Franjevci Sjeverozapadne Bosne HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO "NAPREDAK" SARAJEVO Izdavač: PODRUŽNICA BIHAĆ
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
Fra Jurica Šalić Franjevci sjeverozapadne Bosne HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO "NAPREDAK" SARAJEVO Izdavač: PODRUŽNICA BIHAĆ Za izdavača: HKD "NAPREDAK" BIHAĆ Urednik: Fra Jurica Šalić Lektura i koretktura: Mr. Ivan Dujmović Recezenti: Dr. Velimir Blažević Mr. Ivan Dujmović Fotografije pripremio iz starih albuma: Mato Klarić Prijelom i ovitak: Sabiha Šaćirbegović Naslovna strana: Fra Franjo Valentić Tisak: SZR"biGraf BIHAĆ Za tiskaru: Sabiha Šaćirbegović, graf. ing Naklada: 500 komada Fra Jurica Šalić FRANJEVCI SJEVEROZAPADNE BOSNE Bihać 2002. Na osnovu mišljenja Federalnog ministarstva nauke, kulture i sporta, broj 02-15-13241/02 od 11. 03. 2002. godine, knjiga FRANJEVCI SJEVEROZAPADNE BOSNE, autora fra Jurice Šalića oslobađa se poreza na promet proizvoda. CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 271.3(497.6):929 929:271 . 3 (497 . 6) Fra Jurica Šalić Franjevci sjeverozapadne Bosne/ Fra Jurica Šalić.- (Fotografije Mato Klarić). -Bihać: HKD NAPREDAK, 2002.- 262 str. : ilustracije; 21 cm Bibliografske i druge ilustracije uz tekst ISBN 9958-9431 .2-3 COBBISS/BiH - ID 10517510 FRANJEVCI SJEVEROZAPADNE BOSNE PREDGOVOR Kad govorimo o franjevcima sjeverozapadne Bosne, mislimo na redovnike sv. Franje, koji su rođeni, uglavnom živjeli i radili na prostoru današnjeg distrikta Franjevačkog samostana u Petrićevcu. Spomenuti prostor se stere po banjalučkom, gradiškom, sanskom i bihaćkom okrugu. To je veliko prostranstvo, koje još od turskog vremena udomljuje trovrsnu šarolikost, koja predstavlja multireligioznu sredinu. U takvom ambijentu, na širokom prostoru od Prnjavora do Bihaća rađali su se, živjeli i radili ljudi, koji su predvodili katoličke zajednice vjernika. Oni su u turskom periodu bili jedini predstavnici katoličkog klera a u novije vrijeme rade zajedno s dijecezanskim svećenstvom i pripadnicima drugih redovničkih zajednica. Ovdje predstavljamo pojedine franjevce, koliko nam to povijesni izvori dopuštaju. Naime, franjevci su na ovim prostorima nazočni u predturskom periodu. Međutim, o njima /osim dvojice/, koji su ponikli na području sjeverozapadne Bosne nemamo povijesnih podataka. Isto tako, nisu nam dostupne spoznaje o franjevcima, koji su u prvom dijelu turske vladavine bili sinovi rodne grude ovoga dijela Bosne. Tek u 17. stoljeću nalazimo spomen na nekoliko domaćih franjevaca a o preostalima - kojih je kudikamo veći broj - ne znamo ništa određeno. O 5 franjevcima 18. stoljeća znamo nešto više a o onima iz 19. stoljeća imamo dovoljno spoznaja, na temelju kojih o svakom pojedinom možemo dati osnovne biografske podatke. Najsustavnije možemo predstaviti franjevce 20. stoljeća, jer su nam vremenski najbliži. Imajući ovo u vidu, posve je razumljivo da u ovom prikazu donosimo spomen na franjevce sjeverozapadne Bosne uglavnom s kraja 18., te tijekom 19. i 20. stoljeća. O onim iz 17. i većim dijelom 18. stoljeća govorimo samo fragmentarno, tek toliko, da im sačuvamo spomen. Oskudni izvori nam ne dopuštaju reći nešto više. Ovaj kraj i njegovi franjevci u velikom vremenskom razdoblju turskog perioda bio je vezan uz Franjevački samostan u Fojnici, koji ih je vezao svojom organizacijom na nivou kustodije. Tako vezani uz centralnu Bosnu, franjevci sjeverozapada nosili su karakteristike bosanskog ujaka. Premda su te odlike i osobnosti vidno zastupljene na likovima ovih franjevaca, ipak se na njima zapažaju posebnosti, koje se ističu u skladu s podnebljem ovog dijela Bosne. Osim općih obilježja, ovi franjevci su živjeli u različitim periodima, pa ćemo među njima naći prekaljenog ujaka iz turskog doba, koji je "nosio glavu u torbi"; onog iz austrijskog perioda, koji je tek osjetio slast slobode, pa počinje živjeti i raditi u normalnim uvjetima; franjevca između dva svjetska rata, koji u punom zamahu sustavno radi u pastvi i svom samostanu; onog iz perioda Drugog svjetskog rata i poratnih godina, koji je na sebi iskusio sav bijes i netolerantnost borbenog ateizma. Tu ćemo naći crkvenog dostojanstvenika, profesora, doktora, pučkog tribuna, gvardijana, župnika, kapelana i časnog brata. Naći 6 ćemo franjevce s priznanjima svjetovne vlasti, ponizne i anonimne redovnike u samostanu ili negdje na župi, te mučenike, koji su život položili na oltar Reda, Crkve i naroda, ravnajući se prema svom vjerskom uvjerenju, oblikovanom u franjevačkoj zajednici. Na koncu proizađe da je svaki franjevac ovog dijela Bosne zasebna storija življenog franjevaštva, često puta i u nemogućim uvjetima. Storija franjevaštva u njegovoj misijskoj dimenziji, jer je u pitanju rad misionara u misijskoj Bosni. O mnogim iz te cjelokupne plejade nemamo spomena. Također, nemamo mogućnosti o pojedincima dati iscrpne biografske podatke, jer o njima imamo samo spomen, s jednim ili nekoliko detalja iz života. No, i to je dovoljno, da ih zabilježimo i ne dozvolimo da ostanu zastrti velom zaborava. 7 I DIO FRANJEVCI OD BANJE LUKE Ovdje je riječ o franjevcima, koji su rodom s prostora sadašnjeg banjalučkog dekanata. Prateći kroz povijest posljednjih gotovo 300 godina, nalazimo prilično brojnu grupu onih redovnika, koji su se rodili i djelovali na području grada i bližih sela, te onih udaljenijih, u ivaštanskom i šimićkom kraju. Zajedno s drugima, koji su iz ostalih krajeva Bosne dolazili na službu, služili su tadašnje župe Ivanjsku, Banju Luku i lokalnu kapelaniju Rakovac. Kao svi ostali, i ovi franjevci imali su svoje posebnosti, po kojim su se prepoznavali. U sjeverozapadnoj Bosni imamo franjevce od Bihaća, iz Sanskog kraja, od Gradiške a ujake s ovih prostora jednostavno su zvali Banjalučanima. Oni od Sanskog Mosta i Prijedora još su ih određenije nazivali. Pokojni fra Dane Briševac banjalučke fratre je nazvao Zakrnjincima. S majdanskih visova, posebno od Stratinske gledali bi Krnjin, najviši vrh Kozare. Znali su da se iza Krnjina, malo udesno steru Šimići, Ivanjska i skup ostalih katoličkih sela, koja vežu s Banjom 9 Lukom. Tako, za fra Danu i ostale majdanske fratre, franjevci s ovog područja bili su oni za Krnjinom, Zakrnjinci. Žao nam je što nije dovoljno rasvijetljena lokalna povijest 17. stoljeća, kad su uz Banju Luku postojale drevne župe Dragočaj i Motike. Radi toga, ne možemo utvrditi identitet domaćih franjevaca navedenog vremena a rado bi ih vidjeli pridružene grupi ujaka iz kasnijeg vremena, počevši od Velikog bečkog rata, pa do naših dana. Iz prethodnog vremena imamo samo spomen na nekoliko glasovitih franjevaca. 10 FRA MATO ABRIĆ /+1755. / Iz Ivanjske Ovaj franjevac, koji je djelovao u najtežim vremenima turskog robovanja, rodom je iz Abrića, sela u ivaštanskoj župi. Tu, na rodnoj grudi bio je župnik 1751- 1755. godine, gdje je umro, obavljajući istu dužnost 27. travnja navedene godine. FRA NIKOLA ANIĆ Od Banje Luke Najstarije poznato obitavalište Anića bili su Debeljaci pokraj Banje Luke. Tamo ih nalazimo u 18. stoljeću, pa zaključujemo da je fra Nikola rodom iz spomenutog mjesta. Nalazimo ga na službi župnika u Ivanjskoj 1761 - 1763. godine. Potom je bio župnik u Banjoj Luci, odakle je 1763. g. otišao na župničku službu u Stari Majdan. Odatle se 1771. vraća u Ivanjsku, gdje je nastavio sa župničkom službom do 1775. godine. 11 FRA MARKO ANDROŠEVIĆ /1861-1898./ Iz Banje Luke Fra Marko spada u grupu svećenika, koji su se rano, u zreloj dobi preselili u vječnost. Rodio se u Banjoj Luci 03. travnja 1861. godine. Oblačenje u odoru sv. Franje imao je 23. listopada 1877. a svečano zavjetovanje 12. ožujka 1882., da bi - ispunivši sve uvjete školovanja - postao mladi misnik 18. listopada 1883. godine. Prema ustaljenoj praksi, tako mlad svećenik najprije je služio kao kapelan, pa tek onda, sa stečenim iskustvom obnašao je župničku službu u Ivanjskoj /1890-1893./ i Sanskom Mostu /1893-1897./. Iz Sanskog Mosta dolazi za gvardijana u samostan na Petrićevcu. No, tek što je prošla jedna godina njegovog gvardijanstva, ozbiljno je obolio. Kao aktualni gvardijan, opremljen svetim tajnama, umro je 15. rujna 1898. godine u naponu snage, u 38. godini života, 21. redovništva i 15. misništva. Pokopan je u katoličkom gradskom groblju Misna Bašta u Banjoj Luci. FRA ANDRIJA ANUŠIĆ /+1815./ Iz Barlovaca Fra Andrija je svećenik davnih vremena druge polovice 18. i početka 19. stoljeća. Kao mjesto njegovog rođenja u petrićevačkom Nekrologiju nalazimo da se pripisuje Ivanjska. Međutim, ovo mjesto se spominje u smislu tadašnje župne organizacije, pa možemo reći, da mu 12 je rodna župa Ivanjska a mjesto rođenja Barlovci. Naime, tada su Anušići u banjalučkom kraju obitavali samo u spomenutom selu. Godine 1810. nalazimo fra Andriju na službi kapelana u ivaštanskoj župi. Narednu godinu dana obnašao je službu župnika u Volaru /Šurkovac/ kod Ljubije, odakle se opet vraća u Ivanjsku, gdje se spominje kao kapelan 1811. i 1812. godine. Bio je žrtva velike kuge, koja je u Bosni počela harati 1813. godine. Služeći u Rakitnom /Hercegovina/ obolio je od kužne zaraze ' i umro 04. kolovoza 1815. godine, daleko od Barlovaca i svog banjalučkog kraja. FRA LADISLAV BAJIĆ /1867-1893./ Iz Banje Luke Ovaj mladić stasao je u jednog divnog redovnika, od koga se očekivao plodan rad u dugom životu. Međutim, sudbina je drukčije htjela. Rodio se u Banjoj Luci 22. studeni 1867. godine. Franjevački habit oblači 16. kolovoza 1883. a jednostavne zavjete polaže godinu dana kasnije. Teologiju je studirao u Madžarskoj, gdje ga nalazimo na studiju 1889. godine. Tamo je položio i svečane zavjete. Iste godine primio je i sakramenat svećeničkog reda. Bio je vrlo sposoban i "peste extinctus", Nekrologij samostana Petrićevac. 13 prikladan za redovničko i svećeničko zvanje, što