Kad neπto doista æeliπ i sanjaπ onda se i sav Svijet i Svemir urote da to doista i ostvariπ Coelho, AlkemiËar IZDAVA» Galerija Mona Lisa,

TEKST I POSTAV IZLOÆBE Stanko ©poljariÊ

KATALOG Martin Henc

BIOGRAFIJE Marija Gelo

TISAK Kratis, Zagreb

NAKLADA 1000 kom.

Zagreb, 2004.

ISBN 953-99419-1-1

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb UDK 75(497.5)”19”(064) HRVATSKO slikarstvo od ©ulentiÊa do StanËiÊa : Galerija Mona Lisa, 29. 2. - 28. 3. 2004. / predgovor Stanko ©poljariÊ. - Zagreb : Galerija Mona Lisa, 2003. Katalog izloæbe. ISBN 953-99419-1-1 440216134 Galerija Mona Lisa Zagreb

Stanko ©poljariÊ

Hrvatsko slikarstvo od ©ulentiÊa do StanËiÊa

Zagreb, 29. veljaËe - 28. oæujka 2004. Galerija Mona Lisa

Zagreb, TkalËiÊeva 77 tel. 01 46 68 649 www.galerija-mona-lisa.com Galerija Mona Lisa

Hrvatsko slikarstvo od ©ulentiÊa do StanËiÊa

Zlatko ©ulentiÊ Slavko Tomerlin Steiner Ignjat Job Vilko ©eferov Marijan Trepπe Ernest TomaπeviÊ Ljudevit ©estiÊ Æeljko HegeduπiÊ Vilim SveËnjak Frano ©imunoviÊ Slavko ©ohaj Zlatko Prica Mladen Veæa Nikola Reiser Edo MurtiÊ –uro Pulitika Ivo VojvodiÊ Josip Vaniπta Ljubo ©krnjug Ljubo IvanËiÊ Miljenko StanËiÊ

Hrvatsko slikarstvo od ©ulentiÊa do StanËiÊa

Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeÊa urasta u ukupnost likovnih zbivanja mnogo πireg prostora a kroz utjecaje i veze sastavni je segment europskih dogaanja na umjetniËkom planu. Ova opÊa konstatacija vrijedi za razliËite vremenske isjeËke s mijenama odnosa izmeu posebnosti sredine i znaËenja uloge velikih centara. Dakako, najzanimljivije je pitanje koji su umjetnici stvarali povijest hrvatskog slikarstva, koje su im faze bile najkreativnije i je li stvaralaËki naboj vidljiv u svim periodima te, bez obzira na konkretne vrijednosne dosege, kakav je odnos spram likovnih aktualnosti. Opusi imaju kontinuitet, stavovi pojedinaca se i mijenjaju te je, primjerice, pola stoljeÊa neËijeg djelovanja podloæno, uz njegovanje stila, i razloænim iskoracima. Postoje konstante u hrvatskom slikarstvu Ëije znaËenje nije upitno, i u stalnosti i otklonima stila, i manjoj ili veÊoj povezanosti s likovnim strujanjima. Izloæba od ©ulentiÊa do StanËiÊa predstavlja slikare roene izmeu 1893. godine (©ulentiÊ u Glini) i 1926. godine (StanËiÊ u Varaædinu). Nema pretenzija za potpunom popunom toga prostora, jer uvijek postoje razliËita iπËitavanja vremena, iako bi uz neka imena, poput Gecana, Uzelca, Juneka ili V. ParaÊa, izbor bio kompletniji. KonaËno, to je tek naznaka njihove uloge i kvalitete jer Ëetiri, pet ili πest neËijih slika podsjetnik je na velikane kista, koji su zaduæili hrvatsku kulturu.

< Zlatko ©ulentiÊ, PlesaËica, ulje na lesonitu, 44x35 cm 7 g a l e r i j a MONA LISA

Galerija Mona Lisa poËela je ostvarivati ambiciozan projekt da nizom izloæbi, koje Êe biti pregled imena (roenih izmeu 1850. i 1950. godine) upisanih u najselektivnije preglede hrvatske umjetnosti, pokaæe karakter njihovih poetika baziranih na klasiËnoj estetici slike. A izbor Êe se protezati i na one koji su svoje djelovanje zapoËeli joπ krajem XIX. stoljeÊa. I svaka izloæba bit Êe prilika za ukljuËivanje i onih koji se iz raznih razloga nisu naπli u "svojoj dionici". Zatvaranje u Ëvrste pretince i nije potrebno jer se datumske odrednice slika ne mijenjaju, pa se i netko stariji svojim novijim radom u kronologiji nastanka djela moæe naÊi iza znatno mlaeg autora. Pravilo je da se ne poπtuju stroga pravila izbora iz nekih godina opusa jer svako djelo je zanimljivo samo ako je kvalitetno neovisno o tome je li ono nastalo u periodu neËijega formiranja ili u godinama zrelosti. Takav kriterij dostatan je za sagledavanje tkiva umjetnosti posebnog vitaliteta. A njezinom bogatstvu i razumijevanju pridonose i djela nastala krajem drugog desetljeÊa proπlog stoljeÊa, u treÊem, Ëetvrtom, u godinama nakon drugog svjetskog rata, u osmom, devetom desetljeÊu, i ona recentna. "Nerazmjer" izmeu relativne generacijske bliskosti slikara i datacija samih slika govori o zbiru ranijih i kasnijih radova. I antologijskih i rutinskih, karakteristiËnih i atipiËnih, no u svakom sluËaju dojmljivih. Odabranih i po logici moguÊeg, ali i upornoπÊu i htijenjem da zastupljena bude baπ neka faza u blistavosti opusa. Stupanj predvidivog, πto se moæe oËekivati, razumljiv je, ali mnoπtvo iznenaenja koja prate izloæbu daje joj dodatnu vrijednost. Slikari niti u naπoj svijesti ni mjestom na listi umjetnika nisu rangirani jednako. Izloæba ne ide za takovim valorizacijama. Nudi nam ljepotu, umjetniËku vjerodostojnost, mozaik kojeg sastavnice samostalno nose izraæajnost stila, ali su i meusobno upuÊene. Dodiri su i Ëvrsti i tanani, proizaπli iz dominantnih naËina izraza u nekom periodu ili sukladnosti poetika na opÊoj razini. No,

8 od do ©ULENTIΔa1893. STAN»IΔa1926.

rukopisi su vlastiti, prepoznatljivi u detalju i ukupnosti dojma. Izloæba nas vraÊa i u likovnu povijest, no daje priliku i za susret s djelima koja produbljuju tradicionalnu etiku i estetiku slike, privlaËeÊi svjeæinom pristupa. U praÊenju provjerenog no ne manje istinitog ali i traganju za πirenjem samog fenomena slike. Povijest hrvatskog slikarstva omoguÊava razliËite pristupe. Ovaj je otvoren segmentima vremena i segmentima opusa. OpÊem i pojedinaËnom. Vrijednostima na koje moæemo biti ponosni. Slikara koji su istinski ostvarili sebe ali su oplemenili i sve nas.

Milan Steiner bio je iznimno senzibilan slikar. U kratkom æivotu i opusu psihogramske iskrenosti nastala su djela emocionalne suptilnosti i likovne profinjenosti. Neuhvatljivost sjetnosti iπËitava se i u portretima, figurativnim kompozicijama i lakoÊi crteæa. Krokijevska naznaka likova, jedva vidljiv trag grafita, uz lagano pulsiranje bjeline papira, dostatni su za doæivljaj. U povezivanju stvarnog i neopipljivog. U koncentratu trenutka upisano je trajanje, bljesak s upuÊenoπÊu svevremenskom. Biljeπke su to bogate sadræajnosti, kao πto je i jednostavni portret u ulju komornih dimenzija. Muπkarac u simetriËnosti izgleda, uz fiziËku sliËnost odraæava slojevitost unutraπnjeg æivota, vidljivog i u toploj genre sceni na korzu, s reduciranom paletom, u kojoj i akromatsko crno postaje boja. Godine prvog svjetskoga rata i Steinerova osjetljivost odredile su ugoajnost slika izvjesne melankoliËnosti.

Ernest TomaπeviÊ bio je slikar hedonistiËkog prihvaÊanja æivota. Iskuπavao se u mnogoËemu a kada je postavljen problem, razrijeπio bi ga i kretao dalje. S radoπÊu, predanjem, sigurnoπÊu, bez ikakvog kalkuliranja. Punina æivota odraæava se na slikama, motiv je prenijet u ËistoÊu boje, plohe

9 g a l e r i j a MONA LISA

Milan Steiner, Ljubo BabiÊ, kreda, 46x36 cm, 1917.

10 od do ©ULENTIΔa1893. STAN»IΔa1926.

Ëitkih granica. To vrijedi za portrete, opuπtene, samouvjerene, lijepe. I vedute poput onih razruπenog Zadra (u slici fragmenata fasada, raslinja jasnog obrisa u dubine plavetnila neba) ili motiva Ksavera (s blistavom bojom i odmjerenim ritmom) primjer su discipline kojoj prethodi igra. U zavirivanju u interijere, u prikazu barokne Cussine propovjedaonice primjenjuje se tonski postupak te nijansiranje smeeg, u titrajima svjetla istiËe sveËanost sakralnog prostora. U djelima nastalima polovinom dvadesetog stoljeÊa sintetizirao je, pejzaæima i figurama, iskustva iz prva tri desetljeÊa svoga stvaranja.

Slika Ignjata Joba miπljena je bojom. Onom upravo elementarnom, direktno nanijetom na platno u djelima emocionalne æestine. Radi se o ekspresionizmu u najboljem smislu te rijeËi. Vidu slikarske "agresivnosti" kumuliranog doæivljaja visoko podignutih tenzija gdje napetost geste zraËi u svakom zakutku. Job je sjajan tumaË mediteranskog pejzaæa u kolorizmu osloboenih datosti lokalnog tona. Eksplozija je to boje, maksimalno intenzivirane u oblicima pokrenutosti stapanja. Figure su deformirane, izrazom uvjerljive u zgusnutosti scene, u "otkaËenosti" raspoloæenja. Sraza s ispunjenjem prostora kroz silnice krivulja poteza, u pravilnosti slijeda i "nekontroliranosti" prepleta. Job je slikar strasti, u svojevrsnoj utrci slikanja i æivota. Silna energija karakterizirala je Ëitav opus u stvaranju kao nasuπnoj potrebi, do krika dovedenog, u posljednjim godinama æivota.

Zlatko ©ulentiÊ zastaje pred krajolikom. Svjetlom i profinjenom paletom "skida" sve oporosti te mekoÊom boje otkriva neponovljivu poetiËnost breæuljaka i zdanja. Zanimljivim kadrovima pribliæava ruralno, navodeÊi ËinjeniËno, istiËuÊi ambijentalno. A pogled ka pljeπiviËkim ljepotama nudi ugoajnost godiπnjih doba, vlaænosti i prozraËnosti neke neobiËne "izmaglice"

11 g a l e r i j a MONA LISA

poput sfumaturnosti u prvom planu. Kao vodilja ka znaËajnom segmentu ©ulentiÊeve umjetnosti - sakralnoj tematici - ekspresivno je raspeÊe, primjer dubokog razumijevanja motiva golgotskog martirija. No, ne postoje velike i male teme. Tako je putovanje u daleku Burmu, susret s drugom kulturom, rezultiralo uzbudljivom interpretacijom novih predloæaka, prilagoenih njegovom potezu i boji, no s ozraËjem tajanstvenog. PlesaËice u slikovitim kostimima pandan su seljankama u zagorskoj narodnoj noπnji.

Vladimir Varlaj vrhunac svoga opusa dosegao je u tridesetim godinama proπlog stoljeÊa. U to vrijeme nastaje i slika Zaljev sv. Eufemije na Rabu, sa svim znaËajkama opusa. »vrstom formom, donekle stiliziranom, s blagom geometriËnoπÊu oblika te tonskom reduciranoπÊu palete svedene uz pejzaæno plavetnilo na tople smee vrijednosti. Slikarstvo je to konstrukcije, jasnog koordinatnog sustava, s arhitektoniËnoπÊu rjeπenja, i zdanja i stijenja. Zaπtitni znak Varlajevog slikarstva planina je "antropomorfne" silhuete Klek - koju je Ëesto prikazivao s okolnim dolinama u mijenama kolorizma æutog, zelenog, bijelog. Varlaj je strogost gradnje primijenio i na "neprikladne" motive - morske valove, no i u formi koje "podnose" egzaktnost - u plodinama - istiËuÊi stvarnost njihove epiderme, tretirajuÊi jabuke, kruπke kao oblike geometrijskog ustrojstva.

Marijan Trepπe takoer naglaπava tektoniku formi. To vrijedi za do kristalne jasnoÊe dovedene Êupove (sa saËuvanom materijalnoπÊu i opipljivoπÊu) i za figure. Stiliziranih ËitkoπÊu obrisa prenijetog i na samu draperiju, njene nabore i plohe. I pojedinaËni likovi i scene sloæenijeg scenarija oblikovane su jasnim oblicima u kojima su ogoljeno tijelo, haljine, portreti, zidovi prostorija, pejzaæni detalji likovno shvaÊeni na identiËan naËin. Sukladno

12 od do ©ULENTIΔa1893. STAN»IΔa1926.

hrvatskom slikarstvu treÊeg desetljeÊa kada forma dominira nad bojom i veÊina slikara svoj odnos prema realitetu izraæava na takav naËin. Postojan i u akvarelu kod Trepπea u senzualiziranim aktovima. No, izleti nisu zabranjeni u komornom akvarelu pitoresknog pejzaæa. IntimistiËki slika prizor, laganim dodirom gradi pojaseve i planove, okosnice i dubine. Ipak, Trepπe pripada Varlajevom druπtvu pomirenja perspektive i kontrolirano graene linije.

Slavko Tomerlin slikar je oko kojeg se ne slaæu kritika i πira publika. Popularan zbog svojih motiva a idealizacijom æivota na selu, raenih Ëesto shematski i po narudæbi, ostao je zaboravljen u svojim istinskim doprinosima slikarstvu pejzaæa. Iako i u njegovoj "etnografiji" ima sretnih rjeπenja, u veduti i krajoliku slikarski se ostvario najpotpunije. U tragu akademizma prenosio je svoj doæivljaj pejzaæa. Marine u bljesku svjetla i boja ugodnih oku, donekle reæirano lijepe, govore o likovnoj kultiviranosti Tomerlina, koji na ovoj izloæbi biva upamÊen po Ëudesnosti zimskog krajolika, s jakim sjenama i odlazeÊim svjetlom, s bjelinom snijega proæetog iskrenjem boje. Sve je realno a pomalo nestvarno. SlikajuÊi za duπu, na æalost: rijetko, pokazao je zavidne potencijale.

Vilko ©eferov pejzaæ prvenstveno promatra kroz boju. BoraveÊi Ëesto u Rovinju i njegovoj okolici, izvukao je i taj koloristiËki sok za svoje slike. I kad je priËa svedena na jedno stablo ili uvalu i gradiÊ na breæuljku. Potez je energiËan i discipliniran, oblik je mekan i treptav, ponekad potvren linijom. Opisno je i prisutno i naznaËeno a izgled stvar momenta i sabiranje sjeÊanja. U redu i nemiru slike izmeu poetskog realizma i ekspresije. A ©eferov je bio majstor da tu dvojnost razrijeπi u svoju korist, radeÊi od pejzaæa portrete, no zavirujuÊi i ispod njegove doslovnosti. S bojom orkestrirane zvuËnosti, s izmjenom skladno uravnoteæenih partija i akcenata kojima i zimzeleno stablo

13 g a l e r i j a MONA LISA

Vilko ©eferov

Portret djevojke, olovka, 18x16 cm, 1929.

Vilko ©eferov, Djevojka, tuπ, 16x20 cm, oko 1930. 14 od do ©ULENTIΔa1893. STAN»IΔa1926.

Josip Vaniπta, Zima, olovka, 22x28 cm, 1957. 15 g a l e r i j a MONA LISA

izrasta do "vatre" crvenog. ©eferov je i nagonski, svojim temperamentom, interpretirao istarske krajobraze, osluπkujuÊi slikom pokrenutost mora. Mora "vidljivog" i kada nije naslikano.

Mladen Veæa i u pejzaæu, veduti, interijeru, mrtvim prirodama pa i monumentalnim kompozicijama veÊ viπe od πest desetljeÊa oblikuje svoj slikarski svijet kojem vjeruje. Pejzaæ, odnosno njegov rodni Brist, najËeπÊe ga zaokuplja. VarirajuÊi motive, lijepo podbiokovsko mjesto doveo je do slikarske konstante. Sluæi se pomalo osebujnim postupkom kombinirajuÊi fasetiranost formi s grafizmom crtovlja, gdje usitnjenost dovodi do cjelovitosti. I morske hridi i masline "analizirane" su takovim postupkom u kojem boja odgovara spektru juga. Veæa boravcima u Bristu, i zagrebaËkim danima, davno posvojenim motivima mediteranskog ozraËja daje prizvuk znaka krajolika. A susret s Parizom, davne 1950. godine, obogatio je Veæu πarmom grada i francuskog slikarstva. Seina, mostovi i crkve Ëitki su i u fluiditetu forme, uπli su u djelo graeno ipak po mjeri slikarevog talenta i doæivljaja.

Ljubo ©krnjug slikar je Zagreba. No, ne i njegovih spomenika ni urbanih atraktivnosti veÊ predgraa. Horizontalno poloæenih rubnih dijelova grada, s fasadama bez dekorativnih uresa, ritmiziranih u plohama smeÊkastih i sivih tonova. No, postoji i drugi pol ©krnjugove umjetnosti kromatski uzbudljiv. Rovinj, Zagorje svedeni su na boju, intenziteta koji nadilazi posebnosti zemljopisnoga. Uz raznolikost skladanja, udare partikula oblika, vidljiva je preglednost organizacije. Koja ne sputava teænju za atmosferom opredmeÊenu u puteljcima, raslinju ("kretanju krajolika") ili "statiËnosti" brodice ispred "mrljolikog" gradiÊa nad koji se nadvisio toranj sv. Fume. A bez Pariza, ©krnjug nije ©krnjug. I ulica moæe postati atelijer. Tako je slikanje autentiËnije.

16 od do ©ULENTIΔa1893. STAN»IΔa1926.

Mladen Veæa

Masline, ulje na platnu, 50x60 cm

Brist, ulje na platnu, 50x60 cm

Masline, ulje na platnu, 50x60 cm

slike novijeg datuma (2002-3)

17 g a l e r i j a MONA LISA

Æivot pulsira i bez ljudi. Fasade, lokali, mostovi pamte. Tu memoriju u otvorenoj boji, ©krnjug je osnaæio slikarski. UËinivπi Pariz - u slijedu RaËiÊa i KraljeviÊa - i naπom baπtinom.

Na stvaralaËkom putu duæem od sedam desetljeÊa, Slavko ©ohaj neprekidno je iskazivao visoku razinu kulture, unutar koje izrasta i njegov likovni talent. Poznavatelj glazbe, i sam za svoju duπu pijanist, harmonije i tempa sonata i simfonija, prenio je u sliku red i ritam, vid ornamentalne usklaenosti. U pejzaæu nalazi zanimljive odnose prostornih dionica, koje u ploπnosti koncepta razvija i kod predmeta postavljenih na stol. Boja zvuËnoπÊu pokreÊe plohu ka oprostorenju, boja koja i u najmanjoj Ëesti korespondira s kromatskim orkestrom. U gvaπevima i temperama, tehnikama direktnijeg slikanja, osjeÊa se promiπljaj majstora, zanosa u kojem ono racionalno nije iskljuËeno. Pa i aktovi, erotski taktilni, unijeti su u ritam unutraπnjeg reda u naznaci oblika sugeriraju puninu anatomske uvjetovanosti. ©ohaj s ozbiljnoπÊu pristupa slici, ne odriËuÊi se igre koja ga je krasila do zadnjih dana njegovog umjetniËkog i ljudskog trajanja.

Opus Vilima SveËnjaka uzbudljiv je spoj mijena i konstantnosti izraza. Napuπtanja osvojenog naËina i vraÊanja njemu. Paralelnosti koje su se nadopunjavale i meusobno produbljivale. Dakako, postoje periodi "iskljuËivosti", no SveËnjakov umjetniËki nemir traæio je nove moguÊnosti. Zaboravljeno se vraÊalo a na nepredvidivom putu dogaao se obrat. No, takav odnos prema slici mogla je imati samo osoba sinteze, jednako uvjerljiva kada hvata impresiju krajolika u titravosti i nemjerljivosti oblika, i kada vedutu definira Ëitkim plohama koloristiËkog uzdignuÊa. Ili u æenskom aktu putenost prenosi do ponajboljih primjera erotskog u naπoj umjetnosti. A ne treba

18 od do ©ULENTIΔa1893. STAN»IΔa1926.

zaboraviti ni snaænu ekspresivnost figurativnih kompozicija, Ëesto i s kritiËkim æalcem ili disciplinu portreta, koloristiËki "rastvorenih", psiholoπki "koncentriranih".

Impresionizam je stilska odrednica Ljudevita ©estiÊa. Osim epizode na samom poËetku stvaranja, kada je sukladno naËinu vremena, primjenjivao formu jasnog obrisa, u portretu, aktu, sve njegovo ostalo djelovanje bio je razgovor s pejzaæom. Usitnjen potez, priguπeno svjetlo ili eksplozija, njegova difuznost, okuplja i rastvara boju do profinjene istkanosti. PoetiËnost stanja intimistiËkog slikarstva s motivima , Korane, Mreænice, s vrbicima i πumarcima uz njih. Bljesak vode tanahan je poput liπÊa, a boja u minimalnim pomacima znak je bujanja prirode. Nenametljivog. A pejzaæ je uπao i meu seoske kuÊerke, zdanja oblikovane mekoÊe, pa i u gradske vizure. NaËin se ne mijenja, lirska ugoajnost stalna je, no postoje razlike u paleti. Od toplih smeÊkastih vrijednosti do blagosti zelenkasto sivih. Neovisno o godiπnjem dobu, proljeÊu ili jeseni, jer radost u ljepoti prirode niËim nije naruπena.

Antun Motika u suptilnosti izraza spojio je spontanost i meditativnost. U ljepoti gotovo nestvarne lakoÊe. U krajolicima, dvoriπtima, daπkom oblika ostvario je puninu izgleda, u interijerima zatvoren prostor uËinio je nemjerljivim. A aktovi u njima sublimirane su erotiËnosti, senzualni do podatnosti, "drhtavom" i sigurnom linijom opisani. S bojom transparentnog inkarnata. U cvijeÊu, mrtvim prirodama, vazama i skulpturama, tektonika je jaËa no Motika ostaje svoj. Materijalnost je produhovljena, krhka, tvarna. Konture, plohe, u plemenitosti boje dovode do relativne opisnosti predmeta, postavljenih i u ornamentalnom ritmu. Kroz obiËno i prividno banalno, Motika dodiruje pitanje smisla. U jednostavnosti je naslutio smisao, sadræajnu dubinu. LakoÊa je to iza koje se skriva mudrost Ëovjeka koji je identificirao umjetnost i æivot.

19 g a l e r i j a MONA LISA

Ljudevit ©estiÊ, Vrbe uz potok, ulje na platnu, 30x40 cm, 1940.

20 od do ©ULENTIΔa1893. STAN»IΔa1926.

Antun Motika, Zrinjevac, tempera, 31x40 cm, 1936.

21 g a l e r i j a MONA LISA

Cvijet i akt, ljepota do ljepote motivi su Nikole Reisera. I πto drugo oËekivati do li tankoÊutnost izraza pri slikanju oblika sklonih levitaciji. U cvijeÊu kumuliranoj veliËajnosti prirode, Reiser pomalo i reæira scenu, sumarno iscrtava planove, te mrljolike cvjetne lati, zvonkost tona pridruæuje fondu. Besteæinska mimozasta lakoÊa i tvarna snaga magme integrirani su u cvijeÊu. »este, nenaslikane bjeline platna i papira, mnogo su viπe od praznina jer naputak su za Ëitanje raskoπi. A vaza je spomenik, pijedestal za cvjetno zvijeæe - i vrta i polja. I æenski akt raspupanih oblina, akcenata erotskog voenja, Reiser promatra s ljubavlju. Nekoliko linija i nenametljiva voluminoznost odraæavaju likovnu delikatnost u diskretnoj senzualiziranosti. Zanimljivo, silhuete vertikalno postavljenog akta i cvijeÊa u vazi vrlo su bliske. Radi se o istoj ljepoti s dva lica.

Æivot u trajanju godina vrijedan poπtovanja, i stvaranje praktiËno do posljednjih dana, svakodnevno dolaæenje u atelijer u zgradi Likovne akademije, doveli su do opseænog opusa Marina Tartaglie. S fazama koje su pratile tijekove hrvatskog slikarstva odreujuÊih stilistika. Ipak, Tartaglia je uvijek bio svoj, time da je u kasnijim godinama posebnost naglaπenija. Likovi, buketi, pogledi kroz prozor atelijera ili obrisi Budve, odnjegovani su u izrazu dugotrajnog traæenja idealne kromatske zvuËnosti. Postojanje viπe boja evidentno je na nekoliko razina, u prosijavanju, preplitanju, u tragovima svjetla i usmjerenosti poteza. Svaki ton je dragocjenost u slojevitoj strukturi tek asocijativne predmetnosti. Mnogo je poteza povuËeno i na malenim slikama. Niti jedan nije izgubljen. Svojom kromatskom silnicom osjeÊa se i u dubini povrπine. Plemenitost boje raste kroz neprimjetne dodire. A isti motivi u slijedu sloæene slikarske reËenice Marina Tartaglie uvijek su drukËiji.

22 od do ©ULENTIΔa1893. STAN»IΔa1926.

Josip Vaniπta u oskudnosti motiva nalazi vrijednosti i razloge postojanja. »itava filozofija æivota sabrana je, primjerice, u kruhu. Postavljenom u metafiziËki prostor. Kruh je izdanak zemlje ali i nebeskom duhovnoπÊu oznaËen. Tvrdu koru i ljudsku teænju ka sreÊi, Vaniπta povezuje unutraπnjim i nestvarnim vanjskim svjetlom. U okolnom prostoru sivila/plavetnila koji nosi teæinu i lakoÊu kruha, boja pulsira u tiπini, otkrivajuÊi i skrivajuÊi motiv. Koji izrasta iz koprene pozadine, sliËno kao i suptilni æenski portret. Opisan je svjetlom u Vaniπtinoj paleti u kojoj i nagovjeπtaji veÊeg aktiviteta boje stvaraju kromatsku napetost. Malo je mnogo u rukama i svijesti senzibilnog znalca. Umjetnika koji je crteæ uËinio monumentalnim u jednostavnosti. Tin i Krleæa, olovkom su opisani portreti s licima koja odraæavaju svu veliËinu misli; u krhkosti crteæa duhovna je i moralna snaga.

Ljubo IvanËiÊ znao je iznaÊi distancu od trendovskih zbivanja uspijevajuÊi uvijek biti svjeæ do provokativnosti, kadaverima, aktovima ekspresionistiËki dramatski pokrenutih. U ranijim godinama svoju zaokupljenost esencijalnim i egzistencijalnim unosio je u mrtve prirode, pejzaæe, ribe. Daleko od deskriptivnosti, sa svjetlosnim mjestom krika, koji razara zrakopraznu tiπinu. Riba ili osamljeno stablo simboli su arhetipske teæine. Pomalo mistiËne ili u dubini mediteranske duπe slikara doæivljeni kao neuniπtivost trajanja. Gotovo su odricanje od vanjske ljepote, no prepune su ugoaja. Pitanja i sumnji. Kamo vodi put, da li nas prostor oslobaa ili guπi, je li priroda Ëovjeku naklonjena prijateljski? U propitkivanjima pred enigmatskim, IvanËiÊ kombinira slikarske postupke - lazurnost, zgusnutost plohe - nanoseÊi boju u reljefnoj materijalnosti. S razlogom, radi istinitosti djela.

23 g a l e r i j a MONA LISA

Pejzaæizam Otona Glihe primjer je postupnosti reduciranja motiva s otoka Krka, s kretanjem od objektivne opisnosti ka znaku, do njegovih gromaËa. Polja ispresijecana ogradama nakupljenoga kamenja tvore zemljopisno saÊe ritmiËke zgusnutosti pletera tla, koji se u proËiπÊenosti pribliæava apstraktnom. SlikajuÊi more, nebo i obalu, Gliha se sluæi mrljama i taπistiËkim udarom skladajuÊi krajolik masama. GromaËe su ureena nekretnina prirode, opore i oskudne, s brojnim meaπima, isklesanim granicama minijaturnih polja. UmjetniËkom inventivnoπÊu, zadatom u svakom primjeru, Gliha daje likovnu autonomnost. IπËitavaju se i detalji raslinja, koloristiËke uglaenosti s pozicija poviπenih oËiπta. Romboidni traveji zemljiπta vrtlarske su ureenosti, brojni u svom nizanju, i u svim verzijama rasporeeni jednoliko. Bez epicentra ali u uzajamnosti pastoznoπÊu poteza slikanih polja dobiva se nove tipologije pejzaænog.

Frano ©imunoviÊ slobodnije interpretira kraπka polja. Konfiguraciju terena prevodi u slijed dijagonala i horizontala, likovnog znaka usjeka, "bordura" u zaviËajnosti Zagore. Ono elementarno, ljepota oaze ljudskog postojanja, Ëitka je i labiririntiËna. ©imunoviÊ ostvaruje bogatu strukturu slike, donekle apstraktne, poradi dokidanja i svake travke. Sukus je to egzistencije krajolika, u kojem boja prati erozijom nagriæeno tlo ali u njemu nalazi i gradaciju obnavljanja. ©imunoviÊ je i djetinjstvo, sjeÊanja, utisnuo u nadahnuÊe gradnje impresivnog prostora, koji osjeÊa i kao snagu i kao patnju. Strogost gredica i kao izobilje u ravnici, i blagosti u uzdignuÊu. Gdje pratimo "katastarske" Ëestice i oblike enformelne pjege. ©imunoviÊ se spram stvarnog ponaπa kao prema nepredmetnom ali i u svakom kamenu traæi vrijednosti ognjiπta.

24 od do ©ULENTIΔa1893. STAN»IΔa1926.

Miljenko StanËiÊ, Maπkara, tuπ, 15x10 cm, 1960. 25 g a l e r i j a MONA LISA

More je smisao slikarstva Ive VojvodiÊa. Kolorizam dubrovaËkog kruga odredio je i njegov pristup. Uzburkanost puËine i zaviËajnost stijenja dostatni su za opsesiju motivom, gdje mreæasta struktura tkanja vala i kamena postaje bljeskava kaligrafija predloπka. Krijeste vala postaju grafizmi bestjelesnog u drhtaju neprekidne promjene. Dubina plavetnila i prozraËnost tirkiznog kromatski su okviri kadra u kojem su zvonke boje nositelji i dekor pejzaænog. Nervatura poteza dinamizira i centralno postavljene otoËne nakupine i rubno smjeπtene brodice. U interijerima pak VojvodiÊ se obraÊa proπlosti ispunjavajuÊi ih dragim predmetima, u toploj gami de la tourovskog svjetla, sa πutnjom πkrinja. Aristokratskom otmjenoπÊu i puËkom prostoduπnoπÊu odiπu ambijenti arhiviranih uspomena. VojvodiÊ je stvarao izmeu πirine mora i utoËiπta soba, slikajuÊi briæno svaki detalj.

–uro Pulitika takoer izrasta u raskoπi kromatike dubrovaËkog kruga. Svjetlo juga opredijelilo ga je prema jeziku boje, no drukËijeg je dijalekta od uobiËajenog. »iste koloristiËke plohe s dominacijom crvenog ili plavog tvore brda, kuÊice, ljetnikovce te neko imaginarno raslinje i cvjetnjake. Posebne obrubnice stvaraju gigantizirane oblike potencijalnog "vitraja", obline u naseobini nekog kutka dubrovaËke okolice. Prenijetost u dvije boje avers je i revers iste priËe krajolika, umilno uljepπanog, donekle geometriziranog i u metodiËnosti izvedbe no i pomalo djeËje nezgrapnog. Deskripcija je "diktaturom" boje i zanemarena. No, i oronulo postalo je ogledalo ljepote u niveliranosti razliËitosti u Ëudesnosti ljeta. Interijeri su intimistiËka inaËica pejzaæa slikom (Sv. Jurja) i plodinama, svojim plohama.

Edo MurtiÊ sinonim je za apstraktnu umjetnost. Nepogreπivog osjeÊaja za slikarsku kompoziciju, za osnovne koloristiËke orijentire gradnje.

26 od do ©ULENTIΔa1893. STAN»IΔa1926.

Edo MurtiÊ, Crvena vertikala, gvaπ, 70x48 cm, 1972. 27 g a l e r i j a MONA LISA

Fascinantna energija kojom Edo MurtiÊ slika, upravo fiziËke snage, dovela je do velikog opusa maπtovitih rjeπenja. Rasponom od pribliæavanja znaku u nekoliko masa i "proπirenih" linija bojom, do gustoÊe povrπine dinamiËkih srazova i ostvarenog sklada. Boja svjetlosnim i koloristiËkim emitiranjem stvara stijeπnjenost prostora, s usjecima i otvorima, "prazninama" i nakupinama. S akcentima i partijama kromatske provedbe. MurtiÊev karakteristiËan rukopis prepoznaje se i u fragmentu slike apstraktnog i pejzaænog karaktera. Motiv ga donekle "disciplinira" no i dalje strasno je to predavanje krajoliku juga i inspiraciji poradi bujanja oblika kojih kromatiku MurtiÊ intenzivira. I zabiljeπke u pastelu, po crtaËkoj uvjerljivosti, nose potrebiti treptaj boje.

Zlatko Prica zaokupljen je figurom. U mladosti se iskuπao u pejzaæizmu vida poetskog realizma, s dojmljivom kvalitetom dosega, no interesi su bili drukËiji. U posljednjih dvadesetak godina oblikovao je dva ciklusa: najprije onaj "Tarski", potom "Opatijske kiπobrane". U ciklus nazvan po istarskom gradiÊu Taru, uz figure je unio brodove te more davπi u ikonografiji scene smiraja i grË ljudske egzistencije, tjeskobe ali i opuπtenosti. Figure Pricine, znane silhuete, u krivulji posebne melodioznosti, "grafizmima" su odreene, puninom boje date skladne i apartne zvuËnosti. Drugi ciklus oblikovan je veÊom opisnoπÊu likova - i paletom i bojom i plohom nanijetom. Figure, osamljene ili u grupama, stoje, vode stvarne i nijeme razgovore, osobe bliske i otuene. Æene na korzu hvataju trag vedrine u obrascima ponaπanja. Prica je sadræajnost obogatio raznovrsnoπÊu klasiËnih kompozicija, s konstantnim detaljem - kiπobranom u djelima πto su potvrda vitaliteta figuracije.

28 od do ©ULENTIΔa1893. STAN»IΔa1926.

Kada slikar na pragu stotog roendana i dalje svakodnevno slika i istraæuje, zanimljiv je to podatak sam po sebi. Æeljko HegeduπiÊ svoje poËesto fantazmagoriËne prikaze s ponuenom enigmatikom iπËitavanja, kojom reagira i na zbivanja oko nas, oblikuje intrigantnim slikarskim postupcima, u kombinatorici ljudskih likova, æivotinja, premeta, apstraktnih ploha. Crteæ, mrlje, curaæi, aplikacije, marno izvedeni detalji Ëine tkivo slike ponekad i paradoksalne sadræajnosti. Ironija Ëesto prati priËu, u djelima snaænima do potresnosti. Zahtjevnost tema propitkivanja æivota HegeduπiÊ svladava iskrenoπÊu, likovnom superiornoπÊu koja ne pati ni od kakvih konvencija. U opusu ima radova koji su i predah i zbir su vjeπtine i doæivljaja. U krajolicima gdje je invencija malo i potisnuta, no niËim nije pomuÊeno slikarsko druæenje s ljepotom. U jeseni i zimi prirode.

Miljenko StanËiÊ slikar veduta (svoga rodnog Varaædina) i interijera, ugoajem slike blizak je metafiziËkom. I likovi u prostoru okupljeni oko stola, kartaπi, u frontalnim i profilnim izgledima podræavaju tu atmosferu ËistoÊom svoje silhuete, Ëistim plohama boje s oπtrim rezovima svjetla na sebi. I na arhitekturi i zidovima, geometriziranmi obrisi ploha svjetla daju egzaktnost opredmeÊene tvarnosti. Slike su to zaustavljenog vremena, tiπine, sa slojevima dubine u nekoj idealizaciji prostora. Perfekcijom izvedbe, StanËiÊ potencira "hladnoÊu" ambijenta, s odræavanjem intimne sveËanosti. Maksimalno su odmjerene sve sastavnice kompozicije, uz mijenu ritma i veliËine odnosno intenziteta svjetla. Ovaj slikar reda, u crteæima se opuπta likovno no zaokupljen i u krokijevskoj neposrednosti biti postojanja. Temama koje osmiπljavaju i razrauju svi spomenuti slikari. Bez obzira na stil i motiv. Darovane talente doveli su do univerzalnog.

Stanko ©poljariÊ

29 g a l e r i j a MONA LISA

Zlatko Prica, Iz ciklusa “Opatijski kiπobrani”, ulje na platnu, 81x100 cm, 1996.

30 od do ©ULENTIΔa1893. STAN»IΔa1926.

Zlatko Prica djela iz ciklusa “Opatijski kiπobrani” g a l e r i j a MONA LISA

Miljenko StanËiÊ, Zavodnica, tuπ, 15x21 cm, 1960.

32 od do ©ULENTIΔa1893. STAN»IΔa1926.

slikari i njihova djela

33 g a l e r i j a MONA LISA

zlatko ©ULENTIΔ

Rodio se u Glini 16. oæujka 1893. gdje mu je otac Franjo sluæbovao kao lijeËnik, a tamo je proæivio i djetinjstvo. S tri godine izgubio je majku pa je i to djelovalo na prisnu povezanost s ocem i bratom Æarkom koja je trajala cijelog æivota. Prve poticaje za slikanje dobiva u gimnaziji od profesora crtanja, te s putovanja s ocem: putuju u BeË, Milano, na Bijenale u Veneciji. Godine 1910. upisuje se na Privremenu viπu πkolu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu kod profesora Roberta Auera. S njim su bili Ljubo BabiÊ i . Slikarstvo studira na Akademiji u Münchenu od 1911. do 1914. kod profesora Holma. Predaje na πkolama u Petrinji, Suπaku i Zagrebu, a od 1938. godine profesor je na Akademiji u Zagrebu. Prvi puta izlaæe na I. izloæbi Hrvatskoga proljetnog salona u Zagrebu 1916. Nemiran duh, veliki dio æivota posveÊuje putovanjima (Europa, Juæna Amerika, Afrika) s kojih donosi obilje dojmova. Samostalne izloæbe imao je u Zagrebu, Rijeci, Sarajevu, Karlovcu. Godine 1960. velika samostalna izloæba u UmjetniËkom paviljonu u Zagrebu. Lirik i epik, jednom u potrazi za ljepotom trenutka, za impresijom, a drugi put dramatik, slikar atmosfere, ugoaja, pejzaæist sjevera i juga, portretist - sve to je Zlatko ©ulentiÊ. Umire 9. srpnja 1971. u Zagrebu. Memorijalna izloæba prireena mu je u Zagrebu 1981.

Zlatko ©ulentiÊ, BaniÊev mlin, akvarel, 31x46 cm, oko 1956. 34 zlatko ©ULENTIΔ 1893 - 1971.

"Zlatko ©ulentiÊ slikar je atmosfere, ugoaja, pejzaæist sjevera i juga, slikar predmeta i stvari, portretist… Ekspresionist a drugi put izraziti slikar impresije (njegova slika 'Kasna jesen' jedna je od najizrazitijih impresionistiËkih slika u hrvatskom slikarstvu), u ©ulentiÊevu se opusu izmjenjuju i proæimaju ËvrstoÊa gradnje i koloristiËka razigranost koja katkada dovodi do kompozicije na rubu lirske apstrakcije… U ©ulentiÊevu djelu njegova osebujna koloristika ima posebno mjesto… Zlatko ©ulentiÊ poËeo je slikati u svojoj ranoj mladenaËkoj dobi. Proslikao je sa zaËuujuÊom kvalitetom i senzibilnoπÊu koja je karakteristiËna za Ëitav njegov kasniji rad. Ta senzibilnost i njegov do kraja profesionalan odnos prema svom pozivu bili su kasnijim razlogom da se mogao izgraditi u osebujnog i originalnog slikara." Æeljko Grum

Zlatko ©ulentiÊ, PleπiviËki vinogradi, ulje na platnu, 42x54 cm, oko 1956. 35 g a l e r i j a MONA LISA

Zlatko ©ulentiÊ, Volosko, akvarel, 45x53 cm, 1951.

Krist, tempera, 32x17 cm, 1961. > 36 g a l e r i j a MONA LISA

Zlatko ©ulentiÊ, Iz Zagorja, gvaπ, 45x55 cm, oko 1958. 38 zlatko ©ULENTIΔ 1893 - 1971.

Zlatko ©ulentiÊ, GraËanka, tempera, 25x18 cm, 1961. 39 g a l e r i j a MONA LISA

slavko TOMERLIN

Rodio se 1892. u Keπincima kraj –akova. ©kolovao se na Viπoj πkoli za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu (od 1908. do 1912. godine) te na Akademiji u Pragu (profesori su mu bili Vlaho Bukovac i F. Æeniπek). U Osijeku je 1919. otvorio privatnu slikarsku πkolu (djeluje do 1921), poslije æivi u Zagrebu. Na uljepπano realistiËan naËin slikao je krajolike i prizore iz seljaËkog æivota s izrazitim folklornim naglaskom. Kolorit mu je svijetao, tehnika mjestimice impresionistiËka. U kasnijim je godinama odstupao u vrsnoÊi i stilskoj dosljednosti svojih radova. Umro je 1981.

Slavko Tomerlin Ksaver, ulje na platnu, 52x71 cm, 1910.

40 slavko TOMERLIN 1892 - 1981.

41 g a l e r i j a MONA LISA

"Pisali su o njemu da je 'narodni slikar', a bio je ilustrator nekog idealiziranog folklora; toËnije: ishitrenog æivota na selu, obiËaja i blagdanskog ruha. VeÊ je u gimnaziji, u Vinkovcima, poπao krivim putem, preslikavajuÊi reprodukcije. To ga je ipak dovelo 1908. u zagrebaËku UmjetniËku πkolu, najprije Beli »ikoπu, a zatim Otonu IvekoviÊu. Bavio se krajolikom, a za njegov je mentalitet karakteristiËno da je na aËkoj izloæbi Ëetvrte godine izloæio 90 radova! Pohvalili su ga profesori, Iso Krπnjavi i Vlaho Bukovac. Krπnjavi mu je isposlovao stipendiju, a Bukovac je zamolio prof. Æeniπeka da ga na Akademiji u Pragu primi u svoju πkolu. Tako je, eto, doπlo do fenomena Slavka Tomerlina." Grgo Gamulin

Slavko Tomerlin, Snaπe, ulje na platnu, 30x37 cm, 1936. 42 Slavko Tomerlin, Lapad, ulje na platnu, 50x75 cm, 1923.

Slavko Tomerlin, Zalaz sunca, ulje na kartonu, 43x62 cm, 1942. 43 g a l e r i j a MONA LISA

milan STEINER

Milan Steiner rodio se 2. lipnja 1894. u Sisku a umro je 1918. u Zagrebu. Diplomirao je 1916. na Privremenoj πkoli za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. U njegovom kratkom æivotu, u nepunih pet godina, nastao je njegov opus koji se svojom unutarnjom kohezijom jasno profilira kao posebna cjelina u hrvatskom slikarstvu; uzorom mu je bio Miroslav KraljeviÊ. Iznimno nadaren stvara uglavnom crteæe olovkom, perom, ugljenom, kredom i akvarelom - oni su pravi dnevnik njegovih kretanja. Interesa i raspoloæenja. Grad mu je glavni motiv; modernost njegova nadahnuÊa pokazuju prizori s ulice, iz kavana, kazaliπta, parkova. Zaokuplja ga ljudski lik, koji obrauje raspon od realizma do ekspresionizma, crta potrete i autoportrete izmeu konstatacije i karikature, djeËje likove, aktove profinjene senzualnosti. Naslikao je i neke od najljepπih eksterijera hrvatskog slikarstva, pune ugoaja i ozraËja. Samostalna izloæba prireena mu je u Zagrebu 1980. a retrospektivne 1957. i 1987. godine.

"Razgovarao sam s Milanom Steinerom dva-tri puta u æivotu. On je primao listove i Ëasopise sa Zapada, znao je sve o Kandinskom, ekspresionizmu, teoretizirao, a slikao je u maniri njemaËkog impresionizma á la Liebermann. Genijalno." Miroslav Krleæa

"»itav Steinerov opus nije niπta drugo veÊ zapoËeta skica za jedno æivotno djelo." D. BaπiËeviÊ

Njegov prijatelj slikar, –uro Tiljak napisao je nekoliko rijeËi o njegovom iznenadnom kraju: "Vidjeli smo se posljednji put jednog kiπnog i hladnog novembarskog dana 1918. godine. Potuæio mi se da je neπto bolestan. Æurio sam se na kolodvor i vratio sam se u Zagreb nakon pet dana. ProlazeÊi kraj njegovog stana nisam mogao da ga ne potraæim, premda je bilo tek sedam sati izjutra. Doznao sam da je iste noÊi umro od ©panjolske groznice." Jedan drugi kritiËar, iz naπeg vremena, zabiljeæio je da je "na stolu ostao nedovrπen jedini Steinerov crteæ deklarativne naravi. Crteæ je prikazivao mrtvaËki kostur obuËen u frak".

44 milan STEINER 1894 - 1918.

Milan Steiner, Portret muπkarca, ulje na platnu, 28x26 cm ,1916. 45 g a l e r i j a MONA LISA

Milan Steiner

Akt s lea olovka, 44x28 cm, 1916.

DjeËak tuπ, 29x35 cm, 1917. 46 milan STEINER 1894 - 1918.

Milan Steiner, Na Kupi, olovka, tempera, 30x24 cm, 1917. 47 g a l e r i j a MONA LISA

marino TARTAGLIA

Marino Tartaglia, iako 3. kolovoza 1894. godine roen u Zagrebu, potomak je stare ugledne obitelji splitskih intelektualaca. Djetinjstvo provodi u Splitu druæeÊi se s Emanuelom VidoviÊem. U Zagrebu su mu profesori Frangeπ MihanoviÊ, Bela »ikoπ-Sesija, Ferdo KovaËeviÊ, Oton IvekoviÊ i Ivan Tiπov. Prvi svjetski rat provodi u Rimu dijeleÊi atelijer s Ivanom MeπtroviÊem. Poslije æivi u Splitu, BeËu i Parizu. Na prijedlog Ljube BabiÊa i Vladimira BeciÊa, dolazi 1931. za profesora na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje Êe provesti sljedeÊe 53 godine i odgojiti brojne znamenite hrvatske likovne umjetnike meu kojima su Oton Gliha, Antun Masle, Josip Vaniπta i drugi. Akademik Tartaglia postaje 1947. godine a 1955. objavljena mu je monografija s tekstom Grge Gamulina. U UmjetniËkom paviljonu u Zagrebu 1975. godine odræana je njegova retrospektivna izloæba. Podlegavπi posljedicama prometne nesreÊe, umire 21. travnja 1984. u Zagrebu u 90. godini.

Marino Tartaglia, Pogled kroz prozor, ulje na platnu, 57x70cm, 1964. 48 marino TARTAGLIA 1894 - 1984.

"U jesen 1948. godine pokucao sam na vrata atelijera Marina Tartaglie i zamolio da me primi, po zavrπenom studiju, u svoju slikarsku klasu, tzv. Specijalku. U πkoli sam proveo dvije godine. Nije nas bilo mnogo, jedne godine samo nas dvojica. Tartaglia je dolazio na korekturu ujutro i kasno poslije podne, svakog dana, subotom, nedjeljom blagdanom. Pozdravio se sa svakim od nas, stao kod πtafelaja koji je bio najbliæe vratima i dugo promatrao na njemu postavljeno platno. Onda se okrenuo uËeniku i govorio mu tiho u uho. Iza svake izgovorene rijeËi stajalo je njegovo iznimno djelo. Naπe upite sluπao je paæljivo, odgovarao argumentima, pokuπao nas razuvjeriti kad je to smatrao nuænim. Ako ne istog dana, onda za neko vrijeme - nije zaboravljao. U klasi, Marino Tartaglia nikad nije uzimao kist u ruke, i slikajuÊi ispravljao, kao πto su radili drugi nastavnici…. …Snimio sam prozor Tartaglina atelijera u Ilici 85, kako svijetli u noÊi. Uvijek, prolazeÊi ovim dijelom grada, na taj sam prozor pogledao. I danju, kad se nije razlikovao od ostalih prozora, i noÊu, kad je sjao. Tartaglia je umro. Prozor viπe ne gori noÊu, Ispred njega sazidana je kuÊa." Josip Vaniπta Marino Tartaglia, Figura, ulje na kartonu, 42x32 cm, 1968. 49 g a l e r i j a MONA LISA

ignjat JOB

Rodio se u Dubrovniku 28. oæujka 1895. kao drugi sin graevinskog poduzetnika Paska Joba. Djed Florio Job bio je klesar kojega je sluËaj doveo u naπu zemlju u 19. stoljeÊu. Donio je sa sobom i dragocjenu sklonost kojoj zahvaljujemo i nadarenost naπeg slikara. S pet godina Ignjat ostaje bez oca i u tom razdoblju veliki je utjecaj starijeg brata Cvijeta, mladiÊa i slikara superiorne inteligencije, koji je labilnom Inku, kako su ga zvali, bio glavno moralno uporiπte. VeÊ u mladosti Ignjat je dospio u duπevnu bolnicu gdje i poËinje crtati. Njegov prvi crteæ iz πibenske bolnice nagovjeπtaj je slikareva ekspresionistiËkog usmjerenja. Upisan na Viπu πkolu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu (1917-1920), pohaa ju neredovito. Premda nije stekao potpunu πkolsku izobrazbu, Job se razvio u umjetnika osebujna izraza i snage. Slijede godine naglog razvitka do pune zrelosti, no to su i godine euforiËnih raspoloæenja, melankolije, obiteljskih poteπkoÊa i borbi s boleπÊu koja ga je prerano odnijela (umro je u bolnici u DraπkoviÊevoj ulici u Zagrebu 28. travnja 1936). Jobov ekspresionizam izvire iz njegovog burnog doæivljavanja æivota, zaviËajne sredine i njezinih ljudi. Noπen snaænim temperamentom, tek pod jarkim suncem Dalmacije otkriva svoj pravi izraz: svjetlost, æarke boje, uzbudljivu prirodu, sukob dramatike i lirike. Pribliæava se plamenoj paleti Van Gogha, ali stvara vlastito i izvorno slikarstvo. Posmrtna izloæba odræana je u Splitu 1937. a retrospektivna u Zadru, Rijeci, Dubrovniku (sve 1957) i Zagrebu (1958).

Ignjat Job, Ribarska veselica, ulje na dasci, 21x33 cm, 1933. 50 ignjat JOB 1895 - 1936.

"Ignjat Job, slikar koji je 'Ëisto' æivio za umjetnost, izmeu stvarnog æivota i drugog svijeta kojega nije bilo i trebalo ga je tek stvoriti (u umjetnosti), ulazi u slikarstvo iz zanosne i zanesene generacije predratnih godina neposredno prije prvog svjetskog rata. Bio je, dakle, umjetnik te iste generacije, izgubljene i slomljene poslije rata, i postao je joπ jedna velika tragedija hrvatskog slikarstva." Grgo Gamulin

Ignjat Job, U bolnici, ulje na dasci, 27x42 cm, 1926. 51 g a l e r i j a MONA LISA

vilko ©EFEROV

Rodio se 21. oæujka 1895. u Mostaru od oca Ivana, krojaËa, i majke Delfe. U jesen 1912. upisao se u UmjetniËku πkolu u Beogradu u klasu profesora Vladimira BeciÊa (koji je tada predavao na njoj). Poloæivπi prijemni ispit, primljen je - kao iznimno nadaren - odmah u treÊe godiπte. No, zbog izbijanja balkanskog rata, prelazi na Akademiju u Budimpeπtu na koju je primljen s joπ jednim studentom od Ëetrdesetorice kandidata. Godine 1918, po povratku sa studija, osnovao je Udruæenje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. Æivio je u viπe gradova - u Samoboru, Zagrebu, Rovinju i drugdje - te ih je ovjekovjeËio na svojim slikama. Umro je 1974. godine.

Vilko ©eferov, Zimski dan na Loπinju, ulje na platnu, 60x73 cm, 1958. 52 vilko ©EFEROV 1895 - 1974.

"Kao da ulazimo u nepoznati i neistraæeni predio naπeg slikarstva, u djelo umjetnika koji je ostao odvojen od nekih glavnih tokova, a onda zastajemo iznenaeni: pa on je ipak bio tu, i u novom realizmu, i u kritiËkom realizmu, i u kolorizmu Ëetvrtog desetljeÊa, i gle! dosegao je ponekad tako radikalan stupanj izraæajne transformacije da nema nikakva razloga ne uvrstiti ga u struju (ne, naravno, u razdoblje, kojega nema) produljenog ekspresionizma; ili je moæda bolje reÊi obnovljenog. Jer ako je kod Oskara Hermana ekspresionizam latentno stanje, koje je samo u nekim razdobljima bivalo zastrto sklonoπÊu k intimistiËkom kolorizmu, kod Vilka ©eferova je ekspresionizam rezultat oslobaanja do kojega dolazi u nekim trenucima, odnosno Ëak u Ëitavim razdobljima. Ta bilo je sigurno da Êe slikar, koji je veÊ 1928. mogao naslikati 'Djecu iz predgraa', jedno od najboljih djela naπeg kritiËkog realizma, u biti ekspresionistiËkog, u Ëetvrtom desetljeÊu (unatoË rutinskoj ili 'profesionalnoj' zaokupljenosti portretom) dostiÊi oblikovno i kromatsko osloboenje… Grgo Gamulin

Vilko ©eferov, Dvije masline, ulje na platnu, 35x52 cm, 1949. 53 g a l e r i j a MONA LISA

Vilko ©eferov, Crveni otok kod Rovinja, tempera, 18x26 cm, 1956.

Vilko ©eferov, GraËanica, akvarel i olovka, 17x22cm, 1959. 54 vilko ©EFEROV 1895 - 1974.

…Tko je, zapravo, pratio ovog slikara koji je, bez sumnje, imao imaginativnu moguÊnost unutraπnjeg sagledavanja i zguπnjavanja ali mu je nedostajala dosljednost u osjeÊanju stila, a moæda i kvalitete? Ako je za svog boravka u Egiptu 1970. godine mogao naslikati 'Maj u Kairu', kakve su to moguÊnosti u njemu bile i koje su ostale neostvarene? Iz posljednjeg razdoblja niz djela (uvijek s virtuoznom gestom ali samo ponekad bez improvizacije) ulazi dosljedno u naπu klasifikaciju obnovljenog impresionizma. πteta je tek πto nije moguÊe prikazati (i provjeriti) slike kao πto su 'Put' i 'Pred dæamijom' iz 1965, tako lapidarni 'Novigrad' (1968) i 'PoËitelj' (1965), 'Vrsar' iz 1969. ne treba ni provjeravati; on i u crno-bijelom djeluje svojim sigurnim ritmom i apsolutnom mjerom svoenja motiva na njegovu "likovnost". Slikarski svladani motiv! - eto πkolskog primjera u kojemu je saËuvana i umjetnost i duh (i ljepota sama) jednog odreenog kraja." Grgo Gamulin

Vilko ©eferov, Maj u Kairu, ulje na platnu, 70x90 cm, 1970. 55 g a l e r i j a MONA LISA

vladimir VARLAJ

Vladimir Varlaj rodio se u Zagrebu 25. kolovoza 1895. u skromnoj æeljezniËarskoj obitelji. Studirao je na Viπoj πkoli za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu 1913/14 ali je na Akademiji diplomirao tek 1934. godine. ProlazeÊi kubistiËku fazu Proljetnog salona, Varlaj u cijelom svom daljem slikarstvu ostaje vjeran plastiËno konstruktivnom izraæavanju uz povremeno priklanjanje ekspresionizmu. Na temelju Cézanneovih pouka, ulazi u strukturu volumena, traæi osnovne oblike i prostor gradi najveÊom moguÊom disciplinom i jednostavnoπÊu. U prozraËnom akvarelu, kojim najradije slika, Ëisti crveni, æuti i modri tonovi niæu se u suptilne kromatske skladove. Svoj intimni doæivljaj motiva sugerira ugoajem smirenosti u duhu poetike magiËnog realizma. Umro je u Zagrebu 1962. godine nakon dugotrajne bolesti, od koje je posljednjih trinaest godina bio nepokretan. Retrospektivna izloæba prireena mu je u Zagrebu 1969.

Vladimir Varlaj, VoÊe na stolu, ulje na platnu, 37x50 cm, 1944. 56 vladimir VARLAJ 1895 - 1962.

"Vladimir Varlaj je druga tragiËna liËnost 'velike Ëetvorice'. Kao i Vilka Gecana, teπka bolest pogodila ga je veÊ u Ëetvrtom desetljeÊu i prekinula njegov razvoj. Zaustavljen u svom usponu, ostao je kao zagonetna pojava naπeg slikarstva izmeu dva rata, a za pojam magiËnog realizma postao je najizrazitiji predstavnik. Vladimir Varlaj je zaista 'slikar stila'. Sa stilom je, dakle, postojao i nestajao; odnosno, trajao je s njim, bez svoje krivnje, ili barem bez svoje svijesti: upravo zbog bolesti koja ga je, na vrhuncu izgraenog stila, formalno zaledila." Grgo Gamulin

"U varlajevskoj rastopini hrvatske varijante kubizma to je jedna romantiËna geometrija. Slikarski temperament nije ovdje obuzdan inteligibilnim Ëistunstvom 'evropskog ciklusa', nego je discipliniran nagonskom potrebom uvoenja reda u 'vulkansku unutraπnjost ljudske duπe', u opÊi, brutalni 'nered' koji tada vlada u svim podruËjima duha, od literature do politike. Varlaj je uspio patetiËnu retoriku 'naπeg' ekspresionizma prevladati slikarstvom vedrog humanizma." Vladimir MalekoviÊ

Vladimir Varlaj, Klek, ulje na platnu, 36x51 cm, 1918. 57 g a l e r i j a MONA LISA

Vladimir Varlaj

Zaljev sv. Eufemije na Rabu ulje na platnu 44x58 cm, 1931. 58 g a l e r i j a MONA LISA

marijan TREP©E

Slikar, grafiËar i scenograf rodio se 1897. u Zagrebu, umro 1964. Akademiju zavrπava 1918. u Zagrebu u klasi Bele »ikoπ-Sesije. Studij nastavlja u Pragu. S Uzelcem, Gecanom i Varlajem Ëini znamenitu Grupu Ëetvorice. Proizlazi iz najbolje tradicije hrvatskog slikarstva - iz slikarstva i grafike Miroslava KraljeviÊa. Razdoblje do 1920. smatra se Trepπeovim avangardnim i u tom smislu najvrednijim razdobljem. Kasnije u njegovim djelima prevladava virtuoznost tehnike i dekorativnost. Trepπe je ostavio i znaËajan grafiËki opus ostvaren u prvih sedam godina rada. Takoer se, uz BeciÊa smatra jednim od najveÊih virtuoza akvarelne tehnike. Od 1925. godine neki su miπljenja da su goleme izvore Trepπeove energije i 'zalihe radoznalosti' apsorbirale druge likovne aktivnosti - radi scenografije za kazaliπne predstave, radi na brojnim vitrajima i skicama za njih. Trepπeovo djelo u cijelosti je raznovrsno i razasuto na nekoliko strana. Moæemo samo nagaati o unutraπnjoj sudbini 'usnulog avangardista'.

Marijan Trepπe, Pejzaæ, akvarel, 22x32 cm, oko 1955. 60 marijan TREP©E 1897 - 1964.

"Roen i πkolovan u Zagrebu, Marijan Trepπe tipiËan je ak naπe ZagrebaËke umjetniËke πkole. ©to je bio u klasi Bele »ikoπa-Sesije imalo je zacijelo za posljedicu vjeπt i lak crteæ." Grgo Gamulin

“Marijan Trepπe bio je uvijek na tragu formalnih nastojanja. O tome sudimo i po razliËitim karakterima motiva koji kod njega traju isti gotovo pola stoljeÊa, Ëitavo njegovo slikarsko djelovanje... I onda, Trepπe se Ëesto potvrdio kao rasni slikar, ali nikad nije teæio reprezentativnosti.” Guido Quien

Marijan Trepπe, KupaËice, ulje na kartonu, 50x65 cm, 1924. 61 g a l e r i j a MONA LISA

Marijan Trepπe, Djevojka, akvarel, 65x48 cm, oko 1928. 62 marijan TREP©E 1897 - 1964.

Marijan Trepπe, Djevojka, ulje na platnu, 70x50 cm, oko 1928. 63 g a l e r i j a MONA LISA

Marijan Trepπe, Dva æenska akta, akvarel, 35x24 cm, 1936. 64 marijan TREP©E 1897 - 1964.

Marijan Trepπe, Portret muπkarca, ulje na dasci, 37x30 cm, oko 1930. 65 g a l e r i j a MONA LISA

Marijan Trepπe

Jugo II ulje na platnu 95x115 cm, oko 1937.

66 g a l e r i j a MONA LISA

ernest TOMA©EVIΔ

Rodio se 1897. godine u Krapini od majke Auguste i oca Josipa, uËitelja i profesora koji se i sam bavio crtanjem i slikanjem. Na Akademiji studira od 1918. do 1921. godine (zajedno s Ignjatom Jobom i buduÊom suprugom Nevenkom –oreviÊ). VeÊ u prvoj godini postao je ljubimac mladog nastavnika Ljube BabiÊa koji je s njim radio i izvan πkole te mu omoguÊio odlazak u Berlin. TomaπeviÊ je svestrani radnik u "primijenjenoj umjetnosti", aranæer i dekorater - na poticaj Hinka Juhna bavi se keramikom - ali, sreÊom i dobar crtaË pa su crteæi i gvaπevi ono πto je od njegova rada najuoËljivije u naπem likovnom æivotu. Znao se odvaæiti i na provokacije a njegova fenomenalna erotika tuπem na novinskom papiru (1924) bila je, u ono vrijeme, u naπim prilikama, zaista revolucionarna. Njegovo ime povezano je Ëak s pet kljuËnih likovnih grupacija koje su obiljeæile prvu polovinu stoljeÊa (Proljetni salon, Djelo, Zemlja, Grupa trojice i Grupa hrvatskih umjetnika). Dugotrajnim nastavnim radom na Obrtnoj πkoli, na akademijama likovnih i primijenjenih umjetnosti, te na Visokoj tehniËkoj πkoli, svoje iznimno bogato iskustvo prenio je nizu naraπtaja. Retrospektivna izloæba prireena mu je 1979. u Zagrebu, godinu dana prije smrti.

Ernest TomaπeviÊ, Ksaver, ulje na platnu, 34x44 cm, 1950. 68 ernest TOMA©EVIΔ 1897 - 1980.

"U nedavnom razgovoru sa slikarom nadoπli smo i na temu o neuniπtivosti tvari, zapravo na to kako Ëak ni jedan pokret, ni jedan gesta nije zauvijek izgubljena jer je ostavila neki trag u svemiru koji u povlaπtenim sluËajevima kaæu moæe biti i retroaktivno zabiljeæen. Zanima me, pitao je TomaπeviÊ s podsmijehom, da li bi se moglo izraËunati koliko je pokreta i koliko snage utroπeno u linije nekih mojih crteæa? Nisam, dakako, znao odgovoriti a ni danas ne znam πto fizika o tome umije reÊi i πto moæe naslutiti. Znam, meutim, da energija uloæena u njegove slike ne samo da nije otiπla uzalud nego da se neprekidno, pri svakom gledanju, vraÊa i linijama - silnicama - prenosi na gledatelje. A uvjeren sam takoer da Êe se ta energija s vremenom i uveÊavati, jer Êe znaËenje TomaπeviÊeva opusa u naπoj svijesti i savjesti biti sve odreenije i jaËe." Tonko MaroeviÊ

Ernest TomaπeviÊ, nakon bombardiranja, ulje na papiru, 44x53 cm, oko 1950. 69 g a l e r i j a MONA LISA

"No kad god on izae pred javnost, to je svaki put ugodan doæivljaj… Svi njegovi crno- bijeli opusi, raeni perom, olovkom, kistom ili u tehnici litografije dokazuju da je on majstor u crteæu… Svjetlo i sjena harmoniraju uvijek u majstorskom kontrapunktu… Njegovi gvaπevi i akvareli nisu nikada ni kriËljivi ni nametljivi: u njima prevladava ton, poluton i ugoaj, a nikad jarka i opora boja koja bi teæila samo izvanjskom efektu." Slavko BatuπiÊ

Ernest TomaπeviÊ, Portret æene, ulje na platnu, 63x51 cm, 1925. 70 ernest TOMA©EVIΔ 1897 - 1980.

Ernest TomaπeviÊ, Propovjedaonica zagrebaËke katedrale, akvarel, 70x49 cm, 1944. 71 g a l e r i j a MONA LISA

ljudevit ©ESTIΔ

Ljudevit Branimir ©estiÊ rodio se 4. kolovoza 1900. u –akovu od majke Gabrijele i oca dr. Filipa ©estiÊa, pravnika. Zbog oËeve sluæbe selio se sa svojom obitelji tokom cijelog djetinjstva, crtajuÊi posvuda. ©koluje se u Ogulinu, OtoËcu, Koprivnici, Ivancu, Brodu na Savi, »akovcu, Zagrebu. SaËuvane su mu zaËuujuÊe zrele predπkolske slike (iz 1913. i 1916). Od 1921. do 1925. godine njegov idol u krajoliku, Ferdo KovaËeviÊ, na Akademiji ga je pouËavao crtanju glave a kod Vladimira BeciÊa uËio je, dakako, konstruirati volumen. U Parizu se usavrπavao u nekoliko navrata, a po povratku u domovinu, "zakaπnjeli impresionist" (kako su ga zvali kritiËari), slikao je predivne, poetiËne krajolike s Kupe, Korane i Mreænice i ( kasnije) iz Mostara gdje je prijateljevao s Antunom Motikom. Slikar koji je æivio s prirodom i koji je slikao prirodu, slikar idiliËnih zima i raskoπnih ljeta. Imao je samo jedan kist… jer pravi slikar mora, kako je on tvrdio, izvuÊi sve nijanse poteza iz njega… (Matko PeiÊ) Umro je 1962. u Zagrebu.

Ljudevit ©estiÊ, Selo, ulje na platnu, 34x48 cm, oko 1934. 72 ljudevit ©ESTIΔ 1900 - 1962.

"Jedan senzibilet, koji se uklonio svemu, da se πto æivlje prikloni prirodi." Matko PeiÊ

Ljudevit ©estiÊ, ©alata, ulje na platnu, 48x51 cm, oko1940. 73 g a l e r i j a MONA LISA

“…slikao je… primajuÊi u sebe pojavu onako, kako se pejzaæ pokazao u sjaju vedrog dana, u sunËanom osvjetljenju ili u zasjenjenosti oblaËnih neba ili u trenucima zatiπja kada sve miruje kao u snu… gledao je svijet samo okom... Pejzaæ koji ©estiÊ slika nije ostao samo u oku, nije njegov optiËki odsjaj; pejzaæ taj je proπao kroz neke zone duπe, kroz neke oblasti autorovog osjeÊajnog æivota i ponio aromu tih emocionalnih stanja. Od tamo izvire njihova fina lirska nota, Ëesto elegiËno intonirana, u svijetlom koloritu, u πirokoj skali bjelina, od kojih su neke razrijeene do nevjerojatnog suptiliteta… ©estiÊ je slikao predjele s radoπÊu u duπi, primajuÊi u sebe njihovu pojavu onako kako se pejzaæ pokazao u sjaju vedrog dana, u sunËanom osvjetljenju, ili u zasjenjenosti oblaËnog neba, ili u trenucima zatiπja kada sve miruje kao u snu.” Otto Schweizer

Ljudevit ©estiÊ, Mlin na Mreænici, ulje na platnu, 55x73 cm, 1944. 74 ljudevit ©ESTIΔ 1900 - 1962.

Ljudevit ©estiÊ, Vrbe uz Mreænicu, ulje na platnu, 32x46 cm, oko 1955.

Ljudevit ©estiÊ, Uz rijeku, ulje na platnu, 32x46 cm, oko 1950. 75 g a l e r i j a MONA LISA

Ljudevit ©estiÊ, Dvije voÊke, ulje na platnu, 28x36 cm, oko 1950. 76 ljudevit ©ESTIΔ 1900 - 1962.

Ljudevit ©estiÊ, KuÊa u πumarku, ulje na platnu, 27x37 cm, oko 1940.

Ljudevit ©estiÊ, Krajolik, ulje na platnu, 30x40 cm, oko 1950. 77 g a l e r i j a MONA LISA

antun MOTIKA

Rodio se u Puli 30. prosinca 1902. kao jedno od troje djece majke Ane i oca Antuna, trgovca vinom. Obitelj æivi skromno, ali sloæno. Za vrijeme rata (1915) majka s djecom odlazi u Pazin gdje Antun pohaa i gimnaziju. Upisuje kiparstvo na Akademiji u Zagrebu kod profesora Rudolfa Valdeca no poslije se opredjeljuje za slikarstvo kod Maksimilijana Vanke. Akademiju zavrπava 1927. kod Ljube BabiÊa πto se i osjeÊa u njegovim poËecima. Nakon studija predaje u Mostaru gdje doæivljava i svoj "preporod u svjetlu". Tu i nastaje njegovo slikarstvo impresionistiËke tematike na temelju bjeline. Boravi u Parizu, profesor je na πkoli primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a samostalno izlaæe od 1933. Svojom je izloæbom gvaπeva (1952) u Zagrebu potakao burnu polemiku koja prethodi oπtrim sukobima oko apstraktne umjetnosti i slobode stvaralaπtva. Godine 1970. dobiva nagradu 'Vladimir Nazor' za æivotno djelo. Umro je 1992.

Antun Motika, LeæeÊi akt, gvaπ, 25x35 cm, 1938. 78 antun MOTIKA 1902 - 1992.

"Slikar naπeg intimizma, voenog i noπenog od impresije lake kao dah, Antun Motika poËeo je slikati kad se naπ magiËni realizam veÊ bio vratio 'socijalnoj realnosti', dakle, u osvit 'Zemlje', ali formirao se daleko od nje i od Zagreba; u Mostaru i Parizu, vezan, naravno, za Zagreb svojim izvorom i uvirom. Ne polazi od Tartaglina intimizma, nego izlazi iz slikarstva i iz 'specijalke' Ljube BabiÊa, Antun Motika nema niËega 'konstruktivnog' i nikada se (osim, mnogo kasnije, s kolaæima i poslije kolaæa) ne povodi za snaænim zvukom boje. On se povodi za svojim dojmom, za impresijom, i u svojoj je biti kasni impresionist, i cijelog je æivota to bio." Grgo Gamulin

"Mijena je za Motiku sveobuhvaÊujuÊa, i u njoj je posvema izraæena vizija krajolika u svjetlu i suncu. Antun Motika je ljetopisac promjena u prirodi, æivota i umiranja svjetla, sunca i kiπe, suhog kamena i mokrog snijega, izmjenjujuÊi ih tako æivotno da se priËinja kako prenosi dah nekog mitskog bujanja i nestajanja." Darko Schneider

Antun Motika, Vrt u Mostaru, ulje na platnu, 53x75 cm, 1934. 79 g a l e r i j a MONA LISA

Antun Motika, Dvoriπte, gvaπ, 63x48 cm, 1937. 80 antun MOTIKA 1902 - 1992.

Antun Motika, Pijevac u crvenom, ulje na platnu, 73x62 cm, 1970. 81 g a l e r i j a MONA LISA

Antun Motika, Vaza i vrË, ulje na platnu, 73x62 cm, 1970. 82 antun MOTIKA 1902 - 1992.

Antun Motika, CvijeÊe, ulje na platnu, 65x55 cm, 1970. 83 g a l e r i j a MONA LISA

æeljko HEGEDU©IΔ

Æeljko HegeduπiÊ rodio se 22. srpnja 1906. godine u Tuzli, gdje mu je otac bio profesorom. Diplomirao je na Akademiji u Zagrebu 1930. u klasi profesora Vladimira BeciÊa. VeÊ u poËetku svoga rada, HegeduπiÊ ostvaruje individualan i koherentan izraz. Svoju likovnu poetiku formirao je na usavrπavanju u Parizu u dodiru s purizmom i metafiziËko-nadrealistiËkim slikarstvom. Njegov je izraz zasnovan na Ëistoj, svijetloj boji i sumarnom crteæu, ploπnim oblicima u slobodno geometriziranom prostoru. Raznovrsnost oblika organske je prirode (kosti, insekti, flora) a njihovi odnosi motivirani su maπtom. Postupno pozornost usredotoËuje na ljudski lik oko kojega razvija sloæenu simboliku.

"Djelo Æeljka HegeduπiÊa raslo je u tiπini; djelo tuge i tuænog smijeha, grubog æivota i beznaa. Ako pokuπamo otkriti ne skriva li se u njegovim ukopanim temeljima (u namjeri) ipak neka vjera u ljudske moguÊnosti, naÊi Êemo se da malo-pomalo razgradimo njegov totalni pesimizam." Grgo Gamulin

Æeljko HegeduπiÊ, Zimski pejzaæ, ulje na platnu, 42x60 cm, 1950. 84 æeljko HEGEDU©IΔ r. 1906.

"Njegova je slika kao akvarij u kojemu se komeπa Ëitav mikrokozam detalja jednog razjedinjenog, opsjednutog i nerazumnog svijeta. Rastakanje motiva ide do znaka, ogrebotine, sluËajnosti i poniπtenja, do crnila sumraka, do niπtavila. Slika ugroæene i tjeskobne kulture, izluene u kataklizmi oblika, a iz laviranog asfalta, kao prapoËetne genetiËke kaπe, gmiæu gmazovi, vodozemci, amebe apokaliptiËkog rastakanja." Vladimir MalekoviÊ

"Prve izrazito nadrealistiËke zabiljeπke (crteæi) potjeËu iz rani poslijeratnih godina. Godine 1953/54 pojavljuju se Ëvorovi slomljenih kostiju, vilica, krhotina stvari, dramatski zagrljaji svaËega istaknuti grubim kontrastiranjem svjetla i sjene (litografska kreda). Tokom kasnijeg razvoja javljaju se scene simultanih prizora; detalj je ËiπÊi i Ëitkiji, ali je detalja mnogo: koπmar od mnoæine istovremenih, usporednih iako jasnih, Ëak shematiËnih fragmenata." Igor ZidiÊ

Æeljko HegeduπiÊ, Selo na breæuljku, ulje na platnu, 49x66 cm, 1950. 85 g a l e r i j a MONA LISA

Æeljko HegeduπiÊ, Riba, ulje na lesonitu, 80x100 cm, 1974.

Par, tempera, 39x34 cm, oko 1990. >

Jednooki balon, ulje na platnu, 89.5x71 cm, 1983. > 86 87 g a l e r i j a MONA LISA

vilim SVE»NJAK

Rodio se 12. srpnja 1906. godine u Zagrebu, od oca Ivana i majke Katarine. Od 1927. studira kiparstvo na Akademiji kod Valdeca i KrπiniÊa ali diplomira slikarstvo 1933. godine. Profesori su mu bili Maksimilijan Vanka, Vladimir BeciÊ, Marino Tartaglia ali je osobno napominjao da najviπe duguje Ljubi BabiÊu. Pripadao je lijevoj fronti hrvatske kulture te 1934. izlaæe sa Zemljom i postaje njen aktivan i angaæiran Ëlan. SveËnjakov je opus bogat i zaista raznovrstan. Lutao je (kako je zapisao Grgo Gamulin) od Istre i Zagorja do Makedonije "da nae zaviËaj" i od svakuda je donio poneπto. Slikar trenutka, nadahnuÊa, nepredvidljiv i snaæan, izraziti kolorist, virtuoz crteæa. Slikar snaænog ekspresionistiËkog izraza koji je okosnica cijelog njegovog slikarstva. Potkraj æivota, kad su mu nova strujanja postala nametljiva i neprihvatljiva, povukao se u tiπinu svog atelijera. Umro je u Zagrebu 1993. godine.

Vilim SveËnjak, Venancijev vrt ulje na platnu 50x70 cm, oko 1960.

88 g a l e r i j a MONA LISA

"Dvije su osnovne znaËajke SveËnjakove umjetnosti: to je s jedne strane dramatska napetost a s druge strane lirska tiπina. SveËnjak slika demoniju i slika sunce i ljepotu atmosfere u bojama, equilibrima i valeurima, koji predstavljaju novo obogaÊenje naπeg slikarstva. U rasponu tih dvaju polova ukazuju nam se opet novi svjetovi i novi vidici. Tako se kriæaju suprotnosti i izraæajne antiteze, recepcije i likovne reminiscencije, dajuÊi svjedoËanstvo o mnogostrukosti i sloæenosti doæivljajnog svijeta Vilima SveËnjaka i o tome kako on te doæivljaje likovno oblikuje." Otto Schweizer

"Vilim SveËnjak je koliko osebujna toliko i sloæena stvaralaËka osobnost. I kroz to stvaralaËko nadvladavanje trenutaËnih povoda, umjetniËki fundus Vilima SveËnjaka stalno se obogaÊivao da bi narastao do nekoliko stotina ulja, grafika i crteæa, scenografija i monotipija. Sumarna analiza tog golemog opusa jedva je moguÊa. 'OkuπavajuÊi krajnosti', umjetnik veÊ samim svojim djelom ne dopuπta pauπalne zakljuËke pa je s tog razloga i bilo toliko podrobnijih analiza pojedinih ostvarenja ili razdoblja. To nas je ponekad udaljilo od konaËnih sudova ali ne i od uzbudljivih pokusa s jednom od najkontradiktornijih poetika." Vladimir MalekoviÊ

Vilim SveËnjak, Stara TkalËa, ulje na platnu, 44x54 cm, oko 1940 90 vilim SVE»NJAK 1906 - 1993.

Vilim SveËnjak, Akt, ulje na platnu, 24x31 cm, 1960.

Vilim SveËnjak, Krajolik, ulje na platnu, 25x28 cm, 1960. 91 g a l e r i j a MONA LISA

frano ©IMUNOVIΔ

Rodio se 10. listopada 1908. u Dicmu u Dalmatinskoj zagori od roditelja Dinka, poznatog hrvatskog knjiæevnika i majke Jozice ro. RusiÊ. ©koluje se u Splitu, a 1929. obitelj seli u Zagreb gdje Frano upisuje arhitektonski fakultet koji poslije nekoliko mjeseci napuπta. Godine 1930. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti kod Ljube BabiÊa. Kao najbolji ak dobiva stipendiju i putuje u ©panjolsku, kopira Goyu i Velasqueza. ©imunoviÊev likovni izraz formirao se pod utjecajem Goyine grafike, ©panjolske sredine i dramatiËnih kontrasta kamenita pejzaæa rodnoga kraja. U daljem razvoju pod utjecajem je Van Gogha πto rezultira intenzivnim koloritom koji se smiruje u zagasite tonove vraÊanjem na pejzaæe Dalmatinske zagore. Kasnije se ©imunoviÊ postupno okreÊe apstrakciji u kojoj je semantiËka podloga uvijek vidljiva, premda se u nekim djelima pojavljuju i metafiziËka obiljeæja. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Osijeku, Zadru, ©ibeniku, Pragu… Retrospektivna izloæba prireena mu je 1978. godine u Zagrebu. Umro je u Zagrebu 1995. godine.

Frano ©imunoviÊ, Baπtine, ulje na lesonitu, 60x76 cm, oko 1970. 92 frano ©IMUNOVIΔ 1908 - 1995.

"I tako je Frano ©imunoviÊ konaËno naπao (ali sada na visokoj razini umjetnosti) svoje djetinjstvo provedeno u kamenitom moru Dalmatinske zagore, a s njime i naπu proπlost, jedan njen velik i teæak dio. SjeÊam se da je on sam zastao kao iznenaen pred tim susretom, kao pred nekim otkriÊem. Zar smo toliko bili izgubljeni? Zelenkastosivi liπajevi Mrkodola na kamenju, πkrte ograde crvene zemlje, ponegdje suha trava i nisko æbunje - sve su te pojedinosti nestale po suhim i grubim namazom. Bila je to zaista umjetnost, jednostavna i velika ljepota umjetnosti, izrasla tako, tragiËno gola i surova, na ovom tlu spaljenom od vjetra i sunca." Grgo Gamulin

"Pojavio se Frano ©imunoviÊ u hrvatskom slikarstvu godine 1936. s izloæbom crteæa i kopija nastalih za vrijeme boravka u ©panjolskoj. Bila je ta izloæba kod Ulricha 'neπto drugo', nasuprot opÊoj orijentaciji slikarstva u Zagrebu. …DoËekao ga je Ljubo BabiÊ s mnogo nade i paænje: kao 'slikara tona', osobito priroene osjeÊajnosti pod Ëijim se prstima raa transpozicija realnosti". Grgo Gamulin

Frano ©imunoviÊ, Mee, ulje na platnu, 37x60 cm, 1978. 93 g a l e r i j a MONA LISA

Frano ©imunoviÊ, Razorene mee, ulje na platnu, 49x64 cm, 1990. 94 frano ©IMUNOVIΔ 1908 - 1995.

Frano ©imunoviÊ, Mee, ulje na kartonu, 35x50 cm, 1974. 95 g a l e r i j a MONA LISA

slavko ©OHAJ

Rodio se u Zagrebu 8. lipnja 1908. godine kao Ëetvrto dijete oca Milana, pravnika, koji je bio gradski senator, i majke Sofije, roene Koch. VeÊ u osnovnoj πkoli pokazuje iznimno zanimanje za crtanje i glazbu. UËi svirati violinu, pohaa srednju glazbenu πkolu i realnu gimnaziju u Zagrebu, te rado posjeÊuje Strossmayerovu galeriju. Osobito voli djela KraljeviÊa, RaËiÊa i Uzelca. Od 1926. do 1931. godine studira slikarstvo na Kraljevskoj akademiji za umjetnost i umjetni obrt u klasi profesora Vladimira BeciÊa i Ljube BabiÊa. Po zavrπetku studija boravi u Parizu kao stipendist francuske vlade. Tamo upoznaje umjetnost Moneta, Cézanna, Picassa, impresionista i fovista koji utjeËu na oblikovanje njegove buduÊe umjetniËke osobnosti. Po povratku u Zagreb u potrazi je za poslom i atelijerom. Otvoren prema izazovima moderne figuracije, ©ohaj je poetski realist izvanredne senzibilnosti dosljednih stilskih zasada. Boja mu je od najranijih godina glavno sredstvo izraza, Ëesto svedena na diskretne tonske prijelaze ili smjele susrete suprotnih vrijednosti. Godine 1935 zaposlio se kao crtaË u Arheoloπkom muzeju u Zagrebu u kojem je radio sve do umirovljenja (1965). Godine 1977. postaje Ëlanom HAZU (tada JAZU) a umro je 2003.

Slavko ©ohaj, Motiv s Raba, ulje na platnu, 54x77 cm, 1986. 96 slavko ©OHAJ 1908 - 2003.

"… Slikarstvo Slavka ©ohaja razvijalo se postupno i autonomno. Pratili smo njegovu uzlaznu parabolu od kraja Ëetvrtog desetljeÊa te dalje, ovu dugu razvojnu liniju usamljenosti i prkosa: ostati u sebi i po sebi. I πto Êe sada reÊi kritika i teorija transavangarde? Ima li tu neke bitne razlike? U tematici i u semantiËkim poljima, to jest u izvoriπtima? Je li semioloπki ambijent drugaËiji? Bez dvojbe, drugaËiji je, pa i semantiËki su izvori razliËiti - sreÊom! U tome se i sastoji znaËenje, i posebna stilska pozicija umjetnosti Slavka ©ohaja u hrvatskom slikarstvu, kao i mnogo πirim univerzalnim razmjerima…" Grgo Gamulin

Slavko ©ohaj, Akt sa slikama, ulje na papiru, 30x34 cm, 1987. 97 g a l e r i j a MONA LISA

"… Slavko ©ohaj dijete je Zagreba. Ne piπem da je roen u Zagrebu nego da je dijete Zagreba zato jer je ©ohajevo zagrebaËko djetinjstvo upravo prustovski presudno za kasnije formiranje njegovog originalnog slikarstva, umjetnosti jedne specifiËne naπe zagrebaËke interijerske melankolije, zagasito plave atmosfere u kojoj svjetlucaju tamno pokuÊstvo, voπtane ruæe, lice i ruke majke… … GledajuÊi danas sve ono πto se naziva hrvatskim sezanizmom - slike Slavka ©ohaja su prve meu onima koje dokumentiraju o dobroj autorovoj informaciji da zna u Ëemu je bit i smisao Cézanneova koncepta. On ne shvaÊa, kao toliki drugi naπi slikari, sezanizam dekorativno, tj. po vanjskim formalnim znakovima. U ispravno shvaÊenim koordinatama sistema majstora iz Aixa stvara svoju originalnu varijantu. Njom je naslikao niz slika meu kojima se osobito istiËu pojedine mrtve prirode, od kojih neke idu meu najljepπe primjere hrvatskog sezanizma…" Matko PeiÊ

Slavko ©ohaj, Stol i dva violonËela, ulje na lesonitu, 49x40 cm, oko 1967. 98 slavko ©OHAJ 1908 - 2003.

Slavko ©ohaj, KupaËice na hridi, ulje na papiru, 47x32 cm, 1986. 99 g a l e r i j a MONA LISA

Slavko ©ohaj, U luËici, ulje na platnu, 73x90 cm, 1986.

100 g a l e r i j a MONA LISA

oton GLIHA

Rodio se 21. svibnja 1914. godine u »rnomlju (Slovenija), u ËinovniËkoj obitelji porijeklom iz Istre. Ubrzo poslije njegovog roenja, roditelji mu sele u Slavoniju, u , gdje Oton æivi do svoje desete godine i pohaa osnovnu πkolu. Godine 1924. roditelji su mu premjeπteni u Zagreb gdje Oton na realnoj gimnaziji polaæe i ispit zrelosti 1933. godine. Studira na UmjetniËkoj akademiji u Zagrebu (profesori: Maksimilijan Vanka, Omer MujadæiÊ, Joza KljakoviÊ, Marino Tartaglia, Ljubo BabiÊ, ). Na studiju se upoznao sa slikaricom Milom KumbatoviÊ, s otoka Krka, koja mu postaje æivotna suputnica. Zavrπivπi 1937. Akademiju, odlazi u Pariz kao francuski stipendist. Godine 1954. prva samostalna izloæba u Zagrebu, nastaje slika Primorje, vaæna za poËetak velikog ciklusa GromaËe. Godine 1977. dobiva Nagradu Vladimir Nazor za æivotno djelo a 1999. dobiva nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za 1998. za likovnu umjetnost. Iste godine umire u Zagrebu.

Oton Gliha, KrËki pejzaæ, ulje na platnu, 73x100 cm, 1974. 102 oton GLIHA 1914 - 1999.

"Gliha je veÊ odavna bio slikar kada se sudbinski sreo s gromaËama. Naslikao je mnogobrojne mrtve prirode i portrete prije nego li je uπao u krajolik, a onda mnogo krajolika dok nije prepoznao gromaËe i sjedinio u njima sve svoje tematske sadræaje." Zdenko TonkoviÊ

"Ja sam godinama slikao primorski, kvarnerski pejzaæ, u prvom redu otoka Krka, koji je moj pravi slikarski zaviËaj, moj najveÊi atelje. Stotine slika na kojima su uvijek bile gromaËe, uz kuÊe, masline i smokve, nebo i more. No, gromaËe su me, unatoË svemu, na poseban naËin uzbuivale; uvijek sam u njima vidio neπto tajanstveno, osjeÊao sam da kriju neku likovnu tajnu cijelog tog podneblja. PoËeo sam im pridavati sve veÊe znaËenje na svojim slikama a one su stale potiskivati sve ostale sadræaje, dok, konaËno, nisu ostale same na platnu, odbacivπi nebo i more, kuÊe i vegetaciju, te postale iskljuËivi sadræaj. Pojavile su se kao nuæna posljedica mojih podsvjesnih htijenja. Zaista je, metaforiËki reËeno, teπko odgovoriti na pitanje tko je koga otkrio: ja gromaËe ili one mene…" Oton Gliha

Oton Gliha, GromaËe, ulje na platnu, 73x100 cm, poslije 1960. 103 g a l e r i j a MONA LISA

Oton Gliha

GromaËe ulje na platnu 73x100 cm poslije 1960.

104 g a l e r i j a MONA LISA

Oton Gliha, GromaËe i more, ulje na platnu, 73x90 cm, 1987.

106 oton GLIHA 1914 - 1999.

Oton Gliha

KrËki pejzaæ I, ulje na platnu, 73x100cm

KrËki pejzaæ II, ulje na platnu, 73x100cm

KrËki pejzaæ III, ulje na platnu, 73x90cm

sve oko 1990.

107 g a l e r i j a MONA LISA

zlatko PRICA

Rodio se 26. lipnja 1916. u PeËuhu (Madæarska) gdje je zavrπio prvi razred osnovne πkole. Godine 1922. s roditeljima seli u Zagreb gdje godinu dana uËi hrvatski jezik u djeËjem obdaniπtu, koje su vodile opatice Sestara sv. Vinka u Samostanskoj ulici (danas Varπavska). Za studij na UmjetniËkoj akademiji priprema se u atelijeru Krste HegeduπiÊa, zapravo, u atelijeru njegovog tasta, kipara Roberta Frangeπa MihanoviÊa. Na Akademiji su mu profesori bili Omer MujadæiÊ i Ljubo BabiÊ. Diplomirao je 1940. godine i ubrzo zatim imao prvu samostalnu izloæbu u UmjetniËkom paviljonu. Puno putuje, samostalno izlaæe u Zagrebu, New Delhiju, Sao Paolu, Veneciji, Londonu, BeËu, Ljubljani, PeËuhu, Splitu, Zadru, Berlinu, Milanu, Bologni i Firenci. Najpoznatiji su mu ciklusi: Plodovi zemlje, Samoborski ciklus, Tarski ciklus te ciklus Opatijski kiπobrani. Radio je u razliËitim tehnikama (crteæ, grafika, akvarel, gvaπ, ulje, vitraj, mozaik, fresko). Godine 1988. postaje redoviti Ëlan HAZU (tada JAZU), a nedugo prije slikareve smrti (2003), otvoren je Memorijalni muzej Zlatka Price u Samoboru.

Zlatko Prica, Iz okolice Samobora, ulje na platnu, 54x65 cm, 1950. 108 zlatko PRICA 1916 - 2003.

"… Priroeno je Ëovjeku da neke boje voli, tamnije ili svjetlije - ovisi. Ovisi o tome u kakvim sobama Ëovjek æivi, u kakvom ambijentu. Na Akademiji smo radili tamno. Prica je prvi razbio tu praksu." Antun Motika

Zlatko Prica, Æena s koπarom, ulje na lesonitu, 27x27 cm, 1953. 109 g a l e r i j a MONA LISA

Zlatko Prica, Dvoje u barci, gvaπ, 70x46 cm, 1968. 110 zlatko PRICA 1916 - 2003.

Zlatko Prica, Dvije figure, ulje na platnu, 89x70 cm, 1975. 111 g a l e r i j a MONA LISA

Zlatko Prica, iz Tarskog ciklusa, ulje na platnu, 97x130 cm, 1991.

Zlatko Prica, Iz Tarskog ciklusa, gvaπ, 23x34 cm, 1980. 112 zlatko PRICA 1916 - 2003.

Zlatko Prica, iz ciklusa “Opatijski kiπobrani”, ulje na platnu, 89x116 cm, 1997.

Zlatko Prica, iz ciklusa “Opatijski kiπobrani”, ulje na platnu, 89x116 cm, 1997. 113 g a l e r i j a MONA LISA

mladen VEÆA

Mladen Veæa rodio se 7. veljaËe 1916. u Bristu kao Ëetvrto od trinaestero djece oca Ante i majke Ivke roene KosoviÊ iz Zaostroga. Zavrπio Akademiju u Zagrebu 1937. u klasi Vladimira BeciÊa. Predavao na TehniËkoj πkoli, Pedagoπkoj akademiji i na Akademiji u Zagrebu (do 1981). Bogati opus poËeo je u tradiciji Josipa RaËiÊa, Miroslava KraljeviÊa i Vladimira BeciÊa. Postupno se priklanjao koloristiËkome realizmu te motivima maπtovito komponiranih mrtvih priroda a u Parizu je slikao ciklus veduta. Na slikama velikog formata i brojnim crteæima prikazao je prizore iz æivota (ciklus Otisci iz djetinjstva). Priredio je brojne samostalne izloæbe. Donacija Mladena Veæe otvorena je za javnost u Zaostrogu 1989. ZnaËajna liËnost zagrebaËkog slikarstva, ali je prije svega slikar Juga. Rodni Brist bio mu je i ostao trajno nadahnuÊe.

Mladen Veæa, , Pont de la Tournelle, ulje na platnu, 33x41 cm, 1950. 114 mladen VEÆA r. 1916.

"… Mladen Veæa je, moglo bi se reÊi, klasik ilustracije; njegovo mjesto u povijesti ove specifiËne discipline je neprijeporno i nezaobilazno. Iskazao se posebno u ilustriranju knjiga i publikacija namijenjenih najmlaima… … ZnalaËkom ravnoteæom crteæa, oblika i boje Mladen Veæa postiæe najpotpunije savrπenstvo likovne interpretacije poetskog i proznog..." Vladimir MalekoviÊ

Mladen Veæa, Paris, Pont Neuf, ulje na lesonitu, 35x40 cm, poslije 1950. 115 g a l e r i j a MONA LISA

"…Mladen Veæa donio je u naπ poslijeratni pejzaæ svoju doæivljajnu razliËitost, Ëesto iskazivanu jedinstvom poetske vizije inteligentnog (ili: vrlo zainteresiranog) promatraËa i znalaËkog slikarskog prijenosnika tog vienog - u zapis 'jednom zauvijek' - u sliku. Kao da je Ëitavo svoje slikarsko vrijeme (znaËi: barem 45 godina) stvarao osobitu kroniku intime izmjena krajolika s, zapaæajuÊi i slikajuÊi oblike pojavnosti njihovih bivanja i nestajanja. I tu se potvrdio ili uspostavio Veæa pjesnik. Da, mnogo se puta kroz Veæine slike deπavalo (osobito za osjetljiv i upoznati medij) otkriÊe baπ onog 'izgubljenog' i naroËitog trenutka æivota, kraja i vremena, koji znaËi bitak juæno-dalmatinskog, mosorskog i biokovskog pejzaæa (koji se pod imperativima danaπnjice - ipak - 'malo po malo', ali i munjevito - izmjenjuje, u usporedbi s mnogim minulim stoljeÊima…" Vlado BuæanËiÊ

Mladen Veæa, OzraËje u Biokovu, ulje na platnu, 63x70 cm, 1989. 116 mladen VEÆA r. 1916.

Mladen Veæa, Stijene, ulje na kartonu, 33x48 cm, 1988.

Mladen Veæa, Motiv iz Podgore, ulje na platnu, 50x60 cm, slika novijeg datuma 117 g a l e r i j a MONA LISA

nikola REISER

Rodio se 14. listopada 1918. u idiliËnom Mirnovcu, kuriji na rubu starog Samobora, u uglednoj obitelji Nikole Reisera i Zdenke roene Suπnik. Otac, doktor filozofije, profesor zemljopisa i povijesti, iznimno umjetniËki i glazbeno obrazovan, bavio se na svojem imanju gospodarstvom. U krugu obitelji Ëesto se razgovaralo o umjetnosti i muziciralo. U takvom okruæenju, slikar je proveo djetinjstvo i formirao se kao osoba i umjetnik. Akademiju upisuje u Zagrebu u klasi profesora Vladimira BeciÊa. Studij prekida zbog rata a nastavlja ga 1945. godine i diplomira kod profesora Otona Postruænika. Slikarstvo Nikole Reisera odlikuje se lapidarnim izrazom ostvarenim suptilnim koloristiËkim sredstvima. U ranijim razdobljima slika portrete i pejzaæe na naËin francuskih postimpresionista i Bonnarda a nakon 1960. koloristiËki se pribliæava apstrakciji. Ëesto slika mrtve prirode u kojima ostvaruje karakteristiËan intimistiËki izraz i lirsku osjetljivost. Njegove aktove u akvarelu odlikuje blaga erotiËnost i sublimirani ugoaj. Komorni portreti, mali saæeti krajolici, tihe intimistiËke mrtve prirode, lagani fragilni crteæi autentiËne su vrijednosti unutar ranog poslijeratnog hrvatskog slikarstva.

"…Njegov krajnji cilj nije u eksploziji ljepote ni u poplavi ljupkosti. Vjerujem kako je on negdje bitno drugdje. Vjerujem, naime, kako je Nikola Reiser jedan od velikih problematiËara hrvatskog slikarstva druge polovice naπega stoljeÊa, kako je on sustavno gradio svoju liniju, kojoj su se priklanjali mnogi, meu njima i njegovi studenti. Pa ipak, epigoni su najËeπÊe razvodnjavali i banalizirali originalnu majstorovu formulu. U toj sam formuli prepoznao dobru dozu subverzivnosti i nastojao je objasniti u kontekstu vremena i umjetniËkih dogaanja u koja je Reiser posezao i posueno prilagoavao sebi gradeÊi i na taj naËin umjetniËku osobnost. Reiserovo mjesto, toËnije njegovu liniju u novijem hrvatskom slikarstvu vidim, dakle, kao paralelnu liniju koja zajedno s onom MurtiÊevom i Pricinom, Piceljevom i 'exatovskom', StanËiÊem i IvanËiÊem tvori Ëvrstu pluralistiËku cjelinu." Zvonko MakoviÊ

Nikola Reiser, Boæuri i Iris, ulje na platnu, 80x54 cm, 1985.

Akt, ulje na platnu, 115x56 cm, 1977. > 118 g a l e r i j a MONA LISA

Nikola Reiser, Povratak koÊa, ulje na platnu, 55x66 cm, 1975.

120 nikola REISER r. 1918.

Nikola Reiser

Crvena ruæa, akvarel, 48x34 cm, 1993. CvijeÊe u plavoj vazi, ulje na platnu, 45x33 cm, 1987.

121 g a l e r i j a MONA LISA

Nikola Reiser, Æena u plavom, akvarel, 36x27 cm, 1963. 122 "Sudjelovanje Nikole Reisera u hrvatskom slikarstvu obuhvaÊa vremenski raspon od nekoliko desetljeÊa, prostorno situirano u Zagreb kao kulturni centar i boraviπte slikara. Djetinjstvo i mladost Nikole Reisera, formiranje osobe, kao Ëovjeka i umjetnika, pada toËno u razdoblje izmeu dva svjetska rata. Roen u godini svrπetka prvoga a drugi svjetski rat zatekao ga je kao studenta Likovne akademije, dakle, veÊ profesionalno usmjerenog mladog Ëovjeka. Njegov susret sa svijetom, zanimanje i naobrazba, odreeni su opÊom klimom vremena no i atmosferom u obiteljskom domu. U kuriji Mirnovcu, Nikola Reiser ostvaruje svoje prve susrete sa æivom i 'mrtvom' prirodom, ovdje su nastale mnoge njegove slike, otud boje nekih predmeta interijera πto ih nosi u sjeÊanju iz djetinjstva i πto se Ëesto vraÊaju na Reiserova platna u novim sintagmama, skrivajuÊi svoje, danas veÊ teπko prepoznatljivo, podrijetlo.” Jelena UskokoviÊ

Nikola Reiser

Plava vaza s boæurima, ulje na platnu, 59x44 cm

Akt, akvarel, 36x27 cm, 1963. g a l e r i j a MONA LISA

edo MURTIΔ

Rodio se u Velikoj Pisanici, kraj Bjelovara, 4. svibnja 1921. kao drugo dijete Franciske ro. TorbaπinoviÊ i Vinka MurtiÊa. Sa Ëetiri godine seli s obitelji u Zagreb, na Treπnjevku. VeÊ u osnovnoj πkoli pokazuje izrazitu nadarenosti na πkolskoj izloæbi izlaæe Ëetrdesetak gvaπeva i crteæa. Godine 1936. je na Obrtnoj πkoli kod Ede KovaËeviÊa, Kamila Tompe i Ernesta TomaπeviÊa. Akademiju upisuje kod Krste HegeduπiÊa i Omera MujadæiÊa, kasnije je kod Ljube BabiÊa. Puno boravi u BeËu, Parizu, SAD i Kanadi. Mnogo je samostalno izlagao i sudjelovao na brojnim grupnim izloæbama, dobio je mnoge prestiæne nagrade. Slikar je lirskog apstraktnog izriËaja i snaæne ekspresivnosti obogaÊene paletom Ëistih, upeËatljivih boja intenzitet kojih se naglaπava ritmovima crnila. Radi ulja, gvaπeve, mozaike, murale, kazaliπnu scenografiju.

Edo MurtiÊ, Pejzaæ sa Ëempresima, ulje na platnu, 60x73 cm, 1998. 124 edo MURTIΔ r. 1921.

"… vratio se dalmatinskom pejzaæu, vratio se bez griænje savjesti, s radosnom popudbinom svoga apstraktnoga kolorizma s kojim je taj i onako svjetlosno raspjevani i u obrisima visoko ritmizirani krajolik potencirao do njemu svojstvenih visina. Slike vibriraju punim i soËnim bojama u kojima dominiraju teπki ultramarin morskog plavetnila, muklo zelenilo Ëempresa, æutilo brnistrina cvijeta i ponekad agresivni crveni tonovi. … RijeË je o jednoj novoj MurtiÊevoj i naπoj granici, o slikarskom uspjehu bez presedana. Moæda je vrijeme vanzemaljaca novih medija veÊ nastupilo ali, gledajte, MurtiÊ je joπ tu, meu nama. Treba vjerovati njegovu duhu i njegovoj ruci i poæeljeti mu da meu nama ostane πto dulje." Boæidar Gagro Edo MurtiÊ, Morski pejzaæ, pastel, 52x74 cm, 1986.

"…Prema MurtiÊu je, dakle, neotuivo pravo svakog umjetnika da odredi smisao vlastite umjetnosti. ZnaËajna je i misao prema kojoj '…umjetnik teæi… humaniziranju suvremene stvarnosti'. Treba proniknuti u dosta neodreenu opÊenitost ove tvrdnje a pri tom ne zaboraviti da je ona izraz umjetnika koji je dokazao snagu vlastitih uvjerenja i nezavisnost duha. Pravi sadræaj moæe se shvatiti jedino na osnovi proæivljenog iskustva umjetnika." Michael Gibson

Edo MurtiÊ, KuÊiπte, pastel, 41x59 cm, 1980. 125 g a l e r i j a MONA LISA

Edo MurtiÊ, Plava vertikala, ulje na platnu, 92x65 cm, 1969. 126 edo MURTIΔ r. 1921.

Edo MurtiÊ, Sorgente, ulje na platnu, 117x89 cm, 1972. 127 g a l e r i j a MONA LISA

Edo MurtiÊ, Kompozicija, gvaπ, 60x98 cm, 1978.

128 edo MURTIΔ r. 1921.

Edo MurtiÊ, Crna vertikala, ulje na platnu, 60x50 cm, 1980.

129 g a l e r i j a MONA LISA

uro PULITIKA

Rodio se u Bosanki kraj Dubrovnika, 26. sijeËnja. 1922. U slikarstvo ga je uveo Kosta StrajniÊ, 1939. godine. Pohaao Akademiju u Zagrebu ali je prekinuo studij i vratio se u rodni kojem slikarski ostaje vjeran cijelog æivota. Do 1953. pokuπava pronaÊi vlastiti stil premda se u razradi motiva osjeÊa utjecaj Petra Lubarde te dubrovaËkih slikara Ive DulËiÊa i Antuna Masle. U nekoliko koloristiËkih krajolika iz 1953. saæima vlastiti likovni jezik. VeÊ 1955. godine treperavi potez zamjenjuje teπka i ravna linija, æivopisni se motiv zguπnjava u amblem, a stilizacija potiskuje improvizaciju. Godine 1962. do 1964. razdoblje je velikih dvojbi: tada nastaju monotipije u maniri lirske apstrakcije. Od 1965. godine oslobaa se mita modernosti i vraÊa se izvorima. Od tada slika sve slobodnije, s manje ukoËenosti, oklijevanja i tendencije. Osamdesetih godina u velikim krajolicima, natopljenim æarkim kolorizmom, u predjelima bez ljudi, postiæe monumentalnost izraza. Osim krajolika, Ëest su motiv njegova slikarstva nepomiËni ploπni aktovi, intenzivnih boja inkarnata. Samostalno je izlagao u Dubrovniku, Splitu, Zagrebu, Rijeci, Gentu, Londonu, New Yorku, Rimu, Milanu, Napulju i Parizu.

–uro Pulitika, DubrovaËka kuÊa, ulje na platnu, 60x70 cm, 1986. 130 uro PULITIKA r. 1922.

"…Sve ono πto sam do sada naslikao smatram jednom malom uvertirom za ono πto bi trebalo doÊi, a hoÊe li doÊi ili ne, odluËit Êe vrijeme. Ni s jednom svojom izloæbom, a bilo ih je mnogo i u domovini i u svijetu, nisam bio zadovoljan. Ni s jednom svojom slikom nisam zadovoljan. Mogu u jednom trenutku osjeÊati zadovoljstvo i biti posebno raspoloæen pa reÊi: ova je slika uspjela. Meutim, Ëim proe izvjesno vrijeme, dogodi se da poËnem sumnjati u ono πto sam naslikao… Ali sumnje se nikako ne oslobaam… …A boja mora disati! Treba osjetiti njezinu duπu. Boja u prostoru ima svoje mjesto u kojemu zraËi unutarnjom snagom. Boja je u mojemu slikarstvu najvaænija… …Za zaviËaj sam vezan svjesno i nesvjesno i bez njega ja sam nitko i niπta. Kad sam svojedobno izbivao od kuÊe, nekih desetak godina, pod Bogom niπta nisam naslikao. Kad sam se vratio doma, na izvoriπte, na moj kamen, zemlju, mirise i more, i kad sam osjetio da sam opet tu gdje sam proveo djetinjstvo i gdje je zaËeto moje slikarstvo - opet sam poËeo slikati…" –uro Pulitika

–uro Pulitika, Kamenjar s morem, ulje na platnu, 35x41 cm, 2003. 131 g a l e r i j a MONA LISA

–uro Pulitika

Bijela crkvica, ulje na platnu, 24x30 cm, 2004.

Plavi krajolik, ulje na platnu, 22x27 cm, 2003.

Bijela crkvica, ulje na platnu, 22x27 cm, 2003.

132 uro PULITIKA r. 1922.

–uro Pulitika, Sv. Juraj s naranËama, ulje na platnu, 70x60 cm, 1981.

133 g a l e r i j a MONA LISA

ivo VOJVODIΔ

Rodio se u Dubrovniku 29. studenoga 1923. godine od roditelja majke Marije, roene Legaz i oca Ivana VojvodiÊa. Kada je Ivi bilo samo osamnaest mjeseci otac odlazi u Juænu Ameriku - Peru i viπe se nije vratio. Tu prazninu slikar nikada nije nadoknadio. Ubrzo sele u Trebinje i majka se preudaje, a Ivo polazi u prvi razred. Godine 1931. ponovno su u Dubrovniku, majka se bori da ih sve prehrani (roena je i sestra Anny). Cijeloga æivota majka mu je veliki oslonac i Ivo joj je neizmjerno zahvalan za svu ljubav i skrb koju im je pruæila. »esto odlazi noni na ©ipan i tu se sreÊe sa starim pismima svojih pradjedova koji su pisali s dalekih mora. VeÊ tada, kao djeËak, rado crta staro ognjiπte u kuÊi pradjedova, maslinjak oko kuÊe. Godine 1945. upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu i dobiva stipendiju. Upoznaje Tina UjeviÊa s kojim je prijatelj do kraja æivota. Profesori su mu kroz Ëetiri godine Ivo Reæek, Jerolim Miπe, Antun MezdjiÊ, Krsto HegeduπiÊ, Omer MujadæiÊ, a specijalku zavrπava 1953. kod profesora –ure Tiljka. U ranom je razdoblju naslikao nekoliko vrijednih portreta, poslije se istiËe lirskim pristupom mediteranskom podneblju slikajuÊi gradove i krajolike s razvijenim smislom za kompoziciju i boju. U njegovim se radovima isprepliÊu, na granici realnoga i apstraktnoga, tragovi proπlosti i melankolija sadaπnjosti. VeÊim dijelom opusa vezan je za Dubrovnik. Odlikuje se temperamentnim i izraæajnim potezom te istanËanom kromatikom. Samostalno je izlagao od Zagreba do Amsterdama, od Dubrovnika do Stockholma i Pariza. Umro je 1994.

Ivo VojvodiÊ, Motiv sa ©ipana, ulje na platnu, 44x64 cm, 1977. 134 ivo VOJVODIΔ 1923 - 1994.

"… Slikarstvo Ive VojvodiÊa veÊim je dijelom regionalno ukorijenjeno i neraskidivo vezano uz Dubrovnik, umjetnikov rodni grad. O Ëudesnoj Ëaroliji njegovih arhitektonskih volumena, ambijentalnih ugoaja, raspjevanog svjetla na kamenim fasadama, na krajoliku i kristalnom plavetnilu mora, ne treba govoriti nikom tko je makar jednom imao sreÊu da vidi i doæivi trajnu ljepotu te drevne Republike i jedinstvenog centra kulturnih, povijesnih i umjetniËkih zbivanja…” Vinko Zlamalik

"… Chardin je slikao 'upotrebne stvari' momentalno odloæene rukama æivih ljudi koji su naËas izaπli i prepustili ih njihovom mirovanju. VojvodiÊ slika 'nepotrebne stvari' napuπtene od ljudi koji su 'izaπli' zauvijek i nikada se viπe neÊe vratiti…" Ranko MarinkoviÊ

Ivo VojvodiÊ, Ribarica u vali, ulje na platnu, 41x50 cm, 1992. 135

g a l e r i j a MONA LISA

"Da li Êu ikada moÊi ovo kristalno Ëisto, smaragdno i straπno more, one njegove straviËne dubine osvijetljene lomom sunËanih zraka i grebene koji iz njega izranjaju kao drago kamenje, oslikati, ili Êe ostati netaknuto u svojoj ljepoti i stravi beskrajne πirine koju okruæuju biÊa sa strahopoπtovanjem." Ivo VojvodiÊ

Ivo VojvodiÊ, Greben, ulje na kartonu, 49x68 cm, 1985.

< Ivo VojvodiÊ, Gajeta u oluji, ulje na platnu, 41x68 cm, 1992. 138 ivo VOJVODIΔ 1923 - 1994.

Ivo VojvodiÊ, LjubiÊice, ulje na platnu, 21x29 cm, 1980.

Ivo VojvodiÊ, Nonina komoda, ulje na platnu, 33x41 cm, 1981. 139 g a l e r i j a MONA LISA

josip VANI©TA

Rodio se u Karlovcu 17. svibnja 1924. godine. Diplomirao na Akademiji u Zagrebu 1950. u klasi Marina Tartaglie. Njegovi motivi i izraz oznaËavaju prodor nove osjetljivosti u hrvatsku umjetnost. Krajolici, mrtve prirode i interijeri modelirani su tonom, proæeti osjeÊajem tradicije i kontinuiteta. Uz slikanje, podjednako ga zaokuplja i crtanje. Dugo godina profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Akademik. Pjesnik.

"Na Bukovcu je noÊas napadao snijeg i pokrio mnoge pojedinosti, priguπio digresije. Pejzaæ je presjeËen jednom (ne odveÊ odluËnom) crtom. Sluti se put kako nestaje u maglenu sivilu. Je li to Bog, u velikom formatu, reproducirao Vaniπtu?" Igor ZidiÊ

Josip Vaniπta, M. Krleæa, olovka, 28x38 cm, 1972. 140 josip VANI©TA r. 1924.

Josip Vaniπta, Tin UjeviÊ, olovka, 23x20 cm, 1954. 141 g a l e r i j a MONA LISA

Josip Vaniπta, Portret B. A., pastel, 60x44 cm, 1948. >

142 josip VANI©TA r. 1924.

143 g a l e r i j a MONA LISA

Josip Vaniπta, Kruh, ulje na platnu, 22x28 cm, 1981. 144 josip VANI©TA r. 1924.

Josip Vaniπta, VoÊe, ulje na platnu, 26x31 cm, 1985. 145 g a l e r i j a MONA LISA

ljubo ©KRNJUG

Rodio se u Velikoj Erpenji, kraj Zaboka, 18. travnja 1925. u uËiteljskoj obitelji. Iste godine otac dobiva premjeπtaj i sele u Luæane kod Slavonskog Broda gdje provodi idiliËno i sretno djetinjstvo. Kad je Ljubi bilo devet godina obitelj seli u Zagreb i nakon zavrπene srednje πkole upisuje Akademiju. Diplomirao 1952. u klasi profesora Ljube BabiÊa. Slijede brojna studijska putovanja, nagrade, deset godina radi kao profesor na odjelu grafike u πkoli primijenjene umjetnosti u Zagrebu. ©krnjug je izraziti slikar gradskih krajolika, sumorna raspoloæenja i nenametljive socijalne poruke. Mrtvu prirodu slika temperom mekih, takoer priguπenih tonova.. Ljubo ©krnjug æivi i radi u Zagrebu.

Ljubo ©krnjug, Glavni kolodvor, ulje na platnu, 45x80 cm, 1978. 146 ljubo ©KRNJUG r. 1925.

"… Ponekad, od obale se nije udaljavao. Jer, nalik jedna je drugoj, no ta njihova sliËnost nije istolikost. Rastati se treba od okorjela motiva, odvojiti valja obalu od vode. Mjesto od nadbrijeæja… Vaæne i nevaæne stvari! Ili mu se to samo Ëini, da glas dolazi odnekud iza njega. Iz dubine ravnice, Ëisto bezglasje. Pola u nadi, pola u strahu, okrene se i osluhne: dvojbe nije moglo biti. Posvemaπnji muk! Ponad svega πto jest i πto pogledom obuhvaÊa. Niti su to sjajne boje, tu i tamo, meu gustim sjenama, joπ visjele u Ëistom sjevernom svjetlu. Niti se po rubovima bilo πto ocrtavalo. Tek ugao neba joπ je gorio…" Darko Schneider

"… Bilo mi je sretno djetinjstvo! Dolazilo je ljeto, moje bosonogo ljeto, nogu ispucanih od vjetra i sunca, mojih djetinjih πetnji i igara s prijateljima… U jesen su se punili hambari hranom i svuda je bilo obilje oraha, groæa, jabuka, kruπaka, πljiva i svega, svega! Zime su pak bile hladne, dubokih snjegova, sa saonicama i konjima s praporcima, kratkim danima, veliËanstvenim BoæiÊima i naπim toplim sobama. To je kroki onoga πto pamtim a to je tako davno i veÊ daleko…" Ljubo ©krnjug

Ljubo ©krnjug, Most na Savi, ulje na platnu, 48x135 cm, 1979. 147 g a l e r i j a MONA LISA

Ljubo ©krnjug, Rovinj, ulje na platnu, 50x70 cm, 2003. 148 ljubo ©KRNJUG r. 1925.

Ljubo ©krnjug, Motiv iz Rovinja, ulje na platnu, 50x70 cm, 2003.

Motiv iz Zagorja, ulje na platnu, 60x100 cm, 2003. > 149

g a l e r i j a MONA LISA

ljubo IVAN»IΔ

Ljubo IvanËiÊ rodio se u Splitu 18. sijeËnja 1925. a umro je 2003. godine. Na Akademiji u Zagrebu studira od 1945. do 1949. a slikarsku specijalku pohaa kod –ure Tiljka. Od 1969. je profesor na Akademiji u Zagrebu. HAZU (tada JAZU) mu je poslije smrti Krste HegeduπiÊa povjerila voenje Majstorske radionice za poslijediplomski studij slikarstva (1975) te ga izabrala za svoga Ëlana (1977). Duboko autentiËno, djelo Ljube IvanËiÊa europsko je po svojoj nezavisnosti, po nastojanju da se izrazi sintetiËki, da stvori svoj veliki stil te po svojoj obrani tragizma i razumijevanja tradicije. Njegovo se djelo podudara s onim teænjama europske umjetnosti, kojih je modernost uvijek podrazumijevala i novo Ëitanje tradicije. U Zagrebu mu je 1979/80 prireena retrospektivna izloæba koja je potom prenijeta u Split i druge gradove. Uspomene iz djetinjstva nekog umjetnika dragocjena su riznica iz koje proizlaze buduÊe umjetnosti. Slikar Ljubo IvanËiÊ u svojem je sjeÊanju uspomene iz djetinjstva saËuvao iznimno æivima. Jedna od njih je viπe nego indikativna: "U djeËjoj spavaonici imali smo jednu staru sliku. Bila je to barokna slika u bogatom ovalnom okviru, a na njoj se gotovo niπta nije razabiralo. Moglo bi se reÊi kako se neπto samo nasluÊivalo, tako glave Madone i djeteta. Bila je sasvim crna, vjerojatno od svijeÊa, i negdje je iz naπe kuÊe nestala za vrijeme Drugog svjetskog rata. Meni je ta slika znaËila jako mnogo veÊ samom Ëinjenicom da u tom prostoru postoji jedna slika. Popodne sam morao iÊi spavati. To obiËno nije bilo baπ spavanje veÊ samo leæanje u krevetu. Kroz πkure je dolazilo svjetlo: gledao sam odraze na plafonu i praπinu u zrakama svjetla. Tu je joπ bila i crna slika u teπkom okviru. Sve to stvaralo je odreeni πtimung i mene je on uzbuivao. Ambijent: mraËan, πare na stropu, praπinasta svjetlost koja se usijeca u tamu. I slika. Ja sam to æelio naslikati. Upravo taj πtimung, a ne pojedinaËne predmete."

"Zaobiπavπi ili Ëak otklonivπi likovno iskustvo "Iz cjelokupne IvanËiÊeve umjetnosti zraËi generacije 'oËeva', IvanËiÊ je svoj uzor naπao u djelu egzistencijalna tjeskoba i osjeÊaj otuenosti u svijetu. 'djedovskoga' naraπtaja (Emanuel VidoviÊ): u njegovu Spoznaja tragiËnog i neprestane blizine smrti postaje rukopisu tiπine, u fascinaciji najbliæim okruæjem - krajnje evidentna. KonaËno, slikareva je svakodnevica autobiografskim prostorom i sadræajima - u privræenosti ispunjena takvom spoznajom i ona se iz nje organski zaviËaju, u emotivnoj vezi s motivom. To je bio stanovit pretaËe u opipljive supstance iz kojih nastaje i ova otklon od Pariza i - suprotno uobiËajenim modernistiËkim umjetnost." orijentirima - pokuπaj da se (novi) modernitet dosegne Zvonko MakoviÊ 'mrakom' palete i tematike, egzistencijalnom a ne formalnom motivacijom. IvanËiÊevi su interesi πiroki i obuhvaÊaju sve tradicionalne æanrove figurativnoga slikarstva: portret, figuru, figuralnu skupinu, akt, interijer, mrtvu prirodu, krajolik i vedutu…" Igor ZidiÊ

152 ljubo IVAN»IΔ 1925 - 2003.

Ljubo IvanËiÊ, Tragovi Ëovjeka, ulje na kartonu, 54x66 cm, 1962.

153 g a l e r i j a MONA LISA

Ljubo IvanËiÊ, Riba, ulje na lesonitu, 24x40 cm, 1977.

154 ljubo IVAN»IΔ 1925 - 2003.

Ljubo IvanËiÊ

Pejzaæ sa stablom ulje na papiru 40x52 cm, 1974.

Kiπobrani ulje na lesonitu, 76x99 cm

155 g a l e r i j a MONA LISA

miljenko STAN»IΔ

Miljenko StanËiÊ rodio se 1. oæujka 1926. u Varaædinu a umro je 1977. u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji u Zagrebu 1949. na kojoj je i predavao (od 1961. do 1977). Zbog svoje snaæne i osebujne vizije, StanËiÊ je veÊ od prvog nastupa u Zagrebu (s Josipom Vaniπtom, 1952) smatran zaËetnikom nadrealistiËkoga slikarstva u Hrvatskoj. Njegovo je slikarstvo prepuno intimnih i autobiografskih reminiscencija i dojmova πto ih umjetnik prima iz svoje okoline. Sluæio se tehnikom starih majstora, slikajuÊi krajolike i figure zadivljujuÊom perfekcijom i profinjenim tonskim nijansiranjem u irealnim rasvjetama. Emotivno vezan s tradicijskom linijom hrvatskog slikarstva, stvorio je jedinstvenu poetsku sintezu staroga i novoga, nostalgiËnog i suvremenog. Poslije 1955. stvara djela u kojima je, slikajuÊi obrise varaædinskih trgova i ulica, na jedinstven naËin ovjekovjeËio poetiËnost staroga Varaædina. Retrospektivna izloæba prireena mu je u Zagrebu 1970/71.

Miljenko StanËiÊ, SviraËi, ulje na platnu, 65x81 cm, oko 1970. 156 miljenko STAN»IΔ 1926 - 1977.

"Jesen 1945. Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu. Mala akt-sala na katu, prva dvorana desno. Prljavi prozori πto kroz dvoriπta i poneko stablo gledaju na toranj Blaæeve crkve, truli pod, poprskani zidovi, rasklimani stalci, stara peÊ. Desetak mladih ljudi, koji su se naπli tu, iz raznih krajeva zemlje. Svi su u nekom nejasnom oËekivanju. Meu njima jedan, gotovo djeËak, visok i nespretan, u plavom odijelu æeljezniËara, velikih oËiju koje ironiËno gledaju oko sebe. Stoji povuËen u kutu, bez rijeËi. U svijetu studenata prve godine postoje i oni glasni koji se odmah otkrivaju, nametljivi i 'duhoviti'. Puni teorija, oni govore. On je progovorio slikom. Bila je to prva rijeË umjetnika koja se tiho oglasila jedne veËeri, odmah na poËetku, na crteæu ugljenom nagog æenskog tijela." Josip Vaniπta Zapisi

Miljenko StanËiÊ, Kartaπi, tempera, 25x30 cm, 1970. 157 g a l e r i j a MONA LISA

Miljenko StanËiÊ, Varaædin, ulje na platnu, 45x97 cm, 1963. 158 miljenko STAN»IΔ 1926 - 1977.

159 g a l e r i j a MONA LISA “Na StanËiÊevim slikama uvijek se neπto zbiva: tajanstveno i mutno, jasno, a Ëesto nejasno, na prvi pogled jednostavno, staromodno, moæda i patetiËno, kao πto su patetiËne starinske hromolitografije, a ti raznovrsni slikarski trikovi rasporeeni su po raznim planovima njegovih kompozicija magnetskom snagom fantastike. To su zapravo dramatski napeti trenuci, obavijeni koprenom neizvjesnosti, nadvijene nad dogaaje kao crna zavjesa koja trajno prijeti brutalnim prekidom predstave. U njegovim slikama vlada jeziva tiπina akrobacije: OsjeÊa se da bi se moglo desiti da se Ëitav misteriozni dogaaj neoËekivano surva s najviπeg vrhunca inspiracije u paramparËad besmisla kao mjeseËar koji se strovalio s krova. Njegovi likovi, i onda kad se radi o intimnim scenama ljubavnih sastanaka, promatraju se hladno - par distance, fascinirani uzajamnom nepovjerljivoπÊu. To su prizori potajnih i sakrivenih drama pod trulim krovovima trulog zakutka, gdje u sumraku tonu tornjevi praznih hramova, gdje zvone zvona bogovima u koje viπe nitko ne vjeruje, i gdje se osjeÊa kako se umrtvilo sve: i prostor, i daljine, i vrijeme i moguÊnost svake najminimalnije sreÊe i harmonije. Svi spavaju ili su pomrli. Nigdje nema nikoga, samo je jedno okno rasvijetljeno. Tu bdije iza kulisa jedan jedini Ëovjek, a tamo prolazi kroz zidove svoje vlastite kuÊe, svog obiteljskog doma jedan pokojnik. To se moæda jedan od velike Ëete Nepoznatih Vojnika vraÊa iz jednog od trideset evropskih ratova, suvremeni Odisej, koga su auguri moderne umjetnosti prognali iz slikarstva, jedanput zauvijek. Stiæe mrtav Miljenko StanËiÊ ratnik kao legendarni, lovorikom ovjenËani heroj u svoju vlastitu kuÊu i uspinje se na sprat svog Dijete vlastitog stana, u vlastitu braËnu loænicu gdje u ugljen 38x26 cm, 1972. gostoljubivo raspremljenoj braËnoj postelji, meu

Dijete duπecima filigranski poliranog kreveta njegova ugljen Penelopa poklanja svoj πarm nekom drugom vitezu, 38x26 cm, 1972. koji je imao bolje πanse od uklete odisejske lutalice. Miroslav Krleæa, 1964. 160 uspomene iz obiteljskih albuma

161 Zlatko ©ulentiÊ, 1893-1971.

u Zagrebu, 1952. 162 Zlatko ©ulentiÊ, 1893-1971.

©ulentiÊ sa suprugom u samoborskom gorju

za πtafelajem, 1965.

s ocem i bratom Æarkom u Zagrebu 1904. u Münchenu 1912. 163 Slavko Tomerlin, 1892-1981.

Tomerlinovi sinovi

Slavko

Tomerlin,1956. i 1915. Mirko

Vladimir

Tomerlin sa snahom Olgom i unucima blizancima Zlatkom i Draæenom

Tomerlin u –akovu, 60-ih godina 164 Milan Steiner, 1894-1918.

autoportret, oko 1916.

Steiner sa sestrom Elzom

Grupa polaznika “Privremene viπe πkole za umjetnost i umjetni obrt” oko 1915. krajnji s desna Milan Steiner

Steiner u Parizu 165 Marino Tartaglia, 1894-1984.

Marino Tartaglia sa kËeri Mirom i Jerolim Miπe u HAZU 1966.

Tartaglia u svom atelieru

166 Marino Tartaglia, 1894-1984.

Tartaglia sa kÊeri Mirom u Veneciji, 1953. i u Rimu iste godine

Tartagliina djeca sin Oliveiro i kËer Mira 1940.

Tartaglia sa æenom Oliverom (desno) i njezinom sestrom

167 Ignjat Job, 1895-1936.

Ignjat Job, 1914.

Ignjat Job, oko 1918.

rodna kuÊa Ignjata Joba u Dubrovniku

168 Vilko ©eferov, 1895-1974.

©eferov 1920.

©eferom sa unukom Majom, 1957.

©eferov portretira predsjednika Egipta Gamala Abdela Nasera 169 Vladimir Varlaj, 1895-1962.

Vladimir Varlaj, autoportret

170 Marijan Trepπe, 1897-1964.

Marijan Trepπe, 1897-1964., treÊi s lijeva, sa Ëlanovima kazaliπne uprave

Svjedodæba Marijana Trepπea s praπke Akademije sa potpisom rektora i profesora Maksa ©vabinskog

Grupa studenata “Viπe πkole za umjetnost i umjetni obrt” iz Zagreba, snimljena prilikom boravka u Novom Vinodolu 1917. pod vodstvom prof. Mencija CL. CrnËiÊa, gore: Vlado PeËanec, Anton MatkoviÊ, Marijan Trepπe, Sava ©umanoviÊ i Klementina Schwarz, drugi red: Zdenka Kriæ, Marija Stiborski, Stjepan Frick, Ignjat Job i Melanija Janola, u sredini profesori: Bela »ikoπ Sesija i Menci Cl. CrnËiÊ, dolje: Ada Heim, Nada Pleπe, Tereza PauliÊ i Anka MartinËiÊ.

171 Ernest TomaπeviÊ, 1897-1980.

Ernest TomaπeviÊ iz mlaih dana i u atelieru, kasnije

Sastanak grupe “Zemlja” u atelieru Krste HegeduπiÊa, s lijeva: Krsto HegeduπiÊ, Vilim SveËnjak, arh. Stjepan PlaniÊ i Marijan KauzlariÊ, Ernest TomaπeviÊ, Edo KovaËeviÊ, stoje: Fedor VaiÊ i Kamilo Tompa

172 Ljudevit ©estiÊ, 1900-1962.

Ljudevit ©estiÊ oko 1937.

©estiÊ sa mamom Gabrijelom i mlaim bratom Zlatkom, 1906.

©estiÊ sa suprugom Zlatom i kÊerkom Brankom, 1940.

173 Æeljko HegeduπiÊ, r.1906.

Æeljko i supruga Slavka, 1934.

Æeljko prije odlaska u Pariz 1930.

BraÊa HegeduπiÊ: Krsto, Æeljko, Smiljan i Mladen, u Hlebinama oko 1930.

Æeljko sa bratom Krstom, rad na zastoru HNK, 1973. 174 Antun Motika, 1902-1992.

Obitelj Motika: Antun, Ankica, otac Antun, Mirko i Mihovila

Pariπki atelier Ede KovaËeviÊa, jesen 1930., s lijeva iza: Kamilo Tompa i Edo KovaËeviÊ (s knjigom), ispred: Antun Motika, Vjekoslav ParaÊ i Vanja Radauπ

175 Vilim SveËnjak, 1906-1993.

SveËnjak u druπtvu knjiæevnika seljaka Mihovila Pavleka Miπkine i kolege Kamila Tompe u MartinπËici 1931.

SveËnjak sa 2 godine, 1909.

radni sastanak grupe “Zemlja” 1935., stoje: Ernest TomaπeviÊ, Edo KovaËeviÊ, Krsto HegeduπiÊ, arh. SveËnjak Stjepan PlaniÊ, Kamilo Tompa i arh. Mladen na Akademiji, 1929. KauzlariÊ, sjede: Vilim SveËnjak i Fedor VaiÊ

176 Frano ©imunoviÊ, 1908-1995.

autopotret, 1932-1933. autoportret, 1942.

177 Slavko ©ohaj, 1908-2003. Oton Gliha, 1914-1999.

studenti s modelom, 1934. Gliha prvi s lijeva

slikajuÊi u ZagrebaËkom atelieru, 1973.

Gliha u gromaËama

179 Zlatko Prica, 1916-2003.

studenti u klasi Ljube BabiÊa, 1938., u sredini Zlatko Prica

180 Nikola Reiser, r.1918.

I. godina slikarstva 1939/40., s lijeva: Albert Kinert, Smilja Kinert, Nikola Reiser, Vilim »eviÊ, Blaæ Δuk, Alfred PetriËiÊ, Vojka RuæiÊ, Edo MurtiÊ, ?, Slavo ©trigl

Obitelj Reiser na BoæiÊ u Zagrebu, 1986.

Reiser portretira svoga oca u Mirnovcu, 1939.

Reiser pred motivom Zagreba, 1982. Mladen Veæa, r.1916.

ispred πtafelaja 1949.

po dolasku u Zagreb, 1928. 182 Mladen Veæa, r.1916.

Mladen Veæa i Zlatko Henc u atelieru, 2002.

Mladen Veæa, Stanko ©poljariÊ i Martin Henc odabir slika za izloæbu

Mladen Veæa i Martin Henc

183 Edo MurtiÊ, r.1921. 1950.

MurtiÊ i supruga Goranka sredinom 80-ih

Prica, Reiser i MurtiÊ na otvaranju prve zajedniËke izloæbe u zagrebaËkoj galeriji Ulrich

Edo MurtiÊ i Albert Kinert, I. godina slikarstva ak. god. 1939/40.

184 –uro Pulitika, r.1922.

Pulitika s papom Pavlom VI na dan otvaranja Vatikanskog muzeja sakralne umjetnosti XXst. u Rimu 24. lipnja 1973.

185 Ivo VojvodiÊ, 1923-1994.

Ivo VojvodiÊ u zagrebaËkom atelieru 1979.

VojvodiÊeva djeca

VojvodiÊ u posjeti kod Tina UjeviÊa, vinogradska bolnica 1955.

Ivo Réné

Ivan Matija Josip Vaniπta, r.1924.

Vaniπtine kËeri Eva i Ana profesor i uËenik; Tartaglia i Vaniπta 187 Ljubo ©krnjug, r.1925.

©krnjug sa suprugom Vlastom, 2000.

©krnjug sa sestrama i roditeljima 188 Ljubo IvanËiÊ, 1925-2003.

Paris, 1971., Ljubo IvanËiÊ i ©ime Vulas u Brancusijevom atelieru

u zagrebaËkom atelieru, 1996.

sa crtaÊim blokom, Bol, 1985.

< kao dvanaestogodiπnjak

189 Miljenko StanËiÊ, 1926-1977.

StanËiÊ u atelieru oko 1955.

StanËiÊ, 1930.

odlomci iz StanËiÊevih pisama Vaniπti, 1952.

190 Miljenko StanËiÊ, 1926-1977.

U “Kaptolskoj kleti” u Zagrebu: Valerije Michieli, Ljubo IvanËiÊ i Miljenko StanËiÊ, 1954.

Miljenko StanËiÊ i Josip Vaniπta, pred HNK 1952. 191 g a l e r i j a MONA LISA

predsjednik Republike Hrvatske Stipe MesiÊ za posjeta izloæbi Vilima SveËnjaka i galerist Zlatko Henc u Galeriji Mona Lisa, studeni 2003.

192