Case Study of Public Broadcasting Service of Bosnia and Herzegovina”, Media Dialogues / Medijski Dijalozi, Vol
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
International Journal of Scholarly Papers for Media and Society Research Martinovic, D. (2010), „Role of Public Service Television in the Process of Globalization – Case Study of Public Broadcasting Service of Bosnia and Herzegovina”, Media dialogues / Medijski dijalozi, Vol. 3, No. 1, pp. 107‐114. mr DRAGO MARTINOVIĆ, savjetnik za odnose s javnošću općine Široki Brijeg, Bosna i Hercegovina ROLE OF PUBLIC SERVICE TELEVISION IN THE PROCESS OF GLOBALIZATION – CASE STUDY OF PUBLIC BROADCASTING SERVICE OF BOSNIA AND HERZEGOVINA Abstract : Division of Bosnian society, including public, public opinion and media market, the role of public service television in this day and age of the globalization process, also minimized. Division of the society is present and when it comes to public television viewers, and ratings of the three public television broadcaster Bosnian only 30 percent. Adoption of the Strategy of transition from analogue to digital terrestrial broadcasting, as in due course the introduction of digital television is a logical conti‐ nuation of the development of public television in Bosnia and Herzegovina. But the continuing development of Bosnian television will be no consensus of all interested parties (there are mainly thinking of representatives of the three constituent nations in Bosnia and Herzegovina), which will lead to the establishment of sustainable public broadcasting service to the satisfaction of all citizens of Bosnia and Herzegovina. Public Television Service of Bosnia and Herzegovina would just promote the diversity of language, culture and nation could have an important role in the process of globali‐ zation. Keywords: public service, Bosnia and Herzegovina, television, globalization, public. 107 ULOGA JAVNOG TELEVIZIJSKOG SERVISA U PROCESU GLOBALIZACIJE NA PRIMJERU JAVNOG RTV SERVISA BOSNE I HERCEGOVINE Apstrakt : Podijeljenost bosanskohercegovačkog društva, pa tako i javnosti, javnog mnijenja i medijskog tržišta ulogu javnog televizijskog servisa, u da‐ našnjem vremenu procesa globalizacije, je minimizirao. Podijeljenost društva je prisutna i kada se govori o gledanosti javnih televizija, pa je gledanost te‐ levizija tri javna bosanskohercegovačka emitera svega 30 posto. Usvajanje Strategije prelaska sa analogne na digitalnu zemaljsku radiodifuziju, kao i u propisanom roku uvođenje digitalne televizije, je logički nastavak razvoja javne televizije u Bosni i Hercegovini. Ali, nastavka razvoja bosanskoherce‐ govačke televizije neće biti bez konsenzusa svih zainteresiranih strana (tu se prije svega misli na predstavnike tri konstitutivna naroda u Bosni i Herce‐ govini) koji će dovesti do uspostave održivog javnog televizijskog servisa na zadovoljstvo svih građana Bosne i Hercegovine. Javni televizijski servis Bosne i Hercegovine bi upravo promoviranjem različitosti jezika, kulture i nacije mogao imati veoma važnu ulogu u procesu globalizacije. Ključne riječi : javni servis, Bosna i Hercegovina, televizija, globalizacija, javnost . 1. UVOD Televizija je medij koji je obilježio 20. stoljeće. U Bosni i Hercegovini televizija je prisutna od ʹ60‐ih godina prošlog stoljeća. Televizija Sarajevo počela je s radom u lipnju 1961. godine kao peti TV centar u tadašnjoj Jugoslaviji, kada je svega pet posto njenog pučanstva moglo pratiti program. Tek 1967. godine je taj TV centar uveo emisi‐ ju “7 dana” i počeo pratiti zbivanja u svojoj republici (Bosni i Hercegovini), a 1971. godine počeo je s emitiranjem informativne emisije dnevnik. Do demokratskih pro‐ mjena televizija je bila u rukama partije i država je nadzirala pristup informacijama i koristila televiziju kao promotora tadašnjeg režima. Prvi višestranački izbori i demo‐ kratske promjene ʹ90‐ih godina prošlog stoljeća, zatim ratna događanja na prostoru Bosne i Hercegovine imali su za rezultat osnivanje brojnih medija na svakoj od zara‐ ćenih strana. U to vrijeme vladajuća bošnjačka stranka (Stranka demokratske akcije) ostvarila je najveći utjecaj na „državnu“ televiziju. Nakon prestanka ratnih djelovanja na inicijativu Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu osnovana je 1996. godine OBN televizija, a 2001. godine uspo‐ stavljena je Regulacijska agencija za komunikacije (RAK). RAK je prvobitno uspostav‐ ljen Odlukom Visokoga predstavnika spajanjem nadležnosti Neovisnoga povjerenstva 108 za medije (emitiranje) i Regulatorne agencije za telekomunikacije (telekomunikacije), koje su do tada radile odvojeno. RAK je neovisna institucija koja, na razini države Bosne i Hercegovine, regulira područja telekomunikacija i elektronskih medija. Kra‐ jem svibnja 2002. godine Wolfgang Petritsch Visoki predstavnik za Bosnu i Hercego‐ vinu je nametnuo Zakon o Javnom radio‐televizijskom servisu Bosne i Hercegovine, čime je kreiran zakonski okvir kao preduvjet uspostave jedinstvenog sistema javnih RTV servisa u Bosni i Hercegovini. U istom paketu su nametnuti i zakoni o entitet‐ skim javnim emiterima. Ovo je bio ključni korak u procesu reforme Javnog RTV servi‐ sa u državi, kojim su stvari konačno pokrenute sa mrtve točke. Ovim zakonom pred‐ viđena je uspostava Javnog RTV servisa BiH, koji se sastoji od tri RTV emitera: Radio‐ televizije Bosne i Hercegovine (RTVBH), koju čine Televizija Bosne i Hercegovine (BHT1) i Radio Bosne i Hercegovine (BH Radio 1), Radio‐televizije Federacije BiH (RTVFBiH), koju čine Televizija Federacije BiH (FTV), Radio Federacije BiH i Radio 202 i Radio‐televizije Republike Srpske (RTRS), koju čine Televizija Republike Srpske i Radio Republike Srpske. Nakon brojnih opstrukcija, krajem 2005. godine je ipak usvo‐ jen Zakon o Javnom Radio‐televizijskom servisu Bosne i Hercegovine. Zakon o Jav‐ nom Radio‐televizijskom servisu Republike Srpske usvojen je u svibnju 2006. godine, a Zakon o Javnom servisu Radio‐televizije Federacije Bosne i Hercegovine usvojen je krajem srpnja 2008. godine. 2. ULOGA, RAZVOJ I FUNKCIONIRANJE JAVNIH SERVISA Javna televizija proizvodi program u interesu javnosti i financira se iz javnih fondova posredstvom države kao i putem RTV pristojbe koju plaćaju građani, pa je i za svoj rad odgovorna javnosti. Definicija javnog servisa po UNESCU je: „Javni servis je stvoren za javnost, javno je financiran i javnost ga nadzire. On nije niti komercijalan niti državni, slobodan je od političkoga upletanja i od pritisaka komercijalnih sila. Javni servis informira, obrazuje, ali i zabavlja slušatelje i gledatelje. Tek uz osiguran pluralizam, programsku raznolikost, uredničku neovisnost, primjereno financiranje, odgovornost i transparentnost, javni servis može služiti kao temelj demokracije“.1 Ne postoji jedinstven model javnog servisa, ali postoje načela javnog servisa koja bi trebala biti zajednička za javne emitere, a tu se prije svega misli na: pristup kvalitetnim programskim sadržajima nacionalnoga javnog medijskog servisa mora biti dostupan svim građanima pod jednakim uvjetima za jednak iznos pristojbe, javni medijski servis treba reflektirati kulturnu raznolikost društva, a program javnoga medijskog servisa mora zadovoljiti različite ukuse i interese što znači da svaki građa‐ nin u njemu mora moći pronaći ponešto za sebe, javni medijski servis mora osigurati cjelovito i nepristrano informiranje građana o događajima, pojavama i osobama čije je djelovanje od javnoga interesa, javni medijski servis mora osigurati građanima mo‐ 1 http://translate.google.ba/translate?hl=hr&sl=en&tl=hr&u=http%3A%2F%2Fwww.unesco.org%2F 8.4.2010. 109 gućnost otvorene i pluralističke, slobodne od političkih i ekonomskih interesa, javne rasprave o pitanjima i problemima koji su od javnoga interesa, potrebno je omogućiti građanima predlaganje, sudjelovanje u oblikovanju i ocjenjivanje programa, profesio‐ nalnu odgovornost u službi javnog interesa što uključuje brigu o nacionalnom identi‐ tetu i zajednici, upravljanje javnim medijskim servisom koje treba biti transparentno (što uključuje javno objavljivanje godišnjih financijskih i programskih izvještaja), a budući da je stvoren za javnost i financiran iz javnih sredstava, javni servis je odgovo‐ ran svim građanima, a ne politici i/ili oglašivačima, financijsku stabilnost – jamstvo ekonomske neovisnosti odnosno stabilni javni izvori financiranja (pristojba) jedini omogućuju političku i ekonomsku neovisnost njegova djelovanja i javni medijski ser‐ vis treba biti predvodnik unaprjeđenja i razvoja na području informacijsko‐ komunikacijskih tehnologija i promotor nove tehnologije.2 Prvi javni televizijski servis i primjer uspješnog javnog servisa u Europi je BBC (British Broadcasting Corporation) koji je i danas jedan od najrazvijenijih javnih servi‐ sa u Europi. Osnovan je 1927. godine, a sa emitiranjem je počeo 1932. godine. Kada je 1955. godine osnovan drugi televizijski kanal Independent Television (ITV) razbijen je monopol BBC‐ja (Velika Britanija je prva dopustila osnivanje privatne televizije). Ipak, tradicija koju je BBC imao kao javni servis bila je toliko snažna da novi komercijalni kanal i nije bio mnogo komercijalan, a po ugovoru je bio obvezan da osigura više spe‐ cijalnih programa iz domena javnog servisa. Oglašavanje je bilo odvojeno od progra‐ ma. BBC se financira od pretplate i nema oglase, a ITV od prihoda od oglašavanja.3 Sve do kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća talijanski javni radiotelevizijski servis bio je pod državnim monopolom sa kontrolom nad tri kanala Radio Televisione Italia (RAI). Kanali RAI su financirani iz pretplate, uz dodatak od oglašavanja. To je bio krut sistem javnog servisa, sa javnim funkcijama podređenim političkoj kontroli.4 Talijanski elektronski mediji su radikalno