International Journal of Scholarly Papers for Media and Society Research

Martinovic, D. (2010), „Role of Public Service in the Process of Globalization – Case Study of Public Broadcasting Service of ”, Media dialogues / Medijski dijalozi, Vol. 3, No. 1, pp. 107‐114.

mr DRAGO MARTINOVIĆ, savjetnik za odnose s javnošću općine Široki Brijeg, Bosna i Hercegovina

ROLE OF PUBLIC SERVICE TELEVISION IN THE PROCESS OF GLOBALIZATION – CASE STUDY OF PUBLIC BROADCASTING SERVICE OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

Abstract : Division of Bosnian society, including public, public opinion and media market, the role of public service television in this day and age of the globalization process, also minimized. Division of the society is present and when it comes to public television viewers, and ratings of the three public television broadcaster Bosnian only 30 percent. Adoption of the Strategy of transition from analogue to digital terrestrial broadcasting, as in due course the introduction of digital television is a logical conti‐ nuation of the development of public television in Bosnia and Herzegovina. But the continuing development of Bosnian television will be no consensus of all interested parties (there are mainly thinking of representatives of the three constituent nations in Bosnia and Herzegovina), which will lead to the establishment of sustainable public broadcasting service to the satisfaction of all citizens of Bosnia and Herzegovina. Public Television Service of Bosnia and Herzegovina would just promote the diversity of language, culture and nation could have an important role in the process of globali‐ zation. Keywords: public service, Bosnia and Herzegovina, television, globalization, public.

107

ULOGA JAVNOG TELEVIZIJSKOG SERVISA U PROCESU GLOBALIZACIJE NA PRIMJERU JAVNOG RTV SERVISA BOSNE I HERCEGOVINE

Apstrakt : Podijeljenost bosanskohercegovačkog društva, pa tako i javnosti, javnog mnijenja i medijskog tržišta ulogu javnog televizijskog servisa, u da‐ našnjem vremenu procesa globalizacije, je minimizirao. Podijeljenost društva je prisutna i kada se govori o gledanosti javnih televizija, pa je gledanost te‐ levizija tri javna bosanskohercegovačka emitera svega 30 posto. Usvajanje Strategije prelaska sa analogne na digitalnu zemaljsku radiodifuziju, kao i u propisanom roku uvođenje digitalne televizije, je logički nastavak razvoja javne televizije u Bosni i Hercegovini. Ali, nastavka razvoja bosanskoherce‐ govačke televizije neće biti bez konsenzusa svih zainteresiranih strana (tu se prije svega misli na predstavnike tri konstitutivna naroda u Bosni i Herce‐ govini) koji će dovesti do uspostave održivog javnog televizijskog servisa na zadovoljstvo svih građana Bosne i Hercegovine. Javni televizijski servis Bosne i Hercegovine bi upravo promoviranjem različitosti jezika, kulture i nacije mogao imati veoma važnu ulogu u procesu globalizacije. Ključne riječi : javni servis, Bosna i Hercegovina, televizija, globalizacija, javnost .

1. UVOD Televizija je medij koji je obilježio 20. stoljeće. U Bosni i Hercegovini televizija je prisutna od ʹ60‐ih godina prošlog stoljeća. Televizija počela je s radom u lipnju 1961. godine kao peti TV centar u tadašnjoj Jugoslaviji, kada je svega pet posto njenog pučanstva moglo pratiti program. Tek 1967. godine je taj TV centar uveo emisi‐ ju “7 dana” i počeo pratiti zbivanja u svojoj republici (Bosni i Hercegovini), a 1971. godine počeo je s emitiranjem informativne emisije dnevnik. Do demokratskih pro‐ mjena televizija je bila u rukama partije i država je nadzirala pristup informacijama i koristila televiziju kao promotora tadašnjeg režima. Prvi višestranački izbori i demo‐ kratske promjene ʹ90‐ih godina prošlog stoljeća, zatim ratna događanja na prostoru Bosne i Hercegovine imali su za rezultat osnivanje brojnih medija na svakoj od zara‐ ćenih strana. U to vrijeme vladajuća bošnjačka stranka (Stranka demokratske akcije) ostvarila je najveći utjecaj na „državnu“ televiziju. Nakon prestanka ratnih djelovanja na inicijativu Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu osnovana je 1996. godine OBN televizija, a 2001. godine uspo‐ stavljena je Regulacijska agencija za komunikacije (RAK). RAK je prvobitno uspostav‐ ljen Odlukom Visokoga predstavnika spajanjem nadležnosti Neovisnoga povjerenstva

108 za medije (emitiranje) i Regulatorne agencije za telekomunikacije (telekomunikacije), koje su do tada radile odvojeno. RAK je neovisna institucija koja, na razini države Bosne i Hercegovine, regulira područja telekomunikacija i elektronskih medija. Kra‐ jem svibnja 2002. godine Wolfgang Petritsch Visoki predstavnik za Bosnu i Hercego‐ vinu je nametnuo Zakon o Javnom radio‐televizijskom servisu Bosne i Hercegovine, čime je kreiran zakonski okvir kao preduvjet uspostave jedinstvenog sistema javnih RTV servisa u Bosni i Hercegovini. U istom paketu su nametnuti i zakoni o entitet‐ skim javnim emiterima. Ovo je bio ključni korak u procesu reforme Javnog RTV servi‐ sa u državi, kojim su stvari konačno pokrenute sa mrtve točke. Ovim zakonom pred‐ viđena je uspostava Javnog RTV servisa BiH, koji se sastoji od tri RTV emitera: Radio‐ televizije Bosne i Hercegovine (RTVBH), koju čine Televizija Bosne i Hercegovine (BHT1) i Radio Bosne i Hercegovine (BH Radio 1), Radio‐televizije Federacije BiH (RTVFBiH), koju čine Televizija Federacije BiH (FTV), Radio Federacije BiH i Radio 202 i Radio‐televizije Republike Srpske (RTRS), koju čine Televizija Republike Srpske i . Nakon brojnih opstrukcija, krajem 2005. godine je ipak usvo‐ jen Zakon o Javnom Radio‐televizijskom servisu Bosne i Hercegovine. Zakon o Jav‐ nom Radio‐televizijskom servisu Republike Srpske usvojen je u svibnju 2006. godine, a Zakon o Javnom servisu Radio‐televizije Federacije Bosne i Hercegovine usvojen je krajem srpnja 2008. godine.

2. ULOGA, RAZVOJ I FUNKCIONIRANJE JAVNIH SERVISA Javna televizija proizvodi program u interesu javnosti i financira se iz javnih fondova posredstvom države kao i putem RTV pristojbe koju plaćaju građani, pa je i za svoj rad odgovorna javnosti. Definicija javnog servisa po UNESCU je: „Javni servis je stvoren za javnost, javno je financiran i javnost ga nadzire. On nije niti komercijalan niti državni, slobodan je od političkoga upletanja i od pritisaka komercijalnih sila. Javni servis informira, obrazuje, ali i zabavlja slušatelje i gledatelje. Tek uz osiguran pluralizam, programsku raznolikost, uredničku neovisnost, primjereno financiranje, odgovornost i transparentnost, javni servis može služiti kao temelj demokracije“.1 Ne postoji jedinstven model javnog servisa, ali postoje načela javnog servisa koja bi trebala biti zajednička za javne emitere, a tu se prije svega misli na: pristup kvalitetnim programskim sadržajima nacionalnoga javnog medijskog servisa mora biti dostupan svim građanima pod jednakim uvjetima za jednak iznos pristojbe, javni medijski servis treba reflektirati kulturnu raznolikost društva, a program javnoga medijskog servisa mora zadovoljiti različite ukuse i interese što znači da svaki građa‐ nin u njemu mora moći pronaći ponešto za sebe, javni medijski servis mora osigurati cjelovito i nepristrano informiranje građana o događajima, pojavama i osobama čije je djelovanje od javnoga interesa, javni medijski servis mora osigurati građanima mo‐

1 http://translate.google.ba/translate?hl=hr&sl=en&tl=hr&u=http%3A%2F%2Fwww.unesco.org%2F 8.4.2010.

109 gućnost otvorene i pluralističke, slobodne od političkih i ekonomskih interesa, javne rasprave o pitanjima i problemima koji su od javnoga interesa, potrebno je omogućiti građanima predlaganje, sudjelovanje u oblikovanju i ocjenjivanje programa, profesio‐ nalnu odgovornost u službi javnog interesa što uključuje brigu o nacionalnom identi‐ tetu i zajednici, upravljanje javnim medijskim servisom koje treba biti transparentno (što uključuje javno objavljivanje godišnjih financijskih i programskih izvještaja), a budući da je stvoren za javnost i financiran iz javnih sredstava, javni servis je odgovo‐ ran svim građanima, a ne politici i/ili oglašivačima, financijsku stabilnost – jamstvo ekonomske neovisnosti odnosno stabilni javni izvori financiranja (pristojba) jedini omogućuju političku i ekonomsku neovisnost njegova djelovanja i javni medijski ser‐ vis treba biti predvodnik unaprjeđenja i razvoja na području informacijsko‐ komunikacijskih tehnologija i promotor nove tehnologije.2 Prvi javni televizijski servis i primjer uspješnog javnog servisa u Europi je BBC (British Broadcasting Corporation) koji je i danas jedan od najrazvijenijih javnih servi‐ sa u Europi. Osnovan je 1927. godine, a sa emitiranjem je počeo 1932. godine. Kada je 1955. godine osnovan drugi televizijski kanal Independent Television (ITV) razbijen je monopol BBC‐ja (Velika Britanija je prva dopustila osnivanje privatne televizije). Ipak, tradicija koju je BBC imao kao javni servis bila je toliko snažna da novi komercijalni kanal i nije bio mnogo komercijalan, a po ugovoru je bio obvezan da osigura više spe‐ cijalnih programa iz domena javnog servisa. Oglašavanje je bilo odvojeno od progra‐ ma. BBC se financira od pretplate i nema oglase, a ITV od prihoda od oglašavanja.3 Sve do kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća talijanski javni radiotelevizijski servis bio je pod državnim monopolom sa kontrolom nad tri kanala Radio Televisione Italia (RAI). Kanali RAI su financirani iz pretplate, uz dodatak od oglašavanja. To je bio krut sistem javnog servisa, sa javnim funkcijama podređenim političkoj kontroli.4 Talijanski elektronski mediji su radikalno transformirani nakon sudske odluke iz 1976. godine kojom se privatnim radio‐televizijskim postajama dozvolilo da emitiraju pro‐ gram praktično bez ikakve kontrole. Graditelj i trgovac nekretninama Silvio Berlusco‐ ni5 svjestan marketinških mogućnosti komercijalne televizije osnovao je reklamnu agenciju i postepeno proširivao kontrolu s jedne TV mreže na tri nacionalne i tako već 1993. godine imao 46 posto vlasništva nad kanalom RAI.6 Različiti su načini financira‐ nja javnih servisa u Europi pa tako cjelokupan prihod španjolske TVE potječe od reklama, dok austrijski ORF dobiva čak 43 posto svojih prihoda od reklamiranja. Nje‐ mački ZDF svega oko 16 posto prihoda ostvaruje od reklamiranja. Prihodima od reklamiranja se uopće ne financira djelovanje emitera javnih servisa u Velikoj Britaniji i Švedskoj. U ukupnim prihodima Hrvatske radiotelevizije na prihod od marketinga otpada 30 posto, a od RTV pristojbe 70 posto. Radio‐televizija Srbije se financira pri‐

2 Car, Viktorija: Konvergirani javni medijski servis, Politička misao, Vol. XLIV, 2007., 2, str. 115.–117. 3 UNCTAD, World Investment Report 1994, New York, UN, 1995., str. 23‐24, 131. 4 Alan Cane, High‐flyers seek second wind, Financial Times, 24.4.1996., str.13. 5 vlasnik jedne od najvećih medijskih multinacionalnih kompanija u svijetu 6 Herman, Edvard, S., Mekčesni, Robert, V.: Globalni mediji, Nada Siljanović‐Donati, Clio, 2004., str. 253.

110 hodom od marketinga 45 posto, a putem RTV pristojbe 55 posto. Krovna udruga naci‐ onalnih emitera u Europi je European Broadcasting Union (EBU) koja je i najveća udruga nacionalnih emitera na svijetu, a broji 75 aktivnih članica iz 56 zemalja i 43 pridružene članice širom svijeta.

3. JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BOSNI I HERCEGOVINI Najveći utjecaj na javnost i javno mnijenje osim države sa svojim aparatom, političkih stranaka, parlamenta koji sve više postaje oruđe političkih stranaka i velikih korporacija, interesnih skupina i grupa (sindikati, banke, fondacije, ekološke, inicijati‐ ve građana) imaju masovni mediji koji imaju izuzetnu ulogu u formiranju javnog mnijenja koje u javnosti počinje utjecati kao prevladavajuće mnijenje javnosti, sa kojim se svi moraju slagati.7 Model javnog servisa, odnosno javne televizije shvaća se na način, televizija kao javna usluga koja korisnike svojih usluga (recipijente, građane) ustrojava kao javnost8 i proizvodi program u interesu iste te javnosti. Javnost u Bosni i Hercegovini je, kao i društvo, duboko podijeljena, pa se stoga kontinuirano vode ras‐ prave, za koju javnost i u čijem interesu javni televizijski servisi u Bosni i Hercegovini Televizija Bosne i Hercegovine (BHT1), (FTV) i Radio‐televizija Republike Srpske (RTRS) proizvode program. Televizija Republike Srpske (sa sjedištem u Banjoj Luci) kao što joj i samo ime govori usmjerena je prema Republici Srpskoj jednom od entiteta u Bosni i Hercegovi‐ ni, i dio je Javnog RTV servisa Bosne i Hercegovine i uglavnom prati dešavanja u Re‐ publici Srpskoj. Program RTRS može se pratiti u cijeloj Republici Srpskoj, dijelu Fede‐ racije Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, te Hrvatske, a putem interneta i satelita (od 15.30 do 17.00) i širom svijeta. Federalna televizija (FTV) je usmjerena prema Fede‐ raciji Bosne i Hercegovine jednom od entiteta u Bosni i Hercegovini i dio je Javnog RTV servisa Bosne i Hercegovine. Program Federalne televizije može se pratiti u Fede‐ raciji Bosne i Hercegovine i dijelu Republike Srpske. FTV emitira svoj televizijski pro‐ gram putem satelita. Televizija Bosne i Hercegovina (BHT1) je javni servis, i kao u svim drugim sferama gdje država ima utjecaja i na BHT1 televiziji je prisutna težnja zadovoljenju nacionalnih interesa uz upotrebu latinice i ćirilice, ijekavskog i ekavskog izgovora. Televizija Bosne i Hercegovina (BHT1) emitira svoj televizijski program putem satelita. Javni radio‐televizijski servis Bosne i Hercegovine financira se priho‐ dom od marketinga i RTV pristojbe. Gledanost javnih emitera u Bosni i Hercegovini u 2002. godini bila je 37,9 posto, a 2006. godine 23,7 posto. Gledanost TV postaja iz Republike Hrvatske (HTV 1 i 2, RTL i Nova TV) i Srbije (RTS 1 i 2, PINK, B92 i BK) je preko 30 posto.9 Medijska sce‐

7 Vreg, France: Demokratsko komuniciranje, Narodna i univerzitetska biblioteka BiH, Fakultet političkih nauka Sarajevo, Sarajevo, 1991., str. 267. 8 Javnost je skup svih pojedinaca koji svoju pozornost usmjeravaju na pitanja općeg interesa. 9 Izvještaj MIB – BiH Gallup International „Mjerenje gledanosti TV stanica 2002.‐2006.“

111 na u Bosni i Hercegovini je podijeljena po nacionalnom ključu, pa prema istraživanji‐ ma, u područjima sa većinskim bošnjačkim stanovništvom najgledaniji televizijski kanali su FTV, BHT i OBN, dok su na područjima sa hrvatskom većinom najgledaniji HTV 1 i 2, RTL i Nova TV. U područjima sa srpskom većinom najgledanije televizije su PINK BH, TVBN i RTRS.10 Najgledanija TV postaja u Bosni i Hercegovini u mjesecu ožujku 2010. godine je Federalna televizija (FTV) sa 17,3 posto gledanosti, zatim Pink BH11 sa 14,2 posto, RTRS sa 6,8 posto, Hayat TV sa 6,2 posto, BHT1 sa 5,9 posto i OBN sa 5,3 posto gledanosti.12 Sva tri javna emitera FTV, RTRS i BHT1 se financiraju od TV pristojbe i dijelom od marketinga i imaju ukupnu gledanost 30 posto. Niti jedna tele‐ vizijska postaja u Bosni i Hercegovini ne emitira program putem digitalnog signala, za razliku od pojedinih susjednih zemalja (Republika Hrvatska) koje su započele sa digi‐ talnim emitiranjem televizijskog programa.

4. ULOGA JAVNOG BOSANSKOHERCEGOVAČKOG TELEVIZIJSKOG SERVISA U VRIJEME GLOBALIZACIJE Globalizacijski procesi, pa tako i komercijalizacija televizijskog emitiranja se ne može zaustaviti. Kako je gledanost bosanskohercegovačkih javnih televizijskih servisa, prema provedenom istraživanju u ožujku 2010. godine, svega 30 posto ne može se govoriti o nekoj važnoj ulozi javnih televizija u današnje vrijeme (vrijeme globalizacije). Najčešće se kao glavni razlog za nespremnost javnih emitera u Bosni i Hercegovini za (n)ovo vrijeme (vrijeme globalizacije) i novih tehnologija navodi nedo‐ statak financijskih sredstava. Jedan od glavnih razloga nedostatka financijskih sred‐ stava je niska naplata TV pristojbe, koja je prema Zakonu o javnom servisu primarni izvor financiranja javnih emitera. Niska naplata TV pristojbe dalje je rezultat nedo‐ voljno razvijenog i podijeljenog medijskog tržišta na kojem djeluje javni televizijski servis. Ali da bi izbjegla daljnje slabljenje odnosno smanjenje gledanosti televizije usli‐ jed globalizacijskih procesa potrebna je hitna reorganizacija javnih servisa, a to je prije svega reorganizacija rada i smanjenje broja uposlenih kako bi se poboljšala efikasnost rada, a istovremeno smanjili troškovi. Presudan utjecaj na razvoj javnog televizijskog servisa imaju upravo globali‐ zacijski procesi i razvoj novih tehnologija, odnosno prelazak sa analognog na digitalno

10 Gfk BH Market Research Centar, „Broadcasting Media in B&H“ (Press Release), 16.2.2006. 11 Pink BH televizija je član Pink medijske grupacije (Pink Media Group), jednog od najvećih komercijalnih emitera zabavnog programa i medijske grupe za Jugoistočnu Evropu (sa sjedištem u Beogradu), pa je i osnovni sadržaj programa ove televizije zabavnog karaktera. Sjedište Pink BH televizije je u Bijeljini, sa centrima u Sarajevu i Banjoj Luci. Pink BH televizija svojim signalom pokriva oko 80 posto teritorije Bosne i Hercegovine. Gledanost ove televizije je u porastu na cjelokupnom teritoriju Bosne i Hercegovine. 12 Izvor podataka: Mareco Indeks Bosnia, BH Member of Galup International&Associate of TNS, Agencija za istraživanje javnog mnijenja, tržišta i medija. Metoda istraživanja: PoepleMeter‐kontinuirano elektronsko mjerenje gledanosti TV postaja. Period mjerenja: 01.‐31. ožujka 2010. Godine. U istraživanje su bile uključene samo TV postaje registrirane u Bosni i Hercegovini.

112 emitiranje programa, koji će omogućiti gledateljima znatno veći i raznovrsniji izbor programskih sadržaja, u odnosu na postojeću analognu televiziju. Digitalna televizija je logičan nastavak razvoja televizije. Polovinom 2009. godine Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je usvojilo Strategiju13 prelaska sa analogne na digitalnu zemaljsku ra‐ diodifuziju prema kojoj bi se do 1.12.2011. godine trebala u potpunosti ugasiti analog‐ na radiodifuzija. Strategija se zasniva na načelima promocije razvoja informacijskog društva u Bosni i Hercegovini, poticanja daljnjeg razvoja konkurencije i pluralizma sektora komunikacija, stimuliranja stvaranja uvjeta za kontinuiran razvoj medijskih sloboda i zaštiti interesa svih korisnika i operatora u sektoru komunikacija u Bosni i Hercegovini, u smislu nediskriminacijskog pristupa, kvaliteta i cijena usluga. Digital‐ nim emitiranjem programa bi se omogućio pristup raznolikoj ponudi kvalietnijih sadržaja i potakao bi se rast inovativnosti, pluralizma i slobode izražavanja, postigla prednost pred konkurencijom, kao i mogućnost udruživanja s drugim javnim institu‐ cijama u proizvodnji novih sadržaja. Budućnost javnog servisa u Bosni i Hercegovini u velikoj mjeri ovisi i o stupnju razvoja demokracije i civilnog društva, u pravom smi‐ slu riječi prihvaćenom pojmu javnog interesa i najvažnije povjerenju u javno emitira‐ nje koje treba biti u službi javnosti (građana).

5. ZAKLJUČAK Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih zemalja u Europi koja ima tri javna emitera. Kada se govori o gledanosti niti jedan od javnih, ali i komercijalnih televizija nema dominatnan položaj, na podijeljenom i nedovoljno razvijenom medijskom tržiš‐ tu. Rezultati istraživanja gledanosti bosanskohercegovačke javne televizije pokazuju pad gledanosti u vremenu od 2002. do 2006. godine, ali i blagi porast gledanosti u 2010. godini. Polovinom 2009. godine Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je usvojilo Strategiju prelaska sa analogne na digitalnu zemaljsku radiodifuziju. Razvoj javne televizije potaknut globalizacijskim procesima, razvojem novih tehnologija i Strategi‐ jom prelaska na digitalno emitiranje ne znači samo početak rada postojećih televizij‐ skih kanala na digitalnoj platformi, već stvaranje okruženja koje omogućuje otvoreno i slobodno medijsko tržište, na kojem se mogu pojaviti i drugi proizvođači programa s ponudom programskih sadržaja od javnog interesa ili od vrijednosti za društvo u cjelini, uz poštivanje načela transparentnosti i nediskriminacije. To će za javni televi‐ zijski servis značiti ulaganje u razvoj i poboljšanje kvalitete programskih sadržaja koji nisu dovoljno zastupljeni na komercijalnim televizijama, i u najvećoj mogućoj prila‐ goditi informativne, kulturne i zabavne sadržaje zahtjevima digitalizacije televizije.

13 www.dtt.ba/hrv/Bilten_hrv/STRATEGIJA_DTT_HRVATSKI_Final.pdf 12.4.2010.

113

Blagi porast gledanosti javnih emitera u Bosni i Hercegovini i uvođenje digi‐ talne televizije neće značiti ništa za budućnost javne televizije bez uspostavljanja odr‐ živog javnog servisa koji bi bio u službi svih građana Bosne i Hercegovine, s čime bi se povećala gledanost, a u tom slučaju bi i prihod od TV pristojbe i marketinga bio višes‐ truko uvećan i samim tim bi bio omogućen normalan rad i funkcioniranje javnog tele‐ vizijskog servisa. Javnog televizijskog servisa koji bi, u procesu globalizacije koji naci‐ onalno čini irelevantnim, upravo promoviranjem jezičnih, kulturnih i nacionalnih različitosti u Bosni i Hercegovini odigrao važnu ulogu.

REFERENCES (Literatura) Car, V. (2007), „Konvergirani javni medijski servis“, Politička misao, Vol. XLIV, No. 2, ss. 13‐127. Vreg, F. (1991), Demokratsko komuniciranje, Narodna i univerzitetska biblioteka BiH, Fakultet političkih nauka Sarajevo, Sarajevo. Herman, E., S., Mekčesni, R., V. (2004), Globalni mediji, ur. Nada Siljanović‐Donati, Clio, Beograd. Alan Cane, „High‐flyers seek second wind“, Financial Times, 24.4.1996. UNCTAD (1995), World Investment Report 1994, New York, UN. www.dtt.ba www.unesco.org

114