SPELEOLOG čASOPIS ZA SPELEO LOGIJU GODINA ll. SIJECANJ-02UJAK 1954. BROJ l Pećine otoka lža i Ugljana M a l e z Mi~ko, Zagreb Otoci zadarskog arhipelaga vrlo su Geografski smještaj: zanimljivi po svojoj geologiji, morfo­ logiji i speleologiji. Obilazio sam ih u Otok Iž nalazi se oko 12 km (zračna srpnju 1952. god. sa zadatkom, da na u dal}enost) u smjeru prema jugozo.­ njima vršim geološka istraživanja i da padu oo Zadra. Sa njegove sjevero­ sakupim faunu diluvijalnih koštanih istočne strane proteže se otok Ugljan, breća, sa kojima naročito obiluje otok a sa jugozapadne Dugi otok. Izm eđu Iž. Uz spomenuta geološka opažanja, Dugog otoka i Iža nalazi se otok Rava vršio sam i speleološka istraživanja, s jako razvedenom obalom. Otok Iž jer se na tim otocima nalazi više spe­ proteže se od sjeverozapada prema leoloških objekata. J ednim raniJlm jugoistoku dužinom od 12,5 km, dok člankom (Malez, 1953) prikazao sam najveću širinu od 2,5 km ima na liniji pećinu Strašna peć, što se nalazi na Zaglav (61) - Korinjak (170) - Ko­ Dugom otoku, a to je ujedno najveća šljun (85). Vrh brda Korinjak je naj­ pećina na zadarskim otocima. U ovom viša točka •otoka i od njega se prema prikazu osvrnuti ću se na pećine otoka Iža i Ugljana, a uz njihove opise upo­ jugoistoku proteže dalje greben po znati ćemo s·e i sa geološkim karakte­ sredini otoka na brdo Martinjac (133), ristikama ovih otoka. Ozrinj (124), Bilovu (129), Kozjak (116) Istraživanja sam počeo na otoku i Vodenjarski vrh (90). Od tog grebena Ižu, gdje sam bio gost kod don Vladi­ konfiguracija terena se postepeno spu­ mira Cvitanovića, našeg poznatog gla­ šta prema sjeveroisto čnoj i jugoza­ goljaša, kojemu se najtoplije zahva­ padnoj obali otoka. Oko otoka nalazi ljuj-em na gos'tloprimstvu. Također sam se više otočića i šk·oljeva, od kojih je bazu za ostala istraživanja imao u Ve­ najveći Knežak, zatim Veli, Sridnji, lom Ižu na otoku Ižu, j er se taj otok Mali, Glurović, Tomešnjak, Fulija, Ku­ smjestio u centru zadarskih otoka. Sa dica, Mrtovnjak i Rutnjak. Najveće Iža sam ispitivao pećine na otoku mjes1x> na otoku je Veli Iž, nedaleko Ugljanu, Dugom otoku i vršio sam njega }e selo Drage, a na jugoistočno j geološka promatranja na otoku Ravi. strani otoka nalaze se sela P orovac, Na otoku Ugljanu srdačno mi je izašao u susret g. Filipi don Amos, kojemu Makovac i Muče, koja se zajedn ičkim se naročito zahvaljujem za historijske imenom nazivaju Mali Iž. Morfološka i toponomastičke podatke o pećinama ispitivanja ovog otoka izvršio je Milo­ ovog otoka. j ević (1933). l Otok Ugljan je znatno veći od Iža. Tumač toj k arti napisao je Kerner F. Nalazi se oko 3,7 km u smjeru jugo­ (1920). zapad od Zadra, a proteže se također Otoci • zadarskog arhipelaga izgra­ dinarski, od sjev·erozapada prema jugo­ đeni su od stijena mezozojske i keno­ istoku. Najveća dužina otoka je oko zojske starosti. Mezozoiku pripadaju 22 km, a širina na liniji od rta sv. Gre­ slojevi formacije krede, a kenozoiku gora kod Sutom.išćice u smjeru p reko slojevi paleocena i eocena. Kredna for­ vrha brda Sćak (288) iznosi n ešto macija zastupana je samo sa svojim preko 3,5 km. Na otoku Ugljanu pro­ gornjim dijelom i to turonskim i se­ težu se dva paralelna grebena. Prvi nonskim katom. T uronskom katu pri­ greben proteže se sa sjeveroisto čne padaju dolomiti i dolomitični vapnenci, strane otoka, a počinj-e s brdom Ku­ u kojima od fosila dolaze školjke roda ranj (146), pa se dalje nastavlja na C h o n d r o d o n t a, a senonskom katu Bozolić (143), Bergaček (180) i zavr­ pripadaju rudistni vapnenci, u kojima šava brdom Straža (156) sjeveroza­ pretežno dolaze rudisti iz skupine padnije od sela Kukljica. Drugi viši Rad i o l i t i d a e. Paleocen je na ovim greben proteže se s jugozapadne strane otocima zastupan miliolidnim vapnen­ otoka, a započinje brdom Straža (140), cima, koji imaju malo raširenje i nisu koje se nalazi jugoistočno zaljeva posebno izdvojeni, dok j·e eocen zastu­ Prtljug, te se taj greben dalje nasta­ pan sa alveolinskim i numulitnim vap­ vlja na brdo Sćak (288), P lišivac (200), nencima. Osim slojeva gornje starosti, Sv. Mihovil (265), Velu Glavu (238), na ovim otocima nalazimo i tvorevine Fratar (188) i završava brdom Kobi­ kvartara. Stariji odsjek kvartara di­ ljak (202). Najviši vrh na otoku je luvij, zastupan je koštanim brečama, Sćak (trig. točka 288). Sjeverozapadni siparišnim breča ma i djelomično ze­ nastavak otoka Ugljana je otok Ri­ mljom crljenioom. Aluviju pripadaju vanj i Sestrunj, a jugoistočni otok Pa­ siparišta i razn:i nanosi u dolinama. šman. Oko otoka Ugljana ima više oto­ Područj e spomenutih otoka izbraz­ čića i školjeva, kao što su Ošljak, Ji­ dano je većim brojem bora, koje su dula, Golac, Karantonić , Bisage, Mi­ nastale kao posljedica tektonskih gi­ šnjak i drugi. Morfološka promatranja banja. Nakon taloženja gornjo k.Tednih ovog otoka vršio je Milojević (1928). vapnenaca, došlo je do tektonskih po­ kreta, koji su borati i uzdigli ovaj Geološke i hidrografske osebine: teren. Teren se nakon ovih boranja Geolo§ka pr.oučavanja ovih otoka sastojao od dosta pravilnih bora, si.n­ vršena su zajedno sa geološkim istra­ klinala i antiklinala. U paleocenu do­ živanjima na susjednom kopnu. Ovo lazi ponovno do transgresije mora, pa područje prvi su geološki istraživali se u .sinklinalama, koje su bile zahva­ Hauer F. i Stache G. (1862), a kasnije ćene tom transgresijom, talože mili­ je Hauer (1863, 1868) sa tog područja olidni vapnenci. Kasnije u eocenu dao još neke geološke radove. Dalnja transgresija je još više napredovala, istraživanja na ovim terenima nastavio pa se pr·eko miliolidnih vapnenaca, j e Schubert R. (1909a, 1909b, 1912), pa staloženih u krednim sinklinalama, ta­ su njegova istraživanja trajala povre­ lože eocenski slojevi i to alveolinski m eno od 1906. do 191l. godine. U maju i numulitni vapnenci. Nakon taloženja 1911. g. Schubert j~ vršio geološko tih slojeva, ·ovi tereni s u ponovno bili kartiranje zadarskih otoka, te je ova zahvaćeni tektonsk:im pokretima, koji geološka karta izašla 1920. g. u Beču. dovađaju opet do boranja i uzdizanja 2 LEGCNOA {k~~:~] f<vo,la,. ~Rili glavni numu/ilni va p, ~~gl. imperfara/ni vap. Shemal.ski geoto.Ski profil kroz zadar.ske otoke NK SW l glavnt,...".,lilniv<1f"'MGC Z. glam; ,.",_".,f~al"' vapm>nac '3 rudt:.lni vapnenoc ' · k redni doiomi{ 3 spomenutih terena. Od oligocena, kada staju subkristalinični i ružičaste boje. je to boranje za1;>očelo, pa sve do dilu­ U njima od fosila dolaze rudisti i to vija, ovo područje je kopno, koje je većinom u gnijezdima. Osim rudista, bilo izloženo djelovanju raznih egzo­ koji pripadaju skupini Rad i o l i­ genih faiktora. U diluviju ovo područje t i d a e, u tim vapnencima dolaze i počinje postepeno da tone, more po­ neki slabo sačuvani gastropodi. Na novno prodire u sinklinalne doline i otoku Ižu osim stijena gornje starosti· postepeno se stvara današnja slika imade i tvorevina kvartara. Osobito reljefa. su važna brojna bogata nalazišta dilu­ Na ovim otocima možemo danas vijalnih koštanih hreča, od kojih na lučiti tri antiklinale i to antiklinalu otoku imade ll, a na školju Rutnjak Ugljana, Iža i Dugog otoka. Na ove jedno nalazište. U tim brečama do1alzi antiklinale nadovezuju se na kopnu mnogo !kostiju i zubi raznih preživača sjeveroistočno od Zadra četiri paraLeLne i zvjeradi, pa se upravo vrši obradba antiklinale. Te antiklinale na kopnu sakupljenog materijala. Osim koštanih su simetrične, za razliku od otočnih, breča dolaze na otoku između brda koje su asimetrične i sa stisnutim sin­ Straža (125) i rla Osiljnjak kremeni klinalama. Na Dugom otoku jezgra an­ konglomerati, a po svoj PTilici pret­ tiklinale su donjo k-redni vapnenci, na stavljaju cementirani šljunak diluvi­ otoku Ižu i Ugljanu kredni dolomiti, jalnog potoka, koji je nekada tekao a na kopnenim antiklinalama jezgru valom prema zaljevu Sipnate. tvori rudistni vapnenac, dok dolomiti Otoik Ugljan izgrađen je osim sti­ imaju samo lokalni značaj. jena kređne starosti i od paleocenskih Otok Iž izgrađen )e samo od stijena i eocensJdh sedimenata. Najveći dio gornjo kredne starooti, a to su turon­ otoka izgrađen je od rud.istnih vapne­ ski .dolomiti i . senonski rudistni vap­ naca, koji su facijelno isti sa onima nenci. Dolomiti su pjeskuljasti, boje su .na otoku ·Ižu. Ti vapnenci dolaze u svijetlo sive do · žućkaste, rjeđe su dvije zone i tvore sinklinalu, u · koju tamni i bituminozni, a izmjenjuju se su staloženi i kasnije uborani eocenski s dolomitičnim i pjeskuljastim vapnen­ slojevi. Kredni dolomiti protežu se ·u cima. U takvim dolomitičnim vapnen­ pojasu sa sjeveroistočne strane ovog cima dolaze često ostaci školjke e h o n ­ otoka, a istog su sastava i habitusa kao dr o d o n t a j o a n n a e, a na otoku i oni na Ižu. Paleocenski i eocenski Ižu je je.dno lijepo i veliko nalazište slojevi protežu se SII'edinom samog tih ostataka na obali između rta Drga­ njac i sela Drage, zatim kod groblja otoka, a predstavljeni su miliolidnim, i u uvali jugozapadnije od brda Ko­ alveolinskim i numulitnim vapnen­ šljun (85). Schubert R. (1920) na svojoj cima. Miliolidni i alveolinski vapnenac karti ima označenu usku zonu glavnih ·izdvojen je na karti kao glavni imper­ imperforatnih vapnenaca sa sjevero­ foratni vapnenac. Taj vapnenac sa­ istočne strane brda Korinjak (170), no stoji se od donjeg dijela, t. j. miliolid­ prilikom detaljnog pregledavanja i is­ nog vapnenca, u kojem od fosila do­ traživanja na tome mjes-tu, nisu spo­ laze foraminiferi M i l i o l a, B i l o e u­ menuti slojevi nigdje zapaženi.