Pećine Otoka Lža I Ugljana
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
SPELEOLOG čASOPIS ZA SPELEO LOGIJU GODINA ll. SIJECANJ-02UJAK 1954. BROJ l Pećine otoka lža i Ugljana M a l e z Mi~ko, Zagreb Otoci zadarskog arhipelaga vrlo su Geografski smještaj: zanimljivi po svojoj geologiji, morfo logiji i speleologiji. Obilazio sam ih u Otok Iž nalazi se oko 12 km (zračna srpnju 1952. god. sa zadatkom, da na u dal}enost) u smjeru prema jugozo. njima vršim geološka istraživanja i da padu oo Zadra. Sa njegove sjevero sakupim faunu diluvijalnih koštanih istočne strane proteže se otok Ugljan, breća, sa kojima naročito obiluje otok a sa jugozapadne Dugi otok. Izm eđu Iž. Uz spomenuta geološka opažanja, Dugog otoka i Iža nalazi se otok Rava vršio sam i speleološka istraživanja, s jako razvedenom obalom. Otok Iž jer se na tim otocima nalazi više spe proteže se od sjeverozapada prema leoloških objekata. J ednim raniJlm jugoistoku dužinom od 12,5 km, dok člankom (Malez, 1953) prikazao sam najveću širinu od 2,5 km ima na liniji pećinu Strašna peć, što se nalazi na Zaglav (61) - Korinjak (170) - Ko Dugom otoku, a to je ujedno najveća šljun (85). Vrh brda Korinjak je naj pećina na zadarskim otocima. U ovom viša točka •otoka i od njega se prema prikazu osvrnuti ću se na pećine otoka Iža i Ugljana, a uz njihove opise upo jugoistoku proteže dalje greben po znati ćemo s·e i sa geološkim karakte sredini otoka na brdo Martinjac (133), ristikama ovih otoka. Ozrinj (124), Bilovu (129), Kozjak (116) Istraživanja sam počeo na otoku i Vodenjarski vrh (90). Od tog grebena Ižu, gdje sam bio gost kod don Vladi konfiguracija terena se postepeno spu mira Cvitanovića, našeg poznatog gla šta prema sjeveroisto čnoj i jugoza goljaša, kojemu se najtoplije zahva padnoj obali otoka. Oko otoka nalazi ljuj-em na gos'tloprimstvu. Također sam se više otočića i šk·oljeva, od kojih je bazu za ostala istraživanja imao u Ve najveći Knežak, zatim Veli, Sridnji, lom Ižu na otoku Ižu, j er se taj otok Mali, Glurović, Tomešnjak, Fulija, Ku smjestio u centru zadarskih otoka. Sa dica, Mrtovnjak i Rutnjak. Najveće Iža sam ispitivao pećine na otoku mjes1x> na otoku je Veli Iž, nedaleko Ugljanu, Dugom otoku i vršio sam njega }e selo Drage, a na jugoistočno j geološka promatranja na otoku Ravi. strani otoka nalaze se sela P orovac, Na otoku Ugljanu srdačno mi je izašao u susret g. Filipi don Amos, kojemu Makovac i Muče, koja se zajedn ičkim se naročito zahvaljujem za historijske imenom nazivaju Mali Iž. Morfološka i toponomastičke podatke o pećinama ispitivanja ovog otoka izvršio je Milo ovog otoka. j ević (1933). l Otok Ugljan je znatno veći od Iža. Tumač toj k arti napisao je Kerner F. Nalazi se oko 3,7 km u smjeru jugo (1920). zapad od Zadra, a proteže se također Otoci • zadarskog arhipelaga izgra dinarski, od sjev·erozapada prema jugo đeni su od stijena mezozojske i keno istoku. Najveća dužina otoka je oko zojske starosti. Mezozoiku pripadaju 22 km, a širina na liniji od rta sv. Gre slojevi formacije krede, a kenozoiku gora kod Sutom.išćice u smjeru p reko slojevi paleocena i eocena. Kredna for vrha brda Sćak (288) iznosi n ešto macija zastupana je samo sa svojim preko 3,5 km. Na otoku Ugljanu pro gornjim dijelom i to turonskim i se težu se dva paralelna grebena. Prvi nonskim katom. T uronskom katu pri greben proteže se sa sjeveroisto čne padaju dolomiti i dolomitični vapnenci, strane otoka, a počinj-e s brdom Ku u kojima od fosila dolaze školjke roda ranj (146), pa se dalje nastavlja na C h o n d r o d o n t a, a senonskom katu Bozolić (143), Bergaček (180) i zavr pripadaju rudistni vapnenci, u kojima šava brdom Straža (156) sjeveroza pretežno dolaze rudisti iz skupine padnije od sela Kukljica. Drugi viši Rad i o l i t i d a e. Paleocen je na ovim greben proteže se s jugozapadne strane otocima zastupan miliolidnim vapnen otoka, a započinje brdom Straža (140), cima, koji imaju malo raširenje i nisu koje se nalazi jugoistočno zaljeva posebno izdvojeni, dok j·e eocen zastu Prtljug, te se taj greben dalje nasta pan sa alveolinskim i numulitnim vap vlja na brdo Sćak (288), P lišivac (200), nencima. Osim slojeva gornje starosti, Sv. Mihovil (265), Velu Glavu (238), na ovim otocima nalazimo i tvorevine Fratar (188) i završava brdom Kobi kvartara. Stariji odsjek kvartara di ljak (202). Najviši vrh na otoku je luvij, zastupan je koštanim brečama, Sćak (trig. točka 288). Sjeverozapadni siparišnim breča ma i djelomično ze nastavak otoka Ugljana je otok Ri mljom crljenioom. Aluviju pripadaju vanj i Sestrunj, a jugoistočni otok Pa siparišta i razn:i nanosi u dolinama. šman. Oko otoka Ugljana ima više oto Područj e spomenutih otoka izbraz čića i školjeva, kao što su Ošljak, Ji dano je većim brojem bora, koje su dula, Golac, Karantonić , Bisage, Mi nastale kao posljedica tektonskih gi šnjak i drugi. Morfološka promatranja banja. Nakon taloženja gornjo k.Tednih ovog otoka vršio je Milojević (1928). vapnenaca, došlo je do tektonskih po kreta, koji su borati i uzdigli ovaj Geološke i hidrografske osebine: teren. Teren se nakon ovih boranja Geolo§ka pr.oučavanja ovih otoka sastojao od dosta pravilnih bora, si.n vršena su zajedno sa geološkim istra klinala i antiklinala. U paleocenu do živanjima na susjednom kopnu. Ovo lazi ponovno do transgresije mora, pa područje prvi su geološki istraživali se u .sinklinalama, koje su bile zahva Hauer F. i Stache G. (1862), a kasnije ćene tom transgresijom, talože mili je Hauer (1863, 1868) sa tog područja olidni vapnenci. Kasnije u eocenu dao još neke geološke radove. Dalnja transgresija je još više napredovala, istraživanja na ovim terenima nastavio pa se pr·eko miliolidnih vapnenaca, j e Schubert R. (1909a, 1909b, 1912), pa staloženih u krednim sinklinalama, ta su njegova istraživanja trajala povre lože eocenski slojevi i to alveolinski m eno od 1906. do 191l. godine. U maju i numulitni vapnenci. Nakon taloženja 1911. g. Schubert j~ vršio geološko tih slojeva, ·ovi tereni s u ponovno bili kartiranje zadarskih otoka, te je ova zahvaćeni tektonsk:im pokretima, koji geološka karta izašla 1920. g. u Beču. dovađaju opet do boranja i uzdizanja 2 LEGCNOA {k~~:~] f<vo,la,. ~Rili glavni numu/ilni va p, ~~gl. imperfara/ni vap. Shemal.ski geoto.Ski profil kroz zadar.ske otoke NK SW l glavnt,...".,lilniv<1f"'MGC Z. glam; ,.",_".,f~al"' vapm>nac '3 rudt:.lni vapnenoc ' · k redni doiomi{ 3 spomenutih terena. Od oligocena, kada staju subkristalinični i ružičaste boje. je to boranje za1;>očelo, pa sve do dilu U njima od fosila dolaze rudisti i to vija, ovo područje je kopno, koje je većinom u gnijezdima. Osim rudista, bilo izloženo djelovanju raznih egzo koji pripadaju skupini Rad i o l i genih faiktora. U diluviju ovo područje t i d a e, u tim vapnencima dolaze i počinje postepeno da tone, more po neki slabo sačuvani gastropodi. Na novno prodire u sinklinalne doline i otoku Ižu osim stijena gornje starosti· postepeno se stvara današnja slika imade i tvorevina kvartara. Osobito reljefa. su važna brojna bogata nalazišta dilu Na ovim otocima možemo danas vijalnih koštanih hreča, od kojih na lučiti tri antiklinale i to antiklinalu otoku imade ll, a na školju Rutnjak Ugljana, Iža i Dugog otoka. Na ove jedno nalazište. U tim brečama do1alzi antiklinale nadovezuju se na kopnu mnogo !kostiju i zubi raznih preživača sjeveroistočno od Zadra četiri paraLeLne i zvjeradi, pa se upravo vrši obradba antiklinale. Te antiklinale na kopnu sakupljenog materijala. Osim koštanih su simetrične, za razliku od otočnih, breča dolaze na otoku između brda koje su asimetrične i sa stisnutim sin Straža (125) i rla Osiljnjak kremeni klinalama. Na Dugom otoku jezgra an konglomerati, a po svoj PTilici pret tiklinale su donjo k-redni vapnenci, na stavljaju cementirani šljunak diluvi otoku Ižu i Ugljanu kredni dolomiti, jalnog potoka, koji je nekada tekao a na kopnenim antiklinalama jezgru valom prema zaljevu Sipnate. tvori rudistni vapnenac, dok dolomiti Otoik Ugljan izgrađen je osim sti imaju samo lokalni značaj. jena kređne starosti i od paleocenskih Otok Iž izgrađen )e samo od stijena i eocensJdh sedimenata. Najveći dio gornjo kredne starooti, a to su turon otoka izgrađen je od rud.istnih vapne ski .dolomiti i . senonski rudistni vap naca, koji su facijelno isti sa onima nenci. Dolomiti su pjeskuljasti, boje su .na otoku ·Ižu. Ti vapnenci dolaze u svijetlo sive do · žućkaste, rjeđe su dvije zone i tvore sinklinalu, u · koju tamni i bituminozni, a izmjenjuju se su staloženi i kasnije uborani eocenski s dolomitičnim i pjeskuljastim vapnen slojevi. Kredni dolomiti protežu se ·u cima. U takvim dolomitičnim vapnen pojasu sa sjeveroistočne strane ovog cima dolaze često ostaci školjke e h o n otoka, a istog su sastava i habitusa kao dr o d o n t a j o a n n a e, a na otoku i oni na Ižu. Paleocenski i eocenski Ižu je je.dno lijepo i veliko nalazište slojevi protežu se SII'edinom samog tih ostataka na obali između rta Drga njac i sela Drage, zatim kod groblja otoka, a predstavljeni su miliolidnim, i u uvali jugozapadnije od brda Ko alveolinskim i numulitnim vapnen šljun (85). Schubert R. (1920) na svojoj cima. Miliolidni i alveolinski vapnenac karti ima označenu usku zonu glavnih ·izdvojen je na karti kao glavni imper imperforatnih vapnenaca sa sjevero foratni vapnenac. Taj vapnenac sa istočne strane brda Korinjak (170), no stoji se od donjeg dijela, t. j. miliolid prilikom detaljnog pregledavanja i is nog vapnenca, u kojem od fosila do traživanja na tome mjes-tu, nisu spo laze foraminiferi M i l i o l a, B i l o e u menuti slojevi nigdje zapaženi.