UNIONE ITALIANA Talijanska unija - Italijanska Unija Via – Ulica – Uljarska 1/IV 51000 FIUME – RIJEKA - REKA Tel. +385/51/338-285(911); Fax. 212-876 E-Mail: [email protected] www.unione-italiana.hr ID Skype: unione.italiana.fiume GIUNTA ESECUTIVA

Sig. Amm. 013-04/2009-15/3 N° Pr. 2170-67-02-09-12

Ai sensi dell’articolo 39 dello Statuto dell’Unione Italiana e degli articoli 19 e 27 del “Regolamento di procedura della Giunta Esecutiva dell’Unione Italiana ”, la Giunta Esecutiva dell’Unione Italiana, nel corso della sua XXXVII Sessione ordinaria, tenutasi a Albona, il 29 gennaio 2009, dopo aver preso in esame la comunicazione del Ministero della Giustizia della Repubblica di Croazia, in data 19 marzo 2009, con la quale invita l’Unione Italiana a collaborare con il Governo croato nella predisposizione del IV Rapporto della Croazia concernente l’attuazione della “ Carta europea delle lingue regionali o minoritarie ”, su proposta della Presidenza della Giunta Esecutiva, approva la seguente:

CONCLUSIONE 26 marzo 2009, N° 545, “Le proposte dell'Unione Italiana relative alla preparaziopne del IV Rapporto della Croazia concernente l’attuazione della “Carta europea delle lingue regionali o minoritarie”

1. S’incarica il Presidente della Giunta Esecutiva dell’Unione Italiana, Sig. Maurizio Tremul e la Direttrice dei Servizi Amministrativi dell’UI, Sig.ra Orietta Marot, a partecipare all’incontro con il Comitato di Esperti, il 4 maggio 2007, a Zagabria, per la valutazione del III Rapporto della Croazia concernente l’attuazione della “ Carta europea delle lingue regionali o minoritarie ”. S’invita il Presidente dell’Unione Italiana, On. Furio Radin, a prendere parte al richiamato incontro. 2. S’incaricano i seguenti membri della Giunta Esecutiva dell’Unione Italiana di formulare le proprie proposte, per i Settori di propria competenza, attinenti la preparazione del IV Rapporto della Croazia concernente l’attuazione della “ Carta europea delle lingue regionali o minoritarie ”: a. Articolo 8 – Istruzione : Sig.ra Norma Zani, Titolare del Settore “ Educazione e Istruzione ”. b. Articolo 9 – Autorità giudiziarie : Sig.ra Christiana Babi ć, Titolare del Settore “Affari giuridico-amministrativi, rapporti con le CAN e i rappresentanti politici della CNI ”. c. Articolo 10 – Autorità amministrative e servizi pubblici : Sig.ra Christiana Babi ć, Titolare del Settore “ Affari giuridico-amministrativi, rapporti con le CAN e i rappresentanti politici della CNI ” e Sig. Mauro Jurman, Titolare del Settore “ Economia ”. d. Articolo 11 – Mass Media : Sig.ra Christiana Babi ć, Titolare del Settore “Informazione ed Editoria ”. e. Articolo 12 – Attività culturali e loro strutture : Sig. Mario Steffè, Titolare del Settore “ Cultura ”, Sig. Maurizio Tremul, Presidente della Giunta Esecutiva dell’Unione Italiana e Sig.ra Orietta Marot, Direttrice dei Servizi Amministrativi dell’Unione Italiana. f. Articolo 13 – Vita economica e sociale : Sig. Mauro Jurman, Titolare del Settore “ Economia ”. g. Articolo 14 – Scambi transfrontalieri : Sig. Maurizio Tremul, Presidente della Giunta Esecutiva dell’Unione Italiana. 3. I membri di cui al procedente punto della presente Conclusione formuleranno, per iscritto, le proprie proposte alla Presidenza della Giunta Esecutiva dell’Unione Italiana entro il 15 aprile 2009. 4. La Giunta Esecutiva approverà le proposte dell'Unione Italiana entro il 28 aprile 2009, in modo tale da poterle inviare al Ministero della Giustizia della Croazia entro il termine fissato del 30 aprile 2009. 5. L’attuazione della presente Conclusione è di competenza dei Settori “ Educazione e Istruzione ”, “ Affari giuridico-amministrativi, rapporti con le CAN e i rappresentanti politici della CNI ”, “ Informazione ed Editoria ”, “ Cultura ”, “ Economia ” e della Presidenza della GE. 6. La presente Conclusione entra in vigore il giorno della sua approvazione e sarà pubblicata sul sito dell’Unione Italiana www.unione-italiana.hr .

Il Presidente Maurizio Tremul

Isola, 26 marzo 2009

Recapitare: - Ai Titolari dei Settori “ Educazione e Istruzione ”, “ Affari giuridico-amministrativi, rapporti con le CAN e i rappresentanti politici della CNI ”, “ Informazione ed Editoria ”, “ Cultura ”, “ Economia ” della GE UI. - Al Presidente dell’Assemblea dell’Unione Italiana, On. Furio Radin. - Alla Direttrice dei Servizi Amministrativi dell’UI, Sig.ra Orietta Marot. - Al Segretario della GE, Sig.ra Ingrid Budiseli ć. - All’Ufficio dell’Assemblea e della Giunta Esecutiva. - Archivio.

2

MOTIVAZIONE

In data 19 marzo 2009 il Ministero della Giustizia della Repubblica di Croazia ha trasmesso una comunicazione all’Unione Italiana con la quale invita l’Unione Italiana a collaborare con il Governo croato nella predisposizione del IV Rapporto della Croazia concernente l’attuazione della “ Carta europea delle lingue regionali o minoritarie ”, inviando, entro il 30 aprile 2009, le proprie osservazione e proposte in merito.

Con il presente Atto si incaricano alcuni membri della Giunta Esecutiva dell’Unione Italiana a formulare le proprie osservazioni e proposte, per i Settori di propria competenza, attinenti la preparazione del IV Rapporto della Croazia concernente l’attuazione della “ Carta europea delle lingue regionali o minoritarie ”.

3

European Charter for Regional or Minority Languages

Charte européenne des langues régionales ou minoritaires

Carta Europea delle lingue Regionali o minoritarie e relazione explicativa

ITALIAN VERSION UNOFFICIAL TRANSLATION VERSION ITALIANA TRADUZIONE NON UFFICIALE

PREAMBOLO

Gli Stati membri del Consiglio d'Europa firmatari della presente Carta,

Considerato che il fine del Consiglio d'Europa è realizzare un'unione più stretta tra i suoi membri, in particolare per salvaguardare e promuovere gli ideali che sono loro comune patrimonio;

Considerato che la tutela delle lingue storiche regionali o minoritarie d'Europa, alcune delle quali col tempo rischiano di scomparire, contribuisce a mantenere e a sviluppare le tradizioni e la ricchezza culturale dell'Europa;

Considerato che il diritto ad usare una lingua regionale o minoritaria nella vita privata e pubblica costituisce un diritto inalienabile in conformità ai principi contenuti nel Patto Internazionale sui diritti civili e politici delle Nazioni Unite e in conformità allo spirito della Convenzione del Consiglio d'Europa sulla salvaguardia dei Diritti dell'Uomo e delle Libertà fondamentali;

Tenuto conto del lavoro realizzato nell'ambito della CSCE e in particolare dell'Atto Finale di Helsinki del 1975 e del Documento della Riunione di Copenhagen del 1990;

Sottolineato il valore dell'interculturalismo e del plurilinguismo e considerato che la tutela e l'incoraggiamento delle lingue regionali o minoritarie non dovrebbero risolversi a detrimento delle lingue ufficiali e della necessità di apprenderle;

Coscienti del fatto che la tutela e la promozione delle lingue regionali o minoritarie nei diversi paesi e regioni d'Europa rappresentano un contributo importante per l'edificazione di un'Europa fondata sui principi della democrazia e della diversità culturale, nel quadro della sovranità nazionale e dell'integrità territoriale;

Prese in considerazione le condizioni specifiche e le tradizioni storiche proprie di ciascuna regione dei paesi d'Europa,

Hanno convenuto quanto segue:

PARTE I - DISPOSIZIONI GENERALI

Articolo 1 – Definizioni

Ai sensi della presente Carta: a. con l'espressione "lingue regionali o minoritarie" si intendono le lingue

I. tradizionalmente parlate nell'ambito di un territorio di uno Stato da cittadini di quello Stato che costituiscono un gruppo numericamente inferiore al resto della popolazione dello Stato, e

II. diverse dalla/e lingua/e ufficiale/i di quello Stato;

tale espressione non comprende né i dialetti della/e lingua/e ufficiale/i dello Stato né le lingue degli immigrati;

2 b. per "territorio nel quale una lingua regionale o minoritaria viene usata" si intende l'area geografica nella quale questa lingua costituisce il modo di esprimersi di un numero di persone tale da giustificare l'adozione delle diverse misure di tutela e promozione previste dalla presente Carta; c. con l'espressione "lingue sprovviste di territorio" si indicano le lingue usate dai cittadini dello Stato, le quali differiscono dalla/e lingua/e usata/e dal resto della popolazione dello Stato, ma che, benché tradizionalmente parlate nell'ambito del territorio di tale Stato, non possono essere identificate con una particolare area geografica dello stesso.

Articolo 2 - Impegni

1. Ciascuna delle parti si impegna ad applicare le disposizioni della Parte II a tutte le lingue regionali o minoritarie parlate nell'ambito del proprio territorio e rispondenti alle definizioni dell'articolo 1.

2. Per quanto riguarda ogni lingua indicata al momento della ratifica, accettazione o approvazione, in conformità all'articolo 3, ogni Parte si impegna ad applicare un minimo di trentacinque paragrafi scelti tra le disposizioni della Parte III della presente Carta, di cui almeno tre scelti da ciascuno degli articoli 8 e 12 e uno da ciascuno degli articoli 9, 10, 11 e 13.

Articolo 3 - Modalità

1. Ciascuno Stato contraente dovrà specificre nell'atto di ratifica, accettazione o approvazione, ogni lingua regionale o minoritaria, o ogni lingua ufficiale, meno parlata su tutto o su parte del proprio territorio, a cui si applicheranno i paragrafi scelti in conformità al paragrafo 2 dell'articolo 2.

2. Qualsiasi parte può, in qualsiasi momento successivo, notificare al Segretario Generale che essa accetta gli obblighi derivanti dalle disposizioni di qualsiasi altro paragrafo della Carta non ancora specificato nello strumento di ratifica, accettazione o approvazione, o di applicare il paragrafo 1 del presente articolo ad altre lingue regionali o minoritarie, o ad altre lingue ufficiali meno parlate su tutto o su parte del proprio territorio.

3. Gli impegni previsti nel paragrafo precedente saranno ritenuti parte integrante della ratifica, accettazione o approvazione ed avranno uguale effetto a partire dalla data della loro notifica.

Articolo 4 - Attuali norme di tutela

1. Nessuna delle disposizioni della presente Carta può essere interpretata in senso limitativo o in deroga ai diritti garantiti dalla Convenzione europea sui Diritti dell'Uomo.

2. Le disposizioni della presente Carta non avranno alcuna incidenza sulle disposizioni più favorevoli che regolano la situazione delle lingue regionali o minoritarie o lo stato giuridico delle persone appartenenti alle minoranze e che già esistono in una Parte o sono previsti da specifici accordi internazionali bilaterali o multilaterali.

3

Articolo 5 - Obblighi esistenti

Nulla di quanto è contenuto nella presente Carta potrà essere interpretato a sostegno di un qualsiasi diritto ad intraprendere un'attività o a svolgere un'azione che si contrapponga ai fini della Carta delle Nazioni Unite o ad altri obblighi del diritto internazionale, compreso il principio della sovranità e dell'integrità territoriale degli Stati.

Articolo 6 - Informazioni

Le parti si impegnano ad assicurare che autorità di governo, organizzazioni e persone interessate siano informate riguardo ai diritti e doveri stabiliti dalla presente Carta.

PARTE II - OBIETTIVI E PRINCIPI PERSEGUITI IN CONFORMITA' AL PARAGRAFO 1 DELL'ARTICOLO 2

Articolo 7 - Obiettivi e principi

1. Per quanto riguarda le lingue regionali o minoritarie, nei territori nei quali queste lingue sono parlate e secondo la situazione di ciascuna lingua, le Parti fondano la loro politica, la loro legislazione e la loro prassi sui seguenti obiettivi e principi:

a. il riconoscimento delle lingue regionali o minoritarie in quanto espressione della ricchezza culturale;

b. b.il rispetto dell'area geografica di ciascuna lingua regionale o minoritaria in modo da assicurare che le ciscoscrizioni amministrative esistenti o nuove non costituiscano un ostacolo alla promozione di questa lingua regionale o minoritaria;

c. la necessità di una decisa azione di promozione delle lingue regionali o minoritarie al fine di salvaguardarle;

d. l'agevolazione e/o l'incoraggiamento all'uso orale e scritto delle lingue regionali o minoritarie nella vita pubblica e privata;

e. il mantenimento e lo sviluppo dei rapporti, nei settori previsti dalla presente Carta, tra i gruppi parlanti una lingua regionale o minoritaria ed altri gruppi dello stesso Stato parlanti una lingua usata in forma identica o simile, oltre alla instaurazione di rapporti culturali con altri gruppi dello Stato parlanti lingue diverse;

f. la previsione di forme e mezzi adeguati di insegnamento e studio delle lingue regionali o minoritarie a tutti i livelli;

4 g. la previsione di mezzi che permettano ai non locutori di una lingua regionale o minoritaria che abitino nell'area dove questa lingua viene usata, di apprenderla, qualora lo desiderino;

h. la promozione di studi e di ricerche sulle lingue regionali o minoritarie nelle università o presso istituti equivalenti;

i. la promozione di forme appropriate di scambi transnazionali, nei settori previsti dalla presente Carta, per le lingue regionali o minoritarie usate in forma identica o simile in due o più Stati.

2. Le Parti si impegnano ad eliminare, qualora non l'avessero ancora fatto, qualsiasi ingiustificata distinzione, esclusione, restrizione o preferenza relative all'uso di una lingua regionale o minoritaria, intese a scoraggiare o a danneggiare il mantenimento e lo sviluppo della stessa. L'adozione di provvedimenti speciali a favore delle lingue regionali o minoritarie destinati a promuovere l'uguaglianza tra i locutori di queste lingue e il resto della popolazione e miranti a tenere nella dovuta considerazione le loro specifiche situazioni, non è considerata un atto discriminante nei confronti di locutori di lingue più ampiamente diffuse.

3. Le Parti si impegnano a promuovere con misure appropriate la mutua comprensione fra tutti i gruppi linguistici del loro paese, in particolare facendo in modo che il rispetto, la comprensione e la tolleranza nei confronti delle lingue regionali o minoritarie figurino tra gli obiettivi dell'istruzione e formazione date nel loro paese, e ad incoraggiare i mass-media a perseguire lo stesso obiettivo.

4. Definendo la loro politica nei confronti delle lingue regionali o minoritarie, le parti si impegnano a prendere in considerazione le esigenze e i desideri espressi dai gruppi che parlano tali lingue. Essi vengono incoraggiati a creare, se necessario, degli organi incaricati di consigliare le autorità di governo su tutte le questioni riguardanti le lingue regionali o minoritarie.

5. Le parti si impegnano ad applicare, mutatis mutandis, i principi enumerati nei precedenti paragrafi da 1 a 4, alle lingue sprovviste di territorio. Tuttavia, per quanto riguarda queste lingue, la natura e la portata delle misure da adottare per rendere effettiva la presente Carta saranno determinate in modo flessibile, tenendo conto delle esigenze e dei desideri e rispettando le tradizioni e le caratteristiche dei gruppi che parlano le lingue in questione.

PARTE III - MISURE ATTE A PROMUOVERE L'USO DELLE LINGUE REGIONALI O MINORITARIE NELLA VITA PUBBLICA CONFORMEMENTE AGLI IMPEGNI SOTTOSCRITTI IN VIRTU' DEL PARAGRAFO 2 DELL'ARTICOLO 2

Articolo 8 - Istruzione

1. Quanto all'istruzione, le Parti si impegnano, nell'ambito del territorio nel quale queste lingue sono parlate, a seconda della situazione di ciascuna di dette lingue e senza pregiudizi riguardo all'insegnamento della/e lingua/e ufficiale/i dello Stato, a:

a. i. assicurare l'istruzione prescolare nelle relative lingue regionali o minoritarie; oppure

5

ii. assicurare una parte rilevante dell'istruzione prescolare nelle relative lingue regionali o minoritarie; oppure

iii. applicare una delle misure previste nei precedenti punti i) e ii) almeno agli alunni le cui famiglie lo desiderino e il numero dei quali sia ritenuto sufficiente; oppure

iv. qualora l'amministrazione pubblica non avesse competenza diretta nel campo dell'istruzione prescolare, favorire e/o incoraggiare l'applicazione dei provvedimenti previsti nei precedenti punti da i) a iii); b. i. assicurare l'istruzione primaria nelle relative lingue regionali o minoritarie; oppure

ii. assicurare una parte rilevante dell'istruzione primaria nelle relative lingue regionali o minoritarie; oppure

iii. prevedere, nel quadro dell'istruzione primaria, che l'insegnamento delle relative lingue regionali o minoritarie costituisca parte integrante del curriculum; oppure iv. applicare una delle misure previste nei precedenti punti da i) a iii) almeno agli alunni le cui famiglie lo desiderino e il cui numero sia ritenuto sufficiente; c. i. assicurare l'istruzione secondaria nelle relative lingue regionali o minoritarie; oppure

ii. assicurare una parte rilevante dell'istruzione secondaria nelle lingue regionali o minoritarie; oppure

iii. prevedere, nel quadro dell'istruzione secondaria, l'insegnamento delle lingue regionali o minoritarie come parte integrante del curriculum; oppure iv. applicare una delle misure previste nei precenti punti da i) a iii) almeno agli alunni che lo desiderino - o, dove si presenti il caso, le cui famiglie lo desiderino - in numero ritenuto sufficiente; d. i. assicurare un'istruzione tecnica e professionale nelle relative lingue regionali o minoritarie; oppure

ii. assicurare una parte rilevante dell'istruzione tecnica e professionale nelle relative lingue regionali o minoritarie; oppure

iii. prevedere, nel quadro dell'istruzione tecnica e professionale, l'insegnamento delle relative lingue regionali o minoritarie come parte integrante del curriculum; oppure

6

iv. applicare una delle misure previste nei precedenti punti da i) a iii) almeno agli alunni che lo desiderino - o, dove si presenti il caso, le cui famiglie lo desiderino - in numero ritenuto sufficiente;

e. i. prevedere l'istruzione universitaria e altre forme di istruzione superiore nelle lingue regionali o minoritarie; oppure

ii. prevedere lo studio di queste lingue come discipline dell'insegnamento universitario e superiore; oppure

iii. se, a causa del ruolo dello Stato nei confronti degli istituti di istruzione superiore, gli alinea i) e ii) non possono essere applicati, incoraggiare e/o autorizzare l'attuazione di un insegnamento universitario o di altre forme di insegnamento superiore nelle lingue regionali o minoritarie, o mettere a disposizione dei mezzi che permettano di studiare queste lingue all'università o in altri istituti superiori;

f. i. provvedere affinché siano assicurati corsi di educazione per adulti o di istruzione permanente principalmente o totalmente nelle lingue regionali o minoritarie; oppure ii. proporre queste lingue come discipline per l'istruzione degli adulti e per l'educazione permanente; oppure

iii. qualora l'amministrazione pubblica non avesse competenza diretta nel campo dell'istruzione degli adulti, favorire e/o incoraggiare l'insegnamento di queste lingue nel quadro dell'istruzione degli adulti e dell'istruzione permanente;

g. provvedere affinché sia assicurato l'insegnamento della storia e della cultura di cui la lingua regionale o minoritaria è espressione:

h. assicurare la formazione iniziale e permanente degli insegnanti necessaria a mettere in atto quanto detto ai paragrafi da a) a g) accettati dalla Parte;

i. creare uno o più organi di vigilanza incaricati di controllare le misure adottate e i risultati raggiunti nell'istituzione o nello sviluppo dell'insegnamento delle lingue regionali o delle minoranze e di redigere delle relazioni periodiche sulle loro indagini, che saranno rese pubbliche.

2. Per quanto riguarda l'istruzione, e rispetto ai territori diversi da quelli nei quali le lingue regionali o minoritarie sono tradizionalmente usate, le Parti si impegnano ad autorizzare, incoraggiare o attuare, qualora il numero dei locutori di una lingua regionale o minoritaria lo giustifichi, l'insegnamento nella o della lingua regionale o minoritaria a tutti i relativi livelli di istruzione.

7

Articolo 9 - Autorità giudiziarie

1. Le parti si impegnano, riguardo alle circoscrizioni delle autorità giudiziarie dove il numero dei residenti parlanti le lingue regionali o minoritarie giustifichi le misure specificate sotto, a seconda della situazione di ciascuna di queste lingue e a condizione che l'utilizzo delle possibilità offerte dal presente paragrafo non sia considerato dal giudice un ostacolo alla corretta amministrazione della giustizia:

a. nelle procedure penali:

i. a prevedere che i giudici, su richiesta di una delle parti, conducano la procedura nelle lingue regionali o minoritarie; e/o

ii. a garantire all'imputato il diritto di esprimersi nella propria lingua regionale o minoritaria; e/o

iii. a prevedere che istanze e prove, scritte o orali, non siano considerate inaccettabili per il solo motivo che sono formulate in una lingua regionale o minoritaria; e/o

iv. a esibire, su richiesta, gli atti legati ad una procedura giudiziaria nella relativa lingua regionale o minoritaria.

se necessario facendo ricorso ad interpreti e a traduzioni che non implichino spese ulteriori per gli interessati:

b. nelle procedure civili:

i. a prevedere che i giudizi, su richiesta di una delle parti, conducano la procedura nella lingua regionale o minoritaria; e/o

ii. a permettere, qualora una parte in causa debba comparire di persona davanti ad un tribunale, che questa si esprima nella propria lingua regionale o minoritaria senza per questo dover sostenere ulteriori spese; e/o

iii. a permettere l'esibizione di documenti e prove nelle lingue regionali o minoritarie, facendo ricorso,

se necessario, ad interpreti e a traduzioni;

c. nelle procedure davanti a tribunali competenti in materia amministrativa:

i. a prevedere che i giudici, su richiesta di una delle parti, conducano la procedura nelle lingue regionali o minoritarie; e/o

ii. a permettere, qualora una parte in causa debba comparire di persona davanti ad un tribunale, che questa si esprima nella

8 propria lingua regionale o minoritaria senza per questo dover sostenere spese ulteriori; e/o

iii. a permettere l'esibizione di documenti e prove nelle lingue regionali o minoritarie

se necessario, facendo ricorso ad interpreti e a traduzioni;

d. a prendere dei provvedimenti, affinché l'applicazione degli alinea i) e iii) dei precedenti paragrafi b) e c) e l'eventuale impiego di interpreti e di traduzioni non comportino ulteriori spese per le persone interessate.

2. Le Parti si impegnano:

a. a non negare la validità di atti giuridici redatti nello Stato per il solo fatto che non sono formulati in una lingua regionale o minoritaria; oppure

b. a non negare la validità, tra le parti, di atti giuridici redatti nello Stato per il solo fatto che sono formulati in una lingua regionale o minoritaria e a provvedere affinché essi possano essere fatti valere contro terzi interessati che non siano locutori di queste lingue a condizione che il contenuto dell'atto sia portato loro a conoscenza da colui che lo fa valere; oppure

c. a non negare la validità, tra le parti, di atti giuridici redatti nello Stato per il solo fatto che essi sono formulati in una lingua regionale o minoritaria.

3. Le Parti si impegnano a rendere accessibili, nelle lingue regionali o minoritarie, i testi legislativi nazionali più importanti e quelli che riguardano i locutori di queste lingue, a meno che tali testi non siano già disponibili in altro modo.

Articolo 10 - Autorità amministrative e servizi pubblici

1. Nelle circoscrizioni amministrative dello Stato dove risieda un numero di locutori di lingue regionali o minoritarie tale da giustificare i provvedimenti specificati sotto e secondo la situazione di ciascuna lingua, le Parti si impegnano, nella misura in cui ciò sia più o meno possibile, a:

a. i. assicurare che le autorità amministrative usino le lingue regionali o minoritarie; oppure

ii. assicurare che i funzionari in contatto col pubblico usino le lingue regionali o minoritarie nei rapporti con le persone che si rivolgono a loro in tali lingue; oppure

iii. assicurare che i locutori di lingue regionali o minoritarie possano presentare domande orali o scritte e ricevere risposta in tali lingue; oppure

9 iv. assicurare che i locutori di lingue regionali o minoritarie possano presentare domande orali o scritte in tali lingue; oppure

v. assicurare che i locutori di lingue regionali o minoritarie possano validamente presentare un documento redatto in tali lingue;

b. mettere a disposizione moduli e testi amministrativi di uso corrente per la popolazione nelle lingue regionali o minoritarie o in versioni bilingui:

c. permettere alle autorità amministrative di redigere documenti in una lingua regionale o minoritaria.

2. Per quanto riguarda le autorità locali e regionali sui cui territori il numero dei residenti parlanti lingue regionali o minoritarie sia tale da giustificare i provvedimenti sotto specificati, le Parti si impegnano a permettere e/o ad incoraggiare:

a. l'uso delle lingue regionali o minoritarie nel quadro dell'amministrazione regionale o locale;

b. la possibilità per i locutori di lingue regionali o minoritarie di presentare domande orali o scritte in tali lingue;

c. la pubblicazione da parte delle autorità regionali dei documenti ufficiali anche nelle relative lingue regionali o minoritarie;

d. la pubblicazione da parte delle autorità locali dei documenti ufficiali anche nelle relative lingue regionali o minoritarie;

e. l'uso da parte delle autorità regionali delle lingue regionali o minoritarie nei dibattiti delle assemblee, senza escludere, tuttavia, l'uso della/e lingua/e ufficiale/i dello Stato;

f. l'uso da parte delle autorità locali delle lingue regionali o minoritarie nei dibattiti delle assemblee, senza escludere, tuttavia, l'uso della/e lingua/e ufficiale/i dello Stato;

g. l'uso e l'adozione, se necessario insieme alla denominazione nella/e lingua/e ufficiale/i, delle forme tradizionali e corrette della toponomastica nelle lingue regionali o minoritarie.

3. Per quanto riguarda i servizi pubblici assicurati dalle autorità amministrative o da altri aventi la loro funzione, le Parti si impegnano, nell'ambito del territorio nel quale le lingue regionali o minoritarie sono parlate, secondo la situazione di ciascuna lingua e nella misura in cui ciò sia più o meno possibile, a:

a. assicurare che le lingue regionali o minoritarie siano usate in occasione della presentazione del servizio; oppure

10 b. permettere ai locutori delle lingue regionali o minoritarie di formulare domande e ricevere risposte in tali lingue; oppure

c. permettere ai locutori delle lingue regionali o minoritarie di formulare una domanda in tali lingue.

4. Al fine di rendere effettive le disposizioni di cui ai paragrafi 1, 2 e 3 che esse hanno accettato, le Parti si impegnano a prendere uno o più dei seguenti provvedimenti:

a. l'utilizzo di traduzioni o di interpreti eventualmente richiesti;

b. l'assunzione e, dove ciò non fosse possibile, la formazione di funzionari e di altri impiegati pubblici in numero sufficiente;

c. l'accettazione, per quanto possibile, delle richieste di impiegati pubblici con conoscenza di una lingua regionale o minoritaria di essere nominati nel territorio dove questa lingua sia parlata.

5. Le Parti si impegnano a permettere, su richiesta degli interessati, l'uso o l'adozione di cognomi nelle lingue regionali o minoritarie.

Articolo 11 - Mass Media

1. Le Parti si impegnano, nei confronti dei locutori delle lingue regionali o minoritarie nei territori dove queste lingue sono usate, secondo la situazione di ciascuna, nella misura in cui l'amministrazione pubblica abbia, in maniera diretta o indiretta, competenza, potere o un ruolo in questo campo e rispettando i principi di indipendenza e di autonomia dei mass media:

a. nella misura in cui la radio e la televisione abbiano una funzione di servizio pubblico:

i. ad assicurare la creazione di almeno una emittente radiofonica e di un canale televisivo nelle lingue regionali o minoritarie, oppure

ii. a incoraggiare e/o facilitare la creazione di almeno una emittente radiofonica e di un canale televisivo nelle lingue regionali o minoritarie, oppure

iii. a prendere adeguati provvedimenti affinché gli enti radiotelevisivi programmino delle trasmissioni nelle lingue regionali o minoritarie;

b. i. a incoraggiare e/o facilitare la creazione di almeno una emittente radiofonica nelle lingue regionali o minoritarie, oppure

ii. a incoraggiare e/o facilitare la trasmissione di programmi radiofonici regolari nelle lingue regionali o minoritarie.

c. i. a incoraggiare e/o facilitare la creazione di almeno un canale televiso nelle lingue regionali o minoritarie, oppure

11

ii. a incoraggiare e/o facilitare la diffusione di programmi televisivi regolari nelle lingue regionali o minoritarie;

d. a incoraggiare e/o facilitare la creazione e la diffusione di produzioni audio e audiovisive nelle lingue regionali o minoritarie;

e. i. a incoraggiare e/o facilitare la creazione e/o il mantenimento di almeno un organo di stampa nelle lingue regionali o minoritarie, oppure ii. a incoraggiare e/o facilitare la pubblicazione regolare di articoli per la stampa nelle lingue regionali o minoritarie;

f. i. a coprire i costi supplementari di quei mezzi di comunicazione che usino le lingue regionali o minoritarie dove la legge prevede un'assistenza finanziaria in generale, ai mass media, oppure

ii. ad estendere i provvedimenti di assistenza finanziaria in vigore alle produzioni audiovisive nelle lingue regionali o minoritarie.

2. Le Parti si impegnano a garantire la libertà di ricevere direttamente le trasmissioni radiofoniche e televisive dei paesi vicini in una lingua parlata in forma identica o simile ad una lingua regionale o minoritaria, e a non opporsi alla ritrasmissione di programmi radiofonici o televisivi dei paesi vicini in tale lingua. Esse si impgnano inoltre ad assicurare che nessuna restrizione alla libertà di espressione e alla libera circolazione dell'informazione in una lingua usata in forma identica o simile a quella di una lingua regionale o minoritaria sia imposta alla stampa. L'esercizio delle sopraccitate libertà, comportando doveri e responsabilità, può essere soggetto a determinate formalità, condizioni, restrizioni o sanzioni previste dalla legge, che costituiscono delle misure necessarie, in una società democratica, alla sicurezza nazionale, all'integrità territoriale o alla sicurezza pubblica, alla tutela dell'ordine e alla prevenzione della criminalità, alla tutela della salute o della morale, alla tutela della reputazione o dei diritti di altri, per impedire la divulgazione di informazioni riservate o per garantire l'autorità e l'imparzialità del potere giudiziario.

3. Le Parti si impegnano ad assicurare che gli interessi dei locutori di lingue regionali o minoritarie siano rappresentati o presi in considerazione nel quadro delle strutture eventualmente createsi secondo la legge ed aventi il compito di garantire la libertà e la pluralità dei mass media.

Articolo 12 - Attività culturali e loro strutture

1. Per quanto riguarda le strutture e le attività culturali - in particolare biblioteche, videoteche, centri culturali, musei, archivi, accademie, teatri e cinema, oltre alla produzione letteraria e cinematografica, all'espressione culturale popolare, agli spettacoli, alle industrie culturali, che includono fra l'altro l'uso delle nuove tecnologie - le Parti si impegnano, nell'ambito del

12 territorio in cui tali lingue sono usate e a seconda della competenza, del potere o del ruolo delle autorità pubbliche in questo campo, a:

a. incoraggiare i tipi di espressione e le iniziative proprie delle lingue regionali o minoritarie e a favorire i diversi mezzi di accesso alle opere prodotte in queste lingue;

b. favorire i diversi mezzi di accesso in altre lingue alle opere prodotte nelle lingue regionali o minoritarie promuovendo e sviluppando le attività di traduzione, doppiaggio, post-sincronizzazione e uso di sottotitoli;

c. favorire l'accesso in lingue regionali o minoritarie ad opere prodotte in altre lingue, promuovendo e sviluppando le attività di traduzione, doppiaggio, post-sincronizzazione e uso di sottotitoli;

d. assicurare che gli organismi incaricati di organizzare o di sostenere diverse forme di attività culturali includano in misura adeguata la conoscenza e l'uso delle lingue e culture regionali o minoritarie nelle attività che essi promuovono o sostengono; e. favorire dei provvedimenti per assicurare che gli organismi incaricati di organizzare o sostenere le attività culturali abbiano a disposizione del personale con piena padronanza della lingua regionale o minoritaria oltre che della/e lingua/e del resto della popolazione;

f. favorire la partecipazione diretta, per quanto riguarda le strutture e i programmi delle attività culturali, di rappresentanti dei locutori di lingue regionali o minoritarie;

g. incoraggiare e/o facilitare la creazione di uno o più organismi incaricati di raccogliere, archiviare e presentare al pubblico opere prodotte nelle lingue regionali o minoritarie;

h. se necessario, creare e/o promuovere e finanziare servizi di traduzione e di ricerca terminologica, soprattutto allo scopo di mantenere e sviluppare in ciascuna lingua regionale o minoritaria una appropriata terminologia amministrativa, commerciale, economica, sociale, tecnologica o giuridica.

2. Per quanto riguarda i territori diversi da quelli in cui le lingue regionali o minoritarie sono tradizionalmente usati, le Parti si impegnano ad autorizzare, incoraggiare e/o prevedere, qualora il numero dei locutori della lingua regionale o minoritaria lo giustifichi, adeguate attività o strutture culturali in conformità al paragrafo precedente.

3. Le Parti si impegnano, nella loro politica culturale all'estero, a dare un posto adeguato alle lingue regionali o minoritarie e alla cultura di cui esse sono l'espressione.

Articolo 13 - Vita economica e sociale

1. Per quanto riguarda le attività economiche e sociali, le Parti si impegnano, in tutto il paese, a:

13

a. escludere dalla loro legislazione qualunque disposizione che proibisca o limiti senza motivi giustificabili l'uso delle lingue regionali o minoritarie nei documenti concernenti la vita economica o sociale e particolarmente nei contratti di lavoro e nei documenti tecnici quali istruzioni per l'uso di prodotti o di impianti;

b. proibire l'inserimento nei regolamenti interni delle imprese e negli atti privati di clausole che escludano o limitino l'uso delle lingue regionali o minoritarie, almeno tra i locutori della stessa lingua;

c. opporsi a norme che tendano a scoraggiare l'uso delle lingue regionali o minoritarie nel quadro delle attività economiche o sociali;

d. facilitare e/o incoraggiare con mezzi diversi da quelli previsti nei precedenti alinea l'uso delle lingue regionali o minoritarie.

2. Quanto alle attività economiche e sociali, le Parti si impegnano, a seconda della competenza dell'amministrazione pubblica, nel territorio nel quale le lingue regionali o minoritarie sono usate e per quanto ciò sia più o meno possibile, a:

a. includere nei loro regolamenti finanziari e bancari, delle clausole che permettano, con condizioni compatibili con la pratica commerciale, l'uso delle lingue regionali o minoritarie nelle emissioni di ordini di pagamento (assegni, tratte, ecc.) o di altri documenti finanziari o, all'occorrenza, assicurare che tale processo sia reso effettivo; b. nei settori economici e sociali direttamente sotto il loro controllo (settore pubblico), organizzare attività per promuovere l'uso delle lingue regionali o minoritarie;

c. assicurare che le strutture sociali quali ospedali, case di riposo e pensionati offrano la possibilità di ricevere e trattare nella loro lingua i locutori di una lingua regionale o minoritaria i quali necessitino di cure per motivi di salute, per vecchiaia o per altri motivi;

d. assicurare, con adeguate modalità, che le segnalazioni di sicurezza siano redatte egionali o minoritarie;

e. rendere accessibili nelle lingue regionali o minoritarie le informazioni fornite dalle riguardo ai diritti dei consumatori.

Articolo 14 - Scambi transfrontalieri

1. Le Parti si impegnano:

a. ad applicare gli accordi bilaterali e multilaterali che le legano agli Stati in cui venga usata la stessa lingua in forma identica o simile, o a cercare di concluderli se necessario, in modo da favorire i contatti tra i locutori della stessa lingua negli Stati interessati, nei campi della cultura, dell'educazione, dell'informazione, della formazione professionale e dell'educazione permanente;

14 b. nell'interesse delle lingue regionali o minoritarie a facilitare e/o promuovere la cooperazione transfrontaliera, in particolare tra le amministrazioni regionali o locali nel cui territorio la stessa lingua venga usata in forma identica o simile.

PARTE IV - APPLICAZIONE DELLA CARTA

Articolo 15 - Rapporti periodici

1. Le Parti presenteranno periodicamente al Segretario Generale del Consiglio d'Europa, in forma da determinarsi dal Consiglio dei Ministri, un rapporto sulla politica perseguita in conformità con la Parte II della presente Carta e sulle misure adottare per attuare le disposizioni della Parte III che esse hanno accettato. Il primo rapporto deve essere presentato l'anno dopo l'entrata in vigore della Carta per la Parte interessata, gli altri rapporti a intervalli di tre anni dopo il primo.

2. Le Parti renderanno pubblici i loro rapporti.

Articolo 16 - Verifica dei rapporti

1. I rapporti presentati al Segretario Generale del Consiglio d'Europa previsti dall'articolo 15 saranno vagliati da un comitato di esperti costituito in conformità all'articolo 17.

2. Organismi e associazioni legalmente costituite in una Parte potranno far presente al Comitato di esperti questioni relative agli impegni presi da questa Parte in virtù della Parte III della presente Carta. Dopo aver consultato la Parte interessata, il Comitato di esperti potrà tener conto di tali informazioni nella stesura del rapporto previsto al paragrafo 3 del presente articolo. Questi organismi o associazioni potranno inoltre presentare delle dichiarazioni concernenti la politica perseguita da una Parte in conformità alla Parte III.

3. Sulla base dei rapporti previsti al paragrafo 1 e delle informazioni previste al paragrafo 2, il comitato di esperti preparerà un rapporto per il Comitato dei Ministri. Questo rapporto sarà accompagnato dalle osservazioni che le Parti saranno invitate a formulare e potrà essere reso pubblico dal Comitato dei Minstri.

4. Il rapporto previsto al paragrafo 3 conterrà in particolare le proposte del comitato di esperti al Comitato dei Ministri in vista della preparazione di eventuali osservazioni di quest'ultimo ad una o più Parti.

5. Il Segretario Generale del Consiglio d'Europa presenterà un rapporto biennale dettagliato all'Assemblea parlamentare sull'applicazione della Carta.

Articolo 17 - Comitato di esperti

1. Il comitato di esperti sarà composto da un membro di ciascuna Parte che il Comitato dei Ministri designerà da una lista di persone di alta levatura morale e di riconosciuta competenza nelle questioni trattate dalla Carta, le quali saranno proposte dalla Parte interessata.

15

2. I membri del comitato saranno nominati per un periodo di sei anni e il loro mandato è rinnovabile. Qualora un membro non potesse completare il suo mandato, questi sarà sostituito conformemente alla procedura prevista al paragrafo 1 e il membro nominato in sua vece completerà il periodo del mandato del suo predecessore.

3. Il comitato di esperti adotterà un suo regolamento interno. I suoi servizi di segreteria saranno assicurati dal Segretario Generale del Consiglio d'Europa.

PARTE V - DISPOSIZIONI FINALI

Articolo 18

La presente Carta è aperta alla firma degli Stati membri del Consiglio d'Europa. Essa sarà sottoposta a ratifica, accettazione o approvazione. Gli strumenti di ratifica, di accettazione o di approvazione saranno depositati presso il Segretario Generale del Consiglio d'Europa.

Articolo 19

1. La presente Carta entrerà in vigore il primo giorno del mese successivo al termine di un periodo di tre mesi dopo la data in cui cinque Stati membri del Consiglio d'Europa avranno espresso il loro consenso ad essere legati alla Carta in conformità alle disposizioni dell'articolo 18.

2. Per qualsiasi Stato membro che esprimerà successivamente il suo consenso ad essere legato dalla Carta, questa entrerà in vigore il primo giorno del mese successivo al termine di un periodo di tre mesi dopo la data del deposito dello strumento di ratifica, accettazione o approvazione.

Articolo 20

1. Dopo l'entrata in vigore della presente Carta, il Comitato dei Ministri del Consiglio d'Europa potrà invitare qualsiasi Stato che non sia membro del Consiglio d'Europa ad aderire alla Carta.

2. Per ogni Stato aderente, la Carta entrerà in vigore il primo giorno del mese successivo al termine di un periodo di tre mesi dopo la data del deposito dello strumento di adesione presso il Segretario Generale del Consiglio d'Europa.

Articolo 21

1. Ogni Parte può, al momento della firma o al momento del deposito del suo strumento di ratifica, di accettazione, di approvazione o di adesione, formulare una o più riserve ai paragrafi da 2 a 5 dell'articolo 7 della presente Carta. Non si ammette nessuna riserva.

2. Ogni Parte che abbia formulato una riserva in virtù del paragrafo precedente può ritirarla del tutto o in parte inviandone notifica al Segretario Generale del Consiglio d'Europa. Il ritiro avrà effetto alla data della ricezione della notifica da parte del Segretario Generale.

16

Articolo 22

1. Ogni Parte può, in qualsiasi momento, denunciare la presente Carta inviandone notifica al Segretario Generale del Consiglio d'Europa.

2. La denuncia avrà effetto il primo giorno del mese che segue il termine di un periodo di sei mesi dopo la data della ricezione della notifica da parte del Segretario Generale.

Articolo 23

Il Segretario Generale del Consiglio d'Europa notificherà agli Stati membri del Consiglio e ad ogni Stato che abbia aderito alla presente Carta:

a. ciascuna firma;

b. il deposito di ciascuno strumento di ratifica, accettazione, approvazione o adesione;

c. ciascuna data di entrata in vigore della presente Carta in conformità ai suoi articoli 19 e 20;

d. qualsiasi notifica ricevuta concernente l'applicazione delle disposizioni dell'articolo 3, paragrafo 2;

e. ogni ulteriore atto, notifica o comunicazione relativa alla presente Carta.

17

Relazione esplicativa della Carta Europea delle lingue Regionali o minoritarie

Introduzione

1. In numerosi paesi europei esistono, in alcune aree del loro territorio, dei gruppi autoctoni che parlano una lingua diversa da quella della maggioranza della popolazione. E' una conseguenza dei processi storici nel corso dei quali gli Stati non sono stati formati su basi puramente linguistiche e piccole comunità sono state incorporate in altre più importanti.

2. La situazione demografica di tali lingue regionali o minoritarie presenta una grande diversità, poiché può variare da alcune migliaia a parecchi milioni di locutori, e lo stesso vale per la legislazione e la prassi osservata nei vari Stati nei loro confronti. E' da notare tuttavia che molte di esse hanno in comune un grado più o meno elevato di precarietà. Inoltre, a prescindere da quanto si è potuto verificare in passato, le minacce che pesano oggi su tali lingue regionali o minoritarie dipendono spesso almeno tanto dal peso inevitabilmente uniformizzatore della civiltà moderna, e in particolare dei mezzi di comunicazione di massa, che dall'indifferenza del loro ambiente circostante o da una politica di assimilazione portata avanti dallo Stato.

3. Da parecchi anni, vari organi del Consiglio d'Europa hanno manifestato la loro preoccupazione per la situazione delle lingue regionali o minoritarie. Vale la pena di sottolineare che la Convenzione europea di salvaguardia dei Diritti dell'Uomo e delle Libertà fondamentali stipula all'articolo 14 il principio di non discriminazione: vieta infatti, almeno per quanto riguarda il libero godimento dei diritti e libertà tutelati dalla Convenzione, qualsiasi discriminazione fondata in particolare sulla lingua o l'appartenenza ad una minoranza nazionale. Ciononostante, per quanto importante sia tale disposizione, essa crea unicamente un diritto per gli individui a non essere oggetto di discriminazione e non costituisce una tutela positiva per le lingue minoritarie, né per le comunità che le parlano, come lo faceva osservare l'Assemblea consultiva fin dal 1957 nella sua Risoluzione 136. Nel 1961, l'Assemblea parlamentare chiedeva con la sua Raccomandazione 285 che venisse elaborata una misura di tutela complementare alla convenzione europea, in vista di garantire i diritti delle minoranze alla loro vita culturale, ad utilizzare la propria lingua, ad aprire le proprie scuole, ecc.

4. Infine, nel 1981, vennero adottate sia la Raccomandazione 928 dell'Assemblea parlamentare del Consiglio d'Europa relativa ai problemi educativi e culturali posti dalle lingue minoritarie e dai dialetti in Europa, che una risoluzione del Parlamento europeo sulle stesse questioni. Entrambi i documenti hanno evidenziato la necessità di elaborare una carta delle lingue e culture regionali o minoritarie.

18

5. A seguito di tali raccomandazioni e risoluzioni, la Conferenza permanente dei poteri locali e regionali d'Europa (CPLRE), in considerazione del ruolo che devono essere chiamati a svolgere gli enti locali nel campo delle lingue e delle culture a livello locale e regionale, ha deciso di intraprendere la stesura di una carta europea delle lingue regionali o minoritarie.

6. Le attività che hanno preceduto i veri e propri lavori di stesura della carta hanno comportato un esame della situazione effettiva delle lingue regionali o minoritarie in Europa e, nel 1984, l'organizzazione di un'audizione pubblica che ha visto riunite 250 persone rappresentanti oltre 40 lingue. La prima redazione del testo venne effettuata con l'ausilio di un gruppo di esperti. Visto l'interesse vivo e costante manifestato dall'Assemblea parlamentare del Consiglio d'Europa e dal Parlamento europeo in questo campo, l'Assemblea ha partecipato alla stesura del testo del progetto, mantenendo contatti con i membri competenti del Parlamento.

7. Infine, nella sua Risoluzione 192 (1988), la Conferenza permanente ha proposto il testo di una carta, destinata a prendere la forma di una convenzione.

8. Per dare un seguito a tale iniziativa, che venne sostenuta dall'Assemblea parlamentare nel suo Parere n°142 (1988), il Comitato dei Ministri creò un Comitato di esperti ad hoc sulle lingue regionali o minoritarie in Europa (CAHLR), cui venne demandata la missione di elaborare una carta alla luce del testo adottato dalla Conferenza permanente. Il suddetto comitato intergovernativo ha iniziato i suoi lavori alla fine del 1989. Dato il loro ruolo rilevante per la promozione del progetto, sia la CPLRE che l'Assemblea parlamentare sono state rappresentate alle sue riunioni. Prima di sottoporre il testo definitivo del progetto di Carta al Comitato dei Ministri nel 1992, il CAHLR ha consultato ed ha esaminato il parere di un certo numero di comitati specializzati in seno al Consiglio d'Europa (cultura, insegnamento, diritti dell'uomo, cooperazione giuridica, problemi criminali, enti locali e regionali, media), come pure la Commissione europea per la democrazia mediante il diritto.

9. La carta venne adottata in quanto convenzione dal Comitato dei Ministri nel corso della sua 478a riunione dei Delegati dei Ministri il 25 giugno 1992 e venne aperta alla firma il 5 novembre 1992 a Strasburgo.

Considerazioni di carattere generale Obiettivi della carta

10. Come ben precisato nel preambolo, l'obiettivo precipuo della carta è di carattere culturale. Mira a tutelare e a promuovere le lingue regionali o minoritarie in quanto aspetto minacciato del patrimonio culturale europeo. Per tale ragione, non soltanto contiene una clausola relativa alla non discriminazione per quanto riguarda l'utilizzo di tali lingue, ma prevede

19 ugualmente dei provvedimenti che le sostengano in modo attivo, perseguendo lo scopo di garantire, per quanto è ragionevolmente possibile, l'utilizzazione delle lingue regionali o minoritarie nell'insegnamento e nei mass media e di consentirne l'uso nel mondo giudiziario ed amministrativo, nella vita economica e sociale, e nelle attività culturali. E' solo in tal modo che potranno venir compensate, se del caso, le condizioni svantaggiate riservate a tali lingue in passato e che si potrà mantenerle e svilupparle in quanto viventi sfaccettature dell'identità culturale europea.

11. La carta si prefigge lo scopo di tutelare e di promuovere le lingue regionali o minoritarie, e non le minoranze linguistiche. E' per questa ragione che viene posto l'accento sulla dimensione culturale e sull'utilizzo di una lingua regionale o minoritaria in tutti gli aspetti della vita delle persone che la parlano. La carta non istituisce dei diritti individuali o collettivi per gli individui che parlano delle lingue regionali o minoritarie. Nondimeno, gli obblighi degli Stati parti contraenti per quanto concerne lo status di tali lingue e la legislazione interna che dovrà venir istituita in conformità alla carta dovranno avere un effetto evidente sulla situazione delle comunità interessate e dei loro singoli membri.

12. La CPLRE ha elaborato e presentato il suo progetto di carta prima dei mutamenti di grande rilievo che si sono verificati nell'Europa centrorientale e tenendo conto delle esigenze dei paesi che già all'epoca erano membri del Consiglio d'Europa. Ciononostante, la pertinenza della Carta e degli orientamenti da essa seguiti per la valutazione della situazione dei paesi dell'Europa centrorientale è stata successivamente confermata dal notevole interesse che i rappresentanti di un certo numero di tali paesi hanno manifestato perché vengano stabilite delle norme europee al riguardo.

13. Pur non occupandosi del problema delle nazionalità che aspirano all'indipendenza o a certe modifiche delle frontiere, il progetto di carta dovrebbe poter aiutare, in modo misurato e realistico, ad attenuare il problema delle minoranze che parlano una lingua distinta, permettendo loro di sentirsi a proprio agio nello Stato in cui la storia le ha poste. Migliori possibilità di utilizzare le lingue regionali o minoritarie in vari momenti della vita quotidiana, invece di rafforzare le tendenze alla disintegrazione, avranno il vantaggio di incoraggiare i gruppi che le parlano a considerare ormai superati i risentimenti del passato che impedivano loro di accettare il loro posto nel paese in cui vivono e nell'insieme dell'Europa.

14. In tal contesto, è utile sottolineare che la carta non concepisce la relazione tra le lingue ufficiali e quelle regionali o minoritarie in termini di concorrenza o di antagonismo. Adotta invece di proposito un approccio interculturale e plurilingue nel quale ogni categoria di lingue occupa il posto che le spetta. E' un'impostazione che corrisponde pienamente ai valori difesi tradizionalmente dal Consiglio d'Europa e ai suoi sforzi per promuovere dei rapporti più stretti tra i popoli, un'accresciuta cooperazione europea, una miglior comprensione tra i vari gruppi di popolazione dello Stato in nome del concetto dell'interculturalità.

20 15. La carta non tratta della situazione delle nuove lingue, spesso non europee, che hanno cominciato a fare la loro comparsa negli Stati firmatari a seguito delle recenti ondate migratorie spesso causate da problemi economici. Nel caso delle popolazioni che parlano tali lingue, si pongono dei problemi specifici di integrazione. Il CAHLR ha ritenuto che occorre trattare separatamente tale problema, all'occorrenza in uno strumento giuridico specifico.

16. Infine, vale la pena di notare che certi Stati membri del Consiglio d'Europa applicano già delle politiche più favorevoli rispetto a certe esigenze della carta. Non è assolutamente previsto che le disposizioni della carta possano venir intese come un impedimento a continuare a farlo.

Impostazioni e concetti fondamentali Concetto della lingua

17. Il concetto di lingua quale viene utilizzato nella carta è essenzialmente incentrato sulla funzione culturale della lingua. Per questo, non viene definito in modo soggettivo, al fine di consacrare un diritto individuale, quello di parlare la “propria lingua”, dato che la definizione di tale lingua spetta ad ogni individuo. La carta non fa neanche riferimento ad una definizione socio- politica oppure etnica, che caratterizzi la lingua in quanto vettore di un gruppo sociale o etnico determinato. Fa quindi a meno di definire il concetto delle minoranze linguistiche, poiché non si prefigge l'obiettivo di stabilire i diritti dei gruppi minoritari etnico-culturali, bensi' di promuovere le lingue regionali o minoritarie in quanto tali.

Terminologia utilizzata

18. Il CAHLR, piuttosto di utilizzare altre espressioni, quali “lingue meno diffuse”, ha adottato la formula “lingue regionali o minoritarie”. L’aggettivo “regionale” riguarda le lingue parlate in una parte limitata di un territorio di uno Stato, nella quale possono d'altronde essere parlate dalla maggior parte dei cittadini. L'aggettivo “minoritaria” si riferisce alle situazioni in cui la lingua viene parlata da persone che non sono concentrate in una determinata parte di uno Stato, oppure in cui viene parlata da un gruppo di persone che, benché siano concentrate in una parte del territorio di uno Stato, sono numericamente inferiori alla popolazione di tale regione che parla la lingua maggioritaria dello Stato. I due aggettivi si riferiscono pertanto a dei dati di fatto e non a delle nozioni di diritto e, in ogni caso, riguardano la situazione esistente in uno Stato determinato (per esempio, una lingua minoritaria in uno Stato può benissimo essere maggioritaria in un altro Stato).

Assenza di distinzione tra varie “categorie” di lingue regionali o minoritarie

19. Gli autori della carta hanno dovuto affrontare il problema delle grandi differenze esistenti tra le situazioni delle lingue regionali o minoritarie in Europa. Certe lingue hanno una portata territoriale relativamente vasta, sono

21 parlate da una numerosa popolazione e dispongono di una certa capacità di sviluppo, come pure di una stabilità culturale; altre vengono parlate unicamente da una percentuale molto ridotta della popolazione, su un territorio poco esteso o in un contesto minoritario molto marcato e sono già molto indebolite nel loro potenziale di sopravvivenza e di sviluppo.

20. E' stato tuttavia deciso di non cercare di definire le varie categorie di lingue in base alla loro situazione obiettiva. Una tale impostazione non riconoscerebbe la diversità delle situazioni delle lingue in Europa. In pratica, ogni lingua regionale o minoritaria costituisce un caso speciale e sarebbe vano cercare di farle rientrare in gruppi distinti. La soluzione adottata è stata di conservare il concetto unico di lingue regionali o minoritarie, consentendo agli Stati di adattare gli impegni che vogliono assumere alla situazione di ogni lingua regionale o minoritaria.

Assenza di un elenco delle lingue regionali o minoritarie in Europa

21. La carta non specifica quali lingue europee corrispondono al concetto di lingue regionali o minoritarie quali definite al suo articolo 1. In realtà, lo studio preliminare sulla situazione linguistica in Europa effettuato dalla Conferenza permanente dei poteri locali e regionali d'Europa ha condotto gli autori della carta a rinunciare ad allegarvi un elenco delle lingue regionali o minoritarie parlate in Europa. Malgrado la competenza dei suoi autori, un tale elenco sarebbe stato di certo ampiamente contestato per ragioni linguistiche, come pure per altre ragioni. Inoltre, rivestirebbe un interesse limitato poiché, almeno per quanto riguarda i provvedimenti specifici che figurano nella Parte III della carta, le Parti avranno un ampio potere discrezionale per stabilire le misure che si devono applicare ad ogni lingua. La carta presenta delle soluzioni appropriate per le varie situazioni delle diverse lingue regionali o minoritarie, ma non avanza giudizi sulla situazione specifica rispetto a dei casi concreti.

La struttura della carta

22. La carta stabilisce in primo luogo un nucleo comune di principi, contenuti nella Parte II, che si applicano a tutte le lingue regionali o minoritarie. In secondo luogo, la Parte III della carta contiene una serie di disposizioni specifiche relative al posto occupato dalle lingue regionali o minoritarie nei vari settori della vita della comunità: i singoli Stati sono liberi, entro certi limiti, di determinare quali disposizioni tra quelle enunciate si applicano ad ognuna delle lingue parlate entro le loro frontiere. Inoltre, numerose disposizioni contengono la possibilità di scegliere tra più opzioni più o meno rigorose, una delle quali deve obbligatoriamente essere applicata “secondo la situazione di ciascuna di tali lingue”.

23. Tale flessibilità tiene conto delle grandi diversità esistenti nelle situazioni reali delle lingue regionali o minoritarie (numero di persone che le parlano, grado di frammentazione, ecc..). Tiene ugualmente conto dei costi di un gran numero di disposizioni e delle diverse capacità amministrative, nonché finanziarie, degli Stati europei. In tal contesto, si noti che le Parti sono

22 autorizzate ad aumentare ulteriormente il loro impegno, man mano che evolverà la loro situazione giuridica o che glielo consentiranno le loro condizioni finanziarie.

24. La Parte IV della carta contiene infine delle disposizioni relative alla sua applicazione, e prevede segnatamente l'istituzione di un comitato di esperti europei incaricato di seguire l'applicazione della carta.

Commenti sulle disposizioni della carta Preambolo

25. Il preambolo espone le ragioni che sono state alla base della stesura della carta e ne chiarifica l'impostazione filosofica fondamentale.

26. Lo scopo del Consiglio d'Europa è di realizzare un'unione più stretta tra i suoi membri, al fine di promuovere i loro ideali e il loro patrimonio comune. La diversità linguistica costituisce uno degli elementi più preziosi del patrimonio culturale europeo. L'identità culturale dell'Europa non può venir edificata sulla base di una uniformizzazione linguistica, mentre invece la tutela e il rafforzamento delle sue lingue tradizionali regionali o minoritarie rappresentano un contributo alla costruzione europea, che può unicamente poggiare, secondo gli ideali che hanno ispirato i membri del Consiglio d'Europa, su dei principi pluralistici.

27. Il Preambolo si riferisce al Patto internazionale sui diritti civili e politici delle Nazioni Unite e alla Convenzione europea dei Diritti dell'Uomo. Cita inoltre gli impegni di natura politica adottati nel quadro della Conferenza sulla sicurezza e la cooperazione in Europa. In considerazione della debolezza attuale di certe lingue regionali o minoritarie storiche d'Europa, il semplice divieto della discriminazione nei confronti dei loro utilizzatori non costituisce però una garanzia sufficiente. Occorrono delle misure speciali che rispecchino gli interessi e gli auspici dei locutori di tali lingue perché possano venir preservate e sviluppate.

28. L’impostazione seguita dalla carta rispetta i principi della sovranità nazionale e dell'integrità territoriale. Spetta ad ogni Stato tener conto della realtà culturale e sociale senza peraltro rimettere in causa un ordine politico od istituzionale. E' invero proprio perché gli Stati membri accettano le strutture territoriali e statali quali sono, che reputano necessario adottare, all'interno di ogni Stato, seppure in modo concertato, dei provvedimenti per promuovere delle lingue che hanno un carattere regionale o minoritario.

29. L'affermazione dei principi dell'interculturalità e del plurilinguismo vale per eliminare ogni possibile malinteso sugli obiettivi della carta, il cui scopo non è certo quello di promuovere una compartimentazione dei gruppi linguistici. Al contrario, viene riconosciuto che, in tutti gli Stati, la conoscenza della lingua ufficiale (o di una delle lingue ufficiali) costituisce una necessità; in tal modo, nessuna delle disposizioni della carta dovrebbe venir interpretata in modo tale da tendere a creare un ostacolo alla conoscenza delle lingue ufficiali.

23

Parte I – Disposizioni generali Articolo 1 – Definizioni

Definizione delle “lingue regionali o minoritarie” (articolo 1, comma a)

30. La definizione utilizzata nella carta sottolinea tre aspetti:

Lingue tradizionalmente parlate da cittadini dello Stato. 31. Lo scopo della carta non è di dare una risposta ai problemi nati dai recenti fenomeni dell'immigrazione che conducono alla presenza di gruppi di lingua straniera nel paese di immigrazione o talvolta nel paese di origine in caso di ritorno. In particolare, la carta non si riferisce al fenomeno dei gruppi non europei che sono immigrati recentemente in Europa e hanno acquisito la nazionalità di uno Stato europeo. Le espressioni utilizzate nella carta “lingue regionali o minoritarie storiche dell'Europa” (si veda il secondo paragrafo del preambolo) e “lingue tradizionalmente parlate” nello Stato (articolo 1, comma a) dimostrano chiaramente che la carta riguarda unicamente le lingue storiche, ossia quelle che vengono parlate da lungo tempo negli Stati in questione.

Lingue diverse 32. Tali lingue devono distinguersi nettamente dalla lingua o dalle lingue parlate dal resto della popolazione dello Stato. La Carta non si riferisce alle varianti locali o ai vari dialetti di una stessa lingua. Non si pronuncia tuttavia su una questione spesso controversa, ovverosia a partire da che punto le varie forme di espressione costituiscono delle lingue distinte. E' una questione che dipende non solo da considerazioni puramente linguistiche, ma ugualmente da fenomeni psicosociologici e politici che possono sfociare, per ogni caso, su una risposta diversa. Pertanto è all'interno di ogni Stato, nel quadro dei suoi propri processi democratici che spetterà alle autorità interessate di precisare il punto a partire dal quale una forma di espressione costituisce una lingua distinta.

Base territoriale 33. Le lingue cui si riferisce la carta sono essenzialmente delle lingue territoriali, ossia delle lingue tradizionalmente utilizzate in un'area geografica determinata. Per questa ragione la carta tenta di precisare il termine di “territorio nel quale una lingua regionale o minoritaria viene utilizzata”. Non si tratta unicamente del territorio entro il quale tale lingua presenta un carattere dominante o maggioritario, poiché molte lingue sono diventate minoritarie perfino nelle aree che costituiscono la loro base territoriale tradizionale. La carta prende soprattutto in considerazione le lingue che hanno una base territoriale, appunto perché la maggior parte delle misure che raccomanda richiedono la definizione di un campo di applicazione geografica diverso da quello dello Stato nella sua integralità. E' ovvio che esistono situazioni in cui più lingue regionali o minoritarie vengono parlate in un determinato territorio; la carta affronta ugualmente tali situazioni. .

24 Definizione del territorio di una lingua regionale o minoritaria (articolo 1, comma b) 34. Si tratta del territorio nel quale una lingua regionale o minoritaria viene parlata in modo significativo, anche se tale pratica resta minoritaria, e che corrisponde alla sua base storica. Visto che i termini utilizzati dalla carta sono inevitabilmente piuttosto flessibili a tal riguardo, spetta ad ogni Stato precisare, secondo lo spirito della carta, tale nozione di territorio delle lingue regionali o minoritarie, tenendo conto delle disposizioni sulla tutela del territorio delle lingue regionali o minoritarie previste all'articolo 7, paragrafo 1, comma b.

35. Un'espressione chiave di questa disposizione è quella che si riferisce al “numero di persone tale da giustificare l'adozione delle diverse misure di tutela e di promozione”. Gli autori della carta hanno infatti evitato di stabilire una percentuale fissa di locutori di una lingua regionale o minoritaria a partire dalla quale dovrebbero applicarsi le misure previste nella carta. Si è preferito lasciare allo Stato il compito di valutare, nello spirito della carta e secondo la natura di ciascuna delle misure previste, il numero appropriato di locutori della lingua necessario perché si proceda all'adozione delle suddette misure.

Definizione delle “lingue sprovviste di territorio” 36. Le “lingue sprovviste di territorio” sono escluse dalla categoria delle lingue regionali o minoritarie perché non hanno una base territoriale. Sotto altri punti di vista, però, corrispondono alla definizione dell'articolo 1, comma a, poiché sono delle lingue tradizionalmente utilizzate nel territorio dello Stato da cittadini di tale Stato. Come esempi di lingue sprovviste di territorio, si possono citare lo yiddish e la lingua gitana.

37. In mancanza di una base territoriale, soltanto una parte limitata della carta può applicarsi a tali lingue. In modo particolare, la maggior parte delle disposizioni della Parte III tendono a tutelare o a promuovere le lingue regionali o minoritarie rispetto al territorio nel quale vengono usate. La Parte II può applicarsi più facilmente alle lingue sprovviste di territorio, ma unicamente mutatis mutandis e alle condizioni citate all'articolo 7, paragrafo 5.

Articolo 2 – Impegni

38. L’articolo 2 distingue le due parti principali della carta, ossia la Parte II e la Parte III.

Applicazione della Parte II (articolo 2, paragrafo 1) 39. La Parte II ha una portata generale e si applica nella sua integralità all'insieme delle lingue regionali o minoritarie parlate sul territorio di uno Stato Parte contraente. Da notare tuttavia che l'utilizzazione dell'espressione “secondo la situazione di ogni lingua” indica che questa parte è stata redatta in termini tali da poter convenire alla grandissima diversità delle situazioni linguistiche che si possono incontrare nei vari paesi d'Europa e all'interno di ogni paese. Nel primo paragrafo, segnatamente, le Parti assumono l'impegno

25 di conformare la loro politica, la loro legislazione e le loro pratiche a un certo numero di principi e di obiettivi, che vengono definiti in modo relativamente generale e lasciano agli Stati un margine di interpretazione e di applicazione rilevante (si vedano le spiegazioni qui appresso relative alla Parte II).

40. Pur non disponendo della libertà di riconoscere o di rifiutare a una lingua regionale o minoritaria lo status garantito dalla Parte II della carta, gli Stati hanno il compito, in quanto autorità responsabili dell'applicazione della carta, di decidere se il modo di espressione utilizzato in una determinata area del loro territorio o da un gruppo particolare dei loro cittadini costituisce una lingua regionale o minoritaria ai sensi della carta.

Applicazione della Parte III (articolo 2, paragrafo 2) 41. La Parte III ha lo scopo di tradurre in regole precise i principi generali affermati nella Parte II. Tale parte è vincolante per gli Stati contraenti che si impegnano ad applicare, oltre alle disposizioni della Parte II, le disposizioni della Parte III che avranno scelto. Per consentire l'adeguamento della carta alla diversità delle situazioni linguistiche che si incontrano nei vari Stati europei, i suoi autori hanno previsto due processi distinti : in primo luogo, gli Stati hanno piena libertà di indicare le lingue per le quali accettano che venga applicata la Parte III della carta e, in secondo luogo, per ciascuna delle lingue per le quali riconosceranno l'applicazione della carta, possono stabilire le disposizioni della Parte III che si impegnano a sottoscrivere.

42. Uno Stato Parte contraente può, senza per questo ignorare la lettera della carta, riconoscere che esiste sul suo territorio una particolare lingua regionale o minoritaria, ma ritenere peraltro preferibile, per ragioni dipendenti dal suo giudizio, di non estendere alla suddetta lingua le disposizioni della Parte III della carta. E' cionondimeno evidente che i motivi che possono portare uno Stato ad escludere completamente una lingua, riconosciuta in quanto lingua regionale o minoritaria, dai vantaggi della Parte III devono essere dei motivi compatibili con lo spirito, gli obiettivi e i principi della carta.

43. Quando uno Stato accetta di applicare la Parte III ad una lingua regionale o minoritaria parlata sul suo territorio, deve inoltre definire quali paragrafi della suddetta Parte III debbano essere applicati a tale determinata lingua regionale o minoritaria. In virtù del paragrafo 2 dell'articolo 2, le Parti si impegnano ad applicare almeno 35 paragrafi o capoversi scelti tra le disposizioni della Parte III. Il ruolo dello Stato nella scelta tra questi vari paragrafi consisterà nell'adattare nel miglior modo possibile la carta al contesto particolare di ogni lingua regionale o minoritaria.

44. A tal fine, le condizioni previste all'articolo 2, paragrafo 2, sono state fissate al livello minimo destinato a consentire di realizzare una ripartizione ragionevole degli impegni delle Parti tra i vari articoli della carta e a garantire in tal modo che esse non ignorino nessuno dei grandi settori di tutela delle lingue regionali o minoritarie (insegnamento, giustizia, autorità amministrative e servizi pubblici, mass media, attività culturali e loro strutture, vita economica e sociale).

26 45. L’espressione “paragrafi o capoversi” si riferisce a delle disposizioni distinte della carta che valgono in quanto tali. In tal modo, se uno Stato sceglie di applicare il paragrafo 3 dell'articolo 9, tale paragrafo conterà come una unità ai fini delle disposizioni dell'articolo 2, paragrafo 2; lo stesso vale se uno Stato sceglie il capoverso g dell'articolo 8, paragrafo 1. Quando un determinato paragrafo o capoverso contiene più opzioni, la scelta di un'opzione costituirà un “capoverso” ai sensi dell'articolo 2, paragrafo 2. Per esempio, nell'articolo 8, se uno Stato sceglie l'opzione a.iii del paragrafo 1, tale testo conterà in quanto “capoverso”. La situazione è diversa quando le opzioni non sono necessariamente alternative, ma possono essere accettate contemporaneamente. In tal modo, all'articolo 9, se uno Stato sceglie le opzioni a.iii e a.iv del paragrafo 1, tali testi verranno calcolati come due capoversi ai sensi dell'articolo 2.

46. Tali opzioni hanno lo scopo di introdurre un ulteriore elemento di flessibilità nella carta, in modo da tener conto delle grandi disparità nella situazione "de facto" delle lingue regionali o minoritarie. E' infatti evidente che certe disposizioni perfettamente adattate ad una lingua regionale utilizzata da un numero importante di locutori non convengono ad una lingua minoritaria utilizzata soltanto da un gruppo ridotto di persone. Il ruolo degli Stati non sarà quello di scegliere in modo arbitrario tra queste formule alternative, ma piuttosto di cercare, per ogni lingua regionale o minoritaria, la formula che conviene maggiormente alle caratteristiche e alla situazione dello sviluppo di tale lingua. Lo scopo di queste formulazioni alternative viene chiaramente spiegato proprio nel testo degli articoli o dei paragrafi pertinenti della Parte III, che stabilisce che sono applicabili “secondo la situazione di ogni lingua”. In mancanza di altri fattori di rilievo, questo implicherebbe, per esempio, che quanto maggiore è il numero delle persone che parlano una lingua regionale o minoritaria, e quanto più omogenea è la popolazione regionale, tanto più “forte” dovrebbe essere l'opzione da adottare, mentre una formula più ridotta dovrebbe venir adottata unicamente quando non fosse possibile applicare l'opzione più forte, in considerazione della situazione della lingua presa in esame.

47. Gli Stati dovranno di conseguenza scegliere nella Parte III delle disposizioni che costituiscano un quadro coerente e adattato alla situazione specifica di ogni lingua. Potranno inoltre, qualora lo preferiscano, adottare un quadro generale che si applichi a tutte le lingue o a un gruppo di lingue.

Articolo 3 – Modalità

48. L’articolo 3 descrive le modalità di applicazione dei principi che sono stati esposti all'articolo 2: ogni Stato contraente specificherà nel suo strumento di ratifica, di accettazione, di approvazione o di adesione, in primo luogo tutte le lingue regionali o minoritarie alle quali si applica la Parte III e in secondo luogo i paragrafi della suddetta parte che saranno stati scelti per venir applicati ad ogni lingua, restando inteso che i paragrafi scelti possono non essere identici per ogni lingua.

27 49. La carta, nel suo articolo 2 non impone l'accettazione di entrambe le Parti II e III, visto che uno Stato può limitarsi a ratificare la convenzione senza scegliere nessuna lingua ai fini dell'applicazione della Parte III. In tal caso, è applicabile solo la Parte II. In regola generale, lo spirito della carta richiederebbe che gli Stati utilizzassero le possibilità offerte dalla Parte III, che costituisce la parte fondamentale della protezione prevista dalla carta.

50. Resta ugualmente inteso che una Parte potrà in qualsiasi momento accettare nuovi obblighi, quali per esempio far usufruire un'altra lingua regionale o minoritaria delle disposizioni della Parte III della Carta, oppure sottoscrivere per l'una o l'altra lingua o per tutte le lingue regionali o minoritarie parlate sul suo territorio dei paragrafi della carta che non erano stati accettati in precedenza.

51. La formulazione dell'articolo 3 tiene conto della situazione esistente in certi Stati membri, nei quali una lingua nazionale che ha lo status di lingua ufficiale dello Stato, sia sull'insieme, che su una parte del territorio, può, per altri aspetti, trovarsi in una situazione paragonabile a quella delle lingue regionali o minoritarie quali sono definite all'articolo 1, capoverso a, poiché è utilizzata da un gruppo numericamente inferiore rispetto alla popolazione che parla l'altra o le altre lingue ufficiali. Qualora uno Stato desiderasse che tale lingua ufficiale meno diffusa usufruisse delle misure di tutela e di promozione previste nella carta, potrebbe di conseguenza decidere che la carta venga applicata alla suddetta lingua. Una tale estensione dell'applicazione della carta ad una lingua ufficiale vale in tal caso ugualmente per tutti gli articoli della carta, ivi compreso l'articolo 4, paragrafo 2.

Articolo 4 – Norme di tutela esistenti

52. Questo articolo tratta del rapporto della carta con le legislazioni interne o gli accordi internazionali che comportano uno status giuridico delle minoranze linguistiche.

53. Nei casi in cui certe lingue, oppure le minoranze che le parlano, già dispongano di uno status definito dalla legislazione nazionale o da accordi internazionali, la carta non si propone evidentemente l'obiettivo di ridurre i diritti e le garanzie riconosciuti nell'ambito delle suddette disposizioni. La tutela accordata dalla carta andrà invece ad aggiungersi ai diritti e alle garanzie già concesse da altri statuti. Per quanto riguarda l'applicazione dell'insieme di questi impegni, nei casi in cui ci si trovasse di fronte a regolamenti concorrenti su uno stesso tema, verranno applicate le disposizioni più favorevoli alle minoranze o alle lingue interessate. L'esistenza di disposizioni maggiormente restrittive nelle normative interne o in altri obblighi assunti a livello internazionale non costituirà quindi un ostacolo all'applicazione della carta.

54. Il paragrafo 1 di questo articolo riguarda il caso specifico dei diritti garantiti dalla Convenzione europea dei Diritti dell'Uomo. Intende escludere la possibilità che una qualsiasi disposizione della carta possa venir

28 interpretata in modo da ledere la protezione accordata dalla Convenzione ai diritti dei singoli individui.

Articolo 5 – Obblighi esistenti

55. Come è già stato indicato nel preambolo, la tutela e la promozione delle lingue regionali o minoritarie, che costituiscono il fine perseguito dalla carta, devono realizzarsi nell'ambito della sovranità nazionale e dell'integrità territoriale degli Stati. Questo articolo indica in modo esplicito, in tal senso, che gli obblighi esistenti delle Parti restano immutati. In special modo, il fatto che uno Stato, nel ratificare la carta, abbia assunto certi impegni verso una lingua regionale o minoritaria non potrà servire da pretesto ad un altro Stato che si interessi particolarmente alla suddetta lingua, o ai locutori della medesima, per intraprendere un'azione che possa recar pregiudizio alla sovranità e all'integrità territoriale di questo Stato.

Articolo 6 – Informazioni

56. La ragione perché venga sottoscritto l'impegno a fornire delle informazioni, definito dal presente articolo, risiede nel fatto che la carta non potrà mai avere pieno effetto se le autorità competenti e gli organi e gli individui interessati non saranno consapevoli degli obblighi che ne derivano.

Parte II – Obiettivi e principi (Articolo 7)

Elenco degli obiettivi e dei principi che figurano nella carta (articolo 7, paragrafo 1)

57. Queste disposizioni riguardano essenzialmente degli obiettivi e dei principi, e non delle norme precise di messa in opera. Si tratta di obiettivi e di principi che si ritiene costituiscano il quadro necessario alla salvaguardia delle lingue regionali o minoritarie. Si possono raggruppare in sei punti principali.

Riconoscimento delle lingue regionali o minoritarie (articolo 7, paragrafo 1, comma a) 58. E' il riconoscimento dell'esistenza di tali lingue e della legittimità della loro utilizzazione. Tale riconoscimento non deve essere confuso con il riconoscimento di una lingua in quanto lingua ufficiale. Ammettere l'esistenza di una lingua è la condizione preliminare perché vengano presi in considerazione le sue proprie caratteristiche e i suoi bisogni, come pure perché venga attuata un'iniziativa a suo favore.

Rispetto dell'area geografica di ciascuna lingua regionale o minoritaria (articolo 7, paragrafo 1, comma b) 59. Benché la carta consideri auspicabile una coerenza tra il territorio di una lingua regionale o minoritaria e un'appropriata circoscrizione

29 amministrativa, è ciononostante chiaro che tale obiettivo non potrà venir realizzato in ogni caso, poiché la ripartizione geografica dei locutori può prendere forme troppo complesse e la definizione delle circoscrizioni amministrative può legittimamente dipendere da altre considerazioni, oltre a quelle legate all'utilizzazione di una lingua. La carta pertanto non richiede che il territorio di una lingua regionale o minoritaria coincida in ogni caso con una circoscrizione amministrativa.

60. La carta condannna invece le pratiche tendenti ad organizzare le divisioni territoriali al fine di rendere più difficile l'uso o la sopravvivenza di una lingua, oppure di dividere una comunità linguistica tra più circoscrizioni amministrative o territoriali. Se non si possono adattare le circoscrizioni amministrative all'esistenza di una lingua regionale o minoritaria, è almeno necessario che rimangano neutrali e non abbiano un effetto negativo su tale lingua. In modo particolare, gli enti locali o regionali devono essere in grado di esercitare le loro responsabilità nei confronti della suddetta lingua.

Necessità di un'azione risoluta a favore delle lingue regionali o minoritarie (articolo 7, paragrafo 1, capoversi c e d) 61. E' chiaro attualmente che in considerazione della debolezza di numerose lingue regionali o minoritarie, il semplice fatto di vietarne la discriminazione non basta da solo a garantire la sopravvivenza di tali lingue. Hanno bisogno di un'azione risoluta di sostegno. E' l'idea espressa al paragrafo 1, comma c. Il paragrafo lascia agli Stati il compito di definire in che modo intendono portare avanti questa azione di promozione delle lingue regionali o minoritarie in vista della loro tutela, mentre tuttavia la carta insiste sul fatto che deve trattarsi di un'azione risoluta.

62. Inoltre, come viene espresso nel paragrafo 1, comma d, tale sforzo di promozione deve comportare un'azione a favore della possibilità di utilizzare liberamente, sia nell'uso orale che scritto, le lingue regionali o minoritarie, non soltanto nella vita privata e nelle relazioni individuali, ma ugualmente nella vita collettiva, ossia nell'ambito delle istituzioni, delle attività sociali e nella vita economica. Il posto che potrà occupare una lingua regionale o minoritaria in un contesto pubblico dipenderà evidentemente dalle sue proprie caratteristiche e varierà da una lingua all'altra. La carta non stabilisce in tal contesto degli obiettivi precisi; si limita a richiedere che venga fatto uno sforzo di promozione.

Garanzia dell'insegnamento e dello studio delle lingue regionali o minoritarie (articolo 7, paragrafo 1, capoversi f e h) 63. Un aspetto cruciale per il mantenimento e la salvaguardia delle lingue regionali o minoritarie risiede nel posto che viene loro accordato nel sistema di insegnamento. La carta si limita in questa Parte II a affermare tale principio, lasciando agli Stati il compito di definire le modalità di applicazione. Esige però che la presenza delle lingue regionali o minoritarie venga garantita “a tutti i livelli appropriati” del sistema di insegnamento. Le modalità dell'insegnamento della lingua regionale o minoritaria sono evidentemente soggette a variazioni a seconda dell'ordine e del grado dell' insegnamento. In modo particolare, in certi casi, sarà opportuno prevedere un insegnamento

30 impartito “nella” lingua regionale o minoritaria, e, in altri casi, unicamente un insegnamento “di” tale lingua. In ogni caso, si elimineranno dall'insegnamento della lingua regionale o minoritaria unicamente quei livelli di studio per i quali tale lingua non sarebbe appropriata, viste le sue proprie caratteristiche.

64. Mentre il paragrafo 1, comma f, intende istituire o tutelare l'insegnamento nella lingua o della lingua, in quanto strumento di trasmissione della medesima, il paragrafo 1, comma h prevede la promozione di studi e di ricerche sulle lingue regionali o minoritarie nelle università o presso istituti equivalenti, dato che tali lavori sono indispensabili per consentire lo sviluppo di queste lingue a livello del vocabolario, della grammatica e della sintassi. La promozione di tali studi fa parte dello sforzo generale volto alla promozione delle lingue regionali o minoritarie in vista di favorirne il progresso intrinseco.

Mezzi messi a disposizione delle persone che non parlano una lingua regionale o minoritaria, affinché possano apprenderla (articolo 7, paragrafo 1, comma g) 65. I locutori delle lingue regionali o minoritarie sanno che, per la loro realizzazione personale, occorre che conoscano la lingua ufficiale. Nondimeno, conformemente all'accento posto nel preambolo sul valore dell'interculturalismo e del plurilinguismo, è auspicabile che questo spirito di apertura verso la conoscenza di più lingue non venga unicamente dimostrato dai locutori delle lingue regionali o minoritarie. Per agevolare la comunicazione e la comprensione tra i gruppi linguistici, le Parti sono invitate a prevedere, nei territori dove esiste una lingua regionale o minoritaria, dei mezzi che consentano alle persone che non sono i locutori naturali di tale lingua di poterla imparare, se lo desiderano.

66. Si sa che, in certi Stati, lo scopo delle autorità competenti è di ottenere che la lingua regionale sia una lingua normalmente e generalmente parlata nella regione e che delle misure vengono adottate perché tale lingua sia conosciuta anche dalle persone per le quali non è la lingua materna. Tale politica non è contraria alla carta, ma non costituisce l'obiettivo perseguito dal paragrafo 1, comma g, che mira unicamente a consentire una migliore permeabilità reciproca tra i gruppi linguistici.

Rapporti tra gruppi parlanti una lingua regionale o minoritaria (articolo 7, paragrafo 1, capoversi e e i) 67. E' necessario che i gruppi che parlano la stessa lingua regionale o minoritaria abbiano la possibilità di intrattenere degli scambi culturali e di sviluppare in genere mutui rapporti, al fine di contribuire insieme alla salvaguardia e all'arricchimento della loro lingua. A tal scopo, la carta vuole evitare che dei modi di insediamento frammentati dei locutori, le divisioni amministrative all'interno di uno Stato o il fatto che tali gruppi vivano in Stati diversi costituiscano un ostacolo ai loro reciproci rapporti.

68. E' evidente che tale consapevolezza di una stessa identità tra i locutori di una stessa lingua regionale o minoritaria non deve tradursi in modo negativo fomentando sentimenti di esclusivismo, oppure una emarginazione

31 nei confronti degli altri gruppi sociali. Il fine della promozione delle relazioni culturali con i locutori di lingue regionali o minoritarie diverse serve di conseguenza a perseguire tanto l'obiettivo dell'arricchimento culturale che quello di una migliore comprensione tra tutti i gruppi che coesistono in seno ad uno Stato.

69. Il paragrafo 1, comma i, comporta una dimensione supplementare: l'idea che tali relazioni debbano ugualmente potersi sviluppare al di fuori delle frontiere nazionali se dei gruppi che parlano lingue regionali o minoritarie simili o identiche sono ripartiti in più Stati. Per definizione, le lingue regionali o minoritarie sono parlate nello Stato interessato da un numero di locutori relativamente ridotto; ai fini di un reciproco arricchimento sul piano culturale, queste persone possono aver bisogno di ottenere il supporto dei mezzi culturali di cui dispongono, al di là delle frontiere, altri gruppi che parlano una lingua identica o simile. E' tanto più importante quando una lingua regionale di uno Stato corrisponde a una lingua di grande cultura, o perfino ad una lingua nazionale di un altro Stato e la collaborazione transnazionale consente alla comunità regionale di trarre vantaggio dall'attività culturale della lingua più diffusa nell'altro Stato. E' importante che gli Stati riconoscano la legittimità di tali rapporti e non li ritengano sospetti dal punto di vista della lealtà dei loro cittadini, o li considerino una minaccia della loro integrità territoriale. Un gruppo linguistico si sentirà tanto maggiormente integrato nello Stato cui appartiene se viene riconosciuto come tale e se non vengono frapposti ostacoli ai suoi contatti culturali con le sue comunità vicine.

70. Gli Stati sono tuttavia lasciati liberi di ricercare le modalità più appropriate per dar vita a tali scambi transnazionali, in considerazione in particolare delle difficoltà interne ed internazionali che possono presentarsi ad alcuni di loro. Degli impegni più precisi figurano all'articolo 14 nella Parte III.

Eliminazione della discriminazione (articolo 7, paragrafo 2) 71. Il divieto della discriminazione nei confronti dell'uso delle lingue regionali o minoritarie costituisce una garanzia minima per i locutori delle suddette lingue. Per questo le Parti si impegnano ad eliminare le misure volte a scoraggiare l'uso o a compromettere il mantenimento o lo sviluppo di una lingua regionale o minoritaria.

72. L'obiettivo di questo paragrafo non mira però a creare una completa uguaglianza dei diritti tra le lingue. Come è indicato nella sua formulazione e segnatamente grazie all'inserimento del termine “ingiustificate”, è infatti del tutto compatibile con lo spirito della carta il fatto che, nell'applicazione di politiche relative alle lingue regionali o minoritarie, certe distinzioni possano venir stabilite tra le lingue. In modo particolare, le misure definite da ogni Stato a favore dell'uso di una lingua nazionale o ufficiale non costituiscono una discriminazione nei confronti delle lingue regionali in base al semplice motivo che le stesse misure non vengono adottate a favore di queste ultime. Tali misure non devono però rappresentare un ostacolo che possa rivelarsi di natura tale da compromettere il mantenimento o lo sviluppo delle lingue regionali o minoritarie.

32

73. Nel contempo, proprio perché esistono delle disparità tra la situazione delle lingue ufficiali e quella delle lingue regionali o minoritarie, e di conseguenza i locutori di queste ultime si trovano spesso in situazione svantaggiata, la carta ammette che possano rivelarsi necessarie delle misure positive in vista di realizzare il mantenimento e la promozione di tali lingue. Purché tali misure siano destinate a perseguire tale obiettivo e si limitino a promuovere l'uguaglianza tra le lingue, non devono venir considerate discriminatorie.

Promozione del mutuo rispetto e della comprensione tra gruppi linguistici (articolo 7, paragrafo 3) 74. Il rispetto delle lingue regionali o minoritarie e lo sviluppo di uno spirito di tolleranza nei loro confronti rientrano nella preoccupazione generale di sviluppare la comprensione nei confronti di una situazione di pluralità di lingue all'interno di uno Stato. Lo sviluppo di tale spirito di tolleranza e di apertura mediante il sistema dell'insegnamento e i mass media costituisce un importante elemento della tutela concreta delle lingue regionali o minoritarie. Il fatto di incoraggiare i mezzi di comunicazione di massa perché perseguano tali obiettivi non è considerato un'influenza illegittima dello Stato; in realtà, il rispetto dei diritti dell'uomo, la tolleranza nei confronti delle minoranze e la prevenzione di ogni forma di incitamento all'odio sono i tipi di obiettivi che la maggior parte degli Stati europei non esitano ad imporre come obbligo ai loro mass media. Nello stesso spirito, per i locutori delle lingue regionali o minoritarie, tale principio costituisce un elemento importante inteso a spronarli ad essere aperti alle lingue e alle culture della maggioranza.

Istituzione di organi rappresentanti gli interessi delle lingue regionali o minoritarie (articolo 7, paragrafo 4) 75. Il CAHLR ha evidenziato l'importanza che esistano in ogni Stato dei meccanismi grazie ai quali le autorità di governo possano tener conto delle esigenze e degli auspici espressi dai locutori di lingue regionali o minoritarie. Viene quindi raccomandato che, per ogni lingua regionale o minoritaria, ci sia un organo incaricato di promuovere a livello nazionale gli interessi di tale lingua, di attuare le misure pratiche per la sua promozione e di vigilare affinché la carta venga applicata nei suoi confronti. L’espressione “se necessario” indica tra l'altro che, qualora già esistessero tali istituzioni, sotto qualsiasi forma, la carta non intende incoraggiare gli Stati a crearne delle nuove che costituirebbero dei doppioni.

Applicazione dei principi della carta alle lingue sprovviste di territorio (articolio 7, paragrafo 5) 76. Per quanto la carta riguardi essenzialmente le lingue che si identificano storicamente ad un'area geografica particolare dello Stato, il CAHLR non ha voluto ignorare le lingue tradizionalmente parlate nell'ambito del territorio dello Stato che non dispongono di una precisa base territoriale.

77. Viene tuttavia riconosciuto che, in considerazione del campo di applicazione territoriale di un certo numero di principi e di obiettivi stabiliti dalla Parte II e della difficoltà concreta di adottare dei provvedimenti per

33 l'applicazione di tali disposizioni senza una definizione della loro portata geografica, tali disposizioni non possono essere applicate alle lingue sprovviste di territorio senza determinati adeguamenti. Il paragrafo 5 precisa quindi che verranno applicate alle suddette lingue unicamente per quanto possibile.

78. Alcune delle disposizioni contenute nei paragrafi da 1 a 4 non avranno difficoltà a venir applicate ugualmente alle lingue sprovviste di territorio. E' il caso per quanto riguarda il riconoscimento di tali lingue, le misure volte a sviluppare uno spirito di rispetto, di comprensione e di tolleranza nei loro confronti, il divieto di misure discriminanti e l'azione mirante ad apportar loro un sostegno positivo, la possibilità accordata ai gruppi che parlano tali lingue di intrattenere tra di loro dei rapporti all'interno dello Stato, come pure all'estero, nonché la promozione dei lavori di ricerca e di studio su tali lingue. Non verranno invece applicate alle lingue sprovviste di territorio le disposizioni relative alle circoscrizioni amministrative e ai mezzi per consentire alle persone che non le parlano di acquisirne una certa conoscenza, poiché tali misure possono venir avviate unicamente su un territorio definito. Infine, gli obiettivi volti a prevedere l'insegnamento e lo studio di tali lingue non territoriali, nonché la promozione del loro uso nella vita pubblica non potranno probabilmente essere attuati, per ragioni pratiche, se non con certe modalità di adeguamento.

Parte III – Misure atte a promuovere l'uso delle lingue regionali o minoritarie nella vita pubblica, conformemente agli impegni sottoscritti in virtù del paragrafo 2 dell'articolo 2

Articolo 8 – Insegnamento

79. Le disposizioni del paragrafo 1 del presente articolo riguardano unicamente i territori nei quali viene parlata ciascuna lingua regionale o minoritaria. Devono ugualmente applicarsi “a seconda della situazione di ciascuna delle suddette lingue”. Come indicato a proposito del precedente articolo 2, paragrafo 2, tale disposizione è particolarmente pertinente per quanto riguarda la scelta dell'opzione da accettare per ciascuna di tali lingue, nei capoversi da a a f.

80. La frase “e senza pregiudizi riguardo all'insegnamento della (e) lingua (e) ufficiale (i) dello Stato” mira a evitare qualsiasi interpretazione delle disposizioni dell'articolo 8, paragrafo 1 - e in particolar modo la prima opzione in ciascuno dei capoversi da a a f - nel senso che tali disposizioni potrebbero escludere l'insegnamento della lingua (o delle lingue) parlata (e) dalla maggioranza. Tale tendenza a creare dei ghetti linguistici sarebbe contraria ai principi dell'interculturalità e del plurilinguismo che vengono sottolineati nel preambolo e nuocerebbe agli interessi delle popolazioni interessate. Nelle circostanze particolari in cui la carta si applica alle lingue ufficiali meno diffuse, questa parte di frase significa che le disposizioni del paragrafo 1 si applicano senza pregiudizio dell'insegnamento di un'altra (o di altre) lingua(e) ufficiale(i).

34

81. L'articolo 8 tratta di parecchi ordini e gradi dell'insegnamento: prescolare, primario, secondario, tecnico e professionale, universitario e dell'educazione degli adulti. Per ciascuno di questi livelli, vengono presentate varie opzioni, a seconda della situazione di ogni lingua regionale o minoritaria.

82. Certi capoversi utilizzano l'espressione “in numero ritenuto sufficiente”, che intende riconoscere che le autorità pubbliche non possono essere obbligate a prendere delle misure quando la situazione del gruppo linguistico permette difficilmente di raggiungere il numero di alunni minimo richiesto per formare una classe. Inoltre, viste le situazioni particolari delle lingue regionali o minoritarie, si ritiene che la quota richiesta per costituire una classe possa venir applicata con flessibilità e che un numero inferiore di alunni possa essere “ritenuto sufficiente”.

83. La formulazione dell'opzione iv dei capoversi c e d tiene conto del fatto che le situazioni nazionali variano sia per quanto riguarda l'età in cui si diventa maggiorenni, che l'età alla quale un tale insegnamento viene completato. In funzione di tali circostanze, i desideri di cui si dovrà tener conto saranno o quelli degli stessi alunni, o quelli delle loro famiglie.

84. Viene riconosciuto che certi sistemi educativi non distinguono tra insegnamento secondario e insegnamento professionale, poiché quest'ultimo viene considerato semplicemente un tipo particolare di insegnamento secondario. Tale distinzione, ciononostante, quale viene precisata ai capoversi c e d, tiene conto delle differenze nei sistemi di formazione professionale. In special modo nel caso dei paesi in cui la formazione professionale viene largamente impartita mediante il sistema dell'apprendistato e in cui sarebbero di conseguenza difficilmente applicabili delle misure a favore delle lingue regionali o minoritarie, consente alle Parti di accettare almeno le esigenze più rigorose nel campo dell'insegnamento secondario generale.

85. Le disposizioni relative all'università e all'educazione degli adulti sono paragonabili a quelle relative agli altri livelli di insegnamento, nel senso che offrono la scelta tra l'insegnamento nella lingua regionale o minoritaria e l'insegnamento di tale lingua in quanto materia scolastica. Inoltre, come nel caso dell'educazione prescolare, viene offerta un'altra soluzione per i casi in cui le autorità pubbliche non sono direttamente competenti per il tipo di insegnamento in questione. In certi Stati, il numero di locutori di una lingua regionale o minoritaria potrebbe non venir ritenuto sufficiente per impartire un insegnamento nella suddetta lingua o di tale lingua a livello universitario. In tal contesto, viene citato l'esempio di certi Stati che riconoscono, sia in virtù di un accordo specifico, sia in virtù di un accordo generale di riconoscimento dei diplomi, il diploma universitario conseguito da un locutore di una lingua regionale o minoritaria in un'università di un altro Stato in cui viene parlata la suddetta lingua.

35 86. Il paragrafo 1, comma g, è motivato dalla preoccupazione di non separare l'insegnamento delle lingue regionali o minoritarie dal loro contesto culturale. Tali lingue sono spesso legate ad una loro storia e a delle tradizioni specifiche. Tale storia e tale cultura regionale o minoritaria costituiscono una componente del patrimonio europeo. E' quindi auspicabile che coloro che non parlano tali lingue possano ugualmente avervi accesso.

87. Nella misura in cui lo Stato si impegna a garantire l'insegnamento della lingua regionale o minoritaria, deve vigilare affinché siano disponibili le risorse necessarie, ossia i mezzi finanziari, il personale e i mezzi pedagogici. Tale necessità, che è la logica conseguenza di quanto precede, non ha bisogno di venir specificata nella carta. Tuttavia, per quanto riguarda le risorse in termini di personale, si pone ugualmente la questione delle competenze, e quindi della formazione. Si tratta di un aspetto fondamentale, e per questo viene trattato in modo specifico al paragrafo 1, comma h.

88. Vista l'importanza fondamentale dell'insegnamento, e in modo più specifico, del sistema scolastico per la tutela delle lingue regionali o minoritarie, il CAHLR ha ritenuto necessario prevedere uno o più organi specifici incaricati del controllo delle misure prese in questo campo. Le caratteristiche di un tale organo non vengono specificate nel paragrafo 1, comma i. Pertanto, può essere un ente della pubblica istruzione, come pure un organo indipendente. Tale ruolo potrebbe ugualmente essere affidato all'organo previsto all'articolo 7, paragrafo 4 della carta. In ogni caso, la carta esige che i risultati del controllo esercitato vengano resi pubblici.

89. La carta limita normalmente la tutela delle lingue regionali o minoritarie all'area geografica in cui vengono tradizionalmente parlate. Nondimeno, il paragrafo 2 dell'articolo 8 costituisce un'eccezione a tale regola. E' motivato dalla considerazione del fatto che, nella vita moderna, in cui la mobilità è uno dei fattori essenziali, il principio di territorialità può non rivelarsi più sufficiente, nella pratica, per garantire la tutela effettiva di una lingua regionale o minoritaria. Un numero importante di locutori di tale lingua in particolare si è spostato nelle grandi città. Viste tuttavia le difficoltà legate all'estensione dell'insegnamento delle lingue regionali e minoritarie al di fuori della loro sede territoriale tradizionale, l'articolo 8, paragrafo 2 offre una certa flessibilità negli impegni indicati e, in ogni modo, si applica unicamente se tali misure sono giustificate dal numero di locutori della lingua in questione.

Articolo 9 – Autorità giudiziarie

90. Il paragrafo 1 di questo articolo si applica alle circoscrizioni giudiziarie nelle quali il numero dei residenti che parlano le lingue regionali o minoritarie è tale da giustificare le misure in questione. Tale precisazione corrisponde in parte alla norma generale cui si ispirano la maggior parte delle disposizioni della carta, che intende proteggere le lingue regionali o minoritarie all'interno del territorio in cui sono tradizionalmente parlate. Per quanto riguarda le istanze superiori situate al di fuori del territorio nel quale la lingua regionale o minoritaria è parlata, spetta in tal caso allo Stato interessato tener conto della natura speciale del sistema giudiziario e della gerarchia delle sue istanze.

36

91. La formulazione della frase introduttiva dell'articolo 9, paragrafo 1 rispecchia ugualmente la volontà del CAHLR di tutelare i principi fondamentali della giustizia, quali l'uguaglianza delle parti e una adeguata rapidità del procedimento giudiziario, di fronte all'eventualità che si faccia un ricorso abusivo alle lingue regionali o minoritarie. Tale legittima preoccupazione non giustifica tuttavia alcuna restrizione generale agli impegni sottoscritti da una Parte in questo paragrafo; viceversa, qualsiasi abuso delle possibilità offerte dovrà essere constatato dal giudice in casi concreti.

92. Viene effettuata una distinzione tra i procedimenti penali, civili e quelli amministrativi, e le opzioni offerte sono adattate alla natura particolare di ogni categoria. Come lo indicano i termini “e/o”, alcune di tali opzioni possono essere adottate insieme.

93. Le disposizioni dell'articolo 9, paragrafo 1 riguardano i procedimenti davanti alle autorità giudiziarie. A seconda delle disposizioni specifiche esistenti in ogni Stato in materia giudiziaria, il termine “autorità giudiziarie” dovrebbe, se necessario, essere inteso riferirsi ugualmente a degli organi diversi dai tribunali e che esercitano una funzione giudiziaria. E' il caso in particolare del capoverso c.

94. La prima opzione dei capoversi a, b e c dell'articolo 9, paragrafo 1 utilizza l'espressione “conducano la procedura nelle lingue regionali o minoritarie”. Tale espressione implica, in ogni caso, che la lingua regionale o minoritaria in questione è utilizzata nella sala delle udienze e negli atti della procedura ai quali partecipa la parte che parla la suddetta lingua. Spetta tuttavia ad ogni Stato, in funzione delle caratteristiche particolari del suo sistema giurisdizionale, precisare la portata dell'espressione “conducano la procedura”.

95. Vale la pena di sottolineare che il paragrafo 1, comma a.ii, con il quale le Parti si impegnano a garantire all'imputato il diritto di esprimersi nella propria lingua regionale o minoritaria, va oltre il diritto dell'imputato, sancito all'articolo 6, paragrafo 3, comma e della Convenzione europea dei diritti dell'uomo, di farsi assistere gratuitamente da un interprete se non comprende o non parla la lingua usata in udienza. Come i capoversi b.ii e c.ii, si basa sulla considerazione che, benché i locutori di una lingua regionale o minoritaria siano capaci di parlare la lingua ufficiale, nei casi in cui devono giustificarsi dinanzi ad un tribunale, possono provare il bisogno di esprimersi nella lingua che emotivamente è loro più congeniale o di cui hanno una migliore padronanza. Sarebbe pertanto un controsenso nei confronti degli orientamenti della carta limitare la sua applicazione a delle situazioni di stretta necessità pratica. Inoltre, visto che tale disposizione va oltre l'aspetto dei diritti dell'uomo nel senso stretto poiché offre in realtà la libertà di scelta all'imputato ed esige che gli vengano offerte delle possibilità materiali per soddisfare la sua decisione, è stato ritenuto ragionevole lasciare agli Stati un certo potere discrezionale sul fatto di accettarla, e di limitarne l'applicazione a certe circoscrizioni giudiziarie.

37

96. Il paragrafo 1, comma d, riguarda la gratuità delle traduzioni o dell'assistenza di interpreti che potrebbero rivelarsi necessarie per l'applicazione dell'articolo 9, paragrafo 1, capoversi b e c. Spetta agli Stati che non decidessero di adottare questo comma di risolvere questo problema sia seguendo le norme vigenti, sia adottando nuove norme specifiche intese a tener conto dell'opportunità di promuovere le lingue regionali o minoritarie. Di conseguenza, le spese sostenute potrebbero essere, in tutto o in parte, a carico della persona che richiede certi documenti, oppure potrebbero essere ripartite tra le parti, ecc.

97. Il paragrafo 2 riguarda la validità degli atti giuridici redatti in una lingua regionale o minoritaria. La sua portata è in realtà limitata, poiché non indica tutte le condizioni di validità di un atto, ma si limita a precisare che la validità di un atto non può essere negata per il solo fatto che sia formulato in una lingua regionale o minoritaria. Non esclude d'altronde che lo Stato possa prevedere delle formalità ulteriori in questo caso, come per esempio l'inclusione di una formula di certificazione nella lingua ufficiale. Il paragrafo 2, comma b, implica che il contenuto del documento fatto valere dalla parte che utilizza la lingua regionale o minoritaria venga portato, direttamente o indirettamente (pubblicità, servizio di comunicazione dello Stato, ecc.), a conoscenza dell'altra parte o dei terzi interessati che non parlano la lingua regionale o minoritaria, in una forma che possono comprendere.

98. L'applicazione dell'articolo 9, paragrafo 2, non pregiudica l'applicazione dei trattati e convenzioni di assistenza giudiziaria. Infatti, la questione delle lingue da utilizzare è espressamente stabilita in ciascuno di tali trattati.

99. Il paragrafo 3 riguarda la traduzione di testi legislativi nelle lingue regionali o minoritarie. L’espressione “a meno che tali testi non siano già disponibili in altro modo” si riferisce al caso in cui il testo esistesse già in una lingua regionale o minoritaria, poiché è già stato tradotto in una lingua simile o identica che è la lingua ufficiale di un altro Stato.

Articolo 10 – Autorità amministrative e servizi pubblici

100. Scopo di questo articolo è consentire ai locutori di lingue regionali o minoritarie di esercitare i loro diritti di cittadini e i loro doveri civici in condizioni che rispettino il loro modo di espressione.

101. Queste disposizioni mirano principalmente a migliorare la comunicazione tra le autorità pubbliche e i locutori delle lingue regionali o minoritarie. E' vero che l'evoluzione delle situazioni sociali e culturali è tale che la grandissima maggioranza delle persone che parlano tali lingue è bilingue ed è in grado di utilizzare una lingua ufficiale per entrare in contatto con le autorità amministrative. E' nondimeno fondamentale, dal punto di vista dello stato giuridico di tali lingue, della loro evoluzione e da un punto di vista soggettivo, permettere di utilizzare tali lingue regionali o minoritarie nelle relazioni con le suddette autorità. In realtà è ovvio che una lingua

38 completamente esclusa dai rapporti con le autorità pubbliche sarebbe di fatto negata in quanto tale, poiché la lingua è un mezzo di comunicazione pubblico e non la si potrebbe ridurre unicamente alla sfera delle relazioni private. D'altra parte, se una lingua non avesse accesso alla vita pubblica, giuridica e amministrativa, perderebbe progressivamente tutto il suo potenziale di terminologia in tali campi e diventerebbe una lingua “handicappata”, incapace quindi di esprimere tutti gli aspetti della vita collettiva.

102. L’articolo 10 distingue, tra i vari interventi delle autorità pubbliche, tre aspetti distinti: – l'azione delle autorità amministrative dello Stato: si mira con questo punto agli interventi tradizionali delle autorità pubbliche, in particolare sotto forma di prerogative di potere pubblico o di poteri di diritto comune (paragrafo 1); – l'azione delle autorità locali e regionali, ossia degli enti territoriali a livello inferiore a quello nazionale che hanno degli attributi autonomi (paragrafo 2); – l'azione degli organi che forniscono dei servizi pubblici, sia in un ambito di diritto pubblico, che di diritto privato, purché restino sotto il controllo dell'autorità pubblica: servizi postali, ospedali, elettricità, trasporti, ecc (paragrafo 3).

103. In ogni settore, mediante degli adeguamenti appropriati alla natura specifica delle autorità o degli enti interessati, si tiene conto della diversità delle situazioni linguistiche. In alcuni casi, le caratteristiche della lingua regionale o minoritaria consentono di riconoscerle uno stato giuridico di “semi ufficialità”, rendendola quindi, su un territorio, una lingua di lavoro o il modo normale di comunicazione delle autorità pubbliche (il ricorso alla lingua ufficiale o alla lingua maggiormente diffusa resta la norma nei contatti con le persone che non parlano la lingua regionale o minoritaria). In altri casi, tale lingua può almeno essere utilizzata nelle relazioni che tali autorità possono avere con le persone che si rivolgono a loro in tale lingue. Quando però la situazione obiettiva di una lingua regionale o minoritaria rende impossibili tali soluzioni, sono previsti degli impegni minimi per tutelare la posizione delle persone che parlano la suddetta lingua: delle richieste o dei documenti su forma orale o scritta possono essere legittimamente presentati nella lingua regionale o minoritaria, senza tuttavia che ne derivi l'obbligo che venga risposto in tale lingua.

104. Gli impegni delle Parti contenuti nei paragrafi 1 e 3 sono limitati dall'espressione “nella misura in cui ciò sia ragionevolmente possibile”. Tale precisazione non intende sostituire la facoltà accordata alle Parti dall'articolo 2, paragrafi 2 e 3, di omettere dai loro impegni assunti nei confronti di ogni lingua particolare alcune delle disposizioni della Parte III della carta. Tenta tuttavia effettivamente di tener conto del fatto che talune misure previste hanno delle incidenze rilevanti sotto il profilo dei mezzi finanziari, dei mezzi in personale o della formazione. L'accettazione di una disposizione particolare relativa ad una lingua determinata provoca necessariamente un impegno a fornire le risorse e a prendere le misure amministrative necessarie per renderla effettiva. Viene ciononostante riconosciuto che possono esistere

39 delle situazioni nelle quali l'applicazione totale ed illimitata della disposizione in questione non si rivelerebbe, oppure non è ancora realistica. La formulazione “nella misura in cui ciò sia ragionevolmente possibile” consente alle Parti, nel quadro dell'applicazione delle disposizioni pertinenti, di verificare nei singoli casi se esistono tali circostanze.

105. I termini del paragrafo 2, e segnatamente l'impegno delle Parti “a permettere e/o ad incoraggiare”, sono stati scelti in modo da tener conto dei principi dell'autonomia locale e regionale. Non significano che viene accordata meno importanza all'applicazione delle disposizioni ivi enunciate, che riguardano le autorità pubbliche più vicine ai cittadini. In modo generale, il CAHLR ha dimostrato di essere conscio che l'applicazione di certe disposizioni della carta rientra nell'ambito della sfera degli enti locali o regionali e può rappresentare dei costi notevoli per le collettività interessate. Le Parti dovrebbero vigilare affinché l'applicazione della carta rispetti il principio dell'autonomia locale quale è definito nella carta europea dell'autonomia locale e segnatamente all'articolo 9, paragrafo 1, che stabilisce che “Le collettività locali hanno il diritto, nel quadro della politica economica nazionale, a risorse proprie sufficienti, di cui possano disporre liberamente nell'esercizio delle loro competenze.”

106. Il paragrafo 2, comma a, prevede l'uso delle lingue regionali o minoritarie “nel quadro” dell'amministrazione regionale o locale. E' una formulazione che intende indicare che una lingua regionale o minoritaria può essere utilizzata come lingua di lavoro dall'autorità in questione, senza peraltro indicare che la lingua regionale o minoritaria possa essere utilizzata nelle relazioni con il governo centrale.

Articolo 11 – Mass media

107. Il posto e il tempo di cui possono disporre le lingue regionali o minoritarie nei mass media sono essenziali per la loro tutela. Ai nostri giorni, una lingua non ha la possibilità di mantenere la propria influenza se non può accedere alle nuove forme di comunicazione di massa. Il loro sviluppo a livello mondiale e l'evoluzione della tecnologia portano a indebolire l'influenza culturale delle lingue meno diffuse. Infatti, per i grandi mezzi di comunicazione, e in particolare la televisione, l'importanza della dimensione del pubblico è in generale un fattore decisivo. Invece, le lingue regionali o minoritarie corrispondono ad un mercato culturale ridotto. Malgrado le nuove possibilità che vengono loro offerte dal progresso della tecnologia della radiodiffusione, è ancora evidente che, per poter disporre di un accesso minimo ai mass media, le lingue regionali o minoritarie hanno bisogno di un sostegno pubblico. Ebbene, il settore dei mass media è appunto uno dei campi nei quali l'intervento pubblico è limitato e nel quale le forme di intervento mediante una regolamentazione sono poco efficaci. Le autorità pubbliche agiscono in questo campo essenzialmente su forma di incentivi e apportando un sostegno. Per garantire che tali incentivi e sostegni siano forniti a favore delle lingue regionali o minoritarie, la carta chiede agli Stati di prendere degli impegni su vari punti.

40 108. Le misure previste a questo articolo sono a vantaggio dei locutori delle lingue regionali o minoritarie all'interno delle aree geografiche rispettive delle suddette lingue. La formulazione del paragrafo 1 in merito a questa questione, che differisce da quella utilizzata negli altri articoli, tiene conto della natura particolare dei mass media audiovisivi. Infatti, sebbene le misure siano adottate nell'ambito di un territorio determinato, i loro effetti possono estendersi ben oltre tale area; d'altro canto, non è necessario che le misure vengano adottate all'interno del territorio in questione, purché possano usufruirne coloro che vi vivono.

109. E' riconosciuto che le autorità pubbliche, nei vari Stati, esercitano sui mass media un controllo il cui livello è variabile. Per questa ragione, viene specificato ai paragrafi 1 e 3 che la portata del loro impegno è determinata dalla portata delle loro competenze, dei loro poteri o del loro ruolo legittimo in questo campo. Viene inoltre fatto rilevare che in tutti i paesi il ruolo legittimo dello Stato nella definizione del quadro giuridico e delle condizioni secondo le quali gli obiettivi di questo articolo possono venir conseguiti è limitato dal principio dell'autonomia dei mass media.

110. Il paragrafo 1 dell'articolo 11 fa una distinzione tra gli impegni che sono proposti a favore di lingue regionali o minoritarie nel campo della radio e della televisione, a seconda che queste ultime abbiano più o meno una missione di servizio pubblico.Tale missione, che può essere assunta da enti di radiodiffusione pubblici o privati, implica che venga fornita una gamma molto estesa di programmi, comprendenti la presa in considerazione dei gusti e degli interessi delle minoranze. In tal contesto, lo Stato può prevedere (per esempio mediante la legislazione o nei capitolati delle emittenti radiofoniche) che dei programmi vengano offerti nelle lingue regionali o minoritarie. Il comma a tratta di tale situazione. Invece, laddove la radiodiffusione è prevista come una funzione dipendente unicamente dal settore privato, lo Stato non può far altro che limitarsi ad incoraggiare e/o a facilitare (capoversi b e c). Solo questa ultima situazione si applica alla stampa scritta (comma e). Se del caso, l'impegno accettato dalle Parti comporta l'attribuzione delle frequenze necessarie alle emittenti nelle lingue regionali o minoritarie.

111. Per quanto minimo possa essere il ruolo dello Stato nei confronti dei mass media, esso conserva normalmente almeno il potere di garantire la libertà di comunicazione e di adottare le misure necessarie per eliminare gli ostacoli che impediscono tale libertà. Per questo, il paragrafo 2 non contiene la stessa disposizione del paragrafo 1 per quanto riguarda la portata della competenza delle autorità pubbliche. L'impegno di garantire la libertà di ricevere dei programmi si riferisce non solo agli ostacoli frapposti deliberatamente al ricevimento dei programmi emessi dai paesi vicini, ma ugualmente agli ostacoli passivi dovuti al fatto che le autorità competenti non hanno compiuto alcun sforzo per garantire che sia possibile ricevere tali programmi.

112. Dal momento che le trasmissioni a partire da uno Stato vicino non possono essere sottoposte alle condizioni legittime di quelle prodotte sul territorio proprio della Parte, la terza frase di questo paragrafo introduce una

41 garanzia redatta negli stessi termini dell'articolo 10, paragrafo 2 della Convenzione europea dei diritti dell'uomo, relativo alla libertà di espressione. Occorre tuttavia segnalare, per quanto riguarda la televisione transfrontaliera, che, per gli Stati che sono Parti contraenti della Convenzione europea sulla televisione transfrontaliera, le situazioni e le condizioni secondo le quali possono venir limitate le libertà garantite dall'articolo 11, paragrado 2 della carta verranno determinate dalla suddetta convenzione, in particolare in virtù del principio di non restrizione della ritrasmissione sul loro territorio di programmi conformi ai termini della convenzione sulla televisione transfrontaliera. Inoltre, le disposizioni di questo paragrafo non incidono sulla necessità di rispettare i diritti d'autore.

113. L'articolo 11, paragrafo 3, prevede che vengano rappresentati gli interessi dei locutori di lingue regionali o minoritarie negli organi incaricati di garantire il pluralismo dei mass media. Tali strutture esistono nella maggior parte dei paesi europei I termini “o presi in considerazione” sono stati inseriti per ovviare alla difficoltà eventuale di stabilire chi siano i rappresentanti dei locutori di tali lingue. Il CAHLR ha tuttavia ritenuto sufficiente che i gruppi linguistici vengano rappresentati nelle stesse condizioni di altre categorie della popolazione. Potrebbe per esempio essere fatto mediante l'intervento degli organi rappresentativi delle lingue regionali o minoritarie previsti all'articolo 7, paragrafo 4 della carta.

Articolo 12 – Attività e strutture culturali

114. In questo campo, come è il caso per l'articolo 11, gli Stati vengono invitati ad impegnarsi unicamente nella misura in cui le autorità pubbliche dispongano di competenza, poteri o di un ruolo legittimo che consentano loro effettivamente di intervenire. Visto però che le autorità pubbliche hanno una influenza innegabile sulle condizioni di utilizzazione delle strutture culturali, la carta chiede loro di vigilare affinché le lingue regionali o minoritarie abbiano un posto appropriato nel funzionamento di tali strutture.

115. Ai sensi del paragrafo 1, comma a, viene chiesto agli Stati, in modo generale, di incoraggiare le iniziative che corrispondono a delle espressioni culturali proprie alle lingue regionali o minoritarie. I mezzi di tale sostegno sono quelli utilizzati abitualmente per la promozione culturale. L'espressione “i diversi mezzi di accesso alle opere...” intende – a seconda del tipo di attività culturale – la pubblicazione, la produzione, la presentazione, la diffusione, la trasmissione, ecc.

116. Vista la loro base demografica generalmente limitata, le lingue regionali o minoritarie non dispongono delle stesse capacità di produzione culturale di quelle più diffuse. Per promuovere l'utilizzazione di tali lingue e consentire inoltre ai loro locutori di accedere a un vasto patrimonio culturale, è quindi necessario ricorrere alla traduzione, al doppiaggio, alla post- sincronizzazione e ai sottotitoli. Per evitare le barriere culturali, occorre tuttavia che si operi un processo nei due sensi. E' quindi essenziale, per la vitalità e lo stato giuridico delle lingue regionali e minoritarie, che le opere

42 importanti prodotte in tali lingue vengano fatte conoscere ad un vasto pubblico. E' il fine del paragrado 1, capoverso b.

117. Per quanto riguarda il funzionamento delle istituzioni culturali, ossia degli organi incaricati di avviare e di assistere le attività culturali nelle loro diverse forme, viene richiesto agli Stati di vigilare affinché tali istituzioni offrano nei loro programmi un posto sufficiente alla conoscenza e all'uso delle lingue regionali o minoritarie, come pure alle loro corrispondenti culture (articolo 12, paragrafo 1, capoversi da d a f). La carta non può evidentemente precisare le modalità di tale integrazione delle lingue regionali o minoritarie nelle attività di queste istituzioni. Sottolinea unicamente che tale integrazione deve farsi “in misura adeguata”. In considerazione del fatto che il ruolo degli Stati in questo campo è generalmente un ruolo di orientamento e di controllo, non viene loro richiesto di realizzare essi stessi tale obiettivo, ma soltanto “di vigilare” affinché venga preso in considerazione.

118. La carta prevede ugualmente l'istituzione, per ciascuna lingua regionale o minoritaria, di un organismo incaricato della raccolta, dell'archiviazione e della diffusione delle opere prodotte in tale lingua (articolo 12, paragrafo 1, capoverso g). Vista la situazione di debolezza in cui si trovano molte lingue regionali o minoritarie, occorre organizzare in modo sistematico tale tipo di lavori, lasciando alla valutazione degli Stati la decisione sul modo di organizzare un tale organismo. In vista dell'applicazione di questo capoverso, potrà forse rivelarsi necessario che certi Stati adattino la loro legislazione relativa al deposito legale e all'archiviazione, per consentire all'ente previsto di prendere parte alla conservazione delle opere realizzate nelle lingue regionali o minoritarie.

119. L'applicazione dell'articolo 12, paragrafo 1, si riferisce ai territori nei quali vengono parlate le lingue regionali o minoritarie, sebbene venga riconosciuto che, in pratica, un numero rilevante di tali disposizioni hanno delle incidenze che si estendono ben oltre tali territori. Considerando tuttavia la natura della promozione culturale e per tener conto delle esigenze che si presentano al di fuori delle zone nelle quali tali lingue sono tradizionalmente parlate (in particolare come conseguenza delle migrazioni interne), l'articolo 12, paragrado 2 introduce delle disposizioni che corrispondono a quelle dell'articolo 8, paragrafo 2.

120. Tutti gli Stati svolgono un'attività di promozione della loro cultura nazionale all'estero. Per dare un'immagine completa e fedele di tale cultura, questa azione di promozione deve lasciare ugualmente un posto alle lingue e alle culture minoritarie. Un tale impegno, previsto all'articolo 12, paragrafo 3, costituisce una forma di applicazione del principio del riconoscimento delle lingue regionali o minoritarie, quale figura all'articolo 7, paragrafo 1, capoverso a della Parte II della carta.

Articolo 13 – Vita economica e sociale

121. Nei sistemi economici e sociali che caratterizzano i paesi del Consiglio d'Europa, l'interferenza dei pubblici poteri nella vita economica e sociale è

43 limitata nella maggior parte dei casi ad una funzione legislativa e di regolazione. In tali condizioni, risultano limitate le possibilità delle autorità pubbliche di intervenire per garantire un posto appropriato alle lingue regionali o minoritarie in questi settori. La carta prevede tuttavia un certo numero di misure in questo campo. Tenta, da un lato, di eliminare le misure volte a vietare e a scoraggiare l'uso di tali lingue nella vita economica e sociale e propone, dall'altro lato, un certo numero di provvedimenti positivi.

122. Le disposizioni enunciate al paragrafo 13, comma 1, costituiscono la volontà di concretizzare il principio di non discriminazione. E' per questo che sono suscettibili di essere applicate sull'insieme del territorio degli Stati contraenti e non unicamente sulle parti dei territori ove vengono parlate le lingue regionali o minoritarie.

123. All'articolo 13, paragrafo 2, la carta elenca varie misure concrete di sostegno alle lingue regionali o minoritarie in questo settore. Per soddisfare delle esigenze di pragmatismo, tali misure sono limitate ai territori nei quali tali lingue sono parlate. Per quanto riguarda l'espressione “nella misura in cui ciò sia ragionevolmente possibile”, occorre riferirsi alle spiegazioni date al precedente articolo 10 (vedi paragrafo 104). Infine, l'impegno delle Parti non va oltre la sfera di competenza delle autorità pubbliche, ma tale disposizione riguarda unicamente il capoverso c.

Articolo 14 – Scambi transfrontalieri

124. Questo articolo completa e sviluppa l'idea enunciata all'articolo 7, paragrafo 1, capoverso i. Si potranno consultare le spiegazioni date precedentemente - vedi paragrafi 69-70).

125. La cooperazione transfrontaliera si sta sviluppando in numerosi settori tra regioni confinanti di Stati diversi. E' stato evidenziato che in certi casi tale situazione può ancora apparire come un problema per l'integrità territoriale dello Stato. Tuttavia, allo stadio attuale del riavvicimanento tra Stati europei, si rivela al contrario una chance per gli Stati poter disporre di un “fatto culturale” che rafforzi la loro mutua comprensione. Il Consiglio d'Europa ha dedicato una convenzione-quadro alla cooperazione transfrontaliera a livello locale e regionale. Mentre è auspicabile, in modo generale, che tale cooperazione possa intensificarsi, il capoverso b sottolinea che è tanto più vero nel caso in cui una stessa lingua regionale è parlata da entrambi i lati di una frontiera.

126. La cooperazione prevista può estendersi a dei settori quali il gemellaggio di scuole, gli scambi di insegnanti, il reciproco riconoscimento dei diplomi e delle qualifiche, l'organizzazione in comune di attività culturali, lo sviluppo della circolazione di beni culturali (libri, film, mostre, ecc) e l'attività transfrontaliera degli animatori culturali (troupes d'attori, conferenzieri, ecc). In certi casi, può ugualmente rivelarsi un utile mezzo (e meno oneroso) di applicazione di altri impegni sottoscritti nell'ambito della carta: per esempio, nel caso della messa a disposizione di forme di insegnamento superiore conformemente all'articolo 8, paragrafo 1, comma e, un accordo bilaterale

44 potrebbe prevedere che degli studenti interessati possano frequentare degli istituti appropriati in uno Stato vicino.

Parte IV – Applicazione della carta (Articoli 15-17)

127. Per permettere un controllo dell'applicazione della carta, sia da parte del Consiglio d'Europa, che dei suoi membri e del pubblico in genere, la carta ha adottato un sistema di rapporti periodici redatti dalle Parti in merito alle misure adottate per attuare le disposizioni della carta. Essa prevede che tale rapporto verrà richiesto ogni tre anni; tuttavia il primo rapporto, che ha lo scopo di descrivere la situazione delle lingue regionali o minoritarie al momento dell'entrata in vigore della carta per lo Stato interessato, deve venir presentato entro un anno da tale data.

128. Al fine di garantire l'efficacia di questo controllo dell'applicazione della carta, essa prevede l'istituzione di un comitato di esperti incaricato di esaminare i rapporti presentati dalle varie Parti. Tale comitato di esperti potrà ugualmente essere contattato da organi od associazioni allo scopo di fornirgli delle informazioni complementari o di esporgli delle situazioni particolari legate all'applicazione della carta e in modo particolare della sua Parte III (articolo 16, paragrafo 2). Potranno rivolgersi al comitato d'esperti unicamente gli organi istituiti legalmente in una delle Parti per delle questioni riguardanti tale Parte. Si intende in tal modo evitare che dei gruppi che hanno la propria sede al di fuori del territorio della Parte interessata dall'applicazione della carta possano utilizzare tale sistema di monitoraggio previsto dalla carta per suscitare dei disaccordi tra le Parti.

129. E' opportuno sottolineare che non si tratta di una procedura di reclamo quasi giurisdizionale. Il comitato di esperti è unicamente incaricato di controllare l'applicazione della carta e di raccogliere delle informazioni a tal fine. Gli organi di cui all'articolo 16 non possono chiedergli di svolgere un ruolo di istanza di ricorso più o meno giudiziario.

130. Il comitato di esperti avrà la facoltà di vagliare tutte le informazioni ricevute presso gli Stati interessati. Sarà obbligato di richiedere loro delle spiegazioni e dei complementi di informazioni necessari alla realizzazione delle sue investigazioni. Il risultato di tali verifiche verrà comunicato al Comitato dei Ministri, corredato dalle osservazioni degli Stati interessati, in occasione dei rapporti presentati dal comitato di esperti. Pur essendo emerso che, nell'interesse della trasparenza, tali rapporti dovrebbero essere resi pubblici automaticamente, è stato ritenuto che, dal momento che potevano contenere delle proposte di raccomandazioni che il Comitato dei Ministri potrebbe rivolgere ad uno o a più Stati, spettasse a quest'ultimo di valutare caso per caso in che misura fosse necessario pubblicarli.

45 131. Il comitato di esperti sarà composto da un membro per ciascun Stato che avrà sottoscritto la carta. Si tratterà di persone riconosciute per la loro alta competenza nel campo delle lingue regionali o minoritarie. Nel contempo, nel porre l'accento sul carattere intrinsecamente personale della nomina “di alta levatura morale”, la carta indica che gli esperti designati presso il comitato, nello svolgimento del loro compito, devono agire in modo indipendente e non seguire le istruzioni dei governi interessati.

132. Questo meccanismo di controllo dell'applicazione della carta da parte di un comitato di esperti consentirà di disporre di un'informazione obiettiva sulla situazione delle lingue regionali o minoritarie nel rispetto più completo delle responsabilità proprie dei vari Stati.

Parte V – Disposizioni finali

133. Le disposizioni finali contenute agli articolo da 18 a 23 si basano sul modello delle clausole finali applicabili alle convenzioni e accordi conclusi in seno al Consiglio d'Europa.

134. E' stato deciso di non far figurare tra queste disposizioni finali una clausola territoriale che consentirebbe agli Stati di escludere una parte del loro territorio dal campo di applicazione della carta. La presente carta è infatti già intrinsecamente caratterizzata dal fatto che riguarda innanzitutto dei territori particolari, ossia quelli nei quali vengono parlate delle lingue regionali o minoritarie; inoltre, gli Stati contraenti hanno già il diritto, in virtù dell'articolo 3, paragrafo 1, di precisare a quali lingue regionali o minoritarie verranno applicati i loro impegni.

135. In virtù dell'articolo 21, le Parti hanno il diritto di formulare delle riserve unicamente a proposito dei paragrafi da 2 a 5 dell'articoli 7 della carta. Il CAHLR ha ritenuto che gli Stati contraenti non avrebbero dovuto avere la facoltà di formulare delle riserve all'articolo 7, paragrafo 1, in considerazione del fatto che il suddetto paragrafo comporta degli obiettivi e dei principi. Per quanto riguarda la Parte III, è stato del parere che, in un testo che già offriva alle Parti una scelta cosi' vasta in materia di impegni assunti, delle riserve si sarebbero rivelate inappropriate.

136. Considerando l'importanza del tema affrontato dalla carta per numerosi Stati che non sono membri del Consiglio d'Europa, o che non lo sono ancora, è stato deciso che la carta avrebbe assunto la forma di una convenzione aperta, alla quale degli Stati non membri potranno essere invitati ad aderire (articolo 20).

46

Testo della Carta europea delle lingue regionali o minoritarie

Preambolo

Gli Stati membri del Consiglio d’Europa firmatari della presente Carta,

Considerando che il fine del Consiglio d’Europa è realizzare un'unione più stretta fra i suoi membri, in particolare per salvaguardare e promuovere gli ideali ed i principi che sono il loro comune patrimonio;

Considerando che la tutela delle lingue storiche regionali o minoritarie d’Europa, certune delle quali, col passare del tempo, rischiano di scomparire, contribuisce a mantenere e sviluppare le tradizioni e la ricchezza culturale dell’Europa;

Considerando che il diritto di usare una lingua regionale o minoritaria nella vita privata e pubblica costituisce un diritto inalienabile, conformemente ai principi contenuti nel Patto internazionale sui diritti civili e politici delle Nazioni Unite e conformemente allo spirito della Convenzione del Consiglio d’Europa sulla salvaguardia dei Diritti dell’Uomo e delle Libertà fondamentali;

Tenendo conto del lavoro realizzato nell'ambito della CSCE e in particolare dell’Atto Finale di Helsinki del 1975 e del documento della Riunione di Copenaghen del 1990;

Sottolineando il valore dell’interculturalismo e del plurilinguismo e considerando che la protezione e l’incoraggiamento delle lingue regionali o minoritarie non dovrebbero essere realizzati a detrimento delle lingue ufficiali e della necessità di apprenderle;

Coscienti del fatto che la protezione e la promozione delle lingue regionali o minoritarie nei differenti paesi e regioni d’Europa rappresentano un contributo importante per la costruzione di un’Europa fondata sui principi della democrazia e della diversità culturale, nel quadro della sovranità nazionale e dell’integrità territoriale;

Tenuto conto delle condizioni specifiche e delle tradizioni storiche proprie di ciascuna regione dei Paesi d’Europa,

Hanno convenuto quanto segue:

PARTE I - Disposizioni Generali

Articolo 1- Definizioni

Ai sensi della presente Carta:

47 a con l’espressione “lingue regionali o minoritarie”, si intendono le lingue: i tradizionalmente parlate nell'ambito di un territorio di uno Stato da cittadini di questo Stato che costituiscono un gruppo numericamente inferiore al resto della popolazione dello Stato, e ii diverse dalla(e) lingua(e) ufficiale(i) del suddetto Stato; tale espressione non comprende né i dialetti della(e) lingua(e) ufficiale(i) dello Stato, né le lingue degli immigrati; b per “territorio nel quale una lingua regionale o minoritaria viene usata”, si intende l’area geografica nella quale questa lingua costituisce il modo di espressione di un numero di persone tale da giustificare l’adozione delle diverse misure di protezione e di promozione previste dalla presente Carta; c per “lingue sprovviste di territorio” si intendono le lingue usate dai cittadini dello Stato che sono differenti dalla(e) lingua(e) usata(e) dal resto della popolazione dello Stato ma che, benchè tradizionalmente parlate nell'ambito del territorio di tale Stato, non possono essere identificate con una particolare area geografica dello stesso.

Articolo 2- Impegni

1 Ogni parte si impegna ad applicare le disposizioni della Parte II all’insieme delle lingue regionali o minoritarie parlate nell'ambito del proprio territorio e rispondenti alle definizioni dell’articolo 1.

2 Per quanto concerne ogni lingua indicata al momento della ratifica, accettazione o approvazione, conformemente all’articolo 3, ogni Parte si impegna ad applicare un minimo di 35 paragrafi o capoversi scelti tra le disposizioni della Parte III della presente Carta, di cui almeno 3 scelti da ciascuno degli articoli 8 e12 ed uno da ciascuno degli articoli 9, 10, 11 e 13.

Articolo 3 -Modalità

1 Ogni Stato contraente deve specificare nel suo strumento di ratifica, di accettazione o di approvazione, ogni lingua regionale e minoritaria o ogni lingua ufficiale meno diffusa su tutto o su parte del proprio territorio, alla quale si applicheranno i paragrafi scelti conformemente al paragrafo 2 dell’articolo 2.

2 Ogni Parte può, in qualsiasi momento successivo, notificare al Segretario Generale che essa accetta gli obblighi derivanti dalle disposizioni di qualsiasi altro paragrafo della Carta che non era stato specificato nel suo strumento di ratifica, accettazione o approvazione o di applicare il paragrafo 1 del presente articolo ad altre lingue regionali o minoritarie o ad altre lingue ufficiali meno diffuse su tutto o su parte del proprio territorio.

48

3 Gli impegni previsti al paragrafo precedente saranno ritenuti parte integrante della ratifica, dell’accettazione o dell’approvazione ed avranno uguale effetto a partire dalla data della loro notifica.

Articolo 4 - Norme di tutela esistenti

1 Nessuna disposizione della presente Carta può essere interpretata in modo tale da costituire un limite o una deroga ai diritti garantiti dalla Convenzione Europea dei diritti dell’Uomo.

2 Le disposizioni della presente Carta non pregiudicano le disposizioni più favorevoli che regolano la situazione delle lingue regionali o minoritarie o lo status giuridico delle persone appartenenti alle minoranze e che già esistono in una Parte o che sono previste da specifici accordi internazionali bilaterali o multilaterali.

Articolo 5 - Obblighi esistenti

Nulla di quanto è contenuto nella presente Carta potrà essere interpretato in modo tale da conferire il diritto di intraprendere una qualsiasi attività o di compiere una qualsiasi azione che contravvenga ai fini della Carta delle Nazioni Unite o ad altri obblighi del diritto internazionale, ivi compreso il principio della sovranità e dell'integrità territoriale degli Stati.

Articolo 6 - Informazioni

Le Parti si impegnano ad assicurare che le autorità, le organizzazioni e le persone interessate siano informate riguardo ai diritti e doveri stabiliti dalla presente Carta.

PARTE II - Obiettivi e principi perseguiti conformemente al paragrafo 1 dell’articolo 2

Articolo 7 - Obiettivi e principi

1 In materia di lingue regionali o minoritarie, nei territori ove queste lingue sono parlate e secondo la situazione di ciascuna lingua, le Parti fondano la loro politica, la loro legislazione, e la loro prassi sui seguenti obiettivi e principi:

a il riconoscimento delle lingue regionali o minoritarie in quanto espressione della ricchezza culturale;

b il rispetto dell’area geografica di ciascuna lingua regionale o minoritaria in modo da garantire che le circoscrizioni amministrative esistenti o nuove non costituiscano un ostacolo alla promozione di questa lingua regionale o minoritaria;

49 c la necessità di un’azione risoluta di promozione delle lingue regionali o minoritarie allo scopo di salvaguardarle; d l'agevolazione e/o l’incoraggiamento dell’uso orale e scritto delle lingue regionali o minoritarie nella vita pubblica e privata; e il mantenimento e lo sviluppo dei rapporti, nei settori previsti dalla presente Carta, fra i gruppi che parlano una lingua regionale o minoritaria e altri gruppi dello stesso Stato che parlano una lingua usata in forma identica o simile, oltre all'instaurazione di rapporti culturali con altri gruppi dello Stato parlanti lingue diverse; f la messa a disposizione di forme e mezzi adeguati di insegnamento e di studio delle lingue regionali o minoritarie a tutti i livelli appropriati; g la messa a disposizione di mezzi che permettano ai non locutori di una lingua regionale o minoritaria, che abitino nell’area ove questa lingua viene usata, di apprenderla, se lo desiderano; h la promozione di studi e di ricerche sulle lingue regionali o minoritarie nelle università o presso istituti equivalenti; i la promozione di forme appropriate di scambi transnazionali, nei settori previsti dalla presente Carta, per le lingue regionali o minoritarie usate in una forma identica o simile in due o più Stati.

2 Le parti si impegnano ad eliminare, qualora non l'avessero ancora fatto, ogni ingiustificata distinzione, esclusione, restrizione o preferenza relativa all'uso di una lingua regionale o minoritaria e intesa a scoraggiare o a danneggiare il mantenimento o lo sviluppo della stessa. L’adozione di provvedimenti speciali a favore delle lingue regionali o minoritarie destinati a promuovere l’uguaglianza tra i locutori di queste lingue e il resto della popolazione o miranti a tenere debitamente conto delle loro situazioni particolari non è considerata un atto di discriminazione nei confronti dei locutori delle lingue più diffuse.

3 Le Parti si impegnano a promuovere, per mezzo di misure appropriate, la mutua comprensione fra tutti i gruppi linguistici del paese, in particolare facendo in modo che il rispetto, la comprensione e la tolleranza nei confronti delle lingue regionali o minoritarie figurino fra gli obiettivi dell’istruzione e della formazione impartite nel loro paese, e ad incoraggiare i mass-media a perseguire lo stesso obiettivo.

4 Nel definire la propria politica nei confronti delle lingue regionali o minoritarie, le Parti si impegnano a prendere in considerazione le esigenze e i desideri espressi dai gruppi che parlano tali lingue. Esse sono incoraggiate a creare, se necessario, degli organi incaricati di

50 consigliare le autorità su tutte le questioni riguardanti le lingue regionali o minoritarie.

5 Le Parti si impegnano ad applicare -mutatis mutandis- i principi enunciati nei precedenti paragrafi da 1 a 4 alle lingue sprovviste di territorio. Tuttavia, nel caso di queste lingue, la natura e la portata delle misure da adottare per rendere effettiva la presente Carta saranno determinate in modo flessibile, tenendo conto delle esigenze e dei desideri e rispettando le tradizioni e le caratteristiche dei gruppi che parlano le lingue in questione.

PARTE III - Misure atte a promuovere l'uso delle lingue regionali o minoritarie nella vita pubblica da adottare conformemente agli impegni sottoscritti in virtù del Paragrafo 2 dell’Articolo 2

Articolo 8 - Istruzione

1 In materia di istruzione, le Parti si impegnano, nell'ambito del territorio nel quale queste lingue sono parlate, a seconda della situazione di ciascuna delle suddette lingue e senza pregiudizi riguardo all’insegnamento della(e) lingua(e) ufficiale(i) dello Stato, a: a i prevedere l’istruzione prescolare nelle lingue regionali o minoritarie; oppure ii prevedere che una parte rilevante dell’istruzione prescolare sia impartita nelle suddette lingue regionali o minoritarie; oppure

iii applicare una delle misure previste ai precedenti punti i e ii almeno agli allievi le cui famiglie lo desiderino ed il cui numero sia ritenuto sufficiente; oppure

iv qualora i pubblici poteri non avessero competenza diretta nel campo dell’istruzione prescolare, favorire e/o incoraggiare l’applicazione delle misure previste nei precedenti punti da i a iii; b i prevedere l'istruzione primaria nelle lingue regionali o minoritarie; oppure

ii prevedere che una parte rilevante dell’istruzione primaria sia impartita nelle lingue regionali o minoritarie; oppure

iii prevedere, nel quadro dell’istruzione primaria, che l’insegnamento delle lingue regionali o minoritarie costituisca parte integrante dei programmi; oppure

iv applicare una delle misure previste nei precedenti punti da i a iii almeno agli alunni le cui famiglie lo desiderino ed il cui numero sia ritenuto sufficiente;

51 c i prevedere che l'istruzione secondaria sia impartita nelle lingue regionali o minoritarie; oppure

ii prevedere che una parte rilevante dell’istruzione secondaria sia impartita nelle lingue regionali o minoritarie; oppure

iii prevedere, nel quadro dell’istruzione secondaria, l’insegnamento delle lingue regionali o minoritarie come parte integrante del programma; oppure

iv applicare una delle misure previste nei precedenti punti da i a iii almeno agli alunni che lo desiderino - o all’occorrenza, le cui famiglie lo desiderino - in numero ritenuto sufficiente; d i prevedere un'istruzione tecnica e professionale impartita nelle lingue regionali o minoritarie; oppure

ii prevedere che una parte rilevante dell’insegnamento tecnico e professionale sia impartita nelle lingue regionali o minoritarie; oppure

iii prevedere, nel quadro dell’istruzione tecnica e professionale, l’insegnamento delle lingue regionali o minoritarie come parte integrante del programma; oppure

iv applicare una delle misure previste nei precedenti punti da i a iii almeno agli alunni che lo desiderino - o all’occorrenza, le cui famiglie lo desiderino - in numero rritenuto sufficiente; e i prevedere l'insegnamento universitario ed altre forme di insegnamento superiore nelle lingue regionali o minoritarie; oppure

ii prevedere lo studio di queste lingue, come discipline di insegnamento universitario e superiore; oppure

iii se, a causa del ruolo dello Stato nei confronti degli istituti di insegnamento superiore, i punti i e ii non possono essere applicati, incoraggiare e/o autorizzare l'attuazione di un insegnamento universitario o di altre forme di insegnamento superiore nelle lingue regionali o minoritarie, o mettere a disposizione dei mezzi che permettano di studiare queste lingue all’università o in altri istituti superiori; f i prendere disposizioni perché siano assicurati corsi di istruzione degli adulti o di educazione permanente principalmente o totalmente nelle lingue regionali o minoritarie; oppure

ii proporre queste lingue come discipline dell’istruzione degli adulti e dell’istruzione permanente; oppure

iii qualora i pubblici poteri non avessero competenza diretta nel campo dell’istruzione degli adulti, favorire e/o incoraggiare l’insegnamento di

52 queste lingue nel quadro dell’istruzione degli adulti e dell’istruzione permanente; g prendere disposizioni per assicurare l’insegnamento della storia e della cultura delle quali la lingua regionale o minoritaria è l’espressione; h assicurare la formazione iniziale e permanente degli insegnanti necessaria alla messa in opera dei paragrafi da a) a g) accettati dalla Parte; i creare uno o più organi di vigilanza incaricati di controllare le misure adottate ed i risultati ottenuti nell’istituzione o nello sviluppo dell’insegnamento delle lingue regionali o minoritarie e di redigere su questi punti dei rapporti periodici che saranno resi pubblici.

2 In materia di istruzione e rispetto ai territori diversi da quelli nei quali le lingue regionali o minoritarie sono tradizionalmente parlate, le Parti si impegnano ad autorizzare, incoraggiare o istituire, se il numero dei locutori di una lingua regionale o minoritaria lo giustifica, un insegnamento nella lingua o della lingua regionale o minoritaria a tutti i livelli appropriati di insegnamento.

Articolo 9 - Autorità giudiziarie

1 Le Parti si impegnano, riguardo alle circoscrizioni delle autorità giudiziarie nelle quali risiede un numero di persone che parlano le lingue regionali o minoritarie tale da giustificare le misure di cui sotto e a seconda della situazione di ciascuna di queste lingue e a condizione che l’utilizzo delle possibilità offerte dal presente paragrafo non sia considerato dal giudice un ostacolo alla corretta amministrazione della giustizia: a nelle procedure penali:

i a prevedere che le autorità giudiziarie, su richiesta di una delle parti, conducano la procedura nelle lingue regionali o minoritarie; e/o

ii a garantire all’imputato il diritto di esprimersi nella propria lingua regionale o minoritaria; e/o

iii a prevedere che le istanze e le prove, scritte o orali, non siano considerate irricevibili per il solo motivo che sono presentate in una lingua regionale o minoritaria; e/o

iv a consentire, su richiesta, che gli atti legati ad una procedura giudiziaria vengano presentati nelle lingue regionali o minoritarie, se necessario ricorrendo ad interpreti e a traduzioni che non comportino spese ulteriori per gli interessati; b nelle procedure civili:

i a prevedere che le autorità giudiziarie, su richiesta di una delle parti, conducano la procedura nelle lingue regionali o minoritarie; e/o

53

ii a permettere, qualora una parte in causa debba comparire di persona davanti a un tribunale, che si esprima nella propria lingua regionale o minoritaria, senza per questo dover sostenere ulteriori spese; e/o

iii a permettere l'esibizione di documenti e prove nelle lingue regionali o minoritarie, se necessario facendo ricorso ad interpreti e a traduzioni; c nelle procedure davanti alle giurisdizioni competenti in materia amministrativa:

i a prevedere che le autorità giudiziarie, su richiesta di una delle parti, conducano la procedura nelle lingue regionali o minoritarie; e/o

ii a permettere, qualora una parte in causa debba comparire di persona davanti a un tribunale, che si esprima nella propria lingua regionale o minoritaria senza per questo dover sostenere ulteriori spese; e/o

iii a permettere l'esibizione di documenti e prove nelle lingue regionali o minoritarie, se necessario facendo ricorso a interpreti ed a traduzioni; d a prendere dei provvedimenti affinché l’applicazione dei capoversi i e iii dei paragrafi b e c di cui sopra e l’impiego eventuale di interpreti e di traduzioni non comportino spese ulteriori per gli interessati.

2. Le Parti si impegnano:

a a non negare la validità degli atti giuridici redatti nello Stato per il solo fatto che sono compilati in una lingua regionale o minoritaria; o

b a non negare la validità, tra le parti, di atti giuridici redatti nello Stato per il solo fatto che sono compilati in una lingua regionale o minoritaria e a provvedere affinché possano essere fatti valere contro terzi interessati che non parlino queste lingue, a condizione che il contenuto dell’atto sia portato a loro conoscenza da parte di chi lo fa valere; oppure

c a non negare la validità, tra le parti, degli atti giuridici redatti nello Stato per il solo fatto che sono compilati in una lingua regionale o minoritaria.

3. Le Parti si impegnano a rendere accessibili, nelle lingue regionali o minoritarie, i più importanti testi legislativi nazionali e quelli che riguardano particolarmente coloro che utilizzano queste lingue, a meno che questi testi non siano già disponibili in altro modo.

Articolo 10 - Autorità amministrative e servizi pubblici

54 1. Nelle circoscrizioni amministrative dello Stato dove risiede un numero di locutori di lingue regionali o minoritarie tale da giustificare i provvedimenti qui sotto indicati e secondo la situazione di ciascuna lingua, le Parti si impegnano, nella misura in cui ciò sia ragionevolmente possibile, a a i garantire che le autorità amministrative utilizzino le lingue regionali o minoritarie; oppure

ii vegliare affinché i funzionari che sono in contatto col pubblico usino le lingue regionali o minoritarie nei loro rapporti con le persone che si rivolgono a loro in tali lingue; oppure

iii vegliare affinché i locutori di lingue regionali o minoritarie possano presentare domande orali o scritte e ricevere una risposta in tali lingue; oppure

iv vegliare affinché i locutori di lingue regionali o minoritarie possano presentare domande orali o scritte in tali lingue; oppure

v vegliare affinché i locutori di lingue regionali o minoritarie possano validamente presentare un documento redatto in tali lingue; b mettere a disposizione formulari e testi amministrativi di uso corrente per la popolazione nelle lingue regionali o minoritarie, o in versioni bilingui; c permettere alle autorità amministrative di redigere documenti in una lingua regionale o minoritaria.

2. Per quanto riguarda le autorità locali e regionali sui cui territori risiede un numero di locutori di lingue regionali o minoritarie tale da giustificare i provvedimenti sotto specificati, le Parti si impegnano a permettere e/o incoraggiare: a l’uso delle lingue regionali o minoritarie nel quadro dell’amministrazione regionale o locale; b la possibilità, per i locutori di lingue regionali o minoritarie, di presentare domande orali o scritte in tali lingue; c la pubblicazione, da parte delle autorità regionali, dei loro testi ufficiali anche nelle lingue regionali o minoritarie; d la pubblicazione, da parte delle autorità locali, dei testi ufficiali dei loro servizi anche nelle lingue regionali o minoritarie; e l’uso da parte delle autorità regionali delle lingue regionali o minoritarie nei dibattiti delle loro assemblee, senza peraltro escludere l’uso della(e) lingua(e) ufficiale(i) dello Stato;

55 f l’uso da parte delle autorità locali delle lingue regionali o minoritarie nei dibattiti delle loro assemblee, senza peraltro escludere l’uso della(e) lingua(e) ufficiale(i) dello Stato; g l’uso o l’adozione, all’occorrenza congiuntamente con la denominazione nella(e) lingua(e) ufficiale(i), delle forme tradizionali e corrette della toponomastica nelle lingue regionali o minoritarie.

3. Per quanto riguarda i servizi pubblici forniti dalle autorità amministrative o da altre persone che agiscono per loro conto, le Parti contraenti si impegnano, nei territori ove le lingue regionali o minoritarie sono parlate, a seconda della situazione di ciascuna lingua e nella misura in cui ciò sia ragionevolmente possibile, a: a vegliare affinché le lingue regionali o minoritarie siano usate in occasione della prestazione del servizio; oppure b permettere ai locutori delle lingue regionali o minoritarie di formulare domande e ricevere risposte in tali lingue; oppure c permettere ai locutori delle lingue regionali o minoritarie di formulare una domanda in tali lingue.

4. Ai fini della messa in opera delle disposizioni dei paragrafi 1, 2 e 3 che esse hanno accettato, le Parti si impegnano ad adottare uno o più dei seguenti provvedimenti: a fornire traduzioni o interpreti eventualmente richiesti; b l'assunzione e, se del caso, la formazione dei funzionari e degli altri agenti pubblici in numero sufficiente; c la soddisfazione, nella misura del possibile, delle domande degli impiegati pubblici che conoscono una lingua regionale o minoritaria, di essere assegnati ad una sede nel territorio nel quale questa lingua è parlata.

5. Le Parti si impegnano a permettere, su richiesta degli interessati, l’uso o l’adozione di nomi patronimici nelle lingue regionali o minoritarie.

Articolo 11- Mass Media

1 Le Parti si impegnano, nei confronti dei locutori delle lingue regionali o minoritarie, nei territori ove queste lingue sono usate, secondo la situazione di ciascuna lingua e nella misura in cui le autorità pubbliche abbiano, in modo diretto o indiretto, competenza, poteri o un ruolo in questo campo, e nel rispetto dei principi di indipendenza e di autonomia dei mass media: a nella misura in cui la radio e la televisione abbiano una missione di servizio pubblico:

56 i ad assicurare la creazione di almeno una stazione radiofonica e di un canale televisivo nelle lingue regionali o minoritarie; oppure

ii ad incoraggiare e/o facilitare la creazione di almeno una stazione radiofonica e di un canale televisivo nelle lingue regionali o minoritarie; oppure

iii a prendere disposizioni appropriate affinché gli enti radiotelevisivi programmino trasmissioni nelle lingue regionali o minoritarie; b i ad incoraggiare e/o facilitare la creazione di almeno una emittente radiofonica nelle lingue regionali o minoritarie; oppure

ii ad incoraggiare e/o facilitare la trasmissione di programmi radiofonici nelle lingue regionali o minoritarie, in modo regolare; c i ad incoraggiare e/o facilitare la creazione di almeno un canale televisivo nelle lingue regionali o minoritarie; oppure

ii ad incoraggiare e/o facilitare la diffusione di programmi televisivi nelle lingue regionali o minoritarie, in modo regolare; d ad incoraggiare e/o facilitare la produzione e la diffusione di produzioni audio e audiovisive nelle lingue regionali o minoritarie; e i ad incoraggiare e/o facilitare la creazione e/o il mantenimento di almeno un organo di stampa nelle lingue regionali o minoritarie; oppure

ii ad incoraggiare e/o facilitare la pubblicazione di articoli di stampa nelle lingue regionali o minoritarie, in modo regolare; f i a coprire il costo supplementare dei mass media che utilizzino le lingue regionali o minoritarie, laddove la legge prevede un’assistenza finanziaria, in generale, ai mass media; oppure

ii ad estendere le misure esistenti di assistenza finanziaria alle produzioni audiovisive nelle lingue regionali o minoritarie; g a sostenere la formazione di giornalisti e di altro personale per i mass media che utilizzano le lingue regionali o minoritarie.

2. Le Parti si impegnano a garantire la libertà di ricevere direttamente delle trasmissioni radiofoniche e televisive dei paesi vicini in una lingua parlata in forma identica o simile a una lingua regionale o minoritaria, e a non opporsi alla ritrasmissione di programmi radiofonici e televisivi dei paesi vicini in tale lingua. Esse si impegnano inoltre ad assicurare che nessuna restrizione alla libertà di espressione e alla libera circolazione dell’informazione in una lingua usata in forma identica o simile a una lingua regionale o minoritaria sia imposta alla stampa. L’esercizio delle libertà sopra menzionate che comporta doveri e responsabilità, può essere soggetto a

57 determinate formalità, condizioni, restrizioni o sanzioni previste dalla legge, che costituiscono delle misure necessarie, in una società democratica, alla sicurezza nazionale, all’integrità territoriale e alla sicurezza pubblica, alla tutela dell’ordine e alla prevenzione della criminalità, alla tutela della salute o della morale, alla tutela della reputazione o dei diritti altrui, per impedire la divulgazione di informazioni riservate o per garantire l’autorità o l’imparzialità del potere giudiziario.

3. Le Parti si impegnano a vegliare affinché gli interessi dei locutori di lingue regionali o minoritarie siano rappresentati o presi in considerazione nel quadro delle strutture eventualmente create conformemente alla legge ed aventi il compito di garantire la libertà e la pluralità dei mass media.

Articolo12 - Attività e strutture culturali

1 In materia di strutture e di attività culturali - in particolare biblioteche, videoteche, centri culturali, musei, archivi, accademie, teatri e cinema, così come di produzione letteraria e cinematrografica, di espressione culturale popolare, di festival, di industrie culturali, che includono segnatamente l'uso delle nuove tecnologie - le Parti si impegnano, nell'ambito del territorio in cui tali lingue sono usate e nella misura in cui le autorità pubbliche hanno una competenza, poteri o un ruolo in questo campo, a: a incoraggiare l’espressione e le iniziative proprie delle lingue regionali o minoritarie e favorire i differenti modi di accesso alle opere prodotte in tali lingue; b favorire i differenti mezzi di accesso in altre lingue alle opere prodotte in lingue regionali o minoritarie, promuovendo e sviluppando le attività di traduzione, doppiaggio, post-sincronizzazione e l'uso di sottotitoli; c favorire l’accesso nelle lingue regionali o minoritarie ad opere prodotte in altre lingue promuovendo e sviluppando le attività di traduzione, doppiaggio, post-sincronizzazione e l'uso di sottotitoli; d assicurare che gli organismi incaricati di organizzare o di sostenere diverse forme di attività culturali integrino in misura adeguata la conoscenza e l'uso delle lingue e delle culture regionali e minoritarie nelle attività che promuovono o sostengono; e favorire la messa a disposizione presso gli organismi incaricati di organizzare o di sostenere le attività culturali, di personale con piena padronanza della lingua regionale o minoritaria oltre a quella della(e) lingua (e) del resto della popolazione; f favorire la partecipazione diretta, per quanto riguarda le strutture ed i programmi di attività culturali, di rappresentanti dei locutori della lingua regionale o minoritaria;

58 g incoraggiare e/o facilitare la creazione di uno o più organismi incaricati di raccogliere, archiviare e presentare al pubblico opere prodotte nelle lingue regionali o minoritarie; h all’occorrenza creare e/o promuovere e finanziare servizi di traduzione e di ricerca terminologica in vista, specialmente, di mantenere e sviluppare in ciascuna lingua regionale o minoritaria una terminologia amministrativa, commerciale, economica, sociale, tecnologica o giuridica adeguata.

2. Per quanto riguarda altri territori, diversi da quelli in cui le lingue regionali o minoritarie sono tradizionalmente parlate, le Parti si impegnano ad autorizzare, incoraggiare e/o prevedere, qualora il numero dei locutori di una lingua regionale o minoritaria lo giustifichi, attività o strutture culturali appropriate conformemente al paragrafo precedente.

3. Le Parti si impegnano, nella loro politica culturale all’estero, ad accordare un posto appropriato alle lingue regionali o minoritarie ed alla cultura di cui esse sono l’espressione.

Articolo 13 - Vita economica e sociale

1 Per quanto riguarda le attività economiche e sociali, le Parti si impegnano, per l’insieme del paese, a: a escludere dalla loro legislazione qualsiasi disposizione che proibisca o limiti senza motivi giustificabili l'uso delle lingue regionali o minoritarie nei documenti riguardanti la vita economica o sociale e particolarmente nei contratti di lavoro e nei documenti tecnici, come le istruzione per l'uso di prodotti o di impianti; b proibire l’inserimento nei regolamenti interni delle imprese e negli atti privati di clausole che escludano o limitino l’uso delle lingue regionali o minoritarie, quanto meno tra locutori della stessa lingua; c opporsi alle pratiche che tendano a scoraggiare l’uso delle lingue regionali o minoritarie nel quadro delle attività economiche e sociali; d facilitare e/o incoraggiare con altri mezzi, oltre a queli previsti ai punti precedenti, l’uso delle lingue regionali o minoritarie.

2. In materia di attività economiche e sociali, le Parti si impegnano, nella misura in cui le autorità pubbliche ne hanno competenza, nel territorio nel quale le lingue regionali o minoritarie sono usate e nella misura in cui ciò sia ragionevolmente possibile, a: a includere, nei loro regolamenti finanziari e bancari, delle disposizioni che permettano, nelle condizioni compatibili con le pratiche commerciali, l'uso delle lingue regionali o minoritarie nella redazione di ordini di pagamento (assegni, cambiali, ecc.) o di altri documenti finanziari o, all’occorrenza, a vegliare alla messa in opera di tali disposizioni;

59 b nei settori economici e sociali direttamente sotto il loro controllo (settore pubblico), organizzare azioni che incoraggino l'uso delle lingue regionali o minoritarie; c vegliare affinché le attrezzature sociali quali per esempio ospedali, case di riposo, pensionati, offrano la possibilità di accogliere o di curare nella loro lingua i locutori di una lingua regionale o minoritaria che necessitano di cure per motivi di salute, di vecchiaia o per altre ragioni; d vegliare, secondo modalità appropriate, affinché le segnalazioni di sicurezza siano egualmente redatte nelle lingue regionali o minoritarie; e rendere accessibili nelle lingue regionali o minoritarie le informazioni fornite dalle autorità competenti concernenti i diritti dei consumatori.

Articolo 14 - Scambi transfrontalieri

1 Le Parti si impegnano: a ad applicare gli accordi bilaterali e multilaterali esistenti che le legano agli Stati dove la stessa lingua è utilizzata in forma identica o simile, o a sforzarsi di concluderli, se necessario, in modo da favorire i contatti tra i locutori della stessa lingua negli Stati interessati, nei campi della cultura, dell’insegnamento, dell’informazione, della formazione professionale e dell'educazione permanente; b nell’interesse delle lingue regionali o minoritarie, a facilitare e/o promuovere la cooperazione transfrontaliera, specialmente tra collettività regionali o locali nel cui territorio la stessa lingua è parlata in modo identico o simile.

PARTE IV - Applicazione della Carta

Articolo 15 - Rapporti periodici

1 Le Parti presenteranno periodicamente al Segretario Generale del Consiglio d’Europa, in una forma che sarà definita dal Comitato dei Ministri, un rapporto sulla politica seguita conformemente alla Parte II della presente Carta e sulle misure adottate in applicazione delle disposizioni della Parte III che esse hanno accettato. Il primo rapporto deve essere presentato entro l’anno successivo all’entrata in vigore della Carta per la Parte interessata, gli altri rapporti ad intervalli di tre anni dopo il primo rapporto.

2 Le Parti renderanno pubblici i loro rapporti.

Articolo 16 - Verifica dei rapporti

60 1 I rapporti presentati al Segretario Generale del Consiglio d’Europa in applicazione dell’articolo 15 saranno esaminati da un comitato di esperti costituito conformemente all’articolo 17.

2 Organismi e associazioni legalmente costituiti in una Parte potranno richiamare l’attenzione del comitato di esperti su questioni relative agli impegni assunti da questa Parte in virtù della Parte III della presente Carta. Dopo aver consultato la Parte interessata, il Comitato di esperti potrà tener conto di tali informazioni nella preparazione del rapporto previsto al paragrafo 3 del presente articolo. Questi organismi o associazioni potranno inoltre presentare dichiarazioni sulla politica seguita da una Parte in conformità alla Parte III.

3 Sulla base dei rapporti previsti al paragrafo 1 e delle informazioni previste al paragrafo 2, il Comitato di esperti preparerà un rapporto per il Comitato dei Ministri. Questo rapporto sarà accompagnato dalle osservazioni che le Parti saranno invitate a formulare e potrà essere reso pubblico dal Comitato dei Ministri.

4 Il rapporto previsto al paragrafo 3 conterrà in particolare le proposte del Comitato di esperti al Comitato dei Ministri in vista della preparazione, ove necessario, di qualsiasi raccomandazione di quest’ultimo ad una o più Parti.

5 Il Segretario Generale del Consiglio d’Europa presenterà un rapporto biennale dettagliato all’Assemblea Parlamentare sull’applicazione della Carta.

Articolo 17 - Comitato di esperti

1 Il Comitato di esperti sarà composto da un membro per ciascuna Parte, designato dal Comitato dei Ministri in base ad una lista di persone di alta levatura morale e di riconosciuta competenza nelle questioni trattate dalla Carta, che saranno proposte dalla Parte interessata.

2 I membri del Comitato saranno nominati per un periodo di sei anni ed il loro mandato è rinnovabile. Qualora un membro non potesse terminare il suo mandato, verrà sostituito conformemente alla procedura prevista al paragrafo 1 ed il membro nominato in sua vece resterà in carica fino al termine del mandato del suo predecessore.

3 Il Comitato di esperti adotterà il suo regolamento interno. I suoi servizi di segreteria verranno assicurati dal Segretario Generale del Consiglio d’Europa.

PARTE V - Disposizioni finali

Articolo 18

La presente Carta è aperta alla firma degli Stati membri del Consiglio d’Europa. Essa sarà sottoposta a ratifica, accettazione o approvazione. Gli

61 strumenti di ratifica, di accettatzione o di approvazione saranno depositati presso il Segretario Generale del Consiglio d’Europa.

Articolo 19

1 La presente Carta entrerà in vigore il primo giorno del mese successivo al termine di un periodo di tre mesi dalla data in cui cinque Stati membri del Consiglio d’Europa avranno espresso il loro consenso ad essere vincolati alla Carta conformemente alle disposizioni dell’articolo 18.

2 Per ogni Stato membro che esprimerà successivamente il suo consenso a vincolarsi alla Carta, essa entrerà in vigore il primo giorno del mese successivo al termine di un periodo di tre mesi dopo la data del deposito dello strumento di ratifica, accettazione o approvazione.

Articolo 20

1 Dopo l’entrata in vigore della presente Carta, il Comitato dei Ministri del Consiglio d’Europa potrà invitare qualsiasi Stato che non sia membro del Consiglio ad aderire alla Carta.

2 Per ogni Stato aderente, la Carta entrerà in vigore il primo giorno del mese successivo al termine di un periodo di tre mesi dopo la data del deposito dello strumento di adesione presso il Segretario Generale del Consiglio d’Europa.

Articolo 21

1 Ogni Stato può, al momento della firma o al momento del deposito del suo strumento di ratifica, di accettazione, di approvazione o di adesione, formulare una o più riserve ai paragrafi da 2 a 5 dell’articolo 7 della presente Carta. Non è ammessa nessun’altra riserva.

2 Ogni Stato contraente che abbia formulato una riserva in virtù del paragrafo precedente può ritirarla in tutto o in parte inviandone notifica al Segretario generale del Consiglio d’Europa. Il ritiro prenderà effetto alla data del ricevimento della notifica da parte del Segretario generale.

Articolo 22

1 Ogni Parte può, in qualsiasi momento, denunciare la presente Carta inviandone notifica al Segretario Generale del Consiglio d’Europa.

2 La denuncia avrà effetto il primo giorno del mese successivo al termine di un periodo di sei mesi dopo la data del ricevimento della notifica da parte del Segretario Generale.

Articolo 23

62 Il Segretario Generale del Consiglio d’Europa notificherà agli Stati membri del Consiglio e ad ogni Stato che abbia aderito alla presente Carta: a ogni firma; b il deposito di ogni strumento di ratifica, accettazione, approvazione o adesione; c ogni data di entrata in vigore della presente Carta conformemente agli articoli 19 e 20; d ogni notifica ricevuta in applicazione delle disposizioni dell’articolo 3, paragrafo 2; e ogni altro atto, notifica o comunicazione relativi alla presente Carta.

In fede di che, i sottoscritti, debitamente autorizzati a tal fine, hanno firmato la presente Carta.

Fatto a Strasburgo, il 5 novembre 1992, in francese e in inglese, i due testi facendo ugualmente fede, in un unico esemplare che sarà depositato presso gli archivi del Consiglio d'Europa. Il Segretario generale del Consiglio d'Europa ne trasmetterà copia autenticata conforme a ciascuno degli Stati membri del Consiglio d'Europa e a ogni Stato invitato ad aderire alla presente Carta.

63

18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim j... Page 1 of 30

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU EUROPSKE POVELJE O REGIONALNIM ILI MANJINSKIM JEZICIMA

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 17. listopada 1997.

Broj: 081-97-1720/1

Zagreb, 22. listopada 1997.

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU EUROPSKE POVELJEO REGIONALNIM ILI MANJINSKIM JEZICIMA

Članak 1.

Potvrđuje se Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik, donijeta u Strasbourgu 5. studenoga 1992. godine.

Članak 2.

Tekst Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima u izvorniku na engleskom i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

EUROPEAN CHARTER FOR REGIONAL OR MINORITY LANGUAGES

PREAMBLE

The member States of the Council of Europe signatory hereto,

Considering that the aim of the Council of Europe is to achieve a greater unity between its members, particularly for purpose of safeguarding and realising the ideals and principles which are their common heritage;

Considering that the protection of the historical regional or minority languages of Europe, some of which are in danger of eventual extinction, contributes to the maintenance and development of

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim j... Page 2 of 30

Europežs cultural wealth and traditions;

Considering that the right to use a regional or minority language in private and public life is an inalienable right conforming to the principles embodied in the United Nations International Covenant on Civil and Political Rights, and according to the spirit of the Council of Europe Convention for the Protection of Human Right and Fundamental Freedoms;

Having regard to the work carried out within the CSCE and in particular to the Helsinki Final Act of 1975 and the document of the Copenhagen Meeting of 1990;

Stressing the value of interculturalism and multilingualism and considering that the protection and encouragement of regional or minority languages should not be to the detriment of the official languages and the need to learn them;

Realising that the protection and promotion of regional or minority languages in the different countries and regions of Europe represent an important contribution to the building of a Europe based on the principles of democracy and cultural diversity within the framework of national sovereignty and territorial integrity;

Taking into consideration the specific conditions and historical traditions in the different regions of the European States,

Have agreed as follows:

PART I

GENERAL PROVISIONS

Article 1

Definitions

Fort the purposes of this Charter: a »regional or minority languages« means languages that are: i. traditionally used within a given territory of a State by nationals of that State who form a group numerically smaller than the rest of the Statežs population; and ii. different from the official language(s) of that State; it does not include either dialects of the official language(s) of the State or the languages of migrants; b »territory in which the regional or minority language is used« means the geographical area in which the said language is the mode of expression of a number of people justifying the adoption of the various protective and promotional measures provided for in this Charter; c »non-territorial languages« means languages used by nationals of the State which differ from the language or languages used by the rest of the Statežs population but which, although traditionally used within the territory of the State, cannot be identified with a particular arca thereof.

Article 2

Undertakings

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim j... Page 3 of 30

1. Each Party undertakes to apply the provisions of Part II to all the regional or minority languages spoken within its territory and which comply with the definition in Article 1.

2. In respect of each language specified at the time of ratification, acceptance or approval, in accordance with Article 3, each Party undertakes to apply a minimum of thirtyfive paragraphs or sub-paragraphs chosen from among the provisions of Part III of the Charter, including at least three chosen from each of the Articles 8 and 12 and one from each of the Articles 9, 10, 11 and 13.

Article 3

Practical arrangements

1. Each Contracting State shall specify in its instrument of ratification, acceptance or approval, each regional or minority language, or official language which is less widely used on the whole or part of its territory, to which the paragraphs chosen in accordance with Article 2, paragraph 2, shall apply.

2. Any Party may, at any subsequent time, notify the Secretary General that it accepts the obligations arising out of the provisions of any other paragraph of the Charter not already specified in its instrument of ratification, acceptance or approval, or that it will apply paragraph 1 of the present article to other regional or minority languages, or to other official languages which are less widely used on the whole or part of its territory.

3. The undertakings referred to in the foregoing paragraph shall be deemed to form an integral part of the ratification, acceptance or approval and will have the same effect as from their date of notification.

Article 4

Existing regimes of protection

1. Nothing in this Charter shall be construed as limiting or derogating from any of the rights guaranteed by the European Convention on Human Rights.

2. The provisions of this Charter shall not affect any more favourable provisions concerning the status of regional or minority languages, or the legal regime of persons belonging to minorities which may exist in a Party or are provided for by relevant bilateral or multilateral international agreements.

Article 5

Existing obligations

Nothing in this Charter may be interpreted as implying any right to engage in any activity or perform any action in contravention of the purposes of the Charter of the United Nations or other obligations under international law, including the principle of the sovereignty and territorial integrity of States.

Article 6

Information

The Parties undertake to see to it that the authorities, organisations and persons concerned are informed of the rights and duties established by this Charter.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim j... Page 4 of 30

PART II

OBJECTIVES AND PRINCIPLES PURSUED IN ACCORDANCE WITH ARTICLE 2, PARAGRAPH 1

Article 7

Objectives and principles

1. In respect of regional or minority languages, within the territories in which such languages are used and according to the situation of each language, the Parties shall base their policies, legislation and practice on the following objectives and principles:

a the recognition of the regional or minority languages as an expression of cultural wealth;

b the respect of the geographical area of each regional or minority language in order to ensure that existing or new administrative divisions do not constitute an obstacle to the promotion of the regional or minority language in question;

c the need for resolute action to promote regional or minority languages in order to safeguard them;

d the faciliation and/or encouragement of the use of regional or minority languages, in speech and writing, in public and private life;

e the maintenance and development of links, in the fields covered by this Charter, between groups using a regional or minority language and other groups in the State employing a language used in identical or similar form, as well as the establishment of cultural relations with other groups in the State using different languages;

f the provision of appropriate forms and means for the teaching and study of regional or minority languages at all appropriate stages;

g the provision of facilities enabling non-speakers of a regional or minority language living in the area where it is used to learn it if they so desire;

h the promotion of study and research on regional or minority languages at universities or equivalent institutions;

i the promotion of appropriate types of transnational exchanges, in the fields covered by this Charter, for regional or minority languages used in identical or similar form in two or more States.

2. The Parties undertake to eliminate, if they have not yet done so, any unjustified distinction, exclusion, restriction or preference relating to the use of a regional or minority language and intended to discourage or endanger the maintenance or development of it. The adoption of special measures in favour of regional or minority languages aimed at promoting equality between the users of these languages and the rest of the population or which take due account of their specific conditions is not cnsidered to be an act of discrimination against the users of more widely-used languages.

3. The Parties undertake to promote, by appropriate measures, mutual understanding between all the linguistic groups of the country and in particular the inclusion of respect, understanding and tolerance in relation to regional or minority languages among the objectives of education and training provided within their countries and encouragement of the mass media to pursue the same objective.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim j... Page 5 of 30

4. In determining their policy with regard to regional or minority languages, the Parties shall take into consideration the needs and wishes expressed by the groups which use such languages. They are encouraged to establish bodies, if necessary, for the purpose of advising the authorities on all matters pertaining to regional or minority languages.

5. The Parties undertake to apply, mutatis mutandis, the principles listed in paragraphs 1 do 4 above to non-territorial languages. However, as far as these languages are concerned, the nature and scope of the measures to be taken to give effect to this Charter shall be determined in a flexible manner, bearing in mind the needs and wishes, and respecting the traditions and characteristics, of the groups which use the languages concerned.

PART III

MEASURES TO PROMOTE THE USE OF REGIONAL OR MINORITY LANGUAGES IN PUBLIC LIFE IN ACCORDANCE WITH THE UNDERTAKINGS ENTERED INTO UNDER ARTICLE 2, PARAGRAPH 2

Article 8

Education

1. With regard to education, the Parties undertake, within the territory in which such languages are used, according to the situation of each of these languages, and without prejudice to the teaching of the official language(s) of the State: a i. to make available pre-school education in the relevant regional or minority languages; or

ii. to make available a substantial part of pre-school education in the relevant regional or minority languages, or

iii. to apply one of the measures provided for under i and ii above at least to those pupils whose families so request and whose number is considered sufficient; or

iv. if the public authorities have no direct competence in the field of pre-school education, to favour and/or encourage the application of the measures referred to under i to iii above;

b i. to make available primary education in the relevant regional or minority languages, or

ii. to make available a substantial part of primary education in the relevant regional or minority languages, or

iii. to provide,within primary education, for the teaching of the relevant regional or minority languages as an integral part of the curriculum; or

iv. to apply one of the measures provided for under i to iii above at least to those pupils whose families so request and whose number is considered sufficient;

c i. to make available secondary education in the relevant regional or minority languages; or

ii. to make available a substantial part of secondary education in the relevant regional or minority languages; or

iii. to provide, within secondary education, for the teaching of the relevant regional or minority

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim j... Page 6 of 30

languages as an integral part of the curriculum; or

iv. to apply one of the measures provided for under i to iii above at least to those pupils who, or where appropriate whose families, so wish in a number considered sufficient;

d i. to make available technical and vocational education in the relevant regional or minority languages; or

ii. to make available a substantial part of technical and vocational education in the relevant regional or minority languages; or

iii. to provide, within technical and vocational education, for the teaching of the relevant regional or minority languages as an integral of the curriculum; or

iv. to apply one of the measures provided for under i to iii above at least to those pupils who, or where appropriate whose families, so wish in a number considered sufficient;

e i. to make available university and other higher education in regional or minority languages, or

ii. to provide facilities for the study of these languages as university and higher education subjects; or

iii. if, by reason of the role of the State in relation to higher education institutions, sub-paragraphs i and ii cannot be applied, to encourage and/or allow the provision of university of other forms of higher education in regional or minority languages or of facilities for the study of these languages as university or higher education subjects;

f i. to arrange for the provision of adult and continuing education courses which are taught mainly or wholly in the regional or minority languages; or

ii. to offer such languages as subjects of adult and continuing education; or

iii. if the public authorities have no direct competence in the field of adult and continuing education;

g to make arrangements to ensure the teaching of the history and the culture which is reflected by the regional or minority language;

h to provide the basic and further training of the teachers required to implement those of paragraphs a to g accepted by the Party;

i to set up a supervisory body or bodies responsible for monitoring the measures taken and progress achieved in establishing or developing the teaching of regional or minority languages and for drawing up periodic reports of their findings, which will be made public.

2. With regard to education and in respect of territories other than those in which the regional or minority languages are traditionally used, the Parties undertake, if the number of users of a regional or minority languages justifies it, to allow, encourage or provide teaching in or of the regional or minority language at all the appropriate stages of education.

Article 9

Judicial authorities

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim j... Page 7 of 30

1. The Parties undertake, in respect of those judicial districts in which the number of residents using the regional or minority languages justifies the measures specified below, according to the situation of each of these languages and on condition that the use of the facilities afforded by the present paragraph is not considered by the judge to hamper the proper administration of justice:

a in criminal proceedings:

i. to provide that the courts, at the request of one of the parties, shall conduct the proceedings in the regional or minority languages; and/or

ii. to guarantee the accused the right to use his/her regional or minority language; and/or

iii. to provide that requests and evidence, whether written or oral, shall not be considered inadmissible solely because they are formulated in a regional or minority language; and/or

iv. to produce, on request, documents connected with legal proceedings in the relevant regional or minority language, if necessary by the use of interpreters and translations involving no extra expense for the persons concerned;

b in civil proceedings:

i. to provide that the courts, at the request of one of the parties, shall conduct the proceedings in the regional or minority lagnuages; and/or

ii. to allow, whenever a litigant has to appear in person before a court, that he or she may use his or her regional or minority language without thereby incurring additional expense; and/or

iii. to allow documents and evidence to be produced in the regional or minority languages, if necessary by the use of interpreters and translations;

c in proceedings before courts concerning administrative matters:

i. to provide that the courts, at the request fo one of the parties, shall conduct the proceedings in the regional or minority languages; and/orallow, whenever a litigant has to appear in person before a court, that

ii. to he or she may use his or her regional or minority language without thereby incurring additional expense; adn/orevidence to be produced in the regional or minority languages, if

iii. to allow documents and necessary by the use of interpreters and translations; that the application of sub-paragraphs i and iii of interpreters and translations does not involve extra exprense for the persons concerned.

d to take steps to ensure paragraphs b and c above and any necessary use of

2. The Parties undertake:

a not to deny the validity of legal documents drawn up within teh State solely because they are drafted in a regional or minority language; or

b not to deny the validity, as between the parties, of legal documents drawn up within the country solely because they are drafted in a regional or minority language, and to provide that they can be invoked against interested third parties who are not users of these languages on condition that the

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim j... Page 8 of 30

contents of the document are made known to them by the person(s) who invoke(s) it; or

c not to deny the validity, as between the parties, of legal documents drawn up within the country solely because they are drafted in a regional or minority language.

3. The Parties undertake to make available in the regional or minority languages the most important national statutory texts and those relating particularly to users of these languages, unless tehy are otherwise provided.

Article 10

Administrative authorities and public services

1. Within the administrative districts of the State in which the number of residents who are users of regional or minority languages justifies the measures specified below and according to the situation of each language, the Parties undertake, as far as this is reasonably possible:

a i. to ensure that the administrative authorities use the regional or minority languages; or

ii. to ensure that such of their officers as are in contact with the public use the regional or minority languages in their relations with persons applying to them in these languages; or

iii. to ensure that users of regional ro minority languages may submit oral or written applications and receive a reply in these languages; or

iv. to ensure that users of regional ro minority languages may submit oral or written applications in these languages; or

v. to ensure that users of regional ro minority languages may validly submit a document in these languages;

b to make available widely used administrative texts and forms for the population in the regional or minority languages or in bilingual versions;

c to allow the administrative authorities to draft documents in a regional or minority language.

2. In respect of the local and regional authorities on whose territory the number of residents who are users of regional or minority languages is such as to justify the measures specified below, the Parties undertake to allow and/or encourage:

a the use of regional or minority languages within the framework of the regional or local authority;

b the possibility for users of regional or minority languages to submit oral or written applications in these languages;

c the publication by regional authorities of their official documents also in the relevant regional or minority languages;

d the publication by local authorities of their official documents also in the relevant regional or minority languages;

e the use by regional authorities of regional or minority languages in debates in their assemblies, without excluding, however, the use of the official language(s) of the State;

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim j... Page 9 of 30

f the use by local authorities of regional or minority languages in debates in their assemblies, without excluding, however, the use of the official language(s) of the State;

g the use or adoption, if necessary in conjunction with the name in the official language(s), of traditional and correct forms of place-names in regional or minority languages.

3. With regard to public services provided by the administrative authorities or other persons acting on their behalf, the Parties undertake, within the territory in which regional or minority languages are used, in accordance with the situation of each language and as far as this is reasonably possible:

a to ensure that the regional or minority languages are used in the provision of the service; or

b to allow users of regional or minority languages to submit a request and receive a reply in theselanguages; or c to allow users of regional or minority languages to submit a request in these languages.

4. With a view to putting into effect those provisions of paragraphs 1, 2 and 3 accepted by them, the Parties undertake to take one or more of the following measures:

a translation or interpretation as may be required;

b recruitment and, where necessary, training of the officials and other public service employees required;

c compliance as far as possible with requests from public service employees having a knowledge of a regional or minority language to be appointed in the territory in which that language is used.

5. The Parties undertake to allow the use or adoption of family names in the regional or minority languages, at the request of those concerned.

Article 11

Media

1. The Parties undertake, for the users of the regional or minority languages within the territories in which those languages are spoken, according to the situation fo each language, to the extent that the public authorities, directly or indirectly, are competent, have power or play a role in this field, and respecting the principle of the independence and autonomy of the media:

a to the extent that radio and television carry out a public service mission:

i. to ensure the creation fo at least one radio station and one television channel in the regional or minority languages; or

ii. to encourage and/or facilitate the creation of at least one radio station and one television channel in the regional or minority languages; or

iii. to make adequate provision so that broadcasters offer programmes in the regional or minority languages; b i. to encourage and/or facilitate the creation of at least one radio station in the regional or minority languages; or

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 10 of 30

ii. to encourage and/or facilitate the broadcasting of radio programmes in the regional or minoriy languages on a regular basis; c i. to encourage and/or facilitate the creation of at least one television channel in the regional or minority languages; or ii. to encourage and/or facilitate the broadcasting of television programmes in the regional or minority languages on a regular basis; d to encourage and/or facilitate the production and distribution of audio and audiovisual works in the regional or minority languages; e i. to encourage and/or facilitate the creation and/or maintenance of at least one newspaper in the regional or minority languages; or ii. to encourage and/or facilitate the publication of newspaper articles in the regional or minority languages on a regular basis; f i. to cover the additional costs of those media which use regional or minority languages, wherever the law provides for financial assistance in general for the media; or ii. to apply existing measures for financial assistance also to audiovisual productions in the regional or minority languages; g to support the training of journalists and other staff for media using regional or minority languages.

2. The Parties undertake to guarantee freedom of direct reception of radio and television broadcasts from neighbouring countries in a language used in identical or similar form to a regional or minority language, and not to oppose the retransmission of radio and television broadcasts from neighbouring countries in such a language. They further undertake to ensure that no restrictions will be placed on the freedom of expression and free circulation of information in the written press in a language used in identical or similar form to a regional or minority language. The exercise of the above-mentioned freedoms, since it carries with it duties and responsibilities, may be subject to such formalities, conditions, restrictions or penalties as are prescribed by law and are necessary in a democratic society, in the interests of national security, territorial integrity or public safety, for the prevention of disorder or crime, for the protection of health or morals, for the protection of the reputation or rights of others, for preventing disclosure of information received in confidence, or for maintaining the authority and impartiality of the judiciary.

3. The Parties undertake to ensure that the interests of the users of regional or minority languages are represented or taken into account within such bodies as may be established in accordance with the law with responsibility for guaranteeing the freedom and pluralism of the media.

Article 12

Cultural activities and facilities

1. With regard to cultural activities and facilities - especially libraries, video libraries, cultural centres, museums, archives, academies, theatres and cinemas, as well as literary work and film production, vernacular forms of cultural expression, festivals and the culture industries, including inter alia the use of new technologies - the Parties undertake, within the territory in which such languages are used and to the extent that the public authorities are competent, have power or play a role in this field:

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 11 of 30

a to encourage types of expression and initiative specific to regional or minority languages and foster the different means of access to works produced in these languages;

b to foster the different means of access in other languages to works produced in regional or minority languages by aiding and developing translation, dubbing, post-synchronisation and subtitling activities;

c to foster access in regional or minority languages to works produced in other languages by aiding and developing translation, dubbing, post-synchronisation and subtitling activities;

d to ensure that the bodies responsible for organising or supporting cultural activities of various kinds make appropriate allowance for incorporating the knowledge and use of regional or minority languages and cultures in the undertakings which they initiate or for which they provide backing;

e to promote measures to ensure the bodies responsible for organising or supporting cultural activities have at their disposal staff who have a full command of the regional or minority language concerned, as well as of the language(s) of the rest of the population;

f to encourage direct participation by representatives of the users of a given regional or minority language in providing facilities and planning cultural activities;

g to encourage and/or facilitate the creation of body or bodies responsible for collecting, keeping a copy of and presenting or publishing works produced in the regional or minority languages;

h if necessary, to create and/or promote and finance translation and terminological research services, particularly with a view to maintaining and developing appropriate administrative, commercial, economic, social, technical or legal terminology in each regional or minority language.

2. In respect of territories other than those in which the regional or minority languages are traditionally used, the Parties undertake, if the number of users of a regional or minority language justifies it, to allow, encourage and/or provide appropriate cultural activities and facilities in accordance with the preceding paragraph.

3. The Parties undertake to make appropriate provision, in pursuing their cultural policy abroad, for regional or minority languages and the cultures they reflect.

Article 13

Economic and social life

1. With regard to economic and social activities, the Parties undertake, within the whole country:

a to eliminate from their legislation any provision prohibiting or limiting without justifiable reasons the use of regional or minority languages in documents relating to economic or social life, particularly contracts of employment, and in technical documents such as instructions for the use of products or installations;

b to prohibit the insertion in internal regulations of companies and private documents of any clauses excluding or restricting the use of regional or minority languages, at least between users of the same language;

c to oppose practices designed to discourage the use of regional or minority languages in connection with economic or social activities;

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 12 of 30

d to facilitate and/or encourage the use of regional or minority languages by means other than those specified in the above sub-paragraphs.

2. With regard to economic and social activities, the Parties undertake, in so far as the public authorities are competent, within the territory in which the regional or minority languages are used, and as far as this is reasonably possible:

a to include in their financial and banking regulations provisions which allow, by means of procedures compatible with commercial practice, the use of regional or minority languages in drawing up payment orders (cheques, drafts, etc.) or other financial documents, or, where appropriate, to ensure the implementation of such provisions; b in the economic and social sectors directly under their control (public sector), to organise activities to promote the use of regional or minority languages; c to ensure that social care facilities such as hospitals, retirement homes and hostels offer the possibility of receiving and treating in their own language persons using a regional or minority language who are in need of care on grounds of ill-health, old age or for other reasons; d to ensure by appropriate means that safety instructions are also drawn up in regional or minority languages; e to arrange for information provided by the competent public authorities concerning the rights of consumers to be made available in regional or minority languages.

Article 14

Transfrontier exchanges

The Parties undertake: a to apply existing bilateral and multilateral agreements which bind them with the States in which the same language is used in identical or similar form, or if necessary to seek to conclude such agreements, in such a way as to foster contacts between the users of the same language in the States concerned in the fields of culture, education, information, vocational training and permanent education; b for the benefit of regional or minority languages, to facilitate and/or promote cooperation across borders, in particular between regional or local authorities in whose territory the same language is used in identical or similar form.

PART IV APPLICATION OF THE CHARTER

Article 15

Periodical reports

1. The Parties shall present periodically to the Secretary General of the Council of Europe, in a form to be prescribed bythe Committee of Ministers, a report on their policy pursued in accordance with Part II of this Charter and on the measures taken in application of those provisions of Part III which they have accepted. The first report shall be presented within the year following the entry into force of the Charter with respect to the Party concerned, the otherreports at three-yearly intervals after the first report.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 13 of 30

2. The Parties shall make their reports public.

Article 16

Examination of the reports

1. The reports presented to the Secretary General of the Council of Europe under Article 15 shall be examined by a committee of experts constituted in accordance with Article 17.

2. Bodies or associations legally established in a Party may draw the attention of the committee of experts to mattersrelating to the undertakings entered into by that Party under Part III of this Charter. After consulting the Party concerned, the committee of experts may take account of this information in the preparation of the report specified in paragraph 3 below. These bodies or associations can furthermore submit statements concerning the policy pursued by a Party in accordance with Part II.

3. On the basis of the reports specified in paragraph 1 and the information mentioned in paragraph 2, the committee of experts shall prepare a report for the Committee of Ministers. This report shall be accompanied by the comments which the Parties have been requested to make and may be made public by the Committee of Ministers.

4. The report specified in paragraph 3 shall contain in particular the proposals of the committee of experts to the Committee of Ministers for the preparation of such recommendations of the latter body to one or more of the parties as may be required.

5. The Secretary General of the Council of Europe shall make a two-yearly detailed report to the Parliamentary Assembly on the application of the Charter.

Article 17

Committee of experts

1. The committee of experts shall be composed of one member per Party, appointed by the Committee of Ministers from a list of individuals of the highest integrity and recognised competence in the matters dealt with in the Charter, who shall be nominated by the Party concerned.

2. Members of the committee shall be appointed for a period of six years and shall be eligible for reappointment. A member who is unable to complete a term of office shall be replaced in accordance with the procedure laid down in paragraph 1, and the replacing member shall complete his predecessoržs term of office.

3. The committee of experts shall adopt rules of procedure. Its secretarial services shall be provided by the Secretary General of the Council of Europe.

PART V

FINAL PROVISIONS

Article 18

This Charter shall be open for signature by the member States of the Council of Europe. It is subject to ratification, acceptance or approval. Instruments of ratification, acceptance or approval shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 14 of 30

Article 19

1. This Charter shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of three monthsafter the date on which five member States of the Council of Europe have expressed their consent to be bound by the Charter in accordance with the provisions of Article 18.

2. In respect of any member State which subsequently expresses its consent to be bound by it, the Charter shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of three months after the date of the deposit of the instrument of ratification, acceptance or approval.

Article 20

1. After the entry into force of this Charter, the Committee of Ministers of the Council of Europe may invite any State not a member of the Council of Europe to accede to this Charter.

2. In respect of any acceding State, the Charter shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of three months after the date of deposit of the instrument of accession with the Secretary General of the Council of Europe.

Article 21

1. Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, make one or more reservations to paragraphs 2 to 5 of Article 7 of this Charter. No other reservation may be made.

2. Any Contracting State which has made a reservation under the preceding paragraph may wholly or partly withdraw itby means of a notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe. The withdrawal shall take effect on the date of receipt of such notification by the Secretary General.

Article 22

1. Any Party may at any time denounce this Charter by means of a notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe.

2. Such denunciation shall become effective on the first day of the month following the expiration of a period of six months after the date of receipt of the notification by the Secretary General.

Article 23

The Secretary General of the Council of Europe shall notify the member States of the Council and any State which has acceded to this Charter of: a any signature; b the deposit of any instrument of ratification, acceptance, approval or accession; c any date of entry into force of this Charter in accordance with Articles 19 and 20; d any notification received in application of the provisions of Article 3, paragraph 2; e any other act, notification of communication relating to this Charter. In witness whereof the undersigned, being duly authorised thereto, have signed this Charter.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 15 of 30

Done at Strasbourg, this 5th day of November 1992, in English and French, both texts being equally authentic, in a single copy which shall be deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General of the Council of Europe shall transmit certified copies to each member State of the Council od Europe and to any State invited to accede to this Charter.

EUROPSKA POVELJA O REGIONALNIM ILI MANJINSKIM JEZICIMA PREAMBULA

Države članice Vijeća Europe potpisnice ovoga dokumenta:

Smatrajući da je cilj Vijeća Europe postizavanje većeg suglasja između njezinih članica naročito s ciljem očuvanja i ostvarivanja ideala i načela koji su dio njihovog zajedničkog nasljeđa;

Smatrajući da zaštita povijesnih regionalnih ili manjinskih jezika Europe, od kojih su neki u opasnosti od eventualnog izumiranja, doprinosi održanju i razvoju europskog kulturnog bogatstva i tradicija;

Smatrajući da je pravo uporabe regionalnog ili manjinskog jezika u privatnom i javnom životu neotuđivo pravo sukladno principima utjelovljenim u Konvenciji o građanskim i političkim pravima UN, te da odgovara duhu Konvencije Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda;

Uzimajući u obzir dosadašnju djelatnost u okviru OESS-a, posebno obzirom na Zaključni akt u Helsinkiju od 1975. te dokument sastanka u Kopenhagenu iz 1990.;

Naglašavajući vrijednost međukulturalizma i višejezičnosti te smatrajući da zaštita i podrška regionalnim ili manjinskim jezicima ne bi smjela ići na štetu službenih jezika i potrebe da se oni usvajaju;

Shvaćajući da zaštita i promicanje regionalnih ili manjinskih jezika u različitim krajevima i regijama Europe predstavlja važan doprinos izgradnji Europe na načelima demokracije i kulturne različitosti u okviru nacionalne suverenosti i teritorijalne cjelovitosti;

Uzimajući u obzir specifične uvjete i povijesne tradicije u različitim regijama europskih država, složile su se u slijedećem:

DIO I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Definicije

U smislu ove Povelje: a) izraz »regionalni ili manjinski jezici« znači jezike koji se i. tradicionalno rabe na području određenog državnog teritorija od strane državljana te države koji sačinjavaju grupu brojčano manju od ostatka državnog stanovništva, i ii. razlikuju od službenih jezika te države;

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 16 of 30

Ovo ne uključuje ni dijalekte službenog jezika države ni jezike useljenika

b) »područje na kojem se regionalni ili manjinski jezici rabe« znači zemljopisno područje na kome je navedeni jezik način izražavanja određenog broja ljudi što opravdava usvajanje različitih zaštitnih i poticajnih mjera predviđenih u ovoj Povelji;

c) »neteritorijalni jezici« znači jezike koji se rabe od državljana određene države a koji se razlikuju od jezika koje rabi ostatak državnog pučanstva, ali koji iako su tradicionalno u uporabi u okviru državnog teritorija, ne mogu biti svedeni na zasebno područje.

Članak 2.

Obveze

1. Svaka stranka obvezuje se na primjenjivanje odredbi Dijela II. za sve regionalne ili manjinske jezike koji se govore u okviru njezinog područja te na poštivanje definicija iz članka 1.

2. U pogledu svakog jezika specificiranog u vrijeme ratifikacije, prihvaćanja ili potvrde, u skladu s člankom 3. svaka stranka obvezuje se na primjenjivanje minimuma od 35 stavka ili podstavka odabranih između odredaba Dijela III. ove Povelje, uključujući najmanje tri stavka odabrana iz svakog od članaka 8. i 12. te jednoga između svakog od članaka 9., 10., 11. i 13.

Članak 3.

Praktične upute

1. Svaka država ugovornica pobliže će odrediti u svojim ratifikacionim instrumentima, prihvaćanju ili potvrdi svaki od regionalnih ili manjinskih jezika ili službeni jezik koji je u manjoj uporabi na cijelom ili dijelu područja na koji će se stavci izabrani u skladu s člankom 2. stavkom 2. primjenjivati.

2. Svaka stranka smije, naknadno izvijestiti glavnog tajnika da prihvaća obveze koje proizlaze iz odredbi bilo kojeg drugog stavka Povelje do tada ne navedenog u njezinim ratifikacionim instrumentima, prihvaćanju ili potvrdi. Ona može također izvijestiti da će primjenjivati stavak 1. ovoga članka i na druge regionalne ili manjinske jezike, ili na druge službene jezike koji su u manjoj uporabi na cijelom ili dijelu njezinog područja.

3. Obveze na koje se poziva gore navedeni stavak smatrat će se sastavnim dijelom ratifikacije, prihvaćanja ili potvrde i imat će isti učinak računajući od dana njihove notifikacije.

Članak 4.

Postojeći režimi zaštite

1. Nijedan dio ove Povelje ne smije se shvatiti u smislu ograničavanja ili ukidanja bilo kojeg od prava koje jamči Europska konvencija o ljudskim pravima.

2. Odredbe ove Povelje neće se odnositi na bilo koje povlaštenije odredbe u pogledu položaja regionalnih ili manjinskih jezika, odnosno pravno stanje osoba koje pripadaju manjinama koje eventualno postoje kod ugovorne stranke, odnosno za koje su predviđeni odgovarajući bilateralni ili multilateralni sporazumi.

Članak 5.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 17 of 30

Postojeće obveze

Nijedan dio ove Povelje ne smije se tumačiti kao da sadrži pravo za poduzimanje djelatnosti ili radnje koje je u suprotnosti sa ciljevima Povelje UN ili bilo koje druge obveze međunarodnog prava, uključivši načelo suverenosti i teritorijalne cjelovitosti država.

Članak 6.

Informiranje

Ugovorne stranke obvezuju se omogućiti informiranje zainteresiranih tijela vlasti, organizacija i osoba o pravima i dužnostima koje je uspostavila ova Povelja.

DIO II.

CILJEVI I NAČELA KOJI SE OSTVARUJU U SKLADU SA ČLANKOM 2 STAVKOM 1.

Članak 7.

Ciljevi i načela

1. U pogledu regionalnih ili manjinskih jezika na područjima na kojima se ti jezici rabe i u skladu sa položajem svakog jezika, ugovorne stranke zasnivat će njihovu politiku, zakonodavstvo i praksu na slijedećim ciljevima i načelima:

a) priznanje regionalnog ili manjinskog jezika kao izraza kulturnog bogatstva;

b) poštivanje integriteta zemljopisnog područja svakog regionalnog ili manjinskog jezika s ciljem osiguranja da postojeće ili nove administrativne podjele ne predstavljaju zapreku za promicanje odgovarajućeg regionalnog ili manjinskog jezika;

c) potrebi za odlučnu akciju na promicanju regionalnih ili manjinskih jezika sa ciljem njihova očuvanja;

d) pogodovanje i/ili poticanje uporabe regionalnih ili manjinskih jezika u govoru i pismu, u javnom i privatnom životu;

e) održanje i razvoj veza na području koje pokriva ova Povelja, između grupa koje rabe regionalne ili manjinske jezike i drugih grupa u državi koje rabe jezik korišten u istom ili sličnom obliku, kao i uspostavljanje kulturnih veza sa drugim grupama u državi koje rabe druge jezike; f) poduzimanje odgovarajućih mjera u svrhu nastave i izučavanja regionalnih ili manjinskih jezika na svim odgovarajućim stupnjevima; g) davanje pogodnosti koje će omogućiti da osobe koje se ne služe regionalnim ili manjinskim jezikom, a žive na području gdje se on rabi, nauče taj jezik ako to žele;

h) poticanje izučavanja i istraživanja o regionalnim i manjinskim jezicima na sveučilištima ili odgovarajućim institucijama;

i) poticanje odgovarajućih vrsta međudržavnih razmjena u područjima na koje se odnosi ova Povelja za regionalne ili manjinske jezike koji su isti ili slični u dvije ili više država.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 18 of 30

2. Ugovorne stranke obvezuju se eliminirati (ukoliko već to do sada nisu učinile) bilo koje neopravdane razlike, isključenja, ograničenja ili prednosti u odnosu na uporabu regionalnog ili manjinskog jezika sa ciljem obeshrabrivanja ili dovođenja u opasnost održanja ili razvoja regionalnog ili manjinskog jezika. Usvajanje posebnih mjera u korist regionalnih ili manjinskih jezika sa ciljem promicanja jednakosti između korisnika tih jezika i ostalog dijela pučanstva, odnosno mjera koje pravilno uzimaju u obzir njihove specifične uvjete ne smatra se aktom diskriminacije protiv korisnika jezika koji su u široj uporabi.

3. Ugovorne stranke obvezuju se promicati, svim odgovarajućim sredstvima, međusobno razumijevanje između svih jezičnih grupa u zemlji te naročito uključiti poštivanje, razumijevanje i snošljivost u pogledu regionalnih ili manjinskih jezika među ciljeve nastave i obrazovanja njihovih zemalja te davati potporu masovnim medijima da slijede iste ciljeve.

4. U određivanju njihove politike prema regionalnim ili manjinskim jezicima ugovorne stranke uzimat će u obzir potrebe i želje izražene od strane grupa koje rabe te jezike. Njih treba ohrabriti da uspostave tijela ukoliko je to potrebno u cilju savjetovanja državnih tijela u svim pitanjima koja se odnose na regionalne ili manjinske jezike.

5. Ugovorne stranke obvezuju se na primjenu mutatis mutandis načela navedenih u stavku od 1. do 4. i na neteritorijalne jezike. Međutim, što se tiče tih jezika priroda i opseg mjera koje treba poduzeti da bi se ostvarila ova Povelja treba odrediti na fleksibilan način, uzimajući u obzir potrebe i želje, te poštivajući tradicije i obilježja grupa koje rabe dotične jezike.

DIO III.

MJERE ZA PROMICANJE UPORABE REGIONALNIH ILI MANJINSKIH JEZIKA U JAVNOM ŽIVOTU U SKLADU SA OBVEZAMA NAVEDENIM U ČLANKU 2. STAVKU 2.

Članak 8.

Obrazovanje

1. U pogledu obrazovanja ugovorne stranke obvezuju se da na području na kojem se ti jezici rabe, u skladu sa stanjem svakog od tih jezika i bez štete za nastavu službenih jezika:

a) i. omoguće predškolsko obrazovanje na odgovarajućem regionalnom ili manjinskom jeziku; ili

ii. omoguće da se značajni dio predškolskog obrazovanja odvija na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; ili

iii. primjene jednu od mjera navedenih gore pod i. i ii. barem na one učenike čije obitelji to zahtijevaju i čiji je broj dovoljan; ili

iv. ako državna tijela nemaju izravnu nadležnost u području predškolskog obrazovanja daju prednost ili podrže primjenu mjera navedenih gore pod i. do iii.;

b) i. učine dostupnim osnovno obrazovanje na relevantnim regionalnim ili manjinskim jezicima; ili

ii. učine dostupnim značajan dio osnovnog obrazovanja na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; ili

iii. poduzmu mjere u okviru osnovnog obrazovanja za nastavu relevantnog regionalnog ili manjinskog jezika kao integralnog dijela školskog programa; ili

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 19 of 30

iv. primijene jednu od mjera predviđenih gore pod i. do iii. barem na one učenike čije obitelji to zahtijevaju, a čiji je broj dostatan; c) i. učine dostupnim dopunsko obrazovanje na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; ili ii. učine dostupnim znatan dio dopunskog obrazovanja na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; ili

iii. poduzmu mjere u okviru dopunskog obrazovanja za nastavu relevantnog regionalnog ili manjinskog jezika kao integralnog dijela školskog programa: ili

iv. primijene jednu od mjera predviđenih gore pod i. do iii. barem na one učenike koji, odnosno gdje to odgovara čije obitelji, to žele u dostatnom broju;

d) i. učine dostupnim tehničko i stručno obrazovanje u relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; ili

ii. učine dostupnim znatan dio tehničkog i stručnog obrazovanja u relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; ili

iii. omoguće u okviru tehničkog i stručnog obrazovanja nastavu relevantnog regionalnog ili manjinskog jezika kao integralnog dijela školskog programa; ili

iv. primijene jednu od mjera navedenih gore pod i. do iii. barem na one učenike koji odnosno čije obitelji to žele u broju koji se smatra dostatnim,

e) i. učine dostupnim sveučilišno i drugo visokoškolsko obrazovanje na regionalnom ili manjinskom jeziku; ili

ii. predvide olakšice za studiranje tih jezika kao nastavnih predmeta na sveučilištima i visokim školama; ili

iii. ukoliko se zbog uloge države u visokoškolskom obrazovanju ne može primijeniti podstavak i. i ii. podstaknu i/ili dopuste osnivanje sveučilišta i visokoškolskih ustanova na regionalnim ili manjinskim jezicima ili olakšice za studiranje tih jezika kao nastavnih predmeta na sveučilištima i visokim školama;

f) i. omoguće otvaranje tečajeva za odrasle i za dopunsko obrazovanje na kojima će se nastava vršiti uglavnom ili u cjelini na regionalnim ili manjinskim jezicima; ili

ii. ponude takve jezike kao predmete dopunskog obrazovanja i obrazovanja odraslih; ili

iii. ukoliko državna tijela nemaju izravnu nadležnost na području obrazovanja odraslih olakšaju i/ili potaknu uvođenje takvih jezika kao predmeta dopunskog obrazovanja i obrazovanja odraslih;

g) poduzmu mjere koje će osigurati da nastava povijesti i kulture odražava značenje regionalnih ili manjinskih jezika; h) omoguće osnovno i dopunsko obrazovanje nastavnika potrebnih za primjenu onih stavaka od a) do g) koje je prihvatila ugovorna stranka; i) da uspostave nadzorno vijeće ili tijelo koje će biti odgovorno za nadzor mjera koje se poduzimaju te napretka postignutog u uspostavi ili razvitku nastave regionalnih ili manjinskih jezika te za

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 20 of 30

sastavljanje povremenih izvješća o njihovim zapažanjima koja će se učiniti dostupnim javnosti.

2. U pogledu obrazovanja i što se tiče područja različitih od onih na kojima se regionalni ili manjinski jezici tradicionalno rabe ugovorne stranke se obvezuju da ukoliko broj korisnika tih jezika to opravdava, dopuste, potaknu ili organiziraju cjelokupnu nastavu na regionalnom ili manjinskom jeziku odnosno kao predmet na svim odgovarajućim stupnjevima obrazovanja.

Članak 9.

Sudbena tijela

1. Ugovorne stranke obvezuju se u pogledu onih područja sudova u kojima broj stalno nastanjenih osoba koje rabe regionalne ili manjinske jezike opravdava mjere navedene u tekstu koji slijedi prema stanju svakog od tih jezika te pod uvjetom da uporaba pogodnosti koje dodjeljuje ovaj stavak ne bude smatrana od strane sudaca kao zapreka za pravilno funkcioniranje sudbenih tijela, da:

a) u kaznenom postupku:

i. omoguće da sudovi na zahtjev jedne od stranaka mogu voditi postupak na regionalnom ili manjinskom jeziku; i/ili

ii. zajamče optuženome pravo uporabe njegovog/njezinog regionalnog ili manjinskog jezika; i/ili

iii. omoguće da podnesci i dokazi, bez obzira da li su pisani ili usmeni, ne budu odbačeni samo zbog toga što su sastavljeni na regionalnom ili manjinskom jeziku; i/ili

iv. da izdaju na zahtjev isprave vezane uz pravne postupke na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku, odnosno da ih učine dostupnim preko tumača i prijevoda bez da zainteresirane osobe zato snose dodatne troškove; b) u građanskom postupku: i. osiguraju da sudovi na zahtjev jedne od stranaka mogu voditi postupak na regionalnom ili manjinskom jeziku; i/ili

ii. dopuste, svaki puta kada se stranka treba osobno pojaviti pred sudom da ona može uporabiti svoj regionalni ili manjinski jezik bez da zato snosi dodatne troškove; i/ili

iii. da omoguće da se isprave i dokazna sredstva mogu predočiti na regionalnom ili manjinskom jeziku, odnosno da se to učini preko tumača i prijevodima;

c) u postupcima pred sudovima koji rješavaju upravne predmete:

i. da osiguraju da sudovi na zahtjev jedne od stranaka mogu voditi postupak na regionalnom ili manjinskom jeziku; i/ili ii. dopuste, svaki puta kada se stranka treba osobno pojaviti pred sudom da ona može uporabiti svoj regionalni ili manjinski jezik bez da zato snosi dodatne troškove; i/ili

iii. omoguće da se isprave i dokazna sredstva mogu predočiti na regionalnom ili manjinskom jeziku, odnosno da se to učini preko tumača i prijevodima:

d) da poduzmu korake sa ciljem da primjena podstavka i. i iii. iz gore navedenih stavaka b) i c) te

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 21 of 30

svaka neophodna primjena usluge tumača i prijevoda ne izazove dodatne troškove za zainteresirane osobe.

2. Ugovorne stranke se obvezuju:

a) da ne osporavaju valjanost pravnih isprava izdatih na području države samo iz razloga što su sastavljene u regionalnom ili manjinskom jeziku; ili

b) da ne osporavaju valjanost privatnih pravnih isprava izdatih (sastavljenih) na području države samo iz razloga što su sastavljene na regionalnom ili manjinskom jeziku te da osiguraju da se svaka od njih može pozvati protiv zainteresirane treće strane koja ne rabi te jezike pod uvjetom da su one bile upoznate sa sadržajem isprave od strane osobe koja se na nju poziva; ili

c) da ne osporavaju valjanost privatnih pravnih isprava sastavljenih na području države samo zbog toga što su one sastavljene na regionalnom ili manjinskom jeziku.

Ugovorne stranke obvezuju se učiniti dostupnim najvažnije nacionalne ustavno-pravne tekstove te one tekstove koji se odnose na korisnike tih jezika u izdanjima na regionalnim i manjinskim jezicima, osim ukoliko je to već učinjeno.

Članak 10.

Upravna tijela i javne službe

1. U okviru upravnih područja države na kojima broj stalno nastanjenih osoba koje se koriste regionalnim ili manjinskim jezicima opravdava mjere koje se navode u tekstu koji slijedi te obzirom na stanje svakog jezika ugovorne stranke se obvezuju u mjeri koja odgovara mogućnostima na: a) i. osiguranje da upravna tijela rabe regionalne ili manjinske jezike; ili

ii. osiguravanje da svaki od tih javnih službenika koji dolazi u kontakt sa javnošću rabi regionalni ili manjinski jezik u svojim kontaktima sa osobama koje se njima služe; ili iii. osiguravanje da korisnici regionalnih ili manjinskih jezika mogu podnositi usmene ili pisane molbe (zahtjeve) te dobiti odgovor u tim jezicima; ili iv. osiguravanje da korisnici regionalnih ili manjinskih jezika mogu podnositi usmene ili pisane zahtjeve na tim jezicima; ili v. osiguravanje da korisnici regionalnih ili manjinskih jezika mogu valjano podnositi isprave na tim jezicima;

b) učine dostupnim javnosti one upravne tekstove i obrasce koji su u široj uporabi na regionalnim ili manjinskim jezicima ili u dvojezičnoj verziji;

c) dopuste upravnim tijelima da sastavljaju akte na regionalnom ili manjinskom jeziku.

2. Ugovorne stranke se obvezuju da dopuste i/ili potaknu obzirom na lokalna i regionalna tijela vlasti na čijem je području broj stalnih stanovnika koji rabe regionalni ili manjinski jezik takav da opravdava mjere koje se preciziraju u dolje navedenom tekstu:

a) uporabu regionalnog ili manjinskog jezika na području mjesne nadležnosti regionalnog ili lokalnog tijela,

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 22 of 30

b) mogućnost za korisnike regionalnih ili manjinskih jezika da podnose usmene ili pisane zahtjeve u tim jezicima;

c) objavljivanje službenih isprava regionalnih tijela i na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku;

d) objavljivanje službenih isprava lokalnih tijela i na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku;

e) uporabu u raspravama na skupštinama (vijećima) od strane regionalnih tijela regionalnih ili manjinskih jezika, bez da se isključi uporaba službenog jezika države;

f) uporabu regionalnog ili manjinskog jezika u raspravama skupština lokalnih tijela bez da se isključi uporaba službenog jezika države; g) uporaba ili uvođenje ukoliko se to ukaže neophodnim zajedno sa nazivom na službenom jeziku tradicionalnih i ispravnih oblika imena mjesta na regionalnim ili manjinskim jezicima.

3. Ugovorne stranke se obvezuju da u pogledu javnih službi koje su ustanovljene od strane upravne vlasti ili u pogledu osoba koje djeluju u njihovo ime na području na kome se rabe regionalni ili manjinski jezici, te u skladu sa stanjem svakog jezika i u okviru mogućnosti: a) omoguće da se regionalni ili manjinski jezici rabe u pružanju usluga javnih službi; ili b) da dopuste korisnicima regionalnih ili manjinskih jezika da podnose zahtjeve i primaju odgovore na njih u tim jezicima; ili c) dopuste korisnicima regionalnih ili manjinskih jezika da podnose zahtjeve na tim jezicima.

4. Da bi se ostvarile one odredbe stavka 1., 2. i 3. koje su one prihvatile ugovorne stranke obvezuju se da poduzmu jednu ili više od slijedećih mjera: a) prevođenje ili korišćenje tumača prema potrebi; b) primanje u službu te kada se ukaže potreba dopunsko obrazovanje javnih službenika te drugih osoba u javnoj službi; c) davanje suglasnosti prema mogućnosti za zahtjeve javnih službenika koji poznaju regionalne ili manjinske jezike da budu postavljeni na području na kojem se ti jezici rabe.

5. Ugovorne stranke obvezuju se da dopuste uporabu ili usvajanje prezimena na regionalnim ili manjinskim jezicima na zahtjev zainteresiranih osoba.

Članak 11.

Javni mediji

1. Ugovorne stranke se obvezuju da za korisnike regionalnih ili manjinskih jezika na području na kojima se oni govore u skladu sa stanjem svakog jezika te ovisno o nadležnosti koju ima javna vlast izravno ili neizravno u toj oblasti, te poštivajući načelo neovisnosti i autonomije medija: a) u mjeri u kojoj radio i televizija imaju karakter javne službe:

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 23 of 30

i. osiguraju osnivanje bar jedne radio postaje i jednog televizijskog kanala na regionalnom ili manjinskom jeziku, ili

ii. osiguraju i/ili olakšaju osnivanje bar jedne radio postaje i jednog televizijskog kanala na regionalnom ili manjinskom jeziku, ili

iii. sačine adekvatne odredbe s ciljem da odgovorni za radio emisije ponude programe na regionalnim ili manjinskim jezicima;

b) i da potaknu i/ili olakšaju osnivanje bar jedne radio stanice na regionalnom ili manjinskom jeziku, ili

ii. da potaknu i/ili olakšaju emitiranje radio programa na regionalnim ili manjinskim jezicima na redovnoj osnovi;

c) i. da potaknu i/ili olakšaju osnivanje bar jednog televizijskog kanala na regionalnom ili manjinskom jeziku, ili

ii. da potaknu i/ili olakšaju odašiljanje televizijskih programa na regionalnim ili manjinskim jezicima na redovnoj osnovi;

d) da potaknu i/ili olakšaju proizvodnju i distribuciju audio i audiovizuelnih ostvarenja na regionalnim ili manjinskim jezicima;

e) i. da potaknu i/ili olakšaju osnivanje i/ili održanje bar jednog novinskog glasila na regionalnim ili manjinskim jezicima; ili

ii. da potaknu i/ili olakšaju objavljivanje novinskih članaka na regionalnim ili manjinskim jezicima na redovnoj osnovi;

f) i. da snose dodatne troškove za one medije koji rabe regionalne ili manjinske jezike, kada god zakonski propisi predviđaju mogućnost financijske podrške medijima; ili

ii. primjenjuje postojeće mjere za financijsku potporu i na audiovizuelnu proizvodnju na regionalnim ili manjinskim jezicima;

g) da pomažu obrazovanje (doškolovanje) novinara i drugog osoblja u medijima koja rabe regionalne ili manjinske jezike.

2. Ugovorne stranke se obvezuju zajamčiti slobodu izravnog prijema radio i televizijskih emisija iz susjednih zemalja na jeziku koji se rabi u istom ili sličnom obliku kao i regionalni ili manjinski jezik dotične zemlje, te da se ne suprotstavljaju preuzimanju radio i televizijskih emisija od strane susjednih zemalja na tim jezicima. Također se one obvezuju osigurati da se neće uvoditi nikakva ograničenja za slobodu izražavanja i slobodni protok informacija u tisku na jeziku koji se rabi u istoj ili sličnoj formi kao i regionalni ili manjinski jezik dotične zemlje. Ove gore navedene slobode obzirom da su vezane uz dužnosti i obveze mogu se podvrgavati formalnostima, preduvjetima, ograničenjima ili kaznenim mjerama prema zakonskim propisima i potrebama demokratskog društva, te u interesu državne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javnog reda, zatim za prevenciju nereda i zločina, za zaštitu zdravlja i morala, za zaštitu ugleda ili prava drugih osoba, za zaštitu povjerljivih informacija ili za održavanje autoriteta i nepristranosti sudstva.

3. Ugovorne stranke se obvezuju osigurati da će interesi korisnika regionalnih ili manjinskih jezika biti predstavljeni ili uzeti u obzir u okviru onih tijela koje će se ustrojiti u skladu sa pravnim propisima sa ciljem da se zajamči sloboda i pluralizam medija.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 24 of 30

Članak 12.

Kulturne aktivnosti i ustanove

1. Ugovorne stranke se obvezuju u pogledu kulturnih aktivnosti i ustanova - naročito knjižnica, videoteka, kulturnih centara, muzeja, arhiva, akademija, kazališta i kina kao i u pogledu književnih djela i filmova, govornih oblika kulturnog izražavanja, festivala i kulturne industrije, uključivši inter alia uporabu novih tehnologija - na području na kojem se takvi jezici rabe te u mjeri u kojoj su javne vlasti nadležne, imaju vlast, odnosno ulogu na tom polju da: a) ohrabruju one oblike izražavanja i inicijative koji su specifični za regionalne ili manjinske jezike te da učine dostupnim na različite načine djela proizvedena na tim jezicima; b) potiču dostupnost radova proizvedenih na regionalnim ili manjinskim jezicima u drugim jezicima putem pomaganja i razvoja prevođenja, dubliranja, postsinhroniziranja i prevođenja filmova;

c) učine dostupnim djela proizvedena u drugim jezicima u regionalnim ili manjinskim jezicima preko pomaganja i razvoja prevođenja, dubliranja, postsinhronizacije i prevođenja filmova;

d) osiguraju da tijela odgovorna za organizaciju ili pomaganje kulturnih aktivnosti različite vrste uzimaju u obzir u odgovarajućoj mjeri znanje i uporabu regionalnih ili manjinskih jezika i kultura u svim pothvatima koje one potiču ili kojima pružaju potporu; e) promiču mjere sa ciljem da tijela koja su odgovorna za organiziranje ili pomaganje kulturnih aktivnosti raspolažu osobljem koje poznaje u potpunosti odgovarajuće regionalne ili manjinske jezike, kao i jezike ostalog dijela stanovništva;

f) ohrabruju izravno sudjelovanje predstavnika korisnika odgovarajućeg regionalnog ili manjinskog jezika u organizaciji kulturnih ustanova ili u planiranju kulturnih aktivnosti;

g) ohrabruju i/ili olakšavaju osnivanje tijela odgovornih za sakupljanje, arhiviranje, predstavljanje ili objavljivanje djela proizvedenih u regionalnim ili manjinskim jezicima;

h) ako se ukaže potreba osnivaju i/ili promiču i financiraju prevođenje i službe koje se bave terminološkim istraživanjima, naročito u pogledu održavanja i razvijanja odgovarajuće upravne, trgovačke, gospodarske, socijalne, tehničke ili pravne terminologije u svakom regionalnom ili manjinskom jeziku.

2. Ugovorne stranke obvezuju se da u odnosu na područja koja su izvan onih u kojima se tradicionalno rabe regionalni ili manjinski jezici ukoliko broj korisnika to opravdava dopuste, ohrabruju i/ili omoguće odgovarajuće kulturne aktivnosti i pogodnosti u skladu sa prethodnim stavkom.

3. Ugovorne stranke obvezuju se da provodeći svoju kulturnu politiku u inozemstvu uzimaju u obzir na odgovarajući način regionalne ili manjinske jezike te kulturu koju oni reflektiraju.

Članak 13.

Gospodarski i socijalni život

1. Ugovorne stranke obvezuju se da u pogledu gospodarskih i socijalnih aktivnosti na cijelom državnom području: a) isključe iz njihovog zakonodavstva bilo koju odredbu koja zabranjuje ili ograničava bez

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 25 of 30

opravdanog razloga uporabu regionalnog ili manjinskog jezika u ispravama koje se odnose na gospodarski ili socijalni život, naročito u pogledu radnih ugovora te tehničkih isprava kao što su napuci za uporabu proizvoda ili uređaja;

b) onemoguće uključivanje bilo kojih klauzula koje isključuju ili ograničavaju uporabu regionalnih ili manjinskih jezika, barem između korisnika istog jezika u internim pravilima poduzeća te u privatnim ispravama;

c) suprotstave postupcima zasnovanim s ciljem da se obeshrabri uporaba regionalnih ili manjinskih jezika u svezi gospodarskih ili socijalnih djelatnosti;

d) olakšaju i/ili ohrabre uporabu regionalnih ili manjinskih jezika i drugim sredstvima osim onih koji su navedeni u gornjim stavcima.

2. Ugovorne stranke se obvezuju da u pogledu gospodarskih i socijalnih djelatnosti u mjeri u kojoj su za njih nadležne javne vlasti te na području na kojem se rabe regionalni manjinski jezici te u okviru mogućnosti:

a) uključe u njihovu financijsku i bankovnu regulativu, odredbe koje dopuštaju putem procedura koje su podudarne trgovačkoj praksi, uporabu regionalnih ili manjinskih jezika u sastavljanju platežnih naloga (čekova, mjenica itd.) ili drugih financijskih dokumenata, odnosno prema potrebi da osiguraju primjenu takvih odredbi;

b) u gospodarskim i socijalnim sektorima koji su izravno pod njihovim nadzorom (javni sektor) organiziraju djelatnosti s ciljem promicanja uporabe regionalnih ili manjinskih jezika;

c) osiguraju da ustanove socijalne skrbi kao što su bolnice, mirovinski domovi ili prihvatilišta ponude mogućnost primanja i liječenja u njihovom vlastitom jeziku osoba koje rabe regionalne ili manjinske jezike, a kojima je potrebna skrb zbog lošeg zdravlja, starosti ili zbog drugih razloga;

d) osiguraju na odgovarajući način da su sigurnosni napuci dostupni i na regionalnim ili manjinskim jezicima;

e) poduzmu mjere za informiranje o pravima potrošača za koja se brine nadležna javna vlast na regionalnim ili manjinskim jezicima.

Članak 14.

Prekogranična kulturna razmjena

Ugovorne stranke se obvezuju: a) da primjenjuju postojeće bilateralne i multilateralne sporazume koji ih povezuju sa državama u kojima se isti jezik rabi u istom ili sličnom obliku, ili ukoliko se ukaže potreba da nastoje zaključiti takve sporazume s ciljem da se podupiru kontakti između korisnika istog jezika u odgovarajućim državama na područjima kulture, obrazovanja, informiranja, stručnog obrazovanja i doškolovanja; b) da olakšavaju i promiču prekograničnu suradnju u korist regionalnih ili manjinskih jezika naročito između regionalnih i lokalnih vlasti na čijem se području rabi isti jezik u istom ili sličnom obliku.

DIO IV.

PRIMJENA POVELJE

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 26 of 30

Članak 15.

Periodična izvješća

1. Ugovorne stranke podnosit će periodično glavnom tajniku Vijeća Europe u formi koju će propisati Odbor ministara izvješća o njihovoj politici koju provode u skladu sa Dijelom II. ove Povelje te o mjerama koje su poduzele primjenjujući one odredbe Dijela III. koje su prihvatile. Prvo izvješće treba podnijeti u roku godine dana nakon stupanja na snagu Povelje u odnosu na ugovornu stranku, a druga izvješća u razdoblju od tri godine nakon prvog izvješća.

2. Ugovorne stranke će poduzeti mjere da njihova izvješća budu dostupna javnosti.

Članak 16.

Ispitivanje izvješća

1. Izvješća koja se podnose glavnom tajniku Vijeća Europe u primjeni članka 15. razmatrat će komisija stručnjaka koja će biti sastavljena u skladu sa člankom 17.

2. Tijela ili udruge koji legalno postoje u ugovornoj stranci smiju upozoriti komisiju stručnjaka na predmete koji se odnose na pothvate koje poduzima ugovorna stranka obzirom na Dio III. ove Povelje. Nakon konzultiranja ugovorne stranke komisija stručnjaka smije uzeti u obzir ovu informaciju u pripremanju izvješća razrađenih u stavku 3. dolje. Ova tijela ili udruge također mogu podnositi izjave koje se odnose na politiku koju provode ugovorne stranke u skladu sa Dijelom II.

3. Na temelju izvješća razrađenih u stavku 1. i informacije spomenute u stavku 2. komisija stručnjaka pripremit će izvješće za Odbor ministara. Ovo izvješće treba popratiti komentarima koje su ugovorne stranke zamoljene učiniti te se mogu učiniti dostupnim javnosti od strane Odbora ministara.

4. Izvješće navedeno u stavku 3. treba sadržavati naročito prijedloge komisije stručnjaka upućene Odboru ministara za pripremu onih preporuka koje će ovo zadnje tijelo uputiti po potrebi jednoj od ugovornih stranaka.

5. Glavni tajnik Vijeća Europe uputit će svake dvije godine detaljno izvješće Parlamentarnoj skupštini u pogledu primjene ove Povelje.

Članak 17.

Komisija stručnjaka

1. Komisija stručnjaka bit će sastavljena od po jednog člana iz svake ugovorne stranke imenovanog od strane Odbora ministara na temelju liste pojedinaca koji posjeduju najviši moralni integritet i priznatu stručnost u predmetima koje razrađuje Povelja, a koje predlaže ugovorna stranka.

2. Članovi komisije imenovat će se za razdoblje od šest godina i mogu biti ponovno izabrani. Onaj član komisije koji nije u stanju do kraja ispuniti svoj mandat bit će zamijenjen u skladu sa postupkom utvrđenim u stavku 1. te će član koji ga zamjenjuje dovršiti njegov mandat.

3. Komisija stručnjaka usvojit će svoj poslovnik. Njezino tajništvo, odnosno tehničke službe organizirat će glavni tajnik Vijeća Europe.

DIO V.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 27 of 30

ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 18.

Ova Povelja otvorena je za potpisivanje državama članicama Vijeća Europe. Ona podliježe ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju. Isprave o ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju polažu se kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

Članak 19.

1. Ova Povelja stupa na snagu na prvi dan mjeseca koji slijedi nakon isteka roka od tri mjeseca iza datuma na koji su pet država članica Vijeća Europe izrazile njihovu suglasnost da prihvaćaju Povelju u skladu s odredbama članka 18.

2. Povelja će stupiti na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon datuma polaganja isprave o ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju za one države članice koje budu nakon toga izrazile svoju želju da se vežu njenim odredbama.

Članak 20.

1. Nakon stupanja na snagu ove Povelje, Odbor ministara Vijeća Europe može uputiti poziv bilo kojoj državi koja nije član Vijeća Europe da prihvati ovu Povelju.

2. U pogledu tih država koje pristupaju Povelji, ona će stupiti na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca poslije datuma polaganja isprave o prihvaćanju kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

Članak 21.

1. Bilo koja država može u vrijeme potpisivanja ili kod deponiranja ratifikacionog instrumenta prihvaćanja, potvrde ili pristupanja staviti jednu ili više rezervi u odnosu na stavak 2. do 5. članka 7. ove Povelje. Stavljanje drugih rezervi nije dozvoljeno.

2. Bilo koja država koja je izrazila svoje rezerve u smislu prethodnog stavka smije ih u potpunosti ili djelomično povući putem notifikacije koja se upućuje glavnom tajniku Vijeća Europe. Povlačenje stupa na snagu na datum prijema takve notifikacije od strane glavnog tajnika.

Članak 22.

1. Bilo koja ugovorna stranka može u bilo koje vrijeme otkazati ovu Povelju putem notifikacije koja se upućuje glavnom tajniku Vijeća Europe.

2. Takvo otkazivanje stupa na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isticanja razdoblja od šest mjeseci od datuma prijema notifikacije od strane glavnog tajnika.

Članak 23.

Glavni tajnik Vijeća Europe službeno će obavijestiti države članice Vijeća te bilo koju državu koja je pristupila ovoj Povelji o:

a) svakom potpisivanju;

b) polaganju isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju;

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 28 of 30

c) svakom stupanju na snagu ove Povelje u skladu sa člancima 19. i 20.; d) svakoj notifikaciji primljenoj obzirom na primjenu odredbi članka 3. paragrafa 2.; e) svakom drugom aktu, notifikaciji ili priopćenju koje se odnosi na ovu Povelju.

Sastavljeno u Strasbourgu 5. studenog 1992. godine na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba jezika jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji se pohranjuje u arhivu Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerovljene prijepise svakoj državi članici Vijeća Europe, kao i svakoj državi pozvanoj da pristupi ovoj Povelji.

Članak 3.

Na temelju članka 2. stavka 2. Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima u odnosu na talijanski, mađarski, srpski, češki, slovački, rusinski i ukrajinski jezik primjenjivat će se slijedeće odredbe:

- iz članka 8.: stavak 1. podstavak a) točka iii.,

podstavak b) točka iv.,

podstavak c) točka iv.,

podstavak d) točka iv.,

podstavak e) točka ii.,

podstavak f) točke ii.,

podstavak g),

podstavak h),

- iz članka 9.: stavak 1. podstavak a) točke ii. i iv.,

podstavak b) točke ii., iii.,

podstavak c) točka ii. i iii.,

podstavak d),

stavak 2. podstavak a),

- iz članka 10.: stavak 1. podstavak a) točke iii. i iv.,

podstavak b),

podstavak c),

stavak 2. podstavak a),

podstavak b),

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 29 of 30

podstavak c),

podstavak d),

podstavak g),

stavak 3. podstavak a),

podstavak b),

podstavak c),

stavak 5.,

- iz članka 11.: stavak 1. podstavak a) točka iii.,

podstavak d),

podstavak e) točka ii.,

stavak 2.,

stavak 3.,

- iz članka 12.: stavak 1. podstavak a),

podstavak f),

podstavak g),

- iz članka 13.: stavak 1. podstavak a),

podstavak b),

podstavak c),

- članak 14.

Članak 4.

Sukladno članku 21. Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, Republika Hrvatska daje slijedeću izjavu:

»U odnosu na Republiku Hrvatsku neće se primjenjivati odredbe članka 7. stavak 5. Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima.«

Članak 5.

Na temelju članka 1. stavka b) Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima Republika Hrvatska izjavljuje da se u smislu hrvatskog zakonodavstva pojam »područje na kojem se regionalni ili manjinski jezici upotrebljavaju« odnosi na ona područja na kojima su, na temelju članka 12. Ustava Republike Hrvatske i članaka 7. i 8. Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina, jedinice lokalne samouprave svojim statutima

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009 18 28.10.1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinski... Page 30 of 30

uvele službenu uporabu manjinskog jezika.

Na temelju članka 3. stavka 1., Republika Hrvatska će odredbe Dijela III Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima primjenjivati u odnosu na talijanski, srpski, mađarski, češki, slovački, rusinski i ukrajinski jezik.

Članak 6.

Za izvršenje ovoga Zakona nadležni su u okviru svog djelokruga Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo uprave, Ministarstvo prosvjete i športa, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, Ministarstvo znanosti i tehnologije, Ministarstvo kulture, Ministarstvo rada i socijalne skrbi i Ministarstvo zdravstva.

Članak 7.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 016-01/97-02/02 Zagreb, 17. listopada 1997.

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Zastupničkog doma Sabora akademik Vlatko Pavletić, v. r.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_18_121.html 25/03/2009

Strasbourg, 12 October 2006 MIN-LANG/PR (2006) 4

EUROPEAN CHARTER FOR REGIONAL OR MINORITY LANGUAGES

Third Periodical Report presented to the Secretary General of the Council of Europe in accordance with Article 15 of the Charter

CROATIA 2

GOVERNMENT OF THE REPUBLIC OF ______

THIRD REPORT

BY THE REPUBLIC OF CROATIA

ON THE APPLICATION OF THE

EUROPEAN CHARTER FOR REGIONAL OR

MINORITY LANGUAGES

______

Zagreb, August 2006

3

TABLE OF CONTENTS

Introduction

Parts I and II

Part III

Article 8 œ Education

Article 9 œ Judicial authorities

Article 10 œ Administrative authorities and public services

Article 11 œ Media

Article 12 œ Cultural activities and facilities

Article 13 œ Economic and social life

Article 14 œ Transfrontier exchanges

Conclusion

Attachments

Overview of documents issued by Police Directorates

Outline of secondary education of national minorities

4

Introductory part

According to the data provided by the Central Bureau of Statistics, in 2001 there were 331,383 members of national minorities in the Republic of Croatia, which accounted for 7.47% of the total population (4,437,460) and, in particular: Albanians 15,082 (0.34%), Austrians 247 (0.01%), Bosniacs 20,755 (0,47%), Bulgarians 331 (0.01%), Montenegrins 4,926 (0.11%), Czechs (10,510), (0.24%), Hungarians 16,595 (0.37%), Macedonians 4.270 (0.10%), Germans 2.902 (0.07%), Poles 567 (0.01%), Roma 9.463 (0.21%), Romanians 475 (0.01%), Russians 906 (0.02%), Ruthenians 2,337 (0.05%), Slovaks 4,712 (0.11%), Slovenes 13,173 (0.30 %), Serbs 201,631 (4.54%), Italians 19,636 (0.44%), Turks 300 (0.01%), Ukrainians 1,977 (0.04%), Vlachs 12 (0.00 %), Jews 576 (0.01%).

Article 15 of the Constitution ( Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine- The Official Gazette, nos. 56/90, 135/97, 8/98 œ amended text, 113/00, 124/00 œ amended text, and the Modification to the Constitution of the Republic of Croatia Promjena Ustava Republike Hrvatske , Narodne novine 28/01) guarantees equality for members of all national minorities. Under the provisions of the Constitutional Act on the Rights of National Minorities in the Republic of Croatia ( Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj Narodne novine , no. 155/02) (hereinafter: "the Constitutional Act"), the Republic of Croatia ensures the exercise of special rights and freedoms of members of national minorities which they enjoy individually or together with other persons belonging to the same national minority, and these are in particular: the use of their language and script, privately and in public use and in official use, education in the language and script which they use, the use of their signs and symbols, the right to profess one's religion and to establish religious communities together with other members of that religion, the right to cultural autonomy (by way of preservation, development and expression of one‘s own culture and the preservation and protection of one‘s cultural assets and tradition), the right to self-organising and association for the purpose of exercising mutual interests, as well as the right to access to the media and to perform activities of public information in the language which they use.

The Government of the Republic of Croatia directly implements policies relating to the rights of national minorities through the Office for National Minorities, ministries and other state authorities. Members of national minorities exercise the majority of their ethnic rights through the regular institutions of the Republic of Croatia, in the same way as members of the majority Croatian nation, whereby they are protected from assimilation and ghettoisation and can develop their cultural and ethnic identities with the objective of integration into Croatian society.

In accordance with the criteria for granting financial assistance, funds have been provided from the State Budget of the Republic of Croatia for various programmes of associations and institutions of national minorities and, in particular, for those related to information and publishing activities, cultural amateurism, cultural events, with a view to preserving the culture, language and customs of national minorities. Funding has also been provided for programmes arising from bilateral agreements, the programme for building civic trust and programmes aimed at creating prerequisites for providing cultural autonomy for Roma people, in an endeavour to help the Roma national minority to create conditions for its own cultural development.

Before 2002, funds for programmes of associations and institutions of national minorities were allocated by the Government of the Republic of Croatia, at the proposal of the Office for 5

National Minorities. Under the Constitutional Act, the Council for National Minorities was established, which is a new institution facilitating the participation of national minorities in the public life of the Republic of Croatia. The Council is entitled to propose to the Croatian Parliament and the Government of the Republic of Croatia to discuss the issues it deems important, especially those regarding the implementation of the Constitutional Act and special laws governing national minorities.

Pursuant to the Constitutional Act, the Council for National Minorities of the Republic of Croatia autonomously renders decisions on the allocation of funds provided from the State Budget for the needs of national minorities. Members of the Council are appointed by the Government of the Republic of Croatia for a four-year term and they include: seven members of national minorities from among the ranks of persons proposed by councils of national minorities; five members of national minorities from among the ranks of distinguished cultural, scientific, expert, religious employees from among the persons proposed by minority associations and other minority organisations, religious communities, legal persons and citizens who are members of national minorities. Eight representatives of national minorities in the Croatian Parliament are also members of the Council.

The Council has the right to provide opinions and proposals about the programmes of radio and television stations and propose the undertaking of economic, social and other measures in the areas that are traditionally or in a significant number inhabited by members of national minorities in order to preserve their existence in those areas. It may propose the undertaking of economic, social and other measures aimed at providing for the continued existence of national minorities. It has the right to request and acquire from the bodies of state authorities and bodies of local and regional self-government the necessary data and reports, and it may also invite to its sessions representatives of bodies of state authorities and representatives of local and regional self-government, whose competence includes the issues to be discussed. It co-operates with bodies of international organisations and institutions which deal with the issues of national minorities as well as with the competent bodies of parent countries of members of national minorities living in the Republic of Croatia.

The powers of the Council also include allocating funds that are provided from the State Budget for the needs of national minorities, other than the funds allocated by particular government departments as part of their scope of work. The beneficiaries of funds submit to the Council quarterly, semi-annual and annual reports on the expenditure of the funds received from the State Budget, and the Council informs the Government of the Republic of Croatia and the Croatian Parliament about this.

General criteria are used to encourage and financially assist the implementation of cultural programmes and those concerning information and publishing activities of associations and institutions of members of national minorities, by which they express the need to preserve their ethnic, cultural and linguistic identity, which amongst other things contributes to the overall development of the Republic of Croatia and maintains the achieved level of exercise of ethnic rights that are important for members of national minorities. At the same time, special attention is paid to the cultural amateurism and cultural institutions because of their importance for the preservation of ethnic identity, and support is provided for programmes aimed at promoting tolerance and establishing multi-ethnic trust. Also, conclusions and provisions of the treaties and agreements on the protection of the rights of national minorities to which the Republic of Croatia is a party are implemented.

6

Special criteria are used to establish the same standards for all national minorities. The criteria used are those that are normally used when evaluating programmes applied in authorised institutions which organise and exercise professional supervision in respect of particular areas of social life. Decisions on the criteria for identifying associations whose activities are of interest for the Republic of Croatia are made taking into account the programmes of associations and in view of networks of cultural clubs and other branches of these associations at the local level. Programmes are analysed and evaluated on the basis of the previous overall results of associations and institutions, eligibility of those responsible for the implementation of programmes, whether prerequisites have been met for the realisation of the programme and the importance of the programme concerned for members of national minorities in a specific area, and in doing so account is taken of the considerations related to rational and cost- effective resource management. Precedence is given to the associations and programmes which bring together the majority of members of a particular national minority or those which have been achieving significant results in the preservation of ethnic and cultural identity for quite a while. Programmes are analysed by the Council on an on-going basis and the funds that have been approved are allocated on the basis of these analyses. In case of partial implementation of the programme, financial assistance is reduced in proportion to the part of the programme that has not been implemented.

In the State Budget of the Republic of Croatia, the funds for the realisation of programmes aimed at fostering and developing the cultural and national identity of national minorities are increased from year to year. Funding has been provided for these programmes as follows: 22 million HRK have been provided in the year 2004 and 24.5 million HRK in the year 2005. For 2006, funds have been provided in the State Budget of the Republic of Croatia for 69 associations and institutions of 19 national minorities to the amount of 29,700,000 HRK and, in particular, for programmes aimed at preserving and developing the cultural identity of national minorities, which is a 21% increase from the preceding year.

The Office for National Minorities of the Government of the Republic of Croatia, in collaboration with the Council for National Minorities, organised training seminars for members of all national minorities on the accession of the Republic of Croatia to the European Union. These seminars were held from 29 June to 4 July 2005 in Mali Lołinj and from 5 to 7 July 2006 in Zadar. Young members of national minorities were informed about the international documents ratified by the Republic of Croatia and, among these, special attention was given to the European Charter for Regional or Minority Languages. A presentation on this document was made by a member of the Advisory Committee for the Implementation of the European Charter for Regional or Minority Languages.

On 28 June 2006, the Ministry of Justice, in its capacity as the co-ordinator of the preparation of the Report on the Application of the European Charter for Regional or Minority Languages, organised in co-operation with the Council of Europe a one-day seminar on the Recommendations by the Committee of Ministers of the Council of Europe. At this seminar, presentations were made by representatives of the Committee of Experts on the European Charter for Regional or Minority Languages, the representative of the Czech minority in the Croatian Parliament and the Croatian representative in the Committee on the Framework Convention for the Protection of National Minorities. The purpose of the seminar was to provide information about the Recommendations by the Committee of Ministers and views of the Committee of Experts as regards the preparation of the Third Report. As well as by representatives of the competent authorities, the seminar was also attended by representatives of the counties where national minorities predominantly live, and by representatives of 7 associations of national minorities to whom the Charter applies, and also by representatives of the Slovene national minority. The views expressed at the seminar were reflected in the observations made with regard to particular Recommendations below.

Parts I and II

The European Charter for Regional or Minority Languages, that is, the issues pertaining to the use of minority languages, are regulated by the Constitutional Act, the Act on the Use of Languages and Scripts of National Minorities in the Republic of Croatia (Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj Narodne novine , no. 51/00, 56/00 œ correction) (hereinafter: "the Use of Minority Languages Act"), the Act on Education in the Languages and Scripts of National Minorities ( Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina Narodne novine , no. 51/00) (hereinafter: "the Education Act").

The implementation of the established legal framework for the application of the European Charter for Regional or Minority Languages is the responsibility of the Government of the Republic of Croatia).

When it comes to the implementation of the Use of Minority Languages Act, the responsibility of the Government of the Republic of Croatia consists in exercising supervision over the application of the Act, by both the state administration authorities, judicial authorities and local self-government units. Also, central state administration authorities are authorised to undertake the measures provided for by law in case any violations of its provisions have been committed in the course of its implementation.

When it comes to the Education Act, the Government of the Republic of Croatia is responsible for ensuring all the conditions prescribed for its application, through the competent Ministry of Science, Education and Sports, whereas the competent ministry carries out professional supervision over the exercise of particular forms of education in minority languages.

The following associations of national minorities were invited to co-operate in the preparation of the Third Report: the Democratic Union of Hungarians in Croatia ( Demokratski savez MaČara Hrvatske) , the Union of Ruthenians and Ukrainians in Croatia (Savez Rusina i Ukrajinaca Hrvatske) , the Union of Slovaks (Savez Slovaka) , the Italian Union (Talijanska unija) , the Serbian Cultural Society ""(Srpsko kulturno drułtvo ‚Prosvjeta—) the Union of Czechs in the Republic of Croatia (Savez Ćeha Republike Hrvatske) and the Federation of Slovene Societies in the Republic of Croatia (Savez slovenskih drułtava Republike Hrvatske) . However, it was only the Democratic Union of Hungarians in Croatia and the Union of Slovaks that responded to this invitation. The Union of Slovaks provided their observations, stating as follows:

"As members of an autochthonous national minority, Slovaks in the Republic of Croatia enjoy economic, social, cultural and other rights, as guaranteed by the Constitution. Members of the Slovak national minority in the Republic of Croatia may freely use their language and script privately and in public. So we also organise information and publishing activities using our own language and script. The Republic of Croatia and local authorities provide financial support for these activities.

8

As well as the Union of Slovaks, members of the Slovak national minority in the Republic of Croatia also have the Councils of the Slovak National Minority. As regards these Councils, it is necessary to train and educate those on the Councils in order for them to become aware of their actual tasks. It appears to us that Council Presidents have poor communication with the Union and the parent country. Representatives of the Council for National Minorities and representatives of the Councils of the Slovak National Minority should co-operate more closely and jointly adopt plans, programmes and projects.

When it comes to schooling and education, members of the Slovak national minority are also among those who have the opportunity to receive education in their mother tongue. Children of members of the Slovak national minority receive education through Model C œ what is called "the cultivation of language and culture". The Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia offers assistance for education of children of members of our national minority. It provides financial support for the acquisition of textbooks, the "School in Nature" programme in Slovakia, the making of textbooks, teachers' groups, the work of advisers, the publication of children's works of art, organising the cultural event "Slovenćina moja". Also, what we would very much like to do is organise optional Slovak language classes in secondary schools in Ilok and Nałice for students who are members of the Slovak national minority and are interested in attending optional Slovak language classes.

Speaking of judicial authorities, members of the Slovak national minority, at least as far as we know, have not made any requests for use of the Slovak language at courts or to be issued with documents in the Slovak language.

Our thanks go to the Republic of Croatia, which has made it possible for programmes in the Slovak language to be broadcast on local radio stations throughout Croatia. When it comes to the TV programme "Prizma", we are not satisfied with the programme itself or with the time and quality of broadcasting. Certain national minorities are given preference, whereas others are portrayed as if they either do nothing or only sing and dance. Those who are sent to the field are not professionals. The staff of the "Prizma" programme does not speak with the people who are competent to speak on behalf of particular national minorities. Irrelevant issues are discussed, whereas those that should be discussed are either not mentioned at all or are covered only marginally.

The Central Library of the Slovak National Minority, located in Nałice, should be more active in following cultural events and presenting them to the public. It should co- operate more with the Executive Board of the Union of Slovaks, with which it should jointly adopt plans and projects.

We are happy to see that transfrontier cultural and economic exchange with the Slovak Republic has grown over the last several years, which brings more benefits for both nations.

The Executive Board of the Union of Slovaks in Croatia is appreciative of the Croatian Government's work and efforts in the realisation, promotion and development of minority rights. This is visible in all segments of our society, directly or through responsible departments and in co-operation with the legitimate representatives of national minorities."

------

9

The Recommendations by the Committee of Experts on the European Charter made in relation to the Second Report by the Republic of Croatia were discussed by the Committee for Human and Minority Rights of the Croatian Parliament. Following the conclusion by the Committee, the Government of the Republic of Croatia will bring this Report to the attention of the Committee.

When drafting the Report on the Application of the Constitutional Act, the Government of the Republic of Croatia noticed the problem of reduction in the number of speakers of minority languages, and of insufficient use of minority languages. In that Report the Government, accordingly, proposed a series of conclusions for the Croatian Parliament and, amongst other things, it assumed an obligation to design a campaign œ in the forthcoming period and in co- operation with associations of national minorities œ to support the use of minority languages in official proceedings and to raise national minorities' awareness of the need to preserve their own language, as an important element of their cultural identity. At the same time, supervision will be carried out to check whether the acts adopted by local self-government units are in line with the current legislation in this area and whether their bodies have acted in compliance with law.

Recommendations by the Committee of Ministers

Recommendation 1

In the light of the situation in the field and of the observations made by the Committee of Experts in its report, specify, in the third State periodical report, the municipal territories which are concerned by the application of Part III of the Charter and review the declaration appended to the instrument of ratification.

The Republic of Croatia considers that the languages used by national minorities in the Republic of Croatia are non-territorial languages. Namely, members of national minorities live in the whole territory of the Republic of Croatia and exercise some of their rights in the whole Croatian territory (education, issuing of personal identity cards), even though they live in greater numbers in the territories of particular counties.

Members of the Italian minority mostly live in the territory of the Istarska County, members of the Czech minority in the territory of the Bjelovarsko-bilogorska County, whereas members of the Hungarian, Slovak, Ruthenian and Ukrainian minorities are in the territory of Osjećko-baranjska and Vukovarsko-srijemska counties. The Serbian minority for the most part lives dispersed in the whole territory of the Republic of Croatia, with a small share concentrated in particular parts of several counties (Łibensko-kninska, Zadarska, Lićko- senjska, Karlovaćka, Sisaćko-moslavaćka, Vukovarsko-srijemska and Osjećko-baranjska).

Namely, according to the 2001 Census, there were in total 150,792 speakers of 22 minority languages, as resulted from citizen's declaration on their mother tongue. Of that number, the European Charter applies to 7 languages which in total have 96,787 speakers.

Although the Government of the Republic of Croatia deems that the territory of application of minority languages is sufficiently defined, it will reconsider the statement given as regards the territory of application of minority languages in the forthcoming period and provide its opinion about this in its next report. 10

Recommendation 2

Promote awareness and tolerance vis-à-vis the regional or minority languages and the culture they represent as an integral part of the cultural heritage of Croatia, both in the general curriculum at all stages of education and in the media.

In relation to this recommendation, it is necessary to point out that the Government of the Republic of Croatia has recognised the need for conducting public media campaigns and also for providing all professional services with additional training in the importance of the exercise of rights of national minorities, representing an integral part of the Croatian society. So, a conclusion was proposed to this effect in the Report on the Application of the Constitutional Act on the Rights of National Minorities in the Republic of Croatia and the Expenditure of State Budget Funds for 2005, which was submitted to the Croatian Parliament for adoption in June 2006.

Recommendation 3

Offer pre-school education in the Ruthenian and Ukrainian languages and, regarding primary and secondary education, at least the teaching of Ruthenian, Slovak and Ukrainian within regular school hours in the territories in which such languages are used.

When it comes to this recommendation, it is pointed out that pre-school education falls within the competence of local self-government and that counties, towns and municipalities have the right and obligation, provided for by law, to decide on the needs and interests of citizens living in their respective areas in connection with organising and implementing pre-school education programmes. Founders of kindergartens may be the Republic of Croatia, local government and self-government units, religious communities and other domestic legal and physical persons. The Ministry of Science, Education and Sports is responsible for approving programmes of work for kindergartens, when their founders so request.

The Pre-school Education Act regulates the right, but not the obligation, to provide education for pre-school children.

As regards the Ruthenian and Ukrainian languages, we would like to note that members of the Albanian, Czech, Macedonian, Hungarian, German, Austrian, Slovak, Serbian, Ruthenian and Ukrainian national minorities learn their mother tongue and culture according to Model C.

Beginning from autumn, the Ministry of Science, Education and Sports will adopt a uniform survey questionnaire for parents for the next school year and send it to schools. Principals of all schools will be obliged to offer this questionnaire to parents coming to enrol their children in the first grade, for them to be able to state their opinion regarding models of mother tongue teaching.

Recommendation 4

Develop a coherent strategy in the field of teacher training and provide adequate teaching materials for minority language education.

11

In the Republic of Croatia, due attention is paid, through the responsible ministry, to training for teaching staff on how to conduct classes in minority languages. Teacher training was implemented by the Institute for Education. In September 2005, the following advisers for conducting classes in the language and script of national minorities were elected: the adviser for classes in the , the adviser for the Serbian language, the adviser for classes in the Italian language and the adviser for the Italian language, the adviser for the Hungarian language and for classes in the Hungarian language, the adviser for the Czech language and for classes in the Czech language and the adviser for the Slovak language and culture.

In the course of 2005, seminars were organised in which advisers for minority languages participated, whilst the Catalogue of Seminars for 2006/2007 includes many seminars for advisers for teaching minority languages.

Czech language teachers and Slovak language teachers also attend seminars in their parent countries and the Ministry of Science, Education and Sports co-finances their travel expenses for taking part in these professional improvement activities.

The Ministry also encourages and co-finances as follows: the making of textbooks in the languages of national minorities, translation of textbooks into the language and script of national minority, and acquisition of textbooks from parent countries for teaching in the languages of national minorities.

Recommendation 5

Take the necessary measures to ensure that the legal possibility for the speakers to use their regional or minority languages in relations with the relevant branches of the State administration is fully implemented in practice.

The Government of the Republic of Croatia will in particular see to it that the competent bodies of state administration take any necessary steps from their scope of work to make it possible for speakers of minority languages to fully exercise their right to equal official use of their language in accord with the law.

Recommendation 6

Take immediate action to implement the use of bilingual place-names in all relevant cases.

To ensure the implementation of this Recommendation, the Government of the Republic of Croatia will entrust the competent authorities with the task of supervising the application of provisions of the Use of Minority Languages Act in so far as they relate to the use of bilingual place-names, with a view to bringing the situation in line with legal regulations, where this has not been implemented in a consistent manner.

Recommendation 7

Grant the speakers a language-specific and more significant presence on public television and develop a presence on the regional radio stations also for those languages that do not yet benefit from it.

12

Through the system of monitoring the work of public television, work will continue on aligning the programme for national minorities with the standards established by the Charter.

Recommendation 8

Clarify the nature of the traditional presence of the Slovenian language in Croatia in co- operation with the speakers.

The position of the Slovene national minority in the Republic of Croatia is guaranteed by the Constitution of the Republic of Croatia and the existing legislation. Under the provisions of the Constitutional Act and the Use of Minority Languages Act, and under the regulations that were in force before their adoption, a minority language is introduced in official use: when the law so prescribes, when the minority concerned is present in the local unit in a specific percentage, in accordance with bilateral international agreements, by way of exercise of the acquired rights and in accordance with the statute of the local unit, unless statutory requirements have been met for obligatory introduction of a minority language in official use.

In no municipality or town does the Slovene national minority meet the requirements provided for by law for the introduction of the Slovene language in use. There is no local unit in which the Slovene language is in official use along with the Croatian language, nor have any requests ever been made in any local unit to introduce the Slovene language into official use. Slovene associations active in the Republic of Croatia have also never raised the issue of official use of the Slovene language.

When it comes to the education in minority languages, it is necessary to point out that the Republic of Croatia provides for all minorities, regardless of whether or not it undertook to apply the Charter in respect of them, various forms of education in their language, depending on the needs of particular national minorities. All forms of education are implemented with the financial support from the State Budget. As far as the Slovene minority is concerned, there have been no requests for the provision of any form of education in the Slovene language or for financial support by means of organising Slovene language teaching within Slovene associations. Following the well established practice concerning these issues, had any such request been filed, it would have been approved.

The position of the Slovene language and the interest of members of the Slovene minority for particular forms of use of the Slovene language is probably related to the fact that a significant number of ethnic Slovenes in Croatia are economic migrants. The number of members of the Slovene ethnic group in various parts of the Republic of Croatia is much higher than the number of Slovenes living along the border with the Republic of Slovenia. According to the 2001 Census, there were 13,173 members of the Slovene national minority in the Republic of Croatia, of which 938 lives in all towns and municipalities near the border with the Republic of Slovenia. The number of citizens who declared themselves as members of the Slovene minority in border towns and municipalities is as follows:

1. MeČimurska County: 522

Towns/municipalities: Mursko Srediłşe: 83 Gornji Mihaljevec: 33 Podturen: 13 13

Łtrigova: 82 Sveti Martin na Muri: 51 TOTAL: 262

2. Krapinsko-zagorska County: 439

Towns/municipalities: Klanjec: 22 Hum na Sutli: 155 Kraljevec na Sutli: 21 Kumrovec: 14 TOTAL: 212

3. Karlovaćka County: 340

Towns/municipalities: Netretiş: 6 Šakanje: 44 Ribnik: 4 Bosiljevo: 31 TOTAL: 85

4. Primorsko-goranska County: 2,883

Towns/municipalities: Ćabar: 79 Vrbovsko: 38 Klana: 41 Viłkovo: 51 TOTAL: 209

5. Istarska County: 2,020

Towns/municipalities: Buje: 157 Oprtalj: 13 TOTAL: 170

From what has been outlined above, it follows that members of the Slovene minority in the border area live in certain settlements in which they are able to exercise the right to use the Slovene language on the basis of the statute of the municipality or town to which their settlement belongs, whenever they make a request to this effect. The Slovene minority, as well as other minorities, may exercise its rights through its elected councils and representatives, whose task is to protect the rights of the relevant minority in its relations with local authorities.NATALIJA

14

Part III

Article 8 EDUCATION

From Article 8 paragraph 1

subparagraph a) point iii subparagraph b) point iv subparagraph c) point iv subparagraph d) point iv subparagraph e) point ii subparagraph f) point ii subparagraph g) subparagraph h)

Members of the national minorities in the Republic of Croatia realise their right to education in the language and script of their national minority on the basis of the Constitution, the Constitutional Act, the Act on Education in the Language and Script of National Minorities and other legislation that regulates the way in which the right of a national minority to education in its own language and script is realized. Through the existing legal framework, the right to education of members of minorities in the language and script of the national minority is realized in the following manner:

Education in the language and script of national minorities is provided for the Italian, Serbian, Hungarian, Czech, Slovak, Ukrainian, Ruthenian, German, Austrian, Albanian and Macedonian national minorities based on one of three models (mentioned in the previous report, as well as below in this text). Training and education is provided from pre-school to higher education (kindergartens/day-care, elementary and high schools and institutions for higher education). For members of minorities who do not have institutionally organized forms of teaching, the language and script and specific character of the minority are cultivated through summer and winter schools (long-distance, consultative teaching) and other experimental educational programs.

An active policy is applied to educational standards pursuant to the Act on Education in the Languages and Script of National Minorities, meaning that classes are formed regardless of the number of pupils. Moreover, institutions are formed offering teaching in the language and script of national minorities. Teaching is conducted according to the plan and program of the Croatian school system. The entire teaching in the language and script of the national minority is within the school system, in that the specific features of the minority are provided for through teaching of the mother tongue and additional content in history, geography and art. In all the models, members of national minorities, as well as their own language, have a compulsory program of Croatian language and script with the same number of teaching hours as their mother tongue.

Religious education classes are organized pursuant to the valid teaching plan and program and agreements between religious communities and the Government of the Republic of Croatia.

The language of a minority as the language of the environment in educational institutions in the Croatian language and script is only realized by the Italian national minority. Members of 15 the minority have the right to organize institutions in their own language and script, and this right is realized by the Italian, Serb, Czech and Hungarian national minorities. When teachers are being employed to teach in the language of a national minority, members of that national minority have priority in employment. If there is a shortage of professional staff it is possible to employ someone from the home country or a member of another nationality who must know the language and script of the national minority.

The Government of the Republic of Croatia, through the Ministry of Science, Education and Sport, has provided funds for production of original textbooks, and for translation and printing of approved textbooks. At the moment textbooks are only translated and printed for classes in elementary schools and for the cultivation of language and culture. No books for high schools have as yet been translated for any minority. The Ministry of Science, Education and Sport has given its approval for textbooks to be imported from the home country to be used in schools for lessons in the language and script of national minorities.

The funding provided for national minorities in the Republic of Croatia, is allocated for programs of printing and translation of textbooks, handbooks and books, summer and winter school programs, special programs for Roma and seminars and training for teaching staff.

Programs of pre-school education for children who are members of national minorities:

According to indicators from kindergartens and other legal entities running pre-school educational programs, and according to figures from social services in the offices of state administration in the counties, there is a total of 1,787 children of pre-school age from the national minorities involved in the pre-school system.

The number of children who are members of national minorities in pre- school facilities in Model A Academic year 2005/06.

No. of pre- National minority No. of children Note school facilities

Czechs 141 2

Hungarians 150 6

Serbs 326 3

Italians 734 18 TOTAL 1,351

16

Elementary school and High school education

Elementary education of members of national minorities is conducted in schools which offer teaching in the language and script they use, under the conditions and in the manner prescribed by the Act on Education mentioned. Schools with teaching in the language and script of a national minority may be founded and training and education offered for a smaller number of pupils than that prescribed for schools with teaching in the Croatian language and script.

The following models of education exist for pupils from national minorities in elementary education:

Model A œ the entire teaching program conducted in the language and script of the national minority with the compulsory teaching of the Croatian language. As a rule this model is used in separate institutions, but it may also be used in Croatian language institutions in separate classes with teaching in the language and script of the national minority. The Italian, Serb, Hungarian and Czech national minorities classes using Model A.

Model B œ teaching is conducted in Croatian and the language and script of the national minority, i.e. dual language teaching. Science subjects are taught in Croatian and arts subjects in the language and script of the national minority, with the nationally specific group of subjects. This form of teaching as a rule takes place in schools with teaching in the Croatian language, but in separate classes. Model B is used by the Austrian and German national minorities. Model C œ the cultivation of language and culture as a separate teaching program offered as a teaching subject over five lessons a week with the entire program given in the Croatian language. The program covers lessons on the language and literature of the national minority, history, geography, music and art. Model C is used by the Serb, Slovak, Czech, Hungarian, Ruthenian, Ukraine and Albanian national minorities.

There is a total of 15 Roma assistants included in elementary education for whose work significant funding has been provided. The Ministry of Science, Education and Sport has approved the beginning of work and implementation of the teaching plan and program of the Lauder-Lea Deutsch Elementary School in Amrułeva 4, Zagreb. This is a private school working within the Jewish Community in Zagreb. The Ministry of Science, Education and Sport has subsidised this school since the beginning of the 2004/05 academic year from the state budget as a private school with public authority.

In the context of elementary education, a total of 5,223 pupils are enrolled who are members of national minorities.

The education of pupils who are members of national minorities is founded on the provisions of the Secundary Education Act, which, alongside the general provisions that —… high school education is available to everyone under equal conditions, according to their ability, pursuant to this Act…“ in Article 5 establishes the special rights of members of national minorities.

—Secondary education of children who are members of national minorities is offered according to the provisions of the Act on Education in the Language and Script of National Minorities, the provisions of this Act and other regulations.“ As well as the legal right, in practice the treatment of schools who have classes in the language of a national minority is 17 particularly tolerant, especially regarding the facilitates related to the organization of their work and enrolment in the first grade of secondary schools. For instance, in the text of the Decision on Enrolment of Pupils in High Schools, it states —… in the procedure to enrol pupils… if a sufficient number does not register for one of the programs offered, the pupils are to be offered registration for the other program for which they registered as an alternative in the enrolment procedure. Exceptionally, smaller groups may only be organized for some extremely deficit professional and rare occupations (e.g. clockmaker, goldsmith, gunsmith, smelter, carpenter, upholsterer, chimneysweep, coppersmith, hatter, furrier, musical instrument maker, glazier) in schools on islands, in schools in areas of special state concern, and schools with dual language teaching in Croatian and the languages of national minorities.“

In line with the above, for pupils being educated in the language and script of a national minority, classes are organized with a small number of pupils, as seen in the table enclosed. When planning enrolment quotas for schools where teaching is organized in the Serbian language (, and ) the rule is that a symmetrical —offer“ is given of educational programs and classes on the same scale for enrolment of pupils of both the Serb national minority and for Croat pupils.

By the Decision on Elements and Criteria for Selection of Candidates for Enrolment in High Schools, pupils who are members of national minorities are provided with the opportunity to more easily enrol in terms of the number of points needed, that is they can enrol with 10 percent less points than the number set for the general population.

A total of 1,969 pupils are enrolled for lessons in Czech, Hungarian, Serbian and Italian (figures enclosed).

The same decision offers special benefits to pupils from the Roma national minority, on the basis of the National Program for Roma.

A pupil from the Roma national minority who lives in conditions which could affect his/her success in elementary school, may enrol in high school if he/she has up to 10% fewer points than the number of points prescribed for the general population, and if he/she passes a test of ability and talent in schools where this is the condition for enrolment. In order to make use of this right, along with other enrolment documents, in order to enrol in high school the pupil must include with the application:

- a recommendation from the Roma National Minority Council or registered Roma association; - the opinion of the service for professional counselling on the abilities and motivation of the pupil for up to three appropriate educational programs.

18

The number of pupils who are members of national minorities in Model A Academic year 2005/06.

The number of National minority pupils œelementary Note school No. of schools Czech 332 2

Hungarians 380 4

Serbs 2466 18

Italians 1700 17 TOTAL 4,878

The number of pupils who are members of national minorities in Model "C" TEACHING OF MOTHER TONGUE AND CULTURE Academic year 2005/06.

National No. pupils at Note minority elementary No. of pupils at high school school Albanians 50 none 48 although run as 135 pupils in Czech Czechs 388 Model A societies Macedonians 13 0

Hungarians 477 0 Germans and 78 0 Austrians Ruthenians 67 0

Slovaks 482 0

Serbs 435 0

Ukrainians 26 0 TOTAL 2,016

Higher Education

Pursuant to the provisions of the Act on Scientific Work and Higher Education, universities, polytechnics and colleges establish the procedure for selection of candidates for enrolment in a way which guarantees the equality of all applicants regardless of race, colour, sex, language, religion, political or other beliefs, national or social origins, assets, birth, social position, 19 disablement, sexual orientation and age. Institutions of higher education establish the criteria on the basis of which classification and selection of candidates for enrolment are made.

At institutions of higher education members of national minorities follow courses in the Croatian language with the exception of some institutions of higher education where teaching is conducted in a minority language. For example, the University of Rijeka Teacher Training College in Pula has for many years offered studies to the Italian national minority, in the form of studies for class teachers (1 st to 4 th grade) and pre-school education in the Italian language. The Teacher Training College in Zagreb offers studies for class teachers in Serbian.

In order to increase the number of Roma students, in agreement with the Rector‘s council and the Council of Institutes of Higher Education, a quota should be introduced for Roma. Seventeen students who declare themselves as Roma are studying at institutions of higher education in the Republic of Croatia, and they are given financial support by the Ministry of Science, Education and Sport as an incentive for them to complete their studies successfully.

With the aim of enabling successful studying and increasing the number of students enrolled at institutes of higher education, financial support is offered through the Ministry of Science, Education and Sport (state scholarships for regular students, subsidised accommodation in student residences, subsidised meals in student restaurants).

Institutes of higher education issue all students after enrolment with an identity card which they can use to realize certain rights, e.g. the right to meals in student restaurants and subsidized public transport for students. Students gain the right to accommodation in student residences by responding to an advertisement published by the students‘ centre.

The National Minorities Council monitored the application of the Act on Education throughout 2005, in relation to the implementation of the program of work of minority schools, such as the translation and printing of textbooks in the languages of the national minorities and co-financing of special programs of education for members of national minorities.

The National Minorities Council pointed out certain failings related to the implementation of the Act on Education, in terms of the insufficient number of advisors for minority languages and minority education. It also pointed out that no criteria exist for the allocation of funding or control mechanisms for spending funds given for printing textbooks in the languages of national minorities, the organization of summer schools for members of national minorities and education of minority teachers.

On the basis of the recommendations of the National Minorities Council, in 2005 the Ministry of Science, Education and sport employed advisors for minority languages and the manner of allocation of funds was harmonized for printing textbooks in the languages of national minorities, the organization of summer schools for members of national minorities as well as teacher training. *****

NATALIJA Article 9 œ Judicial authorities

 from Article 9 , paragraph 1  subparagraph a), points ii and iv 20

 subparagraph b), points ii and iii  subparagraph c), points ii and iii  subparagraph d)

Under Article 25 of the Act on the Use of Languages and Scripts of National Minorities, the right of citizens to use their own language and script in proceedings and before judicial authorities is protected within appellate proceedings against a decision not allowing such use. In the reporting period no appeals have been lodged on the ground of denial of use of a minority language which is in equal official use. Neither have there been any petitions referring to violations of the right to equal official use of a minority language.

Namely, when a party is prevented from using his or her own language and script œ either by not being informed that proceedings may be conducted in the language and script of a national minority or by being prevented from using this language in first instance proceedings œ this amounts to a substantial procedural violation.

Criminal proceedings

Article 7 of the Civil Procedure Act regulates that in criminal proceedings the Croatian language and Latin script are used, unless another language or script has been introduced by law for use in certain areas within the jurisdictional territory of courts.

Parties, witnesses and other participants in proceedings have the right to use their own language. If a procedural action is not carried out in their language, the interpretation of statements and the translation of documents and other written evidence are to be provided. The interpretation and translation are carried out by an interpreter.

Parties, witnesses and other participants in proceedings are to be informed of their right to an interpreter and translator before their first appearance, and they may waive their right if they speak the language in which the proceedings are conducted. The court will enter in the record that such information was given and will also record the person's response.

The court issues summonses and decisions in the Croatian language and in Latin script. Accusatory pleadings, appeals and other briefs are submitted to the court in the Croatian language and in Latin script. If the law prescribes another language or script for official use in certain areas within the jurisdictional territory of the courts, briefs may be submitted to the court in this language or script as well. After the initiation of the trial, the person who submitted a brief may not revoke his or her decision on the language he or she is going to use in the proceedings without the approval of the court.

An arrested person, a defendant in detention and a person serving a sentence is to be served a translation of the summonses, decisions and briefs in the language used by this person during the proceedings.

During the trial, a foreigner in detention may submit briefs to the court in his or her language, and before and after the trial only subject to reciprocity.

Civil contentious proceedings

21

The Civil Procedure Act regulates in Article 102 that when participating in hearings and taking other oral procedural actions before the court, parties and other participants in the proceedings have the right to use their own language. If the proceedings are not conducted in the language of the party or other participants in the proceedings, interpretation into their language is to be provided for them of everything that is said at the hearing as well as of any documents that are used at the hearing for the purpose of evidence-taking. Parties and other participants in the proceedings are to be informed about their right to follow oral proceedings before the court in their own language, assisted by an interpreter. They may waive their right to an interpreter, if they state that they speak the language in which the proceedings are conducted. It will be recorded in the minutes that they were given the information and the minutes will also include the parties' or participants' statements. Interpretation is performed by interpreters.

We can mention the observations about the work of the Beli Manastir Municipal Court, which does not operate on a bilingual basis, in accord with the Town Statute. However, where a party seeking court protection is assessed not to speak the official language of the court sufficiently well, and this is primarily the case of members of the Hungarian national minority, proceedings are conducted in the Hungarian language.

The equal official use of minority languages before judicial authorities shows that the number of cases conducted in a minority language is below 1% when compared to the total number of cases conducted before judicial authorities that can use a minority language in first instance proceedings. In 2003 and 2004, the only language in equal official use before judicial authorities was Italian in the territory of the Istarska County (2003 œ 89, 2004 œ 102). Such a small number of cases whereby parties declare themselves as to the use of their language in proceedings may be explained by the fact that parties in proceedings before judicial authorities are mainly represented by their counsels (attorneys).

According to the data provided by the Pula County Court , municipal courts in Buje and Rovinj use bilingual (i.e. Croatian and Italian) signs, stamps and seals, summonses and also titles on official documents, if necessary. At the Pula Municipal Court only one set of proceedings was conducted involving parties using a minority language (Italian), whilst other courts have not conducted any proceedings in languages of national minorities. In cases involving parties or witnesses who are members of the Italian national minority, the Pula County Court and municipal courts inform these persons that they may use the services of a court interpreter for the Italian language and their statements are recorded in the minutes. The analysis of the use of minority languages in court proceedings has revealed a downward trend in the number of proceedings in which parties used the Italian language.

As part of activities aimed at upgrading the court statistics system, work has begun on designing software which will allow detailed tracking of the number and types of proceedings in which parties used minority languages before courts. Once the system is in place, data will be available by both types of proceedings and languages in equal official use.

When it comes to other minority languages in equal official use in the reporting period, there have been no such proceedings. This is due both to the specific features of court proceedings in which parties rarely participate without a counsel, and to a general decreasing trend in the number of speakers of minority languages. Parties are regularly informed by judicial authorities that they may use their own language, but encouraging members of national minorities to use their own language can not be the result of court procedure in these matters. 22

Article 10 œ Administrative Authorities and Public Services

- from Article 10 , paragraph 1 - subparagraph a) points ii and iv - subparagraph b) - subparagraph c) - paragraph 2 - subparagraph a) - subparagraph b) - subparagraph c) - subparagraph d) - subparagraph g) - paragraph 3 - subparagraph a) - subparagraph b) - subparagraph c) - paragraph 5

The possibility of using a minority language before administrative authorities and public services is a significant contribution to the official use of minority languages. A comparison with the preceding reporting period reveals a trend toward wider exercise of the right to use minority languages.

Administrative authorities and legal persons with public powers mainly apply the General Administrative Procedure Act, which also regulates that members of national minorities are guaranteed the freedom to use their own language and script in administrative proceedings, under the conditions specified by a separate law.

 Personal identity cards in the language and script of national minorities

An important aspect of the use of minority language and script is the issuing of personal identity cards in the language and script of national minorities. Pursuant to Article 9 of the Constitutional Act, members of national minorities exercise the right to be issued with a personal identity card in their mother tongue and script in the whole territory of the Republic of Croatia, and not only in areas where a particular minority language and script is in equal official use.

The legislative framework regulating this area is the Personal Identity Card Act ( Narodne novine , nos. 11/02 and 122/02) which, in Article 8, provides for the possibility of issuing identity cards in the language and script of a national minority in cases when this is established by a separate law or an international agreement.

In 2003, a total of 8,213 personal identity cards were issued in the language and script of national minorities. These documents were only issued in areas where the language and script of a particular national minority are in equal official use:

- in the language and script of the Italian national minority: 8,104 - in the language and script of the Serbian national minority: 103 23

- in the language and script of the Hungarian national minority: 5 - in the language and script of the Czech national minority: 1

In 2003, Police Directorates and Police Stations of the Ministry of the Interior received no requests for the conduct of administrative proceedings in the language and script of national minorities. However, 74 bilingual certificates were issued to citizens, upon their request, on the facts about which the Ministry of the Interior keeps official records.

In 2004, a total of 4,591 personal identity cards were issued in the language and script of national minorities and, in particular:

- in the language and script of the Italian national minority: 4,454 - in the language and script of the Serbian national minority: 133 - in the language and script of the Hungarian national minority: 4

Of these, 5 personal identity cards were issued outside of the areas where the language and script of a particular minority are used.

It was in 2004 as well that Police Directorates and Police Stations of the Ministry of the Interior received no requests for the conduct of administrative proceedings in the language and script of national minorities, but citizens were issued with 86 bilingual certificates, at their request, on the facts about which the Ministry of the Interior keeps official records.

In the period from 1 January 2005 to 31 December 2005, personal identity cards were issued in the language and script of national minorities and, in particular:

- to the Italian national minority: 2,797 - to the Serbian national minority: 60 - to the Hungarian national minority: 7 TOTAL 2,864

Of these, 15 personal identity cards were issued outside of the areas in which the language and script of a particular national minority are in equal official use.

In 2005 the Ministry of the Interior issued 58 bilingual certificates and attestations in the Italian language on the facts about which the Ministry keeps official records (an overview of documents issued by Police Directorates is attached).

For all Police Departments and Police Stations of the Ministry of the Interior on whose territory the language and script of a particular national minority are in equal official use, bilingual stamps and seals have been obtained and produced, and all the text on these stamps and seals is written in the same print size.

We would also like to point out that the Ministry of the Interior has made it possible that personal names derived from foreign languages, including those in the language and script of particular national minorities, are written in identity documents issued by Police Directorates and Police Stations in an identical way as in the language and script from which they derive.

o Members of national minorities have the right to use their name and surname in the language they use, to have it officially recognised for them and their children by 24

being entered in the State Registers and in other official documents, pursuant to the regulations. They are also entitled to have available application forms for identity cards printed in the language and script used by them and should be allowed to fill these forms in that same language and script.NATALIJA

The Use of a Minority Language in Local and Regional Self-government Units

Article 12 of the Constitution of the Republic of Croatia provides for official use of the Croatian language and Latin script. In some local units, besides the Croatian language and Latin script, another language and Cyrillic or another script may be introduced into official use under the conditions provided for by the law.

According to the definition of paragraph a) of Article 1 of the European Charter for Regional or Minority Languages, in other words, the use of regional or minority language in a certain territory of the country, it should be noted that in the Republic of Croatia a certain territory cannot be determined precisely, since the members of national minorities are present in the entire territory, to a bigger or lesser extent.

Members of the Italian minority are mostly concentrated in the territory of the Istarska County, whereas members of the Czech minority mostly live in the territory of the Bjelovarsko-bilogorska County, whereas members of the Hungarian, Slovakian, Ruthenian and Ukrainian minorities live in the territory of Osjećko-baranjska and Vukovarsko-srijemska Counties. The Serb minority mostly lives dispersed over the entire territory of the Republic of Croatia, whilst it is concentrated to a lesser extent in parts of a number of counties (the Łibensko-kninska, Zadarska, Lićko-senjska, Karlovaćka, Sisćko-moslavaćka, Vukovarsko- srijemska and Osjećko-baranjska Counties).

The Act on the Use of Languages and Scripts regulates the implementation of the European Charter for Regional or Minority Languages in the area of official equal use of a minority language before state administration authorities and authorities of local and regional self- government units, as well as by legal persons vested with public powers.

Article 12 of the Constitutional Act prescribes that official equal use of the language and script used by members of a national minority is exercised in the territory of a local self- government unit when the members of a specific national minority account for at least one- third of the population of such a unit. Official equal use of a language and script used by members of a national minority is also exercised when it is provided for by international agreements which, in accordance with the Constitution of the Republic of Croatia, constitute a part of the internal legal order of the Republic of Croatia and when it is provided for under the statute of the local self-government or the statute of the regional self-government unit in accordance with the provisions of the Act on the Use of Languages and Scripts.

Other requirements, pursuant to the provisions of paragraph 3 Article 12 of the Constitutional Act, as well as the manner of official use of the language and script used by members of a national minority in representative and executive bodies and in the proceedings before state administration authorities of the first instance, in the proceedings before judicial authorities of the first instance, in proceedings conducted by the state prosecutor‘s office and public 25 notaries, as well as legal persons vested with public powers, have been elaborated by the Act on the Use of Languages and Scripts.

With regard to the above it should be noted that the Act on the Use of Languages and Scripts does not change or abolish the rights of the members of national minorities acquired on the basis of international agreements of which the Republic of Croatia is a party, nor the rights acquired pursuant of the laws and regulations which had been in effect prior to coming of the Act into force (prior to 27 May 2000). Part II, under b), Articles 12 through 20 of the Act mentioned above regulates the official equal use of languages and scripts of national minorities in proceedings before state authorities of the first instance and legal persons vested with public powers.

Particularly, Article 18 regulates that state administration authorities of the first instance, organisational units of central state administration authorities which conduct proceedings in the first instance, judicial authorities of the first instance, public prosecutor‘s offices ( dršavna odvjetniłtva ) and public attorney‘s offices ( dršavna pravobraniteljstva ) of the first instance, public notaries and legal persons vested with public powers which have their offices and local offices in municipalities, cities and counties in which, besides the Croatian language and Latin script, the language and script of the national minority is also officially used, do the following in the Croatian language and Latin script and, at the request of the citizens, in two or more languages:

1. issue public documents 2. print forms used for official purposes 3. write the text of seals and stamps with letters of the same size 4. write inscription plaques 5. write headings of acts with letters of the same size.

Following is an overview of counties in whose territory local and regional self-government units and/or cities and municipalities which used to be, in accordance with the provisions of the Constitutional Act, required to regulate by statutes the right to use a minority language (the local and regional self-government units in which members of a national minority account for at least one-third of the population).

T h e S i s a ć k o - M o s l a v a ć ka C o u n t y

In the Sisaćko-Moslavaćka County, in the Municipalities of Dvor and Gvozd, equal use of Serbian language and Cyrillic script was introduced by statutes. In the Municipality of Dvor the share of Serbian national minority is 60.87%, whereas in the Municipality of Gvozd it is 53.03%.

The Statute of the Municipality of Gvozd (Official Journal (‚ Slušbeni vjesnik —) of the Municipality of Gvozd, no: 22/01, 27/01, 28/04) regulates that the members of the Serbian national minority have the right to official equal use of the Serbian language and script in the entire territory of the Municipality of Gvozd (Article 11.a), and have the right to freely display their flag and symbols together with the flag and coat of arms of the Republic of Croatia on religious and state holidays, and permanently display it on the building of the Municipality of Gvozd together with the flag the Republic of Croatia.

26

In the Municipality of Dvor, Article 58 of the Statute (Official Journal (‚ Slušbeni vjesnik — of the Municipality of Dvor, Nos: 19/01, 13/02 and 4/03), provides for, besides the Croatian language and script, official use of the Serbian language and script.

T h e K a r l o v a ć k a C o u n t y

With regard to the implementation of the Act on the Use of Language and Script in the territory of the Karlovaćka County, official equal use of the language and script of the national minorities was introduced in the statutes of the following local self-government units:

In the Statute of the Municipality of Krnjak, Articles 9, 10 and 11 provide for the provisions on the official equal use of the language and script of the Serbian national minority.

Article 9 of the Statute provides for the following: —The members of the Serbian national minority who account for more than one-third of the population (61.55% - according to the 2001 Census), for the purpose of exercising the freedom in expressing national particularities are guaranteed, in accordance with the Constitution and this Statute, and in accordance with the requirements for the common life with Croats and members of other ethnic and national communities and minorities, free and equal use of the Serbian language and Cyrillic script, as well as nurturing the culture and education in their own language.“

Furthermore, Article 10 of the Statute provides for the following: »In the Municipality bilingual provision, in the Croatian and Serbian languages, will be ensured of the following: - writing the texts of seals and stamps with letters of the same size - writing the inscription plaques of representative, executive and administrative authorities of the Municipality, as well as legal persons vested with public powers with letters of the same size - writing of headings of acts with letters of the same size.

The Municipality will ensure for the councilors and citizens bilingual provision, in the Croatian and Serbian languages, of the following: - materials for the session of the Municipal Council - drafting minutes and publication of conclusions - publication of official notices and invitations by the Municipal Council and administrative authorities.

The Municipality ensures for the citizens the right to bilingual provision, in the Croatian and Serbian languages, of the following: - issuance of public documents - printing of forms used for official purposes.«

Article 11 of the Statute provides for the following: »Members of the Serbian national minority are guaranteed the right to public use of their language and script, the right to preserve their national and cultural identities, the right to establishment of autonomous, cultural and other societies, the right to free organizing of information and publishing activities, the right to education in their own language and the right to displaying national signs.«

27

Articles 9 and 10 of the Statute of the Municipality of Vojniş provide for the provisions on official equal use of the language and script of the Serbian national minority.

Article 9 of the Statute provides for the following: »In the Municipality of Vojniş there is official equal use of the Croatian language and Latin script and language and the script of the Serbian national minority in the whole territory of the Municipality. In the exercise of the rights referred to in paragraph 1 of this Statute in the Municipality, in the whole territory, the following will be printed bilingually œ in the Croatian and Serbian language, with letters of the same size: - written traffic signs and other written traffic markings - names of streets and squares - names of settlements and localities.

In the territory of the Municipality referred to in paragraph 1 of this Article, legal and physical persons performing a public activity may print the names bilingually, in the Croatian and Serbian languages.«

Furthermore, Article 10 of the Statute provides for the following: »In the Municipality, the work of the Municipal Council is performed in the Croatian language and Latin script, and Serbian language and Cyrillic script.

In the Municipality the following is provided bilingually, in the Croatian and Serbian languages: - writing of the text of seals and stamps with letters of the same size - writing of inscription plaques of the representative, executive and administrative authorities of the Municipality, as well as legal persons with public authorities with letters of the same size - writing of headings of acts with letters of the same size.

The Municipality ensures bilingually, in the Croatian and Serbian languages for the councilors and citizens: - service of materials for the session of the Municipal Council - drafting the minutes and publication of conclusions - publication of official notices and invitations of the Municipal Council and administrative authorities, as well as materials for the session of the Municipal Council.

The Municipality ensures for the citizens the right to bilingual, in the Croatian and Serbian languages: - issuance of public documents - printing of forms used for official purposes.«

Members of the Serbian minority have, in the proceedings of the first and second instances before the administrative authorities of the Municipality, the same rights as in the proceedings before the state administrative authorities of the first instance.

Those local units have not ensured the implementation of the provisions referred to above because of the lack of material and technical conditions for their implementation.

28

In the Municipality of Plałki , where the Serbian national minority accounts for 45.99% of the population, provisions on the official equal use of the language and script of the national minority have not been included in the provisions of the Statute of the Municipality.

With regard to the proceeding on the basis of the request of the clients of the Office of State Administration in the Karlovaćka County, in practice there have been no requests of clients for exercising the right to equal use of the language and script of the national minority in the territory of the specified municipalities.

T h e B j e l o v a r s k o - b i l o g o r s k a C o u n t y

The Municipality of Konćanica is obliged to implement the Act on the Use of Languages and Scripts with regard to the Czech national minority, given that in the territory of the Municipality members of the Czech national minority account for 46.67% of the total population. On the basis of the Statute of the Municipality of Konćanica, in the settlements of Konćanica, Daruvarski Brestovac, Otkopi and Borił equal use of the Czech language with the official Croatian language and script is ensured. In those settlements setting up is insured of bilingual names of places, traffic signs and bilingual names of legal and physical persons, who operate or are registered in those settlements, and perform a public activity.

Members of the Czech national minority are ensured the right to bilingual: - issuance of public documents - printing of forms used for official purposes .

This right is exercised by citizens and legal persons at their personal request.

The City of Daruvar prescribed in its Statute the official use of the Czech language and script, in the section of the area of the City of Daruvar where the members of the Czech national minority account for one-third of the population, in specific settlements: Ljudevit Selo, Donji Daruvar, Gornji Daruvar and Doljani, where the Czech minority has the right to issue public documents in the Czech language, the possibility for the legal and physical persons who discharge a public activity may print their names in the Croatian and Czech languages, and placing inscription plaques on public institutions, community homes, schools and other institutions. Names of places in the Croatian and Czech language have been placed at entry points of settlements, and in the territory of the whole City of Daruvar they are able to use the Czech language.

T h e P r i m o r s k o - g o r a n s k a C o u n t y

With regard to the implementation of the Act on the Use of Languages and Scripts in the territory of the Primorsko-goranska County, none of the total of 35 municipalities and cities, and neither has the Primorsko-goranska County, introduced into official equal use the language and script of the members of the national minority.

With a view to the above, the Office of State Administration of the Primorsko-goranska County, as the authority of first instance, does not issue public documents and does not print forms used for official purposes in the language and script of the national minority, nor write 29 the text of seals and stamps, as well as inscription plaques, and also headings of acts, in the language and script of the national minority.

According to the 2001 Census, the share of the Serbian national minority in the population of the City of Vrbovsko account for more than 1/3, more precisely, 36.23%. The Statute of the City of Vrbovsko does not provide for official equal use of the Serbian language and script.

T h e L i ć k o - s e n j s k a C o u n t y

According to the data of the Central Bureau of Statistics based on the 2001 Census, in the territory of the Lićko-senjska County the Serbian national minority accounts for the majority of population in the Municipalities of Donji Lapac (73.56%) and the Municipality of Vrhovine (55.03%).

The Municipality of Vrhovine has guaranteed with its Statute equal use of both the language and script to the Serbian national minority, and has committed by a special act to prescribe the requirements and manner of the exercise of equal use of language and script.

According to the report of the Municipality of Vrhovine and the Municipality of Donji Lapac, equal use of language and script of the Serbian national minority, in terms of the provisions of Articles 8œ11 of the Act on the Use of Languages and Scripts, there is a lack of interest for the exercise of this right.

With regard to the implementation and enforcement of the Act on the Use of Languages and Scripts by the Office of State Administration in the Lićko-senjska County, in the proceedings of the first instance, in the territory of the above-mentioned municipalities registrar activities are performed, with the Municipality of Donji Lapac being the seat of the registrar‘s office, whereas registrar activities for the territory of the Municipality of Vrhovine are performed in the Local Office of the State Administration in Otoćac.

In the past period there have been no requests of the citizens for issuance of public documents in the language and script of the Serbian national minority, so the Office did not print forms used for official purposes in the language and script of that national minority. The Office has no seal or stamp, nor does it have an inscription plaque in Donji Lapac in the language and script of the Serbian national minority.

T h e Z a d a r s k a C o u n t y

According to the 2001 Census, in the territory of the Zadarska County members of the Serbian national minority account for one-third of the population in the Municipality of Graćac (38.82%).

In the Municipality of Graćac there have been no requests for exercising the right regulated by the Act on the Use of Languages and Scripts. The Statute of the Municipality of Graćac (Official Journal (‚ Slušbeni Glasnik —) of the Municipality of Graćac, no. 12/01) does not contain provisions on the official equal use of language and script of the national minorities, and consequently of the Serbian national minority either. 30

T h e O s j e ć k o - b a r a n j s k a C o u n t y

The following was established on the basis of the Report of the Osjećko-baranjska County, pertaining to the implementation and enforcement of the Act on the Use of Languages and Scripts:

The Municipality of

In the Municipality of Jagodnjak the Serbian national minority accounts for 64.72% of the total population, and the Statute of the Municipality provides for public use of the language and script. The Serbian national minority is able to address the municipal authorities in the Serbian language and script. It is stressed that it seldom happens in practice that some of the members of the Serbian national minority send communications in the Serbian language and script. In addition, in the implementation of the provisions of the Statute, inscription plaques (the Municipality, names of streets, etc.) contain, besides the Croatian language and script, the Serbian language and script.

The Municipality of Bilje

In the Municipality of Bilje the Hungarian national minority accounts for 35.05% of the total population of this territory, and the Statute of the Municipality of Bilje guarantees the use of the language of the Hungarian national minority. In accordance with Articles 11œ20 of the Statute, the use of the language and script is implemented and applied in the entire territory of the Municipality.

The Municipality of Kneševi Vinogradi

In the Municipality of Kneševi Vinogradi the Hungarian national minority accounts for 40.90% of the total population, and in accordance with Articles 14œ17 of the Statute the Municipality of Kneševi Vinogradi, equal use is ensured of the Hungarian language in the territory of the Municipality.

In the Municipality of Kneševi Vinogradi general acts have been harmonized with the Act on the Use of Language and Script, and the Act is being fully implemented. The most important acts (tenders, notices, reports, announcements, etc.) are printed bilingually.

The Municipality of Łodolovci

In the Municipality of Łodolovci the Serbian national minority accounts for 84.55% of the population, and the Statute of the Municipality (Official Journal (‚ Slušbeni Glasnik —) of the Municipality of Łodolovci, No. 1/06) provides for equal use of the language and script of the Serbian national minority.

In the Municipality of Łodolovci bilingual writing (in the Croatian and Serbian languages) has been ensured of the texts of stamps and inscription plaques of the representative and executive 31 authorities of the Municipality. The following has been ensured in two languages for the councilors and citizens: - service of materials for sessions - drafting minutes - publishing conclusions - publication of official notices and invitations. The Municipality has ensured for the citizens the right to bilingual issuance of public documents and printing of forms used for official purposes.

The Municipality of Punitovci

In the Municipality of Punitovci the Slovakian national minority accounts for 35.57% of the total population; however, the Statute does not regulate equal use of the minority language.

The work of the Slovakian national minority is visible through the Slovakian Cultural Society (Matica slovaćka ), Josipovac and Jurjevac, through the Council of the Slovakian national minority and the Municipality of Punitovci, in which out of 13 members of the Council eight are citizens of the Slovakian national minority. In the past work of the Municipal Council of the Municipality of Punitovci there has been no need for strict enforcement of the Act on the Use of Languages and Scripts.

T h e Ł i b e n s k o - k n i n s k a C o u n t y

In the territory of the Łibensko-kninska County the Serbian national minority accounts for the majority of the population in four local self-government units, namely, in the municipalities of Biskupija, Ervenik, Civljane and Kistanje.

Of the municipalities mentioned above, only the Municipality of Biskupija in its Statute (‚Official Journal of the Łibensko-kninska County—, no.: 17/01, 4/03, 12/05, 3/06), has prescribed official equal use of the Croatian language and Latin script and language and the script of the national minority, i.e., the language and script of the Serbian national minority.

Article 9 provides for the Municipality to have a stamp, written in Latin and Cyrillic scripts . Article 9.b prescribes that »In the territory of the Municipality of Biskupija, in addition to the Croatian language and Latin script, the Serbian language and Cyrillic script are in official use.« Pursuant to Article 9.c members of national minorities will be ensured freedom of expression of national affiliation, freedom of use of one‘s own language and script in official and private use.

Provisions regulating the matters indicated above are partially implemented, since procedures are being implemented for creation of their comprehensive implementation.

32

T h e V u k o v a r s k o - s r i j e m s k a C o u n t y

In the Vukovarsko-srijemska County, in the City of Vukovar in which is the seat of the State Administration Office, and in the cities of Vinkovci, Šupanja and Ilok, in which there are local offices of the Office, the languages and scripts of the members of national minorities have not been introduced in official use besides the Croatian language and Latin script, because in those cities no national minority makes up one-third of the total population.

For the reasons mentioned above, in the cities of Vukovar, Vinkovci, Šupanja and Ilok the provisions are not implemented of Article 18 paragraphs 1 and 2 of the Act on the Use of Languages and Scripts in relation to bilingual or multilingual issuance of public documents, printing forms used for official purposes, writing text of seals and stamps with letters of the same size, printing the inscription plaques, as well as printing headings of acts with letters of the same size. This statement also refers to the activities of registrar activities performed in the offices mentioned above œ seat of the office in Vukovar and its local offices.

With regard to the activities in the administrative area of registrar activities performed in the office space of registrar‘s offices in the seats of the municipalities that have regulated in their statutes, besides the official use of the Croatian language and Latin script, the official use of the language and script of the Serbian national minority, the following should be noted:

- in Registrar‘s Office Markułica in practice so far there have been no requests of citizens for bilingual issuance of public documents, and consequently for the printing of forms used for official purposes - in Registrar‘s Office in practice so far there has been no requests of citizens for bilingual issuance of public documents, and consequently for the printing of forms used for official purposes.

In the Municipalities in the territory of the Vukovarsko-srijemska County, in which registrar activities are performed on specific working days, and in which the statutes provide, besides the official use of the Croatian language and Latin script also official use of the language and script of a specific national minority, also in the practice so far there have been no requests of citizens for bilingual issuance of public documents, and consequently for the printing of forms used for official purposes.

In the Vukovarsko-srijemska County the Act on the Use of a Minority Language is implemented in the following municipalities:

In the Municipality of Borovo in which, according to the 2001 Census, Serbs account for 86.57%. The Municipality has regulated by its Statute the equal use of the Serbian language and script. Besides the Croatian language and Latin script, the Serbian language and Cyrillic script are used.

Serbs account for 96.59% of the total population in the Municipality of . The Statute regulates the right to use the Serbian language and script. In practice the Serbian language and script are used the most.

Serbs account for 90.76% of the total population in the Municipality of Markułica . The Municipality of Markułica has regulated the right to use the Serbian language and script with 33 its Statute. In practice, besides the Croatian language, the language and script of the Serbian national minority are used.

Serbs account for 89.30% of the total population in the Municipality of Trpinja . The Municipality has regulated the right to use the language and script of the Serbian national minority with its Statute.

The Municipalities mentioned above have regulated in detail with their Statutes official equal use of the languages and scripts of national minorities in the work of representative and executive authorities of the Municipality, in proceedings before administrative authorities of the Municipality; they have also regulated by Statutes bilingual (Latin and Cyrillic) writing of texts on seals and stamps with letters of the same size, writing of inscription plaques of representative and executive authorities of the Municipality and administrative authorities, writing headings of acts with letters of the same size.

Pursuant to Article 6 paragraph 2 of the Act on the use of Languages and Scripts in three municipalities of the Vukovarsko-srijemska County official equal use of language and script of the national minority has been introduced only for a part of the Municipality.

In the Municipality of Tompojevci for the territory of the settlement of Miklułevci, where Ruthenians make up the majority of the population (of the total of 486 inhabitants 359 are Ruthenians), equal use of the Ruthenian language has been introduced by the Statute of the Municipality of Tompojevci, and for the settlement of Ćakovci in the same Municipality, where Hugarians make up the majority of the population, equal use of the Hungarian language and script has been introduced.

In the Municipality of Tordinci, for the territory of the settlement of Korog, the Statute regulates besides the official use of the Croatian language and Latin script equal use of the Hungarian language and script in accordance with the special regulations (the settlement of Korog, out of a total of 521 inhabitants, has 378 Hungarians).

The Municipality of Bogdanovci has regulated under the Statute of the Municipality equal use of the Ruthenian language in the territory of the settlement of Petrovci , where, out of the total of 988 inhabitants, 549 are Ruthenians.

In the municipalities mentioned above, where equal use of the language and script of the national minority is introduced only for a part of the Municipality, in practice the population, in case of official correspondence with administrative authorities of the Municipality, uses the Croatian language and Latin script.

T h e I s t a r s k a C o u n t y

The State Administration Office in the Istarska County, as the authority of state administration of the first instance, in the implementation of the Act on the use of Languages and Scripts, in the seat of the Office in Pula, as well as in its local offices, in cities in which, besides the Croatian language and Latin script the language and script of the Italian national minority is also used, bilingual certificates from state registers and other documents are issued if the clients so request.

34

Also, the text on all seals and stamps is written in both Croatian and Italian language, as well as signs of offices, local offices (Pula, Rovinj, Poreć, Umag, Buje) and registrar‘s offices (Pula, Rovinj, Poreć, Umag, Buje, Novigrad, Vodnjan).

In the municipalities of Bale, Brtonigla, Fašana, Grošnjan, Lišnjan, Motovun and Oprtalj, as well as the cities of Buje, Pula, Vodnjan, Rovinj, Umag and Novigrad, statutes provide for equal use of the language and script of the Italian national minority.

In the Municipality of Grošnjan , the Italian national minority accounts for 51.21% of the population, and the Statute of the Municipality provides for freedom of expression of national affiliation (Art. 9), as well as the equality of the members of all national minorities.

Members of the Italian national minority, in addition to other rights, also have the right to use their language and script, privately and in public use, access to the media and performing of the media activities in the language and script that they use.

Obligation of prescribing, under the Statute, of the equal use of the language and script, and with regard to the share of the members of the national minority in total population, refers only to two municipalities, namely, the Municipalities of Grošnjan and Brtonigla.

The following is provided bilingually in the Municipality of Grošnjan:

- writing of the text of seals and stamps with letters of the same size - writing of inscription plaques of representative, executive and administrative authorities, as well as legal authorities - persons vested with public powers with letters of the same size - writing of headings of acts bilingually, with letters of the same size - publishing of official notices and summons of representative, executive and administrative authorities, as well as provision of materials for the sessions of representative and executive authorities.

Official equal use of the Italian language in the work of administrative authorities is applied to issuance of forms, invitations, certificates, decisions and other single documents that the administrative authorities send to citizens. In addition to the Croatian language, they have to contain the text in the Italian language. Public announcements, invitations and other notices when they are advertised, should, besides the text in the Croatian language, contain the text in the Italian language, and when they are published in the local media, they have to be delivered in the Croatian and Italian languages. Signs and marks in offices have to be in the Croatian and Italian languages. The act of contracting marriage in the territory of the Municipality of Grošnjan is performed in the language or languages which are in official equal use, according to the agreement of the persons who intend to contracting marriage.

In the territory of the Municipality of Grošnjan, the following is written in the Croatian and Italian languages, with letters of the same size: - written traffic signs and other written markings in traffic - names of streets and squares - names of places and geographic localities - names of legal and physical persons exercising public office.

35

To attain equality of the Croatian and Italian languages, municipal authorities of the Municipality of Grošnjan, institutions and legal persons whose founder is the Municipality employ the corresponding number of employees who use equally the Croatian and Italian languages.

In the Municipality of Brtonigla, members of the Italian national minority account for 37.37% of the total population and the Municipality guarantees under the Statute to the members of the national minorities use of their languages and scripts, privately and in public use, as well as access to the media and performing of the activity of public communication (information receiving and publication) in the language and script that they use.

Pursuant to Article 16 of the Statute in the territory of the Municipality of Brtonigla the Croatian and Italian languages are equal, therefore, the Municipality ensures the conditions which guarantee that the overall public and official life will run with equality of both languages.

The Statute also prescribes encouraging studies of the Italian language, as the language of the social community.

Article 20 prescribes that in the territory of the Municipality equal use of the language of the Italian national minority is exercised:

- in the work of the representative and executive authorities of the Municipality - in proceedings before the administrative authorities of the Municipality - in proceedings before the state administration authorities of the first instance, before organisational units of central state administration authorities which proceed in the first instance - before judicial authorities of the first instance, public prosecutor‘s offices ( dršavna odvjetniłtva ) and public attorney‘s offices ( dršavna pravobraniteljstva ) of the first instance, public notaries and legal persons with public authorities, who are authorized to proceed in the territory of the Municipality which has introduced the minority language into official equal use.

Those authorities will enable using of and acknowledge the validity of private legal documents drawn up in the territory of the Republic of Croatia also when they are drawn up in the Italian language.

In the Municipality of Brtonigla the following is provided bilingually:

- writing of text of seals and stamps with letters of the same size - writing of inscription plaques of the representative, executive and administrative authorities, as well as legal persons with public authorities with letters of the same size - writing of headings of documents bilingually, with letters of the same size - serving of official notices and summons of representative, executive and administrative authorities, as well as materials for sessions of representative and executive authorities .

Official equal use of the Italian language in the work of administrative authorities pertains to the following: 36

- forms, invitations, certificates, decisions and other single documents that the administrative authorities send to citizens, have to contain text in the Italian language besides the text in the Croatian language - public announcements, invitations and other communications when advertised, have to contain text in the Italian language besides the text in the Croatian language, and when published in the local media, they have to be delivered in the Croatian and Italian languages - signs and inscription plaques in offices have to be in the Croatian and Italian languages - the act of contracting marriage is performed in the language or languages which are in official equal use in the territory of the Municipality of Brtonigla, according to the agreement of persons who intend to contract marriage.

The following is written in the territory of the Municipality of Brtonigla in the Croatian and Italian languages, with letters of the same size: - written traffic signs and other written signs in traffic - names of streets and squares - names of places and geographic localities - names of legal and physical persons exercising public office.

To attain equality of the Croatian and Italian languages, municipal authorities of the Municipality of Brtonigla, institutions and legal persons whose founder is the Municipality employ a corresponding number of employees who use equally both the Croatian and Italian languages.

Note

With regard to the participation of the national minorities in the total number of population in the Zagrebaćka, Krapinsko-zagorska, Varašdinska, Koprivnićko-kriševaćka, Virovitićko- podravska, Pošełko-slavonska, Brodsko-posavska, Splitsko-dalmatinska, Dubrovaćko- neretvanska and MeČimurska Counties, in accordance with the Constitutional Act and the Act on the use of Languages and Scripts, there are no grounds for introduction of minority languages in official equal use.

The Use of a Minority Language before Legal Persons Vested with Public Powers

Following are examples of the use of a minority language before legal persons vested with public powers; Port Authority Pula has initiated the production of bilingual (in Croatian and Italian languages) of inscription plaques, seals and forms for this Port Authority and its local offices in Umag, Novigrad, Poreć and Rovinj as a language of national minority in that territory. Its implementation is underway. Given that most of the documents issued by port authorities and their local offices have been printed bilingually (in the Croatian and English languages) with the note that English is the official language in maritime affairs, so far there has been no record of a case when a client would also request issuance of a document in the Italian language, which is the language of the national minority in that territory.

37

The Croatian Employment Office performs its activities through the Central Office in Zagreb and 93 local offices organised in 22 regional offices. Equal use of the language and script of national minorities and bilingual signs are displayed pursuant to the provisions of Article 18 of the Act on the Use of Language and Script in the following organisational units: Regional Office Pula (Local Office Labin, Local Office Poreć, Local Office Rovinj and Local Office Umag).

It should be noted that over the last several years competent authorities have not received any requests in the language and script of the national minorities that would require issuance of administrative documents in the minority languages or scripts.

Pursuant to Article 105 of the Pension Insurance Act, the Croatian Institute for Pension Insurance (hereinafter: the Institute) as a public institution resolves the pension insurance entitlements in the first instance at the level of the organisational unit œ regional office, and in the second instance at the level of the central organisational unit œ central office.

Although they are consistent with Part V of the Statute of the Institute, regional offices are organised mostly on the county principle, i.e., according to the seats of the counties. Decisions passed in the first instance do not pertain to the place of residence of the insured person, but are consistent with Article 105 of the Pension Insurance Act mentioned above according to the territory of the regional office in which the person was last insured, in other words, according to the principle of the seat of the last employer.

Pursuant to Article 13 paragraph 3 of the Statute of the Institute, and for purpose of accessibility to the exercise of pension insurance entitlements for those insured persons for performance of specific activities (but not issuance of decisions), the Institute establishes local offices of the regional offices. So far 86 local offices have been established in municipalities and cities. In some local offices Article 18 paragraph 1 of the Act on the Use of Languages and Scripts is implemented, and in some it is not.

In local offices in Rovinj and Umag (of the Regional Office in Pula), in principle, bilingualism of the Croatian and Italian languages and scripts is exercised in the form of: - written inscription plaques with the name of the Institute - written text of the stamp with the name of the Institute.

Article 11 œ The Media - from Article 11 paragraph 1 - subparagraph a) point iii - subparagraph d) - subparagraph e) point ii - paragraph 2 - paragraph 3

The work of the media is conducted within the legal framework of the Media Act (Official Gazette no. 59/04), the Act on the Electronic Media (Official Gazette 122/03), the Act on Croatian Radio and Television (Official Gazette 25/03), the Act on the Croatian News Agency (HINA) (Official Gazette 96/01) and the Act on Ratification of the European Convention on 38

Transfrontier Television and the Protocol on Amendments to the European Convention on Transfrontier Television (Official Gazette œ International Agreements no. 11/01).

The implementation of Article 18 of the Constitutional Act regulating the realization of the rights of national minorities regarding the media, is conducted pursuant to Articles 5 and 11 of the Media Act, Articles 9, 10, 12, and 57 of the Act on the Electronic Media and Article 5 of the Act on Croatian Radio and Television. Members of national minorities, pursuant to the Act on the Electronic Media and the Media Act, may found radio and television companies, and may receive support for the production of programs as prescribed by these legal laws and regulations.

On the basis of Articles 56 and 57 of the Act on the Electronic Media a fund has been established to encourage pluralism and variety in the media, by means of which, amongst other things, the production and publication is encouraged of programs of public interest on the electronic media at a local and regional level, and which are especially important for national minorities in the Republic of Croatia. Decisions on allocation of funding of the Fund are made by the Electronic Media Council. The Fund‘s funds were first allocated in 2005.

Article 5 of the Media Act also prescribes support to encourage the production and publication of programs in the media, relating to the realization of the right to public information and providing information to members of the national minorities in the Republic of Croatia and the launch of new printed media, especially local not-for-profit media and media and minority associations. This support is allocated from the state budget.

Moreover, pursuant to Article 5 of the Act on Croatian Radio and Television, Croatian Radio and Television is obliged to produce and/or broadcast programs aimed at informing members of national minorities in the Republic of Croatia. Croatian Radio and Television deals with subjects about national minorities in the special program —Prizma“ as well as in almost all other parts of its program in line with the content of the program and genre of each program (e.g. documentaries, concerts, news, historical calendar of events, customs and cultural characteristics of national minorities as part of the cultural program etc.) —City Folk“ is a new program about the inhabitants of European cities where a third of the inhabitants consider their origins to be in a minority group. The weekly magazine program —Šivot ušivo (Live from life)“ also deals with the problems of national minorities in the Republic of Croatia each week.

The Croatian radio program for national minorities is broadcast as part of the First Program of Croatian Radio and regional stations (Rijeka, Pula and Osijek), and financial support is given for a program for the Czech national minority on Radio Daruvar (a radio station not included in the Croatian Radio‘s system. Moreover Croatian Radio‘s international program includes —Glas Hrvatske“ ( The Voice of Croatia ) broadcasting several programs aimed at minorities in Croatia on medium and short wave, via satellite and the Internet.

Croatian Radio‘s First Program broadcasts Agora - a program for national minorities every Saturday from 16.00 to 17.00 hours and on Tuesdays once a month from 9.00 to 10.00.

Radio Rijeka has had an Italian section since it was founded broadcasting programs in that language over its catchment area. 39

The news is broadcast every day at 10.00, 12.00, 14.00 and 16.00 hours, lasting 10 minutes. The main news broadcast at 16.00 lasts up to 15 minutes. As part of the program of Radio Rijeka, every Wednesday there is a fifteen minute broadcast entitled —Etnoteka“ dealing with the work and problems of national minorities and ethnic communities in the Primorsko-goranska County.

Radio Pula broadcasts a daily program in Italian for this national minority in Istria. The news is at 11.00 and 14.00 (five minutes). The main news is at 16.30 (lasting 30 minutes) giving news from Istria, Croatia and the world, with items on culture and traditional customs of Istrian Italians.

Radio Osijek has a regular broadcast for the Hungarian and Slovak communities at regular times: the program had been broadcast in Hungarian for more than 50 years from 18.30 to 19.00 hours. This program gives news about anything of importance to the Hungarian minority from politics, the economy and culture, to cultivation of traditions, music and customs giving a complete picture of the life and work of this community.

A program for Slovaks was launched on 2 nd September 2002 and is broadcast every Monday from 17.45 to 18.00 entitled —Slovaci u Hrvatskoj pjesmom i rjećju— ( Slovaks in Croatia in word and song ). It brings news, announcements, music and items of interest from the Slovak community.

Radio Osijek also regularly covers the work of the German national minority œ the Society of Danube Valley Germans, with no regular timetable, but their work is mainly covered in the Monday program —Iz prve ruke ( First Hand) “ or at other times related to the events.

—Glas Hrvatske“ - The Voice of Croatia - an original magazine program with news from the life and work of minorities œ Wednesdays 12.30 to 13.00 (repeated at 10.00 and on Sundays at 02.03), - programs for the Italian minority and Italians in Croatia and abroad —Mezz ora italiana“ Pula Radio œ every day from16.30 to 17.00, - programs for the Hungarian minority and Hungarians in Croatia, Osijek Radio œ every day at 18.30 to 19.00, - programs on Radio Daruvar for the Czech minority and Czechs in Europe œ every day except Saturdays and Sundays from 10.00 to 10.10, - repeat of programs for national minorities from the week on First Program on Sundays from 09.03 to 10.00 (repeated on Mondays), - direct broadcast of the news program —Agora“ on Tuesdays from 09.03 to 10.00 every fourth Tuesday in the month (repeated on Wednesday mornings at 06.03 to 07.00).

There are journalists and external co-workers who belong to the national minorities permanently employed in the production of these programs aimed at national minorities.

As part of the First Program broadcasts for national minorities and Agora, there are two full time editors and an external co-worker employed as needed.

The Italian department of Radio Rijeka has four full time journalists œ editors (with higher education) and three co-workers with high school education. From time to time external co- workers are also used. Radio Pula has two full time professional journalists and four external co-workers. 40

Radio Osijek has two full time staff with high school education, and over the weekend two external co-workers are engaged with two announcers. Programs for Slovaks are produced voluntarily by the Society of Slovaks of Croatia.

Article 12 CULTURAL ACTIVITIES AND FACILITIES

- from Article 12 paragraph 1 - subparagraph a) - subparagraph f) - subparagraph g)

Through its applicable legislative framework, the Republic of Croatia guarantees the right to cultural autonomy to all members of national minorities. Concerning the application of the provisions laid down in Article 12 of the European Charter for Regional or Minority Languages, in proportion with its financial means, Croatia allocates significant funds to different types of cultural activities of national minorities. In the spirit of the Charter, this primarily refers to written and oral expression in the language and script of national minorities. Croatia also encourages and provides assistance for the publication of books and magazines in minority languages, and encourages music and theatre production as significant elements that facilitate the preservation of the specific characteristics of national minorities in this segment of life and work.

Archives and libraries

The legislative framework that deals with activities relating to archives and libraries consists of the Archives and Archival Material Act ( Zakon o arhivskom gradivu i arhivima - Official Gazette no. 105/97, 64/00) and the Library Act ( Zakon o knjišnicama - Official Gazette no. 105/97, 5/98, 104/00).

National minority associations can organise visits of professional and amateur cultural-artistic groups for their members, as well as arrange other cultural and artistic events and exhibitions which contribute to the enrichment of the culture and identity of national minorities. In such cases, foreign persons who participate in staging events and exhibitions are not obliged to have a work permit, as laid down in Article 95 of the Aliens Act ( Zakon o strancima - Official Gazette no. 109/03).

In performing archival activities, the State Archives in the Republic of Croatia regularly collect, process and keep archival material related to national minorities.

For the needs of national minorities, library activities in Croatia are carried out by the following central national minority libraries:

1) Municipal Library, Beli Manastir œ Central Library of the Hungarian Minority 2) National Library —Petar Preradoviş“, Bjelovar œ Central Library of the Czech Minority 3) Municipal Library —Ivan Goran Kovaćiş“, Karlovac œ Central Library of the Slovene Minority 4) Municipal and University Library, Osijek œ Central Library of the Austrian Minority 5) City Library and Reading Room, Pula œ Central Library of the Italian Minority 41

6) Croatian National Library and Reading Room, Nałice œ Central Library of the Slovak Minority 7) Library and Reading Room —Bogdan Ogrizoviş“, Zagreb œ Central Library of the Albanian Minority 8) Libraries of the City of Zagreb œ Central Library of the Ruthenian and Ukrainian Minority 9) Serbian Cultural Society —Prosvjeta“, Zagreb œ Central Library of the Serbian Minority

By co-financing the publication of books and magazines and by purchasing books, the Ministry of Culture provided support for the programmes of national minorities in the Republic of Croatia with funds in the total amount of HRK 284,000. For all the programmes of national minorities, it disbursed funds to the total amount of HRK 5,713,189.73.

Financing National Minority Libraries

In 2003, as part of regular activity, funds were earmarked for the financing of national minority libraries. A total of HRK 1,218,530.73 was disbursed for the following purposes: Municipal Library, Beli Manastir œ Central Library of the Hungarian Minority National Library —Petar Preradoviş“, Bjelovar œ Central Library of the Czech Minority Municipal Library —Ivan Goran Kovaćiş“, Karlovac œ Central Library of the Slovene Minority Municipal and University Library, Osijek œ Central Library of the Austrian Minority City Library and Reading Room, Pula œ Central Library of the Italian Minority Croatian National Library and Reading Room, Nałice œ Central Library of the Slovak Minority Library and Reading Room —Bogdan Ogrizoviş“, Zagreb œ Central Library of the Albanian Minority Libraries of the City of Zagreb œ Central Library of the Ruthenian and Ukrainian Minority Serbian Cultural Society —Prosvjeta“, Zagreb œ Central Library of the Serbian Minority

Programmes for central libraries for minorities conducted in 2003:

The Ministry of Culture provides funds for the salaries of nine employees in the central libraries for minorities:  in Beli Manastir for the Hungarian minorities  in Bjelovar for the Czech minority  in Nałice for the Slovak minority  in Karlovac for the Slovene minority  in Osijek for the Austrian minority  in Pula for the Italian minority  in Zagreb - at the "Bogdan Ogrizoviş" library for the Albanian minority - at the Municipal Library for the Ruthenian and Ukrainian minority - at the Serbian Cultural Society —Prosvjeta“ for the Serbian minority in the Republic of Croatia (2 employees)

42

Financing in the area of music and the performing arts

1) Institute for Ethnology and Folklore Research, Zagreb: Production of the CD —Musical Heritage of national minorities in Croatia“ (HRK 30,000)

2) Concert Directorate Zagreb: 37 th International Folklore Festival (topic of the Festival: —National Minorities in the Republic of Croatia“, HRK 600,000)

3) Cultural Centre of Roma in Croatia - Romano Centro, Zagreb Participation of Mr. Kasum Cana in the European Festival of Roma and Sinti Music, and in the Conference on the Roma and the Sinti Holocaust in Berlin (HRK 8,000)

4) —Beyahad“ , Jewish Cultural Scene, Zagreb Beyahad 2003, Hvar (HRK 20,000)

5) Serbian Cultural Society —Prosvjeta“, Zagreb Subcommittee , Theatrical studio EHO, Zagreb Visiting performance in and Montenegro (HRK 5,500)

Financing of the publishing of books and literary magazines

In 2003, the Ministry of Culture financially supported several national minority programmes in the Republic of Croatia:

a) through the co-financing of the publication of books:

1. The humanitarian organisation World Organisation of Roma in Croatia, Zagreb: Ivan Rumbak: Potrebe/problemi Romske populacije u Republici Hrvatskoj ( Needs / problems of the Roma Population in the Republic of Croatia) (HRK 10,000)

2. Croatian-Montenegrin Friendship Society —Croatica œ Montenegrina“, Osijek: A group of authors: Perojski kulturno-povijesni mozaik ( Cultural and Historical Mosaic of Peroj ) (HRK 10,000)

3. —Jednota“ œ press and publishing house, Daruvar: A group of authors: Nał Josef Matułek ( Our Josef Matułek ) (HRK 10,000)

4. Archbishop‘s Ordinariate of Vrhbosna œ Vicariate for the Displaced, Zagreb: Franjo Mariş: Vrhbosanska nadbiskupija poćetkom III. tisuşljeşa ( The Archbishopric of Vrhbosna at the Beginning of the Third Millennium ) (HRK 40,000)

5. Jewish Community Zagreb, Zagreb: 43

Jasminka Domał: Amsterdam (HRK 10,000)

6. Union of Roma of Croatia, Zagreb: Snjeguljica i 7 patuljaka (Snow White and the Seven Dwarfs) HRK 10,000 Alisa u zemlji ćuda (Alice in Wonderland) HRK 10,000 ------in total: HRK 20,000

b) through the purchase of books:

1. Society of Hungarian Scientists and Artists in Croatia, Zagreb: A group of authors: Zrinski i Europa ² (Zrinski and Europe ²) (HRK 13,000) 2. Croatian-Austrian Society for Fostering Cultural and Economic Relations, Zagreb: Erhard Busek: Austrija i jugoistoćna Europa (Austria and South Eastern Europe (HRK 16,000) 3. Croatian Macedonian Society, Zagreb: Tomislav Premerl: Nastajanje u suncu (Establishment in the Sun) (HRK 12,000) 4. Cultural Society —ZAUBERER“, Osijek: Lujo Plein: DIE ESSEKERISCHE SPRECHART (HRK 4,500) 5. Serbian Cultural Society —Prosvjeta“, Zagreb: Bartuloviş, Niko: Glas iz goruşeg grma (A Voice from the Burning Bush) HRK 30,000

Kaser, Karel: Popis Like i Krbave 1712. godine

(The 1712 Census in Lika and Krbava) HRK 20,000

Petroviş, ZorČe: Buna u Banovini u Klasnişu

(The Uprising in Banovina and Klasniş) HRK 8,000

Rumenjak, Nives: Srpski zastupnici u banskoj Hrvatskoj

(Serbian Representatives in Civil Croatia) HRK 10,000

Viłnjiş, Ćedomir: Partizansko ljetovanje (Partisan Summer Holiday) HRK 18,000 Total: HRK 86,000

12. Macedonian Community in the Republic of Croatia, Zagreb:

Blagoja Jovanovski: Hrvatsko-makedonski odnosi kroz stoljeşa (Croatian-Macedonian 44

Relations through the Centuries) (HRK 2,500)

c) through the co-financing of magazine publishing : 13. Cultural Society —Miroslav Łalom Freiberger“, Zagreb:

Magazine NOVI OMANUT (HRK 50,000)

In 2005, the Ministry of Culture provided HRK 5.4 million for different aspects of cultural development and for the cultural needs of 14 national minorities in the Republic of Croatia. The funds were approved by the competent cultural councils and commissions based on applications submitted by individuals, NGOs, cultural centres or minority communities in the Republic of Croatia.

In 2004, the following funds from the state budget were allocated for the needs of programmes dealing with cultural development and art:

Institution / Amount Publishing/events Minority Purpose organisation allocated 1 2 3 4 5 Cultural Society Co-financing of the Co-financing of the —Miroslav Łalom Jewish magazine —Novi 40,000 publication of magazines Freiberger“ omanut“ Celebrations of Croatian-Israeli holidays, literary Jewish 12,000 Society evenings and commemorations Association —Dr. Co-financing of literary Symposium on Dr. Safvet-beg Bosniak 8,000 events Safvet-beg Bałagiş Bałagiş“ Croatian Carousel œ Community of Demographic Truth Serbian 4,000 Serbs in Rijeka about Serbs in Croatia D. Roksandiş: Etnos, konfesija, Serbian Cultural tolerancija Purchase of books Society Serbian 22,500 (Ethnos, Confession, —Prosvjeta“ Tolerance )

Serbian Cultural Ć. Viłnjiş: Society Serbian Kordunałki proces 22,500 —Prosvjeta“ (The Kordun Process ) Serbian Cultural D. Roksandiş: Society Serbian 20,000 Libido —Prosvjeta“ Serbian Cultural C. Nełiş: Luk i voda Society Serbian 12,000 —Prosvjeta“ (Piece of Cake ) Serbian Cultural S. Galogaša: Ćudne Society Serbian siluete (Strange 10,000 —Prosvjeta“ Silhouettes ) Zbornik radova o Serbian Cultural Vladanu Desnici Society Serbian 10,000 —Prosvjeta“ (Collection of Papers on Vladan Desnica ) 45

Institution / Amount Minority Purpose Publishing/events organisation allocated

Humanitarian I. Rumbak: Progoni organisation œ Roma kroz povijest World Roma do 1945. 15,000 Organisation of (Persecutions of Roma Roma in Croatia until 1945 ) T. Ware: Povijest ortodoksne crkve Prosvjeta d.o.o. Serbian 15,000 (History of the Orthodox Church ) Total 191,000

Theatre and Musical Performances

Theatre/music Institution / Minority Purpose Amount allocated organisation 1 2 3 4 5 Drama Group Preparation of the play German 4,000 —Zauberer“ —Konobarica“ Union of Czechs in Festival of Amateur the Republic of Czech Drama Groups in 8,000 Amateur theatre Croatia Ljudevit Selo Drama studio EHO œ Serbian Cultural Serbian performance of 8,000 Society —Prosvjeta“ —Pretapanja“ Union of Czechs in Amateur music Harvesting festivities the Republic of Czech 10,000 performance (events and festivals) Croatia

30,000 Total

Archival activities

Institution / Minority Purpose Amount allocated organisation 1 2 3 4 5 Jewish Community Jewish Biographical Jewish 20,000 Zagreb Lexicon Collection of material on Archives Research and Jews in Croatia œ Documentation Jewish 20,000 Database on the victims Centre, Zagreb of the Holocaust

40,000 Total

46

In 2004, the Government of the Republic of Croatia, through the Ministry of Culture, disbursed funds for the financing of national minority programmes in a total amount of HRK 5,300,526.22, and in 2005, the following amounts were allocated for the needs of individual national minorities :

Minorities Amount allocated

Albanian minority 135,223.99 Austrian minority 121,913.38 Bosniak minority 10,000.00 Montenegrin minority 27,900.00 Czech minority 233,676.04 Hungarian minority 129,253.48 Ruthenian and Ukrainian minority 127,580.09 Slovak minority 127,645.90 Slovenian minority 119,051.18 Serbian minority 3,503,247.09 Jewish minority 705,000.00

TOTAL 5,403,463.39

Pursuant to the criteria within the information and publishing programmes, funds from the state budget of the Republic of Croatia are used to financially assist the publication of daily, weekly, monthly and annual magazines in the languages of national minorities.

Funds to the amount of HRK 4,300,000 have been earmarked in the state budget of the Republic of Croatia of 2006 for the members of the Italian national minority to publish in the Italian language the daily —La voce del popolo“, the bimonthly —Panorama“, the children‘s monthly magazine —Arcobaleno“, and the quarterly —La battana“.

Funds to the amount of HRK 1,546,000 have been earmarked in the state budget of the Republic of Croatia of 2006 for the publication in the Czech language of the weekly 47

—Jednota“, the children‘s monthly —Detski koutek“, and two annual magazines, —Ćełki lidovi calendar“ and —Prehled“.

Funds to the amount of HRK 178,500 have been earmarked in the state budget of the Republic of Croatia of 2006 for the members of the Slovak national minority to publish in the Slovakian language the monthly —Pramen“, as well as four books.

Funds to the amount of HRK 1,360,000 have been earmarked in the state budget of the Republic of Croatia of 2006 for the Hungarian national minority through two Hungarian associations to publish in the Hungarian language two weekly magazines, —Ui Magjar Kepes Uisag“ and —Horvatorszagi Magyar Naplo“, the monthly —Horvatorszagi Magyarsag“, the quarterly for children —Barkoca“, and the annual —Evkonyv“.

Funds to the amount of HRK 285,700 have been earmarked in the state budget of the Republic of Croatia of 2006 for members of the Ruthenian and Ukrainian minority through two associations to publish in Ruthenian and Ukrainian the quarterly —Nova dumka“, the monthly —Nała gazeta“ and the quarterly children‘s magazine —Vjenćiş“.

Funds to the amount of HRK 3,505,000 have been earmarked in the state budget of the Republic of Croatia of 2006 within the information and publishing programmes, through four Serbian NGOs, for members of the Serbian national minority to publish the weekly —“, the bimonthly —Prosvjeta, three monthly magazines under the titles —Identitet“, —Nała stvarnost“ and —Bijela pćela“ œ a children‘s magazine, and ten books in Serbian.

Funds to the amount of HRK 97,000 have been earmarked in the state budget of the Republic of Croatia of 2006 for the members of the German and Austrian national minority to conduct a programme of information by publishing in German the quarterly —Deutsches Wort“.

Funds to the amount of HRK 167,000 have been earmarked in the state budget of the Republic of Croatia of 2006 through two NGOs for the members of the Jewish national minority to publish two bimonthly magazines —Ha-kol“ and —Novi omanut“.

Funds to the amount of 150,000 have been earmarked in the state budget of the Republic of Croatia through two NGOs for members of the Slovenian national minority to publish in Slovenian the monthly information bulletin —Planika“ and the four-monthly magazine —Novi odmev“.

Funds to the amount of HRK 170,000 have been earmarked in the state budget of the Republic of Croatia of 2006 for members of the Albanian national minority to publish in Albanian the monthly —Informatore“, and two books.

Funds to the amount of HRK 719,000 have been earmarked in the state budget of the Republic of Croatia of 2006 within the information and publishing programmes, through three Bosniak NGOs, for members of the Bosniak national minority to issue two monthly magazines —Preporodov journal“ and —SABAH“, the bimonthly —Behar“, the magazine —Bołnjaćka pismohrana“, the biannual children‘s magazine —Jasmin“, and several book titles.

Funds to the amount of HRK 346,000 have been earmarked in the state budget of the Republic of Croatia of 2006 within the information and publishing programmes, through three Roma NGOs, for members of the Roma national minority to issue the bimonthly —Mladi za 48

mlade“, the quarterly —Romengo ćaşipe“, the quarterly —Anglunipe-buduşnost“, and a book and a picture book for Romani children.

Funds to the amount of HRK 198,000 have been earmarked in the state budget of the Republic of Croatia of 2006 for the Macedonian national minority to conduct the programme of information and publishing by issuing the bimonthly —Makedonski glas“ and four book titles.

Funds to the amount of HRK 290,000 have been earmarked in the state budget of the Republic of Croatia of 2006 for members of the Montenegrin national minority to conduct the programme of information and publishing by issuing the bimonthly —Crnogorski glasnik“ and nine book titles.

Funds to the amount of HRK 40,000 have been earmarked in the state budget of the Republic of Croatia of 2006 for members of the Bulgarian national minority to conduct the programme of information by publishing the bilingual quarterly magazine —Rodna rijeć“ in Bulgarian and Croatian.

In addition to these programmes, financing was provided from the state budget for programmes based on bilateral agreements, expert assistance programmes for civic trust- building, and programmes to set the preconditions for achieving cultural autonomy.

In August 2006, the Croatian Government launched the website of the National Programme for the Roma and the Action Plan of the Decade of Roma Inclusion 2005-2015 in Croatian, Romani and English. This website for the Roma will facilitate information flow between state administration bodies and the Romani national minority. The two abovementioned documents adopted by the Croatian Government will also be systematically monitored. ---

Article 13 ECONOMIC AND SOCIAL LIFE

- from Article 13 paragraph 1 - subparagraph a) Compliance with the provisions of Article 13 of the Charter has also been regulated by the mentioned Act on the Use of Languages and Script of National Minorities in the Republic of Croatia. This legal act (Article 12) also introduces the possibility of regulating economic and social life. However, interest has not been shown in using a minority language when concluding a contract on employment.

Business entities operating in areas where a minority language or script is in equal official use may freely use the minority language in their operations. Such cases generally occur in areas where Italian is an equal official language. The competent authorities have no knowledge of complaints arising from the lack of use, or prevention of the use, of a minority language and script in equal official use.

The provisions of Article 13 of the European Charter for Regional or Minority Languages are applied in such a way that there is no legal regulation related to labour law which would in any way prohibit the use of minority languages.

49

It must be stressed in relation to the above that in recent years neither the Croatian Employment Bureau within the scope of its competence, nor the Labour and Labour Market Directorate of the Ministry of the Economy, Labour and Entrepreneurship has received any request in a national minority language and script which would have required the issuing of administrative acts in a minority language or script.

Specific public companies that operate in areas where a minority language or script has equal official status use minority languages in dealing with customers. Thus, in the area of the County of Istria, in municipalities and towns where Italian is in equal official use, Croatian Post uses inscriptions and information in Italian. The Croatian Electric Company œ HEP œ has envisaged in its internal regulations as one of the conditions for employment in jobs that require direct contact with customers, among other things, an active command of Italian to facilitate communication with Italian speakers.

By its internal acts, the Croatian Electricity Company requires active knowledge of Italian language as one of the conditions for the employment on jobs which include working with clients is, with a view to facilitating communication to the speakers of Italian language.

Article 14 TRANSFRONTIER COOPERATION

One of the novelties to be mentioned concerning transfrontier cooperation compared with the previous reporting period is that the Republic of Croatia in November 2004 concluded an Agreement between the Republic of Croatia and Serbia and Montenegro on the Protection of the Rights of the Croatian Minority in Serbia and Montenegro and the Serbian and Montenegrin Minority in the Republic of Croatia ( Sporazum izmeČu Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o załtiti prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj -Official Gazette œ International Agreements no. 3/05). In this Agreement, the States Parties undertook to grant to minority members, in conformity with their internal legislation, the right of expression, the right to preserve and develop their national, cultural, linguistic and religious identity, as well as the right to maintain and develop minority schooling, i.e. education, and the media, and to pursue the specific interests of minority members.

As an example of international cultural cooperation, we may mention the participation of the members of the Romani national minority in the —Gipsy Friend“ competition in Italy, as well as the visit of the Centre for Cultural Decontamination from Belgrade to the Council of the Serbian National Minority in Rijeka as an example of cooperation with the Serbian national minority. Examples of cooperation between Croatian towns and towns in other countries are still in place, and the following agreements have been concluded:

1. City of Crikvenica œ City of Saint-Dié-des-Vosges (France) 2. County of Koprivnica-Kriševci and the County of MeČimurje œ Province of Styria (Austria) 3. City of Rijeka œ City of Genoa (Italy) 4. County of Split-Dalmatia œ Autonomous Region of Friuli-Venezia Giulia (Italy) 5. City of Łibenik œ City of Civitanova Marche (Italy) 50

6. City of Bjelovar œ City of Ribiere (Italy) 7. Municipality of Punat œ Municipality of Forcola (Italy) 8. City of Varašdin œ City of Ptuj (Slovenia) 9. City of Samobor œ City of Pécs (Hungary) 10. City of Osijek œ Municipality of Subotica (Serbia) 11. City of Omił œ City of Havirov (Czech Republic) 12. City of Jasterbarsko œ Municipality of Sungurlare (Bulgaria) 13. Municipality of Sukołan œ City of Szentlorinc (Hungary) 14. County of Karlovac œ Federal Province of Steiermark (Austria) 15. City of Opatija œ Municipality of Ilirska Bistica (Slovenia) 16. County of Sisak-Moslavina œ Municipality of Sešana (Slovenia) 17. City of Kriševci œ City of Nagytad (Hungary) 18. City of Vukovar œ Municipality of Bać (Serbia)

Conclusion

Within the reporting period, the Republic of Croatia has continued to upgrade its legislative framework relating to the protection and promotion of the rights of national minorities. This included the adoption of the Constitutional Act on the Rights of National Minorities in the Republic of Croatia in 2002, which comprehensively regulates the rights of national minorities, including their rights to cultural autonomy. The right to use a minority language and script is being additionally upgraded, so that particular provisions of the Constitutional Act amend the Act on the Use of Languages and Script of National Minorities in the Republic of Croatia, thus expanding overall rights, and reducing the legislative criteria for the introduction of the equal official status of minority languages.

The exercise of national minorities‘ rights is financed from the state budget, and the amount of funds allocated for this purpose has been increasing year by year. The total funds earmarked for the needs of national minorities in 2005 show a 33% growth over those in 2004.

Permanent cooperation has been established with members of national minorities, both through the Office for National Minorities and competent bodies on one hand, and through the Council for National Minorities in the Republic of Croatia on the other hand. The latter Council is a special body for national minorities at state level established by the Constitutional Act.

The Government of the Republic of Croatia will continue to cooperate with the competent bodies of the Council of Europe and other international institutions in order to improve the position of national minorities.

As part of the measures to improve the judicial and administrative system and the educational system, special activities and programmes will be conducted focusing on the education and competence building of all bodies authorised to implement international documents. Necessary measures undertaken to ensure international standards concerning the protection and the exercise of rights of national minorities at all levels will continue.

51

Aware of the danger of assimilating speakers of minority languages, and in an attempt to preserve minority languages as a special cultural value, the Republic of Croatia, in cooperation with institutions and national minority associations, will undertake measures for the protection of minority languages and provide incentives for the members of national minorities to learn and use their mother tongue in conformity with the views expressed in the Recommendations of the Committee of Ministers.

Strasbourg, 23 February 2007 MIN-LANG/PR (2006) 4 Addendum 1

EUROPEAN CHARTER FOR REGIONAL OR MINORITY LANGUAGES

Third Periodical Report presented to the Secretary General of the Council of Europe in accordance with Article 15 of the Charter

CROATIA

Comments/questions submitted to the Government of Croatia regarding its Third Periodical Report

Prepared by the Secretariat of the European Charter for Regional or Minority Languages Directorate of Co-operation for Local and Regional Democracy DG I œ Directorate General of Legal Affairs

COMMITTEE OF EXPERTS FOR THE EUROPEAN CHARTER FOR REGIONAL OR MINORITY LANGUAGES

Comments/questions submitted to the Government of Croatia regarding its Third Periodical Report

After a preliminary examination of the Third Periodical Report on the Charter, it was found that additional information on several aspects of the report would be needed before the Committee of Experts could undertake a more detailed evaluation as required by the Charter.

The Croatian Government is therefore invited to reply to the following questions in order to allow the Committee of Experts to complete its examination. This questionnaire will additionally serve as a working document during the Committee of Expert‘s forthcoming —on-the-spot“ mission to Croatia.

The structure of this document follows the Outline for Periodical Reports to be submitted by Contracting Parties (printed in bold). The questions the Committee of Experts would like the authorities to reply to (presented in numerical order) are inserted into the original text of that Outline. General questions are listed at the beginning of the respective article. If the context requires to quote articles of Part III completely, the provisions accepted by Croatia are underlined.

PRELIMINARY SECTION

1. Please provide the necessary background information, such as the relevant historical developments in the country, an overview of the demographic situation with reference to the basic economic data for the regions, as well as information on the constitutional and administrative structure of the State.

2. Please indicate all regional or minority languages, as defined in paragraph a of Article 1 of the Charter, which exist within your State's territory. Indicate also the parts of the territory of your state where the speakers of such language(s) reside.

Question 1. The Ukrainian language is mainly spoken in the municipality of Bogdanovci (Vukovar-Sirmium county). Please inform the Committee of Experts to what extent Ukrainian is taught in Bogdanovci and whether it is used by administrative and judicial authorities, in local media, by cultural institutions and in social and economic life.

2 Question 2. The Committee of Experts noted in its previous evaluation report (Finding I, p. 41) that there are indications of —the traditional presence of [Slovenian] in Croatia as a territorial language, at least as far as some areas bordering Slovenia are concerned.“ According to the census of 2001, Slovenian is used, for example, in the municipalities of Dubravica (Zagreb county), Klana (Primorje-Gorski Kotar county) and Mursko Srediłşe (MeČimurje county). Please inform the Committee of Experts to what extent Slovenian is taught in these municipalities and whether it is used in local media, by cultural institutions and in social and economic life.

Question 3. At a seminar on the implementation of the Charter in Croatia that was held in June 2006, the Croatian authorities mentioned the concept of "acquired rights" which seems to apply to areas where regional or minority languages used to enjoy a level of protection that has subsequently been withdrawn. This is a constitutional principle, but its concrete status seems to be unclear. Could you please provide some information on this concept and whether the principle is followed by any degree of practical implementation?

3. Please indicate the number of speakers for each regional or minority language. Specify the criteria for the definition of —speaker of regional or minority language“ that your state has retained for this purpose.

Question 4. The data provided by the Central Bureau of Statistics on the number of regional or minority language speakers is from 2001. In view of the general decreasing trend in the number of speakers of regional or minority languages (see 3 rd periodical report, page 21), is there more recent data on the number of speakers for each regional or minority language?

4. Please indicate the non-territorial languages, as defined in paragraph c of Article 1 of the Charter, used within your State's territory and provide statistical data concerning speakers.

5. Please provide recent general statements on the policy of your State concerning the protection of regional or minority languages where it may be of use to supplement the above four points.

PART I

1. Please state the main legal act(s) and/or provisions that you consider essential for the implementation of the European Charter for Regional or Minority Languages in your country. Please provide:

• copies of those acts and/or provisions, in English or French, should your country not have done so in relation to the initial periodical report 1;

1 The principal legal acts and/or provisions referred to are meant to facilitate the Committee of Experts‘ assessment and should reduce the number of supplementary questions the Committee has to address to state Parties. The Committee will however take due account of the specific problems of particular countries, especially those with complex administrative structures or numerous legislative bodies.

3 • details and copies of new legislation or policy documents with relevance to the regional or minority languages;

Question 5. Please provide a copy, in English or French, of the Act of the Use of Languages and Scripts of National Minorities in the Republic of Croatia 2000.

Please provide a copy, in English or French, of the Act on Education in the Languages and Scripts of National Minorities 2000.

• details of case law or other legal or administrative developments in this field.

2. Please indicate the bodies or organisations, legally established in your state, which further the protection and development of regional or minority languages. Please, list the names and addresses of such organisations.

Question 6. Please provide an exhaustive list of all bodies or organisations, legally established in the Republic of Croatia, which further the protection and promotion of regional or minority languages. Accordingly, please provide the full contact details of those organisations.

3. Please indicate if any body or organisation has been consulted about the preparation of this periodical report or about the implementation of the recommendations of the Committee of Ministers addressed to your state. In the case of an affirmative answer, specify which one(s).

4. Please indicate the measures taken (in accordance with Article 6 of the Charter) to make better known the rights and the duties deriving from the application of the Charter.

5. It is understood that full details of the measures taken to implement the recommendations of the Committee of Ministers will appear in the body of the report. Nevertheless, please summarise those measures for each recommendation.

Recommendation 1

Question 7. Please list the percentage or numbers of speakers 2 of regional or minority languages concerned by the application of Part III in the municipal territories within the counties listed in the 3rd periodical report (see page 9).

Question 8. The 3rd periodical report states that the Croatian Government will reconsider the declaration on the territory of application of the regional or minority languages protected under Part III, and provide an opinion in its next report. Has there in the meantime been any further consideration on this point?

2 The numbers of speakers can be based, for example, on the numbers of persons who declared their —mother tongue“ to be other than Croatian in the 2001 Census.

4 Recommendation 2

Question 9. The 3rd periodical report states that a conclusion that is of concern for the implementation of this recommendation was proposed in a report submitted to the Croatian Parliament for adoption in June 2006. Please give information as to its concrete outcome.

Recommendation 3

Question 10. If pre-school education falls within the competence of the local self- governments (see 3 rd periodical report, page 10), on the basis of which criteria do the local self-governments decide whether pre-school education in the regional or minority language is offered? Do the local self-governments have any procedures to inform parents of the possibility to request pre-school education in Ruthenian and Ukrainian for their children?

Question 11. Does pre-school education currently exist in Ruthenian and Ukrainian?

Question 12. Do the primary school Model C classes for Slovak, Ruthenian and Ukrainian take place within the regular curriculum hours?

Question 13. Have any measures been taken to introduce the teaching in or of Slovak, Ruthenian and Ukrainian at secondary school level (with regard to Slovak, see page 8 of the 3rd periodical report)?

Recommendation 4

Question 14. With regard to teacher training: Have any advisers been elected for the Ruthenian and Ukrainian languages? Is the election of advisers (see 3 rd periodical report, page 11) linked to a long-term and structured policy for teacher training?

Question 15. With regard to teaching materials, please give more details, for each regional or minority language separately, on the amount of the Government‘s financial contribution to the creation of textbooks, to the translation of textbooks and to the acquisition of textbooks from kin-states. Do the authorities systematically support the provision of original teaching materials?

Recommendation 5

Question 16. Please indicate what concrete measures the Government has taken to ensure the practical implementation of the speakers‘ right to use their regional or minority languages in relations with the relevant branches of the State Administration.

Recommendation 6

Question 17. Please indicate what concrete action the Government has taken to ensure the implementation of the use of bilingual place-names in all relevant areas.

5 Recommendation 7

Question 18. What was the outcome of the negotiations with the Radio and Television Council on creating distinct television programmes for each minority (see para. 163 of the 2nd evaluation report)?

Question 19. Are there any programmes on public radio in Serbian, Ruthenian and Ukrainian?

Recommendation 8

Question 20. Please indicate whether Slovene-speakers have been consulted in order to clarify the nature of the traditional presence of the Slovene language in Croatia.

6. Indicate what steps your state has taken to inform the following of the recommendations:

• all levels of government (national, federal, local and regional authorities or administrations); • judicial authorities; • legally established bodies and associations.

7. Please explain how your state has involved the above, in implementing the recommendations.

PART II

Objectives and principles pursued in accordance with Article 2, paragraph 1

Article 7 œ Objectives and principles

1 In respect of regional or minority languages, within the territories in which such languages are used and according to the situation of each language, the Parties shall base their policies, legislation and practice on the following objectives and principles:

b the respect of the geographical area of each regional or minority language in order to ensure that existing or new administrative divisions do not constitute an obstacle to the promotion of the regional or minority language in question;

Question 21. Please indicate whether there have been any requests from regional or minority language speakers to change the administrative boundaries of 1992/93, especially in the areas where Hungarian is spoken (see 2 nd evaluation report, paras. 17 œ 19).

6 Question 22. Have there been any changes or plans to change the existing administrative divisions?

c the need for resolute action to promote regional or minority languages in order to safeguard them;

Question 23. Have local minority councils been established for all regional or minority languages? In which municipalities or counties have these councils been set up, and for which languages? Has their role been made better known to the speakers of regional or minority languages (see para. 21 of the 2 nd evaluation report and page 8 of the 3 rd periodical report)?

f the provision of appropriate forms and means for the teaching and study of regional or minority languages at all appropriate stages;

Question 24. Has the Government taken any steps to improve the practical conditions in which Model C is used and is it used inside the regular curriculum (see para. 30 of the 2 nd evaluation report and Question 13 with regard to Recommendation 3)?

Question 25. Please provide information on the situation of the special form of education by correspondence with regard to Serbian and whether the plans for setting up a multilingual school in Zagreb have been pursued (see 2 nd evaluation report, para. 31.).

g the provision of facilities enabling non-speakers of a regional or minority language living in the area where it is used to learn it if they so desire;

Question 26. Please provide information regarding the possibility for non-speakers of a regional or minority language living in the area where it is used to learn the regional or minority language if they so desire (with the exception of Italian. See 2 nd evaluation report, para. 32).

h the promotion of study and research on regional or minority languages at universities or equivalent institutions;

Question 27. What measures have been taken to promote the study and research on Ruthenian at universities or equivalent institutions (see para. 33, 2 nd evaluation report).

i the promotion of appropriate types of transnational exchanges, in the fields covered by this Charter, for regional or minority languages used in identical or similar form in two or more States.

Question 28. With regard to the Italian language, what is the present situation of the broadcasting of Italian language television and radio channels located in Koper/ Capodistria to the whole part of Istria and to the city of Rijeka (see 2 nd evaluation report paras 34 œ 36)?

7 Question 29. With regard to Ruthenian, have any measures been taken to promote transnational exchanges with those countries where the Ruthenian language is spoken, for example with Hungary, Slovakia (see 2 nd evaluation report, para 37) and Serbia?

3 The Parties undertake to promote, by appropriate measures, mutual understanding between all the linguistic groups of the country and in particular the inclusion of respect, understanding and tolerance in relation to regional or minority languages among the objectives of education and training provided within their countries and encouragement of the mass media to pursue the same objective.

[see Recommendation 2]

PART III

Measures to promote the use of regional or minority languages in public life in accordance with the undertakings entered into under Article 2, paragraph 2

Article 8 œ Education

General question

Question 30. According to the provisions of the Act on Education in the Language and Script of National Minorities, education may be offered for a smaller number of pupils than that prescribed for mainstream schools (see pages 16 œ 17 of the 3 rd periodical report). Is there a fixed minimum number of pupils that is considered sufficient in order to apply the measures for pre-school, primary school, secondary school and technical and vocational education to regional or minority languages (see 2 nd evaluation report, paras. 72 œ 73)? Do any procedures exist to inform parents of the possibility to request education for their children in regional or minority languages?

1 With regard to education, the Parties undertake, within the territory in which such languages are used, according to the situation of each of these languages, and without prejudice to the teaching of the official language(s) of the State:

a i to make available pre-school education in the relevant regional or minority languages; or

ii to make available a substantial part of pre-school education in the relevant regional or minority languages; or

iii to apply one of the measures provided for under i and ii above at least to those pupils whose families so request and whose number is considered sufficient; or

8

iv if the public authorities have no direct competence in the field of pre-school education, to favour and/or encourage the application of the measures referred to under i to iii above; 3

[See Recommendation 3]

b i to make available primary education in the relevant regional or minority languages; or

ii to make available a substantial part of primary education in the relevant regional or minority languages; or

iii to provide, within primary education, for the teaching of the relevant regional or minority languages as an integral part of the curriculum; or

iv to apply one of the measures provided for under i to iii above at least to those pupils whose families so request and whose number is considered sufficient ;

[See Recommendation 3]

c i to make available secondary education in the relevant regional or minority languages; or

ii to make available a substantial part of secondary education in the relevant regional or minority languages; or

iii to provide, within secondary education, for the teaching of the relevant regional or minority languages as an integral part of the curriculum; or

iv to apply one of the measures provided for under i to iii above at least to those pupils who, or where appropriate whose families, so wish in a number considered sufficient ;

[See Recommendation 3]

d i to make available technical and vocational education in the relevant regional or minority languages; or

ii to make available a substantial part of technical and vocational education in the relevant regional or minority languages; or

3 Provisions accepted by Croatia are underlined.

9 iii to provide, within technical and vocational education, for the teaching of the relevant regional or minority languages as an integral part of the curriculum; or

iv to apply one of the measures provided for under i to iii above at least to those pupils who, or where appropriate whose families, so wish in a number considered sufficient ;

Question 31. Please provide information on the teaching in or of the Czech, Slovak, Ruthenian and Ukrainian languages in technical and vocational education.

e i to make available university and other higher education in regional or minority languages; or

ii to provide facilities for the study of these languages as university and higher education subjects; or

iii if, by reason of the role of the State in relation to higher education institutions, sub-paragraphs i and ii cannot be applied, to encourage and/or allow the provision of university or other forms of higher education in regional or minority languages or of facilities for the study of these languages as university or higher education subjects;

Question 32. Please provide more detailed information on the provision of facilities for the study of all Part III languages, especially Hungarian, Ruthenian and Ukrainian.

Question 33. Please give information on whether measures have been taken to recognise higher education diplomas obtained in third-state parties, especially in the case of the Italian language (see 2 nd evaluation report, para. 92).

Question 34. Please state whether measures have been taken to strengthen the provision of university studies in the Serbian language (see 2 nd evaluation report, para. 90).

f ii to offer such languages as subjects of adult and continuing education; or

Question 35. Please provide information as to the measures taken in the field of adult and continuing education for all Part III languages.

g to make arrangements to ensure the teaching of the history and the culture which is reflected by the regional or minority language;

Question 36. Please indicate to what extent Article 6 para. 1 of the Act on Education in the Languages and Scripts of National Minorities, stating that 30% of the curriculum of minority education is designed to include specific elements of the history and culture, is implemented in practice (see para. 99 of the 2 nd evaluation report).

10 Question 37. Please provide information on arrangements that have been made to ensure the teaching of the history and the culture which is reflected by the regional or minority languages for Croatian-speaking pupils in the national curriculum or at least in the curriculum in those territories where the regional or minority languages are spoken (see para. 100 of the 2nd evaluation report).

h to provide the basic and further training of the teachers required to implement those of paragraphs a to g accepted by the Party;

[See Recommendation 4]

Article 9 œ Judicial authorities

General questions

Question 38. The 3 rd periodical report states that the lack of use of regional or minority languages in court proceedings is due to the fact that the legal counsels representing the speakers rarely speak the regional or minority language themselves, apart from Italian in Istarska County and possibly Hungarian in the Beli Manastir Municipal Court (see page 21). Is there any systematic collection of data on the language competency of lawyers? Is there any language training for lawyers?

Question 39. The use of the Italian language in court proceedings has been facing a downward trend (see 3 rd periodical report, page 21). Are the reasons for this decrease known?

1 The Parties undertake, in respect of those judicial districts in which the number of residents using the regional or minority languages justifies the measures specified below, according to the situation of each of these languages and on condition that the use of the facilities afforded by the present paragraph is not considered by the judge to hamper the proper administration of justice:

a in criminal proceedings

ii to guarantee the accused the right to use his/her regional or minority language; and/ or

iv to produce, on request, documents connected with legal proceedings in the relevant regional or minority language,

if necessary by the use of interpreters and translations involving no extra expense for the persons concerned;

b in civil proceedings:

11 ii to allow, whenever a litigant has to appear in person before a court, that he or she may use his or her regional or minority language without thereby incurring additional expense; and/or

iii to allow documents and evidence to be produced in the regional or minority languages,

if necessary by the use of interpreters and translations

c in proceedings before courts concerning administrative matters:

ii to allow, whenever a litigant has to appear in person before a court, that he or she may use his or her regional or minority language without thereby incurring additional expense; and/or

iii to allow documents and evidence to be produced in the regional or minority languages,

if necessary by the use of interpreters and translations;

Question 40. Please state for all languages whether in practice documents and evidence have been submitted and accepted in regional or minority languages.

2 The Parties undertake:

a not to deny the validity of legal documents drawn up within the State solely because they are drafted in a regional or minority language; or

Question 41. Please state whether there have been any recent examples of legally issued documents in any regional or minority languages.

Article 10 œ Administrative authorities and public services

General question

Question 42. The 3 rd periodical report states that there is a trend towards wider exercise of the right to use regional or minority languages before administrative authorities (see page 22). Can this trend be confirmed with statistics or other proof?

1 Within the administrative districts of the State in which the number of residents who are users of regional or minority languages justifies the measures specified below and according to the situation of each language, the Parties undertake, as far as this is reasonably possible:

a iii to ensure that users of regional or minority languages may submit oral or written applications and receive a reply in these languages; or

12

Question 43. What measures have been taken to ensure that users of regional or minority languages may submit oral or written applications to the State authorities in the relevant districts and receive a reply in these languages, for example with regard to tax offices?

b to make available widely used administrative texts and forms for the population in the regional or minority languages or in bilingual versions.

Question 44. Have widely used administrative texts and forms been made available for the population in the regional or minority languages or in bilingual forms, for example with regard to tax offices (see paras 128 œ 131 of the 2nd evaluation report)?

c to allow the administrative authorities to draft documents in a regional or minority language.

Question 45. Have documents, apart from identity cards, been drafted in a regional or minority language? For example, what kind of bilingual certificates and attestations were issued (see 3rd periodical report, page 23)? Could you also give other concrete examples?

2 In respect of the local and regional authorities on whose territory the number of residents who are users of regional or minority languages is such as to justify the measures specified below, the Parties undertake to allow and/or encourage:

General question:

Question 46. Is there any policy to recruit local or regional government staff with a knowledge of regional or minority languages in the relevant territories, in order to guarantee the implementation of Article 10.2. a œ d?

a the use of regional or minority languages within the framework of the regional or local authority;

Question 47. Please state in which regional or local authorities the regional or minority languages, particularly Ukrainian and Ruthenian, are used. In which regional or local authority is the regional or minority language used as a working language of oral communication, not only to the speakers but within the authority itself (as seems to be the case in the municipality of Brtonigla for the Italian language œ see page 35 of the 3 rd periodical report)?

b the possibility for users of regional or minority languages to submit oral or written applications in these languages;

Question 48. To what extent is this undertaking implemented in practice? Are speakers aware of the possibility to submit oral or written applications in regional or minority languages?

13 c the publication by regional authorities of their official documents also in the relevant regional or minority languages;

Question 49. Have any of the Counties, in their capacity as regional authorities, published official documents in the relevant regional or minority languages?

d the publication by local authorities of their official documents also in the relevant regional or minority languages;

Question 50. Beyond the emblematic use of regional or minority languages in official documents, for example in letter-heads, seals and stamps etc. (see 3rd periodical report pages 24 œ 37), to what extent are regional or minority languages used in official documents? If so, please give examples by naming the nature of the document and the municipality.

g the use or adoption, if necessary in conjunction with the name in the official language(s), of traditional and correct forms of place-names in regional or minority languages.

[see Recommendation 6]

3 With regard to public services provided by the administrative authorities or other persons acting on their behalf, the Parties undertake, within the territory in which regional or minority languages are used, in accordance with the situation of each language and as far as this is reasonably possible:

a to ensure that the regional or minority languages are used in the provision of the service; or

Question 51. Please provide comprehensive information as to what steps have been taken to ensure that the regional or minority languages are used in the provision of public services (apart from the local branches of the Croatian Employment Office in Pula for the Italian language).

Question 52. With regard to the Croatian Institute for Pension Insurance, please name the local offices in which the Act on the Use of Languages is implemented.

Question 53. Please indicate what is done to make the speakers of regional or minority languages are aware of the option to submit a request and receive a reply in these languages.

b to allow users of regional or minority languages to submit a request and receive a reply in these languages; or

14 Article 11 œ Media

1 The Parties undertake, for the users of the regional or minority languages within the territories in which those languages are spoken, according to the situation of each language, to the extent that the public authorities, directly or indirectly, are competent, have power or play a role in this field, and respecting the principle of the independence and autonomy of the media:

a to the extent that radio and television carry out a public service mission:

iii to make adequate provision so that broadcasters offer programmes in the regional or minority languages;

Question 54. According to the 3rd periodical report (see page 38), a fund has been established on the basis of the Act on the Electronic Media, which national minorities could benefit from. What decision has the Electronic Media Council made on allocating the funds since 2005? Is this funding linked to the production and/ or broadcasting of programmes under Article 5 of the Act on Croatian Radio and Television?

Question 55. Please give updated figures on the programme —Prizma“: which regional or minority languages are covered and for what amount of time? At what time is the programme broadcast? Have any steps been taken to adapt its format so as not to convey a folklore image of regional or minority languages (see para. 163 of the 2 nd evaluation report and page 8 of the 3 rd periodical report - Slovak)?

Question 56. In which language(s) is the new programme —City Folk“ broadcast?

[see also Recommendation 7]

d to encourage and/ or facilitate the production and distribution of audio and audiovisual works in the regional or minority languages;

Question 57. According to the 3rd periodical report (see page 38), Art 5 of the Media Act prescribes support to encourage the production and diffusion of programmes in the media, relating to providing information to members of national minorities. Does the Government within this context, or any other context, support the funding of audio and audiovisual works in the regional or minority languages? If so, is the financial support ring-fenced?

e ii to encourage and/ or facilitate the publication of newspaper articles in the regional or minority languages on a regular basis;

Question 58. According to the 3rd periodical report (see page 38), Art 5 of the Media Act prescribes support for the launching of new printed media for, amongst other things, minority associations. Does the Government within this context, or any other context, support the regular publication of newspapers or newspaper articles in the regional or minority languages? If so, is the financial support ring-fenced?

15 Question 59. With the exception of Italian, has the Government taken any measures to encourage and/or facilitate the publication of newspaper articles (see 2 nd evaluation report, para 172 - 177)? If so, for which languages?

3 The Parties undertake to ensure that the interests of the users of regional or minority languages are represented or taken into account within such bodies as may be established in accordance with the law with responsibility for guaranteeing the freedom and pluralism of the media.

Question 60. Please state how the interests of regional or minority language speakers are represented in the Radio and Television Council? Is there any system or process to ensure that the interests of these speakers are taken into account (see 2 nd evaluation report, para. 180)?

Article 12 œ Cultural activities and facilities

1 With regard to cultural activities and facilities œ especially libraries, video libraries, cultural centres, museums, archives, academies, theatres and cinemas, as well as literary work and film production, vernacular forms of cultural expression, festivals and the culture industries, including inter alia the use of new technologies œ the Parties undertake, within the territory in which such languages are used and to the extent that the public authorities are competent, have power or play a role in this field:

a to encourage types of expression and initiative specific to regional or minority languages and foster the different means of access to works produced in these languages;

Question 61. Apart from the production of the CD —Musical Heritage of national minorities in Croatia“ (see 3rd periodical report p.42), has the Government supported the production of audio or audiovisual works in regional or minority languages?

Question 62. The 3rd periodical report lists the amount of state funds for national minority programmes (see page 46) that were allocated for each individual national minority. Have any funds been allocated to the Italian speakers?

g to encourage and/or facilitate the creation of a body or bodies responsible for collecting, keeping a copy of and presenting or publishing works produced in the regional or minority languages;

Question 63. Has the Government encouraged and/ or facilitated the creation of a body or bodies with regard to audio or audiovisual works?

16 Article 13 œ Economic and social life

—Paragraph 1

With regard to economic and social activities, the Parties undertake, within the whole country:

c to oppose practices designed to discourage the use of regional or minority languages in connection with economic or social activities;

Question 64. Has the Government been made aware of any practices designed to discourage the use of regional or minority languages in connection with economic or social activities? Has the Government developed specific measures aimed at opposing such kinds of practices?

Article 14 œ Transfrontier exchanges

The Parties undertake:

a To apply existing bilateral and multilateral agreements which bind them with the States in which the same language is used in identical and similar form, or if necessary to seek to conclude such agreements, in such a way as to foster contacts between the users of the same language in the States concerned in the fields of culture, education, information, vocational training and permanent education;

Question 65. Apart from the town twinning activities and the 2004 Agreement with Serbia and Montenegro mentioned in the 3rd periodical report (see page 49), are there any bilateral or multilateral agreements, such as that between Croatia and Italy or that between Croatia and Hungary, as mentioned in the 1st evaluation report (see para. 108)? Are there similar agreements with the Czech Republic, the Slovak Republic and Ukraine?

17

Strasbourg, 21 May 2007 MIN-LANG/PR (2006) 4 Addendum 2

EUROPEAN CHARTER FOR REGIONAL OR MINORITY LANGUAGES

Third Periodical Report presented to the Secretary General of the Council of Europe in accordance with Article 15 of the Charter

CROATIA

Replies to Comments/questions submitted to the Government of Croatia regarding its Third Periodical Report Preliminary Section

1. Before the Republic of Croatia became independent, the Constitution of the former state guaranteed the status of a constitutive nation to Croats, Serbs, Slovenes, Montenegrins, Macedonians and Bosniaks (which were at that time called "Muslims"). The status of a national minority in the former state was enjoyed by: Italians, Hungarians, Czechs, Slovaks, Ruthenians, the Roma, Ukrainians, Albanians, Vlachs and Jews.

After independence, the Republic of Croatia granted the status of a national minority to the existing national minorities and to all the constitutive nations from the territory of the former state. With the adoption of the Constitutional Act on the Rights of National Minorities, which recognised the status of a national minority to each ethnic group guided by the wish for the preservation of its special characteristics, the number of national minorities in Croatia increased, so there are 22 national minorities in Croatia today.

On the basis of the Constitution of the former state and the Public Administration Act, which was then in force, in 1981 the Decree on the manner of, and the conditions for the use of languages and scripts of national minorities in proceedings before public administration bodies and organisations vested with public authority was passed ( Official Gazette , no. 5/81), which enabled the use of the Italian, Hungarian, Czech, Slovak, Ruthenian and Ukrainian languages, under certain conditions, both in local government units and before state administration bodies. The use of minority languages before judicial bodies was, in general, governed by procedural rules. When it comes to the languages mentioned, the Republic of Croatia recognised the existence of acquired rights of these national minorities and made a declaration on the application of the European Charter for Regional Languages in respect of them. A declaration on the application of the Charter was also made in respect of the Serbian language, due to the large number of members of the Serbian national minority in the territory of the Republic of Croatia, who were traditionally settled in certain areas. Other national minorities, which acquired this status when the Republic of Croatia became independent (constitutive nations in the former state) are, as a rule, dispersed over the entire territory of the Republic of Croatia, where they settled mostly as a result of migrations within the territory of the former state. There are only some minor exceptions in border areas relating to the Slovene and Bosniak national minority.

The Republic of Croatia is a democratic and parliamentary state. The Constitution of the Republic of Croatia guarantees the right of citizens to local self-government. The Republic of Croatia was established on the basis of the principle of the separation of powers. The supreme body of the legislative power is the Croatian Parliament, the President of the Republic and the Government of the Republic of Croatia are the supreme bodies of the executive power, and the supreme body of the judicial power is the Supreme Court of the Republic of Croatia. The Constitution has provided for the establishment of the Constitutional Court of the Republic of Croatia, as an independent body, whereas for the protection of citizens' rights in administrative proceedings, the Constitution provides for the Ombudsman, as an independent institution.

Pursuant to the Constitution of the Republic of Croatia, municipalities and towns are established as units of local self-government, and counties as units of regional self-government. The City of Zagreb, the capital of the Republic of Croatia, has a special position under the Constitution.

Pursuant to the Act on the Territories of Counties, Towns and Municipalities in the Republic of Croatia ( Official Gazette , no. 86/06, 125/06-corr.), the territory of the Republic of Croatia is divided into 20 counties and the City of Zagreb, which pursuant to a special law has the status of both a town and a county. In addition to them, 127 towns and 429 municipalities have been established.

2

Gross domestic Gross domestic Gross domestic Structure by Gross domestic Gross domestic Gross domestic Index Counties product, product product counties, % product per capita, HRK product per capita, EUR product per capita, USD (Croatia=100) mil. HRK mil. EUR mil. USD (Croatia=100)

Republic of Croatia 214 983 28 683 35 620 100.0 48 426 6 461 8 024 100.0

Zagreb 11 532 1 539 1 911 5.4 36 200 4 830 5 998 74.8

Krapina-Zagorje 4 639 619 769 2.2 33 195 4 429 5 500 68.5

Sisak-Moslavina 6 544 873 1 084 3.0 36 064 4 812 5 975 74.5

Karlovac 4 940 659 818 2.3 35 784 4 774 5 929 73.9

Varašdin 7 568 1 010 1 254 3.5 41 478 5 534 6 872 85.7

Koprivnica-Kriševci 5 373 717 890 2.5 43 891 5 856 7 272 90.6

Bjelovar-Bilogora 4 652 621 771 2.2 35 832 4 781 5 937 74.0

Primorje-Gorski Kotar 16 808 2 243 2 785 7.8 55 080 7 349 9 126 113.7

Lika-Senj 3 235 432 536 1.5 61 431 8 196 10 178 126.9

Virovitica-Podravina 3 214 429 533 1.5 35 264 4 705 5 843 72.8

Pošega-Slavonia 2 923 390 484 1.4 34 436 4 594 5 706 71.1

Brod-Posavina 4 942 659 819 2.3 28 161 3 757 4 666 58.2

Zadar 6 361 849 1 054 3.0 38 088 5 082 6 311 78.7

Osjek-Baranja 12 198 1 627 2 021 5.7 37 238 4 968 6 170 76.9

Łibenik-Knin 3 956 528 655 1.8 34 786 4 641 5 764 71.8

Vukovar-Srijem 5 532 738 917 2.6 27 482 3 667 4 553 56.8

Split-Dalmatia 18 213 2 430 3 018 8.5 38 426 5 127 6 367 79.3

Istria 13 901 1 855 2 303 6.5 66 280 8 843 10 982 136.9

Dubrovnik-Neretva 5 680 758 941 2.6 45 747 6 104 7 580 94.5

MeČimurje 4 457 595 738 2.1 37 645 5 023 6 237 77.7

City of Zagreb 68 315 9 114 11 319 31.8 87 396 11 660 14 480 180.5

Brod-Posavina County has a population of 172,993, which is by 2,005 inhabitants or 1.15% less than in 1991. The share of the population of Brod-Posavina County in the total population of the Republic of Croatia (4,381,352) is 3.95%. The average population density is 84.68 persons per 1 km 2.

3 When it comes to the administrative and territorial organisation, the county consists of 2 towns, 26 municipalities and 185 settlements. A total of 79,004 inhabitants or 45.67% lives in towns, of which Slavonski Brod, as the centre of the county, has 63,268 inhabitants, and Nova Gradiłka 15,736 inhabitants. The number of people living in rural communities is 93,989 or 54.33% of the total population of the county.

Vukovar-Srijem County . In the 1991 Census this county had a population of 231,241. During the 1991 aggression against the Republic of Croatia, a large part of the County was occupied. The Croatian and other non-Serb population were expelled from the settlements in that area. There are still many displaced persons who have not returned, so the population of this county has fallen and in the 2001 Census it was 197,838.

Vukovar-Srijem County has 84 settlements, which in organisational terms, include 5 towns (Vukovar, Ilok, Vinkovci, Šupanja and Otok) and 26 municipalities. A special characteristic of this area is the presence of many large villages with several thousand inhabitants.

The most recent census in the Republic of Croatia was taken in 2001. The data relevant for the demographic and ethnic structure of the population are given below. The law provides that a census is taken every ten years, so we do not have more recent data available.

4

Population by national affiliation in 2001 Republic of Croatia œ Total 4 437 460 100.0 2 135 900 2 301 560 Croats 3 977 171 89.6 1,912,953 2,064,218 National minorities Total 331 383 7.5 158.990 172.393 Albanians 15 082 0.3 8,653 6,429 Austrians 247 0.0 100 147 Bosniaks 20 755 0.5 10,896 9,859 Bulgarians 331 0.0 157 174 Montenegrins 4 926 0.1 2,738 2,188 Czechs 10 510 0.2 4,930 5,580 Hungarians 16 595 0.4 7,482 9,113 Macedonians 4 270 0.1 2,018 2,252 Germans 2 902 0.1 1,254 1,648 Poles 567 0.0 116 451 the Roma 9 463 0.2 4,777 4,686 Romanians 475 0.0 203 272 Russians 906 0.0 174 732 Ruthenians 2 337 0.1 1,125 1,212 Slovaks 4 712 0.1 2,180 2,532 Slovenes 13 173 0.3 4.215 8,958 Serbs 201 631 4.5 97,481 104,150 Italians 19 636 0.4 9,210 10,426 Turks 300 0.0 183 117 Ukrainians 1 977 0.0 832 1,145 Vlachs 12 0.0 7 5 Jews 576 0.0 259 317 Other 21 801 0.5 11,267 10,534 Did not declare themselves in terms of national affiliation Total 89 130 2.0 43,537 45,593 Regional affiliation 9 302 0.2 4,757 4,545 Unknown 17 975 0.4 9,153 8,822

Note: In the 2001 Census 19,677 citizens declared themselves as Muslims

5

Population by mother tongue, 2001 Census

Total % Republic of Croatia œ Total 4 437 460 100.0 Croatian 4 265 081 96.1 Croato-Serbian or Serbo-Croatian 7 015 0.2 Serbian 44 629 1.0 Macedonian 3 534 0.1 Slovene 11 872 0.3 Albanian 14 621 0.3 Czech 7 178 0.2 Hungarian 12 650 0.3 Roma 7 860 0.2 Ruthenian 1 828 0.0 Slovak 3 993 0.1 Italian 20 521 0.5 Ukrainian 1 027 0.0 Other languages 18 942 0.4 Unknown 16 709 0.4

Note: Data obtained from the Central Bureau of Statistics

Data on the number of members of national minorities in Croatia

In the 2001 Census, conducted by the Central Bureau of Statistics, there were 331,383 members of national minorities in the Republic of Croatia, which accounted for 7.47% of the total population. Below you can find a list of national minorities to whom the European Charter for Regional or Minority Languages applies.

Italians

In 2001 19,636 members of the Italian national minority were recorded in the Republic of Croatia. The majority of Italians live in the territories of Istria (14,284), Primorsko-Gorska (3,539) and Pošega-Slavonia (788) counties.

Czechs

In 2001 10,510 members of the Czech national minority were recorded in the Republic of Croatia. The majority of Czechs live in the territories of Bjelovar-Bilogora (7,098) and Pošega-Slavonia (775) counties, and in the City of Zagreb (813).

6 Slovaks

In 2001 4,712 members of the Slovak national minority were recorded in the Republic of Croatia. The majority of Slovaks live in the territories of Osijek-Baranja (2,155), Vukovar-Srijem (1,338) and Sisak-Moslavina (243) counties.

Hungarians

In 2001 16,595 members of the Hungarian national minority were recorded in the Republic of Croatia. The majority of Hungarians live in the territories of Osijek-Baranja (9,784), Vukovar- Srijem (2,047) and Bjelovar-Bilogora (1,188) counties.

Ruthenians

In 2001 2,337 members of the Ruthenian national minority were recorded in the Republic of Croatia. The majority of Ruthenians live in the territories of Vukovar-Srijem (1,796) and Osijek- Baranja (127) counties.

Ukrainians

After Croatia and Ukraine were established as independent and sovereign states, there have been no major emigration flows of Ukrainians from Ukraine and other countries to Croatia, with the exception of a very small number of Ukrainian men and women who settled directly from today's Ukraine. They got married in Croatia and are gradually becoming involved in the activities of the Ukrainian community in Croatia. After the most recent census (2001) we have considerably fewer Ukrainians in the Republic of Croatia, who live in almost all parts of Croatia, but there are only two thousand of them. An overview of Ukrainians settled in the Republic of Croatia is given below:

7

1. City of Zagreb 333 2. Zagreb County 62 3. Krapina-Zagorje County 3 4. Sisak-Moslavina County 309 5. Karlovac County 20 6. Varašdin County 15 7. Koprivnica-Kriševci County 11 8. Bjelovar-Bilogora County 10 9. Primorje-Gorski Kotar County 87 10. Lika-Senj County 5 11. Virovitica-Podravina County 9 12. Pošega-Slavonia County 23 13. Brod-Posavina County 320 14. Zadar County 24 15. Osijek-Baranja County 78 16. Łibenik-Knin County 15 17. Vukovar-Srijem County 476 18. Split-Dalmatia County 49 19. Istria County 78 20 Dubrovnik-Neretva County 18 21. MeČimurje County 32 TOTAL IN THE REPUBLIC OF CROATIA 1,977

It is important to emphasise that both in the preceding period and nowadays Ukrainians from Croatia, in addition to the already existing religious communities (the Greek Catholic Church œ almost in every major settlement where Ukrainians live), have also established other aspects and forms of self-organisation, such as cultural societies, which not only gather members of the Ukrainian national minority in the Republic of Croatia, but through these cultural societies Ukrainians in the Republic of Croatia also exercise their right to cultural autonomy. Thus, since the year 1968, they have had their Federation, a co-ordinating and advisory central organisation with the seat in Vukovar, which has its members, i.e. organised cultural and educational or cultural clubs in Rijeka, Zagreb, Lipovljani, Łumeşa, Kaniša, Slavonski Brod, Petrovci, Osijek, Vinkovci and Vukovar. There are literary, music, dancing and other groups performing their activities within these societies. The societies also prepare various cultural events and show their rich Ukrainian culture, tradition and customs. These activities, carried out through cultural amateurism and other aspects of work, have become part of their overall life and work in this region, in their new homeland.

Ukrainian classes have been formed at Croatian primary schools in Vukovar, Petrovci, Łumeşa, Kaniša, Slavonski Brod, Lipovljani and Zagreb. Every year, a Summer School is organised in Croatia for primary and secondary school students, especially for those who have not had an opportunity to study, during regular classes, the Ukrainian language and literature, history, geography and, in general, the culture of their original homeland, Ukraine. At the Faculty of Philosophy of the University of Zagreb there is the Department for the Ukrainian Language and Literature, and opportunities are also offered for receiving higher education at universities and faculties in Ukraine.

When it comes to information and publishing activities, Ukrainians of Croatia read publications from Croatia, from Ukraine and from the neighbouring countries in which the Ukrainian diaspora 8 also lives. Many of them have access to the Internet, through which they can obtain current, varied and important information on Ukraine and Ukrainians all over the world (more than 20 million Ukrainians live beyond the borders of Ukraine). In Zagreb, there is the Central Ukrainian Library with modest library holdings including books, magazines, audio and video records. Since 1995 the Ukrainian Embassy and Consulate have been located in Zagreb, and an honorary consulate has recently been opened in Zadar. Along with Ukrainian cultural societies, there is also the Croatian- Ukrainian Friendship Society and the Association of Ukrainists performing their activities in Zagreb. New Ukrainian societies have recently been founded, whose operations and activities contribute to the improvement and development of the Ukrainian culture and education in these parts.

This year (2004), Ukrainians of Croatia, pursuant to the Constitutional Act on the Rights of National Minorities, established their Co-ordinating Committee of the Ukrainian National Minority in the Republic of Croatia with the seat in Zagreb. Councils of the Ukrainian national minority are active in Petrovci, the town of Vukovar, the municipalities of Bebrina and Lipovljani and representatives of the Ukrainian national minority perform their activities in the towns of Zagreb and Slavonski Brod and in Vukovar-Srijem and Brod-Posavina counties. The Co-ordinating Committee of the Ukrainian National Minority was founded with the purpose of establishing links between Councils and representatives of the Ukrainian national minority in the Republic of Croatia, enabling them to jointly co-ordinate and enhance their common interests and exercise their rights and responsibilities. One of its functions is also to provide for their joint appearance before the bodies of state, local, territorial (regional) government and self-government.

Serbs

In 2001 201,631 members of the Serbian national minority were recorded in the Republic of Croatia. The majority of Serbs live in the territories of Vukovar-Srijem (31,644), Osijek-Baranja (28,866), Sisak-Moslavina (21,617) and Karlovac (15,651) counties.

Slovenes

In 2001 13,173 members of the Slovene national minority were recorded in the Republic of Croatia. The majority of Slovenes live in the territories of the City of Zagreb (3,225), Primorje-Gorski Kotar (2,883) and Osijek-Baranja (2,020) counties.

Although members of the Slovene community live all over Croatia, their presence is stronger in the territory of Istria, Kvarner, Gorski Kotar and MeČimurje, but they are mostly concentrated in towns œ Zagreb, Rijeka, Pula, Split, Łibenik and Dubrovnik, where Slovene cultural societies are also active. In other municipalities and towns, members of the Slovene national minority have settled in smaller numbers. Members of the Slovene national minority, as well as members of any other national minority, enjoy all the rights guaranteed by the laws of the Republic of Croatia, especially the Constitutional Act on National Minorities, the Act on the Use of Languages and Scripts of National Minorities in the Republic of Croatia, and the Act on Education in the Languages and Scripts of National Minorities. The Republic of Croatia enabled them to exercise all the rights pertaining to them on account of their membership of a national minority, but not all national minorities express the same wish for the preservation of their cultural and other identity. For instance, the data relating to elections for councils and representatives of national minorities, which may be exercised by all members of national minorities with a specific share in the population (for more details see the Report) under the Constitutional Act on the Rights of National Minorities, show that of the total of 3,836 registered voters only 273 voters expressed interest in participating in the elections for councils or actually cast their votes. Councils of national minorities are institutions

9 created with the aim of the preservation of cultural and other characteristics, and ensuring the participation of minorities in public affairs.

However, not all national minorities in all local units have exercised the rights provided for by the Constitutional Act on the Rights of National Minorities, nor do they show the same interest in exercising specific minority rights that have been guaranteed to them.

The number of citizens who declared themselves as members of the Slovene minority in border towns and municipalities is as follows:

1. ME+IMURSKA COUNTY: 522

Towns/municipalities:

Mursko Srediłşe: 83 Gornji Mihaljevec: 33 Podturen: 13 Łtrigova: 82 Sveti Martin na Muri: 51 TOTAL: 262

2. KRAPINSKO-ZAGORSKA COUNTY: 439

Towns/municipalities:

Klanjec: 22 Hum na Sutli: 155 Kraljevec na Sutli: 21 Kumrovec: 14 TOTAL: 212

3. KARLOVAĆKA COUNTY: 340

Towns/municipalities:

Netretiş: 6 Šakanje: 44 Ribnik: 4 Bosiljevo: 31 TOTAL: 85

4. PRIMORSKO-GORSKA COUNTY: 2,883

Towns/municipalities:

Ćabar: 79 Vrbovsko: 38 Klana: 41 Viłkovo: 51 TOTAL: 209

10 5. ISTRIA COUNTY: 2,020

Towns/municipalities: Buje: 157 Oprtalj: 13 TOTAL: 170

Pursuant to the provisions of the Constitutional Act on the Rights of National Minorities, in May 2003 elections were held in the Republic of Croatia for councils and representatives of national minorities, whereas supplementary elections for councils and representatives of national minorities were held in February 2004. According to the criteria established by Constitutional Act, the Slovene national minority had the right to elect a total of 28 councils and 14 representatives in the entire territory of the Republic of Croatia. A total of 10 councils and 4 representatives were elected.

What should be particularly emphasised here is that no election thresholds have been set for the election of a council or representative, so it is virtually possible to elect a council or representative with only one vote. This shows that in 28 local units either no candidates were proposed or no one went to the polling station. The fact that in so many municipalities and towns members of the Slovene national minority totally abstained from exercising this right indicates that this was probably not the case of concentrated settlement. In particular, this is also confirmed by the fact that members of the Slovene national minority, a total 13,173 of them, exercised the right to elect a council and representative (on the basis of the criteria whereby this right is guaranteed even if there are only 100 inhabitants) in 42 local units in the Republic of Croatia. This year, i.e. in 2007, second elections for councils and representatives of national minorities will be organised. The Government of the Republic of Croatia, in co-operation with representatives of national minorities, is carrying out activities aimed at encouraging members of national minorities to participate in these elections.

The Republic of Croatia does not impose any limitations whatsoever on the right of the Slovene national minority to use the Slovene language and to receive their education in Slovene. However, this national minority does not express sufficient interest, which is presumed to be due to the dispersion and small number of Slovenes in certain areas.

The Federation of Slovene Societies, whose seat is in Zagreb, organises Slovene language courses in the Slovene House ( Slovenski dom ). They are attended by both members of the Slovene national minority and other citizens interested in learning the Slovene language.

Question 1: Ukrainians live in the Municipality of Bogdanovci, to which the village of Petrovci belongs, and teaching is organised for them in Petrovci , where classes in the Ukrainian language are attended by 9 students, whereas those in the Ruthenian language are attended by 42 students. In the village of Bodanovci no need was shown for studying the Ukrainian language.

Question 2: According to the data of the state administration offices in counties relating to the school year 2006/2007, Slovene is not taught in Zagreb, Primorje-Gorski Kotar and MeČimurje counties. Namely, the Federation of Slovene Societies in the Republic of Croatia, as the legitimate representative of Slovenes in Croatia, did not show interest for this form of teaching for their national minority on local level.

Question 3. The concept of "acquired rights" was explained in the Preliminary Section. Taking account of the acquired rights, the Act on the Use of Languages and Scripts of National Minorities provided that the right to use a minority language granted under the previous regulations was one of

11 the criteria for introducing that particular minority language in official use. In practice, the concept of "acquired rights" functions in all the communities where members of a national minority exercise the right to official use of their minority language, even when they do not meet the criteria laid down by the Act. The Report contains more detailed information about this.

The number of speakers of minority languages is indicated in the Preliminary Section. As already stated, the Republic of Croatia chose to apply the principle of open number of national minorities, based on their autonomous choice. Therefore, the Republic of Croatia does not define minority languages, but deems them to include all the languages spoken by members of national minorities as mother tongues.

4. In accordance with the declaration given on the ratification of the European Charter for Regional or Minority Languages, the Republic of Croatia does not consider minority languages to be related to any particular territory, independently of other criteria provided for by the law. The overview of speakers of minority languages is given in the Preliminary Section.

5. In addition of the conclusions of the Government of the Republic of Croatia presented in the Third Report on the Application of the European Charter for Regional or Minority Languages, the Government's policy on minorities, which includes this aspect as well, is also reflected in the conclusions contained in the Second Report on the Application of the Constitutional Act on the Rights of National Minorities.

When it comes to the implementation of educational programmes for national minorities, consideration is currently given, in co-operation with representatives of minorities, to the existing models of education and the methods of their further adjustment to the actual needs of national minorities.

The use of languages and scripts of national minorities in judicial and administrative proceedings has, unfortunately, revealed a steady decline. Administrative and judicial bodies are prepared to accept the use of minority languages in proceedings, but the number of requests for equal official use of minority languages has been continually decreasing. For this reason, it will be necessary to design a campaign in the forthcoming period, in co-operation with associations of national minorities, to foster the use of minority languages in official proceedings and to raise national minorities' awareness of the need to preserve their own language, as an important element of their cultural identity. At the same time, supervision will be carried out to check whether the by-laws adopted by local self-government units are in line with the legislation in force in this area and whether their bodies have acted in compliance with law.

Recommendation 3

Question 10: The Council for National Minorities on local level and the Federation of Ruthenians and Ukrainians should express their interest in introducing pre-school education in the Ruthenian and Ukrainian languages, if there is a need for this.

Question 11: Pre-school education in the Ruthenian and Ukrainian languages is not provided because no interest has been shown by the respective minorities.

Question 12: Model C classes are organised depending on the spatial, personnel and other conditions in a particular school and pupils' obligations, and are solved at school level.

12 Question 13: Pupils belonging to the Slovak, Ruthenian and Ukrainian minorities are dispersed at secondary school level and have so far taken no initiatives in learning their language and culture. Each such initiative will be supported by the Ministry of Science, Education and Sports.

Recommendation 4

Question 14: Advisers for the Ruthenian and Ukrainian languages have not been elected or hired. The long-term structured policy on education and training for teachers as a whole is part of the National Strategy: The Plan for the Development of the Educational System for the Period 2005- 2010, and the issue of advisers will be solved within that framework, according to needs.

Question 15: Financial contribution of the Ministry of Science, Education and Sports in 2006 for the translation and printing of textbooks in minority languages was HRK 1,632,000 for textbooks in the Serbian language, 619,250 for those in the Czech language, 149,500 for those in Slovak. For textbooks in the Serbian language approximately HRK 500,00 are provided for the same purposes. For the needs of the Italian national minority, 44 primary school textbooks and 5 secondary schools textbooks were translated in the period 2004-2007, whereas for the needs of the Serbian national minorities 47 primary school textbooks have been translated until 2007. All the national minorities may use original language textbooks, which are, however, subject to the approval by the Ministry of Science, Education and Sports. For instance, 8 original textbooks are used for the needs of the Slovak national minority.

PART I

The following regulations are relevant for the application of the European Charter for Regional or Minority Languages: the Constitution of the Republic of Croatia (Article 12), the Constitutional Act on the Rights of National Minorities (Articles 9 to 18), the Act on the Use of Languages and Scripts of National Minorities in the Republic of Croatia, and the Act on Education of National Minorities.

In proceedings in which a party has the right to use his or her minority language, judicial bodies and other bodies of state administration inform the party about this right and make a note thereof in the case file. Preventing a party from using the minority language in proceedings constitutes a ground for appeal. However, no proceedings have been instituted by parties to request the protection of their right to use the minority language.

In the course of the preparation of the Third Report, all the national minorities to which the Charter applies were provided with the Recommendations and asked to co-operate and submit their reports. This invitation was responded to only by the Union of Slovaks, whose report is contained in the Third Report. In June 2006 a seminar was organised, in co-operation with the Committee of Experts, on the implementation of the European Charter for Regional and Minority Languages and of the Recommendations adopted by the Committee of Experts, which was attended by representatives of all the minorities to which the Charter applies, as well as by representatives of the Slovene national minority.

2. In the Republic of Croatia, there are no separate specialised institutions responsible for the promotion, protection and development of minority languages. As stated above, state bodies and bodies of local and regional self-government are, as part of their duties and powers, obliged to take care of the compliance with the regulations governing minority languages.

13 Special care for the preservation of minority languages is taken by organisations and other associations of national minorities, when exercising their right to cultural autonomy. In relation to minority languages to which the Republic of Croatia applies the Charter, we are giving below the list of the relevant organisations.

The list of organisations of national minorities promoting minority languages

ITALIANS Italian Union, Rijeka Uljarska 1/1V President Furio Radin

CZECHS Union of Czechs in the Republic of Croatia, Daruvar Trg Kralja Tomislava 7 President Leonora Janota

SLOVAKS Union of Slovaks, Nałice Trg Kralja Zvonimira 5 President Andrej Kuric

HUNGARIANS Democratic Union of Hungarians of Croatia, Osijek Europske avenije 8/1 President Arpad Pasza

Federation of Hungarian Organisations, Beli Manastir Augusta Cesarca 16 President Juhas Łandor

RUTHENIANS AND UKRAINIANS Union of Ruthenians and Ukrainians in the Republic of Croatia, Vukovar Vijeşa Europe 93 President Slavko Burda

SERBS Serbian Cultural Society "Prosvjeta", Zagreb Berislavişeva 10 President Ćedomir Viłnjiş

Serbian National Council, Zagreb Preradovişeva 18/1 President Milorad Pupovac

Joint Council of Municipalities, Vukovar Borovo naselje-Radnićki dom President Dragan Crnogorac

14 SLOVENES

Federation of Slovene Societies in the Republic of Croatia, Zagreb Masarikova 16 President Darko Łonc

QUESTION 8: The report by the Government of the Republic of Croatia was adopted in August 2006 and in that report the Government of the Republic of Croatia concluded that it would reconsider the declaration given in relation to the territory of application of minority languages. No specific languages have been identified so far, but, as stated in the Report, the Government's position in this regard will be presented in the next periodical report.

QUESTION 16: The right of speakers of minority languages to use their own languages in relations with state administration bodies is governed by the Act on the Use of Languages and Scripts of National Minorities in the Republic of Croatia, which contains provisions on carrying out supervision and on measures that can be undertaken on the basis of the supervision carried out. The problems that have arisen so far in the implementation of this law have been successfully solved through direct contacts between the competent bodies and representatives of national minorities. For instance, the Ministry of the Interior has organised special opening hours for members of the Italian national minority during which an Italian-speaking staff member provides services to clients.

QUESTION 17: The installation and use of boards with the names of places and geographic localities falls within the competence of local self-government units, and not the Government of the Republic of Croatia. The central Office for Public Administration and other competent bodies may undertake appropriate measures under their supervisory powers.

In relation to Article 10 œ Administrative authorities and public services

QUESTION 42 T he right to use regional or minority languages, were included in the Third Report by the Republic of Croatia on the Application of the European Charter for Regional or Minority Languages.

QUESTION 43. First instance state administration bodies and organisational units of central state administration bodies conducting first instance proceedings, on whose territory the language and script of a national minority is in equal official use along with the Croatian language and Latin script, are obliged to inform parties from the territory of a municipality or town that have introduced in equal official use the language and script of a national minority about their right to use the language and script of that national minority in proceedings and enter in the minutes a statement specifying the language and script to be used by the party in the proceedings. If no minutes are taken in the proceedings, the party's declaration about the language he or she wishes to use or about a request for issuance of bilingual documents will be entered in the form of an official note.

If the first communication in the proceedings is sent to the party in the Croatian language and Latin script and in the language and script of a national minority declared to be in equal official use, the language and script in which the communication is delivered or in which the first submission is filed by the party will be deemed to be the language and script the party wishes to use in the proceedings.

Where a party has chosen to use the language and script of a national minority declared to be in equal official use, the body conducting the proceedings is obliged, in accordance with procedural

15 regulations, to make sure that the party is able to participate in the proceedings using the language and script of the national minority concerned. Written copies of the documents in the cases involving parties who have chosen to use the language and script of a national minority are to be sent to these parties in both the Croatian language and Latin script and the language and script used by the party in the proceedings.

Where parties in proceedings have chosen to use two or more languages and scripts declared to be in equal official use, the language and script to be used in proceedings along with the Croatian language and Latin script will be those on which the parties have reached an agreement. If no agreement has been reached, the language and script to be used in the proceedings will be the minority language and script used by the majority of the participants in these proceedings, and interpretation will be provided for other participants in proceedings. If it is impossible to ensure the use of the language and script of the national minority even in this way, the proceedings will be conducted only in the Croatian language and Latin script, with interpretation. The agreement on the language and script in which the proceedings are to be conducted, along with the Croatian language and script, is entered in the minutes or an official note is made in the case file, if no minutes are taken in that type or proceedings. The party and other participants in proceedings may choose to file submissions either in the Croatian language or in the language and script they use, declared to be in equal official use.

Letters, submissions and written copies of other acts passed in second instance proceedings are to be sent to the parties by first instance state administration bodies and organisational units of central state administration bodies conducting first instance proceedings in the Croatian language and Latin script and the language and script that were used in first instance proceedings. When carrying out their activities in the territory of a municipality or town where bilinguality or multilinguality (Croatian and minority languages) has been introduced, these bodies:

1. issue public documents, 2. print forms to be used for official purposes, 3. write the text on stamps and seals in the same print size, 4. produce name boards, 5. write document headings in the same print size.

QUESTION 44 In local and territorial (regional) self-government units whose statutes and other general acts provide for equal use of a minority language and script, provision has been made for bilingual printing of administrative texts or forms used for official purposes: in Croatian and in the minority language. This right is exercised by citizens and legal persons on their personal request.

In practice, these rights are more frequently exercised in local units in the territory of Osijek-Baranja County, e.g. in the territory of the Municipality of Kneševi Vinogradi and the Municipality of Łodolovci, and on the territory of Istria County, e.g. the municipalities of Grošnjan and Brtonigla.

However, it should be noted that the available data show that, in practice, in a large number of local units there have been no requests by citizens for issuance of public documents in the language and script of national minorities, or for bilingual printing of forms to be used for official purposes.

QUESTION 45 As an example of issuing various certificates in both the Croatian and minority language and script, we would like to mention the Municipality of Grošnjan where equal official use of the Italian language in the work of administrative bodies involves the following:

16 - forms, invitations, certificates, decisions and other individual acts addressed by administrative bodies to citizens, which as well as the text in the Croatian language must also contain the text in the Italian language, - public notices, invitations and other notifications, which must contain the text in both the Croatian and the Italian language, and when published in local media they must be delivered in the Croatian and the Italian language, - signs and markings in offices, which must be written in the Croatian and the Italian language, - wedding ceremony is celebrated in the language or languages declared to be in equal official use in the territory of the Municipality of Grošnjan, subject to agreement of persons intending to enter into a marriage.

We would also like to refer to the example of the Municipality of Brtonigla where municipal bodies allow the use and recognise the validity of private legal documents made in the territory of the Republic of Croatia, even when they are written in the Italian language.

QUESTION 46 To ensure the equality of the Croatian language and a minority language, local self-government units may prescribe in their general acts that a requirement for certain jobs is not only the knowledge of the Croatian language, but also of the minority language. For instance, such requirement was prescribed by the Municipality of Grošnjan and the Municipality of Brtonigla, as well as institutions and legal persons founded by these two municipalities.

QUESTION 47 A minority language, as a working language of oral communication in local and territorial (regional) self-government units, is used on an equal footing with the Croatian language in the Municipality of Brtonigla (as mentioned in the questionnaire) and in the Municipality of Grošnjan.

As regards the use of the Ruthenian language, we would like to point out that the Statute of the Municipality of Tompojevci introduced equal use of the Ruthenian language for the area of the settlement of Miklułevci located in the Municipality of Tompojevci, where the majority of the population are Ruthenians (of the total population of 486 there are 359 Ruthenians).

Furthermore, the Municipality of Bogdanovci also regulated in its statute equal use of the Ruthenian language for the area of the settlement of Petrovci, where of the total population of 988 there are 549 Ruthenians.

Members of the Ukrainian national minority have a considerable share in the total population of the Municipality of Bogdanovci (7.4%), but pursuant to the provisions of the Constitutional Act on the Rights of National Minorities there is no obligation to prescribe the use of the Ukrainian language by statute.

In such municipalities, where equal official use of the minority language and script is prescribed only for a specific area within the municipality, in practice it happens that, when officially corresponding with administrative bodies of the municipality, people use the Croatian language and Latin script.

We would like to point out that the Constitution of the Republic of Croatia, the Constitutional Act on the Rights of National Minorities, the Act on the Use of Languages and Scripts of National Minorities in the Republic of Croatia, and thus also the statutes of local and territorial self-government units, only provide for equal use of the Croatian language and script and

17 the minority language and script, without the possibility of introducing the exclusive use of the language and script of a national minority.

- QUESTION 48 The need for realising the right to use the minority language and script varies from county to county in the Republic of Croatia, because in some counties members of national minorities do not have a significant share in the total population or members of national minorities do not show interest in using the minority language and script although this right is provided for by the statutes and other general acts of the local and territorial (regional) self- government units concerned.

We would like to point out that the improvement, preservation and protection of the position of national minorities in the Republic of Croatia is also ensured through the activities of various bodies, e.g. councils and representatives of national minorities, the Council for National Minorities, various organisations, etc., whose work is, amongst other things, aimed at motivating and encouraging members of national minorities to exercise their rights, and thus use their minority language and script.

Question 49

No county in the territory of the Republic of Croatia is obliged to prescribe in its statute equal use of the Croatian language and script and a minority language and script on county level on account of the share of members of national minority in its total population, because no national minority has a share in the total population of any county greater than 1/3.

Nevertheless, we would like to mention that the Office of State Administration in Istria County, acting in its capacity as the first instance body, implements the Act on the Use of Language and Script in its Pula headquarters and in its branch offices in towns where the language and script of the Italian national minority is in equal official use along with the Croatian language and Latin script by issuing bilingual certificates from the State Registers as well as other documents, if the parties so require.

Also, all stamps and seals of the Office contain the text written in both the Croatian and the Italian language, and the same applies to boards with the names of services, branch offices (Pula, Rovinj, Poreć, Umag, Buje) and registry offices (Pula, Rovinj, Poreć, Umag, Buje, Novigrad, Vodnjan).

- Question 50

As already stated, minority languages are considerably used in official documents or document headings, stamps and seals in two local and territorial (regional) self-government units located in the territories of municipalities and towns of Istria County.

PART II

Question 25: In 2006 the Ministry provided support for correspondence-consultative classes for the preservation of the Serbian language and granted funds amounting to HRK 170,000. According to the report by the Serbian Cultural Society "Prosvjeta", in 2005/2006 37 students completed such classes.

18 Question 26: In co-operation with schools at local level, the Council for National Minorities may launch initiatives for teaching minority languages to non-speakers, depending on personnel and other conditions, and the interest expressed.

PART III œ Education

Question 30: Since the year 2000, when the new Act on Education in the Languages and Scripts of National Minorities was passed, there has been no minimum threshold for providing teaching of the language of a national minority.

Question 31: There are 50 students learning the Czech language in secondary school (general programme); teaching is provided by 5 Czech language teachers in 4 classes. In vocational and technical schools, the Slovak, Czech, Ukrainian and Ruthenian minorities have not expressed such need, because students are dispersed in different vocational programmes.

Additional explanations or answers to particular questions will be given during the visit of the Committee of Experts on the European Charter for Regional or Minority Languages.

Article 11 œ Media

Question 54

Year 2005

Pursuant to Article 5 of the Ordinance on the manner and procedure for implementing public tenders for the allocation of funds kept by the Fund for the Promotion of Pluralism and Diversity of the Electronic Media ( Official Gazette , no. 170/04), the Council for Electronic Media, at its 44 th session held on 10 May 2005, called a Public Tender No. 01/05 for the allocation of the Fund's funds.

The Council established that all television stations, 17 of them, and 93 radio stations submitted bids in response to the tender, which means that as many as 40 radio stations failed to exercise their right to do this for unknown reasons. Nevertheless, consideration of 110 bids was a very comprehensive and demanding work and Council members did their best to complete it to be able to enforce the first Decision on Allocation within the time limits prescribed by the law and subordinate regulations.

The Council concluded that the majority of radio and television broadcasters applied to the Fund's tender with the material from their current programme schemes, and that there were few new projects. The Council found offers to be very diverse in terms of quality and journalistic scope. In the Council's opinion, some offers noticeably stood out on account of their presentation and the quality of their programme material, and so deserved special attention, but there were also those which would hardly earn a passing grade.

In accordance with the Electronic Media Act, the Ordinance on the manner and procedure for implementing public tenders for the allocation of the Fund's funds and the Decision on the manner of evaluation of bids submitted in response to public tenders for the allocation of the Fund's funds, each Council member thoroughly examined all the bids and then, within working groups and at a series of working meetings, they conducted the analysis and evaluation procedure according to the criteria provided for by the Act, attentively assigning points in 6 very heterogeneous categories.

19

Following a complex and demanding procedure whereby the offers submitted were analysed, compared and evaluated, the Council agreed on the approach and methodology for ranking the offers and projects and classified them into several groups (classes) œ 3 groups for television and 6 groups for radio, according to the following table:

RADIO Group I broadcasters which have scored more than 75 points HRK 253.870,00 Group II broadcasters which have scored from 60 to 75 points HRK 103.870,00 Group III broadcasters which have scored from 40 to 60 points HRK 53.870,00 Group IV broadcasters which have scored from 25 to 40 points HRK 33.870,00 Group V broadcasters which have scored from 15 to 25 points HRK 18.870,00 Group VI broadcasters which have scored from 0 to 15 points HRK 8.870,00

TELEVISION Group I broadcasters which have scored more than 75 points HRK 897.058,00 Group II broadcasters which have scored from 60 to 75 points HRK 547.058,00 Group III broadcasters which have scored from 40 to 60 points HRK 247.058,00

According to the official information received from the Ministry of Culture, the Council established that on 25 August 2005 there were HRK 17,876,941.12 in the Fund, resulting for the most part from 8 payments received from the Croatian Radio Television in the period from December 2004 to July 2005. In addition to this, in the end of the preceding fiscal year the Council itself paid HRK 1,939,053.99 to the Fund on the basis of the legal provisions governing transfer of its unspent funds.

On 5 October 2005 the Council signed contracts on the use of the Fund's funds, and these contracts identified the programme material for which money had been allocated. When allocating the Fund's funds, the Council took special account of the programme material intended for national minorities, and the broadcasters which received funding for the production of this program material include:

- Radio Mrešnica œ for the broadcast "Minority Journal" and "Open for Minorities" (= HRK 253,870.00) - Radio Banovina œ for the broadcast to be produced, entitled "Here is My Home" (= HRK 253,870.00) - Croatian Radio Karlovac œ for the broadcasts "Etnos" and "Minority Forum" (= HRK 253,870.00) - Radio Istra œ for the broadcast Microfono aperto , ("Open Microphone") (= HRK 253,870.00) - Radio Stella Maris œ for the broadcast "News in Italian" (= HRK 103,870.00) - Radio Daruvar œ for the entire programme intended for national minorities, which was applied in response to the tender (= HRK 103,870.00) - Radio Rakovo œ for programmes for national minorities in the area of special state concern (= HRK 103,870.00) - Radio Brod œ for the broadcast "Etnoss" (= HRK 103,870.00) - Radio Borovo œ for the broadcasts "Conversation with a Cause", "Daily News" and "ARS Scale" (= HRK 103,870.00) - BBR radio œ for the broadcast "County Chronicle" (= HRK 103,870.00) - Slavonski Radio œ for the broadcast "D-funk" (= HRK 103,870.00) - Radio Nałice œ for the programme for national minorities in the area of special state concern (= HRK 53,870.00) - Radio Nova Gradiłka œ for the programme material intended for national minorities (= HRK 53,870.00) - Radio Ogulin œ for programmes for national minorities (= HRK 53,870.00)

20 - Radio Sisak œ for programmes on national minorities from the area of special state concern through the broadcasts "Etnos" and "Focus" (= HRK 53,870.00) - Slavonija radio œ for the broadcast "My Home" (=HRK 53,870.00) - Media-Mix-Radio 105 œ for the broadcast "How do Croats in Slovene Prekmurje Region Live" (= HRK 33,870.00) - Radio Grubiłno Polje œ for broadcasts on national minorities (= HRK 18,870.00) - Radio Dunav œ for a broadcast on national minorities (= HRK 8,870.00) - TV Nova œ for the broadcasts "Non-Mandatory Direction" and "Comunita" (= HRK 897,058.00) - RI Kanal œ for the broadcasts "News", "Forums", "Magnifying Glass", "RI Planet" and "Mosaic" (= HRK 897,058.00) - Vinkovaćka televizija œ for the broadcasts "Dialogue", "Press Conference", "Living Together" (= HRK 547,058.00) - TV Moslavina œ for the broadcast "Minorities in the Media" (= HRK 547,058.00) - KA Vision œ for the broadcast "The Chip" (= HRK 247,058.00).

The Council allocated the Fund's funds earmarked for the advancement of public interest to many broadcasters, and it is through these shows that the broadcasters are also expected to respect the rights of national minorities.

The Council will systematically monitor whether the broadcasters have used the Fund's funds to produce programme material for which these funds were allocated, and if the contrary is proven, the Council will seek refund from the broadcaster concerned.

Year 2006

Pursuant to Article 5 of the Ordinance on the manner and procedure for implementing public tenders for the allocation of funds kept by the Fund for the Promotion of Pluralism and Diversity of the Electronic Media ( Official Gazette , no. 170/04), the Council for Electronic Media, at its 74 th session held on 1 February 2006, called a Public Tender No. 01/06 for the allocation of the Fund's funds.

The Council established that all television broadcasters, 19 of them, and 129 radio broadcasters submitted bids in response to the tender, which means that as many as 10 radio broadcasters failed to exercise their right to do this for unknown reasons. Nevertheless, consideration of 129 bids was a very comprehensive and demanding work and Council members did their best to complete it to be able to enforce the first Decision on Allocation within the time limits prescribed by the law and subordinate regulations.

The Council concluded that the majority of radio and television broadcasters applied to the Fund's tender with the material from their current programme schemes, and that there were few new projects.

In accordance with the Electronic Media Act, the Ordinance on the manner and procedure for implementing public tenders for the allocation of the Fund's funds and the Decision on the manner of evaluation of bids submitted in response to public tenders for the allocation of the Fund's funds, each Council member thoroughly examined all the bids and then, within working groups and at a series of working meetings, they conducted the analysis and evaluation procedure according to the criteria provided for by the Act, attentively assigning points in 6 very heterogeneous categories.

A total of HRK 9,441,632.00 was allocated to radio broadcasters, HRK 9,137,140.00 to television broadcasters, and HURIN received HRK 383.488,00 for two projects. The total amount allocated was HRK 18.962.260.00.

21

Points for the programme material intended for national minorities were assigned to 66 radio broadcasters and 14 television broadcasters.

On 5 June 2006 the Council signed contracts on the use of the Fund's funds, and these contracts identified the programme material for which money had been allocated. When allocating the Fund's funds, the Council took special account of the programme material intended for national minorities, and the broadcasters which received funding for the production of this programme material include:

- Krugoval Garełnica œ for the broadcast "The Thread" (HRK 25,000.00) - Radio Bljesak œ for the broadcast "Here We are As Well" (HRK 50,000.00) - Radio Brod œ for the broadcast "Ej Romale" (HRK 93,520.00) - Radio Daruvar œ for broadcasts for the Czech national minority (HRK 93,250.00) - Radio Dunav œ for the broadcast "Origin" (HRK 25,000.00) - Radio Labin œ for the broadcast "Setimanale alboneze" (HRK 50,000.00) - Radio Mrešnica œ for the broadcast "Minority Journal" (HRK 191,744.00) - Radio Nałice œ for the broadcast in the Slovak language (HRK 50,000.00) - Radio Pitomaća œ for the broadcast "Ethnic Groups and Us" (HRK 93,520.00) - Radio postaja Drnił œ for the broadcast "At Home" (HRK 50,000.00) - Radio postaja Nova Gradiłka œ for the broadcast "The Bridges of Trust" (HRK 25,000.00) - Radio Rovinj œ for the broadcast Rovigno Canta ("Rovinj Sings") (HRK 93,520.00) - Radio Eurostar œ for the broadcast Senza Confini ("Without Frontiers") (HRK 93,520.00) - Radio Stella Maris œ for the broadcast "News in Italian" (HRK 50,000.00) - Radio Zona Buzet œ for the broadcast "Homemade at 3" (HRK 25,000.00) - TV Nova œ for the broadcasts "Non-Mandatory Direction" and "Comunita" (HRK 452,700.00).

Television broadcasters received a total of HRK 452,700.00 for the programme material intended for national minorities, whereas radio broadcasters received HRK 1,009,344.00.

The Council allocated the Fund's funds earmarked for the advancement of public interest to many broadcasters, and it is through these shows that the broadcasters are also expected to respect the rights of national minorities.

The Council will systematically monitor whether the broadcasters have used the Fund's funds to produce the programme material for which these funds were allocated, and if the contrary is proven, the Council will seek refund from the broadcaster concerned.

At its 115 th session held on 30 November 2006, the Council passed the Decision amending the Decision on the manner of evaluation of bids submitted in response to public tenders for the allocation of funds kept by the Fund for the Promotion of Pluralism and Diversity of the Electronic Media ( Official Gazette , no. 03/07).

This Decision amended Article 5, paragraph 1, subparagraph 2 in that the programme material intended for national minorities in the Republic of Croatia may now be assigned from 5 to 20 points. The production and/or broadcasting of programmes under Article 5 of the HRT Act has nothing to do with the funds kept by the Fund for the Promotion of Pluralism and Diversity of the Electronic Media, but it is the HRT which is obliged to produce and broadcast the programmes referred to in Article 5 of the Act from its own budget.

22 Questions 57 and 58

Article 5 of the Media Act provides for the obligation of the State to promote pluralism and diversity of the media. Within the meaning of Article 2 of this Act, the media include: newspapers and other print media, radio and television programmes, programmes of newspaper agencies, electronic publications, teletext and other forms of daily or periodical publishing of editorial programme contents through the transmission of recording, voice, tone or picture. The Government of the Republic of Croatia promotes diversity and pluralism of the media, but also the principle of the freedom of the media. In this sense, the Ministry of Culture supports, through its activities, the publication of books, magazines and other programmes of national minorities. Furthermore, the provision of funding for speakers of regional or minority languages is ensured through the Fund for the Promotion of Pluralism and Diversity of the Electronic Media, if they apply for such funding, of course.

Question 59

In view of the principle of the freedom of the media and the fact that there exist publications specialised for members of national minorities, as well as programmes within the electronic media, there was no need for any additional encouragement on the part of the Government of the Republic of Croatia.

Article 12

Question 61

Every year the Ministry of Culture of the Republic of Croatia announces a public invitation for proposing programmes of public needs in culture. Requests for co-financing programmes may be filed in response to this public invitation pursuant to the Act on Financing Public Needs in Culture (OG 47/90 œ amended text, OG 27/93) and the Ordinance on the selection and identification of programmes involving public needs in culture (OG 7/01, OG 60/01, 135/06). Requests for co- financing may also be filed with the Office for Minorities of the Government of the Republic of Croatia.

Question 62

Yes, in 2005 funds have been allocated to both the Italian and the Roma minority. Below you can find a new overview of the funds allocated to particular national minorities for the year 2005, because the table given in the Third Periodical Report evidently lacks the data relating to the Roma and the Italian minority, which were, unfortunately, probably omitted by mistake. The total amount of the funds allocated for 2005 is, thus, HRK 5,403,463.39 (as indicated in the Report) and the table below shows the funds allocated by particular minorities.

23

TOTAL FUNDS SPENT FOR THE NEEDS OF PARTICULAR NATIONAL MINORITIES

Minority Amount transferred 1 2

Jewish 705,000.00

Serbian 3,503,247.09

Bosniak 10,000.00

Montenegrin 27,900.00

Austrian 121,913.38

Roma 22,000.00

Czech 233,676.04

Italian 140,972.24

Hungarian 129,253.48

Slovene 119,051.18

Slovak 127,645.90

Albanian 135,223.99

Ruthenian and Ukrainian 127,580.09

TOTAL 5,403,463.39

Question 63

In March 2007 the Government of the Republic of Croatia submitted a new proposal of the Audiovisual Activities Act to the parliamentary procedure. On the model of the national legislations of European Union member states, and with a view to systematically encourage audiovisual creativity in the Republic of Croatia, this proposal provides for the establishment of the public institution called the Croatian Audiovisual Centre. The ownership rights over the Centre are exercised by the Ministry of Culture. The Centre performs the following activities:

- prepares and implements the National Programme for the Promotion of Audiovisual Creativity (hereinafter: "the National Programme") by encouraging the performance, organisation and financing of the preparation, development, production, distribution and broadcasting of Croatian, European and world audiovisual works, - collects funds for the promotion of audiovisual activities in accordance with this Act and allocates them by means of public tenders, - supports and promotes the production of films by young authors and debutants ,

24 - promotes, directs and organises foreign investments in the Croatian audiovisual industry, - represents the Croatian audiovisual industry at international festivals and events, - promotes the participation of Croatian producers in European and international co- productions, - promotes and organises domestic and international audiovisual festivals and events, - promotes and organises publishing activities within the Centre's scope of work, - develops and fosters audiovisual culture, - performs the tasks involving production and cost control and analysis, - performs referral and documentation work for the audiovisual industry in the Republic of Croatia, - promotes the activities involving the protection of audiovisual heritage, - supports and organises expert and professional training in the area of audiovisual activities, - in co-operation with other bodies, develops measures for the suppression of illegal use of audiovisual works, - fosters values and promotes measures relevant for the protection of children and youth, equality of genders, races and national minorities, - co-operates with professional organisations, legal and physical persons with a view to improving audiovisual activities, - keeps registers in accordance with this Act.

The Centre performs the tasks and activities in the implementation of European Union and Council of Europe programmes. The activities of the Centre are specified by its Statute, in accordance with the provisions of this Act.

Article 14

Question 65

The laws governing minority rights:

- Constitutional Act on the Rights of National Minorities, Official Gazette , no. 155/02 - Act on the Ratification of the Agreement Between the Republic of Croatia and Serbia and Montenegro on the Protection of the Croatian Minority in Serbia and Montenegro and the Serbian and Montenegrin Minority in the Republic of Croatia, Official Gazette, International Agreements , no. 3/05 - Act on the Ratification of the Agreement Between the Republic of Croatia and the Italian Republic on Minority Rights, Official Gazette, International Agreements , no. 15/97 - Act on the Ratification of the European Charter for Regional or Minority Languages, Official Gazette, International Agreements , no. 18/97 - Act on the Ratification of the Framework Convention for the Protection of National Minorities, Official Gazette, International Agreements , no. 14/97 - Decision to Promulgate the Act on the Ratification of the Agreement between the Republic of Croatia and the Republic of Hungary on the Protection of the Hungarian Minority in the Republic of Croatia and the Croatian Minority in the Republic of Hungary, Official Gazette, International Agreements , no. 8/95

Cultural activities of the minorities receiving support from the Government Office for Minorities are mostly traditional in nature, such as those involving the protection of language, the preservation of folk customs, music and arts, the organisation of exhibitions, theatrical and recitation groups.

25 The Ministry of Culture, on the other hand, supports various programmes through regular support programmes in all areas of its scope of work.

We are giving below bilateral and multilateral agreements on co-operation in the fields of culture and education, whose provisions call for the support of co-operation for the promotion of cultural needs of national minorities and the activities of ethnic associations and institutions in the territories of the contractual parties:

- Agreement between the Government of the Republic of Croatia and the Government of the Republic of Austria on Co-operation in the Field of Culture and Education, signed in Vienna on 5 October 2004 (Publication Decree of 5 May 2005, OG œ IA, no. 5/05), entered into force on 1 October 2005 (published on 19 August 2005, OG œ IA, no. 8/05)

- Agreement between the Government of the Republic of Croatia and the Government of the Czech Republic on Co-operation in the Field of Culture, Education and Science, signed in Zagreb on 6 June 2001 (Publication Decree of 30 August 2001, OG œ IA, no. 10/01), entered into force on 18 October 2001 (OG œ IA, no. 6/02)

- Agreement between the Government of the Republic of Croatia and the Federal Government of the FR Yugoslavia on Co-operation in the Field of Culture and Education, signed in Belgrade on 23 April 2002, published in OG œ IA, no. 15/02, entered into force on 25 February 2003 (OG œ IA, no. 8/03)

- Agreement on Cultural, Education and Scientific Co-operation between the Government of the Republic of Croatia and the Government of the Republic of Hungary, signed in Zagreb on 16 March 1994 (Decree on the ratification of the Agreement, OG œ IA, no. 2/99 of 4 February 1999), entered into force on 5 March 1999 (OG œ IA, no. 3/01)

- Agreement on Education, Cultural and Scientific Co-operation between the Government of the Republic of Croatia and the Government of Romania, signed in Zagreb on 19 May 1993 (Ratification Decree of 2 December 1993, OG œ IA, no. 17/93)

- Agreement on Cultural, Education, Scientific and Sports Co-operation between the Government of the Republic of Croatia and the Government of the Slovak Republic, signed in Bratislava on 5 May 1995 (Ratification Decree of 22 May 1997, OG œ IA, no. 8/97), entered into force on 25 August 1997 (OG œ IA, no. 17/97)

- Agreement between the Government of the Republic of Croatia and the Government of Ukraine on Co-operation in the Field of Culture, Education, Science and Technology, signed in Zagreb on 5 June 1997 (Decree on the Ratification of the Agreement of 28 May 1998, OG œ IA, no. 8/98), entered into force on 1 June 1999 (OG IA, no. 9/99)

- 1st Protocol on Co-operation in the Field of Culture and Education between the Government of the Republic of Croatia and the Government of the Italian Republic for the Years 2003- 2007, signed in Zagreb on 26 February 2003

26

Preporuka br. RecChL(2008)1 Odbora ministara o primjeni Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima od strane Hrvatske

(usvojena od strane Odbora ministara dana 12. ošujka 2008. na 1021. sjednici zamjenika ministara)

Odbor ministara, u skladu s ćlankom 16. Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima; uzimajuşi u obzir instrument o ratifikaciji, koji je Hrvatska dostavila 5. studenoga 1997. godine; primivłi na znanje ocjenu Odbora strućnjaka za Povelju u vezi s njenom primjenom od strane Hrvatske; primivłi na znanje komentare koje su hrvatske vlasti iznijele u vezi sa sadršajem izvjełşa Odbora strućnjaka; imajuşi na umu da se ova ocjena temelji na informacijama koje je Hrvatska dostavila u svom treşem periodićnom izvjełşu, dopunskim informacijama koje su dostavile hrvatske vlasti, informacijama koje su dostavila tijela i udruge zakonito osnovane u Hrvatskoj i informacijama koje je Odbor strućnjaka pribavio tijekom svog ‚terenskog posjeta—, primivłi na znanje komentare koje su hrvatske vlasti iznijele u vezi sa sadršajem izvjełşa Odbora strućnjaka; preporuća da hrvatske vlasti povedu raćuna o svim opašanjima Odbora strućnjaka te da prvenstveno:

1. dostave informacije o primjeni Dijela III. Povelje na onim podrućjima u kojima regionalni ili manjinski jezik nije u ‚jednakoj ili slušbenoj uporabi—, ali svejedno postoji tradicionalna prisutnost i dovoljan broj govornika tog regionalnog ili manjinskog jezika za primjenu Povelje;

2. poduzmu praktićne korake za promicanje osvijełtenosti i snołljivosti u odnosu na regionalne ii manjinske jezike i kulture koje oni predstavljaju kao sastavni dio kulturne bałtine Hrvatske, kako u opşem nastavnom planu i programu na svim razinama obrazovanja tako i u medijima;

3. razviju planski i strukturirani pristup provedbi nastave regionalnog ili manjinskog jezika (Model C) na naćin koji ispunjava zahtjeve Povelje kao łto je prikazao Odbor strućnjaka;

4. uvedu nastavu slovaćkog, rusinskog i ukrajinskog u srednjołkolsko obrazovanje;

5. poduzmu mjere kako bi osigurali da govornici regionalnih ili manjinskih jezika svoje jezike mogu koristiti u praksi, u odnosima s odgovarajuşim organima dršavne uprave;

6. uvedu jezićno prepoznatljivu i znaćajniju prisutnost regionalnih ili manjinskih jezika na javnoj televiziji, a prisutnost na regionalnim radijskim postajama prołire i na one jezike koji joł ne ušivaju tu pogodnost.

Strasbourg, 12. ošujak 2008 ECRML (2008) 1

EUROPSKA POVELJA O REGIONALNIM ILI MANJINSKIM JEZICIMA

PRIMJENA POVELJE U HRVATSKOJ

Treşi krug praşenja

A. Izvjełşe Odbora strućnjaka o Povelji

B. Preporuka Odbora ministara Vijeşa Europe o primjeni Povelje od strane Hrvatske

Europskom poveljom o regionalnim ili manjinskim jezicima predviČen je kontrolni mehanizam za ocjenu naćina na koji se Povelja primjenjuje u nekoj dršavi stranci, a kako bi se, prema potrebi, dale preporuke za poboljłanja njenog zakonodavstva, politike i prakse. Srediłnji nositelj ovog postupka je Odbor strućnjaka osnovan u skladu s ćlankom 17. Povelje. Njegova glavna svrha je podnositi Odboru ministara izvjełşa koja sadrše njegovu ocjenu o tome kako stranke połtuju svoje obveze, zatim ispitati stvaran pološaj regionalnih ili manjinskih jezika u dršavi, te, po potrebi, poticati stranku na postupno postizanje viłe razine obvezanosti.

Kako bi olakłao ovu zadaşu, Odbor ministara je, u skladu s ćlankom 15.1., donio obrazac poćetnog periodićnog izvjełşa koje je stranka obvezna podnijeti Glavnom tajniku. Dršava treba to izvjełşe ućiniti dostupnim javnosti. Prema tom obrascu dršava treba izvijestiti o konkretnoj primjeni Povelje, o opşoj politici koja se odnosi na jezike załtişene u skladu s njenim Dijelom II., te podrobnije o svim mjerama koje su poduzete u primjeni odredaba odabranih za svaki załtişeni jezik u skladu s Dijelom III. Povelje. Stoga je prva zadaşa Odbora razmotriti informacije sadršane u poćetnom periodićnom izvjełşu za sve relevantne regionalne ili manjinske jezike na podrućju dotićne dršave.

Uloga Odbora je ocijeniti postojeşe pravne akte, propise i stvarnu praksu koji se u svakoj zemlji primjenjuju na njene regionalne ili manjinske jezike. On je u skladu s tim utvrdio svoje naćine rada. Odbor prikuplja informacije od odnosnih vlasti i od neovisnih izvora unutar dršave kako bi pokułao dobiti pravedan i korektan osvrt na stvarnu jezićnu situaciju. Nakon prethodnog razmatranja poćetnog periodićnog izvjełşa, Odbor po potrebi postavlja odreČeni broj pitanja svakoj stranci kako bi od vlasti pribavio dodatne informacije o pitanjima koje smatra nedostatno razraČenima u samom izvjełşu. Nakon pisanog dijela postupka obićno slijedi "terenski posjet" izaslanstva Odbora dotićnoj dršavi. Tijekom tog posjeta izaslanstvo se sastaje s tijelima i udrugama ćiji je rad blisko povezan s uporabom odnosnih jezika i savjetuje se s vlastima o pitanjima na koja mu je skrenuta pozornost. Proces prikupljanja informacija je osmiłljen na naćin da se Odboru omoguşi djelotvornija ocjena primjene Povelje u dotićnoj dršavi.

Nakon łto je dovrłio ovaj postupak, Odbor strućnjaka donosi svoje izvjełşe. Ovo se izvjełşe podnosi Odboru ministara zajedno s prijedlozima za preporuke za koje bi Odbor ministara mogao odlućiti da şe ih, prema potrebi, uputiti dršavi stranci.

2 SADRŠAJ

A. Izvjełşe Odbora strućnjaka o primjeni Povelje u Hrvatskoj ...... 4

Glava 1. Popratne informacije...... 4

1.1. Ratifikacija Povelje od strane Hrvatske...... 4

1.2. Rad Odbora strućnjaka...... 4

1.3. Prikaz situacije glede regionalnih ili manjinskih jezika u Hrvatskoj: ašurirani podaci ...... 5

1.4. Posebna pitanja koja su se pojavila prilikom ocjenjivanja primjene Povelje u Hrvatskoj ...... 5

Glava 2. Ocjena Odbora strućnjaka u odnosu na Dio II. i Dio III. Povelje...... 6

2.1. Ocjena u odnosu na Dio II. Povelje...... 6

2.2. Ocjena u odnosu na Dio III. Povelje ...... 11 2.2.1. Prethodno pitanje glede teritorijalnog domałaja obveza koje je Republika Hrvatska preuzela na temelju Dijela III. Povelje...... 11 2.2.2. Ocjena konkretnih obveza koje je Hrvatska preuzela na temelju Dijela III. Povelje...... 12

Glava 3. Zakljućci ...... 33

3.1. Zakljućci Odbora strućnjaka o tome kako su hrvatske vlasti reagirale na preporuke Odbora ministara ...... 33

3.2. Nalazi Odbora strućnjaka u treşem krugu praşenja ...... 37

Prilog I: Instrument o ratifikaciji Povelje od strane Republike Hrvatske ...... 39

Prilog II: Komentari Vlade Republike Hrvatske...... 40

B. Preporuka Odbora ministara Vijeşa Europe o primjeni Povelje od strane Hrvatske ...... 44

3 A. Izvjełşe Odbora strućnjaka o primjeni Povelje u Hrvatskoj

donio Odbor strućnjaka 21. rujna 2007. godine podnio Odboru ministara Vijeşa Europe u skladu s ćlankom 16. Povelje

Glava 1. Popratne informacije

1.1. Ratifikacija Povelje od strane Hrvatske

1. Republika Hrvatska je potpisala i ratificirala Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima (u daljnjem tekstu —Povelja“) te pološila svoju ispravu o ratifikaciji 5. studenoga 1997. godine. Povelja je stupila na snagu u odnosu na Hrvatsku 1. ošujka 1998. godine.

2. Isprava o ratifikaciji Hrvatske dana je u Dodatku I ovog Izvjełşa. Hrvatska je u trenutku ratifikacije izjavila da su regionalni ili manjinski jezici załtişeni u skladu s Dijelom III. Povelje talijanski, srpski, maČarski, ćełki, slovaćki, rusinski i ukrajinski.

3. Prema ćlanku 15. stavku 1. Povelje, dršave stranke dušne su podnositi trogodiłnja izvjełşa u obliku koji je propisao Odbor ministara. Hrvatske su vlasti svoje treşe periodićno izvjełşe dostavile glavnom tajniku Vijeşa Europe 12. listopada 2006.

4. U svom prethodnom izvjełşu (ECRML (2005) 3), Odbor strućnjaka za Povelju (u daljnjem tekstu —Odbor strućnjaka“) u osnovnim je crtama iznio posebna podrućja na kojima su moguşa poboljłanja politike, zakonodavstva i prakse. Odbor ministara je primio na znanje izvjełşe koje je podnio Odbor strućnjaka i donio preporuke (RecChL (2005) 2) koje su bile upuşene hrvatskim vlastima. Te su preporuke usvojene 7. rujna 2005.

1.2. Rad Odbora strućnjaka

5. Treşe izvjełşe o ocjeni zasniva se na podacima koje je Odbor strućnjaka pribavio iz treşeg periodićnog izvjełşa Hrvatske i odgovora na dodatni upitnik koji je predan hrvatskim vlastima u veljaći 2007. godine, te iz razgovora s predstavnicima regionalnih ili manjinskih jezika u Hrvatskoj i predstavnicima vlade tijekom svog terenskog posjeta od 2. do 4. svibnja 2007. godine. Odbor strućnjaka takoČer je zaprimio komentare od tijela i udruga zakonito osnovanih u Hrvatskoj, dostavljene na temelju ćlanka 16. stavka 2. Povelje.

6. U ovome şe izvjełşu Odbor strućnjaka prvo podsjetiti na otvorena pitanja postavljena u prvom i drugom krugu praşenja, vezano uz połtivanje od strane Hrvatske odredbi iz Dijela II. i III. Povelje, a zatim şe se usredotoćiti na mjere koje su hrvatske vlasti poduzele kako bi odgovorile na njegove nalaze i na preporuke koje je Odbor ministara uputio hrvatskoj Vladi. TakoČer şe naglasiti nova otvorena pitanja uoćena tijekom treşeg kruga praşenja. MeČutim, Odbor ministara neşe komentirati odredbe koje su bile ispunjene u prvom i drugom krugu praşenja, u odnosu na koje nije izvijełteno o nikakvim promjenama, łto obuhvaşa mnoge mjere poduzete u odnosu na talijanski i maČarski jezik.

7. Ovo se izvjełşe temelji na politićkoj i pravnoj situaciji koja je prevladavala u trenutku drugog ‚terenskog posjeta— Odbora strućnjaka Hrvatskoj, osim ako je u tekstu izvjełşa navedeno drugaćije.

8. Odbor strućnjaka je ovo drugo izvjełşe donio 21. rujna 2007. godine.

4 1.3. Prikaz situacije glede regionalnih ili manjinskih jezika u Hrvatskoj: ašurirani podaci

9. Znaćajni novi pozitivni pomaci od zadnjeg izvjełşa ukljućuju

- osnivanje obrazovnih savjetnika za regionalne ili manjinske jezike; - zavrłetak prvog mandata lokalnih manjinskih vijeşa; - i 33 postotno poveşanje proraćuna rasporeČenog za potrebe nacionalnih manjina od 2004. godine.

10. Ta su pitanja podrobnije obraČena u nastavku, u toćkama 67., 40. œ 42. i 17.

1.4. Posebna pitanja koja su se pojavila prilikom ocjenjivanja primjene Povelje u Hrvatskoj

11. Jedno od najteših otvorenih pitanja kod praşenja provedbe Povelje u Hrvatskoj i dalje je teritorijalni domałaj njezine primjene. Tim se pitanjem podrobno bavi prvo i drugo izvjełşe o ocjeni (vidi toćke 19. œ 22. iz prvog i 51. œ 62. iz drugog izvjełşa). Odbor strućnjaka zakljućio je da izjava prilošena instrumentu ratifikacije ‚moše imati posljedice koje su suprotne duhu Povelje i temeljnim obvezama koje proizlaze iz ugovora.— Našalost, usprkos preporuci Odbora ministara (vidi toćke 49.-56. u nastavku), nije bilo nikakvih promjena.

12. Osnovni problem s izjavom jest da ona u praksi ostavlja lokalnim vlastima da odluće o teritorijalnoj primjeni Povelje. Odbor strućnjaka smatra da hrvatska izjava ne dovodi do valjanog ogranićenja obveza Hrvatske iz Dijela II. i III. Povelje. U skladu s tim, Odbor ministara şe ocijeniti situaciju na podrućjima u kojima postoji tradicionalna zastupljenost i dovoljan broj govornika regionalnih ili manjinskih jezika obuhvaşenih Dijelom III.

13. Odbor strućnjaka bi u sljedeşem periodićnom izvjełşu šelio dobiti viłe informacija o podrućjima u Hrvatskoj koja ispunjavaju zahtjeve Povelje, ali su iskljućena zbog izjave.

14. Odbor strućnjaka naglałava da ipak joł uvijek postoji potreba da hrvatske vlasti preispitaju izjavu prilošenu ispravi o ratifikaciji.

5 Glava 2. Ocjena Odbora strućnjaka u odnosu na Dio II. i Dio III. Povelje

2.1. Ocjena u odnosu na Dio II. Povelje

Ćlanak 7. Ciljevi i naćela

Stavak 1.

U pogledu regionalnih ili manjinskih jezika na podrućjima na kojima se ti jezici rabe i u skladu sa pološajem svakog jezika, ugovorne stranke zasnivat şe njihovu politiku, zakonodavstvo i praksu na slijedeşim ciljevima i naćelima:

b) połtivanje integriteta zemljopisnog podrućja svakog regionalnog ili manjinskog jezika s ciljem osiguranja da postojeşe ili nove administrativne podjele ne predstavljaju zapreku za promicanje odgovarajuşeg regionalnog ili manjinskog jezika;

15. U svom prvom i drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćku 31. iz prvog i 17.-19. iz drugog izvjełşa), Odbor strućnjaka je zapazio kako reorganizacija podrućne uprave poćetkom 1990.- tih nije bila na korist promicanja regionalnih ili manjinskih jezika. Odbor strućnjaka je utvrdio da je podjela na manje upravne jedinice dovela do rascjepkanog uvoČenja ravnopravne i slušbene 1 uporabe odgovarajuşih regionalnih ili manjinskih jezika. Nadalje, ovaj status nije primijenjen na gradove koji su bili glavna upravna srediłta nekog podrućja u kojem se govorio regionalni ili manjinski jezik. To je i nadalje problem i posebice utjeće na grad Daruvar u odnosu na ćełki jezik te na grad Beli Manastir u odnosu na maČarski jezik.

c) potrebi za odlućnu akciju na promicanju regionalnih ili manjinskih jezika sa ciljem njihova oćuvanja;

16. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćku 22.), Odbor strućnjaka je smatrao da su dršavna sredstva za promicanje regionalnih ili manjinskih jezika bila nedovoljna te da su se neki govornici regionalnog ii manjinskog jezika u znatnoj mjeri oslanjali na podrłku matićnih dršava. Stoga je potaknuo hrvatske vlasti na poveşanje financijskih mjera posveşenih ispunjavanju obveza iz Povelje.

17. U treşem se periodićnom izvjełşu navodi da su dršavna sredstva rasporeČena za potrebe nacionalnih manjina poveşana za 33% od 2004. do 2005. godine. To su govornici regionalnih ili manjinskih jezika pozdravili, a Odbor strućnjaka pohvaljuje hrvatske vlasti na poduzimanju ovih odlućnih koraka.

d) pogodovanje i/ili poticanje uporabe regionalnih ili manjinskih jezika u govoru i pismu, u javnom i privatnom šivotu;

18. Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina predviČa javnu uporabu regionalnih ili manjinskih jezika, u odreČenom kontekstu. MeČutim, u praksi, ćak i ondje gdje se taj zakon primjenjuje, uporaba se ćesto svodi na zaglavlje dopisa i javne natpise. Osim ove uporabe, ti jezici nisu jako vidljivi u javnom šivotu. Pristup tijela vlasti je viłe reaktivan nego proaktivan. Ona se oslanjaju na izostanak pritušaba i zahtjeva govornika tih jezika, dok provedba Povelje od tijela vlasti traši da poduzmu pozitivne mjere te potiću i promiću uporabu regionalnih ili manjinskih jezika u javnom šivotu.

19. Na temelju ćlanka 11. Povelje, Hrvatska se odlućila za obveze glede regionalnih ili manjinskih jezika koje se odnose samo na sredstva javnog priopşavanja u javnom vlasniłtvu. Odbor strućnjaka zamijetio je postojanje sredstava javnog priopşavanja u privatnom vlasniłtvu koji su na odgovarajuşem regionalnom ili manjinskom jeziku te pohvaljuje hrvatske

1 Ove su rijeći preuzete iz Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, a zapravo znaće uporabu relevantnog regionalnog ili manjinskog jezika kao drugog slušbenog jezika.

6 vlasti za provedbu sustava koji osigurava financijske poticaje za uporabu regionalnih ili manjinskih jezika u privatnim elektronskim medijima.

f) poduzimanje odgovarajuşih mjera u svrhu nastave i izućavanja regionalnih ili manjinskih jezika na svim odgovarajuşim stupnjevima;

20. O ovom je pitanju rijeć u ćlanku 8. (vidi toćke 60. œ 121. u nastavku).

g) davanje pogodnosti koje şe omoguşiti da osobe koje se ne sluše regionalnim ili manjinskim jezikom, a šive na podrućju gdje se on rabi, nauće taj jezik ako to šele;

21. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćku 32.), Odbor strućnjaka je utvrdio da, uz iznimku talijanskog jezika, nisu postojale nikakve pretpostavke koje bi omoguşile osobama koje nisu govornici regionalnog ili manjinskog jezika da taj jezik nauće te je potaknuo hrvatske vlasti na dostavu dodatnih podataka o moguşnostima koje se osobama koje nisu govornici regionalnog ili manjinskog jezika, a šive na podrućju gdje se taj jezik rabi, prušaju u pogledu ućenja tog jezika ako to šele, ukljućujuşi jezike razlićite od talijanskog.

22. Tijekom ‚terenskog posjeta—, Odbor strućnjaka je obavijełten da znanje odreČenog regionalnog ili manjinskog jezika nije preduvjet za upis u obrazovanje na tom jeziku. Primjerice, predstavnici maČarske łkole u Osijeku rekli su da su imali ućenike razlićitih predznanja koji łkolu zavrłavaju s tećnim poznavanjem maČarskog.

23. U odnosu na obrazovanje odraslih, jedini odgovor koji je Odbor strućnjaka zaprimio od hrvatskih vlasti jest da Savjet za nacionalne manjine moše pokrenuti inicijative zajedno s lokalnim łkolama za podućavanje regionalnog ili manjinskog jezika za osobe koje nisu govornici tog jezika, łto izmeČu ostalog ovisi o raspološivim resursima i razini interesa. Stoga se ćini da do sada nisu poduzeti nikakvi praktićni koraci u ovom smjeru.

24. Odbor strućnjaka smatra da je sadałnja obveza od velikog znaćaja u svjetlu daljnjeg smanjenja broja govornika regionalnih ili manjinskih jezika u Hrvatskoj (vidi drugo izvjełşe o ocjeni, toćka 10.), a relevantna je i u odnosu na njegovanje meČusobnog razumijevanja (vidi ćlanak 3. stavak 3. Povelje i prvo izvjełşe o ocjeni za Slovaćku (ECRML(2007)1, toćka 65.).

25. Odbor strućnjaka potiće hrvatske vlasti da osiguraju pretpostavke kojima şe odraslim osobama koje nisu govornici regionalnog ili manjinskog jezika omoguşiti da ga nauće ukoliko to šele.

h) poticanje izućavanja i istrašivanja o regionalnim i manjinskim jezicima na sveućiliłtima ili odgovarajuşim institucijama;

26. O ovome şe podrobnije biti rijeći pod Dijelom III. (vidi toćke 104. œ 110.).

i) poticanje odgovarajuşih vrsta meČudršavnih razmjena u podrućjima na koje se odnosi ova Povelja za regionalne ili manjinske jezike koji su isti ili slićni u dvije ili viłe dršava.

27. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 34.-36.), Odbor strućnjaka se uglavnom bavio prekogranićnim razmjenama na podrućju sredstava javnog priopşavanja u odnosu na talijanski jezik u Kopru/Capodistriji u Sloveniji. Odbor strućnjaka je stoga potaknuo hrvatske vlasti da u suradnji sa Slovenijom istraše moguşnosti promicanja emitiranja programa radija i televizije Koper/Capodistria na talijanskom jeziku za ćitav hrvatski dio Istre i Grad Rijeku.

28. Prema podacima dobivenim od predstavnika govornika talijanskog jezika, iako je o ovom pitanju bilo rijeći i sa slovenskim i hrvatskim vlastima, ćinjenica da se talijanski radio i televizija iz Kopra/Capodistrije sada primaju putem satelita i u Hrvatskoj, rezultat je financiranja talijanskih vlasti.

7 29. U odnosu na rusinski jezik, Odbor strućnjaka je potaknuo hrvatske vlasti da dostave podatke o prekogranićnim razmjenama s onim zemljama u kojima se govori rusinski, kao łto je MaČarska i Slovaćka (vidi drugo izvjełşe o ocjeni, toćka 37.). Hrvatske vlasti nisu dostavile takve podatke.

30. Predstavnik govornika rusinskog jezika obavijestio je Odbor strućnjaka tijekom terenskog posjeta da se odršavaju razmjene s Vojvodinom/Srbijom u kojima postoji prilićno velika zajednica govornika rusinskog, osobito na podrućju sredstava javnog priopşavanja i obrazovanja. MeČutim, Odboru strućnjaka nije jasno u kojoj su mjeri hrvatske vlasti ukljućene u promicanje i podrłku takvim razmjenama.

Stavak 3.

Ugovorne stranke obvezuju se promicati, svim odgovarajuşim sredstvima, meČusobno razumijevanje izmeČu svih jezićnih grupa u zemlji te naroćito ukljućiti połtivanje, razumijevanje i snołljivost u pogledu regionalnih ili manjinskih jezika meČu ciljeve nastave i obrazovanja njihovih zemalja te davati potporu masovnim medijima da slijede iste ciljeve.

31. Odbor strućnjaka na poćetku podsjeşa, kao łto je to ućinio i u svom prethodnom izvjełşu (vidi toćku 39. drugog izvjełşa o ocjeni) da iskustvo dokazuje da je mjera u kojoj je manjinski jezik załtişen ili se promiće povezana s naćinom na koji ga došivljavaju govornici veşinskog jezika. Stoga je podizanje razine svijesti meČu veşinskim stanovniłtvom od presudne vašnosti, osobito na podrućjima gdje se govori manjinski jezik. Kao łto je naznaćeno u ovoj obvezi, dva su podrućja osobito vašna u ovom pogledu: obrazovanje i sredstva javnog priopşavanja.

32. Iako priznaje da se stav veşinskog stanovniłtva prema govornicima regionalnih ili manjinskih jezika tijekom proteklih godina poboljłao, Odbor strućnjaka ipak je otkrio da se manje snołljivosti pokazuje prema srpskoj manjini, i to zbog nedavnog rata (vidi toćke 43.-44. drugog izvjełşa o ocjeni). Odboru strućnjaka takoČer nije bilo jasno kako se snołljivost prema regionalnim ili manjinskim jezicima odrašava u nastavnom programu ućenika koji su govornici hrvatskog. Stoga je potaknuo hrvatske vlasti: - da u opşi nastavni plan i program predviČen za hrvatske ućenike uvrste odgovarajuşe elemente odreČenih kultura izrašene regionalnim ili manjinskim jezicima koji se govore u Hrvatskoj, i to kao sastavnog dijela hrvatske kulturne bałtine u Hrvatskoj, stvarajuşi tako pozitivniji stav meČu ućenicima koji pripadaju hrvatskoj jezićnoj veşini; - da usvoje politiku stvorenu radi podizanja razine svijesti o regionalnim ili manjinskim jezicima u sredstvima javnog priopşavanja i odvraşanja od nesnołljivog ili ponišavajuşeg govora.

33. Stoga je, kao prvenstveno pitanje, Odbor strućnjaka preporućio da hrvatske vlasti promiću osvijełtenost i snołljivost prema regionalnim ili manjinskim jezicima i kulturi koju oni predstavljaju kao sastavnom dijelu kulturne bałtine Hrvatske, i to kako u opşem nastavnom planu i programu na svim razinama obrazovanja, tako i u sredstvima javnog priopşavanja [RecChL(2005)2, Preporuka 2].

34. Na podrućju obrazovanja, Odbor strućnjaka našalost nije primio bilo kakve konkretne podatke od hrvatskih vlasti o poduzetim mjerama za promicanje osvijełtenosti i snołljivosti prema regionalnim ili manjinskim jezicima, a niti o tome govori li novi nastavni plan i program o tom pitanju. Odbor strućnjaka pozdravio bi te informacije u sljedeşem periodićnom izvjełşu.

35. Na podrućju sredstava javnog priopşavanja, Odbor strućnjaka je svjestan da Zakon o elektronićkim medijima sadrši odredbe kojima je cilj promicanje snołljivosti i razumijevanja u odnosu na pripadnike nacionalnih manjina i uporabu regionalnih ili manjinskih jezika.

36. MeČutim, iz podataka prikupljenih tijekom terenskog posjeta od predstavnika govornika gotovo svih regionalnih ili manjinskih jezika, ne ćini se da se situacija na terenu poboljłala. Predstavnici su bili osobito ogorćeni na privatna sredstva javnog priopşavanja za koja tvrde da imaju tendenciju samo pokrivati senzacionalistićke vijesti o nacionalnim

8 manjinama te ih prikazivati u negativnom svjetlu. Prema Savjetu za nacionalne manjine, stav prema nacionalnim manjinama i politićki interes za njih ovise o politićkoj situaciji u susjednim matićnim dršavama.

37. Odbor strućnjaka naglałava vašnost promicanja połtovanja, razumijevanja i snołljivosti u odnosu na regionalne ili manjinske jezike te primjeşuje da je na ovom podrućju potrebno poduzeti dodatne mjere.

Stavak 4.

U odreČivanju njihove politike prema regionalnim ili manjinskim jezicima ugovorne stranke uzimat şe u obzir potrebe i šelje izrašene od strane grupa koje rabe te jezike. Njih treba ohrabriti da uspostave tijela ukoliko je to potrebno u cilju savjetovanja dršavnih tijela u svim pitanjima koja se odnose na regionalne ili manjinske jezike.

38. Na dršavnoj razini, Savjet za nacionalne manjine savjetuje tijela vlasti u pitanjima koja se odnose na regionalne ili manjinske jezike. Od govornika nisu zaprimljene nikakve pritušbe te se ćini da Savjet dobro funkcionira.

39. TakoČer postoji Saborski odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina koji se aktivno zanima za regionalne ili manjinske jezike.

40. Dodatno je osmiłljen i sustav vijeşa nacionalnih manjina i predstavnika nacionalnih manjina (uspostavljen od 2003. godine), dijelom kako bi se osiguralo da se uzmu u obzir potrebe i šelje govornika regionalnog ili manjinskog jezika na lokalnoj razini. Osim toga, Hrvatska ima brojne dobro etablirane i aktivne nevladine organizacije koje promiću regionalne ili manjinske jezike. Mnoge od tih nevladinih organizacija odršavaju dijalog s tijelima vlasti.

41. Tijekom terenskog posjeta, Odbor strućnjaka zaprimio je odreČene naznake da nisu sva lokalna vijeşa nacionalnih manjina djelotvorna u ispunjavanju ove uloge. U razloge za to ubrajaju se: nedostatak razumijevanja uloge vijeşa od strane lokalnih vlasti i vijeşa nacionalnih manjina, nedovoljni resursi i neodgovarajuşa edukacija.

42. Odbor strućnjaka ima na umu da je to razmjerno nova situacija te sa zadovoljstvom primjeşuje da se radi na poćetnim tełkoşama u komunikaciji i edukaciji. Odbor strućnjaka se nada u sljedeşem periodićnom izvjełşu dobiti viłe informacija o funkcioniranju lokalnih vijeşa nacionalnih manjina.

2.1.1 Stanje u pogledu slovenskog jezika

43. U drugom izvjełşu o ocjeni (toćke 48. œ 50.), Odbor strućnjaka je izvijestio da je na raspolaganju imao podatke koji su ukazivali na tradicionalnu prisutnost slovenskog jezika u Hrvatskoj kao teritorijalnog jezika te je potaknuo hrvatske vlasti na razjałnjavanje pitanja tradicionalne prisutnosti slovenskog jezika u Republici Hrvatskoj, i to u suradnji s govornicima tog jezika. Odbor ministara dao je i takvu preporuku [RecChL(2005)2, Preporuka 8].

44. U svojem treşem periodićnom izvjełşu (stranica 12), hrvatske vlasti tvrde da slovenska nacionalna manjina ne ćini 1/3 stanovniłtva niti u jednom gradu, opşini ili regiji, łto je uvjet za uvoČenje ravnopravne i slušbene uporabe jezika. MeČutim, tradicionalna i teritorijalna prisutnost slovenskog jezika u Hrvatskoj je ono łto odreČuje primjenu Povelje na taj jezik, a ne status slovenskog jezika prema hrvatskom pravu.

45. U svojim odgovorima na dodatni upitnik, hrvatske su vlasti potvrdile da postoji tradicionalna naseljenost osoba koje pripadaju slovenskoj nacionalnoj manjini u nekim koncentriranim podrućjima uz granicu sa Slovenijom. Tijekom terenskog posjeta, Odbor strućnjaka dobio je dokaze da ta zajednica koristi slovenski jezik. Shodno tome, Odbor strućnjaka zakljućuje da slovenski jezik ispunjava uvjete za dobivanje załtite u skladu s Dijelom II. Povelje.

9

46. Iz podataka koji su na raspolaganju Odboru strućnjaka, slovenski ima koristi od sustava vijeşa i predstavnika nacionalnih manjina. Slovenski se takoČer podućava u łkolama, iako Odbor strućnjaka ne raspolaše pojedinostima o tome.

47. Imajuşi na umu gore navedene nalaze (vidi toćku 45.), Odbor strućnjaka bi šelio od hrvatskih vlasti dobiti daljnje informacije o tome kako primjenjuju Dio II. Povelje u na slovenski jezik u Hrvatskoj.

2.1.2 Istro-romanski

48. Postoje dokazi o tradicionalnoj prisutnosti male zajednice govornika jezika koji se naziva istro-romanski u Istri. Odbor strućnjaka bi u sljedeşem periodićnom izvjełşu pozdravio podatke o tom jeziku.

10 2.2. Ocjena u odnosu na Dio III. Povelje

2.2.1. Prethodno pitanje glede teritorijalnog domałaja obveza koje je Republika Hrvatska preuzela na temelju Dijela III. Povelje

49. U svojem zadnjem izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 51. œ 62.), Odbor strućnjaka joł se jednom dotakao problematićnog pitanja izjave koja je prilošena ispravi o ratifikaciji i novim zakonskim odredbama koje odreČuju teritorijalni domałaj primjene Povelje u Hrvatskoj. Odbor je utvrdio dvije glavne potełkoşe koje proizlaze iz hrvatske ratifikacije: prvo, Odbor strućnjaka nije mogao utvrditi podrućja obuhvaşena Dijelom III., i drugo, na onim podrućjima na kojima se nisu primjenjivali automatski kriteriji (npr. prag od 1/3, meČunarodni sporazumi), odluka o tome hoşe li se primjenjivati Dio III. Povelje prepułtena je lokalnim i podrućnim vlastima. To je uzrokovalo probleme, primjerice u gradovima kao łto je Daruvar za ćełki jezik, Beli Manastir za maČarski i Rijeka za talijanski.

50. Odbor strućnjaka potaknuo je hrvatske vlasti: - da u svjetlu novodonesenih zakona i prepreka za koje se ćini da ih postavlja u odnosu na djelotvornu primjenu Povelje preispitaju izjavu prilošenu ispravi o ratifikaciji; - da odrede podrućja na kojima su jezici obuhvaşeni Poveljom znaćajno i tradicionalno prisutni;, a na koje bi se trebale primjenjivati obveze iz Dijela III., - da prilagode domaşi pravni okvir kako bi osigurale djelotvornu provedbu Povelje, osobito u slućajevima u kojima za jezike koji su znaćajno i tradicionalni prisutni nije propisana ravnopravna i slušbena uporaba.

51. U skladu s tim, Odbor ministara usvojio je sljedeşu preporuku: —da u svjetlu situacije na terenu i opašanja koje je Odbor strućnjaka iznio u svom izvjełşu, pojedinaćno navedu, u treşem periodićnom izvjełşu, opşine na koje se trebaju primjenjivati obveze iz Dijela III. Povelje te preispitaju izjavu prilošenu instrumentu o ratifikaciji;“ [RecChL(2005)2 Preporuka 1].

52. Odgovor Vlade na preporuku Odbora ministara nije zadovoljavajuşi (vidi stranicu 9). Jasno je da nisu poduzeti koraci kako bi se preispitala izjava, a niti kako bi se odredila podrućja opşina na koje se odnosi Dio III. Povelje.

53. Osim ponavljanja podataka danih u drugom periodićnom izvjełşu, Vlada u svojem treşem periodićnom izvjełşu navodi da ‚su jezici kojima se koriste nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj neteritorijalni—. Ta je izjava proturjećna rezervi koja je sadršana u instrumentu o ratifikaciji, naime da se odredbe ćlanka 7.5 Povelje ne primjenjuju, iskljućujuşi time neteritorijalne jezike iz Dijela II. Povelje. Nadalje, oćito je netoćno navesti da je (primjerice) talijanski jezik neteritorijalni jezik u Istri.

54. Na kraju je Vlada izjavila da şe ponovno razmotriti podrućje primjene te izvijestiti o svojem stajaliłtu u sljedeşem periodićnom izvjełşu.

55. Izjava prilošena instrumentu o ratifikaciji te provedba domaşeg prava u praksi nastavlja stvarati nepotrebne prepreke punoj provedbi Povelje. Iz glediłta govornika regionalnih ili manjinskih jezika, to moše voditi zabuni i frustraciji pri pokułajima da koriste svoj jezik u komunikaciji sa sudovima i upravnim tijelima (ćlanci 9. i 10.).

56. Imajuşi na umu preporuku Odbora ministara, Odbor strućnjaka izrašava svoje razoćaranje ćinjenicom da se hrvatske vlasti nisu pozabavile ovim temeljnim pitanjem te bi šelio dobiti miłljenje koje su vlasti obeşale.

11 2.2.2. Ocjena posebnih obveza koje je Hrvatska preuzela na temelju Dijela III. Povelje

Uvodne napomene o pristupu Odbora strućnjaka drugom izvjełşu o ocjeni

57. Odbor strućnjaka je podrobnije ispitao postojeşu załtitu jezika predviČenih za primjenu załtitnih mehanizama iz Dijela III. Povelje. Radi se o ćełkom, maČarskom, talijanskom, srpskom, slovaćkom, rusinskom i ukrajinskom jeziku.

58. Uz primjenu gore opisanog usredotoćenog pristupa (vidi toćku 6.), Odbor strućnjaka neşe komentirati odredbe u odnosu na koje nisu postavljena vašnija pitanja u prvom i/ili drugom izvjełşu te za koje nije primio nikakve nove elemente kojima bi se trašilo preispitivanje ocjene ili razlićiti prikaz njihove provedbe. Rijeć je o sljedeşim odredbama:

- Ćlanak 9., stavak 1.c. iii; - Ćlanak 9., stavak 1.d; - Ćlanak 9., stavak 2; - Ćlanak 10., stavak 1.a.iv; - Ćlanak 10., stavak 3.b i c; - Ćlanak 10., stavak 5; - Ćlanak 11., stavak 2; - Ćlanak 12., stavak 1.f; - Ćlanak 13., stavak 1.a i b; - Ćlanak 14., stavak b.

59. Odbor strućnjaka stoga upuşuje na zakljućke donesene u ranijim izvjełşima, ali zadršava pravo ponovno ocijeniti situaciju u kasnijoj fazi.

Ćlanak 8. œ Obrazovanje

Opşa pitanja:

Minimalni broj ućenika - 60. U svojem prvom i drugom izvjełşu o ocjeni, Odboru strućnjaka nedostajali su podaci o tome da li se zahtijeva minimalni broj ućenika kako bi se ustrojio predłkolski odjel i kako bi se ustrojio razredni odjel u osnovnoj łkoli te je li to pravo na koje se je moguşe pozvati.

61. Prema podacima koje su dostavile hrvatske vlasti, otkako je 2000. godine donesen Zakon o obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, ne postoji minimalni prag za ustrojavanje razrednog odjela u predłkolskim ustanovama, osnovnim i srednjim łkolama ili tehnićkom i strukovnom obrazovanju. MeČutim, prema informacijama dobivenim tijekom terenskog posjeta, ovaj se propis razlikuje u praksi. Prag u Osjećko-baranjskoj šupaniji kreşe se od 1-3 ućenika. U Rijeci je, primjerice, potrebno 5 ućenika kako bi se ustrojio talijanski razredni odjel, a u nekim slućajevima, ukoliko ima manje ućenika, razredni se odjeli mogu spajati.

62. Postoje tri osnovna modela obrazovanja:

- model A predviČa da se sva poduka odvija na jeziku i pismu nacionalne manjine uz obvezno ućenje hrvatskog jezika; u pravilu se ovaj model koristi u posebnim ustanovama, ali moše se koristiti i u posebnim odjelima łkola u kojima prevladava hrvatski jezik; - model B je dvojezićan, pri ćemu se prirodna skupina predmeta podućavaju na hrvatskom, a drułtvena skupina, odnosno predmeti koji se odnose na manjinu podućavaju se na jeziku i pismu manjine, u posebnim razrednim odjelima; - model C sastoji se od posebnog programa nastave u naćelu od pet sati tjedno, uz cjelokupni program nastave na hrvatskom jeziku, a obuhvaşa nastavu iz jezika i

12 knjiševnosti, povijesti, zemljopisa, glazbene i likovne kulture, sve vezano uz dotićni manjinski jezik (ali vidi toćke 82. œ 91. u nastavku).

Udšbenici 63. U drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 68. œ 71.), Odbor ministara izrazio je zabrinutost zbog nedostatka odgovarajuşih nastavnih materijala, łto se odnosilo na sve jezike obuhvaşene Dijelom III. Odbor strućnjaka zauzeo je stajaliłte da bi hrvatske vlasti trebale poduzeti mjere prušanja potpore sustavnijem osiguranju izvornih nastavnih materijala, jaćanju suradnje s matićnim dršavama kako bi se uvezli nastavni materijali i, konaćno, ulaganju veşih resursa u odgovarajuşe prijevode hrvatskih nastavnih materijala.

64. Na temelju ovog zapašanja, Odbor ministara pozvao je hrvatske Vlasti da —[…] osiguraju odgovarajuşe nastavne materijale za odgoj i obrazovanje na manjinskim jezicima“ [RecChL(2005)2; Preporuka 4].

65. Odbor strućnjaka razumije da su potełkoşe u dobivanju odgovarajuşih nastavnih materijala bile povezane s velikim brojem razlićitih odobrenih udšbenika i praktićnom potełkoşom da ih se sve prevede. Predstavnici Ministarstva obrazovanja obavijestili su Odbor strućnjaka tijekom terenskog posjeta da je odlućeno da şe se od rujna 2007. smanjiti velik broj razlićitih raspološivih udšbenika. Udšbenici şe biti osigurani besplatno, ukljućujuşi inaćice na regionalnim ili manjinskim jezicima. Ukoliko se to ućini za sve jezike iz Dijela III., to bi bilo u skladu s preporukom Odbora ministara.

66. Odbor ministara šelio bi u sljedeşem periodićnom izvjełşu dobiti potvrdu o tome da je ta odluka provedena.

Strućni savjetnici 67. Treşe periodićno izvjełşe sadrši podatke o imenovanju strućnih savjetnika za regionalne ili manjinske jezike u rujnu 2005. Postoji po jedan savjetnik za srpski, talijanski maČarski, slovaćki i ćełki jezik. Oni savjetuju ućitelje i nastavnike o nastavnim metodama za satove na manjinskom jeziku. Organiziraju seminare za ućitelje i nastavnike, osmiłljavaju nove nastavne programe, a neki suraČuju sa svojim matićnim dršavama. Druga zadaşa je pratiti napredak u predłkolskim ustanovama, osnovnim i srednjim łkolama. Ministarstvo obrazovanja obavijestilo je Odbor strućnjaka da se od svakog od strućnih savjetnika trašilo da izrade godiłnje izvjełşe o situaciji s vlastitim regionalnim ili manjinskim jezikom u obrazovanju te da ga predaju Ministarstvu obrazovanja.

68. Ne postoje savjetnici za ukrajinski i rusinski jezik, iako je rusinski sugovornik obavijestio Odbor strućnjaka da se o tome trenutaćno pregovara s hrvatskim vlastima.

69. Odbor strućnjaka je zadovoljan uvoČenjem strućnih savjetnika te ih smatra kljućnom i vašnom strukturom podrłke obrazovanju. S obzirom na viłestruke zadaşe koje su savjetnici preuzeli, neki od savjetnika su se pošalili da su preoptereşeni poslom, posebice u odnosu na one jezike koje imaju usporedivo viłe govornika i viłe łkola. Stoga bi bilo potrebno prołiriti pološaj nekih savjetnika na puno radno vrijeme te zaposliti viłe savjetnika za neke jezike (tj. maČarski, talijanski). Odbor strućnjaka obavijełten je da se o takvom koraku veş pregovara u odnosu na obrazovanje na talijanskom jeziku.

70. Odbor strućnjaka potiće vlasti da imenuju jednog ili viłe savjetnika za rusinski i ukrajinski jezik (vidi takoČer toćke 116. œ 121. o obrazovanju ućitelja i nastavnika). TakoČer potiće vlasti da osiguraju dovoljne resurse i osoblje kako bi savjetnicima omoguşili djelotvorno ispunjavanje njihovih uloga.

13 Proaktivne mjere 71. Konaćno, Odbor strućnjaka bi šelio naglasiti da obveze koje je Hrvatska preuzela u skladu s ćlankom 8., vezano uz sve razine obrazovanja, zahtijevaju proaktivan pristup vlasti (vidi takoČer drugo izvjełşe o ocjeni za Łvedsku, toćke 79. œ 81.). Ne ćini se da su tijela lokalne vlasti i łkole u potpunosti svjesni svojih obveza u odnosu na obrazovanje na regionalnim ili manjinskim jezicima. TakoČer se ćini da postoji nedostatak svijesti meČu nekim od jezićnih zajednica o prednostima dvojezićnog obrazovanja. Odbor strućnjaka smatra da bi savjetnici za nastavu i lokalna vijeşa manjina mogli imati kljućnu ulogu kao posrednici u ovom pogledu.

72. U treşem periodićnom izvjełşu (vidi str. 10), hrvatske vlasti navode da su ravnatelji łkola dušni ponuditi upitnik roditeljima koji upisuju svoju djecu u łkolu, a u kojem ih se informira o razlićitim modelima obrazovanja. Odbor strućnjaka pozdravlja ovu inicijativu kao naćin podizanja svijesti te bi šelio dobiti viłe podataka o tome u sljedeşem periodićnom izvjełşu.

—Stavak 1.

U pogledu obrazovanja ugovorne stranke obvezuju se da na podrućju na kojem se ti jezici rabe, u skladu sa stanjem svakog od tih jezika i bez łtete za nastavu slušbenih jezika:

a) i. omoguşe predłkolsko obrazovanje na odgovarajuşem regionalnom ili manjinskom jeziku; ili

ii. omoguşe da se znaćajni dio predłkolskog obrazovanja odvija na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; ili

iii. primjene jednu od mjera navedenih gore pod i. i ii. barem na one ućenike ćije obitelji to zahtijevaju i ćiji je broj dovoljan; ili

73. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćku 75.), Odbor strućnjaka je zabilješio da ne postoji odgovarajuşi oblik predłkolskog odgoja u odnosu na rusinski i ukrajinski te je zakljućio da ta obveza nije ispunjena za rusinski i ukrajinski jezik. Odbor je potaknuo hrvatske vlasti da postojeşi sustav predłkolskog odgoja prołire i na rusinski i ukrajinski jezik. Na temelju ove preporuke, Odbor ministara uputio je sljedeşu preporuku hrvatskim vlastima: da —ponude predłkolski odgoj i naobrazbu na rusinskom i ukrajinskom jeziku […]“ [RecChL(2005)2, Preporuka 2].

74. Kao odgovor na ovu preporuku, hrvatske su vlasti u svojem treşem periodićnom izvjełşu (vidi stranicu 10) naglasile da je predłkolski odgoj u nadlešnosti lokalne samouprave, a u dodatnim informacijama istiću da predłkolski odgoj na rusinskom i ukrajinskom nije osiguran zbog nedostatka zanimanja govornika.

75. Odbor strućnjaka naglałava da ćesto u odnosu na regionalne ili manjinske jezike postoji potreba da se osigura obrazovanje, ćak i ako nije iskazana potrašnja. Postojanje ponude ćesto stimulira potrašnju. Drugim rijećima, ukoliko ljudi znaju da nełto postoji, trašit şe to.

76. U svakom slućaju, tijekom terenskog posjeta, predstavnici govornika rusinskog i ukrajinskog obavijestili su Odbor strućnjaka da je podnesen zahtjev za osnivanjem trojezićne predłkolske ustanove u selu Petrovci, u Vukovarsko-srijemskoj šupaniji, prema Modelu C. Odbor strućnjaka razumije da je to poćetak i šelio bi dobiti viłe podataka o tome u sljedeşem periodićnom izvjełşu.

77. UsporeČujuşi statistike o broju djece koja prolaze kroz predłkolsko obrazovanje u Modelu A (=poduka na regionalnom ili manjinskom jeziku) u drugom i treşem periodićnom izvjełşu, broj djece u maČarskim predłkolskim ustanovama porastao je sa 63 u 2001. na 150 u 2006., dok je za ćełki i talijanski taj broj ostao razmjerno stabilan. Dołlo je do pada broja ućenika u odgoju i obrazovanju na srpskom jeziku, ćiji se broj smanjio s 410 u 2001. na 326 u 2006.

14

78. Predstavnici govornika maČarskog i talijanskog obavijestili su Odbor strućnjaka o sve veşoj potrašnji za predłkolskim odgojem na tim jezicima. MeČutim, u slućaju maČarskog, bilo je tełkoşa da se osigura prostor. U slućaju talijanskog, predstavnici govornika tog jezika rekli su da su se pregovori o uspostavi nove predłkolske ustanove u Zadru oduljili.

79. Odbor strućnjaka potiće hrvatske vlasti da poduzmu konkretne mjere kako bi ispunili sve veşu potrebu za predłkolskim odgojem na maČarskom i talijanskom.

80. U odnosu na predłkolski odgoj na slovaćkom, Odbor strućnjaka je u prethodnom krugu praşenja utvrdio da je ta obveza ispunjena. MeČutim, u ovom krugu praşenja, Odbor strućnjaka je primio podatke koji ukazuju na to da mošda viłe nema ućenika koji predłkolski odgoj i obrazovanje pohaČaju na slovaćkom. Odbor strućnjaka ne zna da li je to zato łto viłe ne postoji takva ponuda, ili zato łto ne postoji potrašnja. Odbor strućnjaka stoga ne moše donijeti zakljućak o toj obvezi u odnosu na slovaćki jezik te traši daljnja pojałnjenja u sljedeşem periodićnom izvjełşu.

81. Odbor strućnjaka svejedno smatra da je ta obveza ispunjena u odnosu na talijanski, maČarski, ćełki i srpski jezik, ali trenutaćno nije ispunjena za rusinski i ukrajinski.

Osnovno obrazovanje

b) i. ućine dostupnim osnovno obrazovanje na relevantnim regionalnim ili manjinskim jezicima; ili

ii. ućine dostupnim znaćajan dio osnovnog obrazovanja na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; ili

iii. poduzmu mjere u okviru osnovnog obrazovanja za nastavu relevantnog regionalnog ili manjinskog jezika kao integralnog dijela łkolskog programa; ili

iv. primijene jednu od mjera predviČenih gore pod i. do iii. barem na one ućenike ćije obitelji to zahtijevaju, a ćiji je broj dostatan;

82. Izjava hrvatskih vlasti u njihovom treşem periodićnom izvjełşu ne pruša daljnja objałnjenja glede ove preporuke. Samo se navodi da je Model C poseban nastavni program koji se sastoji od pet sati nastave tjedno, o jeziku i kulturi dotićne nacionalne manjine. Model C se primjenjuje na nekoliko jezika, ali slovaćki, rusinski i ukrajinski koriste samo taj model, dok se na druge jezike primjenjuju i drugi modeli.

83. Vlada je u dodatnim informacijama obavijestila Odbor strućnjaka da se obrazovanje u Modelu C osigurava na fleksibilan naćin, ovisno o raspološivim ljudskim, prostornim i drugim kapacitetima te da o tome odlućuje svaka pojedinaćna łkola, iako je cilj da ti satovi budu u okviru uobićajenih nastavnih sati. To znaći da se moše razlikovati da li se satovi odvijaju unutar redovitog nastavnog programa ili izvan njega te da se razlikuje i broj sati, koji moše iznositi i samo po 2 nastavna sata tjedno.

84. MeČutim, u praksi, na temelju dobivenih dokaza, ćini se da se nastavni sati u okviru Modela C gotovo uvijek odvijaju dodatno, uz redoviti program. Prema hrvatskim vlastima, jedan od razloga za to jest łto veşina łkola u Hrvatskoj izvan malih naselja radi u dvije smjene. To znaći da postoje ogranićeni kapaciteti da se organiziraju dodatni satovi na regionalnom ili manjinskom jeziku u rasporedu bilo koje smjene.

85. Tijekom terenskog posjeta, Odbor strućnjaka je obavijełten da je u dvije nove łkole u dva sela nedavno uvedeno obrazovanje po Modelu C za slovaćki, za ukupno 20 ućenika. Prema navodima tijela vlasti, postoji ukupno 7 łkola koje koriste Model C za slovaćki, s ukupno 505 ućenika.

15 86. Model C se primjenjuje za ukupno 80 rusinskih ućenika u dvije łkole te za oko 30 ukrajinskih ućenika u jednoj łkoli. Predstavnici relevantnih opşina su tijekom terenskog posjeta obavijestili Odbor strućnjaka da postoji problem s prijevozom do łkole. Zbog opşenitog pada u broju stanovnika, uzrokovanog ratom, autobusi rjeČe voze. Postoje planovi da se osnuje nova łkola u Cakovcima za ućenike iz svih 5 naselja, ali nije jasno kako şe to doprinijeti rjełavanju tog problema.

87. Odbor strućnjaka smatra da Model C moše zadovoljiti ovu obvezu, pod uvjetom da su ispunjeni odreČeni uvjeti, a to su:

- da je osigurano dovoljno podućavanja jezika; - da je to sastavni dio nastavnog programa.

88. Ukoliko su ispunjeni gore navedeni uvjeti, Model C zapravo nadilazi minimalne zahtjeve u odnosu na ovu obvezu. To je zato łto ukljućuje poduku iz drugih predmeta na regionalnom ili manjinskom jeziku.

89. MeČutim, provedba Modela C u praksi se znatno razlikuje od jezika do jezika i od mjesta do mjesta. U odreČenim slućajevima nije jasno koliko se podućavanja jezika provodi. TakoČer postoje dokazi o odreČenom broju slućajeva u kojima je ta ponuda viłe ‚dopunski—, a ne sastavni dio nastavnog programa. Odbor strućnjaka smatra da je tu potreban planirani i strukturirani pristup.

90. U odnosu na srpski, slika je opşenito dobra: na podrućjima u kojima se taj jezik tradicionalno govori dostupan je Model A. MeČutim, srpski je predstavnik tijekom terenskog posjeta obavijestio Odbor strućnjaka da je srpska zajednica suoćena s ozbiljnim tełkoşama na drugim podrućjima u kojima je srpski uveden u neke łkole kao Model C te je doćekan s netrpeljivołşu. Ćini se da su veliki gradovi, osim Rijeke, pokazali osobitu netrpeljivost. Prema navodima predstavnika, govornici veş nekoliko godina pokułavaju uvesti Model C u łkole u Kninu. Tijela vlasti izvijestila su da je to sada uspjełno izvrłeno.

91. Odbor strućnjaka ostaje pri svojem ranijem zakljućku o djelomićnom ispunjenju obveza u odnosu na slovaćki, rusinski i ukrajinski.

Odbor strućnjaka potiće hrvatske vlasti na razvoj planiranog i strukturiranog pristupa provedbi Modela C u praksi na naćin da ispunjava zahtjeve Povelje vezane uz ovu obvezu.

Srednje łkolstvo c) i. ućine dostupnim dopunsko obrazovanje na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; ili

ii. ućine dostupnim znatan dio dopunskog obrazovanja na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; ili

iii. poduzmu mjere u okviru dopunskog obrazovanja za nastavu relevantnog regionalnog ili manjinskog jezika kao integralnog dijela łkolskog programa: ili

iv. primijene jednu od mjera predviČenih gore pod i. do iii. barem na one ućenike koji, odnosno gdje to odgovara ćije obitelji, to šele u dostatnom broju;

92. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 81. œ 84.), Odbor strućnjaka je smatrao da obveza nije ispunjena u odnosu na slovaćki, rusinski i ukrajinski jezik, buduşi da nije postojala ponuda srednjołkolskog obrazovanja za te jezike. Odbor strućnjaka potaknuo je hrvatske vlasti da barem uvedu nastavu slovaćkog, rusinskog i ukrajinskog jezika u okviru srednjołkolskog obrazovanja. Na temelju tog zapašanja, Odbor ministara uputio je sljedeşu preporuku hrvatskim vlastima: da —ponude […] na razini [osnovnog i] srednjeg łkolstva,

16 barem poduku rusinskog, slovaćkog i ukrajinskog u okviru redovne nastave na podrućjima na kojima se ti jezici rabe;“ [RecChL(2005)2, Preporuka 3].

93. Treşe periodićno izvjełşe ne sadrši nikakve konkretne informacije o srednjem łkolstvu. MeČutim, iz podataka dobivenih tijekom terenskog posjeta je jasno da nije bilo promjena od zadnjeg kruga praşenja u odnosu na slovaćki, rusinski i ukrajinski. Ne postoji ponuda koja ispunjava zahtjev u odnosu na ovu obvezu.

94. U svojim komentarima treşeg periodićnog izvjełşa, Savez Slovaka je naveo da bi pozdravili uvoČenje fakultativne nastave slovaćkog jezika u srednjim łkolama u Iloku i Nałicama za zainteresirane ućenike (vidi str. 4.). To je posebice vašno u kontekstu naizgled sve veşeg broja ućenika koji pohaČaju satove slovaćkog u osnovnim łkolama.

95. Predstavnici ukrajinskog i rusinskog su tijekom terenskog posjeta obavijestili Odbor strućnjaka da se za djecu osnovnih i srednjih łkola svake godine nudi ljetna łkola u trajanju od 10 dana, s po dva sata rusinskog i ukrajinskog jezika svaki dan. U tome sudjeluje oko 100 djece. Odbor strućnjaka smatra da je takva ljetna łkola dobra inicijativa. MeČutim, to nije dovoljno za ispunjenje zahtjeva u odnosu na ovu obvezu.

96. U odnosu na maČarski jezik, Odbor strućnjaka je tijekom terenskog posjeta izvijełten o preprekama u odnosu na osnivanje ućenićkog doma za ućenike srednjih łkola u gore spomenutom Obrazovnom centru u Osijeku. Postojeşa zgrada nema kapaciteta za smjełtaj ućenika koji bi koristili ućenićki dom.

97. Imajuşi na umu da je pristup obrazovanju od temeljne vašnosti (vidi prvo izvjełşe o ocjeni za Ujedinjeno Kraljevstvo u odnosu na velłki jezik (ECRML (2004) 1, toćke 96. œ 100.)) te da potencijalni ućenici za srednje obrazovanje na maČarskom u Osijeku dolaze iz vrlo łirokog gravitacijskog podrućja, uslijed ćega je problematićno organizirati łkolski prijevoz, jedina praktićna alternativa je smjełtaj u ućenićki dom. Odbor strućnjaka potiće tijela vlasti da se povešu s govornicima maČarskog jezika s ciljem poboljłanja pristupa srednjołkolskom obrazovanju na maČarskom jeziku u Hrvatskoj.

98. Izgleda da su hrvatske vlasti, kako na srediłnjoj, tako i na lokalnoj razini, vrlo spremne odgovoriti na bilo kakvu potrašnju za srednjołkolskim obrazovanjem na regionalnim ili manjinskim jezicima. MeČutim, potreban je odlućniji i proaktivniji pristup. Iako se ćini da postoji prilićna razina svijesti meČu govornicima o moguşnosti da zahtijevaju obrazovanje na manjinskom jeziku, meČu nekim roditeljima postoji strah da bi ta vrsta obrazovanja na srednjołkolskoj razini mogla biti łtetna za tećno poznavanje hrvatskog kod njihove djece. Strućnjak za obrazovanje iz maČarske jezićne zajednice obavijestio je Odbor strućnjaka da svi ućenici koji prate srednjołkolsko obrazovanje na maČarskom do kraja srednje łkole postišu savrłenu dvojezićnost (maČarski/hrvatski), bez obzira na njihova poćetna jezićna znanja. To bi se moglo uzeti kao dobar primjer za govornike drugih regionalnih ili manjinskih jezika u Hrvatskoj.

99. Odbor strućnjaka smatra da je roditeljima potrebno prikazati prednosti obrazovanja na regionalnom ili manjinskom jeziku te da ono nema negativan utjecaj na rezultate u znanju hrvatskog jezika.

100. Odbor strućnjaka smatra da je obveza ispunjena u odnosu na talijanski, maČarski, srpski i ćełki jezik te da nije ispunjena u odnosu na slovaćki, rusinski i ukrajinski jezik.

Odbor strućnjaka snašno poziva hrvatske vlasti da barem uvedu poduku slovaćkog, rusinskog i ukrajinskog jezika u okviru srednjołkolskog obrazovanja.

Tehnićko i strukovno obrazovanje d) i. ućine dostupnim tehnićko i strućno obrazovanje u relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; ili

ii. ućine dostupnim znatan dio tehnićkog i strućnog obrazovanja u relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; ili

17 iii. omoguşe u okviru tehnićkog i strućnog obrazovanja nastavu relevantnog regionalnog ili manjinskog jezika kao integralnog dijela łkolskog programa; ili

iv. primijene jednu od mjera navedenih gore pod i. do iii. barem na one ućenike koji odnosno ćije obitelji to šele u broju koji se smatra dostatnim,

101. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 85.-88.), Odbor strućnjaka je ocijenio da ova obveza nije ispunjena u odnosu na slovaćki, rusinski i ukrajinski, buduşi da se ćinilo da ne postoji tehnićko i strukovno obrazovanje na tim jezicima. Odbor strućnjaka nije bio u pološaju donijeti zakljućak u odnosu na ćełki jezik. Odbor je potaknuo hrvatske vlasti da barem uvedu nastavu slovaćkog, rusinskog i ukrajinskog jezika u okviru tehnićkog i strukovnog obrazovanja te da razjasne stanje u pogledu ćełkog jezika.

102. Treşe periodićno izvjełşe navodi predmete i jezike u tehnićkom i strukovnom obrazovanju, u Privitku 2, ali ćełki, slovaćki, rusinski i ukrajinski jezik nisu ukljućeni u tablice. Prema dodatnim podacima koje su dostavile hrvatske vlasti, ne postoji poduka ćełkog, slovaćkog, rusinskog i ukrajinskog u tehnićkom i strukovnom obrazovanju, zbog nedostatka potrašnje govornika, buduşi da su ućenici rasprłeni u razlićitim strukovnim programima.

103. Odbor strućnjaka smatra da obveza nije ispunjena u odnosu na slovaćki, rusinski, ukrajinski i ćełki.

Visokołkolsko obrazovanje

e)ii. predvide olakłice za studiranje tih jezika kao nastavnih predmeta na sveućiliłtima i visokim łkolama; ili

104. Odbor strućnjaka je prethodno zakljućio da je ova obveza ispunjena za talijanski, ćełki i slovaćki. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 89.-93.), Odbor strućnjaka je otkrio nedostatke u odnosu na neke jezike. Stoga je ocijenio da je ova obveza joł uvijek tek djelomićno ispunjena te je vlasti potaknuo:

- da ubrzaju ponovno uvoČenje studija maČarskog jezika na sveućiliłtima; - da ojaćaju sveućiliłni studij srpskog jezika; - da odmah poduzmu korake s ciljem uvoČenja studija rusinskog jezika na sveućiliłtima i visokołkolskim ustanovama; - da u svom sljedeşem periodićnom izvjełşu upoznaju Odbor strućnjaka s mjerama poduzetim radi unaprjeČivanja pretpostavki za studiranje ukrajinskog jezika na sveućiliłtima i visokołkolskim ustanovama; - da istraše moguşnosti pojednostavljenja i ubrzanja postupka priznavanja sveućiliłnih diploma stećenih u treşim zemljama, posebice u Italiji.

105. U svojem zadnjem izvjełşu o ocjeni (vidi toćku 33.), Odbor strućnjaka izrazio je osobitu zabrinutost za rusinski jezik i potrebu za studijem i istrašivanjem tog jezika na sveućiliłtu, s ciljem poboljłanja poduke rusinskog jezika. Potaknuo je hrvatske vlasti na poduzimanje mjera radi promicanja izućavanja i istrašivanja rusinskog jezika na sveućiliłtima ili istovrsnim ustanovama.

106. Predstavnik govornika rusinskog jezika obavijestio je Odbor strućnjaka tijekom terenskog posjeta da su u tijeku pregovori sa Sveućiliłtem u Zagrebu oko otvaranja katedre za rusinski. Tijela vlasti nisu dostavila nikakve podatke. Odbor strućnjaka ponavlja svoju prethodnu preporuku hrvatskim vlastima te pozdravlja viłe informacija o kretanjima u tom smislu u sljedeşem periodićnom izvjełşu.

107. Predstavnici govornika maČarskog jezika obavijestili su Odbor strućnjaka o tome da se na Filozofskom fakultetu u Osijeku nudi maČarski. U skladu s podacima prikazanim na web stranici, od akademske godine 2007./2008., sveućiliłte şe nuditi maČarski jezik i knjiševnost kao predmet zajedno s hrvatskim, njemaćkim ili engleskim. Sveućiliłte u Zagrebu ima katedru za maČarski jezik.

18

108. Na sveućiliłtu u Zagrebu postoji katedra za srpsku i crnogorsku knjiševnost. TakoČer postoji odsjek za ukrajinski jezik i knjiševnost.

109. U odnosu na preporuku o priznavanju sveućiliłnih diploma stećenih izvan Hrvatske, Odbor strućnjaka razumije da je Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija donesen 2003. godine te da je osnovana nova agencija s ciljem priznavanja sveućiliłnih diploma stećenih izvan Hrvatske.

110. Iako pozdravlja pozitivna kretanja u odnosu na rusinski, Odbor strućnjaka smatra da ova obveza za rusinski jezik joł nije ispunjena. Ćini se da je sada ispunjena za ukrajinski, maČarski i srpski.

Obrazovanje odraslih i trajno obrazovanje

f)ii. ponude takve jezike kao predmete dopunskog obrazovanja i obrazovanja odraslih; ili

111. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 94. œ 97.), Odbor strućnjaka je ocijenio da ova obveza nije ispunjena te je potaknuo hrvatske vlasti na poduzimanje mjera na podrućju obrazovanja odraslih i trajnog obrazovanja te da ga s njima upozna u sljedeşem periodićnom izvjełşu.

112. U treşem periodićnom izvjełşu nisu dane nikakve relevantne informacije.

113. Odbor strućnjaka smatra da ova obveza i dalje nije ispunjena te potiće vlasti da ponude regionalne ili manjinske jezike kao predmete obrazovanja odraslih i trajnog obrazovanja te da o tome izvijeste u sljedeşem periodićnom izvjełşu.

Nastava povijesti i kulture

g. poduzmu mjere koje şe osigurati da nastava povijesti i kulture odrašava znaćenje regionalnih ili manjinskih jezika;

114. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 98. œ 101.), Odbor strućnjaka je zabilješio kako je, u skladu sa zakonima, 30% nastavnog plana i programa za obrazovanje nacionalnih manjina zamiłljeno na naćin da ukljućuje posebne znaćajke povijesti i kulture koje se oćituju u regionalnim ili manjinskim jezicima. MeČutim, Odbor strućnjaka istaknuo je da se ova obveza takoČer odnosi na osnovni nacionalni nastavni plan i program za ućenike koji su govornici hrvatskog jezika, ili barem na nastavni plan i program na odgovarajuşim podrućjima, no o tome nije primio nikakve podatke. Stoga nije bio u pološaju donijeti zakljućak o ovoj obvezi.

115. Odbor strućnjaka smatra da je ova obveza ispunjena u odnosu na obrazovanje manjina. Buduşi da u treşem periodićnom izvjełşu nisu dani nikakvi podaci o osnovnom nacionalnom nastavnom planu i programu, Odbor strućnjaka mora pretpostaviti da ova obveza nije ispunjena u tom pogledu.

Osnovna i dopunska izobrazba nastavnika

h. omoguşe osnovno i dopunsko obrazovanje nastavnika potrebnih za primjenu onih stavaka od a) do g) koje je prihvatila ugovorna stranka;

116. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 102.-107.), Odbor strućnjaka je zabilješio nekoliko razlićitih problema u odnosu na izobrazbu nastavnika za svaki jezik, uz iznimku talijanskog. Utvrdio je da postoji nedostatak strukturnih mjera za izobrazbu nastavnika te potreba za preciznim planiranjem, ćak i u slućajevima u kojima je postojala podrłka matićne dršave. Ocijenio je da je ova obveza tek djelomićno ispunjena te je hrvatske vlasti potaknuo na šurno osmiłljanje dugoroćne i sustavne strategije na podrućju izobrazbe nastavnika.

19

117. Slijedom preporuke Odbora strućnjaka, Odbor ministara zatrašio je od hrvatskih vlasti da —osmisle suvislu strategiju na podrućju izobrazbe nastavnika […]“ [Preporuka RecChL(2005)2 - Preporuka 4].

118. Hrvatske su vlasti u svojem treşem periodićnom izvjełşu odgovorile da je izobrazbu nastavnika provodio Zavod za łkolstvo, meČutim nisu dani nikakvi konkretni podaci za manjinske jezike (vidi stranicu 11). U izvjełşu se nadalje navodi da je Ministarstvo obrazovanja u rujnu 2005. imenovalo savjetnike za nastavu u odnosu na sve jezike iz Dijela III., osim za ukrajinski i rusinski. Prema dodatnim podacima koje su dostavile hrvatske vlasti, dugoroćna strukturirana politika obrazovanja i dopunske izobrazbe nastavnika u cjelini ugraČena je u Nacionalnu strategiju: Plan razvoja obrazovnog sustava za razdoblje 2005. œ 2010. Odboru strućnjaka nije jasno u kojoj mjeri su pokrivene posebne potrebe za izobrazbom nastavnika u odnosu na regionalne ili manjinske jezike te na koji je to naćin povezano sa suvislom strategijom.

119. Odbor strućnjaka smatra da je uvoČenje savjetnika za nastavu dobar korak prema poboljłanju strukture podrłke izobrazbi nastavnika. MeČutim, na temelju dokaza dobivenih od nekih savjetnika s kojima se Odbor strućnjaka sastao tijekom terenske posjete, ćini se da njihova uloga pokriva nekoliko vidova obrazovanja te da je tu œ barem u odnosu na maČarski i talijanski œ potrebno osigurati dodatne resurse (vidi takoČer toćku 69. gore).

120. U odnosu na ukrajinski i rusinski, Odbor strućnjaka je obavijełten da su ućitelji svoje diplome stekli u Vojvodini/Srbiji te da za ukrajinski postoji izobrazba nastavnika na Sveućiliłtu u Zagrebu. U odnosu na talijanski, Fakultet u Puli pruša tećajeve izobrazbe nastavnika, od kojih neke financira talijanska vlada kroz Talijansku Uniju. Dršavni ispiti za nastavnićku diplomu provode se na hrvatskom jeziku kao sredstvu komunikacije, ukljućujuşi predavanje na hrvatskom. Predstavnici govornika talijanskog jezika izrazili su miłljenje da bi to trebalo biti na talijanskom.

121. Odbor strućnjaka pohvaljuje korake koje je poduzela hrvatska Vlada. MeČutim, dojam koji je stekao Odbor strućnjaka jest da ne postoji suvisla strategija za izobrazbu nastavnika regionalnih ili manjinskih jezika kao takva, a zbog nedostatka dovoljnih podataka o ovoj toćki, Odbor strućnjaka nije u pološaju donijeti zakljućak o ovoj obvezi te traši preciznije podatke u sljedeşem periodićnom izvjełşu.

Ćlanak 9. œ Sudbena vlast

122. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 108.-122.), Odbor strućnjaka utvrdio je da, uz iznimku talijanskog jezika u Istarskoj šupaniji, ne postoji praktićna provedba obveza preuzetih prema ćlanku 9. Treşe periodićno izvjełşe navodi da pomanjkanje uporabe regionalnih ili manjinskih jezika u sudskim postupcima takoČer proizlazi iz ćinjenice da odvjetnici koji zastupaju govornike regionalnog ili manjinskog jezika rijetko i sami govore taj jezik, osim talijanskog u Istarskoj šupaniji i eventualno maČarskog u Belom Manastiru (vidi stranicu 21).

123. Hrvatske vlasti izvjełşuju o negativnom kretanju u odnosu na uporabu regionalnih ili manjinskih jezika u sudskim postupcima, ćak i odnosu na talijanski jezik (vidi stranicu 21 treşeg periodićnog izvjełşa).

Stavak 1.

Ugovorne stranke obvezuju se u pogledu onih podrućja sudova u kojima broj stalno nastanjenih osoba koje rabe regionalne ili manjinske jezike opravdava mjere navedene u tekstu koji slijedi prema stanju svakog od tih jezika te pod uvjetom da uporaba pogodnosti koje dodjeljuje ovaj stavak ne bude smatrana od strane sudaca kao zapreka za pravilno funkcioniranje sudbenih tijela, da:

20 a)ii. zajamće optušenome pravo uporabe njegovog/njezinog regionalnog ili manjinskog jezika; i/ili a)iv. da izdaju na zahtjev isprave vezane uz pravne postupke na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku, odnosno da ih ućine dostupnim preko tumaća i prijevoda bez da zainteresirane osobe zato snose dodatne trołkove; u graČanskom postupku:

b)ii. dopuste, svaki puta kada se stranka treba osobno pojaviti pred sudom da ona moše b)iii. da omoguşe da se isprave i dokazna sredstva mogu predoćiti na regionalnom ili manjinskom jeziku, odnosno da se to ućini preko tumaća i prijevodima;

u postupcima pred sudovima koji rjełavaju upravne predmete

c.ii. dopuste, svaki puta kada se stranka treba osobno pojaviti pred sudom da ona moše uporabiti svoj regionalni ili manjinski jezik bez da zato snosi dodatne trołkove; i/ili

d. da poduzmu korake sa ciljem da primjena podstavka i. i iii. iz gore navedenih stavaka b) i c) te svaka neophodna primjena usluge tumaća i prijevoda ne izazove dodatne trołkove za zainteresirane osobe.

124. U odnosu na sve obveze prema ćlanku 9., stav ostaje isti. Odboru strućnjaka nisu predoćeni nikakvi novi koraci koji bi bili poduzeti u smislu javnog obznanjivanja prava na uporabu regionalnog ili manjinskog jezika u sudskim postupcima bilo koje vrste te se ćini da se u praksi regionalni ili manjinski jezici, osim talijanskog te eventualno maČarskog, u praksi ne koriste.

125. Odbor strućnjaka zakljućuje da su obveze formalno ispunjene u odnosu na sve jezike, ali u praksi su ispunjene samo u odnosu na talijanski. Odbor strućnjaka potiće vlasti na poduzimanje mjera kojima şe osigurati da te obveze budu provedene u praksi za sve regionalne ili manjinske jezike.

Ćlanak 10. œ Upravna tijela i javne slušbe

126. Svaki regionalni ili manjinski jezik, osim slovaćkog i ukrajinskog, u ravnopravnoj je i slušbenoj uporabi u barem jednoj opşini. Primjena Povelje, naravno, nije ogranićena na ta podrućja, veş pokriva sva podrućja u kojima postoji tradicionalna prisutnost jezika i dovoljan broj govornika.

127. Prema hrvatskom pravu, na podrućjima u kojima je jezik u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi u upravnim i javnim tijelima moraju se zapołljavati govornici regionalnih ili manjinskih jezika. Iako ćlanak 22. Ustavnog zakona zahtijeva zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u podrućnoj i lokalnoj samoupravi, osoba koju se zapołljava ne govori nušno regionalni ili manjinski jezik.

128. Primjerice, tijekom terenskog posjeta je Odbor strućnjaka obavijełten da postoje opşine u kojima nije zaposlen niti jedan govornik maČarskog, iako maČarski ima status ravnopravne i slušbene uporabe. Predstavnici odreČenih manjih opşina privukli su pozornost Odbora strućnjaka na ćinjenicu da je moguşe da u manjim opşinama ukupan broj zaposlenika iznosi tek pet. Taj ćimbenik, zajedno s proraćunskim ogranićenjima, u praksi otešava połtivanje zakona.

129. U skladu s dodatnim podacima koje su osigurale hrvatske vlasti, pitanje je svake jedinice lokalne samouprave da odlući da u svojim opşim aktima propiłe je li poznavanje

21 jezika preduvjet za odreČene poslove u upravi. Hrvatske su vlasti dale primjere opşina Grošnjan i Brtonigla u kojima je poznavanje talijanskog jezika uvjet za dobivanje posla. Odbor strućnjaka nije stekao saznanja o drugim takvim slućajevima.

130. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (123. œ 134.), Odbor strućnjaka je zapazio nekoliko nedostataka u odnosu na ćlanak 10. stavak 1. Na temelju tih zapašanja, odbor ministara preporućio je da hrvatske vlasti —poduzmu sve mjere potrebne kako bi se zakonska moguşnost govornika da se sluše vlastitim regionalnim ili manjinskim jezikom u odnosima sa svim organima dršavne uprave potpuno ispunila u praksi“ [RecChL(2005)2, Preporuka 5].

131. Opşe zapašanje Odbora strućnjaka jest da postoji tendencija da se provedba ćlanka 10. temelji na razlićitoj i ad hoc osnovi. O tome şe podrobnije biti rijeći u nastavku. Odbor strućnjaka potiće hrvatske vlasti da usvoje strukturirani i planirani pristup provedbi Povelje.

Tijela dršavne uprave

Stavak 1.

U okviru upravnih podrućja dršave na kojima broj stalno nastanjenih osoba koje se koriste regionalnim ili manjinskim jezicima opravdava mjere koje se navode u tekstu koji slijedi te obzirom na stanje svakog jezika ugovorne stranke se obvezuju u mjeri koja odgovara moguşnostima na:

a)iii. osiguravanje da korisnici regionalnih ili manjinskih jezika mogu podnositi usmene ili pisane molbe (zahtjeve) te dobiti odgovor u tim jezicima; ili

132. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 123. œ 127.), Odbor strućnjaka je zapazio da se, prema navodima hrvatskih vlasti, ova obveza œ u skladu s pravnim okvirom œ odnosi na ona podrućja u kojima je jezik u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi. MeČutim, u praksi je Odbor strućnjaka otkrio neke nedostatke. Stoga je ocijenio da je ova obveza tek djelomićno ispunjena te je hrvatske vlasti potaknuo na poduzimanje neophodnih mjera kako bi osigurale da se korisnicima regionalnih ili manjinskih jezika omoguşi podnołenje usmenih i pisanih zamolbi dršavnim tijelima i dobivanje odgovora na tim jezicima.

133. Odbor strućnjaka je obavijełten da se praktićna provedba ove obveze poveşala u odnosu na talijanski jezik, ali ne (osim kao łto je niše spomenuto) u odnosu na druge regionalne ili manjinske jezike. Dani su proturjećni prikazi o opsegu u kojem šupanijska uprava koristi regionalne ili manjinske jezike pri obavljanju dršavnih funkcija. Odbor strućnjaka nije dobio konkretne primjere koji bi pokazivali uporabu regionalnih ili manjinskih jezika u ovom kontekstu, a postojali su dokazi iz barem jedne lokalne jedinice u kojoj se govori maČarski da se u ovom kontekstu koristi samo hrvatski.

134. U treşem periodićnom izvjełşu (stranice 23 i 27), tijela vlasti navode da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i policija imaju dušnost koristiti regionalne ili manjinske jezike na podrućjima u kojima su oni u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi. MeČutim, jedini dani konkretni primjeri su simbolićna uporaba u zaglavljima dopisa i na pećatima. To nije dovoljno kako bi se ispunila ova obveza.

135. Odbor strućnjaka stoga zakljućuje da je ova obveza ispunjena za talijanski te da je formalno ispunjena za druge jezike, ali samo u odnosu na ona podrućja u kojima postoji ravnopravna i slušbena uporaba na razini lokalne uprave. Postoje neki dokazi o praktićnoj provedbi u tim podrućjima. U drugim podrućjima, u kojima postoji tradicionalna prisutnost regionalnih ili manjinskih jezika i dovoljan broj govornika koji osigurava primjenu Povelje (kao łto je Daruvar ili Beli Manastir), ćini se da ona nije ispunjena, ali Odboru strućnjaka nedostaju podaci za donołenje zakljućka.

22 b) ućine dostupnim javnosti one upravne tekstove i obrasce koji su u łiroj uporabi na regionalnim ili manjinskim jezicima ili u dvojezićnoj verziji;

136. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 128. œ 131.), Odbor strućnjaka je zabilješio da, iako je pravni okvir razvijen, postoje nedostaci u praktićnoj provedbi. Stoga je ocijenio da je obveza ispunjena tek djelomićno te je potaknuo hrvatske vlasti da upravne tekstove i obrasce koji su u łiroj uporabi ućine dostupnim javnosti na regionalnim ili manjinskim jezicima ili u dvojezićnoj inaćici.

137. Odbor strućnjaka nije stekao spoznaje ni o kakvim upravnim dokumentima dršavne uprave koji bi sustavno bili dostupni na relevantnim regionalnim ili manjinskim jezicima. Odbor strućnjaka smatra da je ova obveza joł uvijek tek djelomićno ispunjena.

c) dopuste upravnim tijelima da sastavljaju akte na regionalnom ili manjinskom jeziku.

138. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 132. œ 134.), Odbor strućnjaka nije mogao donijeti zakljućak o ovoj obvezi, zbog nedostatka konkretnih primjera o izradi dokumenata na drugim podrućjima, osim na podrućju osobnih iskaznica.

139. U treşem periodićnom izvjełşu se navodi da je izdan ‚odreČen broj dvojezićnih uvjerenja o ćinjenicama o kojima Ministarstvo unutarnjih poslova vodi slušbenu evidenciju.— Nadalje, moguşe je izdavati osobne iskaznice na regionalnim ili manjinskim jezicima, u skladu s ćl. 9. Ustavnog zakona, neovisno o tome je li jezik u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi. U izvjełşu se nadalje navodi da je u 2005. godini ukupno izdano 2864 osobnih iskaznica na srpskom, talijanskom i maČarskom jeziku. Od toga, 15 je izdano na podrućjima u kojima dotićni jezik nije u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi. Ovi su podaci potvrČeni tijekom terenskog posjeta. MeČutim, predstavnik organizacije za załtitu ljudskih prava izvijestio je Odbor strućnjaka da su dršavni slušbenici u nekim slućajevima odbili zahtjeve za dvojezićnim osobnim iskaznicama navodeşi da se iste mogu izdavati samo na podrućjima u kojima je jezik u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi. A ćak i na onim podrućjima u kojima je jezik u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi, ćini se da dršavni slušbenici zaposleni na lokalnoj razini nisu bili skloni ispuniti takav zahtjev. Odbor strućnjaka takoČer je obavijełten o nedavnim incidentima kada pripadnicima srpske manjine nije bilo dopułteno potpisati svoje osobne iskaznice şirilicom. Odbor strućnjaka smatra da su takvi incidenti protivni duhu Povelje.

140. Konaćno, izvijełteno je da brojni govornici regionalnih ili manjinskih jezika nisu svjesni svojeg prava na trašenje dvojezićnih osobnih iskaznica. Po miłljenju Odbora strućnjaka, postoji oćita potreba da se osobe unutar regionalne i lokalne dršave uprave i łira javnost obavijeste o moguşnosti izdavanja isprava na regionalnim ili manjinskim jezicima, łto ukljućuje i srpski jezik te şirilićno pismo. Odbor strućnjaka potiće vlasti da provedu takvo obavjełşivanje.

141. Odbor strućnjaka smatra da je ova obveza djelomićno ispunjena. Odbor strućnjaka traši od tijela vlasti da u sljedeşem periodićnom izvjełşu dostave precizne informacije o tome koje su isprave dostupne na regionalnim ili manjinskim jezicima te koje je mjere potrebno poduzeti kako bi se dršavna uprava i łira javnost informirali o moguşnosti dobivanja isprava na dotićnom regionalnom ili manjinskom jeziku, ukljućujuşi srpski jezik i şirilićno pismo.

Lokalne i regionalne vlasti

Stavak 2.

Ugovorne stranke se obvezuju da dopuste i/ili potaknu obzirom na lokalna i regionalna tijela vlasti na ćijem je podrućju broj stalnih stanovnika koji rabe regionalni ili manjinski jezik takav da opravdava mjere koje se preciziraju u dolje navedenom tekstu:

a) uporabu regionalnog ili manjinskog jezika na podrućju mjesne nadlešnosti regionalnog ili lokalnog tijela,

23 142. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 135. œ 139.), Odbor strućnjaka je zabilješio da se œ iako se pravni okvir znatno poboljłao œ u jedinicama lokalne i podrućne samouprave gotovo i ne koriste slovaćki, rusinski i ukrajinski jezik. Odbor strućnjaka je ocijenio da je ova obveza tek djelomićno ispunjena.

143. Ćlanak 8. Ustavnog zakona propisuje da se u onim podrućjima u kojima je regionalni ili manjinski jezik u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi, rad vijeşa, uprava i skupłtina provode na hrvatskom, kao i na dotićnom regionalnom ili manjinskom jeziku.

144. Iz dokaza dobivenih od nekoliko predstavnika govornika regionalnih ili manjinskih jezika, kao i od gradonaćelnika opşina i gradova u kojima je regionalni ili manjinski jezik u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi, ćini se da se regionalni ili manjinski jezik interno koristi samo u onim slućajevima u kojima njegovi govornici predstavljaju veliku veşinu djelatnika.

145. Jedina opşina u kojoj pripadnici slovaćke nacionalne manjine ćine viłe od 1/3 stanovniłtva (te ćak predstavljaju veşinu u opşinskom vijeşu) je opşina Punitovci u Osijećko- baranjskoj šupaniji. U Punitovcima slovaćki jezik nije u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi, buduşi da je opşinsko vijeşe odlućilo drugaćije. Stoga se nigdje u Hrvatskoj slovaćki ne koristi u unutarnjoj upravi.

146. Iako je najveşa koncentracija govornika ukrajinskog u opşini Bogdanovci u Vukovarsko-srijemskoj šupaniji, ukrajinski se ne koristi u unutarnjoj komunikaciji ni u podrućnoj niti u lokalnoj samoupravi, buduşi da nije u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi ni u kojem dijelu Hrvatske.

147. U dva sela u kojima je rusinski u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi, ćini se da postoji odreČen stupanj unutarnje uporabe rusinskog u okviru seoskih vijeşa.

148. Odbor strućnjaka smatra da ova obveza nije ispunjena u odnosu na ukrajinski i slovaćki jezik, ali je djelomićno ispunjena u odnosu na druge regionalne ili manjinske jezike na podrućjima u kojima su oni u ravnopravnoj ili slušbenoj uporabi. Na drugim podrućjima u kojima se regionalni ili manjinski jezici tradicionalno koriste te su stoga załtişeni u skladu s Poveljom, ćini se da ova obveza nije ispunjena, ali Odboru strućnjaka nedostaju podaci na temelju kojih bi mogao donijeti zakljućak.

b) moguşnost za korisnike regionalnih ili manjinskih jezika da podnose usmene ili pisane zahtjeve u tim jezicima;

149. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 140. œ 144.), Odbor strućnjaka je ocijenio da je ova obveza tek djelomićno ispunjena. Potaknuo je hrvatske vlasti na poduzimanje potrebnih mjera radi pune provedbe obveza koje se odnose na uporabu regionalnih ili manjinskih jezika u poslovima iz djelokruga lokalne i podrućne samouprave, kao i na moguşnost podnołenja usmenih ili pisanih zamolbi tijelima lokalne i podrućne samouprave na regionalnim ili manjinskim jezicima.

150. U odnosu na talijanski jezik, Odbor strućnjaka je zaprimio nove podatke, kako od tijela vlasti tako i od govornika talijanskog jezika o redovitim poslovima s podrućnom ili lokalnom samoupravom na talijanskom jeziku, barem na onim podrućjima u kojima je talijanski u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi.

151. Iz dokaza dobivenih tijekom terenskog posjeta od predstavnika govornika maČarskog jezika, postojala je moguşnost podnołenja zahtjeva na maČarskom.

152. Prema dodatnim podacima koje su dostavile hrvatske vlasti, tamo gdje se ravnopravna i slušbena uporaba primjenjuje samo na dijelove opşine, u praksi se dogaČa da şe ljudi koristiti hrvatski u prepisci s upravnim tijelima opşine. To najviłe pogaČa rusinski i ćełki, a u odreČenoj mjeri i maČarski.

153. Buduşi da ukrajinski i slovaćki jezik nigdje u Hrvatskoj nisu u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi, ne postoji moguşnost podnołenja zahtjeva na tim jezicima.

24

154. U odnosu na srpski, iz dokaza prikupljenih tijekom terenskog posjeta, od predstavnika govornika srpskog jezika, pripadnici srpske manjine se ćesto ustešu komunicirati s upravnim tijelima na şirilićnom pismu, buduşi da se to joł uvijek ćesto došivljava kao provokacija.

155. Odbor strućnjaka bilješi da se praktićna provedba ove obveze znatno razlikuje od jezika do jezika i od podrućja do podrućja. Postoje primjeri dobre prakse, a i potpuni nedostatak provedbe. Odbor strućnjaka potiće hrvatske vlasti da rade na stvaranju okrušenja u kojem şe se ljude poticati na koriłtenje regionalnih ili manjinskih jezika u svojim poslovima s lokalnom i podrućnom samoupravom, ukoliko to šele.

156. Odbor strućnjaka ima dokaze o tome da je ova obveza u odreČenoj mjeri ispunjena, barem u odnosu na usmene zahtjeve na nekim podrućjima u kojima ne postoji slušbena uporaba dotićnog jezika uz hrvatski jezik.

157. Odbor strućnjaka smatra da je ova obveza ispunjena u odnosu na talijanski, da nije ispunjena u odnosu na ukrajinski i slovaćki te da je djelomićno ispunjena u odnosu na druge regionalne ili manjinske jezike.

c) objavljivanje slušbenih isprava regionalnih tijela i na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku;

158. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 145. -147.), Odbor strućnjaka nije mogao donijeti zakljućak o ovoj obvezi, buduşi da nije bilo jasno u kojoj mjeri podrućna samouprava zaista izdaje slušbene dokumente na regionalnom ili manjinskom jeziku. Odbor je potaknuo hrvatske vlasti da razjasne situaciju u svojem sljedeşem periodićnom izvjełşu.

159. Treşe periodićno izvjełşe ne sadrši informacije o tom pitanju. Prema dopunskim podacima koje su osigurale hrvatske vlasti, niti jedna šupanija nije obvezna uvesti ravnopravnu i jednaku uporabu regionalnog ili manjinskog jezika, buduşi da niti jedna nacionalna manjina ne predstavlja viłe od jedne treşine ukupnog stanovniłtva niti u jednoj šupaniji. Stoga ne postoji praktićna provedba ove obveze, osim u odnosu na talijanski jezik u Istarskoj šupaniji, iako su predstavnici govornika talijanskog istaknuli da razina dvojezićnosti nije uvijek zadovoljavajuşa.

160. Odbor strućnjaka zakljućuje da je obveza ispunjena u odnosu na talijanski te da nije ispunjena u odnosu na druge jezike.

d) objavljivanje slušbenih isprava lokalnih tijela i na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku;

161. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 148. -150.), Odbor strućnjaka je ocijenio da je ova obveza tek djelomićno ispunjena zbog problema praktićne provedbe u nekim opşinama gdje je regionalni ili manjinski jezik u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi.

162. Treşe periodićno izvjełşe uglavnom se odnosi na simbolićnu uporabu regionalnih ili manjinskih jezika u slušbenim dokumentima, primjerice u zaglavljima dopisa, na łtambiljima i pećatima. Iako Odbor strućnjaka to pozdravlja, ova obveza nadilazi takvu simbolićku uporabu i odnosi se na jezik glavnog sadršaja dokumenta. Slijedom daljnjih informacija sadršanih u izvjełşu te na temelju dokaza zaprimljenih tijekom terenskog posjeta, lokalna samouprava objavljuje dokumente na jezicima koji su u ravnopravnoj ili slušbenoj upravi samo na zahtjev, a takvi se zahtjevi rijetko podnose.

163. U cjelini, pološaj talijanskog jezika se ćini zadovoljavajuşi.

164. Odbor strućnjaka je stekao saznanja o tome da se barem neki dokumenti u prilićnoj mjeri objavljuju na srpskom (şirilićno pismo) te na maČarskom u opşini Kneševi Vinogradi. Ćini se da je to slućaj i sa srpskim jezikom (şirilićnim pismom) u nekim opşinama u Vukovarsko-srijemskoj šupaniji.

25 165. Odbor strućnjaka bilješi da se praktićna provedba ove obveze znatno razlikuje od jezika do jezika i od podrućja do podrućja. Postoje primjeri dobre prakse, ali i potpunog nedostatka provedbe. Odbor strućnjaka potiće hrvatske vlasti da rade u smjeru stvaranja okrušenja u kojem se lokalne vlasti potiću na objavu slušbenih dokumenata na regionalnim ili manjinskim jezicima.

166. Odbor strućnjaka smatra da je ova obveza ispunjena za talijanski, da nije ispunjena za ukrajinski i slovaćki te da je djelomićno ispunjena u odnosu na druge jezike.

g) uporaba ili uvoČenje ukoliko se to ukaše neophodnim zajedno sa nazivom na slušbenom jeziku tradicionalnih i ispravnih oblika imena mjesta na regionalnim ili manjinskim jezicima.

167. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 151. œ 152.), Odbor strućnjaka zapazio je da i dalje postoje problemi u odnosu na provedbu ove obveze, ukljućujuşi ona podrućja u kojima je regionalni ili manjinski jezik u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi, posebice u Istoćnoj Slavoniji. Odbor strućnjaka je stoga ocijenio da je ova obveza tek djelomićno ispunjena te je potaknuo vlasti na trenutno poduzimanje koraka radi promicanja uporabe dvojezićnih naziva mjesta.

168. Slijedom preporuke Odbora strućnjaka, Odbor ministara zatrašio je od hrvatskih vlasti da —poduzmu trenutne korake radi uvoČenja uporabe dvojezićnih naziva mjesta u svim relevantnim slućajevima“ [Preporuka RecChL(2005)2 - Preporuka 6].

169. U treşem periodićnom izvjełşu (vidi stranicu 11), hrvatske vlasti navode da şe nadlešnim tijelima povjeriti praşenje primjene dvojezićnih naziva mjesta. MeČutim, dodatne informacije koje su dostavile hrvatske vlasti u kasnijoj fazi samo govore o moguşem nadzoru nadlešnih tijela, a ne navode bilo kakav konkretan plan djelovanja. Nadalje se navodi da usvajanje i postavljanje naziva mjesta spada pod nadlešnost lokalnih vlasti. Ćak i ako je tako, to ne izuzima hrvatske vlasti od njihove odgovornosti da osiguraju provedbu ove obveze.

170. Situacija u odnosu na talijanski jezik ćini se zadovoljavajuşom.

171. U odnosu na druge jezike, hrvatsko pravo zahtijeva imena mjesta na jezicima razlićitim od hrvatskog samo ako su dotićni jezici u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi. Iz dokaza prikupljenih tijekom terenskog posjeta se ćini da su opşine opşenito rijełile to pitanje te da postoji prilićna razina praktićne provedbe ove obveze. Predstavnici dotićnih regionalnih ili manjinskih jezika (tj. srpskog te (u Punitovcima) slovaćkog) objasnili su Odboru strućnjaka da u nekim slućajevima govornici nisu šeljeli nazive mjesta na svojem jeziku ili pismu. U odnosu na şirilićno pismo, to se odnosilo i na opşine u kojima govornici srpskog jezika ćine veliku veşinu stanovniłtva.

172. U odnosu na slovaćki jezik u Punitovcima, lokalno vijeşe koje se sastoji od veşine Slovaka odlućilo je da neşe imati dvojezićne znakove. Predstavnici govornika slovaćkog jezika nisu to predstavili kao problem tijekom terenskog posjeta. Odboru strućnjaka nedostaju podaci o situaciji na drugim podrućjima u kojima se govori slovaćki.

173. Odbor strućnjaka smatra da je ova obveza ispunjena za talijanski i djelomićno ispunjena u odnosu na druge jezike. Ne donosi nikakav zakljućak za slovaćki. Odbor strućnjaka potiće hrvatske vlasti da na lokalnoj razini pokrenu proces savjetovanja s govornicima dotićnog regionalnog ili manjinskog jezika o uporabi dvojezićnih imena mjesta.

Javne slušbe

Stavak 3.

Ugovorne stranke se obvezuju da u pogledu javnih slušbi koje su ustanovljene od strane upravne vlasti ili u pogledu osoba koje djeluju u njihovo ime na podrućju na

26 kome se rabe regionalni ili manjinski jezici, te u skladu sa stanjem svakog jezika i u okviru moguşnosti:

a) omoguşe da se regionalni ili manjinski jezici rabe u prušanju usluga javnih slušbi; ili

174. Ova obveza odnosi se na uporabu regionalnih ili manjinskih jezika u odnosima s tijelima koje prušaju javne usluge, łto primjerice ukljućuje połtansku slušbu, telekomunikacijske usluge, elektrićnu energiju, javni prijevoz, bolnice itd. (vidi toćku 210. drugog izvjełşa o ocjeni za Njemaćku, ECRML (2006)1).

175. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 155. œ 158.), Odbor strućnjaka je ocijenio da ova obveza nije ispunjena, buduşi da na temelju dobivenih podataka nije bilo pokazatelja da se regionalni ili manjinski jezici koriste u javnim slušbama. Odbor je potaknuo hrvatske vlasti na trenutno poduzimanje koraka kako bi osigurale uporabu regionalnih ili manjinskih jezika u radu javnih slušbi te ih moli da u sljedeşem periodićnom izvjełşu o tome iznesu opłirne podatke.

176. Prema treşem periodićnom izvjełşu (vidi stranicu 37), Hrvatski zavod za zapołljavanje koristi talijanski jezik u nekim podrućnim uredima, meČutim nije jasno da li ovo nadilazi simbolićnu uporabu (barem ćlanak 18. Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina propisuje simbolićnu uporabu).

177. Odbor strućnjaka zapaša malo poboljłanje u odnosu na stvarnu uporabu regionalnih ili manjinskih jezika u kontekstu ove obveze, ali smatra da to nije dovoljno za njezino ispunjenje. Odbor strućnjaka potiće hrvatske vlasti da uspostave strukturirani pristup provedbi ove obveze kako bi osigurale da se regionalni ili manjinski jezici koriste u prušanju tih usluga.

Ćlanak 11. œ Sredstva javnog priopşavanja

178. Treşe periodićno izvjełşe sadrši podatke o pravnom okviru koji ureČuje uporabu regionalnih ili manjinskih jezika u sredstvima javnog priopşavanja. To je ćlanak 18. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Zakon o medijima, Zakon o elektronićkim medijima, Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji, Zakon o hrvatskoj izvjełtajnoj novinskoj agenciji i Zakon o potvrČivanju Europske konvencije o prekogranićnoj televiziji.

Stavak 1.

Ugovorne stranke se obvezuju da za korisnike regionalnih ili manjinskih jezika na podrućju na kojima se oni govore u skladu sa stanjem svakog jezika te ovisno o nadlešnosti koju ima javna vlast izravno ili neizravno u toj oblasti, te połtivajuşi naćelo neovisnosti i autonomije medija:

a) u mjeri u kojoj radio i televizija imaju karakter javne slušbe:

iii. saćine adekvatne odredbe s ciljem da odgovorni za radio emisije ponude programe na regionalnim ili manjinskim jezicima;

179. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 159. œ 168.), Odbor strućnjaka je ocijenio da ova obveza nije ispunjena u odnosu na televizijske programe. Nekoliko je govornika izrazilo pritušbe u odnosu na jedinu televizijsku emisiju za manjine —Prizma“ koja prikazuje neodgovarajuşu folklornu sliku.

180. Vezano uz radijske programe, obveza je ispunjena u odnosu na talijanski, maČarski, ćełki i slovaćki, a uslijed nedostatka podataka nije bilo moguşe donijeti nikakav zakljućak za srpski, rusinski i maČarski. Odbor strućnjaka potaknuo je vlasti da u suradnji s govornicima regionalnih ili manjinskih jezika poduzmu neophodne mjere radi:

- razvoja televizijskih emisija za svaki pojedini jezik

27 - uvoČenja ponude radijskih emisija na srpskom, rusinskom i ukrajinskom, i to prema modelima koriłtenim za druge jezike, ako takve emisije veş ne postoje.

181. Na temelju ovog zapašanja, Odbor ministara usvojio je preporuku upuşenu hrvatskoj Vladi da —omoguşe govornicima jezićno prepoznatljiviju i znaćajniju prisutnost na javnoj televiziji, a prisutnost na lokalnim radijskim postajama prołire i na one jezike koji joł ne ušivaju tu pogodnost;“ [RecChL(2005)2, Preporuka 7].

182. Ćini se da odgovor koji su hrvatske vlasti dale u svojem treşem periodićnom izvjełşu na preporuku Odbora ministara (vidi stranicu 12) upuşuje na to da se do sada situacija u praksi u odnosu na osiguranje televizijskih i radijskih programa nije promijenila od zadnjeg kruga praşenja.

183. U odnosu na prvi dio preporuke, treşe periodićno izvjełşe navodi tri televizijske emisije o nacionalnim manjinama (vidi stranicu 38), meČutim, ćini se da se joł uvijek samo emisija pod nazivom ‚Prizma— emitira na regionalnim ili manjinskim jezicima. Tijekom terenskog posjeta, govornici svih regionalnih ili manjinskih jezika izrazili su joł jednom svoje nezadovoljstvo u odnosu na ovu emisiju koja je prema njihovom miłljenju neodgovarajuşa prema duljini emitiranja i sadršaju.

184. U odnosu na nacionalnu televiziju, predstavnici gotovo svih regionalnih ili manjinskih jezika zatrašili su da se ponuda televizijskih programa vrati na format slićan onom koji je postojao prije 1991., kada su postojale zasebne emisije posveşene svakoj nacionalnoj manjini. Posebice su predstavnici govornika maČarskog i slovaćkog izrazili šelju za zasebnim televizijskim emisijama. Predstavnici govornika maČarskog su tijekom terenskog posjeta obavijestili Odbor strućnjaka o bilateralnom sporazumu koji je Hrvatski Sabor zakljućio s MaČarskom 1995. godine, u kojem se œ izmeČu ostalog œ ureČuje obnova neovisnog televizijskog studija u Osijeku. MeČutim, Odbor strućnjaka nije obavijełten je li u ovom pitanju ostvaren kakav napredak. Odbor strućnjaka pozdravio bi daljnje podatke o tom pitanju u sljedeşem periodićnom izvjełşu.

185. Odbor strućnjaka obavijełten je da su prema novom Zakonu o elektronićkim medijima na raspolaganju subvencije za one elektronićke medije koji u svojim emisijama koriste manjinske jezike. U 2006. godini, 16 televizijskih i radio kuşa prijavilo se za te subvencije.

186. Prema podacima dobivenim tijekom terenskog posjeta, od 2002. se na TV Osijeku, koji je javni televizijski program, emitira tjedna 30-minutna emisija na maČarskom. Iako pozdravlja maČarsku emisiju na TV Osijeku, Odbor strućnjaka s razoćaranjem zapaša da preporuka Odbora ministara u drugim pogledima nije provedena.

187. U odnosu na drugi dio preporuke Odbora ministara, predstavnici srpske manjine obavijestili su Odbor strućnjaka da se srpski jezik koristi na nekoliko lokalnih radio postaja u Slavoniji, ali niti jedna od njih nije javna postaja.

188. Ćini se da je situacija u odnosu na rusinski i ukrajinski jezik slićna. Postoje 10-minutne tjedne emisije na svakom od tih jezika na privatnoj radio postaji u Vukovaru, ali ne postoje emisije na javnim radio postajama.

189. U odnosu na televizijske emisije, Odbor strućnjaka zakljućuje da obveza i dalje nije ispunjena, osim u odnosu na maČarski, za koji se smatra da je ispunjena. Łto se tiće radija, Odbor strućnjaka smatra da ova obveza i dalje nije ispunjena u odnosu na srpski, ukrajinski i rusinski.

Odbor strućnjaka potiće hrvatske vlasti na uvoČenje jezićno prepoznatljivije i znaćajnije prisutnosti regionalnih ili manjinskih jezika na javnoj televiziji.

d) poticati i/ili olakłati proizvodnju i distribuciju audio i audiovizuelnih ostvarenja na regionalnim ili manjinskim jezicima.

28 190. U nedostatku bilo kakvih mjera na ovom podrućju, Odbor strućnjaka je u drugom izvjełşu o ocijeni (vidi toćke 169.-171.) ocijenio da obveza nije ispunjena te je snašno pozvao vlasti na uvoČenje mjera kojima şe se omoguşiti financiranje proizvodnje audio i audio- vizualnih ostvarenja na regionalnim ili manjinskim jezicima.

191. Treşe periodićno izvjełşe (vidi stranicu 42) sadrši podatke o CD-u koji je financirala dršava, pod naslovom ‚Glazbena bałtina nacionalnih manjina u Hrvatskoj“ (30.000,00 kn). Osim toga, Odbor strućnjaka nije stekao saznanja o bilo kakvim drugim audio ili audiovizualnim ostvarenjima, a ne postoje nikakvi posebni fondovi ili programi usmjereni prema proizvodnji takvih ostvarenja. Iako se nacionalne manjine mogu prijaviti u okviru opşeg programa financiranja, ne postoje sredstva koja bi bila konkretno rasporeČena za ovu vrstu proizvodnje kakva je predviČena ovom obvezom.

192. Iako Povelja ne navodi konkretno koji bi oblik trebale imati mjere poticanja i /ili olakłavanja, one bi, primjerice, mogle obuhvaşati tehnićku potporu, izravnu ili neizravnu financijsku potporu (kao łto je kupnja radova na regionalnim ii manjinskim jezicima od strane łkola, javnih knjišnica, kulturnih ustanova ili javnih radio ili televizijskih kuşa) itd. (vidi toćku 436. drugog izvjełşa o ocjeni u odnosu na Njemaćku ECRML (2006)1).

193. Odbor strućnjaka smatra da ova obveza nije ispunjena.

e) ii. da potaknu i/ili olakłaju objavljivanje novinskih ćlanaka na regionalnim ili manjinskim jezicima na redovnoj osnovi;

194. U drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 172. œ 177.), Odbor strućnjaka je ocijenio da ova obveza nije ispunjena u odnosu na maČarski jezik. Ćinilo se da je ispunjena za talijanski, iako je izvijełteno da je financijska potpora jednim novinama znatno smanjena. Odbor strućnjaka ocijenio je da obveza nije ispunjena u odnosu na srpski, slovaćki, rusinski i ukrajinski jezik. U odnosu na ćełki jezik, nije mogao donijeti zakljućak. Odbor je pozvao hrvatske vlasti na poduzimanje neophodnih mjera radi poticanja i/ili omoguşavanja objave novinskih ćlanaka na srpskom, slovaćkom, rusinskom i ukrajinskom jeziku na redovnoj osnovi te je zatrašio dodatne podatke u odnosu na situaciju s ćełkim jezikom.

195. U svojem treşem periodićnom izvjełşu, hrvatske vlasti navode iznose dršavnih sredstava namijenjenih objavi novina i ćasopisa na regionalnim ili manjinskim jezicima za godinu 2005. (vidi stranice 46-48). U odnosu na ćełki, postoji tjednik —Jednota“, a za srpski je tu tjednik —Novosti“.

196. Odbor strućnjaka smatra da sljedeşi ćimbenici vode zakljućku da je obveza ispunjena u odnosu na ćełki i srpski:

- Tjedno se izdaju ćasopisi koji su u potpunosti na regionalnom ili manjinskom jeziku - U tim ćasopisima postoje ćlanci u kojima se objavljuju vijesti

197. Dršavna su sredstva takoČer namijenjena izdanjima na slovaćkom, rusinskom i ukrajinskom. MeČutim, buduşi da su to mjesećnici, Odbor strućnjaka zakljućuje da obveza nije ispunjena u odnosu na te jezike.

Stavak 3.

Ugovorne stranke se obvezuju osigurati da şe interesi korisnika regionalnih ili manjinskih jezika biti predstavljeni ili uzeti u obzir u okviru onih tijela koje şe se ustrojiti u skladu sa pravnim propisima sa ciljem da se zajamći sloboda i pluralizam medija.

198. U svojem zadnjem izvjełşu o ocjeni (vidi toćku 179.), Odbor strućnjaka je zapazio da je ćlan Savjeta za nacionalne manjine iz jedne manjine bio ćlan Vijeşa za radio i televiziju, ali da nije jasno zastupa li taj ćlan zaista interese govornika regionalnih ili manjinskih jezika te

29 postoji li odgovarajuşi sustav kojim bi se osiguralo da su zastupljeni interesi govornika tih jezika.

199. Tijekom terenskog posjeta, vladini su predstavnici obavijestili Odbor strućnjaka da je regulatorno tijelo odgovorno za medije sada Vijeşe za elektronićke medije. Ne postoje zakoni ili sustavi kojima bi se osiguralo da interesi korisnika regionalnih ili manjinskih jezika budu zastupljeni u tom Vijeşu.

200. Odbor strućnjaka smatra da ova obveza nije ispunjena.

Ćlanak 12. Kulturne djelatnosti i ustanove

Stavak 1

Ugovorne stranke se obvezuju u pogledu kulturnih aktivnosti i ustanova - naroćito knjišnica, videoteka, kulturnih centara, muzeja, arhiva, akademija, kazaliłta i kina kao i u pogledu knjiševnih djela i filmova, govornih oblika kulturnog izrašavanja, festivala i kulturne industrije, ukljućivłi inter alia uporabu novih tehnologija - na podrućju na kojem se takvi jezici rabe te u mjeri u kojoj su javne vlasti nadlešne, imaju vlast, odnosno ulogu na tom polju da:

a) ohrabruju one oblike izrašavanja i inicijative koji su specifićni za regionalne ili manjinske jezike te da ućine dostupnim na razlićite naćine djela proizvedena na tim jezicima;

201. Kao łto je spomenuto u prvom izvjełşu o ocjeni (vidi toćku 101.), kulturne aktivnosti vezane uz regionalne ili manjinske jezike financira Vladin ured za nacionalne manjine (vidi takoČer ćl. 7., stavak 1.d ovog izvjełşa). Tijekom terenskog posjeta Hrvatskoj, predstavnici regionalnih ili manjinskih jezika bili su opşenito zadovoljni sustavom financiranja koji podršava kulturnu autonomiju. Neke se aktivnosti financiraju putem natjećaja, kao łto su publikacije, kulturni projekti i dogaČanja. Drugi izvor financiranja je lokalna samouprava.

202. Iako je Odbor strućnjaka zaprimio i neke pritušbe, osobito u odnosu na prijave za dršavno financiranje, u cjelini je potpora koju prušaju hrvatske vlasti na pohvalnoj razini. MeČu komentarima predstavnika odreČenih jezika bili su: nedostatak dugoroćnog financiranja, łto je koćilo neke projekte i nejasni kriteriji za prijavu. Tijela vlasti odgovorila su na ovaj komentar na naćin da su osigurala izobrazbu i pomoş u ispunjavanju obrazaca za prijavu.

203. Odbor strućnjaka smatra da je ova obveza ispunjena.

g) ohrabruju i/ili olakłavaju osnivanje tijela odgovornih za sakupljanje, arhiviranje, predstavljanje ili objavljivanje djela proizvedenih u regionalnim ili manjinskim jezicima;

204. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi toćke 184. œ 186.), Odbor strućnjaka je ocijenio da je ova obveza ispunjena u odnosu na pisana izdanja, ali nije ispunjena u odnosu na audio i audiovizualna ostvarenja, łto se moše i vidjeti u odnosu na nedostatak audio i audiovizualnih produkcija (takoČer vidi ćl. 11.d.).

205. Hrvatske vlasti obavijestile su Odbor strućnjaka, u dodatnim informacijama iz ošujka 2007., da je Vlada Saboru iznijela prijedlog za osnivanje Hrvatskog audiovizualnog centra. Kao dio njegovih brojnih aktivnosti, Centar treba promicati vrijednosti i aktivnosti koje se odnose na załtitu audio-vizualnog naslijeČa.

206. Uzete zajedno, ćini se da bi one mogle omoguşiti audiovizualnom centru da djeluje kao tijelo odgovorno za radove koji se proizvode na regionalnim ili manjinskim jezicima, kao łto je to zamiłljeno u okviru ove obveze. MeČutim, trenutaćno se ne ćini da on ispunjava tu ulogu. Odbor strućnjaka šelio bi dobiti daljnje podatke o ovome u sljedeşem periodićnom

30 izvjełşu. MeČutim, u meČuvremenu, Odbor strućnjaka smatra da ova obveza joł uvijek nije ispunjena u odnosu na audiovizualna ostvarenja.

Ćlanak 13. œ Gospodarski i drułtveni šivot

Stavak 1.

Ugovorne stranke obvezuju se da u pogledu gospodarskih i socijalnih aktivnosti na cijelom dršavnom podrućju:

c) suprotstave postupcima zasnovanim s ciljem da se obeshrabri uporaba regionalnih ili manjinskih jezika u svezi gospodarskih ili socijalnih djelatnosti;

207. U svojem drugom izvjełşu o ocjeni (vidi 191. œ 193.), Odbor strućnjaka je izvijestio da nije uoćio nikakvu praksu one vrste o kojoj govori ova odredba. MeČutim, Odbor strućnjaka nije donio zakljućak o ovoj obvezi, buduşi da nije imao saznanja o postojanju mjera koje bi imale za cilj obeshrabriti praksu koja se protivi uporabi regionalnih ili manjinskih jezika.

208. Odbor strućnjaka nije zaprimio nikakve nove podatke vezano uz ovu obvezu, osim da je meČu govornicima odreČenih regionalnih ili manjinskih jezika postojala nevoljkost za koriłtenje vlastitog jezika u odreČenim okolnostima zbog straha od netrpeljivosti drugih. Odbor strućnjaka zauzima stajaliłte da su za ispunjenje ove obveze potrebni pozitivni koraci tijela vlasti, kao łto je podizanje svijesti i promidšba snołljivosti prema regionalnim ili manjinskim jezicima. Odbor strućnjaka bi pozdravio dodatne podatke u sljedeşem periodićnom izvjełşu o bilo kakvim koracima koje hrvatske vlasti u ovom smislu poduzimaju te şe donijeti zakljućak u svjetlu tih podataka.

Ćlanak 14. œ Prekogranićna razmjena

—Ugovorne stranke se obvezuju:

a) da primjenjuju postojeşe bilateralne i multilateralne sporazume koji ih povezuju sa dršavama u kojima se isti jezik rabi u istom ili slićnom obliku, ili ukoliko se ukaše potreba da nastoje zakljućiti takve sporazume s ciljem da se podupiru kontakti izmeČu korisnika istog jezika u odgovarajuşim dršavama na podrućjima kulture, obrazovanja, informiranja, strućnog obrazovanja i dołkolovanja;

209. Treşe periodićno izvjełşe (vidi stranicu 49) spominje sporazum izmeČu Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore iz studenog 2004. o załtiti prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori te srpske manjine u Hrvatskoj.

210. Daljnji podaci koje su osigurale hrvatske vlasti odnose se na bilateralne sporazume s MaČarskom i Italijom o pravima manjina (vidi takoČer prvo izvjełşe o ocjeni, toćku 108.). TakoČer, izmeČu ostalih, postoje sporazumi sa Slovaćkom, Ćełkom Republikom i Ukrajinom o suradnji na podrućjima kulture i obrazovanja. Prema dodatnim podacima koje su osigurale hrvatske vlasti, ti sporazumi sadrše odredbe vezane uz kulturne aktivnosti nacionalnih manjina.

211. Odbor strućnjaka smatra da je ova obveza i dalje ispunjena.

31

Hrvatska je Vlada pozvana komentirati sadršaj ovog izvjełşa u skladu s ćlankom 16. stavak 3. Povelje. Ti su komentari primljeni i prilošeni u Prilogu II.

Na temelju ovog izvjełşa i svojih nalaza, Odbor strućnjaka je svoje prijedloge iznio Odboru ministara radi upuşivanja preporuka Hrvatskoj. Istodobno, naglasio je kako bi hrvatske vlasti, osim tih opşih preporuka, trebale povesti raćuna o podrobnijim opašanjima sadršanim u glavnom dijelu izvjełşa.

Na svojoj 1021. sjednici odršanoj 12. ošujka 2008. godine, Odbor ministara usvojio je Preporuku upuşenu Hrvatskoj, a koja je sadršana u Dijelu B ovog dokumenta.

32

Glava 3. Zakljućci

3.1. Zakljućci Odbora strućnjaka o tome kako su hrvatske vlasti reagirale na preporuke Odbora ministara

212. Odbor strućnjaka svjestan je relativno kratkog vremena izmeČu usvajanja preporuka Odbora ministara i terenskog posjeta. Sljedeşu bi ocjenu trebalo ćitati u tom svjetlu.

Preporuka br. 1:

— (da) u svjetlu situacije na terenu i opašanja koje je Odbor strućnjaka iznio u svom izvjełşu pojedinaćno navedu, u treşem periodićnom izvjełşu, opşine na koje se trebaju primjenjivati obveze iz Dijela III Povelje, te preispitaju izjavu prilošenu instrumentu o ratifikacij i; “

213. Treşe periodićno izvjełşe ne sadrši nikakve konkretne podatke o podrućjima opşina na koje se odnosi primjena Dijela III. Povelje. Nedostatak takvih podataka i dalje predstavlja prepreku u praşenju provedbe Povelje, uz ćinjenicu da dosad nisu poduzeti nikakvi koraci kako bi se preispitala izjava prilošena instrumentu o ratifikaciji. Hrvatske su vlasti izjavile da şe ponovno razmotriti to pitanje te dati miłljenje o tome u ćetvrtom periodićnom izvjełşu.

Preporuka br. 2

— promiću osvijełtenost i snołljivost prema regionalnim ili manjinskim jezicima i kulturama koje oni predstavljaju kao sastavnom dijelu kulturne bałtine Hrvatske, i to kako u opşem nastavnom planu i programu na svim razinama obrazovanja, tako i u sredstvima javnog priopşavanja;“

214. Na podrućju obrazovanja, hrvatske vlasti nisu dostavile nikakve konkretne podatke o mjerama poduzetim za promicanje osvijełtenosti i snołljivosti prema regionalnim ili manjinskim jezicima, ukljućujuşi podatke o tome je li ovo pitanje ukljućeno u novi nastavni plan i program koji şe se uvesti od łkolske godine 2007/08.

215. Na podrućju sredstava javnog priopşavanja, iako Zakon o elektronićkim medijima sadrši odredbe usmjerene prema promicanju snołljivosti i razumijevanja prema pripadnicima nacionalnih manjina te koriłtenje regionalnih ili manjinskih jezika, ćini se da se situacija na terenu nije promijenila. Govornici regionalnih i manjinskih jezika osobito su ogorćeni na privatne medije koji prema njihovim tvrdnjama pokazuju tendenciju prema objavljivanju senzacionalistićkih vijesti o nacionalnim manjinama te ih prikazuju u negativnom svjetlu.

216. Iako su hrvatske vlasti svjesne potrebe za provoČenjem kampanja za podizanje svijesti i dodatne izobrazbe u ovom pogledu, ne postoje podaci o tome jesu li takve inicijative veş pokrenute.

Preporuka br. 3

—ponude predłkolski odgoj i naobrazbu na rusinskom i ukrajinskom jeziku, a na razini osnovnog i srednjeg łkolstva, barem poduku rusinskog, slovaćkog i ukrajinskog u okviru redovne nastave na podrućjima na kojima se ti jezici rabe;“

217. Hrvatske vlasti istiću da predłkolski odgoj spada u nadlešnost lokalne samouprave te da predłkolski odgoj na rusinskom i ukrajinskom nije osiguran zbog nedostatka interesa govornika tih jezika. MeČutim, dokazi prikupljeni tijekom terenskog posjeta proturjeće tome, buduşi da govornici ukrajinskog i rusinskog namjeravaju otvoriti trojezićnu predłkolsku ustanovu.

33 218. Odbor strućnjaka nije dobio nikakve podatke u odnosu na predłkolski odgoj na slovaćkom te se stoga ćini da za slovaćki nije osiguran nikakav oblik predłkolskog obrazovanja.

219. U odnosu na nastavu rusinskog, ukrajinskog i slovaćkog ili nastavu na tim jezicima unutar redovitih łkolskih sati, na te se jezike primjenjuje jedino Model C. Prema hrvatskim vlastima, Model C je poseban nastavni program koji se sastoji od pet łkolskih sati tjedno o jeziku i kulturi dotićne nacionalne manjine. MeČutim, nije jasan opseg u kojem se relevantni jezik podućava u Modelu C.

220. Uz to, obrazovanje prema Modelu C osigurava se na fleksibilni naćin, ovisno o ljudskim, prostornim i drugim raspološivim kapacitetima te o tome odlućuje svaka pojedina łkola. To znaći da se satovi mogu odvijati unutar ili izvan uobićajenog rasporeda sati te da se broj sati isto razlikuje i da negdje iznosi samo 2 sata tjedno. U praksi se ćini da se nastava prema Modelu C gotovo uvijek odvija kao dodatak redovitom rasporedu.

221. Vezano uz srednjołkolsko obrazovanje, u odnosu na slovaćki, rusinski i ukrajinski nije dołlo ni do kakvih promjena od zadnjeg kruga praşenja, iako su neki predstavnici govornika tih jezika izrazili šelju za takvim obrazovanjem.

222. Ćini se da su hrvatske vlasti opşenito, kako na srediłnjoj, tako i na lokalnoj razini vrlo spremne odgovoriti na svaki zahtjev za srednjołkolskim obrazovanjem na regionalnim ili manjinskim jezicima. Iako se ćini da postoji prilićna razina svijesti meČu govornicima tih jezika da zahtijevaju obrazovanje na jeziku manjine, meČu nekim roditeljima postoji strah da şe ova vrsta obrazovanja na srednjołkolskoj razini biti łtetna za tećno poznavanje hrvatskog kod njihove djece. Stoga je potreban odlućniji i proaktivniji pristup, a roditeljima je potrebno prikazati prednosti obrazovanja na regionalnom ili manjinskom jeziku, naglałujuşi da ono ne utjeće negativno na rezultate u znanju hrvatskog jezika.

Preporuka br. 4

— osmisle suvislu strategiju na podrućju izobrazbe nastavnika i osiguraju odgovarajuşe nastavne materijale za odgoj i obrazovanje na manjinskim jezicima;“

223. Prema hrvatskim vlastima, dugoroćna strukturirana politika obrazovanja i usavrłavanja nastavnika u cjelini ugraČena je u Nacionalnu strategiju: Plan razvoja obrazovnog sustava za razdoblje 2005.-2010. MeČutim, nije jasno u kojoj mjeri su pokrivene konkretne potrebe za izobrazbom nastavnika u odnosu na regionalne ili manjinske jezike te na koji je to naćin povezano sa suvislom strategijom.

224. Ministarstvo obrazovanja je 2005. godine imenovalo strućne savjetnike za nastavu, za sve jezike iz Dijela III., osim za ukrajinski i rusinski. Ćini se da je to dobar korak prema poboljłanju strukture potpore izobrazbi nastavnika. Ćini se da njihova uloga pokriva nekoliko vidova obrazovanja te je u odnosu na neke jezike savjetnicima potrebno omoguşiti veşe resurse.

225. U odnosu na nastavne materijale, ćini se da su tełkoşe kod dobivanja odgovarajuşih nastavnih materijala bile vezane uz velik broj razlićitih slušbeno odobrenih udšbenika i praktićnu tełkoşu da ih se sve prevede. Prema hrvatskim vlastima, donesena je odluka o smanjenju broja slušbeno odobrenih udšbenika, koja stupa na snagu od rujna 2007. Slušbeno odobreni udšbenici bit şe stavljeni na raspolaganje besplatno, ukljućujuşi inaćice na regionalnim ili manjinskim jezicima. Ukoliko se to ućini za sve jezike pokrivene Dijelom III., to bi bilo u skladu s ovom preporukom.

34 Preporuka br. 5

— poduzmu sve mjere potrebne kako bi se zakonska moguşnost govornika da se sluše vlastitim regionalnim ili manjinskim jezikom u odnosima sa svim organima dršavne uprave, potpuno ispunila u praksi;“

226. Ne ćini se da su dosad poduzeti bilo kakvi koraci kako bi se ispravio nedostatak praktićne provedbe ravnopravne i slušbene uporabe regionalnih ili manjinskih jezika u odnosima s relevantnim organima dršavne uprave. Postoje naznake da se regionalni ili manjinski jezici na lokalnoj razini koriste u nekim slućajevima, i to na ad hoc osnovi.

227. Hrvatske vlasti tvrde da su problemi do kojih je dołlo u provedbi ovog zakona sada rijełeni kroz izravne kontakte meČu nadlešnim tijelima i predstavnicima govornika dotićnih jezika. Osim jednog primjera koji se odnosi na talijanski jezik, a koji je naveden u treşem periodićnom izvjełşu, nije jasno kako su ti problemi rijełeni u praksi.

Preporuka br. 6

— poduzmu trenutne korake radi uvoČenja uporabe dvojezićnih naziva mjesta u svim relevantnim slućajevima;“

228. Hrvatske vlasti kašu da şe postojati moguşi nadzor nadlešnih tijela, meČutim ne navode bilo kakav konkretan plan djelovanja. Nadalje, tvrde da je usvajanje i postavljanje naziva mjesta u nadlešnosti lokalnih vlasti. To, meČutim, ne oslobaČa hrvatske vlasti na srediłnjoj razini od njihove odgovornosti da osiguraju provedbu ove obveze.

229. Iz dokaza prikupljenih tijekom terenskog posjeta, ćini se da je ovo pitanje opşenito rijełeno u opşinama na onim podrućjima u kojima su regionalni ili manjinski jezici u ravnopravnoj ili slušbenoj uporabi te da postoji prilićna razina praktićne provedbe ove obveze.

Preporuka br. 7

— omoguşe govornicima jezićno prepoznatljiviju i znaćajniju prisutnost na javnoj televiziji, a prisutnost na lokalnim radijskim postajama prołire i na one jezike koji joł ne ušivaju tu pogodnost;“

230. Ćini se da odgovor koji su hrvatske vlasti dale u svojem treşem periodićnom izvjełşu na preporuke Odbora ministara (vidi str. 12) ukazuje na to da se zasad, usprkos dobrim namjerama, situacija u praksi nije promijenila od zadnjeg kruga praşenja u odnosu na osiguranje televizijskih i radijskih programa.

231. U odnosu na javnu televiziju, na regionalnim ili manjinskim jezicima emitira se emisija pod nazivom ‚Prizma—. MeČutim, govornici svih regionalnih ili manjinskih jezika joł su jednom izrazili svoje nezadovoljstvo tom emisijom koja je po njihovom miłljenju neodgovarajuşa prema duljini emitiranja i sadršaju.

232. Prema podacima zaprimljenim tijekom terenskog posjeta, od 2002. se na TV Osijeku, koji je javni televizijski program, emitira tjedni 30-minutni program na maČarskom. Odbor strućnjaka nije stekao saznanja o bilo kojim drugim programima na javnoj televiziji na regionalnim ili manjinskim jezicima.

233. U odnosu na regionalne radio postaje, preporuka se odnosi na srpski, rusinski i ukrajinski jezik. Iz podataka dobivenih tijekom terenskog posjeta, sva tri jezika se koriste na lokalnim radio postajama u veşoj ili manjoj mjeri. MeČutim, niti jedna od tih postaja nije javna.

234. Odbor strućnjaka je obavijełten da su prema novom Zakonu o elektronićkim medijima na raspolaganju subvencije za one elektronićke medije koji koriste manjinske jezike u svojim programima.

35

Preporuka br. 8

— pojasne narav tradicionalne prisutnosti slovenskog jezika u Hrvatskoj, i to u suradnji s govornicima tog jezika.“

235. Hrvatske vlasti potvrČuju da postoji tradicionalna naseljenost osoba, pripadnika slovenske nacionalne manjine u nekim koncentriranim podrućjima uz granicu sa Slovenijom. Stoga Odbor strućnjaka smatra da je slovenski jezik koji ispunjava uvjete za załtitu u skladu s Dijelom II. Povelje.

36 3.2. Nalazi Odbora strućnjaka u treşem krugu praşenja

A. Odbor strućnjaka cijeni dobru suradnju koju je imao s hrvatskim vlastima, posebice u odnosu na organizaciju treşeg terenskog posjeta te podatke osigurane za vrijeme posjeta, tijekom kojeg se odvijao otvoreni i iskreni dijalog, nastavljajuşi se na trend poboljłane suradnje s hrvatskim vlastima od zadnjeg kruga praşenja. Isto tako, podaci sadršani u treşem periodićnom izvjełşu Hrvatske bili su sveobuhvatniji nego u ranijim izvjełşima. Ta poboljłana komunikacija odrašava bolje ozraćje za załtitu regionalnih ili manjinskih jezika u Hrvatskoj, kao rezultat dugoroćne politike hrvatskih vlasti.

B. MeČutim, Odbor strućnjaka šali ćinjenicu łto u cjelini, izvjełşe Hrvatske ne odgovara na brojne zahtjeve za konkretnim podacima iznesene u drugom izvjełşu o ocjeni, a ćini se da hrvatske vlasti nisu reagirale niti na veşinu preporuka Odbora strućnjaka i Odbora ministara. Nedostatak trašenih podataka u odnosu na brojne obveze smanjuje ućinkovitost mehanizma praşenja te otešava Odboru strućnjaka donołenje ocjene o tome jesu li na terenu napravljene bilo kakve promjene ili pomaci. Odbor stoga nije bio u stanju ocijeniti provedbu odreČenog broja obveza te se morao osloniti iskljućivo na podatke pribavljene tijekom terenskog posjeta.

C. Hrvatske su vlasti ipak u nekoliko vidova pokazale da ozbiljno shvaşaju załtitu i promidšbu regionalnih ili manjinskih jezika te je zabilješen odreČen broj osobito pozitivnih koraka. Ćini se da se koordinacija izmeČu srediłnje i lokalnih vlasti poboljłala, kao i savjetovanje s predstavnicima govornika regionalnih ili manjinskih jezika na lokalnoj i dršavnoj razini. To je omoguşeno uspostavom sustava vijeşa nacionalnih manjina. Iako joł uvijek postoje problemi u odnosu na prihvaşenost vijeşa u nekim lokalnim samoupravama te iako postoji nedostatak resursa i izobrazbe, ćini se da vlada veş rjełava neka od tih pitanja. Proraćun rasporeČen za potrebe nacionalnih manjina, a time i regionalnih ili manjinskih jezika poveşan je za viłe od 30%, iako se ćini da se govornici tih jezika joł uvijek u odreČenim kontekstima oslanjaju na podrłku matićnih dršava.

D. Opşenito se ćini da su hrvatske vlasti bile vrlo otvorene za potrebe i šelje govornika regionalnih ili manjinskih jezika. Kao łto je spomenuto u dva prethodna izvjełşa o ocjeni, postojeşe zakonodavstvo osigurava dobru osnovu za to. MeČutim, provedba Povelje od dršava stranaka zahtijeva proaktivni pristup svakoj preuzetoj obvezi, dok se hrvatske vlasti ćesto zadovoljavaju ćinjenicom da nije bilo ni zahtjeva niti pritušaba govornika regionalnih ili manjinskih jezika. Iako se ćini da su brojni govornici regionalnih ili manjinskih jezika prilićno dobro obavijełteni o svojim pravima, vlada treba na proaktivniji naćin poticati uporabu tih jezika u odreČenim podrućjima javnog šivota, ukljućujuşi ona u kojima u prołlosti nije postojala takva praksa. To je joł i vašnije u kontekstu sve manjeg broja govornika regionalnih ili manjinskih jezika, tendencije prema asimilaciji i smanjenju uporabe regionalnih ili manjinskih jezika u upravi. Dobra nedavna inicijativa vlade bila je da se roditelji sustavno obavjełtavaju o moguşnostima za obrazovanje na regionalnim ili manjinskim jezicima.

E. Teritorijalni domałaj primjene Povelje i izjava prilošena instrumentu o ratifikaciji i dalje uzrokuju zabrinutost Odbora strućnjaka, kao łto je veş spomenuto u posljednjim izvjełşima o ocjeni. I dalje postoje temeljne tełkoşe kod ocjene provedbe Povelje koje su rezultat toga (vidi toćke 49. œ 56. gore).

F. U odnosu na talijanski jezik, stanje je i dalje opşenito dobro, pološaj tog jezika je razmjerno snašan.

G. MaČarski jezik je takoČer u razmjerno snašnom pološaju. Situacija na podrućju obrazovanja je u cjelini dobro razvijena, iako postoje neke praktićne tełkoşe. Poboljłanja su ostvarena na sveućiliłnoj razini gdje je sada moguşe studirati maČarski kao predmet. Ćini se da su govornici maČarskog manje zadovoljni neujednaćenom primjenom Zakona o ravnopravnoj i slušbenoj uporabi i ćinjenicom da joł uvijek ne postoji slušbena uporaba maČarskog uz hrvatski u Belom Manastiru, glavnom upravnom centru na podrućju u kojem šivi veşina govornika maČarskog.

37 H. Situacija s ćełkim jezikom i dalje je dobra na podrućju obrazovanja. MeČutim, na podrućju sudstva i uprave, uporaba ćełkog je vrlo slaba. U gradu Daruvaru, nedostatak statusa ćełkog kao slušbenog jezika uz hrvatski prijeći primjenu Povelje.

I. Slovaćki, rusinski i ukrajinski kao regionalni ili manjinski jezici u manje łirokoj uporabi joł uvijek su u ranjivoj situaciji, zbog sve manjeg broja govornika. Situacija se malo poboljłala u odnosu na obrazovanje Slovaka. Ne postoji predłkolski odgoj ni na jednom od tih jezika. Na raspolaganju je osnovnołkolsko obrazovanje prema Modelu C. Joł uvijek ne postoji srednjołkolsko obrazovanje na slovaćkom, ukrajinskom ili rusinskom. Uz to, postoji potreba da se roditelji obavijeste o prednostima dvojezićnog obrazovanja. Sva tri jezika su razmjerno nevidljiva u javnom šivotu œ ni slovaćki niti ukrajinski nisu u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi niti u jednom dijelu Hrvatske.

J. Zbog velike jezićne bliskosti izmeČu hrvatskog i srpskog, ne postoje tełkoşe u usmenoj komunikaciji u javnom šivotu. S druge strane, meČutim, usprkos pozitivnim kretanjima, govornici srpskog ćesto se ustešu koristiti vlastiti jezik i pismo u poslovima s javnim tijelima zbog straha od netrpeljivosti te zbog toga łto bi hrvatsko stanovniłtvo takav pristup moglo došivjeti kao provokaciju. Prilićno negativno prikazivanje Srbije u hrvatskim medijima koje je joł uvijek prisutno, odrašava se na stav prema govornicima srpskog jezika u Hrvatskoj.

K. U odnosu na slovenski jezik, hrvatske su vlasti potvrdile da postoje podrućja uz granicu sa Slovenijom na kojima postoji tradicionalna prisutnost slovenskog jezika. Slovenski stoga ispunjava uvjete da bude załtişen u skladu s Dijelom II. Povelje.

L. Imenovanje strućnih savjetnika za nastavu za regionalne ili manjinske jezike stvara vašnu strukturu podrłke obrazovanju, kao i naćin za poboljłanje komunikacije meČu govornicima tih jezika i tijela nadlešnih na podrućju obrazovanja. Zahvaljujuşi njihovim brojnim odgovornostima i viłestrukim zadaşama koje obavljaju, potrebno je viłe resursa i djelatnika. Opşa situacija na podrućju obrazovanja i dalje je dobra u odnosu na talijanski, srpski i maČarski, a poboljłala se i za ćełki, ali je i dalje loła za slovaćki, rusinski i ukrajinski.

M. Izjava spomenuta u Nalazu E gore i dalje stvara nepotrebne prepreke punoj provedbi, posebice na podrućjima sudstva i uprave. TakoČer, ćak i na onim podrućjima na kojima su jezici u ravnopravnoj i slušbenoj uporabi, ti se jezici ćesto malo ili uopşe ne koriste u praksi. Ćini se da ne postoji uporaba regionalnih ili manjinskih jezika u odnosima sa sudovima, uz iznimku talijanskog, a ćini se u nekim slućajevima i maČarskog. Uporaba u upravi je najjaća na onim podrućjima u kojima govornici predstavljaju veliku veşinu stanovniłtva. Na drugim podrućjima se ćini da je jezik sveden na simbolićku uporabu te da se koristi samo na zahtjev govornika, a ćini se da su takvi zahtjevi vrlo rijetki.

N. Vezano uz medije, situacija je u odnosu na televiziju u cjelini nezadovoljavajuşa. Format televizijskih programa na regionalnim ili manjinskim jezicima je neodgovarajuşi u smislu duljine emitiranja i sadršaja. Uz to, posebice u odreČenim privatnim medijima, postoji tendencija prikazivanja nacionalnih manjina u negativnom svjetlu.

38 Prilog I: Instrument o ratifikaciji Povelje od strane Republike Hrvatske

Rezerva sadršana u instrumentu o ratifikaciji, pohranjenom 5. studenog 1997. œ izv. hrv./eng.

Sukladno ćlanku 21. Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, Republika Hrvatska izjavljuje da se u odnosu na Republiku Hrvatsku neşe primjenjivati odredbe ćlanka 7. stavak 5. Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima. Obuhvaşeno razdoblje: 01.03.98 - Prethodna izjava se odnosi na ćlanak: 7

Izjava sadršana u instrumentu o ratifikaciji, pološenom 5. studenog 1997. œ izv. hrv./eng.

Na temelju ćlanka 2. stavka 2. i ćlanka 3. stavka 1. Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, Republika Hrvatska izjavljuje da şe u odnosu na talijanski, srpski, maČarski, ćełki, slovaćki, rusinski i ukrajinski jezik primjenjivati sljedeşe odredbe Povelje:

- iz ćlanka 8.: stavak 1. podstavci a (iii.), b (iv.), c (iv.), d (iv), e (ii.), f (ii.), g, h;

- iz ćlanka 9.: stavak 1. podstavci a (ii.) a (iv.), b)( ii.) b (iii.), c (ii.) c (iii.), d; stavak 2. podstavak a;

- iz ćlanka 10.: stavak 1., podstavci a (iii.) a (iv.), b, c; stavak 2., podstavci a, b, c, d, g; stavak 3., podstavci a, b, c; stavak 5.;

- iz ćlanka 11.: stavak 1., podstavci a (iii.), d, e (ii.); stavak 2.; stavak 3.;

- iz ćlanka 12.: stavak 1., podstavci a, f, g;

- iz ćlanka 13.: stavak 1. , podstavci a, b, c;

- ćlanak 14. Obuhvaşeno razdoblje: 01.03.98. œ Prethodna izjava se odnosi na ćlanak (ćlanke): 10., 11., 12., 13., 14., 2., 3., 8., 9.

Izjava sadršana u instrumentu o ratifikaciji, pološenom 5. studenog 1997. œ izv. hrv./eng.

U odnosu na ćlanak 1. stavak b) Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima Republika Hrvatska izjavljuje da se prema hrvatskom zakonodavstvu pojam »teritorij na kojem se upotrebljavaju regionalni ili manjinski jezici« odnosi na ona podrućja na kojima su, na temelju ćlanka 12. Ustava Republike Hrvatske i ćlanaka 7. i 8. Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etnićkih i nacionalnih zajednica ili manjina, jedinice lokalne samouprave svojim statutima uvele slušbenu uporabu manjinskog jezika.

Obuhvaşeno razdoblje: 01.03.98. - Prethodna izjava se odnosi na ćlanak: 1.

39 Prilog II: Komentari Vlade Republike Hrvatske

Primjedbe Republike Hrvatske povodom III. Izvjełşa Odbora strućnjaka o primjeni Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima od strane Republike Hrvatske

Połtovani,

Kao nositelj izrade Izvjełşa o primjeni Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima Ministarstvo pravosuČa razmotrilo je ocjene stanja i preporuke Odbora strućnjaka. Hrvatske vlasti pozdravljaju utvrČivanje pozitivnog razvoja u primjeni Povelje od strane RH u mnogim podrućjima. MeČutim, hrvatske vlasti ne nalaze utemeljenim pojedine ocjene stanja sadršane u izvjełşu, te izrašavaju zabrinutost s nekim od zakljućaka i preporuka. U svrhu dodatnog razjałnjavanja tih pitanja dostavljaju se slijedeşe primjedbe.

U prvom redu ocijenjeno je da ocjene stanja i preporuke polaze od stajaliłta koje odstupa od dosadałnje prakse i ne uzima u cijelosti u obzir napredak u pološaju nacionalnih manjina ostvaren od podnołenja II. periodićkog Izvjełşa.

1) U dijelu u kojem se daje osvrt na preporuke iznesene temeljem II. Izvjełşa , u III. Izvjełşu izrijekom se navodi da jedina bitna preporuka koja nije razmatrana, a biti şe razmatrana do podnołenja IV. Izvjełşa je ona preporuka koja se tiće odreČivanja polja podrućja primjene Povelje i navodnog problema u vezi sa deklaracijom ulošenom pri ratifikaciji instrumenta.

U odnosu na ocjenu da nema informacija o provedbi preporuke broj 1. donijete povodom II. Izvjełşa o preispitivanju izjave o podrućju primjene Povelje istiće se da je Vlada Republike Hrvatske preuzela obvezu razmotriti ovo pitanje do podnołenja IV. Izvjełşa. Kako navedeno pitanje traši pašljivu pripremu, takva proces nije mogao znaćajno napredovati u ogranićenom vremenu izmeČu usvajanja preporuka 2. nadzornog kruga od strane Odbora ministara (rujan 2005) i rok za podnołenje treşeg izvjełşa (rujan 2006). Tu je ćinjenicu priznao i Odbor strućnjaka u odjeljku 212 Izvjełşa. Hrvatske vlasti izrašavaju šaljenje da te okolnosti nisu bile uzete u obzir pri ocjenjivanju njihovih odgovora na to pitanje u treşem nadzornom krugu (vidjeti odjeljke 49 do 59, te 212 i 213).

2) U odnosu na ocjenu vezano za predłkolsko obrazovanje na manjinskim jezicima daje se sljedeşe oćitovanje: Djeca pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj mogu biti ukljućena u programe predłkolskog odgoja i biti sufinancirana u skupini programa javnih potreba u predłkolskom odgoju na nekoliko razina:

a) Osnivanjem djećjih vrtişa za djecu pripadnike nacionalnih manjina; b) Ustrojavanjem posebnih odgojnih skupina za djecu pripadnike nacionalne manjine u sklopu veş postojeşeg djećjeg vrtişa, ako ima najmanje sedmero djece koja bi polazila predłkolski program na jeziku nacionalne manjine; c) Ustrojavanjem dvojezićnih programa za djecu pripadnike nacionalne manjine u podrućjima gdje je dvojezićnost zakonski ureČena; d) Ukljućivanjem djece pripadnika nacionalnih manjina u redovite odgojne skupine s moguşnołşu njegovanja jezika, kulture i obićaja nacionalne manjine.

Do sada se Ministarstvu znanosti, obrazovanja i łporta nitko nije obratio niti pokazao zainteresiranost za ustrojem programa predłkolskog odgoja za djecu pripadnike slovenske, rusinske i ukrajinske nacionalne manjine. Ukoliko se pojavi potreba za tim programima,a o ćemu bi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i łporta trebalo biti obavijełteno, neşe biti zapreke za njihovim ustrojem.

U odnosu na ocjenu da slovenski jezik spada pod załtitu dijela II. Povelje na temelju njegove tradicionalne i teritorijalne prisutnosti u RH, istićemo da Republika Hrvatska smatra da za isto nema utemeljenja. Dok tradicionalna prisutnost slovenskog jezika u Hrvatskoj

40 nije upitna, hrvatske vlasti su dosada u brojnim prilikama isticale da govornici slovenskog jezika nisu koncentrirani u odreČenim podrućjima, te stoga ne zadovoljavaju zahtjev teritorijalne prisutnosti.

Unatoć tom, Odbor u ćlanku 45 Izvjełşa tvrdi da

'U njihovim odgovorima na dodatni upitnik, hrvatske su vlasti potvrdile da postoji tradicionalno naseljavanje pripadnika slovenske nacionalne manjine u nekim koncentriranim podrućjima uzduš granice sa Slovenijom.'

Stvarni sadršaj citiranog odgovora sadrši meČutim znaćajno razlićitu izjavu kako slijedi:'Iako ćlanovi slovenske zajednice šive po cijeloj Hrvatskoj, njihova prisutnost je jaća na podrućju Istre, Kvarnera, Gorskog Kotara i MeČimurja, no uglavnom su koncentrirani u gradovima œ Zagrebu, Rijeci, Puli, Splitu, Łibeniku i Dubrovniku.'

Takva izjava ne moše biti smatrana potvrdom teritorijalnog karaktera slovenskog jezika u Hrvatskoj od strane svakog iole upoznatog sa hrvatskim zemljopisom. Ona takoČer jasno odreČuje da veşina govornika slovenskog jezika šive u velikim hrvatskim gradovima diljem cijele zemlje.

U tu svrhu, ponavljaju se slijedeşi argumenti:

Polazeşi od definicije sadršane u stavku 1. toćka c. Povelje podrućje koje naseljavaju pripadnici slovenske nacionalne manjine ukazuje da se u slućaju slovenskog jezika ne radi o teritorijalnom jeziku, buduşi da je najveşi dio pripadnika slovenske nacionalne manjine nastanjen na drugim podrućjima u Republici Hrvatskoj, a ne na podrućju uz granicu sa Slovenijom kako to smatra Odbor. Specifićni govori u ovom podrućju zajednićki su za hrvatsko i slovensko stanovniłtvo kao zajednićki govori hrvatskog jezika i ne moše se smatrati da predstavljaju korpus slovenskog jezika. U prilog ovakvom stajaliłtu ide i ćinjenica da je Ministarstvo kulture svojim rjełenjima iz srpnja 2007. godine koja se dostavljaju u prilogu załtitilo govor na podrućju opşine Huma na Sutli i opşine Bednja koje graniće sa Slovenijom kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske.

Ulašenjem u utvrČivanje okolnosti dali je neki jezik teritorijalni ili ne Odbor treba pašljivo razmotriti da li njegovi zakljućci mogu rezultirati uvoČenjem nepotrebne politićke dimenzije u pitanje od iskljućivo znanstvenog karaktera œ u ovom slućaju o karakteru pojedinih govora i njihove pripadnosti nekom jezićnom korpusu. Ovo tim prije łto na podrućju Republike Hrvatske ne postoje nikakvi problemi oko pološaja slovenskog jezika.

Da je tome tako ukazuje i oćitovanje Vijeşa slovenske nacionalne manjine iz kojeg proizlazi da je ućenje slovenskog jezika organizirano na svim drugim podrućjima, osim u spomenutim pogranićnim podrućjima buduşi da, se slovenski jezik kao neteritorijalni javlja kod daleko veşeg broja govornika na drugim podrućjima. Pored toga krug jezika na koje se Republika Hrvatska obvezala primjenjivati Povelju utemeljen je na ćlanku 3. stavku 1. Povelje koji ne postavlja nikakva ogranićenja prilikom davanja izjave o krugu jezika na koje şe se Povelja primijeniti. MeČutim, kao łto je i prikazano u svim dosadałnjim Izvjełşima Republika Hrvatska je potpuno otvorena u podrłci uporabe i afirmacije pojedinih manjinskih jezika. Na to ukazuje i financiranje razlićitih oblika oćuvanja manjinskih jezika od strane dršave, kao i potpora za ućenje manjinskih jezika kad god je za to pokazan i najmanji interes.Ćinjenica je da Republika Hrvatska podupire kulturne aktivnosti pripadnika nacionalnih manjina koje na taj naćin predstavljaju i załtitu, te poticanje uporabne manjinskih jezika. Iz IV. Izvjełşa o provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina te utrołku sredstava i iz dršavnog proraćuna proizlazi da je u 2006. godini putem Ministarstva kulture financijski potpomognut rad knjiševnog izdavałtva i knjišnice Slovenskog kulturnog drułtva ‚Istra— u Puli, te financiranje knjišnice I.G. Kovaćiş u Karlovcu. Za pripadnike slovenske nacionalne manjine u Dršavnom proraćunu Republike Hrvatske za 2006. godinu putem dviju udruga osigurana su sredstva u iznosu od 150.000,00 kuna za tiskanje mjesećnog informativnog biltena, mjesećnika « Planika» i ćetvero-mjesećnika «Novi odmev» na slovenskom jeziku. Na temelju postojeşe prakse u odnosu na afirmaciju manjinskih jezika smatramo da su Republici Hrvatskoj ostvareni uvjeti za razlićite oblike uporabe manjinskih jezika.

41

U odnosu na slovenski jezik viłekratno je istaknuto da nikada nije postavljen ni jedan zahtjev u odnosu na nadlešna tijela niti je izrašena volja za bilo kojim oblikom slušbene uporabe slovenskog jezika. Stoga, ne moše se oćekivati da dršavna ili lokalna vlast osobama koje su se nacionalno odredile kao Slovenci nameşe uporabu slovenskog jezika, ako isti za to ne pokazuju interes. S druge strane svaki oblik oćuvanja nacionalne kulture nailazi na potporu, bilo da se radi o djelovanju udruga ili kroz druge kulturne aktivnosti. Ovakav stav oćuvanja kulturnih posebnosti izrašen je u odnosu na sve skupine koje imaju potrebu oćuvati svoje kulturni identitet.

3) U odnosu na predlošenu preporuku Odbora strućnjaka o prušanju informacija od strane hrvatskih vlasti o primjeni ćlanka 3. Povelje u podrućjima u kojima regionalni i manjinski jezici nisu u slušbenoj uporabi, ali tradicionalna prisutnost i dovoljan broj govornika upuşuje na primjenu Povelje, Vlada Republike Hrvatske şe unatoć tome łto smatra da je podrućje primjene manijskih jezika u dovoljnoj mjeri odreČeno, a kako je i uvodno istaknuto u predstojeşem razdoblju ponovno razmotriti izjavu danu u odnosu na podrućje primjene Povelje i o svojem stajaliłtu izvijestiti u IV.Izvjełşu.

4) U odnosu na predlošenu preporuku koja se odnosi na poticanje promocije svijesti i tolerancije prema manjinskim jezicima u opşim nastavnim programima, na svim razinama obrazovanja i medijima, potrebno je naglasiti da je Vlada Republike Hrvatske prepoznala potrebu provoČenja kampanje u javnosti putem medija, a isto tako kroz dodatnu edukaciju svih strućnih slušbi o znaćenju ostvarivanja prava nacionalnih manjina kao integralnog dijela hrvatskog drułtva.

5) U odnosu na predlošenu preporuku koja se odnosi na razvijanje planiranog i strukturiranog pristupa provedbi poućavanja na manjinskim jezicima (Model C), potrebno je istaknuti sljedeşe: Pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj ostvaruju pravo na obrazovanje na jeziku i pismu nacionalne manjine temeljem Ustava, Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i Zakona o obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Pripadnici nacionalnih manjina, kroz postojeşi zakonski okvir, pravo na obrazovanje ostvaruju u jednom od 3 modela (A, B ili C).Nastava se odvija prema planu i programu hrvatskoga odgojno- obrazovnog sustava.Cjelokupna nastava ne jeziku i pismu nacionalnih manjina sastavni je dio sustava łkolstva s tim łto se specifićnosti manjine ostvaruju kroz ućenje materinskoga jezika i kulture, odnosno dodatnih sadršaja u predmetima jezika i knjiševnosti, povijesti, zemljopisa, glazbene i likovne kulture. U svim modelima uz svoj jezik pripadnici nacionalnih manjina imaju obvezni program hrvatskoga jezika i pisma u istom broju sati kao i materinskog jezika.

Djeca pripadnici rusinske i ukrajinske nacionalne manjine ostvaruju pravo na obrazovanje po Modelu C (njegovanje jezika i kulture) i to na podrućju Brodsko-posavske šupanije. Za pripadnike manjina koje nemaju institucionalno organiziran nijedan oblik nastave, jezik i pismo i specifićnosti manjina njeguju organiziranjem ljetnih i zimskih łkola ili u vidu dopisno- konzultativne nastave.

Za ućenike pripadnike rusinske i ukrajinske nacionalne manjine, koji nisu obuhvaşeni obrazovanjem po Modelu C, redovito se i kontinuirano organiziraju ljetne łkole ćiji rad financijski potpomaše Ministarstvo znanosti, obrazovanja i łporta iz Dršavnog proraćuna. Ljetnu łkolu, koju je u 2007. godini organizirao Savez Rusina i Ukrajinaca Republike Hrvatske za ukupno 145 ućenika,isto je Ministarstvo sufinanciralo sa 145.000,00 kn.

Uprava za zajednićke programe Ministarstva znanosti, obrazovanja i łporta, koja je nadlešna za problematiku manjina u Republici Hrvatskoj, nije zaprimila niti jedan zahtjev od strane Saveza slovenskih drułtava u Republici Hrvatskoj kojim bi se od Ministarstva trašila suglasnost za ustroj odnosno organiziranje nastave njegovanja slovenskog jezika i kulture za ućenike pripadnike slovenske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Ukoliko se pojavi potreba za navedenim programom, neşe biti zapreke za ustrojem istog.

6) Vezano na preporuku koja se odnosi na poduzimanje potrebnih mjera u svrhu osiguranja govornicima moguşnosti koriłtenja manjinskih jezika u komunikaciji sa tijelima dršavne uprave, istićemo da Vlada Republike Hrvatske posebno vodi raćuna da

42 nadlešna tijela dršavne uprave poduzmu sve potrebne korake iz svog djelokruga kako bi se govornicima manjinskih jezika omoguşilo u punoj mjeri ostvarivanje prava na ravnopravnu slušbenu uporabu svojeg jezika u skladu sa zakonom.

7) U odnosu na preporuku kojom se potiće na znaćajniju zastupljenost govornika na njihovom jeziku na javnoj televiziji, kao i na razvijanje postojanja regionalnih radio stanica i za one jezike koji tu moguşnost joł ne koriste, ovim putem istićemo da se kroz sustav praşenja rada javne televizije nastavljaju zapoćete aktivnosti na prilagoČavanju programa namijenjenog nacionalnim manjinama u skladu sa standardima odreČenim Poveljom i to na slijedeşi naćin:

Provedba ćlanka 18 . Ustavnog zakona koji ureČuje ostvarivanje prava nacionalnih manjina u pogledu medija, ostvaruje se na temelju ćlanaka 5. i 11. Zakona o medijima, ćlanaka 9., 10., 12. i 57. Zakona o elektronićkim medijima i ćlanka 5. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. Pripadnici nacionalnih manjina mogu sukladno Zakonu o elektronićkim medijima i Zakonu o medijima osnivati radio i televizijske kuşe, te mogu ostvarivati potpore za proizvodnju programskih sadršaja predviČene navedenim zakonskim propisom.

Ćlankom 56. i 57. Zakona o elektronićkim medijima osnovan je Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija, sredstvima kojega se izmeČu ostalog potiće proizvodnja i objavljivanje sadršaja elektronićkih medija na lokalnoj i regionalnoj razini koji su od javnog interesa, a osobito su vašni za nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Odluku o dodjeli sredstava Fonda donosi Vijeşe za elektronićke medije. Sredstva Fonda poćela su se dodjeljivati 2005. godine.

Ćlankom 5. Zakona o medijima takoČer je predviČena potpora za poticanje proizvodnje i objavljivanja programskih sadršaja medija, koji se odnose na ostvarivanje prava na javno informiranje i na obavijełtenost pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj te pokretanje novih tiskanih medija, osobito lokalno neprofitnih medija te medija i manjinskih udruga. Ova potpora dodjeljuje se iz dršavnog proraćuna.

TakoČer je prema ćlanku 5. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji dušna proizvoditi i/ili objavljivati emisije namijenjene informiranju pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Hrvatska radiotelevizija je teme o nacionalnim manjinama obraČivala u specijaliziranoj emisiji «Prizma», kao i gotovo u svim dijelovima programa u skladu s programskim sadršajima i šanrovima pojedinih programa (npr. dokumentarni film œ Dokumentarni program, koncert œ Zabavni program, vijesti œ dnevne emisije Informativnog programa, povijesni kalendar dogaČanja œ TV kalendar, obićaji i kulturne posebnosti nacionalnih manjina œ emisije redakcije pućke i predane kulture unutar Programa za kulturu i sl.). ‚City Folk— (gradski ljudi) nova je emisija je o stanovnicima europskih metropola ćiju treşinu stanovnika ćine oni koji svoje podrijetlo smatraju manjinskim.Emisija Mozaićkog programa ‚Šivot ušivo— jednom na tjedan bavi se i problemima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

Hrvatski radio program za nacionalne manjine emitira se u sklopu Prvoga programa Hrvatskog radija i regionalnih radiopostaja (Rijeka, Pula i Osijek), a financijski podupire program za ćełku nacionalnu manjinu na Radio Daruvaru (radiopostaja izvan sustava Hrvatskoga radija). TakoČer u MeČunarodnom programu Hrvatskoga radija «Glas Hrvatske» emitira nekoliko emisija namijenjenih manjinama u Hrvatskoj i to na srednjem i kratkom valu, te putem satelita i interneta.

U odnosu na istro-rumunjski jezik zadovoljstvo nam je obavijestiti da je u rujnu 2007. godine Ministarstvo kulture donijelo rjełenje koje se dostavlja u prilogu, a kojim je istro-rumunjski jezik dobio svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra i kao takav upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske - Listu załtişenih kulturnih dobara. Na ovaj naćin takoČer je pokazana briga s kojom RH pristupa załtiti svih kulturnih razlićitosti, pa tako i załtiti manjinskih jezika.

43 B. Preporuka Odbora ministara Vijeşa Europe o primjeni Povelje od strane Hrvatske

VIJEŞE EUROPE ODBOR MINISTARA

Preporuka br. RecChL(2008)1 Odbora ministara o primjeni Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima od strane Hrvatske

(usvojena od strane Odbora ministara dana 12. ošujka 2008. na 1021. sjednici zamjenika ministara)

Odbor ministara, u skladu s ćlankom 16. Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima; uzimajuşi u obzir instrument o ratifikaciji, koji je Hrvatska dostavila 5. studenoga 1997. godine; primivłi na znanje ocjenu Odbora strućnjaka za Povelju u vezi s njenom primjenom od strane Hrvatske; primivłi na znanje komentare koje su hrvatske vlasti iznijele u vezi sa sadršajem izvjełşa Odbora strućnjaka; imajuşi na umu da se ova ocjena temelji na informacijama koje je Hrvatska dostavila u svom treşem periodićnom izvjełşu, dopunskim informacijama koje su dostavile hrvatske vlasti, informacijama koje su dostavila tijela i udruge zakonito osnovane u Hrvatskoj i informacijama koje je Odbor strućnjaka pribavio tijekom svog ‚terenskog posjeta—, primivłi na znanje komentare koje su hrvatske vlasti iznijele u vezi sa sadršajem izvjełşa Odbora strućnjaka; preporuća da hrvatske vlasti povedu raćuna o svim opašanjima Odbora strućnjaka te da prvenstveno:

1. dostave informacije o primjeni Dijela III. Povelje na onim podrućjima u kojima regionalni ili manjinski jezik nije u ‚jednakoj ili slušbenoj uporabi—, ali svejedno postoji tradicionalna prisutnost i dovoljan broj govornika tog regionalnog ili manjinskog jezika za primjenu Povelje;

2. poduzmu praktićne korake za promicanje osvijełtenosti i snołljivosti u odnosu na regionalne ii manjinske jezike i kulture koje oni predstavljaju kao sastavni dio kulturne bałtine Hrvatske, kako u opşem nastavnom planu i programu na svim razinama obrazovanja tako i u medijima;

3. razviju planski i strukturirani pristup provedbi nastave regionalnog ili manjinskog jezika (Model C) na naćin koji ispunjava zahtjeve Povelje kao łto je prikazao Odbor strućnjaka;

4. uvedu nastavu slovaćkog, rusinskog i ukrajinskog u srednjołkolsko obrazovanje;

5. poduzmu mjere kako bi osigurali da govornici regionalnih ili manjinskih jezika svoje jezike mogu koristiti u praksi, u odnosima s odgovarajuşim organima dršavne uprave;

44 6. uvedu jezićno prepoznatljivu i znaćajniju prisutnost regionalnih ili manjinskih jezika na javnoj televiziji, a prisutnost na regionalnim radijskim postajama prołire i na one jezike koji joł ne ušivaju tu pogodnost.

45