim živjeti a ne životariti", a na fo- iz evanđelja kao da je nekako daleko tografiji nekog stepeništa, koju je onomu što zaokuplja mnoge današnje poslao jednom svom prijatelju, napisao mlade, kao što je primijetio moj pretho- je: "Prema gore", aludirajući na kršćan- dnik, "zar nismo naraštaj kojem svijet i sko savršenstvo, ali također na vječni zemaljski napredak potpuno ispunjavaju život. životni obzor?" (Pismo mladima, 5). Ali

Dragi mladi, pozivam vas da ne zabora- 7. Trebamo vas vite tu perspektivu u svojem životnom planu: pozvani smo na vječnost. Bog Današnji se mladi suočavaju s mnogim nas je stvorio da budemo s Njim, zauvi- problemima koji proizlaze iz nezapos- jek. Ona će vam pomoći da dadnete lenosti, pomanjkanja sigurnih puni smisao svojim odlukama i vrsnost referentnih točaka i ideala kao i konkre- svojem životu. tnih perspektiva za budućnost. Ponekad se može steći utisak da smo nemoćni 6. Zapovijedi, put istinske ljubavi pred krizama i današnjim zastranjenji- ma. Usprkos teškoćama, ne dajte se Isus podsjeća mladog bogataša na deset obeshrabriti i ne odričite se svojih sno- zapovijedi, kao nužne uvjete da bi va! Gajite naprotiv u srcu velike želje se"baštinio život vječni". To su bitne bratstva, pravednosti i mira. Budućnost uporišne točke za život u ljubavi, da bi je u rukama onoga koji zna tražiti i pro- se jasno razlikovalo dobro od zla i iz- naći sigurne razloge života i nade. Ako gradio čvrst i trajan životni plan. I vas ste spremni, budućnost je u vašim ru- Isus pita poznajete li zapovijedi, trudite kama, jer darovi i bogatstva koja je li se oblikovati svoju savjest prema Bo- Gospodin stavio u srce svakog od vas, žjem zakonu i provodite li ih u djelo. oblikovani susretom s Kristom, mogu donijeti istinsku nadu svijetu! Vjera u Sigurno da su to pitanja u opreci s da- njegovu ljubav će vas učiniti snažnima i našnjim mentalitetom, koji predlaže velikodušnima i tako vam dati hrabrosti slobodu bez vrijednosti, pravila, objek- da bez straha kročite putom života i tivnih normi i poziva da se odbaci preuzmete obiteljske i profesionalne svako ograničenje trenutačnim željama. odgovornosti. Trudite se graditi svoju Ali ta vrsta ponude namjesto da vodi budućnost kroz ozbiljne putove osobne pravoj slobodi, dovodi čovjeka do toga formacije i učenja, kako biste na stručan da postaje rob samoga sebe, svojih ne- i velikodušan način služili općem dobru. posrednih želja, idola kao što su moć, novac, razuzdanost i primamljivosti svi- U svojoj nedavnoj enciklici o cjelovi- jeta, čineći ga nesposobnim slijediti tom ljudskom razvoju, Caritas in njegov urođeni poziv na ljubav. veritate, nabrojio sam neke velike sada- šnje izazove, koji su urgentni i bitni za Bog nam daje zapovijedi zato jer nas život ovoga svijeta: korištenje prirodnih želi poučiti pravoj slobodi, zato jer želi dobara i poštivanje ekologije, pravedna izgrađivati s nama Kraljevstvo ljubavi, raspodjela dobara i nadzor financijskih pravde i mira. Slušati ih i provoditi ne mehanizama, solidarnost sa siromašnim znači otuđiti se, već pronaći put istinske zemljama u našoj ljudskoj obitelji, bor- slobode i ljubavi, jer zapovijedi ne og- ba protiv gladi u svijetu, promicanje raničavaju sreću, već pokazuje kako je dostojanstva ljudskoga rada, služenje pronaći. Isus na početku dijaloga s mla- kulturi života, izgrađivanja mira među dim bogatašem, podsjeća da je zakon narodima, međuvjerski dijalog, isprav- kojeg je dao Bog dobar jer "Bog je dono korištenje sredstava društvenih bar". komunikacija.

To su izazovi na koje ste pozvani odgo- zili svoj put iz dana u dan, upravo u voriti kako biste izgradili pravedniji i vjeri, u nadi i u ljubavi. Krist poziva bratski svijet. To su izazovi koji izisku- svakog od vas da radite s njim i da pre- ju zahtjevan i oduševljeni životni plan, uzmete na sebe svoje odgovornosti u koji trebate unijeti čitavo svoje bogat- kako biste izgrađivali civilizaciju ljuba- stvo prema naumu koji Bog ima sa vi. Ako budete slijedili njegovu Riječ i svakim od vas. Nije riječ o tome da tre- vaš će put biti obasjan svjetlom i voditi bate činiti junačke ili izvanredne geste, vas k visokim ciljevima, koji daju ra- već da djelujete tako da sve talente i dost i puni smisao životu. vlastite mogućnosti upotrijebite tako da Neka Djevica Marija, Majka Crkve, urode plodom, nastojeći stalno napre- bdije nad vama i štiti vas. Jamčim vam dovati u vjeri i ljubavi. da ću vas se spomenuti u molitvi i od srca vas blagoslivljam. U ovoj Svećeničkoj godini vas pozivam da se upoznate sa životom svetaca, oso- Iz Vatikana, 22. veljače 2010. bito sa životom svetih svećenika. Vidjet ćete da ih je Bog vodio i da su pronala- Papa Benedikt XVI.

Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan molitve za zvanja 2010.

Svjedočanstvo pobuđuje zvanja

Časna braćo u biskupstvu i svećeništvu, može pobuditi u drugima želju da i sami draga braćo i sestre! velikodušno odgovore na Kristov poziv. Ta je tema dakle usko vezana uz život i Svjetski dan molitve za zvanja, koji će poslanje svećenikâ i posvećenih osobâ. se po 47. put slaviti na Četvrtu uskrsnu Zato bih želio pozvati sve one koje je nedjelju – odnosno nedjelju Dobrog Pa- Gospodin pozvao raditi u njegovu vino- stira – 25. travnja 2010. pruža mi gradu da obnove svoj vjerni odgovor, priliku predložiti vam da razmišljate o napose u ovoj Svećeničkoj godini, koju temi koja se dobro uklapa u Svećeničku sam proglasio u prigodi 150. obljetnice godinu: Svjedočanstvo pobuđuje zvanja. smrti svetog Ivana Marije Vianneya, Koliko će naši napori koje ulažemo u Arškog župnika, koji je trajni uzor pre- promicanje zvanja uroditi plodom ovisi, zbitera i župnika. naime, u prvom redu o Božjem besplat- nom djelovanju, ali će ih, kao što to Već u Starome zavjetu proroci su bili potvrđuje pastoralno iskustvo, potpo- svjesni da su pozvani svojim životom moći također kvaliteta i bogatstvo svjedočiti ono što naviještaju i bili su osobnog i zajedničkog svjedočenja onih spremni suočiti se i s nerazumijevanji- koji su već odgovorili na Gospodinov ma, odbacivanjima i progonstvom. poziv u svećeničkoj službi i posveće- Zadaća koju im je Bog povjerio potpu- nom životu, jer njihovo svjedočanstvo no ih je obuzela, kao "rasplamtjeli

oganj" u srcu, kojemu čovjek ne može koji mi se čine bitnima za djelotvorno odoljeti (usp. Jr 20,9) i zato su bili svećeničko svjedočenje. spremni predati Gospodinu ne samo svoj glas, već cio svoj život. U punini Temeljna i prepoznatljiva sastavnica vremenâ Isus, poslan od Oca (usp. Iv svakog poziva na svećeništvo i posve- 5,36), svjedoči svojim poslanjem Božju ćeni život jest prijateljstvo s Kristom. ljubav prema svim ljudima, bez iznimke, Isus je živio u stalnom sjedinjenju s osobito prema posljednjima, grešnicima, Ocem i to je ono što je pobuđivalo kod potisnutima na rub društva, siromašni- učenika želju živjeti isto to iskustvo, ma. On je najveći svjedok Boga i učeći se od Njega zajedništvu i nepres- njegove žarke želje da se svi ljudi spase. tanom dijalogu s Bogom. Ako je U osvit novog doba, Ivan Krstitelj, ži- svećenik "Božji čovjek" koji pripada votom potpuno utrošenim na Bogu i koji pomaže drugima upoznati pripravljanju puta Kristu, svjedoči da se ga i ljubiti, mora njegovati duboku pris- u sinu Marije iz Nazareta ispunjavaju nost s Njim, ostati u njegovoj ljubavi, Božja obećanja. Kada ga je vidio da ostavljajući prostora za slušanje njego- dolazi na rijeku Jordan, gdje je krstio, ve Riječi. Molitva je prvo pokazuje ga svojim učenicima kao "Ja- svjedočanstvo koje pobuđuje zvanja. ganjca Božjega koji odnosi grijeh Poput apostola Andrije, koji saopćava svijeta" (Iv 1,29). Njegovo je svjedo- bratu da je upoznao Učitelja, isto tako čanstvo tako plodno da dvojica onaj koji želi biti Kristov učenik i svje- njegovih učenika kada su "čula njegove dok mora ga osobno "vidjeti", mora ga riječi… pođoše za Isusom" (Iv 1,37). upoznati, mora naučiti ljubiti ga i ostati s njim. I u Petrovu pozivu, prema onome što piše evanđelist Ivan, ulogu je odigralo Drugi vidik svećeničkog posvećenja i svjedočanstvo brata Andrije, koji, na- redovničkog života je potpuno predanje kon što je susreo Učitelja i odgovorio samoga sebe Bogu. Apostol Ivan piše: na njegov poziv ostati s Njim, osjeća "Po ovom smo upoznali Ljubav: on je potrebu da bratu odmah saopći ono što za nas položio život svoj. I mi smo duž- je otkrio u svojem "stanovanju" s Gos- ni živote položiti za braću" (1 Iv 3,16). podinom: "'Našli smo Mesiju!' - što Tim riječima on poziva učenike da uđu znači 'Krist – Pomazanik'. Dovede ga u istu Isusovu logiku koji je, u čitavom Isusu" (Iv 1,41-42). Slobodna i besplat- svom životu, vršio Očevu volju sve do na Božja inicijativa susreće i interpelira najveće žrtve: predanja samoga sebe na odgovornost onih koji prihvaćaju nje- križu. Tu se zorno vidi Božje milosrđe gov poziv postati, vlastitim u svoj njegovoj punini; milosrdna lju- svjedočanstvom, oruđa Božjeg poziva. bav koja je pobijedila tmine zla, grijeha To se događa također danas u Crkvi. i smrti. Slika Isusa koji na Posljednjoj Bog se služi svjedočanstvom svećenikâ, večer ustaje od stola, odlaže haljine, vjernih svome poslanju, da probudi no- uzima ubrus, opasava se i saginje oprati va svećenička i redovnička zvanja u noge apostolima, izražava smisao slu- službi Božjeg naroda. Zato želim pod- ženja i dara koje je pokazao u čitavom sjetiti na tri vidika svećeničkog života, svom životu, u poslušnosti Očevoj volji

(usp. Iv 13,3-15). Po uzoru na Isusa, koja čeka svećenika. Važno je naprotiv svaki onaj koji je pozvan živjeti živo- ostvariti zajedništvo života, koje im potom posebnog posvećenja mora se kazuje ljepotu svećeničkog bića. Tada truditi svjedočiti dar potpunog predanja će mladi čovjek reći: "ovo može biti Bogu. Iz toga proizlazi sposobnost da- budućnost i za mene, tako se može živ- vati se zatim onima koje mu je jeti" (Insegnamenti I, [2005], 354). providnost povjerila u pastoralnoj služ- Drugi vatikanski koncil, govoreći o bi, s punim, neprekidnim i vjernim svjedočanstvu koje pobuđuje zvanja, posvećenjem i s radošću što je suputnik ističe primjer ljubavi i bratske suradnje mnogoj braći, kako bi se ona otvorila koji moraju pružati svećenici (usp. dek- susretu s Kristom i kako bi Njegova ri- ret Optatam totius, 2). ječ postala svjetlo na njihovu putu. Povijest svakog poziva se gotovo redo- Sviđa mi se podsjetiti na ono što je na- vito isprepliće sa svjedočanstvom pisao moj časni prethodnik Ivan Pavao nekog svećenika koji živi s radošću dar II.: "Sâm život prezbiterâ, njihovo be- samoga sebe braći za Božje kraljevstvo. zuvjetno predanje Božjem stadu, To je zato što su blizina i riječi nekog njihovo svjedočanstvo odanim služe- svećenika kadri probuditi pitanja i do- njem Gospodinu i Crkvi, koje je vesti također do konačnih odluka (usp. obilježeno izborom prihvaćenog križa u Ivan Pavao II., apost. pob. Pastores da- nadi i vazmenoj radosti, bratska sloga bo vobis, 39). prezbiterâ i njihova revnost za evangelizaciju svijeta, prvi su i najuvjerljiviji Na kraju, treći vidik koji mora karakte- čimbenici plodnosti zvanjâ" (Pastores rizirati svećenika i posvećenu osobu je dabo vobis, 41). Moglo bi se reći da se živjeti zajedništvo. Isus je pokazao kao svećenička zvanja rađaju iz susreta sa razlikovni znak onoga koji želi biti nje- svećenicima, gotovo poput dragocjene gov učenik duboko zajedništvo u baštine što se prenosi riječju, primjerom ljubavi: "Po ovom će svi znati da ste i čitavim životom. moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge" (Iv 13,35). To vrijedi također za posvećeni život. Sâm život redovnikâ i redovnicâ govori Na poseban način, svećenik mora biti o Kristovoj ljubavi kada ga oni slijede u čovjek zajedništva, otvoren svima, ka- punoj vjernosti evanđelju i s radošću dar postići da čitavo stado koje mu je prihvaćaju njegovo mjerilo prosuđiva- Gospodin u svojoj dobroti povjerio kro- nja i način vladanja. Postaju "znak či složno, pomažući da se prebrode osporavan" za svijet, čija je logika često podjele, prevladaju razdori, izglade su- nadahnuta materijalizmom, egoizmom i kobi i nerazumijevanja, oproste uvrede. individualizmom. Njihova vjernost i U srpnju 2005., susrevši se sa svećeni- snaga njihova svjedočanstva – jer odri- cima u Aosti, rekao sam da ako mladi canjem samih sebe dopuštaju da ih Bog vide usamljene i tužne svećenike, neće osvoji – nastavljaju pobuđivati u duši se sigurno osjetiti ohrabreni slijediti mnogih mladih želju da i sami trajno njihov primjer. Počet će ih mučiti sum- slijede Krista velikodušno i bespridr- nje ako zaključe kako je to budućnost žajno. Nasljedovati Krista čista,

siromašna i poslušna i poistovjetiti se s Arški župnik, koji je uvijek bio u doti- Njima: to je ideal posvećenog života, caju sa svojim župljanima i "naučavao svjedočanstvo da Bog ima apsolutno prije svega svjedočanstvom života. Iz prvo mjesto u životu i u povijesti ljudi. njegova primjera, vjernici su učili moliti" (Pismo povodom proglašenja Svaki prezbiter, svaka posvećena osoba, Svećeničke godine, 16. lipnja 2009.). vjerni svojem pozivu, prenose radost služenja Kristu i pozivaju sve kršćane Neka ovaj Svjetski dan još jednom pru- da odgovore na sveopći poziv na sve- ži dragocjenu priliku mnogim mladima tost. Shodno tome, za učvršćivanje da razmišljaju o vlastitom pozivu, pria- zvanja na svećeničku službu i posvećeni njajući uza nj s jednostavnošću, život i djelotvornost u promicanju zva- pouzdanjem i punom raspoloživošću. nja nije ništa učinkovitije od primjera Neka Djevica Marija, Majka Crkve, ču- onih koji su rekli svoj "da" Bog i nau- va svaku pa i najmanju klicu poziva u mu koji on ima sa svakom osobom. srcu onih koje Gospodin poziva da ga Osobno svjedočenje, koje čine egzis- slijede izbliza; neka učini da ona posta- tencijalna i konkretna opredjeljenja, ne bujno stablo, puno plodova za dobro potaknut će mlade da donesu zahtjevne Crkve i čitavoga čovječanstva. Za to odluke koje sežu i u njihovu budućnost. molim, dok podjeljujem svima apostol- Da bi im se u tome pomoglo nužno je ski blagoslov. ono umijeće susreta i dijaloga koje je kadro prosvijetliti ih i pratiti, prije sve- Iz Vatikana, 13. studenoga 2009. ga putem onog primjera života življenog kao poziv. Tako je činio sveti Papa Benedikt XVI.

Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, 16. svibnja 2010.

Svećenik i pastoral u digitalnom svijetu: novi mediji u službi Riječi

Draga braćo i sestre, tema ovogodišnjeg medijima kako bi ojačale komunikaciju, Svjetskog dana sredstava društvenih prisutnost u društvu i kako bi, vrlo često, komunikacija "Svećenik i pastoral u poticale dijalog na široj razini. No zbog digitalnom svijetu: novi mediji u službi njihova nezaustavljivog širenja kao i Riječi" zgodno se uklapa u crkvenu njihova znatnog društvenog utjecaja proslavu Svećeničke godine. Ona u prvi mediji postaju sve važniji i korisniji za plan stavlja razmišljanje o širokom i plodonosno vršenje svećeničke službe. osjetljivom pastoralnom polju komuni- Prvi je svećenikov zadatak naviještati kacije i digitalnog svijeta, u kojem se Krista, utjelovljenu Božju riječ i priop- svećeniku pružaju nove mogućnosti os- ćavati drugima mnogoliku Božju milost tvarivanja vlastitoga služenja Riječi i koja posredstvom sakramenata donosi vršenja službe Riječi. Crkvene su se spasenje. Okupljena i pozvana od Riječi, zajednice oduvijek služile suvremenim Crkva se postavlja kao znak i oruđe za-

jedništva koje Bog uspostavlja sa sva- sobom povlačiti opasnost da pomislimo kim čovjekom i koje je svaki svećenik kako je dovoljno jednostavno biti prisu- pozvan izgrađivati u Kristu i s Kristom. tan na webu i pogrešno ga smatrati U tome se krije dostojanstvo i ljepota isključivo prostorom koji je potrebno svećeničkog poslanja, u kojem se na ispuniti. Od prezbitera se, naprotiv, s povlašten način ostvaruje ono što kaže pravom traži sposobnost da bude prisu- sveti Pavao: "Jer veli Pismo: Tko god u tan u digitalnom svijetu u stalnoj nj vjeruje, neće se postidjeti... Jer: Tko vjernosti evanđeoskoj poruci, kako bi god prizove ime Gospodnje, bit će spa- izvršio svoju ulogu voditelja zajednica šen. Ali kako da prizovu onoga u koga koje se danas sve češće izražavaju ne povjerovaše? A kako da povjeruju u mnogim "glasovima" koje pruža digi- onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju talni svijet. Pozvani su zato u bez propovjednika? A kako propovije- naviještanju evanđelje koristiti se ne dati bez poslanja?" (Rim 10,11.13-15). samo tradicionalnim, već i novim au- Da bismo dali primjerene odgovore na dio-vizualnim sredstvima (fotografija, ta pitanja usred velikih kulturnih prom- video, animacije, blog, web stranice), jena, na koje su osobito osjetljivi mladi, koja mogu otvoriti nove, šire vidike za moramo se služiti suvremenim komuni- uspostavu dijaloga s drugima i biti kori- kacijskim tehnologijama. Naime, sna sredstva također za evangelizaciju i digitalni svijet, stavljajući nam na ras- katehezu. polaganje sredstva koja posjeduju gotovo bezgraničnu moć izražavanja, Uz pomoć suvremenih sredstava komu- otvara mnogobrojne perspektive i mo- nikacije, svećenik će moći upoznati gućnosti te nas potiče još više cijeniti ljude sa životom Crkve i pomoći našim Pavlovu opomenu: "Jao meni ako evan- suvremenicima otkriti Kristovo lice. đelja ne navješćujem" (1 Kor 9,16). Sve Oni će ponajbolje postići taj cilj ako veća dostupnost novih tehnologija zah- nauče, tijekom svoga školovanja, zna- tijeva i veću odgovornost onih koji su lački i pravilno se služiti tim sredstvima pozvani naviještati Riječ, ali isto tako te steknu solidnu teološku naobrazbu i traži od njih da budu sve više motivirani izgrade snažnu svećeničku duhovnost, i učinkoviti u svom djelovanju. Sveće- koja ima svoj oslonac u stalnom razgo- nik se nalazi na pragu novog doba, jer, voru s Gospodinom. Ipak, prisutnost koliko više suvremene tehnologije budu svećenika u digitalnom svijetu mora stvarale sve dublje odnose na velikim manje biti u znaku umješnog rukovanja udaljenostima a digitalni svijet širio medijima a više u znaku njegove pos- svoje granice, toliko će više biti pozvan većenosti Bogu i njegove bliskosti s odgovoriti na taj izazov u svojem pasto- Kristom. To će ne samo oživjeti njego- ralnom radu, proširujući opseg svoga vo pastoralno djelovanje, već će također djelovanja kako bi medije sve djelot- "udahnuti dušu" neprekidnom komuni- vornije stavio u službu Riječi. kacijskom toku koji se odvija na "mreži". Međutim, širenje multimedijskih komunikacija i raznolikost "izbornika I u digitalnom svijetu mora jasno izaći opcija" iste te komunikacije mogu za na vidjelo kako Božja brižna ljubav

prema svim ljudima koja se očitovala u medijima, Gospodin moći koračati uli- Kristu nije niti nešto što pripada proš- cama naših gradova i zastati pred losti niti neka učena teorija, već sasvim pragom domova i naših srca te još jed- konkretna, aktualna i privlačna zbilja. nom reći: "Evo, na vratima stojim i Naša pastoralna prisutnost u digitalnom kucam; posluša li tko glas moj i otvori svijetu mora tako služiti tome da poka- mi vrata, unići ću k njemu i večerati s že našim suvremenicima, osobito onima njim i on sa mnom" (Otk 3,20). koji se osjećaju nesigurnima i zbunje- nima, da je "Bog blizu; da u Kristu U prošlogodišnjoj poruci potaknuo sam pripadamo jedni drugima" (Benedikt sve odgovorne za komunikacijske pro- XVI., Obraćanje članovima Rimske ku- cese da promiču kulturu poštivanja rije prigodom božićnog čestitanja, dostojanstva i vrijednosti osobe. To je L'Osservatore Romano, 21.-22. prosin- jedan od načina na koji je Crkva pozva- ca 2009., str. 6). na vršiti "diakoniju kulture" u današnjem "digitalnom svijetu". S Zar može itko bolje od svećenika, kao evanđeljem u rukama i u srcu, moramo Božjeg čovjeka osposobljena za rad s ponovno potvrditi potrebu da se nastavi današnjim digitalnim tehnologijama, pripravljati putove koji vode Božjoj ri- razviti i provoditi u djelo pastoral koji ječi, posvećujući istodobno stalnu Boga konkretno uprisutnjuje u današ- pozornost onima koji traže; štoviše, kao njem svijetu i predstavlja vjersku prvi korak evangelizacije, moramo po- mudrost prošlosti kao bogatstvo na ko- ticati njihovo traganje. Pastoral u jem se možemo nadahnjivati u svojem svijetu digitalne komunikacije, budući nastojanju da živimo dostojanstveno u da nam nova sredstva komunikacije sadašnjosti i ispravno izgrađujemo bo- omogućuju stupiti u dodir sa sljedbeni- lju budućnost? Posvećene osobe koje cima drugih religija kao i nevjernicima rade u medijima imaju posebnu odgo- te ljudima svih kultura, zahtijeva osjet- vornost utrti put novim oblicima susreta, ljivost prema onima koji ne vjeruju, koji trajno jamčiti kvalitetu ljudskog susreta su klonuli i onima koji imaju u srcu du- i pokazati brigu za osobe i njihove duboku, neizgovorenu želju za apsolutnim hovne potrebe. One tako mogu pomoći i neprolaznim istinama. Zar ne bismo i muškarcima i ženama našeg "digital- mi, poput prorok Izaija koji je imao nog" doba osjetiti Gospodinovu pred očima sliku doma molitve za sve prisutnost, rasti u očekivanju i nadi i narode (usp. Iz 56,7), mogli zamisliti približiti se Božjoj riječi koja nudi spa- web kao prostor – poput "predvorja po- senje i potiče cjeloviti čovjekov razvoj. gana" iz Jeruzalemskog hrama – u Ova će se potonja na taj način moći oti- kojem možemo naći one koji još uvijek snuti na nepreglednu pučinu koju tvori ne poznaju Boga? gusta mreža "autoputova" kojima je premrežen kibernetički prostor Razvoj novih tehnologija i digitalni svi- (cyberspace) i pokazati da Bog ima svo- jet u cjelini predstavljaju veliko je opravdano mjesto u svakom dobu, pa bogatstvo za čitavo čovječanstvo i za tako i u ovom našem. Tako će, zahva- čovjeka pojedinca a može djelovati i ljujući novim komunikacijskim kao poticaj na susret i dijalog. No nji-

hov razvoj jednako tako pruža veliku ljubi i slavi u sakramentima, navlastito priliku vjernicima. Ništa se ne može i u sakramentu Presvete euharistije i po- ne smije ispriječiti na putu onome koji mirenja. se, u ime Krista uskrsloga, trudi biti Vas, dragi svećenici, iznova pozivam da uvijek bližnji drugom čovjeku. Novi se mudro okoristite jedinstvenim mogu- mediji, stoga, pružaju nadasve prezbite- ćnostima što ih pružaju suvremene rima uvijek nove i, s pastoralnoga komunikacije. Neka vas Gospodin učini gledišta, bezgranične mogućnosti te ih oduševljenim navjestiteljima Radosne potiču prepoznati vrijednost opće Crkve vijesti također u novom prostoru što ga i u tome smislu izgrađivati veliku i nude sadašnja sredstva komunikacije. stvarnu zajednicu kao i svjedočiti, u da- S tim željama, zazivam na vas zaštitu našnjem svijetu, uvijek novi život koji Majke Božje i svetoga arškog župnika i se rađa iz slušanja evanđelja Isusa Kris- svakome od vas od srca podjeljujem ta, vječnoga Sina koji je došao među apostolski blagoslov. nas radi našega spasenja. Ne smije se, međutim, zaboraviti kako plodnost sve- Iz Vatikana, 24. siječnja 2010., na ćeničke službe izvire prije svega iz blagdan sv. Franje Saleškoga osobnoga susreta s Kristom, čiju se riječ osluškuje u molitvi, kojega se naviješta Papa Benedikt XVI. i svjedoči vlastitim životom, upoznaje,

Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski misijski dan 2010.

Izgrađivanje crkvene zajednice je ključ misije

Draga braćo i sestre, mjesec listopad, s očitovati" (Iv 14, 21). Jedino na temelju proslavom Svjetskog misijskog dana, toga susreta s Božjom ljubavlju, koji pruža dijecezanskim i župnim zajedni- mijenja čovjekov život, možemo živjeti cama, ustanovama posvećenog života, u zajedništvu s njim i jedni s drugima i crkvenim pokretima i čitavom Božjem pružati braći vjerodostojno svjedočan- narodu priliku obnoviti zauzetost u na- stvo i obrazložiti nadi koja je u nama viještanju evanđelja i dati pastoralnim (usp. 1 Pt 3, 15). Odrasla vjera, kadra aktivnostima širi misijski doseg. Taj nas potpuno se predati Bogu sa sinovskim godišnji događaj poziva snažno živjeti stavom, jačana molitvom, razmatranjem liturgijske i katehetske, karitativne i Božje riječi i učenjem vjerskih istina kulturne trenutke po kojima nas Isus uvjet je za promicanje novoga humani- Krist poziva za stol svoje riječi i euhari- zma, utemeljenog na Isusovu evanđelju. stije, kako bismo kušali dar njegove prisutnosti, odgajali se u njegovoj školi U listopadu se, usto, u mnogim zem- i sve svjesnije živjeli u sjedinjenosti s ljama iznova pokreću razne crkvene njim, Učiteljem i Gospodinom. On sâm aktivnosti nakon ljetne stanke i Crkva kaže: "tko mene ljubi, njega će ljubiti nas poziva naučiti od Marije, posred- Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se stvom molitve svete krunice, razmatrati

naum Očeve ljubavi o ljudskom rodu, bito pred mladima sa svih kontinenata, kako bismo ga ljubili kao što ga on ljubi. kojima je evanđeoski navještaj u prvom Nije li to možda također smisao misije? redu namijenjen. Oni moraju shvatiti da kršćani nose Kristovu riječ zato što je Otac nas, naime, poziva da budemo lju- on istina, zato što su pronašli u njemu bljena djeca u njegovu ljubljenom Sinu, smisao i istinu za svoj život. te da prepoznamo kako smo svi braća i sestre u njemu, daru spasenja za čovje- Ta promišljanja upućuju na misijsko čanstvo podijeljeno neslogom i poslanje koje su primili svi krštenici i grijehom, i Objavitelju pravoga lica čitava Crkva, ali koji se ne može ostva- Boga koji je "tako ljubio svijet te je dao riti na uvjerljiv način bez dubokog, svoga Sina Jedinorođenca da nijedan zajedničkog i pastoralnog obraćenja. koji u njega vjeruje ne propadne, nego Naime, svijest o pozivu naviještati da ima život vječni" (Iv 3, 16). evanđelje potiče ne samo pojedinog vjernika, već sve dijecezanske i župne "Htjeli bismo vidjeti Isusa" (Iv 12, 21) zajednice na cjelovitu obnovi i sve se molba je koju su, u Ivanovom Evanđe- više otvarati misijskoj suradnji među lju, neki Grci, koji su došli hodočastiti u Crkvama, kako bi se promicalo naviješ- Jeruzalem povodom Pashe, uputili Fili- tanje evanđelja u srcu svake osobe, pu. Ona odzvanja također u našem srcu svakog naroda, kulture, rase, nacional- u ovom mjesecu listopadu, koji nas nosti na svim meridijanima i paralelama. podsjeća kako čitava Crkva, koja je "po Tu svijest jačaju svojim djelovanjem svojoj naravi misionarska" (Ad gentes, svećenici Fidei donum, posvećene oso- 2), ima zadatak i dužnost naviještati be, katehete, laici misionari u stalnom evanđelje i poziva nas da budemo pro- nastojanju promicati crkveno zajedniš- micatelji novosti života, kojeg čine tvo, tako da se i pojava istinski odnosi u zajednicama utemelje- "interkulturalnosti" može uklopiti u nim na evanđelju. U multietničkom model jedinstva, u kojem će evanđelje društvu u kojem su prisutni raznorazni biti kvasac slobode i napretka, izvor oblici usamljenosti i ravnodušnosti, krš- bratstva, poniznosti i mira (usp. Ad ćani moraju naučiti pružati znakove gentes, 8). Crkva je, naime, "u Kristu na nade i njegovati sveopće bratstvo, gaje- neki način sakrament odnosno znak i ći velike ideale koji preobražavaju sredstvo najprisnijeg sjedinjenja s Bo- povijest i, bez lažnih iluzija ili beskori- gom i jedinstva cijeloga ljudskog roda" snih strahova, težiti tome da učine (Lumen gentium, 1). planet domom za sve ljude. Crkveno se zajedništvo rađa iz susreta s Poput Grka od prije dvije tisuće godina, Božjim Sinom, Isusom Kristom koji i ljudi našeg doba, možda čak i nesvjes- putem crkvenog navještaja dopire do no, traže od vjernika ne samo da ljudi i stvara zajedništvo s njim samim a "govore" o Isusu, već i da im "daju vid- samim tim i s Ocem i Duhom Svetim jeti" Isusa, da učine da Otkupiteljevo (usp. 1 Iv 1, 3). Krist uspostavlja novi lice zablista u svakom kutku zemlje odnos između čovjeka i Boga. "[On] pred naraštajima novog tisućljeća i oso- nam objavljuje 'da je Bog ljubav' (1 Iv 4,

8) te nas ujedno poučava da je nova za- Stoga ponovno upućujem poziv svima povijed ljubavi osnovni zakon ljudskog na molitvu i, usprkos ekonomskim teš- savršenstva, pa prema tome i preobraz- koćama, na pružanje bratske i be svijeta. Tako ona onima koji vjeruju konkretne pomoći kao potpora mladim u božansku ljubav donosi sigurnost da Crkvama. Ta gesta ljubavi i dijeljenja, je svim ljudima otvoren put ljubavi i da koju će dragocjena služba papinskih nije uzaludan napor oko uspostave sve- misijskih djelâ, kojima izražavam svoju općeg bratstva" (Gaudium et spes, 38), zahvalnost, pobrinuti širiti potpomoći će izobrazbu svećenika, sjemeništaraca Crkva postaje "zajedništvo" na temelju i bogoslova i kateheta u najudaljenijim euharistije, u kojoj Krist, prisutan u misijskim krajevima i biti poticaj mla- kruhu i vinu, svojom žrtvom ljubavi dim crkvenim zajednicama. gradi Crkvu kao svoje tijelo, ujedinju- jući nas s trojedinim Bogom i jedne s U zaključku godišnje poruke za Svjetski drugima (usp. 1 Kor 10, 16 sl.). U apos- misijski dan, želim, s osobitom ljubav- tolskoj pobudnici Sacramentum caritatis lju, izraziti svoju zahvalu misionarima i napisao sam: "Doista, ljubav koju sla- misionarkama, koji, često i vlastitim vimo u sakramentu, ne možemo životom, svjedoče u najudaljenijim i zadržati za sebe. Ona po svojoj naravi najtežim krajevima događaj Božjega zahtijeva da je priopćimo svima. Svijet kraljevstva. Njima, koji su prethodnica je potrebit Božje ljubavi, susreta s Isu- naviještanja evanđelja, ide prijateljstvo, som Kristom i vjere u njega" (84). Iz blizina i potpora svakog vjernika. Neka toga razloga euharistija nije samo izvor ih "Bog (koji) ljubi vesela darivatelja" i vrhunac života Crkve, već i njezina (2 Kor 9, 7) ispuni duhovnim žarom i poslanja: "Autentično euharistijska dubokom radošću! Crkva jest misijska Crkva" (isto), koja može donijeti svima zajedništvo s Bo- Poput Marijinog "da", svaki velikodušni gom, naviještajući s uvjerenjem da "što odgovor crkvene zajednice na Božji po- smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama ziv na ljubav braće pobudit će novo da i vi imate zajedništvo s nama" (1 Iv apostolsko i crkveno majčinstvo (usp. 1, 3). Gal 4,4.19.26), koje dopušta da ga iz- nenadi otajstvo ljubavi Boga, koji "kada Predragi, na ovaj Svjetski misijski dan u dođe punina vremena, odasla… Sina kojem se pogled srca širi na nepregled- svoga" (Gal 4, 4), i koje daje povjerenje na područja misije, svi se osjetimo i odvažnost novim apostolima. Taj će protagonistima crkvenog zauzimanja za odgovor sve vjernike osposobiti da bu- naviještanje evanđelja. Poticaj na misije du "u nadi radosni" (Rim 12, 12) u je uvijek bio znak vitalnosti za naše ostvarivanju Božjeg nauma, koji želi Crkve (usp. enc. Redemptoris missio, 2) "da se cijeli ljudski rod oblikuje u jedan i njihova je suradnja jedinstveno svje- Božji narod, da sraste u jedno Tijelo dočanstvo jedinstva, bratstva i Kristovo i da se izgradi u jedan hram solidarnosti koje daje uvjerljivost nav- Duha Svetoga" (Ad gentes, 7). jestiteljima Ljubavi koja spašava! Iz Vatikana, 6. veljače 2010.

Pismo pape Benedikta XVI. sjemeništarcima i bogoslovima

Svećenik mora biti "Božji čovjek"

Dragi sjemeništarci i bogoslovi! malenkosti: "A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene". Bog je živ i treba ljude Kada sam, u prosincu 1944., bio pozvan koji su tu za njega i koji će dovesti dru- u vojnu službu, pitao je zapovjednik ge k njemu. Dà, ima smisla postati satnije, svakoga od nas, kakvo zvanje svećenik. Svijet treba svećenike, pastire, želi u budućnosti. Odgovorio sam da danas, sutra i sve dok je svijeta. želim biti katolički svećenik. Zatim mi Sjemenište i bogoslovija predstavljaju poručnik reče: "Onda trebate potražiti zajednice na putu prema svećeništvu. nešto drugo. U novoj Njemačkoj sveće- Time sam već nešto važno rekao. Sve- nici više neće biti potrebni". Znao sam ćenik se ne postaje sam od sebe. da je ta "nova Njemačka" već bila na Potrebna je "zajednica učenika", zajed- izdisaju i da će, nakon strašnih razara- ništvo onih žele služiti zajedničkoj nja koje je donijelo to bezumlje diljem Crkvi. U ovom vam pismu želim – zemlje, svećenici sigurno biti ponovno osvrćući se također na vrijeme koje sam potrebni. Danas je situacija potpuno ja proveo u bogosloviji - ukazati na ne- drukčija. No i danas mnogi, iz ovog ili koliko elemenata koji su važni u ovim onog razloga, misle da katoličko sve- godinama toga puta. ćenstvo nije "zvanje" budućnosti, već 1. Tko želi biti svećenik, mora prije nešto što pripada prošlosti. Vi ste, dragi svega biti "Božji čovjek", kako sveće- prijatelji, odlučili ući u sjemenište i bo- nika opisuje sveti Pavao (1 Tim 6, 11). gosloviju i tako, usprkos takvim Bog nije, za nas, udaljena hipoteza, nije prigovorima i mišljenjima, krenuti na nepoznati koji se povukao nakon Veli- put koji vodi prema službi svećenika u kog praska. Bog se objavio u Isusu Katoličkoj crkvi. I to ste dobro učinili, Kristu. U licu Isusa Krista vidimo Božje jer će ljudi uvijek, pa i u ovom našem lice. U njegovim riječima čujemo sa- vremenu u kojem je tehnologija zavla- moga Boga koji razgovara s nama. Zato dala svijetom i dobu globalizacije, na putu do svećeništva i u čitavom sve- trebati Boga koji se pokazao u Isusu ćeničkom životu najveću važnost ima Kristu i koji nas okuplja u sveopćoj osobni odnos s Bogom u Isusu Kristu. Crkvi, da bismo s njim i po njemu nau- Svećenik nije upravitelj nekog udruže- čili živjeti u istini i sačuvali i svojim nja, koji nastoji zadržati postojeće životom pokazali mjerila prave ljuds- članove ili povećati njihov broj. On je kosti. Kada se čovjek otuđi od Boga, Božji glasnik među ljudima. On želi život mu postaje prazan. Ništa ga ne ljude privoditi Bogu i na taj način po- može ispuniti i sve mu je nedostatno. moći da se među njima produbljuje On zatim traži utočište u opijanju ili pravo zajedništvo. Zato je vrlo važno, nasilju koje danas sve više prijeti mla- dragi prijatelji, da naučite živjeti u nep- dima. Bog je živ. On je stvorio svakoga restanom doticaju s Bogom. Ako od nas i zato nas sve poznaje. On je to- Gospodin kaže: "U svako doba molite", liko velik da ima vremena za naše onda on, naravno, ne traži od nas da

neprestano izgovaramo molitvene ob- vjernici prošlosti, sadašnjosti i buduć- rasce, nego da budemo uvijek u duhu s nosti se okupljaju u jedan veliki zbor Bogom. Produbljivati taj dodir s Bogom molitve. Na temelju moga osobnog is- - to je smisao naše molitve. Zato je vrlo kustva mogu reći kako je upravo divno važno dan započeti i završiti molitvom, postupno učiti i razumjeti kako je to sve slušati njegov glas u čitanju Svetog pi- nastalo i razvijalo se, koliko se golemo sma, iznositi mu svoje želje i nadanja, iskustvo vjere krije u strukturi misne radosti i patnje, kao i svoje mane i zah- liturgije, koliki su je naraštaji oblikovali valjivati mu za sve lijepo i dobro i tako svojim molitvama. ga stalno imati pred očima kao uporišnu 3. I sakrament pokore je važan. Uči me točku našega života. Tako postajemo da sebe promatram Božjim očima i pri- osjetljivi na svoje pogreške i učimo ra- siljava me da budem iskren prema diti na sebi da bismo postajali sve bolji; samome sebi. Vodi me k poniznosti. ali postajemo također osjetljivi za sve Župnik Arški je jednom rekao: "Ne vi- lijepo i dobro što primamo iz dana u dite mnogo smisla u tome da danas dan kao po sebi razumljivo, te tako ras- primite odrješenje, a znate da ćete opet te naša zahvalnost. Sa zahvalnošću pak sutra učiniti iste grijehe. Ali", kaže on, raste radost što nam je Bog blizu i što "sâm Bog taj čas zaboravlja vaše sutra- mu smijemo služiti. šnje grijehe, da bi vam danas dao svoju 2. Bog nije samo riječ koja nam je upu- milost". Premda se moramo uvijek bori- ćena. On nam se u sakramentu daje ti s istim grijesima, važno je boriti se osobno po opipljivim stvarnostima. protiv nagrđivanja duše i ravnodušnog Središte našeg odnosa s Bogom i suob- mirenja sa činjenicom da smo jednos- ličavanja našega života je euharistija. tavno takvi. Važno je ne posustati, ne Nju slaviti svim srcem uranjajući u to podleći skrupuloznosti, u zahvalnoj svi- otajstvo i tako osobno susresti Krista jesti da mi Bog uvijek iznova oprašta. nešto je što mora predstavljati središte Ali isto tako ne smijemo postati ravno- svakog našeg dana. Sveti Ciprijan je u dušni i više se ne boriti za svetost i da svojem tumačenju evanđeoske molitve: postajemo bolji. I time što se meni op- "kruh naš svagdanji daj nam danas", rašta, učim opraštati drugima. Time što među ostalim, rekao da "naš" kruh, prepoznajem svoju duhovnu bijedu, bit kruh kojega mi kao kršćani smijemo ću tolerantniji i imati više razumijeva- primati u crkvi, jest sâm euharistijski nja za slabosti moga bližnjega. Gospodin. U molitvi Očenaša molimo 4. Čuvajte također u sebi osjetljivost za dakle da nam on svakog dana daje "naš" pučku pobožnost, koja je u svim kultu- kruh, da bude uvijek hrana našega živo- rama različita, a opet veoma slična, jer ta, da uskrsli Krist, koji nam se u je ljudsko srce, u konačnici, uvijek isto. euharistiji daruje, sasvim oblikuje i pro- Sigurno da pučka pobožnost teži iracio- žme naš život sjajem svoje božanske nalnosti, a možda ponekad i vanjštini. ljubavi. Da bismo ispravno shvatili eu- No potpuno je pogrešno potpuno je od- haristijsko slavlje moramo naučiti, bacivati. Preko nje je vjera ušla u srce razumjeti i voljeti liturgiju Crkve u nje- ljudi, postala je dio njihovih osjećajâ, zinu konkretnom obliku. U liturgiji njihovih običajâ, njihova zajedničkog molimo s vjernicima svih vremenâ – nazora na svijet i načina života. Zato je

pučka pobožnost veliko blago Crkve. čavanju tih materija kao prave odgovore. Po njoj je vjera postala "opipljiva". Si- Važno je temeljito poznavati Sveto pi- gurno da pučku pobožnost treba uvijek smo kao cjelinu, u njegovu jedinstvu pročišćavati, da mora biti usmjerena Staroga i Novoga zavjeta: nastajanje prema središtu, ali ona zaslužuje našu tekstova, njihovu literarnu osebujnost, ljubav i čini nas same u potpuno stvar- njihovo postupno objedinjavanje sve do nom smislu "Božjim narodom". nastanka kanona svetih knjiga, dinami- 5. Vrijeme u sjemeništu i bogosloviji je čno nutarnje jedinstvo koje nije površno, također i nadasve vrijeme studiranja. nego svakoj pojedinoj knjizi daje njezi- Kršćanska vjera ima jednu racionalnu i nu punu važnost. Vrlo je važno jednu intelektualnu dimenziju. Bez njih upoznati crkvene oce i velike koncile, vjera ne bi bila to što jest. Pavao govori na kojima je Crkva, vjerujući i razmiš- o jednoj "vrsti nauk" u koji smo uronje- ljajući, usvojila bitne tvrdnje Svetog ni po krštenju (Rim 6, 17). Svima su pisma. Mogao bih nastaviti na slijedeći vam poznate riječi svetog Petra koje su način: ono što nazivamo dogmatikom je srednjovjekovnim teolozima služile kao razumijevanje pojedinih istinâ i polazište za razumski obrazloženu i sadržajâ vjere u njihovu jedinstvu, što- znanstveno razrađenu teologiju: "budite više, u njihovoj krajnjoj jednostavnosti: uvijek spremni na odgovor svakomu svaki pojedini detalj je u konačnici sa- koji od vas zatraži obrazloženje nade mo razlaganje vjere u jednoga Boga, koja je u vama" (1 Pt 3, 15). Jedna je od koji se očitovao i koji se očituje nama. vaših glavnih zadaća da u godinama Da je važno poznavati bitna pitanja iz sjemeništa i bogoslovije steknete spo- moralne teologije i socijalnog nauka sobnost pružati takve odgovore. Ja vas Crkve, ne trebam izričito ni spominjati. mogu samo usrdno potaknuti: marljivo Koliko je danas važna ekumenska teo- studirajte! Iskoristite godine studija! logija, poznavanje različitih kršćanskih Nećete zbog toga požaliti. Sigurno da zajednica, ni to ne treba posebno isticati. često put materije koje studirate izgle- Isto vrijedi i za temeljno poznavanje daju tako daleko od prakse kršćanskoga velikih religijâ, kao i filozofije: sve to života i pastoralne službe. No potpuno pomaže razumjeti ljudska traženja i pi- je pogrešno uvijek odmah na početku tanja na koje vjera želi dati odgovor. postavljati pragmatično pitanje: Hoće li Ali učite i – usuđujem se reći – zavolite mi ovo ikada koristiti? Hoće li mi to biti također crkveno pravo, da biste shvatili od koristi u mojem pastoralnom radu? koliko je ono potrebno i kako ga prim- Nije riječ o tome da naučite samo ono jenjivati u praksi: društvo bez prava bi što je očigledno korisno, već o tome da bilo bespravno društvo. Pravo je uvjet upoznate srž vjere u cjelini, tako da ona ljubavi. Ne želim dalje nabrajati, već postane odgovor na pitanja ljudi koji se, želim samo još jednom reći: ljubite stu- izvana gledano, mijenjaju iz generacije dij teologije i pohađajte ga s istančanim u generaciju, no zapravo ostaju isti. Za- osjećajem za usađivanjem teologije u to je vrlo važno izdići se iznad živu zajednicu Crkve, koja svojim auto- promjenjivih pitanja sadašnjeg trenutka ritetom nije suprotnost teološkoj i shvatiti stvarna pitanja te razumjeti znanosti, nego njezin preduvjet. Bez tako odgovore do kojih dolazite u izu- Crkve koja vjeruje, teologija prestaje

biti to što je i pretvara se u hrpu različi- i izgrađene svećenike, koji svjedoče tih disciplina, bez unutarnjeg jedinstva. vidljivo da se takvim životom, upravo u 6. Godine sjemeništa trebaju biti i vri- celibatu, može postići istinska, puna i jeme ljudskog sazrijevanja. Za zrela ljudskost. To što se događalo treba svećenika, koji treba druge pratiti na nas učiniti još budnijima i opreznijima, putu života i do vrata smrti, vrlo je važ- upravo zato da tijekom priprave za sve- no da dovede svoje vlastito srce i um, ćeničko zvanje pomno preispitujemo razum i emocije, tijelo i dušu u ravnote- sami sebe, pred Bogom, je li to Božja žu i da bude "potpuna" osoba. volja za mene. Zadaća je duhovnikâ, Kršćanska je tradicija, zato, uvijek po- ispovjednikâ i vaših pretpostavljenih da vezivala s "bogoslovnim krepostima" vas prate i da vam pomažu na tom putu također "stožerne kreposti", koje proiz- prosuđivanja. Od temeljne je važnosti u laze iz ljudskog iskustva i filozofije, i vašem životu vježbati se u temeljnim općenito zdravu etičku tradiciju čovje- ljudskim krepostima, pogleda upravlje- čanstva. Pavao to vrlo jasno kaže na prema Bogu koji se objavio u Kristu, Filipljanima: "Uostalom, braćo, što je i puštati da vas on uvijek iznova pročiš- god istinito, što god časno, što god pra- ćava. vedno, što god čisto, što god ljubazno, 7. Počeci svećeničkog poziva su danas što god hvalevrijedno; je li što krepost, raznovrsniji i različitiji no što je to bilo je li što pohvala - to nek vam je na sr- nekoć. Odluka za svećeništvo često se cu!" (Fil 4, 8). U taj kontekst ulazi i donosi nakon završenog školovanja za integracija spolnosti u cjelovitost osobe. neko zvanje. Vrlo često se javlja u zaje- Spolnost je Stvoriteljev dar, ali i zadaća dnicama, posebno u pokretima, koji vezana uz vlastiti ljudski razvoj. Ako potpomažu zajednički susret s Kristom i nije integrirana u osobu, spolnost posta- njegovom Crkvom, duhovno iskustvo i je istodobno i prosta i destruktivna. radost u služenju vjeri. Ta odluka sazri- Danas to vidimo na brojnim primjerima jeva i u osobnom dodiru sa čovjekovom u društvu u kojem živimo. U najnovije veličinom i bijedom. Tako svećenički vrijeme smo s velikom žalošću morali kandidati često žive na potpuno različi- ustanoviti da su svećenici seksualnim tim duhovnim prostorima. Može biti zlostavljanjem djece i mladih dali is- vrlo teško upoznati zajedničke sastavni- krivljenu sliku o svećeništvu. Namjesto ce budućeg poslanja i njegova da ljude vode do zrele ljudskosti i budu duhovnog puta. Upravo su zato važni im primjer, svojim su zlostavljanjem sjemenište i bogoslovija kao zajednice prouzročili uništenja zbog kojih osje- na putu koje su iznad raznih oblika du- ćamo duboku bol i žalost. Zbog svega hovnosti. Pokreti su veličanstvena stvar. toga kod mnogih ljudi, a možda i kod Vi znate koliko ih cijenim i volim kao vas samih, može se javiti pitanja je li dar Duha Svetoga Crkvi. Mora ih se dobro postati svećenik, ima li život u međutim vrednovati prema tome jesu li celibatu smisla. No, zlostavljanje, koje njihovi članovi otvoreni za zajedničku snažno osuđujemo, ne može obezvrije- Katoličku crkvu, za život zajedničke diti svećeničko poslanje, koje i dalje Kristove Crkve, koja je usprkos razno- ostaje jako i čisto. Hvala Bogu, svi mi likosti ipak samo jedna. Vrijeme poznajemo osvjedočene, vjerom prožete provedeno u sjemeništu i bogosloviji je

vrijeme kada učite jedni s drugima i je- u ovim teškim trenucima mislim na vas dni od drugih. U, možda ponekad i kako sam vam blizu u molitvi. Molite i teškom, suživotu morate se učiti veli- vi za mene, da mogu dobro vršiti svoju kodušnosti i toleranciji, u njemu ne službu, dokle to Gospodin bude htio. samo da se morate uzajamno podnositi, Povjeravam vas, na vašem putu pripre- već morate jedni druge obogaćivati, ta- manja za svećeništvo, Marijinoj ko da svatko može donijeti zajednici majčinskoj zaštiti, čija je kuća bila svoje posebne darove, jer svi oni služe mjesto dobrote i milosti. Neka vas sve istoj Crkvi, istom Gospodinu. Ta je ško- blagoslovi svemogući Bog Otac, Sin i la tolerancije, štoviše škola uzajamnog Duh Sveti! prihvaćanja i razumijevanja u jedinstvu U Vatikanu, 18. listopada 2010., na Kristova Tijela, jedna od važnih sastav- blagdan svetog evanđelista Luke. nica u godinama sjemeništa i bogoslovije. Vaš u Gospodinu Dragi sjemeništarci i bogoslovi! S ovim Papa Benedikt XVI. sam recima želio pokazati kako upravo

UGOVOR O DUŠOBRIŽNIŠTVU KATOLIČKIH VJERNIKA, PRIPADNIKA ORUŽANIH SNAGA BOS- NE I HERCEGOVINE

Ugovor

između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine

o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine

Sveta Stolica i Bosna Hercegovina

- želeći na trajan i prikladan način urediti dušobrižničku skrb za vjernike katolike, pripadnike Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, dogovorili su se o sljedećem:

Članak 1. 1. Sveta Stolica će u Bosni i Hercegovini osnovati Vojni ordinarijat za dušobrižni- štvo katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. 2. Vojni ordinarijat, koji se prema Apostolskoj konstituciji “Spirituali militum cu- rae” u kanonskome pravu izjednačuje s biskupijom, imati će na čelu biskupa, vojnoga ordinarija. On će imati sva prava i dužnosti kao i dijecezanski biskup. 3. Vojni ordinarij moći će istodobno obnašati i službu dijecezanskoga biskupa. 4. Vlast upravljanja (jurisdikcija) vojnoga ordinarija je osobna, redovita i vlastita, ali skupna s vlašću mjesnoga ordinarija. 5. Vojni ordinarij, po pravu, član je Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Članak 2. Vojnoga ordinarija slobodno će imenovati Vrhovni svećenik, prethodno o tome izvijestivši Vijeće ministara Bosne i Hercegovine .

Članak 3.

Vojni ordinarijat je sastavni dio vjerske službe koja je uključena u strukturu Minis- tarstva obrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, u okviru ostvarivanja vjerskih sloboda koje Bosna i Hercegovina garantira vjernicima svih religija.

Članak 4. Vojnom će ordinariju, prema kanonskim odredbama, pomagati generalni vikar kojega će sam odabrati, i vojni kapelani.

Članak 5. 1. Prezbiterij Vojnoga ordinarijata sačinjavati će dijecezanski i redovnički sveće- nici, određeni za dušobrižništvo Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, uz prethodno dopuštenje vlastitoga dijecezanskog biskupa, odnosno redovničkoga poglavara. 2. Članovi svjetovnoga klera moći će biti inkardinirani u Vojni ordinarijat, prema propisima kanonskoga prava. 3. Svećenici koji su za stalno određeni za dušobrižništvo Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, tako da im to bude glavna služba, nazivati će se kapelanima Voj- noga ordinarijata; imati će kanonska prava i dužnosti kao i župnici ili župni vikari. 4. Vojni ordinarij, po potrebi i u dogovoru s mjerodavnim biskupom ili redovnič- kim poglavarom, moći će tražiti svećenike i redovnike za povremenu ili vremenski ograničenu službu u Vojnome ordinarijatu.

Članak 6. Prema odredbama kanonskoga prava, pod jurisdikciju Vojnoga ordinarijata potpa- daju: a) vojnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, te druge osobe stalno uposlene u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine ; b) članovi njihovih obitelji, to jest bračni drugovi i njihova djeca, pa i ona koja su punoljetna, ako žive s roditeljima u istom domu, kao i njihova rodbina i ostale osobe koje s njima dijele isto prebivalište; c) kadeti vojnih škola, kao i oni koji obnašaju službu u vojnim ustanovama; d) svi vjernici, muškarci i žene, pa bili i članovi neke redovničke ustanove, koji stalno obnašaju službu koju im je povjerio vojni ordinarij ili im je za nju dao svoju suglasnost.

Članak 7. 1. Svi djelatnici Vojnoga ordinarijata, kao stalni kapelani ili svećenici koji su na ispomoći, zadržavajući stanje vlastito svom staležu, u pastoralnome radu uklopiti će se u vojnu sredinu i služiti će se postojećim ustrojem Oružanih snaga Bosne i Hercegovine . 2. Kapelani i svi djelatnici Vojnoga ordinarijata obnašati će svoju službu, poštujući pravila vojnih organa, prema odredbama kanonskoga prava i sukladno odredbama vojnoga ordinarija. 3. Ako bi član klera Vojnoga ordinarijata morao biti podvrgnut stegovnim mjerama vojne naravi, nadležni zapovjednik, poštujući pravila vojne službe, poduzeti će predviđene korake, uz konzultaciju sa vojnim ordinarijem; Vojni ordinarij iz- vijestiti će nadležnoga vojnoga zapovjednika o možebitnim kanonskim kaznenim mjerama koje je poduzeo u određenim slučajevima.

Članak 8. Vojni ordinarij slobodno će komunicirati s kapelanima i s drugim djelatnicima u dušobrižništvu Vojnoga ordinarijata, slati će im pogodne upute o dušobrižničkoj službi i od njih će tražiti povremena izvješća o obnašanju njihove službe.

Članak 9. Vojni ordinarijat svoje će sjedište imati u Sarajevu.

Članak 10. 1. Ministarstvo obrane brinuti će se za materijalno uzdržavanje osoblja Vojnoga ordinarijata. 2. Ministarstvo obrane Bosne i Hercegovine osigurati će materijalne uvjete potrebne za djelovanje Vojnoga ordinarijata, prije svega dolično sjedište vojnoga ordinarija i njegove kurije, te prikladna mjesta za bogoštovlje.

Članak 11. 1. Naknadnim sporazumom između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, koje će zastupati nadležna ministarstva, i Biskupske konferencije Bosne i Hercego- vine, prirediti će se pravilnik s razrađenim pojedinostima o djelovanju Vojnoga ordinarijata.

2. Do sklapanja toga sporazuma, ostaje na snazi “Sporazum o uspostavi, ustrojstvu i načinu djelovanja katoličkog dušobrižništva kao sastavnoga dijela jedinstvene vjerske službe u Ministarstvu obrane i u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine”, broj 06-02-3-1905-13/07 od 11. rujna 2007. godine, u svemu što nije u suprotnosti sa ovim ugovorom.

Članak 12. Ako bi se pojavila kakva dvojba u tumačenju ili provedbi ovoga ugovora, dvije će visoke ugovorne strane uzajamnim dogovorom tražiti pravedno rješenje.

Članak 13. 1. Ovaj će Ugovor biti ratificiran prema pravnim propisima obiju visokih ugovornih strana i stupiti će na snagu u trenutku razmjene ratifikacijskih instrumenata.

2. U slučaju da jedna od visokih ugovornih strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj ugovor, započeti će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima.

Potpisano u Sarajevu, dana 08. travnja 2010. godine, u dva izvorna i jednako vje- rodostojna primjerka na bosanskome, hrvatskome, srpskome i talijanskome jeziku.

ZA SVETU STOLICU ZA BOSNU I HERCEGOVINU Apostolski nuncij Ministar obrane Nadbiskup Alessandro D'Errico dr. Selmo Cikotić

Govor ministra Cikotića na ceremoniji potpisivanja Ugovora o du- šobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika OS BiH

U Domu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u Sarajevu, 8. travnja 2010. sveča- no je potpisan Ugovor između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Nakon sve- čanog potpisivanja Ugovora nazočnima se obratio ministar obrane Bosne i Hercegovine dr. Selmo Cikotić, a njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:

Poštovani, dame i gospodo, uvaženi gosti!

Posebna mi je čast i zadovoljstvo što sam u ime Bosne i Hercegovine potpisao Ugovor s predstavnikom Svete Stolice o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Podsjećam da su 2006. godine Bosna i Hercegovina i Sveta Stolica potpisali Te- meljni ugovor između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine i Dodatni protokol na Temeljni ugovor. Slijedom odredbi Temeljnog ugovora, Vijeće ministara BiH je srpnja 2008. osno- valo Mješovitu komisiju za provođenje Temeljnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Svete Stolice i Dodatnog protokola na Temeljni ugovor.

Rezultat rada ove Mješovite komisije je upravo Ugovor koji smo potpisali. Što ovaj Ugovor znači za Oružane snage Bosne i Hercegovine? • Konkretizacija odredbi Temeljnog ugovora u praksi; u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine uspostavlja se vojni ordinarijat; • Kvalitetniju dušobrižničku skrb katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine; • Doprinos Oružanih snaga Bosne i Hercegovine unapređenju ljudskih (vjerskih) prava po uzoru i ugledu na najrazvijenije demokratske zemlje; • Razvoj svestrane suradnje i razumijevanja sa Svetom Stolicom koja je u najtežim vremenima za ovu zemlju pružala izuzetnu podršku; • Razvoj razumijevanja i suradnje između institucija obrane i institucija Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini; • Razvoj suradnje i razumijevanja između Crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini.

Dame i gospodo, Pitanje vjerskih sloboda u Ministarstvu obrane i u Oružanim snagama Bosne i Her- cegovine riješeno je uspostavom jedinstvene vjerske službe u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine. U praksi funkcioniraju tri ureda vjerskih službenika koji su uspostavljeni 2007. godine donošenjem Pravilnika o organizaciji i funkcioniranju vjerske službe u Ministarstvu obrane i u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine i potpisivanja sporazuma s crkvama i vjerskim zajednicama. Tako je potpisan i još uvijek na snazi Sporazum iz 2007. godine o uspostavi, ustrojstvu i načinu djelovanja katoličkog dušobrižništva kao sastavnog dijela jedinstvene vjerske službe u Ministarstvu obrane i u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine.

Implementacija Ugovora

Ovaj Ugovor bit će implementiran nakon njegove ratifikacije tako što će se Nakna- dnim sporazumom između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, sačiniti novi pravilnik s razrađenim pojedinostima o djelovanju vojnog ordinarijata. Na kraju Posebnu zahvalnost i poštovanje izražavam prema članovima Mješovite komisije koji su dali doprinos u pripremi ovog Ugovora. Izražavam zahvalnost Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i Vijeću ministara Bos- ne i Hercegovine koji su u veoma kratkim vremenskim rokovima usvojili potrebne zaključke i odluke koji su se odnosili na ovaj Ugovor. Želim posebnu zahvalnost izraziti njegovoj ekscelenciji preuzvišenom gospodinu nadbiskupu Alessandru D'Erricu, apostolskom nunciju u Bosni i Hercegovini za razumijevanje i uvažavanje stavova Ministarstva obrane Bosne i Hercegovine. Zahvaljujem svima vama koji ste svojim prisutnošću uveličali ovaj značajan doga- đaj za Ministarstvo obrane i Oružane snage Bosne i Hercegovine. (kta)

Govor nuncija D’Errica na ceremoniji potpisivanja Ugovora o du- šobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika OS BIH

U Domu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u Sarajevu, 8. travnja 2010. sveča- no je potpisan Ugovor između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Nakon sve- čanog potpisivanja Ugovora nazočnima se obratio apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Alessandro D'Errico:

Gospodine Ministre!

Potpisivanje današnjeg Ugovora još jedna je postaja od povijesne važnosti u odnosima između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine. Ona se idealno nadovezuje na 19. travnja 2006. – tada je ovdje u Sarajevu bio potpisan Temeljni ugovor između Sve- te Stolice i Bosne i Hercegovine – i predstavlja njegovu prvu važnu primjenu. Kao što je poznato, Temeljnim ugovorom je prije četiri godine bio definiran pravni okvir za djelovanje i prisutnost Katoličke Crkve u Zemlji. Posebice, člankom 15 istog Ugovora Bosna i Hercegovina je priznala i garantirala pravo Katoličke Crkve na dušobrižništvo katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga. Istim člankom 15 određeno je također da će vjersko djelovanje u Oružanim snagama biti uređeno jednim naknadnim Ugovorom između crkvenih vlasti i Bosne i Hercegovine.

Gospodine Ministre! Za nas je danas posebno važan dan, kao što je bio 19. travnja od prije četiri godine. U ovom Ugovoru vidimo prepoznavanje izvrsnih odnosa između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine, od početka njezina postojanja, kao i zauzimanja Svete Stoli- ce u služenju miru, razvitku naroda, ljudskih prava i posebno vjerske slobode. U isto vrijeme, vidimo također prepoznavanje kvalificiranoga doprinosa koji je lokalna Katolička Zajednica dala u delikatnom području dušobrižništva u Oružanim snagama. Vjerujemo da će Ugovor koristiti slici Zemlje na međunarodnoj razini: u smislu da će poslužiti u predstavljanju Bosne i Hercegovine kao Zemlje u kojoj se – usprkos poteškoćama koje se ne može ignorirati – s poštovanjem gleda na poštivanje vjerskih zajednica, i daje se pravo značenje demokratskim načelima, priznatim na međunarodnoj razini, i posebice načelu vjerske slobode. Želja nam je da to mogne poslužiti procesu europske i euroatlantske integracije, koja je u središtu političke rasprave ovih mjeseci.

Gospodine Ministre! Temeljni ugovor, potpisan prije četiri godine, imao je pozitivne posljedice također u odnosima Katoličke Zajednice s drugim vjerskim zajednicama; radosni smo što možemo konstatirati da je on poslužio kao referentna točka u sklapanju sličnih Ugovora s drugim zajednicama. Želja nam je da se to dogodi također s Ugovorom koji danas potpisujemo.

U različitim fazama proceduralnog itera, insistirao sam mnogo na jednom aspektu: ne tražimo privilegije, a tražimo da ono što se dogovori za Katoličku Zajednicu bude ugovoreno i s drugim zajednicama. Razlozi ovoga našeg zahtjeva su vrlo jed- nostavni: iznad svega načelo jednakosti konstitutivnih naroda i vjerskih zajednica koje su dio Međureligijskoga vijeća; i potom jer vjerujemo u ekumenski i međure- ligijski dijalog, i u potrebu pune harmonije među vjerskim zajednicama, kako bi se i tim putom stiglo do toliko željene i potrebne društvene harmonije u Zemlji. Želja je da i ovaj Ugovor mogne nadahnuti osjećaje uzajamnoga razumijevanja i plodne suradnje među vjerskim zajednicama, radi dobra Zemlje u ovoj delikatnoj fazi njezine povijesti.

Gospodine Ministre! U ime Svete Stolice, želio bih zahvaliti svima koji su doprinijeli sretnom ishodu pregovora: visokim nositeljima civilne vlasti, vjerskim poglavarima, političkim strankama, raznim vladinim ustanovama. Smatram dužnim izraziti posebnu zahvalu Predsjedništvu, Vijeću ministara, Ministarstvu za ljudska prava, Ministarstvu vanjskih poslova, i posebno Vašoj Ekscelenciji, gospođi Marini Pendeš i suradnicima Ministarstva obrane, kao i ministru Safetu Haliloviću te članovima Mješovitoga povjerenstva koji su s velikim marom i uzajamnim povjerenjem izvr- šili obvezu da prouče i usklade različite prijedloge. Prošlih mjeseci sam imao priliku osobno konstatirati široko slaganje različitih poli- tičkih, vjerskih i društvenih strana o ovom Ugovoru, koji je dosada u svim fazama proceduralnog itera bio jednoglasno odobren. Nadamo se da će se sada moći brzo – i s istim širokim slaganjem – krenuti u raspravu u Parlamentu i njegovu ratifikaciju. Naša je želja, koju pratimo jakom molitvom, da se odnosi između visokih ugovornih Strana mognu nastaviti razvijati u budućim godinama; i da ovaj Ugovor mogne potaknuti brzu primjenu drugih važnih točaka Temeljnog ugovora koje proučava Mješovito povjerenstvo i nadležne vlasti Bosne i Hercegovine. Hvala!

Potpisan Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika OS BiH

U Domu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u Sarajevu, 8. travnja 2010. svečano je potpisan Ugovor između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Ugovor su potpisali apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Alessandro D’Errico i ministar obrane BiH dr. Selmo Cikotić. Ceremoniji potpisivanja su, između ostalih, nazočili: zamjenica ministra obrane Marina Pendeš, ministar pravde Bariša Čolak, predsjedatelj i članovi Zajedničkog povjerenstva za obranu u sigurnost BiH Branko Zrno, Selim Bešlagić i Ivo Miro Jović, dopredsjedatelji Zastupničkog doma Parla- mentarne skupštine BiH Niko Lozančić i Beriz Belkić, parlamentarni vojni povjerenik Boško Šiljegović i drugi. Osim ravnatelja Ureda katoličkog dušobriž- ništva vlč. mr. Tome Kneževića, na ceremoniji su bili i trojica dijecezanskih (nad)

biskupa iz Sarajeva, Banje Luke i Mostara, kardinal Vinko Puljić, mons. dr. Franjo Komarica i mons. dr. Ratko Perić te franjevački provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Ivan Sesar kao i predsjednica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH s. Ivanka Mihaljević. Tu su bili i predstavnici Islamske i Hebrejske zajednice: vojni muftija Ismail ef. Smajlović i predsjednik Hebrejske općine u Sarajevu Boris Ko- žemjakin. Nakon svečanog potpisivanja Ugovora nazočnima se najprije obratio ministar Ci- kotić. Nakon ministra Cikotića riječ je uzeo nuncij D'Errico. (kta)

Razmijenjeni ratifikacijski dokumenti o dušobrižništvu katolika u OS BIH

U utorak 14. rujna 2010., u 10,45 sati, u Dvorani Ugovora Apostolske palače, u prisutnosti uzoritoga gospodina kardinala Tarcisia Bertonea, Državnoga tajnika Njegove Svetosti, preuzvišeni mons. Dominique Mamberti, tajnik za odnose s dr- žavama, i njegova ekscelencija Sven Alkalaj, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, pristupili su razmjeni ratifikacijskih instrumenata Ugovora između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine o dušobrižništvu katoličkih vjernika pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, koji je potpisan u Sarajevu 8. travnja 2010. Na svečanoj ceremoniji prisustvovali su: sa strane Svete Stolice: Mons. Fortunatus Nwachukwu, voditelj ureda protokola Državnoga tajništva; Mons. Lech Piechota; Mons. Henryk M. Jagodziński i veleča- sni Miroslav Vidović. sa strane Bosne i Hercegovine: Nj. E. gosp. Safet Halilović, ministar za ljudska prava i izbjeglice; Nj. E. gosp. Bariša Čolak, ministar pravde; Nj. E. gosp. Selmo Cikotić, ministar obrane; Nj. E. gosp. Faud Kasumović, zamjenik ministra financi- ja; Nj. E. gđa. Jasna Krivošić Prpić, veleposlanica Bosne i Hercegovine kod Svete Stolice; gosp. Milan Jovanović, voditelj sekcije za nacionalne manjine i vjerske zajednice Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice i gosp. Darko Vidović, savjet- nik ministra vanjskih poslova. Ugovor između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine o dušobrižništvu katoličkih vjernika pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine stupio je na snagu na dan razmjene ratifikacijskih instrumenata, prema propisu članka 13, stavak prvi, samog Ugovora. Tijekom ceremonije Tajnik za odnose s državama uputio je prisutnima kratak govor:

„Gospodine ministre, Za sve nas je danas posebno važan dan, kao što je bio 19. travnja prije četiri godine, kad je bio potpisan Temeljni ugovor između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine. Ugovor između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, sada je priveden kraju

ovim svečanim činom razmjene ratifikacijskih instrumenata. On predstavlja prvu važnu primjenu samoga Temeljnog ugovora. Ovaj današnji korak potvrđuje odlične odnose između Svete Stolice i Bosne i Her- cegovine, koji su uspostavljeni već od početka. Ovaj Ugovor je plod također zauzimanja Svete Stolice za mir, za razvitak naroda, za ljudska prava i posebice za vjersku slobodu. U isto vrijeme, uočavamo u njemu kvalificiran doprinos koji je lokalna katolička zajednica dala na delikatnom području duhovne skrbi u Oruža- nim snagama. Vjerujemo da će Ugovor koristiti također imidžu Zemlje na međunarodnoj razini, prikazujući Bosnu i Hercegovinu kao zemlju u kojoj se – usprkos poteškoćama – s poštovanjem gleda na Crkve i vjerske zajednice, pridajući pravednu važnost demokratskim načelima koja su priznata na međunarodnoj razini, i osobito, načelu vjerske slobode. Želja nam je da to mogne pomoći također procesu europske i eu- ro-atlantske integracije, koja je u središtu političke rasprave ovih mjeseci. Želimo stoga da ovaj Ugovor mogne nadahnuti osjećaje uzajamnoga razumijevanja i plodne suradnje među Crkvama i vjerskim zajednicama, za dobro Zemlje u ovoj delikatnoj fazi njezine povijesti. U ime Svete Stolice, htio bih zahvaliti svima koji su doprinijeli sretnom završetku pregovora. Naša je želja, koju pratimo vjernom molitvom Gospodinu Isusu, da se odnosi među dvjema ugovornim stranama nastave razvijati sljedećih godina. Neka ovaj Ugovor mogne nadahnuti brzu primjenu drugih važnih točaka Temeljnog ugovora, koji je u proučavanju Mješovitoga povjerenstva i nadležnih vlasti Bosne i Hercegovine. Hvala!“

Ministar Alkalaj obratio se nazočnima slijedećim riječima:

„Vaša Ekscelencijo, Iznimna mi je čast i zadovoljstvo uručiti Vam instrument o ratifikaciji Ugovora između Bosne i Hercegovine i Svete Stolice o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, zaključenog u Sarajevu, 08.04.2010. godine. Razmjenom instrumenata o ratificiranju Ugovora, Bosna i Hercegovina i Sveta Stolica potvrđuju da su ispunjeni uvjeti predviđeni Ugovorom i unutarnjim zako- nima obiju visokih ugovornih strana, te da Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine stupa na snagu. Ovaj čin rezultat je dugotrajnog rada i nastojanja predstavnika dviju strana ugovor- nica da se na trajan i prikladan način, uredi dušobrižnička skrb za vjernike katolike, pripadnike Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Sloboda vjere je temeljno ljudsko pravo te se, zaključenjem i stupanjem na snagu ovog ugovora, stvara mogućnost da se to pravo u cjelini i istinski poštuje. U tom smislu, Ugovor između Bosne i Hercegovine i Svete Stolice o dušobrižništvu kato- ličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine predstavlja

osnovu za ostvarenje jednakih vjerskih prava i sloboda i pripadnicima drugih, tra- dicionalnih i historijskih crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Istovremeno, ovaj ugovor je praktično ostvarenje i realiziranje povjerenja i suradnje Bosne i Hercegovine i Svete Stolice koje je dogovoreno potpisivanjem Temeljnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Svete Stolice koji je potpisan u Sarajevu, 19.04.2006. godine. Vaša Ekscelencijo, predstavlja mi posebnu čast i radost uručiti Vam Instrument o ratifikaciji, prenijeti pozdrave članova Predsjedništva BiH, i iskazati svoje duboko uvjerenje da će visok stupanj dosadašnje uspostavljene suradnje i međusobnog pri- jateljstva trajati i jačati za dobrobit svih nas.“ Nakon svečanosti delegacija Bosne i Hercegovine imala je kraći radni sastanak sa državnim tajnikom Svete Stolice kardinalom Tarcisijom Bertoneom. (kta)

BISKUPSKA KONFERENCIJA BOSNE I HERCEGOVINE

PRIOPĆENJA, PORUKE I IZJAVE

Priopćenje s XII. redovnog godišnjeg zajedničkog zasjedanja BK BiH i HBK

Članovi Biskupske konferencije Bosne i osobitu ulogu u životu Crkve u hrvats- Hercegovine i Hrvatske biskupske kon- kom narodu. ferencije održali su svoje dvanaesto redovno godišnje zajedničko zasjedanje, Biskupi su saslušali iscrpno izvješće 24. i 25. svibnja u kući susreta "Emaus" ravnatelja dušobrižništva za Hrvate u u Bijelom Polju (Potoci) kod Mostara inozemstvu don Ante Kutleše, razmotri- pod predsjedanjem predsjednika BK li pojedina konkretna pitanja koja se BiH banjolučkog biskupa Franje Koma- tiču potreba za duhovnom skrbi u ne- rice i predsjednika HBK đakovačko- kim hrvatskim katoličkim misijama te osječkog nadbiskupa Marina Srakića. dali smjernice za pastoralno djelovanje Nakon što je rektor Papinskoga hrvats- u misijama u skladu s mjesnim Crkva- kog zavoda sv. Jeronima u Rimu mons. ma. Budući da je istekao mandat Jure Bogdan upoznao biskupe da su ravnatelju Kutleši, biskupi su mu zah- unesene sve potrebne dopune u skladu s valili na njegovu zauzimanju i radu na crkvenim smjernicama, odobren je pop- koordiniranju misijske djelatnosti u ravljeni i dopunjeni Statut i Pravilnik zemljama širom svijeta gdje djeluju hr- Zavoda na talijanskom jeziku te će biti vatski svećenici, redovnici, redovnice, dostavljen Kongregaciji za katolički laici katehisti i socijalni radnici skrbeći odgoj na odobrenje. Biskupi su zahvali- za Hrvate katolike od kojih su mnogi li rektoru Bogdanu i svim djelatnicima otišli "na privremeni rad" zbog teških Zavoda za njihov rad i nastojanje da ratnih stradanja ili komunističkog reži- svećenici Crkve u Hrvata imaju sve pot- ma. Za novog ravnatelja izabrali su rebne uvjete za postdiplomski studij te splitskog franjevca o. Josipa Bebića, da Zavod i dalje bude susretište mladih aktualnog delegata za inozemnu pastvu Hrvata katolika koji studiraju u Rimu u Njemačkoj. Biskupi su, također, zah- kao i mjesto pohoda hrvatskih hodočas- valili dosadašnjem predsjedniku Vijeća nika. Biskupi su saslušali izvješće HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu hvarsko-bračko-viškog biskupa Slobo- pastvu mons. dr. Želimiru Puljiću, nad- dana Štambuka o njegovu pohodu biskupu zadarskom, te za novoga Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jero- predsjednika izabrali pomoćnog bisku- nima u Rimu prošle godine i o pa vrhbosanskog Peru Sudara. razgovoru sa svim osobama koje u tom Biskupi su saslušali i izvješće predsjed- Zavodu žive i djeluju. Dali su potrebne nika Hrvatskog Caritasa mons. Josipa smjernice kako bi i ubuduće ovaj Zavod Mrzljaka, varaždinskog biskupa, o ovo- u središtu katoličanstva ispunjao svoju godišnjoj korizmenoj akciji: Tjedan

solidarnosti i zajedništvo s Crkvom i dala izdavačka prava - uz poštovanje ljudima u Bosni i Hercegovini. Biskupi autorskih prava - Biskupskoj konferen- Bosne i Hercegovine zahvalili su preko ciji Bosne i Hercegovine za tiskanje biskupa HBK cijeloj krajevnoj Crkvi i vjeronaučnih udžbenika u BiH. svim ljudima i institucijama u Hrvatskoj koji su duhovno ili materijalno iskazali Biskupi su dogovorili način predstav- zajedništvo s Crkvom i ljudima u BiH ljanja i potrebnih uputa u službenim tijekom ovog Tjedna koji će biti održa- crkvenim glasilima rimskog obrednika van i ubuduće, tako da će se i dalje "Egzorcizmi i druge prošnje" koji je raditi na što boljoj međusobnoj koordi- nedavno otisnut na hrvatskom jeziku. naciji Hrvatskog Caritasa i Caritasa BK BiH. Biskupi su zadužili Komisije "Justitia et pax" dviju biskupskih konferencija da Nakon što su biskupi ukratko upoznati temeljito prouče pitanje registracije za što je do sada urađeno na prikupljanju glasovanje poštom za izbore u BiH da podataka o žrtvama tijekom dvadesetog Komisije, u skladu sa svojim mogućno- stoljeća, dali su potrebne smjernice i stima i poslanjem, porade na tome da zaduženja za nastavak rada oko prikup- što veći broj prognanih glasuje na ljanja podataka na biskupijskim predstojećim izborima kako bi izabrali razinama posebno kada je riječ o oso- one koji će raditi na njihovu povratku i bama koje su ubijene iz mržnje prema obnovi domova iz kojih su prognani ili vjeri kako bi se na razini Crkve u hr- izbjegli. vatskom narodu napravio martirologij. Svi nazočni biskupi, u zajedništvu s Biskupi su saslušali izvješće mons. Slo- apostolskim nuncijem u Bosni i Herce- bodana Štambuka o radu Papinskih govini nadbiskupom Alessandrom misijskih djela za Hrvatsku te Bosnu i D'Erricom sudjelovali su, 24. svibnja na Hercegovinu. Raduje ih dobra suradnja zajedničkom Misnom slavlju u mostar- između Vijeća za misije pri jednoj i skoj katedrali Marije Majke Crkve na drugoj Biskupskoj konferenciji kao i njezin patron i tridesetu obljetnicu pos- rad na povezivanju misionara i misio- vete. Svečanu euharistiju predslavio je narki s područja obiju država. Raduje ih, nadbiskup metropolit vrhbosanski kar- također, podatak da oko stotinu redov- dinal Vinko Puljić, a propovijedao je nika, redovnica i biskupijskih svećenika nadbiskup Srakić. Prigodnu riječ na djeluju kao misionari. Također su izra- kraju mise uputio je nuncij D'Errico. zili radost što će domaćin sljedećeg godišnjeg susreta misionara početkom Bijelo Polje kod Mostara, 24. - 25. svi- srpnja biti Kotorska biskupija. bnja 2010. Hrvatska biskupska konferencija izišla je u susret zamolbi biskupa iz BiH te Tajništvo BK BiH i Tajništvo HBK

Priopćenje s 48. redovnog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Biskupska konferencija Bosne i Herce- u društvu gdje su u manjini. Doprinos govine održala je od 16. do 18. ožujka u katolika na ostvarivanju općega dobra u Biskupskom ordinarijatu u Mostaru društvu: poteškoće i novi izazovi“. svoje 48. redovno zasjedanje pod pred- Predsjednik Vijeća za kler biskup Perić sjedanjem nadbiskupa metropolita izvijestio je o svom sudjelovanju na vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića. Međunarodnom teološkom seminaru Osim članova BK BiH, na zasjedanju su održanom 11. i 12. ožujka ove godine u sudjelovali: delegat Hrvatske biskupske Rimu koji je, u okviru Svećeničke go- konferencije mons. Slobodan Štambuk, dine, organizirao Zbor za kler na temu: biskup hvarsko-bračko-viški, i delegat „Kristova vjernost, svećenikova vjer- Međunarodne biskupske konferencije nost“. Biskupi svećenicima na srce sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Beog- stavljaju riječi Svetog Oca izgovorene radu mons. Ilija Janjić, biskup kotorski. tom prigodom: „Dragi svećenici, muš- karci i žene našega doba od nas traže Tijekom zasjedanja s biskupima se sus- samo to da u potpunosti budemo sveće- reo i apostolski nuncij u Bosni i nici, i ništa drugo. Vjernici laici pronaći Hercegovini nadbiskup Alessandro će u brojnim drugim osobama ono što D'Errico koji ih je upoznao s nastoja- im je ljudski potrebno, ali samo u sve- njima Apostolske nuncijature odnosno ćeniku moći će pronaći Riječ Božju Svete Stolice na planu provedbe Te- koja uvijek treba biti na njegovim us- meljnog ugovora između Bosne i nama“. Hercegovine i Svete Stolice i Dodatnog protokola na Temeljni ugovor. Također Biskupi su izrazili zahvalnost Hrvats- ih je upoznao, po zaduženju državnog kom Caritasu za pripremu ovogodišnjeg tajnika Svete Stolice kardinala Tarcisija Tjedna solidarnosti s Crkvom i ljudima Bertonea, da je Sveti Otac ustanovio u BiH. Zahvaljuju ljudima i svim insti- Međunarodno povjerenstvo za ispitiva- tucijama koji su svojom materijalnom i nje fenomena Međugorja na najvišoj molitvenom potporom pokazali svoje razini u koju su uključeni kardinali, bis- zajedništvo s katolicima i svim ljudima kupi, vještaci i stručnjaci. u Bosni i Hercegovini.

Biskupi su saslušali izvješća svih vijeća, Biskupi su zaključili da se na razini Bi- komisija i drugih tijela BK BiH te svo- skupske konferencije BiH preko župa jih delegata s raznih međunarodnih pristupi prikupljanju podataka o pogi- susreta. S osobitom pozornošću sasluša- nulima tijekom dvadesetog stoljeća s li su izvješće kardinala Puljića i osobitim naglaskom na one koji su ubi- razmotrili zaključke s desetog susreta jeni iz mržnje prema vjeri. predsjednika biskupskih konferencija Jugoistočne Europe održanog od 25. do Biskupi su prihvatili prijedlog Ureda za 28. veljače 2010. u Kišinjevu (Republi- mlade BK BiH da se imenuju predlože- ka Moldavija) na temu: „Prava katolika ni članovi Odbora za mlade koji djeluje

pri Vijeću za laike BK BiH. Također Biskupi su saslušali i godišnje izvješće potiču mlade katolike iz BiH da se prid- Nacionalne uprave Papinskih misijskih ruže mladima u Hrvatskoj na Susretu djela BiH te izrazili zahvalnost nacio- hrvatske katoličke mladeži, 8. i 9. svib- nalnom i biskupijskim direktorima i nja 2010. u Zadru. Zadužen je Odbor za svima koji su uključeni u misijsku ani- mlade da izradi prijedlog programa za maciju kao i svim vjernicima koji mole sljedeći susret hrvatske katoličke mla- i pomažu misionare i misionarke. deži u BiH. Primajući na znanje obavijest o novoi- Biskupi su odobrili tiskanje vjeronauč- zabranom vodstvu Konferencije viših nog udžbenika za 3. razred srednje redovničkih poglavara i poglavarica škole koji je, pod naslovom „Životom BiH, biskupi su razmotrili prijedlog te- darovani“, pripremilo nadležno Povje- ma za svoj godišnji susret s njezinim renstvo BK BiH prema odobrenom članovima koji će se održati 28. travnja Planu i programu za katolički vjeronauk 2010. u Sarajevu. Također je dogovore- u srednjim školama. Spomenuto Povje- no da zajedničko zasjedanje članova renstvo također je zaduženo da pripravi Biskupskih konferencija Bosne i Her- program za vjerski predškolski odgoj. cegovine i Hrvatske bude održano 24. i Biskupi su prihvatili program susreta 25. svibnja 2010. u kući susreta „Emau- svećenika s prostora Bosne i Hercego- s“ u Bijelom Polju kod Mostara, a vine koji će se održati 2. lipnja 2010. na predložene su i teme za razmatranje na Kupresu te odredili članove organiza- tom susretu. Susret će započeti 24. svi- cijskog odbora za pripremu na čelu s bnja u 18 sati zajedničkom svečanom predsjednikom Vijeća za kler. Euharistijom u Mostaru na proslavi zaš- titnice katedrale Marije Majke Crkve. Vijeće za liturgiju BK BiH zaduženo je Biskupi su sa zasjedanja uputili i zajed- da pripravi prijedlog programa sustavne ničku čestitku novoimenovanom izobrazbe voditelja liturgijskog pjevanja nadbiskupu zadarskom mons. dr. Želi- po župama odnosno pokretanja subotnje miru Puljiću, biskupu dubrovačkom. škole za glazbene animatore po župama. Biskupi su razmotrili i potrebe Katolič- Saslušavši godišnje izvješće o djelova- koga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu nju Caritasa BK BiH, biskupi su te prihvatili predloženi program Pasto- zahvalili nacionalnom i biskupijskim ralne godine. direktorima i svima koji sudjeluju u ka- Prihvaćen je prijedlog Vijeća za bogos- ritativnom djelovanju osobito u lovna sjemeništa i Vijeća za mala pomaganju najsiromašnijima. Zahvalju- sjemeništa BK BiH da se 17. lipnja ju dosadašnjem direktoru mons. 2010. organizira seminar za sve odgoji- Bosiljku Rajiću za dugogodišnje požrt- telje u bogoslovnim i malim vovno služenje Crkvi kroz vođenje sjemeništima u BiH. Vijeća su zaduže- Caritasa BK BiH. Za novog direktora na da prilagode za prilike u BiH Caritasa BK BiH izabrali su fra Miljen- dokument Hrvatske biskupske konfe- ka Miku Stojića, člana Hercegovačke rencije pod naslovom: Formacija franjevačke provincije. svećeničkih kandidata – načela i smjer-

nice za formaciju novih prezbitera u pomoću i ravnaju se moralnim načelima, Hrvatskoj kako bi bio odobren za pod- iz svih kušnji izlaze jači. Imajući to na ručje BK BiH. umu, pozivaju ih da se svoje pripadnosti zemlji Bosni i Hercegovini i svom hr- Saslušavši izvješće predsjednika Komi- vatskom narodu ne odriču i da ništa ne sije Justitia et pax BK BiH, biskupi su poduzimaju što bi ih moglo učiniti ma- pohvalili njezin rad te izrazili zabrinu- nje građanima ove zemlje ili dovelo u tost zbog sve češćeg onemogućavanja pitanje njihove posjede i sva građanska ostvarenja ljudskih prava posebno prava prava i slobode koja u Bosni i Hercego- na posao ne samo zbog etničke nego i vini imaju. Od svih političkih i državnih zbog stranačke pripadnosti. dužnosnika, a osobito od predstavnika Biskupu zahvaljuju članovima svih vi- iz reda hrvatskog naroda, traže da se jeća za trud koji ulažu da bi vijeća učinkovitije zauzimaju za ostvarenje mogla dati svoj doprinos radu Biskups- temeljnih ljudskih i građanskih prava i ke konferencije Bosne i Hercegovine. sloboda hrvatskog naroda i za njegovu ravnopravnost s druga dva naroda na Nakon što je kardinalu Puljiću istekao prostoru cijele BiH. petogodišnji mandat, za predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Herce- Biskupi su 17. ožujka u mostarskoj ka- govine u novom petogodišnjem tedrali Marije Majke Crkve slavili mandatu izabran je biskup Komarica, a zajedničku Euharistiju koju je predvo- za dopredsjednika kardinal Puljić. dio kardinal Puljić, a propovijedao biskup Sudar. Na kraju Misnog slavlja Osvrćući se na aktualno društveno- nuncij D'Errico uputio je prigodnu po- političko stanje u Bosni i Hercegovini i ruku i prenio blagoslov Svetoga Oca. u njezinu okruženju, biskupi potiču vjernike katolike da se ne daju smesti i Mostar, 18. ožujka 2010. obeshrabriti. I ovaj put ih podsjećaju na temeljno vjerničko uvjerenje da oni, Tajništvo BK BiH koji u svom životu računaju s Božjom

Priopćenje s 49. redovnog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Biskupska konferencija Bosne i Herce- kupske konferencije mons. Nikola govine održala je, od 12. do 14. srpnja Kekić, biskup križevački, delegat Slo- 2010. u prostorijama Biskupskog ordi- venske biskupske konferencije mons. dr. narijata u Banjoj Luci, svoje 49. Stanislav Lipovšek, celjski biskup, i redovno zasjedanje pod predsjedanjem mons Ilija Janjić, biskup kotorski, dele- biskupa banjolučkog mons. dr. Franje gat Međunarodne biskupske Komarice. Članovima Biskupske konfe- konferencije sv. Ćirila i Metoda sa sje- rencije BiH tijekom zasjedanja dištem u Beogradu. Delegati su pridružili su se: delegat Hrvatske bis- prenijeli izraze zajedništva članova Bi-

skupskih konferencija koje predstavlja- gradu Malagi; s godišnjeg susreta glas- ju te izvijestili biskupe o aktualnim nogovornika Europskih biskupskih događanjima s kojima se susreću njiho- konferencija održanog u slovačkim gra- ve krajevne Crkve. dovima Bratislavi i Nitri i s godišnjeg susreta generalnih tajnika Europskih Dijelu zasjedanja pridružio se i apostol- biskupskih konferencija održanog u ski nuncij u BiH nadbiskup Alessandro Rimu prigodom svečanog zatvaranja D'Errico koji je, između ostalog, upoz- Svećeničke godine. nao biskupe s procesom ratifikacije Ugovora između Svete Stolice i Bosne i Biskupi su prihvatili i odobrili prijedlog Hercegovine o dušobrižništvu katolič- prilagođenog dokumenta Hrvatske bis- kih vjernika, pripadnika Oružanih snaga kupske konferencije za područje Bosne i Hercegovine, potpisanog 8. Biskupske konferencije BiH pod nazi- travnja 2010. u Sarajevu. Također ih je vom: „Formacija svećeničkih upoznao sa sadržajem razgovora s kandidata“. Također su razmotrili prila- predstavnicima državnog i političkog gođeni dokument Hrvatske biskupske života o aktualnim pitanjima Katoličke konferencije za područje Biskupske Crkve u Bosni i Hercegovini. konferencije BiH pod naslovom: „Te- meljne odredbe BK BiH za televizijski i Biskupi se raduju da se pomoćni biskup radijski prijenos liturgijskih slavlja“ te vrhbosanski mons. dr. Pero Sudar, na- zadužili Vijeće za sredstva društvenog kon liječničke intervencije, dobro priopćivanja da ga pripremi kako bi bio oporavlja. Također ih raduje što je gra- od pomoći svim medijskim djelatnicima dišćanski Hrvat, koji je na osobit način koji pripremaju i realiziraju prijenos tijekom događanja vezanih uz Srednjo- liturgijskih slavlja na televiziji, radiju ili europski katolički dan bio povezan i s putem interneta. biskupima Bosne i Hercegovine, mons. Egidije Živković, imenovan biskupom Nakon što su upoznati sa zabrinjavaju- austrijske biskupije Eisenstadt (Želez- ćim statističkim podacima na no). demografskom planu na razini stanov- ništva cijele Bosne i Hercegovine te na Biskupi su s pozornošću saslušali izvje- osobit način na razini krajevne Crkve u šća svojih delegata: sa Susreta biskupa BiH, biskupi su zadužili Vijeće za obi- Srednje Europe održanog u Salzburgu u telj da razradi projekt sustavne obliku seminara; s plenarnog zasjedanja zauzetosti za život i skrbi za obitelj na Talijanske biskupske konferencije odr- župnoj i biskupijskoj razini kao i na žanog u Rimu; sa Sedmoga planu cijele Crkve u BiH. Također je međunarodnog simpozija sveučilišnih izražena radost što je otisnut Obiteljski profesora održanog u Rimu; s Kongresa molitvenik pod geslom trogodišnjeg Europske službe za zvanja održanog u programa duhovne obnove obitelji: mađarskom gradu Ostrogonu; s Među- „Obitelj - zajednica vjere, života i lju- narodnog foruma mladih održanog u bavi“ sa željom da što većem broju Rimu; s Osmoga kongresa o dušobriž- obitelji bude od pomoći u jačanju sjedi- ništvu selilaca održanog u španjolskom

njenja s Bogom i drugima kroz osobnu i više uključuju vjernike laike u izgradnju osobito zajedničku obiteljsku molitvu. župnih zajednica.

Biskupi izražavaju zahvalnost svima Mnogobrojni državljani Bosne i Herce- koji su radili na prijevodu na engleski govine trenutno prebivaju ili jezik upravo otisnute druge zbirke nji- privremeno borave u inozemstvu, kao hovih zajedničkih pastirskih poslanica, izbjeglice i prognanici ili na privreme- izjava i apela u posljednjih dvanaest nom radu. Biskupi ističu da Ustav godina (1997.-2009.). Bosne i Hercegovine propisuje da se na Biskupi su razmotrili prijedlog progra- parlamentarnim izborima, kakvi su ovi, ma sustavne izobrazbe voditelja osigura ostvarenje biračkoga prava liturgijskog pjevanja po župama te za- svim građanima koji se u doba izbora dužili Vijeće za liturgiju da doradi nalaze izvan granica Bosne i Hercego- projekt pokretanja glazbene škole u bis- vine. Zato potiču sve vjernike i sve kupijskim i drugim središtima sa druge svoje sunarodnjake i sugrađane svrhom osposobljavanja što većeg broja da ispune svoju građansku dužnost, izi- osoba za liturgijsko sviranje. đu na izbore i glasuju po svojoj savjesti za one kandidate za koje drže da će ra- Biskupi su prihvatili prijedlog Caritasa diti na opće dobro svih, osobito Biskupske konferencije BiH da se osnu- obespravljenih i ugroženih u svojim osje „Škola socijalnih zanimanja“ kao novnim ljudskim i građanskim pravima centar za obrazovanje odraslih. i slobodama.

Biskupi su se osvrnuli i na Susret sve- Još jednom potiču hrvatske stranačke ćenika Bosne i Hercegovine održan 2. predstavnike u BiH na nužno jedinstvo, lipnja 2010. na Kupresu prigodom zavr- međusobnu suradnju i prevladavanje šetka Svećeničke godine te izrazili stranačkih i osobnih interesa kada je radost zbog velikog odaziva misnika riječ o dobru i budućnosti hrvatskog kao i njihova aktivnog sudjelovanja na naroda kao i svih s kojima živi u BiH. susretu te zajedničkog druženja nakon Biskupi podsjećaju na jasno iznesene susreta. stavove u zajedničkoj Izjavi komisija Justitia et pax Biskupske konferencije Biskupi su saslušali izvješće o Četvrtom BiH i Hrvatske biskupske konferencije studijskom danu katoličkih laičkih druš- od 2. srpnja 2010. kojom pozivaju na tava (udruga, molitvenih skupina) s opće izbore u Bosni i Hercegovini. područja nad/biskupija u Bosni i Herce- govini održanom, 17. travnja 2010. u Biskupi su razmotrili novonastalu situa- Kući Navještenja u Gromiljaku kod Ki- ciju u Hrvatskoj katoličkoj misiji u seljaka. Imajući u vidu da je upravo u Parizu te se, u skladu sa svojim nadlež- Banjoj Luci rođen i rastao blaženi Ivan nostima, zauzeli za pozitivno rješenje Merz, uzor katoličkih laika za 21. sto- nastalih poteškoća kako bi ova misija, ljeće (papa Benedikt XVI.), biskupi kao okupljalište Hrvata katolika u glav- potiču sve pastoralne djelatnike da što nom francuskom gradu, bila i dalje

žarište vjerskoga života i slavljenja Bo- tedrale i biskupije. Euharistiju će ga na hrvatskom jeziku. predslaviti i prigodnu riječ uputiti apostolski nuncij D'Errico. Biskupi će sudjelovati na svečanom bo- goslužju u banjolučkoj katedrali u Banja Luka, 14. srpnja 2010. četvrtak, 15. srpnja na svetkovinu sv. Bonaventure, zaštitnika banjolučke ka- Tajništvo BK BiH

Priopćenje s 50. jubilarnog zasjedanja Biskupske konferencije Bo- sne i Hercegovine

Biskupska konferencija Bosne i Her- Alessandra D'Errica koji im je, kao cegovine održala je od 3. do 5. papinski predstavnik, prenio čestitar- studenoga 2010. u Sarajevu 50. jubi- ski pozdrav poglavara Svete Stolice i larno redovno zasjedanje pod poseban blagoslov Svetog Oca: znak predsjedanjem biskupa banjolučkog njihove duhovne blizine i njihove po- mons. dr. Franje Komarice. Svečar- drške u svjedočenju vjernosti Bogu i sko-radni dio zasjedanja prvog dana Crkvi koju daju u ne uvijek lakim održan je u prostorijama Vrhbosan- okolnostima. skog bogoslovnog sjemeništa, a radni Zahvalni za sudjelovanje delegata dio u Nadbiskupskom ordinarijatu susjednih Biskupskih konferencija, vrhbosanskom. Osim svih članova biskupi su sa zahvalnošću primili ri- Biskupske konferencije BiH, na zas- ječi njihove potpore i izraženu želju jedanju su sudjelovali delegati: za daljnjom suradnjom i izmjenom Hrvatske biskupske konferencije iskustava na dobro krajevnih Crkava. mons. Ante Ivas, biskup šibenski, Ta- Iskazali su svoju otvorenost za surad- lijanske biskupske konferencije mons. nju s Međunarodnom biskupskom Sebastiano Dho, nedavno umirovljeni konferencijom sv. Ćirila i Metoda u biskup Albe, Slovenske biskupske pripremi za obilježavanje 1700. ob- konferencije mons. Stanislav Lipov- ljetnice Milanskog edikta kojim je šek, biskup celjski, te predsjednik kršćanstvo dobilo slobodu. Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Be- Biskupi izražavaju svoju iskrenu zah- ogradu mons. Stanislav Hočevar, valnost svim sadašnjim i bivšim nadbiskup beogradski. Biskupi su s članovima Vijeća i Komisija kao i osobitom radošću izrazili dobrodošli- djelatnicima tijela Biskupske konfe- cu svom novom članu mons. Marku rencije. Radosni su što su im se u Semrenu, pomoćnom biskupu banjo- svečarskom radnom dijelu, osim vije- lučkom. ćnika i djelatnika, pridružili i svi članovi Konferencije viših redovnič- Biskupi su s osobitom pozornošću kih poglavara i poglavarica te izrazili primili riječi apostolskog nuncija u svoju otvorenost za suradnju na dob- Bosni i Hercegovini nadbiskupa ro svojih i biskupijskih zajednica te

cijele krajevne Crkve u Bosni i Her- građana glavnog grada Bosne i Her- cegovini. cegovini, biskupi su odali poštovanje svima koji su tijekom rata pretrpjeli Iznoseći retrospektivu gotovo šesnae- bol na duši i tijelu u bilo kojem dijelu stogodišnjeg djelovanja Biskupske ove zemlje. konferencije BiH, počevši od njezina osnutka u teškim ratnim godinama 8. Biskupi su se osvrnuli na provođenje prosinca 1994. pa do danas, biskupi zaključka s posljednjeg zasjedanja BiH su se osvrnuli na svoj dosadašnji održanog od 12. do 14. srpnja 2010. u rad na planu krajevne Crkve kroz po- Banjoj Luci. Saslušali su izvješća duzimanje zajedničkih pastoralnih svojih delegata te odredili one koji će inicijativa, vođenje Vijeća, Komisija i ih predstavljati na budućim susretima drugih tijela BK BiH, ekumenska i u domovini i u inozemstvu. dijaloška nastojanja, susrete s višim redovničkim poglavarima i poglava- Biskupi podupiru rad Odbora za mla- ricama, zauzimanje za ljudska prava, de pri Vijeću za laike BK BiH i istupe u vezi s izgradnjom pravednog Ureda za mlade BK BiH te ih potiču mira u Bosni i Hercegovini itd. Svje- da se angažiraju na pripremi sudjelo- sni bremena odgovornosti koje im je vanja mladih katolika iz Bosne i povjereno ali i molitvene i druge pot- Hercegovine na predstojećem Svjets- pore biskupijskih zajednica, žele još s kom danu mladih u Madridu. Potiču većom ljubavlju u budućnosti služiti ih da i dalje blisko surađuju s Odbo- Kristu Gospodinu, članovima svojih rom za mlade Hrvatske biskupske biskupijskih zajednica, ali i svakom konferencije. Imajući u vidu broj ka- čovjeku u Bosni i Hercegovini osobi- tolika i stanje biskupijskih zajednica to onima na rubu društva. u BiH, zaključili su da sljedeće 2011. godine neće biti održan Susret hr- Pohodom sjedištu Franjevačke pro- vatske katoličke mladeži BiH te da će vincije Bosne Srebrene biskupi su o mogućnosti gostoprimstva jednog izrazili zahvalnost ovoj franjevačkoj od budućih susreta sveukupne hrvats- zajednici za njezino sedamstoljetno ke katoličke mladeži razgovarati na djelovanje na ovim prostorima, a pre- zajedničkom susretu s Hrvatskom ko njih i za djelovanje svih redovnika biskupskom konferencijom. i redovnica koji daju osobiti doprinos Biskupi su razmotrili temu odnosa svetosti Crkve kroz molitvu i djelo- Biskupske konferencije i dijecezan- vanje na socijalnom planu. skog biskupa te razmišljali o Hodočasteći u svetište Gospe Stupske iznalaženju načina za još usklađenije i moleći pred njezinom čudotvornom pastoralno djelovanje i još jasnije slikom, biskupi su izrazili svoju du- prenošenje nauka Crkve u skladu s boku zahvalnost moćnom zagovoru uvjetima života vjernika u Bosni i nebeske Majke što ih je čuvala i za- Hercegovini te još učinkovitiji rad na govarala u obnašanju odgovorne području apostolata i karitativnoga zadaće. Pohodom pojedinim mjesti- djelovanja. ma koji simboliziraju stradanja

Biskupi su odlučili da susreti sveće- institucije naći načine kako ispraviti nika na razini cijele Bosne i ovu i ovakve nepravde. Hercegovine ubuduće budu organizirani svake treće godine. Još jednom Biskupi su u sarajevskoj katedrali zahvaljuju svim svećenicima koji su Srca Isusova, 3. studenog slavili Sve- 2. lipnja 2010. na Kupresu sudjelova- tu misu za pokojne nadbiskupe, li na svršetku Svećeničke godine,a biskupe i svećenike te redovnike i napose zahvaljuju svima koji su se redovnice koji su djelovali u Vrhbo- uključili u organizaciju spomenutog sanskoj i svim drugim biskupijama u susreta. Bosni i Hercegovini. Euharistiju je predslavio kardinal Puljić, a propovi- Razmotrivši Izvršnu presudu Općin- jedao je biskup Komarica. skog suda u Sarajevu kojom se nalaže Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbo- Slavili su Euharistiju, 4. studenog na sanskom deložacija iz dijela njegovih spomendan sv. Karla Boromejskog, u prostorija, čime kulminiraju slučajevi kapelici Vrhbosanskog bogoslovnog dugogodišnje prakse presuda prema sjemeništa u Sarajevu, a prigodnu pojedincima i ustanovama u Bosni i homiliju održao je biskup Semren. Hercegovini, izrazili su zaprepašte- nost ovakvim odnosom, dali potporu Sarajevo, 05. studenog 2010. Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom očekujući da će nadležne Tajništvo BK BiH

Priopćenje s Petog susreta biskupa Biskupske konferencije BiH i članova Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH

Pod predsjedanjem biskupa banjoluč- Bagarić kao novom članu redovničke kog mons. dr. Franje Komarice, Konferencije. predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, 28. travnja 2010. Svjesni da u Bosni i Hercegovini, iako u prostorijama Nadbiskupskog ordinari- je prošlo petnaest godina od svršetka jata vrhbosanskog u Sarajevu, održan je ratnih stradanja, još uvijek mnogi žive peti susret biskupa BK BiH s članovima na rubu egzistencije, biskupi i provinci- Konferencije viših redovnički poglavara jalni poglavari i poglavarice stavili su u i poglavarica Bosne i Hercegovine. Na središte svoga razmišljanja djelovanje susretu su sudjelovali svi biskupi i svi redovničkih zajednica na socijalnom provincijalni poglavari i poglavarice planu u Bosni i Hercegovini kao ostva- Bosne i Hercegovine. Na početku zas- renje njihove karizme odnosno poslanja. jedanja upućene su čestitke Imajući u vidu da je redovnički život, u novoizabranoj provincijskoj predstojni- različitosti svojih karizmi i institucija, ci Školskih sestara franjevki s. Franki osobiti dar Crkvi te da socijalno- karitativna djelatnost spada u samu na- 53

rav redovničkog života, saslušali su iz- zmi i novog poleta redovničkih laganje s. Ivanke Mihaljević, zajednica. provincijalne glavarice Školskih sestara franjevki, u kojem je između ostalog Naglašeno je da Crkva ne smije bježati iznijela analizu aktualnog djelovanja od nijednog napora kada treba kršćan- pojedinih redovničkih zajednica na so- sko milosrđe pokazati na djelu u cijalnom području kao svjedočenju nastojanju da olakša bol i životnu dra- Božje ljubavi prema svakom čovjeku, mu ljudi potrebnih pomoći te da im osobito prema onima na rubu društva. U ponudi životnu nadu koju i sama darom spomenutom izlaganju iznesene su Božjim posjeduje. Razgovarano je o konkretne djelatnosti redovnika i re- iznalaženju najboljih načina koordinaci- dovnica na socijalnom planu u Bosni i je djelovanja redovničkih zajednica na Hercegovini koje se odnose na rad u: socijalnom planu s pastoralnim progra- bolnicama, dječjim vrtićima, školama, mom na dijecezanskim razinama staračkim domovima, rehabilitacijskim odnosno umrežavanju djelovanja crk- centrima i centrima za ovisnike, pučki- venih institucija na socijalno- ma kuhinjama, patronažnim službama, karitativnom planu. Pokazala se potreba sirotištima, domovina za nezbrinutu organiziranja seminara i duhovnih sus- djecu, prihvatilištima za beskućnike itd. reta za one koji pri redovničkim Najveći dio svega nabrojenog, pokrenu- zajednicama djeluju na socijalnom pla- le su same redovničke zajednice, nu. Također je ukazano na potrebu odnosno Crkva. Uočeno je da se sve aktivnijeg uključivanja predstavnika redovničke zajednice susreću s gotovo Crkve pri predlaganju pojedinih držav- istim problemima kao što su nedostatak nih zakona koji se tiču socijalnog potpore socijalnim projektima od strane djelovanja kako bi ti zakoni bili uistinu države, nedostatak zakonskih odredbi i u službi onih koji rade na dobro socijal- različitost zakonodavstva i njegove no i zdravstveno ugroženih ljudi. primjene na raznim razinama, nedosta- Konstatirano je da je rad redovničkih tak zakona o restituciji odnosno povratu zajednica na socijalnom planu s djecom oduzete imovine. Spomenuta je potreba i mladima zastupljen u dosta velikoj redovite duhovne skrbi u staračkim do- mjeri kao i skrb o starim osobama, ali i movima i bolnicama. da bi trebalo veću brigu posvetiti obiteljima, posebno onima s brojnom djecom Sudionici su se suglasili da djelovanje iako već postoje određene inicijative na na socijalnom području otvara velike raznim crkvenim razinama. U tom duhu mogućnosti dijaloga sa svima koji nas- predloženo je da se osnuje jedno novo toje oko dobra čovjeka te da je vrijeme tijelo pri Biskupskoj konferenciji koje velikih kriza i izazova – kao što je sada bi pokretalo inicijative na planu zauzi- slučaj - u isto vrijeme prigoda za nove manja za promicanje života i pružanju inicijative i mogućnost kako bi, po au- pomoći obiteljima s brojnom ili boles- tentičnom življenju Evanđelja, služili nom djecom. Bogu i ljudima posebno onima u potrebi. Želja im je da i ovo vrijeme bude Biskupi i redovnički poglavari i pogla- vrijeme oživljavanja redovničkih kari- varice saslušali su izvješće o nedavnom

susretu predstavnika raznih katoličkih Susret je završen zajedničkim euharis- laičkih društava u BiH koje je organizi- tijskim slavljem u nadbiskupskoj kapeli ralo Vijeće za laike Biskupske koje je predslavio nadbiskup metropolit konferencije. Istaknuta je potreba du- vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, a hovnoga vodstva društava, molitvenih prigodnu propovijed uputio je biskup pokreta i zajednica kao i njihova aktiv- Komarica. Tijekom Mise na osobit na- nog uključenja u izgradnju župnog čin molilo se za Svetog Oca Benedikta zajedništva imajući u vidu da svaka re- XVI. kao izraz odanosti i potpore u dovnička zajednička ima svoju vremenu napada na njega, a o petoj ob- specifičnu karizmu. Naglašena je i nuž- ljetnici održavanja njegove prve opće nost aktivnijeg uključivanja na polju audijencije nakon izbora za papu. Ta- sredstava društvenog priopćivanja sa kođer su u molitvu uključili dušu svrhom promicanja evanđeoskih vrjed- pokojnoga Alberta, oca apostolskog nota. nuncija u BiH nadbiskupa Alessandra D'Errica kojemu su uputili zajedničko pismo sućuti.

Priopćenje s desetog susreta predsjednika BK Jugoistočne Europe

Kišinjev (Republika Moldavija), 25. do 28. veljače 2010.

Od 25 do 28 veljače 2010. susreli su se evangelizacije i ljubavi koja promiče u Kišinjevu (Republika Moldavija) po mjesna Crkva i razmišljali na temu: deseti put predsjednici biskupskih kon- „Prava katolika u društvu gdje su u ma- ferencija Jugoistočne Europe. Bilo je njini. Doprinos katolika u ostvarivanju zastupljeno šest biskupskih konferencija: općega dobra u društvu: poteškoće i Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugar- novi izazovi“, stoji u službenom Priop- ska, Rumunjska, Međunarodna ćenju Vijeća europskih biskupskih biskupska konferencija Sv. Ćirila i Me- konferencija. toda i Turska, zajedno s maronitskim U uvodnom dijelu zasjedanja kardinal nadbiskupom Cipra i biskupom iz Kiši- Vinko Puljić, predsjednik Biskupske njeva. Na susretu su, također, konferencije Bosne i Hercegovine, uveo sudjelovali: apostolski nuncij u Ru- je u radni dio zasjedanja i primio dop- munjskoj i Republici Moldaviji redsjednika Vlade Iona Negrea koji je nadbiskup Francisco-Javier Lozano i došao izraziti blizinu i potporu državnih stalni promatrač Svete Stolice pri Vije- vlasti ovom međunarodnom susretu Ka- ću Europe mons Aldo Giordano. Susret toličke Crkve. Nakon toga, biskup je organiziralo Vijeće europskih bis- Anton Cosa pročitao je pismo predsjed- kupskih konferencija (CCEE), a nika CCEE-a kardinala Pétera Erdöa i domaćin je bio mons. Anton Cosa, bis- prikazao dnevni red zasjedanja. kup Kišinjeva. Tijekom četiri radna Sastanak s premijerom Vladom Filatom dana sudionici su se susreli s lokalnom Ujutro u petak, 26. veljače premijer zajednicom i posjetili brojna djela Vlad Filat susreo se sa sudionicima. U

svom pozdravu podsjetio je da, “kao što kojeg oblika ovisnosti. „Vlada i narod jedna zemlja, zbog činjenice da je mala Moldavije“ - pojasnio je predstavnik ili velika, nije više ili manje važna, tako Moldavije - „shvatili su da je Katolička i manjinska Crkva nije manje važna. Crkva je vrlo pozorna na hod naroda Svjesni smo posla koji trebamo uraditi i Moldavije i da njezino djelovanje na nadamo se da će se Crkva zauzimati za socijalnom pastoralnom planu može, ne potpore takve formacije naroda koja će samo poduprijeti razvoj zemlje, nego i u svojim temeljnima imati bolja moral- biti oslonac za obrazovanje mladih te u na načela na kojima bi gradili novo isto vrijeme surađivati oko polaganog društvo. Problemi u Moldaviji su broj- ali nezaustavljivog prelaska Moldavije ni“, nastavio je premijer, „ali u temelju prema Europi. Podsjećamo da je 25% svih tih problema je moralna kriza. Zato stanovništva emigriralo u inozemstvo, a se moramo vratiti korijenu problema. posebno u Europu (19%)“. Samo ako znamo odakle dolazimo, znat Prava i dužnosti Crkve u manjini ćemo kamo idemo. Crkva mora odigrati Dvadesetak godina od kraja totalitarnih odlučujuću ulogu na putu Moldavije režima, promicatelji ateističke ideologi- prema Europi“. je, koja je karakterizirala većinu Susret s veleposlanikom Italije Staefa- zemalja Jugoistočne Europe u drugoj nom De Leom polovici prošlog stoljeća i unatoč dolas- Tijekom zajedničke večere u subotu, 27. ka demokracije, ostalo je puno toga za veljače veleposlanik Italije pozdravio je učiniti osobito na području priznavanje inicijativu za održavanje ovog susreta u prava vjerskih manjina. Iako su u većini Republici Moldaviji te kazao kako cije- slučajeva odnos između Crkve i države ni ono što mjesna Crkva čini u obnovi, ozakonjeni kroz konkordate ili kroz ne samo materijalnoj, nego i na planu spremnost da se zakonski regulira kato- izgradnje socijalnih vrijednosti zemlje lička prisutnost u tim zemljama kako bi što prije ušla u Europsku uniju. (izuzimajući Tursku), često su ugovori Katolička Crkva u Moldaviji službeno i/ili konkordati ostali samo mrtvo slovo je prisutna u zemlji od 1993. Katolici u na papiru s poteškoćama u njihovu os- Moldaviji čine oko 1% stanovništva i tvarenju. Stoga, zakonsko sredstvo ne organizirani su 17 župa podijeljenih ši- znači automatski pravdu i pravnu zašti- rom zemlje. Iako je u manjini, mjesna tu katoličke manjine pa čak, u nekim Katolička Crkva je osobito cijenjena sa slučajevima, ne štite razne zajednice od strane vlasti i lokalnog stanovništva po- istog kršenja ljudskih prava, posebno sebno zbog svojih pastoralnih struktura onih prava koje se odnose na slobodu i zbog brojnih socijalnih djela koje pro- vjere i institucionalnih prava Crkve. U vode svakog dana. većini zemalja, glavni problem koji os- Prošlogodišnja politička događanja, ko- taje, ne samo za katolike nego i za ja su dovela do prestrukturiranja druge vjerske zajednice, jest povrat ili velikog dijela vladinih struktura ukori- naknada dobara u njihovu vlasništvu jenih u prošlosti i premalo pozornih na koja su bila nacionalizirana tijekom Katoličku Crkvu, omogućila su izgrad- komunizma. nju novog dijaloga s Vladom Moldavije Iako je ostalo puno toga za učiniti, Ka- u apsolutnoj slobodi i daleko od bilo tolička Crkva u društvima u kojima je u

manjini, ne osjeća se manje dužnom također, realizacija doma za siročad i pridonositi općem dobru i punom raz- crkva Svete Marije Pomoćnice kršćana. voju društva u kojem djeluje. U nekim - Zajednica (Cenacolo) „Regina Pa- zemljama, često se traži sudjelovanje i cis“ (Kraljica mira). Riječ je o zahvat Crkve kada se javno raspravlja o prihvatilištu za djecu s ulice koja su za- pitanjima etičke naravi. Nastojanje počeli vjerski put. Između ostalog, Crkve u službi lokalnog stanovništva struktura se bavi prihvatom i resocijali- samo je pokazatelj svijesti da bude živi zacijom žrtava trgovine ljudima, dio onih područja za koje svaki dan davanjem novčane i pravne potpore po- svećenici, posvećene osobe i laici troše gođenim obiteljima. Zajednica je svoje materijalne i duhovne snage kako vremenom postala i mjesto susreta tali- bi narodi u ovim zemljama mogli rasti i, janskih poduzetnika, koji tu borave ili u solidarnosti katoličkog svijeta, po- su u prolazu kroz Kišinjev, omogućuju- novno naći razlog velike nade. Crkva, ći im da nastave hod vjere i istinskog putem svojih struktura, nastavit će os- uživljavanja u tešku socijalnu stvarnost tvarivati što je potrebno kako bi se u zemlji. prevladalo svako stanje socijalne osku- Zadivljeni koliko je dobra ostvareno dice. također i prije svega zahvaljujući veli- Na kraju svoga susreta sudionici su us- kodušnom i solidarnom sudjelovanju vojili niz slijedećih zaključaka. brojnih karitativnih agencija i zaklada Poznavanje lokalne zajednice zemalja Zapade Europe i Sjeverne Tijekom rada sudionici su imali mogu- Amerike, nazočni biskupi žele živo za- ćnost posjetiti različite crkvene hvaliti za njihovu potporu ove stvarnosti koje motiviraju i doprinose stvarnosti kojom su omogućili konkret- općem dobru društva Moldavije. Na nu skrb Crkve u sučeljavanju s osobit način sudionici su posjetili: patnjama stanovništva ne samo u Mol- - Kuću Providnosti. To je socijalni pas- daviji nego i u većini zemalja Istočne toralni biskupijski centar u kojem se Europe. nalazi: pučka kuhinju za siromahe (oso- Dani su bili obilježeni trenucima molit- bito starije osobe bez sredstava za ve i euharistijskih slavlja. Na osobit izdržavanje) sa 100 obroka dnevno, vr- način, sudionici su slavili Svetu misu s tić i dom za prihvat studenata; lokalnom zajednicom u župi Stauceni, u - Župu Stauceni koja se nalazi malo iz- zajednici „Regina Pacis“ i u katedrali u van glavnog grada i kojom upravljaju Kišinjevu. oci Verbiti. U župi se nalazi dječji vrtić Kroz posjete karitativnim centrima i i dom za siromašne i za osobe u nesi- centrima javne skrbi te euharistijskim gurnim situacijama; slavljima s lokalnim zajednicama, sudi- - Salezijanski oratorij u jednom od naj- onici su se osjećali ojačani i ohrabreni siromašnijih dijelova glavnog grada. U postojanošću, jednostavnošću i životno- njemu se nalazi prostor za mlade, a ubr- šću ove mlade Crkve koja, iako je zo će biti otvorena i strukovna škola za „manjina“, u cijelosti ispunja svoje pos- obuku električara i tehničara za izgrad- lanje evangelizacije i ljubavi prema nju hidrauličkih sustava. U tijeku je, ljudima u Moldaviji. Činjenica da smo manjinske Crkve ne smije nas nikad

učiniti umornima za vršenje naše duž- Međunarodne biskupske konferencije nost da činimo dobro, zaključili su sv. Ćirila i Metoda - nadbiskup beog- nazočni biskupi. radski Stanislav Hočevar, Slijedeći susret održat će se od 3. do 6. Albansku biskupsku konferenciju ožujka na Cipru na poziv maronitskog predstavljao je biskup Lucjan Avgustini ciparskog nadbiskupa biskupa Youssefa dok je Crkvu s Cipra predstavljao bis- Soueifa. kup Youssef Soueif. Na zasjedanju su Osim kardinala Puljića na susretu su također sudjelovali: apostolski nuncij u sudjelovali predsjednici biskupskih Rumunjskoj i Moldaviji nadbiskup konferencija: Bugarske - biskup Christo Francisco-Javier Lozano te stalni pro- Proykov, matrač Svete Stolice pri Vijeću Europe Grčke - biskup Fragkískos Papamanolis, mons. Aldo Giordano. Moldavije - biskup Anton Cosa, Ru- munjske nadbiskup Ioan Robu, Kišinjev, 28. veljače 2010. Turske - biskup Luigi Padovese

Zaključci sa susreta predsjednika Biskupskih konferencija Jugoistočne Europe

Kišinjev (Republika Moldavija), 25. do 28. veljače 2010.

Predsjednici Biskupskih konferencija u manjini unutar zemlje s pravoslavnom Jugoistočne Europe okupili su u Kiši- ili muslimanskom većinom. Prije nego njevu, od 25 do 28 veljače 2010. kako što uzmemo u obzir da smo dio vjerske bi razmišljali na temu: „Prava katolika manjine, potrebno je da naši vjernici u društvu gdje su u manjini. Doprinos imaju svijest kako su građani u punom katolika na ostvarivanju općega dobra u smislu riječi u zemlji kojoj pripadaju, društvu: poteškoće i novi izazovi“. tražeći da takvi budu i prihvaćeni. Isku- Izravan kontakt s mladom Crkvom u stvo manjine ima svoju promjenjivost Moldaviji, predvođenom njezinim bis- jer se smješta u unutarnjost zemalja kupom Antonom Cosom, odnosno mladih demokracija s konfliktnom poli- susret s jednim dijelom svećenstva i tičkom prošlošću: zemalja u kojima redovništva te s brojnim vjernicima lai- postoji veliki rizik da se iz ideološkog cima izazvao je u nama divljenje koliko totalitarizma prijeđe u totalitarizam trži- katolička manjina uspijeva djelovati na šta i potrošnje. karitativnom odnosno skrbničkom pla- Na ovom području prisutnost različitih nu (starije osobe, djeca i studenti) te etničkih/vjerskih uvjerenja, koje nisu u kako ima dobre odnose kako s Pravos- potpunosti međusobno integrirane, još lavnom Crkvom tako i s civilnim može biti povod sukoba. U ponekim vlastima. zemljama, prostor katoličke manjine je opterećen idejom jedne nacionalne crk- Element koji je zajednički našim Crk- ve koja poistovjećuje pripadnost jednoj vama Jugoistočne Europe jest da su sve etničkoj skupini s određenom vjerskom 58

pripadnošću. Držimo da bi situacija izrazimo, s dubokim priznanjem, svoju manjine, u kojoj se nalazimo, mogla iz zahvalnost tolikim sestrinskim Crkvama više razloga postati izazov i obveza. i katoličkim organizacijama bez čije se Izazov je utoliko ukoliko smo, nalazeći pomoći ne bi moglo ostvariti ono što je se unutar svijeta s različitom vjerom i učinjeno. U izgradnju civilnog i vjer- tradicijom, pozvani živjeti svoju vjeru skog društva naših zemalja na sve odgovorniji način. Pozvani smo primjećujemo potrebu korištenja medija rješavati problem vjerskog identiteta i kako bi se čuo naš glas i podupro plura- pluralizma ne odstupajući od istina svo- listički razvoj u skladnom suglasju. je vjere, ali isto tako i biti sposobni Svjesni smo da naše zemlje i naši naro- prihvatiti ono pozitivno što nalazimo u di imaju iznad svega želju i potrebu izričajima drugih vjerskih zajednica. Boga i evanđeoske novosti i osjećamo Pluralistički pristup ne relativizira naša odgovornost stvarati i činiti da raste uvjerenja nego iz njih uklanja otrov ap- „laboratorij“ evangelizacije i kršćan- solutizma i netolerancije. Obveza jedne skog života gdje se živi iskustvo manjine može biti ono što je kvasac u univerzalne katoličke obitelji, ekumen- tijestu. Riječ je o tome da preobražava, skog dijaloga, međureligijske suradnje, daje rasti, fermentira, ali iznutra, kao obrazovanja i formacije i kulturnog svjedok, kao mučenik. stvaralaštva. Djela solidarnosti, osvijet- Svjesni smo da kao manjina možemo ljena socijalnim naukom Crkve, za ovu posvjedočiti i učiniti mnogo, a primjer regiju Europe su privilegirano mjesto nam daje mala Katolička Crkva Molda- svjedočenja Evanđelja. Želimo posebno vije. Vršenje djela ljubavi, skrbništva i otvoriti nad Europom horizont vječnosti odgoja područje je u kojem naše Crkve kako bi ljudsko postojanje našlo puninu djeluju učinkovito za opće dobro stje- smisla. Na tom putu nas vodi Marija, čući naklonost i poštovanje koje se ne Majka providnosti, zaštitnica biskupije traži za sebe nego su posljedica izbora Kišinjev. diktiranog Evanđeljem i stvarnim potrebama naših ljudi. Upravo ovo Kišinjev, 28. veljače 2010. područje solidarnosti obvezuje nas da

PORUKE

Poruka predsjednika Vijeća za obitelj BK BiH prigodom Dana života 2010.

Ljudsko dostojanstvo zahtijeva zaštitu života

I ove godine Katolička Crkva u našoj konkretna djela usredotočiti na ljudski zemlji obilježava prve nedjelje u mjese- život – od njegova začeća do prirodne cu veljači (7.2.) Dan života. Želimo smrti. U zemlji, koja još uvijek s veli- svoja razmišljanja, a onda i molitve, te kim naporima liječi prebolne rane

nedavnog rata, koji je uništio ili ugrozio neotuđiva prava, takvo društvo i takva ogromni broj života naših sugrađana, sredina zavrjeđuju da ih se naziva bar- svi smo mi pozvani pokazati svoje pra- barskim, pa makar imala velike uspjehe vo lice, to jest u kojoj smo mjeri i s na području privrede, tehnike, znanosti i kojom odlučnošću u obrani, zaštiti i u umjetnosti. promoviranju ljudskog života. Crkva, vjerna svome poslanju, kojeg je Kao vjernici i suradnici utjelovljenog dobila od svoga božanskog Utemeljite- Boga pozvani smo javno i jasno na dje- lja Isusa Krista - unatoč slabostima i lu pokazati svoju vjerodostojnost. Ako nevjeri mnogih svojih sinova i kćeri – nam je sam Bog Stvoritelj utjelovlje- uporno i ustrajno je sijala i unosila isti- njem svoga Sina jasno pokazao koliko nu o ljubavi prema čovjeku, prema mu je stalo do „njegove slike i prili- ljudskom životu. Ona se trudila i trudi ke“ (Post 1,27) tj. do čovjeka, onda smo oko ublažavanja društvenih, etničkih i i mi zaduženi zalagati se za zaštitu i rasnih napetosti i trvenja među ljudima pomoć svakog života kada god bi i u i narodima. Ona se zauzimala i zauzima kojem god bi obliku i mjeri on bio ug- za nerođene i rođene, za bolesne, na- rožen. Jer čovjekova bogolikost, puštene, ostarjele, osamljene, njegovo izvanredno dostojanstvo ima nezbrinute, prognanike i izbjeglice, gur- kao svoju nužnu posljedicu potrebu i nute na rub društva i obespravljene nužnost zaštite i pomoći njegovu životu. svake vrste. Ako se mi, kao članovi Crkve, zalaže- Crkva je učila i uči, i riječju i konkret- mo za život, za pravo na život koji je nim djelima, najprije svoje članove, a dostojan čovjeka, ne činimo time ništa onda i sve ljude dobre volje u sredini u posebno, jer se nalazimo na istoj uni- kojoj djeluje, da ni jedan čovjek ne smi- verzalnoj razini na kojoj se nalaze i svi je biti ni „počišćen“, ni „očišćen“, ni drugi ljudi. Pravo na život nije pitanje ubijen prije rođenja niti protjeran iz samo jedne određene ideologije, jednog mjesta svog rođenja niti isključen iz određenog svjetonazora niti je to pravo svoje životne sredine, iz ljudske zajed- jedne vjerske zajednice. To je pravo nice i gurnut na rub društva. Ona se čovjeka. To je njegovo najbitnije, najo- zalagala i zalaže za svaki ljudski život snovnije pravo! Bog zapovijeda od samog njegova začeća pod srcem čovjeku: „Ne ubij!“ (Izl 20,13). Ta je majke, a zalaže i za svaki život dokle Božja zapovijed ujedno temeljni princip god on postoji, u svim njegovim fazama i norma moralnog zakona, koji je upisan i okolnostima. Zalaže za utemeljenje i u savjest svakog čovjeka. Mjerilo jedne očuvanje zdravog braka i zdravih obite- civilizacijske sredine, jednog društva, lji kao dragocjenih kolijevki za rađanje, koje je ujedno univerzalno, trajno mje- očuvanje i podupiranje ljudskog života. rilo i obuhvaća sva vremena i sve Na razne načine bodri i pomaže i bračne kulture, sastoji se u odnosu te sredine parove i obitelji da budu otvoreni životu. prema životu. Društvo, sredina, država Crkva ima srca i načina da pomogne gdje se ne uvažava čovjek i njegovo mnogim samohranim majkama da zače- pravo na dostojanstven život, nego se to dijete pod svojim srcem, kao prezire i zanemaruje čovjek i njegova bogoliko stvorenje, vrlo često uz ne ma-

le poteškoće pa i prave drame donesu vrijednosti. Potrebno je stvoriti udruge, na svijet i s dodatnom ljubavlju podižu i organizacije i područja u kojima će se odgajaju. moći prakticirati u svakodnevlju milosrdna ljubav prema slabima, bolesnima, I naša domovinska Crkva, vjerna posla- siromašnima i nerođenima. nju cijele Crkve, preko svojih duhovnih Potrebne su nam udruge katoličkih mu- pastira dizala je i diže glas bodrenja, ževa i žena, katoličkih bračnih parova i potpore i solidarnosti u korist rođenih i katoličkih obitelji te udruge katoličkih nerođenih ljudskih života, a poduzima u liječnika i medicinskih radnika, koje će pojedinim svojim biskupijama i konkre- u svojim statutima imati jasno izražene tne akcije materijalne pomoći i zadaće i ciljeve: proučavati i propagirati zbrinjavanja ugroženih života. Osobito Evanđelje života, bogolikost čovjeka, se zauzimala i zauzima za mnogobrojne ljudsko dostojanstvo i ljudska prava. obespravljene svoje članove kao i druge Stavljanje svojih snaga u službu života ljude u sličnoj situaciji, kojima je zakone smije se promatrati niti doživljavati nom jačega i drskijega oduzeto pravo tek kao neku privatnu stvar, nego kao na neka neupitna, osnovna ljudska pra- temeljnu potrebu i zahtjev jednog prava, kao npr. pravo na rodno mjesto i vednog i normalnog društva. život dostojan čovjeka u kolijevci njihova dolaska na svijet. Ne manje Napori u korist života moraju se očito- odlučno je dizala svoj upozoravajući vati na svim područjima dušobrižničkog glas u obranu i pravo nerođenog života, djelovanja naših biskupijskih i župnih tražeći od aktualnih vlasti da pronađu i zajednica. Ljudski život, i rođeni i onaj otvore nužne uvjete mladim ljudima da koji se po planu Boga Stvoritelja treba stupaju u bračne zajednice i rađaju nove tek roditi, ima pravo očekivati od nas živote. Kristovih učenika da ga podržavamo, Poznate su riječi velikog proroka suv- da ga hranimo i pravilno usmjeravamo remenog svijeta Sluge Božjeg Ivana prema njegovom konačnom cilju – sret- Pavla II.: „Narod i država koji ubijaju noj budućnosti. Svi ćemo, bez iznimke, svoju vlastitu djecu jesu narod i država odgovarati pred Božanskim Sucem ka- bez budućnosti!“ Svjedoci smo već dugi ko smo se ponašali prema svakom niz ratnih i poratnih godina u našoj ljudskom životu, prema svakom od nje- zemlji dramatične borbe između civili- gove najmanje braće (usp. Mt 25,40). zacije života i civilizacije smrti. Ta Ovom prigodom u ime svih katoličkih borba traje i danas. Za nas kršćane, ali i biskupa Bosne i Hercegovine upućujem sve druge istinoljubive čovjekoljupce je iskrenu zahvalnost svima vama, sveće- izuzetno važno da izgrađujemo i širimo nicima i drugima oko vas, koji se na 'kulturu života', da iznalazimo kulturna razne načine trudite oko izgradnje „kul- djela i modele koji će propagirati i širiti ture života“. veličinu i dostojanstvo ljudskog života, da gradimo i uspostavljamo znanstvene Posebno zahvaljujem i izražavam veli- i odgojne ustanove koje će promicati ko poštovanje svima onima u našoj pravu istinu i istiniti pogled o ljudskoj Domovini koji s velikom sviješću od- osobi, o bračnom i obiteljskom životu i govornosti prema Bogu, prema svojoj

savjesti i prema svome narodu štite obitelji koji su se istakli u spašavanju ljudski život i visoko cijene dostojan- nerođenih života. stvo braka i obitelji. Sve Vas molim: bdijte i dalje nad sva- Zahvaljujem svim pomagačima zaklade kim ljudskim životom! Branite i štitite i „Da životu“, koju smo ustanovili prije ubuduće ljudski život u njegovoj sveo- više godina, a koja pomaže naše hrabre buhvatnosti! To je veliki zadatak i bračne drugove, koji su spremni imati veliko poslanje za sve nas koje nam je više djece. povjerio sam Bog, Životvorac!

Zahvaljujem i raznim karitativnim i mo- Neka Vas On nagradi svojim blagoslo- litvenim skupinama koje se mnogo vom i svojim mirom! trude oko pružanja pomoći mladim bra- Banja Luka, 28. siječnja 2010. čnim parovima kao i siromašnijim obiteljima. Mons. Franjo Komarica, biskup banjo- lučki i predsjednik Vijeća za obitelj BK Zahvaljujem također svim liječnicima i BiH bolničkim osobama, kao i članovima

Što god radite. zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima (Kol 3, 23)

Dragi vjernici, ove godine četvrti put ju najsiromašnije među nama. Teško zaredom tijekom drugoga korizmenog nam je. Ponekad tek nemoćno slegnemo tjedna, a na osobit način na 3. nedjelju ramenima i govorimo u sebi: Što ja mo- korizme, želimo izraziti svoju blizinu s gu učiniti? Moram najprije misliti na braćom i sestrama u Bosni i Hercegovi- sebe, na svoju obitelj. Žao mi je tih lju- ni. Danas ćemo u duhu i molitvi, kao i di, ali nemam ja ni mogućnosti ni materijalnim darom, misliti na druge, vremena da nešto poduzmem… onako kako nas poziva sv. Pavao u ges- lu ovogodišnje akcije. Katkada možda i premalo razmišljamo o osobnoj odgovornosti za zbivanja u Živimo u teškim vremenima optereće- Crkvi i društvenoj zajednici. Smisao nim mnogim brigama – za vlastito našega života nije ni u primanju gotovih zdravlje, radno mjesto, za članove obi- rješenja, ni u njihovu kritiziranju, nego telji, bližnje, teške socijalne i u zauzetu sudjelovanju u oblikovanju gospodarske prilike u našoj domovini i društvene i crkvene zbilje. I baš kao što usred prirodnih katastrofa koje pogađa- je sv. Pavao u prvim zajednicama bod-

rio vjerne da se bore protiv razdora, riječi "Što god radite, zdušno činite, kao prezira i gledanja svisoka, tako i danas Gospodinu, a ne ljudima" izazivaju nas Crkva potiče zajedništvo, pomaganja, da otvorimo srca, da ispružimo ruke, i susrete, uzajamne posjete te konkretnu da živimo zajedništvo Kristovih vjerni- pomoć. Ovaj poziv za uspostavom i ka. njegovanjem zdravih kontakata između dviju bratskih Crkava daje nam još jed- Živjeti to zajedništvo nije uvijek lako nu mogućnost da pokažemo solidarnost jer ono je stvarnost koju su vjernici po- s braćom i sestrama koji su u svojoj zvani graditi i čuvati u svim domovini, Bosni i Hercegovini, manjina međuljudskim odnosima i vezama. To i kojima nije uvijek ni jednostavno a nas stavlja pred izazove pred kojima niti lako živjeti u ravnopravnosti i jed- katkad radije pognemo glavu ne čineći nakosti s drugima. ništa. Ali ne treba zaboraviti da je zaje- dništvo i dar Duha Svetoga, koji nas Još jednom podsjećam na mnoštvo du- krijepi, jača i nosi i onda kada iscrpimo hovnih zvanja koja je Bosna i sve svoje snage. Budimo jedni drugima Hercegovina podarila Crkvi u Hrvatskoj. oslonac! Ostvarujmo zajedništvo s Bo- Ovo osobito želim istaknuti u godini gom primajući Njegovu ljubav i koja je pred nama – godini 2010., koja blagoslov u vlastitim životima! Uzvra- je u cijeloj Europi posvećena borbi pro- timo Gospodinu djelima ljubavi koja tiv siromaštva i socijalne isključenosti. pokazujemo braći i sestrama – onima Cijela Caritasova obitelj ujedinjena je u koji su nam blizu i onima koji su nam zajednicu koja svojim svjedočenjem daleko! Neka nam naši bližnji, Crkva i konkretne, djelotvorne ljubavi želi kro- ljudi u Bosni i Hercegovini, ne budu za sve svoje akcije i posebne događaje daleki! naglasiti i posvješćivati - kako vjerni- Korizma ispunjena dobrim djelima neka cima tako i općoj javnosti - da su nas vodi do ovogodišnjeg i vječnog Us- potrebni i siromašni među nama i da krsa! nam pripadaju čak i onda kada ih igno- riramo, kada im okrećemo leđa, kada se Mons. Josip Mrzljak, pravimo da ih ne vidimo. Upravo stoga predsjednik Hrvatskog Caritasa

Poruka biskupa Komarice uz Međunarodni dan slobode medija

Mediji u BiH - slobodni od cenzure i od manipulacije?

Predsjednik Vijeća za sredstva društvenog priopćavanja BK BiH Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki, uz Međunarodni dan slobode medija 3. svibnja 2010., uputio je poruku pod naslovom: „Mediji u BiH - slobodni od cenzure i od manipulacije?“:

Suvremeni mediji, pa tako i naši domaći, nego i posebno pojedinim grupacijama, nisu namijenjeni samo društvu općenito uzrastima i profesijama. Mislim ovdje

osobito na obitelj, na mlade i na djecu. karaktera. To će biti postignuto u onoj Nije teško uočiti činjenicu da postaje mjeri u kojoj se medijski djelatnici tru- sve teže zatvoriti oči ili uši pred nasrt- de da budu u službi istine, pravde, ljivošću slika, tekstova ili pak tonova poštenja i ljubavi, mira i solidarnosti, tj. što nam dopiru putem medija. A naža- u službi dobra svakog čovjeka lost svi mediji nisu, ili nisu uvijek, u Današnji naši mediji bi se nužno i žurno službi izgradnje čovjekove osobe u nje- morali zauzimati za vrijednosti jednog zinoj duhovnoj i tjelesnoj stvarnosti i sveobuhvatnog humanizma, koji je potrebi nego zastupaju i šîre materijale utemeljen na priznanju dostojanstva i koji su poglavito u službi komercijalne i uvažavanju osnovnih ljudskih prava, materijalne dobiti. humanizma koji je otvoren za kulturnu, Opravdano se mora postaviti kritičko socijalnu i privrednu solidarnost među pitanje: kakvu „istinu“ o čovjeku zastu- osobama, zajednicama i narodima sa paju i promiču takvi mediji? I kome i sviješću da jedan te isti poziv ujedinjuje čemu koristi takova – nazovi „istina“? cijeli ljudski rod. Taj poziv se zove čov- Može li se u takvim slučajevima govo- ještvo, ljudskost. riti o stvarnoj slobodi medija ili se mora U našoj zemlji, koja još uvijek dramati- reći da se radi o manipulaciji s mediji- čno pati od ratnih rana, nažalost se još ma s dalekosežnim posljedicama po uvijek i u medijima ne rijetko žrtvuju i čovjeka pojedinca i konkretno društvo? istina i poštenje pa su zato zanemarene i Zvanje novinara, odnosno novinarski pravda i solidarnost i čovjekoljublje, a kodeks svakog medijskog djelatnika mirna budućnost domaćih žitelja je ne- potiču na razmišljanje o obvezi prema sigurna. Naši domaći medijski djelatnici istini i objektivnosti. To nužno uključu- su pozvani da pokažu svoje humano je obvezu da se izbjegava svaka lice: koliko su svjesno u službi kon- manipulacija istinom. Manipulacija se struktivnosti i liječenja još uvijek događa ako se određene stvari hotimič- postojećih opasnih rana na tijelu našeg no prešute, da bi se neke druge stvari domaćeg društva ili su pak primorani prenaglasile. Manipulacija je i onda kad biti u službi 'zakona jačega'. se neka potrebna informacija ili izmije- Naši mediji će biti u službi ostvarivanja ni ili ispusti, te primatelji takve i izgrađivanja željno potrebna praved- manjkave informacije nisu u stanju nog mira u ovoj zemlji ako naši oduprijeti se obmani niti se uspješno novinari i naše medijske kuće mognu suprotstaviti diktatu jedne konkretne biti aktivni graditelji toga i takvog mira. ideologije, svjetonazora ili pak političke Za očekivati je da bi se novinarima mo- stranke koja možebitno stoji iza takve ralo omogućiti pristup izvorima svih manipulacije. relevantnih informacija i objektivno Obveza prema cjelovitoj istini se ne tiče prikazivanje činjenica, što su zapravo samo izvještaja odnosno samo informa- temeljna pretpostavka za obavljanje tivnog programa, nego cjelokupnog njihovih društveno važnih zadaća u djelovanja medija. Istina i cjelovitost bi svakom demokratskom društvu. morali biti poštivani i u umjetničkim Ovo je prilika da javno pitamo: koliko sadržajima kao i u sadržajima zabavnog, je naše društvo uistinu demokratsko, a dakako i obrazovnog i dokumentarnog

ako nije, da li se dovoljno čini da što ispunjavanja svoje odgovorne zadaće prije bude? budu ozbiljni, savjesni, nepristrani i U ovom kontekstu valja također reći konstruktivni u informiranju i formira- kako je nužno da se novinari i medijske nju pojedinaca i cjelokupne naše kuće izdignu iznad zahtjeva jedne čisto javnosti; da potiču i jačaju međusobno individualistički shvaćene etike i ne do- sporazumijevanje, dijalog i solidarnost zvole da budu zloupotrebljavani od u našem društvu, te tako pružaju drago- strane nekog poznatog ili skrivenog cjene usluge nastojanjima i drugih centra moći – niti domaćeg niti stranog. plemenitih ljudi oko promicanja i Oni bi morali biti svjesni da, osim od- učvršćivanja prijeko potrebna pravedna govornosti, koju imaju u duhu ugovora i dugoročna mira u ovoj napaćenoj s organima informiranja i u duhu posto- zemlji, kao i u njenom okruženju. jećih zakona u našem društvu i državi, imaju i jasne obveze s obzirom na istinu, Banja Luka, 3. svibnja 2010. na javnost i na opće dobro. Želim ovom prigodom iskreno čestitati i Mons. dr. Franjo Komarica zahvaliti svim novinarima i drugim me- biskup banjolučki i predsjednik Vijeća dijskim radnicima koji se trude da kod za medije BK BiH

Poruka biskupa banjolučkog mons. dr. Franje Komarice, predsjednika Caritasa BK BiH, za Nedjelju Caritasa

"Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov" (6,2)

Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i predsjednik Caritasa Biskupske konferencije BiH mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki, uputio je, 10. prosinca 2010. svoju Poruku za Nedjelju Caritasa koja se obilježava u nedjelju, 12. prosinca:

Dragi Kristovi vjernici, i slabostima ili objektivnim sebičnosti- ma i(li) zloćom. kao podlogu za naše razmišljanje o temi u prigodi ovogodišnjeg obilježavanja Zato smo pozvani jedni drugima pomo- Dana Caritasa na području naše Bis- ći u duhovnim ili tjelesnim potrebama. kupske konferencije uzeli smo riječi iz To ćemo biti i u stanju, ako se trudimo poslanice apostola Pavla Galaćanima: ne ugađati samo sebi nego i našem bliž- „Nosite jedni bremena drugih i tako će- njemu na njegovo dobro, kako nas te ispuniti zakon Kristov“ (6,2). potiče isti apostol Pavao u svojoj posla- Život kršćana ima svoj specifičan teret, nici Rimljanima (usp. 15,1). svoje breme, koje je pojedincu često teško nositi samom. Taj teret, to breme, Taj svojevrsni, nužni „izlazak“ iz sebe i jesu sva razna životna opterećenja pro- „dolazak“ k drugome zorno nam je naj- uzročena subjektivnim ograničenostima prije vlastitim primjerom pokazao Bog.

On je „izišao“ iz sebe i došao k nama i istinom“ (1 Iv 3,18). Dakle, samo kon- svojim stvorenjima, na osobito učinko- kretnim djelima ljubavi, a ne sa samom vit i prepoznatljiv način – u osobi svoga knjigom Svetog Pisma, odn. Evanđelja i utjelovljenog Sina Isusa Krista. U Kris- samim poznavanjem njihova sadržaja, tovu životu, nauku, trpljenju i smrti Bog mi kršćani možemo naviještati dragoc- nam je darovao samoga sebe, svu svoju jenu kršćansku poruku svojim ljubav. Svi smo mi Božjom ljubavlju suvremenicima i sugrađanima. obasjani i to svjetlo njegove ljubavi želi se nastaniti u našim srcima i iz njih biti Te nas dužnosti, dobivene od našeg bo- djelotvorno za naše bližnje. Iako je utje- žanskog Učitelja, Vođe i Spasitelja ne lovljeni Sin Božji uskrsnuo i vratio se u može osloboditi nikakva životna situa- slavu svog nebeskog Oca, on je također cija, nikakva politička ni gospodarska trajno u svojoj Crkvi, među nama na kriza, nikakav ovozemaljski „spora- zemlji, u ljudskom obličju, da umnoži zum“ ili nesporazum između onih koji o svoju ljubav na zemlji. On želi našim nama odlučuju, kakav ćemo život pro- nogama prolaziti ovom zemljom, našim voditi. blagim očima i licem želi i danas obra- dovati mnoge, njihove rane želi poviti Isus jasno i glasno reče za sva pokolje- našim otvorenim rukama, našim neu- nja do sudnjega dana važeće, presudne mornim koracima želi ići u potragu za riječi: „Što ste učinili jednom od moje izgubljenom ovcom, tj. svojom braćom najmanje braće, meni ste učinili“ (Mt i sestrama, našim smirenim glasovima i 25,40). U tim riječima je sadržana ga- riječima On želi utješiti ožalošćene, po- rancija Božjeg blagoslova, koji je učiti neuke i neupućene, a opomenuti namijenjen svima, ako ga žele primiti. bahate i nadmene, koji zavode ili prezi- ru ljude, zloupotrebljavaju ih ili Ove Isusove riječi trebale bi za nas zna- iskorištavaju. čiti više nego sve odluke i naredbe svih ministarstava socijalne ili sigurnosne Kroz način našeg života On želi uvijek skrbi, više nego sva mudrost i znanje iznova pokazati svoju beskrajnu ljubav i cijeloga svijeta. One nas trebaju poticati prema svome nebeskom Ocu i prema da neumorno tražimo mogućnosti, kako nama, svojoj braći i sestrama na zemlji. da iskažemo svoju ljubav Bogu u siromasima i potrebnima svake vrste, pod Ako nama Krist dariva svoju ljubav, mi čiji lik se sâm Bog zaklonio. Jer ljubav smo dužni primiti je i biti mu zahvalni. – ako je prakticiramo – ujedno pokriva i Zahvalnost svoju mi ćemo očitovati u mnoge grijehe – kako stoji u jednoj od izvršavanju njegove jasne zapovijedi: starozavjetnih knjiga (usp. Izr 10,12). A „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni svaki od nas mora priznati da je grješan. druge kao što sam ja vas ljubio“ (Iv 15,12). Isti Isusov apostol Ivan, koji Veliki i neumorni apostol ljubavi prema nam donosi ovu jasnu Isusovu zapovi- bližnjemu, nedavno preminuli svećenik jed, tumači u svojoj Prvoj poslanici i redovnik Werenfried van Straaten isti- kako se treba očitovati ta naša ljubav: nito je rekao: „S Nebom nema „Ne ljubimo riječi i jezikom već djelom poštanskog prometa. Tko želi Bogu po-

slati svoje pismo, mora ga adresirati na ne prepoznajemo među gladnima, ne- čovjeka u kojem Bog stanuje“. moćnima, bolesnima, zapuštenima, Apostol nas Ivan u svojoj Prvoj posla- osamljenima, prognanicima, potrebiti- nici ozbiljno potiče na razmišljanje o ma, obespravljenima, koji nemaju istinitosti našeg kršćanskog života, na- mogućnosti ni prava imati svoj dom i šeg nasljedovanja Krista. On ovako veli: živjeti dostojno čovjeka kao djeteta Bo- „Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi bra- žjega. ta svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce – kako ljubav Božja ostaje u nje- Ne dozvolimo sebi da nam se to dogodi! mu?“ (1 Iv 3,17). Imamo sigurno dovoljno prigoda u svom životnom okruženju, u svojoj žu- Kao članovi Kristove Crkve, Božjeg pnoj zajednici. Naše životno izabranog naroda Novog Saveza, ne opredjeljenje treba biti dragovoljno, bismo smjeli imati mirnu savjest, ako svakodnevno stavljanje sebe na raspo- mislimo da je Crkva osiguravajuće dru- laganje da drugome pomognemo, ne iz štvo, gdje možemo biti sigurni da ćemo nekog koristoljublja nego iz ljubavi da spasiti svoju dušu, a da se ne brinemo budemo na usluzi drugome. Dragovo- za druge, za svoje bližnje, ako u svojoj ljac, kao Kristov nasljednik, Kristov iskrivljenoj pobožnosti svoju ljubav og- učenik trudit će se da bude sličan sa- raničimo na svoj odnos prema Bogu mome Kristu koji je svojim primjerom koga ne vidimo, a zanemarujemo svoje pokazao da je došao na ovu zemlju slu- bližnje koji su pored nas, i koji pod svo- žiti nama ljudima. Zato dragovoljac – jim teretima stenjući, vape za našom volonter – u Crkvi ima za prijatelja i pomoći. „Jer, tko ne ljubi svoga brata Isusa i svoga bližnjega, kojemu pomaže koga vidi, Boga koga ne vidi ne može u njegovim životnim poteškoćama. ljubiti“ veli apostol Ivan (1 Iv 4,20). Tko zapušta siromahe i nemoćne, taj Dragovoljci nisu u župnoj zajednici sa- stvara od Crkve jedan ekskluzivni klub, mo oni, koji su službeni članovi župnih u kojem nema mjesta za one, u čijoj se pastoralnih ili ekonomskih vijeća, nego patnji mogu vidjeti suze samoga Krista! i oni koji se rado – dragovoljno i bez očekivanja plaće – odazivaju u djelova- U svetoj euharistiji mi primamo živoga nju naših župnih i biskupijskih Caritasa, Krista pod prilikama kruha i vina. U u raznim udrugama i zajednicama vjer- siromašnima i potrebnima naše pomoći, nika koje se – hvala Bogu – osnivaju u koji kucaju na vrata našega srca, mi sve većem broju naših župa. Posebno primamo također živoga Krista pod pri- želim istaknuti sve veći broj dragovo- likama tijela i krvi. U oba slučaja je isti ljaca među mladim kršćanima, što je za Krist, koji je Gospodar Neba i zemlje, svaku pohvalu! Da djelovanje kršćan- Sudac svih nas. Poučio nas je kako će skih dragovoljaca po našim župama se na posljednjem sudu postaviti prema bude što učinkovitije nužno je da se oni nama: Bio sam gladan, gol, nemoćan, međusobno povežu, da održavaju re- bolestan, beskućnik, prognanik... (usp. dovne susrete, da se međusobno Mt 25,34—46). On poručuje da nas ne- informiraju i što bolje organiziraju za će kao svoje prepoznati, ako mi njega činjenje dobrih djela ljudima u potrebi.

Naravno da nije dovoljno biti danas lje i iskrenije razmišljati o svom dragovoljac, a sutra više ne. Dok god osobnom i zajedničkom poslanju u na- možemo – a braće i sestara u potrebama šem životnom okruženju, o svojoj bit će uvijek i svugdje – mi se trebamo dužnosti da unosimo među naše bližnje truditi dragovoljno im pomagati – u is- Duh ljubavi, poštovanja, razumijevanja, krenoj i ispravnoj kršćanskoj praštanja i djelotvorne nade. solidarnosti, u traženju i nalaženju kon- kretnih učinkovitih načina za Zato, ako je potrebno, otvorimo još šire ublažavanje njihove bijede, za isprav- svoja srca, kako bi se u njih mogla u što ljanje nepravde ako ih ona tare, za većoj mjeri naseliti Božja ljubav i kako afirmaciju njihova ljudskog dostojan- bismo bili i sami istinski sretni i druge stva. Trebamo ih ne sažalijevati, nego oko sebe obdarivali svojom ljubavlju i im pomoći da i oni sami sebe pomažu srećom. koliko god mogu, da ne klonu duhom i padnu u beznađe. Tako će nam biti i ovo vrijeme Došašća i dragi blagdan Kristova Utjelovljenja – Nalazimo se u svetom vremenu Došaš- Božić doista sretni i blagoslovljeni, a ća, naše duhovne priprave za što Vam – također u ime Caritasa naše najradosniji kršćanski blagdan – Božić. Biskupske konferencije od srca i želim. U ovom smo vremenu svi pozvani dub-

IZJAVE

Izjava komisija Justitia et pax biskupskih konferencija Hrvatske i BiH u povodu rasprave u Hrvatskom saboru o Prijedlogu zakona o prebivalištu i boravištu 16. veljače 2010. godine

U ime načela pravde i mira, onima koji moglo imati dalekosežne posljedice na su najodgovorniji u donošenju konač- daljnju sudbinu ovoga naroda, koji je u nog teksta Zakona o izmjenama i vrijeme prošloga rata teško stradao, dopunama Zakona o prebivalištu i bo- protjeran iz svoje domovine, da bi se i ravištu građana, želimo skrenuti nakon rata najviše iseljavao, zbog dis- pozornost na moguće posljedice njiho- kriminacije koja traje. To bi dovelo do vih odluka i ponuditi neke elemente za mogućih novih nestabilnosti u čitavoj promišljanje ovog važnog pitanja. ovoj regiji. Imajući u vidu važnost ovog Odluka Vlade Republike Hrvatske da se zakonskog akta za Hrvate u Bosni i u saborsku proceduru uputi Prijedlog Hercegovini ali i za sve građane Repub- zakona o izmjenama i dopunama Zako- like Hrvatske naše dvije Komisije na o prebivalištu i boravištu građana izjavljuju sljedeće: unijela je s razlogom nemir među Hrva- te u Bosni i Hercegovini, jer bi 1. Stečena prava. Komisije polaze od usvajanje predloženog nacrta zakona činjenice da velik broj europskih zema-

lja priznaje ili tolerira dvojno državljan- 3. Biračko pravo hrvatskih državljana. stvo svojih građana. Komisije ističu, da Biračko pravo hrvatskih državljana ve- dodjela državljanstva Republike Hr- zano je uz hrvatsko državljanstvo i vatske bosansko-hercegovačkim njega ne treba osporavati jer se time građanima i državljanima, koji su se osporavaju osnovna građanska i demok- deklarirali kao etnički Hrvati, tijekom ratska prava. Pored toga, Komisije drže protekla dva desetljeća, spada danas u da bi bilo poželjno da hrvatski državlja- tzv. stečena prava. Ovu činjenicu nema ni koji nemaju stalnog prebivališta u smisla stavljati u pitanje, ili osporavati. Republici Hrvatskoj budu zastupljeni i Isto tako nema smisla, niti bi bilo pra- u Ekonomskom i socijalnom vijeću RH vedno osporavati druga njihova stečena s pravom glasa u svim pitanjima koja su prava u Republici Hrvatskoj, navlastito od materijalnog i moralnog interesa za socijalna i obrazovna, premda treba fi- takve državljane. nancijski teret nekih od tih prava i obveza dijeliti s institucijama Bosne i 4. Diskriminacija Hrvata. U sadašnjem Hercegovine, pa o tome ostvariti dogo- društvenom trenutku zakonsko rješenje vor s tim institucijama. koje je predloženo Hrvatskom saboru je naizgled objektivno i pravno neutralno, 2. Novi egzodus bosansko- no de facto riječ je o pristranom, dis- hercegovačkih Hrvata. Ono što je od kriminacijskom zakonu koji nejednako prvenstvene važnosti u sadašnjim ras- tretira etničke skupine i u ovom slučaju pravama i odlukama, koje iz njih imaju obespravljuje etničke Hrvate. Malo je proizići na zakonotvornoj razini, hr- naime poznato i rijetko se spominje da vatskoj i bosansko-hercegovačkoj, jest „privilegij" dvostrukog glasovanja i ne samo ne učiniti ništa što bi moglo druga prava državljana Republike Hr- potaknuti novi egzodus bosansko- vatske uživa i otprilike 100.000 hercegovačkih Hrvata, nego upravo izbjeglica iz Hrvatske koji su etnički obrnuto, olakšati njihov povratak u za- Srbi. Pravedno bi bilo da ni jedna etnič- vičaj, u domovinu i državu Bosnu i ka skupina ne bude niti privilegirana ali Hercegovinu. Pravo na dom i na domo- niti diskriminirana. vinu – kao pravo slobode bivanja i kretanja, dolaska i odlaska – spada me- 5. Zakonska rješenja drugih europskih đu osnovna ljudska prava, pa to pravo naroda o istom pitanju. Govoreći o „nu- trebaju ne samo priznati i jamčiti bo- žnosti" ovakvoga zakonskoga rješenja, sansko-hercegovačkim Hrvatima obje da se Hrvatima koji imaju dvostruko države, Bosna i Hercegovina i Republi- državljanstvo uskrati dvostruko prebi- ka Hrvatska, nego i međunarodna valište a time i druga građanska i zajednica. Nije teško uvidjeti i složiti se socijalna prava, valja uzeti u obzir prak- da bez hrvatske sastavnice, Bosna i su drugih naroda u Europi, pa i u Hercegovina ne može opstati, što znači Hrvatskoj. Tako primjerice Talijani, da može ponovno postati, u mnogo opa- koji imaju dvojno državljanstvo mogu snijem obliku, žarište nemira i sukoba imati prebivalište u Hrvatskoj i u Italiji. nepredvidivih razmjera. Još čvršće veze s pripadnicima svoga naroda imaju Mađari, kao na primjer

pripadnici mađarske manjine u Ru- jedno bez drugoga ne ide, kako na to munjskoj. Dakle postoje prakse koje upozorava papa Benedikt XVI. u svojoj nisu protivne sadašnjem rješenju. Re- novoj socijalnoj enciklici Caritas in ve- publika Hrvatska ima ustavnu obvezu ritate. pomagati hrvatski narod u Bosni i Her- cegovini - koji tamo nije ni nacionalna 6. Uskladiti zakonodavstva RH i BiH manjima, ni dijaspora nego autohtoni obzirom na pitanje prebivališta. Naše narod koji tamo živi već 14 stoljeća - te komisije drže da u sklopu prilagodbe mu pomoći da ostane u Bosni i Herce- Ustava Republike Hrvatske i Bosne i govini i pridonosi razvoju ove napaćene Hercegovine europskim integracijama ali perspektivne i na mnogim područji- treba pokrenuti inicijativu da Hrvatski ma bogate zemlje. To, što se dio sabor i Parlament Bosne i Hercegovine hrvatskih državljana iz Bosne i Herce- donesu usklađene zakone o prebivalištu govine koristi socijalnom pomoći i boravištu, kojim bi se na razborit na- Republike Hrvatske neće ni za 300 go- čin i s podijeljenom odgovornošću i dina doseći cifru od 35 milijardi eura, razmjernim materijalnim troškovima koliko se procjenjuje ratna šteta koju je zajamčilo ostvarivanje prava svih gra- Hrvatska pretrpjela zbog srpske agresije, đana s dvostrukim državljanstvom, te a mi vjerujemo da će vrijedni bosansko- tako omogućilo pravo na opravdano hercegovački Hrvati ubrzo stati na svoje sudjelovanje u političkom, gospodar- noge i živjeti od svoga rada, a ne od skom i kulturnom životu, u skladu s pomoći RH. Ako je svrha ovoga zakona najboljim europskim demokratskim po- onemogućavanje zloporabe socijalnih stignućima. To nipošto ne bi bio uvod u prava, moguće je na drugi način to spr- anakrone balkanske asocijacije, već mi- ječavati, te selektivnim pristupom i nimum civiliziranog odnosa svih država zauzetim radom državnih tijela i službi prema svojim građanima čiji su identi- onemogućiti neopravdano korištenje teti bili tako često nasilno definirani. socijalne pomoći, a da se time ne ulazi Time bi se, upravo obratno, iz individu- u odluke koje sa sobom nose mnogo alnih ljudskih nezastarivih prava na teže posljedice. Znamo da je ekonom- zavičaj, kulturni identitet, kao i na vlas- ska kriza u svijetu i da je svima teško. ništvo, stvorile zakonske pretpostavke No ima i onih, i to u našoj blizini koji za ispravljanje nepravdi prema stotina- su potrebniji od nas, kako u Hrvatskoj, ma tisuća Hrvata koji su bilo progonom, tako i u Bosni i Hercegovini, a i drugdje bilo izbjeglištvom, bilo perfidnom poli- u svijetu. Zbog toga naše Komisije ne tičkom, ideološkom, medijskom žele da se ukidaju prava ni etničkim Sr- kampanjom i diskriminacijom u minu- bima, izbjeglicama iz Hrvatske. Ove lom stoljeću, od 24% udjela u Komisije se odlučno zalažu za pravo pučanstvu Bosne i Hercegovine (1924) svih da se vrate u svoje domovine i da došli na rub manjine, te kulturološkog i se uključe u njihov razvoj i obnovu, kao psihološkog iskorjenjenja iz svoje do- što žele da i Hrvati iz Bosne i Hercego- movine Bosne i Hercegovine. vine ne budu zakinuti u stečenim pravima. Potreban nam je razvoj u lju- Ukoliko se usvoji predloženi Prijedlog bavi i istini. Treba nam jedno i drugo i zakona o izmjenama i dopunama Zako-

na o prebivalištu i boravištu građana, RH i BiH izbor, po kojemu bi se morali nije moguće isključiti veliki val novih odreći ili svojih prava zagarantiranih emigranata u Hrvatsku do kojega bi do- Ustavom Bosne i Hercegovine, ili prava šlo ne samo zbog diskriminacije, nego i koja im ravnopravno jamči Ustav Re- zbog perspektive ulaska Hrvatske u Eu- publike Hrvatske. ropsku uniju. To moguće novo stanje donijelo bi silnih teškoća ne samo nes- Nadamo se da odlučujuće političke elite retnim izbjeglicama, nego i Republici u Republici Hrvatskoj neće podržati Hrvatskoj, jer bi se socijalna izdvajanja rješenja koja će potpomoći iseljavanje, – koja su, po sugestijama medijske diskriminaciju i dalju eroziju ljudskih, kampanje, jedan od glavnih uzroka pre- političkih, građanskih i socijalnih prava dlaganja ovakva restriktivnog zakona – Hrvata u Bosni i Hercegovini. ovime samo značajno povećala, i to u vrijeme još neprevladane ekonomske i S poštovanjem i molitvom za razbori- socijalne krize. tost i budan osjećaj za pravednost, želimo mir i blagoslov onima koji odlu- Naše komisije apeliraju stoga, na sve čuju kao i onima o kojima se odlučuje. odgovorne političare i narodne zastup- nike u Republici Hrvatskoj da u procesu U Zagrebu, 16. veljače 2010. donošenja ključnih odluka koje se tiču bosansko-hercegovačkih Hrvata postu- Za Komisiju Justitia et pax paju odgovorno i sukladno obvezama Hrvatske biskupske konferencije koje proistječu iz europskih demokrats- Predsjednik mons. dr. Vlado Košić kih standarda kao i Ustava Republike Hrvatske. Naše komisije smatraju da Za Komisiju Justitia et pax nema nikakva ustavnog utemeljenja Biskupske konferencije BiH zahtijevati od Hrvata s državljanstvom Predsjednik mons. dr. Pero Sudar

Biskupska konferencija BiH o presudi suda u Strasbourgu

Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine reagirala je, 16. lipnja 2010. na ne- davnu presudu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu prema kojoj je izlaganje vjerskih simbola u javnim školama protivno načelima slobode vjeroispo- vijesti kao i pravu roditelja na odgoj djece u skladu s vlastitim vjerskim uvjerenjima. Predsjednik Biskupske konferencije BiH mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki, uputio je Apel na engleskom jeziku:

Presuda Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava o križevima na javnim mjestima (Prijava br. 30814/06 LAUTSI protiv ITALIJE)

1. Presuda Europskog suda za ljudska postavljanje religijskih simbola, pa tako prava od 3. studenog 2009. zabranjuje i križeva, u javnim školama Italije. Stav

Suda ne poštuje identitet Države i nje- prava koje ne smije biti ometano za sve zine kulture, i također predstavlja loš države predstavlja zabrinjavajući po- znak zakonskog postupanja Suda, koji mak u zakonu i interpretaciji religijske sve manje poštuje granicu autonomije slobode. Sama prisutnost križeva u pokoja s pravom pripada Državama člani- vijesno i kulturno kršćanskoj naciji ni cama. na koji način ne predstavlja prisiljava- nje na religiju od strane talijanske vlade. 2. Različite države su odlučile interve- Nikoga ne obvezuje da postane kršćanin nirati kao treće stranke: Armenija, ili katolik, ili prakticira katoličanstvo ili Bugarska, Cipar, Grčka, Litva, Malta, kršćanstvo. Roditelji ostaju slobodni Monako, Rumunjska, Rusija, San Ma- dati svojoj djeci bilo koji drugi religij- rino. One to čine radi različitih razloga: ski odgoj. Križ se smatra „pasivnim kako bi obranile nacionalne vlastitosti i simbolom“. Ovaj slučaj pogrešno brka nadležnosti, jer se na slažu da Strasbo- pitanje odvojenosti Crkve i Države s urg treba diktirati načine ponašanja roditeljskim pravom na odgoj. državama koje imaju veoma različita kulturna i religijska obilježja, i kako bi b. S obzirom na odnos Države i Crkve očuvale vlastiti kulturni identitet itd. postoji nekoliko modela u državama Intervenciju ulažu i države kojih zakoni članicama Europske unije, počevši od ne predviđaju postavljanje križeva u Državnih Crkava u Nordijskim i Pravo- škole. Uloženi priziv, međutim, tiče slavnim Državama do Država kao što samo Italije i zakonski ne veže ove dr- su Francuska i Turska s veoma strogim žave koje su intervenirale kao treće razumijevanjem „laičnosti“. Nametanje stranke. samo jednog modela kao jedinog koji je u skladu s religijskom slobodom značilo 3. Presuda u prilog prizivu polazi od bi proširenje na stvari koje su time obu- članka 9 Konvencije o ljudskim pravi- hvaćene i umanjivalo bi nadležnost ma i članka 2 Protokola br. 1. na taj Država članica obzirom na kulturnu su- način da može u budućnosti – ukoliko verenost. Ovo posebno vrijedi za Italiju se potvrdi i postane zakonom – obuhva- u kojoj je Ustavni Sud priznao načela titi i ostale Države članice. Između „laičnosti“ ne kao indiferentnost Države različitih argumenata koji se mogu na- prema religiji nego kao očuvanje prak- vesti protiv ove presude, spominjemo ticiranja religijske slobode i kao sljedeće: jamstvo koje uključuje i poštivanje religijskih simbola. a. Donesena presuda pogrešno interpretira religijsku slobodu koja je definirana c. Nadalje, Sud već drži da naglašava- člankom 9. Konvencije o ljudskim pra- nje jedne religije nad drugom, na vima. Ova odredba nije prekršena temelju nacionalne povijesti i tradicije ukoliko Vlada postavi simbol koji za tužene Države, samo po sebi ne preds- neke može biti uvredljiv, nego ukoliko tavlja odstupanje od načela pluralizma i zakonski zabranjuje individualnu slo- objektivnosti u smislu indoktrinacije[1]. bodu vjerovanja ili manifestiranja vjere. U prošlosti je Veliko vijeće Suda pošlo Ovako široka interpretacija slobode kao dalje tvrdeći da upravo zbog toga nad-

ležnost Članica obuhvaća planiranje i ma da osporavaju bilo koji simbol koji izvođenje nastavnog programa (curricu- smatraju uvredljivim na temelju svoje lum)[2]. Presuda pogrešno interpretira religije ili filozofije, ova presuda može pluralizam i dijalog koji su zaštićeni ohrabriti val pritužbi na sud u Strasbo- člankom 2 Protokola br 1. o slobodi od- urgu kod svih koji se u bilo čemu ne goja i naobrazbe (education). slažu s odlukama Vlada na području Zabranjivanjem simbola koji zasigurno obrazovnog programa. ima povijesno, kulturno i religijsko zna- čenje pluralizam biva oslabljen, a ne Sarajevo, 16. lipnja 2010. ojačan. Dopuštajući mogućim tužitelji-

Zajednička izjava komisija Justitia et Pax Hrvatske biskupske konferencije i BK Bosne i Hercegovine, Zagreb, 2. srpnja 2010. Poziv na pripremu za opće izbore u Bosni i Hercegovini

Polazeći od čvrstog uvjerenja da volja Europe. Ako se izgubi hrvatski politički većine ne čini određeno djelo moralnim i narodni subjektivitet u Bosni i Herce- i da je uništenje jednog naroda, bez ob- govini, ta država neće moći opstati, a zira kojim se sredstvima provodilo, budući da se u ovoj državi preko leđa uvijek nemoralno i pripada skupini zlo- malih ljudi i ne moćnih naroda prelama- čina protiv čovječnosti, ove komisije ju interesi velikih i moćnih, mala je smatraju svojom kršćanskom i ljuds- vjerojatnost da bi taj raspad države mo- kom dužnošću obratiti se još jednom gao proći mirno, bez rata. Polazeći od javnosti u Hrvatskoj i Bosni i Hercego- naše odgovornosti za promicanje prav- vini, ali i svim predstavnicima de i mira, naše dvije komisije pozivaju institucija europske i svjetske politike Hrvate podrijetlom iz Bosne i Hercego- koji odlučuju o budućnosti Bosne i vine koji su iz bilo kojih razloga Hercegovine, u povodu predstojećih napustili svoju domovinu, da se registri- općih izbora u Bosni i Hercegovini, te raju za glasovanje u Bosni i pozvati svaku osobu, koja vjeruje u Hercegovini, a sve koji im u tome mogu pravednost i dostojanstvo svakog čov- pomoći, pozivamo ih da im pomognu, jeka, bez obzira na vjersku, nacionalnu, od državnih institucija Bosne i Herce- rasnu ili bilo koju drugu pripadnost, da govine i Republike Hrvatske preko dadne svoj doprinos ostvarenju praved- udruga građana koje okupljaju Hrvate iz nosti i očuvanju egzistencije hrvatskog Bosne i Hercegovine pa do crkvenih naroda u Bosni i Hercegovini. U Bosni i institucija i župa u kojima su Hrvati iz Hercegovini odvija se tiha drama ops- Bosne i Hercegovine. tanka hrvatskog naroda kao političkog subjekta, koja može imati dalekosežne Dobronamjerni promatrač može se za- posljedice ne samo za Hrvate u Bosni i pitati zašto se komisije dviju biskupskih Hercegovini, ne samo za Bosnu i Her- konferencija, na području dviju suvere- cegovinu, već i za Hrvate u Hrvatskoj i nih država, angažiraju na ovakvom za ostale narode i države u ovom dijelu pothvatu. Prije svega zato što je ovdje 73

riječ o humanitarnom i pravednom poli- XX. stoljeću, politički marginalizirani i tičkom pitanju koje je pretpostavka naučili su da je politika za njih po život mira i zajedničkog dobra. Riječ je o opasna djelatnost. Taj strah i dalje pos- sudbinama stotina tisuća prognanih lju- toji kod hrvatskog naroda. On je di koji imaju pravo, ako žele, živjeti u razumljiv i racionalan. Ali potrebno je, Republici Hrvatskoj ili se vratiti u svoj u potencijalno demokratskim uvjetima, zavičaj u Bosni i Hercegovini, a bez nadvladati ga, jer ako se Hrvati ne uk- stabiliziranja političke i pravne situacije ljuče u odgovorno odlučivanje o svojoj u Bosni i Hercegovini to nikada neće sudbini, usprkos opasnostima, upadaju učiniti. Riječ je o kulturi i memoriji je- u rizik da o njima odlučuju drugi bez dnog naroda, konstitutivnima kako za njih samih, a Crkva nas uči da se odgo- Bosnu i Hercegovinu tako i za Hrvatsku, vornost za uređenje i dovršenje ovoga gubitak kojih bi ujedno bio i gubitak za svijeta ne može nikome delegirati. Ona europsku kulturu, posebno kulturu mira pripada građanima, napose građanima i snošljivosti kojom se odlikuje upravo vjernicima, kako to uči Pastoralna kon- taj narod. I svakako, ne manje važno, stitucija o Crkvi u suvremenom svijetu već spomenuto promicanje mira koji Gaudium et spes. dolazi na velike kušnje ako s prostora Bosne i Hercegovine nestane Hrvata 2. Daytonski izvor nevolja. Danas je kao političkog i etničkog subjekta. bjelodano jasno da je jako hvaljeni sporazum iz Daytona prvenstveno I. Analiza stanja: legitimirao nepravde. Zaustavio je rat, ali nije ništa razriješio, jer na temelju 1. Raspršenost hrvatske političke scene okvira koji je nametnut nije moguće ni u Bosni i Hercegovini. Hrvatska je poli- ponovno obnoviti društvo ni graditi dr- tička scena u Bosni i Hercegovini žavu. Taj sporazum od ljudi i naroda u tragično raspršena i rastočena stranča- Bosni i Hercegovini traži nadljudske renjem, promicanjem vlastitih interesa napore u održanju neodrživoga, a realno pojedinaca, a ne zajedničkog dobra gra- onemogućuje prirodni dijalog i iznala- đana i naroda. Nije tu riječ o legitimnoj ženje racionalnih, dobrih rješenja za demokratskoj diferenciranosti i razvoju narode i konkretne ljude u Bosni i Her- demokratskih procesa. Riječ je o svoje- cegovini i iz Bosne i Hercegovine. vrsnom hrvatskom političkom sljepilu Život po tom sporazumu danas je već sebičnjaka, odustajanju Hrvata od jav- nemoguć, a na dulje staze i nezamisliv. nih poslova i prepuštanje bavljenja No on je tu i moramo ga uzeti u obzir javnim poslovima pojedincima i skupi- kao stvarnost unutar koje se krećemo i nama kojima nije na srcu promicanje ni unutar koje se, u tradiciji civiliziranih, javnog interesa ni zajedničkog dobra. U kulturnih naroda moramo izboriti za svijetu u kojemu živimo ne možemo njegovu promjenu: sve do jednakoprav- ostati ravnodušni, ne možemo sebe i nosti svih konstitutivnih naroda u Bosni svoje zaštititi time što ćemo savjesno i Hercegovini i najviših standarda raditi samo svoj posao i brinuti se samo ljudskih prava. o svojoj obitelji. Hrvati u Bosni i Her- cegovini bili su stoljećima, a posebno u

3. Hrvatska državna politika. Hrvatska međunarodne zajednice. Ovom prigo- država, i nakon posljednje promjene dom važno je upozoriti na iznimno Ustava Republike Hrvatske, i dalje je složene upravno-etničke podjele i uzuse zadržala ustavnu odredbu o pomoći Hr- pri glasovanju, posebice glasovanju vatima u Bosni i Hercegovini kao prognanih osoba iz Bosne i Hercegovi- autohtonom narodu. U posljednje vri- ne, ljudi koji su se, za sada, trajno jeme možemo primijetiti da hrvatske nastanili u drugim državama, poglavito institucije postaju svjesne te ustavne u Republici Hrvatskoj, i koji se u ovak- odredbe i postaju svjesne važnosti Bos- vim socijalnim, političkim i ne i Hercegovine za Republiku ekonomskim uvjetima ne mogu vratiti u Hrvatsku i za Europu. Dugo je, nažalost, Bosnu i Hercegovinu. Oni su ipak nje- trajala prvo iluzorna politika, a potom zini građani i bosansko-hercegovačka nevjerojatna indiferentnost hrvatskih država bi im trebala omogućiti da se političkih elita spram događanja u Bos- osjete dobrodošli u svojoj domovini, ni i Hercegovini i spram Hrvata u i iz već time što će im omogućiti da što je- Bosne i Hercegovine, kao da nije riječ o dnostavnije, a ne što kompliciranije, hrvatskom narodu, o njegovim intere- dobiju potvrde o državljanstvu, osobne sima, o sigurnosti hrvatskih građana u iskaznice, putovnice, a da to ne kolidira Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercego- s njihovim stečenim pravima u drugim vini, i konačno, o ratu i miru na ovim državama. Jedino tako može se očeki- prostorima. Na to smo višekratno upo- vati da se ti ljudi u perspektivi počnu zoravali. Usprkos našim jasnim vraćati u zavičaj i razvijati Bosnu i Her- izjavama i upozoravanjima hrvatske su cegovinu iskustvima, znanjima, ali i državne institucije donijele niz zakon- imovinom stečenom izvan Bosne i Her- skih akata, poput Zakona o prebivalištu cegovine. Prvi preduvjet za povratak i boravištu građana ili najnovije prom- svakako je njihovo političko uključiva- jene Ustava u kojoj se Hrvati iz Bosne i nje u život Bosne i Hercegovine. Hercegovine, koji imaju i hrvatsko dr- žavljanstvo, realno tretiraju kao građani 5. Europa i svijet. Demokratski svijet drugoga reda za hrvatsku državu, što je već je uvidio da se odnosi u Bosni i ponižavajuće i zbunjujuće za obične Hercegovini kompliciraju i da je ona ljude koji ne mogu a ne osjećati strah i neodrživa bez hrvatskoga političkog nelagodu. Takve poruke hrvatske drža- subjektiviteta, te da joj bez hrvatske pri- ve ukazuju na potpuno nepostojanje sutnosti prijete nacionalno mesijanski i bilo kakve, a ponajmanje jasne politike fundamentalistički sukobi. Zbog toga hrvatskih političkih elita prema Bosni i međunarodna zajednica i europske poli- Hercegovini, što je, kao i Daytonski tičke, diplomatske i ekonomske sporazum, već sada neodrživo, a na du- strukture žele da se stvori pozitivno oz- lje staze i opasno. račje za realno, stvarno uključivanje Hrvata u politički život Bosne i Herce- 4. Država Bosna i Hercegovina. Bosna i govine. To treba iskoristiti za dobro, ne Hercegovina je država kakva može biti samo hrvatskog naroda u Bosni i Her- u sklopu neprirodne i neodržive uprav- cegovini, već za dobrobit svih triju no-etničke podjele i tutorske uloge

konstitutivnih naroda Bosne i Hercego- sne i Hercegovine da njihovo vine, ali i zemalja u okruženju. prijavljivanje za glasovanje u Bosni i Hercegovini, njihovo legitimno stjeca- II. Djelovanje. Dosad smo ukratko naz- nje dokumenata Bosne i Hercegovine, načili osnovne opasnosti s kojima se neće imati negativnih posljedica po njih, susreću Bosna i Hercegovina i Hrvati u da im se neće oduzimati stečena prava u Bosni i Hercegovini. Sada želimo uka- Republici Hrvatskoj i da neće biti zati na neke prijeko potrebne poteze izvrgnuti bilo kakvim nepravdama ili koje bi pojedine institucije, ali i sami nezakonitostima u Hrvatskoj zbog ljudi, Hrvati iz Bosne i Hercegovine dvojnoga državljanstva. Povratak Hrva- koji žive u Hrvatskoj i ostalim zemlja- ta, ali i pripadnika ostalih naroda u ma izvan Bosne i Hercegovine, trebali Bosnu i Hercegovinu, dugotrajan je po- poduzeti kako bi došlo do ponovnoga stupak i treba ga dobro pripremiti. političkog buđenja hrvatskog naroda i Međutim, taj je postupak, bez jasnog opstanka hrvatskoga političkog i narod- jamstva i hrvatskih vlasti, realno nemo- nog subjektiviteta u Bosni i guć pa otvara mnoge rizike i dileme. Hercegovini. 8. Poziv župnicima. Naše su komisije 6. Poziv na glasovanje. Naše dvije Ko- dobile zadaću od Biskupskih konferen- misije pozivaju sve pojedince, ustanove cija Hrvatske i Bosne i Hercegovine da i nevladine udruge, napose zavičajne analiziraju stanje glede izbora u Bosni i klubove i udruženja Hrvata iz Bosne i Hercegovini te da daju prijedloge za Hercegovine, da se uključe i daju dop- djelovanje. U tom smislu pozivamo žu- rinos što većem odzivu glasača na pnike, napose one u čijim je župama izbore. To mogu učiniti pribavljajući i mnogo Hrvata iz Bosne i Hercegovine, dijeleći obrazac PRP 1, dostupan na in- da pruže svu moguću pomoć ljudima, ternetu (www.izbori.ba), pomažući oko kako bi se taj puk, često nedovoljno in- pribavljanja preslika osobne iskaznice, formiran, još češće prestrašen, mogao putovnice i slanja Izbornome povjeren- registrirati za izlazak na izbore i na iz- stvu (adresa: Izbori u Bosni i borima glasovati. Hercegovini, pp. 451, BiH – 71000 Sa- rajevo). Time se stječe mogućnost 9. Poziv udrugama građana. Udruge glasovanja putem pošte, jer Izborno građana koje okupljaju Hrvate iz Bosne povjerenstvo svima koji su se tako pri- i Hercegovine pozivamo da djelova- javili šalje glasačke listiće, koje mu njem i s članovima dobrovoljcima birači popunjene poštom vraćaju. pripomognu u širenju informacija i prikupljanju dokumenata potrebnih za 7. Poziv hrvatskim vlastima. Budući da registraciju za izbore. je od strane hrvatskih vlasti u Republici Hrvatskoj, u duljem razdoblju, prema 10. Poziv javnim osobama. U Hrvatskoj, Hrvatima iz Bosne i Hercegovine dola- na hrvatskoj društvenoj, kulturnoj i po- zio niz zbunjujućih poruka, pozivamo litičkoj sceni djeluje čitav niz javnih vlasti da jasno i nedvosmisleno, na svim osoba podrijetlom iz Bosne i Hercego- razinama, daju jamstvo Hrvatima iz Bo- vine. Pozivamo ih da ne zatajuju svoju

izvornu domovinu, nego da javno prim- se, upoznati se s ljudskim kvalitetama i jerom pokažu kako su spremni stručnim sposobnostima kandidata te odgovorno založiti se za bolje i praved- izići na izbore i dati svoj glas ljudima nije uređenje te za napredak Bosne i koji stanje u toj zemlji žele i mogu uči- Hercegovine, koji je neodvojiv od ops- niti boljim, a položaj hrvatskog naroda tanka hrvatskoga političkog i narodnog jednakopravnim s ostala dva naroda. subjektiviteta u toj zemlji. Bosna i Hercegovina može i treba postati zemlja svih njezinih građana i U želji i potrebi dati vlastiti doprinos naroda. To će i biti ako i kada svatko od boljoj budućnosti Bosne i Hercegovine, nas učini što može i treba učiniti. Izbori ali i jednakopravnog položaja hrvatsko- su početak i prilika, ali i obveza koju ga naroda u njoj, smatramo svojom svaki odgovoran čovjek mora preuzeti! moralnom obvezom pozvati katolike na odgovorniji odnos prema toj zemlji. Ni Za Komisiju Justitia et pax Hrvatske kao vjernici a ni kao građani, Hrvati biskupske konferencije nemaju pravo odustati od boljitka i jed- mons. dr. Vlado Košić, predsjednik nakopravnosti svih naroda i građana Bosne i Hercegovine. Stoga smatramo Za Komisiju Justitia et pax Biskupske da je moralna obveza građana birača, konferencije BiH podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, mons. dr. Pero Sudar, predsjednik osigurati sebi biračko pravo, registrirati

JUBILARNO 50. ZASJEDANJE BISKUPSKE KONFERENCIJE BIH Sarajevo, od 3. do 5. studenog 2010.

Pozdravna riječ biskupa Komarice na početku 50. redovnog jubilarnog zasjedanju BK BiH

Povodom početka 50. jubilarnog redovnog zasjedanju Biskupske konferencije BiH predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica uputio je, 3. studenog 2010. pozdravnu riječ:

Vaša Uzoritosti, braćo u biskupstvu, braćo svećenici, redovnici, sestre redovnice i vjernici laici - članovi tijelâ naše Biskupske konferencije, poštovani gosti,

s radošću Vas sve pozdravljam na početku 50. redovnog zasjedanja naše BK BiH. Izražavam Vam svima srdačnu dobrodošlicu i zahvaljujem svakom od Vas pojedinom na spremnosti i trudu da nam se pridružite. Dopustite mi, da uputim, kako to i dolikuje, posebnu dobrodošlicu nekim od uva- ženih sudionika ovog našeg jubilarnog zasjedanja. Izražavam najprije srdačnu dobrodošlicu novom članu naše BK pomoćnom biskupu banjolučkom mons. dr. Marku Semrenu. Providnost je htjela da se Vi, dragi mons. Marko, po prvi puta nama priključite kao dragocjeni suradnik u biskupskoj službi baš ovom zgodom – na 50. jubilarnom zasjedanju. Od samog osnutka naše BK, na svih ovih 49. redovnih i više izvanrednih naših sjednica bili smo uglavnom u istom sastavu, to jest nitko od nas članova biskupa nije umro niti otišao u mirovi- nu a niti je koji novi došao. Dobro nam došli i neka Bog blagoslovi sav Vaš rad u sastavu naše BK, a na dobro Crkve u ovoj našoj domovini! Pozdravljam srdačno i sve Vas članove naše BK: - Vas uzoriti kard. Vinko Puljiću, nadbiskupe i metropolito vrhbosanski, dugo go- dišnji i veoma zaslužni predsjedniče naše BK - Tebe mons. Ratko Periću, biskupe mostarsko-duvanjski i trajni upravitelju trebinjsko-mrkanski, - Tebe mons. Pero Sudaru, pomoćni biskupe vrhbosanski - te Tebe mons. Ivo Tomaševiću, generalni tajničke naše BK. Izražavam srdačnu bratsku dobrodošlicu i Vama, draga braćo u biskupskoj službi, predstavnici susjednih Biskupskih konferencija: - Vama mons. Stanislave Hočevaru iz Međunarodne BK Sv. Ćirila i Metoda, - Vama mons. Sebastiane Dho, iz Talijanske BK, - Vama mons. Ante Ivasu iz HBK.

Već sada upućujem posebnu zahvalnost i srdačnu dobrodošlicu Apostolskom nunciju u našoj zemlji Njegovoj Ekscelenciji nadbiskupu Alessandru D'Erricu koji će nam se pridružiti nešto kasnije, te također mons. Stanislavu Lipovšeku iz Slovenske BK, koji će stići na poslijepo- dnevni nastavak našeg zasjedanja. Osobito mi je radost pozdraviti sve Vas, pozvane i pristigle članove mnogih i raznih tijela naše BK, koji ćete biti nazočni na prvom dijelu zasjedanja tijekom kojeg ćemo se ukratko osvrnuti na 15 godina djelovanja naše BK, u koje djelovanje ste svojim radom bili uključeni i Vi, te mnogi drugi sadašnji i bivši članovi naših tijela koji nisu nazočni. Hvala Vam za Vašu nazočnost, kao i za Vaš dragocjeni rad u Tijelima naše Biskupske konferencije. Pozdravljam i Vas, poglavare ove naše Bogoslovije i zahvaljujem Vama i Vašim suradnicima na pruženom nam danas gostoprimstvu. Pozdravljam i sve Vas druge, drage nam goste, te posebno Vas, predstavnike medija; zahvaljujem Vam što ste nas i do sada pratili u našem radu za dobro stanovnika ove zemlje. Postojanje Biskupskih konferencija u Katoličkoj Crkvi predviđeno je Zakonikom kanonskoga prava. Zadaća im je da učvršćuju zajedništvo među biskupima jedne zemlje i da na jednom određenom području djelovanja potiču zajedničko djelovanje – osobito u nekim pastoralnim akcijama koje se tiču dobra vjernika. Dakle, BK trebaju pomagati pojedinom dijecezanskom biskupu, u što uspješnijem i plodnijem vođenju povjerene mu mjesne Crkve. To se događa zahvaljujući Uredbama odn. Statutima BK odobrenima od Svete Sto- lice, a u njima su predviđeni ustrojstvo, način rada i kompetencije. Dakako da je preporučena i poželjna suradnja susjednih BK, koja se redovito do- gađa izmjenom delegata na zasjedanjima BK. I naša BK je član CCEE-a tj. Konferencije Europskih BK, i redovito preko svoga predsjednika ili njegova zamjenika - dopredsjednika sudjeluje na godišnjim generalnim skupštinama CCEE-a. Delegati naše BK redovito sudjeluju na zasjedanju onih BK koje nas pozivaju, poglavito: HBK, CEI, Međunarodna BK Sv. Ćirila i Metoda, Francuska BK, a katkad i Austrijska BK i Njemačka BK. Na naša zasjedanja redovito pozivamo delegate HBK, Međunarodne BK Sv. Ćirila i Metoda, Slovenske BK, Talijanske BK, i Austrijske BK. Također delegati naše BK sudjeluju često na mnogim međunarodnim skupovima koje organiziraju tijela Sv. Stolice, te pojedinih europskih, pa i izvaneuropskih BK. Kroz ovih 15 godina naši su predstavnici mogli mnogima iz Crkve u svijetu prenijeti naše iskustvo, ograničenja, potrebe i mogućnosti, te sakupiti dragocjena iskustva iz drugih životnih sredina. Tako će se, ako Bog da, i u buduće nastaviti činiti. Glede dnevnog reda ovog jubilarnog zasjedanja, dužan sam Vam pojasniti da će on biti malo izmijenjen s obzirom na uobičajeni tijek dosadašnjih zasjedanja. - U ovom prvom dijelu ćemo najprije saslušati sažetke izvješća: - o samom osnutku naše BK i njenim zasjedanjima - redovnim i izvanrednim,

- o tijelima naše BK, njihovom ustrojstvu i nekim bitnim poslovima koje su obav- ljali, - o susretima naše BK odnosno delegata naše BK s drugim BK i drugim crkvenim institucijama - katoličkim i pravoslavnim, - o izjavama i djelovanju važnog tijela BK „Justitia et pax“, - o bitnim odredbama BK iz redovitih priopćenja sa zasjedanja te o izdanjima naše BK, odnosno njenih tijela. A onda ćemo saslušati pozdrav Apostolskog Nuncija u našoj zemlji te pozdrave i izviješća uvaženih predstavnika drugih BK. Kao završetak ovog I. dijela zasjedanja predviđeno je bratsko druženje kod zajed- ničkog objeda u sjemenišnoj blagovaonici (na koje su sudionici zasjedanja najsrdačnije pozvani). U nastavku zasjedanja – danas poslije podne - osvrnut ćemo se na provedenost zaključaka s prošlog zasjedanja, proći pristigle dopise i odrediti zadaće za iduću godinu. Tijekom iduća dva dana između ostalog, saslušat ćemo i razmotriti izlaganja: - o odnosu BK i dijecezanskog biskupa, - o potrebi osnivanja Vijeća za reevangelizaciju pri našoj BK, - o potrebi osnivanja Odbora za život pri Vijeću za obitelj, - o organiziranju budućih susreta hrvatske katoličke mladeži u Bosni i Hercegovini. Raspravljat ćemo također o predstojećem velikom jubileju 1700-oj obljetnici Mi- lanskog edikta te o još nekim aktualnim pitanjima. Iako među tim aktualnim pitanjima jedno nije bilo uopće predviđeno, sada je ono i za cijelu našu Biskupsku konferenciju vrlo aktualno. Radi se o – ovih dana objav- ljenoj presudi Općinskog suda u Sarajevu o oduzimanju jednog dijela upravne zgrade Vrhbosanske nadbiskupije odnosno zgrade Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog, u kojoj se nalazi i rezidencija vrhbosanskog nadbiskupa metropolite kardinala Vinka Puljića. Posjetit ćemo i neke zanimljive crkvene i druge destinacije u gradu i okolini. Na kraju zasjedanja u petak, 5. studenog u podne predviđena je uobičajena konferencija za tisak. Tijekom zasjedanja zajednički ćemo moliti svjetlo i snagu Duha Svetoga, zahvalju- jući Trojedinom Bogu za sve dobivene njegove darove i za mogućnost da služimo proslavi Njegova svetog Imena i učvršćenju i porastu njegova Kraljevstva u duša- ma naših sugrađana i suvremenika na području naših mjesnih Crkava. U euharistijskim slavljima ćemo osobito moliti za preminule i za buduće radnike u Božjem vinogradu na području ove nadbiskupije i zemlje. Neka nas sve blagoslovi dobri Bog – po zagovoru naše nebeske Majke, Presvete Bogorodice Marije.

Govor apostolskog nuncija nadbiskupa Alessandra D'Errica na 50. redovnom jubilarnom zasjedanju BK BiH

Tijekom svečarsko-radnog dijela 50. jubilarnog redovnog zasjedanju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, održanog 3. studenog 2010. u Sarajevu, apostolski nuncij u BiH nadbiskup Alessandro D'Errico održao je, 3. studenog 2010. pozdravni govor:

1. Kao papinski predstavnik, s velikom skom upravitelju; Mostar je bio radošću sudjelujem na ovom jubilarnom podijeljen udvoje. slavlju Biskupske konferencije BiH, Ustvari, prva sjednica je održana upra- koje vidi ovdje okupljene ne samo bis- vo u Mostaru, zbog jednoga vrlo kupe iz BiH, nego također biskupe jednostavnog razloga: Apostolski nuncij delegate susjednih biskupskih konfe- – koji je rezidirao u Vatikanu, u Držav- rencija, i članove vijeća i organizama nom tajništvu – bio je najavio posjet iste Biskupske konferencije. Hercegovini za posljednji tjedan siječ- Čast mi je svima prenijeti čestitarski nja 1995. Tako je mons. Perić predložio pozdrav poglavara Svete Stolice i pose- ostaloj trojici biskupa da se u Mostaru ban blagoslov Svetog Oca: znak njihove održi prva sjednica. Oni su vrlo rado duhovne blizine i njihove podrške u pristali na prijedlog, usprkos nevoljama svjedočenju vjernosti Bogu i Crkvi koje rata, ne samo da bi susreli Apostolskoga dajete u ne uvijek lakim okolnostima. nuncija, nego također da bi započeli 2. Prošlih dana, misleći na ovo jubilar- djelovanje Biskupske konferencije na no slavlje, nastojao sam pregledati području BiH. arhivski materijal koji je ostavio ondaš- Inauguralna sjednica je održana tijekom nji apostolski nuncij, kardinal prijepodneva 27. siječnja 1995. u jednoj Francesco Monterisi, o osnivanju Bis- dvorani provizornoga Biskupata u Mos- kupske konferencije BiH i njezinoj taru jer su sjedište Ordinarijata ove prvoj sjednici. Našao sam zanimljive biskupije zapalili Srbi, i bilo skoro pos- elemente koje bih želio ukratko preds- vema razoreno, za vrijeme prve faze taviti. rata. Mons. Sudar nije mogao sudjelo- Kao što ćete se sjetiti, Biskupska konfe- vati jer je bio zauzet u Sarajevu, također rencija BiH bila je ustanovljena da predstavlja kardinala Puljića, na ko- dekretom Kongregacije za evangelizaci- memoraciji 1000 dana opsade grada. ju naroda, br. 5350/94, od 8. prosinca Osim Apostolskoga nuncija, kardinala 1994., to jest prije 16 godina. Mislilo se Puljića, mons. Komarice i mons. Perića, započeti djelovanje Konferencije prvom prisutni su bili umirovljeni mostarski sjednicom koja bi se održala u Zagrebu. biskup mons. Pavao Žanić, splitsko- To zbog poteškoća uzrokovanih ratom, makarski nadbiskup mons. Ante Jurić i koji je trajao od 1992.: u Sarajevu je dubrovački biskup mons. Želimir Puljić. trajala opsada već 1000 dana; u Banja Apostolski nuncij je bio tumač duhovne Luci je vladao teror Srba koji su nasto- blizine Svetog Oca i poglavara Svete jali privesti kraju „etničko čišćenje“; Stolice. Posebice – u ime Svetog Oca – Trebinje nije bilo dostupno Apostol- izgovorio je riječi visokoga poštovanja

za biskupe Zemlje, koji su „u izvanred- vatske, iako u različitosti dviju no teškim okolnostima“ – rekao je – biskupskih konferencija. davali odlično svjedočanstvo hrabrosti, Glede toga, bila je vrlo jasna izjava koja velikodušnosti, apostolske revnosti i je objavljena 29. siječnja, na završetku pastoralnoga razumijevanja. Na kraju zasjedanja. Ovom izjavom, između os- svoga govora, Papinski predstavnik za- taloga, biskupi su ponovno zahvalili želio je da djelovanje novorođene Svetom Ocu što je prihvatio njihov zah- Biskupske konferencije mogne sve više tjev da ustanovi Biskupsku konferenciju promicati veze sa Svetom Stolicom i BiH. Zatim su donijeli jedan izvadak iz suradnju među partikularnim Crkvama pisma kardinala Kuharića od prethod- u BiH, pred izazovima s kojima se kato- noga 26. siječnja, i dodali su primjedbe ličke zajednice moraju sučeliti. koje vrijedi ponovno pročitati: Radovi prve sjednice su svečano zavr- “Za zahvalnošću smo primili – pisali su šeni 29. siječnja, euharistijskom oni – pismo (od 26. siječnja '95.) pred- koncelebracijom, obavljenom u mostar- sjednika Hrvatske biskupske skoj katedrali, koja je bila teško konferencije, kardinala Franje Kuharića, oštećena bombardiranjima. Predsjedao zagrebačkoga nadbiskupa, koji nam je joj je kardinal Puljić, a sudjelovali su između ostaloga napisao: 'Bit ćemo po- brojni svećenici, redovnici i redovnice, i vezani s Vama u razmišljanjima i veliko mnoštvo vjernika, koji su ispuni- traženju rješenja pastoralnih problema, li crkvu. U isto vrijeme su proslavljani u okviru svih mogućnosti Kanonskoga ne samo ustanovljenje Biskupske kon- kodeksa i preporuka Svete Stolice. Crk- ferencije BiH, nego također va među Hrvatima ostaje ipak jedna promaknuće u kardinalski grimiz sara- stvar, iako pod okriljem dviju biskups- jevskoga nadbiskupa, koji je u Mostaru kih konferencija, i iako na područjima bio prvi put nakon konzistorija od 26. dviju međunarodno priznatih država.' studenoga 1994. Također mi ističemo činjenicu da ćemo 3. Sjetit ćete se da je ustanovljene Bis- nastojati djelovati jednodušno za dobro kupske konferencije BiH, među tolikim Crkve u hrvatskom narodu, kojemu pri- odobravanjima izazvalo i pokoju zbu- padamo po svijesti, povijesti, jeziku i njenost, jer – govorilo se – riskirala je duhu. U sporazumu s članovima Hr- da podijeli jedan hrvatski katolički na- vatske biskupske konferencije i s rod. Dakle, da se rastjera svaka dvojba, prijedlozima Svete Stolice, zalagat će- za vrijeme te prve sjednice, mons. Perić mo se, kao dva crkvena pravna subjekta, je bio izabran odgovornim za zajednič- za najviši stupanj suradnje, zajedništva i ke sektore s Hrvatskom biskupskom jedinstva.“ konferencijom, i njemu je bila povjere- 4. Ovo sam našao u arhivskom materi- na zadaća za pripravi, zajedno s jalu koji je ostavio kardinal Monterisi. predstavnicima Hrvatske biskupske Moram dodati ipak – iz svog osobnog konferencije, zajedničke točke dviju iskustva služenja u BiH – da koji put konferencija sestara. Drugim riječima, biva predočena jedna druga zbunjenost. biskupi su htjeli odmah naglasiti jedin- To jest: je li bilo prikladno ustanoviti stvo misli i srca koje je ostajalo među jednu biskupsku konferenciju sastavlje- biskupima BiH i onih iz Republike Hr- nu samo do četiri biskupa? I ne

predstavlja li to strukturalno ograniče- prve sjednice iz Mostara, bio sam po- nje, imajući u vidu golem rad koji je gođen jednom pojedinošću: već onda su jedna biskupska konferencija pozvana se pojavili jasno ocrtani opći kriteriji obavljati, od zasjedanja u zemlji i ino- rada sljedećih sjednica, koje sam mogao zemstvu, vijeća, komisija, organizama iskusiti i cijeniti ovih posljednjih godi- koje predviđa pravni ustroj biskupskih na. To jest: s jedne strane zauzetost konferencija? promicanja, poticanja i usklađivanja Dakle, uvijek postoji pokoja poteškoća pastoralnih djelovanja u Zemlji; s druge za male biskupske konferencije, i tako budan i pozoran pogled na društveno i za našu. Ali upravo stoga moramo biti političko stanje – onda dramatično, ali vrlo zahvalni našim biskupima – kojih još složeno i delikatno. je bilo četiri na prvom zasjedanju, i če- Biskupi su vršili također ovu službu tiri su ostali do prošloga mjeseca rujna „moralne savjesti“ Zemlje, hrabro i od- – za divnu revnost kojom su znali naći lučno, naravno u granicama svojih vrijeme i energije naspram obvezama nadležnosti crkvenih osoba. Oni su po- koje su im dolazile na razini biskupske zivali sve, bez razlike, na velika načela konferencije, kao dodatak onima koje morala i pravde radi izgradnje boljega su već imali u vlastitim biskupijama. društva i pravednoga mira. Pozivali su Sveta Stolica je bila vrlo svjesna ovog na čitanje također u poteškoćama zna- ograničenja, ali je rado prihvatila njihov kova Božje volje. Činili su da narod zahtjev da ustanovi novu Biskupsku Božji, koji im je povjeren, osjeća da je konferenciju, naročito zbog jednoga Bog bliz svomu narodu i u trenucima razloga koji je potkrijepio prije dvije kušnje. godine nadbiskup Dominique Mamberti, Naravno da imam u vidu rezerve koje čelnik vatikanske diplomacije, u inter- su došle od onih koji smatraju da su bi- vjuu danom Katoličkom tjedniku, na skupi u nekim situacijama otišli do završetku svoga službenog pohoda BiH, granice svojih nadležnosti crkvenih u mjesecu travnju 2008. Što je rekao osoba. Ipak, htio bih ponovno ustvrditi nadbiskup Mamberti?: također ovdje da se – u globalnom vre- “Smatram da Hrvati Bosne i Hercego- dnovanju ovih istupa – ne mogu vine ne bi smjeli dati ni dojam da su zaboraviti uistinu izvanredne situacije u strana grupa ili možda manjina. Bez kojima su oni dizali svoj glas; i da se ne njihova sudjelovanja, sama Bosna i može staviti u raspravu njihova iskrena Hercegovina bi bila nezamisliva, jer je želja da uvijek dadnu nesebičan dopri- njihov prvi doprinos, fundamentalan i nos punom pomirenju i napretku naroda odlučujući, upravo da promiču miran koji žive u BiH. suživot druga dva konstitutivna naroda: 6. Za sve dobro koje je učinjeno u ovih bosanskih Srba i bosanskih muslimana. 50 sjednica, u rasponu od skoro 16 go- Biskupska konferencija BiH ima dakle dina, danas zahvaljujemo Bogu, vlastitu posebnost, koja bi se rastopila vječnom Gospodaru povijesti. Posebice ako bi ona bila posvema integrirana u ćemo to učiniti večeras, u svečanoj eu- sestru iz Hrvatske.“ haristijskoj koncelebraciji u sarajevskoj 5. htio bih sada ukratko spomenuti jed- katedrali. nu drugu važnu točku. Čitajući zapisnik

Ali osjećam također ugodnu dužnost da pratimo jakom molitvom – da također ponovim svakomu od biskupa članova iz ovoga jubilarnog slavlja mognu proi- Biskupske konferencije BiH, sadašnjem zaći obnovljene energije – fizičke i i prethodnim generalnim tajnicima i duhovne – da bi nastavili biti dostojni njihovim suradnicima poštovanje i zah- pastiri stada koje im je povjereno i pou- valnost Svete Stolice za ono što su zdane moralne vođe za ove narode. (kta) ostvarili ovih godina. Želja je – koju

Propovijed biskupa Komarice na Misi u okviru 50. zasjedanja Bis- kupske konferencije BiH

U okviru 50. jubilarnog zasjedanja, biskupi Biskupske konferencije Bosne i Herce- govine svi biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, u zajedništvu s apostolskim nuncije u BiH nadbiskupom Alessandrom D'Erricom i biskupima delegatima iz Hrvatske, Italije, Slovenije te Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Beogradu te uz suslavlje četrdesetak svećenika i sudjelovanje većeg broja redovnica te bogoslova i drugih vjernika, 3. studenog 2010. slavili su Misu za pokojne nad/biskupe, svećenike, redovnike i redovnice koji su djelovali na teritoriju biskupijskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Euharistiju je predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, a prigodnu propovijed uputio je biskup banjolučki i predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, mons. dr. Franjo Komarica. Propovijed biskup Komarice:

Draga braćo u biskupskoj službi, braćo svećenici, sestre redovnice, dragi Kristovi vjernici,

nema kršćanskije poruke od one, da utjelovljeni Sin Božji Isus Krist umro i smrt - zahvaljujući Isusu Kristu - više uskrsnuo I On je stvarno umro našom nema nikakve vlasti nad čovjekom, jer ljudskom smrću; stvarno je „umro i bio joj je svemoćni Gospodar ovoga svijeta, pokopan“, stvarno je „sišao nad paka- umrli i uskrsnuti Gospodin oduzeo vlast. o“ kako ispovijedamo u „Vjerovanju“. Zato mi kršćani obilježavamo na spo- Naše ljudsko umiranje i našu smrt u mendan svih vjernih pokojnika, ne svoj njenoj stvarnosti on je prihvatio beznadnu žalost nego utemeljenu nadu. kao svoju. Ali on je mogao iskusiti da Zato palimo na grobovima svojih pose u toj drami umiranja i smrti može kojnika svjetla, jer, kako reče naći život. Mogao je i smio je iskusiti odnedavno blaženi kardinal da ga ni smrt ni život nisu mogli rasta- Newman: ,,svi naši pokojnici nose nadu viti od njegova nebeskog Oca i njegove na svome licu“. Zato mi i pjevamo nad ljubavi. On je svojim primjerom poka- grobovima zahvalnu pjesmu otkupljeni- zao da je život ljudski prijelaz ne tek do ka. ruba, do same granice smrti, nego prije- Zašto mi tako možemo i vjerovati i čini- laz kroz smrt u novi život. Kristova ti? Imamo odgovor: Zato što je smrt na križu je za sve nas postala naju-

zvišenija pouka i poruka o istini o Bogu u svojim srcima tjeskobu zbog činjenica i o čovjeku, koja je izrečena s najorigi- da nas ima malo, a da posla ima puno. nalnije i jedinstvene katedre ljudske Poznati su nam mnogobrojni žalosni povijesti. slučajevi duhovne pustoši i pravne ne- Sve dosadašnje generacije učenika mo- zaštićenosti u životima naših sugrađana rali su, kao i svi mi, postati redovni ili i suvremenika. izvanredni učenici te katedre. Koji su Poznata nam je i glad mnogih u ovoj željeli i koji danas žele biti ti i takvi zemlji, u našim nad-/ i biskupijama - ne učenici poučavali su i trebaju poučavati samo za tjelesnom hranom, nego glad druge. I u takvom smislu oni su proži- za velikodušnim srcima, spremnim pru- mali odn. oni prožimaju i ovozemaljsku žiti utjehu i pomoć. stvarnost ljudskog roda: odgoj, obrazo- Mi poznajemo ispraznost i duhovnu pu- vanje, moral, politiku, kulturu, privredu. stoš mnogih naših stanova i kuća, Kristovi učenici su bili i jesu svjesni da makar one bile materijalno dobro, pa su istinite riječi tog istog umrlog i us- čak i luksuzno namještene. krsloga Krista kad je svima svojima Poznata nam je također zamrlost i nes- obećao: "Budite sigurni, ja sam s vama tanak nekih plemenitih inicijativa i u sve dane do svršetka svijeta" (Mt zajedničkih početaka i u raznim zajed- 28,20). nicama, u socijalnim udrugama, Ta svijest, ta sigurnost određuje i nosi privrednim poduhvatima ili političkim poslanje Kristove Crkve kroz sva dosa- strankama. dašnja vremena njezine duge i burne Poznata nam je također opasnost za naš povijesti i na svim mjestima gdje je narod i za mnoge druge narode od mača postojala. Tako je bilo i u ovoj zemlji. smrti, od kulture smrti, od zaustavljanja Tako treba biti i danas, jer i danas, za života u majčinom krilu i bježanja od nas vrijedi istina da je u Isusu Kristu pružanja potrebne pomoći i afirmacije Bog s nama: kako jučer, tako i danas, života, a sve zbog materijalnog, egois- tako će biti i sutra i tako će ostati i kad tičkog stava i samoobmanjujuće mi prijeđemo prag vječnosti, ostat će ideologije, koja zahvaća mnoge naše tako sve do svršetka svijeta! A ako je suvremenike, pa i u redovima naše Crk- Bog s nama i za nas, tko će protiv nas ve. Pa što kažemo na sve to? Zajedno sa uspjeti? "Tko će nas rastaviti od Kristo- sv. Pavlom smijemo ponavljati jasno i ve ljubavi? Nevolja? Tjeskoba? glasno: "U svemu tome nadmoćno pob- Pogibao? Glad? Progonstvo? Mač?' jeđujemo po onome koji nas uzljubi' (Rim 8,35), pita sebe, Rimljane, a i nas (Rim 8,37). Upravo zbog činjenice da apostol Pavao. nas je Krist ljubio i trajno ljubi, On je Poznate su nam sve ove nabrojene, pa i trajno s nama i ostaje trajno među nama neke druge, nenabrojene barijere, muke - i ovdje u Sarajevu i u Mostaru i u Ba- i životne drame iz naše nedavne ratne njoj Luci, u Beogradu, Šibeniku i Celju, prošlosti, ali i sadašnje poratne zbrke i u Italiji, u Europi - posvuda! Njegova nesređenosti. prisutnost je uskrsla prisutnost, koja I kao biskupi i svećenici, i kao redovni- nije samo pomoć i utjeha, nego daje ci i redovnice i kao vjernici laici sasvim drugi, novi i neočekivani smisao osjećamo više ili manje na svojoj koži i i poteškoćama i tjeskobama i protivšti-

nama i neuspjesima. Što nam se može tičkih i gospodarskih prilika i unatoč činiti pa i osjetiti kao prepreka za pos- oblacima, koji se još uvijek nalaze na lanje i uspjeh Crkve, to u svjetlu vjere u obzorima vaše domovine... Kršćanska nepobjedivost Krista - može postati taj- poruka u sebi nosi izvanredne moguć- nom njegova poslanja i uspjeha! nosti nade. Na svakom vjerniku leži Nije li se to obistinilo mnogo puta u odgovornost da braću i sestre s kojima životu i djelovanju naših prethodnika - dolazi u dodir učini dionicima te nade. nadbiskupa, biskupa, svećenika, profe- Vaš će navještaj nade, ljubljeni, biti uv- sora teologije, vjeroučitelja, naših jerljiv, ako bude praćen evanđeoskim roditelja i predaka, kojih se u ovom bo- svjedočenjem dubokog crkvenog zajed- goslužju spominjemo? ništva među vama i ljubavi, koja ne Prisutnost uskrslog Krista među nama poznaje granice" (30.3.2000.). daje i nama sigurnost, da smo mi upra- Ove riječi velikoga pape, istinskog Bož- vo i onda kad nam se čini da smo jeg čovjeka bile su i ostale za sve nas propali, da smo izgubljeni, zapravo trajno smjerodavne. pobjednici. Šest godina kasnije, sadašnji papa Be- Valja nam ponovno u javni život vratiti nedikt XVI. rekao nam je između radost vjere, bez obzira kakva su „vre- ostalih i ove također znamenite i važne mena“. Valja nam proživljavati brižnu riječi: "Obavijestivši me o stanju vaših ruku dobrog Boga, koji bdije nad nama vjernika, te o problemima njihove sva- i milost daje dok mi hodimo napri- kodnevice, vi ste iznijeli elemente nade jed“ (V. kard. Puljić). koja njihovo zalaganje opravdava, kao i Tijekom aktualnog održavanja 50. jubi- pastoralne programe koje razvijate. Pri larnog zasjedanja naše BK, a u 15-oj susretima, zamijetio sam u vama snažnu obljetnici njenog rada, mogli smo - sa želju za očuvanjem zajedničkih ciljeva, zahvalnošću Bogu - ustanoviti, da je kako bi se ujedinjeni suočili sa sadaš- cijelo ovo vrijeme među nama i s nama njim izazovima, s kojima se mora nositi bio na djelu Duh Božji, koji nas je i po- vaš narod Zasigurno, poteškoće su ticao i učvršćivao u zajedništvu s brojne, ali kod vas, kao i kod vaših sve- cijelom Kristovom Crkvom, a i u našem ćenika i vjernika, veliko je pouzdanje u međusobnom zajedništvu. Božju Providnost. Nakon žalosnih go- U ovom kontekstu želim podsjetiti na dina nedavnog rata vi ste danas, kao dva znakovita momenta - nakon prve i mirotvorci, pozvani učvršćivati zajedni- nakon druge trećine djelovanja naše BK. štvo, te u Kristovo ime širiti milosrđe, Oba puta se radi o susretu s Kristovim razumijevanje i praštanje, kako unutar Namjesnikom na zemlji - poglavarom kršćanskih zajednica tako i u složenim cijele Crkve. društvenom tkivu Bosne i Hercegovine" U Našem službenom pohodu „ad limi- (24.2.2006.). na“ u jubilarnoj godini kršćanstva 2000- Ova ocjena našeg djelovanja u ovoj oj, tadašnji papa - a sada Sluga Božji zemlji, koju je dao Kristov namjesnik, Ivan Pavao II. nam je u svom govoru kao i zadaća koju nam je on povjerio - između ostalog rekao: „Ovo je vrijeme ne bi nikoga od nas katolika smjela os- nade, unatoč brojnim poteškoćama na taviti ravnodušnima, ukoliko želimo biti koje svakodnevno nailazite zbog poli- vjerodostojni i pred Kristom i pred nje-

govom Crkvom i pred drugim našim dragoj zemlji, kako bi mogla ponudi sugrađanima, među koje nas je postavi- plodove Tvoga spasenja našim sugra- la Božja Providnost. Bog nam daje đanima u što većoj mjeri. darove ali i zadaće. S kakvim ćemo se Jačaj snagom Duha Svetoga sve dobre rezultatima pojaviti pred njim, kad nas nakane, planove i poslove onih koji su pozove k sebi u vječnost? S plodovima Tvoj Crkvi podariti sve snage svoga nade i ljubavi ili bez njih? uma i srca: kao biskupi, svećenici, re- Životi i djelovanje naših vjernih pretho- dovnici i redovnice, kao misionari ili u dnika, kojih se danas zahvalna srca pred nekim drugim oblicima Tebi posveće- Gospodinom spominjemo preporučuju- nog života! Ti, koji si ih i pozvao u ći ih Njemu da ih nagradi vječnom svoju službu, učini ih sve što vjerodos- srećom, bili su prožeti kršćanskom na- tojnijim svojim suradnicima u svom dom i optimizmom, unatoč različitim otkupiteljskom djelu namijenjenog svim zlima - u sebi i oko sebe - s kojima su ljudima, svih naroda. se morali boriti i pred kojima nisu zat- Svjetlom i snagom Duha Svetoga um- varali oči. Nerijetki od njih mogu nam noži broj onih koji će se spremno biti dragocjeni zagovornici. Oni su bili odazvati na Tvoj poziv u Tvoju službu. od Crkve poučeni - a i mi smo tako isto Ti poznaješ sva naša ljudska srca i znaš poučeni - da se čovjek vjernik može tko Te i kako Te ljubi, kako je spreman doista osloniti na definitivnog Pobjed- da Ti služi - ovdje i sada! nika nad svim iskušenjima i nevoljama, Udijeli velikodušnost mnogim mladim nad svim raspadanjima i zaudaranjima ali i starijim ljudima da Ti se odazovu i pa i nad smrću, Isusa Krista, koji nam je daj im snage da budu spremni na razna svima poručio: "Ja nisam sam, jer Otac odricanja koja Tvoj poziv zahtjeva! Daj je sa mnom. To vam rekoh da u meni im radosti da mogu nositi križ koji im imate mir. U svijetu imate muku, ali povjeravaš Ti, koji si prvi nosio križ hrabri budite, ja sam pobijedio svijet' spasenja cijelog čovječanstva sa osvje- (Iv 16,32b-33). i "Ja sam uskrsnuće i dočenjem da će nakon križnog puta i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, smrti uslijediti uskrsnuće. živjet će" (Iv 11,25). "Dođite k meni svi Mi Ti, Spasitelju naš Isuse Kriste, upu- umorni i opterećeni. Ja ću vas odmori- ćujemo ovu usrdnu molitvu zajedno s ti!' (Mt 6 11,28). Tvojom najvjernijom suradnicom Pres- Snagom Duha uskrslog Krista i mi se vetom Tvojom Majkom, koju si nam utemeljeno nadamo postizati i doživjeti dao da bude i naša majka. Po njezinu nove uspjehe naše tj. Kristove Crkve, zagovoru podaj Gospodine, da mnogi koja ima trajnu, jasnu zadaću kvasca - i od nas, večeras ovdje oko Tebe sabrani, danas i sutra - i u BiH i u Hrvatskoj, smognemo smjelosti i poniznosti, vjer- Srbiji, Sloveniji, Italiji i posvuda u svi- nosti i ljubavi ponoviti svoj "da, evo jetu. Molimo Gospodina da nas sve - a me", kao što je to i ona rekla, kad je bila osobito nas u duhovnom zvanju - trajno pozvana da sudjeluje u Tvome sveop- otvara poticajima svoga Svetog Duha, ćem djelu spasenja i kako su to učinili Branitelja i Tješitelja. prije nas mnoga naša preminula braća i Gospodine Isuse Kriste, obnavljaj svoju sestre! Pokoj vječni daruj im Gospodine! Crkvu posvuda pa tako i u ovoj Tebi I svjetlost vječna svijetlila im. Amen.

Svečarsko-radni dio 50. jubilarnog zasjedanja BK BiH

Na početku svečarsko-radnog dijela 50. 1994. u vremenu teških ratnih razaranja jubilarnog redovnog zasjedanja Bis- u Bosni Hercegovini te da je prvo zas- kupske konferencije Bosne i jedanje održano u privremenim Hercegovine koje se od 3. do 5. stude- prostorijama Biskupskog ordinarijata u nog 2010. održava u Sarajevu, uvodnu Mostaru 27. siječnja 1995. Kardinal Pu- riječ uputio je banjolučki biskup mons. ljić se osvrnuo na rad Konferencije u dr. Franjo Komarica pozdravivši sve teškim ratnim i poratnim uvjetima te članove Biskupske konferencije BiH brojnim teškim problemima s kojima su kao i biskupe delegate iz Hrvatske, Ita- se morali suočavati. lije, Slovenije i Međunarodne biskupske konferencije BiH sa sjedištem u Beog- Biskup Komarica je napravio kratak radu. Pozdrav je uputio i apostolskom osvrt na rad svih Vijeća i drugih tijela nunciju u BiH nadbiskupu Alessandru BK BiH istaknuvši važnost njihova dje- D'Erricu koji se kasnije pridružio zasje- lovanja za rad Biskupske konferencije danju. Osobitu dobrodošlicu zaželio je te prikazavši način njihova djelovanja. svim članovima Vijeća i Komisija Bis- kupske konferencije BiH te Mons. dr. Ratko Perić, biskup mostar- djelatnicima u tijelima spomenute Kon- sko-duvanjski i upravitelj trebinjsko- ferencije. Pozdrav je uputio i članovima mrkanski, ukratko je prikazao zajednič- Konferencije viših redovničkih pogla- ke susreta članova Biskupske vara i poglavarica: predsjednici s. konferencije BiH i Hrvatske biskupske Ivanki Mihaljević, poglavarici Školskih konferencije koji se održavaju redovito sestara franjevki Bosansko-hrvatske jednom godišnje, a tijekom kojih se ra- provincije, fra Lovri Gavranu, provinci- zgovara o zajedničkim pitanjima kao jalu Franjevačke provincije Bosne što su: pastoralna briga za Hrvate kato- Srebrene, dr. fra Ivanu Sesaru, provinci- like u inozemstvu, Papinski hrvatski jalu Hercegovačke franjevačke zavod sv. Jeronima u Rimu, liturgijske provincije, s. Marini Piljić, provincijal- knjige, misijska djelatnost itd. Progovo- noj glavarici Služavki Malog Isusa rio je i o godišnjim susretima s Sarajevske provincije, s. Franki Bagarić, članovima Konferencije viših redovnič- provincijalnoj glavarici Školskih sestara kih poglavara i poglavarica BiH te o franjevki Hercegovačke provincije, i s. susretima s pravoslavnim episkopima u Tereziji Karača, provincijalnoj glavarici BiH. sestara milosrdnica Provincije Majke O osnutku i djelovanju Komisije „Justi- Divne-Sarajevo. tiae et pax“ govorio je njezin predsjednik mons. dr. Pero Sudar, po- Prikaz retrospektive djelovanja Bis- moćni biskup vrhbosanski, prikazavši kupske konferencije BiH započeo je što je sve spomenuta Komisija učinila domaćin Konferencije nadbiskup met- na planu zauzimanja za ljudska prava ropolit vrhbosanski kardinal Vinko od organiziranja okruglih stolova preko Puljić koji je podsjetio da je Biskupska izjava u javnosti do izdavanja redovitih konferencija ustanovljena 8. prosinca

godišnjih izvješća o ljudskim pravima u nadbiskup Alessandro D'Errico koji je BiH. podsjetio na poteškoće koje mogu po- Generalni tajnik mons. Ivo Tomašević goditi male biskupske konferencije ukratko je progovorio o priopćenjima poput Biskupske konferencije BiH. koja si izdavanja nakon svakog od do- „Upravo stoga moramo biti vrlo zah- sadašnjih 49 redovitih zasjedanja te valni našim biskupima – kojih je bilo poslije više izvanrednih zasjedanja. U četiri na prvom zasjedanju, i četiri su svakom kratkom prikazu iznio je stavo- ostali do prošloga mjeseca rujna – za ve biskupa u odnosu na: pastoralna, divnu revnost kojom su znali naći vri- ekumenska, društveno-politička i druga jeme i energije naspram obvezama koje pitanja. Također je ukratko prikazanja su im dolazile na razini biskupske kon- razna izdanja Biskupske konferencije ferencije, kao dodatak onima koje su BiH. već imali u vlastitim biskupijama“, rekao je, između ostalog, nuncij D'Errico. Svoje pozdrav i čestitke uputili su i biskupi delegati: Hrvatske biskupske Svoje čestitke i prigodnu riječ uputili su konferencije mons. Ante Ivas, biskup provincijalni poglavari i poglavarice šibenski, Talijanske biskupske konfe- kao i pojedini članovi Vijeća ili djelat- rencije mons. Sebastiano Dho (Do), nici tijela Biskupske konferencije BiH. umirovljeni biskup Albe te delegat Me- U popodnevnim satima započeo je radni đunarodne biskupske konferencije sv. dio zasjedanja u prostorijama Nadbis- Ćirila i Metoda mons. Stanislav Hoče- kupskog ordinarijata vrhbosanskog. U var, nadbiskup beogradski, a pročitan je 18 sati u sarajevskoj katedrali misu za i pozdrav delegata Slovenske biskupske pokojne nad/biskupe, svećenike, redov- konferencije mons. Stanislava Lipovše- nike i redovnice koji su djelovali na ka, celjskog biskupa, koji se tijekom teritoriju Vrhbosanske nadbiskupije i popodneva priključio zasjedanju. drugih biskupija u Bosni i Hercegovini predvoditi kardinal Puljić, a prigodnu Riječi zahvale i pozdrava izrekao je propovijed uputit će biskup Komarica. apostolski nuncij u BiH i Crnoj Gori (kta)

Biskupi BiH posjetili Franjevački provincijalat u Sarajevu

Prigodom jubilarnog 50. zasjedanja Bi- Dočekao ih je mnogopoštovani otac skupske konferencije Bosne i provincijal fra Lovro Gavran koji je za- Hercegovine, 4. studenog 2010. u prije- želio srdačnu dobrodošlicu podnevnim satima biskupi BiH su, predsjedniku BK BiH mons. Franji zajedno sa delegatima Biskupskih kon- Komarici, biskupu banjolučkom, kardi- ferencija Hrvatske, Međunarodne BK, nalu Vinku Puljiću, nadbiskupu Slovenije i Italije, pohodili sjedište Fra- metropolitu vrhbosanskom, kao i svim njevačke provincije Bosne Srebrene prisutnim biskupima. U uvodnom govo- (Zagrebačka 18) u Sarajevu. ru provincijal je nazočnima u kratkim crtama predočio povijest Provincijalata,

naglasivši kako je tijekom godina sjedi- biskupskih konferencija ", istaknuo je šte premještano iz sarajevskog naselja provincijal. Komentirajući za tisak jubi- Bistrik na Koševsko brdo, a u trenutnu lej 50. redovnog zasjedanja BK BiH rezidenciju, koja je bila porušena u pro- provincijal je rekao: "Za svoga djelova- teklom ratu, franjevci su uselili 2008. nja biskupi su se pedeset puta sastajali godine nakon renoviranja. kako bi rješavali probleme Crkve u BiH, Nakon što su okupljeni biskupi i fra- a svako rješenje jednog problema je njevci u međusobnom druženju uvijek korak naprijed, nekad duži, ne- razmijenili nekoliko riječi, skupu se ob- kad kraći, ali uvijek se ide naprijed. ratio predsjednik BK BiH, biskup Stoga je i ovo zasjedanje sigurno jedan Komarica, koji je poželio još vjerodos- od značajnih koraka naprijed u povijesti tojniju i tješnju suradnju svih ogranaka Bosne i Hercegovine". Crkve u Bosni i Hercegovini. "Nadam Nešto opširnije o novoj rezidenciji tije- se da će dolaskom vašeg člana u naše kom susreta govorio je vikar Provincije redove, mons. fra Marka Semrena, naša fra Marijan Karaula, koji je, među osta- suradnja biti još učinkovitija na slavu lim, kazao kako je izgradnja tog Božju, na procvat plodnijih i mirnijih prostora u naselju Kovačići, u oskudici dana za najslavniju i najstariju franje- smještaja za svoje bogoslove, počela vačku provinciju s ove strane Jadrana", 1934. godine na mjestu gdje je nekoć kazao je biskup. bilo igralište nogometne momčadi Odgovarajući na pitanja novinara o bis- Sašk-a. U školskoj godini 1944/45. u kupskom pohodu novog sjedišta ovoj zgradi je prebivao Teološki fakul- Provincijalata kardinal Puljić je kazao tet hrvatskih franjevaca, ali samo kako je to prvenstveno bila prigoda da tijekom te zadnje ratne godine. Godine se braći franjevcima uputi podrška i za- 1947. zgrada je oduzeta franjevcima da hvalnost za sve dobro koje su franjevci bi se potom dodijelila Poljoprivrednom, u Bosni i Hercegovini učinili tijekom i nešto kasnije, Šumarskom fakultetu za povijesti, kao i za ono što čine i danas. čije je svrhe dograđivana. Govoreći da- Upitan da komentira pitanje novinara lje o periodu proteklog rata fra Marijan prema kojem "narod danas slabo sluša je kazao kako je sjedište Provincijalata ono što mu poručuju svećenici", kardi- već od četvrtog mjeseca 1992. godine nal je rekao kako "narod sluša medije u bilo pod srpskom okupacijom, što je za kojima je malo naših stavova, načela i posljedicu, među ostalim, imalo otuđi- principa vjere i morala te bi stoga svi vanje vrjednina, a osim pljačke, zgrada trebali umrežiti pozitivne snage za koje, kao rezultat višegodišnjeg granatira- jim vapije Bosna i Hercegovina", nja pretrpjela ogromne materijalne štete. poručio je na kraju kardinal Puljić. "Baš radi toga, neki će reći, što je zgra- Obraćajući se nazočnim novinarima da iz rata izašla kao hrpa ruševina, zato provincijal fra Lovro je iskazao vidno što je trebalo puno raditi i ulagati, upra- zadovoljstvo povodom biskupskog po- vo mi smo i ušli u posjed", rekao je hoda. "Njihova odluka da upoznaju vikar. Predstavljajući zgradu u sadaš- druge crkvene strukture i ustanove u njem izdanju naveo je kako ona, među BiH nama je osobita čast, tim više što ostalim, udomljava medijski centar su uz BK BiH prisutni i delegati drugih "Svijetlo riječi", pučku kuhinju "Kruh

sv. Ante", te studentski dom sa 115 u teškim trenucima rata i poraća. U kreveta koji je u funkciji od 2005. 11.30 sati biskupi planiraju razgledati Tijekom pohoda franjevci su delegaciju ulaz u „Tunel spasa“ u sarajevskom na- proveli kroz sve značajnije prostorije selju Donji Kotorac kroz koji su se u među kojima je, osim navedenih, bilo i teškim ratnim godinama opskrbljivali dječje kazalište, te nedovršena dvorana opkoljeni građani glavnog grada Bosne za molitvu i obrede. i Hercegovine. Nakon toga će pogledati Nakon završetka posjete biskupi su se početak makadamskog puta preko pla- zaputili u Gospino svetište u sarajev- nine Igman u sarajevskom naselju skom naselju Stup, kako bi molitvom i Hrasnica koji je bio, iako vrlo opasana i pjesmom zahvalili Blaženoj Djevici za mnoge smrtonosna, jedina veza op- Mariji za njezin moćni zagovor i pomoć koljenog grada s ostalim svijetom. (kta)

Biskupi pohodili svetište Gospe Stupske u okviru jubilarnog zajsedanja

Svi biskupi Biskupske konferencije Bo- ga pape Ivana Pavla II., počela obnova sne i Hercegovine, u okviru 50. svetišta te da je prilikom dolaska u Sa- jubilarnog zasjedanja, kao i biskupi de- rajevo 1997. poklonio i zvono za župnu legati Hrvatske biskupske konferencije, crkvu. Govoreći o trenutnom stanju žu- Talijanske biskupske konferencije, Slo- pi, pojasnio je da je pred sam rat 1991. venske biskupske konferencije i župna zajednica brojila skoro 11.000 Međunarodne konferencije sv. Ćirila i vjernika dok ih danas ima blizu tri tisu- Metoda pohodili su 4. studenog svetište će. Ohrabruje činjenica da se Gospe Stupske u sarajevskom naselju posljednjih godina u župi krsti po tride- Stup. setak djece tijekom jedne godine. Pozdrav i dobrodošlicu uputio im je žu- „Nakon brojnih događanja u ratu i po- pnik i čuvar svetišta vlč. Miroslav raću, ovo zajedničko hodočašće nas Ćavar koji je u kratkom prikazu progo- biskupa Biskupske konferencije BiH i vorio o bogatoj crkvenoj povijesti u tom delegata susjednih Biskupske konferen- dijelu grada. Podsjetio je da je župa cije izraz je naše zahvalnosti Blaženoj Stup osnovana 1890. godine i da je da- Djevici Mariji što smo kao krajevna našnja župna crkva posvećena Crkva mogli funkcionirati kroz institu- Uznesenju BDM izgrađena u vremenu cije Biskupske konferencije BiH“, od 1890. do 1892. te da je 1901. godine kazao je nadbiskup metropolit vrhbo- u župi iz Rima proglašeno Gospino sve- sanski kardinal Vinko Puljić ističući da tište. Naglasio je da je, tijekom ga je dolazak u Gospino svetište, koje je posljednjeg rata, crkva pretrpjela velika bilo spaljeno tijekom rata, i pohod „Tu- oštećenja od granata koje su ispaljene nelu spasa“ te dolazaka do podnožja sa srpskih položaja te je izgorjela, ali je ceste preko planine Igman, mislima ga slika Gospe Stupske sačuvana u podru- vraćalo u vrijeme teških ratnih stradanja mu župne crkve. Kazao je da je, kada su se, unatoč svemu teškom, nada- zahvaljujući donacijama blagopokojno- li se da će sve to proći i doći bolja

vremena. „Danas možemo zahvaljivati valnost dugujemo pokojnom umjetniku da ta nada nije bila uzaludna. Bog nas je Werneru Eiglu (Verner Ajgl), kojeg je blagoslovio da kao biskupi možemo preporučio upravo biskup Werner. On nastaviti vršiti svoje poslanje na ovim je ukrasio stupsku crkvu s posebnom prostorima. Bogu i brojnim dobrim lju- tehnikom zvanom intarzija koristeći dima zahvalni smo da smo uspjeli različite boje drveta. Njegov umjetnički obnoviti ovo Gospino svetište. Na oso- rad ostavio je posebni i jedinstveni trag bit način zahvalni smo austrijskom ljepote u stupskoj crkvi“, kazao je kar- vojnom ordinariju mons. Christianu dinal Puljić ističući da je svetište Gospe Werneru (Kristian Verner) i njegovim Stupske postalo molitveno žarište grada suradnicima na potpori u obnovi župne Sarajeva i bliže okolice. (kta) crkve na Stupu. Svakako posebnu zah-

Odnos Biskupske konferencije i dijecezanskog biskupa

Na zamolbu predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Franje Komarice, biskupa banjolučkog, dr. don Tomo Vukšić, generalni vikar iz Mostara i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, izrekao je u okviru 50. jubilarnog zasjedanja BK BiH, 3. studenog 2010. izlaganje pod nazivom: „Odnos biskupske konferencije i dijecezanskog biskupa“:

Na početku ovoga kratkog izlaganja o odnosu Biskupske konferencije i dijecezanskoga biskupa, prije svega srdačno pozdravljam sve sudionike 50. redovnog zasjedanja Biskupske konferencije BiH i zahvaljujem njezinu predsjedniku, mons. Franji Komarici, banjalučkom biskupu, na iskazanom povjerenju i pozivu, iako me sama tema vrlo zatekla jer osjećam da je mnogo pozvanijih i prikladnijih. Ovo izlaganje od petnaestak minuta, kako mi je naznačeno u dopisu, slijedi sadržaj i metodološki se oslanja na „Direktorij o pastoralnoj službi biskupa Apostolorum successores“ koji je Kongregacija za biskupe objavila 22. veljače 2004. A kao što je poznato, taj Direktorij ima i svoju pretpovijest. Ustvari, redovita sinoda biskupa, održana u listopadu 2001., o temi „Biskup, služitelj Evanđelja za nadu svijeta“, predložila je da bude posuvremenjen prethodni „Direktorij za biskupe Ecclesiae imago“, objavljen 22. veljače 1973., što je i učinjeno ovim Direktorijem iz 2004. godine. Novi Direktorij je izrađen tako da se oslanja na dokumente Drugoga vatikanskog sabora, Zakonik kanonskoga prava iz 1983. godine, na različite papinske dokumente i posebice na postsinodalnu „Apostolsku pobudnicu Pastores gregis“ Ivana Pavla II. (16. listopada 2003.), posvećenu upravo biskupu kao služitelju Evanđelja za nadu svijeta. Novi Direktorij se u svom 2. poglavlju, u brojevima od 28 do 32, bavi izravno temom biskupske konferencije, njezinom svrhom, njezinim članovima, materijama koje su joj konkretno povjerene, njezinim pravnim i doktrinarnim nad- ležnostima te komisijama, vijećima i drugim tijelima čija je zadaća pomagati biskupima i pripravljati i izvršavati odluke konferencije.

Možda će nakana Direktorija biti lakše shvaćena ako se podsjeti da 2. poglavlje, gdje je smještena naša tema, ima okvirni naslov „Briga biskupa za opću Crkvu i međusobna suradnja biskupa“; odnosno, stavljena je u dio koji nosi podnaslov „Bi- skupska suradnja i nadbiskupijske ustanove suradnje“.

Kao apostolorum successor biskup je član biskupskoga zbora unutar kojega među- sobna affectio collegialis čini da biskup nikada nije sam jer je uvijek i u kontinuitetu povezan s drugom braćom biskupima i s Petrovim nasljednikom. Ta kolegijalna naklonost i blizina dolazi do izražaja kao effectio collegialis posebice na ekumenskom saboru i povezanim djelovanjem biskupa razasutih po svijetu, koje promiče ili prihvaća rimski Prvosvećenik, na način da se ostvaruje pravi kolegijalan čin. Affectio collegialis, koja nije običan osjećaj solidarnosti, ostvaruje se u različitim stupnjevima a čini, koji iz nje proizlaze, mogu imati pravne posljedice. Ta affectio se konkretizira na razne načine, kao što su na primjer: sinoda biskupa, pohod ad limina, uključivanje dijecezanskih biskupa u dikasterije Rimske kurije, misionarska suradnja, pokrajinski sabori, biskupske konferencije, ekumensko nastojanje, međureligijski dijalog (Pastores gregis, 8).

Kad se bavi svrhama biskupske konferencije (br. 28), Direktorij naglašava kako ona, na višestruk i plodan način, doprinosi ostvarenju i razvitku affectio collegialis među članovima istoga episkopata. U njoj biskupi zajedno vrše neke pastoralne funkcije za vjernike na svom području, što odgovara potrebi da se vodi briga za zajedničko dobro partikularnih Crkava kroz složan i povezan rad njihovih pastira. Zadaća je biskupske konferencije da pomogne biskupima u njihovoj službi u korist cijeloga naroda Božjega i obavlja važnu funkciju na različitim ministerijalnim pod- ručjima kroz: - zajedničko uređivanje nekih pastoralnih materija po općim dekretima koji obvezuju kako pastire tako vjernike njihova područja; - prenošenje nauka Crkve na prodorniji način i u skladu s posebnom naravi i uvjetima života vjernika jedne države; - usklađivanje pojedinačnih nastojanja kroz zajedničke inicijative od nacionalnoga značenja na području apostolata i karitativnoga djelovanja, u koju svrhu je kanon- ski zakon konferencijama dao određene nadležnosti; - ujedinjen dijalog s političkim vlastima koje su zajedničke na cijelom području; - stvaranje zajedničkih služba koje mnoge biskupije nisu u stanju sebi priskrbiti; - široko područje uzajamne podrške u vršenju biskupske službe kroz međusobno informiranje, razmjenu ideja, usklađivanje gledišta itd.

Članovi biskupske konferencije (br. 29), po samom pravu, su svi dijecezanski biskupi područja i oni koji su s njima izjednačeni, te biskupi koadjutori, pomoćni i drugi naslovni biskupi koji obavljaju neku posebnu pastoralnu zadaću za dobro vjernika, kao i oni koji su privremeno na čelu neke crkvene upravne jedinice u zemlji. Mogu biti pozvani među članove, biskupi istočnog obreda sa sjedištem na području, sa savjetodavnim ili odlučnim glasom, ovisno o statutima, i umirovljeni

biskupi sa savjetodavnim glasom. Papinski predstavnik nije član konferencije ali je, u skladu sa statutima, pozvan sudjelovati na otvaranju zasjedanja biskupske konferencije. Iz članstva u konferenciji biskupu proizlaze neke naravne obveze: a) biskup se treba pobrinuti da dobro poznaje opće odredbe kojima se upravlja ova ustanova, kao i statute vlastite konferencije koji određuju osnovne norme zajednič- koga djelovanja. I nadahnut dubokom ljubavlju prema Crkvi, treba bdjeti da djelovanje konferencije bude obavljano prema kanonskim pravilima; b) biskup treba aktivno sudjelovati na biskupskim zasjedanjima ne prepuštajući zajedničku odgovornost brizi drugih biskupa; ako bude izabran na neku službu konferencije, neka to ne odbija osim zbog opravdana razloga. Treba pozorno prou- čiti predložene teme za raspravu; ako treba i uz pomoć stručnjaka, tako da njegovi stavovi budu uvijek dobro utemeljeni i oblikovani savjesno; c) za vrijeme sjednica biskup treba s bratskom otvorenošću očitovati svoje mišlje- nje, bez straha kad treba iznijeti različito mišljenje od drugih ali spreman saslušati i razumjeti protivne razloge; d) kad zajedničko dobro vjernika traži zajednički pravac djelovanja, biskup će biti spreman slijediti mišljenje većine, bez ustrajanja u vlastitim pozicijama; e) kada u slučajevima savjesti smatra da ne može pristati uz neku izjavu ili rezolu- ciju konferencije, biskup će trebati pred Bogom odvagnuti sve okolnosti, uvažavajući također javne odjeke svoje odluke; ako bi se radilo o općem dekretu koji je postao obvezatan po „recognitio“ Svete Stolice, od nje će biskup morati tra- žiti oprost da bi mogao ne pristati na ono što je određeno u dekretu; f) nadahnut duhom služenja, biskup će signalizirati upravnim tijelima konferencije sve probleme s kojima se treba sučeliti, poteškoće koje treba nadvladati i inicijative koje sugerira dobro duša.

Danas je očito da postoje neke pastoralne materije i problemi apostolata (br. 30) koji ne mogu biti rješavani na dužan način osim na nacionalnoj razini. Zato je ka- nonski zakon neka područja povjerio zajedničkoj pozornosti biskupa, i to u svakom pojedinom slučaju na različiti način. Među njima se ističu: - odgoj službenika oltara, bilo kandidata za svećeništvo bilo za stalan đakonat; - ekumenizam; - pomoćna sredstva za biskupijsku katehezu; - katolički odgoj; - visoko katoličko obrazovanje i sveučilišni pastoral; - sredstva javnoga priopćavanja; - zaštita cjelovitosti vjere i običaja kršćanskoga naroda. Na svim ovim područjima potrebno je povezati vlastite nadležnosti konferencije i odgovornost svakoga biskupa u njegovoj biskupiji. Ta usklađenost je naravna posljedica poštivanja kanonskih pravila koja upravljaju ovim pitanjima.

Što se tiče pravnih i doktrinarnih nadležnosti (br. 31), prema Dekretu o pastirskoj službi biskupa Christus Dominus Drugoga vatikanskog sabora (CD 38), Apostol-

ska Stolica je biskupskim konferencijama dala moć (kan. 455, § 1-2) da izdaju ob- vezujuća pravila u obliku općih odluka (dekreta) u određenim materijama (među opće odluke uvrštene su također opće izvršne odluke o kojima u kann. 31-33; usp. Papinsko vijeće za tumačenje zakonskih tekstova, Responsum od 5. VII. 1985.) i da primjenjuju posebne odluke, koje biskup vjerno prima i provodi u biskupiji. Normativnu moć konferencije vrše svi biskupi okupljeni na plenarnom zasjedanju, koje omogućava kolegijalni dijalog i razmjenu ideja, i zahtijeva glas dviju trećina članova koji imaju pravo glasa, a ni jedno tijelo konferencije ne može prisvojiti nadležnosti plenarnoga zasjedanja. Te norme, prije njihova proglašenja, treba ispi- tati Sveta Stolica radi osiguranja usklađenosti s općim kanonskim poretkom (kan. 445 § 2.) Biskupi, okupljeni na biskupskoj konferenciji, vrše također doktrinarnu službu jer su združeno autentični naučitelji i učitelji vjere za svoje vjernike. A u vršenju nau- čiteljske službe, posebice kad se trebaju sučeliti s novim pitanjima i pojasniti nove probleme koji nastaju iz društva, biskupi trebaju biti svjesni ograničenja svojih iz- jašnjavanja budući da njihovo učiteljstvo nije opće, iako je autentično i službeno, te će slijediti učiteljstvo opće Crkve. Da bi doktrinarne deklaracije biskupske konferencije postale autentično učiteljstvo i bile objavljene u ime same konferencije, moraju ih biskupi članovi odobriti jednoglasno ili većinom od najmanje dvije trećine biskupa koji imaju odlučan glas. U ovom drugom slučaju, da bi mogle biti objavljene, doktrinarne deklaracije moraju dobiti „recognitio“ Svete Stolice. Takve deklaracije trebaju biti poslane Kongrega- ciji za biskupe ili Kongregaciji za evangelizaciju naroda, ovisno o području koje ove kongregacije pokrivaju, a te kongregacije će dati „recognitio“ nakon što se po- savjetuju s drugim nadležnim ustanovama Svete Stolice (Ivan Pavao II., Motu proprio Apostolos Suos, br. 22). Ako bi biskupske konferencije smatrale da je potrebna neka akcija „in solidum“, one bi morale tražiti autorizaciju od Svete Stolice koja će u pojedinim slučajevima naznačiti norme koje treba održavati. Izvan ovih slučajeva, dijecezanski biskupi su slobodni prihvatiti ili ne prihvatiti u vlastitoj biskupiji i pripisati obvezujuću narav, u vlastito ime i vlastitim autoritetom, nekoj uredbi s kojom se slažu drugi pastiri. To jest, u slučajevima u kojima ni opće pravo ni poseban nalog Apostolske Stolice ne daju biskupskoj konferenciji vlast donositi opće odluke, ostaje neokrnjena mjerodavnost svakoga dijecezanskog biskupa, a ni konferencija ni njezin predsjednik ne mogu djelovati u ime svih biskupa, osim ako svi biskupi i svaki napose dadu pristanak (kan. 455, § 4). S druge strane, nije zakonito ni proširiti područje vlasti konferencije, prenoseći na nju jurisdikciju i odgovornost njezinih članova za svoje biskupije, jer je takvo prenošenje u isključi- voj nadležnosti pape koji će dati, na svoju inicijativu ili na zahtjev konferencije, poseban nalog u slučajevima u kojima će to smatrati prikladnim.

O Biskupskoj konferenciji ovise razni organi i komisije čija je specifična zadaća pomagati biskupima u pripravi i izvršenju odluka konferencije (br. 32). Stalne komisije, ili komisije ad hoc, koje konferencija naziva „biskupske“, moraju biti

sastavljene od članova biskupa ili onih koji su po pravu s njima izjednačeni. Ako je pak broj biskupa nedostatan da bi se osnovale takve komisije, mogu biti ustanov- ljeni organizmi kao što su vijeća, kojima predsjeda jedan biskup, a sastavljeni su od svećenika, redovnika i laika, no takva tijela ne mogu se nazivati „biskupska“. Članovi ovih komisija moraju biti svjesni da njihova zadaća nije voditi i koordini- rati rad Crkve na nacionalnom području u nekom pastoralnom sektoru, nego sasvim druga: pomagati plenarnim sjednicama – to jest samoj konferenciji – da po- stigne svoje objektive i pribaviti biskupima prikladna pomagala za njihov ministerij u partikularnoj Crkvi.

Prema tomu, kako komentira poznati kanonist Luigi Chiappetta (Il Codice di diritto canonico, I. Roma 1996., str. 574-575), biskupska konferencija je kolegijalan organ, sastavljen od biskupa s određenoga područja, obično državnoga ali ne uvijek, i trajna ustanova koja po samom pravu ima pravnu osobnost (kan. 449 § 2). No ona nema svoj teritorij kao da bi bila neka provincija ili crkvena pokrajina. Radi se o bitno pastoralnoj ustanovi koja je izraz „Ecclesiarum communio“ i kolegijaliteta biskupa na čemu je insistirao Drugi vatikanski sabor. Kao takva ona je posrednički organ između Svete Stolice i dijecezanskih biskupa, ali ne u hijerarhijskom smislu kao da bi biskupska konferencija imala jurisdikcijsku moć nad pojedinim dijecezanskim biskupima. Dijecezanski biskupi i dalje ovise izravno o rimskom Prvosvećeniku, ali je istina da, po načelima subsidijarnosti i decentralizacije, biskupska konferencija danas obavlja neke funkcije koje su u prošlosti bile rezervirane Svetoj Stolici.

IMENOVANJA, RAZRJEŠENJA I ODOBRENJA

- Dr. Šimo Maršić, imenovan članom Odbora za mlade BK BiH (Dekret br. 84/2010 od 29. ožujka 2010.)

- Don Ilija Piličić, imenovan članom Odbora za mlade BK BiH (Dekret br. 84/2010 od 29. ožujka 2010.).

- Don Mladen Šutalo, imenovan članom Odbora za mlade BK BiH (Dekret br. 84/2010 od 29. ožujka 2010.).

- Fra Mato Topić, imenovan članom Odbora za mlade BK BiH (Dekret br. 84/2010 od 29. ožujka 2010.)

- Fra Sretan Ćurčić, imenovan članom Odbora za mlade BK BiH (Dekret br. 84/2010 od 29. ožujka 2010.).

- Don Mihovil Kurkut, imenovan članom Odbora za mlade BK BiH (Dekret br. 84/2010 od 29. ožujka 2010.).

- S. Marija Filipović, imenovan članom Odbora za mlade BK BiH (Dekret br. 84/2010 od 29. ožujka 2010.).

- G. Ivana Vidović, imenovan članom Odbora za mlade BK BiH (Dekret br. 84/2010 od 29. ožujka 2010.).

- Vlč. Radoslav Zovko, imenovan članom Nadzornog vijeća Caritasa BK BiH (Dekret br. 197-5/2010 od 23. ožujka 2010.).

- Mons. Bosiljko Rajić, razriješen službe direktora/ravnatelja Caritasa BK BiH (Dekret br. 93-1/2010 od 9. travnja 2010.).

- Fra Miljenko Mika Stojića, imenovan na službu direktora/ravnatelja Caritasa BK BiH (Dekret br. 93-1/2010 od 9. travnja 2010.).

- O. Josip Bebić, imenovan ravnateljem dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu (Dekret br. 241/2010 od 7. rujna 2010.).

- Fra Josip Vlašić, imenovan članom Vijeća za laike BK BiH (Dekret br. 249/2010 od 11. listopada 2010.).

- Fra Sretan Ćurčić, razriješen službe člana Vijeća za laike BK BiH (Dekret br. 248/2010 od 13. listopada 2010.).

- Fra Šimun Romić, imenovan članom Vijeća za kler BK BiH (Dekret br. 255/2010 od 15. listopada 2010.).

- Fra Valentin Vukoja, razriješen službe člana Vijeća za kler BK BiH (Dekret br. 255-3/2010 od 16. listopada 2010.).

- Mr. Darko Pavlović, imenovan članom Komisije Justitia et Pax BK BiH (Dekret br. 273/2010 od 9. studenog 2010.).

- Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, na svom 49. redovnom zasjedanju održanom od 12. do 14. srpnja 2010. u Banjoj Luci odobrili su projekt osnivanja Škole za socijalna zanimanja u organizaciji Caritasa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

VIJEĆA I KOMISIJE BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

SASTAV

Vijeće za bogoslovna sjemeništa BK BiH

Kardinal Vinko Puljić, predsjednik

Članovi (ime, prezime i dijeceza):

Preč Marko Zubak, Sarajevo Vlč. mr. Josip Lebo, Sarajevo Don Stipe Gale, Mostar Vlč. Žarko Vladislav Ošap, Banja Luka Don Ivo Šutalo, Mostar Dr. fra Marinko Pejić, Sarajevo Dr. fra Danimir Pezer, Sarajevo Fra Mato Topić, Sarajevo

Vijeće za mala sjemeništa BK BiH

Kardinal Vinko Puljić, predsjednik

Članovi:

Preč. Marijan Pejić, Sarajevo Vlč. Jakov Kajinić, Sarajevo Vlč. Žarko Vladislav Ošap, Banja Luka Don Ivan Zovko, Mostar Mr. fra Stjepan Lovrić, Sarajevo Mr. fra Pavo Vujica, Sarajevo

Vijeće za ekumenizam i dijalog među religijama i kulturama

Kardinal Vinko Puljić, predsjednik

Članovi:

Mons. dr. Mato Zovkić, Sarajevo

Fra Marijan Karaula, Sarajevo Vlč. dr. Niko Ikić, Sarajevo Vlč. mr. Tomo Knežević, Sarajevo Vlč. Marijan Stojanović, Banja Luka Don Ivan Bebek, Mostar Dr. fra Iko Skoko, Mostar

Vijeće za katehezu BK BiH

Biskup Ratko Perić, predsjednik

Članovi:

Dr. don Anto Pavlović, tajnik, Mostar Mons. Pero Jukić, Sarajevo Vlč. mr. Marko Vidović, Banja Luka Fra Stipe Biško, Mostar Don Marko Šutalo, Mostar Fra Mario Radman, Sarajevo S. Mirjam Ramljak, Sarajevo G. Zorica Miloš, Mostar

Vijeće za kler BK BiH

Biskup Ratko Perić, predsjednik

Članovi:

Don Ivan Štironja, tajnik, Mostar Mons. dr. Anto Orlovac, Banja Luka Fra Šimun Romić, Mostar Preč. mr. Luka Tunjić, Sarajevo Dr. fra Danimir Pezer, Sarajevo

Vijeće za obitelj BK BiH